Bizantsko Carstvo

Radi li se kod Bizanta 0 blistavom graclu iii 0 dalekoj fatarnorgani, velicanstveno] tijari na Bosporu, metropoli Orijenta iii suparniku Rima? Na pocetku je Bizant tek maleno selo koje na granici izrneclu Azije i Europe dorninira bosporskim tjesnacern. Od njega postaje napoleon Konstantinopol. neobicna bajka , luda ideja rirnskih careva koji su se obratili na novu religiju. Njihova je narnjera stvoriti novu drzavu koja se treba okrenuti prerna Istoku i odvojiti ocl Zapada. Rim vise nije rimski, a Bizant je vee bizanrski.

Osnutak carstva

Je li Bizantsko Carstvo tek prosiren]e Rirnskoga Carstva cija se moe proteze sve do Afrike? Za Charlesa Diehia Bizantsko Carstvo pocinje "onoga dana kada je Konstantin utemeljio Konstantinopal i ad njegaucinio drugi glavni grad Rimskoga Carstva, onoga drugog svibnja 330." Dvor mijenja sjediste, a zatim i uprava. Tako se nova metropola razvija na stetu stare. U 4. stoljecu jos se mogu narnetnuti rimske instirucijc. Posto su se rimski carevi Dioklecijan (285. - 305.) i Maksimijan zahvalili na prijestolju, slijedi razdoblje nernira i borbi za vlast podijeljenu izmedu Istoka i Zapada. Konstantin, sin nasljedriika "Augusta", koji su s -Cezarirna- tvorili tetrarhiju koja je za.pocela s Dioklecija nom, iskljucuje ina Istoku ina Zapadu jednog po jednog protivnika i sada je sam na celu uzdnnanoga carstva, Godine 313. donosi edikt 0 tolerariciji, tzv. Milanski edikt koji ornogucuje krscanirna cia se ponovno dornognu svojih imanja i prava koja su im oteli te cia u ricogranicenoj slobodi obnasaju svoj kult.

Car prima krstenje, uzima u ruke crkvene interese i tako stvara temelje nove drzave. Pise se novo poglavlje povijesti. To je pocetak krscanskoga svijeta ciji ce procvat zapoceu u Konstantinopolu. Kao neosvojiva tvrdava

7 Kada je Konstantin Vehki 330. godine posieiio S1)O] noui giaim: grad. dao je isleouati i novae koji jm'kazuje alegoriju Konstantinopola: oerunjena zena s rogom obil]« II ruci.

protiv barbara te kao morsko i kopneno uporiste na polovici trgovackih putova izrnedu Europe i Azije, Sredozernlja i Crnoga mora, Konstantinopol se sve vise siri te stjece ugled i blagostanje koje vise potjece od Parta i Sasanida nego od Latina.

Nakon Konstantina carstvo potresaju unutarnji nerniri. U totalnoj anarhiji carevi se medusobno sm.jenjuju. Predodzba 0 ujedinjenom carstvu ostaje unatoc podjeli podrucja vlasti na Istok i Zapad. Suprotnosti izrnedu obje carske sile jacaju i 395. godine prigodorn smrti T odozija I., posljednjeg cara u sredozemnorn podrucju dolazi do konacnoga raskida. Otada je Bizant leg ndarni i slavni grad jednoga Istocnoga Carstva.

Trajanje

Koliko stoljeca traje sJaJ ove kraljic iz tisucu i jedne nob? Kao jedina svj tska sila u 5. stoljecu Bizantsko Carstvo traje tisucu godina, dakle duze od Rima sve do 1453. godine, one drarnaticne, sudbonosne godine koja, posto su Turci osvojili Konstantinopol, dovodi do propasti i slorna carstva,

Prostiranje

Ogranicava li se Bizant sarno na grad Konstantinopol ili se proteze preko Bospora? Kad je Konstantin dosao na vlast, carstvo se sastojalo od podrucja

-plodrioga srpa«, africke sredozemne obale, Balkana, Italije, Spanjolske i Galije te dijela Germanije i anglosaskih otoka. Tijekorn svoje povijesti Bizantsko se Carstvo zbog stalnih gubitaka teritorija postupno srnanjivalo. Ma kako bila drarnaticna bizantska povijest u svorn dugom razdoblju kao carevina, toliko malo, s druge strane, glavni umjetnicki izrazajni oblici oslikavaju ovu dinarnicnu sudbinu, ovu posljedicu slavnih i pogubnih borbi, ukratko ovu suprotnost.

Povijest

Od 395. godine slijede daljnje invazije barbara koje dijele carstvo na vise kraljevstava. Napadaju: Aula, hunski kralj na Balkariu, Zapadni Goti koje vodi Alarik i Istocni Goti s Teoclorikom. Borbe koje su trajale do 488. godine pogoduju propasti Rima i Italije, no ipak ne uspijevaju potisnuti Konstantinopol.

Istok je isto tako izlozen novim opasnostirna, naime ratu protiv Perzijanaca (502. - 50S.) i arapskim napadima. Ne manje opasna posast prijeti carstvu iznutra u obliku vjerskoga raspada znatan razvoj krivovjerstava izazvan odredeniern Kristova bica cime se cirri dvojbenom bit krscanskoga nauka uopce.

-Isus istobitan s Bogornr- uzvikuje pristasa arijanstva. "To je pravo idolopoklonstvo! Mesija je tek srnrtriik, nadahnut doduse Bogom, ali ipak stvoren covjek, on je samo nositelj Boga."

-To je bogohulstvo protiv Stvoritelja i pravovjerriosti-, odgovara drugi, rnonofizit. -Zarnislimo crkvu Cije srediste ne bi bio neki bog. Naprotiv, Gospoelin nema u sebi nista ljudsko. Bozanski cluh je riaposljetku uzeo u sebe tjelesnu tvar.«

-Ali-, kaze prvi, -ako se oel njegova tijela napravi neka vrsta utvare prozete duhom, kakvu bi vrijednost za nas, koji smo od krvi i mesa, imalo njegovo uskrsrruce?«

-Zasto ne bismo ucinili-, uvjerava nas treci koji zeh pomirbu, Nestorijev ucenik, -od Spasitelja dvostruko bice koje je u isti mah i covjek i Bog? Isus koji je prolazan postize poslije preko bozanskoga logosa istinsku velicinu.« Ova razlicita teoloska odstupanja pobijaju se jedno za elrugim na Nikejskorn (325.), Efeskorn (431.) i Kalkedonskom koncilu (451.).

Protiv dviju prijetnji - vjerskih kriza i navala barbara - koje sve vise suzavaju granice carstva 1110ra se boriti car Justinijan (527. - 565.) uz potporu svoje supruge Teodore. Ta je zeria, kako sporninje Charles Diehl, -posjeclovala neke izvanredne kvalitete koje legitimiraju obriasanje najvise vlasti: ponosni nagon za akciju , musku odlucnost i promisljenu srcanost koja se dokazala u najtezim siruacijama.

U dvadeset i jednu godinu, koliko je vladala uz Justinijana, vrsila je snazan

i legiuman utjecaj na muza koji ju je obozavao. (. .. ) Od glave do pete zena koja je uvijek bila zaokupLjena time da se svidi, zahtijevala je sjajno ruho, bozanstve ne odaje, skupocjen nakit i stol koji je bio prekriven predrnetima ekskluzivnog i biranog ukusa.«

Vaden idejom 0 ujedinjenorn Konstantinovu carsrvu, ]ustinijan ponovno otirna zapadni dio od Gota (Italiju, Korziku, Sardiniju, Baleare i juznu Spanjolsku), narnece franackim kraljevima u Galiji svoju vlast, preotima africku i sredozemnu obalu od va ndala i tako stvara vlast koja je jos pojacana carskim autoritetom. strojava vojsku i centralizira upravu s ciljern cia ujedini kraljevstvo. Njegova diplornatska sprernnost omogucuje mu da na temelju gospodarskoga blagosranja prosiri utjccaj carstva izvan njegovih granica. Konsrantinopol postaje duhovno i politicko srediste svijeta.

No ipak, nakon slavne ]ustinijanove vladavine slijedi vrijerne anarhije iako je Heraklije (610. - 641.) neprestanim napaclima jurisao na uljeze. On spasava kraljevstvo ad Perzijanaca i Avara, ali Sirija, Egipat, Sjeverna Afrika i Annenija padaju u ruke Arapa. Lombardi napreduju pobjedonosno u Italiji, a Slaveni koji zive na Balkanu trajna su prijetnja carstvu koje je sada svedeno na Malu Aziju, Balkan i egzarhat Ravennu sto ga je osnovao ]ustinijan.

2 + 3 Doije zaujetne bronce iz doba oladauine cara Konstaniina dohumeruiraju vjerskll promjenu lih godina. Ii/eva je prikazan krscanski simbol mira, demo jJoganski simbol.

4 Pohraj Aje Sofije i carsee palace nalazio se neeoc Hipodrom, sagraden 203. god. f prosiren pod Konstantinom 'na podrllcje ad 400 x 150 metara. Bfeloeosna intarzija iz sredine 4. stoljeca pokazuje utreu dooeoticama na Hipodromu.

Carstvo ne sarno da mora redovito podnositi napade barbara, Perzijanaca i Arapa, vee ga potresaju i teske vjerske krize poput one slikoboraca u 8. i 9. stoljecu cija je posljedica sustavno unistavanje slika jer se smatraju bogoh u ljenjern.

"Jer stvarati slike znaci djelovati protivno prirodi bozanskoga i srozati je na razinu materije. Obozavanje slika znaci povratak u poganstvo, spustanje

svetaca na rang oriih koji su prije bili bogovi. Krscaninu ne dolikuje, objasnjava Epifanije iz Cipra, da zeli istraziti svoju dusu zavaravanjern ociju i zbrkom osjeta- (Rene Guerdan).

Raskol 1Z 1054, godine znaci konacnu podjelu izrnedu Istoka i Zapach. No unatoc toj pocljeli osjeca se postupno utjecaj Bizanta, ponajprije 1I slavenskim zernljama koje su pokrstili apostoli Ciril i Metod (9, stoljece), dok se na Zapadu koristitu iralo Sveto Rimsko - Njernacko Carstvo Karla Velikoga (800.),

Za vrijeme krize slikoboraca izaurski carevi slarnaju silovit polet islarna i iznova organiziraju monarhiju. Kasnije se Bizant vraca na svoju velicinu pod makedonskorn dinasrijom.

U sljeclecim stoljecima carevi dinastije Komnena takocter pridoriose tomu da Bizant opet stjece ugled iako se neprestance moraju potiskivati novi barbarski narodi, na prirnjer Norman: koji su prodirali iz Italije, Turci, Srbi i Ugari. Carstvo je ugrozeno sa svih strana No unatoc tomu Konstantinopol je sacla politicko i diplornatsko srediste sredozernnoga prostora i to ostaje sve dok ga nisu osvojilivenecijanski krizari 1204, godine, a to je udarac ocl kojega se nikacl vise nece 1.1 potpunosti oporaviti.

Postoje brojne kronike i izvjestaji 0 toj sla vnoj bitci, a rnedu ostalim i ona Geoffroija de Villeharclouina, jednog od cetiriju predvodnika Cetvrtoga krizarskog rata: »1 zatim je zapoceo okrutan i predivan jurisni napad brodova na grad, Uzvici izvikivani tijekorn borbe bili su tako glasni da se cinilo da ce se zernlja raspuknuti. c. .. ) A vitezovi su razorili troja vrata i prodrli u unutrasnjost. c. . .) Zatim se moglo vidjeti kako su Grci bili potuceni, a konji i konjusari, mazge i ostali plijen zarobljeni. Bilo je poginulih i ranjenih preko svake rnjere,«

Nakon vremena -preporoda- pod dinastijom Paleologa Bizantsko se Carstvo svocli na Nikeju, no one ipak ponovno vraca neke ad izgubljenih podrucja,

Unutarnje drustvene i vjerske borbe unistavaju tada ono sto je jos preostalo ad Istocnoga Carsrva, a konacni sudbonosni udarac koji su osvajanjem Konstantinopola zadali Turci 1453, god, najzornije prikazuje postupno slabljenje toga carstva koje je izloze no stalnoj nestabilnosti i nemirima zbog gra.nicnih sporova i borbe za vlast.

Jadikujte, krscani, krscani Istoka, krscani Zapada, oplakujte veliku nesrecu:

U utorak dvadeset devetoga svibnja tisucu cetir: stotine pedeset trecega ljeta sinovi Hagare zauzimaiu

sveti grad Konstantinopol.

Pljackaju crkve, deru svete slike, lome srebrne krizeve j gaze ih po tlu.

Njihovi konji nadiru u hrarnove, neokaljana hostija gazi se po blaru, ubijaju svecenike

i oskvrnjuju djevice.

Anonimni rekst 0 osvajanju Konstantinopola 1453. godine.

Tako urnire Bizant, zvjezdani treriutak svijeta kojim je vladala vjera, carstvo cije je vrijerne isteklo nakon tisucu godina slave i okrutnosti.

-Od 109 vladara 65 ih je urnrlo nasilnorn srnrcu, 1..11TlOrstvoI11: dvanaest ih je preminulo u samostanu iii u tamnici: trojica su urnrla od gladi; osarnnaest je osakaceno kastracijom te su im izbodene oci, nos i ruke odrezani, a ostatak je otrovan, udavljen, priclavljen, proboden boclezorn, baceri sa stupa il i oskvrnut otjcran u smrt. Ukupno je izbrojeno u 105 godina 65 prevrata II palacarna, na ulicarna i u voja rnama te 65 svrgavanja S prijestolja. Moglo bi se i reci da je Bizant bio apsolutna monarhija oslabljeria umorstvirna- (Rene Guerdan).

Krscanska i rimska umjetnost u opreci

No urnjetnost ostaje neovisno 0 svirn tim pohtickim nemirima uzviserio postojana, iako tiiekom stoljeca dakako podlijeze razvoju i povrernenim promjenarna.

Kakva je zapravo bizantska urnjetnost? Je li to mozda prva krscanska urnjetnost? U doba rodenja krscanstva ne postoji ni bizantski stil ni specificna krscanska umjetnost, vee sa1110 dogovoreni znak prepoznavanja medu prvim krscanima koji su zbog stalnih progona sto su ih nad njima provodili Rimljani bili prisiljeni zivjeti u podzernlju. Najcesce upotrebljavan simbol je riba po grckoj rijeci "IHTHYS" (riba) cija slova t.vore Krist.ove inicijale: -Iesous Hristos Theou Hyios Soter" (Isus Krist., Bozji sin, Spasitelj).

Drugi su kodovi bili paun - simbol besmrtnost.i; golub s rnaslinovom grancicom u kljunu - znak Duha Svetoga i najave nebeskoga mira; sidro iii camac kao izraz krscanske nade: dobri past.ir i Bog ot.kupit.elj - spasitelj izgubljenih dusa , oranti kao vjeciti duhovni zivot, gozba - ponavljanje svete vecere.

Kada je krscanska religija na kraju 4. stoljeca bib proglasena drzavnom religijorn, vjerriici napustaju podzernlje i od njihovih simbola nastaju ikoriografske terne. Katakombe, dakle podzemna groblja koja SLl vjerske zajed-

nice oprernile ovim prvim znakovima, izranjaju iz rnraka i pretvaraju se u baz ilike. Najprije nastaju ondje rudimentarne slikarije, a poslije i mozaici koji svjedoce 0 Bozjoj prisutnosti I predstavljaju svete apostole i muceriike. Je li, dakle, od toga casa rijec 0 krscanskoj umjctnosti? Moze li se ona otada dovoditi u vez.u S Bizantorn?

Mozaik -Tri a ndela kod Abraharna- u crkvi Santa Maria },1aggiore u RilTIU (pooetak 5. stoljeca) ima nedvojbeno finiju izrazajnu snagu nego rnozaici u katakornbama, no ne postize strogu svecanost i nematerijalnost koja podsjeca na jedan drugi svijet popur mozaika iz crkve San Vitale u Ravenni (6. stoljece) koji prikazuju cara Justinijana i njegovu zenu Teodoru.

Prvi pokusaji krsca nskih urnjetnika vode, tako se cini, od prvih oranata iz katakornba do -Pa ntokratora-, Krista kao vladara svijeta u bizantskirn kupolama. Tako i razvoj starokrscanskih fresaka, pa cak i odredenih mozaika, sve do mozaika iz 4. i 5. stoljeca, najavljuje u isti mah otkrice profinjenog i suosjecajnoga jezika.

o bizanrskom stilu pise Andre Malraux: »1 kad su naposljetku presta Ii nazivati bizantskima sve slike koje se vise nisu rnogle pripisati ni antici ni srednjem vijeku, poceli su nazivati antickima one koje nisu izgledale poput ikoria. Posto su bili pripisani nekom nejasnom bizantskom stilu, mozaici iz San Lorenza u Milanu , 1Z Santa Maria Maggiore i Santa Puderiziane u Rimu pripali su dakle 'kasnoj antiei'. Ali oni se ne mogu svesti na anticke slike (. .. ) Rirnski je mozaik prikazivao bogove, a krscanski mozaik je izraz Krista-, jer -orio sto su krscanski urnjetnici zeljeli od prvog u katakombarna naslikanog oranta sve do vecere kada je Rembrandt povukao posljedriji potez kistorn, Augustin je sazeo u rijeci koje su vrijedile rnnogo stoljeca: hvaliti Boga.«

Tko je uostalom bolje razumio tu zajednicu i intenzivnije je prozivljavao od svetog Augustina: -Nista nije njeznije od vase ljubavi i nista ne osjecam kao vece dobrocinstvo od vase istinirosti od kakve nema ljepse ni sjajnijeClspoutfesti, knjiga II., poglavlje Vl.).

Otkrivenje nadsvijeta s onu stranu pojavnoga svijeta odreduje Bizant koji je prije nasljednik Istoka nego Rima gdje umjetnici oponasaju stvarnost zemaljskoga zivota. A kakve se izrazajne mogucnosti nude tadasnjim krscanima da -oslikaju onaj drugi svijet-? Ipak samo rimska urnjetnost, ali ta urnjetnost istice slavu bogolikih careva koji su sigurni u sebe i svoju 11l0C i u cijem pogledu nedostaje svake dusevne dubine. Poganski Rim se prikazuje na javnorne trgu poput glumaca na kazalisnoj pozornici. Pateticna govornikova kretnja krije prazninu njegove duse kao sto ruho prekriva tijelo. Kip cara Augusta svjedoci 0 raj samouvjerenosti i odsutnosti duhovnoga zivota sto je tako specificno rimski: realisticne crte lica sa sa modopadnirn i urnisljenim izrazom, prostudirani pokreti muskarca koji se nalazi u javnosti i koji je navik nut govoriti pred publikom: dugacka tunika, tek blijeda kopija grckih ciji lagani i skladno poredani nabori oblikuju kornpo-

5 Arhandeo Mibae! postao je zaswnikom k6::anskih /"()J~\ki. U likouno] umjetnosti postao je preduodnieom nebesleib vOi,ki, kao i na 0 ont lerilu bje/okwiloga diptiba ir ranoga 6. stoijeca Ot» ploce ZLI pisanje kCJ/e se mogu .~klopili Ilmjetnici1i su izradene i sll/file')"1I lsao pismo. notes. POI 'elj'a itd.

ZlCIJll klasicnoga bareljefa ili arhajske skulprure iz 7. j 6. stoljeca prije Krista .

. -Nedvojbeno nikada nije postojao narocl kojern je tako remeljito i ustrajno bio uskracivan plasticni stil kao rimskom narodu- (Andre Malraux}

o sada je carski kult bio nerazdvojno vezan s krscanstvorn, novom vjerorn koja se sirila cijelim carstvom,

Rimski urnjetnicki izraz krscani ne mogu prihvatiti pa zato postoji potreba da se srvore druge forme kOje mogu otkrivati Bozju tajnu. U tOlne lezi genijalnost covjeka nadahnutoga novom vjerom, kojega potice do tada nepoznata nada i kojernu ce terneljna potreba biti izraziti ovaj osjecaj -sasvim drugoga- u neposredno osjetljivorn jeziku kako bi se uspostavila nerazdvojna veza izmedu covjeka j nadzemaljskih sila.

U pocerku krsca nstva umjetnik se nuzrio sluzio znakovirna rimske ikoriografije koji su medutim liserii svakoga znacenja: oel Henna koji nosi OVCU ili janje (Hermes Krioforos) nastaje Dobri pastir; od govornika 1I sluzbi Rima - Krist i Mesija iz Staroga zavjeta. Anticki oblici kOje nalazirno u krscanskoj urnjetnosti nisu Praksitelovi ni cak lose kopirani, oni su sarno oblici koji ne sadrzavaju nista vise. -Da nisu izgubili dusu, ne bi ih krscani ni mogli upotrebljavati kao svojc znakove (Andre Malraux),

Isto vrijedi i za Apolonovu metamorfozu na sjeverozapadu Indije u podrucju Garidhare O. do 4. stoljeee nakon Krista) koja je uvedena dolaskorn Aleksandra Velikoga prigodom njegova osvajanja Indije u 4. stoljecu prije Krista. -Ier tako kao sto ce anticki oblici II Bizantu naici na Krista, naisli su prije u rnakedonskim kraljevstvima u Indiji na Buclhu.« No u torn slucaju -grcki duh je stavio svoj dar prikazivanja u sluzbu budizrna koji je ocito prvi put ozivio prizore iz zivota rnudraca i tako prazno mjesto koje je do tada simboliziralo 'prosvjetljenje' nadoknadio svojorn slikorn. Ali crkveni je red zarnijeriio palacu- kao bazilika forum. -Skulpture se vise nisu nalazile na trgovima vee na mjestima na kojima se posjetilac usudivao ponasati sarno po odredenim obreclima slicnirn onima svecenika.« Ova je prornjena, iako posve razlicita od one Hermesa Kriofo rosa , jednako sirnptomaticna i karakteristicna za nastanak stila za koji su potrebni urnjetnici, a ne ilustratori:» itko osim umjetnika ne moze stvarati slike koje se razlikuju od vanjskoga pojavnog svijeta.« Tako su -budizarn i krscansrvo mogli preuzeti Apolona i Dobroga pastira privrerncrio kao sirnbo1, ali ne od njih praviti svoju sliku i prrliku. Sarno je njihov stil rnogao izraziti ono sto su jeclan i drugi imali bozansko u sebi- (Andre Malraux).

U primitivnoj krscanskoj urnjetnosti zriakovi uzeti iz rimske ikoriografije popraceni su dirljivim nespretnostirna U stilu koje se mogu naci na zidovima katakomba.

Na jednoj stijeni Lucinine kripte 1.1 katakombi Svetoga Kaliksta 1.1 Rimu nalazi se duguljasta riba paste1nih boja koja na lec1ima nosi kosaru s pedeset hljebova. Ovdje simbolizam. iako strogo krscanski, dobiva ponesto drukciju boju: riba je hrana, a uskrsli Krist ju je jeo, tako ona postaje sirnbolorn euharistijske gozbe kod koje se cesto prikazuje uz kruh. Ovaj jednostavan znak dovoljan je da podsjeti krscane na ono bitno 1.1 njihovoj vjeri, dok u ikonografiji svih indoeuropskih naroda riba kao amblern vode utjelovljuje plodriost i mudrost.

U Priscilinim katakornbama u Rimu Izida noseci svoga sina Horusa

6 [J srediinjo} kupuli bizantske a/we Krist se tesla j)rikazivClo kao Pantoerator (uiadar wegu soijeta). Dudje tidimo mozaie (kasno 11. sto(jde) is: manastira u Dafniju kod Alene.

(egipatska ikonografija) pos aj svetorn Djevicorn s djet tom Isu om sirom otvorenih ociju uperenih u n sto apsolutno, U Boga. Tek vrlo shematski i rudim ntarno nacrt n mali Isus pri ija se uz rna] ~in grudi.

Znakovi koji su pas ali prazni i koji ne evociraju ill na kakvu vjerodostojnost a pogotovo He filozofiju, poprimajLl drugi smisao u odnosu na vjeru. A kako bi ova novo znac nje ljud loga bitka, covjeka ovisnog 0 svom Stvoritelju, mogla naci izraza u slikarijarna krscanskoga groblja i posHj u mozaicima urnj tnici prvo pokusavaju zani: kati egzistenciju Rima, tj. ne prikazuju vise njegov svijet vee posreduju neki skriveni zagrobni svijet kojim lada Pantokrator,

Slike u boji

17 U fundus Tretjakovske galerije u Moskvi ubraja se danas -Vladimirska Bogorodica- 02. sroljece) koja je postala moclelom ikona u Rusiji,

18 Manastir Pantokratora na Atosu uterneljen je 1270. goel. i uzdize se na stijeni na moru. Sagraden je kao zastita od gusara poput kakve utvrde,

19 Iz Dionizijeva manastira (na brdu Atosu) potjece ova ikona svetog Ivana Krstitelja za koju se pretpostavlja da je naslikana u novij doba po srednjovjekovnom uzoru.

20 jedan od najpoznatijih manastira na Atosu je samostan Simuna

Petra sto ga je 1I 14. stoljecu sagradio pustinjak Simun na slikovitu polozaju na strrnoj stijeni.

21 Freska koja prikazuje Posljedn]i sud (nastala 1547.) nalazi se u refektoriju Dionizijeva manastira na Atosu,

22 Bogato ukrasena ikona u manastiru Sv. Pavla ria brdu Atosu s likovirna u ernajlu. Vjerojatno se upotrebljavala kao uvez za Bibliju.

23 Manastir Sv. Grigorija koji izgleda poput kakve male utvrde uterneljen je u 14. stoljecu, a kasnije je vise puta snazno razaran i i2110va podizan,

24 Novoizgradena kolosalna bazilika Aja Sofija u Konstantinopolu zavrsena je 537. god. pod carem justinijanom .. Minarete SLl posli]e poeligli muslimani,

Taj drugi svijet Ci11i se da unatoc bitnoj raz.lici prije nalikuje onomu Egipta i njegovih faraona ili jos rnisterioznorn svijetu carsrva sjena na Srednjem istoku, u svakorn slucaju svetorn prostoru. ·,,1 ova veza izmedu umjetnosti i sakralnog obuzirna covjeka u njegovoj clubini rna iz koje civilizacije dosao. Strucnjaci za ra11U povijest potvrduju ttl cinjenicu koja vrijedi vee oel pojave spiljske umjetnosti. Sve rase svih klimatskih zona potvrdile su postu pno tu unutarnju povezanost, to nastojanje svojstveno covjeku koje ga potice na to da izrazi ono sveto, transcendentno u torn drugom jeziku urnjetnosti u SVilTI njezinirn posebnim oblicima- (Regine Pernoud).

Kako bi stvorio pre dodzbu 0 zagrobnom Kristovu zivotu, slikar, a poslije i urnjetnik mozaika, vraca se u ukocenost tipicnu za Istok kakva posebno dolazi do izrazaja II perzijskim figurarna -plernenitih Mcdijaca- na stubarna kraljevske palace u Persepolu.

On se udaljuje od skladnih i nadahnutih linija statua klasicne Grcke koje su nakon manirizrna i virtuoznosti helenistickoga razdoblja kopirali Rimljani, a da nisu shvatili njihovo podrijetlo. Ukrasavanje viticarna i sloboda pokreta Ijudskoga tijela karakteristike su koje obiljezavaju antiku i koje u Grckoj posreduju nastanak prirode i covjeka prerna njegovoj prirodi, Nepokretnosti Istoka suprotstavlja se likovni prikaz bozariskoga u svemiru, moe koja svoju snagu crpi iz ritrna linija i krivulja,

I umjetnik ce prekiriuti s arabeskorn te se vratiti stoljetnoj konfrontaciji koja se iznova javlja pri svakorn ozivljavanju sakralnoga. Hijeratizmu se pridruzuje shernatizarn koji pogoduje nestvarnosti i dehumanizaciji. Na jednoj od mectustijena Dornitiline katakornbe sjedi Krist usred apostola i cetiriju svetaca. Nabori na odjeci nisu vise rirnski: snazno su istaknuti, a linije se doimlju vrlo graficki i odsjecerio. Prikazani likovi zauzirnaju frontalan stav i isticu se zbog savrserie odsutnosti svake slob ode pokreta. Njihove su siluete ispruzene po duzini, a noge kao da ne doticu tlo. Oci snazno uvecane podocnjacima uperene su prerna svijetu Boga sto ga objavljuje njegov sin Isus.

Najvaznija vrsta umjetnosti: mozaik

Starokrscanski i ranobizantski rrrozafk

Dernaterija lizacija nalazi svoj savrsen izraz II mozaiku koji ce postati najvazriijorn urnjetnickorn vrstorn Bizantskoga Carstva i eije se znacenje ni danas jos ne moze tocno procijeniti.

Poriajprije ne moze se reducirati na obicni povijesni dokument bizantske civilizacije. Na Siciliji mozaici u Piazzi Arrnermi (Villa del Casale, rirnska umjetnost 4, stoljeca) predstavljaju djevojke pri igri. One zrcale svakodnevni zivot u Rimskorn Carstvu. Drukcije je u Bizantu. Njegova povijest umjetnosti nerna ni najmanje veze s povijesti njegova doba. Kako su -Dobri pastir- i mriogi prikazi svetaca i rnucenika 1110gli davati podatke 0 vrernenu U kojern je trgovac hranom bio javno bicevan kad bi spekulirao, a zlataru je bila odsjecena ruka sarno zato sto je prodavao srebro bez pccata?

Mozaik se moze prornatrati i kao kronika, tj. kao zbirka izvjestaja u vrernenskom slijedu, jer carstvo se sastoji od rnnosrva najrazlicitijih zemalja i regija kao sto su Italija, Sicilija, Grcka, Konstantinopol, Srednji istok i Sjeverna Afrika ..

Mozda mozaik ima sarno dekorativnu funkciju? Mozda i ne, unatoc svom raskosnorn izgJec1u koji je tipican za Orijent i svojoj ocitoj slicnosti s mozaicima rimskih palaca koji sluze sarno ukrasavanju. -Kad su Rirnljani u toj tehnici otkr ili 'slikarstvo za vjecnost, c1jelo Ijudske ruke koje rnoze unistiti sarno Ijuciska ruka', ubrzo su zakljucili kako je neunistiva i izvrsno pogodna cia se po njoj hocia. Na zidu su je katkacl upotrebljavali kao zarnjenu za slikarstvo, ali vecinorn kao dckoraciju slicnu svojirn poptocenjima- (Andre Malraux).

Rimski mozaik cije staklene kockice ornogucuju vjerno oponasanje stvarnosti ponajprije je posve dekorativna urnjetnost kao na primjer rnozaici u terrnarna u San Biagiu na Siciliji.

Bizantski je mozaik, naprotiv, posve podreden terneljnoj ideji krscanske religije, naime pohvali Boga zahvaljujuci osobnoj sponi koja stvara vezu svojom rijecju, svojom istinom, ali i svojorn iskrenorn stvarnoscu kakvu je Gospodin ocitovao Mojsiju u zapaljenorn grmlju:

-Ne prilazi ovamo! - rece. - 1z1.1j obucu 5 nogu! Jer mjesto na kojern stojis sveto je tlo! Ja sam - nastavi - Bog tvoga oca; Bog Abraharnov, Bog Izakov, Bog Jakovljev. Mojsije zaklorii lice: bojao se u Boga gledati- (Stan zaujet, 2, Mojsije 3, 5-6).

Sarene kockice od stakla iii ernajla koje se upotrebljavaju u bizantskom mozaiku i opcenito vrlo se jasno isticu 1I strukturi likova kao elerrrenti koji pridonose predodzbi 0 transcendenciji -stvarne slike«, umjesto da oponasaju ili prikazuju prividnu stvarnost koja podlijeze kronoloskorn slijedu vremena i konvericijama. -Pohvala vjecnoga svjetla iziskuje da se grad nalazi u suglasju s osobama u nekom svijetu koji nije onaj pojavnih oblika. Oblici se ne oslobadaju sarno vjerorn ad svoje vanjstine vee darom pronalaska- (Andre Malraux).

Umjetnik mozaika najprije pocinje oblagati zid cernentorn od srnrvljeriog rnrarnora i vapnenca. Zatirn sHjedi drugi, finiji sloj cementa na koji se stavljaju kockice od ernajla koje Sli koso odrezane da bolje prianjaju. Kockice dobivaju boju od metalnih oksida koji se mijesaju 5 rastaljenim staklorn osim zlatnih i srebrrrih kockica. One se prevlace vrlo tankirn listicima zlata i srebra i na kraju tankim slojern stakla .

.. Odbijanjem iluzije u rimskoj urnjetnosti krscanska je umjernost spoznala, kad je htjela odvojiti svoje figure od zida ne u korist neke nove iluzije vee

7 Ouaho je struleturiran. zidni mozaik: lopeka

2 grubi slo] ibuke 3 [iniji slo] ihuke

4 urlo fini slo] ibuke

5 tesserae (hoceice) sa zlatnim plocicama 6lesserae

u korist tajne, jezik svojih boja- (Andre Malraux). Mozaicna je urnjetnost ponajprije -umjetnost izraza cistorn bojom-. Duboki plavi i ljubicasti tonovi, krvavoervena boja i ostali erveni tonovi primjenjuju se najcesce, jer imaju najvise simbolicke snage, kontrastiraju s rirnskim pastelnim i okerskim tonovima koji se posljednji put nalaze u karakornbama.

Ova umjetnost boje - koja je nuzna kako bi se ozivio -drugi svijet- - razvit ce se poslije u disonaneiju tonova boje koja ce neposredno nadahnuti spanjolskoga slikara El Greca, velikoga mistika 16. stoljeca. Kristalna boja mozaika dolazi treriutacno do izrazaja zbog refleksa suncanog svjetla na koekice.

Mozaik u Santa Pudeneiani 11 Rimu (4. stoljece) jedan je od prvih primjera, Okvir mozaika ogranicen je samom arhitekturorn, naime poluokruglom apsidom. Umjetnik mozaika pronalazi sustav slozen u -slikovrie povrsine- k.oji cini skalu boja drukciju od one u stvarnosri jer je rijec 0 prikazu sasvim drugog svijeta. U njernu dorninira Krist koji sjedi na orijentalriorn prijestolju, okruzen apostolirna i svecima Pudericijanorn i Praksedorn, koji su ugostili Petra i Pavla za vrijeme njihova boravka u Rimu. Iza tih osoba stvorena je iluzija unutarnjega prostora iz kojega se orvaraju vrata u tarnnoplavu tarnu. Prostor nije vise zernaljski nego je vee simbolican. Iznad Kristova lika uzdize se na uzburkanorn svodu nad nebeskim Jeruzalemon~, koji je prikazan bez ika kve perspekrive, zlatni kriz ukra.sen dragim karnenjem pocisjecajuci na Kristove muke. Na obie strane nalaze se sirnboli cetvorice evandelista; Matej s ancteloln,Marko s lavorn, Luka s bikom i Ivan s orlorn. Na prvi pogled ova bi inscenacija mogla biti rimskoga podrijetla, no lik Krista utjelovljuje proroka, Bozjega sina. Drzanje mu je svecano, lijeva mu ruka pokazuje prema aposrolima kao Bozja ruka. Iabori na njegovoj odjeci, koja nije vise carska tunika, kruci su i cine je tezorn. Njegov gotovo oclusevljen pogJed izrazava savrsenu i beskrajnu Ijubav za ljude. Obje svetice i apostoli koji ustraju u riepornicnim kretnjama stoje na nizoj razini od Krista te se cini kao cla su posve podredeni njegovoj svernoci.

No umjetnik se ne oslobada posve utjeeaja antike kao sto to dokazuju Ijupko lice jednog od likova na krajnjoj desnoj strani u apsidi te zadrzavanje oblina i arabeska, posebno u drzanju dviju svetica. Ali jeclan je korak vee izvrsen. umjetnik mozaika traga za vlastitorn izrazajnom formom! On iskusava i usmjerava odsad svoje stvaranje na jedini njemu zamisliv eilj: glorifikaeiju Boga.

U rnauzoleju Gale Plaeidije u Ravenni (5. stoljece) posjetitelja vise nista ne podsjeca na Rim. Zvjezdano nebo na gJavnoj kupoli i na cetiri bacvasta svoda sjaji tako clubokim plavetnilorn, krakovi zvijezda od zlata blistaju tako intenzivno da oclmah ulazi u drugi, ne vise zernaljski vee bozanski svijet koji je covjek prevladao. Na cetiri kuta kupole nalazi se tetrarnorf, simboli cetvoriee evandelista. Na zidovima u podnozju kupole prikazani

su nepokretni apostoli koji se razlikuju ad simbolicne pozadine - plave poput n06 i zute poput zlata - sto su tipicne bizantske boje.

Nacin prikazivanja Dobroga pastira koji je naslikan na jednom oel straznjih zidova cini se da je izravno nadahnut rimskim uzororn. Krajolik u pastelnirn toriovima bogat je vegetacijom. Lik bi zapravo bio tek obican pastir koji cuva ovce U idilicnorn krajoliku da ne drz! umjesto stapa sveti kriz, da nerna aureolu i cia IUU pogled nije usmjeren u svijet koji se bitno razlikuje od poganskoga Rima. Slika antickoga pastil-a koja se prirnjenjivala u freskama katakomba, potpuno liseria svoga rirnskoga znacenja, dobiva ovdje 1.1 mauzoleju Gale Placidije puno znacenje.

Krstionica pravovjernih i krstionica arijanaca u Ravenni zorno prikazuju traganje za vlastitirn stilorn, pogodnim da izrazi ono sakralno. a najvisem mjestu kupole vidi se Kristovo krstenje. Yoda u rijeci, koju prikazuju svijetloplavi zljebovi, prozirna je i u njoj se naziru Kristove noge. Golub iznad glave Bozjega sina sirnbolizira Duha Svetoga. Jos svecanije, ali i kruce, pojavljuje se Krist u krstioriici arijanaca, ukocenih ociju posebno istaknutih tamnirn podocnjacima. Zlatna pozadina naglasava vjersku zajednicu, tajnu vezu izmedu Boga i ljudi. Ovu inscenaciju uokviruje dvanaest apostola koji kao da stojeci lebde u zraku. Jos 5U riematerijalniji mozda 1.1 krstionici arijanaca gdje se kruzno postavljena pratnja zarvara prerna praznom prijestolju koje je priprernljeno U ocekivanju Svernogucega.

Drugi primjer je crkva Svetoga KUZ1l1e i Darnjana (527.) u Rimu. Krist prikazan u apsidi izraden je po uzoru na rimskoga govornika. edvojbeno je i ovdje njegova ruka usmjerena na gomilu, no on to cirri 1.1 znaku propovijedi i navjestenja kraljevstva Bozjega jer -Bizant zel: izraziti svijet kao misterij- (Andre Malraux) Playa pozadina posuta Jakim i pahuljastim oblacima ciji se tonovi prelijevaju od nebeskornodre do bogato nijansirane grimiznocrvene boje tvori ravnotezu prerna osobalna:» Biza ntu kao i u Sverorn Kuzrni olovna poput indiga playa pozadina mozaika ne budi sarno predodzbu 0 svijeru kao 0 necern drarnaticnorn, vee i dojam da su osobe zatocene 11 zatvoreriorn svijetu i Iisene neovisnosti kao sto krscanstvo zahtijeva od drzave zivot svakoga pojedinca kako bi ga privezala na krscansko ociredenje, na zmiju i Golgotu- (Andre Malraux).

Kristova teska i debela tunika krutih i neprirodnih nabora nerna vise nikakve veze s onom rimskoga vode procesija te se 1.1 toj savrsenoj ravnomjerriosti doimlje krajnje monotono. Linije crteza su tako krute i odsjecene da vise nalikuju gravid. Dakle sve upucuje na to da su bizantske pre dodzbe 0 vrijednostima u ostroj suprotnosti prema rirnskima pa se te razlike ocituju i u urnjetnosti. No tu bizantska urnjetnost ne postize savrsenstvo jer, poriajprije, Kristov lik pokazuje jos neke nespretnosti. Tek u 6. stoljecu ona doseze vrhunac. U to doba car Justinijan pornaze carsrvu cia se povoljno razvija, a urnjetnicka djela koja su sacuvana svjedoce 0 pokusaju cia se prikaze taj nadnaravni svijet kojirn vlada vjera.

8 Bazilika 51', Dimitrija L/ Sotunu razorena je doduse 1917. kad je izbio podar; no ponouno je restaurirana izmedu 1926 i 1948. godine. Njextn zacijelo najstariji mozaie (oko 610. - 647.) prihas: je suetoga Dimitrija l/ prat nji bishupa Donora na stupu na koru baailihe,

Bizantski rrrozafk

U Sant' Apollinare /vrUOlJO (519. - 558.) u Ravenni Justinijan izvrsava promjene na mozaicima izraderiim prije 526. god. pod gotskim kraljern Teodorikom. Iz toga proizlazi neobican kontrast izmedu dvaju stilskih pravaca. Justinijanovo djelo pokazuje se kao vazno i urnjetnicki savrserio. Gornji dio crkvene lade prekriven je mozaicima koji prikazuju svece kako se u procesiji krecu prema apsidi. Vjernika, kao 1.1 ranijim bazilikarna, prihvacaju kor i olrar, 110 ovdje je vee prihvacen pomocu ritrnickog slijecla stupova i lukova koji podupiru bocni zid na kojem su prizori na rnozaicima. ave procesije koje istodobno vise u zraku navode srce vjernika poput kakve bozanske pa sukladno tomu i skladne rnelodije da zapjeva:

Obradovah se kad mi rekose -Hajdemo u Dom Jahvin!« Eto, noge nam vee stoje

na vratima tvojim, Jeruzaleme. jeru zaleme, grade cvrsro sazdani i kao 1.1 jedno saliveni!

Onamo ulaze plernena, plemena Jahvina, po zakonu Izraelovu

cia slave ime Jahvino.

Psalarn 122

Svetice i mucenice koje vode tri andela i sveta tri kralja prilaze Mariji s djetetom, dok sveti Martin hocia ispred svetaca i muceriika. ani prinose Mesiji brojne Zrtvene darove i tako zahvaljuju Bogu koji je svog sina poslao radi spasa covjecansrva.

Ovaj dovrseni prikaz pokazuje ponesto izduzene siluete, no unatoc jednoobraznom slijedu muskaraca i zena, njihovo drzanje i njihova lica pokazuju ipak zarnjetne razlike. Tipicno bizantska odjeca svetaca kod muskaraca je krajnje jednostavna, dok kod zena pokazuje izrienadujucu raskos.

Sjaj justinijanske umjetnosti rnoze se najbolje ocitati na mozaicima crkve San Vitale (525. - 548.) u Ravenni. Car Justinijan i njegova zena Teodora, jedno nasuprot drugome, okruzerii visokorn pratnjom, prinose 1.1 apsidi darove velicanstvenom Isusu, -Umjetnici mozaika iz Ravenne ne predstavljaju ni orio sto vide ni teatralni fragment svijeta koji ih okruzuje, vee svjesno - negaciju prolaznoga. Njihov stil nastaje kao toliki drugi stilski pravci na Istoku iz nuznosti da se prikaze ono sto se racionalno ne moze prikazati, naime cia se pokaze ono nadljudsko pomocu ljudskoga - ne sam svijet vee ono sto je u svijetu iii izvan njega vrijedno da bude prikazano(Andre Malraux).

9 Za posoeceuja (548) crhoe ;:'(;//7 vitate u Raienni apsida je hi/a obkdena raseosntm mozaicima l1epoznatog majstora. Na sjeiernom zidu prikazan je carjustinijan {(fa.le glaca ukraiena krunom i okndeua aureolom.

Zato su i prizori strukturirani na zlatnoj pozadini i povrsini tla raznih nijansa zelenih tonova i to nasurnce bez pozivanja na neko odrec1eno mjesto. a slici Teodore mozerno prepoznati iluziju interijera s kornadima tkanina ria crnoj nestvarnoj podlozi. Vrlo hijeraticne, pretjerano izduzene figure cini se kao da lebde ria ovirn konvencionalnirn pozadinarna. Njihove lagane bcstezinske noge presijecaju se ne brinuci se nimalo za perspektivu jer zadaca urnjetnika nije bila da stvara zernaljski prostor. Dugacka i raskosna ruha zivih boja kao sto su erna, bijela , zelena narancasta, playa i zlatna, cije su konrure ucrtane tamnijim rubovima, padaju u pravilnim, krutirn j shernatiziranirn naborirna. Likovi se drze . vecano i ukoceno a carski je par, iako svernocan na zemlji, podreden Pantokratoru p o'put svih ostalih likova.

U njihovu pogledu koji nije tako bezizrazajan kao na rimskim portretima Cusporedi vestalku nazvanu -Zuifarella-) sjaje nepokretne 06 koje su kao uklete usmjerene prerna vjecnoj svjetlosti. Pri svakoj dirljivosti koncentrira se pogled na apsolutno, a u ocirna se zrcali slavljenje Gospodina:

Aleluja!

Hvalite jahvu, svi puci, slavite ga, svi narodi!

Silna je prerna nama Ijubav njegova, i vjernost jahvtna ostaje dovijeka:

Psalarn 117

Odbijanje tjelesne pojave pokazuje se vee na grobnirn portretima naslikanim na koptskim sarkofazima u Faiyumu (Egipat) koji, iako su rimski, zrcale vjecnost i Egipcanima tako vazan zlvot poslije srnrti. No ovdje vjecni zivot ne znaci jednostavno drugi zernaljski zivot, vee vise spas duse i povlasticu da se covjek sm.ije ubrojiti rnedu odabrane za nebeski jeruzalem. -Vjecni zivot podaje pojedinacnorn lieu nov izraz c. .. ) Slike nekih oranata postaju zbog cvrstog pogleda velikim ocima uzvisenirn portretima- (Andre Malraux),

Kriza ikona

Na pocetku 8. stoljeca dolazi do krize slikoborbe, a bizantska umjetriost trpi gubitke koji se nikada vise ne mogu nadoknaditi. Godine 726. car Leon III. zabranjuje upotrebu ikona, tj. slika svetaca, osudujuci taj kult kao idolopoklonstvo, bogohulenje i krivovjersrvo. Nedvojbeno se potkraj 7. stoljeca ocituje tendeneija da se nade jace usredotocuju na caranja i elida, a kult slika se takoder intenzivira. No protumjere vode do katastrofalnih posljedica. Mozaiei se gotovo posve uriistavaju. Crkvene freske se na groteskan nacin prikrivaju grafitirna koji prikazuju mrkve, repe i glave cvjetace. No ta borba nosi i okrutne i bolne drame.

"Vise od 60 tisuca svecenika prisiljeno je potraziti utociste u juznoj Italiji ili se povlace u brda. Tu se zene za koje se sumnja da su u grudnjake zavezale relikvije odrnah progone, hvataju i ubijaju, a vojnici ne prezaju od toga cIa petarna gaze po ostacima odrezane ruke. Ondje si i svecenici daju osmuditi bradu, oguliti k02U na glavi i otvorenu ranu u riuzdi zacepiti slikama koje stuju. Na drugoj strani lincuju se vojnici koji napadaju Aju Sofiju, a patrijarha kameriuje horda zeria c. .. ). Devetnaestoga veljace 843. god. nakon jednog i pol stoljeca grubih i okrutnih borbi zavrsio je spor pobjedorn stovalaca slika. Svecani Te Deurn uz pratnju impresivne procesije svijeca i slika slavi niezin kraj- (Rene Guerdari).

10 Pandan jusunijaiin ttort na juznom ztdu apside creoe San Vitale njegoua zena, caiica Teat/ora k(~ia sL'ojirn bogatim nakitom od zlata i dragog kainenja naliku]« nebeskoj boiic! I predstailja raseoi i moe carseoga duora.

Umjetnicki gledano ovo razdoblje karakterizira nedostatak vjerskoga slikarstva u crkvarna i u nurnizrnatici jer kovanice ikorioklastickih careva ne prikazuju nikada Krista.

Za razliku od toga razvija se profana umjetnost uz sve vece posezanje za seoskim rnotivirna poput prizora lava, ribolova ili svakodnevice u Konstantinopolu (npr. konjicke utrk na Hipodromu). Taloder se pono no preuzima veliki broj terna koje 5U se neprestano primienjivale od kraja antike, primjerlce poput carskoga ciklusa. Ukrasavanje palaca (bogato ukraseni sagovi, arhitektura plocica) postaje sve sjajnije posebno za vladavine Teofila, posljednjeg ikonoklastickoga cara koji je bio opsjednut Ze1j01TI da se nadrnece sbagdadskirn kalifirna cije rezidcricije blistajo od raskosi i bogatstva poput svjetionika u pustinji.

»Rcrresarrsa«

Nakon krize ikona slijedi s Vasilijem I. (867. - 886.), prvirn carem rnakedonske dinastije, razdoblje takozvane -reriesanse-. Carstvo dozivljava i na tehnickom podrucju kao i u znanosti i knjizevnosti te umjetnosti novi polet. Mozaik nalazi ponovno vjersko odredenje ukljucujuci i crkvu. Prvi prirnjer ovog urnjetnickog ozivljavanja jest mozaik u Aji Sofiji. On predstavlja cara Leona VI. (886. - 912.) kako dobiva nalog za vladanje od Krista (kraj 9. stoljeca). Ovaj mozaik nalazi se iznad glavnoga portala narteksa na mjestu koje je obicno rezervirano za crkvene svece.

To djelo oznacava prijelazno razdoblje i najavljuje nakon duga vremena nemira u 8. i 9. stoljecu umjetnicku -reriesansu-. Poredak likova je posebno vazan. Krist sjedi na orijentalnorn prijestolju koje je pretrpano ukrasima. Lijevo LlZ njegove 110ge kleci Leon VI. posve pognut s cclorn na zernlji, Uz Krista uvijek se nalaze Djeviea Marija i arkandeo Gabrijel. Taj poredak to vise izrieriaduje jer se carevo drzanje posve razlikuje od Justinijanova LI Ravermi, Poniznost je zamijenila grandioznost 6. stoljeca. Tijelo leona VI. ima karakter vitica, Konfrontaeija je nestala. Njegovi pokreti dobivaju ritam preko nabora odjece koja je izradena sire i finije nego ocljeca svetih muceriika u Sartt' Apollinare Nuouo u Ravenni. Carevi pokreti su meksi i ljudskiji. Za razliku od njega Krist ustraje i dalje na frontalnorn polozaju unatoc nesto skraceno] i rnanje produzenoj silueti u zlatno Justinijanovo doba.

I u izrazu se dogada razvoj. Manje kruta lica modelirana su slabo nijansiranirn zelerio-sivim poljima siena, ljupkost arkandela Gabrijela ne podsjeca ni po cemu na svecanost Justinijanove pratnje u San Vitaleu u Ravenni. Lik Djevice vee je posve ikonski, gotovo njezan, ali ipak hijeratican. Nestc Tiomogcnija skala boja seze od bijelih do sivih tonova s naglaskom na zelenoj, ali ejelina je uvijek na zlatnoj podlozi. -Stvaranje ove podloge suprotnostje od stvaranja prostora: to je stvaranje jedinice koja rnoze postojati sarno u umjetnosti koja je stvara. Ne radi se vise 0 tome da se posreduje varljivi igrokaz, vee da se narnetne nadnaravni igrokaz: i niposto da se ne stvara pros tor, vee neki drugi svijet- (Andre Malraux).

U 11. i 12, stoljecu dolazi do pravog obilja urnjetnickih djela od Konstantinopola preko Grcke do Venecije.

U Aji Sofiji u Konstantinopolu dvije zidne obloge koje su medusobno neovisne i izmedu kojih lezi gotovo jedno stoljece, a nalaze se na istocnorn zidu apside na dijelu koji je najblize srnjesten LIZ k01', karakteriziraju pocetak ovoga novog razdoblja. Najednorn je naslikan Krist u drustvu cara Konstantina IX. Monomaha i cariee Zoe (11. stoljece). Kaze se da je ovaj mozaik bio vise puta popravljan (samo liea) sto se moze dovesti u vezu s razlicitim brakovirna slavne carice. Bilaje zeria Romana IlL, zatirn Mihajla IV. i Koristantina IX. Monomaha.

U kompoziciji se jasno prepoznaje povratak bizantskim konvericijama. Car i njegova zeria nalaze se na istoj razini ispod Krista. Figure se prikazuju frontalno, liea se doimaju svecano iako im 1agano ukoseno drzanje glave daje -ponesto njezan izraz-. Prevladavaju zlatna i tamnop1ava boja, toriovi se doirnlju ponesto neskladno. -Zlatna pozadina asocira na Bozju svjetlost, no ne prikazuje ju (...) ona je nebo koje ne 1110ze vidjeti nitko izvan crkve, drugi svijet Ll koji umjetnik mora uklopiti svoje likove dovodeci ih u sklad s njirn- (Andre Malraux). Ovo oho1o kraljevsko plavetnilo prkosi svijetu i odrnah upada u oci. Mozaik je uvijek izraz pomocu boje, Iako uocljiv i ziv, pokusavajuci sveudilj urnaci vanjskorn pojavnorn svijetu. Jos su jace istaknuti pla vi, erveni i zlatni toriovi uokvirerii u erno na drugorn zidu koji prikazuje visoku i mrsavu Djevicu s djetetorn, odjevenu u sareriu tuniku izrnedu cara Ivana II. Komnena i njegove zene Irene (12. stoljece). Fino izradena lica izrazavaju isto toliko osjecaja kao i Djevicino, uzor ljupkosti i Cistoee.

Za razliku od toga prikaza Bogoroelica u manastiru Nea Moni na Hiju u Grckoj prikazana je ozbiljno i zaplakano (11. stoljece). Visoko uspravljena i svecana Marija ostaje pred Isusom na krizu, iza nje jos dvije tuzrie Marije. Ova trezveria urnjetnost, katkacl cak i s primjesorn okrutnosti, cini se da se sve vise udaljuje od produhovljenoga stila San Vita lea. Osobitost ove umjetnosti ipak su njezine zarke neusklactene boie. -Uskrsli biblijski kraIjevi- prilagoduju se u nizanju crvenih, plavih i ze1enih tonova crkvenirn prozorirna. -Umjetnici mozaika pozivaju se vise na boju nego na oblik kako bi prodrli u taj drugi svijet koji zastupaju- (Andre Malraux). Pokreti nisu vise mekani, vee su snazno shemarizirani velikirn tamnirn obrisirna koji isticu crte i karakteristike liea. Adam i Eva cine se vrlo sretnima i odusevljenima zahvaljujuCi ljubavi onoga koji im otvara vrata svoga kraljevstva.

Element osjecaja postupno ulazi u bizantski mozaik, a urnjetnici se sve vise vracaju ukrasavanju vitieama koje su unistili krscani iz katakornba i prvih bazilika.

Mozaiei manastira u Dafniju (11. stoljece) blizu Eleuzine i nedaleko ad Aterie prije su bliski stilu deisisa Aje Sofije u Konstantinopolu, no razvoj protjece dal]e u smjeru slabljenja sakralnog i priblizavanja ljudskornu. Unatoc svemu tornu i dalje je ozbiljan i clominantan Pantokrator na mozaiku u kupoli. Crte liea doduse su nesto istaknute, no one ne odrazavaju nikakve ljudske osjecaje. Kristovo je lice vise izraz Boga, objava nebeskoga Jeruzalema. Bozji sin je neograniceni vladar i stvoritelj svijeta. Ivan Krstitelj koji ddt ruku iznad gologa djeteta Isusa koje se jedva vidi izmec1u svijetloplavih linija vade iz Jordana, na.dmece se u izrazajnoj snazi s Pantokratorom deisisa u Aji Sofiji. Tamni je intenzitet mozaika s Hija nestao. Na njihovo mjesto dolazi u Dafniju lagan a i leprsava Ijupkost, Inscenacija .. Kristova rodenja- najavljuje se vee u kompoziciji ikone. Figure gube strogost, a pokreti postaju slobodniji. Meko nacrtaria Djevica finih udova lezi na zlatnoj tkanini usred krajolika iz maste. Ali -Bizantinac uskracuje Djevici isticanje majcinstva i u jaslicarna i na krizu. (. .. ) A one vjecno svjetlo koje zaziva Bizant i u kojem ce katkad boravlti, sto nalazi izraz u Kristovu liku - Cije lice u natprirodrio] velicini ispunjava kupolu crkve u Monrealu - u mrsavoj Djevici iz Toreella iii u prorocima koji nastavaju kripte na Bosporu poput statu a na rimskim trgovima, poznaje naposljetku sa1110 jos lica nadljudskoga- (Andre Malraux).

Mozaicirna u Dafniju pridruzuju se i ostali: sicilijanski moza ici u katedralama u Cefaluu i Monrealu te u Palatinskoj kapeli u Palermu (sve 12. stoIjeee) isto su tako kao i prizori -Kristova rodenja- i -Ulaza u Jeruzalenl« obiIjezeni bogatstvorn slika.

Briga za vjerriost detalja i biografija osjeca se postupno u vjerskim prikazima, no zadrzava se jos odredena strogost i nernaterijalnost potrebna da bi se izrazio taj nadsvijet i ta Bozja vjera koja vlada cijelirn Bizantskim Carstvorn.

jedno od posljednjih djela prije propasti carstva je mozaik -Putovanje Blazene Djevice i josipa II Betlehern- u crkvi Kora u Konstantinopolu. Tu prevladava finoca izrade. Likovi su pretjerano Izduzeni te izgledaju lagano i kao da plesu. I kod magarca se naslucuju plesni koraci. Njezriost linija priblizava se postupnoumjetnosti minijaturriog i knjiznog slikarstva. Bizantski mozaik s osobinama hijeratizma, shernatizrna i kromatizrna zbog svoje iracionalne tematike posve je vezan na prirucnik jezika oblika i na nernogucnost da se plasticni nacin prikazivanja reducira na racionalnu sliku. Taj svijet nije ni fantastican ni fiktivan vee je zbog svojih simbolicnih nacina izrazavanja -istinski-. Manifestira se uz pornoc izrnisljene vanjske slike koja se, medutim, moze priopciti, no ona irna izvanredrio, nikad shvaceno znacenje, neku vrstu dusevnoga jezika i otkrivenje bozanske ljubavi neusporedivo cak i sa zidovsk:om porukorn, Ta ljubav prekoracuje ljudsko razumijevanje i ne moze se svesti na ljudske osjecaje.

11 Godine 1103, Norman Roger [1 postao je sicillslzim kraljem. Dao je sagraditi haiearau: 1/ Cefahlll (JJ31. - 1148.) cijaje unutrasnjost djelomicno ukrasena bizantskim mozaicima, medu ostalima ponajprije apsida s Paiuohratorom. Bogorodicom s arkaudelima i apostollma.

Sakralna umjetnost

Poput svih umjetnosti i bizantska je urnjetnost jezik emocionalnih znakova koji izmice vremeriu, tj. smrti i pokusava uci u sasvim drugi svijet.

Kao umjetnost sakralnoga povezana je S urnjetnoscu Egipcana koja zahvaljujuci slici iii -slici i prilici- (statua, bareljef, slikarstvo, natpis) omogucuje covjeku cia nastavi zivjeti na drugom svijetu. Ona je i u vezi s umjernoscu grckih kipara koji u vanjskoj slici, tj. u neCe111 vremenski vezanorn, zadrzavaju bozansko: zbog odusevljenja svijerom koji je shvacen u st£1ln0111 nastajanju radaju se bogovi grada-drzave poput Afrodite koja je izasla iz rnorske pjene.

Ovo sakralno koje nikada nije puk i prikaz, rj. iluzionisticka kopija, vee otkrice spiritualne istine koju treba ostvariti u sirnbolicnoj figurativnosti, prikazuje ovdje vrelo iz kojega izvire umjetnicki nacin izrazavanja jedne civilizacije. Ovo sakralno opravdava za umjetnost vrijednost koja je ucvrscuje i koju ana u svom postojanju iskusava te otkriva u nOV0111 umjetnickorn obliku. Hijeratizam kralja Kefrena u egipatskom Starorn kraljevstvu u suprotnosti je s arabeskom partenonskih zanatlija 1I klasicnoj Grckoj: -Kontinuitet oblika postaje iluzorrum cirri umjetnost promijeni svoju funkciju- (Andre Malraux).

Vjerska svijest

Bizantska je umjetnost namjenska i to za religioznu narnjenu popur svake umjetnosti vjecnoga. Uostalorn, vjerska svijest nije nista specificno orijentalno, ana postoji vee tisucljecima u srcima ljudi. Zivotinje probodene strelicama , naslikane ili urezane na zidove prethistorijskih pecina (Lascaux i Altamira) tvore prvi umjetnicki jezik koji izrazava naddimenzionalnu moe.

Slike u boji

davoralfa@warezhr.org

41 Aja Sofija visoka 55 metara pripada medu najvelicanstvenije gradevine europske arhitekture. Ovdje se vidi bazilika s jugozapada.

42 Mozaik (11. stoljece) s empore Aje Sofije pokazuje naknadno umetnuto lice cara Konstantina Monomaha, dok je tijelo pripadalo jednom od njegovih predaka.

43 Kao sto kaze natpis, ovaj mozaik (11. stoljece, empore Aje Sofije) prikazuje .. Zoeu, najpobozniju caricu-, zenu Konstantina Monomaha.

44 Kapiteli II Aji Sofiji izradeni su od ornamenata koji propustaju svjetlo: na ta] se nacin postize cudesan efekt sjena.

45 Mramorni stupovi 1I boji na emporama Aje Sofije naglasavaju prostranu unutrasnjost. Na kapitelima izmedu listova akanta upisani su inicijali imena carskoga para.

46 U ranijem manastiru Kora 1I Konstantinopolu (danas dzarnija Kahrije) nalazi se prikaz (oko 1320.) svetoga Davida iz Soluna.

47 .. Izljecenje gubavice- nastalo oko 1315. - 1320. god. nalazi se takoder u manastiru Kora II Konstantinopolu.

48 Minijatura (11. stoljece) iz prijepisa propovijedi Grgura

Iazijanskoga: desno dolje ovjekovjecio se (nepoznati) umjetnik.

Zbogjake centralizacije Rim ipak podlijeze dubokim prevratirna. Priljev pucanstva pocirijetlom S Orijenta koje c1onosi svoje razlicite obicaje prijeti ravnotezi carstva, Sve vece mijesanje Rimljana s njihovim robovima, koji su uglavnorn bili ratni zarobljenici, slobodniji obicaji i opusteniji rnoral, zapustanje odgoja djece zbog porocnosti roditelja, sve to pogoduje procesu raspadanja jezgre obicnoga puka, obitelji. Ali jos vise od obitelji u opasnosti je cak i sluzbena religija. Carski kult gubi na vjerodostojnosti jer narod postaje svjestan da je dovoljan kakav prevrat u palaci pa da sljedeCi dode na vlast. Jednakost s Bogom odsad je upitna i zbog toga je rimska moe uzdrrnana. Ritualne ceremonije i Panteon mogu se jos odrzati, no liseni su svakoga duhovnog sadrzaja, ako su ga ikada i imali. -Rimska je religija zaledila odusevljenje za vjeru zbog nedostatka osjecaja i svoje racionalnosti usrnjerene na korist- (Ierorne Carcopino), kao sto to dokazuje sve vece zanirnanje za razlicire -kultove misterija- koji porjecu od robova i trgovaca s Orijenta i mnogo 5U uzbudljiviji nego rimski. Sve te religije donose vjeru i blagostanje u zernlju te nadu u vjecni zivot. Ti misterij. zahtijevaju prethodnu cerernoniju inicijacije u obliku ispita koji je vecinom tesko svladati. Buduci da ih vladari toleriraju, prihvaca ih ubrzo pucanstvo zelino osjecaja i nade.

Nedvojbeno najstariji kult dolazi iz Egipta i slavi bozicu Izidu. Uveden LI Rimu u Sulino doba 038. - 78. god. prije Krista), preuzet je definitivno na pocetku carstva , a prakticiraju ga pretezno Egipcani sto zive u Italiji i zene koje potjecu 5 Orijenta i koje su uvijek spremno prihvacale pjesrnu i raskosne procesije. Od Izide, majke boga Sunca Horusa dobiva se zalog besmrtnosti jer ona svoga brata i muza Ozirisa ponovno uzdize iz mrtvih, U Egiptu su ljudi dospjeli u svijet -slika i pri lika-, kopiju svijeta zivih posto su bili podvrgnuti Posljednjern sudu. Pok ojnik je 1110rao izgovarati niz molitvi i zaklinjati se u svoju neduznost.

-Ne pripadarn onima koji ljudima nanose z10, Ne pripadarn onima koji ubijaju roditelje,

Ne pripadam onirna koji lazu umjesto cia zbore istinu (."),,

Uz javne, vesele i zanosne cerernonije odigravaju se jos misteriozni sveti obredi koji su rezervirani samo za kraljeve i svecenike, kako to nalazu propisi egipatskih hramova.

No u rimsko doba mijenja se kult. Obredi rezervirani za kralja i clanove svecenstva postaju sada pristupacni posveceriima koji se sjedinjuju s Oziri50V0111 mukom i uskrsnucern. Posvecenje u kult pocinje cerernonijom prociscen]a, nastavlja se pogrebnim kultorn kakav se odrzavao za zivoga faraona i bogove: posveceni se, posto je bio -ubijen- i ponovno probuden, prima u svijet besrnrtnih.

12 Uz bjelohost i nieea zelenleasta III ilo/}ka bila je oniiljena kao materijal hod bizantshib uuijetniha. Od nje je tzradena posuda za bostiju (73. stoljece) siete Pulberije eoj« se CUIIa /I manastiru Ksiropotainu na A/os1I. Pulberija, sestra cam Romano Ill. (7028. - 1034.) nauodno je utemeljila manastir.

B1...1d1...1Ci da s1...1 poZ\rane podzemne sile, lov moze poceti. Covjek vee traga za n cirri drugim, a to drugo je nesto nadljudsko.

Duboko religiozni egipatski faraoni imaju takoder svijest za bezvr mensko i iako ani uterrieljuju jedno ad prvih kraljevstava koje pociva na poljodjelstvu te uvocle religije i hijerarhizirano svec nsrvo u 6ji111. im se ritualima otvaraju vrata zagrobnoga svijeta, oni teze za tim da U111nOZe svoj zemaljski zivot i da ga ovjekovjece u savrsenstvu koje to osigurava izvan dometa vrernena. Vjerski osieca] Jndije izrazava u pol1...1zarvoreniln Budhinim ocima duboku strast za sve zivo. Ne htijuci objasnjavati svijet, Grk prenosi ono riedostrzno 11.a upitni i zagonetni srnijesak -prkosnih- 1 ora iz 5. stoljeca prije Krista.

"Jeclina civilizacija koja nije poznavala ni vise rnjesro ni sv rnir, ni trans cendenciju j r se obilje snage ne srnatra takvom: prva koja nadornjesta teznju za apsolutnim teznjorn za autoritetorn i koja je prinosenje zrtava zarnijenila trijurnfalnim povorkama- za Aridrea Malrauxa je rirnska civiliza cija.

Ova] ritual protjece po Izidinim uputarna, zeriskom nacelu svijeta .. 0 njoj dakle ovisi sudbina muskarca.

Drugi se knit siri na Zapadu. To je Mitrin kulr koji potjece iz Perzije. Ta religija obiljezeria moralorn i visirn nadahnucem ternelji se nacestitosti, sotonizaciji lazi, bratstvu medu ljudirna i golernoj potrebi za cistocorn. Bitno monoteisrican i dualistrcan kult slavi Mitru , rnitskoga [unaka i Boga spas itelja u jednorn, koji vlada zrvororn u sv.jeru i stiti priroclLl. Isto taka praktieli-an u tajriom bratstvu Mitrin kult okuplja njegove posvecenike (ostm zena kojima nije dopusteno sudjelovanje U obredu) kako hi pririosili zftve u mracnirn spiljarna.

osilac tajne ondje se obiljezava uzareriirn zeljezom i [aka posvecuje Mitri.

Vrlo teska iskusen]a posvecenja sastoje se 11 pravilu ad borbi i okrsaja Cesta prrnosenja zrtava jamce besmrtnost. ovajlija se mora hraniti svetirn kruhorn i picern, Mitrinorn tvari.

Sasvim je drukciji, naprotiv, Dionizov kult. Orgijski i tajanstven on oslobada bucno i raspojasano odusevljenje. Kao i kod drugih kultova Dionizova religi]a ukljucuje misao 0 sretnoj besmrtnosti No njezina

73 Ova bizantslea sliha O. stoljece) izradena je II dubounoj akademiji II Kijeu« 1/ tebntci egi/JutsA'oga portreta iz Faiyuma.

glavna briga jest misao 0 misticnom ujedinjenju bozanskoga s ljudskim koja nalazi svoj najzivlji izrazajni obl ik u tajnom obredu stvarnog ili tek pretpostavljenog sklapanja svetoga braka izmedu Dioniza i kraljice Arijadne.

Zene za razliku od Mitrina kulta igraju ovdje bitnu ulogu. U povoclu krvavih zrtava bakhantice u napadu lu dila razdiru zubima zivu zivotinju, a katkad i covjeka. Ovi prizori na vrhuncu dionizijskog igrokaza oslikani su na zidovima Vile misterija u Pornpejima.

Veza Demetre, bozice plodnosti i nekog svecenika kao sveti brak takoder je savez s bogorn misterija, Ovaj kult koji potjece iz Eleuzine obecava nositeljima tajni zavidnu sudbinu koju mazi sreca na drugorn svijetu. Dusa svjetovnjaka silazi u podzernno carstvo i ostaje ondje zauvijekjer kult eleuzinskih misterija ne poznaje ideju 0 uskrsnucu.

Sve te religije u najvisoj su mjeri svecane pa cak i rnisticne: njihovi bogovi pate, umiru i ustaju od mrtvih, njihovi mitovi obuhvacaju u sebi cijeli svemir i ukljucuju tajnu.

Uz orniljerie poganske kultove na rimskirn ulicarna vrvi od astrologa (iz Kaldeje), vjestica i gatalaca koji svojim prorocanstvima i caranjirna odgovaraju na zarku zelju rimskoga pucanstva za iracionalnim i okultizrnorn. Iako su patriciji izopcili sve te religije, vlastodrsci ih toleriraju i one postupno ulaze u razlicite drustvene slojeve.

Krscanstvo

U ovom, za sirenje religiozne svijesti povoljnom trenutku, polako se javlja krscansrvo koje ipak ne na ilazi na poseban odjek. Vee se judaizam, iz kojega je proisteklo krscanstvo, srnatrao opasnoscu za Rimsko Carstvo. Striktni monoteizam, koji najavljuje dolazak Mesije koji ce mrtve vratiti u zivot pod pretpostavkom cia se ljudi pokoravaju zakonu sto ga je proroku Mojsiju ciao Jahve, jedini Bog, srvaralac i zastitnik svijeta, cin. upitnim utjelovljenje rimske vlasti: cara bozanskoga podrijetla. Religija Krista, Bozjega sina potresa poglavito ternelje drzave, Siri neobicnu poruku 0 spasenju i bratskoj ljubavi koja jeclva cla nalazi mjesta u ovom hijerarhijskorn drustvu. Rob kojinerna nikakva prava moze se odsad nadati:

Blago onirna koji tuguju, jer ce se utjesiti!

Blago krotkima, jer ce bastiniti zernlju:

Blago zedriima i gladnima pravednosti, jer ce se nasititil-

Evandelje po Mateju, Govor na gori, 4, 5 i 6

14 -Daoidora siadba- btxantskt je rad It srebru (promjer aka 27 centime/am) a stuarana je otprilike ad 610. do 629. godine. Nalazi se u Muzeju starina /I Nihozi]! (Cipar)

Ovaj Bog ni po cemu ne nalikuje ostalirn poganskim bogovima. Bit krscanstva je Bozja tajna koju je otkrio njegov sin Isus Krist. A -otkriverije se sastoji od tri snazne rij xi: Bog je Ijubav. 0 ta ljubav nije ljudska ljubav nego sveta ljubav. Ona sudjeluje u SalTIOm misteriju vjecnoga. Otkrivenje ne donosi rasvjetljenje toga misterija nego savez s njim- (Andre Malraux). Krscanska vjera stvara nerazdvojnu vezu medu dusama i obraca se svim ljudima koji pred Bogorn postaju jednaki j r je ovaj poslao svoga sina na zernlju kako bi spasio ljude ad zla, neizbjezne nesrece, zivota lise na smisla. Kristova srnrt eijena je njihova spasenja.

Bozja ljubav, snazna, beskrajna, a istodobno neobjasnjiva, naclilazi ljudsku sposobnost shvacanja, Valja je cuti i dati se prozeti njorne. "ZaZiValTI te, istinski Boze, izvoru, vrelo, stvoritelju istine i svega onoga sro je istinito c. .. ) Boze koji blagosiljas, izvoru, vrelo, stvoritelju srece i svega onoga sto cini blazenim (. .. ) Presvijetli Boze, izvoru, vrelo, stvoritelju svjetla i svega onoga sto zraci tim svjetlorn; Gospodine, tebi nas vjera gura, tebi se upucuje sve nase ufanje, u tebi se sjedinjuje sva nasa dobrota; Gospocline, kroz rebe likujerno nad neprijateljern: tebi upravljamo sve svoje molbe(Augustin, Soliloquia, I, 1, 2-3).

Sveti Augustin, velik teolog i crkveni otae iz 5. stoljeca daje bizantskorn rnisljenju terneljni duhovni potieaj svojim Ispouijesttrna, epu 0 krscanskom obraceriju. Borba izmec1u dvaju nacela dobra i zla odvija se na stazarna koje su prepune zapreka i od kojih su najgore iskusen]e tijela i oholost. No ta se borba odlucuje u korist svetoga Augustina koji otkriva Bozji duh, duhovno nacelo kOje istrazu]e otkrivanje ovoga misterija kako bi napokon citavo stvaranje prornatrao u svjetlu istine.

Pravi izvor bizantske teologije je razgovor iZ111ec1u Isusa i ilcoderna: -Odvrari rnu ikodern. 'Kako se lTIOZe covjek, kacl je vee star, roditi? Zar moze po drugi put uci u utrobu majke i roditi se?' Odgovori nTU Isus: 'Zaista, zaista, kazern ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne moze uci u kraljevsrvo nebesko. Sto je rodeno od tijela, tijelo je; sto je rodeno od Duha, duh je. Ne cudi se sto ti rekoh: treba da se odozgo rodite. Vjetar puse gclje god hoce. Cujes mu sum, ali ne znas odakle dolazi ni karno ide. Tako je sa svakim koji je roden od Duha'« (Euandelje po Ivanu 3, 4-9).

75 Broniiani smjecnjale 11 obliku bazililee.

Arhitektura

Star-okr-scariaka vjerska arhitektura Zap ada: katakornbe

Da bi se proslavilo ponovno rodenje koje je neodvojivo povezano s vjerom ili -krstenje-, nuzna su rnjesta ok upljanja. Na pocetku tisucljeca progoni krscana su svakodnevni i taka se stvara tajna crkvena zajednica istodobno u Rimu i na Istoku. Krscanska ideja 0 besrnrtnosti duse i uskrsnucu tijela zahtijeva odsad pokapanje umjesto spaljivanja koje je bilo uobicajerio u Rimi .. L Zato nastaju katakornbe - podzemna groblja po ziciovskom uzoru koja idu do petnaest metara L1 dubinu.

Ulaz u ta pocivalista tijela prije uskrsnuca sicusan je, a stube koje vode do prvih grobnica strrne su j vrlo uske. U kornorarna se nalaze loculi, grobovi poredani jedni iznac1 clrugih U obliku obzidanih nisa koje su s obje strane udubljene u zidove. Iz tih asimetricnih malih dvorana izlazi vise prilicno uskih hoclnika koji se cesto granaju te se prosiruju prema drugim kornorarna, obiteljskirn grobovima, kapelarna iii okupljalistima. Katakombe su u upotrebi do Konstantinova doba i vode sve do sela, duz rimskih cesta, kao na primjer kat.akornbe Svetoga Kaliksta i Svete Dornitile , na Via Appia, sjajni grob Svetoga Petra ispod danasnje crkve Svetoga Petra u RilTIIJ ili na drugom kraju grada grobovi svet.e Priscile i Agneze. U Stendhalovo vrijerne -veciriom vidikovaca dominira nekoliko ostataka akvedukt.a ili grobne rusevine koji rirnskorn krajoliku daju znacenje ni sa time usporedive velicine- (Steridhal, Putouanfe u. Italiju). Nakon Crkvenoga mira katakornbe postaju mjesta hodocasca.

Star-okr-scariaka svjetovna arhitektura Istoka: Dura-Europos

Uz poclzemna groblja nalaze se okupljalista krscana razbaca na po cijelorn Rimskom Ca rstvu, poglavito u Siriji, u Dura-Europosu na Eufratu (prije 230.).

U kuci krscana nastaloj prije Milanskog edikta nekoliko je prostorija rezervirano za kult. U sredini kuce nalazi se kvadratno dvoriste duzine osam metara. Oko njega je poredano pet dvorana od kojih su jeclna ili dvije preurederie: sakristija i krstionica lako se 1110gU prepoznati po narnjeni. Arhitektura ove kuce koja se ni po cemu ne razlikuje od ostalih svjetovnih gradevina toga razdoblja odlikuje se samo prilagoclborn dvorana za vjersku namjenu.

Staro.krscanaka svjetovna arhitektura Zapada: Rim.

Od pretkonstantinskoga razdoblja postoje u Rimu t.akoder u tu svrhu odredene privatne kuce (poslije otkrivene ispod crkvi Santa Clemente i Sant' Anastasia). Najbolje ocuvana nedvojbeno je kuca titulus Equitii (3. stoljece) uz baziliku San Martino ai Monti. Prilicno velika dvorana u prizemlju (17,5 x 13,5 metara) natkrivena je krizno-rebrastim svodovima koji pociva]u na slobodnim stupovima i zidnim potpornjacirna.

16 Tloris stare creoe Sietcga Petra 11 Rima ciju je gradnju naredio Konstaniin veliki 324 godine. U tom obtieu postojaia je do sredine 15. stoljeca

J.." .to

-

~ 1 . . j I'

® - Cl~~:=::; ; ,L......... .. i

. :::11":, .-..--=r- ..... -~=~- .. ~- ... " .. - .. ·-- ... -···Tit-=--tt ~J ~

~~,. ...... ~ .. ,.. __ .. ",z%.""'''' .. '''~~'''''' ~ -~~ . , =

~ : ; . ,

r~IEK':Iil-a::··:r.s-·:.a ..... 'I::·:iI:,·· .... 1':JI::i ~_.. ~.

'i :. (§] ,!. ,i'

' ..

~:w;.:II .. ~.3"=- :~" ....... ~ •..• ;~ ... .lI;;.a;.:.:~i.

~ .• :-w;; ... :~-C" '.ES%."=-"~ .. =1I'_~;:s:""..::r._K..!::IIi-=:::s'~=-~

F--,..",

~ .. ~ ... -, .. : ... : i&..-.;!I.1EIIIPiI!O

Prve vjerske gradevine: bazilika i sredisnja gradnja

Salamun kaze Gospodinu: -Naredio si mi cia podignem hram na tvorn svetorn brdu i oltar u gradu gdje si postavio sator, sliku onoga nebeskog svoda koji si od pocetka pripremao.«

Tako nastaju od Konstantina prve velike vjerske gradevine koje se uzdizu iz dubina katakomba i poclzemnoga kulta jer krscani mogu svoj kult slaviti u javnosti i podizati brojne crkve u slavu Boga:

Pjevajte Jahvi pjesmu novu!

Pjevaj Tahvi, sva zemljo!

Pjevajte Tahvi, hvalite ime njegovo!

Psalarn 96

Gradite1ji upotrebljavaju elva po podrijetlu razlicita i namjeriorn uvjetovana oblika gradevine: baziliku odredenu za slavljenje liturgije i srcdisnju gradevinu prik ladriu za krstionice i slavljenje mucenika.

Umjetnost Crkvenoga mira ulazi sada posvuda i naziva se umjetnoscu trijumfa. Ta umjetnost zahvaljuje svojc posebno znacenje krscanskoj bazilici. Tajna crkva postaje mjestorn svecanosti na kojem se susrecu pogledi svih vjerriika na luku posvecenorn pobjecli mucenika koji nadsvoduje njihove relikvije. -Ljepotorn gradevine sada dominiraju unutarnji nizovi stupova, a niezinom slavom anticki hram. U mnogocernu bazilika je hrarn okrenut prema uriutra- (Andre Malraux),

Osnovna misao oblika bazilike je sljedeca: Bog se treba pronaci na putu koji vodi iz vanjskoga svijeta kroz crkveni brod do apside i oltara u sveti svijet, Vjernik osjeca kako ga neodoljivo privlaci kor i tako se postupno rjesava zernaljskoga tereta. -Graditelj koncipira crkvu kao pojednostavljeni model svijeta shematiz iran u osnovnim crtama kako bi se na taj nacin objasnilo ono bitno iz kozmicko-antropoloske poruke koju je Bog povjerio covjeku kojega je stvorio. Obrnuto, dusa koja se zeU sjediniti s Bogom moze sada poci stazom kojorn je on sisao do nje. Kozmicka crkva postaje tako kraljevskim putorn koji pomaze duhu uz pornoc imaginarnih stuba do prikladnog uporista pri istinskorn spiritualnorn usponu- (Gerard de Champeaux i Dorn Sebastien Sterckx).

Velika cetverokutna dvorana bazilike podijeljena je na tri iii pet usporednih brodova koji su rnedusobno odvojeni redovima stupova. Ulazni portal nalazi se na jednoj od kracih strana gradevine. Preko puta predvorja oltar clijeli crkveni brod od apside gdje se zadrzavaju svecenici za vrijerne mise. Ispred bazilike nalazi se predvorje s ophodom, atrij, krscanski naziv za hipostilnu dvoranu u poganskim hrarnovima. Ovdje se vjernici 1110gu procistiti prije nego sto udu u crkvu.

Srednji brod crkve ima opcenito sedlast krov, a bocni broelovi jednostresne krovove koji pocivaju na gredama.

Gdje je izvoriste ovog oblika gradevine koji je tako tipican za konstantinske crkve? Nije li to irnitacija rirnskih svjetovnih bazilika za sudske namjene koje kara kteriziraju dvije apside od kojih je jedna rezervirana za suca? Ili je, sto je vierojatnije, nastala od poganskih .kultnih mjesta, posebno Bakhusova kulta, koja se sastoje od apside, srednjeg broda i elva bocna broda ili -nizih strana-, u kojirna se rnoglo slobodno kretati i koji su medusobno bili odvojeni redovima stupova , a katkad su imali i atrij. Krscanska arhitektura pronalazi u 4. stoljecu nesto novo: krizni brod koji zajedrio s uzduznim brodorn sirnbolizira Kristov kriz. -Oblik kriza daje hrarn-, govorio je vee sveti Ambrozije.

U 4. i 5. stoljecu prakticki svi graditelji od Spanjolske do Mezopotamije, od Arrneriije do Egipta, upucuju na isti oblik gradevine. No temeljni tip pokazuje vee prema kraju neke varijante: konstantinske bazilike imaju pet brodova , a njihov atrij cetiri kolonade, kao npr, Lateranska bazilika u Rimu i crkva Kristova rodenja u Betlehernu, dok je vecina ostalih znarnenitih bazilika iz toga razdoblja trobrodna.

U bazilikama u Konstantinopolu najuocljivija osobina je narteks (zavrsetak jeelne od kolonada atrija meduzidom i vratima). Odatle katekurnern i pokajnici prisustvuju sluzbi Bozjoj, Izriad bocnih brodova nalaze se ernpore koje su nedvojbeno bile oclredene za zerie. Manastirska crkva Svetoga Ivana II Studionu tipicna je predstavnica istocnjackih trobrodnih bazilika s atrijern, narteksom i apsidom te trima konhama.

U Grckoj, gdje vedna bazilika potjece iz 5. stoljeca, zastori odvajaju narteks od srednjega brocla i tako kriju dio liturgije precl katekumenima u kojern oni ne srniju sudjelovati (Dirnitrijeva bazilika u Sol uriu). Mozda je ovo odvajanje sveceristva i vjerriika ishodiste ikonostasa, drverie pregrade s dvojim vratima koja u kasnijim pravoslavnim crkvama odvaja crkveni brod od oltarnoga prostora rezerviranoga za svecenike te sluzi i kao zid na koji S1.1 poredani nizovi ikona.

U Siriji se u brojnim i dobro ocuvanim bazilikarna (4. i 5. stoljece) atrij zamjenjuje dvoristern, a oltarrii prostor je podijeljen na tri dijela: srednju apsidu te elva kvadratna odjeljka koji su u cetverokutnom tlorisu povezani ravnirn straznjim zidorn. Jedna od tih bocnih gradevina sluzi kao kapela u kojoj se bJvaju relikvije u sarkofazima , a druga iskljucivo kao sakristija. U Siriji nerna empora za zerie vee su se one morale zbiti u straznjern dijelu broda iza muskaraca da ih oni ne 1110gU vidjeti. Sirijskim poletom u graditeljstvu dornimra izvanredan samostanski kompleks Kalat-Sernan. Sveti SiITIUn Stilit (390. - 460.), pustinjak roden na Siciliji bio je poznat po postu i pokori u svojern isposrustvu u podnoz]u brda Telriesin. Da bi se jos vise povukao, popeo se na stup i proveo na njernu punih 36 godina. Odozgo je pruzao savjete ili poucavao brojne skupine hodocasnika koji su dolazili

17 Izradak iz mozaiea u apsidi tprije lJ 28.) crhie S. Clemente u Rimu- Isus razapet na leriiu s duanaest goillhoL'a (apostola). Marija s apostoiom Icanom i [aganjcem Bcdjtm.

odasvud cia ga vide i cuju njegove rnudrosti.

Oko stupa sveca bile su poredane c tiri trobrodne bazilike koje tvor oblik kriza simbola spasenja i koji jc ukljuc n u temelje crl e.

Egipat koji je bio vrlo samostalan i u graditeljstvu i U ostalim podrucjirna irna brojne vjerske spomenike i tipican umjetnicki SITIjer: koptsku umjetnost. ,,1 opti- j - iskrivljena rijcc Aigyptioi sto na grckorn znaci Egipcani,

18 ad 395. do 636 god. Sirija je pripadala Bizantshom Carstuu. U to doba nastalo je ondje IJi$e bazililea poput crkoe u Kalb Lusebu

Karkad se crkve ukljucuju u hrarnove faraonskog Egipta poput one u Derideri kod hrama bozice Hathor. Religijska utvrda u pustinji cetverokutna je koristrukcija kosih zidova koji podsjecaju na pilone egipatskih hrarnova i s tri broda koji su odvojeni dvama redovirna srupova.

Druga varijanta je bazilika sa svodom kakve nalazimo u sjevernoj Mezopotarniji, u sredisnjo] Maloj Aziji, Armeriiji, Gruziji i na Cipru. Svod koji potjece ocL starih mjesnih t.radicija priblizava se sada krscanskoj arhitekruri.

Uz bazilike krscani podizu brojna kultna mjesta gradena po sredisnjern nacelu kruzne, visekutne ili kvadratne gradevine koje opcenito sluze kao grob muceriika iii krstionica.

Cini se da su kruzrie gradevine nastavak anticke tradicije, to jest, grobnih kruznih gradevina iznad carskih grobova kao na prirnjcr onaj svete Konstancije, kceri cara Konstantina u Rimu (4. stoljece). No ti mauzoleji postaju uskoro grobovima mucenika podignuti na mjestima koja su posebno vrijedna stovanja zbog uspomene na nekog sveca iii zbog relikvija. Najznarneriitiji rnedu njima je Sveti grob u Jeruzalernu koji je podignut oko spilje u kojoj je navodno bilo sprernljeno Kristovo tijelo (4. stoljecc). Malu kruznu gradevinu s mnogo nisa dijeli red stupova u dva podrucja, korski ophod i okruglu srednju dvoranu ispod koje se nalazi Sveti grob. On sirnbolizira uskrsnuce: leziste Kristova groba j karnen koji je dokotrljan ispred ulaza u spil]u: "Po suboti, u svanuceprvog dana sedrnice, dodose Marija 1Z Magdale i druga Marija da pregledaju grob. Najedariput se zernlja silno potrese: andeo Gospodnji side s neba, pristupi te odrnaknu kamen i sjede na nj.

19 Jos jedna birantsea crkuena gradeoina u Siriji. bazilika u Turmaninu.

Lice mu je sjalo kao munja, a odijelo mu bijase bijelo kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtase strazari i postadose kao mrtvi. A andeo rece zenarna: , e bojte se! Znarn da trazite razapetog Isusa. On nije ovdje! Uskrsnuo je kako je rekaol'« (Evande?Je po Matejtc 28, 1-7).

-Koliko se tisucljeca mozerno vratiu unazad, naci cerno brojna svjedocanstva koja pokazuju da je covjek krov svoje gradevine uvijek spontano prornatrao kao zamjenu za nebeski svod- (Gerard de Charnpeaux). Otuda naclsvodenje kupolorn, simbolican prijerios neba koji ce kao naslijede Orijenta odredivati buducriost bizantskoga vjerskog graditeljsrva. Grob je dio arhitektonske cjeline koja se jos sastoji od peterobrodne bazilike s polukruznorn apsidom (crkva Golgotina uskrsenja). Bazilika i sredisnja gradevina, arhitektonski glavni redovi bizantske urnjetnosti, stapaju se ovdje u jedinstvo.

Iako se cetverokutni tloris rnoze nab kod nekih grobova muceriika, on se ipak vecinorn upotrebljava za krstiorrice. Ta gradevina je -rnjesto gdje se odigrava misterij ponovnoga rodenja koji znaci sasvim novo stvaranje; to ponovno rodenje odnosi se ponajpriie na covjeka, ali s njim i na cijeli svijet koji on preuzima- (G. de Charnpeaux). sredini nalazi se veliki bazen u koji krsteriik posve uranja. Oko bazena siri se raskosni prostor za sudionike. Poznati primjer za to je krstionica pravovjerriih u Ravenni (pocerak 5. stoljeca). Osmerokutnu gradevinu naclsvoctuje takocler kupola, simbol nebeskoga svoda.

20. + 21. Izmedu 534. i 538. god. bio je u optjecaju bizantski zlatni eouan: novae koji prihazufe cam [ustinijana u punoj spremi i podsjeca na pobjedu njegova vojskovode Belizara nad uandalima.

Justinijanovo doba

Zlatno doba bizantske umjetnosti neprijeporno je razdoblje cara Justinijana u 6. stoljecu. To stoljece karakterizira primjena vise arhitektonskih gradevinskih oblika: jednostavna bazilika prekrivena gredama kao na primjer 1..1 Ravenni San Apollinare in Classe (549.) i San Apollinare Nuovo (519. - 558.) te okrugla ili osmerokutna sredisnja gradevina ciji je najbolji prim.jer San Vitale u Ravenni. Daljnje karakteristike su kupola iznad osmerokuta i ophod sa stupovima koji su jasno odvojeni od kora i srednje dvorane.

22 Tloris bazililee San Apoiltnare Nuouo u Rauenni koja je sagradena na pocelku 6. sto(1e(;0 i pnotno je bila Teodorihooa palatinsha crkva. Njezina 24 mramorna stupa potjecu iz Konstantinopola:

23 Tloris San Vitaleu 1/ Rauenni. 1 apsida

2 mozaih cara [ustinijaua ') mozaiki carice Teodore.

Cetuerokutnu bazilihu pOI"I)eti(! je 548 god 17culbiskup Mu/:!sirninijan, a una se i zbog SI)O[),a neobicnog tlorisa naziua -rauennseim Cudom.

Valja napomenuti da je zanimljiv bizantski utjccaj na zapadu, poglavito u Italiji, Treci tip crkve, baz.iliku s kupolom predstavlja Aja Sofija u Konstantinopolu, a tloris u obliku kriza crkva Svetoga Ivana 1I Efezu. Kriz je umetnut II cetverokut, a nadsvoduje ga krizna kupola

Rernek-djelo toga razdoblja je Aja Sofija u Konstantinopolu koju je ]ustinijan obnovio nakon pozara 532. godine koji je posve razorio Konstantinovo djelo (325.). Dva genijalna graditelja, Anternije iz Trala i Izidor iz Mileta izgradili su crkvu potakriuti crkvom Svetoga Sergija i Bakha (527. ~ 536.) u Konstantinopolu. U toj je crkvi osrnerokut urnetnut u kvadrat (duzine stranica 25 metara) cija se glavna kupola zbog cetiriju apsida koje nadvisuju polukruzne egzedre (nise za sjedenje) cini pritisnutorn i uvecanorn. Suncana svjetlost prodire u unutrasnjost kr oz prozore el11pora i tarnbura.

Ali, Aja Sofija -to je SlaVDO uskrsnuce katakomba. Misterij je pronasao svoju arhitekturu-, a osirn toga, -bazilike izgledaju profano njihov prostor nalik je onorn u palaci pa cak i u kuci: geometrijski covjekov prostor Aja Sofija razbija izurnorn koji je na Istoku posebno cijenjen, a to je kupola- (Andre Malraux). Divovska kupola od opeke (visoka 55 metara) nadvisuje gotovo kvadratni tloris pocivajuci sarno na pravokutnim lukovima od opeke, pri cernu podnoz]e ovih lukova i baza kupole rvore rrokute, tzv. -pandantiveiii zaglavke kroz koje se ok.rug.li oblik prevodi u kvadrat.

Slike u boji

davoralfa@warezhr.org

65 Izrnedu antickoga svetista Delfi i manastira Hosios Lukas (oko 1020.), vrhunca bizantske umjetnosti u Grckoj, udaljenost iznosi tek nekoliko kilometara.

66 Krist Svernoguci na srednjobizantskoj ikoni (11./12. stoljece) u manastiru Hosios Lukas, tipican shernatizirani prikaz kose i odjece.

67 Katolikon je glavna crkva u Hosios Lukasu (podignuta 1011. ili 1024.). Ona tvori novi tip bizantske crkvene gradnje.

68 Dvije od pet velikih kupola katedrale Svetoga Marka u Veneciji ciji nadasve bogati sjaj zrcali povijesno znacenje grada.

69 Mozaik u kapeli Svetoga Klimenta katedrale Svetoga Marka koji prikazuje prijenos mrtvoga tijela svetoga Marka u Veneciju potjece iz 12. stoljeca.

70 Sjeverni zid a pside San Vitalea u Ravenni nosi mozaik (548.) koji prikazuje cara Justinijana i njegovu pratnju.

71 Drugi mozaik u apsidi II San Vitaleu prikazuje caricu Teodoru s njezinim dvorskim damama, jedno od rernek-djela iz Justinijanova doba.

72 Mauzolej istocnogotskoga kralja Teoclorika u Ravenni koji je umro 526. godine. U donjem katu bio je postavljen sarkofag, a gornji je sluzio kao kapela.

Pandantiv postaje jednom od najcesce koristeriih tehnika za nosenje kupola bizantskih pa cak i srednjovjekovnih crkava na Zapadu. Kupolu Aje Sofije osim toga drze u ravnorezi dva snazna bocna kontrafora koji se nalaze vani, ali u unutrasnjosti ih podupiru polukupol is toga promjera (31 m) smjesterie na istocnoj i zapadno] strani, a njih opet nosi po jedan siroki bacvasti svod izmedu dvije egzeclre. Ova srnjela konstrukcija srusila se 557. godine. Obnovljena je 562. god. uz poneka poboljsanja u statici.

Brojni prozori u bazi kupole, polukupolarna i ernporama propustaju snop suncana svjetla ovisno 0 dobu dana. Ta mreza svjetala koja sjaji sve do najdubljeg kutka crkve oriernogucujc da se Aja Sofija fotografira u pravom svjetlu. Nitko ne moze odj dnorn sagledati cijelu crkvu jer njezin prostor nije vise od ovoga svijeta. Bizantinci se ponovno vracaju sakralnorn podrucju i 1I njernu premjeravaju cijelu njegovu sirinu: -Hvaljen neka bude Bog koji me izabrao da izvrsim takvo djelo. Salamune, pobijedio sam t !« uzviknuo je Justinijan pri posveceriju crkve.

Njezina lakoca ornogucuje kupoli da izgleda prozracno poput neba, dok se izvana doirnlje nespretno i kao da pritisce grac1evinu. -Na vas ce se sruciti tisina ei111 prodete ispod mozaika Djevice izrnedu Justinijana i Konstantina, tis ina koja suska od samoga zlata, tisiria koji u sebi sjedinjuje svu tutnjavu grrnljavine, sve sustanje Iisca u sumi, say sum valova na obali rijeke. Razlikovanje ovih lako probijenih lukova, sva ta profinjena, racionalna i osvjezavajuca elegancija, say taj dobar ton, sto oni znace U odnosu na tu carobnu dubiriu koja vas okruzuje sa svih strana, a ipak vanl izrnice>. (Michel Butor),

24 Presjek kroz San Vitale u Raoenni. Ime graditelja crtae nije poznato.

25 naris Aje Sofije u Konstantinopoiu, gradene od 532. do 537. god. pod uodstuom gmditelj'a Antemija iz Traia i Izidora iz Mileta, najznameniuje criaene gradeuine bizantskoga doba.

Covjek kao da se zbog uzvisenosti i vellcanstveriosti ku pole uzdize uvis, a to je ucinak koji se jos pojacava izborom kristalastog i sjajno obojenog kamenja: porfira, jaspisa, kricavih mozaika, jer bizantski umjetnik -opisuje zernaljski prostor poput plarnena svijece u noci koji se tek nejasno moze dovesti u sklad sa svijetom; jer Istok je promatrao nebo kao kakvu kupolu(Andre Malraux).

Za nocnih svetkovina blista unutrasnjost crkve u doista divnom sjaju, Sest tisuca svjetiljaka osvjetljava u isti mah goleme ukrasne ploce od mozaika koje prekrivaju zidove. Aja Sofija je danas identicna s onom iz 562. unatoc nekim promjenarna koje su izveli Turd kad su je 1453. god. pretvorili u dzamiju. Tada su dodali cetiri minareta, kontrafore i potporne zidove. Neke su mozaike muslimani prekrili jer nisu trpjeli nikakve ikone u dzamiii, Njihova im je vjera zabranjivala prikazivanje bogova. Od 1935. god. Aja Sofija je muzej.

Renesansa u arhitekturi

Nakon razdoblja ikorioklasta u 9. stoljecu u Bizantu izbija prava graditeljska groznica pa diljern carstva nastaje veliki broj crkava. Mala mogucnost varijacija kojima podlijeze vjerska umjetnost oznacava kao i uvijek bizantski stil. Postojanost i stabilnost cine od Bizanta kao prije od Egipta carsrvo koje se cini nepromjeriljivim i trajnim.

Razliciti tipovi crkava

Bizantske crkve u srednjem vijeku pokazuju dva terneljna oblika: drvom pokrivenu baziliku sa svodom po srarokrscanskorn uzoru i k.ubicni oblik crkve takoder sa svodovima i sredisnjorn kupolorn,

Unatoc i dalje postojecern obliku bazilike u 9. i 10. stoljecu (katedrala u Trikali u Tesaliji i rnanastir Svetoga ikona u Sparti) malena i snazna sredisnja kupolska gradevina ostaje dominantnom arhitektonskorn forrnom. Ona ce trajati s rieizbjezriirn mnostvorn varijacija u unutarnjern urectenju sve do pada carstva, Kupola pociva na kutnim trornpama, to znaci na zidnim nisama , u svakom kutu cetverokuta koji treba nadsvoditi. One cine od cetverokuta osmerok.ut na kojem pociva kupola (crkva Svete Teocl.ore 1.1 Mistri, Svetoga. Nikoderna u Ateni i crkva u Dafniju). No ukupna konstrukcija upucu]e na nedostatke. Osam nosivih stupova koji podupiru osmerokut donekle izoblicuju unutrasnjost. Preuzirna se elegantniji i laksi te zato manje nespret.an nacin gradnje: pandantivi iii sferni trokuti iz zida koji su postavljeni poput kutnih trompa na svakom kuru cetverokuta oslanjajuci se na tri luka koji povezuju cetiri st.upa (katedrala Svetoga Marka u Veneciji, mala crkva Metropo! II Aterii). Cetverokut se prenosi izravno u krug iznad kojega se uzdize kupola. Ova je tehnika izbrusenija nego prva i primjenjuje se redovito od 12. stoljeca.

Druga razlika s1.1 podrecteni bacvasti iii krizni svodovi koji se mogu uzdizati na raznim visinama oko kupole. Visina svodova i kupola upucuje na arhitektonski postupak najvise perfekcije. Oni su sagradeni -bez lucnoga kostura, tj. bez pomoci provizorne drvene oplate koja pridrzava opeke ili kamene na luku iii svodu za vrijeme gradnje sve do trenutka dok se zbuka ne osusi- (Andre Grabar). Katkad se na svodu izrnedu apsida zavrsetka kora i cetverok.utne dvorane koju nadsvoduje kupola ugura travej. U posljeclnjoj mogucnosti varijacije crkva katkad pokazuje predvorje i bocne galerije.

Ove arhitektonske varijacije nuzno Sl1 podvrgnute regionalnim osobitostima jer Bizantsko se Carstvo prostire, ovisno 0 fazama, od Male Azije do Grcke i sjeverne Afrike.

26 Tloris manastira u Dafniju kod Alene ko}1 je nastao 1080. god., sjajan primjer bizantshog« gradileljstva.

• @J

27 Tloris crime Svetoga Marka (Basilica di San Marco, f067 - 1073,) u Venectji.

1 kupola Uza§a~Y;a

2 kupola Soetoga Ivana

3 kupola Suetoga Leonarda 4 istocna kupola

5 eupola Du boua

6 riznica

7 hrstiontca

8 reljefne mramorne place 9 tetrarbe

10 stupovi iz Acrija

11 ulaz na zapadnom procelju

12 mozaih -Prijenos tijela suetoga Marka- 13 mala kupola stuaranja

14 kapela Suetoga Klementa.

Konstantinopol, Makedonija, Rusija, Venecija

Konstantinopolu crkva Ferrari Isa Meljid (10. stoljece) na savrsen nacin pokazuje ponovni procvat arhitekture te svjedoCi 0 virtuoznosti Bizantinaca i 0 dorninaciji njihove umjetnosti. I dalje, unatoc trosnosti, izneriaduje elegancijom_ svojih proporcija, lakocorn unutarnjih potpornja i velikim brojern otvora koji sluze kao veza s vanjskim galerijama.

U Konstantinopolu se nalazi koriacno i najljepsi prirnjer sredisnje kupole obrubljene svodovima: Spasiteljeva crkva (10. stoljece).

U bazi tarnbura svodovi koji sa svoje cetiri bacve simetricno docliruju kupolu vode na vanjske zidove gradevine. Tvore kriz s gotovo jednako dugim kracim.a.

Valja spomenuti jednu posel::most 1..1 Solunu: crkve sagradene poslije, poput one Svete Katarine (14. stoljece), Svetih Apostola 04. stoljecc) i Svetoga Pantelejmona, okruzerie su s triju straria galerijom ili hodnikom, nadsvodene cetirima podredenim kupolama koje gradevini daju izvana oblik pirarnide. Atenske crkve naprotiv nernaju nikakve bocne galerije, ali ima ih crkva u Dafniju koja ima dvokatno predvorje (11. stoljece).

No bizantski utjeca] ide jos dalje i proteze se sve do slavenskoga svijeta. U Makedoniji svjecloci crkva Svete Sofije u Ohridu (II. stoljece), sagradena po uzoru na kubriu crkvu s kupolom s urnetnutim krizem, 0 zarnjernorn utjecaju spiritualne pokretacke snage blistavoga grada na Bosporu. Njezina suvrerneruca U Rusiji, katedrala Svete Sofi]e 11 Kijevu 0037.) blista nad -rnajkom svih ruskih gradova-. Sagradili su je grcki graditelji po narudzbi kneza jaroslava Mudroga u povodu pobjede nad Pecenezirna, no tijekom stoljeca bila je mnogo puta opljackana i opustosena. Prvotni oblik zgrade je krizni 5 kupolama od kojih najvecu podupiru stupovi u obliku kriza i pojasnice. -Najukrasenija je sredisnja kupola. Njezin vitki tarnbur ukrasavaju dva malena, vrlo fino povezana stupa koja prije nego sto se sastave udaraju 0 vrhove prozora u obliku luka iznad kojih se provlaci prilicno sirok friz zrnijolike linije- (Gregoire Logvine).

28 Uzdudni presjeh crleue Suete Sofi)e (9. - 14 stoijece) II Obridu u MaA!edomfi kola je otprilike od 980 do 1 767. god. bila sjediiu: bugarsee patrijariije

D'

o ,

, ,

, I

, ,

o 00

29 Zapadno procel]« crkue SII. Safije u Obridu,

Ostatak katedrale podijeljen je na vise uzduznih i poprecnih lada koje su podredene glavnom prostoru. Crkva Svete Sofije jedan je od najvaznijih primjera izbalansiranosti i dobro pogodenih proporcija. Ovaj oblik crkve sastoji se od pet brodova, pet apsida, trinaest kupola i dva niza otvorenih gal rija i tornjeva.

Iako j njezin 5tH bizantski, ne smijemo zaboraviti da se kocl crkve Svete Sofije radi 0 ruskoj crkvi, Njezirie se kupole produzu]u i nakon vise stoljeca pretvaraju u lukovice, a nekoliko slojeva rriase dolazi jos jasnije do izrazaja. Druga karal teristicna osobina su nadasve bogati ukrasi koji s razvijaju 1.1 12. i 13. stoljecu.

Gocline 1165. uzdize se 1.1 podrucju Vladirnira u Bogoljubovu na utoku rijeka erlija i Kljazrne mala crkva Djevicina zagovora, dragulj suzdaljske arhitektur (grada Suzdalja). Crkva u Bogoljubovu, zbijena i kubicna oblika te nadsvodena sredisnjorn kupolorn, izravna je nasljednica sr clnjovjekovnih bizantskih crkava. Osamljena i bijela rnedu tarnnim stablima istice se poput kosrura na polju s bijelim rietaknutim snijegorn. Ona utjelovljuje simbol ruskoga pravoslavlja. -Cinilo se kao da se zemaljski mir stopio s nebeskim, tajna zernlje dodirivala je tajnu zvijezda (. .. ) Aljosa je stajao ondje i gledao. Odjedriorn kao osinut munjom bacio se na zemlju.

ije znao zasto je pritiskao zernlju. On sam nije 1110gao razurnjeti zasto bi morao bez kompleksa ljubiti zernlju, ljubiti je i ljubiti, Placuci ljubio ju j , mokar od svojih suza i izvan sebe zakleo joj se da ce je ljubiti. da ce je uvijek ljubiti c. .. ). Bilo 111U je kao da su se u dusi sastale zice poveznice iz ovih bezbrojnih bozanskih svjetova ida je zadrhtala cim je stupila 1.1 doticaj s drugirn svjetovima- (Dostojevski: -Braca Kararnazovi-).

)0 Iloris crete Soete Softie u Ohridu.

Bizant ne odrzava veze samo s Rusijom vee poglavito s Mletackorn Republikom. Grad na lagunama igra vaznu ulogu II trgovini te uvozi rnnogo robe 1Z Bizanta.

Umjetnicki utjecaj posebno se dobra rnoze vicljeti na crkvi Svetoga Marka (1070. - 1117.) u Veneciji. Rijec je 0 trobrodnoj bazilici koj u dijele dva niza po dvanaest stupova kojima je 1603. goel. dodano jos uzduznih brodova i jedan poprecni, narteks je produzen na obje strane i tako se sastao 5 poprecnim brodorn.

Ovaj biser jadranske obale naslijedio je mnogo toga iz antike. Njegova je unutrasnjost sjajno oprernljena. Crkva se zbog prornisljene perspektive cini vecom nego 5tO u stvarnosti jest. Njezino ukrasavanje zapoce.o je u 12. stoljecu, a izveli su ga Bizantinci.

Procelje je mnogo opterecenije od bizantskoga mramornim ukrasima i statuarna kao na primjer kvadriga koja je donesena iz pljacke Konstantinopola 1204. god., a prije toga ju je vee Konstantin skinuo s Trajanova slavoluka u Rirnu i odnio u svoju istocnu prijestolnicu. U 19. stoljecu Napoleon ju je dao postaviti u Parizu na Arc de Triornpbe du Carrousel odakle je koriacno vracena u Veneciju.

Tako je zernlja od Bospora do Serenissime i na sjeveru do dalekih ruskih stepa prepuna crkava koje se, biljezeci oblik kriza, rnedusobno nadrnecu Ijepotom i slavom. "A da bi njihovi nizovi stu pova postali dugacka povorka, rnoraju se obratiti Kristu. Njemu valja zahvaliti sto ovaj luk slave nije slavoluk i sto crkve nisu vise careve bazilike. Krscanska bazilika zahtijeva svoje slike- (Andre Malraux)'

Bizantska ikonografija

U ra nim krscanskim bazilikama ikonografska tematika podijeljena jc na nekoliko podrucja. Na z idovirna crkvenog broda nalaze se prizori iz povijesti, tj. iz Starog i Novog zavjeta ili iz oba. Te se slike mogu usporediti s molitveriim pjesmarna za vrijerne mise i propovijeciima iz Biblije. Cesto protjecu u nizu u pravcu kora i oltara:

Nebesa slavu Bozju kazuju,

na vijesta svod nebeski djelo ruku njegovih.

Dan danu to ohjavljuje, a noc noci glas predaje.

Psalam 19

apsidi i na slavoluku: svecano lice Boga. Na straznjern zidu iza oltara: vizija Boga na nebu. U 6. stoljecu javljaju se na koru povijesni prizori i Iikovi vjerskoga znacenja.

U sredisnjim gradevinama koje su sagradene prije ikonoklastickoga razdoblja teme se rasporeduju ponajprije u kupoli. U njezinu sredistu nalaze se arnblerni Kristova trijurnfa. janje simbolizira zrtvu i apokalipsu (San Vitale): "A kad Janje otvori sedrni pecat, nastade u nebu tajac oko pola sata." Kriz iznacl prijestolja simbolizira Kristov trijurnf: -Nece biti vise nista prokleto. Prijestolje Bozje i Janjetovo bit ce u gradu. Sluge Bozje klanjat ce se Bogu i gledat ce njegovo lice. A njegovo ce ime biti na njihovim celima.« Katkad Krist koraca sam, svecano, drzeci u ruci kriz u obliku stita (crkva Svetoga Georgija II Solunu) i postaje pobjednikorn nad srnrcu: >Ja sarn Alfa iOmega, Pocetak i Svrserak.«

Pozadina kupole predstavlja blistavo i sjajno zlatno ili plavo nebo posijano zvijezdarna (mauzolej Gale Placidije u Ravenrii). Ovaj nebeski svijet naseljen je bozanskim bicima poput andela u dijagonalama koje podupiru sredisnji medaljon (San Vitale).

Sveci, proroci i mucenici nalaze se i na povrsini kupole kao i u susjednirn lukovima.

Svod kupole podsjeca na nebo i svijet, no svemir postaje zbog krscanskog znakovlja necim bozanskim. Kupola istice prirodu vjecne svjetlosti Kristove pobjede nad svijetorn. A vjecnost simbolizira stalni povratak godisnjih doba u slid fauna (San Vitale) iii feniksa (crkva Svetoga Georgija 1..1 Soluriu).

U grobovima muceruka nalaze se uglavnorn prizori Evandelja poput Isusova djetinjstva, njegove muke i uskrsnuca.

Nakon ikorioklazrna pojavljuju se nova ternatska podrucja No podjela se utvrctuje definitivno j ostaje nepromijenjena sve do 1453. gocline. Najstariji poznati primjcr je "Nova crkva- koju je sagraclio Vasilije I. u 9. stoljecu i opremio je UVea Ekklesia). Njezina je dekoracija tipicna za kubicnu sredisnju gradnju.

Ove crkve S1...l neka vrsta rnikrok.ozma i redukcije svijeta, a motivi su tako oclabrani i podijeljeni cia podsjecaju na stanovnike neba. Na najvisoj tocci srednje kupole sjaii Krist Pantokrator koji pogledorn obuhvaca svijet.. Oko njega su arkandeli, proroci ili apostoli koji najavljuju dolazak njegova kraljevstva. U konhi a pside Djevica koja 1110li i simbolizira Crkvu drzi zagovor kako bi i na taj nacin podsjetila na t.ajnu sakramenat.a osjetilnoga svijeta. Ispod toga je prikazana euharistija u zajednici apostola. -Zatirn uze kruh, zahvali i razlorni ga pa im ga dade govoreCi: 'Ovo je tijelo moje, koje se za vas daje. AVO cintte na moju uspornenu!' Isto t.ako poslije vecere uze kalez te rece: 'Ovaj je kalez Novi savez u rnojoj krvi, koja se za vas prolijeva'. (Evandelje po Luki 22, 19).

Na bocnim zidovima crkvenih brodova prikazani su jos dogadaji iz Krist.ova zivota u razlicitim etapama Evandelja koji se za vrijeme mise neprest.ano pobuc!uju na novi zivor. Krscanska liturgija daje tek slab dojam o stalnoj boza.nskoj liturgiji koju slave andeli. Tako nastaje veza izrnedu Boga i ljudi, t.ako vjcra najavljuje Gospodinov dolazak.

Hvalite Boga nacl bogovima: vjecna je ljubav njegova!

Hvalite Gospodara nad gospodarima: vjecna je ljubav njegova!

Psalam 136

U meduvrernenu zabiljezen je, unatoc ovim traclicionalnim tijekovima pom.ak u raspodjeli terna. U 12. i 14. stoljecu ilust.riraju se sve vise prizori Evandelja i cak nedopustenih Evandelja na narat.ivni nacin kao sto je zivot svetaca, slike iz liturgijskoga kalendara te rnnostvo arhitektoriskih i krajobraznih pojedinost.i. Prizori iz Evaridelja poprimaju pitoresk ne karakteristike, no uvijek zadrzavaju bizant.sku svecanost. Ova podjela religiozriih motiva nalazi se i na freskarna i rnozaicima.

Freske

Unatoc znatnoj kolicini i velikoj raznolikosti fresaka rasutih po carstvu one su tek blijedi odsjaj mozaika, glavne umjetnicke izrazajne forme u Bizantu. No freska ipak ima vrernenski, a poglavito prostorni vlastiti razvoj u razlicitim dijelovirna carstva ..

Prije Ikorrok.lazrna

Sto se tice hijeraticne linije Figura i jakoga grafickog crteza, zidne slikarije u Rimu na kraju 5. stoljeca pokazuju iste osobine. Kompozicija slike Blazene Djevice izrnedu svetoga Feliksa te Adaukta i Turtune u Kornodilinoj katakornbi irna vel iku simetriju. Ova se slika posebno odlikuje nedostatkom pozadine i svake prostorne dubine, a od mozaika razlikuje se sarno po boji. Ovdje boje ostaju plosne, bez sjaja i bez nijansiranja. Oznaka -urnijece boje- za mozaik je to opravdanija ako se usporedi s bezbojnirn prikazorn ove Djevice koji ipak posjeduje strogost i tipicnu bizantsku siluetu.

Isto narn se tako cini Djevica, koju okruzuju apostoJi, a nadvisuje je slavni Krist, Apolonijeva reda u Bafiitu u Egiptu, tek kao obicna slika u usporedbi s likovima u San Vita leu. Pastelne boje (plava, zuta, ruzicasta, zelena) ne mogu se nadmetati sa zlatnim pozadinama u Ravenni ili sa zvjezdanim neb0I11 krstionice Gale Placidije.

Nakon ikonoklazllla (Makedonija, Rusija, Grcka)

akon praznine koju su ostavili -unistavaci slika- trebalo je pricekati otprilike do 10. stoljeca na obnovljeni, takozvani -figura lni- prikaz. Jeclno od prvih izvornih slikovnih djela koje ipak duguje zahvalnost. umjetnosti mozaika nalazi se u Makedoniji. Crkva Svete Sofije u Ohridu (prva polovica 11. stoljeca) vrlo je vazno vjersko srediste onoga doba. No ondje se javlja vee odredena mekoca linije kao novi element slaveriske urnjetnosti. Sveti Vasilije nadvija se u koru nad rukopisom, njegovo tijelo erta liniju arabeske iako on ostaje relativno ukocen . .Ie li mozda posrijedi pokusaj da se 1.1111akne bizantskorn hijeratizrnu? Lik s desne strane cija ravna i kruta tunika baca lagane nabore nedvojberio donosi odgovor. Glava nagnuta na stra nu daje mu izraz suosjecanja. Jedna osobitost: lazna arhitektura na simbolicnoj pozadini podsjeca pornalo na slikovni prikaz nebeskoga jeruzalema 1.1 apsidi Svete Pudencijane LI Rim1.1.

Boje (plava, oker, bijela, ljubicasta, zuta) priblizavaju se bojarna mozaika. Tamnoplava boja neba na koju podsjeca tkanina na olt.aru neizbjezivo vocli 1.1 dubine svetoga misterija:

u pocetku bijase Rijec, i Rijec bijase kod Boga - i Rijec bijase Bog.

Ona u pocetku bijase kod Boga.

Euandelje po Iuanu 1, 1-2

Vazna etapa u povijesti europskoga slikarstva 51.1 freske (1164.) crkve 1.1 Nerezirna 1.1 blizini Skopja u Makedoniji. One oznacavaju izvanrednu pr0I11jen1.1 1.1 religioznoj urnjetnosti toga razdoblja. Medu likovirna vlada povezanost koja se rnoze gotovo fizicki osjetiti. Djevica koja kleCi na slici Pieta obujmljuje rukama sto pruzaju utjehu nepomicno Kristovo tijelo. Njezrie i zastitnicke rnajcine kretnje duboko su ljudske. Bolorn ispunjen i potresan Marijin pogled nije vise bizantski i ni]e usmjereri na njezina sina kojega nikad nije napustila. Krist nosi masku smrti, a lik s clesne strane, posve utonuo u bol, hvata ga lagano za ruku. Patetika i drarnaticna njeznost ovog prizora udaljuju ga od bizantske nepotresenosti i vode u pravcu ekspresionizma koji sve vise uzima rnaha 1.1 sreclnjoj i zapadnoj Europi. I meksi obrisi pridonose cvrscoj vezi medu likovima te potkrepljuju osobno jedinstvo sa Stvoriteljern. .Ios vise nego 1.1 Nerezirna raj razvoj karakterizira crkva Svetoga Dirnitrija 1.1 Vladirniru 1.1 Rusiji. Unatoc raspadu njezinih fresaka osjecajni izraz je mozda jos pokretljiviji nego u Nerezima. Ovo djelo iste urnjetnicke vrste ipak ima vla stiti, tiplcno ruski karakter koji cini likove ljudskijima i strastveriijima. -Zeria je klecala i zurila netremice u

starost. U torn je pogleclu bilo neceg poremccenog (. .. ) ravnomjernim ritrnickim pokretom naginjala je glavu cas desno, cas lijevo, obraza pocluprta 0 jagodice dlanova.

Govorila je jadikujuci na neki nacm. U narodu postoji bol koja je tiha i strpljiva, koja se povlaci u sebe i suti. Ali irna i druga, prodorna koja se ocituje 11 suzama i stoga u zalopojkarna, posebno u zeria. Ona se ne podnosi lakse od male bali. Jadikovke ublazuju , no produbljuju ipak bol i raz.diru srce. Takva bol ne trazi utjehu. ana se brani u vjeri kako nece nikada presusiti- (Dostojevski: Braca Kararna.zoui).

Posljednji pokusaj ove vrste urnjetnosti su freske iz Mistre u Grckoj iz 14. stoljeca. Unatoc neprijepornoj bliskosti fresaka S onirna u Nerezima, u Mistri vlada konzervativni duh, poglavito u crkvi Afendiko. Skupina rnucenika odjevenih u skupocjene tunike optocene dragim karnenjern predstavlja zanirnljiv tip oblikovanja slike. Noge likova lebde u zraku, a prvi mucenik na desnoj strani slike zauzima tipicno bizantski, kruti i svecani stay. No njegovo lice najavljuje vee ikone i na cudesan nacin nalikuje jednom ocl tri andela iz ikone -Trojstvo- Andreja Rubljova, ruskoga slikara iz 14. stoljeca. Treci sagiba glavu, a plast mu pada u laganim naborima. Peti mucernk savija lijevu nogu i ide desno. Isto tako koso nagnut je sedrni 6ja se tunika i noge ponovno ukrucuju. Ispod jace naglasenih nabora na odjeci devctoga naziru se oblici tijela. Ovaj posljednji mucenik naginje se takoder desno. ad drugoga, cetvrtoga, sestog i osmog mucenika vide se sarno glave s aureolama koje su okrenute na istu stra nu kao i ostale. Prornjena glava i nabora pridonosi skladu cijele slike. Pokret guranja slijeva nadesno izaziva sve jaci i trajni ritarn; rasirene ruke muceriika prava su hirnna ljubavi, sveta pjesma sto se uzdize prerna nebu i koja preko aureola djeluje na beskonacno.

Isto tako LI crkvi Afendiko u apsidi kora biskup Grigorije 1., annenski patrijarh nazvan -Prosvjetitelj- (257. - 332.), odmotava rukopis. Posebnost su U usporedbi sa skupinom mucenika zivlje boje koje se snazno razlikuju od pozadine. Njezna ruzicasta boja njegove svecenicke halje prepune crnih krizeva SI1<1ZnO kontrastira s plavorn pozadinom slike koja pre1azi u ljubicasto. Iako je lik jos bizantski, glava vise nije. U njegovu pogledu vise se ocitava obveza nego vjecnost. Graficka i stroga linija njegove frizure i brade odbija od sebe svaku nepokretnost i svaku osloboc1enost od zernaljskih stvari, a to su svojstva karakteristicna za konstantinopolsku, posebno ravensku umjetnost,

Ova elegancija i profinjenost nalaze se i u crkvi Perivleptos nedaleko od Afendika. Visoka Djevica uz Isusa gotovo je savrseno utonula u sanjarenja te rukorn podupire glavu. Okrece djetetu leda i pokazuje prornatracu melankolicno i pomalo prkosno Lice. Djevica odjevena u tamnu runiku sto usko prianja uz nju tvori koritrast p1'ema onoj iz Torcella kod Venecije i pretvara se u ikonu.

Ovaj sredisriji lik okruzuje poseban, cak fantastican krajolik koji je prije nalik na Mjesec negoli na Zemlju. Iz stijena koje izbijaju uokolo i mjestu daju savrseno iracionalno ozracje uzdizu se iznad i s obiju strana jaslica andeli, vizija -drugoga svijeta-.

Jedni slave i stojeci opjevavaju Mesijin dolazak, a ostali, nagnuti nad novoroderice, prinose Gospodinu zrrvene darove i klanjaju mu se Andea im rece: -Ne bojte se, jer varu, eva, donosirn radosnu vijest 0 velikom veselju za say narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin.(. .. ) Slava Bogu na visini ina zernlji mir ljudima koje ljubil(Evandelje po Lulei 2, 10-15).

Lijevo, u daljini iza zavoja u stijeni, jasu sveta tri kralja predvoctena zvijezdorn koja im pokazuje put: -Kad ugledase zvijezdu, magi se vrlo obradovase. Udose u kucu i nadose clijete s Marijorn, majkorn njegovorn, padose nicice i poklonise mu se. Zatim orvorise riznice svoje te ga obdarise zlarorn, tamjanorn i srnirnom- (Evande(je po Mateju 2, 10-12).

U inscenaciji prevladava pitoreskni element. Mnostvo sitnih likova krece se 5 obje strane oko Djevice koja je posve nedirnuta onim sto se dogacta oko nje. Dijete umotano u pelene s ljubavlju cuvaju vol i magarac k oji su vrlo pomno nacrtani.

Briga za vjernost detalja jasnije je dakle izrazena u bizantskom slikarstvu 14. i 15. stoljeca, U -Lazarovu uskrsnucu- Ll crkvi Pantanasa u Mistri oslobada se pokret i strogoce potpuno nestaje Kornpozicija dobiva njeznom i elegantnorn linijom skladan ritam. Dasak vjetra puse nad priZOr0111 koji se odmah rnijenja. Radi li se 0 freski Ili 0 knjiznorn slikarstvu? Pozaclina se mijenja, osvjetljava se okerskim tonovima. Javljaju se dosad nepoznati tonovi boja: tirkizan, narancasti, ljubicasti, zuti, zeleni i svijetloplavi stvaraju lake disonancije boja. Nabori i plasticna ispupcenja nastaju nizanjem tamnih svijetlih, gotovo bijelih poteza. Ovo slikarstvo iznenaduje jcr je koloristicki neujednaceno. Dckorativni efekt ostaje monumentalan. Sklonost za tocnost i finu izradu siri se toliko -da kasnije u knjiznom slikarstvu gotovo posve potiskuje vjerski element. -To je slikarstvo puno ljupkosti, ali ono nam i pokazuje da su u predvecerje rasp ada Bizantskoga Carsrva svojstva tipicna za monurnenra lno slikarsrvo izgubila snagu u korist estetike ikona- (Andre Grabar).

Freska je dakle izgubila povlasticu da sirnbolizira -nesto sasvirn drugo-. No ta snaga postoji i dalje i izrazava se u drugorn jeziku oblika: ikorii.

Slike u boji

89 Najvaznija gradevina u Ravenni iz 5. stoljeca je mauzolej Gale Placidije, mala sakralna gradevina s tlorisom u obliku kriza.

90 juzni zid srednjeg broda crkve San Apollinare II Ravenni, podi-

gnut oko 504. godine kao dvorska crkva istocnogotskoga kralja Teodorika.

91 Jedan od rnozaika (oko 504. - 526.) na sjevernom zidu San Apollinare iVUOVO 1I Ravenni pokazuje Krista pri cudesnom umnazanju ribe i kruha (time je nahranio 5000 ljudi),

92 Jos jedan mozaik na sjevernom zidu s biblijskim motivom ozdravljenja uzetog u Kafarnaumu. Iznenactuju izoblicenja u pers pektivi,

93 Deseti mozaik sa sjevernoga zida simbol je za Posljednji sud.

Krist odvaja ovce od jaraca, dakle, dobre od losih.

94 Krstionica arijanaca u Ravenni podignutaje oko 500. godine.

Mozaik u sredini kupole prikazuje Krista kojeg Ivan krsti u rijeci Jordan.

95 Mozaik krstenja u arijanskoj krstionici okruzen je rubnom zonom koja prikazuje procesiju dvanaest apostola.

96 Iznad ulaznih vrata 1..1 mauzoJej Gale Placidije u Ravenni nalazi se ovaj prikaz (sredina 5. stoljeca) Krista kao dobroga pastira.

37 Samostan Rus ik na hrdu A IOS!l utemeljen it 72. stoljecu bio je nekoc veliki kompleks koj'i je u.goscaucw tisucu monaba.

Ikone

-Kao 5tO se sjena stvara pod utjecajern suncane zrake tako se i Kristova slika bolje otvara kad je utisnuta na materiju C. .. ). Slika bozanskoga sadrzana je u sarnornu bozanskornu kao 5tO sjena pretpostavlja ono 5tO je baca, kao 5tO otisak pecata pretpostavlja pecat, (. .. ) Otisak je unaprijed sadrzan u pecatu- (Theodore Stoudite).

Ikona se unatoc nekirn utjecajima bitno razlikuje od zidnog iii knjiznog slikarstva. Ona tezi za tim cia uspostavi vezu izrnedu covjeka i Boga jer ona je ponajprije sadasnjost bozanskoga. Ali nije Ii to nalik idolopoklonstvu kad se zeli Boga prikazati u ljudskom oblicju?

Naprotiv, jcr Bog je poprimio ljudsk i lik kad je poslao Krista u svijct da spasava ljude. Tajne nastanka tijela i spascnja opravdavaju u potpuriosti .kult slika koji je veorna star i moze se pratiti sve do kraja antike. Portreti mrtvaca iz Faiyurna (Egipat) koji su naslikani na drvu sarkofaga utoliko su preci ikona sto pokusavaju umaci stvarnosti i dospjeti u drugi svijct koji se nalaz.i iza prividnoga svijeta. Negdje istoclobno u 4. stoljecu razvija se na Istoku kult relikvija No nazalost iz toga razdoblja ocuvano je vrlo malo djela, a prve pojedinacne ikone iz 5. i 6. stoljeca potjecu velikirn diielorn iz sarnostana Svete Katarine na brdu Sinaju. Ikone su naslikane II tehnici enkaustike kod koje se boje uguscuju voskom.

Ostali ocuvani primjerci potjecu iz 10. i 11. stoljeca., ali umjetnicki procvat slikarstva ikona oznacava doba vladanja Paleologa 03., 14. i 15. stoljece) II Bizantu i u slavenskim zernljarna, Bugarskoj i Rusiji, Nakon lkonoklasticke krize (730. - 843.) ikorie se slikaju na drvu (lipe iii cempresa). Umjetnik lagano izdubljuje povrsinu komada drva i nanosi slo] gipsa i ljepila. Uporrijebljerie Sll prirodne boje u prahu koji se otapaju u vodi i zumancu.

Debeli sloj 1aka oel1anenog ulja i srnole stiti oslika nu ikonu. Katkad se clio slike prekriva tankim metalnim listicern (srebra).

Valja raz.likovati nekoliko vrsta ikona ovisno 0 namjcni. Ona je ponajprije kultni predmet. Jos danas igra vaznu ulogu u liturgiji u zemljarna pravoslavne vjere. Misa se odrzava ispred ikone koja odgovara blagdanu toga dana, a oko nje su upaljene svijecc. Kao slika koja se moze skinuti ikona sudjeluje u brojnim raskosnim procesijama koje prate duboke i misticne pjesrne. Svaka crkva posjeduje dakako ikoriu koja prikazuje njezina sveca zastitnika. Ali ikona ispunjava i druge funkcije. Kao zavjetni predrnet ona je dio eluhovnoga zivota svakoga pojedinca, bilo kod kuce iii na putovanjima, za razliku od fresaka i mozaika koji se nalaze u svetistu i pozivaju vjerriike na dijalog s njima. Svatko lJ10Ze uspostaviti vezu s Bogom prornatrajuci sliku.

Ikona je katkael cak i integrirajuci dio unutarnje arhitekture crkve. Od 16. se stoljeca pregrada koja odvaja svetiste oei crkvenog broda (propovieciaonica u prvim stoljecirna krscansrva) i na kojoj se izlazu ikone prosiruje i povecava zbog sve vece mase slika te se pretvara u pravu drvenu stijenu koja posve odjeljuje oltarni prostor oel vjernika (ikoriosras). Izolacija svecenika koji cita misu susrece se i u Europi od doba gotike. Kult postaje jos tajanstveniji. Vjernici koji ne mogu prisustvovati cijeloj misi postaju posve svjcsni prirode svetkovine i prisutnosti Boga 1I dusi.

Ikonografski poredak ikonostasa prakticki je identican 5 oriim zidnog ukrasa. Pregrada je podijeljena na pet razina: na najvisoj prikazani su patrijarsi koji okruzuju Stvoritelja; ispod toga proroci koji u ruci drze filakter (odrnotani pergarnent s molitvama) okruzuju Djevicu Urjelovljenja: u trecern redu prikazan je tijek dvanaesr liturgijskih svetkovina koje Sll podijeljene na sicusne plocice s pomno izradenim prizorirna, cervrra razina nalazi se izra vno iznad svetih dveri (kraljevske dveri) i nosi trodjelnu deisijsku ikonu: Krist na prijestolju okruzeri dvojicorn zagovornika, Blazeriom Djevicom i Ivariorn Krstiteljern, Uz Mariju i svetog Ivana priblizavaju se apostoli Perar i Pavao te arkandeli Mihael i Gabrijel. Ta je ikona srediste ikonostasa te zauzima u njoj najvaznije i najvece rnjesto. Posljednji, najdonji red sadrzava -ikorie portrete- irripozantne velicine koje se nikacl ne iznose na procesiju. Krilna vrata kraljevskih dvera koja se nalaze na toj razini nose jos jednu Djevicu - Djevicu Navjesterija koju prati andeo poslan od Boga i evandelisti Marko, Mate], Luka i Ivan.

Ikone Bizantskoga Carstva

ajstarija poznata ikona potjece iz 6. stoljeca i nalazi se u Louvreu: Krist i sveti Mena podizu iznova svetinju nad svetinjarna usred rusevina samosta na u Bauitu (koptska urnjetnost, Egipat). Ova znameriita ikoria naslikana na drvu odlikuje se osobitostirna koje su svojstvene koptskom stilu kao na primjer zbijeni obrisi, pretjerano velike glave i ukoceni pogled koji podsjeca na portrete 1Z Faiyuma. Topli tonovi boja i zastitnicka Krisr.ova kretnja cija desna ruka pociva 11.a rarnenu sveca daju ovom djelu izraz dostojanstva u korribinaciji s osjecajem svete ljubavi. Iz pravoga bizantskog razdoblja tek je nekoliko ikona naslikanih kistorn na drvu nadzivjelo vrijerne, no jos je nekoliko ikona ocuvano u tehnici ernajla i mozaika. Prirnjer svete slike u emajlu je arkandeo Mihael, ikoria iz 10. stoljeca koja potjece iz neke crkve u Konstantinopolu i ocuvana je u Veneeiji u riznici kat.edrale Svetoga Marka.

Raskosna kakva jest, mogla bi se pripisat.i 1 zlatarskom urnijecu , no njezina religiozna namjena ista je kao i ona drvenih ikona. Zlatna pozadina povezuje na cudesan nacin sareni ernajl i drago karnenje II jedinstveni sklad. Hijeratsko drzarije i svecani pogled s' .. -etaca tipicno su bizantski i ne razlikuju se ni po cernu od stila rnozaika koji se primjenjuje i kao tehnika za ikonu. Prikaz Djeviee s djetetorn iz Bitinije (14. stoljece) svjedoci 0 jos zivorn znacen]u mozaika kao glavne urnjetnicke vrste koji tesko rnoze prihvatiti da ga potisne neki drugi, manje plemenit materijal, drvo, koje je manje priklaclno cia simbolizira neki drugi, covjeku potpuno st.ran, transcendentan svijet. Ista tendencija kao u mozaicnoj umjetnosti i u zrdnorn slikarstvu, naime zorrii prikaz ljudskih osjecaja (ovdje majcinske Ijubavi), moze se susresti i u slikama koje se mogu iznositi. Tjelesni kontakt., djetetov obraz na Marijinu izrazava njeznost rnajke prerna sinu, cak i kad je rijec 0 Majei Bozjoj. Na temelju materijala ova se slika moze promatrati kao poveznica izrnedu mozaika, slikovnog prikaza na zidu i ikone od drva, zavjetnog predrneta koji je prijenosan. Nedvojbeno 11.ako11. ovog umjetnickog razvoja slijedi clrugi koji je za drustvo i sa1l10g urnjetriika od duboke, odlucujuce vaznosti: razvoj vjere iii nacin kako da ostvari taj izraz.

Tako poboznost postaje, kao na Zapadu u doba renesanse, kada nastaju male privatne kapele koje pripadaju dvorcu, stvar pojedinea, a ne vise drustva. Odvija se preokret u svijetu koji se krece naprijed i polako, ali sigurno, gubi smisao za sakralno i transcenclentno. Krist Pantokrator na ikoni iz 14. stoljeca (u doba dinastije Paleologa) savrseno se razlikuje od onog iz Morireala iii Cefalua (na Siciliji). Unatoc slicnosti u kompoziciji i ist.oj zlatnoj podlozi izraz ociju post.aje sve ljudskiji.

Oci su doduse manje, ali i dalje su usmjerene prema apsolutnom. i izrazavaju vise suosjecanje nego transceridentni drug: svijet.

Gubitak sakralnoga postaje jos jasniji u raspecu na kriz (crkva Paleologa, Solun). Izduzena silueta Djevice u tarnnoplavo] tunici podsjeca na stariji mozaik u crkvi Nea Moni na Hiju koji takoder prikazuje raspece na kriz. Vitka izduzena Marija koja prisustvuje smrtnorn casu svoga sina cini se kao da prerna nebu upucuje prodoran uzvik boli. Njoj nasuprot na drugoj stra ni kriza podupire sveti Ivan rukom glavu i tako izrazava beskrajnu bol pred smrcu svoga Gospodina. Zaglavnu pjesrnu koja odjekuje u beskonacnom sirnbolizira zlatna pozadina.

Transcendencija, bitna osobina bizantskoga stila, gotovo posve nestaje tijekom sljeclecih stoljeca, a posebno ocito u ikoni koja prikazuje Djevicu Zastitnicu i u dorijem redu ikonostasa brodolorn (Tonski otoci, 17. stoljece). Zlatna pozadina ocrtava siljasti luk i s obje strane upletene motive biljaka. Djevica ostavlja gotovo radostan, njezan dojarn; a brodolorn vee najavljuje zanrovsko slikarstvo. Ova ikona pokazuje kako se Majka Bozja s[uje 1.1 svim prilikama. Neprijeporno zavjetno znacenje ovoga djela sarno je jedan od mnogih aspekata.

Ikone u sfaveriskom svijetu

Ako ikoria gubi u Bizantu svoju izvornost i funkcionalnost, u susjednirn zernljarna koje su pod utjecajern carstva, ponasa se nekako drukcije. Urnjetnost ikona razvija se i 1.1 slaveriskom svijetu, a prvi se put rnanifestira u Bugarskoj. Bugarska, koja se obratila na krscanstvo 865. god., gradi vee od 9. i 10. stoljeca brojne crkve i samostane ukrasene mozaicima, freskama i ikonarna, poglavito u Pliski i Preslavu, dvarna najvaznijirn sredistima zernlje. Prve su bugarske ikone od kerarnike (9. i 10. stoljece), ali srnatra se da je urnjetnicki procvat bio u 13., 14. i 15. stoljecu. Unatoc brojnirn pustosenjima ostala su ocuvana jos neka djela, medu njima -Sveti Nikola iz Nesebra- 03. stoljece), svecana 1 stroga pogleda te monurnenta lne kornpozicije. Sveca uokviruju male slike koje ilustriraju njegov zlvot, ali su u tako losem stanju da se ne mogu tocnije ide ntificirati. Kontrast boja plasta (tamnocrven 5 bijelim ovratnikom, ukrasen crnim krizevima) pridonosi hijeratizrnu i nepokretnosti figure. Isto kao i u Bizantu umjetnost ikona polako se krece vise prerna pitoresknoj 1 narativnoj nego sakralnoj urnjetnosti.

Ikona stjece, posebno u Rusiji, veliko znacenje. Urnjetnost slika u staroj Rusiji ima vlastitu originalnost. Ta barbarska zernlja u kojoj su jos zivi poganski bogovi obraca se u predvecerje 1000. godine krscanskoj vjeri. Iznjedrit ce neusporedive talente koji ce izmedu 11. i 17. stoljeca stvoriti brojna renlek-djela.

U sredrijovjekovnoj Rusiji dorniniraju dvije glavne skole. novgorodska i rnoskovska. Genij ruskoga slikarstva ikona neclvojbeno je Andrej Rubljov

32 Od bizantskth [resaka oatianih If iVfukedoniji uhmjaju sa one It crkr! Suelagel Pantelejmona II Nerezima 1Iiedllll"~iljepse, Nasllleane SIt aka 1164. god. te srojim ljupkim fizionomijatna podsJecuJu IW ant/eke portrete.

(1 . stoljece), a tek nekoliko umjetnika poslije njega postize takvu virtuoznost u prikazu vjere. 0 ta vjera nije bizantska, vee posve ruska. Krist Pantokrator kojeg je pocetkom 1 . stoljeca naslikao Andrej R ibljov utjelovljuje idealnu sliku ruskoga Krista, jer za Ruse Krist maze biti sarno -ruski-.

Kao i 1.1 Bizantu i pravoslavnim svijetom vlada prorok. Ali »(0 nije izraelski prorok optereceri 1j1.1tnj0111 i povijescu; to je vee slav nski prorok, nadahnut covj k istine, covjek Boga. Sva mahnitost Dostojevskoga gubi se u sjeni ikonskih figura Zosima, princa M1Js1 ina i Aljose. Uhoji.ce, rnuceriici i slijepci iz Bizanta mnoze se krisorn pod istim, doduse, manje njeznirn, ali zato strasrvenijim figurarna.

Dostojevski postaje, odgovarajuci na Aljosine optuzbe, posljednja uzvisena, a ipak za.pinjuca jeka onih koji su zivjeli u Bogu i glasa koji ih je zamijenio s tuziteljima za brakolomstvo. Bizant.ski duh izbjegava ogorceno pojavni svijet; i kod Dostojevskoga kao i u nasern sreclnjem vijeku od njega postaje ljubav prema bliznjemu (Andre Malraux).

Izraz liea Rubljovljeva Krista u isti je rnah strog i pun dramatike. U tom lieu moze se ocitavati suosjecanje poput bozanske pjesme u kojoj se rnijesa c1irljiva ljubav za potlacerie i robove. Usporedba s konstantinopolskom umjetnoscu nije vise moguca 1z Rubljovljeva kista prolijeva se njezna srdacnost i cijela je Rusija dirnura ovim toplim okerskim i poletnim ervenim tonovirna, No remek-djelo Andreja Rubljova poput svjetla u tarni i plarnena u n06 nedvojbeno je ikona svetoga Trojstva (1422. - 1427.) koja se cuva u Tretjakovskoj galeriji u Moskvi.

"Jahve mu se ukaza kod hrasta Marnre dok je on sjedio na u'lazu u sator za dnevne zege. Podigavsi oci, opazi tri covjeka gdje stoje nedaleko od njega. Cirri ih spazi, potrca s ulaza satora njirna u susret. Pade nicice na zernlju C .. ) Poslije uze masla , mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih, a sam stajase pred njima, poel stablom, dok SLl blagovali- CKnjiga Postanka 18, 1-9). Tri andela koja posjecuju Abrahama simboliziraju Trojstvo triju osoba:

Oca, Sina i Duha Svetoga, sjedinjenih u jednoj jedinoj pojavi i jednakoga velicanstva. Trajni pokrct ove skladne kompozicije je kruzan, bez pocetka i kraja. Taj rieprornjenljivi krug ima u sredistu, to jest kao pranacelo, kalez postavljen na stol u kojern je dar patrijarha Abrahama.

Zlatna krila andela sjaje u unutrasnjosti kruga pri cern nastaje blag i poletan ritam. Lakoca andeoskih Figura pojaca va se jos neobicnom i cis tom Rubljovljevom paletom. Okerski i pastelni tonovi slazu se na cudesan nacin. Blijedi zeleni tonovi uz gotovo tirkizne plave tonove, zuti okerski tonovi jedva da se razlikuju oel pozadine zuckastobijele boje. Jedina tarnna povrsina slike jest smedecrvena odjeca andela u sredini. Izraz lica svakoga lika razlicit je unatoc njihovoj zapanjujucoj slicnosti. Glave s ljupkim uvojcirna lagano su nagnute i tako daju ukupnoj slici profinjenu draz iz koje proizlazi duboka i misticna spiritualnost. Ta bica nisu od krvi i mesa vee dolaze iz jednoga drugog svijeta koji nije pristupacan ljudskoj logiei.

Svet, svet, svet Gospodin Bog sabaot.

Puna su nebesa i zemlja tvoje slave Hosana u visini.

Krajolik u koji je uklopljen ovaj prizor prilagoden je skladno ovom misteriju. U pozadini na lijevoj strani uzdize se iz produzenja izduzenog i rnekog tijelajednog od triju andela lazna arhitektura.

Nesto cLalje izranjaju izmedu dviju desnih figura zeleni hrast u Marnri s

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful