You are on page 1of 2

PRAVO, PRAVDA I PRAVEDNOST

Pravo
Sam izraz pravo ima mnogo značenja. Taj izraz je više zastupljen kao stručan
izraz jer se koristi više u npr. pravnoj teoriji, filozofiji, demokratiji, nego u
svakodnevnom govoru ljudi koji se ne bave problematikom pravom. Međutim
interesantno je da, kao što to kaže pravni filozof Đorđo del Veki, svi znaju šta je
pravo, ali im teško pada da ga definišu.
Dok je za neke teoretičare pravo sistem normi specifičnog logičkog značenja,
osobeni prinudni poredak, idejna tvorevina, za druge je sistem vrijednosti, tj. neki
oblik etičke pojave, treći pravo vide kao način da vladajuća klasa održi društveni
poredak, za nekog opet drugog, to je gledište da pravo reguliše slobodu čovekovog
postupanja kada bi ta sloboda bila u sukobu sa slobodom drugog čovjeka.
Moguće je utvrditi tri različita pristupa određivanju pojma prava:
jusnaturalizam za koji je pravo etička pojava, legalizam i normativizam pravo je
skup normi kao psiholoških ili logičko-jezičkih pojmova, socijalizam za koji je pravo
socijalno-materijalna kategorija.
Kada se poveže i nađe zajedničko ovome svemu dobije se definicija da je
pravo u objektivnom smislu ukupnost pravnih pravila, načela i instituta kojima se
uređuju odnosi u određenoj društvenoj zajednici. Njima su uređeni životni i društveni
odnosi među ljudima, ali odnosi ljudi prema društvenoj zajednici pod čijim pravilima
oni egzistiraju. Može se još definisati i kao sistem pravila i društvenih normi koje
reguliraju odnose među ljudima i organizacijama. Ko donosi ta ista pravila zavisi od
države o kojoj se radi. Pravo u subjektivnom smislu su prava i obaveze koje
pojednicu daju i nameću propisi objektivnog prava. Dakle, pravo treba da ostvaruje
pravdu, mir, sigurnost, slobodu i dr., a najviše društvene vrijednosti.
Pravo je širok pojam, koji se čak i dan danas još definiše i nije skroz završen.
Iz tog razloga postoji i mnogo grana prava: ustavno pravo, upravno pravo,
financijsko pravo, građansko pravo (stvarno, obvezno, nasljedno), obiteljsko pravo,
trgovačno pravo, kazneno pravo, radno pravo, međunarodno pravo, međunarodno
privatno pravo, građansko procesno prava i tako dalje.
Ljudska prava.

Ovo sve teoretski uvjetuje društvo gdje sve na svome mjestu i sve je ispravno i pravedno. . te zbog toga što je lični interes dominantniji od zajedničkog dobra. Korektivna počiva na načelu aritmetičke jednakosti . neizbježno je da između pravde i prava postoji velika povezanost.Pravda Pravda označava idealno stanje društvenih međuodnosa u kojim vlada poštenje. Dakle. zbog osobina pojedinaca koji nisu u stanju da budu pravedni. Pravednost je idealno. Obzirom na to da država vrši tu raspodjelu i obzirom da to ona vrši na osnovu zakona. Predstavlja oblik ljudskih vrijednosti. država) koji potčinjenim subjektima. dok se distributivna oslanja na geometrijsku jednakost . građanima neke države. Poznata je Platonova definicija za pravednost: „Pravednost je posjedovanje i djelovanje onoga što kome pripada“. slijedi odgovarajuće protivčinjenje. To znači da svako za svoj rad treba dobiti onoliko koliko njegov rad i vrijedi i da radi ono za što mu najviše ide od ruke ili za što je zapravo obrazovan. prema unaprijed utvrđenim kriterijima. Pravda je i pravičan i moralan oblik postupanja prema individuama i na nju se gleda kao na nešto što teži ka ispravnom.za izvršenu radnju. moralno i ispravno stanje stvari i ličnosti. Pravda može biti komutativna (korektivna) i distributivna. danas se to gotovo nikako ne susreće. tj. pa samim tim i sa pravom. Međutim. vrijednosno načelo raspodjele dobara i koliko tereta (prava i obaveza) treba dati subjektima društvenih odnosa. raspodjeljuje prava i obveze. ravnoteža interesa i raspodjela dobara.postoji jedan viši subjekt (npr. (ova podjela potiče još od Aristotela) Pravednost Pravednost je neposredno povezana sa pravdom. to je ta ravnoteža između našeg rada i dobitka na osnovu toga te opet uzvraćanja i opravdavanja tog dobitka.