You are on page 1of 156

infejr .

no

Pogni glavu, ponosni vitee,


m oli se onom to si spalio,
spali ono emu si se molio!
I okrenut u lice svoje od
tog ovjeka, i uinit u od njega
poslovian primjer i iskorijenit u ga iz
tiaroda svojega.
{E^ekijel XIV, 8)
Meu njima su Himenej i
Aleksandar, koje predadoh
sotoni da naue vise ne huliti.
(I. Tiraotej I, 20)

O SOBE
BOG, vjean, nevidljiv
BOG, zao duh, uzurpator, knez ovoga svijeta
LUCIBER, luonoa, svrgnut
ARHANELI
ANELI
ADAM i EVA

PRVIIN
NA NEBU
Bog i Lucifer, svaki na svom prijestolju, okrueni
anelima.
Bog, starac stroga gotovo opaka izraza lica, duge
bijele brade i s malim rogovima kao Michelangelov
Mojsije.
Lucifer je mlad i lijep, sa crtama Prometeja, Apola
l Krista; lice mu je bijelo i svijetlo; oi blistaju, zubi
se cakle, a nad glavom mu aureola.
BOG
Neka se pokrene svemir osta je mirovanja!
Pokuat u jo jedno otkrivanje, ne mislei na opasnost
da utonem i izgubim se u bezimenom mnotvu.
Gledajte, tamo dolje izmeu Marsa i Venere jo je
nekoliko tisua kilometara mog carstva. Tamo u stvoriti
novi svijet; neka nastane iz Nita i neka se opet vrati
u Nita. Stvorenja koja e ivjeti tamo neka se smatraju bogovima, kao mi, a mi emo gleati kako se
bore i ohole. Neka se taj svijet naziva svijetom ludosti. Sto o tome misli moj brat Lucifer, koji ijeli
sa mnom to carstvo juno od Mlijene staze?
LUCIFER
Gospoe i brate, tvoje zlo srce trai jad i propast;
gnuam se tvoga plana.
&

BOG
Sto aneli kau o raom prijedlogu?
LUCIFER
Neka se vri volja gosponja!
BOG
Amen! I jao onima koji razjasne ludaraa porijeklo
i zadatke njihove.
LTICIFER
Jao onima koji zlo dobrim, a dobro zlim nazivaju;
koji iz tame svjetlost, a iz svjetla tamu stvaraju; iz
gorkog slatko, a iz slatkog gorko prave! Pozivam te
pred sud Vjenoga!
BOG
Toga u se naekati! Zar susree Vjeitoga ee
od jednom kad svakih eset puta tisua godina pohodi
ove irine?
LUCIFER
Rei u ljudima istinu i tvoje e namjere propasti.
BOG
Proklet bio, Lucifere! Neka ti mjesto bude u svijetu
ludosti, da gleda muke njihove, a ljudi neka te nazivaju
Neastivim.
LUCIFER
Ti e pobijediti, jer si moan kao zlo! Ljudima e
bogom postati, ti, klevetnie, sotono!
BOG
Dolje s buntovnikom! Naprijed, Naprijed, Mihajlo,
Rafaele, Gabrijele, Urijele! Bacite ga dolje, Samaele,
Azarele, Azaele, Mehazaele! Puhnite, Orieuse, Paymone,
Egyne, Amaimone!
(Lucifer povuen vrtlogom stropota se u ponor.)
10

D R U G I CIN
NA ZEMLJI
Adam i Eva pod. drvetom spoznaje. Zatim Lucifer
u liku zmije.
EVA
To drvo jo nisam vidjela.
ADAM
To je drvo za nas zabranjeno.
EVA
Tko je to rekao?
ADAM
Bog.
LUCIFER
(pojavi se). Koji bog? Ima ih vie!
ADAM
Tko to zbori?
LUCIFER
Ja Lucifer, luonoa, koji vam sreu elim i patim
zbog vaih patnji. Pogledajte onu mladu jutarnju zvijestdu to nagovjetava povratak sunca! To je moja zvijezda
h nad njom je ogledalo to zrcali svjetlou istine. Kad
orto vrijeme, zvijezda e iz pustinje dovesti pastire do
jflsnla u kojima e se roditi moj sin, spasitelj svijeta.
Cim okusite plod s ovog drveta saznat ete to je dobro
a flto zlo. Spoznat ete da je ivot zlo i da vi niste
bogovi, da vas je zaslijepio sotona i da ivite samo
ji ])odsmijeh bogovima. Jedite od ovoga, oslobodit ete
b p bola, spoznat ete raost smrti!
EVA
J i i bih htjela znati i spasiti se! Jedi, Adame!
IJeiht. zabranjeno voe./
11

t r e

Ci Cin

NE B O
Bog i Urijel
URIJEL
Jao nama, naoj radosti je kraj.
BOG
Sto se dogodilo?
URIJEL
Lucifer je otkrio stanovnicima zemlje nau rabotu;
oni sve znaju i sretni su.
BOG
Sretni! Teko njima!
URIJEL
Jo vie, poklonio im je slobodu, tako da se mogu
vratiti u Nita.
BOG
Umrijeti!, . . Dobro! No neka se mnoe prije nego
umru. Neka bude ljubav!

CETVRTI

CIN

U PAKLU
LUCIFER
(svezan). Otkad je ljubav ola na svijet, mrtva je
moja mo. Kain je spasio Abela, ali tek kad je oplodio
njegovu sestru. Sve vas elim spasiti! Vode, mora, izvori, rijeke, vi znate ugasiti plamen ivota, izaite iz
svojih korita i razlijte se! Unitite!

12

PETI

ClN

NEBO
Bog i Urijel
URIJEL
Jao nama, naoj radosti je kraj.
BOG
Sto se dogodilo?
URIJEL
Lucifer je uzbunio vodu; ona raste i oslobaa smrtnike.
BOG
Znam! Ali ja sam spasio dvoje najneupuenijih, koji
tiikad nee otkriti rjeenje zagonetke. Laa im je ve
pristala na brdo i ve su prinijeli rtvu zahvalnicu.
URIJEL
Ali Lucifer im je dao neku biljku, koje sokovi lijee
od gluposti vinovu lozu. Kapljica vina i oni e proglfilati.
BOG
Lufle! Zar ne znaju da sam biljku podario udesnim
IVOjstvima: ludilom, snom, zaboravom. Oni se vie nee
ijt a tl to su im oi vidjele.
URIJEL
JiO tutma! to rade tamo dolje smueni stanovnici
BOG
O fide kulu i ele sruiti nebo. Ha, Lucifer ih je
|UliO du pitaju! Dobro; zam rsit u njihove jezike,
3 pltaju n pitanja ostaju bez odgovora; da um ukne moj
S a t Luclfor!
13

ESTI

CIN

NEBO
Bog i Urijel
URIJEL
Jao nama! Lucifer je poslao svog jedinog sina da
ljudima nagovijesti istinu.
BOG
Sto zbori?
URIJEL
Doi e taj sin, roen od djevice, da spasi ljude i vlastitom smru odagnat e strah od smrti.
BOG
Sto govore ljudi?
URIJEL
Jedni kau da je bog, a drugi da je avo.
BOG
Sto razumijevaju pod avlom?
URIJEL
Lucifera!
BOG
(Ijutito). Kajem se to sam na zemlji stvorio ovjeka;
postao je jai od mene. Ne znam kako da vlaam tom
masom luda i glupana. Amaimone, Egyne, Paymone,
Orieuse, oslobodite me tog tereta; gurnite zemljinu
kuglu u ponor! Kletva na glavu buntovnika! Na elo
proklete planete stavite vjeala kao znak zloina, kazne
i jada.
(Pojavljuju se Egyn i Amaimon).
14

EGYN

O,
gospoe! izvrena je strana volja i navjetena rije
vaa; Zemlja bjesni na svom putu; rue se brda, vode
pi-oplavljuju kopno; kuga i glad pustoe narode, ljubav
m? pretvorila u smrtnu mrnju, a djeje potovanje u
nbojstvo roditelja. Ljudi misle da su u paklu, a vi,
Gospoe, vi ste svrgnuti!
BOG
(T pomo! Kajem se zbog svog kajanja!
AMAIMON
Prekasno! Sve ide svojim tokom otkako ste razuzali
nMe...

BOG
Kajem se to satn iskre svoje due stavio u neiste
tilvorove, kojih me poganstvo ponizuje.
EGYN lAmaimonul
Sto to zbori Stari!
BOG
Moja se mo smanjuje ako se i vi udaljite od metm; njihova me pokvarenost mui; glupost moga potomitva sveti se meni samom; O, Vjeiti, to sam poinio!
Bmlluj mi se! . . . Jer on je volio kletvu, neka kletva
jjBtine na njega; nije se radovao blagoslovu, skini blagtiFtlov s njega!
EGYN
Sto mu je?
BOG
CJospode, Vjeni, ni jedan bog nije nalik na tebe.
|(#Uflporodiva su djela tvoja. Jer ti si velik i ini
|ud; ti si Bog, ti jedini!
15

AMAIMON

On bunca. Ludilo!
EGYN
Tako je moralo biti; ako se bogovi hoe zabavljati,
smrtnici ih zato varaju.

RUKA NEVIDLJIVOG
Vratio sam se sa sjevernog kolodvora s osjeajem
Hivlje raosti; jer upravo je sada vlak odveo u daljinu
nin jii dragu enicu. Otputovala je naoj iznenada oboIjrloj kerkici. I tako je prineena rtva moga srca!
Dakle, do skorog vienja, zvonilo mi je jo u uima
poput lai, a slutnja je govorila: Nikada vie. I doiata, od tada studenog 1894, do danas, svibnja 1897,
hlfiiim vie nikaa vidio svoju ljubljenu suprugu.
I loavi uskoro zatim u kavanu De la Regence, sjeo
iam za stol, za kojim sam obiavao sjediti sa svojom
itmom, svojom lijepom tamniarkom koja je dan i no
vrcbala moju duu da bi otkrila moje tajne misli te je
ijtibnmomo bdjela nad letom tih misli u istraivanju
Nepoznatog.
Ponovo steena sloboda uzdizala je moje Ja, pomla(jivnla ga i irila, te sam se tako uzigao iznad malih
brign velikoga grada. to mi je sada znaila pobjeda
jieju sam izvojevao na popritu duha; moje je djelo
iivoeno na parikoj pozornici! Zar je to samo ispunjejije mlaenakih snova, kakve su sanjali svi suvremeni
pisn moje zemlje? No svejedno! Kazalite me odbijalo,
Hon i sve to se jednom postigne, a znanost privlaila.
Pjisiljen da biram izmeu ljubavi i znanosti, izabrao
lim posljednju i pri tom potpuno zaboravio na nevinu
lilvn koju sam prinio na oltar svog astoljublja i
poiiva.
17

Te sam veeri prekopao ormar u svojoj siromanoj


stuentskoj sobici u Latinskoj etvrti i izvukao iz
skrovita est zdjelica od finog porculana. Kupio sam
ih ve davno, otkidajui za njih potajno od usta. Svjetiljka i ipka eistog sumpora upotpunile su laboratorij.
U kaminu sam podstaknuo vatru za taljenje, vrata zakljuao, zavjese spustio. Jer, prola su tek tri mjeseca
otkako je pogubljen Cesario, a Pariz jo uvijek nije bio
toliko miran da bi se bez opasnosti moglo baviti kemijskim pokusima.
No se spustila, sumpor je gorio poput paklenih plamenova i pred jutro sam otkrio ugljik u tom jednostavnom spoju. Vjerovao sam da sam time rijeio
veliki problem, opovrgao suvremenu kemiju i stekao
besmrtnost.
Koa ruku opeena na jakoj vatri ljutila se i bol
koju sam osjeao pri svlaenju, posjeala me na to
koliku sam cijenu platio za svoj podvig. Ipak, dok sam
leao u postelji, u kojoj me sve jo posjealo na enu,
obuzeo mc dubok osjeaj sree. S osjeajem duevne istoe, muevnog djevianstva, mislio sam na protekli
brak kao na neto neisto i samo sam alio da nije
bilo nikoga kome bih mogao zahvaliti za osloboenje
i.z sumornih okova, raskinutih bez mnogo rijei. Postao
sam, naime, tokom godina ateist, jer su nepoznata
Sile prepustile svijet samome sebi i dugo nisu davale
nikakav znak da ipak postoje.
O, da postoji netko kome bih mogao zahvaliti! Bilo
tko! Titila me ta prisilna nezahvainost!
Ljubomoran na svoje otkrie, nisam poduzimao nita
da bih ga popularizirao. Plaljiv kakav sam obino u
takvim prilikama, pustio sam autoritetima da i dalje
budu autoriteti, a akademije akademije i mirno nastavio
eksperimentima. Ali razjeline su se na mojim rukama
pogoravale, koa je pucala sve vie i punila se ugljenom prainom. Krv je probijala te su rane postajale
nepodnoljive, tako da vie nisam mogao nita ni doticati, a da pri tom ne osjetim uasne bolove.
Pun optubi pripisivao sam te muke nepoznatim Silama, koje me ve godinama progone i osujeuju moja
nastojanja. Klonio sam se ljudi, zanemarivao drutvo,
18

otklanjao pozive i otuivao se o. prijatelja. Oko mene


su se irile utnja i osama, sveana i strana tiina u
kojoj sam se ogledao s Nepoznatim, prsa o prsa, duu
0 duu.
Dokazao sam da sumpor sari ugljik, sada u jo
otkriti vodik i kisik. Ali moje sprave nisu bile dovoljne
za to, a nisam ni imao novaca. Ruke su mi bile crne i
krvave, crne poput bijede, a krvave kao moje srce.
Za sve to vrijeme pisali smo ena i ja jeno drugome
ljubavna pisma. Priao sam joj o svojim uspjesima
u kemiji, a ona je ogovarala dugim izvjetajima o bolesti djeteta, dajui mi prilino jasno naslutiti da je
moji uspjesi kao kemiara ostavljaju hladnom i da je
luost na tako neto rasipati novac.
Odjednom me opsjeo avo i u nastupu oholosti, u
elji da sam sebi zadam bol, poinio sam samoubojstvo,
odbivi naime od sebe enu i dijete neostojnim, neoprostivim pismom, izigravajui da je moj duh zaokupljen
jednom novom ljubavlju.
Udarac je pogodio. Zena mi je ogovorila tubom
za rastavu.
Kakve brige, kakav se jad svalio na mene ubojicu
1 samoubojicu! Nitko nije dijelio sa mnom samou, a
bio sam preponosan da bilo koga potraim.
Plovio sam morskom puinom sam, podigao sam sidro,
ali jedra nisam imao.
Usred mojih znanstvenih radova i metafizikih spekulacija iskrsla je sablast neplaenih rauna i vratila
me opet na zemlju.
Tako se pribliio i Boi. Odluno sam odbio poziv
ncke skaninavske obitelji, koje mi se atmosfera zbog
ncprijatnih neurednosti nikako nije sviala. Ali kad
jc dola veer i bijah sam, pokajao sam se i ipak otiao
tumo.
Odmah smo sjeli za stol i veera je poela uz veliku
graju i razuzano veselje, jer su se mladi umjetnici
lu osjeali kao kod svoje kue. Odvratna povjerljivost,
jjonaanje i kretnje, ton koji nije obiteljski, titio me da
tu nisam mogao iskazati. Usred saturnalija iskrsla je
predu mnom u mojoj tuzi mirna kua moje ene. Iznefiatla mi je vizija oarala salon, boino drvce, bijele

imele, moju kerkicu i njenu napu'tenu maj ku. . .


Obuzela me grinja savjesti, ustao sam prikrivajui neraspoloenje i otiao.
Stranom Rue de la Gaite, gdje me vrijeala usiljena
veselost mnotva i mranom i tihom Rue Delambre
urio sam prema bulevaru Montparnasse i na terasi
ispred Brasserie des Lilas bacio sam se na stolac.
Dobar me pelinkovac utjeio tek na nekoliko trenutaka, jer odjednom je na mene napala horda kokota
i studenata. Udarali su me ibama po licu, pa sam kao
tjeran furijama ostavio svoj pelinkovac i pourio u
kavanu Frangois Premier na bulevaru Saint-Michel
da bih tamo popio drugi.
Ali jao, od zla gore! Nova mi se grupa cerila u
lice svojim: Stoj, pustinjae! Izbievan Eumenidama
pobjegao sam kui uz pratnju piskavih fanfara, koje su
me uasno smetale.
Nije mi pala na pamet pomisao da je to moda
kazna, posljeica nekog mog zloina. Osjeao sam se
sam pred sobom nevinim i rtvom nepravednog proganjanja. Nepoznate su me Sile sprijeile da nastavim
veliko djelo. Ali da bih mogao odnijeti pobjedniku
krunu, morao sam skriti te zapreke.
Nisam imao pravo, a istodobno sam imao pravo i to
pravo u i pridrati!
Tog Boia sam loe spavao. Hladan vjetar mi je
vie puta udario lice, a s vremena na vrijeme budio
me zvuk neke gitare.
Obuzimala me sve vie slabost. Crne i krvave ruke
smetale su mi pri ureivanju toalete i pri svlaenju.
Strah od hotelskog rauna nije mi dao vie mira ni
trenutka. Hodao sam po sobi gore-dolje poput ivlje
zvijeri u kavezu.
Nisam vie mogao spavati, a gostioniar mi je savjetovao bolnicu. Meutim, to je preskupo i mora se
unaprijed platiti, dakle od toga nita.
Odjenom su mi poele oticati ile na rukama; lo
znak, otrovanje krvi. Bio je to posljenji udarac.
Glas o mojoj bolesti proirio se meu mojim zemljacima i jedne je veeri dola milosrdna gospoa, s ije
sam veere pobjegao, ona koja mi je bila mrska i koju
20

rmm gotovo prezirao traila me, raspitivala se za metir, uvidjela moj bijedni poloaj i preporueila mi bolnieu kao jedini spas.
Itazumljivo je da sam bespomono i skrueno stajao
pritd njom dok joj je moja utnja jasno govorila da
finm potpuno bez sredstava. Glasno je zaplakala shva(ivi da sam tako nisko pao. I sama siromana i pre(rpana brigama svakianjeg ivota, ona e odmah meu
Rkandinavcima organizirati sakupljanje milostinje i poti iiit e opinskog sveenika. Grenica je imala smilovtinja prema ovjeku koji je tako nemilosrdno odbacio
zakonitu enu.
Prosjak kakav sam bio, dvostruki prosjak jer sam
intilio za ljubav blinjega posredstvom ene, poeo sam
n.'isluivati da postoji neka nevidljiva ruka koja uprav!ja neizbjenom logikom dogaaja. Sagnuo sam glavu
prod olujom, spreman da je prvom prilikom opet nanovo
podignem.
Kolima su me odvezli u bolnicu sv. Louisa. Usput
m no se zaustavili u Rue de Rennes da bih kupio nekoliko
hijelih koulja.
IVTrtvaka koulja za posljednje trenutke!
Zato se moje misli tako esto bave mislima na smrt!
I tako sam bio sretno interniran, nisam smio izlaziti
itt'/. dozvole i sjedio sam poput zarobljenika. Osim toga
rnke su mi bile omotane pa mi je bio onemoguen
svaki rad.
Soba mi je bila pusta i prazna, opskrbljena samo
nnjnunijim, bez i traka Ijepote, a leala je kraj druitvene dvorane u kojoj se od zore do mraka puilo
1 kartalo.
Zvonilo je za doruak. Nalazio sam se za stolom
u filrahovitom drutvu. Kud god bih pogleao, glave mrtviu'a ili umiruih; onome nedostaje nos, onome ubo,
jeilnom se objesila usnica, a drugome istrgnuo obraz.
Dvojica od njih nisu izgledali kao bolesnici, ali im je
h licu bila tuga i oajanje. To su bili veliki lopovi
Je otmjenog drutva, koje su putem dobrih veza spasili
od zatvora zbog bo-lesti.
Odvratni mi je zadah jodoforma oduzimao apetit, a
povo/.i na rukama silili su me da zatraim pomo su-

21

sjeda kad bih rezao kruh ili toio pie. A oko te gozbe
zloinaea i na smrt osuenih obilazila je dobra majka,
nadstojnica, ozbiljno odjevena u crno i bijelo, i davala
svakome od nas njegov otrovni lijek. aom arsena
nazdravio sam mrtvakoj glavi, a ona mi je uzvratiia
zdravicu digitalinom. To je strano, a ipak moramo biti
zahvalni za to. To me razbjenjavalo. Za takvo Nita
mora jo biti i zahvalan!
Oblaili su me, svlaili, njegovali poput djeteta. Milosrna me sestra zavoljela i ophodila se sa mnom kao
s djetetom, zvala me dijete moje, a ja sam je kao i
svi ostali zvao majkom.
Kako slatko zvui ta rije majka, koju nisam izgovorio ve punih trieset godina!
Neka stara augustinka, obuena poput mrtvaca ta
ionako nikada nije ivjela ivot slatka kao rezignacija,
poduavala nas je da sa smijekom jednako podnosimo
patnje kao i radosti jer ona poznaje blagoslov bola.
Ni rijei predbacivanja, prigovora ili opomene.
Njeno mjesto joj je doputalo da na vlastitu ruku
daje bolesnicima neke sitne slobode, ali ne i sebi samoj.
Tako mi je oputala puiti u sobi, nudila mi ak da e
mi sama smotati cigarete, to sam ipak odbio. Ishodila
mi je dozvolu za povremene izlaske, a kad je saznala
da se bavim kemijom, odvela me uenom bolnikom apotekaru. On mi je posuivao knjige, a kad je uo za moju
teoriju o sastavu jednostavnih tijela, pozvao me da radim u njegovu laboratoriju. Ta je sestra odigrala odreenu ulogu u mom ivotu. Poeo sam se ponovo miriti
sa subinom i svoju nesreu to sam doveden pod taj
blagoslovljeni krov poeo sam cijeniti kao sreu.
Prva se knjiga koju sam donio iz apotekarove biblioteke rastvorila sama i pogled mi se okomio poput
jastreba na jedan redak u poglavlju o fosforu.
Autor je tu saeto govorio da je kemiar Lockyer
pomou spektralne analize dokazao da fosfor nije jednostavno tijelo. Lockyer je izvjetaj o tim pokusima podnio parikoj akademiji znanosti, te ni ona nije mogla
zanijekati istinitost njegovih dokaza.
Ta neoekivana pomo dala mi je novu snagu. Uzeo
sam zdjelice s ostacima sumpora, koji jo nije sasvim
22

izgorio, i predao ih zavodu za kemijske analize. Tamo


su mi obeali certifikat do slijedeeg jutra.
Bio mi je ba roendan. Kad sam se vratio u bolnicu naao sam enino pismo. Oplakivala je moju sudbinu, eljela me ponovo vidjeti, njegovati me i voljeti.
Srea da sam usprkos svemu Ijubljen - pobudila
je u meni potrebu da se zahvalim. Ali kome? Zar nepoznatom koji se toliko godina nije brinuo za mene?
Sree mi je poelo udarati i istog sam trenutka pisao
poput njenog ljubavnika svojoj vlastitoj eni. Ispovijedio sam joj kako je moja tobonja nevjera bila samo
nedostojna la, molio je za oprotenje. Ipak na sam
susret ogodio za povoljnije vrijeme.
Slijedeeg sam dana odjurio kemiaru na bulevar
Magenta. Donio sam u zatvorenom omotu u bolnicu
izvjetaj o analizi.
Na prolazu kroz dvorite kraj spomenika sv. Louisa
pala su mi na pamet tri velika djela sveeva! Quinze-Vingt, bolnica za slijepce, Sorbonna i sveta kapela.
Simboliki bi to znailo: Od patnje znanjem do kajanja.
Zakljuao sam se u sobi i konano otvorio omot koji
o oluiti o mojoj budunosti. itao sam:
Praak koji nam je povjeren za istraivanje ima slijcdea svojstva:
Boja: sivocrna; ostavlja tragove na papiru.
Gustoa: vrlo velika, vea od sred.nje gustoe grafita;
izgleda kao vrlo tvrd grafit.
Kemijsko istraivanje: taj prah lako gori i pri tom
stvara ugljini oksid i ugljine kiseline. On dakle
sadri ugljik!
isti sumpor sadri ugljik!
Spaen sam. Od danas mogu prijateljima i roacima
okazati da nisam luak, mogu opravdati teorije koje
fmm prije godinu dana naveo u Antibarbarusu. Kad
mim ih objavio prije godinu dana, tisak ih je ocijenio
iiito djelo arlatana ili budale, te me je obitelj otjerala
utl sebe kao dangubu, kao neku vrst Cagliostra.
A sada ste srueni, neprijatelji! Krv mi je vrjela od
oprnvdanog ponosa, htio sam napustiti bolnicu, vikati
ulicama, urlati ispred instituta, sruiti Sorbonnu. . .
23

no ruke su mi bile povijene, i kad sam izaao na vorite, visoki mi je bedem savjetovao: strpljenje!
Kad sam apotekaru saopio rezultat analize, predloio mi je da se sastane komisija pred kojom bih pokusima dokazao svoje tvrdnje.
Ali ja sam zbog svoje plahosti pred javnou radije
napisao lanak i poslao ga u Temps, gdje je nakon dva
dana izaao.
Lozinka je izreeena. Odgovorili su mi sa svih strana.
Mora se priznati da sam stekao osta pristalica,
postao suranikom jednog lista s podruja kemije i
zapoeo koresponenciju koja je pourivala moja daljnja istraivanja.
Posljenje nedjelje koju sam proveo u istilitu sv.
Louisa, sjedio sam kraj prozora i promatrao to se zbiva
u dvoritu. Oba su lopova etala sa svojim enama
i djecom gore-olje, s vremena na vrijeme bi se zagrlili
i poljubili lica blistava od sree, poput ljudi koje
nesrea vee jo vrom ljubavlju jedno uz drugo.
Titila me osamljenost, proklinjao sam sudbinu, zaboravljajui pri tom svoj zloin koji je sigurno nadmaivao njihov grijeh.
Donijeli su mi pismo od ene. Pismo hladno kao led.
Moj uspjeh ju je povrijeio, pa je navela a sumnja
u miljenje kemiara, dodavi da se uvam svih iluzija koje mogu samo dovesti do krize uma. Sto sam
konano svim tim postigao? Da li bih mogao kemijom
prehraniti obitelj?
Jo jednom alternativa: ljubav ili znanost! ZaovoIjan sam sobom kao ubojica nakon izvrena ina, unitio
sam je bez oklijevanja posljednjim pismom.
Uveer sam tumarao mranom etvrti. Prolazio sam
kanal sv. Martina, crn kao grob, koji kao da je upravo
i stvoren zbog toga da se u njemu utopimo. Zaustavio
sam se na uglu Rue Alibert. Zato Alibert? Tko je to?
Ne zove li se grafit to ga je kemiar naao u mom
sumporu alibert-grafit? I sada, to saa?
To je glupost, ipak u meni je ostao dojam neeg
nepojmljivog. Zatim Rue Dieu. Zato Dieu, kad je republika ukinula boga? Rue Beaurepaire. Lijepo skrovite za zloince . . . Rue de Baudry. Vodi li me demon?
24

Nisam vie itao imena ulica, hodao sam kao lud, ne


snalazei se, te sam zalutao. Odjenom sam se naao
ispred goleme barake koja je zaudarala na suho meso
i trulo povre, naroito na kiselo zelje. . . Sumnjive
prilike uljale su se oko mene i obacivale nepristojne rijei. . . Bojao sam se Nepoznatog; skrenuo sam
desno, pa lijevo i upao u neku prljavu slijepu ulicu u
kojoj su vladala nedjela, poroci i zloin. Bludnice su
se poprijeile na put a uliari mi se cerili i rugali. . .
Ponovila se scena od Boia: Vae soli1!
Tko mi to lukavo priprema zasjedu kad god se odreknem svijeta i Ijudi? Netko mi je postavio tu stupicu! Gdje je taj, htio bih se boriti s njim!
U trenutku kad sam poeo bjeati, spustila se kia
pomijeana snijegom. . . U pozadini neke male ulice
ocrtavala se na nebeskom svou velika, kao ugalj crna
kapija, djelo kiklopa kapija bez palae, koja se
otvarala put mora svjetlosti.
Upitao sam straara gdje se nalazim.
Na kapiji sv. Martina, gospoine!
Svega nekoliko koraka i bio sam na velikom bulevaru.
Sat na kazalitu pokazivao je sedam i etvrt. Upravo je
sada bilo vrijeme prestanka dnevnog rada, i prijatelji su me kao obino oekivali u kavani Napolitain.
Pourio sam dalje i zaboravio na bolnicu, brigu i siromatvo. Prolazei pokraj kavane Du Cardinal nabasao sam na stol za kojim je sjedio neki gospoin.
Znao sam ga samo po imenu, ali on je mene prepoznao
i istog su me trena upitale njegove oi:
Zar vi ovdje? Niste dakle u bolnici? Ono sakupljanje
milostinje bila je, dakle, prevara!
Osjeao sam da je taj ovjek jedan od mojih nepoznatih dobroinitelja, da mi je udijelio milostinju, smatrao me prosjakom koji nema prava ii u kavanu.
Prosjak! To je prava rije, koja mi je zvonila u uima i tjerala mi na obraze gorue rumenilo stida, ponienja i bijesa.
Sjedio sam ovdje prije est mjeseci, astio direktora
kazalita, on me oslovljavao sa dragi majstore; novi1 Teko samome!
25

nari su me oblijetali i molili za intervju, a fotograf


za doputenje da moe prodavati moje sl i ke. . . A sada,
to sam sada? Prosjak, igosan i otjeran iz drutva!
Iiban, razdraen, dotjeran do oeaja, pourio sam
bulevarom poput noene skitnice i uvukao se u svoje
skrovite kod okuenih. Tamo, zatvoren u svojoj sobi,
tamo sam bio kod kue.
Kad sam razmiljao o sudbini, prepoznao sam opet
onu nevidljivu ruku to me kanjavala i tjerala izvjesnom cilju ,koji jo nisam mogao naslutiti. Pruala mi
slavu, i istodobno uskraivala easti svijeta, poniavala
me i uzvisivala, sputala, da bi me nanovo podigla.
Ponovo mi se nametnula misao da me je Provinost
moda odredila za neku odreenu misiju i da je to poetak mog odgoja.
U veljai sam napustio bolnicu neizljeen, ali ozdravljen od napasti ovoga svijeta.
Na rastanku sam dobroj majci, koja mi je bez mnogo propovijedi pokazala put Golgote, htio poljubiti ruku, ali me u tome sprijeio osjeaj strahopotovanja,
kao pred neim svetim.
Kad bi barem u duhu primila tu zahvalnost od
zalutalog tuinca, kojeg se trag zameo i izgubio negdje
u dalekoj tuoj zemlji.

II
SVETI

ME L O U I S V O D I
ORFILU

K BLAZENOM

U iznajmljenoj, skromno namjetenoj sobici nastavio


sam kemijske radove itavu zimu. Ostajao sam kod
kue sve do pred veer, a tada bih odlazio jesti u
oblinju gostionicu, u kojoj su se sakupljali umjetnici
iz raznih zemalja. Poslije jela posjeivao bih obitelj
koju sam napustio u trenutku neopravdane bezobzirno26

Mti. Tu je bilo itavo drutvo anarhistikih umjetnika i


bio sam prisiljen podnositi ono to bih rado izbjegao:
proste navike, slab moral i pomanjkanje pijeteta. Ipak
ti su ljudi imali mnogo talenta, vrlo mnogo duha i neke divlje genijalnosti.
Nalazio sam se u obitelji, voljeli su me i dugovao
,sam im neku zahvalnost. Zbog toga sam se pravio
slijepim i gluhim za njihove male stvari koje me se
u krajnjoj liniji nita i nisu ticale.
Da sam te ljude izbjegavao iz neopravdana ponosa,
iaa bi kazna bila logina; ali budui da je razlog tog
izbjegavanja bila moja elja da oplemenim svoje Ja
i razveselim duu ivei u osami ona ne shvaam
metodu providnosti, jer sam, naime, tako mekog karaktera da se lako prilagoujem svakoj okolini iz iste
drutvenosti i straha da ne budem nezahvalan.
Protjeran iz drutva zbog kukavnog i nesretnog siromatva, bio sam radostan da za dugih zimskih veeri
naem krov nad glavom, iako sam mnogo patio u besramnom i varavom zabavljanju.

Kad sam postao svjestan postojanja nevidljive ruke


koja je upravljala mojim hodom po trnovitoj stazi,
nisam se vie osjeao osamljenim i strogo sam nadzirao
svoje rijei i postupke, iako mi to, dakako, uvijek nije
najbolje uspijevalo. im bih pogrijeio, odmah bi me
nekom tonou i domiljatou stigla zasluena kazna,
tako da nije bilo sumnje da se tu uplitala neka Sila.
Nepoznati je postao moj osobni poznanik s kojim sam
razgovarao, kojem sam zahvaljivao, kojeg sam molio za
savjet. Ponekad bih ga u mati usporeivao sa Sokratovim Demonom, a svijest o tome da mi Nepoznati pomae davala mi je odlunost i sigurnost koja me tjerala
na neobine napore.
Budui da sam se posvaao s ljudima, krenuo sam u
jodan drugi svijet, u koji me nitko ne moe slijediti.
Neko beznaajni dogaaji sad su privlaili moju panju, noni su snovi postali slutnjama, inilo mi se
kao da sam umro, a ivot da mi protie u jednoj drugoj sferi.
27

Nakon to sam dokazao da sumpor sadri ugljik,


trebao sam jo otkriti vodik i kisik, koje sam u sumporu nasluivao po analogiji.
Dva su mjeseca prola u izraunavanju i zakljuivanju, a nisam ni imao potrebnih sprava za pokuse. Neki
mi je prijatelj savjetovao da odem u laboratorij Sorbonne, pristupaan i strancima. Budui da sam bio plah
i da sam se bojao svjetine, nisam se usuivao poduzeti
taj korak i moji su radovi mirovali. Nastupilo je vrijeme
malaksalosti.
Jednog sam se lijepog proljetnog jutra probudio u
najboljem raspoloenju, krenuo niz Ttue de la Grande
C-haumiere prema Rue de Fleurus koja vodi u Luksemburki park. To je lijepa, mirna ulica s alejom zeicnih kestenova, iroka i ravna poput staze trkalita.
Sasvim u pozadini uzie s e . Davidov stup poput kamena meaa, a u aljini iznad svega kupola Pantheona,
kojeg se zlatni kri.gotovo gubi u oblacima.
Zastao sam zapanjen tim simbolinim prizorom. Iznenada sam desno od sebe ugledao natpis Bojadisaonica. I to to vidim! Vizija koje se istinitost ne da
zanijekati. Na prozorskom staklu radionice nad srebrnastobijelim oblakom bila su naslikana poetna slova
mojeg imena: A. S, nadsvoena dugom.
Omen accipiol1 Smatrao sam to predznakom, sjeajui
se Geneze: Luk sam svoj stavio u oblake da bude
znakom veze izmeu mene i zemlje.
Vie nisam doticao tlo, lebio sam u eteru, i kao krilima noen stupio sam u park koji je u to doba bio
potpuno pust. U te rane jutarnje sate vrt je bio moj,
moje su bile sve njegove cvjetne raskoi. Poznavao sam
sve cvijee na njegovim uskim lijehama: krizanteme,
sporie, begonije.
Stigao sam stazom do kamena meaa, proao kroz
eljezna vrata prema Rue Soufflot i krenuo prema bulevaru Saint-Michel, gdje je moju panju privukao
izlog Blanchardove knjiare. Uzeo sam u ruke bez razmiljanja neki stari svezak Orfilove kemije, otvorio
ga i proitao na sreu: Sumpor je uvrten meu je1 P rim am preskazanje!
28

tlnostavna tijela. Otroumna istraivanja H. Davyja i


Bertholleta mlaeg nastojala su dokazati da sumpor
sadri vodik i kisik i neku posebnu luinu, koju jo do
danas nije uspjelo izluiti.
Moe se zamisliti moj gotovo religiozni zanos zbog tog
otkria koje je maltene graniilo s udom. Davy
i Berthollet su otkrili kisik i vodik, a ja ugljik. Meni,
dakle, pripada pravo da postavim formulu sumpora.
Dva dana kasnije upisao sam se na prirodoznanstveni
fakultet na Sorbonni (sv. Louisa!) i dobio pravo da
radim u tamonjem laboratoriju.
Dan kad sam poao na Sorbonnu bio je za mene velika sveanost. lako nisam pretpostavljao da u profesore, koji su me primili s hladnom uljudnou s
kakvom se prima nametljivi stranac, uspjeti uvjeriti u
svoje navode, ipak sam s nekom blagom i mirnom radou osjeao hrabrost muenika koji se suprotstavlja
neprijatelju. Jer u mojoj je dobi mlaost bila prirodna
neprijateljica.
Kad sam doao do trga gdje lei mala crkva Sorbonne, naao sam vrata otvorena i uniao bez nekog pravog
razloga. Majka boja i dijete su me pozdravili blagim
osmijehom. Raspelo me, kao i uvijek, ostavilo hladnim.
Pred svetim Louisom mojim novim poznanikom, prijateljem bijednih i odbaenih skupljali su se mladi
teolozi. Zar je sv. Louis, moj zatitnik, moj aneo uvar,
koji me odveo u bolnicu da okuam teret najvee bijede prije nego to ponovo steem slavu, zar je on
taj koji vodi do nepotenja i preziranja? Je li me on
poslao u Blanchardovu knjiaru, je li me on doveo ovamo?
Pogledajte ateistu kako je postao praznovjeran!
Kad sam promatrao zavjetne slike za sretno poloene
ispite, zavjetovao sam se da u sluaju uspjeha nikad
neu prihvatiti svjetovnih znakova asti.
Sat je otkucao i ja sam potrao kroz redove i uvrede
mladih ljudi; oni su znali kakav sam zadatak sebi postavio, pa su mi se podsmjehivali.
Nakon dva tjedna dobio sam nepobitne dokaze da se
sumpor sastoji od tri tvari: ugljika, kisika i vodika.
29

Zahvalio sam upravitelju laboratorija, koji nije imao


nikakva ujela u mojim poslovima i napustio to novo
istilite pun duboke, neizrecive radosti.
Jutrom, kad ne bih odlazio u Luksemburki park,
etao bih monparnaskim grobljem. Nekoliko dana nakon
olaska iz Sorbonne, otkrio sam na groblju jean nadgrobni spomenik klasine ljepote. Medaljon od bijelog
mramora pokazivao je plemenite crte nekog starog
uenjaka, a natpis na postolju otkrio mi je da je to
kemiar i fiziolog Orfila. Bio je to moj prijatelj i zatitnik, koji me poslije toliko puta vodio kroz labirint
kemijskih pokusa.
Tjedan dana kasnije, kad sam silazio niz Rue dAssas
zaustavio sam se pred kuom slinom na samostan.
Velika ploca objasnila mi je njenu svrhu: hotel Orfila.
Uvijek Orfila, kud god krenem!
U slijedeim poglavljima ispriat u to se sve dogodilo
u staroj kui u koju me dovela nevidljiva ruka, da bih
tamo bio kanjavan, pouen, a moda i prosvijetljen!

III
NAPASTI

NECASTIVOG

Rastava se vukla polagano. S vremena na vrijeme jo


poneko Ijubavno pismo, povik enje i aljenja, obeanje pomirenja. I konano jedno hladno zbogom
zauvijek.
Ja je volim, ona voli mene, mi mrzimo jedno drugo
mrnjom ivlje ljubavi jo jae zbog rastanka.
Da bih konano rasldnuo te alosne okove, udio
sam za prilikom da svoju Ijubav zamijenim nekom
drugom ljubavlju i moje su se neiste elje uskoro
ispuniie.
30

U gostionicu gdje sam objedovao dola je neka engleslca dama, kiparica. Prva me oslovila i smjesta mi se
:;vidjela. Bila je lijepa, draesna, otmjena, ukusno obuena i zavodljiva zbog neke posebne leernosti, svojstvene umjetnicima. Sve u svemu, luksuzno izdanje moje
o.ne, njena uveana, oplemenjena slika.
Da bi mi nekako ugoio, pozvao je ugledni umjetnik
doajen kue tu damu na veeru koju je prireivao u
i'ctvrtak u svom atelijeru. Otiao sam tamo, ali sam se
drao po strani, jer se protivilo mom shvaanju da pokazujem svoje osjeaje pred publikom, koja se moe
ovjeku samo narugati.
Oko jedanaest sati dama je ustala i dala mi potajni
/nak sporazumijevanja. Ustao sam osta nespretno,
oprostio se, ponudio mladoj eni pratnju i izveo je napolje uz bestidan smijeh mladih ljudi.
Koraali smo bez rijei, osjeajui se pomalo smijeno
i puni stida, kao da smo se pred zajedljivim drutvom
svukli goli.
Morali smo jo proi kroz Rue de la Gaite, gdje su
nas svonici i bludnice susretali vulgarnim rijeima,
kao da smo bili uljezi u njihovu poslu.
Ne moemo biti ljubazni ako poraeni i pobijeeni
slojimo uz sramotni stup. Pogrbljen od udaraca biem
nisam se mogao ponovo uspraviti. Konano smo stigli
o bulevara de Raspail, kad nas odjenom iznenadi kia,
udarajui po nama kao tankim ibama. I to bi bilo
prirodnije u takvom sluaju budui da nismo imali
kiobrana nego potraiti zaklon u prvoj toploj maloj kavani, S gestom velikog gospoina pokazao sam na
i'askoan restoran. Preli smo ulieu laganim korakom i
inirne du e.. . Ali jao, pomisao da kod sebe nemam
i\i novia, presjekla me ojednom poput giljotine.
Zaboravio sam kasnije kako sam se izvukao iz te
neprilike, ali nikada neu zaboraviti osjeaje one noi
kad sam damu ostavio pred njenom kuom.
Meutim ta mi kazna, premda stroga i neposrena,
uijeljena od poznate vjete ruke, jo nije bila dovoIjna. Prosjak, koji nije ispunjavao dunosti prema vlaslitoj obitelji, htio je zapoeti vezu, koja bi mogla samo
31

osramotiti pristojnu i potenu jevojku. To je naprosto


bio zloin, i zato sam sebi opravdano zadao pokoru.
Orekao sam se drutva u gostionici, izbjegavao sam sve
to bi ponovo moglo izazvati tu kobnu strast u meni.
Ali avo nije dao mira! Jednog etvrtka uvee ponovo
sam u atelijeru sreo Ijepoticu, odjevenu u istonjako ruho, koje je toliko isticalo njenu Ijepotu da sam
gotovo pomahnitao. Ponaao sam se nespretno i nisam
govorio ni rijei. Nasluivao sam da bih toj eni sasvim jasno i otvoreno mogao rei: Ja ginem za vama,
ali sam utio i iao svojim putem, do kostiju izgrizan
tom neistom poudom.
Slijedeeg sam dana opet otiao u gostionicu. Ona
je sjedila tu, bila je draesna, milovala me svojim umiIjatim glasom i uzbuivala majim oima. Malo-pomalo
razgovor je zapoinjao i sve je ilo u najboljem redu,
dok odjenom nije u kritinom trenutku buno uletjela
mlaa Mina. Mina je bila umjetniko dijete, napola model napola Ijubavnica, ivo zainteresirana za knjievnost,
dobra djevojka, svagdje rado viena. I ja sam je poznavao, jedne smo veeri postali dobri prijatelji, ne
prekoraivi doputene granice. Tek to je ula, bacila
mi se u naruje bila je malo pijana ljubila me
po obrazima i govorila mi ti.
Engleskinja je ustala, platila i izala.
I time je bilo sve zavreno. Nije dola nikada vie
zahvaljujui Mini, koja me uostalom odgovarala od te
dame iz razloga koji zaravam za sebe.
Nita vie od ljubavi! Tako su mi govorile Sile i
ja sam rezignirao u vrstom uvjerenju da se i tu, kao
i drugdje, skriva neki vii cilj.
Ohrabren uspjehom to sam ga postigao sa sumporom,
raio sam dalje na jodu, Tek to sam u Tempsu objavio ogled o sintezi joda, potraio me u hotelu neki
nepoznati gospoin. Predstavio mi se kao zastupnik
svih evropskih tvornica joda. TJpravo je itao moj lanak i smatra da bismo mogli, im se pretpostavka potvrdi, dovesti do sloma na burzi, to bi nam donijelo
milijune, samo kad bismo imali patent u rukama.
32

Odgovorio sam mu da se ne radi ni o kakvom industrijskom pronalasku, ve o potpuno naunom otkriu


i da me trgovaka strana premalo zanima a da bih
pokuse nastavio u tom smislu.
Gospodin je otiao. Vlasnica hotela, koja je neko
prije imala neke veze s njim, ula je od njega veliku
novost i dva me je duga dana smatrala milijunaem.
Trgovac je doao opet, taj puta jo oduevljeniji.
Sakupio je nakon raspitivanja podatke, da je pronalazak probitaan, pozvao me da bez oklijevanja krenem
s njim u Berlin, gdje bismo poduzeli daljnje potrebne
korake.
Zahvalio sam mu i savjetovao ga da najprije poduzme
potrebne analize, a tek onda e se sve dalje urediti.
Jo prije veere mi je htio isplatiti sto tisua franaka, ukoliko bih odmah poao s njim.
Rekao sam mu neka ode, ier sam nasluivao neku
prevaru.
Dolje kod vlasnice je izjavio da sam budala!
Slijedei su dani bili mirni i imao sam vremena za
razmiljanje. Prijetea oskudica, neplaeni dugovi, nesigurna budunost na jednoj strani nezavisnost, sloboda da nastavim studije, bezbrian ivot na drugoj
strani. I konano ideja je hvale vrijedna.
Pokajao sam se, ali opet nisam imao hrabrosti za
nove obaveze. Tada sam saznao da se za moj problem
joda zanima neki kemiar, asistent na medicinskoj koli
i ve tada poznati poslanik.
I tako sam zapoeo ponovo nizom redovitih pokusa,
s ciljem da dokaem mogunost dobivanja joda iz benzina.
U meuvremenu sam razgovarao s kemiarom i dogovorili smo dan kad bismo mogli izvriti odluujue
pokuse.
Tog jutra, kad se sve trebalo odluiti uzeo sam kola
i ponio retorte i reagense trgovcu nastanjenom u etvrti Marat. Trgovca sam zatekao, ali kemiar se ispriao saznavi da je taj dan praznik i odgodio na sastanak
za slijedei dan.
Nisam imao pojma o tome da su taj dan Duhovi.
Prljava pisarna s pogledom na mranu i neistu ulicu3
3

Infern o O ku ltn i dnevnilt

33

parala mi je srce. Budile su se uspomene na djetinjstvo. Duhovi, blaena svetkovina, kad je mala crkvica
ukraena zelenilom, tulipanima, ljiljanima i uricama
u poast djece za prvu priest! Djevojice u bjelini
poput anela . . . orguije . . . zvona. . .
Duu mi je obuzeo osjeaj stida i duboko ganut vraao sam se kui vrsto odluivi da u se oduprijeti
svakoj napasti koja bi od moje znanosti htjela Uiniti
trgovinu.
Cistio sam sobu od naokolo smjetenih sprava i reagensa, pomeo, obrisao prainu, pospremio; zatim sam
otisao naruiti cvijee, prije svega narcise. Nakon to
sam se okupao i promijenio koulju, osjeao sam se oien i sloboan od svih prljavtina. Zatim sam vedre
due krenuo u etnju na groblje Montparnasse, gdje
su me obuzele njene misli i neka neobina skruenost.
O crux, ave spes unica!1 Tako su mi grobni humci
proricali sudbinu. Nita vie od ljubavi! Nita vie od
novaca! Nita vie od asti! Put golgote, jedini je koji
vodi mudrosti.

IV
OPET ST E E N I

RAJ

Ljeto i jesen godine 1895. ubrajam unato svemu u najsretnije doba svog burnog ivota. Uspijevalo mi je sve ega bih se god latio. Hranu su mi
onosili nepoznati prijatelji, kao gavranovi Iliji. Novac
mi je pritjecao, pa sam mogao kupovati knjige, prirodoznanstvene sprave, meu inim i mikroskop, koji mi
je razotkrivao tajne ivota.
Ostao sam u svojoj etvrti mrtav na svijet, odrekavi se ispraznih radosti Pariza. Svakog sam jutra
1 Zdravo, o kriu, jedina nado!
34

obilazio mrtve na groblju Montparnasse, a zatim odla/io ka svom cvijeeu u Luksemburki park. Ponekad bi
tne na prolazu posjetio po koji zemljak i pozvao me na
drugu obalu Seine da tamo dorukujemo i odemo u kazalite. Odbijao sam, jer desna mi je obala bila zabranjena; tamo je takozvani svijet, svijet gotovana i
tatine.
U meni se stvorila neka vrsta religije, ne bih je
mogao tono odrediti; moda prije izvjesno duevno
stanje nego odreeno miljenje temeljeno na nauci.
Zbrka osjeanja, zgusnutih vie ili manje u pojmove.
Kupio sam katoliki molitvenik i paljivo ga itao.
Stari me zavjet tjeio i odgajao na poneto taman nain,
dok me Novi naprotiv ostavljao hladnim. Ali to me nije
prijeilo da na mene nije utjecala vie od ostalih poneka
buistika knjiga, jer ona stavlja pozitivnu patnju iznad
uzdrljivosti. Buda pokazuje sranost i dovoljno hrabrosti da se u punoj ivotnoj snazi i usred brane sree
odrekne ene i djeteta, dok Krist samo izbjegava svaku
zajednicu s doputenim radostima ovoga svijeta.
Uostalom, vie nisam razmiljao o uvstvima koja su
se u meni raala. Drao sam se ravnodunim i prisvajao
sebi istu slobodu koju dugujem drugima.
Veliki dogaaj parike sezone bila je Brunettiereova
parola o steaju znanosti. Jo sam od djetinjstva bio
upuen u prirodne znanosti, kasnije pristaa Darwina,
otkrio sam nepotpunost one znanstvene metode koja
ispovijeda mehanizam svijeta i svemira, a ne priznaje
mehaniara. Slabost sistema pokazala se u openitoj zaostalosti nauke; ona je odredila granice preko kojih
se ne smije prijei. M i smo rijeili sve probleme;
svijet nema vie nijedne zagonetke. Ta tasta la kosnula me ve oko 1880, i za slijedeih petnaest godina
pouzeo sam reviziju prirodnih znanosti. Tako sam 1884.
posumnjao u sastav atmosfere i u identitet duika;
duik iz zraka naime nije istovjetan s duikom koji nastaje rastvaranjem izvjesne soli zasiene duikom. Godine 1891. posjetio sam fizikalni institut u Lundu da
bih usporedio spektre tih dviju vrsta duika, iju sam
35

razliitost otkrio. Trebam li opisivati doek koji su mi


spremili ueni mehaniari?
I tada, u godini 1895, potvrdilo je Aragonovo otkrie
prijanja nasluivanja i moje pretpostavke i dalo mojim
istraivanjima koja su bila prekinuta nesmotrenom
enidbom novi polet.
Znanost nije bankrotirala, bankrotirala je samo zastarjela, zaostala znanost i Brunettiere je istodobno
imao pravo i nije imao pravo.
Dok su svi priznavali jedinstvo materije i nazivali
se monistima, iako to nisu bili, ja sam poao dalje i povukao posljednje konzekvence nauke, time to sam ukinuo granice izmeu materije i takozvanog duha. Tako
sam 1894. u Antibarbarusu obradio psihologiju sumpora, rastumaivi je ontogenijom ili embrionalnim razvojem sumpora.
U ljeto i jesen 1895. sastavio sam rad Sylva
Sylvarum, u kojem sam objasnio tajne stvaranja,
osobito to se tie biljnog i ivotinjskog carstva.
Dalje upozorujem na Studije s groblja, koje pokazuju kako sam se u osami i jadima vratio nesigurnom
pojmu boga i besmrtnosti.

SYLVA

SYLVARUM

Uvod
Usred svog ivotnog puta zaustavio sam se, da bih
se malko odmorio i razmislio. Imao sam ono to sam
najvie elio i o emu sam najrae sanjao. Sit sramota kao i asti, uitaka kao i patnji upitao sam se: A
to sada?
Sve se ponavljalo u zaglunoj jednozvunosti, sve je
bilo nalik jedno na drugo, sve se vraalo. Stari su rekli: svijet nema vie tajni; nali smo rjeenje svih zagonetaka, rijeili sve probleme. Pomou spektroskopa
vidjeli smo da sunce nema kisika.
38

Nacrtali smo Marsove kanale koji na fatalan nain


nalikuju na Widmanstetske figure, ali smo tek u najnovije vrijeme prouili unutranjost Afrike, a jo uvijek ne poznajemo ni Borneo ni polarna mora.
Generacija koja je imala hrabrosti ukinuti Boga, ruiti dravu, crkvu, drutvo, moral, potinjavala se jo
jedino nauci. I tu, upravo u nauci, gdje bi morala vladati potpuna sloboda, saa glasi parola: Vjeruj autoritetu ili umri!
Dakle, na tom se svijetu nema vie to initi i ja
sam zakljuio da kao nekoristan odstupim s pozornice.
Ve je pod retortom gorio pirit, a eljezni cijankalij
destiliran iz krvi i eljeza, zlatnout, ugrijan, s mirisom
na uto ivanjsko cvijee, bio spreman primiti sumpornu kiselinu koja koncentrirana uzrokuje smrt dok razrijeena putem vrenja stvara ivot. Ovaj put je trebala
biti razrijeena, a prouzroiti smrt. Kakva siuna razlika! A kakva zastraujua suprotnost!
Ugljini duik koji daje plavu sol, kao to i nastaje
od ute soli, poeo se razvijati i nastajala je najnedunija od svih kombinacija u kojoj se isti ugljik vee
s neutralnim duikom u nov, straan spoj, udo od spoja,
gdje znanost mora priznati svoju (ne)znanost.
Pare su se izale iz recipienata, a grlo mi se odmah
poelo stezati kao od difterije ili beskisinog ljeinskog
otrova. Poela se javljati uzetost runih miia, a probadalo me i u kimenoj modini.
Prekinuo sam pokus, kad se odjednom poeo iriti
miris kao od gorkih badema; uinilo mi se da na nekoj
vrtnoj stazi vidim badem u cvatu i kao da ujem glas
neke stare ene. No glas je rekao: Ne vjeruj u to,
dijete moje.
I ja vie nisam vjerovao u to. Nisam vjerovao da je
s tajne svijeta skinut veo, ve sam ponekad sam, a
ponekad zajedno s drugima, poeo razmiljati o velikom
kaosu, da bih na kraju u njemu otkrio veliku beskonanu vezu.
Ta je knjiga knjiga o velikom kaosu i o beskonanoj povezanosti.
37

Slijedi me, putnie, ako te put vodi kraj mene, i slobodnije e disati; jer u mome svijetu vlada kaos, a to
ne znai nita drugo nego sloboa.

C IK L A M A
Primjer velikog kaosa i beskonane povezanosti
Tumarao sam pokraj Dunava gdje su prije mene tumarale tolike rase, a poneki trag jo je upuivao na
Atilin pohod, Uz tu golemu rijeku koja izvire u
Schwarzwaldu a utjee u Rumunjskoj, raste najraznovrsnije cvijee.
Naviknut da se sve stvari u ivotu vjeno ponavljaju,
osjeao sam tim veu radost to sam naao biljku koju
nikad prije nisam vidio klobuac Cyclamen Europaeum. Ukrasnu vrstu te biljke, perzikum, moemo ve desecima godina nai u svim cvjearnicama.
Obuzela me stara pasija klasificiranja i sreivanja,
iupao sam biljku, odrezao joj cvjetove i nabrojio pet
pranika i jedan tuak.
To me meutim nije dovelo mnogo naprijed, jer toj
kategoriji biljaka pripada jo mnogo razliitih vrsta kao
npr- slak, pomonica, gomoljasta kestogubica i druge.
Prvi je dojam bio da je ta biljka ljubiica. Listovi,
cvjetovi, miris, vrsta i nain kako izrasta iz tla, sve je
to govorilo u prilog ljubiice, ali ljubica ipak nije bila.
Korjen je na iznenaujui nain podsjeao na Aristolachia Rotunda, ali nije bila ni to.
Jedan sam je tren namjeravao zbog njene njene
vanjtine i velikih cvjetova koji posjeaju na leptira,
ubrojiti meu orhideje.
Ali kad sam meu Ijeskovim grmovima pogledao
lijesku, bio sam uvjeren da je i moja ciklama lijeska,
tim vise, to se i ona ubraja istoj porodici kao i aristolochia, a osim toga posjeuje istu Ijekovitost kao i ciklama; korijen jedne i druge biljke izaziva povraanje
i slui kao srestvo za ienje.
38

Biljka ima ak neto od ilavosti lista ljiljana, jednostavnost u rasporedu i sjaju boje, a k tome i lukovica
korijena posjea na luk.
Kod kue sam biljku poloio na tanjuri. I to mi se
uinilo da pliva na povrini vode? List dlakavice!
Ne znam da li me je u tom radu voila neka posebna
namjera, vrtjeli su mi se, naime, u glavi itavi nizovi
slika biljaka spremnih da ih usporeujem i svrstavam
i bio sam svaki put im bih naao neku slinost doista
na pravom putu.
Poznato mi je da su psiholozi skloni da u svemu vide
analogiju, ega se ja ne bojim jer dobro znam da svugdje postoje slinosti: sve je svugje i u svemu.
Da moja ciklama nalikuje na vuju stopu, lijesku ili
ijubiicu, to jo ide, iako bi neki koji prave razliku
izmeu vanjskog i unutarnjeg, bitnog i nebitnog mogli
smatrati slinosti koje sam ja pronaao nebitnima; ali
bi svaki botaniar teko priznao, da ta biljka ne podsjea na ljiljan ili orhideju.
Ciklama je bitno slina orhideji ili ljiljanu u tome
to izbija s jednom supkom, iako je botaniari ubrajaju u primule koje imaju dvije supke.
Da ciklama ima samo jednu supku, to doue nije
posvema egzaktno; ali to je u prirodi uope egzaktno?
Ako sjemenku ciklame stavimo pod mikroskop, vidimo
u sreini bjelanevine malu ravnu klicu nalik na klicu
etinjare. Ostavimo li klicu da tjera ona se nadima
i pojavljuje se jedan jedini list istog svojstva kao i list
same biljke. To dakle nije supka, ak ni klini listak
zametka.
Ciklama dakle tjera bez supke, isto kao i orah koji
odmah tjera dva potpuno oblikovana listia, nalik liu
orahova arveta. Razlog lei bez sumnje u tome, to
brojne bjelanevine slue ispod zemlje za ishranu ili
pak slue kao supka.
Meutim, cikalama sadri jo neke tajne, kao na primjer slijedeu: Ako koso prereemo nezreli tobolac,
onda je taj popreni presjek nalik presjeku mladog
tica iste biljke.
39

Treba li dakle tobolac biti samo oponaanje a klica


samo mali pupoljak ili ak samo kriptogamska proklinica?
Imao sam naime neobinu ideju, da izmeu ciklame
i dlakavice mora postojati neto zajedniko. To se zajedniko temeljiio sanio na povrnom vanjskom dojmu.
No moje je istraivanje pokazalo da nisam bio ba
tako nerazuman. Botaniari su dugo vremena smatrali
da lakavica stoji jednom nogom u monokotiledonima1,
iako je dikotiledonska2, jer njena peteljka nije centralno ciiindrina a prevlaka korijena nalik je na ljiljanovu ili orhidejinu. I osim toga ima jo apsolutne poduarnosti izmeu ciklame i dlakavice; one su slijedee:
lakaviea uzdie svoju peteljku iz vode i povlai je
nakon oplodnje opet na dno. Isto tako i ciklama; ona
okree peteljku u obliku spirale da bi plod povulda
natrag pod zemlju.
Nije iako ustanoviti razlog koji tjera ciklamu, taj
umski cvijet, na takav postupak, ali moe se pretpostaviti a je zbog svog udnog nacina rasplodnje prisiljena
da tako sauva plod od hladnoe. Stojimo pred isto
mehanikim postupkom, jer kad sam peteljke oploenih cvjetova izloio nekoj mjeavini, one nisu pokazivale
nikakve sklonosti da se okrenu u obliku spirale.
Kad sam jednog dana tumarao visokim umama uz
Dunav, skrenuo je moju panju sag brljana, kojeg su
se listovi okrenuli prema suncu, jer su sunevi zraci
tekom mukom probijali kroz lie. Kad sam malo dulje
promatrao brljan koji inae raste svagdje u umi,
ugledao sam iznenada meu njima jenu ciklamu. Zatim jo jednu, pa jo jednu i konano isto toliko ciklamnih listova koliko i brljanovih. Tu ciklamu nisam
prije otkrio. Na listu te vrste, cyclamen europaeum, nalazi se tamnozelena ara pomijeana s bjelkastim sivilom, a tamnozeleni dio doarava oblik brljanova lista.
Odmah sam pomislio na mimikriju, sposobnost nekih
ivotinja da mogu poprimiti izgled svoje okoline. Dvoumio sam da li da uzmem u razmatranje tu teoriju
1 jednosupnice
2 dvosupnice
40

jer tako dugo dok botaniari osporavaju biljkama


ivani sustav i razum, mogu tu teoriju obaciti naroito ako osjeam da me privlai drugi sloboniji i smioniji smjer.
Prouavajui biljni svijet imao sam esto priliku
pratiti kako priroda prije nego neto izvede, to i skicira.
Sad sam primijetio u ciklame da je crvenilo cvijeta ve
pripremljeno u peteljci lista, da bi zatim bilo poloeno
na njegovu povrinu.
Sjedimo li na baikonu na koji suneve zrake padaju
kroz gustu kronju okolnog drvea, vidjet emo kako se
na tlu ocrtavaju brojne elipse koje probijaju kroz kronju. To su, dakle, rijezovi stoca.
Sto se moe ogoditi u umi pod gustim liem?
Teko je to odrediti, ali ipak moemo predoiti igru
linija koje nastaju iz svih tih rijezova stoca kojima se
prikljuuju parabole i hiperbole u uskoj vezi s kaustinim i cisodinim linijama.
Jednostavnije reeno: da li je list brljana time to je
pokrio zelenilo ciklamina lista koje je tako osjetljivo
na svjetlost, prouzroio odreenu sliku?
Pogledajmo unutranjost rue koja putem svog konkavnog zrcala projicira ute zrake u kaustine oblike
na praniku. Promatrajmo aru na listu djeteline i pokuajmo otkriti moe li ona biti konstruirana eliptino.
Sjetimo se i leiju skue, gdje su na srebrnoj podlozi fotografirani zeleni morski valovi.
Konano, ne moemo se nita manje uditi ni slaku,
iji cvjetni pupoljci toliko podsjeaju na ito, naroito
na pokrovni list zobi, da kad ih zajedno nacrtamo uope ne postoji nikakva razlika.
Francis Bacon kae slijedee: ako je bazilika izloena
prejakom sunevom svjetlu ona se preobrazi u thymus
serpyllum. A osim toga; treba pomijeati sjemenke tuka i loike i vidjeti da li emo zamijeniti miris i okus
jedne i druge biljke.
De Candolle upozorava na to, da rua jae mirie,
u koliko kraj nje raste luk; proces, koji moemo protumaiti organskom kemijom, tako da propion C3H4
luka silazi na etilen rue C2H4.

Ali ako elimo vjerovati Bernardinu de Saint-Pierreu, da je suncokret dostigao najvii stupanj biljnih
vrsta, jer putem kruga svojih zraka i njenih pjega
odraava sliku sunca, onda je to, ako se prije fizikalno
ne protumai, misticizam.
''Mala ciklama ima, dakle, svoje male tajne; a koliko
telE velikih tajni skriva beskonani svemir.

MRTVACKA GLAVA (ACHERONTIA ATROPOS)


Pokuaj naunog misticizma
Bjelica koja se zarava na povrini voda, gotovo
u zraku, sa strane je srebrnasto-bijele boje, a samo na
leima plava. Crvenperka koja trai plitke vode poprima zelenu boju mora. Grge koji se zadrava u srednjim
dubinama ve je potamnio, a njegove pruge sa strane
odraavaju valove tamnih boja. Saran i iverak imaju
maslinasto zelenu boju od mulja u koji se uvlae.
Skua koja ivi u viim regijama odraava na svojim leima linije valova kao da ih je naslikao neki marist.
I konano, zlatna skua koja se bacaka po uzburkanim
valovima, dok kia lomi suneve zrake, poprimila je
ak dugine boje na srebrnoj i zlatnoj polozi.
to je to drugo nego fotografija? Na svakoj bromnoj, klornoj ili srebrno-jodnoj ploi jer morska
voda sadri te soli ili na svojoj bjelanevini zasienoj srebrom, ili jo bolje elatinskoj ploi, riba skuplja boje koje se lome preko vode. Ako ribu uronimo
u razvija sumporastokiselog magnezija, onda je u statu
nascenti djelovanje tako jako, da nastaje heliografija.
Fiksator od sumporasto-kiselog natrona ne mora biti
:irok, jer se riba zadrava u klornatriju i sumporastokiselim solima, a k tome onosi sa sobom i dobar dio
sumpora. To je bez sumnje vie nego gola poredba. Trebamo jo dodati da srebro ribljih Ijusaka nije srebro,
a morska voda ipak sadri srebrne klorate; riba je,
dakle, samo jedna jedina elatinska ploa.
Dakako da za tu grafiku reprodukciju prirode postoje i drugi razlozi osim kemijskih. Tako je leopardovo

42

krzno puno pjega koje izgledaju poput tragova prednjih


panda make ili psa. Moda je neko u pradavno
doba neka enka psa ili make koja je oekivala mladunad bila napadnuta, a maleni su od majke naslijedili
te pjege kao maee, poznate u embriologiji?
Haeckel pripovijeda o tome kako je bik, jednom kad
su se sruila stajska vrata, ostao pri tom bez repa i tako
postao stvaralac nove vrste goveda bez repa.
Sluajnost kod nastanka novih vrsta.. .
Kad sam kod trgovca kupio mrtvaku glavu ili
Acherontia Atropos, leptira koji na prsima ima sliku
ljudske lubanje, tada sam to prvi puta tono uoio.
Iznenaen da se ta glava vidi mnogo jasnije nego to
sam to zamiljao, poeo sam ga izuavati.
itao sam: u Bretagni mu se pripisuje da nagovijetava smrt. Ako ga uznemirimo on isputa tugaljiv glas;
gusjenica se hrani pomonicom, jasminom, kunjakom,
datura stramoniumom i zaahuri se duboko u zemlji.
I eto nekih odnosa prema smrti: nagovjetaj umiranja
tugaljiv pjev, smrtonosni sok stramoniuma, uzemljenje
gusjenice.
itaoe nisam praznovjeran, ali kad mi je poznati
fiziar i poznavalac kukaca Reaumur pripovijedao o mrtvakoj glavi, kako se ona pojavljuje periodiki i prije
svega u doba velikih epidemija, onda e razumjeti
da sam morao razmiljati o prirodi tog leptira o vezi
njegova izgleda i smrti.
Prije svega gusjenica se hrani alkaloidima pomonice
i kunjaka, dvoma alkaloidima koji su sroni alkaloidu
opijuma, ali i otrovu lea, kao i alkaloidu raspadanja
trulei i otrovu u ljudskom tkivu koji pak nalikuju
biljnima alkaloiima. Te otrove meu inima sadre mirisi jasmina, rue i mokovice.
Postoje tzv. strvinaste biljke (arum, stapelia, orhis)
koje vonjaju na leeve, imaju boju lea i privlae insekte koji se hrane strvinama. Zar ne bi, dakle, po logici
mrtvaka glava mogla potraiti mjesta gdje bjesne epidemije, a tijela se poinju raspadati?
Treba k tome jo i dodati da je alkaloid pomonice
narkotini otrov. Da li moda zbog toga leptir danju
i nou spava, a samo u suton oivi i rasplouje se!
43

Drugi alkaloid kunjaka sastoji se od ot>aju alkaloida beladone i crne bunike; alkaloid beladone proiruje zjenicu ili, u najmanju ruku, ini dnevnu svjetlost neponoljivom, Dolazi li moda sumrana priroda
mrtvake glave odatle to se plai sunca i prisiljena je,
zbog uspavljujueg djelovanja hiosciamina i otrova bunike, da spava nou? Cini se da je tako. Osim toga
hiosciamin izaziva neugodne popratne pojave, tako na
primjer njegova rtva vidi sve predmete uveane. (Megalopsija).
Zamislimo mitvacku glavu kako je voena njuhom
zalutala na groblja, strvodernicu, stratita i vjeala,
gdje je svagdje ugledala samo ljudske lubanje u strano uveanoj slici i upitajmo se, da li je to moglo djelovati na ivce leptira koji je tako prijemljiv na dojmove, da isputa tugaljive tonove ako ga slijedimo,
leptira koji se nalazi u dvostrukoj omami unutranje
vatre i opojnosti bunike, u dvostrukoj opitosti ravnoj
najvioj histeriji.
Priznajem, korak je smion, ali veliki istraiva koji je
dokazivao slinost izmeu leptira i cvijea i koji je
vjerovao u meusobnu slinost biljaka ne moe naoigled visokog psihikog i moralnog razvitka kukaca odstupiti pred jednim isto tako prirodnim kao i logikim
zakljukom.
Upravo kad sam napisao te retke, proitao sam kod
Bernardina dc Saint-Pierrea, da mrtvaku glavu zbog
njenog bolnog pjeva nazivaju Haie.
Kakav glas, taj Haie! Uzvik bola svih naroda svijeta,
uzvik jada kojim se alimo nad gorinom ivota, bolni
uzvik Apolona nad mrtvim prijateljem Hijacintom, koga
je nacrtao u aku cvijeta koji nosi njegovo ime.
Uostalom, postoji jo jedna biljka u ijoj aki se
nalazi onaj Haie i mi smo je svi itali jo i prije nego
to smo znali itati. Mislim da vrtni kokoti elphinium
ajacis o kome tvrdi veliki evolucionista Ovid, da je
iznikao iz tla kojeg je Ovid natopio svojom krvlju.
Cijanova kiselina plavog kokotia, produkt krvi i
eljeza ajacisa: vivijanitska kiselina! Moglo bi se pomisliti da je Ovid bio kemiar. Ali Bernardin dodaje:
prah s leptirova krila je vrlo kodljiv za oi.
44

Ja sam pod mikroskopom pomijeao taj prah s reagensima i dobio sam biljni alkaloid, dakle alkaloid poput atropina, strihnina itd., to nije nimalo udnovato
ako znamo da panjolske muhe proizvode kantaridin,
srodan digitalinu.
Ako sam sumnjiav prema zakljuku da izmeu
konstitucije mrtvake glave i naina njena ivota postoji veza, onda odmah lako raspoznajemo metodu
kojom sam se ve i prije posluio
Prije svega kaem, to je beznaajni hir prirode.
Dobro. A zato bi prirodi osporavali pravo na hirovitost
kad je opustila da nastane nova vrsta goveda bez repa,
zato to je neki nepaljivi pastir spustio stajska vrata
i tako je bik ostao bez repa?
Dobro: uzmimo da je to hir, ali ni u kom sluaju nije
nikakvo udo, to insekt prilagouje svoj izgled okolini,
kao to je sluaj s leptirom hrastov list koji je poprimio izgled suhog lista, da bi se lake sakrio.
To nije ni u kom sluaju nikakvo udo, ali preobraaj gusjenice u liinku, neosporno, nalik je na uskrsnue
mrtvih.
Tako kod insekata polijee tluvo liinke za vrijeme
latentnog stanja nastajanju tkiva tj. filogenetskoj nekrobiozi.
Dakle: gusjeniea u ahuri podlijee istom procesu
kome i le u grobu, gdje se pretvara u mast koja sadri amonijak.
Nekrobiozan znai smrt-ivot, a fiziolozi kau o njoj:
nekrobioza je oblik smrti koji prethodi tvorbi tuberkula.
Kako dakle? Gusjenica je u svojoj ahuri mrtva,
pretvorena u bezlinu masu, a unato toga ivi i slavi
u jednom viem, slobodnijem i ljepem obliku svoje
uskrsnue.
Sto je, dakle, ivot i smrt? Jedno te isto. Zamislite
kad mrtvaci ne bi bili mrtvi a nerazorivost snage i besmrtnost bili jedno!
Da bih upotpunio kaotino stanje vlastite due, dajem
ovdje Studije s groblja, gdje se moj patnjom i osamom izmueni Ja vratio neodreenim pojmovima boga
i besmrtnosti.
45

S TUDIJE S GROBLJA
1

Proteklo je godinu dana od prve jutarnje etnje grobljem Montparnasse. Vidio sam kako je padalo lie
s lipa i brijestova, kako je sve opet zazelenjelo i kako
su na grobu Theodora de Banvilla cvale glicinije i
rue; oslukivao sam zavodniki pjev kosa pod empresima i promatrao golubove kako nad grobnim spomenicima slave dobra parenja.
Sad su lipe ponovo poutjele, rue uvele, a kos vie
ne pjeva; od Ijubavi i proljea ostao je samo prkosni
smijeh, Dakako, i to e se vratiti. Jer proi e i blatnjava jesen i prljava zima, kao to prolazi sve.
Doao sam na groblje, a buna je svakianjica montparnaske etvrti leala iza mene. Jo me progone nezravi noni sni, ali zaboravljam na njih. Ulina buka
zamire a ustupa joj mjesto samrtni mir. Uvijek sam
u te rane jutarnje sate, ve sam naviknuo groblje smatrati svojim perivojem, tako da sam poput mrtvih
sluajnog posjetnika smatrao uljezom.
Citave te godine nisam ovamo dovodio ni prijatelja,
ni prijateljice, pa se u moje osobne dojmove nisu mogla umijeati sjeanja na bilo koga. Uspinjem se alejom
Lenoir u kojoj su kao i u aleji Raffet zasaeni empresi i pozravljam svoje ljubimce Orfila, Thierryja
i Dumonta dUrvilla. Obuzeo me snaan osjeaj nadmoi,
dok sam prolazio tim ravnim nizovima drvea koje
me pozravljalo poput grenadira u zelenim krznenim
kapama. Kad bi pirio vjetar oni bi se naklonili i pozdravljali, dok bih ja ponosno poput marala koraao
alejom sve do kraja. Dan za danom itam na jednom
grobnom spomeniku: Boulay je jamano bio estit
i astan ovjek. (Napoleon)
Ne poznajem Boulaya i neu ga nikad poznavati, ali
veselilo me, da mi se Napoleon svakog jutra obraao
s onog svijeta. Osjeao sam se njegovim prisnim prijateljem.
Te tisue grobova rneu empresima, pokrivenih cvijeem koje je niklo na tvrdom kamenu, hranilo se lje45

inama a zalijevalo iskrenim ili licemjernim suzama!


Te male kapelice ukraene poput kuica iz prie u velikim vrtovima, meu njima bezbroj krieva koji kao
da pruaju ruke prema nebu, kao da glasno uzvikuju:
O crux, ave spes unica! ini se, kao da je to sveopa
ispovijed ovjeanstva koje pati. Usred kronja, ovdje,
tamo, svagdje samo kratko: Spes unica! I uzalud nastoje poprsja sitnih rentijera sa ili bez kria legije asti dokazati kako postoji nada u nadgrobni ivot!
Savjetovali su me da se odreknem tih estih posjeta
groblju, jer da je to opasno zbog zagaenosti zraka.
Mogu rei da sam uistinu jo nekoliko sati nakon
povratka kui imao na jeziku izvjestan okus po zelenoj
ri. Due ili bolje reeno ouhovljena tijela zadravala
su se lebei u zraku; tako sam i doao u iskuenje da
ih hvatam i analiziram. Opremljen boicom napunjenom
tekuom olovnom soli zapoeo sam zaista lov na due
ili bolje reeno tijela. Drei grevito u ruci otepljenu
boicu hvatao sam svoj plijen poput nekog bezbrinog
ptiara.
Kod kue sam filtrirao bogati talog i stavio ga pod
mikroskop. Jani Gringoire! Da li se moda i mehanizam
mozga sastojao od tih sitnih kristalia, taj mehanizam
koji me jo u mlaosti oduevio za siromanog pjesnika, je li on bio taj koji je mogao privui Ijubav
jedne lijepe mlade djevojke? estiti i asni Boulaye,
(sada sam znao da si ti uredio kodeks), je si li i ti
taj, kog sam ulovio muhotukom?
Ili ti dUrville, koji me nisi prijeio da daleko odavde,
za dugih zimskih veeri pod sjevernim svjetlom u vedskoj krenem na svoj prvi put oko svijeta izmeu stroge
stege i kolske klupe?
Budui da nisu nita odgovarali, kapnuo sam na
mikroskop kap kiseline. Mrtva se materija nadula,
nemirno se pokretala amo-tamo, poela je ivjeti, isputala vonj trulei, ponovo se umirila i umrla. Bez
sumnje, mogu probuditi mrtve, ali neu to ponoviti jo
jednom, jer mrtvi imaju neugodan zadah poput bludnika nakon probanene noi.
Z a r n e s p a v a ju

v rsto

tu

d o lje

e k a ju i u s k r s n u e ?

47

Ve sam deset godina ateista! Zapravo ni sam ne znam


zato! ivot mi je bio dosadan i morao sam se prikljuiti Novome. Sada, kad je Novo postalo staro, najrae
ne bih vie nita znao o tom, rado bih sve odgovore
ostavio nerjeenima i ekao.
Vee osam mjeseci promatram na groblju neki lijep
spomenik. Sarkofag, grob, svod, mauzolej, urna, sve
u najljepem starorimskom stilu, izvedeno u crvenom
granitu i bez ikakva natpisa. Dulje vrijeme sam ga
zamjenjivao sa spomenikom svih onih koji nemaju svog
vlastitog spomenika. Kakva se tu skriva tajna?
Drugog sam se dana zaustavio u aleji Chaveau-Lagarde gdje se nalazi spomenik nepoznatom junaku.
Sinula mi je poput munje jedna misao, a odmah zatim
spustila se no zaborava. Ugledao sam lijes crven i ut
od prolivene krvi i ponovio Chaveau-Lagarde glasom
kakvim se izgovara ime neke poznate linosti.
Aleja treba zahvaliti naziv vjerojatno tom Chaveau-Lagarde.. . Rue Chaveau-Lagarde, iza crkve sv. Magdalene, stoj! Tajanstveno ubojstvo neke starice, 1893.
Rue Chaveau-Lagarde .. . crvena od prolivene k rv i. ..
ubojica je ostao neotkriven!
Naviknut da uvijek razmiljam o svim dogaajima,
sjeam se, da me je obuzela neka neobina jeza, dok
su mi se slike u arenom slijedu pojavljivale poput predodaba nekog luaka. Vidio sam Louisa XVI, a u
pozadini giljotinu; vidio sam veliku rijeku okruenu
zelenim breuljcima i mladu majku kako du vode vodi
malu djevojicu; zatim samostan i u njemu oltar sa
slikom od Velasqueza; sad sam u Sarzeau u hotelu
Le Sage; zatim iza crkve sv. Magdalene, Rue Chaveau-Lagarde .. .
to je to bilo? Ne znam! Navala sjeanja i snova
osloboena pogleom na nadgrobni spomenik!
U toj se sredini smrti nita ne dogaa, jedan dan
tee poput drugoga, tiinu razbija samo ptiji pjev.
Poput cvjetnog otoka usred mora; izdaleka se razabire
samo um valova. Otok blaenih, veliko igralite, gdje su
djeca donijela i sakupila mnotvo cvijea i svojih igraaka i sloila vijence od bisera s morskog a la ... a
izmeu gore svijee ukraene tisuama ljokica. . . No,
48

ini se, kao da su pobjegla s tog mjesta i igralite je


prazno. . .
Jednog lijepog lipanjskog jutra otkrio sam neku mlau
enu kako ee velikom alejom gore-dolje. Nije alila
za nekim, ve kao da je nekoga oekivala. Nemirni
su joj se pogledi prikovali na glavni ulaz koji je ve
tolike primio, a da ih vie nikada ne otpusti.
Valjda promaeni sastanak, ali na vrlo nezgodnu mjestu, pomislio sam, i napustio groblje.
Slijedeeg sam je jutra opet sreo. Bilo je tuno!
Pogledavala je na ulicu, etala gore-olje, zaustavljala
se, oslukivala, vrebala. Sretao sam je svakog jutra, bila
je sve bljea; bol joj je oplemenila lice. I tako je
ekala uzalud, a nitko nije dolazio.
Otputovao sam na pet tjedana u neku udaljenu zemlju. Kad sam se vratio, zaboravio sam na sve. No
doavi opet na groblje, ugledao sam usred velike aleje
naputenu enu. Njeno omravjelo tijelo isticalo se prema kriu kao da je i ono raspeto a nad njime kao da
stoji napisano ono poznato: O Crux, aves pes unica!
Pribliivi se primijetio sam kako je kroz kratko vrijeme to je nisam vidio njeno lice bilo izmijenjeno. inilo se, kao da ispod bijelog platna vidim le upravo spaljen u krematoriju. Sve je jo tu i oimlje se kao Ijudski lik, ali sve je pepeo i bez ivota.
O, vjerujte mi, bila je uzviena u svojoj velikoj
boli! Boje kaputa izblijedjele su od sunca i kie a
cvijee na eiru poutjelo je ka i lipe; ak joj je
i kosa posvijetlila. . . I tako ona eka iz dana u dan!
Je li moda duevno bolesna? Da, ona je rtva one
velike bolesti koju nazivamo Ijubav! Uzalud eka
na zagrljaj koji bi u njoj probudio novi ivot a s njim
i nove patnje. I tako polako umire.
Ustupak doivotnosti? A zato ne vjenosti, ako je
materija besmrtna?
Ja bih rado bio opet poboan, ali kako to mogu,
a da se prije ne ogodi neko udo. Dodue prije nekoliko dana udo se skoro dogodilo. Spremala se oluja,
oblaci su se nagomilavali, empresi su prijetei tresli
glavama, nisu bili umorni da mi se i dalje klanjaju.
Napoleon je jo uvijek izjavljivao da je Boulay astan4
4

In fe m o O ku ltn i dn evn ik

49

i estit ovjek; golubovi su se parili na oblinjem kamenom kriu; mrtvaci su irili sumporni zaah a miazmi su imali okus bakra.
Odjednom oblaei promijenie vodoravan poloaj i poprimie lik Lava od Belforta. Zatim se okrenue i uspravie okomito u visinu poput ivotinje na stranjim
nogama. Nikada nisam viio neto tome slina osim
na slikama Novog zavjeta. Zatim su se crni oblaci raspali a na obzorju se pojavila jasno ocrtana golema
Mojsijeva ploa sa zakonikom. Na toj je eljeznosivoj
ploi blijesak urezao jasno itljivo ime Jahveh bog
osvete!
Dakle, atmosferski me je pritisak natjerao da pokleknem! No nije se uo nikakav drugi nebeski glas osim
tutnjave grmljavine i tako sam se vratio kui.
2

Ponovo je stigla jesen; iipe su ogoljele, njeni srcoliki listovi padaju na tlo i ute pod nogama koje nose
moj ponosni korak preko suhih polomljenih sraca.
U oblacima iznad mene odzvanja neto stranim a
ipak povjerljivim tonovima. Pomiljam na lovaki rog,
jer zvuk buja, plae i slabi. U meni iskrsava neka nevina zgodna vedska pjesmica poput djeje bajke.
Suti li jo moja lipa?
Pjeva li jo moj slavuj?
Plae li moja kerkica tuno?
Smije li se jo moja ena?
Lipa tvoja vie ne uti,
Tvoj slavuj vie ne pjeva,
Kerkica ti plae dan i no
ok se ena nee smijati vie nikad, nikad vie.
Divlje me guske sa sjevera pozdravljaju na svom
putu u toplije krajeve i daleka neba.
Noni vjetri piri izmeu lipa i o udesa! pupoljci se rastvaraju. Dakle, lipe s groblja poinju bivati
50

besmrtne poput vjenosti, semper vivens, zahvaljujui


mrtvima koji ih hrane svojim tijelom i duama.
Organizirano bie uzima iz svoje okoline neprestano
nove molekule i time one prelaze iz stanja smrti u
stanje ivota. Kad bi nam jedna od tih molekula mogla
ispriati svoju povijest.. . Moda bi rekla: otkad postoji
svijet doivjela sam znaajna putovanja. Najprije sam
bila vlat trave, zatim me je usisalo korjenje nekog
snanog hrasta; zatim sam postala ir, i jao! tko me
je to pojeo? Nakon toga su me nasolili, te da bih uinila
dugaak put, probavio me neki mornar, pa sam postala
lav, tigar, kit; konano sam dospjela u neke mlae
bolesne grudi itd.
Tako pie J. Rambosson i na taj mi nain daje pravo
u mojim transmutatorskim razmiljanjima. Prolazei
pokraj Banvilleova groba upitao sam se, zato su prijatelji na grob umrlog zasadili rue i jasmin. Ako je to uinjeno po elji umrlog, onda je on zacijelo znao da leinski otrovi vonjaju na rue, jasmin i moak. Ne vjerujem,
ali gotovo da bih povjerovao, da smo najmudriji bar u
trenucima kad najmanje znamo. Zato uostalom sve to
cvijee na grobovima? Cvijee, ta ivo-mrtva tvar
sa svojim ustaljenim ivotom, mnoi se bez borbe a
umire bez suza. To su via bia koja su ostvarila Budin
san, da nita ne ele, da sve podnose i da se u svojoj
samoodabranoj skuenosti povuku sama u sebe. Moda
se zbog toga mudri Hinusi ugleavaju u pasivni ivot
biljaka i suzdravaju se dabilo kakvim znakom, pogledom ili rijeju stupe u vezu s vanjskim svijetom.
Jednom me upitalo neko dijete: Zato i lijepo cvijee
ne pjeva kao to pjevaju ptice?
Ono pjeva, odgovorio sam, ali mi ga ne moemo
euti.
Zaustavio sam se pred Banvilleovim reljefom.
Moemo li na tom rentijerskom licu nadutih obraza,
mesnatih gurmanskih usana i oima krca otkriti bilo
kakav trag rua i jasmina? Ne, to ne moe biti pjesnik
Gringoire! To mora biti netko drugi! Ali tko?
Sjetio sam se Boulayova poprsja. Taj patuljasti
nos, ta usta zlobna kao u nekog starog arobnjaka,
51

taj himbeni seljaki izraz lica ne, to ne moe biti


astan i estit Boulay!
A Dumont dUrville, ueni prirodoslovac i jezikoslovac, odvaan i mudar pronalaza! Ono to je umjetnik tu stvorio, to je prije lice nekog obinog trgovakog putnika. Sto je to? Nosi li svaki ovjek masku?
Prisjetio sam se slika velikih suvremenika: Darwin orangutan, Dostojevski galeot, Tolstoj
drumski razbojnik, Taine burzovni m eetar. . . zaista dosta. . .
Dakle oni svi imaju ispod dva lica, najmanje dva
lica svoje manje ili vie dlakave koe! Jedna nam
rimska legenda pria o tome, kako je izvanjska ljepota
Isusa Krista bez premca, ali u trenucima srdbe poprimala je zastraujuu, da, gotovo bestijalnu nakaznost.
Sokrat je, s licem na kome su se odraavali svi poroci
i zloinstva, ivio poput sveca, a umro kao junak.
Otkuda te maske? Je li to nasljee nekog ranijeg
zemaljskog ili nadzemaljskog ivota?
Moda je Sokrat naao rjeenje u svom poznatom
odgovoru klevetnicima, kad su mu prebacivali vanjtinu nalik onoj u zloinaca: Kako je, dakle, zamislite,
morala biti velika moja vrlina, kad se morala boriti s
toliko mnogo lo'ih svojstava!
Slobodno reeno: zemlja je naselje kajanja, a mi
trpimo kazne za zloinstva koja smo poinili u jednom
ranijem ivotu. Sjeanja na njih opominju nau savjest
i bude u nama nastojanje da budemo to plemenitiji.
Proizlazi da smo svi zloinci, a pesimist je akle koji
uvijek misli i govori zlo o svom blinjem, po svoj prilici u pravu,
Danas ujutro je u aleji Lenoir neka sitnica povrijedila moj osjeaj za lijepo. Ravan niz empresa bio je
poremeen vrhom nekog stabla koje se sruilo na put.
Vjetar ga njie i on mi domahuje da se zaustavim,
usporavam tada korake i stanem. Odjednom poleti crni
kos do tada sakriven meu kronjama i spusti se na
kameni kri na putu. Promatramo jedan drugoga. Kos
kljuca po kamenom kriu a bi svratio moju pozornost,
i ja tada itam nadgrobni natpis: Tko me bue slijedio,
taj nee lutati mrakom.
52

Crna ptica se podie i poletje izmeu grobova, a ja


nita ne mislei poem za njom. Ptica sjedne na krov
male kapele iznad kojeg ulaza stoje rijei: Vaa e ,se
tuga preobratiti u radost.
Moj 'voa poletje dalje vodei me labirintom grobova. Kad je konano nestao iza bazgova cvijeta, naao
sam se ispred mauzoleja kojeg nisam nikad prije vidio.
To je umjetniki san, pjesnika vizija, ili jo vie, napola zaboravljeno a suzama ljubavi ponovo oivjelo sjeanje! Reljef prikazuje na zlatnoj podlozi estogodinje
dijete koje aneo oblacima vodi u nebo. Ni traka zla
na tom djejem licu i izrazom vedrine i velikim oima
koje kao da su stvorene da zrae ljepotu i dobro, a ne da
gledaju taj neisti svijet. Nosi je zbog navike da dijete
glavicu sakriva u majino krilo, na vrhu malo utisnut. Sjei na svojim koljkastim krilima poput draesnog ornamenta iznad srcolikih ustaca i ne slui za
mirisanje, a njuh, da, to ak i nije organ; to je zaista
ljepota zbog ljepote.
Dijete je u dobi prije ispaanja zubi, tih bisera bez
ne,ke druge vidljive koristi, osim da uljepaju smijeh.
I da to potjee od majmuna! Dodue, priznajmo,
ostarjeli je ovjek kosmata tijela, naborana lica, izboenih zubi, povijenih lea, klecavih koljena, vanjtinom blizak rodu majmuna, ali ta vanjtina je samo
maska. Napredak u suprotnom smislu?
Ili kako? Je li postojao zlatni vijek Saturna i da 11
smo mi degenerirani od tih blaenih stvorova koje ne
moemo nikada zaboraviti i zbog ijeg gubitka dijete
plae prilikom dolaska na svijet, jer e ostati bez domovine. Znamo li to inimo kad dijete hranimo mlijekom,
medom, a kasnije vie ili manje zlatnim ploovima? Kad
ih se posjea na vijek, gdje:
Flumina jam lactis, jam flumina nectaris ibant
Flavaque e viridi stillabant ilice mella.
Zato djeci priamo te prie o dokongradu, vilovnjacima, patuljcima i divovima, a ne kaemo im da je sve
to la? Zato predstavljati te igrake, nemani i anele,
pretpotopne ivotinje i izobliene biljke koje ne postoje?
53

Kad bi znanost bila iskrena, ona bi odgovorila na


pitanje kako da djetetu pomognemo da proe svoju
filogeniju, to jest ponavljanje svojih prolih stanja,
kakva se prolaze prije roenja u vrijeme razvitka.
Kos me, vrativi se sa svog bijega, mami jasnim poklikom. Sa eljezne reetke pokazuje mi kljunom neki
predmet kojeg boju i oblik nisam mogao dobro razlikovati. Kad sani se pribliio, ptica je poletjela i ispustila
svoj plijen na ogradu. Bila je to leptirova liinka, jedina
prirodna tvorevina koja u itavom ivotinjskom carstvu
nema analogije. Strailo, udovite, arobni plat koji
ini nevidljivim; ni ivotinja, ni biljka, niti kamen;
mrtvaki pokrovac, grob, mumija, ne da je p o s t a l a ,
ve je oevidno s t v o r e n a .
Veliki stvaralac-umjetnik jednom je u svom osjeaju
majstorstva dopustio da stvori neto besmisleno, lart
pour lart, moda je elio stvoriti simbol. Dobro znam,
da ta mumija ne sadri nita drugo nego sluz izluenu iz sluznice u kojoj ne nalazimo ni najmanju strukturu i koja mirie na svjeu leinu.
Ziva leina koja e sigurno uskrsnuti.
A oni drugi tu dolje, koji se preobraavaju u liinke,
koji prolaze istu nekrobiozu, oni se prema mudrosti
akademije nee ponovno probuditi, taj plod vlastitog
majstora stvaraoca?! Zaboravljamo to je Voltaire priznao o posljednjim stvarima! I sada seja, pristaa Voltairea, zabavljam time da ponovo diem i postavljam
kamen smutnje i navodim kako je taj skeptik svc doputao i sve poricao:
Uskrsnue je neto potpuno prirodno; nije nita
udnovatije roditi se dva puta nego jedanput.

54

PAD

I IZGUBLJENI

RAJ

Uveden u taj novi svijet, kamo me nitko ne moe


slijeiti, osjetio sam odvratnost prema drugima i silno
elio da se oslobodim svoje okoline. Obavijestio sam
zbog toga svoje prijatelje da u otputovati u Meudon
s namjerom da tamo piem knjigu. A za to mi je potrebna samoa i mir.
Istodobno je u krugu umjetnika u gostionici gdje sam
se hranio izbila neka svaa, tako a se drutvo raspalo
i ja sam ostao potpuno sam i odvojen. Prva posljedica
je bila neuveni polet mojih ivotnih instinkata, stvaralaka duevna snaga. Vjerovao sam da posjedujem
bezgraninu snagu, a oholost mi je ulila ludu ideju
da pokuam jesam li kadar izvesti kakvo udo.
Jednom prije, u velikim krizama svog ivota, primijetio sam da posjedujem telepatsku mo nad odsutnim
prijateljima. Iz narodnih su nam legendi poznati tajanstveni telepatski odnosi, bilo u snovima, bilo na javi,
meu Ijuima koji ive na udaljenosti. Ne elim se optuiti, ali niti opravdati za neki zloinaki in, ali mislim da moja namjera nije bila ni izdaleka tako opaka
kao udarac koji mi je bio vraen. Neka bolesna radoznalost, provala neke naopake Ijubavi, koja je proizala
iz strahovite osamljenosti, ulijevala mi je bezgraninu
enju da se opet sastajem sa svojom enom i djetetom, jer ja sam ih oboje jo volio. Ali kako, kad je
parnica za rastavu ve bila u toku? Neki izvanreni
dogaaj, sveopa nesrea, munja, poar, poplava. .. kratko reeno katastrofa koja ponovo sjeinjuje dva srca,
kao to se u romanima dvije neprijateljske ruke susretnu na bolesnikom krevetu!.. .
Da, to je to! Bolesnika postelja! Djeca uvijek pobolijevaju a majinski osjeaji tako rado pretjeraju i
vide u svemu veliku opasnost; jedan brzojav i sve je
reeno.
Nisam poznavao pravila magije, ali mi je instinkt doapnuo to da uinim sa slikom svoje Ijubljene ker55

kice, lcoja mi je u mom prokletom ivotu trebala biti


jedina utjeha.
Ispriat u dalje posljedice mog ina, u kome je,
ini se, moja zla namjera djelovala simboliki. Istina,
posljedice nisu odmah bile vidljive i ja sam nastavio
svoj posao s osjeajem neobjanjive disharmonije i slutnjom nove nesree.
Kad sam uvee sjedio sam pred mikroskopom, dogodilo se neto to tada nisam razumio, ali to mi se
duboko usjeklo u pamenje.
Ostavio sam orah da etiri dana klija, zatim sam
otkinuo klicu i primijetio da ima oblik srca i a nije
vea od krukine kotice; smjetena je izmeu dva sjemena listia i nalik na ovjeji mozak.
Bio sam uasnut kad sam na ploi mikroskopa ugledao dvije ruice, bijele poput alabastera, izdignute
i sklopljene kao na molitvu. Je li to vizija? Halucinacija? O, ne! Porazna zbilja od koje me obuzela jeza.
Nepomino su uzdignute prema meni, kao a me zaklinju; mogu tono prebrojiti pet prstiju, palac je krai
od ostalih, prave pravcate enske ili djeje ruke!
Prijatelj koji me je zatekao kod tog prizora morao
je potvrditi taj fenomen. Nije trebao biti vidovnjak da
dobro raspozna dvije sklopljene ruke, kako promatraa
mole za milosre.
Sto je to bilo? Nita do dva nerazvijena orahova lista,
juglans regia, Jupiterov orah; nita drugo! A ipak
neoporeciva injenica; eset ljudskih prstiju sklopljenih
na molitvu: de profundis clamavi ad te!1
Ali kao suvie sumnjiavi empiriar, preao sam preko
tog sluaja.
Posrnuo sam! Osjeao sam kako me titi nemilost nepoznatih sila. Poigla se ruka Nevidljivog i njeni su
udarci padali tono na moju glavu.
Prvo se povukao moj anonimni prijatelj, koji me
do sada potpomagao, jer sam ga uvrijedio jednim drskim pismom; ostao sam sam i potpuno bez sredstava.
Kad sam primio korekturu Sylve sylvarum vidio
sam. da je tekst potpuno izmijean poput dobro promije1 Iz
56

dubine va p im

tebi!

anih karata. Ne samo da su stranice bile ispremijetane


i pogreno numerirane ve su pojedini dijelovi bili toliko
zbrkani da su na ironian nain tono simbolizirale moju
teoriju o velikom kaosu koji vlada u prirodi.
Nakon beskonanih otezanja i odgaanja broura je
konano tiskana. Kad sam dobio raun za tisak, ispostavilo se da svota dvaput prekorauje ugovorenu. S tugom u srcu odnio sam u zalagaonicu mikroskop, cmo
odijelo i jo neke vrijednosti, ali, moje je djelo konano
tiskano i prvi sam puta u ivotu bio uvjeren da sam
rekao neto novo, veliko i lijepo.
Kad sam se vratio u hotel, prenerazio me raun koji
mi je bio uruen.
Kazjaren tim neoekivanim udarcem jer tu sam
stanovao ve punu godinu dana poeo sam zapaati sitnice preko kojih sam prije utke prelazio. Tako
se, na primjer, u tri susjedne sobe sviralo na glasoviru.
Uvjeren sam da je to bila intriga izvjesnih skaninavskih dama, kojih sam drutvo izbjegavao.
Tri gl-asoviraf A ja nisam mogao napustiti hotel jer
nisam imao novaca!
Zaspao sam proklinjui nebo, skandinavske aine i
svoju sudbinu.
Siijedeeg me jutra probudila neka nesnosna buka.
U susjednoj su sobi zabijali avao upravo na mjestu
gdje je bio smjeten moj krevet; zatim opet zakucavanje
na drugoj strani. Spletka isto tako glupa kao i ove umjetnice, to drugo!
Poslije objeda, kad sam htio po obiaju malo ospavati, zatutnjila je iznad mojih vrata tolika lupa da
mi je sa stropa pala buka na glavu.
Otiao sam vlasnici i potuio se zbog ponaanja gostiju. Ona je tvrdila uostalom vrlo pristojno kako
nita nije ula i obeala da e svakoga tko se usudi
uznemiravati me istjerati iz kue, jer joj je, naime,
biio stalo da ostanem u hotelu koji nije poslovao ba
najbolje.
Iako nisam potpuno povjerovao rijeima ene, vjerovao sam da e dobro postupati sa mnom iz istog interesa da me zari.
57

Ali buka nije prestajala, kao da su me dame htjele


uvjeriti da u kui ima duhova. Kakve gluposti!
Istodobno su i drugovi iz gostionice promijenili svoje
ponaanje prema meni, te sam u njihovim prikrivenim pogledima i podmuklim rijeima nasluivao potajno neprijateljstvo.
Umoran od borbe, ostavio sam hotel i gostionicu
potpuno opljakan, bez knjiga, i prtljage, go golcat.
24. veljae 1896. oselio sam u hotel Orfila.

VI
CISTILISTE
Hotel Orfila je izgledao poput samostana, a sluio
je kao pansion studentima iz katolikih krugova. Nadzirao ga je mirni, ljubazni opat. Tu je vladao mir, red
i pristojnost. Ali ono to me najvie tjeilo poslije
tolikih neugonosti, bio je da ene ovamo nisu imale
pristupa.
Kua je bila stara, sobe niske, hodnici tamni, a drvene stepenice vijugale su kao u kakvom labirintu.
U itavoj je zgradi vlaala neka mistina atmosfera,
koja me ve odavno privlaila. Moja je soba gledala na
malu slijepu ulicu, a iz sreine se tamno nazirao
samo zid obrastao mahovinom i dva mala okrugla prozoria. No ako bih sjeo za sto ispred prozora, vidio sam
neobinu, divnu okolicu,
Iza bedema pokrivenog brljanom nalazilo se dvorite nekog djevojakog samostana. Draesna kapela u
gotskom stilu. Neto podalje bili su visoki ziovi s bezbroj prozoria s reetkama, koji su me podsjeali na
samostan. Tamo dolje u dolini nadvisivalo je itavo more
dimnjaka napola prikrivene stare kue, a iz aljine nas
je pozdravljao zvonik crkve Notre-Dame-es-Champs s
kriem i limenim pijetlom na samom vrhu.
58

TJ mojoj je sobi visio bakrorez svetog Vinka Paulskog,


a drugi sa svetim Petrom bio je objeen iznad mojeg
kreveta. Nebeski vratar!
Kakva ironija! Prije nekoliko godina ismijao sam
tog apostola u jednoj svojoj drami!
Zadovoljan sobom, spavao sam prve noi vrlo dobro.
Idueg sam dana otkrio da se u uliici ispod mog
prozora nalazio nunik i to tako blizu da se svaki puta
ulo izanje i sputanje poklopca. Poslije sam saznao
da su dva mala prozoria nasuprot mom prozoru bila
takoer zahoska. Ali zar i stotine drugih maiih prozoria dolje u dolini nije pripadalo nunicima, a lealo je na dvorinoj strani svih tih nizova kua?
Isprva sam gotovo pobjesnio, no kako nisam imao
nikakve mogunosti da bilo to izmijenim, umirio sam
se proklinjui sudbinu.
Oko jedan sat donio mi je posluitelj jelo i budui
da sam elio da mi pisai stol bude uredan, stavio je
jelo na noni ormari u kojem se nalazila nona posua.
Upozorio sam ga na to, ali se ispriao da nema drugog
stola na raspolaganju. Izgleda da je bio poten i nije
bio zao pa sam mu oprostio, nato je on iznio nonu
posuu iz sobe i postavio jelo.
Da sam tada ve poznavao Swedenborga, razumio
bih, da su me Sile osuile na prljavi pakao. Kako
sam samo bijesnio na neprekidnu nesreu to me pratila ve toliko godina! Konano sam se ipak smirio
u mranoj rezignaciji i prepustio se svome udesu. itajui Jobovu knjigu uvjerio sam se da me je Vjeiti
predao Sotoni na iskuenje, Ta pomisao me je tjeila,
a bol sam osjeao kao dokaz povjerenja od strane Svemoguega.
Od tada se dogodio itav niz dogaaja .koji se ne
mogu tumaiti bez sudjelovanja nepoznatih Sila i od
ovog trenutka uzimam biljeke iz svog dnevnika, koje
su se s vremenom nagomilale, i predajem ih ovdje
u izvacima javnosti.
Na moja se istraivanja s podruja kemije spustila
neugodna tiina. Da bih se ponovo podigao i poduzeo
oluan udarae, pokuavao sam praviti zlato. Polazna
59

toka bilo je pitanje: zato eljezni sulfat u rastopini


zlatne soli daje kovano zlato? Odgovor je: zbog toga
to su eljezo i sumpor bitni sastavni elementi zlata.
Dokaz za to bio je da u prirodi svi eljezni sulfati
sadre manje ili vie zlata. Tako sam poeo raditi s
otopinom eljeznog sulfata.
Jednog sam se jutra probudio s neobinom eljom da
odem na izlet u selo, iako se to protivilo mom ukusu i
mojim obiajima. Kad sam vie sluajno nego namjerno
stigao na kolovor Montparnasse, sjeo sam u vlak za
Meudon. Doao sam prvi put u to selo, popeo se glavnom
ulicom i zatim skrenuo desno u ulicu koja je leala
izmeu dva zida. Na dvadeset koraka preda mnom
ugledao sam kako se die rimski vitez u sivoj eljeznoj opremi, napola ukopan u zemlju; bio je modeliran vrlo isto, ali kad sam se pribliio, ustanovio sam
a je izraen od grubog kamena.
Zastao sam navla, da bi iluzija potrajala jo neko
vrijeme, jer me to raovalo. Vitez je promatrao oblinji zid, a ja sam pratei njegov pogled ugledao na buki
ugljenom ispisani natpis. Zamrena slova F i S podsjetila su me na inicijale imena moje ene. Ona me
jo uvijek ljubi! Trenutak nakon toga padoe mi na pamet kemijski znaci za eljezo i sumpor Fe i S: Otvorena je tajna zlata!
Naiao sam pretraujui tlo na dva koncem svezana
olovna peata. Na jednom su bila urezana slova V. P.
a na rugom kraljevska kruna.
Vratio sam se u Pariz ne uputajui se dulje u tumaenje tog dogaaja, ve samo sa ivim dojmom da
sam doivio neto unovato.
Loio sam u pei ugalj kojeg radi okruglih i jednolinih oblika nazivaju monakim glavama. Jednog dana
kad se vatra bila skoro ugasila, izvukao sam ugljeni
konglomerat fantastina oblika. Bila je to pijetlova
glava s divnom krestom na gotovo Ijudskom trupu,
sa zapletenim udovima. Izgledao je poput demona iz
srednjovjekovnih vrzinih kola.
Drugi sam an ponovo izvaio ivnu grupu gnoma
ili pijanih patuljia koji se grle, dok im odjea lepra
60

na vjetru. Bilo je to majstorsko jelo primitivne skulpture.


Trei dan bijae to madona s djetetom u bizantskom
stilu, neusporedive ljepote crta.
Oznaio sam sva tri komada crnom kredom i poloio ih na stol.
Posjetio me tih dana slikar s kojim sam se bio sprijateljio. Promatrao je tri statue sa sve veom radoznalou i upitao me najposlije tko ih je izradio.
Izradio?
Htio sam ga iskuati i naveo sam ime nekog norvekog kipara.
Doista? A ja sam mislio da je to djelo Kittelsena,
poznatog ilustratora skandinavskih saga.
Ne vjerujem u demone, ali sam bio radoznao kakav e
dojam uiniti moje statue na vrapce, koji obino dobivaju mrvice kruha s mog prozora, Postavio sam figure
na prozorsku dasku.
Vrapci su se plaili i nisu se pribliavali. Mora, dakle, ipak postojati neka slinost koju primjeuju ak i
ivotinje. Zacijelo, iza te igre mrtve materije i vatre
ipak se krila i ivjela neka stvarnost.
Sunce je grijalo moje figurice, i pomalo je nestajao
demon s pijetlovom krestom; to me podsjetilo na narodnu
priu u kojoj se pripovijeda o patuljcima koji umiru
ako ih zatekne izlaz sunca.
U hotelu su se dogaale uzbudljive stvari.
Dan iza mog dolaska naao sam na daski na kojoj
vise kljuevi od soba pismo naslovljeno na nekog gospoina X, studenta, koji ima isto ime kao i moja ena.
Na marki je bio ig Dornacha, austrijskog sela u kojem
je tada boravila moja ena i dijete. Ali kako sam
bio siguran da Dornach nema pote, dogaaj je ostao
zagonetkom.
Za tim su pismom, koje je tu ostavljeno na tako
napadan i upadljiv nain slijeila i druga. Drugo je
bilo naslovljeno na nekog gospodina dra Bittera, a ig
je bio iz Bea; tree je bilo poljsko ime mulahovski.
61

Tu je avo imao svoje prste, jer to je bilo iskrivljeno ime a ja sam znao na koga se mislilo. Naime,
na mog smrtnog neprijatelja koji je ivio u Berlinu.
Slijedei me je put jedno vedsko prezime podsjetilo na neprijatelja iz moje zemlje.
Konano je stiglo i pismo sa igom iz Bea: Biro za
kemijsku analizu dra Edera. eljeli su, dakle uhoditi
moje radove o sintezi zlata. Nema vie sumnje, tu postoji neka spletka, samo to je avo tim lupeima
pobrkao raune. Tim glupanima nije paalo na pamet
da sam budno gledao na sve etiri strane svijeta.
Kad sam se u vratara raspitao za gospodina X saznao
sam jedino da je Elzaanin; i to je bilo sve.
Jenog sam jutra kad sam se bio vratio sa etnje,
naao u pretincu pokraj mojeg kljua neku dopisnicu.
Samo me na tren obuzela napast da jednim pogleom
na kartu rijeim zagonetku, ali me od toga sauvao moj
aneo uvar i to upravo u trenutku kad je iz svog
skrovita iza vrata izaao mlai ovjek.
Pogleao sam ga u lice i iznenadio se; bio je nalik na
moju enu. utke smo se pozdravili i svaki je poao
svojim putem.
Nikad nisam mogao razjasniti tu spletku i otkriti njene sudionike, jer moja ena nije imala ni brae ni
bratia.
Ta neizvjesnost i stalna prijetnja osvete progonila me
i muila punih est mjeseci. Podnosio sam sve, kao
kaznu za poznate i nepoznate grijehe.
Iza Nove godine pojavio se u gostionici neki strani
ovjek.
Bio je to americki slikar, a doao je u pravo vrijeme da unese malo ivota u nae potiteno drutvo. lako
je bio ivahna duha, kozmopolita, oluan i drutven,
ipak mi je ulijevao neko nepovjcrenjc. Unato samopouzdanju i sigurnom nastupu, ubrzo sam otkrio njcgov
pravi poloaj. Do loma je dolo i prije nego to se
moglo oekivati. Jedne je veeri nesretnik banuo u moju sobu i zamolio za doputenje da za trenutak ostane
kod mene. Izgledao je kao izgubljen ovjek, a uistinu
je to i bio.
62

Vlasnik kue ga je istjerao iz atelijera, djevojka ga


je napustila, bio je do grla u dugovima, vjerovnici
su ga opsjedali; na ulici su ga napaali svonici njegovih modela-djevojaka. Vie od svega ga je porazila
gostioniareva okrutnost, jer mu je zaplijer.io sliku
koja je bila odreena za izlobu u poznatom salonu; raunao je, naime, na uspjeh, jer je sadraj slike bio snaan i originalan. Slika je prikazivala noseu emancipiranu enu koju je rulja proklela i dala pribiti na
kri.
Kako je u gostionici imao samo dugove, naao se
sada prazna eluca na ulici. Nakon prve ispovijedi,.
priznao je da je uzeo dvostruku dozu morfija, ali smrt
ga zasaa jo nije htjela.
Nakon ozbiljnog razmiljanja dogovorili smo da odseli
u neku drugu etvrt. Ja ga neu napustiti, te e on ponovo stei snagu da izradi novu sliku za Salon nezavisnih umjetnika.
Nesrea tog ovjeka koji mi je postao jedinim drugom uveaia mi je bol, jer sam se saivio s njegovim
patnjama. Postao sam bogatiji za jedno vrijedno iskustvo.
On mi je otkrio svu svoju prolost; po roenju
Nijemac, ivio je, djelomino zbog neke nesree koja je
zadesila njegovu obitelj, a djelomino zbog nekog mladikog ispada, seam godina u Americi.
Otkrio sam u njemu neobinu inteligenciju, melankolini temperament i neobuzdanu osjeajnost. Ali iza te
maske kozmopolite, nasluivao sam i drugi karakter
koji me uznemiravao i koji u otkriti moda jednom
kasnije u povoljnijem trenutku.
Tako su protekla dva mjeseca i sjedinila moj ivot
s ivotom tog tuinca. Proivljavao sam zajedno s
njim svu bijedu neuspjelog umjetnika, zaboravljajui pri
tom da ja ve imam umjetniku karijeru za sobom
i da moje ime u Parizu meu dramatiarima neto znai,
iako me to kao kemiara vie nije toliko ouevljavalo,
Uostalom, drug me je volio samo tako dugo dok sam
mu skrivao svoje stvarne uspjehe. Kad bi ih samo
uzgred spomenuo, bio je povrijeen, igrao nesretnika
i neshvaenog, tako da sam se jo samo iz iste samilosti
63

prema njerau priinjao starim, propalim genijem. To me


raalo-pomalo poelo poniavati, a on se, imajui pred
sobom jo buunost, poeo uzizati na moj raun.
Stvarao sam od sebe le koji je pokopan leao meu
korijenjem stabala, dok je to stablo upijajui hranu iz
ivota koji se raspadao visoko irilo grane i raslo u vis.
U to sam vrijeme studirao budistike knjige i divio
se svojoj samozataji kojom sam se nijekao za drugoga.
Ali dobra djela se nagrauju, pa u valjda i ja jednom
doi na red.
Jednog sam dana ugledao u Revue des Revues sliku
amerikog proroka i lijenika Francisa Schlattera, koji
je 1896. izlijeio pet tisua boiesnika, a zatim zauvijek
nestao s lica zemlje.
Crte tog ovjeka liile su na udnovat nain crtama
moga druga. Da bih se uvjerio, pokazao sam sliku nekom vedskom. kiparu koji me ekao u kavani Versailles. On je odmah primijetio slinost i podsjetio me
na udnovatu podudarnost okoinosti; naime, obadvojica
su njemakog porijekla, a radili su u Americi. Da, jo
i vie, Schlatter je nestao tono u isto vrijeme kad se
u Parizu pojavio na prijatelj. Budui da sam se sada
ve poneto razumio u okultistike izraze, nazvao sam ga
dvojnikom naeg poznanika.
Cim sam izgovorio rije dvojnik, kipar je izbuljio
oi i upozorio me na injenicu da dotini ovjek uvijek
ima dva stana, jedan na lijevoj, a drugi na desnoj obali
rijeke, Osim toga sam saznao da moj tajanstveni prijatclj zaisla vodi dvostruki ivot, jer veeri provodi
sa mnom u religioznim i filozofskim razgovorima, a
nou ga se via u Bullierovu baru.
Postojalo je sigurno sredstvo kojim bi se dokazao
identitet obaju vojnika, jer je revija donijela zadnje
pismo Francisa Schlattera u faksimilu.
Doite danas na veeru predloio sam diktirat u mu Schlatterovo pismo. Budu li oba rukopisa
ista, a naroito potpisi, dokaz je tu.
Prilikom veere istoga dana sve se potvrdilo; rukopis
je isti, potpis, potezi, sve je tu.
Slikar se podvrgnuo naem ispitu i malo iznenaen
konacno upitao:

I to hoete s tim?
Poznate li Francisa Schlattera?
Nisam za njega nikada uo.
Sjeate li se onog lijenika iz Amerike, od prole
godine?
A, da, onaj arlatan!
Sjea se; pokazao sam mu sliku i faksimil.
Smjekao se skeptiki, ostao miran i ravnoduan.
I to je bilo sve.
Nekoliko dana nakon toga sjedio sam sa svojim tajanstvenim prijateljem na terasi kavane Versailles
uz konjak, kad se neki ovjek u radnom odijelu neprijatna izgleda zaustavio ispred naeg stola, progurao
se bez izvinjenja izmeu gostiju i poeo se na sav glas
derati:
Ipak sam vas ulovio, vi, varalice, prevarantu! to
to znai? Naruujete kod mene kri za trideset franaka, a kad vam ga donesem, nestanete! Do avola, valjda
ne mislite da se takav kri pravi sam od sebe? . . .
I tako bez prestanka. Uzalu su ga konobari pokuavali udaljiti; grozio se da e pozvati policiju. Za sve to
vrijeme sjedio je siromani okrivljenik tupo i nepomino, uniten poput osuenika, izloen pogledima manje
ili vie poznatih umjetnika.
Kad je scena bila gotova, upitao sam ga potpuno
smeten:
Kri? Kakav kri za trideset franaka? Ne razumijem ni rijei od svega toga!
To je bio kri za trideset franaka? Ne razumijem
nj rijei od svega toga!
To je bio kri Jeanne dArc, model, znate za
moju sliku raspeta ena.
Ali taj radnik je sam vrag!
Nakon trenutka utnje nastavio sam:
udno, ali ne bi se smjelo nekanjeno igrati ni
s kriem, ni s Jeannom dArc.
Vjerujete u to?
Ne znam nita. Vie ne znam nita! Ali onih
trideset srebrnjaka!
65

Dosta! Dosta! uskliknuo je uvrijeeno.


Kad sam na Veliki petak doao u gostionicu, naao
sam svoga suputnika kako spava za stolom.
Razdragan, probudio sam ga s uzvikom:
Vi ovdje?
Kako to mislite?
Mislio sam da na Veliki petak barem do est
sati ostajete pred raspelom.
est sati? Stvarno, veeras sam spavao itav dan
do est sati, a da ni sam ne znam zato.
Moda bih ja znao zato?
Naravno: nebesko tijelo ide u etnju, zar ne? U
Am erici.. itd.
Od te veeri zavlaa meu nama izvjesna hladnoa.
Nae je poznanstvo trajalo jo etiri strana mjeseca.
Moj drug je imao dovoljno vremena da u svojoj umjetnosti krene novim putem, tako da se na kraju mogao
odrei svoje raspete ene kao kakve stare igrake.
Prihvatio je patnju kao jedinu istinsku ivotnu radost
i iz toga je prpizala rezignacija. Bio je junak u svojoj
bijedi! Divio sam mu se kad bi izlizanih potpetica i
bez jela prevaljivao dva puta dnevno pjeke put od
Montrougea do Hallesa i natrag. Nakon to je sedamnaest puta obiao redakcije raznih asopisa i uspio prodati tri crtea, a nije odmah za to primio novac, veerao
bi kruh za dva novcia i urio potom k Bullieru.
Naposljetku smo bez rijei prekinuli tu vezu koja
je bila sklopljena zbog uzajamnog potpomaganja. Neki
udan osjeaj govorio nam je da je naeg prijateljstva
dosta i da se nae sudbine odsada ijele. Rekosmo jedan
drugome posljednje zbogom.
Nikad ga vie nisam vidio, niti bilo to uo o njegovoj
sudbini.
U proljee sam potiten vlastitom i prijateljevom nemilom sudbinom primio pismo od djece iz prvoga braka
u kojem mi javljaju da su bili u bolnici teko bolesni.
Preplaio sam se kad sam usporeio vrijeme toga dogaaja s vremenom mog kobnog pokusa jer se to vrijeme
poklapalo.

66

Lakomisleno sam se poigravao tajnim Silama, dok


me nevidljiva ruka nije pogoila tono u srce.
Ne ispriavam se, ve samo molim eitaoca da upamti
tu injenicu, u sluaju da se bavi magijom, posebno da
upamti djelovanje koje se u pravom smislu rijei naziva aranjem ili urokom, a ije je postojanje utvrdio
de Rochas u svom djelu Exteriorisation de la sensibilite.
U nedjelju prije Uskrsa poao sam rano ujutro u
Luksemburki park na etnju. Preao sam ulicu i kad
sam stigao ispod arkade Odeona, zaustavio sam se pred
Balzacovim plavo uvezenim izanjima i sluajno izvukao Seraphitu. Zato upravo tu knjigu?
Moda je to podsvjesno sjeanje a Initiation, gdje
su me u jenoj ocjeni Sylve Sylvarum nazvali Swedenborgovim zemljakom.
Kod kue sam odmah otvorio gotovo nepoznatu knjigu,
jer je izmeu prve njegove knjige koju sam proitao
i ove saa prolo toliko godina.
Knjiga je za mene bila nova, a duh mi je bio spreman
progutati njen izvanredan saraj. Od Sweenborga
nisam jo itao nita, jer su ga u mojoj i njegovoj zemlji
smatrali arlatanom, ludom i pokvarenjakom. Silno me
je oduevilo, kad sam uo da taj boanski gigant
prolog stoljea govori kroz usta najgenijalnijeg francuskog duha.
itajui s religioznom pobonou naiao sam na esnaestoj strani na podatak da je Swedenborg roen
29. oujka. Odjednom sam zastao, razmislio i otvorio
kalendar; bio je 29. oujka, a osim toga i Cvjetna nejelja.
Tako je S\vedenborg uao u moj ivot, u kome je
odigrao veliku ulogu i trebao mi je na dan smrti donijeti palmu pobjednika ili muenika tko bi to unaprijed znao?
Seraphita mi posta evaneljem i stavi me opet
u tako blisku vezu s onim svijetom da mi se ivot zgadio, a neodoljiva me nostalgija vukla k nebu. Nema
sumnje, spremam se za neki uzvieniji ivot! Prezirem
zemlju, neisti svijet, ove ljude i djela njihova. Ja sam
67

bezgreni pravednik, koga Vjeiti stavlja na iskuenje


i koga e istilite ovoga svijeta uskoro spasiti.
Ta oholost je kao posljedica povjerljivog odnosa prema silama, uvijek rasla usporedno s mojim uspjesima
na naunom polju. Tako sam uspio po svojim proraunima i zapaanjima metalurga praviti zlato, a smatram da u to moi i dokazati.
On je dokazivao upravo suprotno od mojih tvrdnji a
ja nisam mogao prvih osam dana staviti nikakav prigovor na to. I tada sam sluajno, listajui po kemiji
svog zatitnika Orfile, otkrio tajnu postupka.
Ta stara, zaboravljena i prezrena knjiga iz godine
1830. postala je moje proroanstvo i pomagala mi u
tekim trenucima. Moji su me prijatelji Orfila i Swedenborg titili, hrabrili i kanjavali; nisam ih vidio,
ali sam osjeao njihovu prisutnost. Nisu se pojavljivali
u vizijama ili halucinacijama, ali mali su mi svakodnevni ogaaji dokazivali da me oni ne naputaju u odlunm trenucima mog ivota.
Duhovi su postali naturalistiki kao i suvremena
epoha koja se vie nije zadovoljavala vizijama. Kao
primjer za to navodim sluaj koji se ne moe protumaiti rijeju koincidencija.
Uspjelo mi je da na papiru proizvedem mrlje zlata,
a sada sam htio postii isto to suhim putem i pomou
vatre. Nekoliko stotina pokusa nije mi uspjelo. Oajan,
bacio sam cjevicu na stranu.
Jednog sam jutra etao ulicom gdje se nalazila zvjezdarnica i zastao pred spomenikom na trgu. Na podnoju
spomenika naao sam dvije ovalne izrezane ljepenke;
na jednoj je bio utisnut broj 207, a na drugoj 28. To u
atomske teine olova (207) i silicija (28). Uzeo sam t4j
nalaz sa sobom, da ga vratim u svoje kemijske biljeke.
Kod kue sam poeo nizom eksperimenata s olovom,
a silicij sam za sada ostavio po strani. Znajui iz me'talurgije, da olovo u zdjelici ispunjenoj kotanim pepelom uvijek daje neto srebra, a to srebro sari uvijek
malo zlata, zakljuio sam da fosforno kiselo vapno, kao
glavni sastavni dio kotanog pepela, mora pri dobivanju zlata iz olova predstavljati bitan faktor.
68

Olovo je zapravo na podlozi fosforno-kiselog vapna


na donjoj povrini poprimilo zlatastu boju. Ali nemilost Sila nije mi doputala da zavrim te eksperimente.
Godinu dana kasnije za vrijeme mog boravka u Lundu, u vedskoj, poklonio mi je neki kipar koji je radio
finom glinom, neku vrstu laka sastavljenu od olova
i silicija, pomou koga sam prvi put iz rudae dobio
zlato savrene Ijepote.
U znak zahvalnosti pokazao sam mu obje ljepenke s
brojevima 207 i 28. Je li to udes ili sluaj neoborive
logike?
Ponavljam da me vizije nikada nisu muile, ali ponekad su mi se stvarni predmeti pojavljivali na neki
grandiozan nain u ljudskom obliku.
Tako mi se jednog dana uinio jastuk izguvan popodnevnim spavanjem poput mramorne glave u Michelangelovu stilu.
Jedne veeri, kad sam doao kui s dvojnikom amerikog lijenika, otkrio sam u polusjeni alkovena kako
na mom krevetu lei ivovski Zeus. Moj drug zasta pred
tim neoekivanim prizorom, obuzet gotovo religioznim
uvstvom. Kao umjetnik shvatio je odmah ljepotu linija.
Evo ponovo velike, lijepe, nestale umjetnosti!
Cim ga se vie promatra, prizor je postajao sve ivlji i straniji. Oito da su duhovi kao i mi smrtnici postali realisti!
> To vie nije bio sluaj, jer je jastuk neke dane
poprimao najneobinije oblike: gotske zmajeve, strane
nemani. Jedne veeri, kad sam se vratio kui raspoloen, pozdravio me demon u stilu srednjeg vijeka, pravi
pravcati avo s jarevom glavom. Nikada se nisam
preplaio takvih slika, ali dugo mi se zadrao u dui
osjeaj neeg nakaznog, natprirodnog.
Moj prijatelj kipar, koga sam pozvao kao svjedoka,
nije se ni najmanje iznenadio, dapae, pozvao me u svoj
atelijer, u kojem me iznenadila ljepotom linija studija
objeena na desnome ziu atelijera.
Otkuda vam to? Madona, zar ne?
Da, versajska madona nacrtana prema povijuama iz vicarskih jezera!
69

Raanje nove umjetnosti po uzoru na prirodu! Naturalistika vidovitost! I zato osuivati naturalizam
ako on stvara novu umjetnost bogatu mlaou i nadom?
Bogovi se vraaju, a uzvik pjesnika i umjetnika: K
panu! naiao je na takav odjek da se priroda ponovo
probuila iz viestoljetnog sna! Nita se ne zbiva na zemlji bez suglasnosti sila; dakle, ako je naturalizam bio,
neka opst bude; jer on znai ponovno raanje harmonije
meu materijom i duhom.
Taj kipar je bio prorok. Pripovijedao mi je kako je na
jednoj stijeni u Bretagni vidio zajedno Orfeja i Krista;
dosta je da se kani vratiti tamo i upotrijebiti to kao
model za grupnu skulpturu za izlobu u Salonu.
Jedne veeri, kad sam s tim prorokom silazio niz
Rue de Rennes, zastao je on ispred izloga neke knjiare u kojoj su bile izloene litografije u boji. Bio je
to niz scena s ljuskim likovima, koji su umjesto glava
imali mauhice. Premda sam se bavio botanikom, nisam jo nikada primijetio da su mauhice nalik na
ljudska lica. Moj se prijatelj nije mogao tome nauditi.
Zamislite; sino kad sam doao kui promatrale
su me mauhice s prozorske daske tako izazovno da sam
odjednom u njima vidio sama ljudska lica. Smatrao
sam da je to vizija mojih prenapetih ivaca. A danas
nalazim to isto na jednom starom bakrorezu; to dakle
nije iluzija nego zbilja!
Ili smo alje i ja sam na kupoli Invaliskog doma
ugledao Napoleona i njegove marale.
Kad se na bulevar des Invalides dolazi s Montparnassea ukazuje se kupola za zalaska sunca u punom
sjaju, a konzole i druge izboine s katedrale poprimaju Ijudske oblike koji se mijenjaju ve prema tome da
li ih promatramo izbliza ili iz daljine. Tamo je Napoleon, Bernadotte, Berthier i moj ih prijatelj crta po
prirodi.
Kako moete objasniti taj fenomen?
Objasniti? Da li se ikad moglo neto objasniti
time to se morem rijei opisivalo isto takovo more rijei?
Vi, dakle, ne vjerujete a je graditelj radio po
svom podsvjesnom planu?
70

ujte, dragi prijatelju, Jules Mansard koji je


sagraio katedralu 1706. nije mogao predvidjeti siluetu
Napoleona koji se rodio 1769. . . Je li to dovoljno?
Ponekad sam nou snivao snove koji su mi predskazivali budunost, uvali me od opasnosti i razotkrivali
tajne. Tako mi se u snu ukazao davno umrli prijatelj
a drao je u rukama neobino veliku novanicu. Pitao
sam ga za porijeklo tog novca, a on je odgovorio Amerika, i nestao s blagom.
Slijedeeg sam dana dobio pismo od prijatelja iz
Amerike kojeg nisam vidio ve punih dvaeset godina,
s porukom da sam imao neku narudbu u Chicagu i da
je pismo uzalud lutalo itavom Evropom. Radilo se o
honoraru od dvadeset tisua franaka, golema svota
za moje tadanje jadno stanje. Tih dvadeset tisua franaka osiguralo bi mi budunost, ali nitko osim mene
nije mogao ni slutiti da je taj gubitak bio kazna za
nepravdu koju sam uinio u srdbi, zbog nevjernosti
jednog svog knjievnog takmaca.
Nekom sam drugom prilikom vidio u snu Jonasa
Liea kako nosi neobino ukraen sat s njihalom od
pozlaene bronce. Nekoliko dana poslije, sputajui se
bulevarom St. Michel, privukao mi je panju izlog
nekog urara.
To je sat Jonasa Liea povikao sam glasno.
Zaista, sat je bio posve isti. Ureaj je poivao na
etiri stupa okrunjen nebeskom kuglom. Pokaziva datuma u kugli pokazuje trinaesti kolovoza.
U jednom od slijeeih poglavlja ispriat u o tome
kako mi je taj trinaesti kolovoz postao sudbonosnim.
Te male zgode i jo mnoge druge zbivale su se za vrijeme mog boravka u hotelu Orfila izmeu 6. veljae
i 19. srpnja 1896.
Istodobno s tim zgodama ogodila se i pustolovina,
koja me istjerala iz hotela i uvela u novu epohu mog
ivota.
Dolo je proljee. Dolina suza i boli, to se prostirala ispod mog prozora, zelenila se i cvjetala. Zeleno
71

je grmlje pokrivalo tlo i krilo blato. Gehenna1 se pretvorila u Saronsku2 olinu punu Ijiljana, jorgovana i
robinija u cvatu.
Bio sam duboko tuan, ali me veselio smijeh mladih
djevojaka, koje su se igrale tamo dolje pod drveem,
dirao me i budio u meni novi ivot. ivot je proticao
i pribliavala se starost; ena, djeca, dom, sve je prolost; u meni jesen, a posvuda proljee.
Tjeila me Jobova knjiga i Jeremijine jadikovke, jer
izmeu mog i Jobovog udesa postoji barem neka mala
slinost. Zar i mene ne progoni zla sudbina, gui siromatvo, zar nisam naputen od prijatelja!
Crn sam, ali ne od sunca. Ja sam brat zmija i drug
sova. Moja koa je postala crna, a udovi su mi egom
izgorjeli. Harfa mi se u jauk pretvorila, a flauta u pla.
Tako govori Job. A Jeremija izree u dvije rijei sav
bezdan moje tuge:
Ja sam gotovo zaboravio to je srea.
U takvom sam raspoloenju sjedio jednog popodneva
sagnut nad poslom, kad odjednom zauh pod prozoromizakroanja drvea zvukove glasovira. Napeo sam
ui poput bojnog konja kad uje zvuk trube, uspravio se
i duboko uzdahnuo. To je Schumannov Zanos. I jo
vie, svirao je on. On, moj ruski prijatelj moj uenik
koji me zvao ocem, jer je sve nauio od mene; moj
djeti koji me nazivao majstorom i ljubio mi ruke, jer
njegov je ivot poinjao tamo gdje je moj svravao.
Doao je iz Bea u Pariz s namjerom da me upropasti,
kao to me je upropastio u Beu a zato? . . . jer je
sudbina tako htjela da je njegova sadanja ena, prije
nego to ju je upoznao, bila moja ljubav. Je li moja
krivnja to se tako dogoilo? Dakako, nije a ipak, on
me ubitano mrzio, ogovarao me, sprjeavao prikazivanje mojih drama, spletkarao i tako tetio mojoj egzistenciji. U napadu bijesa udario sam ga jedanput nekom
palicom, ali na tako surov i kukaviki nain a sam
zbog toga pretrpio kao da sam uinio ubojstvo. Tjeilo
1 pakao (hebrejski)
2 pokrajina u Palestini
72

me to je saa doao ubiti me, jer me samo smrt mogla


osloboditi vjene grinje savjesti.
On se dakle krio iza svih onih pogreno adresiranih
pisama koja sam neprestano gledao dolje u loi kod
vratara. Neka me uniti! Neu se braniti, jer mi ivot
ionako nita ne znai.
Jo uvijek sam uo Zanos. Svirao je na nain kako
to samo on umije, nevidljiv pod zidom zelenila.
Samo zato je svirao? Da mi najavi dolazak ili da me
uplai i natjera u bijeg?
Moda u to saznati u gostionici, gdje su Rusi vjerojatno ve razgovarali o dolasku svog zemljaka.
Poao sam na veeru, kali me ve na vratima doekae neprijateljski pogledi. Saznavi o mojoj svai
s Rusom, itavo se drutvo urotilo protiv mene. Da bi
ih razoruao, zapoeo sam bitku:
Popovski je u Parizu? upitao sam.
Ne, jo nije odgovorio je jedan.
Jeste, kako da ne odgovori drugi vidjeli su
ga u Mercure de Franceu.
Jedan je protuslovio drugome i konano sam znao koliko i prije, ali sam se pravio kao da vjerujem sve to
mi pripovijedaju. No i suvie oito neprijateljstvo prisililo me da se zakunem da vie neu dolaziti u tu
gostionicu. Bilo mi je ao, jer su neki ljudi zaista bili
simpatini. Dakle, jo me jednom taj prokleti neprijatelj
natjerao u osamu i zatoenitvo. Obuzela me mrnja
prema njemu i nisam vie ak elio smrt! Zar da padam u ruke inferiornijeg ovjeka? To bi za mene bilo
preveliko ponienje, a za njega prevelika ast. Borit
u se i braniti!
Da bih se rijeio brige, uputio sam se u Rue de la
Sante iza Val de Grace u posjetu nekom danskom slikaru, inae intimnom prijatelju Popovskog. Taj ovjek
moj nekadanji prijatelj, doao je u Pariz prije est
mjeseci, i kad sam ga na ulici sreo, pozravio me nekako
hlano, gotovo neprijateljski. Slijedeeg me dana posjetio i pozvao u svoj atelijer, a pri tom je izgovorio
toliko ljubaznosti da sam iskreno posumnjao u njegovo
prijateljstvo. Kad sam ga upitao da li zna neto novo

73

0 Popovskom, izbjegavao je odgovor, ali je ipak potvrdio


vijest da e Popovski vjerojatno uskoro doi u Pariz.
Da me ubije? dopunio sam ga.
Zacijelo! uvajte se!
Onog jutra kad sam Dancu htio uzvratiti posjet,
leala je kakav sluaj! pred veom na ploniku
golema doga i zatvarala mi put. Treutak sam bio neoluan, ali odmah zatim odluio sam da se vratim,
1 kod kue sam zahvaljivao silama za njihovu opomenu,
jer sam sigurno izbjegavao nekoj nepoznatoj opasnosti.
Kad sam nekoliko dana nakon toga htio ponoviti
posjet, sjedilo je na pragu otvorenih vrata ijete i dralo igrau kartu u rukama. Instinbtivno sam bacio pogled na kartu; bila je pikova desetka!
Opasna igra u toj kui!
I ponovo sam se vratio kui.
Ali danas, nakon scene u gostionici vrsto sam odluio,
da uem usprkos piku i psu ali sudbina je htjela drugaije. Sreo sam ga u Brasserie es Lilas. Bio je ushien to me vidi i sjeli smo za sto na terasi.
Razgovarali smo o zajednikim uspomenama iz Bea,
i u tom je trenutku on opet bio moj stari dobri prijatelj, oduevljavao se vlastitim prianjem, zaboravio je
na male nesuglasice i priznao neke injenice koje je
prije javno negirao.
No odjednom kao da se sjetio svoje obaveze ili obeanja; zautio je, hladan i neprijateljski, kao da se naIjutio sam na sebe to je previe pripovijedao.
Na moje direktno pitanje da li je Popovski u Parizu,
odgovorio je kratkim: Ne. Bilo je jasno da je la.
Rastasmo se.
Moram napomenuti da je taj Danac bio prije mene
Ijubavnik gospoe Popovski i da mi je jo uvijek
prebacivao to ga je njegova dragana napustila zbog
mene. Sada je u kui Popovskog igrao ulogu kunog
prijatelja, a da Popovski, naravno, nije znao u kakvim
je odnosima njegova ena s lijepim Heinrichom.
Schumannov Zanos je odzvanjao iznad gustih kroanja drvea, ali svira se nije vidio i ja nisam znao
74

gdje on stanuje. Glazba je trajala itav mjesec, od etiri do pet sati uvee.
Kad sam jednog jutra silazio niz Rue de Fleurs, da se
utjeim pogledom na dugu iznad mojih inicijala u izlogu bojadisaonice, uao sam u Luksemburki park, lijep
poput bajke i u punom cvatu, i naao na zemlji dvije
suhe granice koje je otkinuo vjetar. Izgledale su kao
dva grka slova P i Y. Podigao sam ih i sjetio se da je
P Y kratica od Popovski. Dakle, on me ipak progoni,
a Sile me hoe sauvati od opasnosti. Obuzeo me straan
nemir usprkos tome to mi je Nevidljivi bio sklon, opomenuvi me prije. Prizivao sam u pomo zatitu providnosti i itao Davidove psalme. Mrzio sam svog neprijatelja starozavjetnom mrnjom, ali istoobno nisam vie
imao hrabrosti da se posluim sredstvima cm e magije.
O, Vjeiti, doi i pomozi mi! Reci dui mojoj: ja
sam tvoja pomo. Neka se stide i srame oni koji me
progone, neka ieznu i postide se oni koji mi ele
z l o. . . Neka se stide svi oni koji se raduju mojoj
nesrei.
Ta se molitva tada inila pravednom, a milosre
Novoga zavjeta inilo mi se kukavilukom.
Kome Nepoznatom bijae upravljena moja bezbona
molitva? To nisam znao rei; sam tijek te pustolovine
pokazat e da se moja molba ipak ispunila.

VII
IZVACI

IZ

MOG

DNEVNIKA

1896.

13. svibnja.
Pismo moje ene. Saznala je iz novina da neki gospodin S. namjerava zranim balonom otputovati na
Sjeverni pol. Oajna je, uzdie, uvjerava me o svojoj
75

nepromijenjenoj Ijubavi te me zaklinje da otkaem tu


pustolovinu, koja je isto to i samoubojstvo.
Objasnio sam joj zabunu; to je moj brati, koji stavlja ivot na kocku za jedno veliko znanstveno otkrie.
14. svibnja.
Prole sam noi sanjao slijedee: odsjeena glava bila
je ponovo nataknuta na trup ovjeka koji je bio nalik
na propalog glumca. Glava poe govoriti; spopade me
strah i ogurnem zastor na krevetu, gurajui pred sobom policajca u namjeri da se zatitim od bijesnog
ovjeka.
Iste me noi ubo komarac i ja sam ga ubio. Ujutro
mi je lan desne ruke bio poprskan krvlju. Setajui
bulevarom Port-Royal ugledao sam na ploniku mrlje
krvi. Vrapci su na dimnjaku sagradili gnijezo. Cvrkutali su tako veselo kao da stanuju u mojoj sobi.
17. svibnja i slijedeeg dana.
Konjak u est sati na terasi Brasserie des Lilas, iza
marala Neya postao je moj jedini grijeh i jedina ivotna radost. Nakon dnevnog rada, kad su dua i tijelo
iscrpljeni, odmaram se uz uto pie, cigaretu, Temps
i Journal de Debat.
O, kako je ugodan ivot kad magla opojnosti prevue
veo preko bijee ivota! Vjerojatno mi Sile zavide na
tom trenutku blaenstva izmeu est i seam sati, jer
od te mi je veeri sruena srea nizom neugodnosti,
koje nikako ne mogu pripisati sluaju.
17. svibnja moje je mjesto n.a kome sjedim ve godinama bilo zauzeto, a isto tako i sva ostala mjesta.
Duboko ganut otiao sam u drugu kavanu.
18. svibnja.
Moj stari kutak u Lilasu opet je slobodan, zadovoljan sam i sretan pod kestenom iza marala Neya.
Dobar konjak je tu, cigareta je zapaljena, Temps otvoren ...

76

Prolazi neki pijanac; odvratan, runa lica, crvena od


vina, s pruskim nosom i zlih oiju. Popio sam gutljaj
konjaka sav sretan to ne izgledam kao taj pijanac...
Da, ne znam jo ni sad kako to da mi je aa bila iskrenuta i prazna. Nemam novaca da naruim drugu pa
platim i olazim iz kavane u uvjerenju da je to opet
in zla uha.
19. svibnja.
Ne usuujem se otii u kavanu.
20. svibnja,
unjao sam se oko terase i primijetio da je moj kutak slobodan. Moram se boriti protiv zlih duhova i prihvaam boj. U tom trenutku vjeruj mi, itaoe bukne poar u kavanskom dimnjaku iznad moje glave.
Sveopa panika. Sjedim i dalje, ali neka via sila vinu
oblak ae i upravi ga tako da dvije velike pahuljice upadoe u moju au. Preneraen odlazim dalje.
1. lipnja.
Poslije dugog suzdrzavanja opet me obuze elja da
se tjeim pod kestenom u svom kutu. Stol mi je zauzet
i zato sjeam na drugi, osamljen i miran. Moram se boriti protiv zlih duhova. . . Uto dolazi neka obitelj i sjeda
za susjeni stol. Pristie ih sve vie, tako da ih se
jedva moe prebrojiti. ene se u prolazu dotiu mog
stolca, djeca se igraju pred mojim oima, mladii mi
uzimaju ibice bez izvinjenja. Okruen tom bezobraznom i bunom ruljom ipak se neu pomaknuti s
mjesta. I uto se dogodi neto to je bez sumnje opet djelo nevidljive ruke, i to ni u kom sluaju ne mogu
pripisati tim ljudima koji su mi potpuno nepoznati.
Jedan od mladia stavlja potpuno neobjanjivom kretnjom novi na moj stol. Tu i sam meu toliko nepoznatih ljudi, ne osuujem opirati se. Ipak, razljutivi se zatraim razjanjenje.
Dao mi je novi kao da sam prosjak!
Prosjak! Bode koji sam sebi zabijam u prsa. Prosjak,
pa da, jer ti ne zasluuje nita . . .
77

Konobar dolazi i nudi mi ugodnije mjesto. Novi


ostavljam na stolu. Konobar ga odnosi za mnom o,
kakva sramota i kae mi uctivo da ga je mladi
ovjek naao pod mojim stolom i da misli da pripada
meni. Stidim se, i da bih sakrio ljutnju, naruujem drugi konjak.
Konjak je tu, sve je u redu, kad me odjednom zapahne
gadni zadah na sumporni amonijak.
to ti to opet bi? Nita, niti neko udo, niti zla namjera. . . Na rubu se plonika otvorila odvodna cijev,
upravo tamo gdje je bio moj stolac.
Poinjem shvaati da me dobri dusi ele osloboditi
uroka koji bi me na koncu mogli dovesti u ludnicu!
Neka je blagoslovljena provinost koja me spasila!
i.

25. svibnja.
Iako prema kunom redu ene nemaju pristup u hotel,
uselila se u sobu do moje neka obitelj. Dan i no plae
dojene, ipak to me raduje jer se sjeam dobrih starih
vremena izmeu tridesete i etrdesete kad mi je ivot
bio najljepi.
26. svibnja.
Obitelj se svaa, dijete drei! A kako je ipak sve to
slatko za mene!
Te veeri sam ponovo vidio Engleskinju. Bila je ljepukasta i smijala se dobroudnim materinskim smijekom. Naslikala je plesaicu koja je poput oraha ili
mozga. Slika visi prilino sakrivena u gostionici iza
bifea madame Charlotte.
29. svibnja.
Piu mi djeca iz prvog braka da su brzojavno pozvana u Stockholm, na oprotajnu sveanost prireenu
meni u ast, prije mog leta zranim balonom na Sjeverni
pol. Oni ne razumiju nita od svega toga, kao to nerazumijem ni ja. Kakva fatalna zablua!
Novine izvjeuju o nesrei u Saint Louisu (Saint
Louis!) u Americi, gdje je ciklon usmrtio oko tisuu.
ljudi.
78

2.

lip n ja .

U ulici gdje je zvjezdarnica naao sam dva ljunka u


obliku srca. Iste veeri naoh u vrtu nekog ruskog slikara i trei ljunak, iste veliine i oblika kao i ona dva
prva.
Ne uje se vie Schumannov Zanos i ja sam opet
miran.
4. lipnja.
Posjeujem slikara Danca u Rue de la Sante. Veliki
pas je nestao i ulaz je slobodan. Jedemo na terasi bulevara Port-Royal. Mom prijatelju je hladno i neudobno,
i budui da je zaboravio kaput, ogrnem ga svojim proIjetnim kaputom. Najprije ga je to umirilo; pokorio mi
se utke. Jeinstveni smo u svim tokama, ne usuuje
usprotiviti mi se. Priznaje da je Popovski zloinac i da
njemu imam zahvaliti svoju nesreu. Odjenom postaje
nervozan, drhti kao medij pod hipnotizerovim utjecajem, uzbudi se, baci kaput, prestane jesti, odbaci viljuku, ustane, pozdravi se i odlazi.
to je bilo?
Zar se moj ogrta ispunio fluidom koji je preao na
njega i podjarmio ga putem sumpornog polariteta? Zar
je ono to Ezekiel kae u 13. glavi, stihu 18: Ovako
zbori Jahveu Gospod: ,Jao onima koji vezu poveze
za svaije ruke i koji prave pokrivala za glave svake veliine, da bi ulovili duu!. . . Rastrgat u sve to na vaim
rukama i oslobodit due koje hvatate kao ptice!
Zar sam postao arobnjak, a da ni sam to ne znam?
9. lipnja.
Posjetio sam prijatelja Danca u namjeri da razgledam
slike. Kad sam doao, bio je zrav i veseo, ali pola sata
nakon toga dobio je takav napad a'se morao skinuti i
lei u krevet.
to mu je bilo? Moa neista savjest?
14. lipnja.
Nedjelja. U Luksemburkom parku naao sam i etvrti
ljunak u obliku srca. Na kamenu je bilo neto zlatno79

utog tinjca. To mi je zagonetno i nasluujem neki predznak. Pred otvorenim prozorom usporeujem sva etiri
ljunka kad odjednom zaujem zvona Saint-Sulpicea,
zatim veliko zvono sa tornja Notre-Dame, a kroz tu
uobiajenu zvonjavu razlijee se neko muklo i sveano
brujanje, kao a dolazi iz utrobe zemlje.
Upitam slugu koji mi je donio potu o emu se radi.
To je veliko hodoae Savojaca crkvi Sacre Coeur
de Monmartre.
To je, akle, svetkovina Presvetog srca?
Promatram etiri tvrda kamena srca uzbuen malo
tom nenadanom podudamou.
Od pravca Notre-Dame-des-Champs ujem kukavicu i
mislim kako je to nemogue; ili zar mi je sluh postao
toliko istanan da ujem zvukove iz Meudonske ume!
25. lipnja.
Idem u Pariz da promijenim ek u zlato. Na moje veliko iznenaenje Voltaireov kej se ljulja pod mojim nogama; naravno, i most Caroussel se ljulja pod teinom
kola. Ali jutros se to gibanje nastavlja od dvora Tuilerien do Hue de l Opera. Svaki grad uvijek pomalo treperi, samo da bi se to osjetilo treba imati istanane
ivce.
Druga obala rijeke za nas s Montparnassea je tua
zemlja. Prolo je gotovo godinu dana otkad sam posljednji put posjetio Credit Lyonnais ili Cafede la Kegenee.
Na bulevaru Italie obuze me nostalgija i pourim natrag na drugu obalu, gdje me ponovo razbudio pogled
na Rue des Saints-Peres.
U blizini crkve Saint-Germain-es Pres sretnem mrtvaka kola, zatim dvije goleme madone koje prevoze
na kolima. Jedna od njih je kleala sklopljenih ruku i
oiju uzdignutih prema nebu. Neobino me se jako
dojmila.
16. lipnja.
Na bulevaru Saint-Michel kupio sam sliicu ukraenu
staklenom kuglom koja prikazuje Majku boju lurdsku
80

u spilji, a pred njom enu s velom kako klei. Kad sam


sliku okrenuo prema suncu, bacila je na zid udnovatu
sjenu; na stranjoj je strani slike bila izraena Kristova
glava iz gipsa. Je li to bilo sluajno ili je umjetnik to
previdio?
18. lipnja.
U moju sobu ue prijatelj Danac, utuen i drhtei itavim tijelom. Popovski je u Beu zatvoren pod sumnjom da je ubio jednu enu i dvoje djece; ljubavnicu
i voje njene vanbrane djece.
Nakon prvog iznenaenja i iskrenog sauea za prijatelja koji mi je nekada bio tako blizak, mojom duom,
koju su prijetnje ve mjesecima muile, ovlada duboki
mir.
Nesposoban da prikrijem svoj opravdani egoizam, dajem maha svojim osjeajima:
To je strano, ali ipak mi je lake kad pomislim
na opasnost kojoj sam, eto, izmakao.
Sto ga je nagnalo na zloin?
Moda je zakonita ena bila ljubomorna na nezakonitu, a moda su tome oprinjeli i izdaci koji su u vezi s tim. Moda . . .
Sto?
Moda su njegovi krvoloni nagoni, koji nedavno
nisu mogli nai izlaz ovdje u Parizu nali neki drugi
izlaz, svejedno koji.
Pitam se: je li mogue da su moje vrue molitve otklonile bode od mene, usmjerivi ga na samog ubojicu?
Nisam dalje razmiljao o tome, ve predlaem velikoduno poput pobjednika:
Spasimo naeg prijatelja barem literarno. Ja u
objaviti lanak o njegovim zaslugama na knjievnom
polju a vi nacrtajte njegov simpatini portret, pa emo
to dati u Revue Blanche.
U atelijeru Danca promatramo portret Popovskog, naslikan prije dvije godine. To je samo glava odsjeena
oblakom, a pod njom su razbacane mrtvake kosti, slino
kao na nadgrobnim ploama. Ta osjeena glava nas
81

plai, a moj san od trinaestog svibnja iskrsava i mui


me poput aveti.
Kako ste doli na tu pomisao odrubljenja glave?
To je teko rei; na toj divnoj dui uvijek je poivala neka zla kob. Ta je dua pokazivala znakove genijalnosti i teila za najveom slavom, ne mislei da e
za to jednom morati polagati bilo kakav raun. ivot
nam ostavlja samo dva izbora: ili lovorov vijenac ili
putene uitke.
I vi ste to najposlije spoznali?
23. lipnja.
Naao sam iglu od lanog zlata s umjetnim biserom.
U kupelji sinteze zlata ulovio sam zlatno srce.
Kad sam uvee proetao kroz Rue du Luxemburg,
desno od prve aleje ugledao sam koutu iznad kroanja
drvea, koje se ocrtavalo na nebu. udio sam se kako
je lijepog oblika i boje; dala mi je glavom znak u pravcu jugoistoka. /Dunav!/
Posljednjih dana nakon ruske katastrofe obuzeo
me novi nemir. ini mi se kao da se netko brine o mojoj
subini i povjeravam danskom slikaru da me mui mrnja Rusa koji je u zatvoru poput fluida nekog elektrinog stroja.
Ima trenutaka kad nasluujem da se blii kraj mom
boravku u Parizu i da me oekuju nove neugodnosti.
Priinja mi se da pijetao na kriu Notre-Dame-des
Champs mae krilima, kao da bi htio poletjeti na sjever.
Predosjeaj skorog olaska iz Pariza natjerao me da
pourim sa studijama u Jardin des Plantes.
U posudi od cinka u kojoj vrim sintezu zlata nazire se
na unutarnjoj strani krajolik, nastao od naslaga eljeznih
soli. Tumaim to kao neki preznak, ali ne mogu doznati
gdje bi se mogao nalaziti taj kraj. Tu su breuljci obrasli crnogoricom, a najvie jelama; meu uzvisinama
prostiru se doline, vonjaci i itna polja, zacijelo je u
blizini neka rijeka. Humak sa slojevitim obroncima
okrunjen je ruevinama neke stare tvrave.
Jo se ne snalazim, ali neu dugo biti u neizvjesnosti.
82

25. lipnfa.

Pozvan sam glavaru znanstvenog okultizma, direktoru


Initiationa. Kad smo doktor i ja stigli u Marolles
en Brie, doekale su nas tri loe vijesti. Lasica je usmrtila patke, sluavka se razboljela, a treu novost nisam
dobro upamtio.
Vrativi se uveer u Pariz, itao sam u nekim novinama glasovitu priu o avetima u kui u Valence en Brie.
Brie? Vrlo sumnjivo. Bojim se da ne pobudim sumnju hotelskih gostiju zbog svog izleta u Brie. Da ne
budem jo okrivljen da sam svu tu aroliju priredio ja
svojim alkemikim znanjem?
Kupio sam brojanice. A zato? Lijepe su, a neastivi
se boji kria. Uostalom, vie ne razmiljam o povodima
svojih poteza. Postupam kako mi padne na pamet, i
ivot je tako puno snoljiviji.
U sluaju Popovski dolazi do preokreta. Njegov prijatelj Danac poinje opovrgavati istinitost zloina pod
izgovorom da je istraga pokazala da je sumnja lana.
Tako je i objavljivanje mog lanka odgoeno na neko
vrijeme, a u odnosima je ponovo nastupila stara hladnoa. Istodobo iskrsava i nakazno pseto, upozorenje a
budem na oprezu.
Kada sam popodne pisao za stolom pod prozorom, iznenada je poela oluja. Prve kine kapi pale su na moj
rukopis i uprljale ga tako da od slova u rijeci alp1
nasta mrlja nalik na divovsko lice. Sauvao sam taj
crte, jer je slian na japanskog boga gromovnika
kako je prikazan u Flammarionovoj Atmosferi.
28. Upnja.
Vidio sam u snu svoju enu: neostajali su joj svi
zubi. Dala mi je gitaru koja je liila na amac s Dunava.
Jutros sam naao u Rue dAssas komad papira duginih
boja.
Danas popodne usitnio sam na komadu papira ivu,
kositar, sumpor i amonijev klorat. Kad sam uklonio ma1 m ora

83

su, na kartonu je bio otisak nekog lica, potpuno slian


na lice moje ene, kakvu sam prole noi vidio u snu.
1. srpnja.
Oekujem erupciju, potres, munju. Nasluujem pogibelj, uzbuen poput konja kada mu se pribliava vuk.
Spremam koveg za bijeg, ali se jo ne oluujem na
odlazak.
Rus je zbog nedostatka dokaza puten iz zatvora;
njegov prijatelj Danac postao je moj prijatelj. Drutvo
u gostionici mi vie nije ugodno. Posljednji je ruak zbog
ege bio u dvoritu; stol je bio postavljen izmeu posua
za smee i nunika. Nad smetitem je visjela slika mog
nekadanjeg prijatelja Amerikanca. Objesili su je tu iz
osvete, jer je umjetnik pobjegao ne plativi dug. Kraj
stola su Rusi postavili statuu: ratnika oboruana tradicionalnom kosom. Da me preplae! Neki mladi iz gostionice iao je u nunik tono iza mojih lea s oitom
namjerom a me razljuti. Dvorite usko poput rova,
ne doputa suncu da prijee preko visokih zidova. Uliarke nastanjene gotovo u svim katovima, rastvorile
su prozore i obasule nas tuom pogrdnih rijei; sluavke
dolaze s posudama za smee i bacaju njihov sadraj u
smetite. To je pravi pakao! Uz to moja oba susjeda,
notorni pederi, vode odvratan razgovor u namjeri da
i mene upletu u svoju svau.
Zato sam ovdje? Jer me osamljenost prisiljava, da
potraim ljudska bia i ujem ljudski glas!
Da, kad mi je psihika napetost dostigla vrhunac, opazio sam na maloj lijehi u blizini nekoliko rascvjetalih
mauhica. Njiu glavicama kao da bi me htjele upozoriti na neku opasnost, a jedna mi od njih, djetinja lica
i velikih, dubokih, svijetlih oiju domahuje:
Odlazi!
Ustanem i platim. Kod izlaza me pozdravlja momak
i oito mi se ruga. Ljutim se, ali ostajem miran
alim samog sebe i stidim se zbog drugih.
Opratam krivcima, jer ih smatram demonima koji
vre svoju dunost.
84

Cim sam doao kui, poeo sam razmiljati o svojim


dobrim i loim djelima. Do sada se a u tome je bila
moja snaga nisam mogao poniziti da drugima dam
pravo, ali sada, kad me je oinula ruka Nevidljivog,
nastojim da nedam pravo samo sebi. Nakon to sam
temeljito ispitao svoje ponaanje za vrijeme posljednjih
tjedana spopade me strah. Savjest mi bezobzirno i neumoljivo govori istinu.
Iz oholosti sam grijeio prema hibridi, jedina mana
koju bogovi ne oprataju.
Ohrabren prijateljstvom doktora Papusa koji je pohvalio moje studije, uobraavao sam se da sam rijeio
zagonetku sfinge. Kao Orfejev takmac, smatrao sam
svojim zadatkom da opet oivim prirodu koja je umrla
u rukama uenjaka.
Svjestan naklonosti Sila, laskao sam samom sebi da
me neprijatelj nee moi pobijediti i zaboravio na najobinije osjeaje skromnosti.
Vrijeme je da ispriam povijest svog tajanstvenog
prijatelja, koji je u mom ivotu odigrao vanu ulogu kao
mentor, savjetnik, tjeitelj i sudac, a ponekad mi je u
tekim asovima i pomogao. Ve 1890. pisao mi je zbog
knjige koju sam tada objavio. Pronaao je odirne
toke izmeu mojih misli i misli teozofa i htio je uti
moje miljenje o okultizmu i Izidinoj1 sveenici, madam
Blawatsky. Nije mi se svidio rzovit ton njegova pisma
i nisam mu to u odgovoru zatajio. Nakon etiri godine
objavio sam Antibarbarusa i u najkritinijem trenutku svog ivota primio sam od tog nepoznatog drago
pismo u kome mi uzvienim gotovo proroanskim ririjeima prorie bolnu i slavnu budunost. Na isti nain
razjanjava zbog ega mi ponovo pie; osjetio je da mi
je potrebna koja utjena rije. Konano, nudi mi pomo,
koju ja odbijam.
U jesen 1895. ponovo poinjem dopisivanjem s molbom da mi pomogne pri objavljivanju prirodoznanstvenih spisa. Od tog dana podravamo vrlo prijateljske,
1 Izida

b o g in ja

p lod n e

ze m lje

(u

starih

E gipana)

85

gotovo povjerljive pismene odnose, osim kratkotrajnog


prekida, koji je on izazvao uvredljivim nainom kad me
je htio poduavati o poznatim stvarima i oholim mi izrazima predbacivao neskromnost.
Nakon to smo se ipak opet pomirili, saopio sam mu
rezultate svih svojih promatranja i otkrio sve svoje
tajne, to moda nije bilo ba najrazboritije. Ispovjeio
sam se tom ovjeku koga nikada nisam vidio, a podnosio
sam najstroe opomene od njega, budui da sam ga
vie smatrao nekom idejom nego ivom osobom; on je za
mene bio glasnik providnosti.
Ipak u nekim su nam se pitanjima miljenja potpuno
razilazila, tako da je esto dolazilo do vrlo ivih prepirki,
ali nikad nije izbila prava svaa. Kao teozof propovijedao je karmu1; apstraktni zbroj Ijudskih sudbina koje
se u izvjesnom smislu izjednauju. On je, dakle, bio epigon takozvane materijalistike kole. Ja sam, naprotiv,
u Silama gledao jednu ili vie konkretnih, ivih, individualiziranih osoba, koje svjesno upravljaju tijekom
svijeta i putevima ljudi.
Drugo razmimoilaenje u miljenju odnosilo se na
nijekanje i zatajivanje svoga Ja, to sam smatrao i prije
kao i sada obinom luou.
Sve to znam, a znam malo, polazi od onoga Ja kao
sredita. Kultura a ne kult toga Ja jeste dakle najvei
i posljednji cilj ivota. Moj je odreeni i stalni odgovor
na njegove prigovore bio: unitavanje svoga Ja znai
samoubojstvo.
Uostalom, kome da se pokorim? Zar teozofima? Nikada!
Pred Vjeitim, Silama i Providnou ne zatomljujem
svoje zle instinkte. Moja je unost da se borim za ouvanje svoga Ja protiv svih utjecaja bilo kakve sekte ili
stranke. To mi govori svijest koju mi je poarila milost
boanskih zatitnika.
Konano, za vrijeme pustolovine Popovskog, govorio
mi je tako oholo da je njegova tiranija postala gotovo
neponosiva, a plaim se da me je poeo smatrati ludim.
Nazivlje me Simunom Magnusom, crnim vraem, i pre1 S am ilost
86

poruuje mi gospou Blawatsky. Odmah mu odgovaram


da mi gospoa Blawatsky nije potrebna, i da me nitko
nita ne treba uiti. I ime mi on nakon toga prijeti?
Kae da e me ponovo izvesti na pravi put pomou
Sila, koje su jae od mojih. Molim ga da se okani moje
sudbine; ona je dobro zatiena providnou koja me
uvijek vodila. I da bih razjasnio misli primjerom, ispriam mu slijedeu zgodu, malu pojedinost iz svog ivota,
tako bogatog doivljajima, ali ga unaprijed upozorujem
da se plaim jer u zbog ispovijedi svoje tajne navui
na sebe osvetu Nemeze.1
t
l

Bilo je to prije eset godina, usred moje najbujnije


literarne epohe, kad sam istupio protiv enskog pokreta, kojega je u Sakandinaviji podupirao svaki osim
mene. Tako sam se zanio u estinu borbe da sam prekoraio granice svake pristojnosti u tolikoj mjeri a su
me zemljaci proglasili ludim.
Bio sam tada u Bavarskoj s prvom enom i djecom,
kad me pismom pozva prijatelj iz mladosti da kod njega
s djecom provedem jednu godinu. O eni nije bilo ni
rijei.
To mi je pismo bilo sumnjivo, stii usiljen, a precrtavanja i izmjene su oito govorile o tome da je njegov
pisac bio u neizvjesnosti to da navede za razlog. Budui
da sam naslutio zamku, otklonio sam ponudu neodreenim, prijateljskim rijeima.
Poslije dvije godine, nakon moje prve rastave, otiao
sam bez poziva prijatelju koji je tada ivio kao carinski inspektor na malom otoku u Sjevernom moru.
Doek je bio srdaan ali neiskren, tako da je razgovor nalikovao na policijsko presluavanje. Bilo mi je jasno zbog ega, kad sam o tom jedne noi razmiljao.
Unato simpatiji koju je gajio za mene, taj se ovjek
ljutio na mene zato to sam u nekom svom romanu
povrijedio njegovu tatinu. U biti despot elio je utjecati na moju subinu, ukrotiti mi duh i pokazati svoju
premo time da me podjarmi. Bezobziran u izboru sredstava, muio me itav tjedan, trovao me klevetama, iz1 TJ sta rog rk oj m ito lo g iji b o g in ja osvete

87

miljenim priama, ali tako nespretno da sam bio sve


vie uvjeren da me hoe zatvoriti kao duevnog bolesnika.
Nisam mu se naroito opirao i prepustio sam se svojoj
dobroj zvijezdi da me pravodobno oslobodi.
Prividno potinjavanje pribavilo mi je njegovu naklonost; ivio je sam na otoku posred mora, susjedi i potinjeni su ga mrzili i osjeao je potrebu da mi se ispovijedi. Priao mi je s naivnou nepojmljivom za pedesetogoinjaka kako mu je sestra prole godine poludjela
i u jednom takvom napadu spalila svu svoju uteevinu.
Slijedeeg dana novo povjerljivo saopenje; saznao
sam da mu se i brat nalazi u duevnoj bolnici.
Pitam se: je li mogue da se eli osvetiti sudbini na
taj nain to bi i mene zatvorio?
Saalivi se nad njegovom nesreom, stekao sam njegovu naklonost u tolikoj mjeri da sam mogao napustiti
otok i iznajmiti stan na nekom susjednom otoku, gdje
sam ponovo sreo svoju obitelj.
Poslije mjesec dana pismeno sam pozvan svom prijatelju; slomljen je od boli, jer je njegov brat u nastupu
ludila smrskao sebi lubanju. Tjeio sam ga, njega, svog
krvnika, a da nesrea bude jo vea, njegova mi ena
sa suznim oima povjerava kako se ve dugo pobojava
da e joj supruga zaesiti ista sudbina.
Poslije godinu dana itao sam u novinama da se stariji brat mog prijatelja ubio u okolnostima koje govore o
duevnom poremeaju. Tri groma uzastopce na glavu
tog ovjeka, koji se htio igrati grmljavinom!
Kakav sluaj, moe se rei. I jo vie. Kakav sudbonosan sluaj! Svaki putkad sam pripovijedao tu povijest
bio sam kanjen za to.
Nad gradom je velika srpanjska ega; ivot je nepodnosiv; sve smrdi, a ono stotinjak nunika pcgotovo.
Oekujem neku katastrofu.
Na ulici sam naao komad papira, na kome pie
rije kuna, u drugoj ulici slian papir na kome je
istom rukom napisan jastreb. Popovski potpuno lii
kuni, a negova ena jastrebu. Da nisu oli u Pariz da
me ubiju? On, koji je mogao ubiti enu i dijete, ubojica
bez predrasuda, sposoban je za sve.

88

Izvanredna knjiga Radost umiranja budi u meni


elju da ostavim ovaj svijet. Da bih spoznao granicu
izmeu ivota i smrti, legao sam na krevet, otvorio
boicu cijankalija iz koje se odmah poe iriti samrtniki miris. I evo pribliava se ovjek s kosom, obuzima me
neko njeno uvstvo, neka nepoznata slast, ali uvijek bi
to netko u posljenjem trenutku pomutio; ili dolazi
konobar s bilo kakvom izlikom, ili pak osa ulijee
kroz otvoren prozor.
Sile mi ouzimaju jedinu radost i ja se pokoravam
njihovoj volji.
Poetkom srpnja stuenti odlaze na praznike i hotel
ostaje prazan. Zbog toga jo vie pobuuje moju radoznalost neki stranac, nastanjen u susjednoj sobi. Nepoznati nikad ne govori, mora da neto pie. udnovato,
povlai stolac uvijek istog trenutka kad ga i ja pomaknem. Uope, oponaa sve moje kretnje, kao da me time
eli naljutiti. To traje tri dana. etvrti dan prlmijetio
sam slijedee: kad polazim na spavanje, legne i taj drugi
u sobi pokraj moga stola; kad se ve smjestim u krevet,
ujem ga kako se premjeta u drugu sobu i namjeta
svoj krevet uz moj zid. ujem ga kako se istodobno sa
mnom isprua, lista po nekoj knjizi, gasi svjetiljku,
duboko die, okrene se na stranu i zaspi. Duboka tiina
vlada u sobi do moje, on dakle stanuje u obje sobe! Neugodno je biti opsjenut s dvije strane!
Sam; potpuno sad objedujem u svojoj sobi; jedem
tako malo da me ak i posluitelj saaljeva. Ve tjedan
dana nisam euo svoj vlastiti glas i ve ga zbog neupotrebe poinjem i gubiti. Nemam vie ni novia, a i duhan i potanske marke su ve pri kraju.
Posljenjim naporom sakupljam svu svoju volju; hou
praviti zlato suhim putem pomou vatre. Novac se mora
nai, a isto tako i pe, lonii, ugljen, cjevica i klijeta.
Vruina je nepodnoljiva; go do pojasa, poput kakvog
kovega, znojim se pred otvorenom vatrom. Ali vrapci
su u dimnjaku napravili gnijezdo i dim se vraa u sobu.
Poslije prvog pokusa hou iskoiti iz koe, jer me boli
glava, eksperimenti ne uspijevaju i sve ide naopako.
Poto sam masu tri puta rastalio na otvorenoj vatri,
promatram nutrinu lonia. Boraks je oblikovao mr89

tvaku glavu svijetleih oiju, koja mi svojom ironijom


probada duu.
I opet ni jednog zrnca! Oriem se daljnjih pokusa.
Sjedim u naslonjau i itam iz biblije tamo gje sam
je nasumce otvorio: Nitko nema hrabrosti ni znanja
da kae: polovicu sam toga u vatri spalio, pa ipak sam
ispekao kruh na ugljenu, meso sam isprio i jeo, i zar da
od toga pravim strahote, zar da pred drvom kleim? Pepelom se hrani, a zalutalo srce krivim ga putem vodi;
i on nee razgaliti duu svoju i nee kazati to je u mojoj desnoj ruci, nije li i to la? . . . Tako je govorio Gospod,
tvoj spasitelj, koji je stvorio sve, nebo i zemlju, koji unitava uvjeravanja laaca i vrae ini besmislenima, koji
uzdie duh mudraca i koji radi sve da vaa znanost postane ludost.
i
Prvi put sam posumnjao u svoja znanstvena istraivanja. Ako je sve to ludost, jao, tada sam za jednu
obmanu rtvovao sreu svoga ivota, i sreu svoje ene
i djece!
Kuku meni ludom! XJ ovom se trenutku otvara provalija izmeu mene i moje obitelji! Godinu i po, tako
mnogo dana, i tako mnogo noi, i tako mnogo bolova,
ni za to!
Ne, to ne moe biti! To nije tako!
Jesam li zalutao u kakvoj mranoj umi? Ne, obri
duh me je odveo na Otok blaenih, ali sada me avo
iskuava ili kanjava. Spustim se slomljen u naslonja;
Duh mi pritiska neto neobino, neki magnetiki fluid,
kao da izvire iz zida, a san mi se uvlai u udove. Saberem se i ustanem s namjerom da izaem.
Kad prolazim hodnikom zaujem kako u sobi do moje
apuu dva glasa.
Zato apuu? Da ih ja ne bih uo.
Idem u Luksemburki park niz Rue Assas. Jeva
vuem noge, potpuno slomijen, i zavalim se na klupu
iza Adama i njegove obitelji.
Otrovan sam! To mi je prva pomisao. Popovski koji
je plinom otrovao enu i dijete, sad je tu. On je taj
koji je prema poznatom eksperimentu Pettenkofeia pro90

veo kroza zid otrovni plin. Sto da radm? Na policiju!


Ne' Nemam dokaza i smatrat e me 'uakom
Vae soli! Jao osamljenom ovjeku, vrapcu na krovu!
Nikada moja bijeda nije bila vea i ja plaem poput naputena djeteta koje se boji mraka.
Vie se ne usuujem uveer sjeiti za stolom, ve
odmah lijeem u krevet, ali se bojim zaspati. Ve je no
i svjetiljka je upaljena. I tada ugleam vani na zidu nasuprot mome prozoru ljusku sjenu. Ne znam je li muko ili ensko, mislim da je ensko.
Kad sam ustao da pogledam, buno su sputene rolete. Zatim zauh kako je nepoznati uao u sobu koja
lei kraj mog alkovena, a potom zavlada tiina.
Tri puna sata leim budan, jer san nikako da doe.
Odjednom mojim tijelom prostruji neki uznemirujui
osjeaj; ja sam rtva elektrine struje koja tee izmeu
dviju susjednih soba. Napetost raste i usprkos svom vlastilom otporu ne mogu vie izrati u krevetu, ve ustajem, obuzet samo jednom pomilju:
Hoe me ubiti! Ne dam se ubiti!
Izaem da potraim posluitelja u njegovoj loi na
kraju hodnika. Ali jao, njega nema. Dakle, odstranili
su ga, otpremili. On je potajni sukrivac ili su ga potplatili.
Silazim stepenicama i urim da probudim nadstojnika
pansiona. Ispriam mu s prisebnou duha u koju nikada
ne bih povjerovao, kako mi je iznenada pozlilo od isparivanja prilikom mojih kemijskih eksperimenata i molim
za ovu no drugu sobu.
Meutim, slobona je samo jedna soba i to upravo ona
koja lei tono ispod sobe mog neprijatelja.
im ostaoh sam, irom sam otvorio prozor da udahnem svje zrak zvjezdane noi. Iznad krovova Rue
dAssas i Rue de Madame svijetle Veliki medvjed i Sjeverna zvijeza.
Dakle, prema sjeveru! Omen accipio!
Kad sam spustio zavjesu alkovena uh nada mnom
neprijatelja kako silazi s kreveta i baca u koveg neki
teki predmet, zatim zakljuava poklopac od kovega.
Neto sakriva; moda elektrini stroj!

91

Drugog sam dana, bila je nedjelja, spremio svoje stvari pod izlikom da idem na izlet na more,
Naredio sam koijau da vozi na kolodvor Saint-Lazaire, ali prolazei pokraj Odeona rrujenjam odluku
i nareujem da me vozi u Kue de la Clef u blizini Jardin
des Plantes. Tamo u ostati inkognito da zavrim stuije,
prije nego otputujem u Svesku.

VIII
PAKAO
Konano je nastupila stanka u mom kanjavanju.
Satima sam sjedio u naslonjau na balkonu vile, promatrao cvijee u vrtu i razmiljao o prolosti. Mir koji
sam stekao nakon bijega dokazao mi je da nisam bolestan, nego da su me stvarno progonili neprijatelji. Danju
sam radio, a nou mirno spavao.
Konano osloboen svih neistoa, osjeao sam promatrajui rue, to najdrae cvijee moje mladosti, da
opet postajem mlad.
Jardin des Plantes to samim Parianima nepoznato
pariko udo postao je mojim parkom. Citav svijet
na okupu, Noina arka, ponovo steen raj kojim etam
bez opasnosti meu ivljim ivotinjama to je i previe sree! Prelazim od kamenog k biljnom i ivotinjskom carstvu, zatim ovjeku, te da bih iza njega otkrio
stvoritelja. Stvoritelj, taj veliki umjetnik koji se razvija
dok stvara, pravi planove, a obine oblike usavrava
i umnogostruuje! Sve je jelo njegove ruke. esto ini
velike napretke, iznalazi vrste, a zatim dolazi znanost,
koja konstatira praznine i nedostatke i uobraava da su
meuvrste iezle.
Smatrajui se sada sigurnim od progonitelja, poslao
sam adresu u hotel Orfila, kako bih ponovo stupio
92

u vezu s vanjskim svijetom. Nastavio sam dopisivanje


koje sam prekinuo bijegom.
Ali tek to sam otkrio svoj inkognito, mir je bio uniten. Opet se dogaaju stvari koje uznemiruju, a vratila
se i stara nelagodnost.
Najprije su u sobu do moje sobe u prizemlju, a koja
je saa bila prazna, bile dovuene kojekakve stvari,
za koje nemam ni pojma emu bi mogle sluiti.
Neki stari gospodin, sa sivim pakosnim oima kao u
medvjeda, unosio je razliite prazne kutije, limene ploe
i jo kojeta. Ne moe prozrijeti kojoj bi svrsi mogli
sluiti svi ti predmeti!
Istodobno opet pocinje iznad moje sobe onaj tropot
iz Rue de la Grande-Chaumiere; vuku se konopci, uju
se udarci ekiem, upravo kao da se postavlja pakleni
stroj!
Zatim mijenja ponaanje i nadstojnica, koju je u poetku razveselio moj olazak; ispituje me kojeta, a ljuti
me i nain na koji me podzdravlja.
Nadalje, i prvi kat nadamnom mijenja stanare. Stari,
tihi gospodin kojeg su mi teki koraci bili ve poznati
nije vie tu.
Djevojka koja mi isti sobu i donosi mi jelo postala je
ozbiljna i kradomice mi dobacuje poglede pune saaljenja.
A onda se negdje nada mnom poeo vrtjeti neki kota.
I vrti se itave dane. Osuen sam na smrt! To je moje
vrsto uvjerenje. Od koga? Od Rusa, katolika, jezuita,
teozofa? Zbog ega? Zar kao arobnjak i vra?
Ili od policije? Kao anarhista? Vrlo dobra isprika da se
ostrani neprijatelj!
Ne znam to se desilo te lipanjske noi, kad je smrt
navalila na mene, ali nikada neu zaboraviti pouku
za ivot koju sam tada dobio.
Pa kada bi i oni koji su poznavali tajnu priznali da je
to bila spletka namjetena od ljudskih ruku, ne bih se
ljutio na njih, jer sada sam uvjeren da je to pokrenula
neka druga, mnogo jaa ruka.
Ako pak s druge strane, uzmemo da to nije bila nikakva spletka, onda sam ja sam stvorio u svojoj uobra93

zilji te duhove da bi me kanjavali. Vidjet emo u kolikoj


mjeri bi ta pretpostavka mogla biti tona.
Juer ujutro ustao sam rezigniran; nita me vie ne
vee za ivot; sreio sam spise, napisao najnunija pisma
i spalio sve to je trebalo spaliti.
Tada sam poao u Jardin des Plantes da Prirodi ka~
em zbogom.
Moja domovina me pozdravila vedskim gromadama
magnetnog eljeza postavljenim ispred Mineralokog
muzeja. Pozdravio sam robinije, akacije, Cedrove iz Libanona i spomenike velikih epoha jo ivih znanosti.
Kupio sam kruha i treanja za svoje stare prijatelje.
Moj stari Martin, medvjed, tono me prepoznao jer sam
ja jedini koji mu prije spavanja i nakon ustajanja daje
treanja. Kruh sam odnio mladom slonu koji mi, nakon
to je sve pojeo, pljunuo u lice nezahvalna i nevjerna
mladost.
Zbogom, jastrebi, vi nebeski stanovnici zatvoreni u
prljavoj krleci; zbogom, bizone, sputani emone, i ti,
nilski konju; zbogom, morski psi, i neka vas brana ljubav tjei zbog gubitka oceana i dalekih horizonata. Zbogom kamenje, biljke, cvijee, drvee, leptiri, ptice, zmije,
svi vi, boji stvorovi! I vi, veliki ljudi, Bernardin de
Saint-Pierre, Linne, Geoffrey Saint-Hilaire, Hauy, zbogom! Vaa su imena zlatnim slovima zapisana na zabatu
hrama! Ne! Ne, zbogom. Bolje ovienja! Opratam se
od tog zemaljskog raja, sjeajui se uzvienih rijei
Seraphita: Zbogom, jadna zemljo! Zbogom!
Kad sam ponovo stupio u hotelski vrt, naslutio sam
prisutnost nekog ovjeka, koji je morao doi ovamo za
vrijeme moje odsutnosti. Nisam ga vidio, ali sam ga
osjeao.
Oevidna promjena u susjenoj sobi poveala je moj
nemir. Pokriva prebaen preko konopca oito je neto
skrivao. Na podnoju kamina bile su hrpe metalnih ploa izolirane drvenim prekama. Na svakoj hrpi leao je
po jedan album slika ili po kakva knjiga s jasnom namjerom da bi tom paklenom stroju, kojeg bih ja trebao
smatrati akumulatorom, poale to neviniji izgled. K
tome sam primijetio na jednom krovu u Rue Censier, ba
94

nasuprot sobi u kojoj stanujem, dva radnika. Nisam mogao razabrati to rade tamo gore, rukovali su nekim
udnim predmetima i kao da su smjerali prema mojim
staklenim vratima.
Zato ne pobjegnem? Jer sam preponosan i moram
podnijeti ono to je neizbjeno.
Spremam se, dakle, za no. Okupao sam se i posebno
briljivo oprao noge, jer me majka jo kao dijete uila
da su prljave noge neto runo. Obrijao sam se i namirisao, obukao rublje koje sam prije tri godine kupio
u Beu za svoje vjenanje... toaleta na smrt osuenog!
itao sam u bibliji psalme kojima David poziva osvetu
Vjeitoga na svoje neprijatelje.
Pokajniki psalmi? Ne. Nemam prava na kajanje, jer
nisam ja upravljao svojom subinom; nikada nisam vraao zlo zlim osim u samoobrani. Kajati se znai prigovarati Providnosti, koja nam je nametnula grijeh kao
patnju, da bi nas proistila gnuanjem koje nam ulijeva
svako zlojelo.
Moji ivotni rauni su poloeni. Ako sam grijeio,
prepatio sam mnogo kazne za to, asti mi! To je sigurno!
Bojati se pakla? Ta emu! Ovdje na zemlji doivio sam
tisuu puta pakao i to je u meni probudilo arku elju
da napustim tatinu i lane radosti ovoga svijeta, koje
sam uvijek prezirao. Roen s nostalgijom za nebom, plakao sam ve kao dijete nad prljavou ivota, osjeao se
tuim i osamljenim u krugu obitelji i prijatelja. Od djetinjstva sam traio svog boga, a naao sam avla. U mlaosti sam nosio Kristov kri i poricao takvog boga kojeg
moe zadovoljiti vlast nad robovima, koji slue svojim
muiteljima.
Kad sam sputao zavjese na staklenim vratima, opazio sam u privatnom salonu uz ampanjac neko drutvo
dama i gospode. Vjerojatno stranci, koji su veeras prispjeli. No nije to bilo veselo drutvo; sva su lica bila
ozbiljna, raspravljalo se, neto planiralo, govorilo sasvim
tiho, kao da se radi o nekoj uroti. Da bi mi uveali
muke, okretali su se sa stolaca i pokazivali prstima na
moju sobu.
U deset sam sati ugasio svjetiljku i mirno zaspao,
rezigniran poput samrtnika.
95

Probuio sam se: sat je otkucavao dva iza ponoi, jedna su se vrata zatvorila i . . . bio sam izvan kreveta, kao
da su me nekom sisaljkom izvukli. Istodobno mojim je
leima prola elektrina struja i pritisla me k zemlji.
Uspravio sam se, zgrabio odijelo i odjurio u vrt, a srce
mi je lupalo kao da e iskoiti.
Kad sam se obukao, prva mi je pomisao bila da odem
na policiju i da traim pretragu kue.
Ali glavna vrata su bila zakljucana, kao i vratareva
loa. Tapkao sam po mraku, otvorio neka vrata desno
i uao u kuhinju u kojoj je gorjela nona svjetiljka. Prevrnuo sam je i stajao u najdubljoj tami.
Strah me ponovo osvijestio i mislima sam se vratio
natrag u svoju sobu. Ako sam se prevario, bit u izgubljen. Jesam li bio bolestan? Nemogue, ta bio sam potpuno zdrav sve dok nisam otkrio svoj inkognito. Ili sam
rtva atentata? Svakako, jer svojim sam oima vidio
pripreme! Uostalom, ovdje sam se u vrtu osjeao vrlo
dobro, jer sam bio izvan dometa svojih neprijatelja.
Dok sam tako razmiljao, uo sam kako je netko u
susjednoj sobi kaljao. Odmah zatim ogovorilo je tiho
kaljucanje u sobi nad njom. Bez sumnje, bili su to
znakovi, potpuno isti, kakve sam posljednje noi uo
u hotelu Orfila. Htio sam otvoriti staklena vrata prizemne sobe, ali su bila zakljuana.
Umoran beskorisnom borbom protiv Nevidljivih, spustio sam se na stolac; san mi je bio milostiv i tako sam
usnuo pod zvjezdanim nebom divneljetne noi, doksuse
grmovi rua njihali na blagom lipanjskom vjetru.
Probuilo me sunce. Zahvalio sam provinosti da me
spasila od smrti i odmah spremio stvari da otputujem u
Dieppe. Tamo imam prijatelje, koje sam dodue kao
i sve ostale zanemario, ali koji su uvijek milostivi i velikoduni prema nesretnicima i brodolomcima.
Kad sam prije odlaska htio govoriti s nadstojnicom
kue, ona se ispriaia da se ne osjea dobro. To sam
mogao oekivati, jer je sigurno i ona bila upletena u zavjeru protiv mene.
96

Ostavio sam hotel proklinjui neprijatelje i prizivao


nebeski oganj na tu razbojniku spilju: tko zna da li
s pravom ili ne?
Moji prijatelji u Dieppeu su se prenerazili ugledavi
me kako se nosei pretrpanu putnu torbu rukopisa penjem uz mali humak grada orhideja.
Odakle olazite, nesretniee?
Dolazim od smrti.
To sam i nasluivala, jer izgledate poput mrtvaca.
Dobra i draga domaica uzela me za ruku i ovela
pred ogledalo da se pogledam. Lice mi je bilo crno od
dima lokomotive, obrazi upali, kosa znojna i posijejela.
pogled zbunjen, a rublje prljavo; morao sam izazivati
smilovanje.
Kad me je ljubazna dama, koja je sa mnom postupala
kao s kakvim bolesnim i naputenim djetetom, ostavila
na trenutak nasamo malo sam bolje pogledao svoje
lice. Bio je neki izraz u crtama koji me uasnuo. To nije
bio ni grijeh ni smrt, bilo je to neto tree; i da sam ve
tada poznavao Swedenborga objasnio bi mi trag zlog
duha na mom licu stanje moje due i sve one dogaaje
posljednjih tjedana.
Saa sam se, naprotiv, stidio i gnuao samoga sebe
i kajao se to sam jednom bio nezahvalan prema toj istoj
obitelji, koja mi je ve jedanput, kao i mnogim rugim
broolomcima, pruila luku spasa.
Ali stii e me zato kazna, pa e me i odave otjerati furije.
Bio je to lijep umjetniki dom, sreeno kuanstvo,
brana srea, divna djeica, rasko i istoa, gostoprimstvo bez granica, velikounost u presuivanju, atmosfera ljepote i dobrote to me zasljepljivala. Raj i ja
prokletnik u njemu. Ovdje sam spoznao da sam proklet!
Spoznao sam to sve sretan ovjek moe pruiti, i sve
to sam izgubio!
Stanovao sam u sobi u potkrovlju s pogleom na vrh
brda na kome se nalazio staraki dom. Uvee sam ugledao
dva ovjeka, kako su naslonjeni na zid motrili nau
vilu i pokazivali rukama na moj prozor. Ponovo me
obuzeia pomisao da me progone elektrikom.
97

Bila je no izmeu 25. i 26. srpnja 1896. Prijatelji


su uinili sve to je bilo u njihovoj moi da me umire.
Zajedniki smo pretraili sve sobe u potkrovlju, dapae
i tavan, da bih bio siguran kako se tamo nitko ne sakriva
s nekom zlom namjerom. Jedino je uinio na mene porazan dojam neki sam po sebi bezazlen predmet u ropotarnici. Krzno sjevernog medvjea koje je sluilo kao
ilim; iritiralo me njegovo razjapljeno rijelo, prijetei
prednji zubi i blistave oi. Zato je ta ivotinja morala
upravo sada ovdje leati?
Legao sam obuen u postelju, odluivi da priekam
dok otkuca dva sata.
itao sam do ponoi. Otkucao je jedan sat, sve je
mirno spavalo.
Napokon dva sata! Nita se nije dogodilo! Tada sam u
napadu drskosti i elji da izazovem Nevidljivog, a moda i u namjeri da uinim kakav fizikalni eksperiment,
ustao, otvorio oba prozora i zapalio dvije svijee. Sjeo
sam za sto iza dva svijenjaka, rastvorio koulju da
bih prsa izloio nianu i izazivao Nepoznate:
Naprijed, ako se usuujete!
I ojenom sam osjetio neto kao neki elektricni fluid, isprva slab. Pogledao sam na kompas, ali ni traga
otklonu. Dakle, nema elektriciteta.
Ali napetost je rasla, srce uzbueno kucalo, opirao
sam se, no fluid mi je odjednom poput munje prostrujio
tijelom, guio me i sisao mi krv . . .
Sjurio sam se niz stepenice do salona u prizemlju,
gdje me ekao pripremljen krevet u sluaju potrebe. Tu
sam leao pet minuta i razmiljao. Je li to elektricitet
koji isijava? Nije, jer magnetska igla nije nita pokazala.
Bolesno stanje, izazvano strahom od dva sata? Ne, jer mi
nije nedostajalo sranosti da prkosim napadajima. Ali
zato sam morao upaliti svijee i time privui nepoznati
flui, da bih zatim postao njegovom rtvom?
U beskrajnom labirintu pitanja ostao sam bez odgovora. Prisiljavao sam se na san, ali me poput ciklona opet
podigla struja, izvukla me iz kreveta i lov je poeo
iznova. Sakrio sam se iza zida, legao pod okvir vrata
ispred kamina. Svugdje, svugdje su me furije pronale!
98

Savladan ucvnim mukama bjeao sam u paninom


strahu pred svim i svaim od sobe do sobe; konano sam
pobjegao na balkon i tu se slomljen sklupao.
Jutro je bilo sivouto, a obiaci neodreene boje pokazivali su udnovate, strane oblike, koji su samo poveavali moj oaj. Potraio sam atelijer svog prijatelja slikara, legao na ilim i sklopio oi. Nakon pet minuta probuio me neki udnovat amor. Jean me mi promatrao
u jasnoj namjeri da mi se priblii. Potjerao sam ga, a
on se vratio s jo jednim miem. O, moj boe, da nemam
delirij? Tri sam zadnje godine ivio tako umjereno,
vino gotovo nisam pio. (Slijedei dan sam se zaista
uvjerio da je u atelijeru bilo mieva. Bio je, dakie,
doista sluaj, ali tko ga je tako podesio i u kakvu svrhu?)
Promijenio sam mjesto i legao na ilim u hodniku.
Milostivi se san spustio na moj izmueni duh i po prilici nakon pola sata nestao je osjeaj boli.
Iznenada me probudio jasan zvuk: Alp!
Alp! To je njemaki izraz za muan, teak san. Za moru. Alp! To je ona rije koju su kine kapljice naslikale
na mom papiru u hotelu Orfila!
Tko je to uzviknuo? Nitko, jer su svi ukuani spavali.
Igra demona!
Popeo sam se stepenicama u svoju sobu u potkrovlju.
Svijee su dogorjele, vladala je duboka tiina...
ula su se zvona. Bio je Dan gosponji.
Otvorio sam katoliki molitvenik i itao: De profundis clamavi ad te, Domine! To me utjeilo i pao sam
na krevet kao mrtav.
Nejelja, 26. srpnja 1896. Ciklon je poharao Jardin
des Plantes. Novine su onijele pojedinosti koje su me
neobino zanimale.
Danas se treba dii balon za put na Sjeverni pol,
ali predznaci su loi. Ciklon je sruio vie balona koji
su se igli na raznim mjestima i pri tom je zaglavilo
vie zrakoplovaca. Elisee Reclus je slomio nogu. Istodobno se u Berlinu na neobian nain ubio izvjesni Pieska;
po japanskom obiaju rasparao je trbuh. Krvavi dan.
99

Slijedeeg sam dana ostavio Dieppe. Blagoslivljao sam


kuu, koje sam zasluenu sreu pomutio svojim mukama.
Kako jo uvijek nisam htio vjerovati da nedokuive
sile zadiru u moju sudbinu, uobraavao sam da sam obolio od neke bolesti ivaca. Otputovat u u Svedsku i potraiti nekog prijatelja lijenika.
Za sjeanje na Dieppe uzeo sam sa sobom mineral,
eljeznu rudau u obliku trolista, slinu na gotski prozor sa znakom mletakog kria. Taj sam kamen dobio od
nekog djeteta, koje ga je nalo na obali i isprialo mi
da takvo kamenje pada s neba, te da ga valovi izbacuju
na obalu.
Rado bih mu povjerovao i zato sam zarao poklon
kao talisman, kojeg mi je znaenje jo zasaa bilo nepoznato.
(Na obalama Bretagne skupljaju tamonji stanovnici
nakon oluje kamenje u obliku kria sa zlatnim sjajem.
Nazivaju ga staoroliti).
Grad u koji sam krenuo leao je na moru, sasvim
na jugu Svedske; to je bilo staro krijumarsko gusarsko gnijezdo u kome su putnici oko svijeta ostavili egzotine tragove iz sva etiri ijela svijeta. Tako je stan
mog prijatelja lijenika izgledao kao neki budistiki
samostan. Cetiri krila jednokatne zgrade zatvarala su
etverokutno dvorite, a u sredini se nalazila drvena
graevina u obliku kupole, koja je podsjeala na nadgrobni spomenik Tamerlana u Samarkandu. Struktura i
krov pokriven kineskim ciglama podsjeali su na krajnji
istok. Neka apatina kornjaa puzila je plonikom i sakrila se u travu, u nirvani beskraja.
Gusti grm bengalskih rua ukraavao je vanjski
zid zapadnog krila, gdje sam ja stanovao. Izmeu tog
dvorita i oba vrta nalazio se kesten, a okolo su skakutali crni pilii; bila je to neka vrsta tamnog i vlanog
prolaza.
U cvijetnjaku je bio paviljon u stilu pagode, obrastao
zimzelenom.
U itavom tom samostanu s nebrojeno soba stanovao
je jedan jedini ovjek, upravitelj okrune bolnice. Udovac, sam i nezavisan, preturio je preko glave gorku ko-

100

lu ivota i prezirao ljude onim jakim i plemenitim prezirom koji vodi k dubokoj spoznaji relativne nitetnosti
svih stvari, ukljuivi i vlastato Ja.
Taj je ovjek tako neoekivano ex machina stupio
na pozornicu mog ivota.
Prilikom naeg susreta pogledao me strogo, znalaki
i upitao:
Ti si bolestan? ivci? Dobro! Ali tu je i jo neto.
Gleda tako udnovato da te jedva prepoznajem. to si
radio? Razvrat, grijesi, izgubljene iluzije, religija? Priaj
mi, stari!
Ali ja mu nisam mogao priati nita, jer mi je prva
pomisao blla da je on obavijeten o meni i da me hoe
zatvoriti.
U mojoj mi je sobi odmah upao u oi ameriki eljezni krevet, na ijim su se nogama nalazile mjedene
kugle nalik na vodie elektrine struje. Doa li se k
tome jo elastina strunjaa, ija su bakrena pera izgledala kao spirale Rhumkorfovog inukcionog valjka
moe se shvatiti moj bijes zbog tog avolskog sluaja.
Da bih se uvjerio kako nita nije sakriveno naa mnom,
popeo sam se na tavan. Na moju najveu nesreu gore
se nalazio samo jedan jedini predmet, golema savijena
mrea eljezne ice i to upravo nad mojim krevetom.
Bolji akumulator ne bih mogao ni poeljeti. U sluaju
nevremena, to je ovdje vrlo est sluaj, eljezna e mrea privui grom i ja u leati na konduktoru. . . Ali nisam se usudio izustiti ni rijei.
Istoobno me uznemiravao zvuk nekog stroja. Otkako
sam napustio hotel Orfila progonio me nekakav nesnosan um u uima, kao da se stalno vrtio neki vodeni
kota.
Pitao sam se to je to, jer sam poeo sumnjati u istinitost tog uma.
U blizini je bila tiskara.
Sve je razjanjeno. Ipak sam bio uzbuen injenicom,
kakva je sitnica dovoljna da zbuni i smete moj duh.
Dolazila je no koje sam se bojao. Nebo je bilo pokriveno oblacima, zrak teak; oekivala se oluja.
Nisam se usuivao lei, nego sam puna dva sata pisao

101

pisma. Savladan umorom skinuo sam se i uvukao u krevet. Svjetiljka je ugaena. U kui je vlaala uasna
tiina. Osjeao sam kako je u tami neko vrebao na mene,
oticao me, pipao mi srce i htio isisati krv.
Bez oklijevanja sam skoio iz kreveta, otvorio prozor i skoio na dvorite; zaboravio sam na grmove rua, pa me je trnje izbolo. Ogreben i krvav tapkao sam
po dvoritu. Kamenje mi je ranjavalo bose noge, trnje
me bolo, a koprive palile. Posrui na nepoznate predmete, dospio sam nekako do kuhinjskih vrata, da bih stigao
do lijenikova stana. Zakucao sam. Nije bilo odgovora!
Tek sam saa primijetio da pada kia. O, bijedo nad
bijedama! to sam uinio da sam zasluio takve muke?
To je pakao! Miserere! Miserere!
Zakucao sam ponovo, pa jo jednom.
udnovato da nikad nikoga nije bilo u blizini kad
sam bio napadnut. Uvijek ta odsutnost! To je, dakle,
bila urota sviju protiv mene!
Napokon lijenikov glas:
Tko je?
Ja sam. Bolestan sam! Otvori ili u umrijeti!
Lijenik je otvorio vrata.
to se dogodilo?
Poeo sam svoj izvjetaj s atentatom u Rue de la
Clef, kojeg sam pripisao neprijateljima s elektrinim
strojem.
uti, nesretnie! Ti si duevno bolestan!
Do vraga! Ispitaj mi razum; itaj to piem dan
za danom i to se tisk a. ..
uti! Kome ti to pria? Poaci iz lunice govore
iscrpno upravo o tim pripovijestima o elektricitetu.
No to je ba lijepo! Sutra u otii u Lund i dat u
se pregledati u tamonjoj duevnoj bolnici!
Onda si izgubljen! Ni rijei vie. Lezi tu i spavaj
u susjednoj sobi.
Usprotivio sam se, jer sam elio da me saslua.
On je to odbio i nije htio ni da me uje.
Opet sam; upitao sam se; je li mogue a e prijatelj,
potenjaina kojem je prljava trgovina uvijek bila strana zavriti svoju asnu karijeru time da e i on
102

podlei napasti? Cijoj napasti? Odgovora nije bilo, ali


sumnje su tu.
Svatko ima svoju cijenu!
Ipak mora da je bila u pitanju pozamana svota. Ali
zato? Obina se osveta ne plaa tako visoko. Mora da
se railo o nekom vlastitom znaajnom interesu! Stoj!
Tu smo! Ja sam pravio zlato; doktor je to znao. Priznao
je napola, iako danas to taji, da je ponavljao moje pokuse
koje sam mu pismenim putem opisivao.
On je to doue poricao ali sam ja, danas, dok sam
trao dvoritem plonikom, naiao na tragove pokusa izvrene njegovom vlastitom rukom. Dakle, lagao je.
Uostalom, iste je veeri priao o tome kakve bi alosne posljedice za ovjeanstvo imao izum pravljenja
zlata. Sveopi bankrot, sveopa zbrka, anarhija, propast
svijeta.
Izumitelja bi trebalo ubiti zakljuio je on.
Nadalje, meni su bili dobro poznati skromni prihoi
mog prijatelja. Prenerazio sam se kad mi je rekao da
e uskoro kupiti zemlju i dvor u kojem je stanovao.
Imao je dugova, morao je tedjeti, a htio je postati veleposjednikom!
Sve je govorilo u prilog tome da sam bio u pravu to
sam sumnjao u svog dobrog prijatelja.
Manija proganjanja! Moe biti; ali gdje je umjetnik
koji stvara dijelove tih paklenih silogizama?
Trebalo bi ga ubiti!
Moj izmueni duh zaspao je s pomilju na te rijei
tek negdje pred izlazak sunca.
Poeli smo lijeenjem u hlanoj vodi. Promijenio sam
sobu i noi sam sada provodio dosta mirno, iako bi se
nastupi ponekad ponavljali.
Jedne veeri opazio je doktor na mom nonom ormariu molitvenik i povikao bijesno:
Jo uvijek ta religija! I to je jedan od simptoma,
zna li?
Ili duhovna potreba, kao i druge.
Dosta! Ja nisam ateista, ali mislim da Svemogui
nee vie one povjerljivosti od nekada. Ne udvara se vie
103

Vjeitome, tome je kraj. Ja sam za nacela muhamedanaca


koji ne mole ni za to drugo nego da mogu mirno podnositi breme ivota.
Velike rijei iz kojih sam izvukao nekoliko zlatnih
zrnaca.
Oduzeo mi je molitvenik i bibliju.
Citaj obine stvari sekundarnog znaenja, povijest
svijeta, mitologiju i ostavi se nitetnog sanjarenja. Prije
svega uvaj se okultizma, te lane znanosti. Zabranjeno
nam je uhoditi tajne Stvoritelja, i jao onima koji ih budu otkrivali.
Na moj pi'igovor a se u Parizu osnovala itava kola
okultizma, zaurlao je:
Jao njima!
Uveer mi je donio, uvjeren sam, bez ikakvih zlih
primisli germansku mitologiju od Viktora ttydberga.
Tu je neto od ega se moe ak stojeki zaspati.
To je bolje od sulfonala.
Da je moj dobar prijatelj znao kako je time samo dolio
benzin na vatru, radije b i . . .
Mitologija u dva dijela imala je tisuu stranica, otvorila se sama od sebe. Pogled mi se zaustavio na recima
koji mi se plamenim slovima urezae u pamenje:
Po legendi Bhrigu koga je poduavao njegov
otac uzoholio se toliko da je vjerovao kako je prestigao svog uitelja. Ovaj ga na to posla u pozemlje, gdje
je morao na svoje veliko ponienje biti svjedokom tisua
strahota o kojima nikada nije ni slutio.
To dakle znai: oholost, tatina i drskost kaznio je
moj otac uitelj. I ja se nalazim u paklu! Protjeran
tamo od Sila! A tko je bio moj uitelj? Swedenborg?
Listao sam dalje po toj arobnoj knjizi:
Naka se usporedi s ovim germanski mit o trnovitim poljanama koje bodu noge nepravenika...
Dosta! Dosta! Jo i trnje! To je previe!
Nema sumnje, ja sam u paklu! I zaista, stvarnost je
potvrivala tu fantaziju na tako oiti nain da sam joj
konano morao vjerovati.
ini se da se doktor kolebao izmeu najrazliitijih
osjeaja; sad je bio protiv mene, gledao me preko ramena i postupao sa mnom s nekom poniujuom brutal104

nou; sad je opet i on sam bio nesretan zbog mene,


njegovao me i tjeio poput bolesna djeteta. Drugi ga put
veselilo da nogama moe gaziti zaslunog ovjeka, kojeg
je neko cijenio. Zatim mi je pripovijedao poput neumoljiva muitelja:
Mora se raditi, ali ne zapasti u pretjeranu ambiciju,
mora se ispuniti svoju dunost prema domovini i obitelji.
Ostavi kemiju, ona je himera. Ima toliko specijalista,
autoriteta, uenjaka, koji svoju materiju izvrsno razumiju...
Jenog mi je ana predloio da piem za neke stokholmske novine.
IzvrsnoJ
Odgovorio sam da ne trebam pisati za zanje stokholmske novine, jer da moje rukopise primaju prve parike i svjetske novine. Onje izigravao sumnjiavog i postupao sa mnom kao s lacem, iako je itao moje lanke
u Figaru i preveo moj uvodnik u Gilu Blasu.
Nisam se Ijutio na njega; on je samo igrao ulogu
koju mu je odijelila Providnost.
Na silu sam potiskivao mrnju prema tom improviziranom demonu, koja je neprestano rasla i proklinjao
sudbinu koja me tjerala da svoj osjeaj zahvalnosti
prema velikodunom prijatelju moram pretvoriti u
neprirodnu nezahvalnost.
Sitnice su stalno potvrivale sumnju o doktorovim
zlim namjerama, koja je ionako neprestano postojala
u meni.
Danas je stavio na vrtni balkon potpuno nove sjekire,
pile i ekie. Sto e mu to? U njegovoj su se spavaoj
sobi nalazile dvije puke i revolver, a u jednom od
hodnika itava zbirka sjekira, vie njih je bilo preteko
za upotrebu u kuanstvu. Kakav avolski sluaj da su
mi ba te krivine sprave bile postavljene pred oi! Jer
nisam mogao razumjeti zbog ega je to bilo tu i emu
je sluilo!
Noi su prolazile prilino mirno, ali doktor je zapoeo
none pustolovine. Usred sna probudio me odjednom
neki pucanj. S puno takta priinjao sam se kao da ni105

sam nita uo. Ujutro mi je doktor objasnio: jato svraka


dolo je u vrt i ometalo mu san.
Druge sam noi uo oko dva sata gazdariin vrisak.
Tree noi sam uo kako je doktor uzdisao i spominjao
gospoa Sabaota.
Ima li u toj kui uhova i tko je dobio nalog da me
i tu pronae?
Nisam mogao sakriti smijeak zadovoljstva pri pomisli kako mora koja je do sada titila mene, titi saa
moje tamniare. Ali moja bezbona raost bi uskoro kanjena. Savladao me neki strani napad; srce mi je prestalo kucati i uh dvije rijei koje sam zabiljeio u svom
dneyniku; neki je nepoznati glas vikao: Drogista
Luthardt!
Drogista! Zar mene polagano truju alkaloidima, koji
poput haia, igitalina i hiocijamina izazivaju ludilo?
Ne znam, ali od toga se trenutka moja sumnja udvostruila.
Nisu se usuivali ubiti me, pa su me htjeli prevarom
proglasiti ludim i strpati u ludnicu. U meni je sve vie
rasla sumnja na doktora. Saznao sam da je otkrio moju
sintezu zlata, ak da je moda u tome dospio i dalje od
mene. Uostalom, sve to je rekao, bilo je u suprotnosti s
onim to bi rekao slijedeeg trenutka.
8. kolovozaPoao sam u etnju pred grad. Na cesti je zujio telegrafski stup; primaknuo sam se, prislonio uho i prislukivao kao oaran. Ispod stupa na zemlji sluajno je leala potkova. Podigao sam je kao znak sree i spremio.
10. kolovoza.
Doktorovo me ponaanje zadnjih dana vie nego uznemirilo. Na njegovu tajanstvenu licu itao sam da se u
posljednje vrijeme borio sam sa sobom; lice mu je bilo
blijedo, oi ugasle. itav dan ili je pjevao ili zvidao;
dobio je neko pismo koje ga je uzrujalo.
Po podne je doao kui s operacije, ruku poprskanih
krvlju, i donio embrio star dva mjeseca. Izgledao je po106

put mesara i govorio o majci koju je na odvratan nain


osloboio ploda.
Slabie treba ubiti, a jake tititi! Dolje sa saaljenjem, ono upropatava ovjeanstvo!
Sluao sam ga, pun zgraanja, i promatrao ga i alje,
nakon to smo jedan drugome na vratima to dijele
nae dvije sobe zaeljeli laku no. Prvo je otiao u vrt,
ali nisam mogao uti to tamo radi. Zatim je krenuo na
balkon koji je leao pokraj moje spavae sobe i tamo se
zadrao. Rukovao je nekim prilino tekim predmetom
i navijao nekakav stroj od sata, koji ne pripada nikakvu
satu. Sve se ogaalo gotovo neujno i time jo vie
upozoravalo na tajanstvenost i sumnjiva posla.
Napola svuen, stojei nepomino i susteui dah,
oekivao sam rezultat tih znanstvenih priprema.
I tada je kroz zid to se dotie mojeg kreveta prostrujio ve poznati fluid, traei moje grudi a zatim
srce. Napetost je rasla. . . Dohvatio sam odijelo, provukao se kroz prozor i obukao se tek kad sam bio vani.
Opet na ulici, na ploniku, a iza mene moje posljenje
skrovite, moj jedini prijatelj. Lutao sam bez cilja; kad
sam ponovo doao k sebi, krenuo sam ravno k gradskom
lijeniku. Morao sam zvoniti, ekati i spremiti se to
u rei, da ne bih optuio svog prijatelja.
Napokon se pojavio doktor. Ispriao sam se zbog
none posjete, a l i . . . besanica i lupanje srca kod bolesnika koji je izgubio povjerenje u svog lijenika
itd. .. . Moj dobri prijatelj, kojeg sam gostoprimstvo prihvatio postupa sa mnom kao s umiljenim bolesnikom
i nee me sasluati.
Doktor, kao da je oekivao moju posjetu, ponudio mi
stolac, cigaretu i au vina.
Odahnuo sam, jer je konano netko postupao sa mnom
kao s potenim ovjekom, a ne vie kao s bijednim idiotom. askali smo dva sata. Lijenik je bio teozof kome
sam mogao sve ispriati, a da se ne kompromitiram.
Po ponoi sam konano ustao da potraim neki hotel.
Lijenik mi je savjetovao da se vratim kui.
Nikada! On bi bio u stanju da me ubije!
Ako vas ja otpratim?
107

Onda e nas oba progutati neprijateljska vatra.


Ali on mi nikada nee oprostiti!
Hajdemo ipak!
I tako sam se vratio kui. Vrata su bila zakljuana
i ja sam zakucao.
Kad je nakon jedne minute prijatelj otvorio vrata
i kad sam ga ugledao, obuzela me samilost. On, kirurg,
naviknut da bez saaljenja prouzrokuje bolove, prorok
umorstva s predumiljanjem izgledao je kukavno!
Bio je blijed kao krpa, drhtao i mucao. Kad j-e iza mene
ugleao doktora ukoio se od straha, to me zgrozilo
vie od svih prijanjih uasa.
Je li taj ovjek moda namjeravao poiniti neko ubojstvo i sada se plai otkria? Ne, to je nemogue, odbacio sam tu misao. Ona je bezbona.
Nakon to smo izmijenili nekoliko beznaajnih rijei,
rastasmo se i oosmo na spavanje.
)

TJ ivotu ima tako stranih dogaaja, da se dua ponekad bori kako bi izbrisala trag o njima; ali dojam
ipak ostaje i ponovo oivljava nesavladivom snagom.
Tako sam se iznenada sjetio prizora koji se zbio u
doktorovu salonu one noi kad sam ga iznenada potraio.
Ostao sam sam. Doktor je otiao donijeti vina. Promatrao sam ormar s laicama od orahova ili johova furnira (ne znam vie tono). Kao i obino are drva tvorile
su oreene figure. Bila je tu glava s jarevom bradom
u majstorskoj izvedbi. Omah sam joj okrenuo lea.
To je Pan onako kako ga prikazuju stari, a kasnije,
u srednjem vijeku, preobrazio se u vraga. Da, to je
bio on!
Ograniujem se ovdje samo na injenice. Lijenik bi
kao vlasnik ormara uinio veliku uslugu tajnovitim
znanostima, kad bi slikao tu ladicu. Dr Mac Haven
bavio se tim fenomenom uobiajenim u carstvu prirode u svom djelu Initiation (studeni 1896). Preporuujem itaocu da tono razglea lice na leima morskog raka.
108

Nakon te pustolovine izbilo je izmeu doktora i mene


oito neprijateljstvo. Dao mi je do znanja da sam lijenina i da mu je moja prisutnost suvina. Odgovorio sam
da sam spreman otii u svako doba u hotel, samo moram
priekati jo neka vana pisma. Tada je opet on izigravao uvrijeenog.
Zapravo se zbog oskudice novca nisam mogao ni maknuti s mjesta. Uostalom, slutio sam da mojoj sudbini
prestoji neka promjena.
Zdravlje mi je opet bilo dobro. Nou sam mirno spavao, a danju radio. Kao da se srdba Providnosti povukla na neko vrijeme, jer moji su pokusi bili okrunjeni
uspjehom. Kad bih potraio neku knjigu iz doktorove
biblioteke, uvijek bih u njoj naao razjanjenje za sve
ono to sam traio. Tako sam naao u nekoj staroj kemiji tajnu pravljenja zlata; sad mogu putem prorauna,
metalurgije i analogije okazati da sam pravio zlato i da
se zlato moe praviti iz rudae.
Francuski mi je dnevnik odmah tiskao lanak koji sam
napisao o toj temi. Pokazao sam lanak doktoru, on se
naljutio na mene, ali ipak nije mogao zanijekati injenice.
Pitao sam sebe: Kako mi moe biti prijatelj netko tko
je zlovoljan zbog mojih uspjeha?
12. kolovoza.
Kupio sam u knjiari album. To je neka vrsta notesa
divno uvezena u preraenu i pozlaenu kou. Crte mi
je pobudio panju i udnovato to je predznak
znaenja kojeg u kasnije objasniti. Umjetniki izraena kompozicija pokazuje: lijevo mladi mjesec u prvoj
etvrti, okruen granom u cvatu; iz mjeseca izlaze tri
konjske glave /trijugum/; nad tim lovorova grana; dolje
tri stupa /tri puta tri/; desno je zvono iz kojeg izvire
cvijee; kota u obliku sunca itd . . .
13. kolovoza.
Doao je dan koji je sat na bulevaru Saint-Michel
navijestio. Oekivao sam neki dogaaj, ali uzalud. Bez
obzira na to, siguran sam da e se negdje neto dogoditi
i da u i ja uskoro biti obavijeten o tome.

109

14. fcolouoza.
Naao sam na ulici istrgnuti list iz nekog starog kalendara; masnim slovima pie; 13 kolovoza /datum sa
sata/. Ispod toga sitnije: Ne ini nikad potajno ono to
ne bi smio uiniti i javno.
15. kolovoza.
Pismo od ene. Oplakuje moju sudbinu; ljubi me jo
uvijek i nada se da e se zbog naeg djeteta i nai odnosi
popraviti. Njeni roditelji koji su me prije mrzili, puni
su saaljenja za moje patnje; jo vie, pozvan sam da
posjetim kerkicu, tog anelka koji stanuje kod bake na
selu.
To me vraa ivotu! Moje dijete, moja ki, volim
je ak vie od ene. O, kad bih mogao zagrliti i moliti
za oprotenje to jadno, nevino bie, kome sam htio nanijeti zlo; o, kad bih mu mogao razveriti ivot sitnim
panjama oca koji ezne da rasipa kroz toliko godina
skupljenu njenost. Ponovo poinjem ivjeti, budim se
napokon iz dugog, tekog sna i cijenim strogu volju
Gospoda, koji me kaznio vrstom ali mudrom rukom.
Sad shvaam tamne i uzviene Jobove rijei: Gledajte,
blago onome koga bog kanjava!
Blago onome; jer se ne brine o drugima.
Ne znam da li u tamo dolje na Dunavu, sresti i enu,
to mi je gotovo svejedno. Spremam se na hodoae,
svjestan da je to put pokajnika i a me oekuje nova
golgota.
Nakon trieset dana muka, konano naputam muilite.
Bez gorine sam se rastao s prijateljem i krvnikom..
On je za mene bio samo bi Providnosti.
Blago onome, koga bog kanjava!

110

IX

BEATRICE
Polsatna vonja Berlinom od tetinskog kolodvora bila
je za mene pravi trnoviti put, jer je u meni oivjelo
toliko bolnih uspomena. Najprije smo prolazili ulicom
u kojoj je sa svojom prvom enom stanovao moj prijatelj Popovski, tada jo nepoznat, neshvaen, borei
se s bijedom i neimatinom. Sad je ena mrtva, mrtvo
je i dijete, tu u ovoj kui nalijevo umrlo je oboje, a nae
se prijateljstvo pretvorilo u divlju mrnju.
Tu esno je pivnica u kojoj su se sakupljali umjetnici
i knjievnici pozornica tolikih duhovnih ljubavnih
orgija.
Tamo Cantina italiana, gdje sam se prije tri godine obiavao sretati sa svojom zarunicom. Tu smo pretvorili u kjanti i prvi honorar, koji sam primio iz
Italije.
Malo dalje pansion Fulda u kojem smo stanovali kao
mladi brani par. Zatim moje kazalite, moj knjiar,
moj kroja, moj apotekar.
Kakav to prokleti instinkt tjera koijaa da me vozi
tom viom dolorosom punom pokopanih uspomena to
u sumraju oivljavaju kao aveti. Zato je izabrao
ba tu ulicu u kojoj lei naa krma K crnom odojku,
nekada slavna kao omiljeno sastajalite Heinea i E. T.
Hoffmanna? Gostioniar je stajao na pragu gostionice
uprvo ispod znaka s velikom nemani. Pogleao me,
ali me nije prepoznao! Za trenutak osvijetlio je svjenjak
iznutra stotinjak boca u izlogu i oivio u meni opet godinu dana ivota, najbogatiju brigom i radou, prijateljstvom i ljubavlju. Istodobno sam ivo osjeao da
je svemu kraj, da to mora ostati pokopano duboko u
meni i ustupiti mjesto Novome.
Prespavao sam u Berlinu. Sutra ujutro pozravio me
s istoka preko krovova ruiasti, arkocrveni sjaj. Sjeam
se da sam tu ruiastu boju vidio u Malmou uvee mog
dolaska. Ostavljao sam Berlin, svoju drugu domovinu,
111

u kojoj sam proivio svoju secondu primaveru1 istodobno i svoje posljednje proljee. Stigavi na kolodvor,
gubio sam s tim uspomenama i svaku nadu u novo
proljee i novu ljubav, koja se nikada, nikada vie nee
vratiti.
Poslije noi provedene u Taboru, kamo me pratio ruiasti sjaj, vozio sam se ekom umom prema Dunavu.
eljeznice dalje nije bilo i ja sam uzeo kola da bih
stigao do Greina. Kretao sam se izmeu stabala jabuka
i kruaka, itnih polja i zelenih livada. Konano sam
opazio na vrhu breuljka s onu stranu rijeke crkvicu
u kojoj, istina, nikad nisam bio, ali sam je jo od djetinjstva upamtio kao najviu i sreinu toku krajolika.
Tek su dvije godine od onog nezaboravnog svibnja kad
je roena moja kerkica. Vozio sam se kroz sela, prolazio
kroz trgovita i pokraj samostana; uzdu puta dizale
su se zavjetne kapele, uzvisine za krini put, svete slike;
uspomene na nesree, gromove i nenadane smrti. I na
kraju mog hodoaa, tamo dolje u daljini, sigurno me
ekalo vanaest postaja krinog puta. Na svakih sto koraka pozdravljao me Raspeti s trnovim vijencem, hrabrio me i pozivao da uzmem na sebe kri i patnju.
Muio sam sebe, govorei unaprijed da ONA, kao to
sam i mogao slutiti, zacijelo nee biti ovdje.
Budui da mi enu saa vie nisu odbijale od mene
obiteljske razmirice, morao sam se promijeniti prema
starim roditeljima koje sam duboko uvrijedio, jer se
nisam htio oprostiti od njih kad sam olazio. Prispio sam
pomirivi se s time da budem kanjen, kako bih ponovo
stekao mir; preavi posljednje selo i posljednje raspelo,
nasluivao sam neto kao smrtne muke osuenika.
Ostavio sam dojene od est tjedana, a naao sam
djevojicu od dvije i po godine. Kod prvog me susreta
ispitivala pogledom, kao da njeno malo srce eli saznati
da li sam doao zbog nje ili zbog njene majke. Kad se
uvjerila u prvo, dopustila mi je da je zagrlim i savila
je svoje ruice oko moga vrata.
1 D rugo
112

proljee (tal.)

To je Faustov povratak zemaljskom ivotu, samo slai


i istiji; uzeo sam malu na ruke i osjetio kako joj srce
tue pokraj moga. Ljubiti dijete znai za mukarca postati enom, odbaciti muevnost, osjetiti bespolnu nebesku ljubav, kako to kae Swedenborg. To je poetak mog
pripremanja za nebo. Ali, pokora jo nije bila dovoljno
teka!
Stanje je, u nekoliko rijei bilo ovakvo: moja ena
je kod svoje udate sestre, jer se njena baka nasljenica posjeda zaklela da e raskinuti na brak; toliko
me naime mrzila zbog nezahvalnosti i jo kojeeg. Tako
sam postao dobrodoao gost kod svoje punice i ostao
kod svog djeteta, koje e uvijek biti i ostati moje. Mirio
sam se sa situacijom onakvom kakva jest, i to sa zadovoljstvom. Punica mi je sve oprostila pomirljivim i odanim srcem duboko religiozne ene.
1. rufaa 1896.
Stanovao sam u sobi u kojoj je moja ena provela
dvije godine dok smo bili rastavljeni. Ona je patila tu,
a ja istodobno u Parizu. O, jadna, jadna ena! Zar smo
morali biti tako kanjeni, jer smo se alili s ljubavlju?
Prilikom veere dogodilo se ovo. Da bih pomogao
kerkici, koja se jo nije mogla sama posluiti, dotaknuh
joj ruku lagano i s najnjenijom namjerom. Ona je
vrisnula, povukla ruku natrag i pogledala me preplaeno.
Kad ju je baka upitala to joj je, odgovorila je: Boli
me!
Slomljen, nisam mogao progovoriti ni rijei. Kolikima
sam namjerno nanosio bol, ali zar sam to inio i sada,
kad to nikako nisam htio?
Nou sam sanjao orla kako mi kljuje ruku za kaznu
zbog nekog nepoznatog zloina.
Ujutro mi je dola kerka; bila je njena, ljubazna
i prijazna. Pila je sa mnom kavu, sjedila za pisaim stolom, a ja sam joj pokazivao slikovnice. Postali smo dobri
prijatelji i punica je bila sva sretna da e joj netko
pomoi u odgoju male. Uveer sam morao biti prisutan kad bi mala lijegala na poinak i sluati je kako

113

ape molitve. Ona je bila katolikinja, i kad mi je rekla


da se i ja molim i prekriim, nisam znao kako, jer ja
sam bio protestant.
2. rujna
Opa uzrujanost. Puniina je majka, koja je stanovala
nekoliko kilometara daleko od rijeke, eljela zatraiti moje izgnanstvo. Zahtijevala je da odmah otputujem, s
prijetnjom da e razbatiniti kerku u sluaju da je ne
bi posluala. Puniina sestra, dobra ena koja je takoer
ivjela rastavljeno od mua, pozvala me da stanujem kod
nje u susjednom selu dok se prilike ne smire. Dola
je ak po mene da me odvede.
Penjali smo se dva kilometra uz breuljak; s vrha
brda vidjela se dolje okrugla kotlina iz koje su se dizali
nebrojni humci poput vulkanskih kratera, obrasli jelama.
U sredini tog lijevka lealo je selo s crkvom, a na uzvisini strmog brda dvorac u stilu srednjovjekovnih gradova; tu i tamo bila su razbacana polja i livade, a natapao ih je potok, koji se zatim ruio u ponor ispod
grada.
Iznenadio me izgle tog udnovatog i jedinstvenog
krajolika i sjetio sam se da sam ga ve jenom vidio.
Ali gdje? Gdje?
U zjelici u hotelu Orfila! ucrtana u eljeznom oksidu. Bez sumnje, bio je to taj isti kraj!
Teta se sa mnom spustila u selo u kojem je imala stan
s tri sobe u velikoj zgradi. U istoj zgradi bila je i pekara,
mesnica i krma. Na kui se nalazio gromobran, jer je
prije godinu dana grom udario u tavan, pa je tavan
izgorio.
Kad me teta, isto tako iskrena i pobona kao i sestra
joj, povela u sobu odreenu za mene, zaustavio sam se na
pragu, preplaen kao pred kakvom vizijom. Zidovi su
bili ruiasto obojeni, ruiasto poput jutarnje rumeni
to me pratila putem. Zavjese su takoer bile ruiaste,
a prozori s toliko cvijea da su jedva proputali unutra
samo priguenu svjetlost. Tu je vlaala uzorna istoa,
a staromodni krevet s nebom na etiri stupa bio je pravi
leaj djevice. itava soba i namjetaj bila je pjesma
i otkrivala je duu koja je samo napola ivjela na zem114

Iji. Raspela nije bilo, ali je zato tu sveta Marija, a kropionica je uvala ulaz od zlih duhova.
Obuzeo me osjeaj stida, plaio sam se da ne okaljam
matu tog istog srca koje je udesilo taj hram na grobu
svoje jedine prije vie od deset godina pokopane Ijubavi.
Zbog toga sam neprestanim izvinjenjima pokuavao obiti tu velikounu ponudu.
Ali dobra starica nije poputala.
init e ti dobro ako svoju zemaljsku ljubav rtvuje Ijubavi prema Bogu i prema svom djetetu. Vjeruj mi,
ova ljubav bez trnja donijet e ti opet srcu mir, vedrinu
dui, a pod okriljem Djevice nou e mirno spavati.
Poljubio sam joj ruku u znak zahvalnosti za rtvu
koju mi doprinosi i ozbiljno prihvatio ponudu sa skruenou, za koju se nisam smatrao sposobnim. Sile kao da
su mi bile sklone pa su obustavile kazne koje su me trebale popraviti.
Ipak sam pod nekim izgovorom elio prespavati jo jednu no u Saxenu i zato sam odgodio selidbu za slijedei tjedan.
Vratio sam se, dakle, u pratnji tete natrag svome djetetu. Sa seoske sam ceste primijetio da su gromobran i
ica privreni iznad mog kreveta.
Kakav avolji sluaj! Opet moram pomiljati na proganjanje!
Primijetio sam osim toga da mi prozor gleda na neko
sirotite, nastanjeno otputenim zloincima, bolesnicima
i umiruima. Zalosno drutvo i mrana budunost je
preda mnom.
U Saxenu sam pokupio svoje stvari i spremio se za odlazak. S tugom sam napustio boravite svog djeteta koje
sam tako zavolio. Okrutnost stare dame, koja me htjela
rastaviti od ene i djeteta, raspalila je opravdanu srdbu;
u nastupu bijesa podigao sam ruku prema njenu portretu u ulju nad mojim krevetom. Mukla kletva popratila je kretnju. Dva sata nakon toga spustila se na selo
strana oluja. Sijevale su munje, kia je ljevala, a nebo
je bilo mrano.
Drugi sam dan stigao u Klam, gdje me ekala ruiasta soba. Nad kuu moje tete nadvio se oblak u obliku
zmaja. Priali su mi poslije da je grom udario u neku
115

susjednu kuu, a prolom oblaka opustoio nau opinu,


unitio plastove sijena i raznio mostove.
10. rujna ciklon je opustoio Pariz i to pod vrlo udnim okolnostima! Poeo je usred najveeg mira u
Luksemburkom parku iza Saint Suplicea, proao preko
kazalita Chatelet i policijske prefekture i nestao kod
bolnice svetog Louisa nakon to je iza sebe ostavio
peeset metara slomljenih eljeznih reetaka.
Taj ciklon kao i jo jedan u Jarin des Plantesu potakao je mog prijatelja teozofa da me zapita:
to je ciklon? Je li to izljev mrnje, titraj strasti
ili strujanje nekog duha?
Zatim je odao:
Jesu li pristalice Papusa1 svjesni svojih otkrivanja?
Sluaj koji je vie nego sluaj: u pismu to se mimoilo
s pismom mog prijatelja, koji je bio dobro upuen u
misterije Hindusa postavio sam ovo direktno i odreeno pitanje:
Mogu li hinduski mudraci izazvati ciklone?
Tada sam poeo sumnjati da me progone alkemisti
i to zbog toga to sam htio praviti zlato ili zato to sam
tvrdokorno odbijao da se pod bilo kojim uvjetom pridruim njihovu drutvu. Rydbergova Germanska mitologija, kao i Hylten-Cavalliusova Warend och Wirdarne
pouili su me da se vjetice najcee pojavljuju za vrijeme oluje ili kratkog snanog udara vjetra.
Opisujem to zato a bih osvijetlio svoje duevno stanje
prije nego to sam prihvatio Swedenborgovu nauku.
Svetite je pripremljeno, bijelo i ruiasto, i svetac
e stanovati kod svog uenika. On je duan a svom zemljaku ponovo oivi uspomenu na najdarovitijeg ovjeka kojeg je u posljednje vrijeme roila ena.
Francuska je poslala Ansgara da pokrsti vedsku;
tisuu godina kasnije vedska je poslala Sweenborga
da posredstvom svog uenika svetog Martina, ponovo
pokrsti Francusku. Red sv. Martina, koji zna kakvu je
ulogu odigrao u osnivanju nove Francuske, nee porei
snagu tih rijei, a jo manje e potcijeniti znaenje ovog
tisuljea.
1 Papus:
116

M agie

Science

occulte

SWEDENBORG
Moja punica i teta bile su blizanke savrene slinosti;
istog karaktera, istog ukusa i svaka je vijela u drugoj
samu sebe. Kad bih govorio jednoj u osutnosti druge,
odsutna bi odmah shvaala o emu je rije, tako da
bih mogao nastaviti povjerljive razgovore bez ikakva
uvoda. Zbog toga ih tako esto stavljam zajeno u ovu
pripovijetku, koja nije nikakav roman sa stilistikim
pretenzijama ili literarnom kompozicijom.
Prve sam im veeri iskreno ispovjedio svoje neobjanjive pustolovine, sumnje i muke. Tada povikae obje
s izvjesnim zadovoljstvom u izrazu lica:
Ti si dospio do toke koju smo mi ve prebrodile.
Polazei od iste ravnodunosti prema religiji, prouavale su okultizam; besane noi, tajanstveni dogaaji praeni strahom od smrti, konano none krize i napadi ludila. Nevidljive furije love vas sve do luke spasa: vjere.
Ali prije nego to stignu tako daleko, javlja se aneo
uvar, a to nije nitko drugi nego Swedenborg. Pogreno se smatra, da ja temeljito poznajem svog zemIjaka. Iznenaene mojim neznanjem dobre su mi dame
dale, ali ne bez oklijevanja, neku staru njemaku
knjigu.
Uzmi je, itaj i nita se ne boj!
Da se bojim? ega?
Sam u svojoj ruiastoj sobi otvorio sam knjigu nasumce i itao.
Preputam itaocu da sam otkrije moje osjeaje kad
mi se pogled zaustavio na opisu pakla, gdje ponovo prepoznah Klam, krajolik iz zdjelice ucrtan eljeznim sulfatom. Kotlinska dolina, humci pokriveni jelama, mrane ume, ponor s potokom, selo, crkva, sirotite, smetite, svinjac, sve, sve je bilo tu!
Pakao? Ali ja sam odgojen u najdubljem preziru prema paklu; nauio sam da ga smatram samo matom, kao
i ostale predrasude koje sam odbacio, A ipak ne mogu
porei injenicu, samo s razlikom i to je novo u tumaenju takozvanih vjenih kazni da mi ve jesmo u

117

paklu. Zemlja, zemlja je pakao, tamnica koju je osnovao


jedan vii razum. Ne mogu uiniti ni jedan korak a da
ne povrijedim sreu drugih, a drugi ne mogu ostati;
sretni a da meni ne nanose bol.
Tako Swedenborg prikazuje pakao, dok opisuje, a da
moda i sam to ne zna, ovozemaljski ivot.
Pakleni oganj je elja da se uzignemo; Sile bude tu
elju i doputaju prokletnicima da postignu ono za im
tee. Ali im je cilj postignut, a elje ispunjene, razotkriva se da je sve bezvrijedno, a pobjea nitavna!
O, tatino, tatino nad tatinama! Nakon prvog razoaranja Sile ponovo raspiruju oganj pouda, elja i astoljublja, i vise nije najvea muka nezasiena glad, ve
prezasiena lakomost, gaenje nad svim. Tako avo ponosi beskrajnu kaznu, jer on sve to eli odmah i dobiva,
i zbog toga se vie niemu ne moe radovati.
Ako usporedim opis Swedenborgova pakla s kaznama
iz germanske mitologije, nailazim na oevidno podudaranje, ali za mene je najbitnija injenica da su mi obje
te knjige dole u ruke u pravom trenutku. Ja sam u
paklu i na meni lei prokletstvo,
Kad razmiljam o prolosti, pricinja mi se ve i djetinjstvo kao tamnica i muilite. I da bismo razjasnili
muke nametnute nevinom djetetu, ne preostaje nam
nita drugo nego da pretpostavimo neki prijanji ivot,
iz kojeg smo ponovo baeni na zemlju, da ispatamo
posljedice ve zaboravljenih grijeha.
Ponizna duha potiskivao sam u dubinu due neugodne
dojmove Sweenborgove lektire. Ali Sile vie ne miruju.
Setajui okolicom sela, dospio sam u klanac izmeu
dva brda nazvan podzemni put. Ulaz kojem izrovane
peine daju zaista uzvien izgled, privlaio me na neki
osobit nacin. Brdo na kojem se nalazio naputeni dvor,
strilo je dolje okomito i predstavljalo vrata ponora,
gdje je potok tjerao vodenicu. Tgra prirode dala je peini oblik turske glave. (Nitko od stanovnika nije pobijao tu slinost).
Dolje je uz stijenu bila prislonjena mlinareva kuica. Na kvaki je visio kozji rog u kojem se nalazila kolomast, a odmah pokraj bila je prislonjena i metla.
118

Iako je sve to potpuno prirodno i obino, ipak sam se


pitao koji je avo postavio upravo tamo ta dva znaka
vjetica i to ba anas na mojem putu.
Iao sam dalje vlanim i tamnim putem. Odjednom
sam stao. Drvena kuica neobina oblika. Dugaak niski
ormar sa est vrata od pei; vrata pei!
Za ime boje, gdje sam?
Preda mnom je iskrsla slika iz Danteova Pakla,
uareni lijesovi s grenicima. . . i est vrata na pei!
Mora? Ne, nego gadna zbilja u koju me uvjerio straan
smrad, bujica blata i kor roktave prasai.
Put se suavao u uski prolaz izmeu brda i mlinareve
kue upravo ispod turske glave.
Iao sam dalje i ugledao kako straga lei velika danska
doga s vujom lakom, posve slina onoj nemani koja je
uvala atelijer u Rue de la Sante u Parizu.
Ustuknuo sam dva koraka, ali sam se sjetio izreke
Jacquesa Coeura: Junakom srcu nita nije nemogue
i uao u jarugu.
Cerber se pravio kao da me ne vidi, i ja sam krenuo
dalje izmeu dva reda niskih i tamnih kua. Tu je bilo
i pile s pijetlovom krestom, ali goljavo i bez repia;
iz neke je kue izala ena, iz daljine se inila lijepom,
no imala je krvavocrveni polumjesec na elu; kad se
pribliila, vidio sam da je krezuba i runa.
Vodopad i mlin su stvarali um slian na ono zujanje
u uima koje me progonilo od mojih prvih nemira u
Parizu. Mlinarski su pomonici, bijeli poput anela,
okretali kolo stroja kao krvnici, a veliko koleso s lopatama radilo je Sizifov posao putajui vodu da tee i tee.
Zatim je slijedila kovanica s golim i crnim kovaima,
oboruzanim klijetima, sjekirama i ekiima, koji su
radili posred vatre i varnica uarenim eljezom i rastopljenim olovom. To lupanje potresalo je mozak i srce
u grudima.
Potom pilana i velika pila. kripjela je zupcima ka
je na muenikoj klupi muila golema stabla, a iz njih je
na Ijepljivo tlo curila prozirna krv.
Klanac se pruao alje uzdu potoka razrovanog provalom oblaka i orkanom; poplava je prelila otro kamenje naslagom sivozelenog gliba, tako da su noge po
119

njemu klizile. Htio sam prijei na drugu stranu potoka,


ali je voda odnijela prijelaz. Zaustavio sam se pod obronkom; nadvijena peina ugroavala je djevicuMariju, koja
je slabim i boanskim leima pridravala izrovano brdo.
Razmiljajui o povezanosti sluaja koji obrazuju veviku cjelovitost udnovatu a ipak prirodnu, vratio sam
se natrag kui.
U ruiastoj sam sobi proveo osam ana i osam noi.
Duevno spokojstvo vratilo mi se opet za svakodnevnih
posjeta moje kerke, koja me voljela i koju sam ja
volio. Ta mi je Ijubav bila dragocjena. Roaci su me
njegovali kao siromano, izgubljeno dijete.
Danju sam itao Swedenborga i duboko me se doimao
naturalizam njegovih opisa. Tu sam opet naao sva
svoja opaanja, osjeanja, misli, a sve njegove vizije bile
su doivljene kao istinski ljudski dokumenti. Ne radi
se o slijepom vjerovanju, dovoljno je da proitano usporedimo s vlastitim doivljenim iskustvima.
Knjiga kojom sam raspolagao bila je samo izvod; glavna zagonetka duhovnog ivota bila je rijeena tek kasnije kad sam se domogao knjige Arcana Coelestia.
Svojim sam razmisljanjima stekao uvjerenje da postoji Bog i kazna, a neki su me Swedenborgovi reci tjeili i tako sam opet popustio svojoj staroj oholosti.
Uveer sam se povjerio punici i upitao je:
Smatra li me prokletnikom?
Ne, iako jo nikad nisam vidjela ljudsku sudbinu
poput tvoje; ali ti jo nisi naao pravi put koji e te odvesti do Gospoa.
Sjea li se Swedenborga i njegovih naela o nebu?
Prvo elja za vladanjem s nekim viim ciljem. Ali moj
duh nije nikada teio svjetskim astima, niti sam elio
drutvu nametnuti svoju mo. Zatim Ijubav prema zemaljskim dobrima srei i novcu za volju opeg
dobra. Ti zna da ne traim nikakve dobitke i da prezirem novac. Kad bih pravio zlato i da sam ga mogao
praviti zakleo sam se silama da e svi obiei, ukoliko bi ih bilo, sluiti humanim, znanstvenim, i vjerskim ciljevima. I konano, brana Ijubav. Moram. li posebno napomenuti da sam ve od mladosti Ijubav prema
120

eni poistovjetio s idejom braka, supruge i obitelji?


A to mi je ivot dosudio da se oenim uovicom jo
iva mua to je ironija koju ne mogu razjasniti;
mislim a neurednosti momakog ivota tu ne bi dole u
obzir.
Nakon kratkog razmiljanja izustila je:
Ne mogu pobiti ono to kae. Iz tvojih se spisa
razabire da je tvoj duh uvijek teio za neim viim,
ali usprkos svim nastojanjima nije u tome uspio. Sigurno
ispata grijehe koji su poinjeni prije tvog roenja
jo u nekom drugom svijetu. Mora da si u prijanjem
ivotu bio krvnik; zbog toga e morati tisuu puta pretrpjeti strah od smrti, ali nee smjeti umrijeti sve dok
potpuno ne okaje svoje grijehe. Sad budi poboan i radi
tako!
Misli da trebam primiti katoliku vjeru?
Bez sumnje.
Swedenborg smatra da nije doputeno napustiti
vjeru svojih otaca, jer svatko pripada duhovnom podruju svog naroda.
Katolika crkva prima milostivo u svoje krilo svakoga tko je trai.
Ja sam zadovoljan. i s manjim i u najgorem sluaju
priklonit u se idovima ili muslimanima koji su mi
takoer dostupni. Ja sam skroman!
Milost ti je ponuena, a ti odbija pravo prvoroenog!
Pravo prvoroenog za sina jedne sluavke? To je
previe! Mnogo previe!
Ponovo utjeen Swedenborgom, umiljao sam da sam
Job, pravedan i bezgrean ovjek, kojeg Vjeiti iskuava
do bi pokazao zlim ljudima kako poten ovjek mora
podnositi patnje.
Moja mi je pobona tatina ispunila duh. Ponosio
sam se svojom nesretnom sudbinom i nisam prestajao ponayljati: Gledajte, kako sam patio! Tuio sam se nad
blagostanjem koje sam uivao kod roaka, a ruiasta
je soba bila gorka ironija. Zmjeravali su mi zbog mog
iskrenog kajanja i pretrpavali me dobroinstvima i sitnim nasladama ivota. Sve u svemu; bio sam odabra121

nik, Swedenborg je to rekao, i budui da sam bio siguran


u zatitu Vjeitoga, izazivam demone. . .
Nakon osam dana provedenih u ruiastoj sobi stigla
je vijest da je oboljelabaka koja stanuje na obali Dunava.
Oboljela je na jetrima i ta je bolest bila popraena
povraanjem, nesanicom i lupanjem srca. Teta kod koje
sam se sada nalazio, bila je pozvana k njoj, a ja sam
se trebao vratiti svojoj punici u Saxen.
Prigovorio sam da mi je stara to zabranila, ali ini se
da je ona povukla molbu za izgon i da sam mogao slobono birati gdje u biti.
udio sam se da je uvrijeena ena tako naglo promijenila odluku i pomiljao sam da je do te sretne promjene dolo moda zbog njene bolesti.
Slijedei se dan pripovij edalo da se stanje bolesnice
pogoralo. Punica mi je u znak pomirenja onijela od
svoje majke kitu cvijea i povjerila mi, da je stara,
osim nekih drugih fantazija, uvrtjela u glavu da u sebi
nosi zmiju.
Dalje se prialo kako je st&rici ukradeno tisuu guldena, te da ona sumnja na svoju povjerljivu gazdaricu.
Ta se naljutila zbog nepravedne sumnje i eli staricu
tuiti sudu zbog klevete. U kui slabe ene koja se povukla od svijeta da bi mogla u miru umrijeti, mira vie
nije bilo.
Svaki nam je glasnik onosio poneto od nje: cvijee,
voe, divlja, fazane, kokoi, tuke.
Je li to moda boja pravda? Sjea li se kako me jednom izbacila na ulicu, pa sam kasnije morao otii u bolnicu?
Ili je praznovjerna? Moda misli da sam je ja urekao?
Tada bi ponueni darovi bili samo dobaene mrvice
koje ele umiriti i stiati arobnjakovu elju za osvetom.
Na nesreu sam upravo tada dobio iz Pariza neku
knjigu o magiji koja pouava o aranju, tj. uroku. Posljedice tog pouavanja bile su dvostruke. S jedne strane
sam osjeao grinju savjesti, jer sam u napadu ljutnje
digao ruku na stariinu sliku i prokleo je. S druge strane
budila se moja stara sumnja da sam ja sam objekt
potajnih zloina sa strane okultista ili teozofa.
122

Grinja savjesti na jednoj strani, a strah na rugoj.


I poela su me mljeti ta dva mlinska kamena.
Swedenborg opisuje pakao ovako: prokletnik stanuje
u divnoj palai, ivot mu je lijep i smatra se odabranikom. Malo-pomalo iezavaju i gube se ljepote i nesretnik uvia a je zatvoren u bijednu daaru okruenu
prljavtinom. /Vidi slijedee./
Ruiasta soba iezava, selim u sobu pokraj puniine
i slutim da u mojoj neu dugo boraviti. U stvari, tisue
sitnica to ivot ine nesnosnim, sjedinjuju se, i oduzimaju mi mir toliko potreban za daljnji rad.
Daske na podu se ljuljaju pod mojim koracima, stol
se klima, stolac njie, posue zvecka, krevet kripi, a i
sav drugi namjetaj se mie dok prolazim sobom.
Svjetiljka se dimi, tintamica je tako uska da mi se
ralo uvijek uprlja. Osim toga, oko kue se isparava
ubrite i zaudara na amonijak i sumpornu kiselinu.
Po cijeli se dan uju krave, svinje, tela, pilii, purani
i golubovi. Muhe i ose ne daju mira danju, a komarci
nou. Kod seoskog trgovca se ne moe kupiti gotovo nita.
Nemam bolje, pa moram ak upotrebljavati njegovu
ruiastocrvenu tintu! Cunovato! U sveiu papira za
cigarete, meu stotinjak bijelih papira naao sam i jedan
ruiasti(!) listi.
To je pakao u minijaturi, a ja, naviknut da podnosim
velike patnje, jo vie patim od tih sitnih uboda, tim
vie to punica smatra da sam nezadovoljan njenom briljivom njegom.
17. rujna.
Ove me noi probudilo zvono seoske crkve. Obilo je
tono trinaest uaraca. Odmah zatim osjetio sam jelovanje elektrike i zauo neke umove na tavanu iznad
mene.
19. rujna
Kad sam pretraio tavan, naao sam tuce preslica
iji su me kotai posjeali na elektrine strojeve. Otvorio sam neku staru krinju; bila je gotovo prazna, jedino je u njoj lealo pet crno obojenih tapova sloenih
u obliku pentagrama; ne znam emu mogu sluiti. Tko
123

mi je opet to priredio i to to treba znaiti? Nisam se


usuivao upitati i stvar je ostala zagonetnom.
Izmeu ponoi i dva sata bjesnjela je strana oluja.
Obicno takva oluja prestaje vrlo brzo, meutim ovaj
put je trajala puna dva sata. Osjetio sam to kao napad
na mene; svaki je grom smjerao namene, alim e nijedan
nije pogodio.
Uveer mi je punica pripovijedala kroniku tog kraja
i okolice. Kakva golema zbirka obiteljskih i drugih tragedija! Tu su se odigravala brakolomstva, rastave, obiteljski procesi, ubojstva, krae, nasilja, oskvmua, kletve.
Dvorovi, vile, kolibe skrivaju nesretnike svih vrsta i ja
nisam mogao prolaziti selom a da ne mislim na Swedenborgov pakao. Prosjaci, lude, bolesnici 1 bogalji /muki
i enski/ naikali su jarke uz cestu i kleali pred raspelom, Majkom bojom ili slikom kakvog muenika.
Ti nesretnici, koji pate od besanice i more, blude
nou livadama i umama, ne bi li se umorili i nali sna!
Meu tim osuenicima nalazili su se i Ijui iz boljih krugova, dobro odgojene dame, ak i jedan sveenik.
Nealeko od nas nalazio se samostan koji je sluiokao kazniona za propale djevojke. To je bila prava tamnica gje su vladali najstroi propisi. Zimi, pri dvadeset stupnjeva hladnoe, morale su pokajnice spavati
u svojim elijama na ledenim kamenim ploicama. Loenje je bilo zabranjeno, pa su im ruke i noge bile pune
dubokih ispucalih ozeblina.
Meu inim, tamo je bila: ena koja je sagrijeila s
jednim sveenikom, a to je smrtni grijeh. Izmuena grinjom savjesti, dotjerana do oaja, utekla se svom ispovjedniku, ali on joj je uskratio ispovijed i priest. Neka
je prokleta zbog svog smrtnog grijeha! Nesretnica je potom izgubila razum, lutala od sela do sela, umiljala da
je mrtva i molila milost sveenika da je zakopa u posveenu zemlju. Prokleta i protjerana lutala je amo-tamo,.
urlajui poput divlje zvijeri, a narod koji bi je susretao
vikao je: Evo prokletnice! Nitko nije ni slutio da jenjena dua ve u vjenom ognju, a da ovuda luta samo
njena sjena; le koji putuje da prui zastraujui primjer.
124

Priali su mi takoer kako je avo opsjeo nekog ovjeka, te je nesretnik potpuno promijenio linost; zao duh
ga je prisilio a huli na Boga. Dugo su traili ovjeka
koji bi istjerao avla iz njega i konano naoe nekog
mladog franjevca, nevina i ista srca, On se dugo pripremao postom i kajanjem na taj in. Na odreeni
dan odvedoe nesretnika u crkvu, te ga ispovijedie coram
populo.1 Zatim je mlai franjevac preao na djelo. Nakon
to je molio i zaklinjao od jutra do mraka, uspjelo mu
je istjerati avla. Meutim o pojedinostima se nitko od
gledalaca nije usuivao priati. Goinu dana poslije toga
dogaaja mladi je franjevac umro.
Takve i jo gore pripovijesti samo su me potkrepljivale u uvjerenju da je to mjesto predodreeno za
ispatanja i da postoji neka tajanstvena poduarnost
izmeu tog kraja i onih mjesta koje Swedenborg prikazuje kao pakao. Je li on moda posjetio ovaj dio
Donje Austrije i opisao pakao vjerno prirodi, kao to
Dante opisuje kraj juno od Napulja?
Nakon etrnaest dana rada i napora ponovo su zapoela uznemiravanja. Primicala se naime jesen, pa su
teta i punica namjeravale otii zajeno i smjestiti se u
Klam. Trebali smo dakle, mijenjati boravite. Da bih sauvao nezavisnost, iznajmio sam kuicu s dvije sobe
i kuhinjom, nedaleko od boravita moje kerke.
Ve prve veeri nakon to sam uselio u novi stan
obuzeo me nejasan strah da je tu zrak otrovan. Otiao
sam majci:
Ako budem spavao gore, sutra ete me zacijelo
nai mrtva u krevetu. Dobra majko, primi na konak
za jednu no beskunika!
Odmah mi je ponuena ruiasta soba, ali boe moj,
kako se promijenila od tetina odlaska! Crni namjetaj,
polica za knjige s praznim pregracima to zijevaju na
mene poput drijela. Nestalo je cvijea s prozora. Pe
od lijevanog eljeza, visoka, suha, crna kao avet,
ukraena dadevnjacima i zmajevima. Jednom rijeju,
1 Javno, pred naroom
125

disharmonija od koje mi jebilozlo. Osim toga smetao me


i nered, jer ja sam ovjek s ustaljenim navikama i obavljam sve u odreeno vrijeme. TJnato nastojanju da
sakrijem nezadovoljstvo, majka je proitala moju tajnu:
Uvijek nezadovoljan, dijete moje!
Radila je sve mogue da bi me nekako zadovoljila,
ali gdje se umjeaju duhovi nesloge, tu vie nita ne
pomae. Sjeala se jela koja sam najradije jeo, ali sve je
ilo naopako. Postoji malo jela koja su mi tako odvratna
kao mozak na maslacu.
Danas je neto obro, ba za tebe rekla je, i stavila preda me telei mozak na maslacu. Moda je bio nesporazum, ali jedva sam prikrio gaenje i glumio dobar
apetit.
Ta ti nita ne jede!
I napunila mi tanjur po drugi put.
To je ve previe! Prije sam sve te muke pripisivao
enskoj pakosti; uvidio sam meutim a su one nevine
i zakljuio: to je sam avo!
Jo od mladosti obiavao sam pripremati se za vrijeme
jutarnjih etnji za dnevni rad. Nisam nikada nikome
dopustio da me na tim etnjama prati, ak ni svojoj
eni.
I stvarno, ujutro mi je duh ispunjen nekom divnom
harmonijom i uzvienou to granii s ekstazom; ja ne
hodam; letim; sve tjelesno kao da se izgubi, tuga nestaje;
sav sam Dua. To je moja svijest, molitveni satovi, sluba boja.
Sad sam morao sve rtvovati, odrei se svih sitnih,
opravdanih raosti. Sile su me natjerale da se odreknem
i tog posljednjeg zaovoljstva, koje je ujedno bilo i najvee.
Na svim me etnjama eljela pratiti kerka. Njeno
sam je zagrlio i objasnio joj zato ne elim da me prati,
no ona nije razumjela nita od svega toga. Piakala je.
Nisam se vie mogao opirati, te sam je poveo sa sobom
u etnju, ali s vrstom odlukom da vie neu opustiti
zloupotrebu svojih prava.
Da, kako je dijete draesno, zanosno svojom naivnou,
nestanou, svojom zahvalnou ni za to, naravno, ako
126

imate vremena da se jetetom bavite! Ali ako je ovjek


zadubljen u svoje misli, odsutna duha, onda nas to malo
stvorenje svojim beskrajnim pitanjima i hirovima moe
i te kako muiti!
Moja je kerka bila poput ljubavnice ljubomorna na
moje misli; vrebala je na trenutak kada e mi svojim
avrljanjem prekinuti povezanu nit misli. . . ipak, to
nije bila njena namjera, o n a to ne ini, ona je samo
orue, takoer rtva.
Hoao sam laganim koracima, vie nisam letio, dua
mi je bila okovana, a mozakprazan, jer sam se morao naprezati da bih se spustio na nivo djeteta.
Ono to me najvie mucilo bili su njeni duboki pogledi
puni predbacivanja kad bi si uobrazila da mi je na teret
i da je vie ne volim. Tada bi se naoblailo njeno jasno,
iskreno, svijetlo lice, poglei bi joj ugasli, a srce se
zatvorilo a ja sam osjeao kao da mi je oteto svjetlo koje
je to dijete bacilo u moju sumornu duu. Poljubio sam je,
uzeo je na ruke, traio cvijee i kamenie; otkinuo sam
ibu i poigrali smo se kao da sam ja krava koju ona
tjera na pau.
Bila je sretna i zadovoljna i ivot mi se ponovo smijeio.
2rtvovao sam svoje jutarnje sate! Tako ispatam zlo
koje sam u jednom ludom trenutku htio navui na glavu
tog anelka.
Kazna za zloin: biti Ijubljen! Zaista, Sile nisu tako
okrutne kao mi!

XI
I Z V A C I IZ D N S V N I K A J E D N O G
PROKLETNIKA
Listopad, studeni 1896.
Braman ispunjava dunost prema ivotu time to raa
dijete. Zatim ide u pustinju da se posveti osamljenosti
i odricanju.
127

Moja majka: Sto si uinio, nesretnie, u svojoj ranijoj


inkarnaciji a te sudbina sada tako kanjava?
Ja: Pogoi! Sjeti se ovjeka koji se najprije oenio enom rugoga, kao ja, koji se zatim od nje rastavio, da
bi oenio neku Austrijanku, kao to sam to i ja uinio!
I tada su mu oteli njegovu malu Austrijanku, kao to
su meni oteli moju, i njihovo jedino dijete uhvaeno je
na obroncima eke ume, kao to je moje. Sjea li
se junaka mog romana Na otvorenome moru, koji
bijedno pogiba na nekom otoku usred mora?
Moja majka: Dosta! Dosta!
Ja: Ti ne zna da se majka moga oca zvala Neipperg. . .
Moja majka: uti, nesretnie!
Ja:. . . i da moja mala Kristina na dlaku slii najveem
krvniku ovog stoljea; pogledaj je samo, despotkinja
koja ve sa dvije i po godine kroti lju d e. ..
Moja majka: Ti si lud!
Ja: Da! A to ste tek vi ene morale grijeiti, jer vaa
je sudbina jo okrutnija od nae! Vidi kako sam imao
pravo nazvavi enu naim zlim demonom! Svakome
prema njegovoj zasluzi!
Moja majka: Da, biti ena vostruki je pakao!
J a : . . . i ena je dvostruki demon. Uostalom, reinkarnacija je kranska nauka koju je zabacilo samo sveenstvo. Isus Krist tvrdi da je Ivan Krstitelj reinkarnacija svetog Ilije. Je li on autoritet ili nije?
Moja majka: Svakako. Ali rimska crkva zabranjuje
istraivanje tajni.
Ja: A okultizam to doputa. Time je i znanost uope
doputena.
Duhovi nesloge su bjesnili. lako tono poznajemo
njihovu igru i premda smo uvjereni o naoj meusobnoj
nevinosti, ipak ponovni nesporazumi ostavljaju gorak
okus.
Osim toga obje sestre sumnjaju da sam i ja krivac
za bolest njihove majke. One obje se ne mogu oteti inae
posve prirodnoj pomisli da bi me stariina smrt mogla
razveseliti. Mrska mi je i sama pomisao na to, pa se vie
128

i ne usuujem ispitivati za stanje bolesnice, jer se bojim


da me ne bi smatrale licemjerom.
Situacija je napeta i moje stare prijateljice se umaraju beskrajnim raspravama o meni, o mom karakteru,
0 mojim osjeajima, kao i o tome koliko je i da li je iskrena moja ljubav prema djetetu. Jednog me dana smatraju svecem, a brazgotine na mojim rukama ranama.
1 zaista, znakovi na mojim dlanovima nalik su na rane od
avala. Ali da bih odbio svaku pomisao o tome da elim
biti svet, govorim da sam razbojnik koji je siao s kria
i sad se nalazi na hodoau, da bi prispio u raj.
Drugi se put murovalo o mojoj zagonetnosti i ustanovilo da bih mogao biti Robert avo. Sakupilo se toliko
toga a sam se bojao kako e me stanovnici naposljetku
kamenovati.
Evo injenica: moja mala Kristina se pretjerano boji
dimnjaara. Jene veeri kod jela povikala je iznenada
pokazujui prstom iza mojih lea: Dimnjaar!
Moja majka, koja vjeruje u vidovitost djece i ivotinja, problijedila je kao krpa; a ja sam pobijesnio, osobito kad sam opazio da nad glavom djeteta pravi :nak
kria. Taj dogaaj popratila je mrtva tiina, koja me
raalostila i potresla.
Dola je olujna, kina i sumorna jesen. U selu i u sirotitu neprestano je rastao broj bolesnih, umiruih i mrtvih. Nou se ulo zvonce ministranta koji je iao ispred
hostije. Danju su mrtvima zvonila crkvena zvona, a sprovoi su ili jedni za drugim. I ivot i smrt su jednaki
uas. A moji su noni napadi poeli iznova.
Da bi mi pomogli, itali su za mene molitve, molili
brojanice, a u spavaoj se sobi nalazila kropionica sa
svetom vodom koju je blagoslovio upnik.
Ruka Gospodnja teko poiva na tebi! tim mi se
rijeima obratila majka.
Ali polako sam opet skupljao nove snage. Gipkost
mog duha i uroena sumnjiavost oslobaale su me
crnih misli. Nakon to sam itao izvjesne okultistike
spise, poeo sam umiljati da me progone elementarni
duhovi, inkubi i lamije1 i hoe me sprijeiti da dovrim
1 Z li
g

dusi

In fe m o O k u ltn i dn evn ik

129

svoje veliko alkemistiko djelo. Poduen od upuenih,


nabavio sam bode iz Dalmacije i smatrao da sam saa
dobro oboruan protiv zlih duhova.
Umro je seoski postolar, ateista i bogohulnik. Imao
je avku koja je bila preputena vlastitoj sudbini, pa se
udomila na susjedovu krovu. Odjednom se uz odar pokojnika u sobi pojavila avka. Nitko od prisutnih nije
mogao objasniti otkud ona ovdje. Na dan sprovoda pratila je crna ptica pogrebnu povorku i sjela na groblju
za vrijeme obreda na pokrov lijesa.
Svakog me jutra ptica pratila du puta i to me uznemiravalo zbog praznovjerja stanovnitva. Jednog dana bio joj je to posljednji pratila me avka du
seoske ceste i odvratno krijetala; povremeno bi dobacila i poneku bezobraznu rije, koju je nauila od bogohulnika. Odjednom se pojavie dvije male ptice, crvenda i pliska pa ponu protjerivati avku od krova do
krova. avka je utekla iz sela i sakrila se u dimnjak
neke kolibe. Istog trenutka skoio je ispred kue crni
kuni i pobjegao u travu.
Poslije nekoliko dana ustanovilo se da je avka mrtva.
Ubili su je djeaci, jer ih je smetalo to je krala.
Po itav sam dan radio u svojoj kuici, ali ini se da
su mi Sile uskratile naklonost. esto puta, kad bih uniao, zrak je bio zaguljiv kao da je otrovan i tako sam
morao raditi uz otvorena vrata i prozore. Oblaio bih
tada topao ogrta i krznenu kapu, sjedio za stolom i pisao, borei se protiv takozvanog elektrinog udara koji
mi je stezao prsa i probadao lea. esto mi se inilo da
netko stoji iza mene. Udario bih bodeom iza svojih lea
kao da se borim s neprijateljem. To je trajalo do pet sati
uveer. Ako bih sjedio i dalje, borba bi postajala uasna;
potpuno iscrpljen palio bih svjetiljku i otiao olje majci
i djetetu.
Jedan jedini put nastavio sam borbu do est sati,
da bih dovrio neki lanak iz kemije, sjedei na propuhu
zbog tekog i zaguljivog zraka. Buba-mara s crnim
i utim pjegama akle austrijske boje penjala se
uz kitu cvijea, pipala i traila izlaz. Konano je pala na
papir i razmahivala se krilima ba kao pijetao na crkvi
130

Notre-Dame-des-Champs u Parizu, a zatim je puzila po


mom rukopisu i prela alje na moju ruku. Pogledala
me i zatim poletjela prozoru; na kompasu, koji je stajao
na stolu, vidio sam da je odletjela prema sjeveru.
Dobro, dakle prema sjeveru! Ali tek onda kad to budem htio i kad mi se to svidi. Do novog izazova ostajem
tu!
Otkucavalo je est sati i vie nisam mogao ostati u toj
kui punoj aveti. Nepoznate su me Sile podigle sa stolca
i morao sam napustiti kuu.
Duni je dan, oko tri sata poslije podne, sunce sja,
a zrak je ist. Procesija ljudi, ispred njih sveenstvo,
zastave i glazba, kreu se put groblja da pozrave mrtve.
Crkvena zvona poinju zvoniti. Odjednom bez bilo kakvih priprema ili predznaka, bez ijednog oblaka na
sivoplavom nebu, izbi strana oluja. Zastava udara o stupove, vjetar vije odjeu ljudi i ena, oblaci praine diu
se u vrtlozima, drvee se povija. . .
To je pravo udo!
Plaim se slijedee noi, a i majka je spremna. Poklonila mi je amulet, da ga nosim oko vrata. To je majka
boja i kri od svetoga drva. To je drvo djeli balvana
neke crkve stare vie od tisuu godina, Primio sam to
kao kakav skupocjeni dar dobra srca, ali mi ostatak religije mojih otaca, sauvan u meni, brani da ga nosim oko
vrata.
Kod veere oko osam sati svijea je bila upaljena
i u naem je malom krugu vladala zloslutna tiina.
Vani je tama, a drvee miruje. Svugdje tiina.
Odjednom kroz pukotine prozora zazvidi jedan jedini
fijuk vjetra i zaurla kao drombulja. Zatim opet tiina.
Majka mi dobaci uasnuti pogled i vre privine dijete
u naruje,
Istog trenutka shvatim to mi taj pogled govori:
Bjei od nas, prokletnie, ne navlai osvetnike demone
na nevine ljude!
Sve se sruilo; oteta mi je jedina srea da budem sa
svojom kerkom. Tunom utnjom opratam se u mislima od ivota.
Nakon veere povukao sam se u svoju ruiastu sada crnu sobu i spremio se na noni boj, jer mislim da
131

sam ugroen. Od koga? Ne znam, all izazivam nevidljivog, pa bio on avo ili bog, borit u se s njime!
Netko kuca na vrata! Moja majka; nasluuje teku
no za mene i poziva me da spavam na divanu u salonu.
Spasit e te prisutnost djeteta!
Zahvaljujem joj i uvjeravam je da nema nikakve opasnosti i da me nita ne plai, jer mi je savjest ista.
S osmijehom mi je zaeljela laku no.
Obukao sam ponovo bojni ogra, stavio kapu na glavu,
navukao izme, vrsto odluivi da u lei tako obuen,
spreman da umrem kao hrabar ratnik koji prkosi smrti,
nakon to je prozreo ivot.
Oko jedanaest sati zrak u sobi postaje gui, a smrtni
mi strah oduze hrabrost Otvorim prozor, ali propuh
bi mogao ugasiti svijeu. Zatvorim prozor.
Svjetiljka poinje pjevati, uzdisati, cviljeti; zatim opet
tiina.
Seosko pseto tuno zavija. Po narodnom vjerovanju
nagovjetava smrt.
Pogledam kroz prozor, vidi se samo Veliki medvjed.
Dolje u sirotitu gori svjetlo, neka starica sjedi pognuta
nad runim radom kao da eka spasenje; moda se plai
sna i snova.
Umoran legnem ponovo na krevet i pokuam zaspati.
Ali odmah se ponavlja stara igra. Elektrina struja mi
trai srce, plua prestaju raditi, moram ustati ili u
umrijeti. Sjenem na stolac, ali sam previe iscrpljen
da bih mogao itati i tako ukoeno sjedim ekajui pola
sata.
Odluim da u proetati dok ne svane. Naputam kuu. No je tamna i selo spava; ali psi ne spavaju i im
me napao jedan, opkolila me itava banda; razjapljena
drijela i sjajne oi prisilile su me na povratak.
Kad sam opet otvorio vrata svoje sobe, osjetio sam
da je soba puna neprijateljskih bia i inilo mi se, kao
da sam se prilazei krevetu, morao probiti kroz mnotvo.
Rezigniran i pomiren sa smru bacio sam se na krevet.
Ali zadnjeg trenutka, kad me nevidljivi jastreb htio uguiti krilima, povukao me je netko iz kreveta i ponovo
je poeo lov furija. Pobijeen, oboren na tlo, razderan
ostavio sam poprite neravnopravne borbe i povukao se.

132

Pokucao sam. na vrata salona na drugoj strani hodnika.


Majka je bila budna jer je molila, dola je i otvorila mi.
Izraz njena lica kad me ugledala preplaio me uasno.
Sto eli, dijete?
elim umrijeti, a onda biti spaljen; ili me radije
spalite iva!
Ni rijei. Razumjela me je, jedva svladavala svoj uas;
ipak pobjedilo je suosjeanje i milosre religiozne ene
i spremila mi je svojom vlastitom rukom divan, a zatim
otila u sobu gdje je spavala s djetetom.
Sluajno uvijek taj avolski sluaj! divan je
bio smjeten nasuprot prozoru, sluajno na njemu nije
bilo zavjesa, tako da je zjapio crn otvor. I jo k tome,
bio je to upravo onaj prozor kroz koji je danas uveer
zazvidao vjetar.
Iscrpljen do krajnosti pao sam na divan, proklinjui
taj svakodnevni i neminovni sluaj koji me prati u oitoj namjeri da u meni izazove strah od proganjanja.
Pogled mi pet minuta miruje na crnom etverokutu;
tada mi niz tijelo klizne nevidljiva avet i ja ustajem.
Satima stojim usred sobe poput statue. . . ne znam vie . . . kao kamen. . . spavam li ili ne.
Tko mi daje snage za toliku patnju? Tko mi uskrauje smrt, a obdaruje me mukama?
Je li to on, gospodar nad ivotom i smru, koga sam
naljutio kad sam itajui Radost umiranja pokuao
samoubojstvo, smatrajui da sam ve zreo za vjeni
ivot?
Jesam li Flegija ili Prometej; kanjen zato to je smrtnicima otkrio tajnu Sila?
(Dok to piem pomiljam na scenu iz Muka Kristovih; vojnici mu pljuju u lice, jedni ga ukaju, a drugi
ibaju govorei mu: Kriste, pogodi tko te je uario!)
A tko je tebe udario? Pitanje bez odgovora, sumnja,
neizvjesnost, tajna to je moj pakao.
Da se bar pokae, da se mogu boriti s njime, da mu
prkosim! Ali on izbjegava upravo to, hoe da poluim,
mui me neistom savjeu, ne otkriva neprijatelje.
Kad me sutra ujutro probudilo avrljanje male Krirstine, zaboravio sam na sve i posvetio se svakodnevnim

133

poslovima, koji su mi uspjevali. Sve Sto sam napisao


uskoro se i tiskalo, dokaz da jo imam zrav razum i inteligenciju.
Novine izvjetavaju da je neki ameriki uenjak pronaao metodu pretvaranja srebra u zlato. To me oslobaa sumnje da sam arobnjak, luda i arlatan. Moj
prijatelj teozof, koji me do sada podupirao, eli me predobiti za svoju sektu.
alje mi Tajnu nauku gospoe Blawatsky i nespretno prikriva svoj nemir, jer eli saznati moje miljenje
0 tome. I ja sam nemiran, jer sumnjam da nai prijateljski odnosi zavise od mog odgovora.
Ova Tajna nauka zbir svih takozvanih okultnih
nauka, ragu svih starih i novih znanstvenih krivovjerstava, nitetna i bezvrijedna kao dama, iznosi svoje
glupo miljenje zanimljiva je zbog citata slabo poznatih pisaca, a zasluuje gnuanje zbog svjesnog ili
nesvjesnog varanja, te zbog pria o postojanju mahatme.
To je djelo mukarae koja je zato da bi potukla prednost mukaraca nastojala sruiti znanost, religiju i filozofiju i izdigla Izidinu sveenicu na oltar Raspetoga.
Saopio sam mu svoje miljenje sa sustezanjem 1 obzirnou dunom jednom prijatelju. Ne svia mi se skupni bog Karma i zbog toga ne mogu pristupiti sekti koja
nijee osobnog boga, jer samo on moe zadovoljiti moje
religiozne potrebe.
Od mene se trai iskreno miljenje i ja ga iznosim,
iako znam da e to dovesti do loma izmeu nas i da mi
on vie nee pomagati.
I tada se moj iskreni i srani prijatelj pretvorio u
osvetnika, proklinje me i prijeti mi okultnim silama,
zastrauje me nagovjetajem kazne, prorie kao kakav
poganski rec. Konano me poziva pred okultistiki sud
1 kune se da nikada neu zaboraviti 13. studenog.
Situacija je neugodna. Izgubio sam prijatelja, nevolja
je sve blie. Nekim avolskim sluajem dogaa se za vrijeme nae pismene prepirke i ovo: list Initiation
objavljuje moj lanak u kome kritiziram suvremeni
astronomski sistem. Nekoliko dana nakon toga umre
Tisserand, upravitelj parike zvjezdarnice. Mislei na
taj sluaj, prisjeam se da je Pasteur umro dan nakon

134

objavljivanja Sylve Sylvarum. Prijatelj teozof ne razumije nikakvu alu, lakovjeran kao malo tko, upuen
u magiju moda i vie od mene, sumnja da sam vjetac.
Bio sam uasnut kad je nakon naeg posljednjeg pisma umro od kapi najslavniji vedski astronom. Bojao
sam se, i to s pravom.
Strahote bez kraja! U toku mjesec dana umire jedan
za drugim pet ili vie poznatih astronoma.
Novi pakao straha! I od toga dana zaboravljam demone
i sve svoje misli upravljam na kobne napade teozofa
i njihovih magiara, koji su obdareni neuvenim silama.
Osjeao sam se osuen na smrt. Za sluaj nenadane
smrti ispiem imena svojih ubojica i zapeatim papir.
I zatim ekam.
Deset kilometara dalje istono na Dunavu lei gradi
Grein, glavno mjesto okruga. Pria se da se tamo saa
nalazi kao turista neki stranac iz Zanzibara. To je ovoljno da se razbude sumnje i crne misli bolesna ovjeka.
Raspitujem se za njega da bih saznao da li je Afrikanac,
kakve ima namjere i odakle dolazi.
Ne saznajem nita, tajanstveni veo i dalje prekriva
neznanca, kojeg mi pojava stalno lebdi pred oima. Najbolja mi je utjeha jo uvijek Stari zavjet, prizivam zatitu Vjeitoga i osvetu nad svojim neprijateljima.
Daviovi psalmi najbolje izraavaju elje i tenje,
a stari Jehova je moj bog. Naroito mi se usjekao u
duu 86. psalam, te ga, eto, i ovdje ponavljam: Boe,
oholi ustae na mene, i gomila nasilnika trai duu moju,
i nemaju tebe pred sobom.
Uini sa mnom udo dobrote. Neka vide oni koji mi
zavide i neka se postie; jer si mi ti, Gospodine, pomogao i utjeio me.
Prizivam udo, i vijet ete i vi, itaoci, da e moja
molitva uskoro biti usliana.

135

XII
VJEITI

JE P R O G O V O R I O

Dola je zima sa sivim tmurim nebom; sun.ce se nije


pokazalo ve nekoliko tjedana. Blatnjavi putovi nisu
pogodni za etnju; lie s drvea trune i itava se priroda
promijenila.
Zapoela su zimska umorstva; itavog dana se diu
povici rtava put sumomog nebeskog svoa. Krv i patnje
na svakom koraku.
Tuno je do umiranja i moja tuga prelazi na obje
dobre sestre koje me njeguju kao svoje bolesno dijete.
Najvi'e me titilo siromatvo koje moram prikrivati, i
uzaludni pokuaji da izbjegnem skoroj bijedi.
Uostalom, za moje dobro ele da otputujem, jer ovakav samotniki ivot ne vodi niemu; suglasne su takoer
da mi treba lijenik. Uzalud ekam novac iz svoje domovine.
Postao sam nalik na pelikana u pustinji; ini mi se
kao da sam sova u svom skrovitu.
Moja prisutnost mui roake i da nije u pitanju moja
ljubav prema djetetu, ve bi me i potjerali. Sada kad je
blato i snijeg i nemogue je etati, nosim malu u naruju, penjem se na breuljke i peine, tako da mi stare
prigovaraju:
Ti e oboljeti, dobit e suicu, ubija se!
O, lijepa smrti!
Sjedimo kod ruka, 20. je stueni, dan siv, tmuran
i alostan. Uaren kao u groznici od nemirne noi u kojoj sam se bez prestanka borio s nevidljivim, proklinjem
ivot i eznem za suncem.
Majka mi je prorekla da u ozdraviti tek za Svijenicu, kad opet zasja sunce.
To je moja jedina sunana zraka kaem joj,
pokazujui na malu Kristinu koja mi sjedi suelice.
Istog se trenutka razioe ve tjednima navueni oblaci i jedna se zraka probije u sobu, rasvijetli mi lice,
stolnjak, posue . . .
136

Pogledaj sunce, tata! Evo sunca! povie dijete,


pljeui ruicama.
Ustajem zbunjen, pun najrazliitijih osjeanja. Sluaj?
Ne, odgovaram.
udo, znak? Ne, to bi bilo previe za nekog, tko je
pao u nemilost kao ja. Vjeiti se ne mijea u sitne
stvari nas zemaljskih crva. A ipak osta mi u srcu ta suneva zraka poput utjenog smijeka.
Za vrijeme od dvije minute, koliko mi jc potrebno da
stignem do svoje kuice, oblaci su se navukli u gomile
udnovatih oblika, a na istoku gdje se podigao veo,
nebo je bilo zeleno poput smaragda, poput livade usred
Ijeta.
Stojim u sobi i oekujem neto nejasno, skrhan i tuan.
Tada zagrmi grom nad mojom glavom, jedan jedini,
a da mu nije predhodio blijesak. Osjetim strah i ekam, kao to je prirodno, kiu i oluju. Ali ne dogaa se
nita; vlada potpuni mir i sve je ve prolo.
Zato pitam se nisam pao niice pred glasom Vjeitoga?
Ako se Svemogui udostoji da velianstvenom inscenacijom govori jednom obinom insektu, onda je to
velika ast za insekta, on se uzdigne i uzoholi, a oholost
mu ape da je on zaista dostojno bie. Potpuno iskreno;
osjeao sam se na istome rangu s Gospodom, sastavni
io njega samoga, produktom njegova bia, organom
njegova organizma. On me je trebao, da bih posvjedoio
sebe.
Otkuda ta silna oholost u obinog smrtnika? Zar
potjeem iz onog vremena kad su se pobunjeni aneli
ujedinili u uroti protiv Gospodara, koji je bio zadovoljan da vlada nad carstvom robova? Je li zbog toga
moj ivot bio trnovit put po kome su me ibali, vrijeali,
kaljali?
Nema ponienja koje ne bih mogao ponijeti; pa ipak
moja oholost raste usporedo s ponienjima! Sto je to?
Jakob, koji se borio s Vjeitim i asno se povukao iz
borbe, makar i ranjen. Ili Job stavljan na kunju, u borbi da dokae nepravednost kanjavanja, strpljiv do
kraja?

137

S navalom toliko nepovezanih misli, umoran, prisiIjen sam spustiti se iz svoje oholosti natrag na zemlju
i postati malen. A i tek protekla scena, svodi se na jedno
obino nita; na grom krajem mjeseca studenog!
Ali jeka groma se ponovo budi, i ja u ekstazi otvaram
nasumce bibliju i molim Gospoda da glasnije govori,
kako bih ga mogao razumjeti!
Uskoro mi pogled padne na ovaj Jobov stih:
Hoe li ti unititi moj razum? Hoe li me prokleti
da bi sebe opravdao? Je li u tebe miica kao u jakog
boga? Grmi li glasom kao on?
Nema vie sumnje'. Vjeiti je progovorio!
Vjeiti, to trai od mene? Govori, tvoj sluga te
slua.
Nema odgovora.
Dobro! Ponizujem se pred Vjeitim, koji se udostojio poniziti pred svojim slugom. Ali pasti na koljena
pred pukom i monima? Nikada'.
Naveer me punica oekala za mene jo uvijek zagonetnim nainom. Promatrala me ispitujuim pogledom
kao da bi htjela vidjeti kakav je dojam ostavio na mene
taj velianstveni prizor.
uo si?
Da, udnovato, grom u studenom!
Barem me vie ne smatra prokletnikom.

XIII
RAZULARENI

PAKAO

Da bi se do kraja zamrsila miljenja o mojoj bolesti,


proirio je jedan broj Evenementa ovu vijest:
Nesretni Strindberg koji je doao u Pariz kao enomrzac, bio je uskoro prisiljen na bijeg. I od tog vremena
ute svi njemu slini, preplaeni osvetom ena. Ne bi
htjeli da ih stigne Orfejeva sudbina, kome su trake
bakantkinje otkinule glavu . . .
138

Dakle, uistinu mi je u Rue de la Clef bila postavljena


zamka! Bolesne pojave kojih se simptomi jo uvijek pokazuju, posljedica su, dakle, pokuaja ubojstva! O, te
ene! Naravno, nije im se svidio moj lanak o feministikim slikama mog prijatelja Danca, inae oboavaoca
ena.
Napokon jedna injenica, neto opipljivo, to me oslobaa strane sumnje a sam duevno bolestan.
urim se s dobrom vijeu majci.
Pogledaj, nisam lud.
Ne ti nisi lud, ti si samo bolestan, i lijenik e ti
savjetovati fiziki rad, da cijepa drva, na primjer. . .
Pomae li to i protiv ena, ili ne?
Nepromiljeni odgovor nas rastavlja. Ja sam naime
zaboravio da i svetica uvijek ostaje samo ena, a to znai
neprijateljica mukaraca.
Sve je zaboravljeno, Rusi, Rotschildi, arobnjaci, teozofi pa i sam Vjeiti. Ja sam neduna rtva, Job, Orfej
koga su ene htjele ubiti, a i njega, autora Sylve
Sylvarum preporoditelja mrtvih prirodnih znanosti.
Zbunjen sumnjama, naputam novoroenu misao o natprirodnom uplitanju Sila zbog nekog vieg duhovnog
cilja, zaboravljam na gole injenice o atentatu i traim
onoga tko ga je organizirao.
Gorei od elje za osvetom, sastavljam pismo parikoj
policijskoj prefekturi, zatim jedno parikim novinama,
ali iznenadni preokret uini kraj toj dosadnoj drami,
koja je maltene postala lakrdija.
Jednog sumornog zimskog dana, nakon ruka, oko
jedan sat, ree mala Kristina da bi rado pola sa mnom
u kuicu, gdje sam obiavao popodne malo odspavati.
Nisam joj mogao odoljeti i usliio sam joj molbu.
Kad smo stigli, zatraila je Kristina pero i papir. Zatim je htjela slikovnice, i ja joj moradoh tumaiti i jo
k tome crtati.
Nemoj spavati, tata!
Umoran, iscrpljen, ne znam zato sam sluao to dijete,
ali u njenu glasu je neto emu se nisam mogao oduprijeti.

139

Vani ispre vratiju organist je svirao valcer. Predloio


sam maloj da plee s djevojkom koja ga prati. Privuena
glazbom, ola su i susjedova djeca, sviraa su pozvali
u kuhinju, a u mome su hodniku improvizirali pravi
ples.
To je trajalo itav sat, a moje tuge je nestalo.
Da bih se rastresao i ublaio elju za spavanjem, uzimam bibliju, svoje proroanstvo, otvaram nasumce i
itam:
A duh Gospodinov otie od Saula i uznemirivae
ga zao duh od Gospodina. I rekoe Saulu sluge njegove:
gle, sada te uznemiruje zao duh boji. Neka gospodar na
zapovijedi slugama svojim koje stoje pred tobom, da
potrae ovjeka, koji zna svirati gusle, pa kad te napadne zli duh boji, neka udara rukom svojom i olakat
e ti.
Zao duh, da to je ono to sam uvijek nasluivao.
I dok su se djeca tako igrala, dola je punica po malu,
ali kad je ugledala ples, stala je kao ukopana.
Pria mi kako je upravo saa dolje u selu neka dama
bolje obitelji imala napad ludila.
A to joj je?
Plee, ta stara ena plee bez prestanka, obuena
u vjenano odijelo i zamilja da je Burgerova Leonora.
Plee? I onda?
I plee od straha pred smru koja je hoe ugrabiti.
Najstranije od svega bilo je saznanje da je ta dama
stanovala u ovoj kui i da joj je mu umro upravo na
tom mjestu gdje sada pleu djeca.
Objasnite mi to, lijenici, psihijatri, psiholozi, ili priznajte da je znanost bankrotirala!
Moja kerkica je svojom istoom i nevinou otjerala
sotonu, pa se on preselio u staru enu koja se smatrala
slobodoumnom,
Mrtvaki je ples trajao itavu no. uvale su je njene
prijateljice i eljele je spasiti od smrti. Ona je to nazivala smrt jer nije vjerovala u postojanje demona. Ali
ponekad bi ipak tvrdila da je mui duh njena pokojnog
mua.

140

Moj je odlazak odgoen, ali da bih nakon toliko besanih noi ponovo stekao snagu, selim u tetin stan na
drugoj strani ulice.
Naputam, dakle, ruiastu sobu.
(Kakav udnovat sluaj da se u stara dobra vremena
u Stockholmu soba za muenje nazivala ruiastom
sobom).
Konano jedna mirna no. Soba je bijelo okreena, a
zidovi pretrpani svetim slikama. Nad mojim je krevetom
visjelo raspelo.
Ali ve slijedee noi poela je nanovo igra duhova.
Upalio sam svijee da bih skratio vrijeme itanjem.
Vladala je neka kobna tiina, tako da sam uo kucaj
vlastitog srca. Tada me odjednom trgnuo slabi um, neto
kao elektrina iskra.
to je to?
Veliki komad stearina pao je sa svijee na zemlju.
Nita vie, ali u nas je to predznak smrti! Nakon etvrt
sata itanja htio sam ispod jastuka dohvatiti maramicu.
Nije je bilo, traio sam je i naao na podu. Sagnuo sam
se da je podignem. Neto mi je palo na glavu, proao
sam prstima kroz kosu i otkrio opet komad stearina.
Umjesto da sam se uplaio, nisam mogao savlaati
smijeak, toliko mi je bila aljiva ta pustolovina.
Smjekati se smrti! Kako bi to bilo mogue, da ivot
sam po sebi nije smijean. Tako mnogo vike nizato!
Moda se ak na dnu nae due krije nejasna sumnja da
je sve to dolje na zemlji pretvaranje, licemjerstvo, i obmana i da se bogovi izruguju naim patnjama.
Visoko nad vrhuncem brda na kome je sagraen dvorac, dizalo se drugo brdo i navisivalo sva ostala. Do njega je vodio lug obrastao moda tisuljetnim hrastovima.
'Taj lug je prema legeni trebao biti lug druida1 jer u
okolici ima na lipama i jabukama vrlo mnogo imela.
Povrh te ume vodio je gore strmi put kroz niske omorike.
Vie sam puta pokuavao stii do vrha, ali me uvijek
neto neprevieno tjeralo natrag. Jednom je to bio
.srnda koji je neoekivanim skokom prekinuo tiinu,
1 K e lts k i

sveen ici (reci)

141

rugi put zec koji ba nije nalikovao na zeca, a zatim


opet ojka sa svojim zaglunim vriskom.
Posljednjeg dana prije mog olaska, proao sam kroz
tamnu, jednolinu borovu umu prkosei svim zaprekama i popeo se na vrh. Odatle se pruao divan vidik
na dolinu Dunava i tajerske Alpe. Prvi put sam slobodno odahnuo, jer su mrana kotlina i paklenski kraj
ostali olje iza mene. Sunce je obasjavalo okolicu s beskrajnim vidicima, a bijeli vrhunci Alpa spajali su se
tamo daleko s oblacima. Bilo je divno kao na nebu! Je
li zemlja istodobno i nebo i pakao? Zar nema nikakvih
drugih mjesta za kaznu i nagradu? Moda! Da, zacijelo,
jer kad se sjeam najljepih trenutaka ivota oni mi se
ine nebeskim, a najgori paklenim.
Msam se radovao povratku u dolinu bola, pa sam etao platoom divei se Ijepoti zemlje. Cudnovata stijena,
koja je zapravo vrh, prirodom je oblikovana kao egipatska sfinga. Na golemoj glavi leala je hrpa kamenja,
a u njoj zaboena mala palica sa zastavom od bijela
platna.
Nisam razmiljao o znaenju te pojave, jer me muila samo jedna pomisao; da uzmem zastavu.
Ne mislei na opasnost, sruio sam strmi obronak
i digao zastavu. Istog trenutka odjeknuo je dolje s dunavske obale sveani mar popraen trijumfirajuim glasovima. To je bila svabena povorka, nisam je vidio,
ali sam je prepoznao po mecima iz puaka.
Dovoljno naivan i dovoljno nesretan da u najobinijim
i svakidanjim dogaajima vidim poeziju, primio sam to
kao dobar znak.
I sa aljenjem siao sam lagana koraka opet dolje
u dolinu bola, smrti, besanice i demona, jer tamo me
ekala moja mala Beatrice. Nosio sam joj obeanu imelu,
zelenu granu usre snijega, odsjeenu za nju zlatnim
srpom.
Baka je ve prije dugo vremena izrazila elju da bi
me rado vijela, bilo zbog pomirenja, ili iz okultnih
razloga, jer ona je vizionarka a bavila se i gatanjem.
Odgoio sam posjetu, izgovarajui se svakako; no moj
je odlazak dogovoren i majka me nagovarala da posjetim baku i kaem joj zbogom s ovu stranu groba.

142

26. stuenog hladnog i vedrog dana, uputismo se ja,


majka i dijete prema Dunavu, odakle potjee naa obitelj.
Odsjeli smo u gostionici, a punica je otila svojoj
majci najaviti moj dolazak. Za to sam vrijeme proetao
livadama i umama koje nisam vidio ve dvije godine.
More me uspomene i svuda se uvlai slika moje ene.
Zimski je mraz ve sve opustoio; nigdje ni cvijetka, ni
trave, nita; ni tamo gdje smo neko zajeno brali
cvijee, s proljea, ljeta i jeseni.
Poslije ruka me odveoe k baki koja stanuje u paviljonu vile, u kuici gdje se rodilo moje dijete. Susret je
bio konvencionalan i hladan; kao da se oekivao prizor
0 izgubljenom sinu; no ja nisam imao elje da se tako
ponaam.
Bilo mi je dovoljno da ponovo oivim uspomene na
izgubljeni raj. O n a i ja smo bojaisali te prozore i
vrata u ast dolaska male Kristine na ovaj svijet. Rue
1 loza na fasadi zasaene su mojom rukom. Ja sam grabljao prolaz to vodi kroz vrt. Ali je orah, koga sam posaio an nakon Kristinina roenja iezao. Stablo
ivota, tako smo ga zvali sad je mrtvo.
Dvije godine, dvije vjenosti su prole od naeg oprotaja; ona je bila na obali, a ja na brodu za Linz, a zatim na putu za Pariz.
Tko je skrivio prekid? Ja, ja sam ubio i njenu i svoju
ljubav. Zbogom, bijela kuo u Dornachu, zbogom, livado
trnja i rua! Zbogom, Dunave! Tjeim se milju: ta bili
ste samo san, kratak ljetni san, slai od zbilje. . .
Dola je no. Na moj nagovor spavali su u gostionici
i mati i dijete, da bi me zatitili od smrti koju sam
nasluivao estim ulom to se razvilo u meni za vrijeme
estomjesenih proganjanja i muka.
Oko eset sati naveer poeo je vjetar drmati vratima
to vode na hodnik. Privrstio sam ih drvenim klinovima. Ali nije pomoglo nita; treperila su i dalje.
Prozori su zveketali, pe zavijala poput psa i cijeia
se ,kua ljuljala kao laa na moru.
Nisam mogao spavati. Sad je stenjala majka, sad opet
plakalo dijete.

143

Sutra ujutro punica je ustala iscrpljena od besanice


i drugih razloga koje mi je krila i rekla je:
Otputuj, dijete moje! Dosta mi je tog mirisa pakla!
I ja sam otputovao prema sjeveru, ja nemiran hohodoasnik, otputovao sam. u susret neprijateljskoj vatri
nove pokajnike postaje.

X IV
HODOCASCE

I KAJANJE

U Svedskoj ima vadeset gradova, a Sile su me proklele i osudile ba na onaj koji sam najvie mrzio.
Otiao sam najprije k lijenicima.
Prvi je to nazvao neurastenijom, drugi anginom
pektoris, trei luilom, etvrti paranojom . . .
To mi je bilo dovoljno da budem siguran kako e me
strpati u ludnicu.
Prisiljen sam pisati lanke za novine da bih si osigurao
sredstva za ivot. No uvijek kad god bih sjeo za sto da
piem, razulario bi se pakao. Polujet u zbog jednog
novog otkria. Cim sam uniao u hotel, digla se paklenska lupa slina na onu u Rue de la Grane-Chaumiere u Parizu; uo sam korake i premjetanje
namjetaja. Promijenio sam sobu, otiao u drugi hotel,
ali uvijek isto; zvukovi nad mojom glavom. Olazio sam
u lokale, ali im bih sjeo za sto u blagovaonici, zapoinjala je lupa. Napominjem; uvijek kad bih upitao prisutne da li i oni to uju, potvrivali bi i dali ak isti
opis.
Dakle, nije halucinacija sluha; svagdje intrige, kaem
sSm sebi.
Kad sam jednog dana iznenada uao u postolarsku
radnju, istog je trena poela lupa. Dakle ipak nije spletka! To je sam avo!

144

Tjeran o hotela do hotela, progonjen svagdje od elektrinih ica to vode sve do moje postelje, napadan od
elektrine struje koja me tjera sa stolca ili die iz kreveta, potpuno mimo spremam samoubojstvo.
Vremenske su se prilike pogorale, i da bih razbio
tugu, pijanevao sam s prijateljima.
Jednog sam stranog ana ujutro poslije gozbe, upravo
u sobi zavravao s dorukom. Posluavnik s posuem
ostao je na stolu a ja sam se okrenuo prema stolu na
kome je bilo sue. Neki mi je kratki um pobudio panju, i opazio sam da je no pao na pod. Digao sam ga
i poloio tako oprezno da nikako ne bi mogao ponovo
pasti. No se pomaknuo i pao.
Dakle, elektricitet!
Istog sam jutra pisao punici pismo i tuio se zbog
loeg vremena i ivota uope. Kod reenice: Zemlja je
prljava, more je prljavo i s neba pada prljavtina...
pala je kapljica bistre vode na papir, na moje silno iznenaenje.
Nije elektricitet! To je udo!
Uvee, dok sam jo radio za stolom, preplaio me um
umivaonika. Ustao sam i vidio da je pao runik koji upotrebljavam kod jutarnjeg umivanja. Da bih to ispitao,
cbjesio sam runik ponovo, ali da ovaj puta ne moe
vie pasti.
On padne jo jednom!
Sto je to?
Sad sam opet pomislio na okultiste i njihove tajne moi.
Sastavio sam prijavu, stavio je u taku i ostavio grad.
Idem u Lund, tamo su moji stari prijatelji, lijenici, psihijatri, pa i teozofi kojih mi je pomo sada potrebna.
Zato i kamo sam doao na to da se nastanim u tom
malom sveuilinom grau, u tom pograninom i pokornikom mjestu studenata iz Upsale, kamo oni olaze nakon to su ludo proivjeli na raun zdravlja i depa!
Je li tu moj Canossa1 gdje se moram odrei svojih
ekstremnih nazora pred istom onom mladei koja me je
neko izmeu 1880. i 1890. uinila svojim stjegonoom?
1 Zamak u sjev. Italiji
In fe m o O k u ltn i dn evn ik

145

Znam dobro svoj poloaj, znam dobro da me veina profesora preklinje kao zavodnika mladei, a da su me se
i roditelji studenata plaili kao samog sotone.
Osim toga ovdje sam stekao i line neprijatelje, pravio
dugove pod okolnostima koje su bacile ravo svjetlo
na moj karakter; tu stanuje svastika Popovskog sa suprugom i oboje su bili spremni da mi ugledom koji uivaju u drutvu stvore jo vie neprijatelja. Osim toga tu
stanuju i roaci koji su me se orieali, zatim prijatelji
koji su me u nevolji napustili i postali mi neprijatelji.
Ukratko, to je najgore izabrano mjesto, to je pakao,
sazian umjetnikom logikom i boanskom otroumnou. Ovdje moram isprazniti au do dna i sjediniti
mlade s razljuenim Silama.
Pukim sluajem kupio sam moderan ogrta s pelerinom
i kapucom mrkosmee boje to nalii na mantiju
franjevaca. Dakle, vraam se u Svedsku nakon est godina progonstva u pokajnikom ruhu.
Oko 1885. bio je u Lundu osnovan studentski savez
nazvan Stari mladii, a njihovi su literarni, znanstveni
i socijalni interesi dolazili do izraaja zbog svog radikalizma. Njegov se program prikljuivao modernim
idejama, bio je prvo socijalistiki, zatim nihilistiki, da
konano zavri s idealom sveopeg satanizma i dekadencije- Iznenada me potraio njihov voa, najhrabriji o
svih, koji je vie godina bio moj prijatelj i kojeg nisam
vidio ve tri godine.
Odjeven kao i ja u mantiju, samo sive boje, ostario,
omravio, kukavna izglea, ispriao mi je svoju povijest.
I ti dakle?
Da! Gotovo je!
Kad mu ponudih au vina odbio je, jer je postao
umjeren i vise ne pije vina.
A stari mladii?
Pomrli, propali; filistri primljeni u prokleto dobro
drutvo.
Canossa?
Canossa na itavoj liniji!
Mene je, dakle, Providnost ovamo ovela!
Providnost! To je prava rije!
Jesu li u Lundu Sile priznate?
146

Sile spremaju svoj povratak.


Spava li se nou u Sonenu?
Ne mnogo! Svi se ljudi tue na mdru, na stezanje
u prsima i Iupanje srca.
Onda sam ba na pravom mjestu. Upravo to je
i moj sluaj!
Nekoliko smo sati razgovarali o neobinom vremenu
i prijatelj mi je ispriao nekoliko izvanredno zanimljivih
dogaaja. Na kraju je opisao raspoloenje dananje mladei koja oekuje neto novo.
ele neku religiju; pomirenje sa Silama, (to je prava
rije) ponovo pribliavanje svijetu nevidljivog. Naturalistika epoha, koja je bila snana i ploonosna, proivjela je svoje vrijeme. Ne treba je ni kuditi, niti saaljevati, jer Sile su tako htjele. To je bila eksperimentalna
epoha, nastojanja koja su dokazala tatinu izvjesnih teorija. Bog, nepoznat, razvija se i raste i pravovremeno
otkriva. IT meuvremenu on preputa svijest samome
sebi, kao to ratar preputa da rastu zajedno kukolj
i penica dok ne doe etva. Svako objavljenje pokazuje
ga u drugom svjetlu i on svaki put u svom vladanju
uvodi poneto novo, bolju novinu.
Religija e se, dakle, vratiti, ali u drugim oblicima,
jer je kompromis sa starim religijama nemogu. Ne oekuje nas epoha reakcije niti povratak k preivjelom,
nego povratak k neemu novom.
K emu novome? ekajmo!
Na kraju mi je razgovora izletjelo pitanje poput strijele neba:
Poznaje li Swedenborga?
Ne, ali moja majka ima njegova djela, a dogodilo
joj se ak i kojeta neobina.
Od ateizma do Swedenborga samo je jean korak!
Zamolio sam prijatelja da mi posudi Swedenborgova
djela i on mi je donio Arcana Coelestia.
Osim toga predstavio mi je nekog mladog ovjeka
kojeg su Sile bogato obdarile. On mi je ispriao pustolovine svog ivota potpuno sline mojima. Usporedivi

147

nae patnje, spoznali smo a emo pomou Swedenborga


biti osloboeni.
Zahvaljujem Providnosti koja me poslala u ovaj mali
perverzni grad da se tu pokajem i naem konani spas.

XV
SPASITELJ
Kad mi je Balzac u svojoj Seraphiti prestavio mog
uzvienog zemljaka Emanuela Swedenborga, sjevernog
Budu, nauio me da upoznam evangeliku stranu tog
proroka. Sad je to zakon koji me pogaa, mrvi i oslobaa.
Jednom jedinom rijeju oslobaa se moja dua, nestaju sumnje, nekorisna mudrovanja o umiljenim neprijateljima, elektriarima i vraima. . . a ta mala
rije je: euastatio.1 Sve to mi se ogodilo ponovo nalazim kod Swedenborga: osjeaj straha, sipnju, lupanje
srca, pojas to sam ga nazivao elektrinim, sve je tu.
Sveukupnost tih fenomena tvori duhovno oienje
koje je bilo poznato ve sv. Pavlu, kao to je to vidljivo
iz njegovih pisama Korinanima i Timoteju: Ja osudih
da se onaj koji je tako inio preda sotoni na muenje
tijela, da bi se spasio duh na dan gospodina Isusa i
meu njima su Himenej i Aleksandar, koje predadoh
sotoni da naue vie ne huliti.
Kad sam itao Swedenborgove snove iz 1744. tj. godinu dana prije njegovih veza s nevidljivim svijetom,
otkrio sam da je prorok nou trpio iste muke kao i ja.
Ipak najvise me iznenauje to se simptomi toliko podudaraju da vise ne moe biti nikakve sumnje o mojoj bolesti.
1 Pustoenje

148

U Arcana Coelestia objanjavaju se zagonetke posljednjih dviju godina s takvom tonou da sam ja,
dijete evetnaestog stoljea, stekao nepokolebljivo uvjerenje da pakao postoji, ali ovdje na zemlji i da sam
ga ve i proivio.
Swedenborg mi tumai moj boravak u bolnici sv.
Louisa i to ovako; alkemisti su oboljeli od gube i grebu
sa sebe kraste nalik na riblje Ijuske. To je neizljeiva
kona bolest.
Dalje Swedenborg objanjava zato je u hotelu
Orfila bilo stotinjak nunika; oni tvore pakao blata.
Nalazim tu i dimnjaara kojeg je vidjela i moja kerka
u Austriji. Meu duhovima ima i takvih koji se nazivaju dimnjaari, jer im je lice zaista pocrnjelo od dima,
a odijelo im je mrke, aave boje. . . Takav dimnjaar-duh doao je k meni i navaljivao na mene neka molim
za njega da bude primljen u nebo; ne vjerujem, ree, da
sam ita poinio, to bi se moglo otuda iskljuiti. Ja
sam pouavao zemaljske stanovnike, ali je pouku uvijek
slijeio ukor i kazna...
Duhovi koji prekoravaju, popravljaju ili pouavaju,
pristupaju k ovjeku uvijek s lijeve strane, idu prema
leima, zatim otvaraju knjigu njegova pamenja i itaju njegova djela, da, ak i njegove misli; jer kad u
ovjeka prodre neki duh onda prvo zavlada njegovim
pamenjem. Ako duh vidi neko zlo ili namjeru da se
uini neto zla, onda ga kanjava tako da mu zadaje
bol u nogu ili ruku (!) ili u blizini eluca, a ini se to
besprimjerno vjeto. Neka drhtavica i neka udna jeza
najavljuju njihovo pribliavanje.
Osim bolova u udovima slue se oni i bolnim pritiskom oko pupka, kao da smo se opasali bodljikavim
opasaem, zatim udnim stezanjem u grudima, koje
raste sve do smrtnoga straha; i konano dugotrajno
gaanje prema jelu osim prema kruhu.
Drugi nas duhovi nastoje uvjeriti upravo protivno od
onoga to su kazali duhovi koji pouavaju. Ti duhovi
koji protuslove bili su na zemlji ljudi koji su zbog
svojih nedjela protjerani iz drutva. Njihovo se pribliavanje poznaje po bukteem plamenu koji kao da
149

klizi preko lica; njihovo je podruje kima, odakle se


ire na sve ostale djelove tijela.
/Taj letei plamen vidio sam dva puta i to uvijek
u trenucima srdbe, kad sam sve prikaze smatrao samo
snovima./
Oni pripovijedaju da ne vjeruju duhovima koji navodno pouavaju u skladu s anelima; da ne podeavamo
ponaanje prema nauci dobrih duhova, ve da ivimo
u potpunoj slobodi i razuzanosti, za vlastito zadovoljstvo. Oni se obino pojavljuju im drugi nestanu. Ljudi
znaju koliko oni vrijede i slabo vode brigu o njima, ali
ipak uz njihovu pomo ue to je dobro a to zlo.
Jer do spoznaje dobroga dolazi se upravo putem njegove suprotnosti tj. putem zla. Pojam o neemu stie se na
taj nain da se dobro razmisli s raznih stajalita i na
razne naine koliko i kako se to razlikuje od svoje suprotnosti.
italac e se sjetiti Ijudskih lica, nalik na antikne
mramorne skulpture, koja su se ocrtavala na bijeloj
navlaci mog jastuka u hotelu Orfila. O tom kae
Swedenborg:
Dva su znaka po kojima se raspoznaje da su oni
/duhovi/ uz ovjeka: jedan je starac s bijelim licem;
taj znak govori ovjeku neka radi samo dobra djela
i neka uvijek govori istinu. . . Ja sam vidio takvo antikno ljudsko lice. . . To su lica blistave bjeline i velike
ljepote iz kojih istodobno sjaju iskrenost i skromnost.
/Da ne preplaim itaoca, namjerno sam preutio da
se sve to sam ovdje gore citirao onosi na stanovnike
Jupitera. Zamislite moje iznenaenje kad su mi jednog
proljetnog dana onijeli neku reviju u kojoj se nalazila
Swedenborgova kua na planeti Jupiteru, naslikana od
Victoriena Saroua, Prvo, zato Jupiter? Kakav udnovat sluaj! Da li je majstor francuske komedije opazio
da lijeva strana fasade predstavlja starako lice, ako se
promatra iz dovoljne udaljenosti? To lice nalikuje na
onog s mog jastuka! Ali u Sardouovu crteu ima vie
takvih slika Ijui nastalih igrom linija.
Je li majstorovu ruku vodila neka druga ruka, tako
da je stvorio ak i vie nego to je i sam znao?/
150

Gje je Swedenborg viio ta nebesa i paklove? Jesu


li to vizije, intuicija, inspiracije? Ne bih to znao rei,
ali slinost njegova pakla s Danteovim paklom, s grkom, rimskom i germanskom mitologijom ovodi do
pomisli da su se Sile za ostvarenje svojih namjera sluile uvijek slinim sredstvima.
A koje su to namjere bile? Usavrivanje ovjeka,
stvaranje jednog vieg ovjeka, natovjeka kakvog je
nagovijestio Nietzsche.
Tako se ponovo pojavljuje problem dobra i zla i Taineova moralna ravnodunost pada pred novim zahtjevima. Posljedica toga je prihvaanje demona.
Sto su demoni? im smo priznali besmrtnost due, priznali smo i nastavak ivota mrtvih, koji nastavljaju svoju vezu sa ivim. Zli dusi nisu dakle zli, jer im je cilj
dobar, i bilo bi bolje da se sluimo Swedenborgovim
nazivom duhovi koji popravljaju nego to se podajemo
strahu i oaju.
avo dakle kao samostalna i bogu jednaka sila ne
postoji, a neposredna pojava zla u tradicionalnom obliku mora biti samo zastraujui znak izazvan Providnou.
Tjeite se, dakie, i budite ponosni na milost koja
vam je doijeljena, svi vi koje mui besanica, mora, prikaze, strah od smrti i lupanje srca! Numen adest.1 Bog
vas trai!

XVI
S JETA
Zatvoren u malom gradu muza, bez nade da u otuda
izai, vodio sam stranu bitku protiv svog najveeg neprijatelja, sebe samoga.
Svakog jutra dok bih etao nasipom u sjeni platana,
podsjeala bi me velika crvena zgrada ludnice na opasnost kojoj sam izbjegao i na budunost koja bi me mogla
1 B oan sk i

zn ak postoji
151

zadesiti kad bih ponovo obolio. Sweenborg me je oslobodio od vraa, arobnjaka, elektriara alkemiara,
zavidnika i ludila, razjasnivi mi prirodu straha. On. mi
je pokazao jedini put ozravljenja; potraiti derriohe
u njihovu skrovitu, u sebi samome, i tako ih ubiti. . .
kajanjem. Balzac, prorokov pomonik, pokazao mi je da
je grinja savjesti slabost onoga koji e opet ponoviti
pogreku, a kajanje je jedina snaga koja zavrava sve.
Dakle, kajanje! Ali zar to ne znai potcijeniti Providnost koja me je izabrala za svoj bi; zar to ne znai
rei Silama: vi ste loe upravljale mojom sudbinom;
vi ste me stvorile da kanjavam, da ruim slike idola,
da budim na pobunu, a taa ste povukle svoju zatitu
i odriete me se na smijean nain. Puzati ka kriu i kajati se!
Taj neobini circulus vitiosus predvidio sam s dvadeset godina kada sam napisao dramu Majstor Olaf,
koja je poslije postala tragedija mog ivota. Cemu bijedno
ivjeti trideset godina da bismo konano spoznali ono
to smo ve prije slutili? Kao mlad bijah iskreno poboan, a vi ste od mene uinili slobodoumnika. Od slobodnog mislioca uinili ste ateistu, a od ateiste religioznog ovjeka. Oduevljen humanitarnim idejama, postao
sam glasnik socijalizma. Nakon pet godina doveli ste socijalizam ad absurdum. Sve to me oduevljavalo proglasili ste nitetnim! I pretpostavimo da se posvetim religiji, uvjeren sam a biste i nju za desetak godina oporekli!
O, kako se bogovi ale i igraju s nama smrtnicima!
I zato se i mi, svjesni podrugljivci, moemo ponekad
u najcrnjim trenucima naeg ivota smijati!
Kako moete zahtijevati da se uzima ozbiljno ono to
je zapravo samo velika loa ala?
Isus Krist, spasitelj, ta koga je on spasio? Pogledajte
najkranskije od svih krana, nae skandinavske pijetiste, te blijee, bijedne, zastraene Ijude koji se ne
mogu smjekati; izgledaju poput opsjednutih. Kao da u
srcu nose demona. I gledajte kako su im voe kao zloinci zavrili u tamnici. Zato ih je njihov Gospod izruio neprijatelju?
152

Je li religija kazna, a Krist duh osvete?


Svi stari bogovi postaju u kasnijim epohama svoje
vladavine demonima. Bogovi s Olimpa su postali demoni:
Odin, Thor utjelovljeni avo, Prometej-Lucifer luonoa
izopaen je u sotonu. Zar se je oprosti mi, boe i
Krist preobrazio u demona? Jer on ubija razum, tijelo,
Ijepotu, radost najistije strasti ovjeanstva. Ubija vrline: iskrenost, hrabrost, slavu, ljubav, milosre!
Sunce sja, svakodnevni ivot tee svojim tijekom, buka rada osvjeuje duh. I tada se budi hrabrost pobune,
izazivajui upuujemo sumnje prema nebu.
A kad padne no, nastupe tiina i osamljenost, taa
oholost prolazi, srce jae lupa, a prsa se steu! Skaemo
kroz prozor, sakrivamo se u ivici, traimo lijenika i nekog tko e dijeliti postelju s nama!
Uite nou ponovo u svoju sobu i tamo ete nai
nekoga; on je nevidljiv, ali vi osjeate njegovu prisutnost. Idite tada u duevnu bolnicu, potraite lijenika.
On e vam govoriti neto o neurasteniji, paranoji, sipnji
i slinom, ali vas nikada, nikada nee izlijeiti!
Kamo dakle, da krenete svi vi koji nou lutate ulicama
i eljno ekate da opet grane sunce?
Mlin svemira, boji mlin, postali su poslovini. Jeste
li uli zujanje u uima slino umu vodenice? Jeste li u
nonoj samoi ili ak na danjem svjetlu opazili kako
uskrsavaju jedna za drugom uspomene prohujalog ivota? Sve pogreke, svi prestupi, sve ludosti tjeraju vam
krv u glavu, znoj na elo i jezu u kosti. Jo jednom
proivljavate svoj ivot od roenja do dana dananjeg;
jo jednom patite sve ispaene jade, ispijate jo jednom
sve gorke ae koje ste tako esto ispijali; raspinjete svoj
kostur, jer mesa vie nema da biste ga ubili; spaljujete
duu, jer vam je srce ve opepeljeno.
Vi to znate!
To je mlin Gospodnji to lagano melje ali sitno
i okrutno. Smljeveni ste u prah i smatrate da je to
kraj. Ali ne sve poinje iznova, morate jo jednom
proi kroz mlin! Budite sretni! To je pakao ovdje na
zemlji, kakav je spoznao Luther, koji smatra posebnom
milou biti samljeven s ovu stranu neba.
153

Budite sretni i zahvalni!


Sto da se radi? Poniziti se?
Ali ako se ponizite pred ljudima, probudit ete njihovu oholost; smatrat e se boljim od vas, bez obzira
na to kako veliko bilo njihovo bezakonje!
Dakle, poniziti se pred bogom! Ali zar nije uvreda
poniziti Najviega od obinog posjenika plantae koji
vlaa svojim robovima?
Moliti se! Kako? Prisvajati sebi pravo a ulagivanjem i puzanjem utjeete na volju i sud Gosponji!
Traim boga, a nalazim avola! To je moja suba.
Ja sam se kajao i postao bolji.
Prestajem piti i olazim uveer oko devet sati kui da
bih popio au mlijeka. Soba je puna tisua demona koji
me vuku s kreveta i gue pod pokrivaem.
Ako pak dolazim kui pijan iza ponoi, spavam kao
aneo i budim se ujutro jak poput mladog boga i spreman da radim kao kanjenik na galijama.
Izbjegavam ene, a nezdravi me snovinou uznemiruju.
Prikrivam se da o prijateljima mislim samo dobro,
povjeravam im tajne i novac; uskoro me izdaju. Oprem
li se nekom izdajstvu, uvijek sam ja onaj koji straa.
Nastojim voljeti ljude, zatvaram oi pred njihovim
manama i s bezgraninom strpljivou prelazim preko
njihovih kleveta i prostota; jednog dana postajem njihov
sukrivac. Ako se povuem iz nekog loeg drustva, odmah
me spopadnu demoni osamljenosti. Traim li bolje prijatelje, nalazim najgore. Pobijeim li svoje zle strasti
i dospijem li izdrljivou do izvjesnog spokojstva,
osjeam neko samozadovoljstvo koje me uzie nad
moje blinje. A to je smrtni grijeh, to samoljublje, koje
se odmah osveuje i kanjava.
Kako objasniti injenicu da svako vjebanje vrline raa
neki novi porok?
Sweenborg to pitanje rjeava navodom da su poroci
kazne nametnute ovjeku po nekoj vioj zapovijedi za
njegove grijehe. Tako su, na primjer, vlastoljubivi osueni na soomski pakao. Pretpostavimo li da je ta teorija istinita, onda mi moramo podnositi nae poroke, a
isto tako i grinju savjesti, i radovati se tome kao to se
radujemo kad na blagajni platimo svoje dugove. Dakle,

154

traiti vrlinu, znai traiti bijeg iz tamnice i njenih


kazni.
To je htio rei Luther u 39. lanku svog spisa protiv
rimske bule, u kome objavljuje da due u istilitu
grijee bez prestanka, jer trae pokoj i ele izbjei
mukama.
Isto tako u lanku 34: Boriti se protiv Turaka nije
nita drugo nego opirati se Bogu, koji nas Turcima kanjava za nae grijehe.
Jasno je, dakle, da su svanaadobradjelasm rtnigrijesi i da svijet mora biti kriv pred Bogom i da nitko ne
moe biti pravedan bez milosti.
Patimo, dakle, brao, ne nadajui se od ivota ni jednoj
jedinoj istinskoj ivotnoj raosti, jer mi smo u paklu.
I ne optuujmo Gospoda kad vidimo da pate naa
mala, nevina djeca. Nitko ne zna zato pate, ali Boja
na:n pravednost daje naslutiti da ispataju grijehe prije
svog dolaska na svijet.
Radujmo se naim mukama kao naplaenim dugovima
i smatrajmo da je milosre to ne znamo iskonske uzroke
naim kaznama.

XVII
KAMO

IDEMO?

Sest mjeseci je prolo, a ja jo uvijek etam gradskim


nasipom, bacam pogled prema zgradi ludnice i motrim
plave linije dalekog mora. Otuda iz daljine, doi e
novo doba, nova vjera o kojoj sanja svijet.
Sumorna je zima pokopana, polja se zelene, drvee
cvate, a u vrtu zvjezdarnice pjeva slavuj. Zimska tuga
jo uvijek nam titi due, jer smo doivjeli toliko kobnih
dogaaja, toliko nerazjanjivih oivljaja da su ak
i najbezvjerniji postali nemirni. Besanica je sve vea
i vea, duevne bolesti sve ee, vizije gotovo svakodnevne, zbivaju se prava uda. Neto se oekuje.
155

Posjetio me neki mladi ovjek.


to da uinim da bih nou mirao spavao?
Zato?
Zaista ne znam rei, ali spavaa soba mi je leglo
groze i sutra u iseliti.
Mlai ovjee, ateisto i realisto, ali zato?
Kad sam juer nou otvorio vrata svoje sobe i
uniao netko me primio za ruku i tresao me.
Netko je, dakle, u vaoj sobi?
Ma ne! Kad upalim svjetlo, nema nikoga.
Mladi ovjee, postoji netko koga se ne vidi pri
svjetlosti svijea!
Tko je to?
Nevidljivi, mladi ovjee! Jeste li uzeli sulfonal,
bromkalij, morfij, kloral?
Ve sam sve iskuao.
I nevidljivi se ne povlai? No, dobro, vi biste
htjeli nou mirno spavati i traite od mene sredstvo
za to. ujte, mladi ovjee, ja nisam ni lijenik, ni
prorok, ja sam stari grenik koji okajava svoje grijehe.
Ne traite, akle, ni propovijedi ni proricanja od ubogog
grenika, koji jedva ima dosta vremena da sam sebi
propovijeda. I ja sam patio od besanice i proganjanja;
borio sam se ukotac s neviljivim i konano opet stekao
i san i zdravlje. Znate li kako? Pogodite!
Mladi je ovjek pogodio i oborio oci.
Pogodili ste! Idite u miru i spavajte obro!
Da, ja moram utjeti i pustiti da pogaaju, jer onog
trenutka kad bih poeo propovijeati, okrenuli bi mi
lea.
Neki me prijatelj upita:
Kamo idemo?
Ne bih znao rei. Mene, ini mi se, put kria vodi
natrag k vjeri mojih otaca.
Katolicizmu?
Mislim da je tako! Okultizam je odigrao svoju
ulogu utoliko to je nauno tumaio uda i demonologiju. Teozofija, pretea religije, preivjela je nakon
156

to je ponovo uspostavila poredak svijeta. Karma e


postati bog, a mahatme e se razotkriti kao pomlaene
Sile, kao duhovi koji popravljaju (demoni) i kao demoni
koji poduavaju (inspiriraju). Budizam, koji cijeni mlada Francuska, proklamirao je odricanje od svijeta i provodio kult patnji koji vodi ravnim putem golgoti.
Sto se tie nostalgije koju osjeam za majku crkvu,
to je dugaka pria koju bih rado ukratko ispriao.
Kad je Swedenborg uio da nije doputeno napustiti
vjeru otaca, mislio je na protestantizam, koji znai izdaju
majke crkve. Ili bolje reeno, protestantizam je kazna
nametnuta barbarima sa sjevera, protestantizam je progonstvo, babilonsko ropstvo. Ali ini se da je blizu povratak u obeanu zemlju. Veliki napreci koje katolicizam
ini u Americi, Engleskoj i Skaninaviji, navjeuju
sveope imenovanje, pri emu ne smijemo zaboraviti
grku crkvu koja je ve pruila ruku Zapadu.
San socijalista o ponovnom stvaranju ujedinjene drave Zapada, ali obuhvaene u jednom duhovnom smislu!
Molim vas samo, nemojte pomisliti da me politike ideje
vuku natrag k rimskoj crkvi; ne, ja nisam traio katolicizam, on se uvukao u mene nakon to me godinama
progonio. Moje dijete, koje je protiv moje volje prelo
na katoliku vjeru, pokazalo mi je ljepotu kulta koji je
od samih svojih poetaka bio i ostao ist, a ja sam uvijek
vie cijenio kopiju a ne original. Dulji boravak u zemlji
mog djeteta pruio mi je prilike da se divim velikoj
iskrenosti religioznog ivota. Dodajmo jo moj boravak
u bolnici sv. Louisa i konano moje doivljaje posljednjih mjeseci.
Nakon to sam ispitao svoj ivot, koji me je kovitlao
poput nekog prokletnika iz Danteova pakla, otkrio sam
da moje postojanje nije imalo nikakve druge svrhe nego
da budem poniavan i okaljan. Odluio sam da sam istupim pred svog krvnika i da sam zaponem sa svojim
muenjem. Htio sam ivjeti usred patnji, neistoe i
smrtnoga straha i spremao se potraiti mjesto bolniara
u parikoj bolnici Freres Saint-Jean-e-Dieu. Ta mi je
pomisao pala na pamet 29. travnja, poslije susreta s
nekom staricom u koje je glava liila na mrtvaku lubanju. Kad sam doao kui, naao sam na stolu otvo157

renu Seraphitu, a na desnoj je strani drvena trijeska


pokazivala ovu reenicu:
inite za Boga ono to biste htjeli initi za svoje
astohlepne namjere; ono to biste inili kad biste se
posvetili nekoj umjetnosti; to ste uinili za nekoga
koga ste voljeli vie nego njega; ili ako ste ili za
kakvom tajnom ljudske znanosti! Nije li Bog znanost
sama...
Poslije podne su stigle novine LEclair i kakav
sluaj! u tekstu je dva puta spomenuta bolnica
Freres Saint-Jean-de-Dieu.
1. svibnja prvi put sam itao Peladanovo djelo Kako
se postaje arobnjakom.
Peladan, meni do tog dana potpuno nepoznat, svladao
me poput oluje, i u moj je ivot sveano i pobjedonosno
ula objava vieg ovjeka, nieovog natovjeka, s njime
i katolicizam.
Da li je taj koji treba doi doao u liku Peladana?
Je li on pjesnik, mislilac, prorok, ili moramo jo ekati
nekog treeg?
Ne znam, ali kad sam kroz ta predvorja stupio u novi
ivot, poeo sam 3. svibnja pisati ovu knjigu.
5. svibnja posjetio me jedan katoliki sveenik, konvertit.
9. svibnja vidio sam u pepelu kamina Gustava Aolfa.
17. svibnja sam itao u Paladanu: Oko tisuute godine
bilo je dobro vjerovati arolijama; danas, na domaku
vadesetog stoljea, promatra dolazi do zakljuka kako
neke individue imaju neku fatalnu sposobnost da onome
tko ih vrijea nanesu nesreu. Uskratite li mu molbu,
prevarit e vas Ijubavnica; nanese li mu zlo, razboljet
e se: sve zlo koje mu hoe uiniti vraa ti se dvostruko. No, sluaj e razjasniti tu neobjanjivu povezanost;
sluaj je dovoljan za eterminaciju modernoga.
18. svibnja
itao sam spis o samostanu Beuron od Danca
Jorgensena, koji je preao na katolicizam.'
158

20. svibnja
Doao je u Lund neki prijatelj kojeg nisam vidio ve
est godina i nastanio se u istoj kui gdje i ja stanujem.
Kako sam samo bio uzbuen kad sam saznao da je i on
upravo preao na katolicizam! Posudio mi je katoliki
molitvenik (svoj sam izgubio prije godinu dana), i kad
sam ponovo itao himne i latinske crkvene pjesme, opet
sam se ugodno osjeao.
27. suibuja
Nakon niza razgovora o majci crkvi napisao je moj
prijatelj pismo u neki belgijski samostan i zamolio
mimo utoite za pisca ove knjige.
28. suibnja
ire se glasine da je Anniet Besan prela na katolicizam.
Jo ekam odgovor belgijskog samostana.
Kad bude tiskana ova knjiga, morao bi stii i odgovor. A onda? to onda? Nova igra bogova koji se
glasno smiju dok mi lijemo vrue suze?
Lund, 3. svibnja 25. lipnja 2897.

159

EPILOG
Dovrio sam ovu knjigu uzvikom: Kakva obmana.
kakva je alosna obmana taj ivotl
Zatim sam nakon duljeg razmiljanja uvidio da je ta
reenica nedostojna i precrtao sam je.
Meutim, neodlunost nije prestajala i ja sam se utekao Bibliji, da bih doao do uenog razjanjenja.
I tako mi je ala odgovor sveta knjiga ukraena proroanskim vrlinama vie od ijedne druge:
I okrenut u lice svoje od tog ovjeka, i uinit u od
njega poslovian primjer i iskorijenit u ga iz naroda
svojega, te ete saznati da sam ja gospodin. I ako bi se
prorok prevario, te rekao to ja gospoin prevarih onoga proroka, dii u svoju ruku na nj i istrijebit u ga
iz naroda svojega Izraela.
To je, dakle, moj ivot: znak, primjer, drugima slui
za uzor; pria koja treba pok'azati nitavnost slave i
asti; pria koja treba objasniti mladei kako se ne
smije ivjeti; pria kako sam se smatrao prorokom,
a sada sam razotkriven kao hvalisavac. I sada je Vjeiti
zaveo tog lanog proroka, da istupi i govori, i lani se
prorok ne osjea ogovornim, jer je igrao ulogu koja mu
je bila nametnuta.
Ovdje je, brao, jedna ljudska sudbina meu tolikim
drugima, i priznajte mi saa, brao, da ivot ovjeka
moe zaista biti velika obmana!
Zato je pisac ove knjige bio kanjen na tako izuzetan nain? Proitajte Mysterium koji prethodi tekstu
160

knjige. Taj je M ysterium napisan prije trideset godina,


prije nego to su pisci bili poznati heretici nazvani
Stedingh. Papa Grgur IX ekskomunicirao ih je 1223.
zbog njihove sotonistike nauke. Lucifer, dobri bog,
prognan i svrgnut od drugih vratit e se kad uzurpator,
nazvan Bog, svojim bijednim vlaanjem, svojom okrutnou i zbog svoje nepravednosti bude prezren od
ljudi i .kad se sam uvjeri u svoju vlastitu nesposobnost.
Tko je knez ovoga svijeta kad je osudio smrtnike da
grijee, a vrline kanjava kriem, lomaom, besanicom
i morom? Osvetnik kome smo predani zbog naih nepoznatih ili zaboravljenih zloina koje smo poinili na
nekom drugom svijetu!
A tko su ti Swedenborgovi duhovi kojima je svrha da
ljude ine boljima? Aneli uvari koji nas uvaju od
zlih duhova?
O, kakva babilonska zbrka!
Sveti Augustin je izjavio da nije muro sumnjati u
postojanje demona.
Toma Akvinski je navijestio da demoni prouzrokuju
oluje i gromove i da bi ti duhovi mogli povjeriti svoju
mo rukama smrtnika.
Papa Ivan XXII tui se na nedoputene zahvate svojih
neprijatelja, koji su ga tako muili da su iglama probadali njegove portrete. (Urok).
Luther misli da sve nesree, kao to su prelomi kostiju,
provale, izbijanje poara, kao i veina bolesti, potjeu
od avola koji se na taj nain zabavljaju.
Nadalje Luther iznosi miljenje da su izvjesni ljudi
ve na ovome svijetu nali svoj pakao.
Nisam li dakle, smiljeno okrstio svoju knjigu
Inferno?
Ukoliko italac posumnja u iskrenost mog pesimizma,
neka proita moju autobiografiju Sin sluavke i Ispovijed jednog luaka.
italac koji bi ovu knjigu smatrao izmiljenom, neka
usporedi moj dnevnik koji sam vodio an za danom
od 1895. A ova je knjiga samo preraeni i sreeni izvadak iz tog nevnika.
161