You are on page 1of 18

17

Pregledni rad
UDK 811.163.4226:316.77
(17-34)
Primljeno 14. rujna 2012.

Andrea Sapunar Kneevi i Marijana Togonal

Hrvatski jezini standard u jeziku


javne komunikacije
Uloga medija u oblikovanju hrvatske
jezine svijesti i kulture
Saetak
Iako u Hrvatskoj nije zakonski utvreno to sve pripada domeni javne
komunikacije, nedvojbeno je da je medijski ili publicistiki diskurs neizostavni dio javne
komunikacije pa bi kao takav trebao potivati odreena komunikacijska i jezina pravila
utvrena normativnim prirunicima. Bez obzira to ni jedan od prirunika koji se bavi
jezinom/govornom problematikom nema status "obaveznog" pri
jezinom/govornom oblikovanju poruke koja se odailje medijskim kanalima tiskom,
radiom, televizijom ili internetom implicitno je odreeno da se medijska poruka
usklauje sa standardnojezinom normom hrvatskoga jezika. Jezina analiza hrvatskoga
medijskog diskursa pokazuje sve vei stupanj otklona od standardnojezinih normi koji
se primarno kreu u dva smjera: priklanjanju raznovrsnim razgovornim oblicima
hrvatskoga jezika i anglizaciji hrvatskoga leksikoga korpusa.
Kljune rijei: javna komunikacija, mediji, standardnojezina norma, jezik
publicistikog diskursa, jezina kultura

Andrea Sapunar Kneevi je doktorica znanosti i via znanstvena suradnica Zavoda za povijest
hrvatske knjievnosti, kazalita i glazbe HAZU, Hrvatska, e-pota: andrea.sapunar@zg.htnet.hr, a
Marijana Togonal je predavaica na Visokoj koli za odnose s javnou i studij medija Kairos,
Zagreb, Hrvatska, e-pota: marijana.togonal@gmail.com

Medianali, Vol. 6 (2012), No. 12

MEDIJI / MEDIA

18

Review article
UDK 811.163.4226:316.77
(17-34)
Received, September 14th, 2012

Andrea Sapunar Kneevi i Marijana Togonal

Croatian language and public


communication:
The role of the media in the Croatian
language and culture
Summary
Although the Croatian law does not specify what belongs to the domain of the
public communication, it is certain that the media or press discourse represents a crucial
segment of public communication. It is because of that very reason that such discourse
should follow certain regulations pertaining to the communication and language rules
which are fixed in the normative textbooks. Regardless of the fact that not a single
textbook dealing with the issues of language and discourse bears the title obligatory
for the process of language / speech formation of the message sent through the
communication channels (press, radio, television or internet), it is implicitly understood
that the message must be compatible with the standard language norm of the Croatian
language. The language analysis of the Croatian media discourse shows an ever growing
departure from the norms of the standard language. These departures basically move in
two directions: they either favour the informal speech forms of the Croatian language or
they anglicize the Croatian lexical corpus.
Key words: public communication, media, standard language norm, media
discourse language, language culture

Andrea Sapunar Kneevi has PhD and she is a Senior Research Associate, Institute for the
history of Croatian literature, theater and music, HAZU, Hrvatska, e-mail:
andrea.sapunar@zg.htnet.hr, and Marijana Togonal is a lecturer at Kairos, Zagreb, Hrvatska, email: marijana.togonal@gmail.com

Medianali, Vol. 6 (2012), No. 12

A. Sapunar Kneevi i M. Togonal: Hrvatski jezini standard...

19

O javnoj komunikaciji
U Hrvatskoj je tek naelno prihvaeno odreenje po kojem je javna
komunikacija svaki tip komunikacije koji je na neki nain upuen javnosti
(za razliku od intrapersonalne, interpersonalne ili grupne komunikacije koja
podrazumijeva ogranien broj sudionika u komunikacijskom inu).
Meutim, prihvatimo li doista ovakvo odreenje, ve na samom poetku
nailazimo na problem. Iako se, primjerice, pravni diskurs smatra jednom
od domena javne komunikacije, on u pravilu ima obiljeja interpersonalne
komunikacije. Odvija se najee izmeu dva sudionika: poiljatelja,
predstavnika odreenog dravnog tijela i konkretnog, imenovanog
primatelja. Unato ogranienom broju sudionika i injenici to konkretno
komuniciranje nije namijenjeno javnosti, ipak oekujemo da se ono odvija
na jeziku koji nema obiljeje privatnosti, dakle standardnom idiomu.
Prema tome broj sudionika, kao i usmjerenost takve komunikacije k
javnosti, odnosno istovremeno veem broju primatelja nee biti dostatno
za opisivanje polja javne komunikacije. Hrvatski lingvist Dubravko kiljan
u knjizi Javni jezik polazite za razlikovanje privatne od javne komunikacije
pronalazi u osnovnim elementima komunikacijskog procesa: poiljatelju,
primatelju, kodu, kanalu, poruci i kontekstu. Meutim, i sam je kiljan,
unato jasno izraenim polazinim elementima, utvrdio da nije lako
odvojiti podruje javnog komuniciranja od onog privatnog. Uzmemo li u
obzir samo sadraj poruke i njenu usmjerenost k opedrutvenim
interesima, to bi trebao biti preduvjet za javnu komunikaciju, mogu se
javiti problemi jer ono to je od opeg interesa, smatra kiljan, moe biti
predmet komuniciranja i unutar privatne komunikacije (kiljan 2000). Isti
je sluaj i s komunikacijskim kanalom, kao jednim od imbenika u
utvrivanju djelokruga javne komunikacije: poruku koja je od javnog
interesa i namijenjena je javnosti poiljatelj ne mora nuno slati "javnim"
kanalom, ve moe i privatnim (raunalo), to je u suvremeno vrijeme sve
ei sluaj. Kljunu razliku izmeu privatne i javne komunikacije kiljan
ipak vidi u lingvistikoj terminologiji kojom se slue poiljatelji i primatelji
poruke javne odnosno, privatne komunikacije. Svi ostali elementi su
relativni i vjerojatno jednako zastupljeni u oba podruja komuniciranja:
privatnom i javnom.1
Vodei se kriterijem javnosti komunikacije i javnih uloga koje sudionici komunikacijskog procesa
obnaaju, Kovaevi i Badurina razlikuju javni diskurs u uem smislu (jezik javne, drutvene
komunikacije) i javni diskurs u irem smislu (tzv. specijalizirani javni diskurs, znanstveni/akademski
1

Medianali, Vol. 6 (2012), No. 12

20

MEDIJI / MEDIA

Dok e se pri odreivanju polja javne komunikacije zasigurno javiti


razliiti prijepori (ukoliko doe do zakonskoga ureivanja jezika javne
komunikacije), pri odreivanju njezina jezika, problema ne bi trebalo biti.
Hrvatski je jezik odavno proao proces standardizacije (Brozovi 1970,
Katii 1971 i dr.), on je normativno ureen i kodificiran, prema tome
nema apsolutno nikakve lingvistike dvojbe da idiom javne komunikacije
treba biti standardni idiom. Meutim, kao to je u Hrvatskoj tek paualno i
naelno, nepisanim pravilima odreeno, to ini podruje javne
komunikacije (mediji, politika, religija, administracija, sudstvo, uprava,
obrazovanje i slino), tako je naelno i implicitno odreena jezina i
komunikacijska norma koja bi trebala biti imanentna diskursu javne
komunikacije, pa s pravom moemo utvrditi da je podruje javne
komunikacije u Hrvatskoj, s lingvistikog stajalita, jo uvijek neureeno.2
Bez obzira na razliite diskurse javne komunikacije i na injenicu da se ona
nee moi jednoznano definirati s obzirom na razliita polja djelovanja,
ne trebamo oekivati probleme u potencijalnom institucionaliziranju
njezinih jezino-komunikacijskih normi. Razlike meu pojedinim
diskursima javne komunikacije (ba kao i meu pojedinim funkcionalnim
stilovima hrvatskoga standardnoga jezika)3 prije svega se javljaju na
leksikoj i semantikoj razini dok na pravopisnoj, pravogovornoj,
gramatikoj, morfolokoj ili sintaktikoj u pravilu nema bitnih razlika.

te primijenjeni/struni). Vie u: Badurina, L. Kovaevi, M., Raslojavanje jezine stvarnosti, Izdavaki


centar Rijeka, Rijeka, 2001.
2 Vijee za normu hrvatskoga standardnog jezika pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i porta 18.
svibnja 2010. raspravljalo je o Prijedlogu Zakona o javnoj uporabi hrvatskoga jezika te ga je poduprlo.
Vijee je istodobno dalo primjedbe i predloilo odreene izmjene u tekstu Prijedloga Zakona koji je u
saborsku proceduru krajem travnja 2010. uputio saborski zastupnik Dragutin Lesar. Podgorska
deklaracija takoer predlae Hrvatskome saboru prihvaanje Prijedlogu Zakona o javnoj uporabi
hrvatskoga jezika onako kako ga je predloilo Vijee za normu hrvatskoga standardnog jezika.
Deklaracija o poloaju i uporabi hrvatskoga jezika u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji donesena
je u sklopu znanstvenog skupa Hrvatski jezik: od politiki nepriznatog jezika do jednog od
slubenih jezika Europske unije koji je odran od 20. do 22. svibnja 2010. u Podgori u sklopu
Dana don Mihovila Pavlinovia, a deklaraciju je predsjedniku Hrvatskoga sabora Luki Bebiu
uruila Dunja Brozovi Ronevi, ravnateljica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
3 "Razlike izmeu funkcionalnih stilova kao posebnih tipova izbora izraajnih mogunosti jezika
vrlo se jasno oituje u podruju leksika i leksike semantike" (Samardija 2001:41), dok se
funkcionalni stilovi meusobno manje razlikuju po fonolokim i prozodijskim znaajkama te
morfolokim i sintaktikim znaajkama.

Medianali, Vol. 6 (2012), No. 12

A. Sapunar Kneevi i M. Togonal: Hrvatski jezini standard...

21

Medijski diskurs jezino najutjecajniji diskurs


javne komunikacije
Mnoga istraivanja pokazala su da je od svih oblika javne
komunikacije upravo publicistiki diskurs najutjecajniji imbenik razvoja
jezine svijesti i kulture pripadnika odreene jezine zajednice. U
kontekstu standardizacije i uvrivanja standardnojezinog idioma kao
zajednikog jezinog koda dijalektalno razjedinjenih govornika hrvatskoga
jezika u prolosti je upravo tisak bio kljuni integracijski imbenik
promoviravi standardni jezik kao nadjezinu kategoriju i omoguivi
njegovu prostornu disperziju na cjelokupno podruje hrvatske jezine
zajednice, koja je u prolosti, osim politiki, ekonomski, geografski i
jezino neujedinjena. S obzirom na utvren visok stupanj jezinoobrazovne uloge, ali i potrebe da dopre do recipijenata svih obrazovnih,
ekonomskih i dobnih struktura, jezik i govor kreatora publicistikoga
diskursa trebao bi odgovarati zahtjevima strogih normi standardnoga jezika
i ne bi smio suavati normativnost jezika (Sili 2006). Meutim, jezina
analiza suvremenoga publicistikog diskursa pokazuje sve veu tendenciju
otklona od standardnojezinih normi4 i visok stupanj prijemljivosti
raznovrsnim razgovornim oblicima hrvatskoga jezika i nehrvatskim
jezinim/govornim osobitostima, pri emu osobito prednjae razliiti
oblici mrene komunikacije.5
Analiza jezika medija, ba kao i odreivanje i definiranje podruja
javne komunikacije, podrazumijeva razliite polazne osnove odnosno
interpretacijske ili analitike korpuse. Pojavne oblike jezika tiskanih medija
primarno analiziramo i interpretiramo u odnosu prema ortografskoj
standardnojezinoj normi (naravno ako se usuglasimo da je upravo
standardni idiom, kao kohezijski element izmeu idiomski razliitih
lanova pojedinog kolektiva okupljenih u odreenu dravnu zajednicu,
onaj idiom koji jedini moe zadovoljiti zahtjeve javne komunikacije), dok
se elektroniki mediji prije svega oslanjaju, (ili bi se trebali oslanjati) na
ortoepsku normu standardnoga jezika. Polazei od razliitih normativnih i
4 Analiza jezika informativnih tiskanih oblika u: Sapunar Kneevi, A./Togonal, M. "Jezik i mediji.
Trebaju li mediji biti uvari hrvatskoga standardnog jezika?", Peti hrvatski slavistiki kongres,
Zbornik radova V (Zbornik radova s Petog hrvatskog slavistikog kongresa odranog u Rijeci od 7.
do 10. rujna 2010.), Rijeka, 2011.
5 Posebnim radom bit e obuhvaene jezine specifinosti mrene komunikacije koja, zbog
iznimnog utjecaja na iroke mase recipijenata i sve veeg odstupanja od standardnoga idioma,
zahtijeva zasebnu analizu.

Medianali, Vol. 6 (2012), No. 12

22

MEDIJI / MEDIA

kodifikacijskih premisa pri oblikovanju govornoga odnosno pisanoga


iskaza, razliite su i "strategije oblikovanja poruke", istie Badurina.
"Razlike se oituju na svim jezinim razinama, od fonetsko-fonoloke,
morfoloke, leksike, do sintaktike te, napose, razine teksta. () Dok je
usmena komunikacija uglavnom podrana auditivnim podraajima (koji u
izravnom kontaktu meu sudionicima mogu biti popraeni i neverbalnim
znakovima), komunikacija se s pisanim tekstom temelji na vizualnom
kontaktu ali ne meu sudionicima komunikacijskog procesa, ve s
pisanim tekstom." (Badurina 2007:11) Izbor iz jezinih sredstava
sveukupnog sustava standardnoga jezika razliito e, dakle, crpiti razliiti
oblici tiskanoga publicistikoga diskursa u odnosu prema verbalnoj
publicistikoj formi. U analizi jezika medijskog diskursa trebamo uvaiti i
razlike meu pojedinim njegovim anrovima koji primarno proizlaze iz
novinarskih, a ne jezinih uzusa, meutim za sobom povlae razliite
jezine realizacije koje se primarno oituju na razini stila, a manje na
ostalim razinama standardnojezine norme (Sili 2006). Na "suavanje
normativnosti" (Sili 2006) utjecao je opi proces globalizacije koji je
zahvatio i hrvatsko drutvo, bitno promijenivi jezini (pisani/govoreni)
iskaz osobito u kontekstu publicistikoga diskursa. Upravo su raznovrsni
medijski komunikacijski kanali odigrali posredniku ulogu izmeu
engleskoga jezika, kao dominantnog komunikacijskog koda globaliziranoga
svijeta, i primatelja poruke koju su ti isti mediji odailjali primateljima na
hrvatskom jezinom i govornom podruju, ne vodei pritom rauna o
potrebi usklaivanja poruke sa zahtjevima hrvatske standardne norme.
Rezultat je poznat: anglizacija hrvatskoga jezinoga korpusa koja
se ne oituje samo na leksikoj razini, ve i na gramatikoj, morfolokoj,
semantikoj, ali i pravopisnoj razini. Gotovo da i nema teksta u
najprodavanijim hrvatskim novinama, kao i u radijskim i televizijskim
emisijama svih anrovskih odrednica u kojima se ne javljaju engleske rijei,
unato injenici to za takve engleske pojmove postoje hrvatske inaice. U
vijestima sluamo i itamo o green field investicijama, due-dilegencu, warm up
duetima, hard copy dokumentima, location menaderima, on line shoppingu, pay pall
raunima, IT kadrovima, o razliitim tipovima sharinga time sharingu, car
sharingu, share obiteljima - kompjutorskim geekovima, cyberspace doivljajima.
Novinski su lanci esto opremljeni naslovima u kojima dominiraju
engleske rijei, poput onog objavljenog u Jutarnjem listu: Inter Ikea Grupa
dolazi kao retalier i developer. (Jutarnji list, 20. travnja 2010.) Analizom
novinskih lanaka u kojima se koriste stranim rijeima engleskoga
podrijetla utvrdili smo i niz nedosljednosti u njihovu pisanju, rezultat kojih
Medianali, Vol. 6 (2012), No. 12

A. Sapunar Kneevi i M. Togonal: Hrvatski jezini standard...

23

je pak razaranje engleskoga jezika. Autori tekstova pokazuju nesigurnost i


neznanje u pisanju pojedinih engleskih rijei koje se u posljednje vrijeme
uestalo javljaju u novinskim tekstovima. Tako, primjerice, u tekstu
objavljenim pod naslovom Ukidanje prepaid brojeva odgaa se do 2011.
godine? (Jutarnji list, 13. travnja 2010. ) spomenuta se engleska rije iz
naslova u tekstu koji slijedi javlja devet puta, od toga se pet puta pie kao
sloenica, a etiri puta kao polusloenica. I u ostalim tekstovima koji
problematiziraju istu tematiku, autori nisu sigurni je li rije o sloenici ili
polusloenici pa se najee odluuju za obje varijante preputajui
itateljima da procijene to je dobro. Slini se problemi, vezani uz pisanje
engleskih rijei, javljaju i u drugim primjerima, a najea dvojba je kojom
se naelu u pisanju engleske rijei prikloniti: izvornome ili izgovornom.
Kako autori nisu sigurni koje je naelo dobro, primjenjuju i jedno i drugo
(face i fejs, shopping i oping, site i sajt i slino), ime pokazuju da ne razlikuju
strane rijei od posuenica. Strane rijei u potpunosti zadravaju izvorni
izraz, dakle doslovno se prenose iz drugih jezika, u ovom sluaju
engleskoga, a u tekstovima se izdvajaju posebnim tipom pisma (kurzivom).
U publicistikom stilu takva distinkcija ne postoji pa se strane rijei
nerijetko izjednaavaju s posuenicama, iako nisu prole nijednu fazu u
procesu prilagodbe hrvatskome jeziku. Upravo je neprilagodba stranih
leksema (a potom i njihova iskrivljena uporaba, poglavito u publicistikom
diskursu) hrvatskome standardnome jeziku jedan od temeljnih problema
dananjega hrvatskog jezika. Rezultat takvoga procesa jezine su pojave
poput: hendlati, kliknuti, sejvati, daownloadati, izbedirati, spikati, iskulirati,
brejknuti, mobingirati, bulingirati ili sline kvazitvorenice koje su se, upravo
zahvaljujui medijima, ukorijenile u hrvatskome jeziku, ne samo u
kolokvijalnom, razgovornom idiomu, ve i u razliitim oblicima javnoga
diskursa. Takve jezine pojave, koje su upravo mediji nametnuli i
promovirali, oskvrnjuju i jezik davatelj, u ovom sluaju engleski, i jezik
primatelj, poto nisu prole proces prilagodbe hrvatskome standardnome
jeziku.

Medianali, Vol. 6 (2012), No. 12

24

MEDIJI / MEDIA

Razaranje standardnojezine norme u pisanim


medijskim oblicima
Iako su, upravo zbog spomenutog utjecaja engleskoga jezika i njegova
nekritikog i nepotrebnog koritenja u polju javne komunikacije, najoitiji
primjeri razaranja standardne norme, a potom i njihove jezine analize, upravo
na leksikoj razini, nefunkcionalno razaranje jezine norme u publicistikom
diskursu oituje se na svim normativnim razinama i nije iskljuiv rezultat utjecaja
engleskog jezika i njegovih posebnosti. Paualno je i neutemeljeno miljenje da
je upravo engleski jezik najvie pridonio tzv. demokratizaciji i liberalizaciji jezika
javne komunikacije on je u jednakoj ili ak veoj mjeri rezultat utjecaja
razliitih obiljeja nestandardnih idioma hrvatskoga jezika i razliitih oblika
razgovornoga jezika karakteristinih za privatnu komunikaciju. Takvo stajalite
zorno potvruju primjeri odstupanja od standardnojezine norme u tiskanim
medijima informativnog karaktera, od kojih se oekuje najvei stupanj
"standardiziranosti". Rije je o primjerima u kojima se normativni prirunici
razliitih autora ne razilaze u miljenjima, dakle u kojima se ne moe primijeniti
naelo ili-ili kao opravdanje za priklanjanje odreenim pravopisnim i
gramatikim rjeenjima, ve su rezultat nepoznavanja odreene jezine
problematike. Izdvojili smo sljedee primjere:
1. Deklinacija sloenih kratica6
a) S 83 zastupnika koja su je podupirala, u posljednjih godinu dana J.
Kosor ostala je bez potpore njih troje, dva iz HSLS-a i jedan iz
HSU. (Veernji list, dalje u tekstu: VL, 11. srpnja 2010.)
b) Diplomati EU nita konkretno nee moi poruiti na summitu u
Sarajevu. (VL, 23. svibnja 2010.)
c) Kusi je, ini se, ostao jedini kandidat koji bi mogao zamijeniti
predsjednika HAZU Milana Mogua. (VL, 12. srpnja 2010.)
d) Ako elite gledati izvan podruja kabinskog prikaznika HUD
(Head-Up Display), informacija se odmah prikazuje na kacigi ()
(VL, 8. kolovoza 2010.)
6 U novinskim lancima sloene se kratice esto ne dekliniraju, iako ne spadaju u skupinu iznimaka,
poput, primjerice RH i BiH. Osobito je primjetno da se kratica za Europsku uniju, koja se danas
iznimno esto rabi u medijima, u nekim tekstovima istih novina deklinira, dok se u drugima ne
deklinira. Upravo zbog takvih nedosljednosti, osim jezinoga obrazovanja novinara, nuna su i
stalna jezina usavravanja lektora.

Medianali, Vol. 6 (2012), No. 12

A. Sapunar Kneevi i M. Togonal: Hrvatski jezini standard...

25

2. Neprirodne sintaktike konstrukcije7


a) U Hrvatskoj e se u sljedeih pet godina otvoriti ak 6000 novih
ICT radnih mjesta. (Jutarnji list, dalje u tekstu: JL, 24. svibnja
2010.)
b) Na alost, Mami i Svagua najeksponiraniji su primjer HR
nogometa. (JL, 14. travnja 2010.)
c) Autori su pristali na kompromis, dodajui da se na njihovim web
stranicama moe pogledati strip u originalu. (JL, 14. lipnja 2010.)
d) Rije je o velikoj krim obradi, zato ute o imenima (VL, 13. rujna
2010.)
3. Uporaba leksema par8
a) Pet prolaznika ustreptalo je italo svoje tekstove dok se par metara
dalje Zagreb klanjao njemakoj knjievnoj zvijezdi Clemensu
Meyeru. (JL, 26. svibnja 2010.)
b) Vrhunac propagande u Hrvatskoj bilo je kada se prije par godina
trailo (JL, 10. kolovoza 2010.)
4. Deklinacija brojeva9
a) Shinawatra je svoje veliko bogatstvo izgradio 80-tih godina na
telekomunikacijama. (JL, 18. oujka 1010.)
7 Neprirodne sintaktike konstrukcije, tzv. jukstapozicija odnosno slijed imenica+imenica, u
hrvatski jezik prodiru iz engleskoga jezika i postaju njegovim sve oitijim obiljejem. Pod utjecajem
gramatike engleskoga jezika u hrvatskom se jeziku upotrebljava imenica u nominativu na mjestima
gdje bi trebala stajati imenica u genitivu te odnosni ili posvojni pridjev. Tako se sintagma VIP
korisnik treba pisati korisnik VIP-a, pravilno je hrvatski nogomet, a ne HR nogomet, kriminalistika
obrada umjesto krim obrade itd.
8 Leksem "par" vrlo esto se koristi uz imenice koje ne dolaze u parovima, i to u svim stilovima
hrvatskoga jezika. Imenica par iskljuivo se koristi uz imenice koje oznaavaju par neega: par hlaa,
par cipela, muko enski par i slino.
9 U razgovornome stilu hrvatskoga jezika vrlo esto se ne dekliniraju glavni brojevi koji bi trebali.
Osobito se to odnosi na deklinaciju broja dva, a rjee na brojeve 1, 3 i 4. Pod utjecajem
razgovornoga jezika isti se model primjenjuje i u novinarsko-publicistikim tekstovima. U primjeru
4 c) upotrijebljena je brojevna imenica "troje" koja se u konkretnom primjeru odnosi na zastupnike
ime se sugerira njihov razliiti spol. Prema tome, u tekstu koji slijedi trebalo je pisati: dvoje iz
HSLS-a i jednog iz HSU-a. Ako je pak bilo rije o zastupnicima iskljuivo mukog spola, trebala se
upotrijebiti brojevna imenica trojica, iza koje slijedi dodatno objanjenje: dva iz HSLS-a i jednoga iz
HSU-a. U istom se primjeru grijei i u deklinaciji sloene kratice HSU. Isto je tako esto pogreno
isticanje nastavka u deklinaciji pridjeva nastalih od brojeva kada se piu brojevno: 80-tih, 90-tih
umjesto 80-ih i 90-ih.

Medianali, Vol. 6 (2012), No. 12

26

MEDIJI / MEDIA

b) Iz svog bogatog ivotopisa za ovu priliku izdvajam tek nekoliko


priznanja koja sam kao "tetoina" dobio tih 90-tih u SSD-u. (VL,
6. kolovoza 2010.)
c) Jadranka Kosor ostala je bez potpore njih troje (zastupnika, n. a.),
dva iz HSLS-a i jedan iz HSU. (VL, 11. srpnja 2010.)
5. Pisanje reeninih znakova10
a) ef HDZ-a bio je potpuno izbezumljen svime to se dogaalo u
tom resoru a Europska unija to mu je redovito nabijala na nos. (JL,
7. svibnja 2010)
b) injenica jest da nije vjerovao HDZ-u i da je, svakako, po svom
svjetonazoru blii SDP-u ali javno to nikad nije pokazao. (JL, 7.
svibnja 2010.)
c) Nema gaenja poara dok ja to ne zapovjedim. (JL, 10. kolovoza
2010.)
d) Sklon sam vjerovati da njegov odlazak nije tako sluajno
iskoritena prilika ve dugo planirani postupak. (JL, 7. svibnja
2010.)
6. Veliko i malo poetno slovo11
a) Heidi e glumiti samu sebe, supermodela, odnosno bivu kolegicu
Gaby Solis na koju e nabasati u Velikoj jabuci. (JL, 19. kolovoza
2010.)
b) Benedikt XVI. pred vjernicima na Trgu S. Petra (JL, 31. sijenja
2010.)

10 Uporaba interpunkcijskih znakova ili reeninih znakova jasno je opisana u pravopisnim


prirunicima. Analizom novinskih lanaka osobito su vidljiva odstupanja u pisanju zareza te
polunavodnika. Zarez se vrlo esto ne stavlja u nezavisnosloenim suprotnim reenicama, ali se
stavlja u zavisnosloenim sastavnim reenicama osobito ispred veznika "te". Isto se tako zarez esto
isputa u zavisnosloenim reenicama koje poinju zavisnom sureenicom, u tzv. inverzijskim
reenicama. U novinskim se tekstovima pak polunavodnici esto stavljaju na mjesto navodnika, i to
najee u situacijama kada se navodi neija misao ili njezin dio, kada se navodi naslov kakve knjige
ili kada se koristi rije u njezinom prenesenom znaenju. U svim se navedenim primjerima trebaju
koristiti navodnici. Navodnike zamjenjujemo polunavodnicima u situacijama kada se unutar
citiranog teksta neto navodi. Primjerice, u novinskom naslovu (primjer 5 c): Nema gaenja poara
dok ja ne zapovjedim, naslov je trebao biti u navodnicima jer je rije o dijelu citiranog iskaza.
11 Problem pisanja velikog i malog poetnog slova opisan je u pravopisnim prirunicima i nije
potrebno posebno tumaiti svaki pojedini primjer.

Medianali, Vol. 6 (2012), No. 12

A. Sapunar Kneevi i M. Togonal: Hrvatski jezini standard...

27

c) Letitia A. Long izabrana je juer za eficu amerike obavjetajne


agencije koja se bavi prikupljanjem i analizom satelitskih snimaka. (
JL, 10. kolovoza 2010.)
7. Deklinacija stranih antroponima i toponima12
a) "Uliks" James Joycea, veliki roman XX. stoljea, ujedno je i jedan
od najzabranjivanijih romana suvremene ere. (JL, 13. svibnja 2010.)
b) () Poasni graanin Lousville-a, Odlukom njegova
gradonaelnika Jerry E. Abramson-a, lan Poasnoga reda
Pukovnika Kentucky-a, Odlukom guvernera Paul E. Patton-a ()
(VL, 6. kolovoza 2010.)
8. Imenica put u prilonoj slubi13
a) Erste banka prva je banka u Hrvatskoj koja je svojim korisnicima
omoguila kupovinu i plaanje putem interneta, kao i podizanje
vee koliine gotovine na bankomatima uz mogunost odabira
broja putem kojih e se ta gotovina isplaivati. (JL, 18. kolovoza
2010.)
b) U Merkur osiguranju omoguavaju osiguranje stana ili kue i
putem interneta. (JL, 26. svibnja 2010.)
c) Tumanov me je reim putem medija optuio da sam ameriki
pijun, mason. (VL, 6. kolovoza 2010.)
d) Cilj je putem djece promovirati Republiku Hrvatsku i njene
prirodne ljepote. (VL, 6. kolovoza 2010.)
9. Uporaba imenice polovina14
a) "Specijalitet" ovog studija bit e kolegij koji e od idue godine
obraivati umjetnost druge polovine 20. stoljea. (JL, 24. svibnja
2010.)
12 Strane vlastite imenice moraju se prilagoditi hrvatskom sklonidbenom i tvorbenom sustavu.
Izvorno se piu do morfemske granice, a kojoj e hrvatskoj sklonidbi pripasti ovisi o izgovornom
obliku pojedine strane rijei. U praksi se esto sklanja samo strano prezime, a ime ostaje
nepromijenjeno, u nominativu (kao u primjeru 7a). U sklonidbi stranih rijei gramatiki se nastavak,
odnosno sufiks crticom ne odvaja od osnove, tj. korijena rijei.
13 Sintagme putem medija, putem interneta, putem djece i slino bolje je zamijeniti imenicom u
instrumentalu ili kojem drugom kosom padeu.
14 U navedenim je primjerima imenicu polovina bolje zamijeniti imenicom polovica.

Medianali, Vol. 6 (2012), No. 12

28

MEDIJI / MEDIA

b) () Gubitak prometa za kioske i male trgovce mogao bi iznositi


oko pola milijarde kuna, zbog ega bi polovina njih mogla zavriti
u bankrotu. (JL, 14. travnja 2010.)
10. Alternacija ije/je/e/i15
a) Kada se budu sastali u Sarajevu slijedei tjedan, ministri nee moi
svojim kolegama iz regije Zapadnog Balkana ponuditi nikakvu
prekretnicu u procesu irenja. (JL, 23. svibnja 2010.)
b) Shvatili smo da ono najvrijednije u to ovjek moe ulagati jesu
djeca. (JL, 24. svibnja 2010.)
c) Cameron je pobijednik, no nema veinu u parlamentu. (JL, 7.
svibnja 2010.)
d) Odlazili su ministri, oni su svi povjest. (JL, 18. kolovoza 2010.)
11. Uporaba prijedloga s/sa16
a) Zbog nevremena, koje je u noi sa 5. na 6. kolovoza zahvatilo otok
Olib, u tamonjoj luci dolo je do havarije jedne austrijske i etiri
talijanske jedrilice. (JL, 10. kolovoza 2010.)
b) Doao sa 35.000 eura i registrirao tvrtku za uvoz, izvoz, savjete i
trgovinu. (JL, 16. rujna 2010.)
c) Sa 56,6 posto radno sposobnog stanovnitva na dnu smo ljestvice
sadanjih i buduih lanica. (JL, 10. kolovoza 2010.)
d) Sa 20 tona eljeza zalijeu se u vatru. (VL, 8. kolovoza 2010.)
12. Uporaba stranih leksema za koje postoje hrvatske inaice17

U novinskim lancima uestale su pogreke u pisanju rijei s alternacijom ije/je/e/i.


Prijedlog sa pie se ispred rijei koje poinju tjesnanicima s, z, , ili suglasnikim skupovima
tekim za izgovor: ps, p, ks, mn, str i slino. Prijedlog sa dolazi i onda ako iza njega slijedi samo jedan
glas. U ostalim se situacijama pie prijedlog s.
17 Anglizmi i engleske rijei posljednjih su godina preplavile publicistiki diskurs i u pisanim i u
elektronikim medijima. Strane se rijei (najvie engleske) u hrvatski jezik uglavnom prenose
potpuno neprilagoene. Upravo se mediji istiu kao kljuni imbenik popularizacije anglizama i
engleskih rijei. Kada je god mogue, dakle kada postoji adekvatan hrvatski leksem, strani se izraz
treba mijenjati domaim. Ukoliko se rabi strana rije, potrebno ju je u tekstu istaknuti drukijim
pismom kurzivom. U svim navedenim primjerima strani se izraz mogao zamijeniti domaim: seljak
umjesto farmer, original umjesto hard copy, divovska mrlja umjesto dinovska, udarni termin umjesto prime
time, niskogledani termin umjesto off time, razgovaramo umjesto chatamo i slino.
15
16

Medianali, Vol. 6 (2012), No. 12

A. Sapunar Kneevi i M. Togonal: Hrvatski jezini standard...

29

a) Podsjetimo, od 1. lipnja uvodi se obveza registriranja novih prepaid


korisnika mobitela. (JL, 14. travnja 2010.)
b) Svjetski Masters of Wine kuai vina iz najuglednijih inozemnih
magazina, pristigli su u Zagreb da bi ocijenili najnovija dostignua
hrvatskog vinarstva. (JL, 15. veljae 2010.)
c) Svake noi chatamo o kaicama i prvim zubiima. (JL, 5. sijenja
2010.)
d) 50 tisua vozaa planira se umreiti u car share obitelji. (JL, 3.
svibnja 2010.)
e) U manje od deset godina EU poljoprivreda izgubila 3,7 milijuna
radnih mjesta, ali je povean dohodak po farmeru. (JL, 11. svibnja
2010.)
f) Nakon faks obavijesti obavezno se mora slati hard copy. (JL, 11.
svibnja 2010.)
g) Drhtimo pred dinovskom naftnom mrljom. Ako krene uragan,
ostajemo bez iega. (JL, 8. svibnja 2010.)
h) HTV-u bi se dala mogunost da smanjuje u prime timeu
oglaavanje s etiri minute (), a u off timeu da ostane oglaavanje
od devet minuta. (VL, 27. rujna 2010.)
i) Obradovi jedno vrijeme nije imao security clearance pa je Kruljac
od njega skrivao NATO-ove dokumente. (JL, 10. kolovoza 2010.)
13. Uporaba leksema koji pripadaju razgovornom stilu
hrvatskoga jezika18
a) Ponude frcaju! MMF nudi Brownu plau od gotovo 300 tisua
funti. (JL, 24. svibnja 2010.)
b) Novi Microsoftov Kin mobitel od ponedjeljka je dostupan na
amerikom tritu, a sudei prema njegovim karakteristikama
oito je rije o mobitelu na kojeg e se nakaiti populacija do 25.
godina. (JL, 14. travnja 2010.)
c) Spiskali milijune od kolarina za stolice u novoj knjinici. (JL, 10.
travnja 2010.)
d) West Ham eka Zolin kiks i vabi Slavena Bilia. (JL, 9. oujka
2010.)
18

Elemente razgovornog stila trebalo bi izbjegavati osobito u obavijesnim publicistikim anrovima.

Medianali, Vol. 6 (2012), No. 12

30

MEDIJI / MEDIA

Iz navedenih primjera (a naveden je tek manji dio primjera u


kojima se u pisanim medijima odstupa od standardnojezine norme) moe
se vidjeti da njihova nepravilna uporaba u odnosu prema kodificiranom
obliku nije u funkciji jezine kreativnosti na koju se pri oblikovanju teksta
pozivaju kreatori publicistikoga diskursa tumaei pokuaj ureivanja (i
eventualne institucionalizacije) i dotjerivanja jezika javne komunikacije
pretjeranim i nepotrebnim puristikim djelovanjem, pa ak i
nacionalistikim pobudama, a ne zatitom i ouvanjem hrvatskoga
standardnoga jezika kako od stranih utjecaja tako i od domaih,
nestandardnih jezino-govornih pojavnih oblika.

Kakav bi trebao biti jezik/govor u verbalnim


publicistikim oblicima
Kao to se oekuje da jezik pisanih publicistikih formi bude
ureen i usklaen sa standardnojezinom ortografskom normom, tako se
oekuje da i govor televizijskih i radijskih novinara i voditelja sadri to
manje jezinih i govornih formi karakteristinih za privatnu komunikaciju.
Istraivanja su pokazala da su u tom kontekstu oekivanja vea za
nacionalni radio i televiziju nego za razliite privatne televizijske i
radiopostaje, makar imale i dravnu koncesiju. Ukoliko se usuglasimo da
jezik medija, s obzirom na neposrednu jezino-edukacijsku ulogu i
oekivanja recipijenata, treba biti jezino uzoran, to znai oblikovan u
skladu sa standardnojezinom normom, kreatori jezinoga diskursa
novinari, urednici, voditelji, reporteri i dr., trebali bi posjedovati
iznadprosjenu jezinu kompetenciju, to u Hrvatskoj, naalost, nije sluaj.
Naime, niti kreatori publicistikoga diskursa prolaze posebnu jezinu
edukaciju, niti se to od njih na bilo koji nain trai, niti snose sankcije zbog
smanjenje uinkovitosti u primanju poruke u polju javne komunikacije
uzrokovane uporabom raznovrsnih oblika organskih idioma
karakteristinih za podruje privatne komunikacije. Analizirajui govor na
radiju i televiziji, Dalibor Brozovi je utvrdio da poetkom 21. stoljea
dolazi do znaajnog opadanja jezine kulture (Brozovi 2005). Razloge
trebamo traiti u globalizaciji i demokratizaciji javnoga prostora koja
dovodi do "sniavanja stila" (kari 1988), ali i u ukidanju relevantnih
jezinih kriterija pri odabiru ljudi za obavljanje novinarskih poslova. U tom
je kontekstu Radoslav Katii jo 1971. zapisao da bi jezino stanje u
Medianali, Vol. 6 (2012), No. 12

A. Sapunar Kneevi i M. Togonal: Hrvatski jezini standard...

31

medijima bilo bitno drukije kada bi dobro vladanje knjievnim jezikom


bilo preduvjet u napredovanju u zvanju i stjecanju uglednijih poloaja
(Katii 1971). Za razliku od prolih vremena kada su potencijalni radijski i
televizijski voditelji svoje jezine/govorne sposobnosti trebali dokazivati
na audicijama, danas ne postoje artikulirana jezina znanja po kojima e se
odluiti tko moe nastupati na radiju ili televiziji, a tko se zbog govornih
nedostataka i nepravilnosti ne moe pojavljivati u voditeljskim ulogama.
Pratei govor televizijskih i radijskih osoba, ne dovodei u pitanje potrebu
da on bude usklaen sa standardnojezinom normom i lien dijalektalnih,
lokalnih, argonskih i ostalih razgovornih obiljeja jezika svojstvenih
privatnoj komunikaciji, Ivo kari je utvrdio da gdje god se govori javno
"govori se retorski", dakle potujui odreena pravila. "Govornik u javnom
govoru esto ne govori samo u svoje ime, ve zastupa nekog ili govori kao
lan neke grupe pa je odgovoran i prema kolektivu koji predstavlja" (kari
1988.) I zbog kolektiva koji predstavlja, ali prvenstveno zbog kolektiva
kojemu se obraa, svaki bi javni govornik, smatra kari, trebao ovladati
osnovnim pravilima dobrog govora, a to su: govornost (udaljavanje od
puke reprodukcije pisanoga teksta), osobnost (identificiranje sa sadrajem
poruke koji se manifestira u prepoznatljivoj, individualnoj interpretaciji),
loginost (organiziran redoslijed izlaganja, pravilno i logino strukturirani
govori, pripremljenost govornika, argumentiranost iskaza i sl.), poetinost
(stiska dotjeranost govora) i pravilnost (potivanje ortoepske norme
standardnoga jezika). (kari 1988.) Umjesto ovladanosti navedenim
imbenicima dobra govora na radiju i televiziji, ali i u ostalim domenama
javne komunikacije, kreatori publicistikoga diskursa pokazuju "slabu
opu kulturu", tvrdi kari, i time omoguuju "globalno unifikacijsko i
parcijalno individualistiko" djelovanje medija (kari 1988.) Udaljavanje
od standardne norme u jeziku javne komunikacije, osobito u njenom
medijskom dijelu, kari je nazvao "pritiskom kulturne destrukcije" koja
neposredno dovodi i do jezine destrukcije (najbolji primjer suvremene
jezine destrukcije jest tzv. internetski jezik). Jezik odnosno govor trebao
bi biti odraz odreenog kulturnog i obrazovnog standarda, smatra kari,
zato sukladno viem kulturnom standardu i jezik treba biti ureeniji.
Ovladanost ortoepskom i fonolokom normom vrlo je esto odraz
socijalnog statusa govornika i njegova poloaja na drutvenoj ljestvici pa je
s tim u vezi Renate Bartsch iznio tezu o "drutvenoj poeljnosti"
svladavanja ortoepske norme utvrdivi da "uenje standarda omoguuje

Medianali, Vol. 6 (2012), No. 12

32

MEDIJI / MEDIA

uspon na drutvenoj ljestvici"19, to u hrvatskom javnom prostoru, na


alost, nije nunost ni preduvjet pri sudjelovanju u javnoj komunikaciji.20
Problem izgovora u javnoj komunikaciji neposredni je rezultat i
problema u hrvatskoj prozodiji openito. Naime, zbog razliitih tendencija
u fonolokoj i ortoepskoj normi, pri emu Samardija izdvaja tri
dominantne suvremene prozodijske koncepcije: tradicionalnu ("klasinu"
ili "maretievsku"), zatim priklanjanje zapadnim novotokavskim idiomima
i naposljetku afirmaciju razliitih urbanih idioma (Samardija 1999),
hrvatski javni prostor pokazuje oznake izgovorne neureenosti. Pri tome
upravo mediji (medijski djelatnici) promoviraju trei model: razliite oblike
organskih izgovornih idioma, karakteristike pojedinih urbanih sredina i
regionalnih prozodijskih osobitosti. Pranjkovi je pak utvrdio da je
"hrvatska ortoepska norma ve dugo najproblematinija i
najkonzervativnija norma hrvatskoga standardnoga jezika" (Mianovi
2004) i to prije svega zbog inzistiranja normativnih strunjaka upravo na
onoj koncepciji koja je najvie udaljena veini govornika hrvatskoga
standardnoga jezika, dakle na klasinoj "maretievskoj" akcentuaciji
(Pranjkovi 2001). Svakako i ovi imbenici bitno utjeu na izgovornu
razinu u polju javne komunikacije. Meutim, nepridravanje govornika
"preskriptivnoj akcentuaciji ni onda kada to od njih iziskuje socijalna uloga
u kojoj se nalaze, npr. radijski ili televizijski itai vijesti", prije svega je
rezultat nepoznavanja norme. (Mianovi 2004). Odgovor na pitanje treba
li izbjegavati nestandardne oblike u javnoj komunikaciji, i ako treba zato,
daje nam Dalibor Brozovi. Brozovi smatra da je svijest o vanosti
njegovanja i ouvanja standardnoga idioma vana zbog "ouvanja
normativne tradicije kao elementa stabilnosti; neopravdane promjene
nuno znae nered jer tradiciju ne zamjenjuju nego se samo s njome
natjeu" (Brozovi 2005).

19 Navedeno u: Mianovi, "Hrvatski s naglaskom", Rasprave Instituta za hrvatski jezik i


jezikoslovlje, knj. 30., Zagreb, 2004. str. 121.-130.
20 Dobar primjer su politiari koji su se s lokalne razine sudjelovanja u vlasti uzdigli na dravnu
politiku scenu, a da se pri tome u javnim nastupima nisu odrekli svojega zaviajnoga idioma te
priklonili standardnome jeziku.

Medianali, Vol. 6 (2012), No. 12

A. Sapunar Kneevi i M. Togonal: Hrvatski jezini standard...

33

Zakljuak
Nainom na koji oblikuju odreene sadraje medijski djelatnici
novinari, urednici, voditelji iznimno snano mogu oblikovati javno
mnijenje, meutim isto tako mogu primjetno utjecati i na govornu i jezinu
svijest i kulturu primatelja medijske poruke. Budui da redovni obrazovni
sustav ne prua dostatno dobru jezinu naobrazbu, nuno je uspostaviti
mreu dodatne (posebne) jezine edukacije kreatora publicistikoga
diskursa, ali i obvezatnu lektorsku ili fonetsku kontrolu svih publicistikih
anrova osobito onih informativnoga predznaka. Upravo na planu
jezinoga izraza pojedinih medijskih anrova vidljivi su razliiti procesi koji
dovode u pitanje samu bit postojanja tzv. nadjezika standardnoga jezika
i njegovih normi, zahvaljujui kojima je on drukiji od mnogobrojnih
idiomatskih varijanti hrvatskoga jezika, ime se ponitava njegov jezinokohezijski karakter. U Hrvatskoj, za razliku od drugih europskih zemalja,
zakonom, pravilnikom ili nekom uredbom, nije jezino ureeno podruje
javne komunikacije, rezultat ega i jest jezini kaos koji vlada u veini
hrvatskih medija. Podizanje razine svijesti o pravilnome pisanju i
govorenju u domenama javne komunikacije, pa tako i u publicistikome
diskursu, mogue je ukoliko se zadovolje barem tri uvjeta: kontinuirano
jezino kolovanje svih govornika hrvatskoga jezika, odreivanjem
obaveznih (slubenih) normativnih prirunika i uvoenjem odredbi
(pravilnika) o dobrom poznavanju hrvatskoga jezika za pojedina radna
mjesta, to zasad nije propisano ni za jedno radno mjesto u Hrvatskoj.

Literatura
Badurina, Lada, "Jezino raslojavanje i tipovi diskursa", Jezik
knjievnosti i knjievni ideologemi, Zbornik radova 35. seminara
Zagrebake slavistike kole, ur. Kreimir
Bagi, Zagrebaka slavistika kola, Zagreb 2007., str. 11.-20.
Badurina, Lada Kovaevi, Marina, Raslojavanje jezine stvarnosti,
Izdavaki centar Rijeka, Rijeka, 2001.
Brozovi, Dalibor, Standardni jezik, Matica hrvatska, Zagreb, 1970.
Brozovi, Dalibor, Prvo lice jednine, Matica hrvatska, Zagreb, 2005.

Medianali, Vol. 6 (2012), No. 12

34

MEDIJI / MEDIA

Hudeek, L. Mihaljevi, M., Jezik medija, Hrvatska sveuilina


naklada, Zagreb, 2009.
Jezik i mediji. Jedan jezik: vie svjetova, ur. Jagoda Grani, Hrvatsko
drutvo za primijenjenu lingvistiku HDPL, Zagreb-Split, 2006.
Katii, Radoslav, Jezikoslovni ogledi, kolska knjiga, Zagreb, 1971.
Mianovi, Kreimir, "Hrvatski s naglaskom", Rasprave Instituta za
hrvatski jezik i jezikoslovlje, knj. 30., Zagreb, 2004., str. 121.-130.
Pranjkovi, Ivo, "Za demokratizaciju hrvatske ortoepske norme",
Jezik i demokratizacija (zbornik radova), Sarajevo: Institut za jezik,
knj. 12., str. 299.-306.
Samardija, Marko, "Norme i najnovije promjene u hrvatskome
jeziku", Zapreiki godinjak 1998., Matica hrvatska Zaprei,
Zaprei, 1999., str. 327.-340.
Sapunar Kneevi, Andrea Togonal, Marijana, "Jezik i mediji.
Trebaju li mediji biti uvari hrvatskoga standardnog jezika?", Peti
hrvatski slavistiki kongres, Zbornik radova V., Zbornik radova s
Petog hrvatskog slavistikog kongresa odranog u Rijeci od 7. do
10. rujna 2010., Rijeka, 2011.
Sili, Josip, Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika, Disput, Zagreb,
2006.
kari, Ivo, Temeljci suvremenog govornitva, kolska knjiga, Zagreb,
2000.
kari, Ivo, U potrazi za izgubljenim govorom, kolska knjiga, Zagreb,
1988.
kiljan, Dubravko, Javni jezik, Biblioteka Elekta, Zagreb, 2000.

Medianali, Vol. 6 (2012), No. 12