Od istog autora:

...

Industriia nafte u Jugoslaviii

sv. I. Proizvodnja nafte
sv. II. Prerada nafte
sv. III. DistribuCija

Ekonomika iugoslavenske naftne privrede

Ekonomska Ieoriia planske privrede
MeCIusektorska analiza
Uzroci i karakteristike privrednih kretania
u 1961. i 1962, urednik
Ekonomski modeli
Ekonomska nauka i narodna privreda
Sumama analiza privrednih kretania i priiedlozi
za ekonomsku.politiku, sa suradnicirT)a
Ogled iugoslavenskom druJtvu
Privredni ciklusi u Jugoslaviii
Integrirani sistem druilvenog raiunovodstva za iugoslavensku
privredu, sa suradnicima
Privredni sistem i ekonomska politika Jugoslaviie
Ekonomske funkciie fecleraciie, sa suradnicima
Uvod u ekonomsku Ieoriiu proizvodnie
Ekonomska analiza I: Proizvodnja i tehnoloki progres
SeH-Goveming Socialism, sv. I i II, uredio s M. Markoviem

Branko Horvat
~- _ _ ~~~ _ _

...

"

_.

---";'

o:.

Horvat

HapDAHa 6M6nMoreK8

i R. Supekom

Ekonomska politika stabilizaciie

The Yugoslav Economic System, sa suradnicima
Politiika ekonomiia sociiaiizma
Jugoslavenska privreda 1965-1983.
Jugoslavensko druilvo u krizi
Radna Ieoriia ciiena
ABC iugoslavenskog sociiaiizma

globus
..

nlsavsa hihlintAksa

Autor se poduhvatio rasplitanja

vjerojatno najzamrenijeg problema
suvremene jugoslavenske svakidanjice.
Bez pretenzija da daje konane ocjene
o kosovskoj prolosti i sadanjosti a da bi
dokazao svoje stavove i zakljuke,
.
HOIYat se oslanja na raznorodne podatke
iz povijesnih djela te dnevnu i tjednu
publicistiku. Koriteni su praktiki svi do
sada objavljeni radovi o Kosovu i neto
arhivske grae koja se prvi put iznosi.
Razmiljanja o Kosovu nastoji rasteretiti
naslaga predrasuda, ideologije, mrnje te
pripremiti teren za razumno rjeavanje
kosovskih pitanja. Osnovna HOlYatova
pozicija jest da intelektualci mogu postii
sporazum o evidentnim injenicama
smatrajui da je takav sporazum temelj
zajednikoga praktinog rjeavanja
uoeni~ problema.
Sesnaest poglavlja podijeljeno je
u dvije cjeline: Prolost i Sadanjost.
U prvom dijelu iscrpno je prikazana burna
povijest Kosova, doseljavanje Albanaca i,
osobito paljivo, kolonizacija u Kraljevini
Jugoslaviji. Velik prostor posveen je
Prizrenskoj ligi i Bujanskoj konferenciji.
Tematizirajui sadanje stanje HOIYat
smatra da je zahtjev da Kosovo bude
republika politiki, a ne kriminalni zahtjev
i kao takav da je legitiman. Je li on
politiki prihvatljiv ili ne treba utvrditi
civiliziranim razgovorom a ne policijskim
terorom. Osobito paljivo analizira poloaj
Srba i Crnogoraca na Kosovu i to
s politikog, ekonomskog, nacionalnog
i kulturnog stajalita. O razvoju srpskog
nacionalizma govori na podlozi
nesreenoga pravnog stanja na Kosovu
i iseljavanja. Suprotstavlja se tezi
o genocidu kao izmiljotini antialbanskih
elemenata i zagrienih nacionalista,
Rjeenje kosovskog problema zahtijeva to
bre rjeavanje etiri grupe problema:
politiko samoopredjeljenje, nacionalnokulturnu integraciju u Jugoslaviji, privredni
razvoj i demografsku kontrolu.

Bogdan Krizman
Hrv"'a u prv... svi...... ratu
Hrvatsko-srpski politiki odnosi
Gustave le Bon

PsIhoIogQa gomila
Stanko lasi

KrIeIologQa ID PovIJest loitIa:o .......

o Miroslavu KIteiI VIII

I. . Kritika literatura o Miroslavu Krlei od
1914. do 1941.
II. O moralnoj strukturi i fotalitarnoj svijesti
III. Miroslav Krlea i Nezavisna Drava
Hrvatska (10.4. 1941-8.5. 1945)
Stipe uvar
NnavrJenl _nelat IIII
Alija Isakovi

O nacionalbiraniu Mu"_ _

J"""""'"
Petar Koruni

I federa......
u hrv...... nadonaIn... preporodu
1835-1875.
Mona Ozouf
RevolucIonaIna syolcmost '1789-'1799.
Smiljko Sokol
PoIltI8la I udavna povijest

Iak.......og nmcII....... francu_o

revolucIJe
Mira Bogdanovi

StPSId raclnRld pokret 1903-1914:

NaIllio legencIo
Neda Engelsfeld

PrVI ParICUnent Krallovstva S.....,

Hrvata I Slovenaca

PLAVA BIBLIOTEKA

Branko Horvat

Urednik
ZDRAVKO TOMAC

KOSOVSKO
PITANJE
Drugo dopunjeno izdanje

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb
UDK 323(497.1)

HORVAT, Branko
Kosovsko pitanje I Branko Horvat; [kazala Branko Degenek]. - 2. dopunjeno izd.
- Zagreb: Globus, 1989. - 332 str., [40] str. s tablama; 25 cm. - (Plava biblioteka)
Bibliografija: str. 309-314 i uz tekst.
ISBN 86-343-0310-1

GLOBUS / ZAGREB

 Branko Horvat, Zagreb 1989.

Sadraj

-j

Recenzenti
ZEKERIA CANA
ALIJA HODI
ARKO PUHOVSKI
RUDI RIZMAN
JOSIP VRBOI

Upute za itanje albanskih rijei ..............................

8
Predgovor prvom izdanju ................................... _ 9
Predgovor drugom izdanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
1. Uvod: Tri aspekta kosovskog problema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
PROLOST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
2. Geneza kosovskog problema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
3. Opi historijski okvir. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
Starija historija ....................................... . 26
Islamizacija i posljedice ................................. 30
Albanska dijaspora .................................... 32
Novija historija ....................................... 33
4. Formiranje albanske nacije .............................. 37
Prethistorija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
Prizrenska liga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
Osvajanje autonomije i proglaenje nezavisnosti ............ ~ .. 42
5. Krani u Kosovskom vilajetu prije balkanskih ratova .......... 46
Pravoslavni Srbi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 46
Katoliki Albanci. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
53
6. Kraljevina Jugoslavija .................................. 56
Osloboenje kao okupacija ..............................
56
Pacifikacija .......................................... 63
Kolonizacija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
Rjeavanje kosovskog pitanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
68
Okupacija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
7. Konferencija u Bujanu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
Kosovo do Konferencije i neposredno poslije nje. . . . . . . . . . . . . . . 80
Rezolucija Konferencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
8. Republika Jugoslavija ............................ ... . . . . 88
Novi kurs ........................................... 88
Ekscesi policije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90
Reakcija ............................................ 94

9. Elementi sukobljavanja: iseljavanja i bune ..................

Kolonizacija Albanaca na Kosovu ........................
Iseljavanja i bune .....................................
Balkanske migracije ...................................

. 98
. 98
. 102
. 105

10. Elementi zajednitva .................................. .

Albanci i Crnogorci ................................... .
Pleme Kui .......................................... .
Legende ............................................ .
Zajednika crnogorsko-albanska drava ................... .
Zajednitvo na irem prostoru ........................... .
Narodne pjesme i pripovijetke ........................... .
Kulturna interpenetracija i zajedniki ivot .................. .

109
109
112
113
115
118
121
123

ll. Autonomija Kosova ................................... . 129

.
.
.
.
.
.

,!
:

i
l
.~.

~
~

SADANJOST ........................................... . 127

12. Studentski bunt .........................................
Ope prilike u zemlji ..................................
etiri komponente kosovske situacije ......................
Demonstracije .................................. ; ....
Kosovo-republika ............. ~ ......................
Doktrine o pravu naroda na samoodreenje .................

~ !

134
134
135
139
142
144

13. ikaniranje Srba i Crnogoraca, iseljavanje i revanizam .......... .

Raspadanje patrijarhalnog drutva ........................ .
Kriminal ........................................... .
Iseljavanje .......................................... .
Neistine i hukanja .................................... .
Masovna javna okupljanja : ............................. .
Pozitivni efekti kosovskih dogaaja ....................... .

148
148
153
156
159
162
166

14. Frustracije Albanaca ..................................

Iritiranja svakodnevice .................................
Jezik ................................... : ..........
Jezik - zanemareni aspekt ..............................

.
.
.
.

168
169
174
178

15. Kosovski problemi .. ~ .................................

Demografska eksplozija ................................
Privredni razvoj ......................................
Integracija u Jugoslaviju ................................
P<?litiko samoopredjeljenje .............................
Subjektivni faktor ............... , ....................

.
.
.
.
.
.

181
181
184
186
189
190

'l

_.-j

'i

PRILOG I. ...............................................
1. Razgovor u Filozofskom drutvu Srbije o Kosovu. . . . . . . . . . . . . ..
2.. Polemika u Knjievnim novinama ..........................
3. Odgovor Srpkinji iz Bosne. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..
4. Odgovor makedonskom korespondentu .....................
5. Bujanska konferencija i njezina prethistorija. . . . . . . . . . . . . . . . . ..

203
205
213
219
222
225

PRILOG II. .............................................

l. Peticija studenata. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..
2. Pismo Albanca iz Gnjilana ......... : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..
3. Dva pisma ............................................
4. Moe li se problem Kosova rijeiti ekonomskim mjerama? ........
5. Razgovor s Aleksandrom Tijaniem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..
6. Razgovor s Vetonom Surroiem ............................
7. Ozbiljan ureivaki promaaj Tanjuga. .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..
8. Skoranji diskurs o Kosovu ...............................
Kako tampa obavjetava graane. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..
Anonimna pisma .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..
Zakljuci koji se nameu ................................ ;
9. Kosovski antibarbarus. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..
Metodoloka i opa pitanja ...............................
Historijske injenice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..
Osebujna ... istika logika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..
Zakljuci? ............................................

235
237
239
241
243
249
269
282
285
286
288
290
293
295
299
303
305

Literatura ............ , . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 309

Kazalo imena ......................... '. . . . . . . . . . . . . . . . . .. 315
Kazalo pojmova ........................................ ~. 321

16. Jugoslavija - federacija balkanskih naroda .................. . 193

Razumijevanje historije ................................ . 193
Balkanska federacija .................................. . 196

Upute za
Albanski
c;

Srpskohrvatski

e
l

muklo e
d
lj

II

g]

itanje

albanskih

rijei

Predgovor prvom izdanju

rr
sh
dh, th
x
xh
y
zh

pojaano

zvuni

.::.

i bezvuni zubni aspirant, kao englesko they i thin

dz
d
ii

Ostala slova, odnosno glasovi isti su kao i u srpsko-hrvatskom. Albanska

slova prihvaena su na Nacionalnom kongresu uBitolju 1908.

Jezgra su ove studije dva izlaganja potkraj prole i poetkom ove

godine na sastancima Interdisciplinarne grupe ovjek i sistem, koju
u Zagrebu vode profesori Eugen Pusi i Rudi Supek. Tekst tih predavanja
objavio sam zatim u beogradskim Knjievnim novinama s pozivom na razgovor o Kosovu. Knjievne novine objavile su nekoliko reakcija na moj tekst,
a ja sam dobio vei broj pisama. Neke od svojih odgovora objavljujem
u prilogu ove knjige. Iz njih e italac vidjeti neke od karakteristinih naina
razmiljanja u pojedinim dijelovima zemlje.
Ideju za pisanje ove knjige dao mi je kolega Predrag Matvejevi. Ja sam
kosovsku problematiku poeo prouavati prije godinu dana jer sam osjeao
potrebu i obavezu da se, kao jugoslavenski intelektualac, obavijestim o tome
to se tamo deava. Pretpostavljam da je slino bio motiviran Dimitrije
Tucovi kad je 1913.pisao svoju Srbiju i Arbaniju. Prethodno o Kosovu nisam
znao gotovo nita, a smatrao sam da ono to je o Kosovu bilo objavljeno
nimalo ne moe zadovoljiti. Nakon to sam ve nekoliko mjeseci intenzivno
radio, Matvejeviev prijedlog uinio mi se razumnim: mogao sam drugima
utedjeti jednak trud i poboljati opu informiranost o Kosovu. Osim toga,
knjiga omoguava da se potakne trajniji opejugoslavenski razgovor o ovoj
egzistencijalnoj temi.
Piui knjigu, nisam se orijentirao na iscrpnost i opisivanje, nego na
problematiziranje kosovske situacije. Razmotreni su svi kljuni sporni problemi. Odredenim metodolokim postupkom suprotstavio sam se rairenom
miljenju da su kosovski problemi nerjeivi. Naime, ono to ostaje nerjeivo
u rigidnim politikoiristitucionalnim okvirima postaje rjeivo -kad se problem
situira u iri historijsko-politiki kontekst. Ekonomistima je taj metodoloki
postupak dobro poznat: uklanjanjem pojedinih ogranienja omoguuju se
bolja optimalna rjeenja. Pritom je jedino vano da se ne eliminiraju sutinska
ogranienja, jer postupak inae dobiva utopijski karakter.
Ova knjiga nije akademski nauni rad. Ona je vrsta akcionog politiko
-sociolokog ogleda. Za nauni rad o Kosovu, koji bi odgovarao radovima iz
moje ue struke, bilo bi potrebno nekoliko godina istraivanja. I jo koju
godinu zbog dezorganizacije naih biblioteka. To mi vrijeme ne stoji na

ljubazno obavijestili, nalaze u - direktorovu ormaru. Nisam bio raspoloen

da, pored svega ostaloga, istraujem jo i direktorske ormare.
_Moram ovdje upozoriti na jedan terminoloki problem, naime na upotrebu rijei nacionalizam. U normalnom diskursu rije nacionalizam trebala
bi oznaavati ideologiju i pokret koji se zalau za jedinstvo, nezavisnost
i razvoj neke nacije. Ovako definirana aktivnost nacionalista - sasvim je
legitimna. No, ako je ovo zalaganje za svoju naciju praeno nanoenjem tete
nekoj drugoj naciji, onda ta aktivnost prestaje biti legitimna. A upravo se to
esto deava openito, a u Jugoslaviji po pravilu. Zato je kod nas termin
nacionalistiki poprimio znaenje ovinistiki. Teko je neku rairenu upotrebu rijei mijenjati, ili joj se oduprijeti, i stoga neu ni ja moi biti dosljedan.
Ipak, trebalo bi pojmove nacionalistiki i ovinistiki razlikovati. U knjizi u
stoga esto upotrebljavati termin nacionalni ovinizam da bi se istakla
destruktivno st pervertiranih nacionalnih osjeaja.
elio bih zahvaliti svojim korespondentima Miliji epanoviu, pukovniku Radisavu Filipoviu, Danilu Radojeviu, Predragu Vulikiu, Miloradu
Tomoviu, Lanasi Poki (to je pretpostavljam pseudonim), Suljemanu onba
laju, Branku Nikau, Husniji Biti, Danilu Radojeviu i jednom anonimnom
Albancu na izuzetno opirnim pismima i drugim tekstovima. Iz te korespondencije mnogo sam nauio i o injenicama i o stanovitima, ak i kad sam se
nekima od tih stanovita otro suprotstavio. Zahvalnost dugujem i dvama
korespondentima ha ija pisma odgovaram u Prilogu. Ne spominjem njihova
imena, jer bi se tada tekstovi lako povezali s autorima, a nisam ovlaten da
otkrivam identitet autora.
Posebnu zahvalnost dugujem recenzentima Zekeriji Cani i Boidaru Jakiu, koji su mi izuzetno iscrpnim primjedbama---pemogli da otklonim odreene nejasnoe i nepreciznosti kao i neke injenine pogreke. Recenzenti su
me takoer upozorili na relevantne izvore i kopirali su za mene nekoliko
rijetkih knjiga, koje bi1Ili inae bile nepristupane. Dr. Cana mi je ekscerptima
na srpsko-hrvatskom uinio dostupnom i literaturu na albanskom jeziku.
Kolegica Alica Wertheimer dala mi je korisne. sugestije za demografsku
analizu. Ako su u tekstu ostali jo neki nedostaci, odgovornost je naravno
samo moja.

raspolaganju. Osim toga, problem je aktualan sada i treba ga rjeavati sada.

U akademskom naunom istraivanju sva relevantna pitanja treba iscrpiti. Ja
sam se, meutim, ograniio na to da pojedina pitanja studiram samo toliko
dok ne budem razumno siguran da sam ih shvatio. Takav pristup ostavlja
odreen prostor za pogrene interpretacije i nekritiko koritenje izvorima.
No, taj se rizik nije mogao izbjei i bit u stoga zahvalan za svaku injeninu
korekciju.
Velik dio knjige odnosi se na historiju: Kosova, Jugoslavije, Albanije. Nisu
posrijedi nikakve pretenzije na historijska istraivanja. Osim za suvremena
zbivanja - a ona ionako nisu historija - izvorima se koristim relativno malo.
Zatim, uobiajeni sistematski prikaz historijskih dogaaja samo bi nepotrebno optereivao knjigu. Valjalo se koncentrirati na dogaaje koji su
relevatni za razumijevanje sadanjosti. Historija je u ovoj knjizi posve instrumentalna. Ona treba pridonijeti da se razjasne dananji problemi i sporovi. Mi
svi nosimo u sebi - u jeziku, tradiciji, obiajima - nataloenu historiju kraja
u kojem smo ponikli. Isto tako nosimo i mitove za koje smatramo da su
stvarnost. Prvi preduvjet za demitologizaciju svijesti jest upoznavanje s inje
nicama i njihovom genezom. A tu je historija nezamjenjiva.
U vrstoj je vezi s ovim i nain prikazivanja injenica. itaocu e se
ponekad moda uiniti - a to je upravo bila primjedba jednog od recenzenata
- da su pojedini iskazi meusobno proturjeni. Ne bjeim od te kvalifikacij'e:
i stvarnost je proturjena! Naa narodnooslobodilaka borba - da navedem
jedan primjer - bila je nesumnjivo herojska. Ali, imala je i runih strana. Je li
to proturjeno? Treba li rune strane preutjeti da bi se izbjegla proturjenost?
Ili se poduhvatiti usklaivanja? Nije rije o nekom akademskom objektivizmu, nego o pokuaju da se stvarnost shvati onakvom kakva jest. Inae su
iluzorni svi pokuaji da se ona svjesno mijenja. A ja sam, priznajem, duboko
zainteresiran za to da se runa stvarnost promijeni. I utoliko je ovo istraivanje, unato svoj svojoj objektivistikoj orijentiranosti, beskompromisno
angairano.
Vjerojatno je najvei nedostatak ove knjige to to ne znam albanski jezik.
Naime, nisam se mogao koristiti literaturom na njemu, pa su mi sigurno
promakle neke relevantne injenice i, jo vie, relevantna gledita. No, ni tu
nije bilo pomoi. Do pisanja ove knjige tretirao sam Jugoslaviju kao dravu
Junih Slavena, pa sam jo odavno savladao slovenski i makedonski dovoljno
da bez tekoa pratim literaturu na slavenskim jezicima. Albanski, i da sam
htio, ne znam kako bih ga nauio kad su rjenici tek nedavno objavljeni,
a neki udbenik jo nisam vidio. ini se da za temeljit nauni rad o Kosovu
ovjek treba biti roen na Kosovu. To mu doe kao neka plemenska uvjetovanost.

Zagreb, 31. decembra 1987.

Branko Horvat

Moda bi trebalo dodati i to da sam elio prouiti jo neke tekstove, ali se

ispostavilo da ih Sveuilina biblioteka u Zagrebu nema ili se, kako su me

10

11
\

Predgovor drugom izdanju

Prvo izdanje ove knjige brzo je rasprodano unato relativno

velikoj tirai, to svjedoi o istinskom interesu koji u naoj zemlji postoji za
rjeenje kosovskog pitanja. Zbog toga umjesto da se knjiga jednostavno
ponovi, to je bio prijedlog izdavaa, ja sam osjeao vrstu graanske odgovornosti da unesem dopune i popravke kako bi tekst bio to informativniji,
a zakljuci to argumentiraniji.
Za godinu dana, koliko je proteklo od zavretka prvog rukopisa, imao
sam prilike da mnogo leernije pristupim cijeloj problematici, 'da jo jedanput
pregledam davno proitane historijske knjige, da iskoristim svu - prilino
opsenu -literaturu i novinske napise koji su se u meuvremenu pojavili te da
doem do onih radova na koje se, uz sadanju organizaciju posudbene
bibliotekarske slube u Jugoslaviji, mora ekati mjesecima. Ispostavilo se da
nijedan zakljuak nije trebalo mijenjati, ali su neki zakljuci sada rigoroznije
argumentirani i dokumentirani.
Oekivao sam da u svoju analizu moi poboljati na osnovi naune
i politike kritike i javnog dijaloga. Naalost, to se oekivanje izjalovilo. ini
se da je poznavanje Kosova u velikom dijelu zemlje toliko slabo da argumentiranog dijaloga nije ni biti moglo. Zatim, mnogi od onih koji su upueni
u probleme ne ele javno diskutirati. Taj je fenomen jednako prisutan meu
srpskim kao i meu albanskim intelektualcima, a rezultat je drutvenog
pritiska koji nacionalni ovinisti vre na svoje sunarodnjake da bi obranili
izmiljene nacionalne interese. Na kraju, postoji i mala ali buna grupa
nacionalnih ovinista, koji umjesto na dijalog pozivaju na lin. italac o tim
ljudima moe stvoriti svoj sud na osnovi tekstova ukljuenih u Prilog II. Radi
se o novom i zabrinjavajuem fenomenu naeg politikog ivota. On ujedno
dobrim dijelom objanjava zato se kosovsko pitanje ne rjeava.
Zbog navedenih ra1;loga, ozbiljnog javnog dijaloga bilo je malo. Stoga je
on imao marginalni utjecaj na reviziju teksta. Ipak, javne reakcije upozorile su
me da su neki dijelovi teksta bili pogreno shvaeni. Njih sam u ovom izdanju
pokuao jasnije formulirati. Upozoreno je na neke neuravnoteenosti u kompoziciji historijskog materijala. Budui da ovo nije historijska studija, nastojao
sam knjigu to vie oteretitl od historije kako bih se mogao posvetiti sutin-

12

skom dijelu knjige - analizi sadanje situacije i mogunostima da se ona rijei.

Tako je bilo isputeno ono to je poznato ili je ve vie puta bilo obraeno
u drugim publikacijama. Meutim, javno mi je zamjereno da nije dovoljno
obraena historija kosovskih Srba prije 1912, pa bi se mogao stei dojam da
na Kosovu ive samo Albanci. Dodao sam stoga posebno poglavlje o Srbima
te sve raspoloive podatke o nacionalnom sastavu stanovnitva Kosova od
osmanlijskih osvajanja do danas.
Kao i poslije objavljivanja lanaka u Knjievnim novinama i Startu tako
i nakon to je objavljena knjiga, dobio sam mnogo pisama. No, ona se
razlikuju od prijanjih. Dok su mi prije autori pisama pokuavali pruiti
dodatnu dokumentaciju ili argumentirano osporiti neki od zakljuaka,
u novim pismima toga gotovo nema, a autori se, osim nekoliko izuzetaka,
jednostavno opredjeljuju za i protiv - i to na neki nain pokazuje kako se
politika situacija razvijala u proteklih godinu danil. Ne trae se rjeenja, nego
istomiljenici. Zbog toga tu korespondenciju ne obraujem. Uvrstio sam samo
pismo jednog Albanca koje svojim gramatikim pogrekama i stilom odaje
ovjeka koji nema visoko obrazovanje i koji ne vlada dobro srpsko-hrvatskim.
. Imam utisak da to pismo vjerno odraava miljenje prosjenog Kosovara i kao
.
d k
.. d
.
1;.:...."","I;~.kaJ,.
:;.&'.~~vo Ima o umentarnu VIlJe nost.
\';::~}~i ';j .Uvrstio sam i d~~ i~~e~jua, koj~ su na svoju inicijativu. vodili koso~ski
{::~~~~:..srbm Aleksandar TIJamc l kosovskI Albanac Veton SurrOi. Prema opcem
'-...;...,v miljenju obojica spadaju u vrh jugoslavenskog novinarstva. Ti intervjui ne
donose nove injenice, ali zato imaju odreenu dokumentarnu vanost. Kao
prvo svaki od te dvojice novinara postavljao je ona pitanja koja su najvie
zanimala upravo onu nacionalnu sredinu iz koje je dolazio. I drugo, ako je moj
pristup kosovskom pitanju ispravan, onda bi moji odgovori u jednakoj mjeri
morali zadovoljiti i srpski i albanski intonirana pitanja. Ne postoje dvije
kosovske istine - kako se danas esto govori. Na itaocu je da prosudi koliko
sam uspio. Vano je upozoriti na jo dvije okolnosti. Prvo, Tijani i Surroi
ubrzo poslije razgovora bili su partijski kanjeni i bilo im je zabranjeno da
piu u svojim listovima. Tijani zbog ope neposlunosti, a Surroi iskljuivo
zbog intervjua. I drugo, dok poslije Tijanievog intervjua objavljenog na
srpsko-hrvatskom u Startu nije bilo gotovo nikakve reakcije, intervju Surroija
objavljen na albanskom u Rilindji izazvao je u beogradskoj utoj tampi
baranu vatru iz svih oruja. Ona je po komandi poela dva tjedna nakon to
je objavljen razgovor (koliko je trebalo da se tekst prevede i probavi) i nastavila se svakodnevno iduih pet tjedana. I taj je dogaaj, koji podsjea na
prilike koje su Lav Trocki i Dimitrije Tucovi opisivali 1913, unesen u Prilog
II.
Dok sam proirivao knjigu, imao sam i dobrodolu pomo. P. Ladjevi
dao mi je tekst studentske peticije iz 1981, upnik Defar arhivski materijal
o rtvama uBistrainu, V. Dj. Degan jedan teko pristupaan historijsko-diplomatski tekst, J.lvatinovi jedan malo poznat dokumentarni tekst iz
13

1930. godine, a opinska organizacija SUBNOR-a iz akovice poslala mi je

podatke o NOB-u svog kraja. Tu sam dokumentaciju iskoristio u knjizi
i spomenutim drugovima zahvaljujem na samoinicijativnoj suradnji. Zahvaljujem i recenzentima Aliji Hodiu, arku Puhovskom, Rudiju Rizmanu
i Josipu Vrboiu na korisnim primjedbama. Posebno zahvaljujem historiaru
Zekeriji Cani, koji je veoma paljivo korigirao neka imena, datume inedor
voljno precizno opisane dogaaje te me upozorio na pouzdanije, m~ni nepoznate ili nepristupane izvore. Naravno, za eventualne preostale propuste te za
neprihvaanje nekih primjedaba odgovornost je iskljuivo moja.
Svaka dobra vijest s Kosova loa je vijest - izjavio je pred svoju ostav:ku
Franc etinc, koji je u Predsjednitvu CK SKJ bio zaduen za Kosovo. Strasti
su raspaljene, politika atmosfera zagrijana je do usijanja. Ako ova knjiga
makar i malo pridonese tome da se prilike smire, da se ponu uvaavati
injenice i da se pone raspravljati na osnovi injenica, smatrat u da je uloeni
trud bio opravdan.
Dva mjeseca nakon to je rukopis ve bio predan izdavau, u Pritini je
osueno jedanaest Albanaca na kazne zatvora od etiri mjeseca do pet godina
zbog lanstva u Marksistino-Ienjinistikoj partiji. Novine su objavile da je
prilikom pretresa meu optuujuim materijalom pronaeno i prvo izdanje
ove knjige. Komentar ostavljam itaocu.
Zagreb, 16. marta 1989.

Branko Horvat

Mi socijaldemokrati se u pogledu na nacionalnu slobodu razlikujemo od

buroazije. Jer buroazija hoe slobodu za svoj narod po cenu unitenja
sloqode drugih naroda . .. Ako bi se stara Srbija pridruila Srbiji, onda bi
na jednog slobodnog Srbina dolazila po dva porobljena Arnautina, Turina
itd. Mi hoemo slobodu svoga naroda ne unitavajui slobodu drugih. Ovaj
se cilj moe postii jedino stvaranjem na Balkanu jedne politike celine
u kojoj bi svi narodi bili potpuno ravnopravni . .. bez obzira na to u kojoj
je oblasti pre nekoliko vekova koji vladar vladao.
DIMITRIJE TUCOVI, 1912

Nalazim da je osnovni uzrok [sukobima na Kosovu i oko njega] u nemoi

da se Jugoslavija konstituie kao moderno, demokratsko drutvo. Odbrana
autokratskog monopola, kako u Federaciji tako i po republikama
i pokrajinama, blokirala je jedini mogui izlaz iz kosovske krize, postupnu
integraciju albanskog ivlja na naem tlu u jugoslavensku zajednicu kao
celinu. Uslov za to je, dabome, demokratski politiko-ekonomski razvoj
i u Srbiji i u Jugoslaviji. Poto je takav napredak izostao, ili je bio osujeen
ili sveden na marginalne izmene, nacionalizam, ukljuujui albansku
agresivnu iredentu, nametao se kao jedina politika alternativa u ime
nacionalnog identiteta i samopotvrivanja. Tako smo stigli do nacionalno-revanistikog usijanja, umesto da demokratizacijom stvorimo uslove za
bru integraciju albanske manjine u civilizicijski prostor jugoslovenske
celine . .. Mislim da emo ostati u zaaranom krugu sve dok ne stvorimo
uslove za stvarnu, trajnu integraciju. Srbija ne moe biti jedina
identifikacija nacionalnog i politikog odreenja za Albance na Kosovu.
Njima mora biti otvorena jugoslovenska opcija. Polazim od uverenja da bi
iskljuiva identifikacija sa Srbijom, ako bi se bezuslovno nametala, stvarala
od Albanaca, u neku ruku, graane drugog reda. Jer oni, slikovito govorei,
mogu biti Albanci i Jugosloveni, ali teko da bi mogli biti Albanci i Srbi . ..
ubeen sam da bi Albanac, u iroj opciji, mogao da se osea i iskazuje kao
Jugosloven i da se kao takav uspenije suprotstavlja nacionalizmu
u vlastitim redovima u ime prednosti i prava koja mu obezbeuje
jugoslovenska zajednica. Na alost, njemu je takva, jugoslovenska
platforma dosad bila najmanje pristupna, ako mu je uopte nuena . .. Ako
bi se Jugoslavija kao demokratska federacija oslobodila nacionalizama koji
su je doveli na ivicu sloma, onda nikome, pa ni Srbiji, ne bi morala da
smeta jugoslovenska opcija za albanski ivalj s Kosova.
KOA POPOVI,

14

1988

15

1. Uvod: Tri aspekta kosovskog

problema

U martu 1981. izbile su demonstracije studenata na Kosovu. Dva

mjeseca poslije bio sam gost ekonomijade u Dubrovniku. Ekonomijada je
kulturno-struno-sportska priredba, koju svake godine organiziraju studenti
ekonomije iz cijele zemlje. Ovaj put organizatori su bili beogradski studenti
i oni su mi bili domaini. Pomislio sam - ispostavilo se naivno - da je to dobra
prilika da iz prve ruke saznam o dogaajima na Kosovu. Zamolio sam
domaine da me upoznaju s pritinskim studentima, koji su bili smjeteni
u susjednom hotelu. Pokazalo se da to nee ii neposredno, nego prvo moraju
pitati Pritevce. Pokazalo se, zatim, da su Pritevci jako zauzeti. Predloio sam
da se onda naemo za vrijeme ruka ili veere u mom ili njihovom hotelu.
Ispostavilo se da to nee ii i da bih eventualno mogao razgovarati samo
s voom grupe, jednim docentom ije ime nisam nikad proitao u literaturi ili
uo na skupovima ekonomista, pa sam ga zato valjda i promptno zaboravio.
Dva su dana kuriri prenosili poruke izmeu naa dva hotela, dok Beograani
na kraju nisu digli ruke od jalova posla. Sa studentima nisam smio razgovarati, a kolega docent nije elio razgovarati. A kad jedan zagrebaki profesor
u 1981. ne moe razgovarati sa studentima iz Pritine, onda se oigledno neto
veoma ozbiJjno poremetilo u ovoj naoj dravi.
Promatrao sam studente kako se bezbrino meusobno drue, kako
predveer u malim grupama pjevaju uz gitaru ili harmoniku, kako se razilaze
u parovima po romantinoj dubrovakoj mjeseini. A jedna grupa, njih
dvadesetak, koja je u tom trenutku vjerojatno imala najvie potrebe da se
drui, da bude prihvaena - ostajala je povazdan izolirana, pod strogom
kontrolom svoga docenta.
Spominjem taj dogaaj zbog toga jer pravi dijalog nije postignut sve do
danas. Kosovo je poprilino ostalo kulturni geto. Neposredan, otvoren razgovor meu intelektualcima sasvim je izostao. S jedne se strane javljaju kritike,
predbacivanja, propovijedi, pa i direktni napadi, na to druga-strana odgovara
obranatvom, esto pomijeanim s neiskrenou. Izuzeci su rijetki. A drava,
prema poznatoj balkanskoj tradiciji, nastupa s policijom i parolama. I na taj
nain na historijski stvorenu hipoteku dodaje i svoje doprinose inei problem
jo teim.
2

i
I

~--

Kosovsko pitanje

17

To je, nesumnjivo, najdelikatniji politiki problem zemlje. Ima barem tri

aspekta, od kojih se prvi odnosi na iseljavanje Srba i Crnogoraca,
drugi na srpski nacionalizam, a trei na integraciju Albanaca u jugoslavensku
zajednicu. Prva su dva aspekta prilino oigledna. Trei zahtijeva ozbiljnu
studiju.
Da prvo raspravimo o onom to je oigledno.
Od svake moderne drave oekuje se da osigura pravni poredak i sigurnost
graana. Jugoslavenska je federacija u tom pogledu zakazala. Direktni i indirektni pritisci materijalne i moralne prirode, mjestimino i otvoreni zloini,
pokrenuli su lavinu iseljavanja.
Pale se i unitavaju usevi, puta se stoka u zasade i obraene njive,
uzurpira se zemljite, zagauju izvori, pali letina, demoliraju kue, napadaju
deca dok uvaju stoku ... (Bogdanovi, 254}.
Sudovi su gubili predmete, administracija je odgovarala utnjom, a ljudi su
bili preputeni sebi samima - kao u tursko doba. Prilino je oigledno to je
jugoslavenska drava morala uraditi. Trebala je na Kosovo poslati ekipe
inspektora, pravnika, upravnih i sudskih kadrova sa zadatkom da u najkraem roku srede stanje u javnim slubama. Trebala je uspostaviti instituciju
javnog pravobranioca graana (za balkanske prilike adaptirana skandinavska
institucija ombudsmana). Ured tog pravobranioca bio bi otvoren za svakog
graanina kojem je nanesena nepravda - umjesto da graani prolaze kroz
poniavajuu proceduru predavanja albi i slanja delegacija u Beograd
- a javni bi pravobranilac u ime oteenog pokretao sporove na sudu, traio
disciplinsko kanjavanje ili smjenjivanje neodgovornih slubenika, angairao
bi inspektore i preko tampe obavjetavao jugoslavensku javnost. Trebalo je
da Federacija formira grupu od istaknutih naunih radnika - historiara,
socijalnih psihologa, ekonomista, politologa - koji bi predloili mjere za
dugorono saniranje situacije.
Nita od svega toga Federacija nije uradila. Zapreka nije bila u Ustavu.
lan 281. Ustava (Federacija preko saveznih organa titi ustavnost i zakonitost) takve akcije omoguava. Ali, Federacija za njih niti je pripremljena niti ih
hoe provoditi.
Stradanje nevinih ljudi dovoljan je razlog da javnost bude uzbuena i da
trai energinu akciju. Ali to je samo prvi aspekt kosovske krize.
Drugi se neposredno na njega nastavlja. Iseljavanje Srba i Crnogoraca
potie i omoguava da se ispolji srpski - manje crnogorski - nacionalizam.
U licitiranju tko e biti vei zatitnik progonjenih Srba na Kosovu sreuju se
i neki stari rauni o obespravljenosti srpskog naroda u novoj Jugoslaviji.
A budui da su Srbi na Kosovu zaista maltretirani, teko je na demagogiju
odgovoriti pravom mjerom. Na emotivnoj vezanosti Srba za Kosovo, na
ranjivosti srpskog naroda kad je posrijedi patnja, gradi se politika pozicija
i strategija nagodbe sa suparnicima u Federaciji.
Srpski nacionalizam u drugim sredinama promptno nailazi na odjeke koji
razliita

18

poinju podsjeati

na vremena maspoka. Na taj nain javlja se sasvim realna

opasnost da, zbog nesposobnosti Federacije, Kosovo poslui kao detonator
n~ve nacionalistike eksplozije.
Trei aspekt tie se samih Kosovara i Kosovaca. On je najsloeniji, ali tu
i lei rjeenje problema. Prije no to prijeem na sustavnu analizu, elio bih
upozoriti na tri mistifikacije. Prvo, na Kosovu nije bilo nikakve kontrarevolucije kako nam to beskonano ponavljaju politiki i policijski funkcionari
i sredstva javnog komuniciranja. Revoluciju kao i kontrarevoluciju ine
odnosi izmeu drutvenih klasa, izmeu kapitalizma i socijalizma, vlasnitva
i samoupravljanja. Nita od svega toga nije bilo. tovie, vodee ilegalne
separatistike grupe - Grupa marksista-Ienjinista Kosova _i Komunistiko
-marksistiko-Ienjinistika partija Albanaca u Jugoslaviji - zaklinju se na
komunizam i marksizam-lenjinizam. Mi smo takvih marksista-Ienjinista orijentiranih na razbijanje Jugoslavije imali i prije rata. Samo to su onda bili
rasporeeni po cijelom teritoriju, dok su sada koncentrirani u jednoj regiji, ali
u oba sluaja zajedniki je ideoloki dogmatizam i fanatizam poluobrazovanih
ljudi. Na Kosovu je - zbog razloga koji emo poslije ispitati - naprosto izbio
nacionalni bunt koji je zatim esk~lirao u ovinistike ispade. To postaje jasno
im se uoi socijalni sastav aktivista: veina uhapenih jesu aci, studenti
. i uitelji. A nekoliko stotina uenika prebjeglo je u Albaniju i zatim su vraeni
(Hasani, 203). Tipino za naciju u formiranju koja tek trai svoj identitet. Kad
jedna mlada nacija u toku dvije generacije prijee put od nepismenosti do
akademije nauka, moraju se oekivati izuzetno burni procesiispoljavanja tek
osvojene nacionalne samosvijesti. A ako ti procesi teku stihijski - kao to teku
- i nisu inteligentno kontrolirani - kao to nisu - i istodobno se dogaaju
u izuzetno nepovoljnim uvjetima ope ekonomske i politike krize, onda je
neminovno da se nacionainG! osjetljivosti razvijaju u nacionalni ovinizam.
Dakle, rije je o odnosima izmeu nacija, a ne o odnosima izmeu klasa.
Brkanje pojmova izaziva konfuziju u rjeavanju probl&na, pa se on tako
i ne rjeava. Zato onda kontrar~volucija? Oigledno zato da se istakne
drutvena opasnost - kao da nacionalni sukobi u jugoslavenskom kontekstu
nisu dovoljno opasni sami po sebi. Osim toga, pogrena je upotreba termina
kontraproduktivna jer im oduzima smisao, pa kontrarevolucionarnost vie
nita odreeno ne znai. Tako je nedavni ostapbenderovski podvig velikog
kombinatora iz Velike Kladue - koji je, ispravno ocijenivi lakomost banaka
na visoke kamate, svoje nepokrivene mjenice financirao izdavanjj!m novih
mjenica - javni tuilac prema krivinom zakonu kvalificirao kao kontrarevolucionarno podrivanje drutvenog poretka.
.
Politiari su izmislili kvalifikativ kontrarevolucionarni. Srpski nacionalisti dodali su jo jedan, genocid (Bogdanovi, b, 7). Genocid je izvrila
nacistika Njemaka nad Jevrejima.unitavajui ih masovno u duegupkama.
Genocid je izvrila faistika Paveliev a drava nad Srbima u Hrvatskoj
i Bosni. Genocid je izvrila Staljinova drava masovnim deportiranjem i ubija2"

19

njem baltikih oficira i intelektualaca. U tom znaenju upotrijebiti termin

genocid" za nacionalnu netrpeljivost i odreena kriminalna djela poinjena
na Kosovu - ma koliko ona revoltiraju - znak je nedobronamjemog pretjerivanja.""
Tree, Kosovo-republika nije nikakav kontrarevolucionaran zahtjev
zbog kojega graane treba hapsiti. Radi se o politikom zahtjevu koji je
u jednoj socijalistikoj zemlji - a Jugoslavija bi trebala biti takva zemlja
- potpuno legitiman. J e li on opravdan ili neopravdan treba utvrditi politika,
a ne policijska rasprava. Meutim, udruivanje radi traenja republike kanjava se s tri do deset godina robije, ovisno o tome je li netko obian lan ili
organizator grupe. Umjesto da se politiki rad odvija pred oima javnosti,
takvo je kanjavanje direktan poziv na ilegalnu aktivnost. Iluzija je da se neije
uvjerenje moe suzbiti terorom. Iskustva kraljevske Jugoslavije s komunistima
trebala bi u tom pogledu biti dovoljno pouna.
Moram priznati da teko shvaam zato etiri decenija nakon revolucije
mi u Jugoslaviji o ovakvim pitanjima ne moemo civilizirano razgovarati.
Motiv za pisanje ovog rada bio je - osim elje da sebi objasnim pitanja koja
drugi, kojima je to struka, nisu objasnili - da potaknem opejugoslavenski
razgovor. Trebam takoer napomenuti to da ja za taj posao nisam ba
naroito kvalificiran: ne ivim na Kosovu, ne govorim albanski i nisam
historiar. Prema tome, raspolaem samo ogranienim informacijama i nisam
kadar precizno utvrditi vjerodostojnost svojih izvora. Tri puta sam dodue
prokrstario Kosovom s kraja na kraj. Ali, to sam uradio i u svim ostalim
krajevima zemlje i iz toga ne izvlaim pravo na neko posebno poznavanje.
Neka definitivnija, nauno provjerena povijest Albanaca na koju bih se mogao
osloniti jo nije napisana - to ne slui na ast naim historiarima, bili oni
albanske ili nealbanske narodnosti.
Prijatelji u Srbiji i Hrvatskoj koji neto znaju o kosovskim problemima,
uvjeravaju me da rjeenja nema. Nemogunost rjeenja implicira policijsko
rjeenje. A to je najgore od svih moguih. Nema drutvene situacije iz koje
razumni ljudi ne bi nali izlaz. Inteligentni e ljudi i nesreu preokrenuti na
opu korist. Krenimo, dakle, u potragu za razumnim razrjeenjem kosovskoga
vora.

* Kada je na jednom sastanku u vezI s nacionalnim sukobima u Nagomom Karabahu - koji

neki smatraju kolijevkom armenskog naroda i koji je vrsta sovjetskog Kosova - armenski pisac
Petrosjan krvoprolie u Samgaitiju nazvao genocidom, rukovodilac sovjetske partije Gorbaov
prekinuo ga je rekavi (Borba, 21. VII. 1988, s. 2): Genocid je organizirana rasna politika, a ne
stihijska. U Samgaitiju su to napravili otpadnici drutva ... Zato banditska zlodjela hoete
pripisati cijelom azerbejdanskom narodu? .. Vi znate to znai genocid i kakva je njegova
teina?" - Citiram ruskog politiara, jer mi nije poznat odgovarajui citat nekog jugoslavenskog
politiara.

20

.~

PROLOST

2. Geneza kosovskog problema

U srednjem vijeku, tj. etiri i pol stoljea od kraja X. do sredine

xv. stoljea, kad je pala despotovina, Kosovo je bio jugoslavenski teritorij
veinom naseljen Slavenima. Termin jugoslavenski upotrebljavam u dravno-pravnom smislu: radi se o dravama iji je historijski nasljednik dananja
Jugoslavija. Prvi jugoslavenski vladar koji je u svoju dravu ukljuio cijelo
Kosovo bio je Samuilo. Zatim su svoju vlast na Kosovo proirili dukljanski
vladari. Slijede Nemanjii, od kojih je car Duan vladao i cijelom Albanijom.
Posljednji su srpski despoti, koje s Kosova izbacuju Turci 1455. Nakon toga
slijede gotovo etiri stoljea osmanlijske vladavine. Od 1912. dalje Kosovo je
opet jugoslavenska pokrajina.
Kosovo nije samo osvojena pokrajina nego postaje sredite srednjovjekovne srpske drave. Pritina, Prizren i Vuitrn prijestolnice su kralja Milutina, careva Duana i Uroa i Vuka Brankovia. Dukljanski vladar Bodin
(1081-1116) okrunjen je u Prizrenu za bugarskog cara.
Na Kosovu polju zbio se sredinji dogaaj srpske srednjovjekovne historije: poraz u bici s Osmanlijama i gubitak dravnosti. U crkvi Samodrei blizu
Vuitrna priestila se srpska vojska prije kosovske bitke. Ti su dogaaji uli
u narodnu pjesmu i izazvali ogroman emotivni naboj u kasnijih generacija, sve
do naih dana. U ari spava Kraljevi Marko, koji e se probuditi kad
vaskrsne srpsko carstvo. Kneginja Milica, udovica kneza Lazara, ostavila je
u manastiru Deanima dvije ogromne svijee koje je trebalo zapaliti kad
prokleti ismailani odu iz Srbije i s Balkana.* Kosovo je valjalo osvetiti
istjerivanjem Osmanlija i obnovom starih tradicija. Taj je sveti dug i oduen
godine 1912. Kad je osloboeno Kosovo, pie JovanCviji, svaki srpski
seljak hteo je da vidi ovu nacionalnu svetinju i da sa nje ponese grudvu zemlje
za uspomenu (Cviji, 557).
Na Kosovu se nalaze stari manastiri koji su bili nosioci srpske kulture. Tu
su takoer prve eparhije u Prizrenu i Lipljanu (iako u prvo vrijeme pod
jurisdikcijom bugarske crkve). A tu je i peka patrijarija, koja je postojala
nekoliko vjekova i koja je bila neprocjenjivo vana za ouvanje narodnog
~ Na godinjicu pobjede kod Kumanova svijee 1924. pali Aleksandar Karaorevi i one
gore cijelu no i cijeli dan - toliko vremena koliko je prema predaji trebalo da budu napravljene.

23

identiteta za vrijeme osmanlijske okupacije. S Kosova potjee i dvadesetak

svetitelja srpske pravoslavne crkve (Vukanovi, III. 7).
Oigledno je da je Kosovo duboko usaeno u svijest srpskog naroda.
Srpski nacionalni osjeaj ne omoguuje ravnodunost prema onome to se
deava na Kosovu.
Meutim, Kosovo je jednako tako dragocjeno i za drugu etniku grupu
dananje Jugoslavije, za Albance.
Na Kosovu je 1878. g. osnovana Prizrenska liga s kojom se poinje
formirati moderna albanska nacija. To je sredinjidogaaj novovjeke albanske historije.
U Monastiru (Bitolj u) 1908. g. odran je Nacionalni kongres na kojem je
prihvaen jedinstven alfabet, koji se upotrebljava i danas, i istaknut je cilj
autonomne Albanije. Monastir, dodue, nije na Kosovu, ali je u sklopu
Jugoslavije.
Ta dva dogaaja za Albance jednako su vana kao to je npr. ilirski
preporod za Hrvate. No, u tome se jo ne iscrpljuje znaenje Kosova i Jugoslavije za albansku historiju.
U razdoblju od 1909. do 1912. g. esti su albanski ustanci protiy osmanlijske vlasti. Masovni i odluujui ustanak buknuo je na Kosovu 1912. godine.
Ustanici su oslobodili mnoge gradove i uli u Skoplje. Porta alje svoju
delegaciju na pregovore u Pritinu, pa zatim u Skoplje i prisiljena je priznati
Albaniji autonomiju.
Kosovski ustanici predvoeni Bajramom Currijem bili su znaajni u graansko-demokratskoj revoluciji u Albaniji 1924. Openito, od Prizrenske lige
pa dalje Kosovo ima glavnu ulogu u formiranju suvremene albanske nacije
i drave. Halit Trnavci izvjetava: 1 najmanje dete u Albaniji sanja o Kosovu
. kao o svojoj rodnoj grudi (Politika, 24. VIII. 1987) ..
Na kraju, Albanci u Jugoslaviji nisu naprosto nacionalna manjina. Albanaca ima otprilike koliko i Hrvata, tj. 4,5 milijuna godine 1981. Od toga broja
60 posto ivi u Albaniji, a 40 posto u Jugoslaviji. Manje grupe Albanaca ive
u Grkoj i Junoj Italiji (200.000). U Turskoj navodno ivi vie od milijun
Albanaca irom drave. Broj Albanaca u toj zemlji naroito se poveao poslije
balkanskih ratova iseljavanjem s Kosova i jugoistone Srbije, Makedonije
i Crne Gore. U Jugoslaviji Albanci su koncentrirani na Kosovu gdje ine tri
etvrtine stanovnitva. U odnosu prema drugim jugoslavenskim nacijama
Albanaca je manje samo nego Srba, Hrvata i Muslimana, podjednako su
brojni kao Slovenci, a vie ih je od Makedonaca, Jugoslavena i Crnogoraca.
Historijski rezime prilino je oigledan: u razdoblju od 1878. do 1912. na
teritoriju Jugoslavije zbili su se dogaaji koji su uzrokovali formiranje nezavisne albanske drave izvan Jugoslavije. Meutim, 40 posto Albanaca ivi
u Jugoslaviji.
Oigledan je i problem koji se pojavio: rije je o sukobu historijskog
i etnikog principa u rjeavanju nacionalnog pitanja. Iako se moe uoiti

odreena tendencija prema kojoj je neko gotovo iskljuivu vanost imao

historijski princip (iskljuujem upotrebu sile, koja je svakako bila primarna),
a od Wilsonovih toaka na pregovorima poslije I. svjetskog rata prevladava
etniki princip - ne postoji nikakvo jasno definirano rjeenje tog sukoba.
Inzistiranje bilo na jednom bilo na drugom principu moe imati stravinih
posljedica: palestinsko-izraelski sukob dovoljno uvjerljivo potvruje taj zakljuak.

'l

Meutim, tamo gdje fanatici izgibaju u meusobnim sukobima, razumni

ljudi, uvaavajui historijski nametnute okvire, nalaze rjeenje. Za takvim
rjeenjem tragamo.
Presedane ve imamo. U Skoplju je g. 1346. Duan okrunjen za cara Srba,
Grka i Bugara, a srpski mitropolit proglaen za srpskog patrijarha. Tomislavljeva i Kreimirova Hrvatska ukljuivale su i Bosnu djelomino, a ugarsko-hrvatsko kraljevstvo potpuno, dok je u Bihau bilo sjedite hrvatskih srednjovjekovnih skuptina. Pa ipak, "juna Srbija i Skoplje nisu ukljueni
u republiku Srbiju, niti su Bosna i Biha ukljueni II republiku Hrvatsku
- s ime se, pretpostavljam, slau svi razumni Srbi i Hrvati - ali su oba grada
i obje zemlje u zajednikoj Jugoslaviji. S druge strane, Vojvodina nikad nije
bila dio srpske drave ni Istra hrvatske, ali su uspostavljanjem Jugoslavije to
postale.
"Nae redove ne sme zapljuskivati bes ovinista - pisao je prije skoro
osam decenija srpski socijalist Dragia Lapevi - koji ... u horu od sto hiljada
ludaka trae 'veliko carstvo' ovoga ili onoga vladaoca od pre nekoliko stotina
godina. Ti zahtevi ... nisu nita drugo do jedno ludo nazadnjatvo (Borba,
16. X. 1911, s. 283). Historija je ve vie puta sve Velike Hrvatske, Velike
Srbije i Velike Albanije osudila na barbarstvo i neuspjeh. Ali, zato je u Jugoslaviji omoguila da se ostvare autentini interesi svakoga naroda.

25

24

-"~--

3.

Opi

historijski okvir

l!

.1

I
I
j
Starija historija
Etnogeneza Albanaca - kao uostalom ni mnogih drugih naroda nije definitivno nauno utvrena. Izmeu razliitih moguih pretpostavki
autori Historije naroaa ]ugos[avije(s. 96) odluili su se za ovu. Dananja
Albanija nije u cjelini od iskona albanska zemlja. Posei?no u primorju i uz
saobraajnice ivjeli su romanizirani Iliri. Preci Albanaca ivjeli su u Dardaniji. Dardanci su bili Iliri* koji su pretrpjeli odreen utjecaj Traana. Klasini
pisci opisuju ih kao primitivan, hrabar i buntovan narod. Bavili su se
stoarstvom, ali i rudarstvom. Prouli su se kao hajduci. Godine 284. pr. n. e.
dardanska plemena udruuju se u jednu kraljevinu. Sredinom II. st. pr. n. e.
dolaze pod vlast keltskog plemena Skordijaea. Godine 15. pr. n. e. Kelte su
porazili Rimljani. Tada poinje romanizacija, pa je i jedan rimski car, Klaudije
II, vjerojatno dardanskog pedrijetla.
Dardanija (od dardha = kruka na albanskom) obuhvaala je dananju
. junu Srbiju, Kosovo i sjevernu Makedoniju. Najvei gradovi Dardanije bili su
Naissus (Ni), Scupi (Skopje, koje je poslije Konstantina Velikog postalo
glavni grad prefekture Dardanije i episkopska rezidencija) i Ulpiana (Lipljan) _
na Kosovu, koja takoer postaje sredite episkopije.
Prije rimskog osvajanja Balkana na poluotoku su ivjele tri velike etnike
skupine: Iliri na zapadu, Traani na istoku i Heleni na jugu. Za rimske
vladavine djelomino je romaniziran barbarski dio poluotoka, naroito
u gradovima u koje su se naseljavali umirovljeni legionari i talijanski kolonisti.
Poslije su Slaveni romanizirane Traane i Ilire nazvali Vlasima.
U drugoj polovici Vl. st. Avari sa Slavenima provaljuju na Balkan i pustoe
. ga u pljakakim pohodima. U prvoj polovici Vll. st. Slaveni se trajno
naseljavaju. Slavenska bujica preplavljuje poluotok od sjevera sve do krajnjeg
juga. Tako su Srbi dospjeli do Tesalije (Srbica), a toponimi u Atici i Kreti
izvode se iz hrvatskih imena (Grafenauer, I, 88). Domae se stanovnitvo
sklanjalo pred osvajaima u tvrde primorske gradove i na otoke, gdje se
dalmatski (jezik koji se razvio iz balkanskoga vulgarnog latiniteta) zadrao sve

Moesia I

li
!

I[

Granice kasnoantikih provincija u Albaniji i gradovi koji se spominju kod

Prokopija i Hijerokla. - (Iliri i Albanci, s. 207).

~ M. Garaanin i F. Papazogtusmarra"j"u da Da~danci nisu Iliri, nego u osnovi prastanOVnici

Balkana. Na tu dominanmu autohtonu osnovu poslije se nadovezuje ilirska komponenta (Garaanin, 9-199).

26

27

do XIX. stoljea, potkraj kojeg je na otoku Krku umro i posljednji stanovnik

koji je njime govorio. Meutim, i neki od gradova bili su razoreni, npr.
Salona, Epidaurum, Doclea, Apollonia i Albanopolis, pa su izbjegli stanovnici
osnovali nove gradove: Split, Ragusu, Antibar (Bar), Vloru i Kruju. Najvie
preivjelog stanovnitva sklonilo se u nepristupane planinske krajeve.
Dodir izmeu etnikih skupina nije bio uvijek samo destruktivan. Bilo je
i simbiotikog ponaanja. Robovi i koloni pridruuju se Slavenima u napadima na latifudije. Slaveni su uili gradnju kua (od kamena u primorju)
i zanate od stanovnitva koje su zatekli na vioj civilizacijskoj razini. Iz tih
simbiotikih dodira Slaveni su preuzeli mnoge obiaje, nonju, nakit i mn.oge
rijei od Ilira, to tek odnedavno otkrivaju arheolozi, etnolozi i lingvisti.
Slaveni su se naseljavali mnogo gue na sjevernom dijelu poluotoka, nego
na krajnjem jugu. Na podruju dananje Albanije Slaveni su, kreui se iz
Dardanije, prodrli do skadarskih nizina i do Vlore. Albansku jezgru oko Kruje
Slaveni nisu nikad etniki preplavili. S vremenom su najjuniji slavenski
doseljenici bili kolonizirani, a na podruju Albanije uli su u proces formiranja
novog etnosa. Iz naredna tri stoljea nemamo pisanih izvjetaja.
No, moe se pretpostaviti da su starosjedilaki niri i doseljeni Dardanci, uz
asimiliranje vlakih stoara i slavenskih ratara, postepeno formirali albanski
etnos." Zajednike migracije dardanskih nira i Slavena dokumentirane su
arheolokim nalazima tzv. komanske kulture, koja sadri i ilirske i slavenske
ostatke pronaene uz rimske ceste koje su iz Dardanije vodile na obalu.
U pisanim izvorima Albanci se prvi put spominju u XI. stoljeu u vezi
s bizantijsko-normanskim sukobima u okolici Draa u kojima su uestvovali
i odredi Arvanita. No, dokumentirano je da su Albanci naseljavali kraj oko
Kruje od VIII. stoljea (Ducellier, 4).
Ime naroda vee se za ime ilirskog plemena Albana, koje je u II. stoljeu
nastanjivalo oblast oko Albanopolisa (potom Albanum i Arbanum, danas
Kruja). Odatle staroslavenski Rab'bD'I" gdje se Ra- javlja umjesto Ar- po
zakonu likvidne metateze. Sve do pada Albanije pod tursku vlast upotrebljava
se ime Arber, odnosno arberesh, a to se ime sauvalo i kod albanskih iseljenika
u Italiji i u naem Zadru, ije jedno predgrae nosi ime Arbanasi. Budui da je
-as albanski sufiks za etnik (pr. Tiranas = stanovnik grada Tirane), formiralo
se ime Arbanas, koje se upotrebljavalo donedavno i vjerojatno je jezino
ispravnije od Albanac, albanski, to je sainjeno prema talijanskom i njema
kom. Prema miljenju P. Skoka (Etimologijski rjenik), Arbanas znai stanovnik grada Kruje. Danas Albanci sami sebe zovu Shqipetar, a dravu
Shqiperia. To se ime izvodi od glagola shqiponj = razumijem ili od imena
shqipe = orao.
I drugi su balkanski narodi sline emike mjeavine. Slaveni su u toku naseljavanja
asimilirali Traane, Ilire i ostatke Kelta. Hrvati jo i Avare (ban od avarskog bajan). Bugari su
apsorbirali ugrofinski element, Peenege i Kumane. Uz obalu su asimilirani Romani. A svi zajedno
pretrpjeli su osmanlijski utjecaj.

28

Il
I

I
II

Feudalci Arberije (izmeu Kruje i Dibra te kumbija i Drima) digli su

krajem XII. st. ustanak i stvorili Kneevinu Arberiju sa sreditem u Kruji i na
elu s Dimitrijem Progonom, prvim knezom Albanije. U XIII. st. Albanija
sukcesivno potpada pod Epirsku Despotovinu (1213), Karla Anujskog
i Bizantiju (1286). U XIV. st. Albaniju osvajaju Srbi, a u xv. st. Turci.
Albanski stoari postaju stalnosjedioci tek za vrijeme turskih osvajanja (Grafenauer I, 96). Tada silaze s planina u kosovske i makedonske ravnice i na neki
nain vraaju se tamo odakle su njihovi preci poli ...
Albanci, slino kao ni Slovenci, nisu stvorili trajnije dravne tvorevine
poput ostalih balkanskih naroda. I razlozi su slini: mala nacija okruena
monim susjedima. Da bi se odrali; albanski su feudalci bili lojalni Bizantskom, a poslije Osmanlijskom Carstvu. U meuvremenu, u XIII. i XIV.
stoljeu, Albanija je bila zemlja kolonijalne eksploatacije, prvenstveno mletake. Kroz Albaniju u antiko doba prolazi Via Egnatia, koja vee Dra
s Carigradom preko Ohrida. Ta je cesta bila nastavak italske ceste Via Apia
i na taj je nain povezivala dva imperijaina centra, Rim i Konstantinopolj.
U zemlji je bilo soli, ita i uma, pa je bila pogodna za kolonijalnu eksploataciju. Strateki je Albanija klju Jadrana i zato Venecija nije dozvolila da se
razvije samostalna albanska drava koja bi mogla ugroziti njezinu trgovinu sa
Sredozemljem. I dubrovaki trgovci, veoma aktivni u Albaniji, pridonijeli su
da zemlja ostane razjedinjena. Ducellier navodi da su oni snabdijevali veliki
broj malih albanskih prineva dovoljnim sredstvima da se odre u odnosu na
druge, ali nisu dozvoljavali nijednom od njih da postane dovoljno bogat da
stekne vlast nad ostalima (s. 11). Oni su ih snabdijevali i orujem, pa je tako
zabiljeeno da je 1417. g. Dubrovnik isporuio velmoi Dukagjinu artiljerijsko oruje.
Toponimi ne samo na Kosovu, nego esto i u Albaniji slavenskog su
porijekla. Konjuh je tek u tursko doba postao Elbasan, Kora je preko
prijelaznog grkog oblika postala od Gorica, Berat je albanski izgovor za
Bel'bgrad, Porades na Ohridskom jezeru jest Podgradec itd. Mnogobrojni
slavenski toponimi objanjavaju se i znaajnim doseljavanjem Slavena za
bugarske okupacije (od sredine IX. do poetka XI. stoljea) te posljedicama
srpske vladavine.
Za bugarske i srpske srednjovjekovne vladavine Kosovo se i Albanija
slaveniziraju. Dolaskom Turaka taj je proces zaustavljen. A zatim se poste To to su preci Albanaca doli iz Dardanije ne daje, naravno, dananjim Albancima
nikakva prava na to podruje. Ta prava, ako postoje, poivaju na drugoj osnovi. Nije zgorega
napomenuti da ni inQoevropsk.i Iliri nisu prastanovnici Balkana. Ioni su se - kao i Heleni
i Traani - doselili i svojim su bronanim maevima pokorili neolitske starosjedioce koji nisu bili
Indoevrqpljani. Sufflay istie da je baza Alb- predindoevropskog porijekla, a vjerojamo su to
i imena Skodra i Amantija (s. 3). Za Liburne, koji su ivjeli u Hrvatskom primorju, smatra se da
su bili poluiliri, tj. mjeanci starih Mediteranaca i doseljenih Ilira. No, ni neolitski prastanovnici
nisu bili riepokremi. Arheoloki nalazi pokazuju osvajanja, migracije, razaranja i asimilacije.
I tako unatrag sve do Adama i Eve. Bilo bi dobro kad bi se zapjenjeni nacional-ovinisti ponekad
. zapitali o svim onim emikim naslagama koje nose u sebi prije no to pozivaju u boj za emiku
istou ili historijska prava.

29

Najvaniji su obitelj, bratstvo i fis. * Meutim, religija je ipak kulturno

podvajala Albance, a nepostojanje nacionalne vjere znailo je ak negiranje
nacije. Kad su Hatierifom od Giilhane 1839. narodi turskog carstva dobili
pravo da upotrebljavaju svoj jezik u koli i crkvi, Albancima je to pravo
uskraeno. Muslimanski Albanci smatrani;u Turcima i oni su mogli pohaati
turske kole. Pravoslavni su Albanci smatrani Grcima i za njih su bile
predviene grke kole. A katolici su bili Latini i mogli su ii u katolike
vjerske kole, koje su otvarali Talijani i Austrijanci. Prva albanska osnovna
kola otvorena je, unato estokim otporima Porte i fanariotske crkve, tek
1887. u Kori, prva srednja kola 1909. u Elbasanu. kolska podijeljenost
implicirala je sfere interesa velikih sila i tako je znaila politiku podijeljenost.
2. Islamizacija je zahvatila upravo Albance koji su silazili na Kosovo gdje
su ivjeli Srbi, koji su joj se veim dijelom oduprli. Muslimani su u Osmanlijskom Carstvu bili privilegirani i identificirali su se s gospodarima. Jo u Tucovievo vrijeme Albanci su svoje muslimanske zemljake zvali Turcima, a katolike Latinima. Naziv Turin za bosanskog muslimana odrao se kod nas do
revolucije. Tako su se na Kosovu na etnike razlike nadozidale vjerske
i klasne. Taj trostruki intenzitet diferenciranja, s ugraenim suprotnim interesima izazvao je neprekidne krvave sukobe i postao permanentni izvor mrnje
izmeu dvije etniko-vjerske grupe.
3. Albanski muslimani, budui da su se identificirali s muslimanskim
Osmanlijama, nisu mogli uestvovati u oslobodilakim ratovima nemuslimanskih balkanskih naroda (iako je nekih pokuaja bilo). Zbog toga su Albanci,
slino kao Bonjaci, zakasnili u formiranju nacije. No, dok su Bonjake
prihvatili srodni slavenski narodi, Albanci nisu imali srodnika. Kao rezultat,
Albanija je danas najmanje razvijena zemlja Evrope. Osim toga, kad je _
konano forlnirana, albanska drava uspjela je okupiti samo polovicu Albanaca.
4. etvrta znaajka albanske historije jest izravna posljedica turske okupacije nezavisno od islamizacije. Rije je o regresu u plemensko drutvo. Stari
Iliri bili su, kao i svi prilnitivni narodi, plemensko drutvo. S vremenom oni su
formirali dravne tvorevine i prevladali plemensku razinu razvoja, a nakon
rimskih osvajanja razvili su i gradsku kulturu i primili kranstvo. Slavensko
naseljavanje unitilo je rimsko-ilirsku kulturu i uzrokovalo ponovno formiranje plemena u albanskim planinama. Trei put plemena su forlnirana nakon
turskih razaranja. U XIV .. st. Albanija je zemlja s tipino srednjovjekovnim
razvojem. Najvei grad Dra ima 25.000 stanovnika. U usporedbi s njim
Zagreb (2810 stanovnika 1368), Ljubljana (7000 stanovnika u XVII. st)
i Beograd (7033 stanovnika 1820. g) bili su sela. U turskim ratovima gradovi
su razoreni, polja naputena, stanovnityo desetkovano, a obrazovaniji i imu-

peno provodi albanizacija. Za Skenderbegovih ratova protiv Osmanlija

(1444--1468) upske oblasti june i srednje Albanije, naseljene dobrim dijelom
Slavenima, opustoene su, pa ih naseljavaju albanski stoari. U borbama
Mleana i Turaka oko Skadra u xv. stoljeu opustoene su upske oblasti
koje su takoer naseljavali veinom Slaveni; propali su mali gradovi, a naputene zemlje od kraja XIV. stoljea naseljavaju albanski stoari. U potrazi za
zemljom, a takoer kao posljedica turske politike kolonizacije, albanski
gortaci sputaju se u metohijsko-kosovske ravnice i naseljavaju ih po fisoVlma.

Slavenski poljoprivredni nazivi uli su u albanski jezik, a zauzvrat su

posueni mnogi stoarski. Katun je albanska rije koja prvobitno znai ator,
a zatim nomads ko planinsko selo. U tom se znaenju i danas upotrebljava
u Crnoj Gori, ali se bila rairila sve do Istre. Odatle i prezime Katunari.
Albanskog su porijekla i vatra, balega, krapa (pukotina u stijenju), bunja
(koliba), brina (padina; planine Brina u Crnoj Gori i Dalmaciji), magarac
i mnoge druge.
- Budui da su albanski stoari zimi silazili u toplije doline i mijeali se sa
Slavenima, postali su dvojezini. I jednoj je i drugoj etnikoj grupi vjera bila
zajednika.

Ti se odnosi nisu promijenili ni u prvo vrijeme osmanlijske okupacije.

Meutim, nakon smrti Skenderbega (1468), Osmanlije su ubrzo pokorile
cijelu Albaniju i tako slomile duh otpora. U razdoblju izmeu 1480. i 1500. g..
Albanci masovno iseljavaju u junu Italiju i na Siciliju. Tada poinje postepeno prelaenje Albanaca na islam. Budui da su zemljoposjednici mogli
najvie izgubiti, oni se najvie i islamiziraju.

-Islamizacija i posljedice
Masovna islalnizacija potaknuta je represalijama poslije austro-turskih
ratova u XVII. i XVIII. stoljeu kada, osim Albanaca, -i Srbi prelaze na islam.
Proces islamizacije u osnovi je zavren u XVIII. stoljeu. Ustalila se ova vjerska
struktura stanovnitva: 70 posto muslimani (Kosovo, zap. Makedonija i,
djelomino, cijela Albanija), 20 posto pravoslavci (jug) i 10 posto katolici
(sjever). Isti proces i u isto vrijeme odvijao se i u Bosni, gdje su potkraj XVII.
stoljea muslimani tri etvrtine stanovnitva (Banac, 41). Islamizacija je imala
sudbonosne posljedice za budui nacionalni ivot:
1. Tri su vjere perpetuirale razjedinjenost i onemoguavale da se forlnira
nacionalni identitet. Religija, dodue, ima znatno manju ulogu u ivotu
Albanaca nego u ivotu Junih Slavena. Po tome Albanci pomalo nalikuju na
Kineze. Vjerskih ratova nikad nije bilo. Vjerska se tolerancija podrazumijeva.

30

Lovro

Mihaevi,

hrvatski franjevac koji je poetkom ovog

stoljea

proputovao Albaniju

t Kosovo, biljei da su );1 danas Arbanasi ... vjerski vrlo tolerantni. _. Albanac se vie ponosi da je
Sipetar

nego svojom vjerom (s. 107).

31

niji emigriraju. Razvijenija gradska kultura propada i ponovo se raa plemenska organizacija. U isto vrijeme, od xv. do XVIII. stoljea, plemena se -po
drugi put formiraju i u Crnoj Gori, nekadanjoj Zeti. I dok su drugi evropski
narodi po jedanput proli kroz plemensko drutvo, Crnogorci su proli dva,
a Albanci tri puta. Time se objanjava albansko kanjenje u razvoju suvremenog drutva.

Albanska dijaspora
Prve albanske masovne migracije pOClllJu JOS u XIV. i XV. stoljeu.
Albanci emigriraju u Grku, Italiju i Dalmaciju, a poslije i u Tursku, pa zatim
u Rumunjsku, Bugarsku, Siriju, Egipat i jo neke zemlje. Emigriraju ljudi koji
neto vrijede i tako - govorei dananjim jezikom - zemlja ostaje bez kadrova.
Ta dijaspora nastavlja se sve do danas.
Jer im nije omogueno da djeluju kod kue, Albanci odlaze u druge zemlje,
islamizirani Albanci prvenstveno irom Osmanlijskog Carstva. Turci Albance
nisu smatrali posebnim narodom, a muslimanske Albance tretirali su kao
Turke. U sultanovoj tjelesnoj gardi bili su Albanci. Sredinom XIX. stoljea
u Istanbulu je ivjelo 60.000 Albanaca i to je bio najvei albanski grad.
Alban~i su dali Turskoj etrdesetak vezira, velikog pjesnika Mehmeda Akifa
porijeklom iz okoline Pei, autora turske nacionalne himne Istiklal Marsi
(Mar nezavisnosti) i oficira koji je poeo oruanu fazu mlado turske revolucije
(Nijazi Resnja). Prvi rektor carigradskog sveuilita bio je Albanac Hoxha
Tahsini. Trojica Albanaca postali su guverneri turskih provincija Libanona,
Sirije i Egipta. Ovaj posljednji (Mehmed Ali-paa) osnovao je kraljevsku
dinastiju u Egiptu, koja je vladala tom zemljom u XIX. i XX. stoljeu sve do
kralja Faruka, kojeg je zbacila Naserova revolucija. Kemal Ataturk, osniva
turske republike, porijeklom je Albanac iz okoline Bitolja, a sadanji predsjednik Turske, Keman Evrem iz Preeva.
Albanci nisu bili aktivni samo u islamskom, nego i u kranskom svijetu.
Preci Albanaca primili su kranstvo davno prije Slavena. Sv. Pavao, koji je
putovao rimskom cestom Via Egnatia za Makedoniju, navodi da je od
JeruzaJema preko Ilirije irio Kristovo Evanelje (Gjergji, 20). ULipljanu
i Skoplju osnovane su biskupije. Jireek istie da se Albanci javljaju u srednjem veku kao starohriansko stanovnitvo, vie varoke kulture, koje je
mnogo blie Grcima i dalmatinskim Romanima nego novokrtenim Srbima. Ostaci stare latinske terminologije u njihovu jeziku i mnogi nazivi mesta,
izvedeni od imena svetaca, svedoe o starini hrianstva kod njih (s.36).
Zbog toga su od XIV. stoljea Albanci sve znaajniji u sastavu katolikog
klera u primorskim gradovima, a albanski sveenici sele se po Balkanu
(irkovi uGaraanin, 331). Papa Klement XI (1700-1721), za ijeg je
32

pontifikata barski nadbiskup Zmajevi delegiran da pozove sve biskupe

i sveenike Srbije, Makedonije i Albanije na Prvi svealbanski koncil u Meri
nju_ 1703, bio je Albanac. Kosovarka Majka Tereza (Gonxhe Boj axhiu) ,
porijeklom iz Prizrena, za svoj misionarski rad u Indiji dobilfl je 1979.
Nobelovu nagradu za mir.
Na Univerzitetu u Padovi djelovao je Leonik Tomeo (1456-1531), humanist, filozof, knjievnik i historiar. Njegova predavanja sluao je i Nikola
Kopernik. Elena Gjika (Dora d'lstria, 1829-1891) zauzima istaknuto mjesto
u rumunjskoj knjievnosti i publicistici.
Na kraju valja spomenuti i Antonija Gramscia (1891-1937), istaknutog
radnikog borca i osnivaa Komunistike partije Italije. On nosi prezime
prema gradiu Gramshi iz june Albanije. Njegov je djed morao pobjei iz
zemlje poslije grkog ustanka i82l. i nastanio se u Sardiniji. Pojedini Albanci
aktivno su uestvovali u grkom ustanku, a proslavljeni junaci tog ustanka bili
su Albanci Marko Bo<;ari i djevojka Laskarina Bubulina. Albanske izbjeglice
u Italiji aktivno su uestvovali u politikom ivotu te zemlje, pjesnik Vin<;enc
Stratigo (1822-1885) prikljuio se Garibaldiju i uestvovao je u radnikom
pokretu, a Francesco Crispi postao je 1877. predsjednik talijanske skuptine,
pa poslije i predsjednik vlade. Crispi je osnovao talijansko-albanske kole
u Albaniji i otada poinje aktivna politika Italije prema Albaniji.
Albanci su pridonijeli i jugoslavenskoj kulturi. Najpoznatije su linosti
astronom Gazulli i-kipar Alei, o kojima e jo biti govora.
Tako je narod bez kola dao istaknutog astronoma, narod bez sveuilita
dao je prvog rektora u jednom imperijalnom gradu, narod bez svoje drave
dao je drugim dravama vezire, ministre i kraljeve, a katolikoj crkvi i jednog
papu. I dok se albanski talenat rasipao po bijelom svijetu, zemlja je ivotarila
u feudalnoj zaostalosti, ekonomskoj stagnaciji i graanskim neredima. Veliki
suvremeni albanski pisac i kandidat za Nobelovu nagradu Ismail Kadare
generalizirao je to iskustvo kao sudbinu svih balkanskih naroda, kao
... posljedicu naprasitog kretanja, apsurdnog i fatalnog toka historije, koje
je postepeno dovelo do toga da narodi poluotoka izgube ono bez ega ne moe
biti ni umjetnosti, ni knjievnosti, ni filozofije: slobodu. Svijet je poznavao
ropstvo, ali takvo u koje su pali narodi Balkana teko je zamisliti. To je bio
pad nalik na pad Titana u pakao, no koja je trajala stoljeima i za koje su se
cijele generacije raale i umirale slijepe (s. 47).

Novija historija
Postoji jo jedna balkanska nacija koja je - iako zbog drugih razloga
zakasnila sa slinim posljedicama. To su Makedonci, koji su na neki
nain proli jo gore od Albanaca, jer je Makedonija 1913. bila podijeljena

slino

Kosovsko pitanje

33

izmeu tri mala balkanska imperijalista. Makedonci su se kao nacija formirali

tek izmeu dva rata, a svoj knjievni jezik dobili su poslije osloboenja.
(Albanci su svoj knjievni jezik normirali tek 1972. na Kongresu za pravopis.
u Tirani kad su kao osnovu uzeli jezik Elbasana.) Zanimljivo je da je nakon
srpsko-bugarskog rata 1885. formirana Makedonsko-albanska revolucionarna liga, koja je namjeravala organizirati zajedniki ustanak da bi se
izborila autonomija za obje zemlje. U apelu Lige kae se: Mi ne elimo da
Albanija i Makedonija budu ni pod vlau Bugarske, ni Srbije, ni Grke. Mi
elimo da se Makedoniji i Albaniji da autonomija, pa ak i da ostanu pod.
vlau Sultana. Jednom rijeju, mi elimo da imamo na sud i nau uprav.u.
U Albaniji neka nareuju Albanci, u Makedoniji Makedonci, pa makar se
i zadrala vrhovna vlast Sultana (Hasani, 286).
Meutim, ta je akcija dola i prerano (za Makedonce i Albance koji jo
nisu bili nacionalno formirani) i prekasno (u odnosu prema ostalim balkanskim narodima koji su bili ve daleko odmakli u izgradnji svoje dravnosti),
pa nije dala nikakve rezultate. Makedonski i albanski autonomisti poeli su
ponovo suraivati za vrijeme ilindenskog ustanka te poslije mladotuiske
revolucije 1908. Prva efektivna makedonsko-albanska suradnja postignuta je
u toku narodnooslobodilakog rata kad je 1943. g. formirana Prva makedonsko-kosovska brigada, koja je ratovala i na albanskom teritoriju. Da bi
informacija bila potpuna, treba zabiljeiti jo jedan prijanji pokuaj vojnesuradnje za vrijeme rusko-turskog rata (1828-29) i to izmeu srpskog kneza
Miloa i poglavara june i sjeverne Albanije, Ali-pae Tepelenija i Mustafa-pae Buatlije. Nakon razliitih peripetija savez se raziao bez pozitivnog
efekta. Godine 1861. u Carigradu srpski ministar Garaanin dogovara se
s grkim poslanikom Markom Renierisom o podjeli Albanije. Srbija je trebala
anektirati sjevernu Albaniju, a Grka junu. (Enciklopedija Jugoslavije, sv. 1,
157). U tom smislu potpisana je 1868. g. i vojna konvencija (Maleti, 171).
Narednih pola stoljea taj se plan jo nekoliko puta obnavlja, a dva puta
i ostvaruje. Mi Jugoslaveni navikli smo da sebe smatramo rtvama stranih.
zavojevaa (to je tono) a da svoj stav prema tuoj nacionalnoj slobodi
smatramo duboko principijelnim (to je mit). Izuzmemo li srednjovjekovne
drave, mi tue teritorije nismo osvajali zato jer to nismo htjeli, nego zato jer
to nismo bili u stanju. No, im nam se pruila prilika, mi smo je iskoristili.
I pri tom nismo bili njeni. Treba podsjetiti na niim izazvan napad na
Bugarsku 1885; na osvajanje Baranje i Temivara koje smo morali vratiti
Maarima i Rumunjima; na namjeravanu intervenciju, zajedno s Rumunjima
i Hortyjevcima, kojom je' trebalo razbiti maarsku revoluciju, a koju su
sprijeili samo snani protesti komunista i sindikata u zemlji; na oruanu
intervenciju u Tirani kojom je 1924. sruena jedina albanska progresivna
vlada Fan Nolija i instaliran diktator Zogu; i na osvajanje sjeverne Albanije.
Za ovo posljednje isticani su i neki razlozi. Da vidimo koji.
Mlada srpska drava nala se u prolom stoljeu u sendviu izmeu dviju

34

imperija, otomanske i austrougarske. Egzistencijski razlozi zahtijevali su

irenje, a ekonomski izlaz na more. Cijela vanjska trgovina odvijala se preko
Austro-Ugarske, to je znailo kolonijalnu zavisnost. Socijalist Dimitrije Tucovi posumnjao je u oba dravna rezona. No, pretpostavimo za trenutak da su
toni. Tada treba uoiti da je u to vrijeme postojala jo jedna drava, koja se
smatrala srpskom, Crna Gora, koja je nakon Berlinskog kongresa dobila izlaz
na more (Bar i Ulcinj). Pa ipak, bilo je lake osvojiti tui teritorij, postii da se
dvije drave i dinastije, koje su se obje nazivale srpskima, dogovore o zajedni
koj luci i pruzi.
U toku cijelog XIX. stoljea pa do ostvarenja nezavisnosti 1912. Albanci
se neprestano bune protiv turskih vlasti i diu ustanke. Isprva, slino kao
Bonjaci (Husein Gradaevi, kojem se pridruuju Kosovari i Kosovci, razbio
je 1831. upravo na Kosovu vojsku velikog vezira) bune se protiv modernizacije Osmanlijskog Carstva: odbijaju sluiti u nizamskoj vojsci, ne plaaju
poreze, ne potuju osmanlijsku vlast i upravljaju se prema svojim zakonima
i obiajima, kako to pie u prvom broju slubenog vilajetskog lista Prizren
1871. g. Nui je zabiljeio kako su albanski poglavari iz Drenice saopili
1891. turskim upravnim inovnicima: Od pet stotina godina nije bilo
u Drenici vlasti niti je potrebna, niti e je biti dok smo mi ivi! (s. 43). Bune su
praene pljakom, hajduijom, krvnom osvetom i odmetnitvom, na to vlasti
reagiraju kaznenim ekspedicijama, oduzimanjem oruja i terorom. Od formiranja Prizrenske lige g. 1878, o emu e jo biti rijei, pobune poprimaju
karakter narodnooslobodilake borbe. Bilo je i pokuaja povezivanja s drugim
balkanskim narodima. Akije Mustafe Buatlije i Makedonsko-albanske lige
ve su spomenute. Godine 1873. Hoti se obraaju srpskom ministarstvu
vanjskih poslova radi suradnje (Maleti, 154). No svi ti pokuaji propadaju
i Albanci ostaju osamljeni.
Tek veliki kosovski ustanci (1910-1912) donose Albancima autonomiju.
No, ona nije zaivjela, jer je iste godine bez Albanaca i protiv Albanaca
poveden balkanski rat. Jo 1902. Srbija i Crna Gora sporazumjele su se da
Srbiji pripada kosovski vilajet, a Crnoj Gori Skadar. Sada je s Bugarskom
dogovorena podjela Makedonije, a s Grkom podjela Albanije. Ne naiavi na
vei otpor, srpska armija brzo je oslobodila-osvojila Kosovo i zatim je prodrla
II Albaniju, gdje je ve u novembru 1912. okupirala cijelu srednju Albaniju:
Lje, Kruju, Tiranu, Dra i Elbasan. Crnogorci su opkolili Skadar. Valja
podsjetiti da je Skadar bio prijestolnica dukljanskih vladara. Sv. Jelena, udovica Stefana Uroa I, bila je zareena u Crkvi sv. Nikole. Slino kao i Kosovo
Skadar je uao u narodnu pjesmu. Opsada Skadra odnijela je 10.000 crnogorskih ivota.
-U Valoni, koja se nalazila u preostalom dijelu Albanije koji nisu okupirali
ni Srbi ni Grci ni Crnogorci, sazvana je Narodna skuptina i 28. novembra
1912. proglaena je nezavisnost.
To su bile prevelike promjene u politikoj geografiji Evrope da se velike
i
i

.-1_

3'

35

sile ne pokrenu. Ali, jo uvijek premale za jednu meunarodnu konferenciju

na vrhu. Zadatak su preuzeli ambasadori est velikih sila u Londonu i njihova
se konferencija protegla i u narednu godinu. Ambasadori su odluili da se Srbi
povuku iz Albanije, za to kao kompenzaciju dobivaju Debar, akovicu i Pe,
a Crna Gora morala je prekinuti blokadu Skadra. U maju 1913. potpisan je
ugovor s Turskom kojim su odreene granice albanske drave, koje su se sa
sitnim ispravkama odrale do danas.
Uskoro je taj politiki teatar imao reprizu. U jesen 1914. Grci su uli
u junu Albaniju i odmah su proglasili njezinu aneksiju. Italija je okupirala
Valonu i Sazan. Naredne godine Crnogorci su opsjeli Skadar i uli u njega,
a srpska armija ula je u Elbasan i Tiranu te stigla do Draa. Iste godine
sklopljen je po zlu poznati tajni sporazum saveznika s Italijom, kojim se Italiji
za ulazak u rat plaa dijelovima Jugoslavije i Albanije. Sporazum ujedno
predvia mogunost diobe preostale Albanije izmeu Grke, Srbije i Crne
Gore. Razne kombinacije dijeljenja nastavljaju se i nakon zavretka I. svjetskog rata, sve dok 1920. Albanci sami ne izbace Talijane iz Valone. "" Pod
Wilsonovim** utjecajem, a i u interesu Engleske, velike sile odluuju podrati
nezavisnost Albanije. Grka i Jugoslavija prisiljene su povui svoje trupe.
Potkraj 1920. Grka, Jugoslavija i Italija uz pomo Francuske pokuavaju
sprijeiti prijem Albanije u Drutvo naroda, ali bez uspjeha.
No, usprkos svemu kraljevska jugoslavenska vlada jo se nije bila oc;lrekla
osvajanja. Dok je konferencija ambasadora reavala o granicama Albanije
- pisao je poslije u jednom internom elaboratu pomonik ministra vanjskih
poslova Ivo Andri - i o organizovanju njene nezavisnosti, mi smo polovinom 1921. godine potpisali s. prvacima Miridita ugovor o saradnji. Bilo je
predvieno obrazovanje slobodne miriditske drave, koju e braniti vojne
snage S. H. S. i ije e interese u inostranstvu zastupati vlada u Beogradu.
Vlada u Tirani uguila je ovaj pokret, a mi smo bili optueni i osueni pred
Drutvom Naroda (Krizman, s. 86).

4. Formir~nje albanske nacije

Prethistorija
Potkraj XVIII. stoljea dva albanska feudalca, Kara Mahmud
Bushati"" u Skadru na sjeveru i Ali-paa Tepelena u Janini na jugu Albanije,
pokuavaju se osamostaliti. Ratovima proiruju svoje paaluke i vladaju
gotovo samostalno. Mahmud je ubijen prilikom napada na Crnu Goru 1796.
kamo je krenuo prema jednom planu koordinirane akcije s Napoleonom, koji
je nadirao sa sjevera. Prije je Mahmud osvojio Kosovo, a zatim je u Podgorici
proklamirao ilirsku federaciju, koja je trebala obuhvatiti Albance, Crnogorce
i Bonjake. Mahmudov nasljednik Mustafa bio je prinuen da se preda Porti
1831. U meuvremenu 1822. Ali-paa je bio opsjednut u svojoj kuli i izdajniki ubijen, ime se zavravaju tri decenija relativno nezavisnog janinskog
paaluka. Istodobno s pokoravanjem tih dvaju paaluka zavrava se feudalno
razdoblje albanskih pokuaja da se ostvari nezavisnost.
U tridesetim godinama Osmanlijsko se Carstvo poinje modernizirati.
Reforme pogaaju skoro sve slojeve albanskog stanovnitva i ono se buni.
Centralizacijom uprave i formiranjem inovnike administracije vojni feudalci
gube vlast, ugled i ekonomske prednosti. A visoki porezi i dugi obavezni vojni
rok (7 do 8 godina) pogoravaju poloaj seljaka i graana. Lokalne bune
smjenjuju jedna drugu. Godine 1835. izbija ustanak u srednjoj i sjevernoj
Albaniji. Veliki ustanak godine 1844. poinje u Pritini a zahvaa Prizren,
akovicu, Skoplje i Tetovo te biva u krvi uguen. Zatim 1847. g. izbijaju
ustanci na Kosovu i u sandaku Gjirokastra. akovica se buni 1864, a Pe,
Prizren i ponovo akovica 1867. Dvije godine poslije 7000 ustanika iz Pei
kree protiv turske vojske.
Svi ti ustanci imaju lokalni karakter i ne pokazuju nacionalnu svijest. No,
u isto vrijeme javljaju se i prvi nacionalni ideolozi. Od 30-ih godina djeluju
" Biografija Malunud-pae dobro ilustrira sve apsurde balkanske situacije. Njega jugosla-

ven~ki hist~riari habitualno opisuju kao Turina koji vodi tursku vojsku da pokori Crnu Goru.
I z~sta'?I?- Je !?8~ ..po.ao na Podgori9I sa 18.000 vojnika i pokorio je Crnogorce. U toj su vojsci

vecrna bili krscam IZ sJeverne AlbaruJe. U odnosu na sultana, cilj je bio doista objanjen kao
?bnova ~s~e vlasti,. to nai historiari uzimaju zdravo za gotovo. No, Buatlije su bili Albanci
I nak~~ sto Je pokono Crnu ~oru Mahmud pokuava uvrstiti svoju vlast i u srednjoj i junoj
AlbarnJI. Sad, naravno, dolaZI u sukob s Portom. Osim to su Albanci, Buadije vjeruju da su
potomci islarniziranog sina Crnogorca Ivana Crnojevia. Zato i polau pravo na Crnu Goru. Na
kraju, tu je i ilirska federacija, koja se takoer nikad ne spominje.

Zanimljivo je da se kraljevska vlada Jugoslavije nije orijentirala na izbacivanje Talijana iz

Istre, ne~o na osvajanje Albanije.
_ .
,.,. Albanski pravoslavni episkop Fan Noli, koji je ivio u SAD, dobio je vrsto obeanje od
predsjednika Wilsona da e na Konferenciji mira u Versailleu braniti albanske interese. Wilson je
obeanje odrao i njegova energina intervencija pridonijela je da je podjela Albanije izmeu
Itilije, Grke i Jugoslavije bila onemoguena. (Imamovi, 60).
oo

Rijek~i

36

37

_I

Naum Veqilharxhi (1797-1866) pisac azbuke; zatim sakuplja folklora Zef

Jubani (1817-1880); sastavlja albansko-grkog rjenika Konstandin Kristoforidhi (1830-1895); Skadranin Pashko Vasa (1825-1892), istalrnuti turski
dravnik odgojen u Italiji i Francuskoj, koji se zalagao da se Albanci ostave
vjerskih podjela prema crkvama i damijama, jer je albanstvo jedina vjera
Albanaca, pisac i sastavlja carigradskog alfabeta Naim Frasheri
(1846-1900) i drugi. Za razliku od ilirskog pokreta, koji se javlja unutar
Hrvatske, i slinih preporodnih pokreta u drugim zemljama albanski preporoditelji djeluju izvan zemlje, prvenstveno u Bukuretu i Istanbulu, ali i drugdje
(meutim ne ni u Beogradu ni u Zagrebu!). Kao i svi preporoditelji oni glav.nu
panju posveuju jeziku, pismu i osnivanju kola. Bili su obrazovani na
sveuilitima u Turskoj i na Zapadu, a poslije dolaze na visoke poloaje
u kolstvu, kulturi i turskoj upravi. Prvi albanski intelektualci stjeu evropska
revolucionarna iskustva. Veqilharxhi uestvuje u rumunjskoj narodnoj revoluciji 1821, S. Toptani u Parizu 1848, a Pashko Vasa* u Veneciji iste godine.
Aktivnost tih rodoljuba poetak je albanskog narodnog preporoda (Rilindja).
Sada se dogaaji poinju brzo odvijati.
Godine 1875. izbio je ustanak u Hercegovini i brzo se proirio na Bosnu,
Sandak, Makedoniju i Bugarsku, a odjeknuo je i u Albaniji. Time je poela
tzv. istona kriza. Naredne godine Crna Gora i Srbija ulaze u rat protiv
Turske, ali je srpska vojska potuena, pa Srbija mora traiti mir. Iste godine
jedan talijansko-albanski odbor sastavljen u Milanu obeava pozvati hrabru
brau u Makedoniji, Epiru i Albaniji da prue ruku Jugoslovenima protiv
svoga optega ugnetaa. A dotle upravlja bratski pozdrav i pohvalu velikodunom slovenskom narodu (Tucovi, s. 82). Naredne godine Rusija ulazi u rat.
Albanski knjievnik Zef Jubani i sveenik Preng Doc;i smatraju kako je to
dobra prilika da se ostvari ratna suradnja izmeu Albanaca i Crnogoraca.
Nakon sastanka u Mirditima jo potkraj 1876. u Crnu Goru upuuje se
poslanik s pismom o albanskoj pripravnosti za ustanak. Potkraj 1877. s mirditskim glavarom Prenk Bib Dodom pregovara vojvoda Marko Miljanov.
Gortaci iz sjeverne Albanije ne odazivaju se Portinim pozivima da pou na
crnogorsku frontu. Zbog toga su poslije zakljuenja primirja nemilosrdno
kanjeni. U sjevernoj Albaniji izbijaju lokalne bune protiv Turaka.
Meutim, ni Rusija ni balkanske drave nisu mislile na suradnju s Albancima, nego jedino na podjelu albanskog teritorija. Rusko-turski rat zavrio je
porazom Turske, a u martu 1878. voljom Rusije formirana je Velika Bugarska, koja je ukljuila i dio teritorija naseljenog Albancima, dok su neka druga
podruja trebala pripasti Srbiji i Crnoj Gori. To jednostrano prekrajanje
geografske karte ostale velike sile nisu bile spremne trpjeti, pa je ve u junu iste
godine sazvan Berlinski kongres.
Zanimljivo je da su Veqilhardxhi i Vasa porijeklom Cincari (Vlasi) (Tomaevi, Borba, 2l.
VII. 1988). A najsnanija albanska kolonija u inozemstvu bila je u Bukureru. Veqilharxhija su
prilikom posjeta Carigradu otrovali grki nacionalisti, pretpostavlja se na inicijativu patrijarije.

38

Albanci su bili uznemireni. Bilo je oigledno da im balkanski susjedi ne

spremaju nita dobro. Srbi su nadirali s istoka, Crnogorci sa sjevera, Grci su
tra~ili jug, a R..usi su forsirali Bugare. Abdyl Frasheri iz june Albanije jo
u proljee 1877. okuplja plemenske prvake radi slanja memoranduma Porti.
Tim se memorandumom trailo da etiri vilajeta (skadarski, janjinski, bitoljski
i kosovski) u kojima ive Albanci budu ujedinjeni, s time da se uprava povjeri
Albancima i da nastava u kolama bude na albanskom. Budui da su osmanlijski vilajeti bill formirani bez obzira na etnike granice a balkansko je
stanovnitvo i inae veoma izmijeano, na spomenutom teritoriju Albanci' su
inili oko 60 posto stanovnitva. Tonih podataka nemamo, ali prema podacima turskog popisa iz 1910. moemo dobiti dosta pouzdanu sliku (Pipa, 242,
253):

Skadarski vilajet
. Monastirski vilajet
(sa srednjom i junom Albanijom)
Janinski vilajet (dio june Albanije i Epir)
Kosovski vilajet

Albanci

postotak ukupnog

238.136
599.582

blizu 100%
58%

340.477
742.509

62%
60%

stanovms~a

Ostali stanovnici tih vilajeta bili su Makedonci, Srbi, Cincari, Grci, Turci, Jevreji
i Romi. Spomenuti memorandum jest prva verzija Velike Albanije.
Budui

da se ti teritorijalni zahtjevi smatraju smrtnim grijehom Lige, bit e

moda korisno ovdje prekinuti izlaganje i nainiti jednu usporedbu. Tono tri
decenija prije Prizrenske lige, koja je traila albansku autonomiju u sklopu
Osmanlijskog Carstva, pokrenuli su se Vojvoani koji su traili srpsku
autonomiju u austrijskoj monarhiji. Na majskoj skuptini 1848. Srbi trae
autonomni teritorij koji bi zahvaao Srijem, Baranju, Baku te vei dio Banata
s Vojnom krajinom, koja se nalazila u tim oblastima. Punu podrku ovoj
Velikoj Vojvodini dao je odmah hrvatski Sabor, ali ne i beki dvor. Kad je
u novembru 1849. proglaen patent o osnivanju Vojvodstva Srbije, ono je
ukljuilo dijelove Bake i Banata i istoni Srijem. Jedanaest godina poslije
Vojvodstvo je ukinuto i pripojeno Ugarskoj. Ono to je za nas ovdje vano jest
injenica da su Srbi (zajedno s Hrvatima) jedino u Srijemu inili veinu
stanovnitva (oko 70 posto) dok su u svim ostalim vilajetima bili u manjini.
Prema popisu iz 1910. u Vojvodini je bilo 38,6 posto Slavena (Boi s. 364).
U Kraljevini Jugoslaviji takoer su inili manjinu stanovnitva. Nakon iseljavanja Nijemaca i kolonizacije udio Srba poslije rata poveao se na 51 posto
u 1955. i na 55% u 1981. godini .
Ako ispravno itam historiju, onda su vojvoanski Srbi dobro uradili kad
. su traili to vie, a takoer Hrvati kad su ih podrali. Srbi i Hrvati bili su
39

historijski orijentirani na izlazak iz Monarhije, pa je trebalo ponijeti to vei

miraz. Albanci s druge strane nisu historijski mogli postii samostalnost bez
suradnje s ostalim balkanskim narodima. Zbog toga je Velika Albanija bila
smetnja nacionalnom ujedinjenju. Ali, tono je i to da, kako god Albanija bila
koncipirana, balkanski susjedi nisu bili naroito raspoloeni za suradnju.
Proizlazi da nekog racionalnog politikog izbora i nije bilo. U slinoj situaciji
bila je i Makedonija.

Upravo tako kao to ne elimo biti Turcima, suprotstavit emo se sa

svom raspoloivom snagom svakome tko bi elio da nas pretvori u Slavene ili
Aus!:rijance ili Grke. elimo da budemo Albanci (Logoreci, s.40).
Liga sastavlja svoj Izvrni odbor, koji funkcionira kao vlada, a istodobno
formira regionalne komitete. Skadarski regionalni komitet alje 18. juna 1878.
engleskom ministru vanjskih poslova lordu Beaconsfieldu memorandum
u koje~ se kae: Albanci, bili katolici, pravoslavni ili muslimani, mrze
jednako tursku dominaciju kao i svaku drugu stranu dominaciju (Pollo,
s.140).

Prizrenska liga

Berlinskim kongresom predsjedao je knez Bismarck, koji je prijem memoranduma Lige popratio komentarom da nema albanske nacije - to i nije bilo
sasvim netono, jer se albanska nacija upravo stvarala. Kongres je stoga odbio
njezine zahtjeve, * a Liga se poela radikalizirati.

Ve je istaknuto da je Prizrenska liga kljuni dogaaj novije albanske

historije, jer oznaava poetak formiranja albanske nacije. Meutim, to

progresivno znaenje Lige kod nas se esto negira i pripisuje joj se panislamski
karakter i stvaranje reakcionarne ideologije Velike Albanije, koja se odrala
do danas (Rajovi, 46; akovi, 109-13, Bogdanovi, 265). ak je i u Enci, klop~diju Jugoslavije ula jedna problematina formulacija prema kojoj je
Liga bila produkt Porte. * Svaki nacion.alni pokret poinje projektom velike,
a ne male nacije i oslanja se na onoga od koga oekuje pomo, a ne na onoga
tko se suprotstavlja. U tom pogledu Liga nije izuzetak, pa stoga to i ne moe
biti specifina odrednica njezinog znaenja. Zbog toga je nesumnjivo vano da
iznesemo relevantne injenice.
U jesen 1877. u Carigradu je osnovan Centralni komitet za obranu
nacionalnih prava Albanaca, koji u svom programu trai autonomiju za
navedena etiri vilajeta. Budui da pokret vode muslimani - a muslimanski
Albanci u ratu koji traje uestvuju na strani Porte - oni oekuju i dobivaju
podrku turske vlade. Tri dana prije poetka Berlinskog kongresa, 10. juna
1878, u Prizrenu poinje rad Osnivaki kongres Lige (Kongre) za obranu
prava albanskog naroda s 80 delegata iz vilajeta Kosovo, Skadar, Monastir
i Janina. Uvodni referat podnosi Abdyl Frasheri.
Na zasjedanju se formiraju dvije struje. Pae, begovi i visoko sveenstvo
ele od Lige napraviti islamsku organizaciju koja bi ukljuila i Bonjake
i druge muslimane i uvala bi integritet Carstva. Nacionalisti predvoeni
Frasherijem oslanjaju se na Albance svih triju vjeroispovijesti i zahtijevaju
autonomiju u odnosu prema Porti. U poetku prevladava konzervativna
struja, no nacionalisti ubrzo poinju jaati da bi na kraju stekli potpunu
dominaciju. U memorandumu koji Prizrenska liga alje Berlinskom kongresu
najtonije su saeta nacionalna osjeanja tog vremena:
Berlinskim je ugovorom Crnoj Gori dodeljena Podgorica, Bar, Plav i Gusinje sa znatnim
brojem albanskog stanovnirva. Da bi izigrala ustupanje tih krajeva, turska vlada je potakla
Arbanase na otpor. Po njenom nagovoru srvorena je jula 1878., uz uee krana i muslimana,
Liga za odbranu prava albanskog naroda (Enciklopedija Jugoslavije, 1, 157).

40

Odlunost da ostanu svoji na svome Albanci su uskoro i pokazali.

Berlinski kongres predao je Plav i Gusinje, naseljene Albancima, Crnoj Gori.
Turski su se garnizoni povukli, ali su odredi Lige u krvavim okrajima
zaustavili vojsku knjaza Nikole. Zatim su velike sile predale kao nadoknadu
Crnoj Gori krajeve Hoti i Gruda I?-aseijene katolikim Albancima. Repriziraju
se dogaaji: Turci se povuku, Liga ulazi, izbija rat, Crnogorci odstupe. Na
kraju je Crnoj Gori predan Ulcinj. Slijedi druga repriza. Ali, sada velike sile
blokiraju luku brodovima, a turske su jedinice upuene iz Skadra. Pred tim
dvostrukim pritiskom Albanci poputaju i Ulcinj ulazi u sastav Crne Gore.
Valja dodati da je Porta isprva igrala dvostruku ulogu: prihvatila je odluke

" Evropsko javno mnijenje nije bilo sklono Albancima. To se vrlo reljefno odraava
u jednom lanku Karla Marxa od 7. aprila 1853. u kojem kae da su Albanci odvaan gortaki
narod ... i ini se, po svemu to o njima znamo, da su jo veoma malo pripremljeni za civilizaciju.
Njihove e hajduke navike tjerati svaku susjednu vladu da ih dri u strogoj vojnikoj potinjenosti
dok im industrijski progres u okolnim krajevima ne osigura zaposlenje kao drvosjee i vodonoe,
kao to je to bio sluaj ... uope s gortacima (Marks-Engels 9, s. 7). Dva tjedna poslije Engels je
mnogo ei kad pie da se suparnicima Slavena javljaju samo turski i arnautski barbari, koji su
odavno osueni kao nepopravljivi protivnici svakog progresa (Marks-Engels, 9, s. 34). U kasnijim lancima Engels o Albancima govori uglavnom u vezi s turskim vojnim avanturama, esto
povezujui ih s Bonjacima. Godine 1857. Engels konstatira kako se u klancima kod Varne jedna
jedina eta Albanaca nekoliko tjedana uspjeno suprotstavljala opsadi od strane Rusa (Marks-Engels, 12, s.220). Pred kraj ivota 1890. Engels izjednauje Albance s ostalim balkanskim
narodima i pie kako e Evropa izgubiti interes za Balkan im ga Rusi prestanu ugroavati, i tada
e Maari, Rumunji, Srbi, Bugari, Arnauti, Grci i Turci konano stei mogunost da rijee, bez
stranog mijeanja, uzajamne sporove, da razgranie svoje nacionalne teritorije i urede unutranje
poslove po vlastitom nahoenju (Marks-Engels, 22, s.49).
- Slina evolucija evropskog javnog miljenja, kako se ona odraava u stavovima Marxa
i Engelsa, moe se pratiti i u odnosu prema drugim jugoslavenskim narodima. Neposredno poslije
revolucionarne 1848. Engels meu narode bez historije, tj. kontrarevolucionarne narode
uvrtava, osim Albanaca, Hrvate, Srbe i Slovence. (Neue Rheinische Zeitung, febr.-mart. 1849)
Makedonci, Bonjaci i CrnogorcI tada su Evropi jo nepoznati. Kad malo bolje prouimo
balkansku historiju, Engels June Slavene kao progresivnije suprotstavlja Turcima i Arnautima,
a kod Srba je otkrio da imaju vlastitu historiju i knjievnost. U razvijanju nezavisne srpske drave
Engels vidi centar oko koga se moraju okupiti ostali slavenski krani u svojim buduim
naporima oko osrvarenja nezavisnosti i nacionalnosti (Marks-Engels, 9, s. 34) - i u tome se nije
sasvim prevario.

41

koji je uguen, a Zeka je interniran u Istanbul. Godine 1899. 450 delegata

s Kosova formiraju Peku ligu kao obnovu Prizrenske. Predsjedao je Haxhi
Zei<a, koji je u meuvremenu osloboen. Ve naredne godine Porta rasputa
tu Ligu. Godine 1901. na Kosovu se javlja oruani otpor zbog poreza
i regrutiranja. Dvije godine poslije odrava se zbor glavara u akovici, pa
ponovo izbija oruana buna. Iste 1903. godine Albanci uestvuju u Ilindenskom ustanku. Oni snabdijevaju ustaniku organizaciju orujem i municijom
i prenose municiju na razne punktove Makedonije (Apostolski, 244). S druge
strane, u Savjet Kruevake republike, osim 20 Makedonaca i 20 Vlaha, ulo
je i 20 Albanaca (Tomaevi).
Naredne godine poinju novi nemiri. Zatim se 1905. u Bitolju (Bitoli)
formira Tajni komitet za slobodu Albanije. Tri godine poslije mladoturska
revolucija pobuuje velike nade Albanaca i Makedonaca. Zanimljiva je
pojedinost da je tu revoluciju poeo Albanac, kapetan Nijazi Resnja, te da je
za pobjedu revolucije bila znaajna podrka albanskog stanovnitva bitolj skog
i kosovskog vilaje~a i Drugog korpusa iz Makedonije, sastavljenog preteno
od albanskih vojnika i oficira.
Meutim, uskoro dolazi do razoaranja: im su uvrstili svoj poloaj,
mladoturci zaboravljaju obeanja i zavravaju u panturcizrnu. Time je opet
zavreno jedno razdoblje nacionalnog sazrijevanja.
Godine 1910. odrava se zbor glavara u Gnjilanima. Die se ustanak koji
nakon pet mjeseci biva u krvi uguen. Ustanici, ponekad i itava naselja,
sklanjaju se u Crnu Goru. Naredne godine malisorski bjegunci vraaju se iz
Crne Gore i diu ustanak u skadarskoj Malesiji. Uestvuju i Kosovari na elu
s Isom Boletinijem, koji od Srbije dobiva pomo u novcu i oruju. U Grei
(Malesija) I. Qemal sastavlja u ime ustanika Crvenu knjigu, kojom trai da se
potpuno prizna albanska nacija.
Porta pokuava smiriti sad ve veoma ozbiljnu situaciju. U tu svrhu sultan
Mehmet V posjeuje Monastir, Skoplje i Pritinu. Dogaaj komemorira
i turska pota, koja pretampava turske marke s imenima tih triju gradova (i
Soluna). Proglaena je amnestija. No, ti pomirljivi gestovi nisu odgovor na
nacionalne zahtjeve.
U turskom Parlamentu Hasan Prishtina i Ismail Qemal s grupom poslanika vode politiku borbu, a u isto vrijeme organiziraju Komitet za pripremu
ustanka. Ustanak izbija u brdima akovice u aprilu 1912. i brzo se iri na
itavo Kosovo i Skadar. Hasan Prishtina, voa Kosovara, predlae Makedoncima da se pridrue ustanku i zajedno formiraju autonomnu albansko-makedonsku dravu" (Pipa, 246). Porta alje u Pritinu komisiju radi pregovora. U ime ustanika Hasan Prishtina podnosi toj komisiji zahtjev za nacionalnom autonomijom u 14 toaka. Budui da odgovor iz Carigrada nije stizao,
albanski voe prekidaju pregovore, a. Isa Boletini i Bajram Curri povedu
30.000 ustanika na Skoplje i okupiraju ga 12. augusta. Turska je u to vrijeme
imala neprilika i u drugim krajevima Carstva. Osim toga uspjesi ustanika

Berlinskog kongresa, ali je istodobno naoruala Albance i financijski pomagala Ligu kako bi odstupijeni teritoriji ipak ostali u sklopu Carstva.'
Ve 1879. Liga trai potpunu administrativnu autonomiju, koju Porta
odbija, to izaziva protuturske demonstracije. Na zasjedanju Lige u julu. 1879.
odlueno je da se turska vlast nasilno zbaci te da Liga preuzme vlast u najveim gradovima Kosova. U isto vrijeme Porta nastoji obnoviti vlast u krajevima
koje je kontrolirala Liga.
Aprila 1880. na trodnevnom dogovoru muslimana i katolika u Skadru
Albanci trae od sultana da turska vojska i inovnici napuste zemlju te da
stanovnitvo izabere svog kneza. Tucovi komentira: Zahtevi skadars~og
dogovora su ... radikalniji od zahteva srpskoga narodnog pokreta za autonomijom 1793. i 1804, a u svim glavnim tokama poklapaju se sa srpskim
zahtevima istaknutim na skuptini u Kragujevcu 1. januara kritine 1813.
godine, (s. 82). I ne ekajui odgovor, Liga je poela akciju, pa su uskoro
cijela sjeverna Albanija i vei dio Kosova s gradovima Skadroli1, Prizrenom,
akovicom, Pei i Pritinom oieni od turske vlasti i vojske. To je znailo
otvoren sukob s Portom. T. Mitko, albanski izbjeglica u Egiptu, adaptira
marseljezu kao himnu Lige. Zimi i u proljee naredne godine osmanlijska
vojska pod komandom Dervi-pae zaposjeda Kosovo. Voe Lige pohapeni
su i deportirani u zabaene krajeve carstva. Frasheri je uhvaen u Elbasanu,
doveden u Prizren i osuen na doivotnu robiju u Anadoliji. Do 1882, u Malu
Aziju deportirano je vie od 3000 ustanika (Maleti, 159). Prijeki sud je samo
u Pritini osudio vie od 4000 Albanaca i 200 Srba koji su im pomagali
(Marrnullaku, s.25). Nakon tri godine grozniave aktivnosti Liga je prestala
postojati.
Veliki moralni kapital Prizrenske lige pokuali su albanski kvislinzi iskoristiti za vrijeme njemake okupacije osnivajui u Prizrenu u septembru 1943.
Drugu prizrensku ligu. Ta je organizacija suraivala s okupatorom i zajedno
s drugim kvislinzima pripremila ustanak u decembru 1944, o emu je ve bilo
govora. Osim naziva, dvije lige nemaju nita zajedniko, ali je druga posluila
da se diskreditira prva.

Osvajanje autonomije i proglaenje nezavisnosti

im

je Prizrenska liga unitena, Porta uvodi policijski teror koji traje

tri decenija. Ali, 'ni teror nije pokorio Albance.
Godine 1884. izbija u Prizrenu buna pri popisu stanovnitva a idue
godine ustanak na Kosovu zbog poveanja dabina i skupljanja oruja.
Godine 1877. u okolici Debra i srednjoj Albaniji sprema se osnivanje Tajne
makedonsko-albanske lige. Vlasti hapse inicijatore. Godine 1893. Haxhi
MuHa Zeka iz Pei, bivi lan Glavnog odbora Prizrenske lige, die ustanak
itava

42

43

l.':
-<;,-

zabrinuli su vlade susjednih balkanskih drava, pa su da im ne izmakne plijen

ubrzale pripreme za rat.
Tako est dana poslije Porta prihvaa zahtjeve, a 23. augusta potpisan je
sporazum. Kosovari su izboril.i autonomiju za sve Albance. Iako vie simbolino nego stvarno, jer Porta nije namjeravala ispuniti obeanja.
Valja ovdje upozoriti na jednu znaajnu pojedinost. Uslijed osmanlijske
politike, koja je favorizirala muslimane na tetu krana, prema kosovskim
kaurima se postupalo kao prema manje vrijednim graanima i esto su bili
izloeni nasiljima muslimanskih albanskih (i turskih) zulumara. Zbog toga se
albanska vojna kontrola Kosova mogla izroditi u val nasilja. Ali, to se nije
dogodilo. Izvjetavaju nas oevici, otac i sin Nikola i Janiije Popovi iz
Graanice, i sami iznenaeni onim to se deavalo:
U varo [Pritinu] uoe i vlast uzee u svoje ruke, a Turci, koji dotle
behu inovnici, sa rukama u depovima etahu ulicom kao obini graani. Pa
ipak u gradu je vladao potpun mir i red! (kurziv u originalu). I to izazva
pitanje kod naeg sveta; 'Da more Arnauta ue u varo i vlast otme, a da se
nita ne ukrade ni kome zlo desi, to udo do sada nije bilo?!' ... Pa ipak, jedan
Arnautin i jedan Ciganin behu neto ukrali iz jednog duana. u se i doznade
ko. Uhvatie ih i osudie po kratkom postupku. Nasred arije, ispred damije,
a na oigled cele mase, poloivi ih na kaldrmu i - dadoe im po 50 vruih
batina. Ajd sad neka ne bude red i mir? Svi Arnauti ne mogoe stati u Pritini,
te prekrilie i sela po Kosovu. Pa ni tamo se ne desi nikakvo zlo! Takav je red
vladao (ss. 384-385). ""
Autonomija nije dugo trajala. Pa ni red ni mir. Balkanske drave spremale
su se za svoj posljednji obraun s Carstvom. Unutranji neredi dobro su im
doli. U ljeto 1912. kralj Nikola alje sina Mirka u Trst da pozove I. Qemala
na razgovor o ulozi Albanije u eventualnom ratu s Turskom. Srbija alje
Tankosia i pukovnika Apisa Boletiniju. Albanci su nepovjerljivi. Smatraju da
se postavlja zamka. Njihovom ustanku balkanske drave nisu se pridruile.
Znali su i za namjere o dijeljenju Albanije. Sad su oni odluili da budu
neutralni.
U oktobru 1912, znatno prije no to su prvobitno planirali, balkanski
saveznici poinju ratne akcije protiv Turske i brzo napreduju osvajajui
teritorije naseljene Albancima. Razoarani i potiteni Albanci jedva da pruaju otpor. Isa Boletini povlai se u Skadar i poslije u Crnu Goru, gdje je prvo
dobro primljen, a tri godine poslije (u januaru 1916) ubijen po nalogu
crnogorskih vlasti. Osvojivi Kosovo, Srbi napreduju prema moru i zauzimaju

...

['

.:.,

Bucharest

Aspiracije Grke, Bugarske i Srbije na albanski (i makedonski) teritoriji (Z. Cana, Levizja
kombetare shqiptare ne Kosove 1908-1912, Pritina, 1979, s. 281).

srednju Albaniju. Crnogorci napadaju Skadar. Kralj Nikola proglaava Skaaar glavnim gradom svoga kraljevstva. Grci prodiru u junu Albaniju. Samo
mali dio zemlje ostaje neokupiran. Autonomija sad postaje bespredmetna.
Dana 28. novembra sastaje se Narodna skuptina u Vlori i proglaava
nezavisnost. Ismail Qemali sastavlja vladu, a glavni suradnici su mu voe
ustanika Kosova. Albanija je i meunarodno priznata. Albanska nacija dobila
je i svoju dravu. Pretposljednju na Balkanu. Posljednji su bili Makedonci.
Suprotstavljeni interesi velikih sila pogodovali su mladoj dravi. Protiv
Rusije i Francuske, koje su pomagale srpsku invaziju, ustale su Austrija
i Njemaka. Na zahtjev Austrije Albaniji je priznata nezavisnost i Srbi su se
morali povui. U ljeto 1913. pod izgovorom da je izbio granini sukob Srbija
ponovno okupira dio albanskog teritorija. Velik~ sile spremaju se za rat.
U oktobru 1913. Austrija je predala ultimatum Srbiji i tada se srpska vojska
morala ponovno evakuirati (Tarle, 442-43). Nova albanska drava obuhvatila je manje od polovice albanskog stanovnitva koje je ivjelo u turskom
Arnautluku (ve spomenuta etiri vilajeta). Nova drava nije bila ni sasvim
nezavisna; nametnut joj je jedan njemaki princ kao poglavar. Ali, i taj je princ
morao uskoro otii, a razdoblje mnogovjekovne strane okupacije bilo je
definitivno zavreno.

,. Ustanici su se jednako ponaali i u zauzetom Skoplju. Radnike novine izvjetavaju da

"nikom nije falila ne samo glava ... ve nijedna lepinja sa epenka. U onoj pobuni ... bilo je
i siromanih, pa i bosih Arnauta, ali nijedan od njih nita nije oteo ili 'rekvizicijom' uzeo
- i zatim usporeuju: Meutim, dolaskom nae vojske i naih vlasti stvari stoje ... mnogo
gore ... nae [su] vojne vlasti 'rekvizicijom', koja se nikada platiti ne e, oduzimali od Arnauta sve
to se oduzeti moglo, ito, kukuruz, stoku, jednom rei sve to su im u polju i na domu zatekli
(Srbija i Albanci, s. 123).

44

ROUMANIE

45

5. Krani u Kosovskom vilajetu

prije balkanskih ratova

Godine 1880. na Kosovu je ivjelo 240.000 ljudi (Hadri, 49). Broj

stanovnika nije se u proteklom stoljeu vjerojatno mnogo mijenjao, ali se sad
stanovnitvo. poelo brzo poveavati pa se do 1910. skoro utrostruilo.
Poetni broj stanovnika odgovara dananjem srednjem jugoslavenskom
gradu. Historija toga grada izuzetno je zapletena i krvava. Upravo smo
utvrdili da su se glavni dogaaji u vezi s formiranjem albanske nacije zbili na
Kosovu. To je znailo permanentno sukobljavanje s okupatorskim turskim
imperijem. Budui da stanovnitvo nije bilo homogeno ni etniki ni vjerski,
izbijali su sukobi i zbog toga. Napokon, narod je bio neuk i nepismen i ivio je
u feudalnim uvjetima i bezakonju. Plemensko drutvo sukobljavalo se s poe
cima modeme dravne uprave. Zbog toga Kosovo u XIX. stoljeu nije bilo
nimalo prijatan kraj za ivot, naroito ne za graane drugog reda, krane.

Pravoslavni Srbi
Nakon prvih srpskih ustanaka u umadiji budi se srpska nacionalna svijest
i na Kosovu. Kad je Srbija izborila nezavisnost i ojaala dravnost, bila je
u mogunosti da pomogne i Kosovu. Osnivaju se srpske kole, udbenici
i knjige dolaze iz Srbije, ponekad i uitelji. Zauzimanjem ruskog konzula
u Prizrenu, Jastrebova, osnovana je 1871. u tom gradu pravoslavna bogoslovija. Budui da su sveenici, uz uitelje, istodobno prosvetitelji, a pravoslavni
su sveenici osim toga i nacionalni aktivisti, osnivanje bogoslovije bio je
znaajan kulturni i politiki dogaaj. Iste godine Jastrebov je uspio nagovoriti
nadlenog Safet-pau da se pokrene vilajetski list Prizren. List je izlazio na
turskom i srpskom i prvi je srpski list na Kosovu. Neto poslije godine 1889.
osnovan je u Pritini Srpski konzulat, koji je mogao neposredno brinuti
o Srbima na Kosovu. Meutim, okolnosti izvan njegove kontrole uinile su
ivot Kosovaca mnogo nemirnijim no to pokazuje ovih nekoliko podataka.
Nemirnijim, a ponekad i traginim.
Slino kao u Bosni i na Kosovu je islamizirani dio stanovnitva maltretirao
46

kransku raju. Rajetin je bio izvrgnut zulumu i nije se imao kome aliti. Nato
su se onda superponirale etnike razlike i na kraju, od 1878. dravni sukobi.
Naime, te je godine Tursku porazila rusko-balkanska koalicija, a Bosnu je
okupirala Austro-Ugarska. Taj je poraz rasplamsao mrnju prema kranima.
Bosnu su naputali muslimani. Srpska vlada protjerala je nekoliko desetaka
hiljada Albanaca iz osloboenih krajeva (vranjskog i toplikog okruga). Ti
muhadiri (izbjeglice) kiptjeli su od mrnje i elje za osvetom.
(N)ajmunije i najfatalnije doba stradanja naeg naroda - obavjetava
konzul Avramovi svoju vladu 1901 - nastalo (je) posle Berlinskoga ugovora
o miru inaseljavanjem muhamedanskih muhadera ... iz otcepljenih pokrajina od Turske u ove krajeve, meu kojima su najkrvoloniji i najneobuzdaniji
arbanaski muhaderi iz vranjskoga i toplikog okruga (Perunii, 34).
Muhadiri su svoje sentimente prenosili na veinsko muslimansko stanovnitvo, a Porta je bila naklonjena albanskim zulumarima. Interesi Porte i Albanaca sad su bili isti. Srbi, Grci i Bugari bili su neprijatelji Carstva, a takoer
- ovisno o namjerama svojih vlada - neprijatelji albanskog naroda. Tako se
u skorim ratovima Carstvo moglo osloniti na Albance, pa ih je zato trebalo
tititi.
Muslimani su i prije ikanirali kaure. Katoliki sveenik Matej Mazreku
1791. upuuje molitvu bogu u vezi s muslimanskim Albancima: Ab Albanensibus libera nos Domine (Bartl, 34). Loa i korumpirana turska uprava
pogodovala je bezakonju i zulumu. A u toj upravi muslimanski su Albanci
esto zauzimali vana mjesta i naravno titili svoje. Ali, stanje je postajalo sve
nesnosnije. Otvoreno je kosovsko pitanje, koje do danas nije uspjeno rijeeno. Predajom i kolektivnim iskustvom mrtvi se nameu ivima. Poznavanje
i racionalna analiza povijesnih injenica ini se da je prvi uvjet da se prevladaju sukobi.
Na Kosovu kao i drugdje u Otomanskom Carstvu, naroito u njegovim
zaostalim dijelovima, nemuslimanska raja bila je na razliite naine d!skriminirana. Porezi su bili vii, graanska prava manja ili nikakva. Rajetin se nije
smio oblaiti kao musliman, niti je za odjeu smio upotrebljavati tkaninu
odreene boje koja je bila rezervirana za vii socijalni sloj; nije smio staviti na
glavu evropski eir, jer su odmah i glava i eir postajali meta za gaanje;
morao je smjerno pozdraviti muslimana kad je prolazio pokraj njega; nije se
smio braniti orujem ako je orujem bio napadnut, zapravo oruje nije ni smio
nositi itd. Tih diskriminatornih pQstupaka, propisanih, uobiajenih ili ad hoc
nametnutih bilo je veoma mnogo. Zatim, zulum se sastojao od ucjena,
globijenja, krae stoke, otimanja i turenja djevojaka, uzurpiranja ili preotimanja imanja. Istodobno s istonom krizom javio se i snaan pritisak za
iseljavanje.
Od godine 1878. do 1898. s Kosova je u Srbiju prebjeglo oko 60.000 ljudi
(Batakovi, 41).
Berlinskom kongresu peticije nisu podnijeli samo Albanci, nego i Srbi (i

47

Makedonci) iznosei nasilja i imena onih nad kojima su izvrena i traei

autonomiju. Srbi su svoje albe podnosili i poslije Kongresa i to srpskom
vladaru. Kad je unitena Prizrenska liga, Turci su formirali prijeki sud
(1881-1883) koji je sudio i Albancima i Srbima. I jedni i drugi bili su izdajnici.
Od godine 1885. ojaana Srbija poela se aktivno brinuti za svoje sunarodnjake u Turskom Carstvu. Osnovani su konzulati 1887. u Skoplju
i Solunu, a dvije godine poslije u Pritini i Bitolju. Ponovno se otvaraju kole
i pristie mnogo knjiga. Tako su Srbi dobili neki oslonac, poelo im se vraati
samopouzdanje. No, u isto vrijeme podizan je etniki zid. Albanci su traili
podrku Porte i dobili je. Pljake i nasilja se nastavljaju, a turska uprava ih
kanjava slabo ili uope ne reagira. Stojan Novakovi, koji je 1886. postao
srpski poslanik u Carigradu, pie godinu dana poslije:
Po Staroj Srbiji i meu Arnautima, koji su se onamo, na klasinom
zemljitu nae stare kraljevine, rairili, nikakav se gotovo carevinski zakon ne
vri, neto zbog arnautske samovolje neto zbog tenje koju su turske vlasti,
s politikim raunom, prosipale prema tom narodu ... (Dautovi, 16).
, Stvoreno stanje ilustrira ubojstvo srpskog konzula Luke Marinkovia 1890.
i pritisak na Srbe da se iseljavaju. Da bismo bolje razumjeli situaciju, treba
dodati da su u Solunu ubijeni i francuski i njemaki konzul.
Godine 1897. poeo je grko-turski rat zbog Krete. U tursku vojsku bilj su
mobilizirani i Albanci. Nakon povratka kui oni su zadrali oruje, a TurCi su
ih poticali na sukobe sa Srbima; za koje se smatralo da su vrsto vezani za
Srbiju (Vojvodi). U isto vrijeme Srbima je posjedovanje oruja bilo najstroe
zabranjeno. Kosovom je proao novi val nasilja. Sultan je onda naredio da se
od Albanaca pokupi oruje. No, bilo je kasno, a i naredba se slabo mogla
izvriti. Naoruani Albanci i bespomona srpska raja - to je postalo traino
. stanje.
Neto da bi zatitila stanovnitvo, a neto da bi stvorila bazu u sluaju rata
srpska je vlada poela od 1899. slati oruje na Kosovo. Godine 1901. turske
vlasti otkrile su da se prenose podaci o rasporedu turske vojske u Srbiju.
Takoer su zaptije (andari) uhvatili nekoliko Srba kad su prenosili oruje
s granice. To je shvaeno kao znak da se Srbija priprema za rat. Pukao je glas
da je u Ibarski Kolain preneseno iz Srbije nekoliko hiljada puaka. I Turci
i Albanci bili su jednako ogoreni. Turska vojska i albanski odred predvoen
Isom Boletinijem krenuli su u akciju da se pronae sakriveno oruje. Mnogo
Srba bilo je ranjeno, pretueno i uhapeno.
Budui da su srpski uitelji i sveenici bili povjerljive osobe preko kojih je
Srpski konzulat prikupljao i slao povjerljive izvjetaje (Perurui, 203), pa ak
i puke (Raki, 52) a osim toga prosvjeivanjem i isticanjem' slavne prolosti
budili su duh otpora, oni su kao izdajnici bili proganjani. Konzul Avramovi
izvjetava svoju vladu 1901: ak i najmirniji i duevni Turci koji su vazda
Srbe pazili, sad se protiv njih okrenuli, preavi u tabor fanatika, koji u svojoj
48

neobuzdanosti skrajaju stotinama planova da se Srbima svete i unite ih

(Perunii, 81).
Nasilja nad kranima nisu esta samo na Kosovu, nego i u Makedoniji.
Tokom godina vlade balkanskih drava uspjele su alarmirati evropsko javno
mnijenje i velike sile. Pod tim pritiskom izvana Porta se pokrenula i 1903, kad
je izbio i ilindenski ustanak, osnovana je Komisija za reformu u kosovskom,
solunskom i bitolj skom vilajetu sa zadatkom da se dravna uprava dovede
u red i da se krani zatite od zuluma. Sad su i Srbi primani u zaptije,
a pritinski je mutesarif (okruni naelnik) naredne godine odredio da u svim
srpskim selima naoruani poljari za uvanje usjeva budu Srbi, dok su to dotad
bili iskljuivo muslimani, tj. Albanci.
I dalje se formiraju razbojnike druine. Srbi sad prijavljuju nasilnike,
vlast ih hvata, zatvara i deportira. Meutim, kriminalci bjee iz zatvora,
vraaju se iz progonstva i zatim se osveuju. Deava se da vlasti zatvore
Albance zbog neplaenog duga ili nekog drugog prijestupa, a onda se mobiliziraju njihovi mnogobrojni roaci ili cijelo selo, pa naoruani navale na zatvor
i razbiju ga i oslobode uhapenike. Godine 1911. peski mutesarif javlja da
su Arnauti reili da vrate krv sa onoliko glava inovnikih, koliko je arnautskih glava palo raznim presudama prekog suda (Perunii, 438). Rastoena
turska drava teko je mogla osigurati potovanje reda i zakona u gotovo
plemskom drutvu naviklom na drugaije obiaje. Tom reimu privatne
inicijative u istjerivanju pravde prilagoavali su se i Srbi. Kad su godine 1904.
u peskoj nahiji dva razbojnika zbog pljake i ubojstava narodu dojadila,
poduzeta je akcija o kojoj Konzulat ovako izvjetava: Vlast nije htela nikad
nita preduzimati protiv tih zlikovaca. Najposle su morali biti smaknuti
privatnom inicijativom, samo da bi se narod jednom spasao od njihovih
uasnih zloina (Perunii, 219). Imajui sve to na umu konzul Avramovi
obavjetava svoju vladu: Razuzdanost arbanaska manifestuje se ne samo
u samovolji i gonjenju hriana i njihovoj nepokornosti vlastima, ve i u meusobnim krvavim sukobima koji sporadino izbijaju, im ih i najmanji
i neznatni povod izazove. Tada se Carigrad uurba, da sukobe sprei i zavae
ne strane pomiri ... samo da krv ne legne (Perunii, 41). Taj mentalitet
karakteristian je naravno i za katolike Albance (Fande). Jedan konzulski
izvjetaj iz 1905. spominje pesku mahiju (dio kadiluka, tj. kotara) i navodi da
... tamonji Srbi ne stradaju vie od Arnauta muhamedanaca u tolikoj meri,
koliko od Arnauta katolika (Perunii, 271).
Voe razbojnikih bandi bacaju rabo (ucjenu) na srpska sela tako da
nitko ne smije izvan kue, zatvaraju drumove i pljakaju. Vlasti neuredno
plaaju vojsku i policiju, pa su oni nezadovoljni, neefikasni i potkupljivi.
Zloini ostaju nekanjeni. Za posljednjih est godina tog razdoblja Konzulat
je registrirao 436 ubojstava, 261 pokuaj ubojstva, 289 razbojnitva te niz
kraa i drugih zloina.
Srbi su veinom ifije (kmetovi) na feudalnim dobrima, ali je u stanju
4

Kosovsko pitanje

49

ope

nesigurnosti i njihov poloaj ugroen, pa su ponekad ifije otjerani

s imanja na koja su dovoeni muhadiri. Karakteristian je u vezi s tim
odgovor dvojice spahija u Pritini od kojih su ugroeniifije traili pomo:
More, sinovi, mi vam nita pomoi ne moemo. Ali da bi se kurtalisali od
arnautskih nasilja, pokupite se kmetovi i ulice-stareine iz celog Kosova, pa
zajedniki napravite jednu tubu caru u Stambolu i traite aman-zaman da vas
on pomogne i sauva. Pa kad vi to uinite, i mi emo posle gospodari vai,
potkrepiti vau albu plaevinu i moliti ga da i vas i nas kurtalisava od
prokletih muhadera, jer oni nasiljem hoe da vas nateraju da beite u Srbiju,
te da oni zahvate vae posedite. I nama ne e biti dobro da vi otiete, jer od
vas imamo vajde a od njih tete. Mi bez vas ne moemo, a i vi bez nas, vaa
propast i naa je propast. Od sada niemu se ne nadajte, samo ako sultan hoe
moe i vama i nama pomoi (Perunii, 8).
Na sve etniko-vjersko-socijalne sukobe nadograivali su se i politiki
i mijeanje izvana. Austrija je nastojala destabilizirati pokrajinu irenjem
alarmantnih vijesti, poticanjem da se ne prihvaaju reforme, a ponekad
i naoruavanjem Fanda. Austrijska i srpska propaganda su se sukobljavale.
Austrijski agenti agitirali su za autonomiju Kosova, jer je u interesu austrijskog prodiranja na istok bilo slabljenje Turske i uspostavljanje autonomne ili
nezavisne Albanije pod austrijskim protektoratom. Srbija je bila protiv autonomije Albanaca (Perunii, 497), jer je raunala na prisajedinjenje Kosova
i prodor na more preko Albanije. Poslije mladoturske revolucije kosovski Srbi
glasali su za mlado turke, jer su oekivali vea demokratska prava i jer je to
bila politika Srbije u to vrijeme; Albanci su glasali protiv, jer im je smetao
unitarizam novog reima. U drugim parlamentarnim izborima 1912. dio
srpskih intelektualaca pokuao je sklopiti izborni sporazum, prema kojem bi
oba naroda glasala za zajedniku opozicijsku listu. Prema instrukcijama svoje
vlade to je sprijeio srpski konzul.
Postavlja se ipak pitanje zato srpska vlada, znajui za egzistencijske
interese Srba na Kosovu, nije pokuala zbliiti Srbe i Albance? Barem od 1897.
nekoliko je srpskih konzula predlagalo upravo takvu politiku. No, beogradska vlada tu politiku nije prihvatila (Raki, 95, 332). Najvie to je vlada
uspjela postii bilo je orijentalno darivanje uglednijih Albanaca. A i time je
postignut slab uspjeh. Naime, darovi nisu dospijevali do onih kojima su bili
namijenjeni, jer su ih srpski agenti, unajmljeni da predaju te darove, sami
prisvajali. U izvjetaju od 14. januara 1907. pritinski vicekonzul Milan Raki
daje inteligentnu i - u itavoj objavljenoj diplomatskoj prepisci izmeu
pritinskih konzula i vlade - jedinu ozbiljnu analizu kosovske situacije. Iz
svih izvetaja ovog Konsulata od njegovog postanka do danas - pie Raki
- vidi se da postoje dve glavne injenice koje na narod satiru i dovode ga do
propasti. To su turska vlast i Arnauti. Turska vlast zato to sama ini zulume,
pljaka i ubija i to puta da to i drugi muhamedanci nekanjivo rade;
a Arnauti zato to za svoj raun, samo u mnogo veem razmeru, nite sve to je
50

srpsko gde god to mogu uiniti (94). Od Porte Raki ne oekuje nita dobro.
Ostaje, dakle, da se, ne apelujui na tursku vlast nego bez nje, pa ak i protiv
nje,_ nae nain 'da se pobolja stanje stvari (95). A to znai zbliavanje
i sporazum s Albancima. Jedan od prvih koji je to zakljuio bio je konzul Sveta
Simi, koji ujedno navodi zato je teko pridobiti Arnaute za politike ciljeve
nae:
(1) Animozitet muslimana prema kranima.
(2) Patrijarhalne navike i bezuslovno pokoravanje Albanaca krenama
(poglavicama fisova) koje je teko pridobiti za ideje suprotne njihovim navikama.
(3) Protjerivanje Albanaca iz Srbije 1878. ... oni su se veinom naselili
u ovim krajevima i sada slue kao primer ostalim Arnautima i kao oigledni
utuk za sve nae pokuaje da zadobijerno Arnaute za nae politike tenje.
(4) Povlaivanje turskih vlasti.
Nekoliko godina poslije Simi istie jo jedan razlog (Raki, 333):
(5) Dok je za Srbe Kosovo Stara Srbija, svi samosvjesni Albanci smatraju
Staru Srbiju kao deo velikog Arnautluka.
Razlozi su nesumnjivo ozbiljni i situacija je veoma teka. to se u takvim
prilikama moe uraditi? Konzul Spalajkovi predlae:
(1) Da se pridobije albansko stanovnitvo potkupljivanjem vienijih Albanaca.
(2) Istrebljivanje najopasnijih arnautskih poglavica i razbojnika meu
sobnim ubistvima. Kako oni redovno ive u meusobnoj omrazi i duguju krv,
mi se moemo lako umeati u njihove raspre, i novcem, a i inae pomoi
pojedincima da izvre osvetu* (Raki, 97).
(3) Da se formiraju ete od mjetana.
(4) Da se unajmljuju Albanci, kao uvari srpskih sela.
Raki odbacuje sve te prijedloge, osim posljednjeg. On istie albanski
obiaj da svi zajedniki svete jednoga, ako mu je Srbin naneo tetu (103), pa
bi svako oruano sukobljavanje bilo samoubilako. Povremeno prelaenje
srpskih etnika preko Kosova za Makedoniju imalo je teke posljedice i Raki
je stalno traio da to prestane. Albancima obraz ne doputa da se Srbin
jednai s njima ba u onome to njih ini gospodarima, a to je oruje (10~).
Raki stoga prvenstveno trai politiki sporazum i nacionalno pribliavaQje.
On sumnja da je to realno ostvariti, ali dodaje kako pravda zahteva priznati
da ovaj Konsulat nita nije preduzimao u tom pravcu (97).
A upravo su dogaaji te godine pokazali da realne mogunosti ipak
postoje. Naime, prethodne godine Albanci su u raznim krajevima Kosova
vezali besu, u koju su ukljuivali i Srbe, s namjerom da se uvede javni red. Albanci su formirali svoj sud za meusobne sporove, Srbi takoer svoj za sporove
izmeu Srba. A ako se spore Albanac i Srbin, onda oba suda raspravljaju
Tim poslom, prema instrukcijama iz Beograda, bavio se nastavnik prizrenske bogoslovije
Petar Kosti (Kosti, s.294).
4"

51

predmet, pa kad se utvrdi krivica, prijestupnik se predaje njegovom etnikom

sudu. To sudovanje bilo je izuzetno efikasno. Raki sam zakljuuje: Gnjilanska kaza [kotar], koja je do tog doba stradala od nebrojenih kaaka [hajduk,
odmetnik] i cubova [razbojnik] kao nijedna druga nahija sem peke, prvi put
je posle mnogo godina osetila izvesnu slobodu i bezbednost. Kaaci i cubovi
povukli se, ubistva, krae i raboi [ucjena] gotovo sasvim prestali (124).
Kao to je ve spomenuto, izmeu Srba i Albanaca postojala je znatna
kulturna razlika. Albanci su jo ivjeli u plemenskom drutvu, bez kola
i pismenosti, a Srbi su taj razvojni stadij proli. U plemenskom drutvu svatko
tko nije lan plemena stranac je i potencijalni neprijatelj. Prema neprijatelju. ne
treba imati obzira. Kraa je stvar sranosti i vjetine, a ne moralnih skrupula.
Ako prilikom krae u odbrani padne krv, onda vai Lekin kanon i rodbina je
duna osvetiti krv. Pojam nune samoobrane i krivnje zbog krae ne postoji.
Na sve to nadovezuje se loa turska uprava neprijateljski raspoloena prema
Srbima kao kranima, a od 1878. i kao politikim protivnicima. U takvim
prilikama Srbi na Kosovu jedva da su sami mogli neto uiniti. Preostalo im je
da ute i trpe vjerski i etniki teror.
Meutim, vlada drave Srbije mogla je uiniti mnogo. Ona je trebala
odluiti hoe li se prema Albancima odnositi kao prema prijateljskom narodu
s kojim treba suraivati ili kao prema neprijateljima' koje treba suzbijati
i u pogodnoj prilici unititi. Odluka je bez mnogo razmiljanja pala jo 1878.
kada su Albanci prvi put kao neprijateljski uljezi protjerani. Odonda su
Albanci smatrani neprijateljima i razbojnicima.
ak ni inteligentni Raki, koji je svoj i?:vjetaj pisao 1907 - dakle samo pet
godina prije uspjene oslobodilake borbe Albanaca na Kosovu - nije uvidio
da osim konzervativnih i reakcionarnih plemenskih voa u albanskom narodu
postoje i napredne snage s kojima je trebalo traiti savez u borbi protiv
Osmanlijskog Carstva. Srbija je trebala pomagati osnivanje - pored srpskih
- i albanskih kola, kao to su to radile (zbog svojih interesa, dakako) Austrija
i Italija. Napredni albanski nacionalni klubovi osnivani su u Bukuretu,
Carigradu i Sofiji - ali ne i u Beogradu. Mladi Albanci odlazili su na
kolovanje u razne evropske zemlje - godine 1911. njih dvjesto (Raki, 253)
- ali ne u Beograd. Na taj je nain proputena prilika da se postigne savez
s nacijom u formiranju. No, oigledno je da takvo razmiljanje znatno nadilazi
skueni nacionalistiki horizont tadanjih - i kasnijih - beogradskih vlada.
Ono bi bilo blisko srpskim socijalistima, ali oni nisu popunjavali konzulska
mjesta niti su sastavljali vlade!
Dva naroda - Srbe i Albance, koji su stoljeima ivjeli zajedno i kojima su
racionalni interesi zajednike egzistencije nalagali i zajedniku borbu za tu
egzistenciju - historijske sile izvan njihove kontrole bacale su u permanentne
meusobne sukobe. U muslimanskom Otomanskom Carstvu Albanci su bili
graani prvog reda i ugnjetavali su svoje komije, rajinske Srbe. Srbi su morali
ili trpjeti ili seliti se. Poslije 1912. situacije e se preokrenuti i Srbi, kao
52

gospodari, revanirat e se ugnjetavanjem divljih i neciviliziranih (kako ih je

vidjela slubena politika) Albanaca. Na individualnoj razini bit e uvijek
iznova uspostavljana pobratimstva i dobri komijski odnosi. Na kolektivnoj
razini oni e se uvijek iznova razbijati u naizmjeninim ciklusima meusobnog
ugnjetavanja.

Katoliki

Albanci

Pravoslavni Srbi imali su svoje konzule i Srbiju kao moralno i politiko

uporite i nezavisnu otadbinu u koju se, u sluaju krajnje nude, moe
pobjei i sauvati glavu. Imali su i svoje historiare, koji e potomstvu opisati
tragine dogaaje. Katoliki Albanci nisu se imali gdje skloniti niti su se mogli
kome poaliti i o njihovoj sudbini imamo vrlo malo podataka. O njima je
brinula jedino katolika crkva. A Austrija, u sklopu svojih dravnih interesa
ishodila je vjersko-kulturni protektorat, pa je ponekad intervenirala kod Porte
i osnovala nekoliko kola.
Vjerojatno karakteristian za sukobe na vjerskoj osnovi jest dogaaj iz
1907. kad je u seosku damiju blizu akovice netko podmetnuo svinjsku
glavu. >I- Razjareni Albanci muslimani okrivili su Albance katolike (Fande)
i poeli paliti njihove kue. To orgijanje paljevinom prekinuo je tek dolazak
turske vojske (Perunii, 21). Meutim, ti pojedinani dogaaji ne iscrpljuju
tragiku poloaja krana - i pravoslavnih i katolika - u muslimanskom
okruenju jedne zaostale sredine.
Katolike su Turci diskriminirali jo vie nego pravoslavne. Naime, pravoslavni su patrijarsi ivjeli unutar Carstva i tako su bili pod kontrolom sultana;
rimski papa to nije bio. Dok su pravoslavci plaali godinji porez od 40 groa
po obitelji, katolici su plaali 60 (Gjergji, 26). No, to nisu bile sutinske
razlike; i jedni i drugi bili su u tekom poloaju. Zbog toga su i podjednako
reagirali: mimikrijom.
Da bi izbjegli vrijeanje, zlostavljanje, angarije (prisilne besplatne radove)
i druge napasti, a ne elei se poturiti, glava kranske obitelji formalno bi
primio islam. Djeca su i dalje krtena, nije se obrezivalo, ilo se u crkvu,
a dravnim se slubenicima na pitanje o nacionalnosti odgovaralo: Turin. To
i nije izgledalo suvie provokativno, jer su i muslimani ponekad krstili djecu**
za zdravlje tijela, da se ne izgnoje, da bi se spasila od divljih zvijeri (Gjergji,
30). A i pravoslavni Srbi ponekad su odlazili hodi po amajliju. Na krtenju
.. Prema Janiiju Popoviu (s. 324-28) svinjske glave podmetnuli su povjerljivi ljudi
Srpskog konzulata.
.
H
Tako se barski nadbiskup Marin Bici, koji je 1610. obilazio svoju pastvu, naao u neprijatnom poloaju. Neka ugledna i estoka gospoa Fatima, udata za muslimana bliskog sultanovom
dvoru, traila je da krsti njezinu djevojicu! (Bici, 29). Dakako, ne zbog prelaska na kranstvo.

53

~- ~~.:.JI
.?:k

obino

se dodavalo neko tursko ime, veinom nekog turskog velikodostojnika. Crkva je negodovala, pa je jo na Prvom albanskom koncilu 1703.
vjernicima bilo zabranjeno da uzimaju turska imena. Meutim, sila boga ne
moli. Osim toga i Turci su mijenjali albanska imena, pa je tako Jaku Uakob)
postajao Jakup, Simon Sinan, a Kata Kada. Takvim promjenama nastali su
kriptokatolici i kriptopravoslavci. Ovi posljednji morali su promijeniti jo
i odijelo i nauiti albanski da se ne bi razlikovali od muslimanskih Albanaca.
Tih prikrivenih vjernika bilo je i u Bosni, pa odade poslovica: Dopodne Alija,
popodne Ilija. Kriptokrani su se s vremenom obino posve islamizirali. No,
u XIX. vijeku (1828-1890) bilo ih je jo prilino, prema ocjeni Gjergia vie
kriptokatolika nego javnih katolika (s. 27).
Kriptokatolike su zvali ljaramanima. Bilo ih je u Albaniji u Elbasanskom
zabru i Tropojskoj Maleziji i na jugoslavenskom teritoriju u Skopskoj Crnoj
Gori, Drenici, Preevu, Kumanovu, Ohridskoj Malesiji, Tetovu, Kaaniku
i jo ponegdje.
Iako su ljaramane ponegdje priznavali, njihov je poloaj ipak bio veoma
nesiguran. To potvruje dogaaj koji se zbio 1815. u Rugovu. Tri obitelji
opirale su se islamizaciji. Glave obitelji prelaze na islam, ali i dalje prisustvuju
katolikoj misi. Vlasti ih hapse, sude im i pogubljuju ih dvije godine poslije
(Bard, 32).
Ustaljeni poredak poeo se mijenjati nakon 1839. kad je Hatierifom iz
Djuihane zajamena vjerska sloboda i kad je poelo razdoblje reformi poznato
pod imenom tanzimat. Hatierif je u kosovskom vilajetu objavljen tek 1843.
Dvije godine poslije pronijela se meu narodom vijest da je posredstvom
velikih sila Porta izdala ferman da se svatko moe slobodno izjasniti u kojoj
vjeri eli ivjeti. Ljaramani su poeli izlaziti iz tajnosti.
Skriveni vjernici u Pei i akovu 1845. javno se deklariraju kao krani.
Vlasti zatvaraju po jednog ovjeka iz svake obitelji. Nakon dva mjeseca
putaju ih uz globu. No, nisu svi ljaramani proli tako jeftino.
Ono to se tada dogodilo u Skopskoj Crnoj Gori nalikuje na dogaaje
poznate iz prvih vjekova kranstva. Zato i ne udi da je peski upnik Gjergji-Gashi napisao knjigu - doktorsku disertaciju - kojom se zalae za kanoniziranje albanskih muenika. A dogodilo se ovo.
Predstavnici sela iz Karadaka (Skopske Crne Gore) otili su do kajmakama
(kotarskog naelnika) Maliq-bega Gjinollija da mu kau da su oni katolici
i zamolili ga da ih kao takve i prizna. Beg, koji je i sam bio Albanac, smatrao je
da je to opasna pobuna koja bi se mogla proiriti na cijeli vilajet. Zato ih je
uvjeravanjima i prijetnjama pokuao odvratiti od nauma. Seljaci su ostali
uporni. Beg je tada o tome obavijestio pau u Skoplju, a delegate je pohapsio
i okovao. Slijedila su hapenja i muenja i na kraju je 177 seljaka deportirano
u Anadoliju. Seoski upnik Anton Maroevi, porijeklom Hvaranin, svezan je
jednom andarskom konju pod trbuh i tako je otpremljen u Solun. Tu ga je
austrijski konzul oslobodio, jer je upnik kao Hrvat bio austrougarski gra54

~;:

anin. Meutim, otac Anton se poslije pridruio svojim prognanim upljanima

u Anadoliji. Prilikom plovidbe za Malu Aziju, posada broda je bolesne seljake
pobacala u more, mornari su gaenjem lomili djeci udove, otimali su dojenad
i bacali ih u more. Od 177 prognanih seljaka u logor blizu Burse, gdje su se
nalazili i prognani armenski krani, stiglo ih je 87.
Tri godine poslije intervenirali su ambasadori velikih sila, pa je preivjelima dozvoljeno da se vrate kui. Maliq-beg i njegov suradnik, kadija, bili su
pozvani sultanu. Beg se ubio, a kadija je nestao.

55

6. Kraljevina Jugoslavija

,f

Osloboenje

kao okupacija

Radi boljeg razumijevanja dogaaja i poetnog razdoblja nove drave, potrebno je vratiti se nekoliko godina unatrag, u vrijeme balkanskih
ratova. * Kad su balkanski saveznici (Bugarska, Srbija i Grka) 1912. oslobaali svoju kransku brau, njihove vojske okrutno su obraunavale s muslimanskim stanovnitvom. Poinjena su masovna pljakanja, maltretiranja
i ubijanja. Bolesni i ranjeni turski vojnici bili su masakrirani. Nisu bili
poteeni ni nemuslimani. U tipu su tako bugarski komite opljakali i djelomino razorili sve kue i radnje koje su pripadale muslimanima i Jevrejima, pa
je pola grada ostalo potpuno prazno. Nacionalno opredijeljeni Makedonci
stradali su. Ratni dopisnik Lav Trocki navodi kako je bugarska armija izmeu
Dojrana i Soluna popalila i razorila sve na to je naila i za sobom ostavila
pusto. Grci su se slino ponaali (s. 120). Spalili su u Grkoj Makedoniji oko
16.000 kua i prinudili vie od 100.000 Makedonaca na izbjeglitvo (Stojanov, 212).
Priznati ili podrazumijevani cilj balkanskih ratova bio je puno unitenje
drugog naroda (Dok lad, 77). To se lijepo vidi iz pisama koja su vojnici
s fronte slali svojim kuama. Tako jedan grki vojnik pie: Uhvatili smo malo
zarobljenika i ubili smo ih, jer su takva bila nareenja koja smo dobili ... kako
se mrska bugarska rasa ne bi obnovila ... Radnike novine od 22. oktobra
1913. objavljuju pismo srpskog vojnika koji je bio uasnut grozotama poi
njenim u albanskoj oblasti Ljumi. Posvuda trupla i pepeo, pie on. Ljuma vie
ne postoji. Ima sela od po 100 ili 200 kua u kojima doslovno nijedan ovjek
nije preivio. Skupljali smo ih u grupe od 40-50 i onda smo ih probadali
bajunetima (Doklad, 78). Nakon toga slijedila je pljaka, a opljakane stvari
prodavale su se u Prizrenu. * *
~ Prvobitno sam namjeravao tim dogaajima posvetiti samo jedan odlomak. No, polemika
s B. Petranoviem, dana u Prilogu, uvjerila me da ta runa epizoda iz nae historije zasluuje vie
panje.
u
O pokolju u Ljumi uasnuto govori i uesnik rata, Dimitrije Tucovi: Rezervni
oficiri, koji su dobili nareenje da selo zapale i sve to u njemu zateu stave pod no, uzaman su se
opirali, uzaman su ponavljali rei 'zar sve', uzaman su po nekoliko puta izvetavali komandanta
da u selu nema nikoga vie osim ena i dece. 'Sve!', to je bio odgovor nekog kapetana juriia koji
je radio u sporazumu s potpukovnikom Milieviem. Za dva sata selo je bilo potamanjeno uz
scene koje je teko rei. Plotuni su poobarali ene koje su drale odojad u naruju, pokraj mrtvih

56

Sve zaraene strane orijentirale su se na istrebljenje, preseljenje i asimiliranje drugog naroda. Bugari su se jo upustili u masovno pokrtavanje muslimanskih Makedonaca - Pomaka da ih vrate vjeri djedova. Carnegiejeva
komisija konstatira da Turci bjee od krana, Makedonci od Grka i Turaka,
Grci i Turci od Bugara, a Albanci od Srba. * Radnike novine postavljaju
pitanja: Ako se radi o osloboenju, zato je uveden izvanred~ reim? Ako tu
ive Srbi, zato oni nisu ravnopravni s ostalim Srbima? Ako se radi o ujedinjenju, zato ne vai ustavni poredak Srbije, nego se izdaju izvanredna nareenja
kakvima se inae koristi okupatorska vojska? Ministarstvo se opravdava:
kulturna razina Makedonaca nije dovoljno visoka, a njihova dravna svijest
nije dovoljno razvijena da bi im se mogla dati sva prava. Za Albance ni
ovakvo obrazloenje nije smatrano potrebnim. Veliki knjievnik Branislav
Nui smijenjen je u Bitolju zbog umjerenosti.
U izvjetaju Carnegiejeve komisije pie kako su srpska armija sa sjevera
i grka s juga doekane poklicima radosti kad su ulazile u Makedoniju. No,
oduevljenje oslobodiocima uskoro je splasnulo, javile su se sumnje, zatim
razoaranje te na kraju mrnja i oaj. Nije se radilo o oslobaanju Makedonaca, nego o prisvajanju njihove zemlje te istodobno o denacionalizaciji
i asimilaciji. Sveenici su morali mijenjati jezik kojim su sluili misu, uitelji su
morali svojim acima govoriti da su Srbi ili Grci, biti Makedonac bila je
subverzivna djelatnost. I imena su se morala mijenjati. Kad su tako proli
kranski Makedonci, etniki i vjerski turu muslimanski Albanci morali su
proi jo gore.
I srpski i grki vojnici bili su uvjereni da e u Makedoniji nai sunarodnjake. To im se govorilo od njihove mladosti, a sad su ustanovili da to ba nije
tako. Meutim, to nije nimalo utjecalo na njihovo patriotsko uvjerenje da
Makedonija mora postati srpska, odnosno grka (Carnegie Endowment, 36).
Jednako izvjetava i Jovan Cviji: Za svako vanije mesto od Kosova do
Skadra i od Skoplja do Soluna seljaci znaju iz narodnih pesama ... u narodnoj
svesti je jasna neprekidnost dogaaja i tenja od nemanjikog doba do
posljednjih ratova. Ti moralni momenti su bili od neizmernog uticaja ... Ova
visoka oseanja nisu se ni onda izgubila kad je oruani narod, prodirui prema
zapadu kroz Metohiju i prema Skadru video da u tim oblastima njegove slavne
matera drala su se njihova deica koja su sluajno bila poteena kurum a, ... ene su se poraale
od straha. Za dva sata potamanjeno je SOO dua. Tucovi takoer opisuje ponaanje crnogorske
vojske u Pei i akovici: po njihovim pogledima i navikama ... onaj koji pobedi je ne samo
gospodar vlasti ve i sve privatne svojine i ivota svih onih koje na zauzetoj teritoriji zatee. Oni se
pet dana biju i pljakaju, a deset dana upotrebe da pien odnesu kui i da se natrag vrate. Zatim:
Tako je sravnjeno sa zemljom i potamanjeno celo pleme Krasnii ... Crnogorska varvarstva
u Krasniima mogu dostojno stati pored varvarstva srpske vojske u Ljumi: isti metodi, ista
bezobzirnost, ista krvoednost (Srbija i Albanci, ss. 24-26). Opisi ovih dogaaja doimaju se kao
najava etnikih i ustakih zvjerstava koja e biti poinjena tri decenije kasnije.
Tucovi pie: Srpska vojska je istrebljivala Arnaute po Staroj Srbiji i Arbaniji, a bugarska Turke po Trakiji i grka Turke i Arnaute na Devolu, sa zloinakim uverenjem da time vre
jedno 'nacionalno' delo, da skidajui taj nevini svet s lica zemlje, skidaju s vrata neprijatelja
s kojim e u budunosti biti teko izai na kraj (Srbija i Albanci, s.30).

57

U Pei i akovici mitropolit Doi provodi nasilno pokrtavanje (Maleti,

s.166).
_ L. Freundlich, iz ije sam knjige prevodio ove izvjetaje evropske tampe,
citira i sljedeu naredbu koju je pukovnik A. Petrovi izdao u Krnji s. januara
1913: Ako se ubudue desi neki napad ili bude ubijen ma i jedan srpski
vojnik ... mjesto e biti spaljeno i razoreno, a svi mukarci od 15 godina dalje
ubijeni (s.30; prevodim s njemakog jer mi original nije dostupan). >IOficirima je davana na potpis naredba kojom se prekoravaju za blagost,
a nareeno im je da nemilosrdno i svirepo postupaju prema stanovnitvu.
Svako i najmanje nezadovoljstvo treba krvavo uguiti; ne tedjeti nikoga tko
prua bilo kakav otpor srpskim vlastima i spaliti cijelo selo u kojem se uje
pucanj puke (Novakovi, s.198).
Ti se izvjetaji doimaju kao izvjetaji o kaznenim ekspedicijama Nijemaca
u okupiranoj Srbiji tri decenije poslije. Tucovi to ponaanje naziva kolonijalizmom_ Procjenjuje se da je u kosovskom vilajetu ubijeno izmeu 12.000
(H. Hoxha u Stani, s.170) i 25.000 (Freundlich, s.16) Albanaca.
Te dogaaje naa (graanska?) historiografija zbog nekih razloga nije
obradila. Poklonio sam, stoga, vjeru trojici socijalista, Lavu Trockom, Dimitriju Tucoviu i Kosti Novakoviu. Oni potvruju da se to balkansko klanje
u ime oslobaanja kranske brae zaista dogaalo. Jedino jo treba provjeriti
brojke.
Trocki je kao dopisnik lista Kievskaja misl bio na mjestu dogaaja
i razgovarao je s uesnicima dogaaja. On opisuje kako je postojala odreena
podjela rada. Ako se radilo o kaacima (hajducima), njihove bi kue prvo
razorila regularna armija. Zatim su dolazili rezervisti, koji su obavili svoj dio
posla. Poslije njih dolazila je milicija i na kraju komite. Komite su se ponaali
onako kako ih znamo iz nae nedavne etnike historije. U Skoplju su ispod
glavnog mosta Vardarom plutala trupla Albanaca - bez glava! (s. 268).
Trocki spominje bizarnu zgodu u kojoj je uestvovao kralj Petar, inae
znan kao dobroduni ika Pera. Kralj je na putu u Kumanovo sreo kolonu
albanskih zarobljenika, koje su sprovodili straari. Podigao se u svom automobilu i viknuo: Od kakve su koristi ti ljudi za mene? Treba ih ubiti - ne
streljanjem, jer to bi bilo rasipanje municije, ve toljagama (s. 290).
I zaista se pazilo da se municija ne troi kad se posao moe i drugaije
obaviti. Graanska tampa bila je istog miljenja i obavljala je revno svoju
hukaku zadau. O toj tampi novinar Trocki imao je sasvim odreeno
miljenje: Cijeli sloj poluintelektualaca doao je u gradove, iako nisu visoko
obrazovani i sasvim su bez nekih ideolokih zasluga, oni su uvjereni da se

prolosti srpsko stanovnitvo ini manjinu ili je na umoru. Narod se vie

oduevi zemljom koja je u istorijskoj prolosti bila njegova, i tradicijama,
a gotovo ga se ne tie narod koji tamo stanuje (istaknuo B. H.). Takve oblasti
smatra kao svoju staru batinu, na kojoj se usled njegove nesree naselio neki
stran narod; to mu ne smeta i dri da ima pravo da zauzme zemlju. Kad je
pitanje o zemljama koje su u narodnoj istoriji imale veliki znaaj ... onda je
istorijski princip, izgleda, vaniji od etnografskoga (Dela, knj. 4, tom 32)
Posljednja reenica pokazuje kako Cviji nije svjestan da se zauzima za
protucivilizacijsko pravo jaega. to bi se desilo da su kojim sluajem Albanci
bili vojniki jai, da su bili zadojeni ilirskom ideologijom i da su krenuli
u osvajanje nekadanjeg Ilirika, koji je meu drugim zemljama obuhvaao
i Srbiju? - Vidjet emo poslije da u Cvijievo nacionalistiko zastranjivanje
nisu upali srpski socijalisti.
U drugom izvjetaju Carnegiejeve komisije pie da su se oficiri pobjednike
vojske izjasnili za unitenje Albanaca i da je to postalo vrsta lozinke (prema
Radi, 112). I zaista, Albanci su bili podvrgnuti teroru i istrebljivanju.
Progresivni srpski ustav, po naredbi vlade, nije vaio u osloboenoj Staroj
Srbiji, >I- tj. na Kosovu i u Makedoniji. Tu je vaio zakon, tj. bezakonje
okupatora. O tim dogaajima izvjetavala je evropska tampa. Budui da se
moe pretpostaviti kako su austrijski i talijanski novinari bili pristrani, navest
u samo neke izvjetaje iz ostalih evropskih novina.
Daily Cronicle javlja 12. novembra 1912. da je blizu Skoplja poklano
2000, a blizu Prizrena SOOO Albanaca. Vie je sela spaljeno, a stanovnici su
pobijeni. ini se da je to bilo u vezi s akcijom sakupljanja oruja od
stanovnitva.
Pariki Humanite javlja o pljakanjima, masakrima i razaranju 31 naselja.
Dopisnik danskog asopisa Riget javlja: ... vojska vodi uasan rat istrebljenja. Prema iskazima oficira i vojnika ubijeno je izmeu Kumanova i Skoplja
3000, a kod Pritine SOOO Albanaca. Albanska su sela opkoljavana i paljena,
stanovnici su istjerivani iz kua i zatim kao takori pobijeni.
Specijalni dopisnik Daily Telegrapha pie da su prolazei kroz Albaniju
trupe generala Jankovia prevazile sve uasne svjetske historije ubijajui
starce, ene i djecu, pa ak i dojenad. Dopisnik nastavlja: "Srpski oficiri
u svojoj opijenosti pobjedom izbacili su parolu da je najdjelotvorniji nain da
se Albanija pacificira - potpuno istrebljenje Albanaca.
Nisu bili poteeni ni katoliki Albanci. Oni su bili podvrgnuti represalijama zbog navodnog proaustrijskog raspoloenja. Podatke o krvoproliima
potvruje i Carnegiejeva komisija i dodaje jo neke.

$
I Kosta Novakovi spominje tog Petrovia (kao kapetana). On je izazvao pobunu kad je
silom nap.laivao dabine: Stanovnici ~og pod~ja zatim su se svi iselili (s. 199). A novac koji je
~ako nemtlosrdno sakupljan, prolaze kroz VIe ruku, smanjivao se, i rezultat tog smanjivanja
Jeste ono opte uverenje svih vojnika o sumnjivom bogaenju velikog broja oficira; jeste i javnosti
dobro poznato kompromitovanje komandanta Albanskog odreda, koji je baen u penziju; jesu
one mnoge upumice iz pote drake ... " (Novakovi, s.233).

$
Batakovi pie da se granice Stare Srbije, sa manjim odstupanjima, najvie podudaraju sa
dravnim meama za vladavine kralja Milutina (s. VII). To znai da se u Staru Srbiju ukljuuje
Kosovo, Crn~ Gora, sjeverna Albanija (skadarski kraj, oba Pilota i Dukain) i sjeverna Makedonija (Debar, Stip i Skoplje).

58

59

sudbina Srbije nalazi u njihovim rukama. Ti deklasirani elementi, koji stoje na

rubu lumpenproletarijata... apsolutno vladaju srpskom tampom... to
njima treba prije svega jest Velika Srbija (s. 98).:} Ne treba se uditi to je
Trocki uskoro bio protjeran s Balkana.
Kosta Novakovi proveo je etiri mjeseca kao vojnik srpskog ekspedicijskog korpusa u Albaniji. On opisuje kako srpski vojnici i oficiri nisu imali ni
najmanje elje da okupiraju tuu zemlju. Ali, vrhovna komanda izdala je
naredbu, i moralo se sluati. Tada su koinandanti bataljona kockom odlui
vali koji e bataljon poi prvi. Zatim su podoficiri i narednici eta vrili ...
otkupljivanja od izlaska na more. Naplaivali su po dva-tri pa i pet-est din~ra
vojnicima da ih ne uvedu u spisak onih koji e ii na more (ss. 26-27).
Vojnici su bili slabo obueni, nije bilo hrane. Na tom ratnom pohodu pogibale
su stotine vojnika, ali ne od metaka - borbi jedva da je bilo - nego od gladi,
pro mrzi osti i bolesti. U takvim uvjetima ovjek otupi i navikne na bestijalno
ponaanje. Ljudi su jedva vukli noge. Polovina je ve bila bosa, i prsti, smrzli,
otekli od hladnoe i uboja, virili su iz poderanih opanaka. Mnogima je ve
i hleba bilo nestalo. Nekakav nesretni Arnautin nae se sa itavim stadom
ovaca blie putu, i kad pokua da sauva ovce da ih vojska ne uzme - ubie ga,
a ovce poterae sa sobom. Tako je za veeru bilo i mesa (ss. 29,28). Padali
su na putu premoreni i toliko oslabeli da smo mislili nee se ni dii vie ...
Neki su ostajali u arbanaskim kuama, gde su ih Arnauti pazili i negovali dok
se ne bi oporavili da mogu produiti put (s. 75).
Komanda je nareivala svirepost, otupjeli vojnici su izvravali. Kraj
mosta naiosmo na nau strau, na devet grobova naih vojnika na devet
glava arnautskih, poreanih na grobovima. Osvetnici poginulih vojnika, kako
su sami sebe nazvali ... behu zapisali svoja imena na paretu hartije i ostavili
na grobovima. Straa na mostu ispria nam tu osvetu. Poruili su seljacima iz
oblinjih sela da im donesu hranu, i kad su ovi doli, pobili su ih i poodsecali
im glave. Te su glave docnije sahranjene kraj nogu poginulih vojnika, kao to
se pristoji: robovi kraj nogu svojih gospodara! (s.28).
Albanci su smatrali nemoguim da mi dolazimo kao osvajai, da ih
potinimo, i bili su uvjereni da idemo na tursku vojsku koju i oni mr~e.
Prenk Bib-Doda, plemenski stareina Mirdita ... komandant 4000 oruanih
saplemenika, propustio je na miru prvi na odred samo pod pogodbom da mu
se da asna re da mi ne nameravamo da pokorimo Albaniju. Komandant
prvog odreda ... dao mu je tu asnu re (s. 76).
Okupaciju Albanije opravdavao je i jedan tako ozbiljan nauni radnik kao
to je Cviji. Na osnovi toga to je Albanija u srednjem vijeku bila neko

T
I

I
I

* Srbin Tucovi je jo otriji: Dopisnici beogradskih listova smatraju za nacionalnu

dunost prikrivanje zloina naih vlasti i vojske i obmanjivanje naroda u Srbiji. 0 prodiranju
Arbanasa na istok u nas se mnogo pisalo. To je i danas glavno sredstvo kojim ovinistika tampa
izaziva kod srpskog naroda mrnju prema 'divljim' Arnautima, prikrivajui kao guja noge
divljatva koja je srpska vojska prema njima poinila. Koliko je samo suza proliveno to je
istorijsko Kosovo preplavljeno Arnautima! (Srbija i Albanci, s.l1)

60

vrijeme srpska on zakljuuje da su tenje Srbije za albanskom obalom

opravdane i uslovljene ne samo geografski ve imaju za se- i istorijsku
tradiciju. Neto dalje Cviji nastavlja: To znai ... zauzimanje istina jedne
etnografski strane oblasti, ali takve koja se mora zauzeti zbog osobito vanih
privrednih interesa, upravo zbog ivotne potrebe. Takvo zauzimanje bi se
moda moglo nazvati antietnografskom nunou i u takvom obliku ono nije
ni protiv principa narodnosti. U ovom sluaju je to i vie opravdano to su
Arbanasi Severne Albanije proizali iz amalgamiranja Arbanasa i Srba (Dela,
knj. 3, tom 1, 216, 218). Ipak, jasno se osjea nelagoda velikog uenjaka koji
se hvata za bilo kakvo objanjenje samo da umiri savjest.
Kad je zemlja bila okupirana, formirana je vojna uprava na sljedeim
principima: Vojne stareine nisu se trudile da izmiljaju drugi kakav metod
za reav.anje pitanja, kad je ve jedan bio tu: ubiti. Za to se nije odgovaralo
nikome, jer je rat. Ako je ko 'pogreio' , ubij ga da ne bi vie greio, da se tako
popravi - ne on ve drugi. Neka vlada strah, nek sve drhti pred njima, to je bio
glavni princip veine komandanata mesta i posada. Bilo je nekoliko slua
jeva da su ... ljudi, koji su se vratili na svoja ognjita i poloili oruje na re da
im nee biti nita; proli veoma ravo. Bili su obeeni ili pobijeni iz puaka
(ss. 199, 200). Nije stoga udno to su Albanci u svojoj popularnoj Skender-begovoj pjesmi u stihu Mi nismo Grci ni Bugari, ve smo junaci ipetari
zamijenili Bugare Srbima.
U septembru 1913. izbila je albanska pobuna upadom kod Debra, Srbija je
morala ponovno mobilizirati blizu tri divizije. Srpski socijalisti tu su epizodu
nazvali treim balkanskim ratom. Tucovi komentira:
1 kada je buna izbila, vlada je preko zastupnika ministra spoljanjih dela
izjavila da e Arbanasi biti 'primerno kanjeni', buroask;a tampa je traila
istrebljenje bez milosti, a vojska je izvravala. Arbanaska sela, iz kojih su ljudi
bili blagovremeno izbegli, behu pretvorena u zgarita. To behu u isto vreme
varvarski krematorijurni u kojima je sagorelo stotinama ivih ena i dece.
I dokle su ustanici zarobljene srpske oficire i vojnike razoruavali i putali,
dotle srpska soldateska nije tedela ni njihovu decu, ene i bolesne (s. 126)
Jane Sandanski pregovarao je s Isom Boletinijem i Bajramom Currijem
o zajednikoj makedonsko-albanskoj akciji. U pobuni protiv okupatorskih
vlasti u oblasti Debra, Struge i Ohrida iajedno s albanskim ustanicima
uestvovali su i makedonski komite (vrhovisti). Govorilo se i o formiranju
privremene makedonske vlade u Ohridu. U Debru su Albanci sastavili privremenu vladu u koju su uli i Makedonci. Ustanak je uguen; osveta je bila
svirepa. Opljakana su i spaljena albanska, makedonska i mijeana makedonsko-albanska sela Loani, Lisiani, itoe, Debrita, Herlita, Desovo, Gradenica, elopek, Velgoti, Klenje, Ljutvi i druga. Vojska, policija i etniCi
poinili su masovna klanja u Bitolju, Skoplju, tipu i eveliji. Klanja su se
nastavila i prilikom povlaenja srpske vojske u jesen 1915. (Stojanov, 213).
Organiziran je lov na inteligenciju, naroito na sveenike i uitelje. Od 160
61

uitelja,

samo 10 je ostalo na slobodi. Sruene su sve biblioteke i itaonice.

Prijeki vojni sudovi radili su bez prekida a masovno su sudili nevinim
Makedoncima i Albancima za tobonje uestvovanje u pobuni. etnici i vojska izvrili su masovne likvidacije u Debru, Gostivaru, Velikoj i Radiki.
U ohridskom kraju bilo je popaljeno oko 30 sela, a izmeu Ohrida i Gostivara
djelomino je razoreno i popaljeno oko 180 sela (Stojanov, 199). Samo
poetkom oktobra 1913. ubijeno je 150 makedonskih seljaka i graana te SOO
Albanaca i Turaka (Doklad. 113-16).
U proljee 1914. Tucovi postavlja zlokobnu prognozu: Buroaska
i militaristika Srbija uinila je jednu fatalnu istorijsku greku. Ona je mis~ila
da e izai na Jadransko more ako zgazi Arbanase, umesto to bi ih privukla
u svoj zagrljaj. Mi smo izvrili pokuaj ubistva s predumiljajem nad itavom
jednom nacijom. Na tom zloinakom delu uhvaeni smo i spreeni. Sad
imamo da ispatamo kaznu. Ona je strana: to je nepoverenje, pa ak i mrnja
itavog jednog naroda ... Mjesec dana ranije socijaldemokrat Dragia Lapevi upozorava u Narodnoj skuptini: Politikom nae vlade stvorene su
takve pogodbe i takvi uslovi da e se, moda, za dugi niz godina (i desetina
godina!) obnavljati sukobi i nesree izmeu dva nesrena naroda. (Srbija
i Albanci. ss.43, 124).
Srpski socijaldemokrati nisu samo kritizirali postupke svoje vlasti i vojske.
Oni su takoer nudili alternativnu orijentaciju. U Narodnoj skuptini Kraljevine Srbije proitana je u maju 1913. ova izjava Srpske socijaldemokratske
partije:
Nasuprot vratolomnim i za balkanske narode katastrofalnim tenjama
dinastija, kapitalistikih klasa, militarizma karijeristike birokratije, koja,
otmicom oko teritorija, vode porobljavanju nacija, meusobnim ratovima
i nedoglednim nesreama, Socijaldemokratska partija u Srbiji, zajedno sa
socijaldemokratskim partijama u Bugarskoj, Rumuniji, Turskoj, Grkoj,
Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Slavoniji i Slovenakoj i sa socijaldemokratima i naprednijim masama u Crnoj Gori i Albaniji, zahteva: ujedinjenje svih
balkanskih zemalja, punu ekonomsku, kulturnu i politiku zajednicu svih
balkanskih naroda (Vlaji, s.250).
A srpski socijalist Kosta Novakovi ostavio je u nasljedstvo buduim
generacijama Jugoslavena sljedee razmiljanje:
Snage koje e podii Albaniju lee u njenom narodu, koji je vekovima bio
u stanju ostati i sauvati svoj jezik i narodnost. Ono to e skupiti sve te snage
ujedno jeste bojazan za svoju samostalnost, a dravnika mudrost upravljaa
Albanije bie ona koja bude pregla da narodne mase oslobodi od ekonomskog
ropstva feudalizma, da ih prosveti i kulturno podigne. Zato nismo mi bili
pomagai u stvaranju albanske drave? Zato nismo stvorili nama tako
potrebno prijateljstvo sa zemljom koja nam moe mnogo smetati, i koja
smetajui nama ubija i sebe? Zato nai vladajui krugovi ne misle da to
prijateljstvo stvore ubudue?
62

Pacifikacija
U prvoj zajednikoj dravi Junih Slavena nisu se uvaavala stremljenja
socijalista a elementi zajednitva nisu iskoriteni za graenje novih odnosa.
Prevagnula je historija sukobljavanja. Albanci su smatrani civilizacijski niim
i za dravu neprijateljskim elementom. Uostalom, ni Makedonci - makar su
i sami bili Slaveni - nisu bolje prolazili.
Tek to je osnovana, nova drava sukobila se s odmetnitvom kaaka
(albanskih hajduka). Ve 1919. buknuo je veliki ustanak u Metohiji s 10.000
ustanika. Naredne godine izbile su lapska i drenika buna. Dreniki ustanici
pod vodstvom Azema Bejte i njegove ene Shote Galice oslobodili su odreeni
teritorij, koji su nazvali Drenikom republikom. Bune su krvavo uguivane.
Samo u lapskom kraju ubijeno je 1000 ljudi, meu njima ena, djece i staraca. * Kosovo je pacificirano tek 1924. Te je godine dola na vlast liberalnija
vlada Ljube Davidovia i ona je donijela Dekret o amnestiji. Tada se Bajram
Curri iz Junika (koji je do tada imao status neutralnog teritorija izmeu
Jugoslavije i Albanije) s vie hiljada boraca prebacuje u AlbaQiju, gdje je
odigrao vanu ulogu u demokratskoj revoluciji 1924. i pomogao da pobijedi
progresivna vlada Fana Nolija (kojeg e uskoro jugoslavenska vlada s pomou
vrangelovaca i Ahmeta Zogua sruiti).
Curri se dopisivao i s Lenjinom. Borbu e preteno politikim sredstvima
pod vodstvom Hasana Prishtine nastaviti Kosovski komitet s kojim se IV.
kongres KPJ godine 1928. solidarizirao kao s albanskim nacionalno-oslobodilakim pokretom (Hoxha, 13, 17, 18, 20).
Kaaci nisu bili samo historijski produkt, nego i produkt tadanjih dogaaja. Jedan radikalski izvjetaj o stanju na Kosovu iz 1921. to objanjava:
... tamonji Srbi su jedan teak kamen spoticanja za konsolidaciju poretka
u tim krajevima jer su dobili neko ludo poimanje. Da muslimani ne treba da
ive u srpskoj dravi. Na osnovu tog miljenja, tamonji se Srbi ne ustruavaj u
da ine razne zloine prema muslimanima; ... oni svoje zloine ine prema
muslimanima u ime drave, te time kod njih izazivaju jo veu mrnju prema
istoj ... Tamonji Srbi metani ine velike zloine, ije su posledice u mnogome jedan od glavnih elemenata sadanjeg nesreenog stanja u reenim
krajevima (prema Obradovi, 195). Nadalje, budui da andari i vojska nisu
mogli unititi kaake, kanjavane su njihove obitelji odvoenjem u logore.
Albancima je bilo ogranieno kretanje; za putovanje iz mjesta u mjesto bila je
potrebna objava sreskog naelnika. Na Kosovu je vladalo opsadno stanje.
Kako je vojska provodila pacifikaciju vidjet e se iz opisa Dragie Vasia.
.. * Prema jednom l~nku u Balkanskoj federaciji hiljade ljudi bile su masakrirane, druge
hIlJ.a?e poz~tv~.rane; pal!ena. su. it.~va sela; dea.valo. se da. su obitelji bile spaljene u kuama,
a hilJade obIte~JI krenulo.le u IzbJeghstvo. Albanski naCIonaim komiteti o tome su obavijestili Ligu
nar?da (B?~shl, 1~). BroJke nisam mogao provjeriti, a one koje se navode ine mi se preuveliane,
pa Ih ne CIOram. elanak se zavrava pozivom na ujedinjenje svih Albanaca u republiku u sklopu
balkanske federacije.

63

Vasi

je dobro poznavao sjevernu Albaniju, jer je kroz nju tri puta prolazio
kao vojnik: za vrijeme balkanskog rata, za vrijeme prvog svjetskog rata i sada
1920. kao rezervist poslan u akciju pacifikacije. Vasi je poslije postao
poznata javna linost Kraljevine. Od 1921. do 1936. branio je komuniste na
mnogim procesima. Zatim je postao sekretar desno orijentiranog Srpskog
kulturnog kluba. Bio je jedan od voa Republikanske stranke. U drugom
svjetskom ratu bio je savjetnik Drae Mihailovia. Pred kraj rata raziao se
s Draom i pokuao se, s drugim etnicima, povui iz zemlje. Ubili su ga ustae
na prijevaru. Nije poginuo od albanske ruke - kako se nekad pribojavao.
Pacifikacija se provodila izmeu Prizrena i Kuksa, dakle dubokI? na
albanskom podruju. Za nae dananje pojmove malo neobino, ali ne i za
tadanje. Jovievi i Miljkovi opisuju igre kraljevske vlade: naoruaju se
albanski odredi koji onda upadaju na jugoslavenski teritorij po nareenju
same vlade. Nakon toga alje se kaznena ekspedicija protiv Albanije, to se
pretvara u okupaciju (ss. 71-73).
Vasi pie: Sela kroz koja smo prolazili bila su pusta, jer su pre neki dan
bila popaljena od naih trupa, poto su najpre sruena artiljerijom, i samo se
poneke kue puile, po emu se videlo da u njima ima jo ivih lica. To su
poteene kue naih poverenika (s. 21).
Oficira Vasia prati vodi Albanac, koga on pita: 'Pa lepo, a toliki svet
to je izbegao, ona neja?' Arnautin se namrti i promrmlja: 'Pomree po
gudurama' (s.23).
Jednoga dana Vasi ugleda kako vode tek zarobljenog Albanca - na
strijeljanje. Ispostavilo se da to nije bio izuzetak.
Te okupacijske okrutnosti nisu, naravno, donijele nikakvu blagodat
narodu u ije su ime poinjene. Korist je imao jedino moralni olo, meu
njima i lokalni politiari. Vrativi se u Prizren, Vasi u jednom razgovoru
naivno pita zato ne protestiraju protiv nepravilnosti. "Turin se gorko
nasmeja: 'Ovde da protestvujemo ... ? Ovde se iskorituje albanska pobuna za
partijske ciljeve, poturaju se ljudima udeena pisma da se osumnjie kako su
u vezi s pobunjenicima, ovde se svakog meseca izmilja po jedan pokolj Srba.
Zna se zato'. 'To nije novo, rekoh, i sluao sam kako se pomou paragrafa
85. pridobijaju ljudi za partiju' (.607).
Na putu kui mladi srpski oficir Dragia Vasi preispituje sam sebe:
... razmiljamo o toj nesretnoj Arbaniji koja je uvek bila i koja e jo za
dugo ostati naa grobnica i naa sramota, ta Arbanija u kojoj sam tri puta
gledao strana umiranja i ija plemena zavaamo da bismo vladali: na hladni
Sibir koji znai obeavanu zemlju za korumpirane inovnike to se otud
vraaju prebogati i u kome svakog prolea ginu nai divni vojnici i oficiri, nai
mladi muenici nesvesni zatitnici pljakaa i obmanuti branioci zloinaca
(s. 60).

64

Crkva ~ogorodice Ljevike u Prizrenu. Podigao ju je

(obnovIo) kralj Milutin 1306-7, na mjestu ranije bizantijske bazilike.

Freske iz Bogorodice Ljevike

Crkva Blagovetenja manastira Graanice. Manastir je utemeljen na mjestu stare Lipljanske

episkopije. Crkvu je gradio (1315-1321) kralj Milutin. Jedno od najljepih ostvarenja srednjovjekovne srpske arhitekture.

..

Ostaci manastira sv. Arhanela kod Prizrena, zadubina cara Duana. Manastir je graen
1348-1351. Prvi put je ruen 1455, nakon pada despotovine, a drugi put 1615. kad Sinan-paa
upotrebljava materijal za gradnju svoje damije u Prizrenu.
Ruevine Novog Brda, vanog srednjovjekovnog kulturnog, ekonomskog i administrativnog
centra. Poetkom XIV. stoljea ovdje se nalazila velika dubrovaka kolonija .
.

:----~----::-~.r;.-<;------~

.'.

--- ..- ..

Spomenik kosovskim borcima izgraen 1953, u

obliku srednjovjekovne
kule na nekadanjem kosovskom ratiru. Uokolo
kosovski bouri.

Poprsje Dardanke u nonji iz okolice Klokot Banje.

Muratovo rurbe na Kosovu polju gdje je 1389. Milo Obili ubio sultana
Murata.

"

Fatih (carska) damija i sahat kula u Pritini. Podigao ju je

1461. Mehmed II Osvaja.

Velika damija u Prizrenu, sagraena 1615. Njen

ktitor, Albanac Sinan-paa iz Ljume, kao veliki
vezir ratovao je u Vlakoj. U znak odmazde zbog
ustanka Srba u Banatu, spalio je moi sv. Save
u Beogradu.

Sr. Majka Tereza (Gonxhe Bojaxhiu). Dobitnik Nobelove nagrade za mir.

Naum Veqilharxhi (1797-1866), prethodnik albanskih

preporoditelja.

Zef Jubani (1817-1880), jedan od preporoditelja.

Pashko Vasa (1825-1892), politiar i knjievnik u vrijeme albanskog preporoda.

Mehmed-pain hamam u Prizrenu iz XVI. stoljea.

Zgrada u kojoj je bilo sjedite

Prizrenske lige. Sada muzej.

0"

Prizren - gravura F. Konitza iz 1867.

I
)
j

Abdyl Frasheri (1839-1892), predsjednik carigradskog komiteta i idejni

voa Prizrenske lige.

'0

..

~"',,, ~ ~.'

/,'

o-l.. ~:"

":"

'. f.

o'"

'p

-..

-;.,

/,--

' ,

_~

"

JI

l.

./#~~;/;r
,

_#

'

r. ~ "".' .1 / / -#J".J

..

"

J.:;-' ~ ...
,.

"m

f"~,

. ~".' ... . ,.f.,., ..

J.,.,..

-..

,""

'o, ..-r

o.

)oUI

' ......... ... ""

".~'I_.~'"

04

so .... __

"-..c..::

k __ " .... <-L.. ~ .

,,.rJ ... r;", ./:'J,I"-/,

; / ...

.. /.,.- ~" ';j

_'~. .......

J .~. ~ ','" , ....~ .l.r_~.(;

(_ ,,; *'"". ~:. ,..~.. ",4~ ~';'J', ....

,.'-.
,

'.

r~

. J')

~.

.. ,.: ... r ....... -

,.

~',

Albanski ustanici protiv

turske vlasti 1911.

..... ..J

~ ~ ....

"

'..".

~ .~ ~~_,

_._4 . ' ;:-_.........

.t'
.-

.-4

.. ' : ..

,. " .... ~-"_"""

':

;~_

.Jr'--

"-/"~'.

Memorandum Prizrenske lige,

upuen

juna 1878. Berlinskom kongresu.

Hasan Prishtina (1873-1933), idejni voa albanskog narodnog pokreta poetkom XX. stoljea.
Pripremio je sporazum
s Portom o autonomiji,
koji su vojniki realizirali
kosovski ustani ci 1912.
Likvidiran po nalogu Zogua u Solunu.

Isa Boletini (1864-1916), voa

ustanika na Kosovu (1909-1912).
Godine 1881. uestvovao u borbi
protiv osmanske vojske upuene da
ugui Prizrensku Ligu.

--,

-,

Kosovski ustanici u Skoplju, augusta 1912.

Srpska vojska ulazi u Skoplje 1912.

;;-J;{ ".
'-:.. /

i~~~:~~>~
... "
,,*~

Bajram Curri (1862-1925), jedan

od voa kosovskih ustanika. Odigrao je vanu ulogu u ustanku protiv Talijana 1920. i bio predvodnik
junske revolucije u Albaniji (1924).
Ubijen od Zoguovih andara.
i
I

".'),:?:'

~~~

~t
J, roslav ermak: Izgnani Albanci u Anadoliji (1868). Bruxelles, Justice Palace.

Srpski konzulat u Pritini krajem prolog stoljea (otvoren 1889).

Kolonizacija

'i

Azem Bejta (1889-1924) i Shote Galica, supruzi i suborci, voe drenikog ustanka. U vrijeme
Prvog svjetskog rata Bejta je organizirao oruane jedinice koje su izvele niz akcija protiv
austrijskih i bugarskih okupatora.

_U novoj dravi provedena je agrarna reforma. Njezin je cilj bio ukinuti

feudalne odnose i podijeliti zemlju bezemljaima. To je uraeno i na Kosovu.
ifije (seljaci bezemljai) postali su slobodni ljudi i posjednici zemlje, koju su
obraivali. No, begovi i veleposjednici takoer su dobro proli, jer je itluk
-sahibijama drava dala nadoknadu u vrstoj valuti za zemlju zahvaenu
agrarnom reformom. Ukupno je u prvoj fazi podijeljeno 112.000 ha, od ega
je Nikola Pai okupirao 3000 ha u okolici Muratova Tulbeta, kako se
i pristoji (Krsti, 5).
Za razliku od drugih krajeva drave podjela zemlje na Kosovu imala je jo
jedan cilj. Kolonizacijom je trebalo dovesti dravotvorni element iz pravih
junoslavenskih zemalja kako bi se Kosovo nacionaliziralo iasimiliralo.
Kolonizacija je provedena u tri etape. U prve dvije godine poslije rata,
1919-1920, naseljeno je samo nekoliko stotina obitelji i svaki je kolonist
dobio onoliko zemlje koliko je, prema vlastitoj izjavi, mogao obraivati.
Zatim je kolonizacija provoena prema jednom zakonu do 1931. i prema
drugom od te godine. Ukupno je dobilo zemlju oko 12.000 porodica, pola od
toga broja prije, a druga polovica poslije 1931. Formirana su ukupno 374
naselja - kolonije (Hoxha, 31). Kolonisti su dolazili iz svih krajeva zemlje, ali
ih je najvie bilo iz Crne Gore (oko polovica) i Srbije (vie od etvrtine). Do
1939. kolonizacijom je povean udio Slavena od jedne etvrtine na jednu
treinu; ostale dvije treine inili su Allpanci, Turci i Muslimani (Obradovi,
223).
U drugoj etapi, 1921-1931, uglavnom se nije zadiralo u zemljite albanskih seljaka. Dijeljene su utrine, ume, panjaci i ikare te trajno naputena
imanja i zemljite eksproprirano agrarnom reformom. Vie od devet desetina
tog zemljita prije nije bilo obraivano.
U treoj etapi, 1931-1941, oduzimana je plodna zemlja albanskih seljaka.
Sada je ciljevima kolonizacije dodan jo jedan: da se oduzimanjem ziratne
zemlje Albanci potaknu na iseljavanje u Tursku.
Kolonisti su dolazili iz pasivnih krajeva, veinom gladni hljeba, a ponekad
noeni i romantiarskim iluzijama o Kosovu. No, ubrzo su upali u veoma
teku situaciju. S jedne strane agitiralo se za zajedniku frontu starosjedilaca
Srba i Albanaca protiv pridolica. Starosjedioci su oekivali da e ohi dobiti
naputena imanja i drugu zemlju. Oni su s negodovanjem doekivali naseljenike, koji su im oduzimali panjake i ume.
Krsti spominje da su u jednom srpskom selu gotovo preko noi podigli
kolu kako njihova djeca ne bi ila u kolu kolonista koja se poela graditi 500
metara dalje (s. 81). S druge strane proganjali su ih i ubijali albanski zulumari. U isto vrijeme politiari su ih beskrupulozno iskoritavali za svoje
stranarske ciljeve. U Metohiji je jedan narodni poslanik javno, na zboru,
pretio da e sve Crnogorce proterati preko akora ... (Krsti, 49). Na kraju,
5

Kosovsko pitanje

65

javila se i pravna nesigurnost kad su se kaaci poeli vraati na svoja biva

imanja.
Umjesto korisnika kolonisti su postali rtve kolonizacije. Kakvi su se
tegobni procesi adaptacije odvijali vidi se iz ovog citata ovjeka koji je, kao
glavni povjerenik za agrarnu reformu, imao informacije iz prve ruke:
U pogledu pacifikacije tih krajeva nenadmani su Crnogorci. Rasno su
s Arnautima jedno te isto. Najbolje se mogu slagati jer se najbolje razumeju.
Arnautimfl imponuje samo junatvo. Crnogorci su s te strane meu Arnautima
dobro poznati pa su zbog toga i potovani. Crnogorci lako naue arnautski
jezik, i gde su god u manjini, svi arnautski govore. Pored svih krvavih s~oba
s Arnautima i osobnih gubitaka, Crnogorci su zadrali svoje steene poziCIJe ..
Jo je udnovatije kad se zna da te [tri crnogorske meu 200 albanskih]
porodice ive u kaakim kuama, zemlju njihovu obrauju, a ne vode mnogo
rauna da li im kaaci o glavi rade. Ima i takvih sluajeva, gde se kaak
povratio ali Crnogorac ne ide iz kue; ivi ili s kaakom zajedno u istoj kui ili
kaak plaa kiriju u tuoj. Ako ive zajedno, deca su im pomeana, pa se ne
zna i ne moe razlikovati crnogorsko od arnautskog deteta (Krsti, 17).
Posljednje rijei citata djeluju umirujue. ini se da se prilike ipak poinju
smirivati. Zavravajui svoju knjigu, Krsti zakljuuje:
Arnauti ve dana~ na mnogim mestima pokazuju znakove oseaja ljubavi
i humanosti. Zapazio sam da se negde vrlo dobro slau s naseljenicima pa su
im, esto puta, od velike usluge. Pomau im graditi kue, kopati bunare
i dovlaiti drva i to skoro sve besplatng. Ako su u manjini meu naseljenicima,
potpuno su im odani; naravno da to naseljenici uviaju i uzvraaju ... (82).
No, na Balkanu je takvo smirivanje samo prividno, a optimizam obino
neopravdan.
Ve 1923. poinje se oduzimati ziratna zemlja albanskim seljacima. Prema
zakonu njima se morala dati u zamjenu zemlja istog boniteta. No, u veini
sluajeva nisu dobili ni zemlju ni odtetu. Ti nezakoniti postupci eskaliraju
poslije 1931. Vlasti su nastojale to vie kolonista dovesti u pogranino
podruje. Budui da zemlje nije bilo dosta, ona je oduzimana'Albancima bez
obzira na to hoe li na preostaloj zemlji moi ivjeti. * ef Kraljevske kancela* Kako se provodila ta kolonizacija vidi se i iz jednog pisma iz Pei, objavljenog u Proleteru
(organu KPJ) 20. januara 1930 (s.5): U nae selo doao je ceo vod andara sa oficirom da
pomau andarima iz naeg sela. Sreski poglavar ... sa komesarom optine ... izali su na njive,
sazvali nas seljake i rekli da su oni agrama komisija i da e deliti nau zemlju kolonistima. Mi
neka idemo kui, a andari e nam javiti ta je kome oduzeto. Sutradan su andari doveli na njive
koloniste i pokazali im ta je koji dobio. Odabrali i dali su im one zemlje koje su Albanci ve
obradili, oistili, ogradili i zasadili voem; nama su samo rekli da to vie nije nae. Ali ni to nije
dosta. Mi, Albanci, moramo kolonistima sagraditi i kue ... Za vreme dok im mi gradimo kue,
kolonisti se nastanjuju kod nas, jer treba da odmah ostanu u selu i odmah ponu srbizirati ovaj
kraj ... Svaki Albanac, kome zapadne takav gost koji mu je oteo zemlju, mora njega i njegovu
porodicu hraniti i mora mu svojom stokom pomoi obraditi onu istu zemlju koja je njemu,
Albancu, oteta. Jo su ivi ljudi koji su proli kroz to maltretiranje. U Delu od 18. marta 1989.
objavljeno je nekoliko razgovora s tim ljudima. Citiram jednog Albanca koji je to doivio 193:5.

66

rije Kosta Krsti izvjetava dvor 1932. da su starosedeoci itavih sela ostali
bez hektara zemlje (prema Obradovi, 145). U isto vrijeme organi vlasti
i ovinistiki politiari hukaju naseljenike na Albance. Uslijed toga deo
naseljenika nasilniki se odnosio prema Albancima smatrajui ih kao obespravljeni ivalj ... U nekim krajevima vrili su i estok pritisak na Albance da
bi se iselili kako bi zatim zaposeli njihova imanja (Obradovi, 186). Nosioci
vlasti takmiili su se tko e iseliti vie Albanaca. Kad je naelnik zveanskog
okruga iz 1924-1927. bio smijenjen, on se alio dvoru i kao znaajnu svoju
zaslugu istaknuo da je odselio bespovratno u Aziju 32.000 Arnauta, opasnih
po zemlju, 6000 ih je otpremio u Albaniju, a imovinu su morali prodati
u bescijenje naim naseljenicima Crnogorcima i domorocima (prema Obradovi, 187). Naelnik je istiui svoje zasluge pretjerao, ali njegovo ogorenje
rjeito govori o ponaanju tadanjih vlasti. Poslije 1936. bezakonje je eskaliralo toliko da se za malo mita mogla dobiti bilo koja albanska zemlja. Ako bi
se nekom Srbinu ili naseljeniku svidela njiva ili livada Albanca, dovoljno je
bilo da podmiti agrarne organe ili da ima dobre veze u poverenitvu pa da je
dobije (Obradovi, 141).
U oktobru 1935. odrava se u Beogradu Interrninistarska konferencija na
kojoj se donosi odluka o iseljavanju Albanaca iz pograninih krajeva. Zatim
vlasti poinju akciju kojom se ograniavaju zemljita na Kosovu i Metohiji.
Zemlja je proglaena dravnom, pa se nije mogla uvesti u zemljine knjige kao
privatno vlasnitvo. Zemlja se nije oduzimala, ali se obiljeavalo to e drava
od te zemlje oduzeti. Popravljan je poloaj naseljenika tako da se zemlja
oduzimala Albancima i davala kolonistima (Miljkovi, nasto 3, ss. 54-55).
Stvorena je krajnja uznemirenost meu albanskim stanovnitvom i raspirena je mrnja prema kolonistima. Koju godinu poslije Talijani i Nijemci
okupiraju Kosovo. Kolonisti su maltretirani, ubijani i protjerivani sa svojih
imanja. Iako progone iniciraju bande koje dolaze iz Albanije, to ne umanjuje
tragediju kolonista. Opet jedno bjeanje i opet jedna teka uspomena u historijskoj svijesti naroda.
Ali, vlasti nisu uspjele sasvim zatrovati ljudske odnose na Kosovu. Komunisti su vodili akciju protiv oduzimanja zemlje. Naseljenici su - ne znam
proporcije - odbijali da prime ponuenu zemlju. Komijski odnosi preivjeli
su ovinistike udare. Kad su Srbi i Crnogorci godine 1941. protjerivani,
njihovi prijatelji Albanci uzimali (su ih) u zatitu, esto rizikujui svoje
ivote. Obezbeivali su i oruanu pratnju naseljenika, titei ih od sela do
grada, ili do granice tzv. Velike Albanije. Mnogi naseljenici ostavljali su
svojim komijama Albancima imovinu i stoku i posle osloboenja, kada su se
vratili na svoja imanja, oni su im to vratili (Obradovi, 205).
godine: Imao sam 23 godine kad je doao agrar i oduz~o nam ~en:tlju. ~isu pomogle ~rske tal?ijc:
da je zemlja naa. Komisija je izala na teren, premenla zemlJU I n~~lla me: ... Mi s~? sejali
penicu na naoj zemlji, njeli je, vezivali u snopove, a potom ih ,delili sa srpskim kolorus~ma ...
Imali smo ljivik od 22 ara koji je do del jen Spasi Saviu. Nekohko puta kad sam prolazIO tuda
krao sam svoje ljive.
S'

67

vea

Rjeavanje kosovskog pitanja

Vladine metode pacifikacije naile su odmah na otpor komunista, ali oni
nisu mogli nita promijeniti. Jo u Ustavotvornoj skuptini komunistiki
poslanik Kosta Novakovi govori protiv zlostavljanja, terora i ubijanja Albanaca. Rezultat toga: premlatili su ga pripadnici vladajue partije usred Skuptine. Miljenje vladajuih krugova dobro odraava izvjetaj glavne andarmerijske komande iz 1924: Po mnogim srezovima June Srbije ive Arnauti,
narod surov, nekulturan, nepoverljiv, lukav, nepokoran, sa pravnim normama
iz najstarijeg perioda razvijanja krivinog prava (Hoxha, 6). Za razliku od
drugih manjina (Nijemaca, Madara, Slovaka i dr.), Albancima nisu bila
priznata prava nacionalne manjine i nisu bili pravno zatieni meunarodnim
ugovorom. *
Na Kosovu je uspostavljen reim terora i eksploatacije. inovniki olo
kraljevske Jugoslavije nagrnuo je na Kosovo da se obogati. Naslijeena
nepismenost iznosila je oko 90 posto (Banac, 299). Ta nepismenost nije bitno
* Iste 1924. godine Albanci su poslali i prvu od svoje tri peticije Ligi naroda. Gustav Kover,
slubenik Lige, ovako prikazuje sadraj peticije i odgovor kraljevske vlade (citirano prema Degan,
ss. 98-99):
Prema navodima podnosilaca peticije, Jugoslavija je organizirala oruane bande koje
teroriziraju albanske krajeve i razaraju brojna sela. Nakon svakog razaranja slijedi kolonizacija
ruskih, crnogorskih i srpskih naseljenika. S druge strane, seljacima i graanima albanske
nacionalnosti otimaju se njihova polja pod izgovorom primjene agrarnog zakona.
Na kraju krajeva, taj reim nije propustio da izazove masovnu emigraciju albanskog
stanovnitva u Tursku.
_
Napokon, podnosio ci peticije ale se da su ustavne slobode mrtvo slovo i da je Jugoslavija
jedina zemlja u svijetu u kojoj se ubija u prisustvu sudaca koji na to ne reagiraju.
Gore navedene injenice u oitoj su suprotnosti sa odredbama lanova 1. do 8. prvog
poglavlja Ugovora o zatiti manjina, i alitelji se nadaju da e Liga naroda intervenirati kod
beogradske vlade da osigura primjenu navedenog ugovora.
Primjedbe jugoslavenske vlade dostavljene su generalnom sekretaru u pismu od 29. novembra 1924. godine. Ono sadri izvjestan broj opaski, meu kojima treba istaknuti sljedee:
Jasan cilj Ujedinjenih komiteta albanskih iredentista, navodi taj dokutnenat, jeste pripajanje
Albaniji jednog dijela Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Osim toga, ti komiteti nisu ni
kvalificirani, ni pozvani da govore u ime albanske manjine u Kraljevini. Albanska manjina ima
etrnaest svojih predstavnika u Skuptini, koji ine parlamentarni klub Demijet. Dakle, raj
klub, najpozvaniji da to uini, nije uputio nijednu albu Ligi naroda o pitanju albanske manjine
u Kraljevini.
Kad bi se vjerovalo autorima te peticije, izgledalo bi da je kraljevska vlast svojim djelovanjem
dovela u pitanje egzistenciju, materijalnu sigurnost i kulturnu aktivnost miroljubivog i civiliziranog albanskog stanovnitva. Meutim, to stanovnitvo nije ni miroljubivo ni civilizirano. Ono je
bez nacionalne svijesti, a sposobno je i spremno jedino na posao plaenih ubica. Kraljevska vlast
takoer nije nikako ta koja spreava kulturni razvitak miroljubivog albanskog stanovnitva.
Naprotiv, albanski ovinistiki krugovi, naroito Ujedinjeni komiteti albanskih iredentista, su ti
koji ine smetnje civilizatorskom radu kraljevske vlasti.
Optube o kolonizaciji slavenskog stanovnitva u razorenim albanskim selima, o tome da
!J~~n.ci .,!ap~taju svoje .domove? i o. konfiskaciji zemlje od al~anskog stanovnitva, suprotne su
Isom I rijec Je o agrarnoj reformi kOJa pogaa sve krupne posjede bez razlike, albanske i druge
irorg itave Kraljevine.
'
Sto se tie emigracije muslimana openito, a onih albanskih posebno, nju vlasti nisu izazvale
ni neposredno ni posredno. Ima meu muslimanima onih koji se ne mogu pomiriti sa idejom da j~
kranska raja jednaka s njima i koji emigriraju u Tursku. Ti su sluajevi, uostalom veoma
~~

Optuba da je Ustav Kraljevine mrtvo slovo, apsolutno je lana, poto muslimani iz June
Srbije imaju etrnaest poslanika, koji su najveim dijelom albanske nacionalnosti.

68

od one u Bosni i Hercegovini (81 posto) ili Makedoniji (84 posto) (Boi,
s.444), ali je znaajno da se nije bitno smanjila u naredna tri decenija, jer je
prema popisu iz 1948. iznosila 74 posto (Hasani, 72). Albanski jezik uklonjen
je iz javnog ivota, a kole se nisu otvarale. Zabranjeno je slanje Albanaca na
kolovanje u Albaniju kako, nakon povratka, ne bi budili nacionalnu svijest.
Prva srpska kola na Kosovu osnovana je u Prizrenu 1810. Prva albanska,
i to katolika etverorazredna kola, otvorena je takoer u Prizrenu oko 1867.
Nastava je do 1874. bila na talijanskom jeziku (Redepagi, 119, 190).
Vremenski razmak od ezdesetak godina, koliko je prolo od osnutka srpske
do formiranja albanske kole, moe se uzeti kao indikator razlike u postignutom stupnju obrazovnog i kulturnog razvoja dvaju naroda. Potkraj XIX.
stoljea Srbi iII!aju ve 209 kola, a Albanci tek nekoliko. Nakon mladoturske
revolucije 1908 g. otvaraju se albanske kole i pokreu prvi listovi. Albanci
muslimani mogli su pohaati turske medres8-, a od druge polovice prolog
stoljea i turske svjetovne kole. Ali, u tim kolama nastava se odravala na
turskom jeziku, koji narod nije govorio. Nakon rata 1912. nove vlasti ukidaju
i onih nekoliko postojeih kola. Slijedi austrijska okupacija i okupatorske
vlasti poinju otvarati albanske kole. Kad je uspostavljena Kraljevina SHS, te
su kole zatvorene. A za tajno prenesene knjige iz Albanije strogo se kanjavalo. Godine 1941. talijanske i njemake okupatorske vlasti ponovno otvaraju
albanske kole (ukupno 173) i uvode albanski jezik u administraciju. Nakon
osloboenja 1944. nema vie prekida i poinje brz razvoj albanskog kolstva
i kulture uope.
Budui da u irilici nema slova za sve albanske glasove, to je esto znailo
promjenu albanskih imena i prezimena. * No, i nezavisno od toga albanska su
imena posrbljavana dodavanjem nastavka -i. Kad je tadanja albanska vlada
pokrenula pitanje poloaja Albanaca u Jugoslaviji, kraljevska jugoslavenska
vlada poslala je odgovor koji vrijedi zabiljeiti:
Mi smo stali na stanovite da arbanakom ivlju mi nismo oduzeli
nikakva prava, jer nikada nije imao kole niti institucije u kojima se narod
vaspitava. Naprotiv, kod nas su Arbanasi dobili ista politika i graanska
prava kao i ostali nai graani ... (Rajovi, 106).
Kako su ta politika i graanska prava tumaili Kosovari vidi se iz
proglasa koji je na Beogradskom univerzitetu izdalo Studentsko udruenje
Kosmet:
Nama na Kosovu i Metohiji Stojadinovi je doneo naroite darove:
sproveo je neuveni teror i ubijanje mirnih arnautskih seljaka, sluei se pri
tom raznim podmetanjima da bi ih raselio sa njihovih domova, pojaao je
oduzimanje zemlje radnom arnautskom ivlju, a najbolje zemlje oduzete od
njih daje danas onima koji mu bolje slue i vie plate. Pojaao je pljaku,
* Tako je moj korespondent Hysny Bytyqi postao Husnija Biti. U svom pismu on
s rezignacijom konstatira kako se u drugim zemljama slavi nekoliko stoljea postojanja univerziteta, a na Kosovu do osloboenja nije postojala ni abeceda!

69

premlaivanje

i ubijanje onih koji se usude da ma i re kau u odbranu svojih

prava (akovi, 27).
U jednom prijanjem proglasu KPJ iz 1937. kae se: "Od 1918. g. Arnauti
su u Jugoslaviji izloeni ubijanju, paljenju itavih sela, progonjenju sa zemlje,
otimanju kua, imanja, seoskih i plemskih ispaa i uma. Arnautima je
zabranjena upotreba materinjeg jezika, unitavaju se narodni obiaji. Uza sve
dola je pljaka zelenaa, zelenakih banaka, kao i pljaka u obliku raznih
kamata i kuluka (Hasani, 291).
Proglasi su pisani propagandnim jezikom. Ali, i kad se deifrira taj jezik,
ostaje sumorna stvarnost. Navest u ovdje sluaj koji, moda jasnije neg? ma
kakvo opisivanje, ilustrira odnos nove vlasti i Albanaca. Rije je o albanskom
franjevcu po imenu Shtjefen Gje~ovi, roenom u Janjevu na Kosovu 1874.
Gje~ovi je gimnaziju zavrio u Derventi, filozofiju je studirao u Banjaluci,
a teologiju u Kreevu. Bio je, dakle, bosanski ak kao i mnogi drugi albanski
franjevci. Gje~ovi je pisac vie naunih radova, od kojih je najznaajniji
Kanuni i Leke Dukagjinit (Kanon Leke Djukadjinija), koji je zapravo kodifikacija albanskog obiajnog prava. Tu knjigu treba smatrati jo jednim doprinosom Kosovara albanskom nacionalnom preporodu. Takve su kodifikacije
. u svijetu prvorazredni kulturni dogaaji, ali ne i u kraljevskoj Jugoslaviji. Kad
se Gje~ovi u oktobru 1929. vraao iz Prizrena u selo Zjum, gdje je sluio kao
upnik i potajno obuavao albansku djecu, iz zasjede su ga ubili andari
(Trnavci u Gje~ovi, s. 7). Gje~ovi nije naao mjesto ni u prvoj Enciklopediji
Jugoslavije - nesumnjivo ne namjerno, nego zbog neznanja njezinih autora.
To nije bilo jedino ubojstvo. Godine 1927. ubijen je usred Pritine Nazmi
Gafurri, narodni poslanik, koji je javno osuivao nasilja nad Albancima.
Ubojica nije nikad izveden pred sud.
Kraljevska vlada nije nalazila rjeenja kosovskog pitanja u svestranom
razvoju naroda koji je tu ivio, nego - u njegovu iseljavanju. U sporazumu
s Turskom vlada je pripremila plan da se iseli 40.000 obitelji ili oko etvrtina
milijuna ljudi u razdoblju od 1939. do 1944. g. u Tursku (Convention).
Postojao je, navodno, tajni dogovor o iseljavanju jo 400.000 (Hoxha, 4).
Plan nije ostvaren samo zato to na vrijeme nisu prikupljena potrebna
financijska sredstva koja je trebalo isplatiti Turskoj, a onda je buknuo rat.
Plan o iseljavanju zajedno s proglaavanjem zemlje dravnom, to implicira
mogunost da se ona sva oduzme, stvorili su atmosferu obespravljenosti koja
je, prema ocjeni Mite Miljakovia (5; 6), bila presudna da se poslije Kosovari
opredijele za okupatora.
Plan o iseljavanju Albanaca razmatran je jo 1935. na ve spomenutoj
Interministarskoj konferenciji. Da bi se Albanci prisilili na iseljavanje a oni
koji ostaju asimilirali, bile su predviene porezne olakice za budue iseljenike. Tome je trebalo pridonijeti takoer pozivanje na vojnu vjebu; neprirnanje u dravnu slubu osoba predvienih za iseljenje, a ve zaposlene inovnike
trebalo je rasporediti u krajeve gdje ve ive Srbi; obavezno kolovanje djece
70

u srpskim osnovnim kolama; strogo primjenjivanje propisa onaseljavanju

junih krajeva; nacionalizacija imena rijeka, planina, naseljenih mjesta,
kao i osobnih prezimena, javnih natpisa, naziva firmi i sl. (Foli, 13-14).
Enciklopedija Jugoslavije (2. izd., sv. 5, s.608) navodi da se izmeu balkanskih ratova i Drugog svjetskog rata iselilo u Tursku preko 100.000 Albanaca,
a u Albaniju nekoliko hiljada.
No, nije jedino vlada razmiljala na taj nain. Tako su razmiljali i istaknuti jugoslavenski intelektualci. Na inicijativu vlade i generaltaba u Srpskom kulturnom Klubu poele su naune rasprave o rjeenju albanskog
pitanja. Podneseno je nekoliko referata, od kojih je najtemeljitiji referat Vase
ubrilovia iz marta 1937, pisan za Institut zemaljske obrane, iji je lan
autor bio.*
ubrilovi prvenstveno zamjera kraljevskoj vladi to su na nemirnom
i krvavom Balkanu hteli da ... primen.e zapadne metode pri reavanju velikih
etnikih problema ...
Trebalo je imati na umu da je Turska donela na Balkan obiaj, uzet iz
erijata, da se dobijanjem bitke i osvajanjem jedne zemlje dobija pravo nad
ivotom i imanjem osvojenih podanika. Od njih su i hriani Balkana nauili
da se dobija i gubi na mau ne samo vlast i gospodstvo, nego i kua i imanje .
Nekada su Karaore, Milo, Mihajlo i Jovan Risti oistili Srbiju od
stranog elementa, naselili je svojim narodom, to sad nije uraeno. Glavni
neuspjeh kolonizacije bio je )'to su najbolje zemlje ostale u rukama Arnauta.
Jedini mogui nain naseljavanja naeg elementa u masama u te predele bio je
. oduzimanje zemlje Arnautima. Posle rata to se lako moglo proterivanjem
jednog dela Arbanasa u Albaniju za vreme pobuna i kaake akcije, neo zakonjivanjem njihovih uzurpacija i otkupljivanjem begluka. Uinjena je strahovita pogreka to nije iskoriteno ,)shvatanje samih Arnauta o njihovim
uzurpacijama zemljita - retko ko je od njih imao i tursku tapiju, i to samo na
kupljena imanja, pa smo umjesto toga, na nau veliku nacionalnu dravnu
tetu ne samo ozakonjivali sve te uzurpacije nego, to je jo gore, privikavali
Arnaute na zapadnoevropske pojmove o privatnom posedu. Oni ga pre toga
vremena nisu ni imali. Tako smo im mi sami dali u ruke oruje kojim e se
braniti, drati najbolje zemlje, i onemoguavati nacionalizaciju za nas jednog
od najvanijih predela. - Iz toga slijedi zakljuak da je kraljevska Jugoslavija
bila suvie progresivna zemlja - to je zakljuak na koji ba nismo navikli.
,)Arnauti ... su jedini narod koji je uspeo posljednjih hiljadu godina ne
samo da se odri prema jezgru nae drave, Rakoj i Zeti, nego i da na nau
tetu potisne nae etnike granice prema severu i istoku... Da od 1912.
godine naovamo nismo imali uspeha u borbi sa njima, krivica je do nas, jer tu
vlast nismo kako treba iskoristili ... u osloncu na Albaniju budi se njihova
nacionalna svest, i ne raistimo li stvari na vreme, za 20-30 godina imaemo
I

Zahvaljujem V. Gliiu za ovu informaciju.

71

jednu strahovitu iredentu ... koja e neminovno u pitanje dovesti sve nae
posede na jugu. - Oba su komentara tona. Ako se prvo stvaraju uvjeti za
iredentu, pa onda ona stvarno pone djelovati, rije je o karakteristinoj
pojavi koju Englezi zovu self-fulfilling prophecy. I drugo, dva nacionalovinizma meusobno se uslovljavaju.
Zbog toga je jedino pravo rjeenje iseljavanje. Kad moe Nemaka da
iseljuje na desetine hiljada Jevreja, Rusija da prebacuje milione sa jednog dela
kontinenta na drugi, nee doi do nekog svetskog rata zbog koje stotine
hiljada iseljenih Arnauta. Da bi se to postiglo treba stvoriti primjerenu
psihozu opisujui ljepote Turske, raspaljujui vjerski fanatizam te pritiskom
dravnog aparata. On treba da do krajnosti iskoristi zakone, da bi to vie
zagorio opstanak Arnauta, kod nas: globe, apenja, nemilosrdno primenjivanje svih policijskih propisa, kanjavanje verca, see uma ... putanja pasa,
gonjenje na kuluk i sva ona druga sredstva koja je u stanju da iznae jedna
praktina policija. Privredno, nepriznavanje starih tapija, rad na katastru ...
treba smesta obustaviti, nemilosrdno uterivanje poreza i svih javnih i privatnih
dugova; oduzimanje dravnih ispaa, optinskih ispaa, ukidanje koncesija,
poslovnih dozvola za kafane, trgovine, zanate ... isterivanje iz dravne, privatne i samoupravne slube, itd. - ubrzae iseljavanje. Sanitetske mere:
prisilno izvrenje svih propisa i po samim kuama, ruenje zidova i velikih
plotova oko kua, stroga primena veterinarskih mera, koja e ometati izvoe
nje stoke na pijace ... U verskim pitanjima Arnauti su najosetljiviji, pa ih tu
treba dobro darnuti. Moe se to postii ikanama svetenika, krenjem
groblja, zabranom mnogoenstva i naroito nemilosrdnom primenom zakona
da i enska deca morajo pohaati osnovne kole ... I privatna inicijativa u tom
pitanju moe mnogo uiniti. Naim kolonistima . .. treba podeliti oruje.
U one predele treba plasirati staru etniku akciju i poverljivo je pomoi
u njezinim zadacima. Naroito treba pustiti jedan talas Crnogoraca sa brda da
izazove masovni sukob sa Arnautima u Metohiji ... a ceo sluaj mirne due
treba predstaviti kao sukob bratstava i plemena ... U krajnjoj nudi mogu se
izazvati i lokalne bune koje bi bile krvavo uguene ... ne toliko vojskom
koliko kolonistima, crnogorskim plemenima i etnicima. Ostaje jo jedno
sredstvo, koje je Srbija vrlo praktiki upotrebila poslije 1878, tajno paljenje
sela i arnautskih etvrti po gradovima.
Taj plan bio je nesumnjivo temeljito promiljen i tehniki efikasan.
U usporedbi s tim planom dananje zavjere albanskih nacional-ovinista
izgledaju kao nevjeti pokuaji diletanata. Da je taj plan mogao biti ostvaren,
on bi nesumnjivo poistio Arnaute - i ujedno faizirao Jugoslaviju. A srpskom bi narodu nanio ljagu, koju generacije ne bi mogle oprati. Sreom, to se
nije dogodilo, a nije se i moglo dogoditi. Unato svim svojim balkanskim
atavizmima, Jugoslavija je bila mnogo evropskija zemlja no to se ubriloviu
inilo. To potvruje i injenica to se vlada nije usudila Konvenciju o iseljava72

nju iznijeti pred Skuptinu strahujui da nee biti prihvaena te da e samo

izazvati skandal (Obradovi, 190).
_ Valja ovdje upozoriti na jo jedan aspekt tog faistoidnog plana. Naime,
neke su ideje ipak ostvarene: seljaci su maltretirani, zemlja je podravljena sa
zlokobnom prijetnjom da bi mogla biti oduzeta, a onda je i stvarno oduzimana, iseljavanje je dogovarano s Turskom itd. Na taj je nain umjetno
raspirivano protudravno raspoloenje unutar jedne znaajne nacionalne
manjine na koju se - to je bilo dobro poznato - pokuavala osloniti faistika
Italija u svojim pokuajima da razbije Jugoslaviju. I sve je to raeno u predveerje svjetskog rata. Oigledno, idiotski postupak i sa stanovita dravnog
rezona same Kraljevine Jugoslavije! Nacionalni ovinizam i racionalno sagledavanje vlastitih interesa oito nisu spojivi.
Meutim, ne treba zaboraviti ni historijske prilike u kojima je plan nastao.
Referat je pisan 1937. kad je Evropa ve uvelike bila faizirana, a Rusija
staljinizirana. inilo se da su samo vrste metode djelotvorne. Pretpostavljam da je u proteklih pola stoljea akademik ubrilovi evoluirao i da bi se
danas odrekao svog plana. Naveo sam ipak njegov referat, jer je karakteristian za vrijeme kad je nastao i jer nije izuzetno nego dosta raireno miljenje.
I drugi istaknuti intelektualci mislili su, do neke mjere, kao ubrilovi. Jedina
politika grupa koja im se energino suprotstavljala bili su komunisti.
ubriloviev referat posluio je kao osnova za rezime rasprava u Klubu,
a taj je rezime u maju 1938. poslan dravnim organima.
Osim unutranjopolitikog, albansko pitanje imalo je i vanjskopolitiki
apsekt. Kad je 1938. g. pod predsjednikom Stojadinoviem postignuto pribliavanje Jugoslavije i Italije, odmah se postavilo i pitanje eventualne podjele
Albanije. Kako bi se to bolje obavijestio o problemu, Stojadinovi je zatraio
od vieg slubenika u ministarstvu Ivana Vukotia i svog pomonika Ive
Andria da mu pripreme odgovarajue elaborate. Elaborati su bili gotovi
potkraj januara 1939.
Vukoti je sasvim izravan: Odmah, u samom poetku, reCI cu da je
prisajedinjenje severne i delova srednje Arbanije naoj zemlji, jedan od ivotnih interesa naega naroda. Razlozi su tome: 1. to su Albanci historijski bili
orue tuinske politike, turske, austrijske i sada talijanske; 2. to nikada nisu
bili solidarni s ostalim balkanskim narodima i 3. to ni u Jugoslaviji nije bilo
simpatija za njih! U naim politikim i diplomatskim kombinacijama i naoj
balkanskoj politici - pie Vukoti - uvek smo teili da suzbijemo sve
arbanske zahteve za stvaranje nezavisne drave, iz prostog razloga to se ta
drava mogla stvoriti samo protiv nas i protiv naih nacionalnih tenji"
(Krizman, s. 80).
Andri je mnogo analitiniji i - inteligentniji. On nakon iscrpne historijske
analize zakljuuje da nezavisna Albanija najvie pogoduje interesima Jugoslavije. Ako to ne bi bilo mogue ostvariti za nas bi podela Albanije mogla doi
u obzir samo kao jedno nuno i neizbeno zlo kome se ne moe odupreti, i kao
73

jedna velika teta iz koje treba izvui onoliko koristi koliko se da, tj. od dva zla
izabrati manje (Krizman, s. 89).
Uskoro je Stojadinovi pao, a Italija je progutala cijelu Albaniju.

Okupacija
Kad se uzme u obzir sve to je dosad reeno, nee nikoga iznenaditi da su
Albanci na Kosovu okupaciju u toku drugog svjetskog rata doivjeli. kao
osloboenje. Glavnina Kosova, kao i zapadna Makedonija i sjeverna Grka,
pripojeni su Albaniji, koju su Talijani okupirali 1939. i sad su irili iluzije
o Velikoj Albaniji. Otvaraju se kole na materinskom jeziku, albanski je uz
talijanski uveden u dravnu administraciju, dozvoljena je upotreba albanske
zastave; vraena je oduzeta zemlja; dozvoljeno je nositi oruje. Osim toga,
albanskim kolaboracionistima ostavljene su odrijeene ruke II odnosu prema
Srbima i Crnogorcima koji su praktino stavljeni izvan zakona.
Politika umjenost okupatora gurnula je opet jedanput kosovske Albance
u pogrenom historijskom smjeru. Nacionalna mrnja i sektatvo uinili su
ostalo. No, masovnih ubijanja, poput onih u ustakim i etnikim krajevima,
na Kosovu nije bilo sve do kraja 1943, tj. dok okupator nije formirao
kvislinke jedinice Kosovski puk (nakon kapitulacije Italije) i naroito u 1944,
SS-diviziju Skenderbeg.
Jo dok je trajao aprilski rat, poeli su paliti vojne magazine i blokirati
putove. Ali u isto vrijeme andari i letei odredi kolonista, srpske nacionalnosti ubijali su Albance. Tako su izmeu ll. i 13. aprila ubijena pred kuama ili
zaklana bajonetima u rogovskoj damiji 62 katolika Albanca iz Bistraina
kod akovice. Time su najavljeni budui etniki zloini i ujedno je prueno
odlino opravdanje kvislinkim elementima za njihova orgijanja.
Nijemce su doekivali begovi i politiari koji su i u Kraljevini bili vladajui
sloj. Poele su paljevine naseljenikih sela. Do jula 1941. spaljena su sva sela,
osim dva. Bande palikua bile su sastavljene uglavnom od ljudi koji su doli iz
Albanije, a organizatori su bili begovi i faistiki orijentirani elementi. Poslije
su se postepeno pridruivali seljaci, susjedi naseljenikih sela (Miljkovi, nasto
7). Hiljade izbjeglica (Miljkovi procjenjuje vie od 30.000) bjeali su prema
sjeveru ili jugu da spase goli ivot. Navodim autentian opis jezivih scena iz
pisma Milije epanovia:
Selo je spaljeno uz pokli o pokolju svega mukog. Majka je zgrabila
dvoje muke dece i ... odnela u katoliko selo. Pet mojih sestara, jedna drugoj
do uha, ostavila je u zgaritu jedne kue koja je prethodne noi spaljena bogu
i sudbini na amanet. Poginulo je 3 seljaka i jedno dete. Leevi su spaljeni na
lomai od kolja. ene su se nou vratile i pokupile ensku decu, nije bilo
nasilja, jo je u Albancu tinjao tradicionalni etos i patos, posebno prema nejai

74

i enama. Beskrajna kolona nejai, dece, majki, staraca (odrasli su ili bespuima) vukla se Rugovskom klisurom i u beskraj kao crna zmijurina uz visoki
snc::gom pokriveni akor, prema beznau, gladi, snenim vejavicama, zbegovima, logorima. Naizmaku iz Pei majka baca dete u kolevci i skae za njim;
dalje uz rugovske zai boje druga majka baca dete, ali nema snage da se
strmoglavi za njim, noktima razara lice i oi, prethodno stavljajui belu krpu
preko crne marame, nastavlja da ide pravcem koji ju vodi u ponor. Moja
majka iako vue sedmero male dece - ja sam bio najstariji - u jednom spletu
granja u Bistrici vidi devojicu zlatnih uvojaka, silazi i kako tako sahranjuje
ju. U jednom trenutku rugovskog pakla i sama pada u iskuenje: poziva nas
troje odraslije dece i kae 'idite sa kolonom nek vam bog pomogne' i kree
prema litici visokoj i preko dvesta metara da se strmoglavi sa etiri male sestre.
Mi ciimo: Baci.i nas! Nesretnica odustaje. Na rubu akara, u Bjelu, saekuje
Milorad svoju suprugu Peru. U koloni je rodila devojicu i nosi je u smotuljku.
Na leima nosi rahitinu devojicu od 5 g. Poljku ... 'Kud ih nosi?' Nesretnica uti. Otac uzima smotuljak irahitinu devojicu i baca u Bistricu,
pretvara se u hrpu koja grize zemlju i rida. *
Takvi se prizori ne zaboravljuju. Oni postaju izvor novih osveta. Takve
stravine prizore doivio sam i sam kada sam nailazio na ustake zloine. Svi
nai narodi imali su svoje ustae, etnike, bjelogardejce, baliste. Ali, imali su
i partizane koji su oprali sramne ljage. Tih partizana na Kosovu bilo je malo.
U isto su vrijeme kosovske kvislinke jedinice posluile okupatoru kao
pomona sila u obraunavanju s narodnooslobodilakim pokretom u Albaniji, Crnoj Gori i Makedoniji.
Sredinom juna Kosovo posjeuje Mustafa Kroja, predsjednik marionetske
albanske vlade. On odrava sastanke na kojima govori da treba nastojati da
se srpski ivalj na Kosovu i Metohiji to pre smeni ... Sve starosedioce Srbe
oglasiti kolonistima i kao takve preko albanskih i talijanskih vlasti poslati
u koncentracione logore u Albaniji. Naseljenike Srbe treba ubijati (Miloevi, 54). Sada poinje ubijanje i odvoenje u koncentracione logore.
Ta nasilja iskoritavaju Kosta Peanac i Draa Mihailovi te pod parolom
borbe protiv Albanaca j Turaka (muslimana) okupljaju izbjeglice u etnikim
formacijama. Ve u junu 1942. formiran je tab Kosovskog etnikog kor.. Selo so!! zvalo Gornji Bite u Metohiji. Ova se tragedija donekle mogl,! izbjei. epanovi
da su Siptari naseljenike itavih dva meseca upozoravali da idu preko Cakora jer dolaze zla
vremena. Uz to su im savetovali da iznesu stoku, ito, pokretne i druge stvari. Naseljenici nisu
otili, jer su naivno vjerovali da e okupator uspostaviti red i mir pa e se moi opstati. Ponaanje
albanskih komija bilo je slino i u drugim selima: pomagali su na razne naine onima koji su
morali izbjei. Sepanovi izvjetava o dva karakteristina sluaja. Mehmet Alija nij~ spasio svog
pobratima Miraa Stijovia koji je ubijen 1941. Gri2;e ga savjest i on uzima puku .. ideJedom
od kue do kue, oduzima pljakaima stoku, kola, plugove i ostalo, zatim zavrgne iza Cakora
i sve preda Miraevoj porodici. Karakteristian je i epilog: Kasnije nai (sic!) su ga neopravdano
prebili, od ega je umro. Drugi je sluaj Rama Binjaka iz Ratia, koji je aprila 1941, sabrao
prvake iptarskih sela opina Rzni, Deani i drugih i rekao: "Crnogorci moraju za Crnu Goru,
ali nemoj kom Crnogorcu dok se povlai dlaka da fali s glave, inae duguje krv Ramu Binjaku.
Recenzent Z. Can a istie da navod nije toan, a isto tako da selo Bite ne postoji.
istie

75

pusa, a 1943. Drugi kosovski korpus od 1200 boraca, veinom izbjeglica*

(Miloevi, 356-7).
Sekretar Oblasnog komiteta Boro Vukmirovi referira 1942: Potpomognute faizmom mase tjeraju naseljenike." Na istom partijskom savjetovanju
Emin Duraku objanjava: iptarski narod Kosova ... napaen i nacionalno
ugnjeten, sa nestrpljenjem je oekivao promenu situacije, oekivao je svoje
osloboenje ispod reakcionarnog reima jugoslovenskih vlada, ali, na alost,
nije bio u stanju da razlikuje jugoslovenski narod od jugoslovenske vlade,
svaljujui na ugnjetene narode Jugoslavije odgovornost za eksploatatorske
postupke i reakcionarnu politiku vladajuih krugova Jugoslavije. U jec:lnom
partijskom uputstvu poetkom 1944. konstatira se: Dosadanje iskustvo
pokazalo je da oni (Albanci) pre i lake ulaze u borbu protiv okupatora nego
to primaju jedinstvo sa Srbima. A sekretar PK Pavle Jovievi izvjetava
u isto vrijeme CK KPJ: Za iptare na ovom (italijanskom) dijelu Kosova
glavni su i jedini neprijatelj Srbi, a naroito naseljenici. U izvjetaju za CK
KPJ Tempo sredinom 1943. pie: U mjesecu aprilu boravio sam na Kosovu
i Metohiji gdje sam naiao na zaista teku situaciju. Partijske organizacije
zauzimale su jedan suvie sektaki stav po pitanju okupljanja svih grupa
u nacionalnooslobodilakom frontu naroda Kosmeta. Naroito su se sektaki
odnosili prema nacionalistikim iptarskim grupama, koje su istina ovinistiki raspoloene prema Srbima, ali su istovremeno neprijateljski raspoloene
prema italijanskom okupatoru (Rajovi, 164-165). Komunistika partija
nije uspjela obrazovati masovnu bazu, partizanski odredi formirani su sporo
i nije stvoren osloboeni teritorij, kao to je to bio sluaj u svim ostalim
krajevima Jugoslavije i u samoj Albaniji.
Albansko stanovnitvo spontano se suprotstavilo iseljavanju starosjedilaca, posebno godine 1944. (Miloevi, 55). No, organiziran je takoer
antifaistiki otpor Albanaca. Najjai je bio u akovici. Godine 1942. Emin
Duraku pismeno zahtijeva, a partijski rukovodioci akovice usmeno saopa
vaju taj zahtjev mjesnim vlastima, da se Crnogorci ne teroriziraju i da se ne
iseljavaju izbjeglice koji su se sklonili u Pe, i poslije, da se sprijee nasilja
kvislinga Xhafera Deve nad Srbima i Crnogorcima, kakva je poinio u Pei,
Mitrovici i drugdje. Kad se Deva pojavio u akovici, mjesni prvaci i lanovi
Narodnooslobodilakog odbora obavijestili su ga da oni ele ivjeti u miru sa
svojim sugraanima Srbima. A kad je zatim Deva najavio da e on obraunati
sa Srbima, oni mu odgovorie da mora poeti od njih - i Srbi ostadoe
nedirnuti. U akovici su se slobodno sklanjali ilegalci, nije bila otkrivena
nijedna od ilegalnih baza, dolazile su jedinice narodnooslobodilake vojske.
Nakon kapitulacije Italije, akovicu je oslobodio Odred Bajram Curri i ona
je za krae vrijeme bila jedini osloboeni grad na Kosovu (SUBNOR, 10-11).
Meutim, akovica je bila vie izuzetak nego pravilo.

U toku okupacije Kosovari su bili mobilizirani za borbu protiv partizana,

koje su im kvislinzi predstavljali kao ljude koji ele uspostaviti Staru Jugoslaviju, pa e im zemlja, kole, zastava itd. opet biti oduzeti. Faistike organjzacije stvarane su od vrha pa sve do najmanjega sela. Domai komunisti nisu se
smjeli nigdje pokazati, jer su prikazivani kao izdajnici albanskog naroda (ali
na komuniste iz Albanije gledalo se drugaije, jer su oni doli kao uitelji i bili
nai, zbog toga se rad s narodom obavljao preko tih doljaka).
I tako, umjesto trijumfalnog osloboenja zemlje vlastitim snagama, u trenutku istjerivanja okupatora na Kosovu je buknuo kontrarevolucionarni
ustanak u kojem je uestvovalo oko 30.000 Albanaca. O drenikom ustanku
kao i onom to mu je prethodilo i slijedilo jo nije napisana nikakva studija,
a postojee su verzije kontradiktorne. Moja ocjena zasniva se na fragmentarnim podacima iz literature i prikupljenim od oividaca. Organizatori ustanka,
pripadnici vladajueg sloja i suradnici okupatora, irili su glasine o srpskoj
i komunistikoj osveti. S obzirom na vlastito iskustvo s prijanjim jugoslavenskim reimima i svjesni da su stvarno bili povezani s okupatorom protiv
kojega se digla cijela Jugoslavija, uz odsutnost partizanskog utjecaja u vlastitoj
sredini, albanskim se seljacima najavljivanje osvete inilo sasvim realno i oni
su prilino masovno podrali svoje kvislinke voe, i razne odmetnike -iz
narodnooslobodilake vojske.
Za ocjenu ovog dogaaja vano je uoiti da nije bilo govora o nekom
separatizmu, otcjepljenju od Jugoslavije i pripajanju Albaniji. aban Polua
voa bune iz kaakog kraja Drenice, svojim je pristalicama rekao da ih
komunisti hoe poslati na srijemski front da tamo izginu, da e im oduzeti
ene i djecu, njive i livade, da e se svi hraniti na kazanima u logorima.
Uznemireni i onespokojeni u svom patrijarhalnom nainu ivota prijetnjarp.a
novog, nepoznatog, neizvjesnog, pobunjenici su se okretali staroj kraljevini,-.
koju, kakva god bila, ipak su poznavali i prizivali su kralja Petra (informacija
M. epanovia). Drugi voa bune, Adem Voca, ija je obitelj bila bliska
bivem kraljevskom dvoru, traio je meu ostalim da se albanske jedinice ne
alju na srijemski front nego da ostanu na Kosovu da ga brane od etnika ike
Markovia (akovi, s.246).
Prilikom ulaska u Kosovo i partizani su uinili pogreke s kobnim posljedicama. Miladin Popovi izvjetava: Usled hapenja i razoruanja i nepravilnog rada vojske, doli smo u prilino teku situaciju. Bande nisu unitene,
narod nismo uspeli razoruati nego se uplaen poeo sklanjati od vlasti.
U ovakvoj situaciji mase politiki nasedaju lako tuim i neprijateljskim
parolama, pa ih lako mobiliu (Glii u Dautovi, 27). Pokualo se jednom
metodom, kojom su uvijek postizani dobri rezultati: mobilizirani su Albanci
da se zajedno s drugim partizanskim jedinicama bore na srijemskom frontu
kako bi se na taj nain rehabilitirali. Odlazak na front iao je teko, jer su
kvislinzi irili propagandu da e Albance, budui da se ide preko Srbije, etnici
poklati. Nakon to su neke jedinice ve bile u pokretu, proirile su se glasine

* Oba korpusa unitili su srpski partizani u 1944.

76

77

da se na Kosovu progone i ubijaju nevini ljudi. Tada se vea grupa mobiliziranih odmetnula s orujem i u januaru je poela spomenuta pobuna. Dei kraja
februara pobuna je uglavnom uguena s pomou vojnih jedinica veliine jedne
armije. Umjesto da istjeruje okupatore, ta se armija obraunavala s kvislinzima. Na Kosovu je uvedena vojna uprava. Pet dana poslije, 13. marta 1945,
ubijen je Miladin Popovi. Ostala su nerazjanjena ubojstva dvojice albanskih
prvoboraca Qamila Hosche i Abdulaha Krashnice.
U guenju pobune uestvovali su ~ Albanci, borci partizanskih jedinica.
Moe se istaknuti primjer odreda Operativnog taba, iji su borci bili iskljuivo albanski skoj evci. Nijedan nije dezertirao, a njihovom komandantu
prvoborcu Ibrahimu Trnavciju e osam godina poslije na osnovi lane optube
biti oduzet poslaniki imunitet, bit e uhapen i otpremljen na Goli otok.
A nakon 24 godine, to zatvora to drugih maltretiranja, bit e potpuno
rehabilitiran (Politika, 18. VIII. 87). Na Golom otoku ni kriv ni duan nekoliko je godina bio zatoen i prvoborac Qamil Brovina, bivi komesar Sedme
kosmetske brigade. Poslije je rehabilitiran.
Sve su to paradoksi Kosova, rezultat nesretne historije tog kraja. I ta
historija kao da se nastavlja: u Novu Jugoslaviju Kosovo ulazi s tekom
hipotekom.
Pred kraj 1944. javi se opet Vasa ubrilovi jednim referatom o manjinskom problemu u Novoj Jugoslaviji. U njemu kae:
Kod nas, kao i svugde u Evropi, pokazalo se da nikakva popustljivost nije
u stanju da odvrati tenje pojedinih manjina da se preko granica drava veu
sa svojim maticama - zemljama. Nasuprot, jo pre rata zapaeno je jaanje
. separatistikih tenji I)acionalnih manjina u svim dravama, pa i naoj. Sve
povlastice, kulturne i privredne, posluile su im samo za to da ih iskoriste kao
sredstvo za razbijanje drava u kojima su ivele.
Zbog toga manjine treba iseliti, a redoslijed po vanosti jest sljedei:
Nijemci, Maaari, Arnauti, Talijani, Rumunji. to se tie Albanaca, simpatije
koje mi oseamo prema narodu u Albaniji, ne smeju nas omesti da rasistimo
raune s kvislinkim razbojnicima Kosova i Metohije. A poto u pitanju
Arnauta Stare Srbije i Makedonije moramo i da etniki zavladamo (moj
kurziv) Kosovom i Metohijom, a da izbegnemo sukob sa susednim albanskim
narodom, tu treba jo smiljenije i praktinije raditi nego u Vojvodini. - Ovaj
tekst se, po svoj prilici, moe uzeti kao prva formulacija ideje o etniki istom
Kosovu. Pri tom nije bitno o kojoj se naciji radi: nacije su razliite, ali su ideje
iste; nacionalizmi su simetrini.
ubrilovi nije jedini tako mislio. No, nova partizanska vlast nije ni
pomiljala da na takav nain rjeava manjinsko pitanje. Osim Volksdeutschera, koji su se svojim postupcima sami izopili, nijedna manjina nije iseljavana.
A na Kosovu umjesto da se provodi iseljavanje formirana je Komisija za
reformu agrarne reforme. Svi su doseljenici morali dokazati pravo na zemlju.
78

Kolaboracionisti se nisu smjeli vratiti. Zemlja koja je bila nepravilno oduzeta,

(prema procjeni Miljkovia, bilo je oko 18 do 20 posto oduzete zemlje),
vra.ena je albanskim vlasnicima, a doseljenicima je dana druga zemlja,
uglavnom izvan Kosova. Nesretni kolonisti stradali su i trei put.

79

cima reakcionarnih snaga i da e onda biti likvidirani. Znaajna je pojedinost

da je etvrta kosovsko-metohijska brigada formirana u Krumi na albanskom
teritoriju.
-Prva i etvrta kosovsko-metohijska brigada zajedno s Treom i Petom
brigadom NOV-a Albanije oslobodile su Metohiju. Dan nakon osloboenja
Pei i Prizrena u novembru 1944. pisao je u Borbi Radovan Zogovi: Mi
i Albanci u toku svoje novije historije nikada nijesmo ratovali zajedno za
vlastite i balkanske interese. U toku oslobodilake borbe protiv faistikih
osvajaa albanski narod i njegovi partizanski odredi ... bili su najvjerniji
i najistrajniji balkanski saradnici jugoslavenskih naroda - isto onako kao i mi
njihovi ... Mi nijesmo imali mogunost da jedni drugima ukaemo neposredno vojniku pomo, ali kada su faistiki okupatori i njihovi sudionici
preduzimali ofenzive na albanske patriote, mi smo odmah pojaavali djelatnost na svom frontu. Kako su Nijemci i !talijani polazili u ofanzive na nau
Narodno-oslobodilaku vojsku, albanski patrioti napadali su naeg zajedni
kog neprijatelja na svom sektoru. Odatle su se, i tako, raali saradniki odnosi
i drugarska osjeanja izmeu naeg i albanskog naroda i naih vojski. Zajedniko osloboenje Pei i Prizrena, to je dokaz oruanog bratstva nove Jugoslavije i nove Albanije ... (Zogovi, s.323). Prije su jugoslavenski partizani
pomogli albanskim u oslobaanju Pikopeje, Debra, Luma i Tropoja.
Druga, Trea i Peta kosovsko-metohijska brigada, zajedno sa srpskim
partizanima i uz ukljuivanje bugarskih jedinica, oslobodile su Kosovo.
S kasnijim mobiliziranjem narodnooslobodilaka vojska narasla je na 50.000
boraca. Albanci su dali 12 narodnih heroja. Meutim, sve do 1944. kosovski
partizani nisu uspjeli na due vrijeme formirati osloboeni teritorij. Borbe su
se vodile izvan Kosova, u Makedoniji, Albaniji, Crnoj Gori i Srbiji.
S druge strane granice, u Albaniji, komunistike partije nije bilo. Postojalo
je nekoliko grupa koje su se meusobno gloile. Delegati KPJ Miladin Popovi
i Duan Mugoa pomogli su da se te grupe ujedine, pa je 8. novembra 1941.
godine osnovana KP Albanije. Pbpovi i Mugoa ostali su i narednih godina
na radu u Albaniji. Nakon organizacijske konsolidacije KPA povela je narodnooslobodilaku borbu u Albaniji odravajui bliske kontakte s KPJ, koja je
pomagala vojnim i politikim savjetima i slala svoje kadrove. Albanski
partizani prelazili su povremeno na kosovski teritorij i uestvovali su u kona
nom osloboenju junih dijelova Jugoslavije s dvije divizije.
Krajem 1943. baza Oblasnog komiteta KPJ i Glavnog taba za Kosovo
i Metohiju nalazila se na albanskom teritoriju u akovikoj Malesiji. Taj je
teren tada drao kosovski odred Bajram Curri. U neposrednoj blizini te
baze u selu Bujanu (Bunjaju), kotar Tropoja, Oblasni komitet i Glavni tab
sazvali su Osnivaku konferenciju Narodnooslobodilakog odbora za Kosovo
i Dukain: Konferencija je odrana od 31. decembra 1943. do 2. januara

7. Konferencija u Bujanu

Kosovo do Konferencije i neposredno poslije nje

Uoi

rata na Kosovu je bilo 239 lanova KPJ, od ega samo 23 Albanca. Veina su bili crnogorski kolonisti. Nakon talijanske okupacije neprijateljski raspoloeno stanovnitvo i naroito emigranti-povratnici iz Albanije
pritiscima, maltretiranjem, paljevinama i progonima prisilili su veliku veinu
kolonista da napuste Kosovo. Sa svojim obiteljima otili su i lanovi Partije.
Tako se brojana snaga Partije jo vie smanjila, to malobrojno lanstvo nije
moglo uspjeno organizirati narodnooslobodilaku borbu meu stanovnitvom koje je Talijane doekalo kao oslobodioce.
U prva tri partizanska odreda, koji su formirani u toku 1941. (Kopaoniki, Metohijski, Kosovski) nije bilo Albanaca. Prvi albanski partizanski
odred Zejnel Ajdini, formiran je u septembru 1942, a drugi, Emin
Duraku, u januaru 1943. Tada je formirana i eta, poslije bataljon, Bajram
Curri, koji je u januaru 1944. udruen s albanskim bataljonom Per1at
Rexhepi u Malesijski narodnooslobodilaki partizanski odred. Taj se odred
borio uz jugoslavensko-albansku granicu. Slino je kod Debra bio prebaen
albanski partizanski bataljon Haxhi Lleshi, koji se borio zajedno s makedonskim partizanima. Albanci oko Preeva i u Crnoj Gori odlazili su pojedinano u srpske i crnogorske partizanske jedinice oq. 1941.
Godine 1943. osnovan je na ari Glavni tab NOV-a i PO za Kosmet.
U augustu iste godine formiran je Kievsko-debarski partizanski odred, koji je
prerastao u etvrtu, odnosno Sedmu alb~nsku udarnu brigadu, koja je
uestvovala u proboju srijemskog fronta i oslobaanju Beograda i Zagreba.
Tri mjeseca poslije formirana je Makedonsko-kosovska udarna brigada
u kojoj su se pored Makedonaca borili Srbi, Crnogorci, Albanci i drugi.
Brigada je svoje borbene zadatke izvravala u Makedoniji, Grkoj i Albaniji.
Narodnooslobodilaka borba na Kosovu postaje masovnija kad je u maju
1944. formirana Prva kosovska brigada, a zatim, do osloboenja Kosova
i Metohije u novembru iste godine, pet kosovsko-metohijskih brigada. Sedma
je formirana u akovici neposredno nakon osloboenja grada. U poetku
u Drugoj, Treoj i Petoj brigadi nije bilo Albanaca (Deletovi, s. 74). Mladi
Kosovari rado stupaju u albanske brigade, s Kosova ili iz Albanije, ali veoma
nerado ulaze u mjeovite brigade, jer se plae da e biti proglaeni pripadni80

Misli se na Rrafshi Dukagjinit, Dukainsku niziju, koja odgovara Metohiji. Brdoviti

se nalazi s druge strane granice, u Albaniji. - Konferenciju je neposredno sazvao Pavle

Dukain

Kosovsko pitanje

81

1944. Bio je pozvan 61 uesnik, stiglo ih je 49, od kojih je 41 bio Albanac,

1 Musliman te 7 Srba i Crnogoraca. Od Albanaca je 10 bilo delegata
narodnooslobodilake vojske Albanije. Od 12 delegata koji nisu stigli petorica
su bili Srbi, dvojica su zakasnili, a trojica su bili ubijeni. Srbi su se na Kosovu
mnogo tee kretali od Albanaca (Hoda F., Borba, 20. VI. 1987). Ako se
raunaju i kandidati koji nisu stigli, odnos Albanaca i nealbanaca bio je 79:2l.
Konferencija je uivala gostoprimstvo Narodnooslobodilakog odbora za
Tropoju. Osiguravali su je pratea eta Glavnog taba i Skadarski bataljon.
Predstavnik tog bataljona ponosno je pozdravio Konferenciju izjavom: Konferencija moe mirno da radi, jer je borci ovog bataljona obezbe~ju
(akovi, 228).
Danas se prisustvo onih 10 delegata koji se nazivaju stranim dravljanima,
kritizira i sumnja se u autentinost Konferencije. Da bi se ispravnije razumjele
tadanje prilike i shvaanja, navodim odlomak iz izlaganja delegata Bataljona
Pedat Rexhepi:
U dananjoj borbi ne postoje granice za narodnooslobodilake vojske.
Gdje god su faisti, mi emo ih goniti i unitavati. Ako bude potrebno, NOV
Albanije moe otii do Beograda, a NOV Jugoslavije do Argirokastra, da
isteraju faistikog okupatora (Saliu, 25).
Nije prolo ni godinu dana, a NOV Albanije zaista je krenuo prema
Beogradu.
Danas kritiari Bujanske konferencije dokazuju njezinu antijugoslavensku
. orijentaciju prisustvom Albanaca i Albanije na Konferenciji. Takva je kritika
sasvim neosnovana, jer se u to vrijeme na odnose izmeu dviju zemalja gledalo
potpuno drugaije nego danas. Zapravo gledalo se kao na jednu zemlju.
Budui da su jugoslavenski stavovi poznati, navest u izriito samo albanska
shvaanja. U svom dnevniku general Vojin Todorovi, koji je dva puta bio
jugoslavenski vojni izaslanik kod albanskih partizana, zabiljeio je ovo:
Borci i rukovodioci ... pokazuju velike simpatije prema NOV, i svuda gdje
smo doli, srdano smo primljeni. Kod svih vlada velika ljubav prema
narodima Jugoslavije, a po tabovima svuda istiu slike marala Tita ...
I svuda istiu bratstvo i jedinstvo balkanskih naroda, federativno ureenje
Balkana - Balkansku Uniju! (Borba, 9.1.1989, s.15; kurziv moj). Identina
su zapaanja Nijaza Dizdarevia, koji je u augustu 1944. postavljen za
sekretara Vojne misije NOV-a Jugoslavije u Albaniji:
Otkako sam stigao na tlo Albanije, stalno su nam Albanci-borci, patrioti
i rukovodioci postavljali pitanje kada emo se ujediniti u jednu dravu
(kurziv moj). Zajednika borba i isti ciljevi koje smo sebi postavljali,
Jovievi,

koji 15. decembra pie sekretaru OK za Metohiju Ismetu Shaqiriju: "Poto vie ne
moemo odlagati konferenciju, to odmah po prijemu ovog pisma pozovi sve delegate i izvesti
o tome Fadilja [Hodu] da doe kako zna tj. organizujte mu prebacivanje (Trifkovi, BORBA,22. II. 1989, s. 11).

82

stvorili su svijest o povezanosti sudbina... Okolina vrhovnog taba,

ministri i lanovi Vijea izraavaju pri svakom susretu s nama velike
- simpatije za jugoslavenske partizane i nadu da emo imati poslije rata jo
vre veze. ak se moda i suvie otvoreno izjanjavaju za konfederaciju
s nama. I to je najopasnije, oni time daju adute u ruke reakciji i ona
napada pokret najvie na toj taki. To jest da narodno-oslobodilaki
pokret Albanije radi za Beograd i za predavanje Kosmeta Titu (kurziv
moj i Dizdarevi, ss. 37, 39 i 104).
Ako je bilo nekog mijeanja u unutranje poslove druge zemlje, onda je to
- kako konstatira Dizdarevi (s. 36) - bilo prije svega mijeanje Jugoslavena
u poslove Albanije. No, i ,to mijeanje treba otpisati, jer ga u to vrijeme
nitko nije takvim smatrao.

Rezolucija Konferencije
Konferencija je ula u historiju Kosova zbog jednog kontroverznog
odlomka iz Rezolucije koji citiram u cijelosti:
Kosovo i Metohija je kraj koji je naseljen najveim dijelom iptarskim
narodom, a koji kao i uvijek tako i danas - eli da se ujedini sa ipnijom
(Albanijom). Prema tome osjeamo za dunost ukazati pravi put kojim treba
da poe iptarski narod da bi ostvario svoje tenje. Jedini put da se iptari
Kosova i Metohije ujedine sa ipnijom jeste zajednika borba s ostalim
narodima Jugoslavije protiv okupatora i njegovih sluga. Jer je to jedini put da
se izvojuje sloboda, kada e svi narodi pa i iptari biti u ~ogunosti da se
izjasne o svojoj sudbini sa pravom na samoopredjeljenje do otcjepljenja.
Garancija za ovo jest Narodno-oslobodilaka vojska Jugoslavije kao i NOV
ipnije sa kojom je usko povezana (Rajovi, 209).
U posljednjih dvadeset godina taj se stav napada kao separatistiki i trai
se da bude poniten, zapravo dokazuje se nelegalnost Konferencije. S druge
strane, dananja iredenta dokazuje svoju legitimnost pozivanjem na Bujan.
Pokuat emo Bujansku konferenciju uklopiti u historijski okvir onoga vremena.
Mjesec dana prije bilo je odrano Drugo zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu, za
ije zakljuke uesnici Bujanske konferencije nisu znali, a na zasje~anje nisu
bili pozvani. S druge strane, AVNOJ nije spomenuo iptare: Nastao je
odreen politiki vakuum koji je trebalo nekako popuniti. Pitanje Kosova
Niti je jugoslavensko vodstvo imalo neku j~snu pred?dbu o Albancim~. To .d~bro ilustr~~~
zgoda s Nijazom Dizdareviem prilikom njegova Imenovanja za sekretara VOjne misIJe u AlbanIJI.
Kad se pred odlazak na dunost Dizdarevi javio Aleksandru Rankoviu, on mi je na poetku
razgovora rekao da nitko od lanova Misije ne govori nijedan strani jezik i napomenuo je da je
dobro to ja znam turski. A poto su turski i albanski bliski, nee biti problema u sporazumi;eva6"

83

i inae je pokretano u raznim prilikama. U jednom pismu za CK KPJ od jula

1943. Miladin Popovi upozorava: Na CK postavlja pitanje Makedonije,
Slovenije (okupirane pod Ital.) , njemakih manjina itd, a o Kosovu se ~e
govori. To i ne bi tako teko izgledalo da to pitanje ne postavlja i ne interesuje
jedan dio 'liberalne' albanske gospode i dio albanskih rodoljuba koji se ve
nalaze u borbi ... Buroazija to pitanje odreeno postavlja ... Isto pitanje
raznonacional. i postojanje mrnje i tenja za osvetom. Tu je stvarno teak
problem kako zauzeti odluni stav a da se ne izazove mrnja kod jedne od
glavnih nacija ... To voenje rauna ... osporavalo nam je zauzeti odluni
stav, nego smo stalno podvlaili parolu o samoopredjeljenju sjutra. Na taj se
nain nije mogao mobilisati al. narod u borbu protiv okupatora 'oslobodioca'.
I razni ovinistiki elementi su sa raznim parolama uspijevali ... da zavedu
albanske mase u borbu protiv 'slovenstva' Srba ... samo u rei moje miljenje
da treba po pitanju K. i M. da izmijeni dosadanje dranje i al. partija, a i naa.
Nai jedno reenje kako zadovoljiti pitanje Kosrneta u cjelini (akovi,
401-402).
Meutim, takvog rjeenja nije bilo. U odgovoru CK KPJ od 2. decembra
1943. adresiranom na CK KP Albanije kae se: Kada se radi o nacionalnom
pitanju, treba imati u vidu dve injenice: Prvo, svaka nacija ima pravo na
samoopredeljenje, ukljuivi i otcepljenje (kurziv moj). Drugo, mi ne podupiremo sve nacionalne pokrete - nego samo one koji su zaista na djelu protiv
imperijalizma. To znai da Albanci u Kosovu i Metohiji imaju pravo da se
opredele kada hoe i kako ele ... Drug Milo (Miladin Popovi) nema pravo
kada tvrdi da bi naa (i albanska) Partija trebale da izmene svoj stav po pitanju
Kosova i Metohije i kada Kosovo i Metohiju uporeuje s Istrom. Nakon
sloma Italije valjalo je energino pokrenuti pitanje Istre da ne ostane u sklopu
Italije. A na Kosovu tek treba razviti narodnooslobodilaki pokret i oruanu
borbu protiv okupatora. Pismo se zavrava konstatacijom: NovaJugoslavija
koja nastaje bie zemlja slobodnih naroda, pa, prema tome, u njoj nee biti
mesta nacionalnom ugnjetavanju ni albanske manjine. Ali - da bi se to uvidelo
i izvojevalo, da bi se izvojevala i sama slobodna Albanija, treba se ... pre svega
boriti protiv nemakih zavojevaa i njihovih slugu (akovi, 381-82).
Slian stav zauzet je i u vezi s bujanskom rezolucijom. U pismu CK KPJ od
28. marta 1944. poslanom Oblasnom komitetu KPJ za Kosovo i Metohiju ne
spominje se separatizam, ali nema ni podrke da se donese bilo kakva odluka.
Kae se: Rad oko Oblasnog odbora u osnovi je pravilan, a proglas je pravilan
i lepo Mi vam, u vezi s tim, ukazujemo na to - kako treba da priete
nacionalnom pitanju. Istie se da odluke AVNOJ-a omoguuju pravo na
samoopredelenje. Meutim, to pravo moe da se stekne, da se izvojuje
samo borbom i u borbi protiv imperijalizma ... Slijedi zakljuak: Danas se,
,!iu s albanskim ~TUgovima (kurziv moj) ... Rekao sam Rankoviu da je slinost izmeu turskog
I albanskog kao Izmeu turskog i srpskohrvatskog. On se malo zamislio a onda je odmahnuo
rukom rekavi da je sada sve gotovo i da se snalazimo kako znamo (Di~darevi, s. 15).

84

drugovi, radi ne o tome da se razgranii Albanija i Jugoslavija - obe okupirane

od Nemaca - nego da se obe, oruanom borbom, oslobode od njih. Zato
svako postavljanje pitanja razgranienja - u stvari pomae Nemcima da
podstiu jedan narod protiv drugoga (akovi, 383-84).
Iz ove se razmjene pisama vidi da vodstvo KPJ ne prigovara Kosovarima
zbog sadraja rezolucije nego zato to su s njom preuranili. Potvreno je
naelo samoopredjeljenja, ali nikakva odluka nije donesena. Opcije su ostavljene otvorenima. Ponovno je naglaeno da legitimnost bilo kojega politikog
zahtjeva ovisi o uestvovanju u zajednikoj borbi.' Uostalom, to isto bilo je
reeno i prije Bujana. U pismu CK KP Albanije Ivan Milutinovi kae:
Iz pisma druga~Tita vidite kakav je i njegov stav po pitanju onog dijela
Albanije koji je pripao Jugoslaviji i kakav stav trebate imati prema tom dijelu
Albanaca. Ponovno .vam naglaavam da ne smijete dozvoliti da vi zauzmete
stav kao to ga zauzima reakcionarna albanska buroazija, naime da e se taj
dio jo sada prikljuiti Albaniji, ve da putem borbe, i to zajednike, trebamo
osloboditi te krajeve od okupatora i svih domaih izdajnika, a docnije e se
narodi izjasniti ta hoe i kuda hoe (akovi, 395; kurziv moj). U danim
uvjetima teko da je bilo mogue zauzeti neki drugi principijelan stav koji bi
bio u skladu s interesima revolucije.
Ovaj posljednji zakljuak moe se ilustrirati malom spekulacijom o dva
alternativna scenarija.
Da je na Kosovu bila jaa partijska organizacija i da se snano razmahala
partizanska borba protiv okupatora, Kosovo bi iz rata vjerojatno izalo kao
sedma republika. Da je ostvarena federacija s Albanijom, Kosovo bi se
ujedinilo u federalnu albansku republiku. Historija je odabrala trei scenarij
prema kojem je Kosovo postalo autonomna pokrajina u sklopu federalne.
Srbije.**
. .Taj se stav dosljedno povlai kroz cijeli NOB, a formulirao ga je Tito
o~Jav)Jenom u Prol~ter~: PitaI?-Je M.ake?onije, pit~nje Kosova i Metohije,
pitanje ~ats~e, pitanje SloveniJe, pitanje Bosne I Hercegovine . lako e

jo 1942. u lanku
pitanje Crne Gore,
se rijeiti na ope
zadovoljStvo SVih, samo na taj nain to e ga rjeavati narod, a to pravo svaki narod stie
s pukom u ruci, u ovoj dananjoj Narodnooslobodilakoj borbi (Hasani, 296).
'
* * Zanimljivo je navesti i svjedoenja etvorice suvremenika: Svetozara Vukmanovia
-Tempa, ?elegat~ CK KPJ i Vrhovnog taba NOVJ, i dvojice Albanaca uesnika Bujanske
konferenCIJe, Fadila Hoxhe, komandanta Glavnog taba, i Mehmeda Hoxhe, jednog od sastavljaa Rezolucije, kao i Pavla Jovievia. Tempo u uputstvu Oblasnom komitetu od 2. oktobra
1943. pie: Sto se tie buduih granica izmeu Jugoslavije i ipnije, to e se reavati u bratskoj
slozi i sar~~~ji ... K.~~o e. se vriti ta reorga~izacija, to e zavisiti od razvoja politike situacije
u JugoslavIJI I AlbanlJl. U Jednom razgovoru IZ 1958. Fadil Hoxha iznio je kako je za vrijeme rata
objanjavao da ako u Jugoslaviji pobedi revolucija, a ne pobedi u Albaniji, onda emo mi biti
u Jugoslaviji, a ako revolucija pobedi i u Jugoslaviji i u Albaniji, onda e to pitanje da se rei
marks!stiki, tj. sa~oopredelje~jem. No, poto je veina iptara na Kosovu i Metohiji, svakako e
to da Ide u AlbanlJu. Tri godme poslije Hoxha je ponovio isto i dodao: To nije bio moj stav
nego stav Obl~snog komiteta. Ovom dodatku proturjei izjava Predraga Ajtia, ratnog lana
Oblasnog komiteta: Eminentna tenja albanskih masa je da se zadovolje njihova nacionalna
prava, a nije se postavljalo pitanje otcepljenja. Na proslavi ID-godinjice Bujanske konferencije
Mehmed Hoxha, jedan od sastavljaa Rezolucije i ratni predsjednik Odbora, dao je ovakvu
ocjenu: Na osnovu ove rezolucije, posle osloboenja, narodi Kosova i Metohije svojom
slobodnom voljom odluili su da Kosovo i Metohija uu, kao Autonomna oblast u sastav

85

U stvari to i nisu spekulacije. Postoje dokumenti koji izraavaju ra~milja

nja iz tog vremena. Dvojica vodeih politikih linosti Srbije, Sreten Zujovi
i Blagoje Nekovi, zastupali su krajem 1944. i poetkom 1945. ove stavove.
U decembru 1944. odrava se u Beogradu sjednica jedinstvenog narodnooslobodilakog fronta Srbije na kojoj se formulirala Deklaracija o ciljevima
narodnooslobodilakog fronta Srbije. Tom prilikom ujovi je rekao:
to se tie Kosova, ono je nae i nema nikakve diskusije o tome. Ako bi se
Albanija organizirala na istim principima na kojima i mi, ne bismo imali nita
protiv da se nai Arnauti otcepe i pripadnu njoj (Miljkovi, nasto 5).
Na Treoj oblasnoj partijskoj konferenciji u martu 1945. sekretar CK
srpske partije Blagoje Nekovi daje ovo obrazloenje:
Pitanje odnosa gdje e pripasti Kosovo i Metohija - Albaniji ili Jugoslaviji - treba posmatrati tako da je danas demokratska i federativna
Jugoslavija najjaa demokratska sila na Balkanu, koja je jedina u stanju da
omogui bolji ivot i suradnju i zadovolji sve tenje iptarskog naroda, kao
i ostalih naroda. Kada se u Albaniji postigne potpuna pobeda pod
rukovodstvom narodnooslobodilakog pokreta, i izmene meunarodne
prilike, onda se nee postavljati pitanje granica izmeu Jugoslavije i Albanije (Miljkovi, 5).
U meuvremenu, u drugoj polovici februara 1945, kad jo nije savladana
pobuna na Kosovu, u CK KPJ u Beogradu odrava se kljuni sastanak kojem,
osim Kardelja, Rankovia, ilasa i Tempa, prisustvuju srpski rukovodioci
Nekovi i ujovi te kosovski rukovodioci Miladin Popovi i Fadil Hoxha.
Raspravljalo se o statusu Kosova. Kardelj je tada izjavio da bi najpravilnije
bilo da se Kosovo i Metohija prisajedine Albaniji, a da Albanija ue u federaciju s Jugoslavijom." No, budui da se u Albaniji narodnooslobodilaki
pokret jo nije uvrstio, a meunarodna je situacija bila vrlo nepovoljna
- saveznika intervencija u Grkoj - balkansko rjeenje nije dolazilo u obzir.
Nakon to su razmatrane sve mogue varijante, zakljueno je da e najispravnije rjeenje biti da se Kosovo i Metohija ujedine u jednu autonomnu oblast
i pripoje republici Srbiji (Miljkovi, 5; Dedijer 1984, 168-69).
Preostaje da zakljuimo. Na osnovi historijskih dokumenata moe se
prilino sigurno zakljuiti da tu konferenciju u ono vrijeme nitko nije smatrao
separatistikom ili upereno m protiv Jugoslavije. Zbog toga o spornom stavu

- koji je u Rezoluciju uao iz referata Mehmeda Hoxhe - nije bilo diskusije

(Miljkovi, nasto 12, ss. 56-57). Pretpostavljam da se smatralo samo po sebi
razumljivim da se albanski partizani bore protiv okupatora za ujedinjenje svog
naroda na socijalistikoj osnovi, kao i to da samo isticanje tog cilja moe
. pokrenuti iroke slojeve stanovnitva na borbu. S druge strane, politiko
vodstvo Jugoslavije polazilo je od aksioma da se Jugoslavija ne moe cijepati.
U tom okviru trebalo je rjeavati i albansko ujedinjenje. Bujanci nisu promislili
sve konzekvence svojih stavova i zato su bili kritizirani. Vodstvo NOB-a
smatralo je neoportunim da se u onom momentu o tome nairoko raspravlja.
A, osim toga svi su zaista dijelili romantino uvjerenje da e nakon istjerivanja
okupatora nastati nova epoha bratstva, jedinstva i sloge meu narodima, pa
e se sva pitanja rjeavati lako i bez sukoba.
Na taj nain ambivalentnost bujanske situacije prenesena je i u razdoblje
poslije osloboenja, koje naravno nije bilo bez sukoba i neslaganja, a ta su
Bujanu poela davati znaenja koja on nije imao. Kao i mnogo toga u kosovskoj historiji dobre namjere Konferencije nisu realizirane, oekivanja se nisu
ostvarila. Ali sama Konferencija ima za Kosovare isto historijsko znaenje kao
i sline partizanske konferencije za stanovnike drugih krajeva zemlje. Zbog
toga je godinjica Konferencije ula u kalendar slubenih proslava na Kosovu,
te je meu ostalim ustanovljena i Decembarska nagrada kao najznaajnija
nagrada na Kosovu. Slubeno se Bujanska konferencija proslavljala svakih
deset godina, ukljuivi i 1983, uz punu suglasnost srpskog i jugoslavenskog
politikog vodstva. Dananja kampanja protiv Bujana mora stoga biti duboko
uvredljiva za Albance.
Nedavno se nekoliko srpskih knjievnika s Kosova vratilo prije dobiv~ne
Decembarske nagrade. Obrazlaui taj postupak, Radoslav Zlatanovi pie:
... iz tampe saznao sam da je ova nagrada Kosova simboliki vezana za
takozvanu bujansku konferenciju ... S obzirom da je danas celoj Jugoslaviji
jasno da je na bujanskoj konferenciji donesena kao najvanija odluka da se
vekovni prostor Srbije, Kosovo i Metohija, pripoje Albaniji i da su te odluke
bile i presudan izvor antisrpskih i antijugoslovenskih ideja albanskih separatista, uvredljivo je biti nosilac Decembarske nagrade Kosova (kurziv moj;
Politika, 22. X. 1987.). Komentar nepotreban.

Narodne republike Srbije (Rajovi, 210, 212, 213). U jednom lanku, koji je krajem 1944.
objavljen u listu Sloboda, Pavle Jovievi, sekretar Oblasnog komiteta KPJ, objanjava smisao
odluka Drugog zasjedanja AVNOJ-a i zakljuuje da se Albancima garantira pravo na samoopredjeljenje, kao i svakom drugom narodu, a to pravo treba da steknu borbom protiv okupatora
(Hadri, ss. 133-34).
Prema Dedijerovu svjedoenju, to je bilo i Titovo miljenje (Dedijer V., 266).

86

87

 Staljin je ... jednom prilikom rekao ilasu da bismo morali uspostaviti federaciju s Albanijom. ilas mu je odgovorio da su Albanci veoma
. osetljivi na svoju nezavisnost i da mi ne bismo eleli da vrimo nikakav
pritisak na njih u tom pravcu. Na to mu je Staljin rekao: 'Ne, Albaniju
treba progutati.'
ilas mu je rekao da mi takvih namera nemamo, nego da emo
podrati Albaniju ako bi njena nezavisnost bila u opasnosti (Kardelj,
105).

8. Republika Jugoslavija

Unutranja politika bila je u skladu s vanjskom. Kad se nova vlast ustalila,

situacija se osjetno poboljala, jer je postalo oito da je novi reim ipak razliit
od prijanjih i da ne pomilja na osvetu. tovie, provedena je agrarna reforma
koja je jednako postupala prema svim narodnostima, a albanskim seljacima,
oteenim u kraljevskoj Jugoslaviji, vraena je zemlja (15.784ha) (akovi,
33). Privredno i kulturno, Kosovo se poelo brzo razvijati. Meutim, posijano
je i sjeme buduih tekoa.
Na elo dravne uprave i politikih foruma doli su oni Kosovari i Kosovci
koji su najaktivnije uestvovali u revoluciji. Teko da je drugaije moglo i biti.
Ali, to je znailo dominaciju Srba i Crnogoraca u kraju gdje su velika veina
stanovnitva Albanci. Dok je trajao revolucionarni zanos bratstva i jedinstva,
obnove i izgradnje zemlje, ta se proturjenost nije posebno osjeala. No,
trebalo je biti jasno da su, s udaljavanjem od revolucije i s buenjem
nacionalne samosvijesti, takve proporcije uea u vlasti temp iran a bomba.
Ve na Osnivakom kongresu KP Srbije u maju 1945. uoena su odreena
ponaanja, koja e poslije imati sudbonosnih posljedica. oko Pajkovi,
Sekretar Oblasnog komiteta, izvjetava:

Novi kurs
Nakon rata Jugoslavija i Grka nale su se na pobjednikoj strani.
Ve tko zna koji put postavilo se pitanje podjele Albanije. Inicijativu je ovaj
put mogla dati samo Grka. Edvard Kardelj, kojemu je prijedlog iznesen, na
Mirovnoj konfereciji u Parizu (nakon to je isti prijedlog iznesen i Moi Pijadi
i Aleu Bebleru) indignirano ga je odbio. Nova Jugoslavija sad je bila drugaija
drava. Vrijedi zabiljeiti cijelu zgodu:
Mirovna konferencija u Parizu je inae bila prilika za razne pazare,
odnosno pogaanja. Tako, npr., jednog dana posetio me Caldaris, koji je
tada bio predsednik vlade ... Grke. Nije mnogo okoliao nego je odmah
na samom poetku jasno izneo svoj predlog: naime, da Jugoslavija i Grka
podele Albaniju. Po njegovom miljenju, Albanija uopte nije nikakva
drava, nego su je stvorile velike sile u vreme kad im je bila potrebna zbog
njihovih meusobnih odnosa. Bio je ak i velikoduan i ponudio nam vei
deo Albanije nego to je traio za Grku. Sam po sebi, taj predlog me je
doslovno zaprepastio ... Rekao sam da mi na konferenciji ne pravimo
takve pazare... Drugim reima, rekao sam mu - ne samo da nismo
spremni da uestvujemo u nekim pogaanjima o podjeli Albanije, nego da
emo braniti njen integritet. Razgovor je zavren time to je Caldaris rekao
otprilike ovo: 'Kako hoete, ali kaem vam - iako se sada prave vai
prijatelji - Albanci su u istoriji svakoga izdali, pa e izdati i vas.'
Odgovorio sam da su to radili reakcionarni reimi u Albaniji, a ne
Albanci, i da albanski narod ima drukiju vladu, o kojoj je nemogue tako
neto govoriti (Kardelj, 95-96).

kada se pokrenuo rad na terenu, mi smo napravili krupnih greaka na

Kosovu i Metohiji prema iptarima, tako da su oni stekli uverenje da se
nita nije promenilo od vremena stare Jugoslavije. Na primer, bilo im je
zabranjeno isticanje njihove zastave, prisiljavani su da govore srpskim
jezikom ... Na rukovodeim mestima nalaze se Srbi i Crnogorci, to je
izazvalo revolt kod iptarskih masa ... U vreme kada su voene borbe,
doli su sa strane razni tabovi divizija, a nakon osloboenja stvorili su
odbore u koje nisu uli iptari, ve uglavnom Crnogorci i Srbi. Reavanju
tih pitanja nismo pristupili ... ne zbog toga to [ih l nismo mogli ... da
reimo ... ve je to bio nepravilni nain borbe (s. 73).

Grk je tonije predviao neposrednu budunost, ali na temelju pogrenih

razloga. Kardelj je bio ponesen revolucionarnim optimizmom ali je imao,
principijelno i dugorono gledano, ispravan stav. Dugorone dividende principa tek treba da se pokau, naravno ako se princip konzekventno i potuje.
Doao je jo jedan zanimljiv prijedlog: o aneksiji itave Albanije. Zanimljiv je i izvor: Josif Visarionovi osobno. O tome Kardelj izvjetava:
88

Zatim, upravo savladana pobuna izazvala je ovinistike reakcije. Aleksandar Rankovi spominje mobilizaciju iz vremena vojne uprave kad se jedan
regrut, Albanac, naljutio na svog sprovodnika, skinuo puku i ubio ga.
Umjesto da osude i kazne pojedinca, nadleni rukovodioci htjeF su strijeljati
40 Albanaca. Izbila je buna. Baeno je nekoliko bombi. Otvorena je vatra
i

I
I

~.

89

bili na sporednim radnim mestima, a vrlo retko na operativnim i rukovodeim. Sve to ne bi nuno moralo imati teih posljedica da je policija potovala
zakone i civilizirano se ponaala. Naalost, nije bilo tako. I tada su u vienacionalnoj sredini ekscesi policije doivljavani kao teror Crnogoraca i Srba.

i ubijeno je 300 Albanaca. Prilikom drugog transporta grupa Albanaca

nepanjom je smjetena u neku naputenu barutanu i uguilo se 130 ljudi (ss.
158-59).
Mita Miljkovi, delegat s Kosmeta, spominje lanak u kojem su Srbi
i CrnogorCi dobili... prav9 nacije, a iptari nacionalne manjine, to je
objektivno znailo irenje ovinizma (s. 217). Milovan ilas navodi kako je
uo od lanova partije da o Arnautima govore kao o stoci, koja jedino
potuje silu i za koju nema nikakvih drugih sredstava osim sile (s. 78).
ilasova izjava * slae se s podacima iz pisma Operativnog taba Kosmeta
poslanog u februaru iste godine komesarima kosmetskih brigada, u kojep1 se
upozorava na ovinistiki odnos prema albanskom narodu i na to kako vojnici
govore o Albancima s prezirom i mrnjom (Godinjak, ss. 317-18).

Ozna i Udba imale su izuzetno teak posao da od odmetnika oiste

Kosovo. Mnogi pripadnici te slube ranjeni su ili su poginuli dok su obavljali
te zadatke. Na taj nain u slubi se moralo uvrstiti uvjerenje - koje drava
gaji prema Kosovarima od pripajanja 1912. - da Albanci nisu pouzdan
element. To uvjerenje samo je pojaano slubenim udbenikom za policijske
kadrove u kojem se kae da su nacionalne manjine sumnjiv element, jer
njihovi pripadnici i kad obavljaju najodgovornije funkcije, mogu prenijeti
tajne informacije matici zemlji. * (Hasani, 168). Rankovi je poslao pismo
Generaltabu da Albance ne treba primati kao oficire.
Kad se uzme u obzir da je dugo vremena nakon osloboenja i za
najskromnije vodee mjesto u administraciji i privredi traena ocjena policijskog organa, onda je jasno kakve je razmjere morala imati diskriminacija.

Ekscesi policije
Nacionalnih disproporcija bilo je prvenstveno u policiji. Slina pojava,
iako mnogo manjeg intenziteta, zapaena je i u Hrvatskoj. Uslijed ustakog
terora, Srbi su u Hrvatskoj odlazili u partizane prije i masovnije nego Hrvati,
pa su tako na kraju rata imali u prosjeku dui partijski i boraki sta. Budui
da je taj sta bio glavni kriterij za ukljuivanje u Oznu i Udbu, ta je sluba
imala iznadprosjean broj srpskih kadrova. Ostavi bez potrebnog politikog
nadzora, Udba je izvrila niz tekih povreda zakonitosti, koje u vrijeme
maspoka nisu pripisivane neodgovornoj policiji, nego Srbima. Sve je to
moralo imati mnogostruko tee posljedice na Kosovu.
Nedavno objavljeni podaci o nacionalnom sastavu policije (Intervju, 4.
IX. 87, s. 68) omoguuju da se stvori odreena slika:
Uee

Srbi
Crnogorci
Albanci

Na partijskom plenumu Srbije 1966. g. Veli Deva izjavio je da je Udba

pratila mnoge graane i lanove SKJ - to je ta sluba radila u cijeloj zemlji
- a posebne mjere poduzimala je prema inteligenciji. Ipak u najteem
poloaju su bili nastavnici iptarskog jezika, knjievnosti i historije. Oni su
veoma esto pozivani u UDB i govoreno im je to ne treba da predaju iz
programa, naroito kad se radi o tom i tom knjievniku, o tom i tom
historijskom dogaaju, mada je to bilo predvieno u programu koji je odobrio
Savet za prosvetu i kulturu Republike Srbije (Intervju, 13. feb. 1987. s. 45).
U izvjetaju saveznog javnog tuioca od 9. decembra 1966. kae se: Kroz
naroiti sistem informacija o situaciji na Kosovu i Metohiji protureni su
velikodravni i ovinistiki stavovi koji su sutinski ili na razbijanje jedinstva
naroda Jugoslavije. Do 'podataka' za takve informacije dolazilo se raznim
nedozvoljenim sredstvima - iznuivanjem, praenjem, prislukivanjm i sl. Ove
mere su bile primenjivane najee prema inteligenciji, prosvetnim radnicima,
a naroito prema nastavnicima nacionalnog jezika i istorije. UDB je pratila
i kontrolisala idejnost u nastavi, a vei broj novinara i publicista je okarakterisan kao nelojalan. (Intervju, 27. feb. 1987. s. 33). Valja dodati da je notorni
ea Stefanovi pripremio projekt 0 negativnim pojavama u oblasti nauk~
i kulture i nosiocima takvih pojava, koji je obuhvatio sve univerzitete
u zemlji, Srpsku i Slovensku akademiju, institute, izdavaka poduzea itd. No,

u postocima u 1956. g.

Sluba
dravne
bezbijednosti

Milicija

Stanovnitvo

58,3
28,3
13,3

60,8
7,9
31,3

23,5

3,9
64,9

Srbi i Crnogorci inili su 86,6 posto pripadnika Udbe, to znai da su bili

zastupljeni petnaest puta vie nego Albanci. Osim toga, Albanci su uglavnom

* I bez obzira na politike posljedice, taj je stav jednostavno laan. Poznato je da npr.
Sjedinjene Amerike Drave u svoja diplomatska predstavnitva esto alju lj~~e koji su. porije. klom iz tih zemalja. Osim toga, taj stav je ba na Kosovu proao kroz emplrIJsku provJeru: za
vrijeme napada IB-a, kad je sama egzistencija Jugoslavije bila ugroena, najmanje kominfo~mo
vaca bilo je meu Albancima. A u isto vrijeme Albanija je bila najei eksponent Informbiroa.
U to vrijeme iz Albanije u Jugoslaviju prebjeglo je 6000 ljudi, a u obrnutom smjeru samo nekoliko
desetaka (Hasani, 156).

* Ta izjava inila se prireivaima zbornika Osnivaki kongres KP Srbije u 1972. toliko

nevjerojamom da su nali potrebnim da je poprate ovim komentarom: Verovamo da su pojedini
lanovi KPJ insistirali da se upotrebi 'sila' protiv neprijateljskih elemenata, koji daju otpor
organima narodne vlasti i jedinicama NOVJ, a nikako protiv Albanaca uopte (s. 78).

90

91

teta pocmJena u drugim krajevima zemlje ne umanJuJe tetu nI njezine

posljedice na- Kosovu.
Meutim, Udba se nije zaustavila na pukoj diskriminaciji. U julu 1956.
voen je montirani prizrenski proces, koji je Brionski plenum SKJ osudio i ija
je posebna komisija zatraila da se taj proces obnovi. Taj prizrenski proces
dosta podsjea na one predratne policijske manipulacije u Prizrenu iz opisa
Dragie Vasia. U isto vrijeme provodila se godinu dana prije poeta akcija
sakupljanja oruja od stanovnitva. Sama je akcija bila vjerojatno opravdana.
Da to oruje nije bilo pokupljeno 1956, godina 1981. moda je mogla biti
krvavija.
.
Meutim, akciju su pratile tue, maltretiranja, muenja, pritvaranja i hapenja bez rjeenja. Bilo je i ubojstava koja do danas nisu razjanjena, a o dogaajima jugoslavenska javnost nije bila podrobno obavijetena, to je nesumnjivo bio teak politiki (i novinarski) propust.
Poslije Brionskog plenuma pokrajinsko Izvrno vijee formiralo je Komisiju za reorganizaciju Slube dravne bezbijednosti, koja je u novembru 1966.
podnijela izvjetaj. Izvjetaj je sada objavila Ljiljana Bulatovi u Intervjuu (4.
IX. 87) i iz njega citiram relevantne dijelove.
Prilikom prikupljanja oruja policiji su bile odreene ruke u pogledu
izbora metoda i sredstava u razraunavanju sa nedunim graanima. Poev od
psovki, amaranja, batinanja, teranja kroz vodu u zimskim danima, dranje
u hladnim prostorijama do fizikog osakaenja, pa ak i usmrivanje - bili su
metodi i mere tokom sprovoenja akcije, to upravo upuuje na zaklju~ak da
je cilj iste bio odmazda i ulivanje straha kod graana ... Na primer, na terenu
Srbice jedan seljak nije rekao ni posle tue da ima puku, pa su doveli enu
i u njenom prisustvu ga tukli i pucali preko njega uvis. Potresena ovakvim
prizorom, ena je poludela i nakon tri nedelje umrla (s. 69). Akcija je bila
popraena i drugim prljavim postupcima, pa je npr. oduzeto oruje preprodavano drugim graanima, od kojih je traeno da ga predaju, tako da je bilo
sluajeva da se jedna puka preprodavala vie puta.
U nastavku izvjetaja kae se: Ova akcija je bila uglavnom uperena
prema graanima iptarske narodnosti, mada njom nisu zaobieni ni Srbi ni
Crnogorci. Sa takvim ciljem i zbog drastinih mera i metoda, ona je imala
velikog odraza na raspirivanje ovinizma meu narodima na Kosovu i Metohiji, na ulivanje straha i nepoverenja... Ona je doprinela da jedan broj
graana pobegne za vreme akcije preko granice u Albaniju, kao i da se jedan
broj zbog uznemirenosti iseli za Tursku (s. 69).
U udbenicima svake policije, pa tako i jugoslavenske, pie da kao
suradnike treba angairati kompromitirane osobe. To je raeno irom zemlje,
ali je na Kosovu imalo izuzetno teke posljedice. Angairani su ljudi koji su
u prolosti bili u oruanim balistikim i etnikim formacijama ili u drugim
kvislinkim organizacijama, jataci bandi, slabih moralnih kvaliteta, osuivana
lica zbog politikog i drugog kriminala i druga porona lica koja su sklona za
92

svaku malverzaciju i intrigu. Ovakvi kompromitovani ljudi su bili naoruani

i kao lini prijatelji ili suradnici stalno su se kretali u drutvu sa nekim
slubenicima dravne bezbednosti po kafanama, na raznim pijankama, na
svadbama i slino i na taj nain se postavljali kao vlast i ponaali se siledijski,
naroito na selu ... Jasno je da je ovaj sloj ljudi tretiran od strane graana kao
olo ... Bilo je niz sluajeva da su poteni ljudi na intervenciju pripadnika
dravne bezbednosti nezakonito otputani sa posla, a na njihova mesta su se
zapoljavali ovakvi elementi, pod motivacijom 'to je na ovek' ... (s. 67).
Stanovnitvo je naravno reagiralo, to je policiju navelo na daljnje krenje
zakonitosti: Od strane organa dravne bezbednosti vren je uticaj na lekare
i zdravstvene ustanove da ne izdaju uverenja o povredama graana prilikom
batinanja ... Vren je uticaj na pojedine organe i ustanove da ne primaju albe
graana u vezi sa nezakonitim postupcima ... a vrena je i pretnja prema
onima koji su pokuavali da se ale (s. 69).
Zloupotrebe policije bile su esto i materijalne prirode i one se ogledaju
u nezakonitom troenju fondova za specijalne namene, otuivanje t prisvajanje zaplenjene vercovane robe ... kupovina kola po niim cenama i mimo
licitacije ... u raznim privilegijama i nedozvoljenim povlasticama kod nabavke
graevinskog materijala ... u prodavanju oruja ... U SUP-u Prizren je bila
praksa da se prodajom zaplenjene robe od vercera plaaju razni banketi
i gozbe ... Naeno je neproknjienih satova, zlatnika i nakita od zlata.
U magazinu SUP-a u akovici naeni su ilimi koji su bili oduzeti od graana,
a da im nisu dane potvrde (s. 71) i tako dalje. Prisvajanjem oduzetih predmeta
- foto-aparata, nakita i zlata - bavili su se i ea Stefanovi i njegovi
pomonici (Dedijer, 480). No, to se moglo objasniti kao zloupotreba policije.
Na Kosovu je to imalo privid nasilja vladajue nacije.
Kad je graanima pruena mogunost da prijave tete i poinitelje, dobivena je ova slika (s. 65):

Oteeni podnosioci prijava

Prijavljeni slubenici SUP-a kao

poinitelji

Albanci
Turci

Srbi i
Crnogorci

763
27,5%

51
72,5%

Proizlazi da su policajci uglavnom srpske i crnogorske narodnosti terorizigraane gotovo iskljuivo albanske i turske narodnosti.
Brionski plenum SKJ pokazao je da je Sluba bezbijednosti iroko krila
zakonitost u cijeloj zemlji. No, Kosovarima se inilo - a bilo je ak dobrim
dijelom tono - da je policijska represija usmjerena iskljuivo prema Albancima. Na taj su nain oivjele stare uspomene na prijanje reime. Bilo je samo
pitanje vremena kad e doi do reakcije.
Nije samo policija krenula stranputicom. I kulturnom razvoju Albanaca
postavljane su zapreke. Ukida se tek otvoreni Albanoloki institut, prestaje

rali

93

s radom Ansambl narodnih igara i pjesama, napada se albanski folklor, radi se

na stvaranju posebnog pravopisa i knjievnog jezika za jugoslavenske Albance
kako bi se razlikovali od onih u Albaniji. Zatvorena je gimnazija u akovici.
Albanci prebjegavaju u Albaniju radi kolovanja na materinskom jeziku.
U meuvremenu poinje posljednje veliko iseljavanje. Od 1953. - kad je
zakljuen Balkanski pakt i aktiviran predratni dogovor s Turskom - pa do
1966. iseljeno je u Tursku 231.000 osoba. Meu njima je, prema ocjeni
H. Hoxhe (statistiki podaci ne postoje), bilo 80 posto Albanaca (Stani, s.
214).
D. Vitomirovi osporava te brojke i tvrdi da se u Tursku iselilo okoAO.OOO
s Kosova i 80.000 iz Makedonije ili ukupno 120.000 Albanaca (Borba, 22. VI.
1988). Nemam mogunosti da utvrdim koji je podatak toniji. Meutim,
i manja Vitomirovieva brojka veoma je velika, vie od etiri puta vea od
broja iseljenih Srba i Crnogoraca s Kosova. Broj zahtjeva za iseljenje podnijelo
je u nekim kotarima tri etvrtine stanovnitva. Albanci su morali prethodno
proi kroz poniavajuu proceduru da se izjasne kao Turci (slino kao to su
se nekoliko godina poslije Poljaci pri iseljavanju morali izjanjavati kao
idovi). Politiko vodstvo je 1955. interveniralo da bi se zaustavilo iseljavanje. Pohapeni su neki agitatori. Poslije Brionskog plenuma iz 1966. situacija
se normalizirala.
Nakon svega ovoga Brionski plenum doivljen je na Kosovu kao novo
osloboenje. A svako osloboenje stvara i euforiju.

Reakcija
Nakon Ustava iz 1963. i na njemu zasnovane reforme iz 1965. poeo je
proces jaanja regionalnih dravnosti i nacionalistikog zatvaranja republika
i pokrajina. U cijeloj zemlji pokrenuti su nacionalni antagonizmi za koje se
mislilo da su davno zaboravljeni. Socijalni bunt beogradskih studenata u prvoj
polovici 1968. odjeknuo je nekoliko mjeseci poslije meu kosovskim studentima s nacionalistikim i iredentistikim tonovima. U prolom razdoblju bila
je zabranjena albanska zastava - za njezino isticanje ilo se do 1966. g.
u zatvor.
A administracija je voena uglavnom na srpskom (Hasani, 143). Sada je
postepeno provoena iracionalna albanizacija svega i svaega. Od djejih
vrtia dalje kole su podijeljene na albanska i nealbanska odjeljenja; albanski
je forsiran u administraciji; popunjavanje radnih mjesta uvjetovano je pozna* Jednom naredbom iz 1942. zastavama Glavnog taba za Kosovo i Metohiju proglaene su
iptarska i srpska nacionalna zastava s antifaistikim znakom petokrakom zvezdom na
sredini ... (Hasani, 301). Zabrana zastave poslije osloboenja morala je, stoga, biti shvaena
kao likvidacija tekovina NOB-a.

94

vanjem albanskog; albanski kadrovi imali su prednost u upravi, kolstvu,

privredi kako bi se ispravio nacionalni sastav; etalaki kor-zo u Pritini
po.dijelio se na albansku i neal bansku stranu. Kako pokazuje sluaj Kadri
Reufija, ak je i popis stanovnitva zloupotrijebljen da se povea broj Albanaca pretvaranjem Turaka u Albance (akovi,447-51). To postepeno
razbuktavanje nacionalne euforije poklopilo se s privrednim zaostajanjem
Pokrajine i sve veom nezaposlenou. Jedno je i drugo bilo rezultat zatvaranja i pogrene ekonomske politike u Pokrajini kao i u cijeloj zemlji. No,
u emotivno nabijenoj atmosferi, uz prekid nor~alnih kulturnih komunikacija,
u situaciji kad se Kosovo sve vie pretvaralo u privredno-kulturni geto,
zaostajanje i izolacija doivljavani su kao diskriminacija to je namee slavensko okruenje.
To negativno kretanje uvjetovao je jo jedan faktor. Kraljevska Albanija,
koliko god zaostala, ipak se nekako razvijala. Osim toga, albanski jug bio je
openito razvijeniji od Kosova. Formirane su prve generacije intelektualaca.
Na Kosovu je, meutim, svaki razvoj nacionalne kulture i prosvjete bio
sprijeen. Umjesto da se koristi povoljnim mogunostima jedne razvijenije
kulture u okruenju, Kosovo je bilo zaostalo. Zato je sad Tirana djelovala
gotovo kao neka metropola. Ona je omoguavala pronalaenje vlastite historije, vlastitog identiteta. Sama po sebi pozitivna, kulturna razmjena izmeu
Kosova i Albanije imala je i neke negativne efekte. Upotrebljavali su se
udbenici iz Albanije, ali ne i obrnuto - jer takvih udbenika i nije bilo.
Kulturna razmjena bila je organizirana izmeu Albanije i Kosova, a nije bila
ukljuena i ira Jugoslavija. Npr. studenti'iz Albanije nisu dolazili na studij na
jugoslavenske univerzitete. Prodirao je staljinizam, zvan marksizam-lenjinizam, to se poslije oitovalo u imenima ilegalnih grupa i parolama na
demonstracijama. Istodobno dok se iz Tirane mnogo to nekritiki primalo,
nisu prihvaani kontakti s albanskim intelektualcima u inozemstvu, prije
svega u SAD, koji su imali kritini stav prema Tirani, a sa simpatijama su
gledali na Kosovare. Uostalom, slino je bilo ponaanje i drugdje u Jugoslaviji.
Kulturna invazija iz Albanije izazvala je vrstu nacionalistike indoktrinacije.
Kosovari su se za inspiraciju poeli okretati Tirani. Podreivali su se eljama
Tirane. Najdrastinija simbolika tog podreivanja bilo je uklanjanje slike
predsjednika Tita na elju albanskih kulturnih grupa koje su nastupale
u Jugoslaviji. * Posjetioci iz Albanije ponaali su se superiorno. Dolazili su iz
. *. Treba, me~utim, istai da su se u i~~o .vrijeme, tj. od 1966.. dalje,. Titove slike spontano
pOjavile u domovima Kosovara. Kod katolIckih Albanaca redovno Je na Jednom zidu visio kri
a na dr1!go~ n;taralova slika. U muslimanskim kuama isto tako. Takoer treba imati u vid~
pov.r~ml.~t]ecaJ Kosov~ra na.Albaniju. Shkelzen Maliqi, koji o tome nesumnjivo moe meritorno
su~1u, plse: U vreme lfo1.tenzlvnog proto.ka i~~orJ?a~ija i fluktuacije kadrova na relaciji Pritina-:-Tlra.n~, ~.o demo~~tra.cIJa.1981. ?aleko.le vecI uncaJ Kosova na Albaniju nego obrnuto. Profesori
~ naucmcI IZ. Albamje Videli su svoJim oima kakve su nam politike slobode i ivomi standard i to
Je ve~m.~ utI~~I.? ~~ deziluzionisanje njihovih dogmatskih shvatanja, a imalo je i erozivni efekt na
tamosnJI politicki sistem. U tom je smislu na prekid kontakata s Albanijom vie koristio Albaniji
nego Jugoslaviji (Hudelist, s. 71).

95

zemlje koja se sama oslobodila, koja se opismenila, gdje su svi bili zaposleni,
gdje vie nije bilo patrijarhalne obitelji ni utjecaja religije. Sve to nije vailo za
Kosovare. Posjetioci iz Albanije su svoj staljinistiki kolektivizam smatrali
progresivnim - kao uostalom Jugoslaveni nekada svoj - a sistem na Kosovu
ocjenjivali su kao revizionizam. Nasuprot tom superiornom nastupanju,
Kosovari su se osjeali inferiorno, kao graani drugog reda. Nacionalni ponos
bio je povrijeen. Zabirokratizirano politiko vodstvo Kosova nije bilo sposobno oduprijeti se stihiji, tovie ono je bilo noeno stihijom. U ostalim
dijelovima Jugoslavije o tim procesima nije se znalo nita. Balkanskom
mentalitetu vlasti nije padalo na pamet - a to ponaanje nije se promijell:ilo ni
do danas - da bi pored policijskih izvjetaja trebalo neto i izuavati. Na taj
nain ira jugoslavenska zajednica nije pruila nikakvu moralnu, politiku ili
profesionalnu podrku i pomo. Pripremljeni su uvjeti da iredentistika propaganda iz Albanije i tajnih separatistikih grupa na Kosovu padne na plodno
tlo. I najmanji impuls mogao je pokrenuti lavinu.
.

1988, s. 7; Jedinstvo, 26. X. 1988, ~. 4). Pretpostavi li se da su neki pojedinci

bili viekratno tretirani, proizlazi da je oko jedne treine odraslog stanovnitv~ prolo kroz ruke policije. To su stravine brojke za jednu evropsku
zemlju. To masovno policijsko zastraivanje moralo je imati tekih posljedica
na meunacionalne odnose.

To se stvarno desilo u martu 1981. Kao i uvijek u takvim situacijama,

poveli su studenti.
Slijedila je drakonska represija. Studenti iz Ljubljane, Zagreba i Beograda
- ovi potonji imali su posla i s policijom - protestirali su (v. Prilog lIll).
I poneki politiar. Bez uspjeha. Do danas je krivino kanjeno vie od hiljadu
i pol- s kaznama od jedne do petnaest godina - a prekrajno je kanjeno vie
od etiri i pol hiljade gotovo sve mladih ljudi.
Veoma su esto kanjavani na dugogodinju robiju. Kosovo je doivjelo
jo jednu pacifikaciju. Kao da je onaj policijski udbenik ipak imao pravo;
kad-tad manjine ugroze sigurnost zemlje, zato ih treba otro kontrolirati.
I tako se stvaraju uvjeti da se kosovski ciklusi buna i pacifikacije perpetuiraju
unedogled. Kao da zaista nema rjeenja.
Nema sumnje da e se kobni ciklusi nacionalistikih eksplozija i represija
nastaviti ako ne budu prekinuti inteligentnom i energinom akcijom. Iako ta
akcija ne moe sasvim izbjei policijsku represiju, ne moe se na nju ni svesti.
Ne moe se svesti ni na neku kontraindoktrinaciju - time to e se u kolskim
knjigama pojaviti nategnuti patriotski tekstovi, a novinarima i prosvjetnim
radnicima propisati norme jugoslavenskog patriotizma - niti se to moe
postii politikim parolama i deklaracijama zajednitva. Potrebno je ukloniti
uzroke sukoba.
No, umjesto toga uraeno je neto sasvim suprotno. Politika pitanja
rjeavana su policijskom represijom. Kako je u drugoj polovici 1988. izvjestio
sekretar za unutranje poslove Rahman Morina, od 1981. podneseno je
krivinih prijava protiv 75.000 osoba, prekrajnih protiv 95.000 osoba, druge
mjere (privoenje, zadravanje, pritvor) poduzete su protiv 314.120 osoba,
a preventivne mjere (opomena, upozorenje, razgovor) protiv 100.000 osoba,
to znai da je ukupno bilo policijski tretirano 584.000 osoba (Rilindja, 15. X.
96

Kosovsko pitanje

97

9. Elementi sukobljavanja:
iseljavanja i bune

No, osobna imena ne govore mnogo, prema njima ne moemo ni priblino

utvrditi koliko je Albanaca ivjelo na Kosovu u srednjem vijeku, naroito ne
/
koliko je bilo slaveniziranih Albanaca. Uzmimo kao primjer turski defter iz
1455. za oblast Brankovia, koja je obuhvaala istoni dio Kosova i dio june
Srbije. Samo u kosovskim naseljima popisano je 13.963 odraslih mukaraca,
koji su ivjeli u 12.985 kua, to pokazuje da je stanovnika bilo vrlo malo.
Ako je popisiva napisao Dimitrij Arbanas, onda znamo o kome se radi; no to
je uraeno veoma rijetko (ukupno 46 kua). Mihal je jedanput oznaen kao
Vlah, a drugi put kao Arbanas. No, najee su imena potpuno slavenska kao
Vkoslav Arbanas, Mirko Arbanas ili Vladko Arbanas, to ukazuje na proces
asimilacije. U nahiji Vuitrn popisan je npr. Kin Arbanas, ali i njegov sin
Radislav, to je nesumnjivo srpsko ime. Tako su popisani Stepan i Radin kao
sinovi dvojice Arbanasa; te Branko, Dragan, Rako i Dabiiv kao sinovi
etvorice Gjona (Hadibegi). Vlaha je zapisano samo malo vie nego Albanaca (75 kua) iako smo ve zakljuili da su oni inili kompaktne skupine
upravo na Kosovu. Moe se zakljuiti da se asimilacija provodila brzo i lako.
Preuzimana su upravo narodna, a ne crkvena imena. To nije bilo mogue
samo zbog donedavnog postojanja srpske drave, nego i zato to su Srbi inili
veinu stanovnitva.

Odnose izmeu Albanaca i Srba na Kosovu kroz vjekove dobro je

rezimirao Dimitrije Bogdanovi (b, 21) koji kae:
Odnosi Srba i Albanaca prolazili su kroz veoma protivrjene faze, pri emu je
odnos simbioze, dobrog susjedstva pa ak i bratstva bio karakteristian za
daleko najvei i najdui dio nae zajednike historije na Balkanu. Tek od
poetka XVIII vijeka, a naroito u toku XIX vijeka, ti odnosi dobijaju
karakter permanentnog nasilja nad srpskim narodom, u znaku islamizacije
Albanaca i njihovog prodora u srpske zemlje, privilegiranog i podsticanog od
strane ... otomanske vlasti.

U zapadnom dijelu Kosova spominje se nekoliko albanskih sela i desetak

albanskih stoarskih katuna. U skadarskom defteru iz 1485. u zapadnom
Kosovu popisane su ukupno 5522 kue (Vukanovi, I, 41, 162).

Bogdanovi, meutim, ne opaa da ta njegova tona konstatacija ima ire

povijesno znaenje. Za vrijeme uspona Osmanlijskog Carstva poloaj kmetova u toj muslimanskoj zemlji bio je bolji nego u susjednim kranskim
dravama. Hrvatski stalei i redovi muku mue da sprijee bijeg svojih
kmetova u muslimansku Bosnu. No, od poetka XVIII. stoljea nema vie
unosnih osvajanja, Osmanlijsko je Carstvo u defenzivi, a spahije se okreu
ifijama i trae sve vie. Zbog toga poinju bune raje i bijeg kmetova
u obrnutom smjeru. Seljak-kmet, zakljuuje Josip Horvat, nainje tzv.
istono pitanje velike evropske politike (I, 39).

Posljednjih godina objavljeni su na turskom i albanskom defteri vuitrn

skog sandaka iz 1566-74, te dukainskog i prizrenskog sandaka iz 1591.
godine. Ti podaci omoguavaju da se rekonstruira sastav stanovnitva na
Kosovu u XV. i XVI. stoljeu. Meutim, meni izvori nisu bili dostupni,
a odgovarajua studija na srpsko-hrvatskom jo nije napisana. Odreena
predodba moe se dobiti posrednim putem. Kao to je reeno, turski defter
popisao je 1455. godine 14.000 odraslih mukaraca. Navodi se da se austrijskoj vojsci pod vodstvom Pjetra Bogdanija 1689. pridruilo 11.000 albanskih
ustanika (Gerba). Meu njima bilo je i Albanaca iz Makedonije. No, ako se ta
brojka i smanji, proizlazi da je Albanaca meu kosovskim stanovnitvom
moralo biti vrlo mnogo.
Koliko je katolikih Albanaca ivjelo na Kosovu moemo saznati iz
izvjetaja koje su podnosili misionari, to ih je slala Propaganda Fide iz Rima.
Ti izvjetaji biljee broj katolika godine 1637. u pojedinim gradovima:

Kolonizacija Albanaca na Kosovu

Od nemanjikih vremena do osmanlijskih osvajanja Kosovo su najveim
dijelom naseljavali Srbi. Tu su, kao i u susjednim oblastima, u kompaktnim
skupinama ivjeli i Vlasi. No, prihvaajui pravoslavlje, ti su se Vlasi uglavnom asimilirali. Albanaca je vie bilo u Metohiji. Naime, jezgra albanskog
etnikog teritorija u srednjem vijeku bila je u etverokutu Skadar-Prizren-Ohrid-Valona. Prema prvim turskim popisima iz XV. stoljea, i to sudei prema
osobnim imenima, nijedna kosovska nahija nema albansku veinu. Albanske
veine ive u dananjoj sjevernoj Albaniji i junoj Crnoj Gori.
98

540 u Prizrenu
1100 u Hasu
550 u akovici
680 u Janjevu
350 u Trepi

99

Kosovo dolaze veinom kao muslimani, ali i kao katolici. Prava kolonizacija
I?oinje tek poslije austro-turskih ratova i velikih seoba Srba 1690. i 1737.
O ~osovu se kao o pustoj oblasti govorilo u sjevernoj Albaniji do poetka
XIX. stoljea (Uroevi, 37). Cviji zapisuje predaju prema kojoj su se prvo
a naroito poslije seoba, naselili mirditski kiridije koji su prenosili robu od
Skadra za Prizren i Skoplje i kojima su ti krajevi bili poznati (knj. 4, tom 1,
122).
Oigledno je da je za te procese ponekad bila karakteristina velika
surovost. Jevto Dedijer, koji je poetkom ovog vijeka proputovao te krajeve,
ovako opisuje krajeve oko Debra:

366 u Novom Brdu

600 u Skopskoj Crnoj Gori
Katolici u Prizrenu, .Hasu (brdovita oblast zapadno od Prizrena) i ako
vici govore epirski (albanski), to znai da su autohtoni. Ostali govore
ilirski (srpski) i to su doseljeni Albanci, ali i vjernici drugih narodnosti
(posebno u Novom Brdu) (Bard, 25). Pieter Mazreku izvjetava da je 1623.
u Prizrenu bilo 12.000 Turaka, od kojih su skoro svi Albanci, zatim 200
katolika i 600 Srba, a u Pritini 100 katolika.
Dok su u srednjem vijeku Srbi asimilirali Albance, dolaskom Osmanlija
situacija se mijenja. Crnogorci i dalje asimiliraju Albance, a Albanci koloniziraju Kosovo.
Prijelaz planinskih Albanaca s nomadskog na sjedilaki nain ivota
u XVI. stoljeu poklopio se s turskom okupacijom i islamizacijom. I kao to su
Crnogorci sa svojih brda silazili na sve etiri strane svijeta (i na Kosovo)
traei bolje uvjete za ivot, a esto jednostavno bjeei od gladi - to isto radili
su i albanski gortaci. to se tie Kosova, razlika je bila u tome to su tu i vjera
i etnos bili razliiti, a bila je razliita i civilizacijska razina, pa je historijskih
razloga za krvave sukobe bilo vie nego dovoljno. Slijed dogaaja bio je
otprilike ovakav. Pod pritiskom islamizacije i stalnog maltretiranja pokrenuli
su se neasimilirani Slaveni iz Albanije i selili su u krajeve s veinskim
slavenskim stanovnitvom. Zatim su poeli pljakaki prepadi nalik na ene
koji se u plemenski organiziranom drutvu redovito deavaju, pa za njih znaju
i crnogorska plemena (Erdeljanovi, 245). * No, u tome su Albanci imali dvije
znaajne prednosti pred Srbima: bili su vrsto plemenski organizirani**
- srpski su ratari plemensku organizaciju davno napustili - a oni islamizirani
uivali su privilegije koje im je u Otomanskom Carstvu davala vjera.
S vremenom su se albanski gortaci prestaj ali vraati sa svojih pljakakih
pohoda i poeli su se kolonizirati. Prvo kao stoari u brdima. Srbi pred
Albancima silaze u ravnicu, gdje postaju ifije. Gospodari itluka vie su
voljeli Srbe nego Albance, za koje su znali da nee biti dobri i posluni ifije,
a mogu im i imanja prisvojiti. Osim toga, ni Albanci se nisu eljeli poifliivati
.
'
kad su u planini mogli biti slobodni seljaci. (Uroevi, 34, 50). Albanci na

Arbanasi ... su se najpre javljali u etama kao zulumari, pljakali stoku,

odvodili decu i ljude i ucenjivali su. Tim su najpre postigli to da je rad
i ivot po selima postao nemogu. Najpre se naputalo stoarstvo po
planinama i obraivanje onih zemalja koje su dalje od sela. Stanovnitvu
su na taj nain oduzeti svi uslovi za ivot, i ono je moralo ii u pealbu.
Ova sela morala su imati arbanake najamnike ... koji su ih uvali. Ovi
najamnici se najpre nasele u selu, i, mesto po umama, zulumari su tada
u selu. Oni dre vezu sa svojim saplemenicima u Debru i oni ih pomau,.
Nastaju tada otmice imanja, ubijanja, i srpskog stanovnitva postepeno
nestaje i iseljava se.
Katoliki Albanci koji se naseljavaju na Kosovu nemaju, kako je ve
konstatirano, vrstih vjerskih uvjerenja i lako primaju islam. Na taj nain
ulaze u vladajuu naciju i to im poveava samopouzdanje. U poetku zauzimaju puste zemlje izbjeglih Srba, a zatim poinju preostale Srbe istiskivati iz
sela i s imanja na nain kako je ve navedeno. Takoer pretvaraju Srbe u svoje
.ifije (kmetove bezernijae) i postaju bijesni begovi. Doseljenici gube dva
kljuna moralna orijentira: svoju prijanju vjeru i svoju fisnu organizaciju. To
stanje anominosti vodi do etike razularenosti. Meu pojedincima ne postoje
drutvene veze. Ovu unutranju raznolikost i najamnu odbojnost - primjeuje Cviji (s. 339) - samo su mogli poveati poarbanaeni Srbi. Turci su tu
anarhiju jo poveavali hukanjem na nevjernike, pravoslavne Srbe i katolike
Albance: da ne treba odrati besu datu nevjerniku, da zemlja po Kuranu
pripada samo vjernicima. Turska vlast izgubila je autoritet i nije mogla
osigurati nikakvu osobnu i imovinsku sigurnost. Nigdje na svijetu, zakljuuje
Jovan Cviji (s. 340), nije bilo manje line i imovne sigurnosti nego u Metohiji
i na Kosovu. Svaki je ovek iveo za sebe i u drugom gledao neprijatelja, ili se
bar na njega nije smeo pouzdano osloniti. Ako je smatrao da ga dovoljno ne
respektuju, on je ubijao, kao to je i sam u prvoj zgodnoj prilici mogao
poginuti zbog istog uzroka ili drugog.
Srbi reagiraju mimikrijom, kako to naziva Cviji (s. 441). Poinju se
oblaiti kao Albanci i govoriti albanski. Mukarci ak prelaze na islam. No, to

.... Ta~ plj~~u i drugi .zulum Mar~o Miljanov - koji. ih naravno ne odobrava - objanjava
soojalno-psiholoskim razlOZima na saSV!1Il suvremen nam. Na kraju jedne takve analize on
~akljuuje: Ono, ima i u nji' pljaka i grabi, ali oni smjeraju i najnia grabnja da i' blizu slave
Izgleda, kako ju moe drugo ime zamijenit', a ne niska grabnja, murea, samo da iju' ka to ine
n~I.ci u Tursku.' na druga. ~jesta, grabaije ~?j! grabe da iju, a nikoga ne biju. A oni koji grabi
mljesa ga s ubistvom, kOje je sa slavom pOffiljesano (sv. 2, s. 70). - Cini se da je naroito slatko
~ilo pljakati dubrovake trgovce, pa su se u tu svrhu ujedinjavale crnogorske i albanske druine
JO poetkom xv. stoljea (Boi, 171).
Jago Jovanovi istie da je u XVII. i XVIII. stoljeu u Crnoj Gori hajdukovanje bilo vrlo
omiljen posao ... neka vrsta privrede, nain da se pribavljaju sredstva za ivot (s. 70).
~ .. U vezi s plemenskom organizacijom Crnogoraca Erdeljanovi upozorava: Pleme, bratstvo I uopte srodstvo sluilo je kao zatita od neprijatelja. Svaki, koji je stajao izvan tih krugova
pa ma bio i Srbin, smatrao se manje-vie za prirodnog neprijatelja (Kui, s. 225).
'
v

100

101

nakon nekog vremena prestaje biti mimikrija. Preobueni Albanci ulaze

u fisove, gdje oni postoje ili se formiraju, i tako bivaju asimilirani. To su
Arnautai. Koliko ih je bilo jo nije procijenjeno. Bogdanovi kao pouzdane
podatke za Krivu Reku navodi da ih je bilo 2 posto (b. 57). Nui, koji je bio
konzularni inovnik na Kosovu, tvrdi da su tri etvrtine Kosovara Arnautai
(s. 77). Ta je proporcija, oigledno, plod mate. Pritinski konzulat biljei za
godinu 1905. ove brojke o sastavu stanovnitva za pritinski, prizrenski
i peski sandak (Perunii, 19): 389.500 Arnautaa, 206.920 Srba, 23.310
Albanaca. Ta je procjena oigledno politiki motivirana. Ako uope ima neku
vrijednost, ona indicira da je u to vrijeme veina stanovnitva na Kosovu
govorila i srpski i albanski.
.
Iz Dedijerova pisanja proizlazi da se Arnautai mogu prepoznati po
drukijim obiajima, predaji i ponekad po slavenskim prezimenima te da ih
mora biti znatno vie od 2 posto. Najpouzdaniji su podaci A. Uroevia, koji je
na Kosovu obilazio kuu po kuu u istonoj polovici pokrajine. qn je
pronaao da starinci ine samo 11 posto stanovnitva, a svi ostali, i Srbi
i Albanci, jesu doseljenici. U tom procentu starinaca Srbi uestvuju sa 6,3
posto, a Arnautai sa 4,6 posto. U usporedbi sa stanovnitvom istonog
Kosova Arnautai ine 2 do 4 posto, a u Labu 10 posto (Uroevi, 18, 111).
Arnautaa kao i albanskih starinaca mora da je znatno vie u zapadnoj
polovici pokrajine, ali to nije nitko ispitivao. Naime, kako istie J. Tomi (s.
48), iz graninih podruja s Albanijom Srbi .se nisu iseljavali, nego su proli
proces islamizacije i arnauenja. Albanizirani Srbi, kako to esto biva s poturicama, bili su potom najborbeniji, udarni dio albanske narodnosti (Bogdanovi, 98).
Antropoloko objanjenje kolonizacije Albanaca i potiskivanja Srba daje
Jovan Cviji: Ovakvo srpsko stanovnitvo, koje je tako jasno i duboko
moralo oseati protivnost izmeu preanje slobodne i velike srpske drave
i ovog novog tursko-arbanakog stanja, stanovnitvo, koje je usled kulture
i dravnog ivota bilo fiziki relativno omekalo, imalo je za susede Miridite
i Malisore, druge vere i fiziki moda najjaa plemena Balkanskoga poluostrva. Susedstvo takvih dveju razliitih sredina mora izazvati migraciju
u onom kulturnijem, potitenom i omekalom delu naroda ... (knj. 4, tom 1,
121).
Na tu antropoloku osnovicu nadozidala se krvava balkanska historija
XIX. i poetka XX. stoljea, o emu je ve govoreno.

manski Albanci ponadali osloboenju. Buknuli su ustanci podrke Austrijancima. Austrijskom generalu Piccolominiju u Pritini pridruile su se znatne
snage Srba i katolikih Albanaca. U Skoplju ga je doekao albanski nadbisk~p
Pjeter Bogdani, * koji je s generalom produio do Prizrena. Piccolomini je
raspolagao vojskom od 8000 ljudi, dok je Bogdani prikupio 11.000 ustanika
(Gerba, Contarini). Peki patrija1'h Arsenije III, koji je bio veoma bogat ovjek
i poticao je svoju pastvu na ustanak, imao je razloga da se boji Turaka. Traio.
je bez uspjeha rusku pomo. Napredovanjem Austrijanaca nije bio oduevljen;
pa se sklonio u Niki i zatim na Cetinje, odakle je pozivao Mleane da krenu
s vojskom. Kad mu je Piccolomini zaprijetio da e izabrati drugog patrijarha
ako nastavi suraivati s Mleanima, vratio se sa 6000 Srba i Albanaca, koji su
se u novembru 1689. u Prizrenu zakleli Piccolominiju na vjernost.
U Prizrenu general umire od kuge. Poslije njegove smrti, novi osmanlijski
zapovjednik veliki vezir Mustafa uprili potisnuo je Austrijance i zatim ih
u februaru 1690. razbio kod Kaanika. Osmanlije su se okrutno osvetili
Srbima i katolikim Klimentima. Progoni i ubijanja vre se od Skoplja do
Budima. * * Patrijarh Arsenije poveo je veliku seobu Srba na sjever u dananju
Vojvodinu. S patrijarhom je krenulo i oko 5000 albanskih Klimenata predvoenih vikarom Tomom Raspasarijem. Krenula je i manja grupa Makedonaca.
Da bi izbjegli osmanlijsku osvetu, mnogi su Srbi preli na islam.
Ti se dogaaji repriziraju za vrijeme austro-turskog rata 1736-39.
Ponovno izbijaju ustanci. Kad su Austrijanci zauzeli Ni u julu 1737, glavari
ustanika sastaju se ovdje u Austrijskom glavnom tabu. Tu je i patrijarh
Arsenije IV -ak:abenta, koji je doao s prvacima crnogorskih i albanskih
plemena (Klimenti, Hori, Gruda). Skopski katoliki biskup Albanac Mehill
Suma, koji je vodio tajne pregovore s Arsenijem, takoer se angairao.
Austrijanci su rat vodili mlitavo i na kraju su se povukli. Turci sada represalijama i svim sredstvima forsiraju islamizaciju da bi se uspostavio mir. Peka
patrijarija, koju su Turci obnovili 1557. da bi Srbe odvojili od katolikih
drava na sjeveru i vezali ih za Carstvo, pokazala se izdajnikom, pa su Turci
poeli dovoditi Grke kao patrijarhe i na kraju su patrijariju 1766. ukinuli.
. S Austrijancima povukao se i dio pobunjenog stanovnitva, a meu njima
i 5000 albanskih obitelji. * * * Oni koji su ostali bili su opet okrutno kanjeni.
U tome su naroito uestvovali albanski begovi, koji su se poeli naseljavati. na
Kosovu i u Makedoniji (E.], sv. 1, 155-56). Odlazak, odnosno islamiziranje
* Bogdani (1623-1689) jedan je od najstarijih pisaca albanske knjievnosti. Roen je
izmeu Prizrena i akovice. Pohaao je ilirski kolegij u Loretu, gdje se sprijateljio s P. R.
Vitezoviem. Napisao je pravopis za albanski jezik. Skopska nadbiskupija osnovana je 1656, ali je
Bogdani, drugi nadbiskup, svoju rezidenciju 1680. prenio u Janjevo na Kosovu.
* * Tako se tatarski Nuredin-kan sveti za poraz kod Vuitrna i u Prizrenu izvlai iz grobnice
tijelo nadbiskupa Bogdanija. Dovlai tijelo u Pritinu i baca ga pred Fatihovu damiju da ga
pojedu psi. Kan je uhvatio i opata Ivana Bogdanija, nadbiskupova si~?vca, i iv?g~ odro.
*** Zanimljivo je zabiljeiti da se zajedno sa Srbima g. 1737. u SOJem presehlo l oko 300
obitelji albanskih Klimenata. Kako su oni bili katolici, pretvorili su se s vremenom u Hrvate
i njihovi potomci danas ive u selima Nikinci, Hrtkovci i Jarak.

Iseljavanja i bune
Za vrijeme austro-turskih ratov.a 1687-90. austrijske trupe prodrle su
. duboko na jug Balkanskog poluotoka, pa su se Srbi, Makedonci i nemusli102

103

Srba i naseljavanje Albanaca izmijenili su etniki i vjerski sastav stanovnitva.

Do sredine XIX. stoljea albanski migranti doprli su do Leskovca i Nia.
Berlinskim ugovorom Srbiji su ostavljeni osloboeni okruzi Ni, Pirot,
Toplica i Vranje, ali su Turskoj ostavljeni Sandak i Kosovo. Posljedice su bile
tragine. Na srpskoj strani brutalno su protjerivani Albanci (oko 30.000). Na
osmanlijskoj strani osveivalo se Srbima i oni su bjeali u Srbiju. Protjerani
muhadiri (izbjeglice) nastanjivali su se na Kosovu i. svojim ogorenjem
pridonijeli su svirepostima nad srpskim stanovnitvom. * Srbi su bili carski
izdajnici i podvrgnuti su teroru u kojem uestvuje i albanski baibozuk
(neregularne jedinice). Deceniju i pol poslije srpski konzularni inovnik ~rani
slav Nui zakljuio je na mjestu dogaaja: Srpski se ivalj na Kosovu osea
s dana na dan sve usamljeniji i naputeniji, a to su prilike koje ne diu ve
obaraju duh jednog naroda (s. 89).
Osmanlijska imperija i dalje je trunula, a balkanski su se narodi pripremali
za konano osloboenje. Krajem 1912. srpska je vojska trijumfalno oslobodila Kosovo. U srpskom memorandumu Konferenciji ambasadora u januaru
1913. Kosovo se naziva svetom zemljom srpskog naroda. Osloboenje je bilo
dvostruko: od osmanlijske vlasti i od tursko-albanskih zulumara. Prvi lan
Ustava za novoosloboene krajeve Kosovo i Makedoniju proklamirao je da je
svaki stanovnik Srbije - Srbin, naelo koje danas primjenjuje i socijalistika Bugarska.
Na taj su nain Albanci na Kosovu doivjeli osloboenje od Osmanlija
kao okupaciju Srba i Crnogoraca. Nova vlast poslala je u te krajeve inovniki
olo, koji je maltretirao stanovnitvo i brinuo se prvenstveno za osobno
bogaenje. Negodovanje i otpor Albanaca uguivani su terorom. Godine
1913. izbila je masovna pobuna koju je uguilo tek nekoliko divizija. Sada se
mnogi Albanci i Turci iseljavaju u Tursku. Ti se dogaaji ponavljaju nakon
prvog svjetskog rata. Nemiri su poeli odmah nakon to je uspostavljena
* .Dvadesetak godina kasnije prokomentirao je ovako ove dogaaje beogradski profesor
prava Zivojin Peri u lanku objavljenom 1900. u parikom Revue generale du droit:
Postoji, ipak, jedan sloj muslimana u vezi sa kojim se nae pitanje nikada nije moglo
postaviti. To su Albanci. Srbija se sjeala neprijateljskog dranja od koga oni nikada nisu
odstupali prema srpskoj rasi, ak i u vrijeme mira, i ona se u njihovom pogledu koristila mjerama
koje nije primjenjivala prema Turcima. Dok su ovi nakon rata bili slobodni da ostanu u Srbiji ili
da iz nje odu, Albanci su odmah dobili nareenje da je napuste, i oni koji su to odbili, bili su silom
istjerani. Jedan drugi motiv, moda i glavni, odluio je srpsku vladu na taj postupak prema
Albancima. U oekivanju novog rata sa Turcima, postojala je bojazan njihovog urovanja sa
Turcima. Dogaaji koji su se kasnije zbili pokazali su da je moda bilo bolje postupiti na drugi
nain. Albanci, koji su bili izbaeni iz Srbije, ponijeli su sa sobom neutaivu mrnju prema srpskoj
rasi. Nije prolazio jedan dan, a da oni nisu bili krivi za barbarske akte prema nesremim kranima
srpske rase koji su ivjeli u njihovom susjedstvu, u Makedoniji i Staroj Srbiji [Kosovo]. Nisu imali
vie uviavnosti ni za Srbe u Kraljevini [Srbiji]. Njihovi upadi na srpsku teritoriju su esti i vlada
ponekad mora upuivati trupe da ih suzbije. Tako, u 1897, bilo je istinskih bitaka izmeu
agresivnih Albanaca i Srba iz pograninih podruja; znatan broj je bio poginulih i ranjenih,
a srpska vlada morala je upotrijebiti vojnike iz susjednih garnizona da bi odbila napadae. Ova
nesnosna situacija vjerojamo ne bi postojala da je srpska vlada u 1878. dozvolila Albancima da
ostanu u Srbiji. Suprostavljeni Albancima iz Turske, oni bi bili ivi bedem protiv njih, a moda
naklonost Srbije prema njima ne bi ostala bez utjecaja na osjeaje albanske nacije prema Srbima
u Otomanskoj carevini (Citirano prema Degan, ss. 70-71).

104

Jugoslavija. U Plavu i Gusinju ustanak je buknuo 1919, a takoer u Metohiji

i na Kosovu. Pokret kaaka (hajduka), koji su imali iroku podrku stanovnitv~, likvidiran je tek nakon pet godina. O tim narodnim bunama bilo je ve
rijei. inovnici, pljaka, naseljavanje kolonista kao dravnotvornog elementa
(oko 12.000 obitelji) u meuratnom razdoblju (Bogdanovi 189), i otpor
albanskog stanovnitva. Nemiri su bili permanentni.
Trea albanska pobuna izbila je nakon osloboenja Kosova 1944, i o njoj
e jo biti rijei. Studentski bunt iz godine 1981. jest etvrta pobuna. Njezin
karakter znatno je drugaiji. No, i ovaj je put dolo do iseljavanja pod
pritiskom - i to Srba i Crnogoraca.

Balkanske migracije
Radi boljeg razumijevanja dogaaja, valja ovdje naznaiti i opi okvir
balkanskih migracija. Nisu se iseljavali samo Srbi i Albanci. Zbog turskih
osvajanja, narodnih buna, austro-ugarsko-hrvatskih kontraofenziva i ratova
za nezavisnost, ali i zbog ekonomskih razloga, od kraja XIV. stoljea ispremijetano je gotovo cjelokupno stanovnitvo od Veleke klisure na Vardaru pa
do Zagrebake gore (Cviji, 129). To su uvena Cvijieva metanastazina
kretanja (metandstasi5 - preseljavanje, seoba) koja su on i njegovi suradnic(
godinama sistematski istraivali. Balkan se pokazao kao najvei inajvreliji
etniki kotao Evrope.
Cviji utvruje etiri glavne migracijske struje. Najjaa, koju zove dinarskom, polazi iz oblasti Crne Gore i stare Rake, a najprivlanija meta bila je
umadija:
Skoro cela pod velikim hrastovim i bukovim umama u koje su tek krenjem
pravili njive i livade; bila je periferijskog poloaja u turskom carstvu, udaljena
od Carigrada; ... itluki reim nije bio jak~ rasprostranjen, i bilo je dosta
slobodnih seljaka. Pred kraj XVIII veka Beogradski paaluk je imao neku
vrstu autonomije. Ve u tursko vreme su se, dakle, mnogobrojni dinarski
doseljenici nastanili ... izmeu Drine i Morave. A kad se umadija oslobodila
turske vlasti, poetkom XIX veka, ona je privukla skoro sve migracione struje
kontinentaInoga bloka (Cviji, 131).
Iz Crne Gore, Hercegovine i Bosne migracijske struje plavile su Dalmaciju.
Skoro sve stanovnitvo Boke Kotorske vodi porijeklo od crnogorskih i hercegovakih doseljenika.
Iz zapadne Bosne i Dalmacije iseljavanje je teklo do umberka, Bele
Kranjske, Ljubljane i Maribora. Katoliki Bosanci i Hercegovci prodrli su
u Baranju (do iza Peuja) i u Baku (do iza Subotice). Tog je porijekla veina
Bunjevaca (po rijeci Buni) iokaca.
105

drave u dalmatinskom primorju i njegovu zaleu do Gvozda pretvorila

u turske sandake i pokrila novim, uglavnom srpskim ivljem iz unutranjosti
turskog carstva (E.J, sv. 4,48). Tu politiku naseljavanja Turci su sistematski
provodili i u drugim novoosvojenim krajevima. Stoljee poslije, 1593. godine,
ban Toma Baka Erdody pobijedio je Hasan-pau kod Siska i turska nadiranja
definitivno su zaustavljena. Na pusta selita, habsburka vlast kao i hrvatski
velmoe naseljavaju ete prebjega, veinom Vlaha i Srba. U meuvremenu su
slavonski kajkavci izbjegli u ~anjsku i tajersku (Cviji, 543). S Karlovakim
mirom 1699. poinje potiskivanje Turaka iz jugoslavenskih zemalja. Zajedno
s turskom vojskom seli i muslimansko stanovnitvo na jug i zadrava se
ponajvie u Bosni i Hercegovini. Nakon izgona Turaka, Austrija u Vojvodini
naseljava Nijemce, Maare, Rumunje, Slovake, Rusine.

Druga, kosovsko-metohijska struja kree prema Moravi, naseljava dolinu

Resave i kotline istone Srbije sve do Zajeara, a takoer naseljava okolinu
Nia.
Trea, juna struja kupi iseljenike iz zapadne Makedonije, bive slavenske
iseljenike iz Albanije i staro stanovnitvo june Morave i upuuje ih na sjever,
sve do Beograda.
I na kraju, kosovska i vardarska struja zajedno sa stanovnitVom moravske Srbije formiraju nove struje, koje prelaze Savu i Dunav i razlijevaju se po
Banatu, Bakoj, Srijemu i dijelu Slavonije. Od XIV. do XVIII. vijeka historijski
spomenici spominju osam glavnih seoba. Iseljenici dopiru do Budim1?ete
i Sent Andreje.
Migracija nije bila jedino u Sloveniji, banskoj Hrvatskoj, junoj Makedoniji i opskoj oblasti. Najvie iseljenika primili su moravska Srbija, Dalmacija,
Slavonija i Srijem, a zatim Baka, Baranja i Banat. Naseljavanje sjevernih
zemalja bilo je to lake to su bile slabije naseljene.'
Tu su iseljavanja bila gotovo neprekidna, ali su posebno eruptivna poslije
veih ratova i buna. Samo za tri godine krize 1875-1878, prema ocjeni
Milorada Ekmeia, na Balkanu bila (su) pokrenuta dva miliona ljudi na
bjeanje sa svojih ognjita, po milion na obje vjerske strane (Bogdanovi,
138).
Kad se te injenice razmotre, postaje jasno zato moderna srpska drava
nije bila uspostavljena u rakoj oblasti, nego u umadiji. I zato je znatan broj
vojvoda iz prvog ustanka, uglednih seljaka i visokih inovnika bio podrijetlom
iz Crne Gore. Teite srpske drave premjeteno je na sjever; Pritinu, Prizren
:i Skoplje zamijenili su Kruevac, Smederevo i Beograd.
I u maloj Crnoj Gori dolazi do historijskog pomicanja, prvo na sjever,
zatim iz ravnice u planine. Turci su opustoili slavenska naselja oko Skadra
i na taj nain prekinuli zetski kontinuitet. Crnogorski se centar pomie
u abljak, pa zatim na Rijeku Crnojevia te na kraju na Cetinje.
Slinih je procesa bilo i u Hrvatskoj, s tom razlikom to Hrvati, slino kao
Slovenci, uglavnom nisu mogli migrirati na dobro naseljen i dravno dobro
organiziran neslavenski sjever. Zbog toga je u Hrvatskoj dolo do kontrakcije
teritorija s juga, ali se teritorij uz obalu proirio od Splita do Dubrovnika te na
vei dio Istre. Osim toga etniki su osvojeni romanski dalmatinski gradovi
i otoci.
Osim Makedonije, najvee etnike gubitke pretrpjela je Slovenija, kojoj je
germanska ekspanzija sa sjevera oduzela vie od polovice etnikog teritorija.
Gosposvetsko polje, nekada centar Slovenije, ostalo je izvan nje.
U historiji Hrvata krbavska bitka ima slino znaenje kao kosotska bitka
u historiji Srba. Na Krbavskom je polju 1493, kako napisa stari ljetopisac pop
Martinac, propalo itavo plemstvo Hrvatske. Taj je poraz, slino kao i kosovski stoljee prije, pokrenuo seobu hrvatskog ivlja u sjevernije krajeve. U
svega tri desetljea poslije krbavskog razboja nekadanja se matica hrvatske

Navedena preseljavanja imala su dvije konzekvence. Prvo, kao i kod Srba,

centar hrvatske drave pomaknuo se na sjever. Nin, Stoni Biograd i Biha
zamijenio je do tada nepoznat Zagreb. Druga su posljedica velike etnike
promjene.
Najvee raseljavanje nast~je kod Srba. Etniko sredite u to se doba
pomaknulo iz stare Rake i s Kosova i Metohije prema sjeveru u Moravsku Srbiju.

Preavi preko Save i Dunava, srpski je narod od xv. do XVIII. st.

osvojio junu Ugarsku, dananju Vojvodinu. Srbi su u to doba
preplavili sredita starih hrvatskih zemalja Bosansku krajinu, Liku, Baniju
i sjevernu Dalmaciju, naselivi u isto doba velik dio Slavonije. Postigavi
velika etnika osvajanja na sjeveru i sjeverozapadu, srpski narod u isto
vrijeme etniki gubi na jugu. Arbanasi najprije naseljuju ravnicu oko
Skadarskog jezera, a zatim velikim dijelom Kosovo i Metohiju (Grafenauer, sv. II, 848).
etniki

Etniko mijeanje imalo je i negativnih posljedica koje jo

O tome autori Historije naroda Jugoslavije kau:

osjeamo.

Proces etnobiolokog stapanja i prilagoavanja kolonista i starosjedilaca

svagdje je tekao sporo i bio praen krizama, sukobima i itavim nizom
promjena ne samo privrednog i drutvenog nego i antropolokog i kulturnog karaktera. On je bio to tei to su bile vee nacionalno-kulturne
i drutvene razlike izmeu kolonista i starosjedilaca. To se naroito
osjetilo u hrvatskim zemljama, u koje se u xv. i XVI. st. naseljavaju velike
mase srpskog naroda i u sjevernoj Makedoniji, na Kosovu i Metohiji, gdje
se od XVII. st. izmijealo starosjedilako makedonsko i srpsko stanovnitvo s arbanakim stoarima. Etnika izmijeanost u Vojvodini, kako je
nastala od XVI. do XVIII. st., izazvala je itav niz nacionalnih i kulturnih

107

106
i

previranja, trvenja i
(sv. II, 851).

prilagoavanja meu

pojedinim njezinim narodima

Vrijeme bi bilo da neto nauimo iz te nae zajednike historije. Zato ne

bi etnika raznolikost od izvora sukoba postala nepresuni izvor meusobne
kulturne fertilizacije?

10. Elementi zajednitva

Albanci i Crnogorci
Dok su Kosovo (i zapadna Makedonija) bili poprite nacionalno-vjerskih sukoba koji su trajali tri stoljea, crnogorsko-sjevernoalbanska
historijska pozornica izgledala je sasvim drukije. Naravno, i ovdje je bilo
sukoba, ak vrlo krvavih. Meutim, ono to je karakteristino za crnogorsko-albanske odnose jest vrsta etnike simbioze. Razlozi su tome oigledni:
kranstvo (pravoslavlje Crnogoraca i katolianstvo sjevernih Albanaca) i plemenska organizacija dovodi oba naroda u isti civilizacijski i kulturni krug
i suprotstavlja ih osmanlijskim okupatorima. Jedina je vea razlika jezik. No,
poesto se znp.ju oba jezika.
Mletaki katastar. za skadarsku oblast iz 1416. i turski defteri iz 1455. za
skadarsku oblast i Kosovo potvruju tezu o simbiozi, koju je prvi postavio
Milan ufflay. U ta tri dokumenta mnogi zemljovlasnici imaju albanska
imena, obino sa slavenskim nastavcima (Pipa, 241). U defteru iz 1497. Turci
su popisali zajedno crnogorska i albanska plemena Kue, Pipere, Hote i Klimente, a i sami Kui i Hoti imali su mijeano slavensko-albansko stanovnitvo. Slavenska i slavizirana imena u tim defterima ukazuju, prema miljenju
srpskih historiara, na Srbe. Za albanske historiare to su slavizirani Albanci
iz vremena srpskih kraljeva. Njima samima najvjerojatnije su i Srbi i Albanci
bili podjednako bliski.
Kad je rije o Albancima i Crnogorcima, od interesa je opirnije citirati
antropogeografa Jovana Cvijia, .izvrsnog poznavaoca obaju naroda. Meu
kulturnim pojasima Balkanskog poluotoka, Cviji izdvaja patrijarhalni kulturni pojas za koji pie:
U oblasti ove kulture ive fiziki najjaa i etnografski najsveija plemena
i narodi Balkanskog Poluostrva. Jezgro je ovog kulturnog pojasa planinski
sklop crnogorskih Brda, susednih krajeva Hercegovine, sjenike oblasti
i severna Albanija. Ovde se kod Srba" i Albanaca odrao pojam plemena,
bratstva i rodova i plemenska ili fisna organizacija, zatim krvna osveta. To
su najplodnija i naj ekspanzivnija plemena, iz kojih gotovo neprekidno

Za

108

Cvijia

su

obino

svi tokavci Srbi.

109

teku struje naseljavanja i plave susedne oblasti. Svi su poglavito stoari. To

su ljudi od snage i moi, mahom vrlo visoki, vitki, elastini, niKad gojazni,
lica punog izraza, jakih jabuica, sokolovih oiju: najlepi soj na Balkanskom Poluostrvu ... Jo vie od svega zadobijaju vrstim, gorskim moralom, riterskim esto otmenim osebinama, dubokim oseajem za zajednicu
i portvovanjem koje ne prestaje ni pred najdragocenijim rtvama ...
(knjA, tom 1, 37).
Dok sjeverne Albance (Gege) i Crnogorce svrstava u istu kulturnu grupu,
za june Albance (Toske) navodi da su sasvim drugaiji: Oni su, slino
Grcima i Cincarima sa kojima u Epiru zajedno ive, mnogo manji, garavi,
gotovo bez plemenske organizacije, lukavi, esto ve sa sitnim vizantijskocincarskim moralom. (ibid.). I dok su gortake Gege ekspanzivni i prodorni
(Miriditi i malisorska plemena, najjai i najeksplozivniji deo arbanakog
naroda), dotle su kulturnije Toske podloni grkoj asimilaciji.
Citirani opis osobina dvaju susjednih naroda, albanskih Gega i Crnogoraca, danas moda zvui vie kao fragment nekoga knjievnog djela, nego kao
odlomak iz antropolokog rada. Ali, on nesumnjivo uspjeno doarava etniki
ambijent u kojem su se ostvarivali simbiotiki procesi.
Da bismo razumjeli ono to slijedi, treba imati na umu da je dananja Crna
Gora relativno kasna tvorevina. Poetkom XIX. stoljea postojale su tri
odvojene regije: Brda uz dananju albansku grani~u s mijeanim plemenima;
nikika Hercegovina, gdje su se uvrstili Osmanlije i poturice; i stara Crna
Gora, koja je prva uspjela ujediniti neka plemena i tako postati jezgra
crnogorske drave. Valja dodati i etvrtu regiju, primorje, gdje je drava Crna
Gora prvi teritorij dobila tek Berlinskim ugovorom 1878.
Usprkos toj rascjepkanosti, nacionalna osjeanja Crnogoraca nisu nita
manje snana nego nacionalna osjeanja Srba. Ako ita, ona su ea, strastvenija. Paljivi promatra Cviji biljei:
Nad svim ostalim prevlauju dva oseanja: plemenska. slava i ast
i nacionalna misao, 'vera Obilia'... Crnogorci su ispunjeni 'verom
Obilia' kao Jevreji staroga zaveta verom u Jehovu. Glavna duhovna
hrana su im predanja o Kosovu i srpskoj nemanjikoj dravi, i ova
predanja znaju ak i ene i deca. Svi su proeti milju osloboenja srpske
zemlje od tuinskog jarma - svega 'to je nae od starina bilo', kako pesma
kae. Znaju joj granice, slavne gradove i mesta. U ove gr~nice uvlae
'polovinu Arbanije' , smatrajui je kao historijsku srpsku oblast, naseljenu
plemenima srpsko-arbanakog porekla. Smatraju sebe za srodne Arbanasima. Da bi se postigao ovaj narodni ideal, svako pleme treba da bude to
mnogobrojnije. ena nerotkinja mogla se promeniti, naroito ako je udata
za junaka i poznatog oveka ija se 'loza' ne srne ugasiti ... Priznati junak
se eni samo devojkom od slavnog roda i obratno. Crnogorac se ne ustee
110

oeniti devojkom kakvog arbanakog junaka. Razlika u veri, naroito ako

je u pitanju katolika vera, nije prepreka ... utoliko pre to Arbanase
.smatraju za roake crnogorskih plemena (ss. 397-98).
Ti

osjeaji

mora da su bili obostrani. Prije dva

stoljea

(1768. g) Dositej

Obradovi posjetio je Albaniju, nauio albanski i zabiljeio izjavu jednog

Albanca: Mi smo sa Serblji jedan rod i pleme u staro vreme bili (146).
Isti viteki kodeks asti, junatva, porodine loze, gostoprimstva i date
rijei nalazimo i kod albanskih gortaka. Veliki dijelovi Kanuna Leke Dukagjinija reproduciraju se i u crnogorskim obiajima. 597 i 600 Kanuna kau:
Oduzeta ast nikome se ne prata. Onaj kome je oduzeta ast, po kanonu
se rauna mrtvim. Nadalje 602: Kua Albanca pripada bogu i gostu. Tu
je zatim i besa i krvna osveta koja se nije mogla izvriti nad enama
i sveenicima. Velika slinost u ponaanju proizlazi i iz veoma temeljne studije
Erdeljanovia o mjeovitom plemenu Kui, iji se albanski dio dri Lekina
Kanona (s.224), a obiaji crnogorskog dijela jedva da se u neem bitnom
razlikuju. No, viteki kodeks ne spreava da se ponekad ne izvre nevjerojatne
okrutnosti. * Da ne ostanemo samo na suhoparnim konstatacijama o slinosti
crnogorskih i albanskih obiaja, bit e korisno da navedemo jedno autentino
svjedoanstvo. Rije je, naravno, o uvenom kukom vojvodi iz bratstva
Drekalovia, Marku Miljanovu, koji pripovijeda kako:
... imamo neki dio mi Brani i Crnogorci u obiaje, da se u mnogome
s arbanakijerna obiajima, i to vie imaju toga plemena brcka koja
su blie Arbanije, kao Vasojevii i Kui, malo Ljenjani iCeklinjani,
a povie Crmniani. Ova su vie poznata s Arbanasima i njinijema
obiajima, da i' nijesu toliko opori jednijema ni drugijema, no se mijeaju,
trae jedan drugoga, ine poznanstvo i prijateljstvo, bratime se i kumuju,
i u sve drugo se slau, kad se ne biju meu sobom (kurziv moj); samo i' je
u jezik velika razlika, no i to su mlogi jedini od drugije' nauili da govore,
nai arbanaki, a oni naki. Mlogo Arbanasi trae poznanstvo i prijateljstvo s naijema ljudjima. Oni esto dolaze na nae skuptine samo zato da
pregleda kojega e izabrat' da se njim pobratimi, ali okurni, i postanu
blizika, s vie ljubavi no roena braa. Natjeu se nai i nji 'ni, koji e
boljeg prijatelja ugrabit'. Ali u to se vie Arbanasi 'itaju. Tako se natjeu,
koji e kojeg bolje i ljepe doekat' i astit' kad dolaze jedan kod drugoga.
priliu

.. Ka~ Kui ne htjedoe da se ujedine sa Crnom Gorom, knez Danilo posla vojsku sa svojim
Mi.rk0I1!' da ih n~ .to pri~oli i prisili. V~ina K~a poslua, ali je~an dio ostadoe uporni
I ne ht)edose Mirka pusnn u Kuce. Jedan od nJih, Benja Novakov PetrovI s Kosova vikne s vrh
brda. nad Bioem: Ako mi dovedete kneginju crnogorsku, da joj uinim jednog Drekalovia,
pust;It emo ~as. u ~ue! ~:Ovaka u,:reda - pria Er~eljanovi- ujela je za srce i vojvodu Mirka
I VOJsku, kOJa Je bIla s nJim. Zato Je crnogorska VOJska, kad je ... ula u Kue, i sama mnogo
preterala u postupanju s porodicama neposlunih Kua. Vojvoda Marko opisuje, a i ja sam
.sluao, da su mnogi crnogorski vojnici seldi glave ak i deci u kolevkama i starim i bolesnim
ljudima, te ih donosila vojvodi Mirku (Erdeljanovi, Kui, s.66).
~rat0I1!'

111

Pa kad Arbanas ljepe i doeka i asti Branina no Branin njega, on je ne

samo sebe ponizio, no je i pleme malo s tijem nakudio. Ako se potrefi
Arbanasu da ga pobratim Branin pretee u gostoprimstvo, ve je ast
arbanaka postradala. Ali se to rijetko dogaa u gostoprimstvo da dobije
na prvenstvo ... (sv. 2, 70-71).
Zbog ove etnike bliskosti, Brani i albanska plemena redovno su zajedno
ratovali protiv Turaka.
U vrijeme formiranja drave onaj roaki imperijalizam o polovini
Albanije Albanci nisu bili spremni primiti i prolivena je krv. No, .valja
zapaziti motivaciju: nije rije o osvajanju tueg teritorija, nego o oslobaanju
zajednikog, crnogorsko-albanskog. I ne radi se samo o romantiarskoj fikciji.
U sjevernoj Albaniji oko Skadra ivjelo je dosta Slavena koje su Albanci
asimilirali i, obrnuto, u Crnoj Gori dosta Albanaca koje su Crnogorci asimilirali. Osim toga, bilo je neprestanih uskakanja u oba smjera zbog krvne osvete
i drugih razloga. Stoga neka plemena s obje strane dananje granice imaju
mijeano slavensko-albansko porijeklo, i to ivi u svijesti naroda.

Turci smetali ... u svako selo po jednoga, jer Drekala postavie Kui na
skuptinu, te stoga je ima vlast ka vojvoda plemenski, a ne seljanski (s.31).
prekale je historijska linost i ivio je u drugoj polovici XVI. stoljea. No,
prie o porijeklu Kua plod su narodne mate. Erdeljanovi i Kovaevi
(Miljanov, 4, s.222-23) smatraju da su Kui postali od starijeg, srpskog,
i mlaeg, albanskog, stanovnitva, koje se veinom, doselilo otkako su Kui
potpali pod Tursku. No, i za srpske vladavine meu Kuima je bilo Albanaca.
U XVII. stoljeu Drekalovii su preli na pravoslavlje i pocrnogorili se. Za
pleme Kua se 1610. g. kae da mu je polovica pravoslavna, a polovica
latinska, a 1914. g. govori se o albanskim Kuima rimskoga obreda
(ufflay, s.77). U to su vrijeme jednog od dvojice vojvoda birali Albanci.
Danas albanska bratstva ive u Zatrijepu (Bonkei), Koima (Koji) i jedan
dio u Fundini.
Prema albanskoj narodnoj predaji od Kua porijeklo vode albanska
plemena Hoti, Kastrati i Klimenti.

Legende
Pleme

Kui

Od etniki mjeovitih crnogorskih (branskih) plemena najbolje je propleme Kui. Ono je ujedno i jedno od najveih crnogorskih plemena.
Poetkom ovog stoljea Erdeljanovi je naao u Kuima oko 1500 obitelji
s oko 9000 ljudi. Od toga su 244 obitelji ili jedna- petina bile albanske.
Ukupno je bilo 22 bratstva, od kojih su 4 bila albanska. Najvee bratstvo,
Drekalovii, obuhvaalo je vie od polovice svih obitelji, njih 800 (ss. 141,
169, 172). Vojvoda iz tog bratstva, Marko Miljanov, ujedinio je Kue
s Crnom Gorom 1876.
Prije je meu Kuima bilo mnogo vie Albanaca. Samo ime Kui albanskog je porijekla. U Albaniji postoje dva sela s tim imenom. Prema predaji
Albanci upotrebljavaju rije ku kad govore o junatvu, pa su prema tome
Kuima ovo ime dali Albanci jer ih smatraju najveim junacima u tom kraju.
Veinom se ime plemena izvodi iz rijei kuq, to znai crven i odnosi se na
crveno, boksitno zemljite u kukom kraju.
Najvee kuko bratstvo, Drekalovii, osnovao je Albanac Drekale, tj.
Andrijica. Marko Miljanov na osnovi narodne predaje navodi nekoliko
verzija o porijeklu Kua i zakljuuje: ... ova trea najvie prilii istini: da su
Drekalovii od ura Kastriota, a ostali Kui od Mrnjavia, i da su se ovi
naselili u Kue poslije prospine Mrnjavia:, a oni poslije Kastriotove razure
(Sabrana djela, 3, s. 21). Na drugom mjestu Miljanov kae: Poto je Drekale
posta vojvoda Kuima, upravlja je narodom vie no druge vojvode, koje su
ueno

112

Postoje mnogobrojne legende o osnivaima plemena i drava. Blizanci

Romul i Rem osnovali su Rim. Petero brae i dvije sestre doveli su hrvatska
plemena na Balkan. Prema kazivanju Konstantina Porfirogeneta jednako tako
su dva brata dovela srpska plemena. Nije mi, meutim, poznata nijedna
legenda u kojoj bi braa osnovala razliite narode. To ne vai ni za priu
o ehu, Lehu i Mehu, jer su ta braa osnovala tri slavenska naroda koji
pripad::lju istoj porodici.
Izuzetak od ovog svjetskog pravila jesu albansko-crnogorsko-srpske
legende o nastanku pojedinih plemena. Ili je, moda, i u ovom sluaju
ispravnije negirati izuzetak: etnika bliskost bila je tolika da se mogla usporediti s onom koja vlada meu braom u o~itelji. Ne govori uzalud vojvoda
Marko da oni postaju blizika s vie ljubavi no roena braa.
Jedna takva legenda govori o Pitu, Ozru, Vasu, Krasu i Otu, a od njihovog
potomstva nastadoe dananja crnogorska i albanska plemena: Piperi, Ozrinii, Vasojevii, Krasnii i Hoti. Ta predaja sauvana je kod svih Brana
i Crnogoraca (Erdelj anovi, Bratonoii, s.316). Dodao bih: ali samo kod
njih, umjesto da ue u itanke osnovnih kola svih Jugoslavena.
.Budui da su Vasojevii i albanska plemena po predaji imali zajednikog
pretka, a Karaore je potjecao od Vasojevia, Tucovi je vjerovao da je vod
prvog srpskog ustanka bio albanskog porijekla* (s. 77).
* Kad bi to bilo tono i kad bi Nui imao pravo - naime, da su tri etvrtine dananjih
Kosovara porijeklom Srbi - onda bi proizalo da je srpski narodni ustanak poveo ovjek starinom
~lbanac, a da su skoranju albansku nacionalnu pobunu na Kosovu izveli veinom potomci Srba.
Cak i izmiljeni paradoksi upuuju na zajednitvo.
8 Koso\'sko piranje

113

Drugu legendu saopava Halit Trnavci iz Drenice na Kosovu, gdje ivi

broj Arnautaa.
Po toj legendi ivjela su tri brata: Preka od koga potjee selo Prekaze i,
poslije, Trnavce i Gabica; zatim Obren od koga potjeu sela Gornje i Donje
Obrinje; i trei Brnja koji je osnovao Brnjak u Ibarskom Kolainu. Potomci
Preke i Obrena su Albanci, a potomci Brnje Sr:bi. Doskora, pie Trnavci,
do pre pedeset godina, mi smo se poseivali, a i danas, kad se sretnemo,
svojatamo se i kaemo 'gde si, roo' (Politika, 31. VII. 1987).
Prema jednom albanskom predanju Leke Dukagjini imao je dva sina
- Nikolu, od kojeg potjeu Mirditi i aljani i Bijelog Pavla (Pal Bardhi), od
kojeg porijeklo vode Bjelopavlii. U alternativnoj verziji istog predanja, koje
se zadralo kod Bjelopavlia i Gaana, Bijeli Pavle i Ga (Gavrilo) bili su braa
i sinovi Leke Dukagjina (Kulii, 40).
U plemenu Kastrati pria se da su oni mjeovitog porijekla, albanskog
i slavenskog, a u plemenu Kopliku govori se da oni potjeu od podgorikih
Crnogoraca (Cviji, knj. 4, tom 1, 112). . Radoji navodi stari srpski
rukopis 0 latineh, sire Frugoh prema kojem su Srbi i Albanci bili potomci
Sera i Arvana, dvojice od petero sinova Bara i Lege (E.], prvo izdanje, I, 155).
J. Tomi navodi da su Klimenti po njihovoj tradiciji slavenskog porijekla.
Predak im se doselio s gornjeg toka rijeke Morae, oenio se iz plemena Kua
i imao sina Klimenta (s. 74).
U Malesiji se sauvala tradicija da su Mataguzi bili slavenskog porijekla
(irkovi, 361).
Umjesto da prepriavam ostale legende, bit e autentinije ako opet
prepustim rije Marku Miljanovu:
... danas vidimo od pojedinoga jaka plemena, ne to samo kpji su se
turili no i nji' na krtena braa, koji su se davno razdvojili i vjere
promijenili i blizu se zaboravu primakli, da ne znaju e su od jedne krvi.
Jedni su u Brda i Crnu Goru, a jedni u Staru Srbiju i Donju Arbaniju. Prvo
u kazat' imena dva brata i od nji' dva plemena; jedno je tursko, a jedno
srpsko. A to su Vaso i Kraso, po kojijema i' se plemena prezivaju: od Vasa
Vasojevii, srpsko pleme, naseljeno okolo Koma, rasprostranilo se od
Kua do Berana; a od poturenog mu brata Krasa pleme Kastrinii u Staru
Srbiju, oko Drine do Prokletija arbanakija, ne daleko od akovice. A sad.
evo drugi dva brata i dva plemena: Bijeli Pavle i brat. mu potureni Gao,
njegovo je pleme naseljeno s istone strane Kastrinia, a od zapadne strane
Deana. Ovi su dva plemena jaki meu arnauckijema plemenima i u tvrda
gornata i krevita mjesta naseljeni. Kranin Bijeli Pavle naselio se
u Brdima i osnovao Bjelopavlie. Govori se - nastavlja vojvoda Marko
- da su Gao i Bijeli Pavle od Leka Dukainca, i da su se braa tamo
razdvojili, Gao osta tamo, a Bijeli Pavle doa ovamo. Ali ja ne umijem
pravo kazat', no da kaem jo koje arbanako i nako pleme: ko je kome
po krvi blizika . .. Pleme Beriko, naseljeno u Staru Srbiju, u Peku

i akovaku nai'ju. Ovi se s Kuima blizika dre ... U nji' ima jedan dio
Turaka, ali vie Latina ... Druga plemena arbanaka blizu Skadra,
~Kastrati i aljani, i oni su neka blizika s Kuirna ... Na' ode se po krvi
blizika: pleme 'Ocko u Arbaniji, plemena evrsko i Pipersko u Crnu Goru
i Brda. Klimenti u Arbaniju i Ceklinjani u Crnu Goru ...
Tako i reena plemena u Staru Srbiju, to jest Ga i Kastrini i Beria, staro
i mlado, svako zna s kim je po krvi blizika, i to s velikijem zadovoljstvom
eli ut' i videt' svoga. A kad ga vidi, najalije mu je e ne umije govorit
jednijem jezikom(moj kurziv); je~ vie brat brata i svojta svojtu eli ljubit'
ka kad su daleko no blizu. Ali ja nijesam pismen, da potanko tu elju srca,
koju sam vidio, izjasnjujem ...
Ima neto to nago~i i vue sebe, da ne moe svoju krv zaboravit'; pa i da
bi htio, no i da krene k tome, ne traje mu, no se izgubi to i drugo, u misli
doe pa i da digne oruje na svoju krv, i da ima srca da ga ubije sam, nije
mu prijatno da mu ga drugi ubije (Sabrana djela, 2. ss. 79-81).

znaajan

114

Zajednika

crnogorsko-albanska drava

Korijene zajednitva, o kojem je do sada bilo rijei, valja potraiti u daljoj

historiji. Ono crnogorsko iz naslova ovog odjeljka treba shvatiti uvjetno, jer
u to vrijeme Crne Gore jo nije bilo. Pojavila se tek oko 1450. za vrijeme
Stefanice Crnojevia.
Podruje dananje Crne Gore obuhvaala je rimska provincija Praevalis,
koju je Dioklecijan odvojio od Dalmacije. U vrijeme doseljavanja Slavena
pripadala je Bizantu. Tu nastaje sklavinija (upa, kneevina) Duklja, ije ime
potjee od glavnoga grada Prevalitane, Docleje, koji se nalazio blizu dananjeg
Titograda, a koji su Slaveni razorili. Od XI. stoljea Duklja se naziva Zetom.
Meu prvim dukljanskim knezovima bilo je, osim Slavena, i Albanaca. Tako
za Koapara, kojeg spominje pop Dukljanin, Jireek smatra da ima albansko
ime (pare = prvi).
Jo u XIV. st. Albanija je zahvaala samo etverokut izmeu Bara-Prizrena-Castorije i Vlore. Juni dio dananje Albanije nazivao se (novim) Epirom,
a njegovi stanovnici Epirani (Pollo, s. 47). Takva se podjela zadrala i dalje, pa
su se na jugu razvili turski itluci, a na sjeveru plemena; jug je bio pravoslavan
i izloen grkom utjecaju, a sjever katoliki i izloen latinskom, odnosno
talijanskom utjecaju; zadrale su se i razlike u mentalitetu, jeziku i dr. Etniki
su Albanci dosezali na sjever uz obalu do Dubrovnika pa i Hercegovine (1300.
Burrnazi kod Stoca od buri madh = veliki mu, ufflay, s. 76). Odatle i naziv
Albania Veneta (Mletaka Albanija). Bila je to administrativna jedinica
u doba mletake vlasti, a obuhvaala je Boku sGrbljem, Budvu i Patrovie sa
sjeditem u Kotoru.
8

115

~.~
KPAJb TBPTKO

"
o

1~i,ft:!ihol ~l'uiiioPVfl D8nfWM

~ ~ i : iii Il

%UtpeNeNV i70gegu

Osim prikazanih posjeda Balia, Bala II posjedovao je Berat i Valonu, a Konstantin

Kroju (iz Istorije Crne Gore, 2, II, 32).

116

Bali

Na teritoriju Crne Gore i Albanije ivio je jo u prahistoriji narod (ili

narodi) iste kulture. Na to ukazuje zajednika bronana sjekira - II arheologiji
poznata kao albansko-crnogorska - koja je naena samo na crnogorsko-albanskom teritoriju, a potjee iz razdoblja izmeu 1500. i 500. g. p. n. e.
Novo kulturno zajednitvo ostvareno je za vrijeme seobe Slavena kad je
prostor izmeu Ohridskog i Skadarskog jezera (i neto sjevernije) kompaktno
ispunjen artefaktima tzv. komanske kulture. Ta je kultura zapravo simbioza
bizantskih i barbarskih elemenata, a etniki je mijeana tako da jo nije
razlueno to pripada Dukljanima, odnosno Slavenima, a to Albancima. No,
najzanimljivije je dravno zajednitvo iz neto starije historije, tj. iz vremena
pisane historije.
Kao to je ve opisano, Albanci su sudjelovali u formiranju crnogorskih
plemena. ufflay istie: Jaku natruhu arbanske krvi pokazuju imena nekih .
starih crnogorskih bratstava. Takva su bila Matagui kod Podgorice (1335),
Mahine uz Primorje (1435) koji svojim imenima podsjeaju na ilirske MuvTOT. Nadalje, Malouii u dolini rijeke Zete, pa davno izumrle Mataruge
(prozvani tako zacijelo po svojim kopljima) koji danas ive u priama na
Grahovu. Spomen na arbansko pastirsko bratstvo 'Velikih Gubica' sauvan je
u imenu Goljemade (1444) duboko u Crnoj Gori, gdje danas nitko ne
razumije arbanski (s. 60). Ime inon (= sv. Ivan) takoer je albansko.
Nakon smrti sultana Mehmeda Osvajaa 1481. u Crnoj Gori i Albaniji
rasplamsavaju se borbe za osloboenje. Tako Dubrovani izyjetavaju 15.
juna 1485. da su iz njihovoga grada Leka Dukadin i Ivan Crnojevi otputovali ... prema Albaniji. Neka ih bog blagoslovi i pomogne ... (Rotkovi, 53).
Trei etniki element na ovom podruju jesu Vlasi. Od njih potjeu imena
dviju najviih planina, Durmitora i Visitora. Prvobitno su to bila osobna
imena od glagola dormire i videre. O sudjelovanju Vlaha govore i imena
Pipera i Mogua.
Milan ufflay zakljuuje: Podruje izmeu Ulcinja, Dubrovnika i Prizrena, od mora uz Drim do albanskog gorskog sklopa Prokletija i do hidrografskog ljumskog lijevka, tvorilo je u srednjem vijeku jak i zanimljiv pojas
etnike simbioze, u kojem se je pastirski arbanaski i rumunjski elemenat
stapao s poljodjelskim slavenskim ivljem (s. 75).
Na tom podruju nakon raspada Duanova carstva formirali su Balii
dravu koja je postepeno ukljuila gotovo cijelu srednjovjekovnu Albamju. Te
Balie danas svojataju podjednako i srpski i albanski historiari.
Porijeklo Balia nije tono poznato. Smatra se da potjeu od slaveniziranih Vlaha koji su kao ratni pronijari uli u plemstvo. Od 1360. tri brata,
Stracimir, Gjorgje I odnosno ura i Bala II upani su u Zeti, prvo u Budvi
i Baru, zatim u Skadru i Ulcinju. Oni su i graani Dubrovnika. Godine 1372.
zauzimaju Prizren, pa Trebinje i Konavle. Godine 1369. prelaze na katolian
stvo kako bi pridobili Kotorane, stekli naklonost katolikih Albanaca i osigurali podrku pape. Najmlai brat Bala II enidbom dobiva Berat iValonu.
117

Godine 1375. ura koji je bio katolik i knez Lazar sazivaju crkveni sabor
u Pei za izbor srpskog patrijarha. Balii su na vrhuncu moi oko 1383. kad
Bala II osvaja Dra. Dvije godine poslije Bala II pogiba kod Berata u borbi
s Turcima. Naslijedio ga je ura II Stracimirovi, koji ima sjedite u Ulcinju.
Posljednji od Balia Bala III umire 1421. na dvoru svog ujaka despota
Stefana Lazarevia, kojem je ostavio svoju zemlju.
Konstantin Filozof naziva ura i sina mu Balu III albanskim gospodinom, a Zetu Albanijom. Vjerojatno je najtoniji i najkoncizniji ufflayev
opis: Balii su rumunjskog ili vlakog podrijetla, slove kao Arbanasi, vode
srpsku kancelariju i smatraju se batinicima srpskog carstva (s. 127). .
Znaajno je spomenuti i Kastriotie, koji se pojavljuju nakon Balia kao
nasljednici srpskih suverena. Ivan Kastrioti, otac Skenderbegov, bio je gospodar Debra i dijela Kosova. On 1426. g. daruje Hilandaru neko imanje (Ducellier,
14). Gjergj Kastrioti Skenderbeg, koji pretendira na naslijee Balia,
nastoji od svog podruja napraviti glavnu albansku teritorijalnu jedinicu. On
uspijeva 1444. ujediniti albansku vlastelu u zajednikoj borbi protiv Osmanlija.

Zajednitvo na irem prostoru

Ako se sada vratimo jo dalje u prolost, nai emo da su i Hrvati doli
u dodir s Albancima. To se desilo za vrijeme seobe Slavena kad su Hrvati
prodrli dovoljno daleko na jug. U devetom stoljeu podruje pod nazivom
Crvena' Hrvatska protezalo se od rijeke Cetine do Draa. Spominju ga
mletaki pisci i pop Dukljanin (s.54), koji je ivio u XII. stoljeu u Baru,
sjeditu biskupije za to podruje. Barska biskupija bila je do 989. pod
jurisdikcijom drake metropolije, poslije ukljuena u splitsku odnosno dubrovaku metropoliju, a za velikih dukljanskih vladara, Mihajla i Bodina
(1089-1142), podignuta je na rang nadbiskupije. Crvena Hrvatska obuhvaala je kneevine Paganiju (oblast od Cetine do Neretve, nazvana po nekrtenim neretljanskim gusarima), Hum (od Neretve do Dubrovnika), Travunju
(od Dubrovnika do Kotora) i Duklju (poslije Zetu, odnosno Crnu Goru, od
Kotora do Bara). Duklja je prema Konstantinu Porfirogenetu ukljuivala
i pqdruje od Skadra do Draa, koje je inae pripadalo Bizantiji i bilo je
poznato pod imenom Pilot, odnosno poslije, Draka Tema (Srkulj, 23-27).
U to vrijeme se na tom podruju, kao i drugdje i jo mnogo poslije, hrvatsko
ime mijealo sa srpskim, a bizantski pisci u XI. i XII. stoljeu upotrebljavaju za
stanovnike Duklje etnonime Dukljani, Hrvati, Srbi ili neko lokalno predslavensko ime (Grafenauer, I, 254). Hrvatsko prisustvo razabire se i iz akavskih
elemenata u albanskom jeziku (Kulii, 85). U Crnoj Gori sauvali su se
toponimi Hrvatske Livade, Rvati, Rvatska, Rvaci. Poslje jaaju veze sa
Srbijom (Rakom).
118

Dodiri su se odrali i poslije. U anuvinsko doba hrvatski banovi ubi

i Baboni imali su izravne veze s Albanijom. Iz XIV. st. sauvao se jedan
zanimljivi latinski zapis:
U prolo vrijeme bijae obiaj u kraljevstvu Hrvata, bijae sedam banova,
koji bijahu birali kralja u Hrvatskoj, kad je on umro bez djece, i to ban
Hrvatske prvi, ban bosanski drugi, ban Slavonije trei, ban Poege etvrti,
ban Podravske peti, ban Albanije esti, ban Srijema sedmi (ufflay,
s.119).
Nije jasno tko bi trebalo biti taj ban Albanije. No, nesumnjivo je da naziv
odraava sjeanje na bliske veze s Albanijom. Takoer, Aleksandar Stipevi
pretpostavlja da bi hrvatsko pleme Svaia moglo biti ilirskog porijekla (s. 51).
Kad je Duklja u XI. st. izborila samostalnost i oslobodila se vlasti Bizanta,
ona poinje prodirati u unutranjost i osvaja Raku. Poslije su Nemanjii
ukljuili Duklju u Srbiju. Tako je formirana svijest o srpskoj pripadnosti, koju
je pravoslavna' crkva - koja je veinu Nemanjia proglasila svecima
- u narodu njegovala u sljedeim stoljeima. Nakon osnivanja srpske autokefaine arhiepiskopije, podruje pravoslavlja proirilo se na cjelokupni teritorij
bive Crvene Hrvatske* (Boi, s. 67). Albanci koji su ivjeli u junim dijelovima tog teritorija - kao i oni u sjevernoj Albaniji - ostali su katolici. Budui
da nisu imali svoju narodnu crkvu, poslije su lake prelazili na islam nego Srbi
i Crnogorci.
U borbi s Bizantom car Duan osvojio je i Albaniju, koja je bila pod
bizantskom vlasti. Duan je ugledne Albance, zajedno sa Srbima, ukljuivao
u svoje dravne sabore. Gradovima je ostavio povlastice. U Duanovoj vojsci,
koja je osvojila Epir i Tesaliju, bilo je mnogo albanskih vojnika. Mali albanski
plemii dobili su posjede smijenjenih grkih arhonata i uzdignuti su na visoke
* Ovi se podaci ne navode kako bi se dokazalo da Duklja pripada Hrvatskoj ili Srbiji. To
pripada narodu koji tamo ivi, a to su danas Crnogorci. Svrha navoda u tekstu jest da se
istakne fluidnost etnikih naziva u to vrijeme, kao i vjerojatnost da su, pored Crnogoraca i Srba,
i Hrvati doli u kontakt s Albancima jo u samim poecima svoje historije. Uostalom, ni mnogo
kasnije etnika odn. nacionalna pripadnost nije oznaavana mnogo preciznije. Krajem XVIII.
stoljea Pavao Ritter Vitezovi proglaava sve June Slavene Hrvatima (u knjizi Croatia Rediviva
objavljenoj 1700. g.). Stoljee i koju godinu kasnije Vuk Stefanovi Karadi je skromniji; on
Srbima smatra sve tokavce. Vuk je bio pod uticajem lingvista Mikloia i Kopitara, koji narode
razvrstavaju prema jeziku. Lingvisti su imali posebnih tekoa s Hrvatima, koje su raspodije.lili na
tri naroda: tokavske Srbe, kajkavske Slovence, a samo akavci su priznati kao Hrvati. Cak je
i solidni Cviji potpao pod taj uticaj, pa etnonim Srbin proiruje na sve tokavce ili, kad nije
siguran, govori o Srb o-Hrvatima, a za kajkavce pie da jo uvijek veinom i sada nemaju
odreene narodne svesti (knj. 4, tom 1, 251).
Prilikom osnivanja Jugoslavije 1918. priznata su samo tri plemena - Slovenci, Hrvati i Srbi
- koja su formirala dravu SHS. Na Drugom zasjedanju AVNOJ-a dodani su Makedonci
i Crnogorci. Koju godinu poslije osloboenja otkriveni su i Muslimani. Tako je, ini se, precizna
etnika identifikacija na jugoslavenskom prostoru izvrena tek u vrijeme sadanje generacije.
Odatle vjerojatno i toliko neiivljenih nacionalizama. Moe se povui jo jedna paralela.
U Kraljevini Jugoslaviji muslimani su meunarodnim ugovorom iz 1919. dobili status manjine.
U Republici su postali nacija s veliko M. Danas su Albanci tretirani kao manjina. Ioni mogu
tokom vremena postati narod udruen II federativnu Jugoslaviju.
podruje

119

poloaje u Epiru i Tesaliji. Tako su Srbi pomogli prodor Albanaca u sjevernu

Grku. Na taj nain srpska vlast u zajednikoj dravi nije doivljena (sasvim)
neprijateljski. Ipak, krupni albanski velikai bili su potisnuti (kao i openito
krupna vlastela u Duanovu carstvu), a kao namjesnik Albanije nije bio
imenovan Albanac, nego u skladu s feudalnim obiajima carev roak Jovan
Asen, brat careve supruge Jelene. Sjever je dobio sin Duanov Uro, a jug brat
Duanov Simeon.
Pod utjecajem srpske administracije i crkve u Albaniji (tj. u dananjoj
sjevernoj Albaniji) od XII. stoljea dalje sve se vie upotrebljava staroslavenski
jezik, koji je sasvim potisnuo grki Bizantskog Carstva (Pollo, s. 71) .. Svi
znatniji albanski glavari imali su slavenske kancelarije.
Albanski autori vole isticati kako su se Albanci, zajedno sa Srbima, borili
na Kosovu. Logoreci to naprosto konstatira (s. 23), Hasani se poziva na
narodne pjesme (s. 23), a Pollo i Puto na turske kroniare (s. 66). Jedan od njih
u protivnikoj vojsci spominje Albance odmah poslije Srba. Mitropolit Vasilije Petrovi, pisac prve historije Crne Gore iz 1754, pie kako je knez Lazar
oekivao i crnogorsko-albansku vojsku Bale koji jo nije stigao nego
sakuplja vojsku i kree prema knezu Lazaru. Ali, neto s logistikom nije bilo
u redu, pa je Bala bio u tuzi velikoj to u boj nije stigao (ss. 55, 65).
Meutim, sultanov kroniar J. Bitlisi navodi da je Bala sudjelovao u bici.
Albance j~ doveo i Teodor Muzaka II (Musachio). Srpska i albanska vlastela
vezivala su se mnogim rodbinskim odnosima. Spominjem najvanije. Dimitrije, Arbanensis princeps (1208), sin prvog kneza sjeverne Albanije Progona oenio se Komnenijom, kerkom velikog upana Stefana (poslije Prvovjenanog). Mati cara Duana ini se da je bila Albanka (Enciklopedija
Jugoslavije, 1, 154). Obje su ene Bale III. iz Albanije. Golem Arijanit
Komnin, jedan od potomaka spomenute Komnenije, imao je osim druge djece
i kerke Gojsavu (koja je pola za zetskoga gospodara Ivana Crnojevia)
Angelinu (koja se udala za biveg despota, slijepog Stefana Brankovia)
i Androniku. Andronika se udala za legendarnoga Gjergja Kastriota Skender-bega (1403-68), sredinju linost albanske historije i najpopularnijeg
Albanca meu Jugoslavenima. Sin Skender-begov Gjon oenio se Jerinom,
kerkom srpskog despota Lazara Brankovia. U Skender-begovoj obitelji neka
su imena slavenska: majka mu je Vojsava, a brat Stania. Otac sebe u svojim
slavenskim listinama naziva Ivanom. Poslije pada srpske despotovine 1459.
despot Stevan sa svojom se obitelju sklonio na Skender-begov dvor. U XVIII.
st. hrvatski redovnik fra Andrija Kai Mioi ukljuuje Skender-bega pod
imenom Jura Kastriotia u svoj slovinski panteon i posveuje njemu i albanskim junacima jednu estinu svoga Razgovora ugodnog naroda slovinskog.
Stoljee poslije crnogorski vladika Njego uvrtava Kastriota ura u vitezove
naega naroda zajedno s Duanom, Obiliem, devet Jugovia, Nikolom
Zrinskim i Ivom Crnojeviem (ss. 287-88).
Razloga za to svojatanje vie je no dovoljno. Sultan Mehmed II Osvaja

120

osvojio je Carigrad. Taj isti sultan poslije je dva puta opsjedao Skender-begovu Kruju - i nije je mogao osvojiti. Kruja - i Albanija - pale su tek kad je
Skender-beg umro. Skender-begov grb - crni dvoglavi orao na crvenom polju
i danas je albanski nacionalni amblem ...
Recimo jo da se kerka Ivana Katriotija Marija udaje za Stefanicu
Crnojevia, a da se ura Crnojevi oenio Jelenom, kerkom Karla Musakija
Topije (Rotkovi, 131). Preko svoje prve ene Gojsave Ivan Crnojevi bio je
. u srodstvu s Dukagjinima i Skender-begom (irkovi, 287). Najmlai Ivanov
sin Stania preao je na islam i pod imenom Skender-beg upravljao je Crnom
Gorom. U jednoj narodnoj pjesmi govori se o tome kako se Stania nakon
povratka iz Carigrada naselio u celu Buatama i prozvao Buatlijom Stankom
(Stanojevi, 32). Njega e poslije skadarski pae, Albanci Buatlije, smatrati
svojim pretkom i na tome e zasnivati svoje pravo na Crnu Goru.
Mogli bismo te veze, mutatis mutandis, produiti i na najnovije vrijeme.
Kosovar Ali Kelmendi, roen u Pei, osnovao je poetkom tridesetih godina
prve marksistike grupe u Albaniji i tako postavio osnove komunistikom
pokretu. Emin Duraku, takoer iz akovice odakle je otiao na kolovanje
u Albaniju, postao je dvostruki narodni heroj, i Albanije i Jugoslavije.
Istaknuti komunist koranske grupe Vasilj anto, albanski narodni heroj, bio
je makedonskog porijekla (Marovi, 146).

Narodne pjesme i pripovijetke

Narodna predaja, obiaji i usmena knjievnost ponajbolje odraavaju
procese. O legendama i obiajima ve je bilo govora, a neke
obiaje jo u spomenuti neto poslije. Sada emo se pozabaviti narodnim
pjesmama i priama.
Mnoga imena .iz junakih narodnih pjesama zajednika su. Tako Leke
Dukagjini postaje kapetan Leka u srpskim narodnim pjesmama. Bud Alina
Tale postaje Budalina Tale, a Mustajbeg liki je zajedniki. Musa Kesedija je
albanski junak s tri srca. Gjergj Elez Ali je erelez Alija. Gjergj (= Djuro) je
albansko ime, a ostala su dva turska. Trostruka imena uobiajena su u sjevernoj Albaniji, a nema ih meu Slavenima. Prema jednoj od vie verzija,
erelez Alija roen je u Drivastu u Albaniji od oca Albanca i majke Srpkinje.
On i Kraljevi Marko bili su u poetku protivnici, a zatim pobratimi.
Dvije su osnovne grupe zajednikih narodnih pjesama: starije pjesme
o boju na Kosovu i mlae pjesme vezane za Bosansku krajinu.
Kosovski ciklus obuhvaa prema Lordu sedam posebnih epskih pjesama.
U svima je glavna linost Milo Obili (Kobili), vlastelin kneza Lazara za
simbiotike

Dvoglavi orao uao je i u crnogorski (Crnoj evii, Kraljevina Crna Gora) i srpski (Knez
Lazar, Lazarevii) grb.

121

koga se misli da je roen u istoimenom selu na Kosovu, a Kosovari ga

smatraju Albancem (stvarni njegov zaviaj nije poznat). Komparativna analiza
albanskog i srpskog ciklusa pokazuje da u nekim dijelovima pjesme sadre
sasvim razliite tradicije, a u nekim se dijelovima slau, posebno kad se radi
o historijskim linostima. Na osnovi toga Lord zakljuuje da su se obje
tradicije pojavile manje ili vie nezavisno. Srpska pokazuje utjecaj crkve
i ranih kronika. Albanska je izvedena iz kosovske predaje i vjerskih legendi
poznatih muslimanskim narodnim pjevaima (Lord, 82).
Krajinice potjeu iz Krajine, graninog podruja izmeu Bosne i Hrvatske. Albanci ih zovu kange kreshnikesh, to znai pjesme junaka. Kreshnik
znai junak, a Krahina je Krajina. Pjesme se pjevaju uz gu~le (lahute). Pj~vaju
se u desetercu koji povremeno prelazi u osmerac, karakteristian za albanske
narodne pjesme, to takoer ukazuje na njihovo dvoetniko porijeklo. U tim
pjesmama muslimanski bosanski junaci bore se protiv krana, posebno
Hrvata i Maara. Osim o ve spomenutim imenima krajinice pjevaju najvie
o brai Muji i Halilu Hrnjici. Mujo se bori po zapovjedi vezira uprilia,
bosanskog junaka albanskog porijekla (K6priilii). Mujo, Halil i erelez Alija
uli su i u albansku narodnu pripovijetku.
Arshi Pipa, od kojeg preuzimam ovaj prikaz, istie kako krajinice govore
o tradicionalnim albanskim vrlinama kao to su bese, burrni (ojstvo), gostoljubivost, potovanje ena i starijih, a takoer o tradicionalnim albanskim
manama poput otmice ena, krvne osvete, pljake i nasilnitva (s. 92).
S obzirom na porijeklo pjesama vjerojatno iste vrline i mane karakteriziraju
i Bonjake.
Krajinice pjevaju bosanski muslimani na srpsko-hrvatskom, kosovski
muslimani na albanskom i katoliki Albanci u Albaniji. U Novom Pazaru isti
pjevai pjevaju na oba jezika. Moda je ovdje potrebno jedno historijsko
obi~njenje. Nakon to je uguio jedan od mnogobrojnih ustanaka Klimenta *
.. skadarski paa Mahmud-beg ih 1700. g. preseli na Peter u novopazarskom
sandaku. Polovica preseljenih se nakon sedam godina pod dramatinim
okolnostima vrati, a druga polovica ostade (Tomi, 80, 84). Ovi to ostadoe
postali su u slavenskom okruenju bilingualni i meu njima su se regrutirali
dvojezini pjevai.

Bosanske i albanske krajinice poneto se razlikuju. Bosanske pjevaju

o feudalnim junacima bez ikakve mitologije. Albanske su pjesme poganske
rapsodije s bosanskim elementima u albanskoj strukturi. Albanske su pjesme
nastale u dvojezinoj zoni tursko-crnogorskoj s Peterom i Gusinjem kao
krajnjim tokama. U sjevernu Albaniju vjerojatno su ih prenijeli pjevai iz
Gusinja.
Na temelju clllJenice da o muslimanskim junacima pjevaju i albanski
katolici zakljuujemo da su pjesme postale popularne u vrijeme albanskog
* U ustanku se istakla Klimentinka Lijepa Nora koju nazivaju Jeanne d'Arc Albanaca.

122

nacionalnog buenja kad su Slavene smatrali neprijateljima, a Turke junaC1ma.

Na osnovi toponima znamo da su u srednjem vijeku Albanci doprli do
He;cegovine. tovie, upozorava se na veliku slinost arheolokih nalaza
u Glasincu kod Sarajeva i Komanu blizu Puke u sjevernoj Albaniji. Mary Edith
Durham nala je da su sjevernoalbanska plemena sauvala uspomene na
emigraciju iz Bosne i Hercegovine (Pipa, 88). Junake narodne pjesme ukazuju
na kulturne veze u XIX. stoljeu. Ve smo utvrdili da se albanski etnos
proimao s crnogorskim, srpskim i hrvatskim. Proizlazi da od svih jugoslavenskih naroda Albanci nisu doli u fiziki i kulturni kontakt jedino sa Slovencima. Suvremene migracije radne snage popunjavaju i tu prazninu.

Kulturna interpenetracija i zajedniki ivot

Za osmanlijske okupacije jugoslavenske zemlje postaju podruje albanske
dijaspore. U prvoj polovici XVII. st. vei broj albanskih obitelji naselio se
u Istri u blizini Porea. Od 1726. do 1773, uglavnom zauzimanjem barskog,
poslije zadarskog, nadbiskupa Vicka Zmajevia, skadarski se Albanci doseljavaju u Arbanase kod Zadra. Oni i danas govore albanski, a nacionalno se
osjeaju Hrvatima (Krsti, s. 12). Seobu Klimenata u Srijem ve sam spomenuo u sklopu seobe Srba. Stanovnici oblasti Mata iseljavaju se u okolinu
Skoplja i na sjever do Kurumlije. Manje skupine Albanaca doseljavaju se
naroito u primorske krajeve, ali i u gotovo sve druge krajeve zemlje (E.], I, s.
160). Od tih dodira nastala su prezimena Arnautovi, Leka, Preka, era,
estan, Burmaz, imrak i dr. Gdje su dodiri vri i trajniji posuuju se
meusobno vlastita imena. T ako se kod Crnogoraca nailazi na imena Kole,
on, Leka, a kod Albanaca na imena Vuku, Stani (= Stanko) ili Gjuri (uro).
Uz mnoge graditelje, majstore i zidare koje spominju stari dokumenti bilo
je Albanaca koji su dali i znaajan doprinos kulturnoj batini Jugoslavena.
Spominjem dvojicu najistaknutijih. Draanin Andrija Alei (1420-1504) bio
je kipar i arhitekt. Radio je u Dalmaciji sam i s drugima, a meu ostalim
i s Jurjem Dalmatincem. Najljepi mu je kiparski rad reljef sv. Jeronima (koji je
bio ilirskog porijekla!) u Trogiru. Gjon Gazulli (oko 1400-1465) potjee iz
obitelji koja se iz Zadrima doselila u Dubrovnik. Bio je dubrovaki graanin,
pa je obavljao i diplomatske poslove za Republiku. GazuIli je bio uven
astronom svoga vremena, pa ga je kralj Matija Korvin, koji je okupljao
uenjake na svom dvoru, pozvao u Budim. Gazulli je odbio. Svojom oporukom osnovao je prvu dubrovaku javnu biblioteku. Historiar znanosti Dadi
smatra GazuIlija jednim od najistaknutijih uenjaka na podruju Hrvatske
u 15. stoljeu (s. 54).
Zbog zajednikog ivota stranci ponekad nisu razlikovali Slavene
123

i Albance. Ili ih nije ni trebalo razlikovati? Janinska kronika monaha Komnena i Prokla biljei u 1400. godini kao posljednju vijest da je despotova brata
napao i istjerao Serb-albanito-bulgaro-vlah Vonko (ufflay, s. 69). Pod
komandom . generala Piccolorninija bilo je 20.000 Raana ili Albanaca
(Ratzen oder Mbenser). Ali, ni na naoj se strani nije vodilo mnogo rauna
o nacionalnim razlikama. Kotorani su smatrali Crnojevie (nasljednike
Balia) Albancima, a herceg Stjepan Vuki optuivao ih je zbog arbanaskih
naravi (Boi, s. 160).
U junu 1789. crnogorski glavari piu carici Katarini II:
Sada svi mi Srbi: Crnogorci, Hercegovci, Banjani, Drobnjaci, K.ostur~ni,
Kui, Piperi, Bjelopavlii, Zeani, Klimenti, Vasojevii, Bratonoii,
Peani, Kosovci, Prizrenci, Albanci, Makedonci i drugi ovdje nepomenuti
Srbi molimo vau najmilostiviju carsku linost da budete na blagotvoritelj
i zatitnik (podvukao B. H.), (Jovanovi, 165).
Srbi ovdje, vjerojatno, oznauju krane, kao to se junije krani nazivaju Grcima.
Upozorit u ovdje na jednu zanimljivu injenicu. Kad se makar i sasvim
turistiki prokrstari Kosovom, spontano se namee pitanje: kako su se usred
svih tih progona, pljaki i bezvlaa uspjeli odrati netaknuti srpski kulturni
spomenici od neprocjenjive vrijednosti kao to su Peka patrijarija, Visoki
Deani i drugi. Nisu naalost spaeni svi, ali jesu najznaajniji. A oni koji jesu
spaeni su zahvaljujui zadanoj besi pojedinih albanskih fisova koji su obea
nje zatitnika odrali bez obzira na vjeru i naciju.
U selu Juniku, izvjetavao je prije rata ore Kosti, na samoj albanskoj
granici muslimanski fis Berii uvali su srpsko pravoslavno groblje i ruevine
crkve koju je podigao drugi iguman manastira Visoki Deani, Danilo. Uobia
jeni nain uvanja bio je da se srpska institucija stavi pod zatitu nekog
uglednog Albanca koga su nazivali vojvodom. T ako je u manastiru Deanima
sve do balkanskih ratova stanovao po jedan ugledan i hrabar Arnautin iz
jaeg fisa s jednim ili dva svoja roaka. Ovaj je nosio naziv 'vojvoda' i bila mu
je dunost da manastir uva pa da za zatitu njegovu i pogine. To je bila velika
ast i odlikovanje, to su i turski carevi cenili (Krsti, 12). Vojvode su
ponekad dobivali odlikovanja od sultana, a sin posljednjeg vojvode dobio je
Odlikovanje sv. Save u Kraljevini Jugoslaviji.
Na Kosovu su vojvode imali manastiri Deani, Devi i Peka patrijarija.
Vojvodu je biralo selo ili fis, a priznavale su ga turske vlasti. Za vrijeme estih
nemira obitelj vojvode nije bila u stanju da sama uva manastir, pa su ga
uvali svi seljaci (Krasniqi, s. 133).
Kad je oko 1830. Jashar-paa Gjinoli htio poruiti srpsku crkvu u Babinom Mostu, Srbi to nisu mogli sprijeiti, ali intervenirali su Albanci iz njihova
sela i crkva nije sruena (Vukan ovi, l, 197).
Jedna od konzekvenci vitekog kodeksa plemenskog drutva jest institu124

t.

cija azila - utoka. Ugroenome valja pomoi. Tko god trai utok u Albanca,
nai e ga; neka i najvei neprijatelj ue u kuu, dobit e zatitu. Zanimljivo je
da utok poznaju i Crnogorci i Srbi na Kosovu, ali ne i Toske u junoj Albaniji.
Utok nije samo pojedinaan nego je i grupni, koji se koristi za vrijeme ratova .
i progona. Tako je albansko bratstvo Gai iz abia bilo pod zatitom srpskog
bratstva Kizii za vrijeme policijske racije 1918. Zauzvrat, albanska bratstva
pru~ala su zatitu srpskim bratstvima za vrijeme posljednjeg rata. Milutin
urii navodi da je 280 srpskih obitelji iz Srbobrana, Dobrue, Kovraga,
Gusara i Veria nalo utok kod albanskog bratstva Kabai uurakovcu.
U isto vrijeme Srbi iz Prekala bili su na utoku kod bratstva Paljokaj takoer
u urakovcu itd. U selu Kijevom u prvoj polovici ovog stoljea bili su na
utoku naizmjenino Srbi kod Albanaca i obrnuto (urii).
Ovi primjeri uzajamnog zatiivanja nisu izuzeci; prije bi se moglo rei da
su pravilo. U tom smislu citiram dio pisma mog korespondenta Milorada
Tomovia, ilegalca NOP-a i nosioca spomenice, koji opisuje vlastite dramatine doivljaje iz posljednjeg rata. Jednom prilikom gonio ga je albanski
andar i pucao za njim. To je alarmiralo neke vojnike, koji su ga uhvatili,
i patrolu od jo tri andara, od kojih je jedan podigao puku da ga strijelja.
Prepoznao sam meu ove pridole trojicom mog suseda iz sela - Reda
_ i uzviknem: aman, Redo, u tvoje sam ruke! Redo je kao ris skoio na njega
i njegovu puku uzviknuvi: 'Prvo streljaj mene - pa njega, preko mene ivoga
nee!' Bio sam spaen ... Nisam se mogao bolje oduiti i Redu i bratstvu
naroda nego svojom odlukom da oprostim ovom potencijalnom ubici. [Poslije
osloboenja] sazoverno povei skup ljudi u njegovo selo i sve mu oprostim.
Bilo je te noi zaista dirljivo, i suza njegovih starih, i pogrdnih izraza na raun
grenika od strane njegovih ukuana, osobito staraca.
Na razini cijele nacije bratstvo i jedinstvo izmeu Slavena i Albanaca
kovalo se u narodnooslobodilakoj borbi. Nakon osloboenja uspostavljena
je vrsta suradnja izmeu Jugoslavije i Albanije u kulturi i privredi. Granice su
bile praktino izbrisane. Jugoslavija je prva priznala albansku dravu i zastupala njezine interese u meunarodnim forumima u kojima nije bila prisutna
i kod zemalja s kojima nije imala diplomatske odnose. U prve tri godine 200
uitelja iz Albanije uestvovalo je u organiziranju albanskog kolstva u Jugoslaviji. inilo se da je ujedinjenje dviju zemalja samo pitanje dana. Kad je
poetkom 1948. bilo pokrenuto pitanje federacije Jugoslavije i Bugarske,.
Enver Hoxha pozvao je jugoslavenskog ambasadora u Tirani Josipa eru
i zamolio ga da predsjednika Tita odmah obavijesti o njihovoj elji da
bezuvjetno, prije federacije s Bugarskom, rijeimo pitanje federacije s Albanijom, kako bi - kako smo zajedniki ili tokom oslobodilakog rata do danas
_ zajedniki rjeavali o primanju Bugarske koja je bila na drugoj strani
(Hasani, 326). Historija se naalila s obje federacije.

125

1
SADANJOST

if.

11. Autonomija Kosova

Uspostavljanje kosovske autonomije vrsto je vezano za socijalipokret Srbije i Jugoslavije. * Jo 1903. na zboru socijaldemokrata
u Beogradu, prihvaena je Rezolucija kojom se za Staru Srbiju (Kosovo)
i Makedoniju trai autonomija u sklopu balkanske federacije ili konfederacije.
To je stanovite zastupala Socijaldemokratska partija narednih godina
u Narodnoj skuptini te na meunarodnom socijalistikom kongresu u Stuttgartu 1907.
Nakon ujedinjenja kraljevska Jugoslavija zauzela je neprijateljski stav
prema Sovjetskom Savezu (njezin kralj bio je odgojen kao pa na ruskom
dvoru), a on je odvratio nastojanjem da se preko Kominterne razbije Jugoslavija. Odatle deformirani stavovi tek osnovane KPJ o nacionalnom pitanju
povezivanjem samoopredjeljenja s razbijanjem drave. U julu 1924. odran je
Peti kongres Kominterne, koji u svojoj Rezoluciji o nacionalnom pitanju
u Jugoslaviji sasvim jasno kae da se opta parola prava naroda na samoopredelenje, koju istie KPJ, mora izraziti u formi izdvajanja Hrvatske,
Slovenije i Makedonije iz sastava Jugoslavije i stvaranje od njih nezavisnih
republika** (Rajovi, 85). U novembru iste godine CK KPJ posluno je
zakljuio da je dunost partije ... da pomae pokrete ugnjetenih nacija u cilju
formiranja nezavisnih drava, Hrvatske. Slovenije, Makedonije, Crne Gore,
a i radi osloboenja Arbanasa (Rajovi, 85). Zatim je Staljin izveo jednu od
svojih taktikih podvala, po kojima je postao uven, pa je 1925. napao Simu
Markovia zbog nepravilno postavljenog nacionalnog pitanja, jer se pravo na
otcjepljenje pretvara u dunost: Naredne godine Beki kongres KPJ ve
korigira prijanje stavove: i dalje se istie neogranieno pravo samoopredeljenja do otcepljenja od dananje drave ali se kao osnovna parola
postavlja zahtev za federaciju radniko-se}jakih republika na Balkanu
stiki

Valja ipak zabiljeiti da je jedan od vodeih graanskih srpskih politiara, Stojan Proti,
1921. predloio da se Jugoslavija podijeli na 9 provincija, od kojih bi Kosovo, Metohija i Sandak
bili jedna. U konfederativnim prijedlozima Radi (1918) i Hrvatska zajednica (1,920) nisu
predviali izdvajanje Kosova iz Srbije (Banac, 167, 136, 353) .
.. Naredne godine Peti plenum IK KI donosi i ovakav stravian zakljuak: Nikakva
bojazan od rasplamsavanja nacionalnih strasti ne srne Partiju da zadri od toga da u tome
najvanijem pitanju (ruenju diktature velikosrpske buroazije) svim silama apelira na mase
(Rajovi, 88).
9

Kosovsko piranje

129

(Rajovi, 86). etvrti kongres KPJ odran je 1928. u Dresdenu odmah po~~ij~
estog kongresa Kominterne, koji je zakljuio da Sovjetskom Savezu pnJe~l
napad od Francuske, a budui da Jugoslavija pomae Fr~ncus~~ ~reba Je
oslabiti u interesu borbe proletarijata za obranu prve zemlje soclJahzma.
Zbog toga se na tom Kongresu KPJ ponovno orijentira na dezintegraciju
traei nezavisnost za Hrvatsku, Crnu Goru, Sloveniju i Makedoniju i izjanjavajui se na solidarnost S albanskim nacionalnooslobodilakim pokretom
u licu Kosovskog komiteta* i za borbu raskomadanog i ugnjetenog albanskog naroda za nezavisnu i ujedinjenu Albaniju (Raj ovi, 87; Dedijer V.,
167).
.
Sredinom 30-ih godina KPJ poinje mijenjati stav prema integritetu Jugoslavije. Meutim, stvarno nezavisniju politiku KPJ poinje voditi tek od
dolaska Josipa Broza na njezino elo 1937. Jo iste godine odrana je
Osnivaka konferencija KPJ za Kosrnet. Kosmetska partijska organizacija bila
je vezana za PK Crne Gore. No, tek to se malo konsolidirala, traila je 19~9.
da se osamostali i povee neposredno s CK KPJ. Znaajno je uoiti da zahtjev
nije bio postavljen zbog nekih animoziteta prema Cr~ogorc.im~; na .~elu
kosmetske partijske organizacije bili su upravo Crnogorcl. Zahtjev Je odblJen,
ali je ponovljen naredne godine i prihvaen na Petoj zemaljskoj konferenciji
u Zagrebu 1940. I to se moe smatrati poetkom stvaranja kosovsk~ a~tono
mije. Partijski rad - Kosovo je iz rata izalo sa 2250 lanova ParuJe l 3500
lanova SKO]-a (Rajovi, 232) - i partizanska borba u naredne etiri godine
tu su autonomiju i realno pripremili.
Nakon osloboenja Kosovo ima nedefiniran status sve do zasjedanja
Skuptine Oblasnog narodnog odbora u julu 1945. u Prizrenu. Zbog to?a
Kosovari (jednako kao ni Vojvoani) nisu uestvovali na beogradskom zasJedanju Velike antifaistike narodnooslobodilake skuptine Srbije u novembru 1944. U Prizrenu se donosi Rezolucija o prikljuenju Srbiji. U augustu
1945. taj zakljuak prihvaa AVNOJ. U septembru Predsjednitvo Narodne
skuptine Srbije donosi zakon o ustanovljenju i ustrojstvu autonomne kosovsko-metohijske oblasti, poto je prethodno Antifaistika skuptina na.rodnog
osloboenja Srbije prihvatila u naelu najavljenu odluku Kosovara l Kosovaca. Neto prije, iste godine, na Treem zasjedanju Prezidija AVNOJ-a 24.
februara u Beogradu, crnogorska je delegacija - oigledno aludirajui na
predratno partijsko rjeenje, a navodei historijske i ekonomske razloge
_ predloila da se Kosovo pripoji Crnoj Gori. No prijedlog nije p~ihvae~:
Ti su se dogaaji odrazili i u posljednjem Ustavu Repubhke SrblJe,
* Kosovski komitet osnovan je 1918. u Skadru od izbjeglica s Kosova. Voe su mu ~asan
Prishtina, Bajram Curri, Hoxha Kadriu. Istupa pro~v ~as~ja nad albanski~ sta~?vmtv.?m
u Jugoslaviji, radi na podizanju opeg ustanka I prIpaJ~nJa Ko~oya Al~amJI, tra.zl podrsku
eVJ;:opskog javnog mnijenja za albansku ~tva.r. H ..PrIsh~~a vodi Izasl.~!llke Komiteta 1924.
u Zenevu da bi pred Ligom naroda protesnralI protiv. nasIlJa .u J~gos!avI!l' ~akon povratka ~a
vlast Zogu likvidira najprije Cuuija, a poslije ne~ol.lko godma I ~rIshtInu I Komitet prestaJe
s radom. Obnovljen je uoi samoga rata kad postaJe mstrument talIJanskog agresora.

130

odnosno u ustavima obaju pokrajina u kojima se kae da su pokrajine

uspostavljene za vrijeme narodnooslobodilake borbe te da su Se na osnovi
slobodno izraene volje naroda i narodnosti udruile u Republiku Srbiju
unutar federativne Jugoslavije.
Mogu se izvesti ovi zakljuci:
1. U toku NOB-a mn~go je puta naglaavano da e odluku o dravnom
ureenju narodi donositi sami slobodnom voljom. Legitimitet donoenja
politikih odluka stjecan je uestvovanjem u borbi. Nema stoga sumnje da je
NOO u Prizrenu legitimno donio odluku, da je ta odluka odr~avala miljenje
uesnika i da su tako realizirana naela proklamirana u partizanskoj borbi.
Na Skuptini u Prizrenu sudjelovali su svi ivi uesnici Bujanske konferencije,
a Bujanska rezolucija bila je prethodno podijeljena skuptinarima.
2. U balkanskim ratovima Crna Gora i Srbija osvojile su Metohiju
i Kosovo, pa je bukuretanskim mirom 1913. Kosovo s Prizrenom pripojeno
Srbiji, a ostala Metohija Crnoj Gori. Kao rezultat formiranja Jugoslavije ta je
podjela anulirana u duhu narodnooslobodilake borbe*: Metohija i Kosovo
ujedinjeni su, a predstavnici ujedinjenog Kosrneta samostalno su donijeli
odluku o prikljuenju.
3. S odlukom Kosovara morala se sloiti i Republika i Federacija da ona
postane punovana.
4. Kao to su se legitimni predstavnici Kosova odluili prikljuiti Republici Srbiji, oni mogu odluiti i da se od Srbije odvoje.
5. Simetrinost odluivanja u odnosu na Federaciju ne vai. Nije se
odluivalo o prikljuenju Jugoslaviji ili nekoj drugoj dr:ivi,.pa za jednostranu
odluku te vrste nema osnova. Ovo pitanje razmotrit emo podrobnije poslije.
Kosovska autonomija doivjela je poslije odreenu evoluciju. U Ustavu od
1963. Kosovo je postalo pokrajina i tako je po statusu izjednaeno s Vojvodinom. Potkraj 1968. iz imena je uklonjena Metohija i ustavnim amandmanom
Kosovo i Vojvodina postali su konstitutivni elementi Federacije. Takoer je
osamostaljena i partijska organizacija Kosova. O emu je rije?
U demokratizaciji drutvenog ivota u Jugoslaviji pomijealo se nasljee
Kominterne i balkanske drave s razvojem samoupravljanja. Inzistiranje na
pravima graanina pojedinca i na civilnom drutvu, ljudima odgojenim
u patrijarhalnoj sredini i/ili zadojenim ideologijom Kominterne zvualo je
veoma strano. Ideoloke mesije to su bez mnogo razmiljanja proglaavale
- i proglaavaju - buroaskom ideologijom. Zbog toga su se svugdje formirali
kolektiviteti: u samoupravljanju radni kolektiv, poslije delegatske strukture,
a u politikom ivotu nacije. Ako nacije trebaju biti ravnopravne, naziv
nacionab)e manjine poeo je dobivati uvredljiv prizvuk. Problem je prvo
rijeen na tipino jugoslavenski nain: izmiljena je nova rije za stari pojam,
U Kraljevini Jugoslaviji Kosovo i Metohija bili su podijeljeni meu tri banovine, Vardarsku, Moravsku i Zetsku kako bi se albansko stanovnitvo to vie razbilo.
9'

131

pa je u Ustavu od 1963. narodnost zamijenila nacionalnu manjinu.

Zatim se poelo govoriti o suverenitetu nacija i dravnosti republika, to je
vrlo brzo probudilo uspavane nacionalne antagonizme. I tako je, kako primjeuje Ljuba Tadi, nacionalno i nacionalistiko iivljavanje u naoj zemlji ...
postalo surogat za demokraciju (Tadi, 4). Na te procese superponiralesu se
prirodne tendencije birokracije da nametnu monopol vlasti na svoj teritorij.
I tako je inauguriran proces dezintegracije Jugoslavije, mnogo efikasniji od
onoga koji je nekada poticala Kominterna.
U tom sveopem regionalnom zatvaranju i pokrajinske su oligarhije
nastojale osigurati svoje teritorijalne monopole. Pri tom su se sukobile s republikom oligarhij~m, kao to su se republike dravnosti sukobile s Federacijom. Ovaj je potonji sukob rijeen pretvaranjem avnojske federacije u konfederaciju, manje u Ustavu od 1974. a vie u praksi koja je slijedila. Odluke ne
donose poslanici Savezne skuptine, nego izvrni organi republika na bazi
konsenzusa. Pokrajinske oligarhije eljele su jednak tretman, to je znailo
pretvaranje u republike. * Za srpski politiki vrh to nije bilo prihvatljivo, kao
to ni za pokrajinske vrhove nije bio prihvatljiv status pokrajine. Kao to to
u politici obino biva, naen je kompromis: pokrajine su po imenu ostale
pokrajine u Republici Srbiji, a po efektivnom odluivanju (sudjelovanje
u konsenzusu) postale su republike i taj je hibrid nazvan konstitutivnim
elementom Federacije. I kao to to takoer obino biva u politici, kompromisi
rjeavaju probleme na kratak rok uz cijenu da stvore mnogo vee tekoe
dugorono. S jedne strane autonomne pokrajine imaju dva bia: jedno, vie,
u federaciji, i, drugo, nie, u SR Srbiji (Carevi, 39), to je ustavnopravna
kontradikcija koja ne omoguava principijelno razrjeenje. Analogno tome
status ostatka Srbije, tzv. ueg podruja Srbije, ostao je nedefiniran i po
prirodi stvari nije mogao biti definiran. Pokrajine imaju svoje skuptine i svoje
izvrne organe, dok ue podruje nema ni jedno ni drugo, iako je ba to
ue podruje stvorilo Republiku Srbiju.
Bilo je samo pitanje vremena da se utvrdi kako Republika Srbija ne moe
normalno obavljati svoje dravne funkcije i kako je u odnosu prema drugim
republikama u neravnopravnom poloaju (to je u pogledu teritorijalnog
monopola tono, ali ne i u pogledu utjecaja na poslove konfederacije za koji bi
se moglo tvrditi da je vei, ili bi mogao biti vei, od drugih republika, jer Srbija
u konsenzusu, predsjednitvima itd. uestvuje i s republikim i s pokrajinskim
delegatima). Za nau temu ovdje znaajno je da je stvoren trajan izvor sukoba
upravljakih interesa izmeu republike i pokrajine: republika nastoji svesti
status pokrajine na autonomiju, pokrajina nastoji legalizirati svoj status
republike. Kad se na to - u sluaju Kosova, za razliku od Vojvodine - superponiraju i nacionalne razlike, dobivamo veoma opasnu i nestabilnu politiku
situaciju.
ini se da je neku ulogu odigrala i reakcionarna parola Slaba Srbija - jaka Jugoslavija
suflirana sa strane.

132

A osnovni uzrok te nestabilnosti jest odsutnost demokratinosti u rjeavanju politikih pitanja. Kako se to vidi iz Dnevnika Drae Markovia
.
, ta se
pit~nja rjeavaju pogaanjima elnih politiara daleko od svake javnosti. *
U tim su pogaanjima bile ispitane sve varijante, osim one osnovne: da se
graani Kosova i Vojvodine zapitaju kako ele politiki organizirati svoje
pokrajine. A upravo ta varijanta - da se narodi izjasne to hoe i kako hoe
- predstavlja, kako smo vidjeli pri ispitivanju Bujanske konferencije, legat
revolucije. Taj legat nije potovan.

.. Draa Markovi biljei u svom Dnevniku 27. januara 1971: Razgovor je bio kratak. Da
rezInll!am ~atko: nema .~ovora o republici, niti o ma kakvom reenju koje asocira na republiku
kada Je ~~c o au.ton0!!lIJ~I?a, a posebno o Kosovu. Ne dolazi u obzir izbor predsedniKa iz
autonomiJe . Zattm sliJedi Jedan razgovor na neto niem nivou. Ne bih smeo da ne zabeleim
r~govor sa F. Hodom ... za vreme pauze sednice Izvrnog biroa. On meni: Zato zaotravate? Ja
nJemu: Ne ~~e ~e vie prih'.'atiti va metod govorenja jezikom politike parole ... On uzbu~~~ ..: tv?J! lJudi govore ~rblma na Kosovu ~a ne treba da izdaju interese Srba. Ja: Ti poziva
AJttca I daJes mu uputst:ra sta treba da govon ... Ja, dalje: Mora se obezbediti poloaj Srba na
Koso,:,u l! sastavu.!epublIke. On: Sr~i su ravnopravni ... Fadilj je uzbueno govorio o moguim
negattvrum reakCIJama na Kosovu I pretio mogunou izlaska na ulicu u Pritini ... Ja sam
gov~:i? ? nega~vnim reakcijama u Srbiji i isticao da je manje opasno ako se izie na ulice
u Pnsttru negoli u Beogradu ... (Danas, 18. VIII. 87). Ne bi smjelo iznenaditi to su nakon
sljedeih desetak godina voenja takve politike graani izali na ulice i u Pritini i u Beogradu.

133

12. Studentski bunt

Ope

prilike u zemlji

Oruani period jugoslavenske revolucije zavren je 1945, a ideoloki nekoliko godina poslije. Napad Kominforma uzrokovao je ideoloko
preispitivanje revolucionarnih ciljeva, to se zavrilo orijentacijom na samoupravljanje godine 1950. i privrednom reformom godine 1952.
Postrevolucionarno razdoblje karakteriziraju tri jasno razgraniena perioda politikog, drutvenog i privrednog razvoja. Od 1952. do 1964. snano se
razvija samoupravljanje i simetrino tome postepeno se smanjuje represivna
uloga drave i Partije. esti kongres KPJ mijenja ime Partije u Savez komunista, to znai vraanje na izvorni marksizam Komunistikog manifesta i naputanje staljinistikog jednopartijskog sistema. Godine 1958. u Partijskom
programu izgraena je prva koherentna koncepcija te orijentacije. U Ustavu
od 1963. g. ta je orijentacija transformirana u norme politikog ponaanja.
U istom razdoblju postignut je izvanredno brz privredni razvoj; razlike
u razvijenosti pojedinih krajeva se smanjuju; drutvo se homogenizira. Jugoslavija ostvaruje najbri rast ivotnog standarda na svijetu, a takoer i najbri
rast konvencionalno mjerenog tehnolokog progresa. Utjecaj Jugoslavije na
meunarodna zbivanja daleko prelazi njezin vojni i privredni potencijal.
Slijedi kratak prijelazni i proturjeni period od 1965. do 1972. godine.
Konzervativni elementi pruaju sve vei otpor razvoju samoupravljanja
i demokratizacije, a borba se zavrava pobjedom progresivnih snaga simboliziranom u Brionskom plenumu iz 1966. Politika policija stavljena je pod
kontrolu. Politika je demokratizacija u punom zamahu. Meutim, 1965.
provedena je krajnje nestruno pripremljena privredna reforma. Kao rezultat,
za samo dvije godine stopa rasta oborena je na nulu.
Pojavila se nezaposlenost. Poela je ekonomska emigracija. Regionalni
problemi tumaeni su unitarizmom saveznog centra. Zapoeta je razgradnja
Federacije. Nekritika kampanja protiv Federacije - ak i jugoslavenska
nauna drutva bila su silom, unato otporu naunih radnika, razbijena na
sastavne dijelove, a Federacija je izgubila naune institute kako bi se politiki
voluntarizam mogao razviti do savrenstva - pobudila je latentne nacionalizme. Nenavikla na demokratski politiki ivot regionalna vodstva nala su se
noena strujama regionalnih nacionalizama. Maspok je samo najkoncentrira134

. . ,i
.,

..

.,-

niji izraz tih zbivanja, koja su se odigravala u svim krajevima zemlje. Jugoslavenska se drava poela raspadati.
_Ti procesi zaustavljeni su na inicijativu Josipa Broza partijskom akcijom
1971-72. Meutim, budui da su progresivni elementi bili diskreditirani, sad
su prevagnule konzervativne snage. Demokratizacija je naputena, represija je
znatno poveana, a politiki voluntarizam potenciran. Uinjene su znaajne
koncesije nacionalizmima, pa su politiki legitimitet dobili takvi pojmovi kao
to su nacionalne ekonomije, nacionalni kapitali i nacionalne radnike klase
- to je bilo sasvim nezamislivo u vrijeme donoenja Partijskog programa .
Ustav od 1974. revidirao je avnojsku federaciju i uveo elemente konfederacije,
a praksa je poslije te elemente ekspandirala toliko da je Jugoslavija vdanas
jedina konfederacija u svijetu. Ustav je takoer revidirao orijentaciju Sestog
kongresa SKJ i Partijski program time to je podravio Partiju. Trite, koje je
prijeko potreban preduvjet za istinsko samoupravljanje, podvrgnuto je sistematskoj politikoj kampanji denunciranja i zakonskog potiskivanja. Kao
rezultat toga generalnoga konzervativnoga zaokreta unatrag, samoupravljanje
je degeneriralo, povratak je implicirao najamni odnos za radnike i podaniki
za graane, a Jugoslavija se postepeno opet nala u etatizmu, s tom razlikom
to je prijanji centralistiki (dosljedni) etatizam zamijenjen konfederalnim,
odnosno" policentrikim (proturjenim) etatizrnom. Bilo je jasno da takav
razvoj vodi u katastrofu i samo je bilo pitanje vremena kad e se ona
manifestirati.
Katastrofa je bila odgoena neoekivanim dogaajima na svjetskom tritu. Poveavi viestruko cijene nafte 1973, zemlje njezini proizvoai domogli su se vikova sredstava koje su plasirali velikim dijelom preko evropskog
dolarskog trita. Jugoslavenska poduzea i banke, poticani od lokalnih
politiara, navalili su bez ikakvih kriterija na te gomile dolara koji su im se
ljubazno nudili. Informacije o zaduivanju proglaene su dravnom tajnom.
Laan privredni razvoj, financiran eksplozivnim rastom vanjskog duga, odvijao se jo nekoliko godina. Kad je dolo vrijeme da se otplate dugovi, izbila je
g. 1981. kriza. Ubrzo je ivotni standard vraen petnaest godina unatrag.
Jugoslavija se ponovo nala na repu Evrope, na istom mjestu na kojem je
nekad bila i kraljevska Jugoslavija. Jugoslavensko drutvo bilo je demoralizirano.
U taj historijski okvir valja smjestiti i kosovske dogaaje.

etiri komponente kosovske situacije

Drutveni proizvod po stanovniku dosta dobro oznaava razinu razvijenosti neke regije. Najrazvijenija regija u Jugoslaviji jest Slovenija, najmanje
razvijena Kosovo.

~IL

135

Nie navodim raspone izmeu te dvije regije u dohotku per capita za

karakterilltine godine, a za usporedbu koeficijent varijacije koji mjeri pribliavanje ili udaljavanje svih osam jugoslavenskih politikih regija (Oci, 22).

1952.
1965.
1981.
1984.

Raspon
SlovenijalKosovo

Koeficijent varijacije,
sve regije

4,1:1
4,6:1
5,4:1
6,1:1

52
46
48
50

Mjerene koeficijentom varijacije do 1965. razlike se meu regijama

u dohotku per capita smanjuju, a zatim poveavaju s tendencijom da se vrate
na poetni intenzitet iz 1952. Razlika izmeu Slovenije i Kosova neprestano se
poveava, s tim da se rasponi ubrzano poveavaju nakon 1965. U stalnim
cijenama iz 1972. slovenski proizvod per capita bio je 1984. godine 7,67 puta
vei od kosovskog (SGJ-1986, 417). To su razlike koje odgovaraju razlici
u privrednoj razvijenosti izmeu Engleske i Sjeverne Afrike. Kosovo ne
. zaostaje samo u usporedbi sa Slovenijom nego i prema svim ostalim regijama.
U istim stalnim cijenama per capita drutveni proizvod Kosova u odnosu
prema jugoslavenskom prosjeku iznosio je 43 posto g. 1955. i samo 26 posto
1984. g. (SGJ-1986, 417).
Ono to ove razlike enormno poveava prema prolom razdoblju jest ope
usporavanje rasta jugoslavenske privrede. Uz raspon od 4,1:1 u 1952. i stopu
rasta od 6 posto, Kosovu bi trebalo 24 godine da pos~gne poetnu razvijenost
Slovenije, to je za plansku socijalistiku privredu ve predugo. Uz raspon od
6,1:1 u 1984. i pretpostavljenu stopu rasta od 2 posto, Kosovu bi trebala 91
godina da sustigne Sloveniju iz poetne godine. No, kroz 91 godinu i Slovenija
e se dalje razvijati. Preostaje potpuna besperspektivnost.
Interesantno je uoiti da u naem prvom poslijerevolucionarnom razdoblju, tj. do sredine 60-ih, nema iseljavanja Srba i Crnogoraca s Kosova (ali se
iseljavaju deseci hiljada Albanaca u - Tursku). Zatim je privredno zaostajanje
moralo postati snaan poticaj za iseljavanje. Zbog istih razloga iseljavaju se
i Albanci u druge republike. Srbi i Crnogorci najvie se iseljavaju iz najmanje
razvijenih opina. Srbi uglavnom odlaze u Srbiju. Albanci se naseljavaju
u svim krajevima Jugoslavije. Danas Albanci ive u gotovo svim jugoslavenskim opinama, posebno oko veih gradova. Politiko saniranje prilika moe
ukloniti pritisak kao uzrok i smanjiti intenzitet iseljavanja. Ali bez ekonomskog razvoja iseljavanje se ne moe zaustaviti.
Privredno zaostajanje generira nezaposlenost. Godine 1985. nezaposlenost na Kosovu bila je 3,33 puta vea nego prosjeno u Jugoslaviji: na
210.000 zaposlenih u drutvenom sektoru dolo je 114.000 nezaposlenih (SGJ
- 1986., 421).
136

Na jedno nepopunjeno radno mjesto dolazila su 43 kandidata ..

Bili su to uglavnom mladi ljudi, mnogi s kvalifikacijama~ Zapravo, polovi~a su svih nezaposlenih mladi sa. srednjokolskim i viim kvalifikacijama.
Budui da je nezaposlenost uslov ljudske egzistencije - ne samo fizike - ne
treba mnogo mate da se zamisli kakve traumatske posljedice mora masovna
nezaposlenost imati na mlade Kosovare.
U uslovima nezaposlenosti radno mjesto postaje privilegija. U vienacionalnim sredinama time se stvara dodatno optereenje meunacionalnih
odnosa. Na hiljadu stanovnika na Kosovu je zaposleno:
109 Albanaca
228 Srba
258 Crnogoraca
Ovi podaci neto prenaglaavaju razlike, jer se odnose na ukupno, a ne na
radno sposobno stanovnitvo, koje je zbog manjeg broja djece kod Srba
i Crnogaraca relativno vee. Zbog toga emo uzeti u obzir i strukturu
stanovnitva (1980/81):
Albanci Srbi
77
Struktura u postocima (%) 1. ukupno stanovnitvo
2. radno sposobno stanovnitvo74
65
3. zaposleni
4. nezaposleni
78
5. relativno zaposleni (3:2)
0,88
6. relativno nezaposleni (4:2) 1,55
Izvor:

.!

Statistiki

13
17
26
15
1,53
0,88

Crnogorci

2
n.p.
4,2
2
n.p.
n.p.

godinjak SAP Kosova, 1984. g.

Slijedi da je zaposleno 74 posto Srba vie i nezaposleno 16 posto Srba

manje nego Albanaca. Crnogorci su u neto boljem poloaju, ali nema
podataka za . usporedbu. Nakon 1980. g. Albanci se bre zapoljavaju, ali
prvenstveno u privredi. Izvan privrede bilo je 1986. g. zaposleno samo 3942
Albanca prema 11.298 Srba i 2111 Crnogoraca (Stav, 24. X. 1988, s. 22).
Vea zaposlenost znai istodobno vie drutvenih stanova, socijalno osiguranje i druge privilegije .. Sve to - ma kakvi razlozi bili - pojaava naboj
nacionalne netrpeljivosti.
Trea su komponenta situacije studenti. Poevi od razine od 74 posto
nepismenih poslije osloboenja, Kosovo je g. 1970. formiralo univerzitet na
kojem je 1981. studiralo 26.000 redovnih studenata. To je upola vie studenata nego to ih je bilo u cijeloj Jugoslaviji neposredno pred rat (17.734, od
kojih 19 Albanaca). Danas na Kosovu ima vie studenata nego bilo gdje
drugdje u Jugoslaviji: u k. g. 1981/82. na hiljadu stanovnika bilo ih je 26
prema 14 u Sloveniji i Hrvatskoj (Kujundi, 170). Za te studente nema
radnih mjesta, a njihovo obrazovanje vie je nego manjkavo.
137

U usporedbi sa zaposlenim stanovnitvom u drutvenom sektoru studenti

vie od 10 posto. Potencijalni je skok u modernizaciji i osvjeivanju
nacije enorman. Ali, taj ogroman potencijal ostat e neiskoriten, jer e veina
tih studenata ostati nezaposlena. Umjesto produktivne primjene, energija tih
mladih ljudi dobit e dest~uktivan naboj nezadovoljstva, razoaranja i ogore
nosti.
Kao to se vidi, ja moram analizom dolaziti do plauzibilnih pretpostavki
o uzrocima ponaanja. Empirijskih podataka nema. U civiliziranim zemljama
raspoloenje, shvaanje i elje stanovnitva utvruju se na tri J.?,aina: (1)
politikim raspravama, (2) izvjetajima novinara i (3) anketnim ispitiva~jem
javnog mnijenja. Degradacija skuptinskog rada i opi regres u politikom
ivotu poslije 1972. onemoguili su (1). U javnost dolaze samo stereotipne
fraze, a sutinske rasprave i sukobljavanja odvijaju se iza zatvorenih vrata.
Sluajevi Jove otre iKadrija Reufija (Rajovi, 480-92; akovi, 447-51)
i Miloa Sekulovia pokazuju to se deava kad politiki radnici na Kosovu
pokuaju pokrenuti ozbiljna politika pitanja. Sluaj Dobrice osia, koji je
jo 1968. na sjednici CK upozorio na eskalaciju nacionalne netrpeljivosti
pokazuje to se deava u republici. Umjesto argumentirane analize problemi
su negirani, a osi iskljuen.
Novinarima je nametnuta neformalna, ali izuzetno teka cenzura (Bogavac), to je onemoguilo (2). Nije mi poznato da je ikad ispitano javno
mnijenje Kosovaca i Kosovara suvremenim metodama anketiranja. * Odsutnost informacija i javnog demokratskog politikog diskursa etvrta je komponenta situacije.
Dodatno mogui izvor informacija jesu zapisnici sa suenja krivino
i prekrajno optuenih osoba zbog politikih delikata. No, analiza tih postupaka, ako uope postoji, nije objavljena.
Preostaju privatne informacije, koje se ne mogu citirati, i koje su u mojem
sluaju izvanredno manjkave. Preostaju na kraju i pisane ili izvikivane parole
i zahtjevi demonstranata. To je vrlo nesiguran materijal, jer nemamo nikakvih
vrstih indikacija o rangiranju tih zahtjeva, a takoer, ne znamo koliko su bili
spontani, a koliko su ih pripremile ilegalno organizirane grupe.
Ovdje treba iznijeti jo jednu prethodnu napomenu. U zdravom politi
kom sistemu nema potrebe za ilegalnim politikim organizacijama, pa se one

tamo i ne javljaju. im pojedinci - sasvim svejedno da li iz opravdanih ili

neopravdanih razloga - nau za potrebno da se ilegalno organiziraju, onda je
to upozorenje da s politikim sistemom neto nije u redu. Pri tom ilegalnu
politiku aktivnost ne treba brkati s ilegalnom teroristikom aktivnosti, koja
i ne moe biti drugaija nego ilegalna i koja nije politika nego kriminal.

ine

Nakon to je rukopis bio ve predan izdavau, prvi put je ispitano kosovsko javno
mnijenje. Zabiljeit u samo najvanije nalaze. Stan?vni~tvo se difere~ciralo u tri ~kupine:
meusobno suprotstavljene Albance i Srbe s Crnogorcuna I ostale (MuslImane, Rome I Turke)
koji zauzimaju stavove izmeu dva ekstrema, ali blie Albancima. Na pitanje o uzrocima
kosovske krize Albanci i ostali naglaeno na prvo mjesto stavljaju nezaposlenost, a na drugo loe
vodee kadrove. Kod Srba je redoslijed obrnut. Meutim, sve tri skupine stavljaju loe meunaci
onalne odnose tek na tree mjesto. To je jedino ope slaganje koje je naeno. U pogledu vodeih
politiara, Albanci i ostali najvie vjeruju onima kojima Srbi vjeruju naj~anj~.i obrnut? U vezi
s jezikom, Albanci i ostali pokazuju mnogo veu t?leranrnost n~go Srb~, k?!1 u ne~olIko put~
manjem postotku govore albanski (nego to Albap:1 ~o~ore s!),ski), a.om kOJI ne znajU alba~ski
nisu ni spremni nauiti ga. Mijeane brakove sVOJOJ dJecI ne bl dozvolIlo 19 posto Albanaca I 70
posto Srba (Miheljak, 1989).

138

Demonstracije

.'

Studentske demonstracije poele su 11. marta 1981. u Pritini i poslije su

se nastavile, praene neredima, u Pritini i drugim gradovima Kosova. U neredima je 75 ljudi bilo ozlijeeno, a 55 ranjeno. Takoer su ranjena 4 a ozlijeeno je 127 milicionara. Poginulo je osam demonstranata i jedan milicionar.
Eksplodirale su dvije bombe - novembra 1982. u Pritini i juna 1988.
u Tetovu. U augustu 1987. regrut Kelmendi ubio je u Parainu etiri svoja
druga. To je saet opis teroristike komponente demonstracija.
Od 1982. do 1985. situacija se na Kosovu smiruje i ini se da e biti
stavljena pod kontrolu. Meutim, od 1986. postepeno eskaliraju i albanski
i srpski nacionalni ovinizam. Hukaka tampa potencira sukobe. Nacionalna netrpeljivost se poveava, a sve je vee nespokojstvo i nezadovoljstvo
stanjem, dolazi do meunacionalne polarizacije. Nakon smjene republikog
politikog vodstva u drugoj polovici 1987. formira se vrsta tvrde linije
prema Albancima. Rezultat toga jest da oba ovinizma dalje eskaliraju i meunacionalna polarizacija postaje ekstremna. To se moe zakljuiti na temelju
kronologije dogaaja prezentiranih u Stavu od 24. oktobra 1981. (ss. 4-17).
Ona moe posluiti da se bolje razumije sljedei tekst. No, da se vratimo na
poetak, na politiku komponentu demonstracija.
Uz sve ve istaknute ograde, pokuajmo analizirati ono to je jedino
mogue, parole koje su se vidjele ili ule na demonstracijama. Spisak dajem na
osnovi informacija koje su prikupili Hasani i akovi i koje su iznijeli
u svojim knjigama. Zbog funkcija koje su autori obavljali u Pokrajini - prvi je
aktivni politiki funkcionar, a drugi nekadanji ef Ozne - usuujem se
pretpostaviti da je spisak relativno potpun i korektan. Parole koje se ponavljaju drugim rijeima izostavljam, a klasifikacija je moja.

Demonstracije 1968.
I.
Hoemo republiku
Hoemo ustav
Albanci smo, a ne Jugoslaveni"
II.

Hoemo

Dolje

univerzitet" (jedna od glavnih parola)

politika prema Kosovu
radi, Beograd se gradi"

kolonijalistika

Trepa

139

III.

IV.

Narodnooslobodilaka

borba nije donijela slobodu

Albancima
a
Hoemo nacionalnu zastavu
Sloboda politikim osuenicima
ivio Adem Demaeri *

s kraja 60-ih godina. Druga se odnosi na teke socijalne uvjete. A trea

komponenta jest iredentizam.
-Prve dvije grupe zahtjeva spadaju zajedno, a zahtjev za republikom
izdvajam i poslije u ga analizirati, jer je on nesumnjivo centralni i najvie
istican zahtjev.
Zahtjevi za ustavom, zastavom i univerzitetom ne pojavljuju se 1981. g.
jer su u meuvremenu ti zahtjevi ostvareni (Univerzitet 1970, Ustav 1974.).
Parola da Albanci nisu Jugoslaveni na samom je rubu iredentizma. Teko je
ocijeniti tko je za te osjeaje odgovorniji: kosovski politiari i intelektualci ili
pak svi oni koji od Jugoslavije prave dravu iskljuivo Junih Slavena i u kojoj
se tuinske manjine samo toleriraju.
Druga grupa zahtjeva, odnosno prigovora karakteristina je za vrijeme
kad su se u svakoj jugoslavenskoj regiji provodile analize, kojima se dokazuje
da upravo tu regiju eksploatiraju sve ostale. Postojale su i dvije specifinosti.
U Prvom petogodinjem planu nekako se zaboravilo Kosovo, pa se formiralo
uvjerenje o namjernom zapostavljanju. I drugo, irile su se prie (koje potjeu
jo iz vremena stranog posjedovanja Trepe) o basnoslovnom bogatstvu
Trepe u srebru i zlatu koje se izvlai iz pokrajine (kao nekad iz Jugoslavije).
U atmosferi frustracija i nepovjerenja i tako fantastine prie padale su na
plodno tlo.
Trea grupa zahtjeva odnosi se na politika, nacionalna i osobna prava.
Budui da nijedan zakon nije ukinuo albansku nacionalnu zastavu pod kojom
su se borili albanski partizani, zabrana zastave i sankcije zbog njezinog
isticanja bili su nezakoniti. Zahtjev za graanskim pravima u uem smislu
istakli su i beogradski studenti nekoliko mjeseci prije.
etvrta grupa zahtjeva jest iredentistika. Vidi se da su ekstremne parole
u toj grupi dole izvana. Zanimljivo je da se 1981. Enver Hoxha (Hoda) vie
ne spominje kao nacionalni heroj.
Peta grupa, kako se ini, uope nije karakteristina i osamljen je poziv
ideolokih fanatika. Parola Jedan narod, jedna drava, jedan kralj,odnosno
Ein Volk, ein Staat, ein Fiihrer- zajednika je kralju Aleksandru, Hitleru
i Staljinu, a trabunjanje o revizionizmu dobro nam je poznato.
Godine 1981. pojavila se nova, esta grupa zahtjeva koji su socijalne
prirode i koji sad predstavljaju osnovne zahtjeve. Neki od njih formulirani su
ak istim rijeima kao oni beogradskih studenata trinaest godina prije
(crvena buroazija). Valja uoiti da se upravljaki sloj na Kosovu mnogo
bezobzirnije ponaao nego drugdje u zemlji, pa su i socijalne razlike bile
mnogo otrije izraene. Mogla bi se staviti primjedba da IV. i VI. grupa
zahtjeva - tj. nacionalni i socijalni - meusobno kolidiraju jer tu crvenu
buroaziju predstavljaju upravo albanski funkcionari. To je tono i samo
pokazuje proturjene tendencije u studentskom buntu. Razrjeenje - iredentizam ili jugoslavenska lojalnost - ne ovisi iskljuivo, pa ak ni prvenstveno,
. o Kosovarima.

Dolje izdajnici
Hoemo Preevo u sastavu Pokrajineb
ivio oslobodilaki pokret Kosovab

ivjela Albanijab
ivio Enver Hodab
V.

Jedan narod, jedna drava, jedna partija

ivio marksizam-lenjinizam

Demonstracije 1981.
I.
Hoemo republiku
Republiku milom ili silom
Albanci smo, a ne Jugoslaveni
Kosovo Kosovarima

II.
III.
IV.
V.
VI.

Trepa radi, Beograd se gradi

Traimo zatvorene drugove
ivio Adem Demaeri
ivjelo bratstvo albanskog naroda
Ujedinjenje svih albanskih krajeva
ivio marksizam-lenjinizam. Dolje revizionizam.
Netko u fotelji, netko bez hljeba
Dokle u podrumima
Nema razgovora s crvenom buroazijom
ivjela radnika klasa
Traimo bolje uslove

Parole oznaene superskriptom (a) ne nalaze se kod akovia iHasanija;

dodao sam ih na osnovi svojih informacija. Parole oznaene superskriptom (b)
ne potjeu od organizatora de~onstracija. Pretpostavljam ~a su ih izvikivali
provokatori, tj. lanovi ilegalnih iredentistikih grupa koji su se pomijeali
s demonstrantima.
Ocrtavaju se prilino jasno tri komponente politikih prilika. Jedna je
probueni nacionalizam i ona je zajednika svim jugoslavenskim regijama
~ Adem Demac;i pisac je koji je 1961. osnovao Revoluc~onarni pokre~ ujedinj~n!a Alb~.naca
s ciljem da se izbori pravo na 'samoopredjeljenje do otcjepljenJa. U zatvoru Je, s prekidima, vise od
23 godine.

140

'~

1
-

""'"' ..

141

ljena za zadatak, kavkaske su drave pokorene i pripojene Rusiji, a okupacija

opravdana interesima proletarijata.
_Nakon neslavnog pakta Hitler-Staljin, tri baltike drave jednostavno su
ponovo okupirane, a njihova je inteligencija transportirana u Sibir.
Da se vratimo naim problemima. Kad bismo ivjeli u socijalistikom
okruenju, onda bi se pravo na otcjepljenje drukije postavljalo. A budui da
ivimo u dungli kojom i slijeva i zdesna harae dva suparnika bloka,
egzistencijski UVjeti Jugoslavije zahtijevaju integritet teritorija i drave.
I zbog toga im su se npr. u Hrvatskoj pojavili separatisti, odmah su
zavrili u zatvoru bez obzira na proklamirano lenjinsko naelo samoopredjeljenja do otcjepljenja. Predsjednik Josip Broz Tito jasno je i nedvosmisleno
iznio tadanji politiki stav: Ako bi u nekoj republici i plebiscitom odluili
- do ega, naravno, ne moe doi - ja bih kao ef drave upotrebio krajnje
mjere (TV emisija Pero Damjanovi, Tito o nacionalnom pitanju,18. VIII.
1987). Nakon maspoka pravo na otcjepljenje vie se ne nalazi u jugoslavenskom ustavu. Prema tome, u pogledu otcjepljenja nema ni,kakvih razlika
izmeu republika i pokrajina.
.
Znai li to da svi narodi i nacionalne manjine moraju zauvijek ostati
u Jugoslaviji kakva je danas? Naravno da ne znai. Sve to je potrebno jest da
se jedno romantino naelo jednostranog prava koje dovodi do kobnih
posljedica za one koji ga shvate ozbiljno zamijeni naelom civiliziranog
ophoenja, tj. naelom dogovora. Godine 1905. veani i Norveani dogovorili su se da se raziu, i Norveka se izdvojila iz Kraljevine vedske. Oba su
naroda ostala prijatelji, a njihove drave surauju bolje nego nae republike.
3. Republika je samo prva faza, a poslije toga slijedi izdvajanje iz Jugoslavije. Zbog toga treba onemoguiti formiranje republike. Tono je da su dvije
otkrivene ilegalne organizacije s manje od dvije stotine lanova formulirale
svoje ciljeve upravo tako (Hasani, 178-81). No, s kojim se pravom miljenje
dvije stotine ljudi pripisuje cijelom narodu? Zar ne bi svatko od nas estoko
protestirao kad bi netko pokuao da nas svede na zajedniki nazivnik s naim
lokalnim nacional-ovinistima? I zar nije teki politiki prijestup gurati graane koji postavljaju jedan legitiman politiki zahtjev u naruje politikih
diverzanata? j\ osim toga dosljednost zahtijeva da se isti postupak primijeni
i na postojee republike. Budui da se u svakoj od njih mogu nai nacionalisti
separatistikih raspoloenja, sve bi republike trebalo rasformirati. Izvjesno je
da ima i takvih razmiljanja. No, oigledno je takoer kamo ona vode. Moe
se dodati da ak ni albanska emigracija u svojim povremenim demonstracijama u inozemstvu ne trai otcjepljenje od Jugoslavije. Razlozi su oigledni.

Kosovo - republika
Sad moemo posebno razmotriti centralni zahtjev jednih i drugih demonstracija, zahtjev za republikom. Ako su moje privatne informacije tone,
velika veina Kosovara podrava taj zahtjev. Zahtjev nije sasvim racionalan,
jer osim naziva Kosovo zapravo jest republika. tovie, usporeujui prava
Kosova s pravima jedne njemake ili amerike savezne drave, pokrajina
Kosovo ima vea prava. Prema tome, republika ima prvenstveno simboliko
znaenje.

Zahtjev za republikom * proglaen je u politikim krugovima kontrarevolucionarnim. Nisam mogao pronai nijedno koherentno obrazloenje te
ocjene. Ponekad se navode ovi razlozi:
.
1. Republika je suverena drava, a ne mogu postojati dvije albanske
drave. I jedno je i drugo sporno. Republika unutar federacije nije suverena
drava i prema tome ima drugi meunarodno-pravni status nego albanska
drava. Meunarodni je presedan vicarska, iji Nijemci, Francuzi i Italijani
nemaju nikakve namjere da se pripoje ili ujedine s matinim zemljama, iako
postoje mnogobrojna zajednika kulturna i druga udruenja. Noviji je primjer
Cipar sa svoja dva naroda. Ciparski Grci nikad nisu traili da se ujedine
s Grkom - iako su to mogli. A kad bi se i radilo o dvije drave, onda treba
upozoriti na to da postoje dvije korejske, tri njemake i vie arapskih drava.
Iz toga ne slijedi da je to naroito poeljno stanje. Ali, slijedi neosporan
zakljuak da historija poznaje takva rjeenja.
2. Narodi imaju pravo na otcjepljenje, a nacionalne manjine nemaju.
Republika odgovara narodu, a pokrajina nacionalnoj manjini. Budui da su
Albanci u Jugoslaviji nacionalna manjina, oni mogu imati samo autonomnu
pokrajinu. - Ta je argumentacija sasvim arbitrarna i ostatak je nekadanje
politike skolastike. Svaki ovjek - barem u socijalizmu - ima pravo na
samoopredjeljenje, pa tako i na nacionalno samoopredjeljenje. Pripadnost
nacionalnoj manjini u tom je pogledu sasvim irelevantna. Jedino je relevantno
pitanje da li moje pravo ne nanosi tetu vitalnim interesima moga susjeda.
A upravo je u tom pogledu doktrina o samoopredjeljenju do otcjepljenja
neodriva, jednako za narod kao i za nacionalnu manjinu.
Ta doktrina nije nikad ostvarena ni ondje gdje je nastala i gdje je ukljuena
u Ustav. Redovito spominjan sluaj Finske nita ne dokazuje: Finska se
odijelila od Rusije, koja ju je jednom zgodnom historijskom prilikom okupirala, jer Crvena armija nije bila kadra da to sprijei. Bili su se odvojili
i kavkaski narodi i uspostavili svoje drave. im je Crvena armija osposob* Zanimljivo je da je u svojim tezama za Petu zemaljsku konferenciju 1940. Moa Pijade
kosovsku republiku: Reenjem nacionalnog pitanja moe se postii stvaranje slobodne republike radnika i seljaka Kosova pomou revolucionarnog ustanka protiv faistikog
! imperijalistikog reima velikosrpske buroazije (akovi, 212). Taj Moin romantizam, koji
Je osim toga daleki odjek kominternovskih ideja, na Konferenciji nije proao. Danas se za javno
izreen stav Kosovo republika na Kosovu dobija standardno 60 dana zatvora.
predviao

142

1,
~...

..

~..

143

Doktrine o pravu naroda na

samoodreenje

Karakteristino

je za jugoslavensku dravnopolitiku praksu da se zasniva

na nedomiljenim, kontradiktornim i ad hoc teorijama. To vrijedi i za uvenu
teoriju o pravu na samoopredjeljenje do otcjepljenja, koja vrijedi za narode,
ali ne i za nacionalne manjine i to zato to su narodi nosioci suverenosti
- a nacionalne manjine* nisu. Prema toj teoriji razlika izmeu naroda
i nacionalne manjine jest u tome to nacionalna manjina ivi u tuoj dravi,
a ne u matinoj. Narod ne gostuje u tuoj nego ima svoju dravu, u kojoj je
nosilac suverenosti. Primijenimo sad tu doktrinu u praksi.
Tko predstavlja narod u Bosni i Hercegovini? Oigledno Bonjaci (koje .
zbog nekih razloga zovu Muslimanima, * * jer oni nemaju nigdje
neku svoju drugu dravu. To onda znai da su Srbi i Hrvati nacionalne
manjine. Ali, budui da Srbi i Hrvati ine veinu stanovnitva, onda je
bosanski narod nacionalna manjina u vlastitoj dravi.

politiari

Ili uzmimo kao primjer vicarsku, u kojoj ive Nijemci, Francuzi, Talijani
i mali broj Retoromana. Budui da Retoromani nemaju neku svoju drugu
dravu izvan vicarske, oni predstavljaju narod. No, taj narod ne samo da je
. . ~ ~ ~luben.?j su terminolog!ji nacionalne manjin~ preimenovane u narodnosti, to je
hngvlsncki pogresno, a pravno nejasno. Razlog tog preimenovanja bio je u potrebi da se svi
gra~a~ Jl:'gosl~~ije. jedna~o p.oliti~ tre~raju, ali ne kao I?ojedi!lci - jer to ideologiji koja je
prOlzasla IZ bolJsevlzma mje bilo prihvatljiVo - nego kao prlpadmci kolektiviteta. Ja nemam tih
ideolokih inhibicija, pa u upotrebljavati meunarodno prihvaen termin nacionalna manjina.
Ovdje ubrajam i etnike grupe koje nigdje ne postoje kao. nacionalne veine.
H
Primjedba recenzenta upozorila me da je ovdje potrebno dati barem jedno kratko
objanjenje. Kao standardno opravdanje uvoenja Muslimana umjesto Bonjaka navodi se da je
austrougarski upravitelj Bosne i Hercegovine Benjamin K:illay pokuao stvoriti bosansku naciju
- b~~ uspjeha. Uz to je taj pokuaj bio inspiriran antisrpski, antihrvatski i antijugoslavenski. No,
nacIJe se ne izmiljaju niti stvaraju ftekretom. Niti je bima motivacija nekog politiara. Nacije
sazrijevaju u historijskom procesu. Cinjenica je da se za vrijeme K:illaya Bonjaci - za razliku od
Srba i Hrvata - jo nisu osjeali nacijom, a to nisu bili ni u vrijeme Drugog zasjedanja AVNOJ-a
koje ne poznaje bonjaku ili muslimansku naciju. Smatram da je naruranje muslimanskog naziv~
za novu naciju bilo politiki nesremo barem iz tri razloga: 1) jer se time mijea vjera i nacija
i produuje praksa iz Osmanlijskog Carstva, gdje su se nacije identificirale s religijom, a to za
mnoge graane mora biti uvredljivo; osim toga, skupovi Bonjaka i muslimana nisu identini: to
je, npr. s katolikim Muslimanima? 2) jer se time ohrabruju muslimanski fundamentalisti i ljudi
orijentirani na motive o islamskom duhu, poput raznih islamskih drava na Srednjem Istoku i 3)
to se sa~_pripa~ici t: ~a~ije drugaije nazivaju. Jo u srednjem vijeku, prije islamizacije,
u upotrebi Je emomm BosnJanm, a crkva bosanska, kao nacionalna crkva, u srednjovjekovnim
uvjetima upuuje na emicitet. Bogumili su preli na islam, ali time nisu postali Muslimani.
U XVIII. st. Kai-Mioi pjeva o kranskim Bonjacima koji su prebjegli u Primoten. Putujui
prije nekoli~o godina Malom Azijom, prolazio sam kroz sela jugoslavenskih iseljenika, a mnoge
sam sretao I u gradovima ili hotelima, tako da je srpsko-hrvatski jezik bio gotovo lingua franca.
Bili su to muslimani iz Bosne, Hercegovine i Sandaka, a doselili su se u Tursku odmah poslije
prvog svjetskog rata kad su mnoga malo azijska sela ostala prazna zbog istjerivanja Grka. Ti su
ljudi sebe nazivali Bonjacima, i na um im nije padalo da se nazivaju Muslimanima. Prva
generacija jo je imala muke s turskim, i nisu se smatrali Turcima. Bonjacima i danas na Kosovu
nazivaju potomke bosanskih muhadira, pa se taj naziv prenosi i na muslimane openito. Tako
u Gusinju u Crnoj Gori muslimanske Albance koji su zaboravili albanski, nazivaju Bonjacima.
Vjerojamo je ta tendencija da se muslimani nazivaju Bonjacima bila odluujua pri izboru
emonima Musliman. Na taj nain eljele su se izbjei rasprave o tome koji je emos u Bosni
autohton, ime bi bili antagonizirani bosanski Hrvati i Srbi.

144

mala manjina u vlastitoj dravi, nego se u toj dravi uglavnom govori drugim
jezicima.
.
Kakva skolastika natezanja izaziva postojea teorija pokazuje nedavni
izvjetaj jednog odbora Skuptine Srbije u kojem se kae: ... ostaje sporno da
li u jezike narodnosti spada i rusinski jezik, poto su Rusini etnika grupa, a ne
narodnost. Rusina ima manje nego Roma i Vlaha, koje niko ne smatra
narodnostima ... Morali bi Rusini biti negde nacionalna veina, to jest narod
ili nacija, a to nisu nigde, pa se zbog toga njihov jezik ne moe nai u ovoj
grupi jezika narodnosti (Borba, 4. VIII. 1988, s. 3). Upravo zato to nigdje ne
postoje kao nacionalna veina, nemaju svoju dravu; Rusine - a jednako
i Rome i Vlahe - trebalo bi po striktnoj logici proglasiti narodom kod nas.
Crnogorski Kui moraju se slubeno smatrati 4/5 kao narod, a 1/5 kao
narodnost.
Zanimljivi su i Kurdi, koji nemaju svoju dravu, pa prema tome predstavljaju narode u pet drava u kojima su nacionalne manjine.
A to da se kae o onih milijun i dvjesto hiljada Jugoslavena? Oni nemaju
ni svoju republiku, pa stoga ni suverenost. Bez suverenosti oni su oigledno,
nacionalna manjina. Prema tome su Jugoslaveni u Jugoslaviji nacionalna
manjina. Ali, budui da nemaju drave izvan Jugoslavije, oni su zapravo
narod. Kao narod imaju pravo na otcjepljenje. Znai, Jugoslaveni bi se
u naelu mogli otcijepiti od Jugoslavije!
Ovakva dijalektika teorija oigledno ne moie posluiti za voenje
ozbiljne politike, pa se ona i ne vodi. Nezgodni Jugoslaveni proglaeni su
jedno vrijeme nepostojeima, a kad su se u velikom broju ugurali u popis
stanovnitva, tretirani su kao nacionalno neopredijeljeni, to je sljedei teorijski biser ove doktrine. U Jugoslaviji su jedino Jugoslaveni nacionalno neopredijeljeni.
Da pokuamo ovdje skicirati jednu ozbiljniju teoriju. Za razliku od
feudalizma u kojem se ovjek raa u svojem staleu, u modernoj dravi
graanin se sam opredjeljuje politiki, religiozno itd., ukljuivi i nacionalno.
Ako se netko opredijeli kao Jugoslaven i ako tih Jugoslavena ima podosta,
onda su to nacionalno opredijeljeni Jugoslaveni. Svi su graani Jugoslavije
Jugoslaveni po dravljanstvu, a neki su, osim toga, to i po nacionalnosti.
Nacionalnost moe biti i dvostruka, npr. u vicarskoj (Leroti, 185).
Federacija se od saveza drava ili konfederacije razlikuje po tome to
drave lanice ne zadravaju suverenost, nego je prenose na federaciju. Prema
tome pokrajina se od savezne drave ne razlikuje po odsutnosti suverenosti
i nemogunosti otcjepljenja, nego po suenom repertoaru politikih odluka ..
On je suen u odnosu prema dravi, iji je autonomna pokrajina lan, ali je
u sluaju konsenzusa proiren u odnosu prema ostalim dijelovima te savezne
drave. Razlozi su historijski, a politiki sadraj autonomije ovisi o politikom
dogovoru. On se moe kretati od kulturne autonomije pa do konstitutivnog
elementa federacije. to je neka zemlja politiki zrelija idemokratskije
10

Kosovsko pitanje

145

ureena to su znaajniji pragmatiki razlozi administrativne efikasnosti i to su

manje znaajni simboliki razlozi politikog statusa.
Nacionalna je manjina ono to joj ime kae, tj. manjina, i to u dvostrukom
smislu: u odnosu prema ostalom narodu ili ostalim narodima s kojima ivi
i u odnosu prema vlastitom narodu u matinoj dravi (ako takav postoji).
Preostaje sad jo jedino da se razjasne pitanja samoopredjeljenja i otcjepljenja. Pri tom e nam veoma dobro posluiti suvremena meunarodnopravna
doktrina (v. Petri).
Naelo samoopredjeljenja naroda ulo je u obje konvencije o ljudskim
pravima Ujedinjenih naroda. Samo se po sebi razumije da je prayo na
samoopredjeljenje ogranieno isto takvim pravom na samoopredjeljenje
naroda s kojim kolidira.
Naelo samoopredjeljenja ne ukljuuje nuno pravo na otcjepljenje. Pravo
na otcjepljenje primjenjivano je u razdoblju dekolonizacije. Budui da je
dekolonizacija u osnovi zavrena, trebalo je nove nezavisne drave uvrstiti
i osigurati protiv razbijanja. Zbog toga je naelo samoopredjeljenja korigirano
naelom dravnog integriteta. U tom smislu i Helsinki sporazum jami
nepovredivost granica evropskih drava. Tako se iskristaliziralo kompleksnije
naelo: titi se integritet onih drava koje se zasnivaju na samoopredjeljenju
naroda (Petri, 124-25).
Od svih ustava na svijetu jedino sovjetski (i prijanji jugoslavenski ustavi)
u samoopredjeljenje ukljuuje i pravo na otcjepljenje. Kad se, meutim,
pogleda sovjetska praksa - ukljuujui tzv. Brenjevljevu doktrinu, koja ni
samostalnim dravama socijalistikog tabora ne priznaje puni suverenitet
- onda je jasno da je posredi fikcija.
Budui da se u naelu ne priznaje pravo na otcjepljenje ni narodima, oito
je da se ne priznaje ni nacionalnim manjinama. Od toga se pravi izuzetak
samo kada je etniki identitet neke manjine ugroen, tj. kada je posrijedi
nacionalna diskriminacija, prisilna asimilacija, odsutnost demokratskih sloboda i sl.
I na kraju, narodi i manjine imaju pravo na unutranje samoopredjeljenje,
koje im garantira etniki opstanak i domovinu. To je uostalom derivativ
suvremenih graanskih prava, od kojih je jedno i pravo na nacionalnu
opredijeljenost.
Razmotrimo sad, u svjetlu ove doktrine, hipotetiki sluaj otcjepljenja
Kosova od Jugoslavije. Takvo otcjepljenje nije mogue zbog sljedeih pet
razloga, od kojih se prva tri odnose na meunarodno pravo, a druga dva na
faktike odnose:
1. Albancima je u Jugoslaviji zagarantirana etnika opstojnost i domovina. Oni nisu diskriminirani i uivaju neusporedivo vea prava nego nacionalne manjine u bilo kojoj od susjednih zemalja, a kao graani i znatno vea
prava nego graani drave Albanije.
2. U sluaju otcjepljenja bila bi bitno ugroena sigurnost Makedonije

146

i Jugoslavije u cjelini. Dovoljno je pogledati geografsku kartu pa da se uoi

kako bi vitalna moravsko-vardarska saobraajnica bila strateki ugroena,
a Makedonija odsjeena. Imajui na umu povijesno iskustvo s istonim
makedonskim susjedom, jasno je to bi to znailo.
3. U sluaju otcjepljenja s 360.000 nealbanskog stanovnitva Kosova
u Albaniji bi se nalo skoro pola milijuna Jugoslavena, preteno Srba i Makedonaca. Moglo bi se izvriti i iseljavanje, ali to, naravno, ne bi odgovaralo
samoopredjeljenju tih ljudi.
Oigledno je sto'ga da meunarodno pravo titi integritet Jugoslavije,
a posebno to ini Helsinki sporazum. Meutim, i kad bismo usprkos svemu
htjeli otcijepiti Kosovo, to se ne bi moglo ostvariti jer je suprotno interesima
Kosovara i Kosovaca, i reima iz Tirane. Razlozi su sljedei:
4. Sve kosovske socijalne grupe imaju vitalnog interesa da ostanu u Jugoslaviji: seljaci zato to imaju zemlju, vjerpici i sveenici zato to uivaju pravo
vjeroispovijedanja, radnici zato to bolje ive i uivaju pravo na samoupravljanje, intelektualci zato to mogu komunicirati s cijelim svijetom, a svi zajedno
zato to uivaju neusporedivo vea graanska prava i mogu se zapoljavati na
cijelom jugoslavenskom teritoriju.
5. S obzirom na brojnost Kosovara i vii privredni i politiki razvoj
pripajanje Kosova znailo bi kraj sadanjeg reima u Tirani. Zbog toga bi,
radi samoobrane, taj reim postavljao Kosovarima sasvim neprihvatljive
uvjete. Ujedinjenje bi se moglo provesti samo na silu, a i onda bi vjerojatno
uzrokovalo graanski rat.
Ova analiza ne negira da postoje usijane glave s obje strane granice, koje
rade na otcjepljenju Kosova i ne ustruavaj u se od prolijevanja krvi. Ona samo
pokazuje da takvo otcjepljenje nije mogue. I zato je, kao i obino, najbolja
zatit;! od iredentistikog rovarenja otvoren demokratski javni politiki razgovor o svim aspektima problema.
Znai li to da se-Albanci moraju odrei ujedinjenja? Naravno da ne! Tim
pitanjem pozabavit emo se u posljednjem poglavlju.
Meutim, ako otcjepljenje ne dolazi u obzir, moe se ostvariti unutranje
samoopredjeljenje i ono je zatieno meunarodnim pravom. Mogunost
opcije izmeu autonomije i republike proistjee iz toga prava na samoopredjeljenje.

10'

147

13. ikaniranje Srba i Crnogoraca~

iseljavanje i revanizam

U meuvremenu se formiraju ilegalne grupe; Kosovo osjetno zaostaje

u razvoju; dezorganizaciju u cijeloj zemlji takoer poveava. ekonomska
i pQlitika kriza g. 1981. u cijeloj Jugoslaviji; na Kosovu izbija nacionalistika
eksplozija, ija je estina iznenadila sve aktere ove drame. Sve nagomilane
proturjenosti jugoslavenskog razvoja - privredne, politike i socijalne (v.
Horvat, 1985) umnoavaju se viestruko u ovoj zaostaloj sredini i na kraju
eksplodiraju u "iracionalnom nacionalizmu.
Iznenaena

Raspadanje patrijarhalnog drutva

Kao to je ve reeno do sredine 60-tih nije bilo iseljavanja Srba
s Kosova, kao ni iz drugih sredina, izuzev uobiajenih migracija. Tada se zbog
pogrene ekonomske politike javlja nezaposlenost i u vezi s njom prilino
masovna ekonomska emigracija u inozemstvo. Ista ta politika budi latentne
nacionalne antagonizme, republike se zatvaraju i ljudi se poinju vraati
u matine republike. Srbi iz Hrvatske sele u Srbiju; Hrvati iz Srbije (Vojvodine) u Hrvatsku; jedni i drugi naputaju Bosnu. U to vrijeme poinje
iseljavanje Srba i Crnogoraca s Kosova, tako da se prvi put njihov apsolutni
broj smanjuje, od 265.000 prema popisu iz 1961. na 260.000 prema popisu iz
1971. (i 236.000 1981).
Budui da sve donedavno tampa nije obavljala svoju funkciju demokratskog izvora informacija, ne moemo pratiti razvoj meunacionalnih odnosa
u prvim decenijama poslije rata. ini se da veih ekscesa nije bilo sve do 1968,
tj. do prvog studentskog bunta, koji je traio ustav i republiku. Otad se
napetosti intenziviraju, a iseljavanja poveavaju.
Iz izvjetaja koji je pripremila Komisija Skuptine SAP Kosovo za razdoblje 1971-1981. vidi se da su od 605 krivinih djela, koja se odnose na
meunacionalne konflikte, u 503 sluaja ili 80 % bili oteeni Srbi i Crnogorci, a u 102 sluaja ili 16 % Albanci. U tom je razdoblju na Kosovu ivjelo
izmeu 15 % i 17 % Srba i Crnogoraca, to znai da su se nacionalistiki
ekscesi deavali po kljuu - kao i sve drugo u Jugoslaviji. Kod prekraja je
proporcija 1990 prema 946 ili 67: 33, to znai da su prekraje dva puta ee
inili Srbi i Crnogorci. Za etiri godine (1977-1981) izvreno je 78 skrnavljenja grobova, 66 i 12 od strane dvije etnike grupe ili 85: 15. Dakle, i ovi
necivilizirani postupci deavali su se po kljuu (oki). otra, Reufi, Sekulovi, osi, Marjanovi i neki drugi politiki i javni radnici upozoravaju na
ozbiljnost problema. No, u to vrijeme politika se vo"di tako da se neprijatni
dogaaji skrivaju, pa se navedeni ljudi politiki dezavuiraju, a problemi se
zatakavaju. Kao rezultat, kako je to dobro formulirao Branislav Miloevi,
na kraju se stvorilo miljenje kod Srba i Crnogoraca da se (problem) nikada
nee reiti, a kod Albanaca da je posredi zavera Srba protiv njih (NIN,
23. VIII. 87).
148

drava reagira drakonskim represivnim mjerama, koje se

sruuju gotovo iskljuivo na mlade ljude. U narednih est godina otkriveno je
89 grupa i osam ilegalnih organizacija. Oko 1500 osoba krivino je kanjeno,
esto dugogodinjom robijom. Njih 4500 kanjeno je prekrajno.
Za sedam godina to su protekle od 1981, izvjetava sekretar pokrajinskog SUP-a, Rahman Morina, podneseno je 75.000 krivinih prijava i 95.000
prekrajnih prijava, a druge su mjere poduzete protiv 314.000 osoba. Poduzeto je i 100.000 preventivnih mjera privoenja (Danas, 18. X. 1988). To su
stravini podaci. Osim toga oni su u ogromnom nerazmjeru s brojem optuenja. Policija, naravno, nije odgojna ustanova. "Smatra se, izvjetava Milenko
Kosanovi, "da ak 70 posto onih koji su odsluili kazne i dalje djeluju s istih
pozicija, postaju nacionalni heroji u svojim sredinarna, a ukupnim ponaanjem i te kako utjeu na stvaranje nepovoljne klime na Kosovu (Borba,22.
i 25. VI. 87). U istom razdoblju s nastave je u osnovnim i srednjim kolama
udaljeno 298 nastavnika i 1015 uenika. Uvedena je suglasnost za upis na
univerzitet - 620 uenika nije dobilo tu suglasnost. Sve te hiljade uhapenih,
kanjenih, privedenih, iskljuenih mladih ljudi imaju rodbinu, prijatelje,
znance. Kosovske obitelji su velike, a rodbinske veze razgranate. Na taj nain
neposredno ili posredno tangira no je vie stotina hiljada ljudi.
Reakciju nije trebalo dugo ekati. Slijedi zatvaranje u vlastitu naciju
i bojkot "tuinaca. Ako si u prodavaonici kupovao na srpskom, robe nije
bilo. Ako si na pismu napisao adresu na srpskom, a postoji i albansko ime
mjesta, pismo ponekad nije stizalo. Ako si u hotelu pokuao sluati radio ili
TV na srpskom, umjesto uviavnosti domaina, albanska veina demonstrativno je okretala dugme na albanski program. Mali derani maltretiraju svoje
vrnjake u nebrojenim sitnim incidentima. Odnosi su se sa susjedima pogorali. Pravljene su sitne pakosti, kao to su prekopavanja putova, ruenja, sjea
vonjaka, uzimanje tue ljetine. Te su pakosti eskalirale dok se nasceni nisu
pojavili pravi kriminalci koji su ubijali, silovali, batinali, inili svakojaka
nasilja.
.
Iako je tampa puna izvJestaja o tim nasiljima, nijedno sistematsko
istraivanje nije provedeno, ili barem nije objavljeno. esto se pokazalo da su
izvjetaji s terena bili iskrivljeni ili naprosto lani. Motivi nisu uvijek utvreni:
obina svaa i nacionalna netrpeljivost mogu imati iste posljedice. Posebno
nedostaju relacije: u odnosu prema drugim sredinama, nacionalistiki
149

u odnosu prema obinom k~imil!-alu i sl. Zbog toga ono to slijedi treba
uzimati s potrebnom rezervom.
Repertoar maltretiranja i nasilja, prema Muhamedu Keetoviu, jest
bespravna etva sazrelih usjeva, iskljuivanje struje i vode, spreavanje
inedozvoljavanje navodnjava'nja obradivih povrina, zabranjivanje napasanja
stoke u planinama. Slijedile su ucjene, prijetnje, premlaivanje, pa ak silovanje i ubijanje. Sve to dopunjavano je atacima na vjerska i nacionalna
osjeanja, kao to su: skrnavljenje crkava, manastira i spomenika junacima iz
protekla dva svjetska rata, ruenje nadgrobnih ...,pomenika i skrnavljenje
grobova, nasrtanja na manastirska imanja. Slijedei korak koji je dopunjavao
zamisao o stvaranju nepodnoljive atmosfere, kao metoda nasilnog protjerivanja ... bio je psiholoka tiranija u irenju neprijateljstva i mrnje. To se
ogledalo u irenju parola kao to su: ,Pobij mo gadove', ,Srbi, idite s Kosova',
,Vjeaj mo kie', ,Dolje srpski uljezi' * (ss. 69-70).
U posebnu skupinu izdvojio bih nasilja nad djecom i staricama, skrnavljenje grobova i trovanje bunara. Tako neto ne rade obini kriminalci, a potpuno je strano patrijarhalnom moralu. Ti zloinci, koje svaki narod smatra
posebno niskim i nedostojnim, ukazuju da se razara patrijarhalni moral i da se
stvara stanje anominosti, koje pogoduje razbuktavanju najniih strasti.
Ova su nasilja naroito suprotna Lekinom zakoniku, koji je vjekovima
regulirao odnose u patrijarhalnom albanskom drutvu i taj nesklad jasno
pokazuje intenzivnost anomije na Kosovu. Milenko Karan upozorava na
karakteristine promjene u ponaanju: Ima sluajeva osvete nad decom to
je, koliko jue, bio teak prekraj obiajno-pravnog sistema vrednosti. ak su
zabeleena ubistva gosta - najtee ogreenje o Zakonik koji zbog takvog
zloina obavezuje na bezuslovnu osvetu: krv se moe oprostiti za ubistvo oca,
brata ili itave porodice, ali nikako za ubistvo gosta, jer je njegova sigurnost
u kui domaina neprikosnovena. Otuda u albanskom jeziku izrazi gost
i >mik< (prijatelj) znae isto. Najtea ogreenja o Zakonik i sistem vrednosti
koji on zagovara, u naim danima su nasrtaji na bogomolje i silovanje ene,
naroito silovanje enske dece. U tradiciji je albanskog naroda potovanje
bogomolja bilo koje vere. U Zakoniku je bogomolja bezuslovno zatiena, jer
>crkva nema ognja i maa da se brani<. U sluaju nasrtaja na nju kazna je
bila zatiranje ubiine kue i njegovo isterivanje iz zajednice, tj. progonstvo ...
Podjednako je ogreenje o Zakonik silovanje ene ... Za takav zloin Zakonik
surovo kanjava: obino smrtnom kaznom, jer je u njegovom sistemu vrednosti to gnusan postupak koji moe da uini samo neovekzbog ega ni kazna ne
moe da bude druga. (s. 191)
Interesantno je upozoriti na odreene paralelizme. Na Kosovu se ne
* Naravno, ni srpski ovinisti nisu os~ali duni ~ izmil!~,?ju k~n~r~parola koje oni ~e pi~!
nego izvikuju na zborovima. Npr. NemoJte se, braco, uplaslO, krajnje Je vreme za obracun. Ih
skandiranje Obesite Fadilja (Vjesnik,19. VIII. 87, NIN, 20. IX. 87. . Il), Glavu dajem,
Kosovo ne dajem, Kosovo je Srbija, Stvari se reavaju pukom, Sto ga trpi, bij ga,

150

deava nita novo, nita to se ne deava i drugdje u zemlji. Ali, ono to se

deava, deava se viestruko ee i brutalnije - to bi svatko socioloki
obrazovan i oekivao. Birokratizirana administracija ne reagira na zahtjeve
i albe graana. No, to se zbiva i usred Zagreba, gdje opinski organi uope ne
odgovaraju na pournice koje ne dolaze od graana, nego od njima nadree
nih gradskih organa. NIN-ov dopisnik pie 31. maja 1987: ... nemalo
iznenaenje je doiveo potpisnik ovih redova kada je saznao da na Kosovu
nisu ustrojene zemljine knjige. Kako li bi se tek iznenadio kad bi saznao da
je isto i u jugoslavenskom glavnom gradu, gdje dodue postoji katastar, ali to
malo koristi kad polovica zemljinih odnosa nije regulirana, to izaziva
sporove koji traju po deset i vie godina.
Sudovi ne rjeavaju predmete, to je samO pogorano izdanje onoga to se
deava u cijeloj zemlji. Najobiniji imovinski spor protiv nekog obrtnikog
prevaranta vue se 5 do 10 godina, kada zbog inflacije cijela stvar postaje
bespredmetna; suci tako postaju suuesnici u prijevarama i zbog toga ih
nimalo ne pee savjest. Hapsi se ovjek s poslanikim imunitetom (Ahmet
Dobruna), u montiranom procesu osuuje se partizanski prvoborac (Ibrahim
Trnavci) na 15 godina robije. Meutim, Dobrunin sluaj dospio je u javnost
i krivci su nakon raznih peripetija ipak pozvani na odgovornost; zahvaljujui
upornosti svoga sina Trnavci je puten iz zatvora i na kraju je potpuno
rehabilitiran. A u Sloveniji, u zloglasnom dahauskom procesu, nevini ljudi
- deset predratnih komunista - pogubljeni su prije no to su rehabilitirani,
i nitko za to nije odgovarao (ori, s.65).
Trnavci navodi zaprepaujuu izjavu Velija Deve: Naredit u predsjedniku Vrhovnog suda da rehabilitira tvog oca (Politika,2. IX. 87). No,
u blaem obliku politiki monici utjeu, ili ak nareuju, sudovima diljem
ove nae lijepe zemlje. Mnogobrojne su albe na maltretiranje, tunjavu,
zatvaranje, oduzimanje oruja i drugo bezakonje lokalnih organa. Ne zna se,
meutim, da je to ugraeno u na pravni sistem, prema kojem je drava - od
Federacije pa do opine - nedodiriva i ni za to ne odgovara (v. Horvat, 1985,
ss. 214--18). Mene je moja beogradska opina ukarica teko moralno
i materijalno otetila i. - pojeo vuk magarca, kako to narodna mudrost
adekvatno komentira. Nali su se odmah i dobri poznavaoci lokalnih
prilika i objasnili mida to ima odreene veze s mojom nacionalnou, ne vole
da.im se Hrvati doseljavaju. Meutim, nekoliko godina nakon to sam se
preselio u Zagreb, morao sam opet unajmiti advokata da me zatiti od
maltretiranja moje nove narodne vlasti, opine rnomerac. Krenje zakonitosti postalo je na neki" nain nacionalnim obiajem u svim sredinama i na
svim razinama. O tome najmjerodavniji ovjek u zemlji, predsjednik Ustavnog
suda Jugoslavije Ivan Franko, kae: Ustavnost i zakonitost najee kre
Imaju svoju dravu, pa emo ih tamo poslati (NIN, 11. X. 1985, s.15). Meutim, relativno,
toga je bilo znamo manje. Nakon Paraina antialbanske parole pojavljuju se sve ee na
zidovima srpskih gradova, i tako je simetrija ovinizama opet uspostavljena.

151

organi i pojedinci koji su nosioci politike moi i vlasti, upravo oni koji su po
Ustavu duni osigurati ustavnost i zakonitost i pokretati postupak za njihovu
zatitu (Vjesnik,13. V 87).
Istiu se socijalni kontrasti izmeu pritinskog breuljka prema Grmiji,
gdje su locirane luksuzne vile, i uderica u Lab-mahali. Ali, takvih Dedinja
i sirotinjskih mahala ima u mnogim jugoslavenskim gradovima. Navodi se
kako Kosovom drmaju porodini klanovi. No, nepotizma ima u cijeloj zemlji,
i on se tolerira - to je ono uveno VIP (veza i protekcija). A ako se nepotizam
ne spreava - prije svega demokratskom intervencijom javnosti - on e, kao
to to obrazovani sociolozi znaju, biti izuzetno jak u patrijarhalnoj sredini.
Korisno je ovdje navesti zapaanja Jovana Erdeljanovia o odnosima u Crnoj
Gori poetkom ovog stoljea:
Dospe li neki ovek do visokog poloaja i do velikog ugleda u drutvu,
njegova blizika smatra da je on sasvim prirodno .duan na prvom mestu
svuda potpomagati i preporuivati svoje roake bez obzira da li oni to
zasluuju (Kui, 226).
Ove sumorne paralele mogle bi se nastaviti unedogled. No, i ovo je sasvim
dovoljno. Ako se sad na ovakav pravni i drutveni kaos superponiraju jo
i meunacionlne netrpeljivosti, onda mora buknuti poar koji unitava delikatno tkivo dobrih ljudskih odnosa. Kosovo tako optereuje savjest svim
Jugoslavenima.
Albanski bojkot i ope bezakonje stvorili su kod Srba i Crnogoraca osjeaj
potlaenosti, inferiornosti i krajnje nesigurnosti, i seobe su poele. Navodi se
- Savezni zavod za statistiku ne publicira te podatke jer su, ini se, jo tajni,
pa ih stoga ne mogu provjeriti - da je u ovih dvadeset godina iseljeno 200.000
ljudi, od tog broja 23.000 od 1981-87.
No, stvoreno je i raspoloenje otpora. Poela su spontana okupljanja
u narodne zborove i masovni odlazak u Beograd da se od saveznih politikih
i dravnih organa trai rjeavanje kosovskih problema. To su dvije nove,
izuzetno znaajne politike pojave, o kojima e jo biti rijei.
Kad su se pod pritiskom javnosti dravne strukture napokon ipak pokrenule i poele organizirati javne slube, broj ekscesa se smanjio. Stanje je
postalo snoljivije. Ali, meusobna nacionalna netrpeljivost nije se nimalo
smanjila. Raspoloenje Srba vjerojatno je tono opisao Stevan Marinkovi iz
Kuzmina na jednom skupu na Kosovu Polju: Nita mi ne fali, ali mi nije
dobro i zato moram da idem (Miloevi M, 11). I tako se iseljavanje i dalje
nastavlja.
Ovdje valja upozoriti na jo jednu izvanredno vanu dimenziju problema.
Prema popisu iz 1981. na Kosovu su ivjele ove vanije nealbanske etnike
grupe:
Srbi
209.497
Muslimani
58.562

152

Romi
Crnogorci
Turci
Hrvati

34.126
27.028
12.513
8718

Zborove sazivaju i u Beograd odlaze samo Srbi i Crnogorci. to je

s ostalima? Milenko Karan, psiholog iz Pritine, ovako ocjenjuje etnika
ponaanja: Na jednoj strani su Albanci (sa dosta Roma, sada sve manje
Turaka i neto Muslimana) - svi sada Albanci. Na drugoj su strani Srbi
i Crnogorci (sa neto Hrvata) ... Ta podvojenost poinje ve od porodiljskog
kreveta, nastavlja se sa dejim vrtiem, potom kolom i radnim mestom, a ne
okonava se ak ni sa sahranom nekog nesrenika koji je otiao na onaj svet
(s. 6). Dakle, uz male iznimke dva bloka: Slaveni ineslaveni.
Ova polarizacija prenijela se i na albansku ekonomsku emigraciju. Prema
ocjeni Rade anka jugoslavenskih Albanaca u inozemstvu ima oko 60.000,
a okupljeni su u pedesetak klubova. Od njih vie od pedeset posto ve je
potpalo pod utjecaj albanske neprijateljske emigracije (Borba,23. VII. 87,

s.3).

Kriminal
Budui

da ve sedam godina masovni mediji s Kosova izvjetavaju

o tuama, silovanju i ubojstvima, a iseljavanje se obrazlae opom nesigurnou te materijalnim i psihikim pritiskom koji izaziva masovni kriminal,
moglo bi se pretpostaviti da su ti problemi dobro obraeni. No, pretpostavka
je pogrena. Nita od toga nije uraeno u ovoj naoj balkanskoj dravi. Niti je
drava objavila potrebne podatke, niti su pravnici-viktimolozi objavili bilo
kakvu studiju. Zbog toga emo moi stvoriti samo neku sasvim grubu sliku
o onome to se dogaa i to na osnovi statistikih godinjaka i neto malo
nepovezanih podataka koji su procurili u javnost.
U razdoblju od 1981 do 1987. g. Kosovo je uestvovalo u stanovnitvu
Jugoslavije sa 7,5 posto, a u ukupnom broju poinjenih krivinih djela
(optuenja) s ovim procentima po godinama:

1980. 1981. 1982. 1983. 1984. 1985. 1986. 1987.

3,0
3,3
2,5
3,1
3,0
3,5
3,5
3,3
Odmah uoavamo da je na Kosovu kriminal vie od dva puta manji od
jugoslavenskog prosjeka.
U tom je pogledu situacija ista kao i prije rata (v. u Prilogu Kosovski
antibarbarus) i karakteristina je za jedno patrijarhalno drutvo. Od 1980. g,
posljednje godine pred kontrarevoluciju, kriminal se blago poveava, to je
153

vjerojatno sekularni trend sustizanja jugoslavenske norme, ali g. 1987. jo

uvijek ini samo 47 posto jugoslavenskog prosjeka. Struktura toga kriminala
u dvije karakteristine godine dana je u tabeli 1.
Tabela 1.

Kriminal na Kosovu
Broj
optuenja
1980.
1987.
dravnog ureenja
privrede
ivota i tijela
imovine
slobode i prava ovjeka
asti i ugleda

Djela
Djela
Djela
Djela
Djela
Djela

protiv
protiv
protiv
protiv
protiv
protiv

Izvor:

Statistiki

18
1028
888
805
70
165

127
2119
617
999
54
106

U% od
Jugoslavije
1980.
1987.
7,9

9,3
3,1
3,2
1,0
0,5

52,7
11,6.
2,5
2,2
0,9
0,5

godinjaci Jugoslavije

Slika u odreenom smislu iznenauje. Ugroenost graana nekoliko je

puta manja nego drugdje u Jugoslaviji. (Procent kriminala manji je od
procenta uestvovanja u stanovnitvu, koji iznosi 7,5.)
tovie, podaci pokazuju da je ugroavanje pojedinca, njegovog ivota
i imovine, manje nego 1980. te da iznosi 5 do 15 manje od jugoslavenskog
prosjeka. Ali, zato je u dravnom kriminalu ve 1980. premaena jugoslavenska norma, a odonda se taj kriminal jo vie poveao. Godine 1987.
polovica svih delikata poinjenih u Jugoslaviji protiv dravnog ureenja
otpada na Kosovo. Proizlazi da je problem Kosova prije svega politiki.
A onda ga i treba rjeavati politikim sredstvima.
Budui da u kosovskom stanovnitvu Albanci uestvuju sa 77,5 posto
1981. g, a od tada se njihovo uee jo povealo, to se navedeni podaci
u kriminalu odnose zapravo na albansku populaciju u Jugoslaviji. No, jo
uvijek postoji mogunost da je albanski kriminal prvenstveno okrenut prema
drugoj nacionalnosti. Podaci pokazuju da ni to nije tono.
Tabela 2. Nacionalna struktura poinilaca napada na ast, moral i ugled (silovanja, pokuaji silovanja, spolni napadi na maloljetne osobe itd) od 1. l. 1981, do 1.
XI. 1986.
Albanci meusobno
Srbi meusobno
Albanci poinitelji, Srbi i Crnogorci rtve
Srbi i Crnogorci poinitelji, Albanci rtve

277
38
58
7

Izvor: V. Larifi, Mladina, 23. IX. 1988, 5.44.

Iz tabele 2. vidi se da kriminalci napadaju mnogo vie pripadnike vlastite

nego tue nacije; Albanci 6, a Srbi 8 puta vie.
U usporedbi sa Srbima i Crnogorcima 1981. g. na Kosovu je ivjelo 5,3
puta vie Albanaca, a oni su poinili samo 4,1 puta vie krivinih djela.

154

Proizlazi da su Albanci openito manje skloni kriminalu nego Slaveni. Meu

tim oni su neto skloniji da krivina djela usmjere na drugu nacionalnost. Ako
se SJaveni kao poinitelji uzmu kao standard, onda bi Albancima pripadalo
7 x 5,3 = 37,8 krivinih djela, a poinili su ih 58. Razlika od 20 napada na
osobu za est godina jest neki indikator nasrtaja na drugu nacionalnost. Pa ni
oni ne moraju svi biti nacionalistiki motivirani. Kulturna razina Slavena je
via, pa je ta etnika grupa otvorenija i stoga prua vie prilika za kriminalne
nasrtaje nego patrijarhalnije albansko drutvo. Prema fragmentarnim podacima koji su dospjeli u javnost, uglavnom se ne moe utvrditi nacionalistika
motiviranost kriminala.
Usporedivi podaci za posljednje dvije godine nisu objavljeni. Savezni
sekretarijat za unutranje poslove sainio je dodue jedan izvjetaj, ali taj je
dan na uvid lanovima Centralnog komiteta SKJ, a ne i jugoslavenskoj
javnosti. Neke je dijelove po svom izboru prenio NIN (2. X. 1988, 14-15). Iz
tog izvjetaja vidi se da su od poetka 1986. do sredine 1988. evidentirana
sljedea krivina djela na tetu Srba i Crnogoraca: nijedno ubojstvo, 2 pokuaja ubojstva, 4 silovanja i neka manje teka krivina djela. Ne vidi se, jesu li te
delikte poinili upravo Albanci, ali se navodi da su za ukupnih 254 krivinih
djela, kojima je bila ugroena osobna i imovinska sigurnost Srba i Crnogoraca
za posljednje dvije i pol godine, u 96% bili odgovorni Albanci. Za sedam i pol
godina, koliko je proteklo od 1981, bilo je ukupno 16 silovanja koja su
poinili Albanci, a rtve su bile Srpkinje i Crnogorke.
U istom je razdoblju voeno i 1119 prekrajnih postupaka zbog ugroavanja osobnih i imovinskih prava i sloboda graana srpske i crnogorske nacionalnosti (izvjetaj iste Komisije prema Tanjugu). Bila su podnesena 784
zahtjeva zbog fizikih napada, zlostavljanja, nasilnikog ponaanja i uznemiravanja; 67 zbog prijetnji; 18 zbog vrijeanja i omalovaavanja; 69 zbog
izazivanja tunjave na javnim mjestima; 56 zbog poljske tete; 4 zbog unitavanja uma i zasada i 2 zbog zagaivanja vode. Zahtjeva obino ima znatno
vie nego to je poslije presudama utvren broj stvarnih prekraja.
Ipak, navodim zahtjeve jer su to jedini raspoloivi podaci i jer daju dobru
informaciju o vrstama prekraja. U objavljenom dijelu izvjetaja ne analizira
se uestalost prekraja u odnosu prema opim prilikama u zemlji. Meutim,
prema statistikim godinjacima SFRJ i prekraja na Kosovu ima znatno
manje nego drugdje u Jugoslaviji.
Na osnovi ovih vie no nepotpunih podataka mogu se s odreenom
rezervom donijeti sljedei zakljuci:
1. Na Kosovu ima znatno manje kriminala nego drugdje u zemlji,
a i meunacionalni kriminal nije velik.
2. Albanci vie nasru na Slavene, nego oni na Albance.
3. Budui da Albanci ine oko 78 posto stanovnitva, a Srbi i Crnogorci
samo oko 14 posto, oni se osjeaju izgubljeni u albanskome moru te obian

155

kriminal doivljavaju kao nacionalno ugnjetavanje. Negativna propaganda te

irenje glasina i neistina samo poveavaju osjeaj ugroenosti.
4. Osjeaju stalne ugroenosti i nesigurnosti Srba i Crnogoraca - istie se
u spomenutom izvjetaju SUP-a - pridonosi takoer to to alba~s~ graa~
javno ne osuuju napade i pritiske. Posebno ih teko pogaa 1zbJegavanJe
svjedoenja, podrke i solidarnosti od susjeda, koji se boje da e ih nacionalni
ovinisti etiketirati i bojkotirati.
Polovica svih djela protiv dravnog ureenja poinjena je na Kosovu, kao
to se to vidi iz tabele 1. Taj fenomen jo eka svoju politiku, pravnu
i socijalno-psiholoku analizu.

Iseljavanje
Kao to se vidi iz tabele 3. uslijed migracija stanovnitvo se sve vie mijea
u svim krajevima zemlje, osim na Kosovu te djelomino u Makedoniji
i Vojvodini. Razlog za Kosovo je tro struk. Budui da je to privredno daleko
najzaostalije podruje u zemlji, ekonomski pritisak na iseljavanje u razvijenije
krajeve i inozemstvo bit e veoma jak. Na to se nadovezuju pritisak uslijed
nacionalne netrpeljivosti i vei natalitet Albanaca. To su tri uzroka zbog kojih
se uee Albanaca u stanovnitvu Kosova znatno povealo i Kosovo se po
etnikoj homogenosti s pretposljednj~g pomaknulo na tree mjesto meu
federalnim jedinicama. U Makedoniji su Makedonci neznatno poveali svoje
uee, jer je to takoer nerazvijena i prema tome emigracijska republika.
U Vojvodini su Srbi poveali svoje uee zbog imigracije i tendencija nacionalne homogenizacije koje su sline kao i na KosoVQ, ali manje izraene.
Tabela 3. Etnike koncentracije u federalnim ledinicama
Federalna jedinica
Narod
Uee u stanovnitvu u postocima
Slovenija
Ua Srbija
Crna Gora
Hrvatska
Srbija
Makedonija
Kosovo
Vojvodina
Izvor:

Statistiki

Slovenci
Srbi
Crnogorci
Hrvati
Srbi
Makedonci
Albanci
Srbi

1955.

1981.

96,6
91,7
85,7
79,6
73,8
66,2
64,2
50,9

90,4
85,6
69,0
75,0
66,4
67,0
77,8
54,7

godinjaci Jugoslavije

S Kosova se iseljavaju i Srbi i Albanci, ali Srbi relativno znatno vie.

Djelomino je tome razlog i to to su Srbi pokretljiviji i lake se mogu zaposliti

156

drugdje u Jugoslaviji, prije svega u srpskim krajevima. * Od sredine 1983, od

kada se vodi evidencija o iseljenim osobama, pa do kraja decembra 1987.
iselilo se ukupno 34.251 osoba. Od tog broja neto vie od polovice ili 17.220
bili su Srbi i Crnogorci. U istom se razdoblju na Kosovo vratilo 11.942 osobe,
meu kojima 3532 srpske i crnogorske nacionalnosti (Vjesnik, 18. VIII.
1988). Prema' tome neto iseljavanje tih dviju nacionalnosti iznosi 13.688
osoba za razdoblje od etiri i pol godine.
Od svih iseljenih samo njih 17 izjavilo je da se iseljava pod pritiskom. To je
znatno manje od 1 posto, ali je istodobno sasvim nerealan podatak .. Kad je
netko ve odluio da iseli, onda nastoji to uraditi sa to manje komplikacija.
Stoga kad namjeravani iseljenik ispunjava evidencijski formular, _obino
navodi druge razloge da ne bi bio zadravan provjeravanjem transakcija
s nekretninama, apeliranjem na patriotsku svijest i sl.
U Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti provedeno je istraivanje na
uzorku od 500 obitelji i 3000 iseljenih od 1964 do 1984. g. Istraivanje jo
nije objavljeno, a neki su podaci izneseni na savjetovanju u Splitu u maju
1988. kao i u dnevnoj tampi. Veina iseljenika poela je razmiljati o iseljavanju izmeu 1968. i 1981, dakle prije eskalacije nacionalne netrpeljivosti, to
znai da su motivi prije svega ekonomski. Nezaposleriih meu iseljenima je
oko dva puta vie nego u prosjeku u Pokrajini. Iseljavaju se prije svega radnici
i slubenici, a tek onda poljoprivrednici. Najpokretljiviji su, prirodno, oni koji
su imuni i to je njihov poloaj prije iseljavanja bio povoljniji to su prije
iselili. Oko polovice (43 posto) iseljenih starjeina domainstva nisu starosjedioci nego doseljenici. Samo jedna treina svih iseljenih govori albanski, dok je
znanje tog jezika kod starijih od 15 godina 48 posto. Na pitanje tko je kriv za
iseljavanje, 30 posto ispitanih odgovorilo je da je to Jugoslavija u cjelini; ostali
razlozi odnose se na prava i slobode ovjeka i graana (27 posto); zatim se
okrivljuju pripadnici vla~tite nacionalnosti (17 posto) te Republika Srbija (10
posto); a samo 15 posto ispitanih smatra da je uzrok iseljavanju albanski
nacionalizam (Petrovi, s. 543-46).
Po godinama Srbi i Crnogotci iseljavaju se ovako: (Stav, 24. X. 1988,
s.22; RZS):

1982.
1983.
1984.
1985.
1986.
1987.
1988.

g.
g.
g.
g.
g.
g.
g.

6756
4343
3591
3480
3291
2828
2006

.. Albanci se manje iseljavaju u druge jugoslavenske krajeve, a mnogo vie u inozemstvo.

U posljednjih pemaest godina Jugoslaviju je napustilo oko 250.000 Albanaca (Vjesnik, 19. V,
1989, s,5),

157

ondje nisu oduevljeni njihovim dolaskom, emigranti tra~ politiki azil kako
bi se zadrali.
.

Gornje brojke treba umanjiti za broj povratnika koji u prosjeku iznosi 21

posto. Opaa se da stanovnitvo sve manje iseljava, npr. g. 1988. tri puta
manje nego g. 1982, to potvruje nalaz istraivaa SANU da su odluke
o iseljavanju donesene prije 1981. i da su razlozi ekonomski, tj. besperspektivnost ivota na Kosovu. Postavlja se pitanje kaka to da se ovinistiki pritisak
poveavao, a iseljavanje smanjilo. Vjerojatno zato to su prvo iselili oni koji su
bili pokretljiviji i openito manje vezani za Kosovo. Oni koji su ostali ele
ostati i zato sve manje iseljavaju.

. .Na taj se nain nanosi sramota i politika teta interesima Jugoslavije.

Samo u prvoj polovici 1988. godine u Zapadnoj Njemakoj azil je traio 5251
Jugoslaven, preteno Albanci i Romi. Tako su jugoslavenski politiki emigranti izbili na neslavno tree mjesto u Njemakoj, poslije Poljaka i Turaka.

Na osnovi iznesenih i opet sasvim nepotpunih podataka mogu se s odree

nom rezervom izvesti ovi razlozi iseljavanja Srba i Crnogoraca:

Neistine i hukanja

1. Daleko je najvaniji ekonomski razlog. U uslovima drastinog zaostajanja u privrednom razvoju, ogromne nezaposlenosti, stagnacije i besperspektivnosti spaava se tko moe. U ovom sluaju jedini je lijek brz ekonomski
razvoj te ponovno otvaranje perspektiva i vjera u budunost.
.2. Drugi je razlog manjinski sindrom. Srbi su mala manjina na Kosovu,
a Albanci jo manja manjina u slavenskoj Jugoslaviji. I jedni i drugi osjeaju se
kao graani drugog reda, a to vrijea nacionalni ponos. Loa i neefikasna
administracija samo poveava frustracije. Za ovu boljku pravi je lijek izgradnja pravne drave i radi~alna demokratizacija zemlje.
3. Trei je razlog porast albanskog ovinizma, koji je i sam uglavnom
rezultat djelovanja prvih dvaju uzroka, a takoer izaziva revanistiki srpski
ovinizam. Zbog toga se sve vie odvajaju dvije nacionalne zajednice, a svaki
pokuaj posredovanja i prevladavanja jaza doekuje se kao izdaja nacionalnih interesa od prodanih dua, srbo ili albanofila a izdajnika bojkotira sredina i prijeti mu se, ak ubojstvom. ak se i djec~ osveuju izdajniku. * To vrijedi podjednako za ~lbansku i srpsku naciju. Novine su objavile
sluajeve bojkota Albanaca koji su se solidarizirali sa Srbima ili uestvovali na
njihovim zborovima. A to se deava Slavenu kad se zaloi za prevazilaenje
sukoba, italac moe razabrati iz priloga ovoj knjizi. Ovdje je lijek obuzdavati
ovinistiku utu tampu i ovinistike ispade na javnim zborovima, slati
jugoslavenske kadrove na Kosovo u reiji Federacije, pojaano kolovanje
i zapoljavanje Kosovara u svim krajevima zemlje i strpljiv, svakodnevan,
politiki rad. Policijske mjere, iako neophodne, nemone su u eliminiranju
ovinistike ideologije.
Mnogo je manje poznat, a u javnosti i. sasvim zanemaren, problem
iseljavanja Albanaca (i Roma). Budui da oni nemaju svoju matinu republiku, oni iseljavaju kamo god mogu, ukljuivi i inozemstvo. A budui da
* To se deava meu djecom kolske dobi pa ak
tragikomian dogaaj kqjem je sam prisustvovao: Otac
je zaboravio papue za prezuvanje, pa mu je vaspitaica

u obdanitu. Nikola Sari opisuje jedan

je doveo trogodinje dete u obdanite, ali
savetovala da se poslui jednima koje su
ostale iz prethodne smene. Dete to nije prihvatilo ni na najstroe oevo inzistiranje. Briznulo je
u pla, a na pitanje oca zato plae, odgovorilo: .. Zezat e me to sam obuo iptarske papue
(Vjesnik, 5. Xl. 1988).

158

Kao da situacija nije sama po sebi dovoljno teka, strasti se i dalje

raspaljuju hukanjima, iskrivljenim izvjetajima s terena i direktnim neistin~ma. To~a i.m: sve vie, demanti se ne objavljuju, a nosioci srpskog ovimzma ~oblVaJu sansu. Nemam namjeru da ovaj fenomen potpunije istraujem
. - to bl trebala uraditi novinarska udruenja. Za svrhe ove analize bit e
dovoljno da se problem ilustrira konkretnim primjerima.
Prije svega, kad su dravne komisije konano poele istraivati albe
graana, utvreno je da su tete esto preuveliane, a ponekad izmiljene _ to
bi svaki upravni inovnik s nekim administrativnim iskustvom i oekiv~o.
Tak~ s~ nakon provjere vidi da je sruena obiteljska kua zapravo bajta od'
zem~~ l prua u ~ojoj nikad nitko nije stanovao i koja se sama raspala.
. CItamo u. novmama zapaljiv izvjetaj o paljevini srpskoga groblja. Istraga
z~tlm utvruje da su dvije djevojice nepanjom upalile suhu travu, pa kad je
msu mogle ugasiti, pobjegle su od straha kui. Vatra se proirila i zahvatila
drvenu ogradu groblja - a odatle je dospjela na stupce neodgovornih novina.
Ovo~ sam lje~a .sa zabrinutou u Politici ekspresu (27. jula 1987) proitao
naslov pIsan velIkim masnim slovima od dva centimetra: -ISKUA VANJE
STR~!:JENJA I SNAGE, s podnaslovom: Pokuaj silovanja trinaestogodinje
devoJclce povod okupljanja graana srpske i crnogorske nacionalnosti. Iz
~~ksta, meq~tim, vidim da je neki albanski mladi usred grada srpsku djevojCICU nekoliko puta poljubio i ugrizao za obraz. To je naravno necivilizirano
ponaanje, koje treba kazniti, ali sa silovanjem nema nikakve veze. O istom
dogaaju S~obodna. DalmacijCf (29. VII. 87) izvjetava adekvatno: Pokuaj
napastovanja maloljetne Srpkinje u Klini.
Ako se dva derana posvaaju i potuku u svom sokaku - onda to nitko i ne
primjeuje.
Ali ako je jedan od njih Srbin a drugi Albanac, odmah e u nekim
.
~ovm~ma osvanuti masni naslov: Smiljeni akt s pozicija albanskog nacionalIzma l separatizma.
Prof. dr. Ilija Vukovi nauno obrauje Lukavstvo velikoalbanskog
uma (.n~slo~ lanka) argumentima poput ovih: sve to saopava Kurtesh Saliu
u sVOJOJ najnovijoj knjizi Nastanak, razvoj, poloaj i aspekti autonomnosti
SAP Kosovo u socijalistikoj Jugoslaviji (izd. Zavod za udbenike i nastavna
159

sredstva SAP Kosovo, Pritina, 1985, recenzenti: akad. Hajredin Hoda i prof.
dr. Abedin Ferovi), ije je likovno reenje korica takvo da u karti SFRJ jedino
SAP Kosovo nije integrisana sa SFRJ ve s njenim susedima (podvukao
I. Vukovi). Naravno, zna se ta to znai. Valjda separatizam na delu (s. 23).
Poruka je jasna: Zavod za udbenike zajedno s uglednim albanskim naunim
radnicima izbacuju Kosovo iz Jugoslavije, i to serviraju studentima koji e se
tim udbenikom koristiti. Bio sam iznenaen, jer sam Saliuovu knjigu koristio
za ovu studiju, a nita nisam primijetio. Paljivo sam razgledao korice.
Ustanovio sam da je na njima ucrtana samo karta Jugoslavije, da nikakvih
susjeda nema i da je Kosovo t~mo gdje i treba da bude, tj. u Jugoslaviji. qvo je
ve sudski sluaj. U civiliziranim zemljama postoje izuzetno otre kazne za
klevetU - koji klevetnika mogu stajati cjelokupnog imetka - pa su onda
klevete relativno rijetke. Mi imamo 133 i kleveta do mile volje. Kakve su
posljedice, jo e se vidjeti.
U uglednom filozofskom asopisu Theoria (3-4/1987,56) orije Vukovi, nastavnik na Filolokom fakultetu u Beogradu, pie: U mestima u kojima
su u veini, Albanci primenjuju dozirani teror i stvaraju oseanje stalne
nesigurnosti ... Siluju koga stignu, udate ene i devojke, starice i devojice od
deset godina. Siluju svuda, na javnim mestima, autobusnim stanicama, ak
i u bolnikim kolima. U godini u kojoj je to napisano na Kosovu je
registrirano jedno silovanje (Albanac je silovao Srpkinju), a u razdoblju od
1981. dalje biljee se prosjeno dva silovanja na godinu. U isto vrijeme Srbi su
svoje sunarodnice na Kosovu silovali sedam puta vie! Naravno i jedno
silovanje teak je zloin koji treba otro kazniti. Ali, kad se cijelom jednom
narodu pripisuju zloini koji se u njegovoj sredini deavaju manje, pa ak
i znatno manje nego drugdje u Jugoslaviji, onda to neto govori i o etici druge
strane.
U istom broju istog asopisa Vladeta Jeroti s Bogoslovskog fakulteta
optuuje sve nesrpske narode u Jugoslaviji: reagovanje drugih jugoslavenskih naroda na dogaaje na Kosovu kree se po skali koja ide od potpune
ravnodunosti, preko zlurade radoznalosti, lanog saoseanja (podvukao
B. H.), pa do otvorenog zadovoljstva tokom dogaaja. Jeroti zakljuuje svoj
lanak konstatacijom: Malo je naroda u svetu, malih ili velikih, koji nemaju
svoje Albance. Albanac je u nama, on je naa senka. Umesto graanskog
kukaviluka i nepojmljivog straha koji nas kao droga dri pod uzdom ve
nekoliko decenija, umesto traginog oivljavanja ropske potinjenosti
i poslunosti iz vremena turskog ropstva, treba stresti sa sebe lane kostime
i internacionalne inuve, prenuti se i osvestiti za svoj identitet. .. (59, 61).
Takvi slabo prikriveni pogroinaki pozivi nekih intelektualaca nali su ubrzo
svoju potpuno jasnu konkretizaciju u transparentima i parolama na javnim
zborovima.
Da bi se raspirivala netrpeljivost prema Albancima, putena je i glasina
o 300.000 Albanaca koji su se za vrijeme rata i poslije naselili na Kosovu.
160

A ono malo kosovarskih prvoboraca proglaeno je emigrantima koji nemaju

jugoslavensko dravljanstvo. Prema evidenciji saveznog SUP-a u Jugoslaviju je
od J941. do 1988. dolo 7248 osoba iz Albanije, od kojih njih 787 ima status
izbjeglica, a ostali su dravljani (Borba, 29. XII. 1988). Albanski prvoborci su,
naravno, jugoslavenski dravljani kao i svi ostali. Ako i nismo emigranti,
uskoro bi se moglo desiti da nas zaista u to pretvore - rekao mi je ovih dana
jedan prijatelj. Otad se oseam sve emigrantskije - komentira rezignirano
ovu kampanju albanski intelektualac ShkeIzen Maliqi.
Zaplaeni rastuom kampanjom Albanci uglavnom ne reagiraju na ovakve
bezobrazluke. Jedan od rijetkih koji je to uinio analizirajui slina nauna
proizvedenija dr. Branka Peruniia, Gani Bobi zakljuuje:' Ne jednom je
kosovski intelektualac bez ustezanja proglaen za nacionalista i iredentista,
kad se radilo o Albancu, ili za oportunista i karijerista kada se radilo o Srbinu
ili Crnogorcu, ako se usudio da se suprotstavi iskrivljenom diskursu
o Kosovu (s. 210).
Ovakva potpaljivanja - u ijem su guenju intelektualci gotovo potpuno
zakazali - imaju naalost efekata. Istodobno s premlaivanjem Albanaca
i razbijanjem njihovih radnji, to je naroito izraeno poslije ubojstva u parainskoj kasarni, atmosfera se poela usijavati. U tzv. uoj Srbiji, izvjetava
Milan Miloevi, nezadovoljstvo je poelo opasno da kipi preko racionalnih
granica, ka revanizmu i ne vie samo ka antiseparatistikom nego i ka
antialbanskom raspoloenju. Napadi na radnje Albanaca i Goranaca bez
razlike ve na prvom koraku govore da je revanizam neminovno slepo Ta
injenica bi morala da utie i na one koji po Kosovu i po Srbiji pevaju himnu
radi ostvarenia svojih prava (ss. 11-12).
Duan Janji upozorava na svojevrsnu nacionalnu psihozu: Re je
o postojanju i podgrevanju 'psihoze ugroenosti' kod dela srpskog naroda,
odnosno da budem precizniji, posebno kod srpskih nacionalista. Radi se
o usvajanju i dogradnji vrstog sistema predrasuda, uverenja i emocija, kroz
koji se, kao kroz specijalnu matricu, proputaju sve one injenice koje postoje
u stvarnosti a govore o potinjenosti, ugroenosti ili nepotovanju srpskog
nacionalnog identiteta. Po potrebi se i fabrikuju 'odluujui argumenti'
(Borba, 30-31. V. 87).
Posebno je apokaliptiko vienje Aleksandra Tijania:
Svest o tome da ne postoji niti e verovatno postojati srpska skuptina ili
srpski centralni komitet* koji bi pristao na varijantu Kosova kao republike i bojazan da bi sledea kosovska administracija mogla biti postavljena uz pomo 'srpskih bajoneta', uinilo je da se danas, na obe strane,
~,:,.aj iskaz ~mplici.~a nevjericu u mogunost da se dananji srpski komunisti vinu do razine
nekada~n!~h srpskih ~ocIJal.demokrata, odn. ~lCje~u da .ve jesu ili e se nai na pq,zicijama
neka~a.snJlh graanskih radikala. Ne znam kohko Je ta ogena toila. Nadam se da nije. Cinjenica
da krmke navedene u tekstu potjeu od srpskih novinara govori u prilog toj nadi.

II

Kosovsko pitanje

b~z dovoljno svesti o pravom znaenju tih rei i odgovornosti za njih

spominju: rtve, rat, zastave, vatra, odmazda, revan, sokoli, druga kosovska bitka ... u praksi postoje tri pravna sistema: oficijalni, koji slabo
funkcionira, tradicionalistiki, jai nego ikad, i trei, sistem apsolutnog
bezvlaa u kojem ne vrede ni jedan ni drugi ... Tako su roeni propisi
kojih nema u drugim krajevima zemlje pa je na Kosovu ... uvedena vrsta
vanrednog pravnog stanja: tu su propisi o ograniavanju kretanja i slobode iseljavanja, zabrana prodaje imanja, zabrana useljavanja ljudi drugih
nacionalnosti u srpska sela, kole i fakulteti namenjeni su samo 'pojedinim
kadrovima', uvaju se nacionalno iste enklave, daju se prioriteti ~ zapoljavanju povratnika to predstavlja dodatni razlog za zategnutost izmeu
Albanaca i Slovena (s. 19).

Na Kosovu se situacija i dalje pogorava u sve ee izraavanje nepovjerenja prema svakome i prema svemu. Niko nikom ne veruje - izvjetava
profesionalni psiholog Karan s terena - Srbin Albancu i obrnuto, ali ni Srbin
Srbinu, pa prema tome, ni Albanac Albancu. Nekom Turinu jo manje,
a najmanje Romu... U atmosferi nepoverenja... najgore prolaze estiti.
Njima se sa obe strane, na roeno prezime dodaju pogrdni dodatak 'i' ili 'i'
to bi znailo da su to prodane due od .kojih treba zazirati jer sa takvima
ovek nikada ne zna na emu je (s. 7).
Politiki funkcionari umiruju i opominju. Protestanti sa svojih zborova
poruuju: Hapsite iredentu, a ne nas! Miloevi zakljuuje: Jaz izmeu
nezadovoljnih Srba i Crnogoraca i veine kosovskih politiara, pre svega
njihove nacionalnosti (moj kurziv), toliko je dubok da se predlog o usmeravajuoj akciji politiara jedva dri na nogama (s. 12).
A u dva srpska grada desilo se neto zlokobno. U Poarevcu je sedmogodinji djeak Albanac Burim uboden u oko, poinitelji nisu otkr~veni, dogaaj
se dva mjeseca preuivao, a sam zloin - kako primjeuje Spiro Galovi
- pobuuje asocijacije na etniku kamu (Politika, 17. X. 1987, s. 16).
U Aranelovcu su se poele pojavljivati anti jugoslavenske parole i otkrivena je
prva tajna velikosrpska organizacija sa statutom, programom rada, zastavom
i ritualnom zakletvom (Tanjug). Za one koji su proivjeli - i preivjeli
- posljednji bratoubilaki rat komentar nije potreban.

u niz gradova ue Srbije; Vojvodine i Crne Gore. U razdoblju kraem od

godine dana na dravnim zborovima koji su nazivani mitinzima solidarnosti
uestvovalo je vie od dva milijuna ljudi. Zahtjevi istaknuti na zborovima
ubrzo su prevazili kosovsku problematiku; trai se politika demokratizacija
i odgovornost za krizno stanje u zemlji. Osim tih dviju, postoji i trea,
manipulativna komponenta: zborovi i prozivanja posluili su za uklanjanje
vojvoanskog i kosovskog politikog vodstva. Moj zadatak nije da sve to
raspravim u ovoj knjizi. Meutim, da bi se razumjelo ono to se desilo
u vremenu od studentskih demonstracija g. 1981. pa do javnih zborova g.
1988, potrebno je analizirati kakvi se zahtjevi postavljaju. Analizirat u to na
isti nain kao i studentski bunt, tj. analizirajui transparente sa zborova.
Uzimam kao uzorak etiri grada iz ue Srbije, Vojvodine i Crne Gore
(Kraljevo, Smederevo, Crvenka i Niki).

I.

162

Ramiz i Toza

Markovi

Dolje nacionalisti
Neemo graanski

II.

III.

Masovna javna okupljanja

Zato jer se ne rjeavaju gorui problemi, Kosovci su g. 1987. poeli javno
protestirati. Uskoro (20. oktobra) formiran je odbor za organiziranje zborova
(Organizacioni odbor za samozatitu i opstanak kosovskih Srba i Crnogoraca)
i javno zborovanje preneseno je uz politiku podrku republikog vodstva

Javni zborovi g. 1988:

Svi smo jai u jedinstvenoj Jugoslaviji.
Jedinstvom do izlaska iz krize
ivjelo bratstvo i jedinstvo koje su gradili Boro

IV.

11'

rat
Neemo konfederaciju
Miting, miting, miting, oruje samoobrane naroda
Narod je najbolji sudija
Traili samoupravnu demokratiju, dobili birokratiju
CK SKJ, zar nije sramota ova vaa bruka te sluate kako narod kuka?
Bijela knjiga, crno kolstvo, a autor ne crveni
Neemo podobne, oemo sposobne
Dolje foteljai
Dolje jagnjea brigada Drae Markovia
Sram vas bilo
Boj se ovna, boj se govna, kad e ivjeti?
Dolje crvena buroazija
Dolje korupcionai
Dolje eksploatatori - radnici eljeznike radionice 1938
(Fabrike vagona 1988)
Odgovorni drugovi znate li gdje su fabriki krugovi?
Rad ima svoju cenu
Neemo socijalu, hoemo socijalizam
Jedinstvena Srbija
Kosovo je Srbija
Ne damo te, zemljo Duanova
ivot damo, Kosovo ne damo
163

V.

Ustala je Srbija
Srbijo, dokle da te dele usred Beograda?
Slovenci ne zaboravite srpsku pogau
Srbin ivi dokle sunce sija
Jedan ustav, jedan jezik, jedan bukvar
Sav se narod uvelike pita, Slobodan e zameniti Tita
Slobodane, na junaki sine, za tebe e Srbija da gine
Miloeviu, Joviu i Trifunoviu, vile e se grabit kroz vekove da vam
venac dostojan sapletu
Napolje emigranti s Kosova
CK SK Slovenije: trebaste 41. Jugoslaviju, a sad podravate iptarsku
kontrarevoluciju
Suditi: F. Hodi, K. iroki, D. Markoviu, V. Devi, M. Bakaliju,
S. Krajgeru, Dj. Stojiu, Dj. Nimaniju, J. Vrhovcu, A. Vlasiju, K.Jaari, S. Dolaeviu, B. Kruniu, P. Matiu, Dj. Radosavljeviu, D.Jaanici, V. Krstiu iMarelju
Dolje koalicija Vrhovec, Kruni, Dolanc, iroka
Azem, Smole, obojica dole
Ubit emo Vlasija
Fadilja na kolac
Srbija se umiriti ne e, Crnom Gorom na Kosovo kree
Armiju na Kosovo
Hoemo oruje
Hoemo osvetu

Repertoar zahtjeva mnogo je iri nego 1981. Zahtjevi III. i IV. grupe su
zajedniki, samo se sad odnose na drugu naciju; V. je 1981. postojalo samo
u ilegalnim organizacijama, a sad je izraen javno; I. i Il. nisu postojali 1981.
Zahtjevi su svrstani u grupe po ovim karakteristikama:
I. Izraava se jugoslavenska orijentacija. Zahtjevi oznaavaju kontinuitet
cijelog poslijerevolucionarnog razvoja.
II. Ovi su zahtjevi novost u politikom ivotu zemlje. Javno i energino
trai se radikalna demokratizacija zemlje. Prozivaju se CK i pojedine linosti.
Ill. Socijalni revolt otvoreniji je nego prije, ali usprkos tekoj ekonomskoj
situaciji, on nije u sreditu panje. Revolt je najei u II. grupi zahtjeva, to
znai da su danas najvaniji politiki zahtjevi. Zanimljiva je i simptomatina
parola o eksploatatorima, koja je nakon pedeset godina izvuena iz fabrikog
muzeja, s tim da je dodana godina 1988.
IV. U ovoj i narednoj grupi najvie je parola. One pokazuju da je roen
srpski maspok i to u populistikoj i unitaristi koj varijanti. Pojavili su se
nacionalni voe, Srbija se konfrontira Sloveniji, trai se jedan jezik i jedan
bukvar.
V. Posljednja grupa zahtjeva izraava eskaliranje populizma u ovinizam.
164

Napadaju se politiari iz -drugih republika koji su na neki nacm izrazili

drugaije miljenje o kosovskim problemima, poloaju Vojvodine ili akcijama
republikog srpskog vodstva. Ne trai se dijalog, nego lin. To se odnosi i na
mnoge albanske politiare, bive i sadanje. Poziv da' se izbace albanski
emigranti podsjea na netrpeljivost profaistikih grupa u zapadnoj Evropi,
koja je ponekad usmjerena i protiv jugoslavenskih radnika. Pozivanje na
osvetu i oruje kulminacija je pogromakog ovinizma.
Parole V. grupe prije se ne bi tolerirale. Ovaj put vlast nije reagirala.
Politiki forumi stidljivo ocjenjuju neke neprihvatljive pojedinane parole
u inae patriotskim skupovima. U maspokovskoj atmosferi policija je ostala
paralizirana. Na pitanje novinara reagiraju li zdrueni milicijski odredi na
parole srpsko-crnogorskih mitinga kao to su Smrt Vlasiju, Hoemo oruje,
i interveniraju li u sluajevima srpsko-crnogorskih nacionalistikih ispada,
komandir odreda Mitar Muti odgovara: Na skupovima u Pokrajini uglavnom se protestira bez realne opasnosti od masovnog naruavanja javnog reda
i mira. Iako su u pitanju neprijateljske parole, dunost je svakog graana da
reagira, a mi moemo reagirati samo mi naredbu saveznog sekretara za
unutranje poslove. Neprijateljske parole i one koji ih izvikuju moemo
dakak,o zabiljeiti, ali ni na jednom kosovskom skupu nije bilo intervencije
milicije (Danas, 18. X. 1988. s.16). Meutim, na albanske studente primjenjivani su veoma razliiti kriteriji, i za mnogo bezazlenije zahtjeve provodilo se
masovno hapenje. Za uzvik Kosovo - republika standardno se dobiva 60
dana zatvora.
Sekretar pokrajinskog SUP-a ovako objanjava situaciju: Mi kao sluba
pratimo rad i delovanje srpskih i crnogorskih nacionalista, ali protiv njih ne
preduzimamo nikakve mere. Ne inimo to, jer je stvorena jedna takva situacija
u kojoj mi ne moemo da preduzmemo odreene mere. Takvu situaciju
stvorilo je drutvo u celini. Jer kad smo pre par godina otkrili prve pokuaje
delovanja sa pozicija srpskog i crnogorskog nacionalizma i kada smo prema
nekim licima pokuali da preuzmemo prekrajne mere, kao odgovor na nae
akcije dola su okupljanja na nacionalnoj osnovici, koja su izazvala pritisak da
se sprei izvrenje odreenih mera. (Borba, 14--15. V. 1988, s. 3). U tursko
doba rodbina je provaljivala u hapsane, a u ovo nae doba to se ini na
civiliziraniji nain, javnim okupljanjem.
Dvostruki standard za nae i njihove znaio je snanu podrku albanskim
ovinistima. Zbog toga je u posljednjih godinu dana zajedno sa srpskim
eskalirao i albanski ovinizam, a albansko stanovnitvo prisiljeno je da se dri
rezervirano, umjesto da bude mobilizirano protiv vlastitih ovinista.
Samo je pitanje dana kad e se i Albanci poeti masovno okupljati da bi
izrazili podrku svom politikom vodstvu.

165

Pozitivni efekti kosovskih

dogaaja

Naslov ovog odjeljka moda iznenauje. Meutim, ja sam ve u uvodu

napomenuo da inteligentni ljudi i iz najteih situacija mogu izvui neto
korisno. Pokuajmo to pravilo primijeniti i u ovom sluaju.
Prije svega, o Kosovu je u posljednjih nekoliko godina napisano mnogostruko vie nego u itavom prethodnom razdoblju postojanja Jugoslavije.
Danas se bolje poznajemo. Postali smo politiki pismeniji. Informacije same
po sebi djeluju integrativno. I ma koliko ta tvrdnja bila u prvi mah neuvjerljiva, Kosovo se tek sada stvarno integrira u Jugoslaviju - usprkos svim
sukobima koji se tamo deavaju.
Nadalje, odreena doza nacionalistikog iivljavanja ne da se izbjei. To je
kao groznica koja prati infektivnu bolest, poslije ega pacijent postaje imun na
neko vrijeme. Hrvatska je imala iskustvo maspoka i danas je neusporedivo
staloenija od svojeg istonog i sjevernog susjeda. Dodue, moderna medicina
poznaje antibiotike koji omoguavaju da se groznica izbjegne. Meutim,
zahvaljujui naim nenadmanim politiarima, mi nismo imali modernu nego
balkansku politiku. I tako priroda mora initi svoje.
Na Kosovu su ostvarene tri izuzetno znaajne politike inovacije. Prva se
odnosi na spontane narodne skupove. Naravno, okupljanje na nacionalnoj
osnovi najgori je mogui nain okupljanja. Meutim, i ono je veliki napredak
u odnosu prema odsutnosti okupljanja. Ono osim toga ita lekciju naim
drutvenim teoretiarima pokazujui da je nacija u Jugoslaviji mnogo jaa
integrativna sila nego klasa ili partija ili ideologija. U svom trajku labinski
rudari nisu izazvali nikakvu klasnu solidarnost ostalih rudara, policija se
pozabavila aktivistima, a predsjednica sindikata nije se udostojila ni da
pogleda rudare. Skupovi Kosovaca angairali su cjelokupno partijsko
i dravno vodstvo Pokrajine, Republike, pa i Federacije.
Druga je inovacija otvoreni zahtjev oteenih grupa da politiki i dravni
organi obavljaju svoje funkcije. Peticionai su dolazili u Beograd i prodirali
u Skuptinu i Centralni komitet.
Obje inovacije bile bi sasvim nezamislive jo prije nekoliko godina kad bi
vlast okupljene graane jednostavno pohapsila kao neprijatelje. Demokratski politiki prodor, koji su uinili Kosovci, ve su iskoristili makedonski
Vevani na ije su se prethodne albe, tj. da im je ene i djecu pretukla policija,
ogluile sve makedonske politike i dravne strukture, od struke opine do
skopske Skuptine. Vevanski omladinci poeli su trajk glau, a njihovi oevi
pojavili su se u Saveznoj skuptini. Primjer Vevana slijedili su Maoani iz
Bosne. Oko 150 poljoprivrednika iz sela Maoa kod Brkog dolo je u septembru 1987. u Skuptinu Jugoslavije da se poali na postupke lokalnih vlasti koje
im oduzimaju zemlju.
Trea se inovacija odnosi na prozivanje politikih funkcionara od strane
graana i tampe. Prije su oni pozivali narod na odgovornost. Sad je situacija
166

obrnuta. Poelo je s kosovskim funkcionarima, dok se praksa nije proirila na

cijelu zemlju. Na prigovore upuene u novinama - ak i kad su neopravdani
- funkcionari sve ee odgovaraju s izvinjenjima ili obrazloenjima. A ako
nemaju to da objasne: podnose ostavke.
Ove tri inovacije civilizirale su i ponaanje vlasti prema graanima.
Mlataranje pendrecima po leima okupljenih ljudi bilo je uobiajeno ponaanje milicije irom zemlje. Ono to vie nije od dana kad su okupljeni na jednom
zboru na Kosovu polju odluili d~ takvo ponaanje vie ne toleriraju. Krajnje
iznenaeni milicionari i njihovi komandiri bili su pozvani na odgovornost
i kanjeni.
Sve ove dogaaje iroko je pratila tampa, koja je napokon poela
obavljati svoju pravu zadau u demokratskoj, socijalistikoj zemlji. Poelo se
konano stvarati jugoslavensko javno mnijenje. Vanost ove pojave za na
politiki ivot teko je precijeniti.

167

;:.;.

14. Frustracije Albanaca

Ako se dvije etnike grupe razlikuju po jeziku i kulturi - a ovo se

potonje reflektira, meu ostalim, u sukobljenim vjerama - ne mogu se izbjei
tekoe u komuniciranju i odreeni animoziteti. Ako se na te napetosti
superponira historijsko nasljee krvavih sukoba to su izazvali nacionalnu
mrnju, koja makar i nesvjesno traje u svijesti ljudi, situacija postaje delikatna.
Ako se na sve to nadoveu velike razlike u obrazovanju i privrednoj razvijenosti, onda dobivamo problem s veoma opasnim politikim eksplozivom. Kod
grupe koja zaostaje i osjea se ugroenom razvit e se kompleks inferiornosti
racionaliziran agresivnim isticanjem etnikih posebnosti. Kod okruenja razvit e se simetrian osjeaj potcjenjivanja s neprimjerenim i represivnim
reagiranjem na romantiarske ili iracionalne izljeve nacionalnih osjeaja. Da
bi se ovakva situacija drala pod razumnom kontrolom, zahtijeva se velika
politika umjenost i mnogo dobre volje. Ni jednoga ni drugoga nije bilo ba
napretek. Dok se osjeao emancipatorski utjecaj oslobodilake ideje jugoslavenske revolucije - ideje bratstva i jedinstva - stvari su se sreivale same po
sebi. Kako smo se od revolucije udaljavali, ideje su poele blijedjeti, a historijska hipoteka dobivala na znaenju.
Velik doprinos razvoju etnike netrpeljivosti daje neznanje. Znanje
o albanskoj i kosovskoj historiji prosjenog Jugoslavena blisko je nuli. U najboljem sluaju zna se da je postojao neki Skender-beg i kralj Zogu, a u novije
vrijeme i staljinistiki ovinist Enver Hoxha (Hoda). Srednjokolci 'koji su
itali Karla Maya proirili su svoje obrazovanje njegovim pustolovnim romanom Kroz zemlju ipetara, ime su ipetari (Albanci) smjeteni u kontekst
Divljeg Zapada, to je inae glavna tema Mayevih romana. Filatelisti su jo
znali da je albanska drava bila stvorena 1913, a okupirana 1939. Toliko sam
otprilike i ja znao iz albanske historije. Za Prizrensku ligu doznao sam tek
u godini njezine stogodinjice, i to pod dosta sumnjivim okolnostima. Za
ostale pojedinosti saznao sam tek nakon studentskog bunta, i to je jedan od
njegovih pozitivnih efekata. Prve ozbiljne knjige o Kosovu dobili smo prije tri
godine. Historiju Albanaca jo nemamo. Nemamo ni historiju Jugoslavije
- to dobro karakterizira intelektualne prilike u Jugoslaviji i odgovornost,
odnosno neodgovornost njezinih intelektualaca. Ali, nejedinstvo Jugoslavije
ne olakava rjeavanje kosovskoga problema.
168

Iritiranja svakodnevice
-Obrazovano i zrelo politiko vodstvo, preciznije intelektualna klima
u kojoj se intelektualni radnici ponaaju na razini svoje profesije, stvorili bi
uvjete da se godinjica smrti Jure Kastriotia Skender-bega (1468) i godinjica
Prizrenske lige (1878) proslave kao sredinji jugoslavenski dogaaji u Beogradu - a ne samo u Tirani te djelomino i uz osude u Pritini. Trebalo je izdati
prigodne marke i ang;Iirati sredstva masovnih komunikacija; Jugoslavenska
javnost dobila bi informacije koje joj nedostaju, a i kosovski bi dogaaji
poprimili neto drugaiji tok. Moe se odgovoriti da Jugoslaveni 1968. nisu
proslavili ni pola vijeka vlastitog ujedinjenja, a kamoli Skender-bega. To je
zaista tono i jedinstven je sluaj u svjetskoj historiji. Ali, ta nacionalna
maloljetnost ne pomae nam u rjeavanju naih problema.
Budui da se Jugoslavija nije sjetila Skender-bega, neki iniciraju da se kola
s njegovim imenom u crnogorskom selu Ostrosu preimenuje. Sreom, razum
je prevladao i prijedlog nije prihvaen. Ali, oiljak je ostao. U drugoj republici,
u Makedoniji, naalost nije bilo tako. NIN (21. dec. 1986, s. 21) izvjetava:
U Tetovu je ovih dana glavni posao ljudi u Optinskom komitetu SK
uklanjanje posljedica svadbe u selu Strumici na kojoj se okupilo oko tri hiljade
zvanica ... Zato su se najvie ule pesme koje radio-stanice u Skoplju, Tetovu
i drugim mestima u Makedoniji ne emituju jer su nacionalistike. Svadbari su
pevali iskljuivo pesme u kojima se spominje dvoglavi orao, * mesta u Albaniji,
Skender-beg ... (podvukao B. H.). Kosovski pisac Rexhep Qosja u slovenskom Delu (19. febr. 1987) iznosi s negodovanjem da je u Makedoniji od
600 albanskih narodnih pesama, koliko je do sada putano na lokalnim radio-stanicama i na skopkom radiju i televiziji - zabranjeno 570, jer 'podstiu
. nacionalni duh'. A veina tih pesama su svadbarske i ljubavne ... nastale sve
u prolim stoleima. Hysni BytyCSi s jednakim negodovanjem istie kako su
deja imena Shqipe, Arben, Liridona, Kushtrim i druga okarakterisana ...
kao neprijateljske parole (Borba, 7-8. marta 1987, s. 2). To je otprilike isto
kao kad bi nama neka vlast rekvirirala imena kao to su Slaven, Srba,
Slobodan, Jadranka, Rodoljub ili Vuk. * *
Kad ve govorimo o pjesmama, treba spomenuti i skandal s prijevodom
makedonskog udbenika Muziki odgoj na albanski. Prevodioci su na svoju
inicijativu izmijenili 30 posto teksta, izbacili iz sadraja himnu Hej Slaveni,
a u nekim pjesmama rije Jugoslavija zamijenili rijeju atdbe (otadbina).
Okruni sud presudio je da se knjiga baci na otpad, a na redu su disciplinski
i drugi postupci. Dopisnik Vjesnika ore Jankovi zakljuuje da je to
najvjerojatnije svjesni pokuaj indoktrinacije najmlaih u duhu povampire Alternativno ime za Albaniju je Shqiperia, to se izvodi iz rijei koja znai orao. Orao je
vjerojatno nekada bio plemenski totem, a uao je u Skender-begov grb.
u
Djeja imena Albana, Liridona (Slobodanka), Shq\pekuqe (crveni orao), Flamur
(zastava), Kushtrim (poziv) pojedini matiari kao subvezivna odbijaju da upiu u knjige.

169

nih ideja separatizma i iredentizma. Je li ba tako? Rije je nesumnjivo

o povredi autorskog prava. No, da su prevodioci prethodno traili da se uvrste
albanske pjesme, to bi oigledno bilo odbijeno. Pokuali su onda to uraditi
kriom - to je nacionalni obiaj u naoj balkanskoj zemlji.
Ozbiljniji je, i ujedno simptomatian, sluaj s himnom i dravnim imenom.
Oigledno je da himna Hej Slaveni vrijea albanski (i turski i maarski itd)
nacionalni osjeaj, jer Albanci nisu Slaveni. Usprkos tome polovica delegata
u naoj Saveznoj skuptini jo nije naistu da te Slavene treba to prije
zamijeniti, nego se rasprave odugovlae unedogled. * I dok zakonodavci
mudruju, narodni uitelji poduzimaju svoje inicijative koje ih mogu stajati
zaposlenja i koje se u jednoj ureenoj dravi ne mogu odobriti - ali se moraju
razumjeti. Na kraju, Jugoslavija - shvaena kao zemlja Junih Slavena - mora
Albancima i drugim neslavenima biti tua. * * Za junoslavenske narode
Jugoslavija je simbol ujedinjenja i osloboenja od tuinske prevlasti. Meu
Albancima nije bilo nikakva razvoja jugoslavenske ideje - a zato bi i bilo?
Kod njih se, historijski sasvim simetrino, razvijala ideja albanskog ujedinjenja. Za Albance jugoslavensko ujedinjenje simbolizira slavensku opasnost
koja se prije 1956. odrazila u brutalnim progonima na Kosovu. Prema tome
na nama Slavenima jest teret dokaza da Jugoslavija nije drava dominirajuih
Junih Slavena, nego federacija svih naroda koji u njoj ive. Drugim rijeima,
Jugoslavija treba postati federacija balkanskih naroda. To ne zahtijeva promjenu imena - ime se proslavilo i afirmiralo u svijetu, i to ne na osnovi
romantiarskih ideja o tri plemena jednog naroda, nego na osnovi zaista
herojske borbe protiv faizma i staljinizma. Jo je Jovan Cviji jedanput
duhovito, ali savreno precizno napisao: United States of Yugoslavia (Knj. 1,
. 135). Ono to je potrebno jest promijeniti naa samozadovoljna balkanska
shvaanja i navike.
Jo 1945. sekretar Oblasnog komiteta KPJ oko Pajkovi istie kao
negativnu pojavu da se zabranjuje isticanje albanske zastave (Hasani, 143).
ikaniranje sa zastavom nastavilo se sve do danas. Ve sam rekao da je jo g.
1942. na osnovi naredbe Vrhovnog taba NOVJ Privremeni glavni tab za
Kosmet kao svoje zastave odredio iptarsku i srpsku nacionalnu zastavu
s petokrakom zvijezdom (Hasani, 301). U pismu koje CK KPJ alje Oblasnom
komitetu u martu 1944. kae se da Albanci mogu nositi albansku zastavu, ali
Nedavno je predloeno da se Hej Slaveni kanonizira u Ustavu.
Kad su se nakon petogodinjeg dogovaranja prosvjerno-pedagoki zavodi Srbije, Makedonije i Crne Gore sporazumjeli o jedinstvenim programima albanskog jezika i povijesti u osnovnim i srednjim kolama, albanski predstavnici nisu prihvatili povijesnu nastavnu jedinicu Jugoslavenski narodi i njihovi susjedi, nego su predloili naslov Albanci, Juni Slaveni i njihovi
susjedi. Jugoslavensko ime izbjegavali su i albanski partizani u NOB-u. Izbjegavali su ga
i makedonski partizani. Posebno svjetlo na sve to baca injenica da se Jugoslavija u Jugoslaviji
openito izbjegava. Ja sam, kao direktor koji brine o egzistenciji svojih suradnika, morao krajem
60-ih ime Jugoslavenski institut za ekonomska istraivanja prekrojiti u neutralni Institut
ekonomskih nauka. Jugoslaveni su jedina nacija u Jugoslaviji kojima se ne priznaju prava ni
nacionalnih manjina, a neko vrijeme slubeno nisu ni postojali - slino kao Makedonci u Bugarskoj. O kakvim se to povampirenim nacional-ovinistima radi?
u

170

s petokrakom zvezdom (akovi, 385). etiri i pol decenije poslije Politika

(9. 10. 1987) objavljuje sljedee saopenje Opinskog komiteta SK uDragau:
Rl!.ni rad neveste Mehmete Berie 'Da branimo zastavu' izatkan na crvenoj
podlozi sa dvoglavim orlom i petokrakom je teak neprijateljski akt sa
nacionalistikom pozadinom. On dobija jo vie na teini zato to je bio javno
istaknut - noen ispred kolone svatova ... Poslije svadbe Mehrnete je osuena na kaznu od 60 dana.! Kome su potrebni takvi postupci? Da sam
u Mehmetinim godinama i da je zabranjivana hrvatska zastava i ja bih
demonstrativno mahao zastavom. U stvari, to sam i uradio s jugoslavenskom
zastavom za vrijeme ustaa. Da se jo jedanput vratimo u Tetovo. Islamska
arhitektura zatvara kuu prema ulici. Podiu se visoki zidovi. To ne djeluje ba
moderno, a osim toga ne moe se jednostavno kontrolirati to se iza zidova
deava. U dobroj balkanskoj tradiciji tetovske su vlasti jo 1957. naredile da se
ograde skrate na najvie metar i pol, na to je stanovnitvo, u istoj tradiciji,
odgovorilo nepotovanjem naredbe. Prole je godine odlueno da se srue
zidovi na vie od 2500 kua. Teko je ovdje ocijeniti tko je primitivniji: oni
koji grade zidove ili oni koji ih rue. I u Kievu ne ele zaostati. Ali zato je
u Gostivaru mudrost prevladala.
No, ni Gostivar nije propustio da se na neki nain ne proslavi. Od antikih
vremena u civiliziranom svijetu prihvaeno je naelo de mortuis nil nisi bene.
Meutim, jer su bili na pogrebu u selu Ravenu, dvojica vozaa i jedan uvar
najureni su iz poduzea, a niz drugih pojedinaca snosilo je razne posljedice.
U ovom tekstu biljeim samo neke dogaaje koje je zabiljeila dnevna
tampa za ovih nekoliko mjeseci. Nema nikakve pretenzije na sistematinost
ili obuhvatnost bilo teritorijalno bilo po problemima. To su jednostavno
ilustracije. Na Kosovu je bilo dosta sluajeva da su Albanci pri zapoljavanju,
na sudu itd. prolazili bolje nego nealbanci. Takvo ponaanje izaziva simetrino protuponaanje. Kad je nedavno u selu Batusima podignuta nova
fabrika, na objavljeni natjeaj u radni odnos nije primljen nijedan Albanac.
Nije teko zamisliti narednu reakciju.
No, ni na tome nije ostalo. Jesenas je sruena kua Albancu koji se bez
dozvole naselio u srpskom selu Batusama. Osmoro dece i ena ostali su
u sruenoj kui nekoliko sedmica kao ivi dokaz i simbol ,srpske pravde',
ukrtene sa kosovskim polpotovskim poimanjem vlasti (Tijani, 19). U ovom
je sluaju rije o najnovijoj teoriji kako samo etniki ista srpska sela
zaustavljaju iseljavanje.
Dana 25. augusta 1988. Borba je objavila vijest koju doslovce citiram:
Nakon sinonjeg protestnog zbora u selu Zupe, petolana delegacija ovog
sela dola je jutros u Optinski komitet Saveza komunista Zubinog potoka
i prenela zahtev svojih sugraana da se Ismail Zasela i njegova porodica isele
u roku od 48 sati iz drutvenog stana u koji su se juer uselili. Re je o stanu
koji se nalazi na crpnoj stanici na kanalu u selu Zupe, vlasnitvo hidrosistema
Ibar-Lepenac iz Pritine. Delegacija sela Zupe je u razgovoru s predstavni171

cima drutveno-politikih struktura optine Zubin Potok istakla da je useljavanje albanske porodice u njihovo selo, u kojem inae ive iskljuivo Srbi,
smiljen akt iredente ... Delegacija Zupa upozorila je optinsko rukovodstvo
da e ako se u naznaenom roku Ismail Zasela ne iseli, to uiniti sami
graani.

Vjesnik od 28. VIII. 1988. prenosi Tanjugovu vijest da je grupa od 18

albanskih radnika, zaposlenih na jednom gradilitu u Beogradu, iz straha
napustila to gradilite i vratila se na Kosovo, jer im rukovodstvo nije moglo
garantirati sigurno kretanje izvan gradilita. Naime, dvadesetak mladia
napalo je i pretuklo jednog njihovog druga psujui mu iptarsku majku.
Drugi njihov drug bio je napadnut na eljeznikoj stanici. Valja imati na umu
da je Beograd glavni grad Jugoslavije.
Da bi se Kosovo integriralo u jugoslavensku zajednicu, potrebno je prije
svega ubrzati privredni razvoj Pokrajine. A to najefikasnije mogu initi sami
Kosovari i Kosovci. Za taj je posao trebalo odgojiti odreeni broj prvoklasnih
ekonomista. Kad je prije etvrt stoljea Federacija osnovala svoj ekonomski
institut - ve spomenuti Institut ekonomskih nauka u Beogradu - uloeni su
sistematski napori da se u Institutu obrazuju kadrovi iz svih republika
i pokrajina. U tome smo uspjeli - s izuzetkom Kosova.
Ja sam kao direktor Instituta ve posjetio Pritinu da odaberem kandidate.
Ali, od toga nije bilo nita, jer se u saveznom budetu nikad nisu mogla nai
sredstva za tu namjenu. To se iskustvo prije dvije godine ponovilo s Privrednom komorom Jugoslavije.
Usprkos svim nastojanjima, za dvije decenije organiziranja postdiplomskih studija u Beogradu i Zagrebu, ja nisam mogao obrazovati nijednog
Kosovara. Razlog tome bili su nepostojanje odgovarajuih stipendija i nedovoljno prethodno obrazovanje. Osnovni razlog jest javaluk - namjerno
odabirem ovu popularnu tursku rije - nae balkanske drave.
Nedavno sam predavao na jednom kalifornijskom univerzitetu, pa sam
tako bio pozvan u kuu jednog profesora tog univerziteta. Pokazujui mi svoj
vrt, kolega je napomenuo kako je nedavno unajmio Meksikanca da mu ga
uredi. Kopanje, ienje, noenje i druge fizike radove u Kaliforniji ne rade
vrtlari, istai i nosai nego Meksikanci. U Beogradu, gdje sam proivio
etvrtinu vijeka, te su poslove radili iptari. I moju obiteljsku kuu u Zagrebu
gradili su iptari - uz Bosance, od kojih su meutim bili slabije plaeni. Prije
tri godine Josip Vidmar proslavio se u zemlji izjavom da su junjaci u Sloveniji
dobro doli kao - smetlari! Oigledno je da se razlike u kulturi i standardu ne
mogu preko noi eliminirati. No, oigledno je i to da je od revolucije prolo
etiri decenije te da je u prevladavanju tih razlika uinjeno mnogo manje nego
to je moglo biti.
To to se deava u ivotu reflektira se i u imenu naroda. Kao to je ve
napomenuto, iz rijei Arbanum (Albanija) izvedeno je staroslavenski Rab'bn'b
i odatle ime pripadnika naroda, Arbanas. To ime upotrebljava i prvo izdanje

172

Enciklopedije Jugoslavije. Poetkom ovog stoljea taj naziv u Crnoj Gori

i Dubrovniku oznaava Albance katolike vjere. Nakon osmanlijske okupacije
udo~aio se .turski naziv Arnaut. Taj se naziv jo openito upotrebljava
i u predratnoj Jugoslaviji. No, "Arnaut podsjea na tursko vrijeme neciviliziranosti i nasilja. U toku NOB-a Albanci za sebe upotrebljavaju etnonim
Shqiptar, pa je taj naziv openito prihvaen nakon osloboenja. EngjeU Sedaj
(Politika, 26. VIII. 87, s. 19) upozorava da etnonim iptar nije bio poznat sve
do 1706. kad je upotrijebljen na jednom saboru koji je vodio barski nadbiskup
Zmajevi. Zbog ve spomenutih razloga, naziv iptar s vremenom se diskreditirao i poprimio je konotaciju grubih, nekvalificiranih radova. Probuena
nacionalna svijest to nije mogla tolerirati i tako smo dobili sadanji etnonim
Albanac. No, drava Albanija i dalje ima slubeno ime Shqiperi.
Kao i obino, moe se nai izvjestan paralelizam i na drugoj strani. Stari
albanski naziv za June Slavene jest Shqa (pl. Shqe) izveden iz vulgarnog
latinskog Sclavus. Budui da su Albanci imali uglavnom dodire sa Srbima,
Shqe je poeo oznaavati Srbe. A budui da su ti kontakti postajali na ovaj ili
onaj nain neugodni, Shqa je dobio pogrdno znaenje, slino kao nae "vabo,
vaba za Nijemca, samo pogrdnije. U zapaljivim meunacionalnim izmjenama pogrda Shqa se esto uje. U rjenicima izdanim u Pritini nisam naao
tu rije.
Zavrit u jednim okantni m dogaajem koji se upravo desio. U augustu
1987. godine regrut Aziz Kelmendi ubio je u parainskoj kasarni etiri svoja
druga na spavanju. Motivi tog ubojstva jo nisu poznati, ali su poznate
reakcije. Od lokalnih vlasti u Prizrenu traeno je da isele obitelj Kelmendijevih: roditelje, dvojicu brae i sestru. Maloljetna sestra iskljuena je iz omladinske organizacije i pokrenut je postupak radi njezinog iskljuenja iz kole.
Jugoslavenska drava kao da se svodi na razinu plemenskog drutva koje
izvrava kolektivnu osvetu. Protiv tog nevjerojatnog - a ne samo nezakonitog
- zahtjeva protestirali su Udruenja knjievnika Srbije i Slovenije. Nakon
jugoslavenskih protesta, lokalne su vlasti demantirale da namjeravaju prihvatiti zahtjev.
Istraga tog sluaja utvrdila je kako je uenik treeg razreda srednjokolskog centra Aziz tri godine prije pokuao prebjei u Albaniju, pa je uhvaen.
Sudac Albanac koji ga je sasluavao, izvjetava da je Aziz tada ponavljao
reenicu: Hou da idem u Albaniju jer je to moja zemlja, a ne Jugoslavija.
Kao maloljetnik upuen je u zatvor na 15 dana. Da je umjesto toga bio upuen
u Albansku ambasadu u Beogradu, Aziz Kelmendi ili bi bio puten u Albaniju,
odakle bi se razoaran nakon nekog vremena vratio, ili ne bi dobio ulaznu
vizu, pa bi se odmah vratio. U oba sluaja vratio bi se s iskustvom koje bi
njegove romantine predodbe o svijetu bitno korigiralo. Moda tada do
parainskog zloina ne bi dolo ...

173

Jezik
Jezik je veoma delikatna sfera ljudskih odnosa. Ve je spomenuto da su
kosovski i skadarski Albanci vjekovima bili dvojezini. U XIX. st. mnogi su
kosovski Srbi govorili albanski. Trocki biljei to je uo 1912 g. od srpskih
vojnika koji su proli Kosovom za vrijeme balkanskog rata: ),Sela na naoj
marruti bila su ili isto albanska ili mijeana ili isto srpska. No svi Albanci
na Kosovu govore srpski i svi Srbi govore albanski, a ima sela gdje se govori
neka vrsta srpsko-albanskog jezika (s. -123). Ne mislim da je to pouzdana
obavijest. Ali karakteristino je za impresiju koju su srpski vojnici dobivali
o Kosovu. Kakva je situacija danas u tom pogledu?
Prije est godina, kao uredniku jednog naunog asopisa, Centar za
naune i tehnike prijevode iz Nia poslao mi je svoj program s cjenikom
usluga. U cjeniku doslovce pie:
Za prevoenje sa engleskog, francuskog, ruskog i nemakog na srpski
jezik po autorskoj strani ... 150.00 din. Za prevode sa panskog ... bugarskog, slovenakog, makedonskog, albanskog i maarskog na srpski po autorskoj strani ... 160.00 dinara.
Teko je jednostavnije i preciznije opisati jugoslavensku situaciju. Ni je
samo koji kilometar udaljen od krajeva u kojima ive Makedonci, Albanci
i Bugari. Ali, kulturno je blia Engleska, Francuska i SSSR. Postoje u Jugoslaviji magnetofonske kasete za uenje jezika. Ali ne za slovenski, albanski ili
makedonski. I dok se mi Slaveni nekako uspijevamo meusobno sporazumjeti, u odnosu s neslavenima komunikacija se prekida.
Za vrijeme osmanlijske okupacije povlateni slojevi i obrazovaniji ljudi
Kosova govorili su i turski. Ta se navika protegla i u vrijeme Kraljevine
Jugoslavije. Albanskih kola nije bilo i albanski je ostao jezik prostog puka.
Talijanska okupacija donijela je veliku promjenu: albanski je uveden u niu
administraciju, otvarane su albanske kole. No, pravi kulturni preporod
ostvaren je tek poslije osloboenja. Poelo je s dovoenjem 200 uitelja iz
Albanije, a zavrilo s osnivanjem univerziteta i akademije.
Upotreba albanskog jezika prolazila je kroz nekoliko faza. Odmah nakon
osloboenja revolucionarni zanos te osjeanja bratstva i jedinstva uinili su
svoje. S jezicima nije bilo problema, sa sporazumijevanjem takoer.
Poslije se prilike poinju mijenjati. U statutima Oblasti iz 1953. i 1963.
istie se ravnopravnost graana, a ne nacionalnih kolektiviteta. Isto vrijedi i za
jezik koji se tretira kao individualno pravo, a Pokrajina osigurava uslove da se
to pravo ostvari. Srpsko-hrvatski je slubeni jezik i on je obavezan u svim
kolama. Albanski se moe uvoditi, ali nije obavezan. Albanci doivljavaju
takav postupak kao suavanje autonomije i neravnopravnost jezika (Saliu,
167).
Nije rije o nekom manje vanom politikom propustu. Kakvo je znaenje
jezika u drutvenom ivotu vidi se iz narednog citata Josipa Vidmara, koga
174

kao knjievnog kritiara i pripadnika malog naroda moemo smatrati autoritetom na tom podruju:
Sve to ima rei kao istinski svoje, intimno, [narod] moe rei samo
instrumentom to ga je stvorio sam, koji je sagraen u skladu sa zakonima
njegova duha. Zato je jezik nenadomjestiv i samo nam ta nenadomjestivost moe objasniti silovitu tenju jezino neorganiziranih naroda za
vlastitim jezikom ... Ta tenja nije sebinost ili umjetno rasplamsali
nacionalni egocentrizam, nego je snani prirodni polet duha koji se eli
iskazivati intimno i koji to moe uiniti samo na instrumentu ugoenom
prema njegovoj naravi. Zbog tih ivotnih, potpuno nesentimentalnih
razloga, jezik je svim svjesnim i kulturnim nacijama svetinja. Grijeh protiv
jezika grijeh je protiv nacionalnosti ... (s. 151).
Nakon ustavnih am~ndmana i posebno u jugoslavenskom Ustavu od
1974. Oblast postaje Pokrajina, a Statut Oblasti zamjenjuje se Ustavom
Pokrajine. Kao konstitutivni element Federacije Pokrajina je u svim bitnim
elementima izjednaena s republikom. To vrijedi i za jezik. Prvi put u historiji
Kosovari imaju svoju vladu, svoj ustav i svoj jezik u svim institucijama. To
izaziva stanje euforinosti, koje je dodue razumljivo, ali koje e imati veoma
nepoeljne posljedice.
Budui da su Albanci velika veina u Pokrajini, albanski se svugdje forsira.
Zanemaruju se dvojezini nazivi. Za prijem na posao trai se znanje albanskog. Srpsko-hrvatski se zanemaruje. ak ni studenti - kao budui intelektualci - ne govore srpsko-hrvatski dobro, ili ga uope ne govore. To ima dvije
osnovne negativne posljedice.
Prvo, Kosovo postaje kulturni geto i komunikacije s ostatkom Jugoslavije
sve su tee. Utoliko se vie trae kontakti s tiranskom Albanijom. ak
i medicinska dokumentacija pie se ponekad na albanskom, to pacijentima
znatno oteana poloaj kad moraju nastaviti lijeenje u medicinskim ustanovama drugih krajeva. Zbog nedovoljnog znanja jezika, albanski studenti
imaju tekoa ako studiraju na drugim jugoslavenskim univerzitetima; albanski su ra'dnici slabije plaeni ako se uspiju zaposliti izvan Kosova; Kosovari su
onemogueni da ravnopravno participiraju u jugoslavenskom kulturnom
ivotu.
Drugo, forsiranje albanskog izaziva revolt ostalih stanovnika Kosova koji
taj jezik ne govore. Upozoreno je na apsurdnu situaciju da je strani jezik
obavezan, a srpsko-hrvatski se ui fakultativno. Upozoreno je takoer da lan
246. jugoslavenskog Ustava zahtijeva upotrebu jezika naroda. No, tada se
ispostavilo da je to suprotno pokrajinskom Ustavu, to je jedan od specijaliteta jugoslavenskog ustavnog poretka nakon 1974.
.
U maju 1987. republika skuptina Srbije donosi odluku da se od skuptine Kosova trai obavezna upotreba srpsko-hrvatskog jezika. Albanski se
175

delegati odupiru, ali su nadglasani. Republika Skuptina zatim trai od

Savezne skuptine da donese zakon o slubenoj upotrebi jezika narodnosti. *
Jo prije toga republika vlada odluuje da po redoslijedu srpsko-hrvatski
uvijek treba biti na prvom mjestu.
Mogu se razumjeti frustracije Republike skuptine i vlade koje godinama
ne mogu donositi za sve obavezne odluke. No, treba biti jasno i to da
naturanje srpsko-hrvatskog jezika kao dravnog jezika nije u duhu jugoslavenske revolucije i najgore je mogue rjeenje. Time je u stvari dana potvrda
albanskim nacionalistima, a Kosovarima je najdirektnije porueno: ipal
postoji bitna razlika izmeu republike i pokrajine; prema tome valja se boriti
za republiku. Takoer, teko je ne zapaziti paradoksalnost situacije; dok
stotine hiljada djece naih ekonomskih emigranata - ukljuivi Srbe i Albanace - poinje zaboravljati svoj materinski jezik i biva asimilirano, mi se
svaamo oko jezika naroda i jezika narodnosti i dajemo presudnu
vanost hijerarhijskom redoslijedu ...
Albansko stanovite dobro izraava pismo koje je'NIN-u (3. V. 87) poslao
Bajram Krasniqi: ... tvrdnju da albanski potiskuje srpskohrvatski opovrgava
uobiajena praksa komuniciranja izmeu pripadnika albanske i srpske nacionalnosti ... na primer, dete koje je jedva nauilo da prozbori koju re na
srpskohrvatskom, ili nepismen starac iz jednojezine sredine, pokuavaju, bilo
kako, na srpskohrvatskom da objasne lekaru Srbinu koji je zavrio fakultet
u Pritini od ega boluju, da ne bi mesto lekova za glavobolju dobili lekove za
stomak ... postavlja se pitanje, zato Albanci znaju srpskohrvatski, a Srbi
i Crnogorci ne znaju albanski ... da li stvarno ... mogu biti u podreenom
poloaju pripadnici jedne nacije koji ne osete potrebu da naue jezik naroda
s kojim zajedno ive? Da li imaju ekonomsku i politiku mo pripadnici
nacionalnosti iji jezik niko ne osea potrebu da naui, ili oni iji jezik govore
pripadnici drugih nacionalnosti?
Jo su vee jezine frustracije Albanaca u Makedoniji. Makedonci, kao
mlada nacija, jednako su osjetljivi na svoj jezik kao i Albanci. I tako da bi se
afirmirao makedonski jezik, ide i preko mjere i ograniava se albanski. Naime,
kole u kojima se odrava nastava na albanskom postepeno postaju mjeovite
u kojima je nastava i na makedonskom a zatim i samo na makedonskom.
Sredinom 1988. godine izbio je kolski skandal u Kumanovu, koji su neke
novine okarakterizirale kao najvei nacionalistiki ispad albanske iredente
od 1981. godine. Problem je otvoren 1987. kad je u nekim opinama u viim
razredima srednje kole ukinuta nastava na albanskom i uveden iskljuivo
makedonski jezik u nacionalno mjeovite razrede. Albanskim je nastavnicima
u Kumanovu ponueno da predaju na makedonskom, to su oni odbili zbog
. nepoznavanja strune terminologije na makedonskom, a vjerojatno i zbog
naelnih razloga. Bili su optueni za nacionalizam i 13 se nastavnika nalo na
.. Savezna skuptina nije prihvatila zahtjev preporuujui da se ta pitanja rjeavaju politi
kim dogovorima, a ne zakonima.

176

ulici. Sada je ostalo premalo albanskih nastavnika, pa su primijenjeni propisi

prema kojima se u takvim sluajevima predaje samo na makedonskom. Na to
su reagirali uenici - odbili su da prate nastavu i demonstrirali s"u gradom
traei svoj jezik i svoje nastavnike. Slijedilo je izricanje partijskih i disciplinskih kazni, pa je 19 uenika i nekoliko nastavnika izbaeno, uenici kao
aktivni sudionici protestne akcije, nastavnici zbog pasivnog odnosa prema
uenicima, jedni i drugi pak neopozivo okvalificirani kao albanski nacionalisti
i separatisti (Danas, 26. IV. 1988., s. 23). Nastavljaju se racije i hapenja.
Djeca se ve boje potara i viu da ide milicionar (Mladina, 16. IX. 1988, ss.
14-15). Neki nezadovoljni uenici pokuali su se upisati u najbliem mjestu,
Preevu, na teritoriju Srbije. No, tamo su donijeli odluku da ne primaju
uenike s kumanovskim ispisnicama. Zatim se krenulo na Kosovo. U prvom
polugoditu iz Makedonije su se preselila 464 srednjokolaca. Pokrajinski
komitet SK poslao je makedonskom CK informaciju o neeljenim dogaajima.
Makedonci su informaciju ocijenili kao grub napad i naruavanje idejnog
i akcionog jedinstva u SKJ i traili da bude povuena optuujui Kosovare za
paternalizam. Dok je trajao taj duel, aci srpske i crnogorske nacionalnosti
u Pritini napustili su nastavu, demonstrirali gradom, odrali zbor i traili novi
ustav Srbije; lan Odbora za organiziranje protestnih skupova olevi savjetovao im je pred televizijskim kamerama da nastave trajk dok njihovi zahtjevi
ne budu ispunjeni. Nikome se nita nije desilo (to odgovara normama
demokratskog drutva) ali nije bilo ni politike osude (to se ne moe
opravdati). Dvije nacije, dva standarda. I dok se sve to dogaa, pojavljuju se
leci u kojima se Albanci pozivaju da vie ne trpe eksploataciju i obespravljenost.
Posvetio sam kumanovskom skandalu neto vie prostora, jer je to klasian primjer fabriciranja buduih nacionalnih ovinista:
Kako bi u naelu trebalo prii rjeavanju jezinog pitanja u Jugoslaviji?
. U zemlji postoji pet jezika kojima govore vee etnike grupe: to su srpsko-hrvatski (hrvatsko;:srpski), slovenski, albanski, makedonski i maarski. Prvi
od nabrojenih je lingua franca i njega govori ili razumije velika veina
stanovnitva, to vie to su jo dva slavenska jezika srodna. Prema tome,
tehniki gledano, jezik i nije neki problem. No, to bi bio veoma pogrean stav.
Nije dovoljno da Slovenci, Albanci, Makedonci i Maari govore ili
razumiju srpsko-hrvatski. Potrebno je takoer da Srbi,. Hrvati, Bonjaci
i Crnogorci govore ili bar. razumiju jo po jedan od ostala etiri jezika,
posebno .onaj koji govore ljudi s kojima zajedno ive.
Jezik nije samo sredstvo komuniciranja; on najdirektnije uvodi u kulturu
nekoga naroda. Ako Jugoslavija treba biti zajednika domovina svih svojih
naroda, ti narodi moraju biti potpuno ravnopravni i motaju se dobro meusobno poznavati. Stoga je sasvim nedovoljno da svi znaju srpsko-hrvatski;
neophodno je i da Srbo-Hrvati - kako ih je nazivao Jovan Cviji - naue
druge jezike.
11

Kosovsko pitanje

177

Oigledno

je dakle da politika i kulturna integracija Jugoslavije zahtijeva

u svim krajevima, a ne samo u pokrajinama. Pri tom nije
potrebno da drugi jezik - tj. onaj koji nije materinski - bude propisan. Jezici
naroda nasuprot >~jezicima narodnosti samo stvaraju nepotrebne napetosti
i nacionalnu nettpeljivost. Valja ostaviti roditeljima da za svoju djecu biraju
drugi jezik. Ako iskrsnu tekoe u osiguranju potrebnih nastavnika, Federacija
bi morala priskoiti u pomo subvencijama.
Ne bi stoga trebalo biti nikakvo iznenaenje ako neka slovenska kola
odabere albanski kao drugi jezik - to prije to prilian broj albanskih radnika
dolazi u pealbu u Sloveniju. Ili da neka hrvatska kola odabere maarski kao
drugi jezik - to vie to su Hrvati s Maarima ivjeli u istoj dravi' osam
stoljea (makar i ne uvijek jako slono). A odabir drugoga jezika ujedno bi
implicirao i povezivanje s nekom konkretnom kolom na tom jezinom
podruju, bratimljenje uenika, ljetne izviake logore uz upoznavanje kulture
i historije dotinog kraja. Ne treba mnogo mate da se uvide integrativne
konzekvence ovakvog pristupa. Kategorija jezika naroda postat e tada
samo runa uspomena iz jednog neciviliziranog nacionalistikog razdoblja.
Samo se po sebi razumije da bi dvojezinost bila neophodan uvjet za
zapoljavanje u organima Federacije, a viejezinost bi trebalo posebno premirati.
Je li dvojezinost mogua? Bila je mogua u srednjem vijeku. Ostvarena je
u vicarskoj. Treba da bude mogua i u socijalistikoj Jugoslaviji.
dvojezinost

o.~lfabetu.~jerojatno ima s~sl~. Albanski je, kao i slavenski jezici u JugoslaVIJI, fonetl~an. Zb?g t~ga bl bIlo dobro da se jednaki glasovi jednako piu.
A koro S:l. glasovI su Jednaki ali se ne piu jednako. To onda stvara tekoe
u ko~uOl~lranju, poevi od albanskih imena i naziva. Ta se imena ili
pogresno .lzgovaraju ili se moraju transkribirati. A to opet stvara utisak
otuenostI. A!banski j~ jezik neto drugo nego ostali jugoslavenski jezici, pa je
prema tome 1 al~an~.ki narod neto drugo nego ostali jugoslavenski narodi.
Da~ako, albanskI OlJe slavenski jezik. Ali, to ne znai da se razlike moraju
umjetno stvarati.
Slavenski narodi koji se slue latinicom prihvatili su upotrebu dijakritinih.
z~ak~vva z~ ~~naavanje nekih svojih specifinih glasova. Je li to najsvrsishod~lJ~ rJesenJe.lh ne - o t~me s~ moe raspravljati. Za nau je temu znaajno da
Je 1 alba~ski ~lfabet u. Jednoj svojoj ranijo! verziji upotrebljavao dijakritike
znakove 1 to Iste kao 1 hrvatski i slovenski.
. ~adi se o alfabe~ kOji. je p.~opagiralo Skadarsko drutvo Agimi (Zora).
Taj. Je alfa.bet, kao 1 drugi kOJI su se paralelno upotrebljavali (stari latinski,
cangradski, alfabet Italo-Alban;:tca), bio zamijenjen jedinstvenim alfabetom
na Kongresu za jezik i kulturu uBitolju 1908. Bitoljski alfabet odrao se do
danas.
Razliita

Hrvatsko-slovenska
latinica

Jezik - zanemareni aspekt

Albanski knjievni jezik normiran je tek g. 1968. Kao osnovica uzet je
juni govor kojim se slue Toske. A. Pipa i S. Repishti, ameriki profesori
albanskog porijekla, smatraju da su Kosovari svoju obrazovnu i kulturnu
inferiornost demonstrirali brzim prihvaanjem jedinstvenog knjievnog jezika
a da nisu ozbiljno i temeljito prouili problem. To su uradili umjesto da S
koriu kultiviraju svoj vlastiti knjievni dijalekt koji ima tradiciju zapoetu
znaajnim kosovskim piscem rane albanske literature, Pjeterom Bogdanijem
(Pipa, 1988, 10). Autori navode dvije verzije kako se to dogodilo. Prema
jednoj verziji jedinstveni knjievni jezik prihvaen je da ih ne bi omalovaavali
kao degenerirane Albance u odnosu prema onim pravim u Albaniji. Prema
drugoj verziji Kosovari su se bojali etikete loi Albanci, jer se njihov govor
u usporedi s knjievnim jezikom Toska, jo vie razlikuje nego ostali dijalekti
Gega. Bez obzira na to koja je verzija tona, obrazovni vakuum za vrijeme
kraljevske Jugoslavije ostavio je posljedice koje je teko prevladati.
Meutim, odluka o knjievnom jeziku donesena je prije dvije decenije i sad
jedva da ima smisla raspravljati o njezinoj svrsishodnosti. No rasprava.

slova u alfabetima

Agimi; Skadar
1901.

Sadanje albansko pismo

Bitolj 1908.

<;

dh

g]

K
l

dz
d
nj

II
rr

dz
d
II

zh
x
xh
nj
sh

Vidi ~e da je drutvo Agimi najveim dijelom prihvatilo hrvatsko-

-~l~ve~ski ~lf~bet. Slovo II je poljsko. Slova g i K podsjeaju na makedonska

qesenJa. BItoljski kongres uveo je, meutim, znatne razlike.

.D~ li ~i.b!lo ~uvie s~iono izraziti nadu da e neki novi Bitoljski kongres
prel~pltatl qe~~nJe od pr~Je osamdeset godina. Da bi se unificirao alfabet, ovaj
put 1 albanski 1 slavenski? To, dakako, vrijedi i za latininu verziju makedonskog.

Go~ine 19.60. Matica Hrvatska i Matica Srpska zajedniki su. objavile

Pravopts. U njemu se od glasova ostalih jezika s kojima dolazimo u blii

178
179

dodir (s. 158) obrauju glasovi zapadnoevropskih i slavenskih jezika te

maarskog jezika. Albanskog nema. Oigledno je da do 1960. godine matiini
pravopisci jo nisu doli u blii dodir s albanskim jezikom - iako je to jezik
jednog od naroda koji ive u Jugoslaviji!

15. Kosovski problemi

Historija je ostavila Kosovu u nasljee teko poremeene nacionalne odnose. U tom je pogledu revolucija, s geslom bratstva i jedinstva, bila
velik prijelom. No, revolucionarni potencijali nisu bili dobro iskoriteni.
Adaptacije razliitih etnikih grupa uvijek su traumatian proces. Ako su
kulturne i privredne razlike suvie velike, sukobi su neizbjeni. Dok je
revolucija jo bila blizu, a privredni razvoj izuzetno brz, proturjenosti su se
nekako razrjeavale. Kad je privreda poela stagnirati a Jugoslavija upadati
u duboku drutveno-politiku krizu, ope tekoe, previranja i neuspjesi
pojavljivali su se na Kosovu mnogostruko uveani. Latentni nacionalistiki
sukob izbio je svom snagom.
Ozbiljan prilaz rjeavanju kosovskog pitanja zahtijeva da se rjeavaju
etiri grupe problema: politikog samoopredjeljenja, nacionalno-kulturne
integracije u Jugoslaviju, privrednog razvoja i demografske kontrole. Rjeenje
posljednjih dviju grupa preduvjet je za rjeenje prvih dviju. Unutar ovog rada
mogua rjeenja mogu biti samo naznaena.

Demografska eksplozija
Statistiari predviaju da e se stanovnitvo Kosova poveati od 1,76
milijuna g. 1985. na 2,53 milijuna u 2000. godini (SGJ-1986). Kosovo e tada
imati vie stanovnika nego Makedonija, Vojvodina, Slovenija ili Crna Gora.
Dok je za cijelu zemlju godinji prirodni prirataj stanovnika 0,7%, na
Kosovu je 2,5% ili tri i pol puta vie. Na temelju toga zakljuuje se o uspjenoj
iredentistikoj propagandi da treba raati to vie djece kako bi se ostvarilo
etniki isto Kosovo.
Ja, naravno, ne znam to Kosovari misle kad prave djecu, Ali, to i nije
potrebno znati. Dovoljno je analizirati statistike podatke koji otkrivaju
i najskrovitije ljudske namjere. U stvari, opovrgnuti spomenutu ovinistiku
tezu vrlo je jednostavno: sve etnike grupe na Kosovu imaju visok natalitet,
a kad se Albanka uda izvan Kosova, njezin se fertilitet znatno smanji. Hivzi

180

181

Islami navodi da je natalitet Srba na Kosovu 22,4%0 u Bosni i Hecegovini

17,6%0, a u uoj Srbiji 14,4%0. Natalitet Hrvata u Bosni i Hercegovini je
21,4%0, a u Hrvatskoj 15,1%0. Albanci na Kosovu imaju stopu nataliteta
42,3%0, a u Crnoj Gori 19,2%0 (Borba, 5-6. XII. 1987, s. 9).
Da pogledamo poblie statistike podatke.
Na 1000 stanovnika
Bosna i
Jugoslavija
Herceg.
Zivoroeni:

Umrli:
Prirodni prirat:

1955.
1965.
1985.
1955.
1985.
1955.
1985.

37,3
29,0
16,2
13,6
6,2
23,7
10,0

26,9
20,9
15,9
11,4
9,1
15,5
6,8

Makedonija

Kosovo

36,2
28,1
19,4
13,2
7,4
23,0
12,0

43,6
40,5
30,9
18,2
5,6
25,4
25,3

Izvor: SGJ-1986, s. 448.

Podaci pokazuju da se u tridesetgodinjem razdoblju (1955-1985) natalitet u prosjeku za cijelu zemlju smanjio za 11,0; u Bosni za 21,1; Makedoniji za
16,8; a na Kosovu 12,7. Bosnu i Makedoniju uzimam za usporedbu jer je
natalitet usko koreliran s privrednom nerazvijenou. Vidi se da Kosovo
zaostaje za Bosnom i Makedonijom tono dvije decenije i da je sad stiglo
u fazu kad bi se natalitet mogao brzo smanjivati.
Zbog razvoja opeg i zdravstvenog standarda, mortalitet se svugdje smanjio, jer ljudi dulje ive. No, zbog visokog udjela mladih mortalitet se najvie
smanjio ba na Kosovu. Upravo zbog toga prirodni prirataj stanovnitva
Kosova (koji predstavlja razliku izmeu nataliteta i mortaliteta) nije se
smanjivao i danas je jo ondje gdje su Bosna i Makedonija bile prije 30 godina,
a to je najvii prirataj u Evropi. Tu sad poinje zatvoreni krug.
Kosovo je najgue naseljena regija Jugoslavije. Sa 146 stanovnika na
kvadratni kilometar, gustina naseljenosti dva je puta vea nego u Jugoslaviji
u cjelini (88 na km 2 ). To objanjava onu glad za zemljom - plaa se bilo koja
cijena - koja se takoer pripisuje iredentistikoj aktivnosti. No, zemlje nema
dovoljno. S druge strane, jugoslavenska stagnacija ograniila je nepoljoprivredna zanimanja. Nezaposlenost je enormna. Prema shvaanjima sredine
prednost u zapoljavanju imaju mukarci. Kao rezultat Kosovo je jedina
jugoslavenska regija u kojoj se uee ena u aktivnom stanovnitvu smanjuje.
A kad ena ostaje kod kue, ona raa i tako se natalitetni krug zatvara.
Uee

1961.
1981.

Jugoslavija

Bosna i
Hercegovina

Makedonija

Kosovo

35,4
38,4

31,9
32,1

29,8
35,7

24,8
14,1

Izvor: SGJ-1970 1986.

182

ena u aktivnom stanovnitvu (u %)

Kao to se vidi, zapoljavanje ena ne samo da se smanjuje nego je to

smanjenje drastino. Danas je aktivnost ena na Kosovu upola nia nego
u Bosni ili Makedoniji, i ta je razlika sasvim dovoljna da objasni razlike u stopi
nataliteta. Dodajmo i to da je g. 1984. ITa Kosovu bilo zaposleno 22.218
Albanki i 15.874 Srpkinje; priblino jednak broj zaposlenih ena u oba
naroda, iako Albanki ima. sedam puta vie. Zbog toga je fertilitet kod
kosovskih Srpkinja znatno manji.
Albanija je manje privredno razvijena od Kosova, ali je prirast stanovniva
nii. - 20,4%0. Unato svim apelima na patriotsku obavezu raanja u Albaniji
i na potrebu da se smanji natalitet na prenaseljenom Kosovu, Kosovarke
raaju prosjeno jedno dijete vie nego Albanke u Albaniji (Avramov, 63).
Meutim, aktivnost ena u Albaniji iznosi 42% (Polo, s. 333) to je skoro tri
puta vie nego na Kosovu. Za Kosovo u 1981. g. Aslan Puska daje ove
podatke: radno aktivne ene raale su 2,82 djece, a izdravane 5,2 djece.
U uvjetima ekonomske nesigurnosti obitelj je vrsta zavoda za socijalno
osiguranje. I tako kao nalije natalitetnog kruga Kosovo je takoer jedina
regija u kojoj se broj lanova domainstva poveava:
Broj osoba na jedno
1948.
1981.

domainstvo

Bosna i Hercegov .

Makedonija

Kosovo

5,2
4,0

5,3
4,4

6,4
6,9

Izvor: SGJ-1986, 5.447.

Da bi se stanovnitvo samo reproduciralo, svaka ena treba prosjeno

2,16 djece. Sve nae republike i Vojvodina imaju fertilitetnu stopu
manjU od ove (od 2,13 u Crnoj Gori do 1,85 u Vojvodini). Jedino Kosovo ima
znatno viu stopu (4,92) i tako pomae da Jugoslavija nekako ostaje na razini
jednostavnog odravanja stanovnitva (fertilitetna stopa 2,14). S tog stanovita, sam po sebi prirataj stanovnitva na Kosovu nije alarmantan - kad bi bili
ispunjeni i svi drugi uvjeti normalnog razvoja. A oni nisu.
Stagnacija u privrednom razvoju stvorila je velike vikove radne snage
u svim republikama, osim u Sloveniji. Republike se zatvaraju. Mladi Kosovci
i Kosovari ne dobivaju adekvatno obrazovanje, dok Kosovari esto ne znaju
druge jugoslavenske jezike, pa je prema tome izlazak iz Pokrajine onemoguen, osim sezonskog zapoljavanja. A u Pokrajini zemlje i posla nema.
U takvim uvjetima demografska eksplozija ima izuzetno teke posljedice za
privredni, kulturni i politiki razvoj Pokrajine. Zbog toga natalitet treba
radik~lno smanjiti. Kina je pokazala da se to moe (za 10 godina Kina je
smanjIla natalitet sa 41 na 21, to je 4 puta bre od stihijskih tokova na
Kosovu). Dodue, kineske su metode za nae shvaanje neprimjenijive. Onda
treba izmisliti ono to nama odgovara. Bio sam u Kini, razgovarao sa
seljacima i intelektualcima i uvjerio se da je kineski narod zaista prihvatio
rodi~i

183

planiranje obitelji. Ako to moe milijarda Kineza, onda to mogu i dva milijuna
Kosovara i Kosovaca. Oita je opcija obrazovanje enske djece i kasnija udaja.
Islami navodi da ena bez kolske spreme raa 7,04 djece; sa srednjom kolom
2,24; a s visokim obrazovanjem 2,18 djece (Danas, 15. XII. 1987, s. 73). Sada
je jo etvrtina ena na Kosovu nepismena, a vie od polovice ne zna da postoji
kontracepcija. Naravno, najradikalnije je rjeenje zapoljavanje ena. No, dok
itava jugoslavenska privreda stagnira, stanovnici Kosova ne mogu uiniti
apsolutno nita da bi stvorili potrebna nova radna mjesta.
No, najjednostavnija je opcija da se ponu zadovoljavati elje samih
Kosovarki. Draga Avramovi istie da Kosovarke raaju vie djece no to to
ele. Anketa je pokazala da ene smatraju da bi idealan broj djece bio za 2,4
roenja manji no to su stvarno rodile (s. 63). Ali sredstva za spreavanje
zaea teko su pristupana kosovskim enama, a znanja o planiranju porodice oskudna su.
Ponekad ak profesionalni demografi preporuuju da se demografska
politika vodi tako to e se smanjivati ..natalitet na Kosovu, a poveavati
u Vojvodini i drugdje, gdje je nizak kako bi se ouvala etnika ravnotea.
Smatram takav pristup sasvim neprihvatljivim. Sadanja etnika struktura nije
bogomdana; a nijedan jugoslavenski etnos nije bolji ili gori od drugoga. Svaki
graanin Jugoslavije mora imati istu ansu da se zaposli bilo gdje u zemlji. To
nije samo socijalistiki imperativ, nego je to ujedno imperativ suvremene
privrede. Amerikanci se sele s kraja na kraj kontinenta i svakih pet godina
u prosjeku svaki stanovnik promijeni prebivalite. Da bi se ukljuili u svjetski
napredak, Jugoslaveni trebaju da imaju mogunost da se sele barem s kraja na
kraj jednog poluotoka. A kad se jedanput ponemo seliti, onda je irelevantno _
gdje se tko rodio. Etnika ravnotea ne postie se zatvaranjem u feudalne
dravice, nego uspostavljanjem svijesti o pripadnosti zajednikoj domovini.

Privredni razvoj
Relevantni podaci zabiljeeni su u pogl. 12. Umjesto da sustie, Kosovo
zaostaje. Najtei je problem ogromna nezaposlenost koju druge regije ne
mogu apsorbirati.
Ope je miljenje da jeKosovo velik teret za cijelu zemlju, jer drugi krajevi
zaostaju zato to moraju pomagati Kosovo. To je miljenje duboko pogreno.
Odreena je pomo potrebna, i to u razvoju javnih slubi. Svim graanim~
Jugoslavije moraju biti u razumilo jednakoj mjeri omogueni obrazovanje
i zdravstvena zatita. Budui da budetska sredstva nerazvijenih krajeva nisu
dovoljna za te svrhe, moraju se dopuniti prelijevanjem iz saveznog budeta.
Ekonomski gledano, to su investicije u ljudski kapital, pa stoga ni ti transferi
nisu samo pomo. Pogotovo tQ vrijedi za .privrednu sferu.
184

U privredi je kljuni kriterij rentabilnost poslovanja. Za to su potrebni

sirovine, energija ili relativno jeftina radna snaga. Sva su tri faktora obilato
zastupljena na Kosov!l. Prema tome radni kolektivi iz razvijenih krajeva,
slijedei svoj ekonomski interes, ulagat e u kosovsku privredu - slino kao
to to rade transnacionalne kompanije, koje nitko ne moe optuiti za davanje
pomoi. Znamo, meutim, da to jugoslavenski radni kolektivi ne rade. Zato?
Odgovor je vrlo jednostavan. Zato to imamo iracionalni privredni sistem.
Zato to imamo feudalnu zatvorenost republikih privreda, koja umjetno
stvorenim zaprekama onemoguuje slobodne tokove rada i kapitala preko
republikih granica. I konano, zato to imamo feudalne gospodare u obliku
lokalnih politikih oligarhija.
Budui da je u nerazvijena podruja ipak trebalo ulagati, stvoren je za tu
svrhu savezni fond preko kojega se godinje prelijeva oko 1,8% drutvenog
proizvoda. Ali, i taj je fond osnovan u stilu ostalih institucija, kao potpuno
birokratska organizacija. Potujui toboe suverenost federalnih jedinica
- o emu se, meutim, nita ne govori kad Jugoslavija trai zajmove od
inozemstv"a - fond samo prikuplja sredstva i stavlja ih na raspolaganje
lokalnim oligarhijama u nerazvijenim krajevima. Fond nema pravo da uvjetuje rentabilnost ulaganja, pa se o njoj i ne vodi rauna. Neodgovorno
raspolaganje sredstvima vodi do njihove pogrene alokacije, rasipanja i direktnog upropatavanja. Kolektividavaoci iz razvijenih krajeva opravdano negoduju. Politike napetosti rastu. A Kosovo zaostaje.
Ekonomisti odavno upozoravaju na te iracionalnosti. Rjeenje je vrlo
jednostavno. Potrebno je donijeti samo jednu politiku odluku: koje je to
razdoblje u kojem nerazvijena podruja treba da sustignu tj. da ostvare 85%
. ili 90% prosjenog drutvenog proizvoda zemlje. Iz toga politikog cilja
i tempa opejugoslavenskog razvoja tehniki se izvode potrebne investicije
u nerazvijenim podrujima. Na osnovi toga osiguravaju se financijska sredstva
u saveznom fondu, ali se ona ne stavljaju na raspolaganje republikama
i pokrajini. Sredstva se daju komercijalnim bankama kao namjenski krediti.
Te banke onda raspisuju opejugoslavenske investicijske konkurse, uz jedini
uvjet da investicije budu uloene na nerazvijenom podruju i ponekad u odre. enoj privrednoj grani. Ono poduzee koje ponudi najbolje uvjete, dobiva I
investicijski zajam (v. Horvat 1984, sv. II, gl. 4).
. Potrebno je ostvariti. te uvjete. da bi nerazvijena podruja, ukljuivi
l Kosovo, mogla maksimalno brzo sustii razvijena:
. 1. Visoka stabilna stopa jugoslavenskog rasta. to je via ta opa stopa, to
Je mogue bre postii regionalno sustizanje. Pri stagnaciji nema sustizanja.
Kod privredne nestabilnosti dolazi do zaostajanja, jer je privredna struktura
nerazvijenih podruja osjetljivija i lomljivija. Tome pridonose podjednako
ekonomski i drutveno-poli~ki razlozi. Trenutano su dvije republike
i Kosovo u predsteajnom stanju.
2. Puna zaposlenost, za to je naravno takoer potrebna visoka stopa
185

rasta. Budui da razvIjenost negativno korelira s natalitetom, pri brzom rastu

pojavit e se manjkovi radne snage u razvijenim podrujima, to e omoguiti
da se apsorbiraju vikovi radne snage iz nerazvijenih podruja. Tako ono to
je danas uzrok bijede moe uz racionalnu drutvenu organizaciju postati
faktor ubrzavanja apsolutne stope rasta. To samo po sebi jo ne znai bri rast
per capita. No, budui da u privredi djeluje tzv. Verdoornov zakon, ubrzavanje apsolutnog rasta obino ubrzava i razvijenost per capita.
3. Visoka stopa rasta Pokrajine, to e povisiti aktivnost ena, a zbog toga
e se smanjiti natalitet. Brz rast, osim toga, ubrzano podie obrazovnu razinu
stanovnitva, to takoer smanjuje natalitet.
Dakle, tri puta bri ekonomski rast.
Na taj nain, uz racionalnu drutvenu organizaciju, ubrzani kosovski
razvoj nije nikakav teret za Jugoslaviju. Naprotiv; on postaje faktor opeg

Nacionalnost
kao poeljna
osobina
branog druga
Hrvati
Srbi
Muslimani
Jugoslaveni
Slovenci
Crnogorci
Albanci

3,1
36,4

Brani

Nikada nije
. bio lan SK

drug
Kolega s posla
u postocima

39,8
32,1
.29,4
38,7
54,1
50,0
72,7

44,0
54,8
54,9
39,3
46,9
33,3
18,2

59
37
67
50
59
22
82

se na obitelj, a ne na kolegu s posla. Organizacija vlasti - partija - njima je

stra~a. U. tom pogledu. suta su suprotnost iseljenim Crnogorcima, kojima su
sve zene Jednake, a najvanije je ukljuiti se u strukturu vlasti.
Na pitanje o najpoeljnijem partneru u radu, vlastitu nacionalnost ili
Jugoslavene izabrali su (Katunari, 86):

razvoja i blagostanja.
Na kraju valja uoiti jo jednu neumoljivu injenicu: bez privrednog
razvoja nikakvini se mjerama ne moe zaustaviti iseljavanje Srba i Crnogoraca
u razvijenije republike.

Vlastita nacionalnost
Jugoslaveni
u postocima

Integracija u Jugoslaviju
Hrvati
Srbi
Muslimani
Jugoslaveni
Slovenci
Crnogorci
Albanci

Budui da je Kosovo najsiromaniji kraj i ujedno kraj s najveom nezapo-

slenou, prirodno je da Kosovari najvie migriraju traei posao irom

zemlje. Karakteristino je da to zapoljavanje nije trajno, nego je pealba.
Trajno zapoljavanje nalaze u nekoliko karakteristinih obrta: otvaraju slastiarnice i kafie i bave se filigranskim obrtom. Ostala su zanimanja izvan
Kosova sporadina. U financiranju tih investicija rodbina i prijatelji zamjenjuju bankarski kredit, a besa mjenino poslovanje. U pealbu idu nekvalificirani i polukvalificirani radnici.
Zivot u drugim jugoslavenskim sredinama ispit je integriranosti. O tome
neto govori dosad jedino ispitivanje stavova Albanaca koji ive u Hrvatskoj.
Ispitivanje je provedeno u sklopu istraivanja ponaanja nacionalno-etnikih
grupa. Zbog malog uzorka i nekih drugih metodolokih razloga, rezultate
treba prihvatiti s odreenim oprezom. No, dok se ne obavi neko potpunije
istraivanje na veoj populaciji i u vie republika, ti rezultati ipak imaju
ilustrativnu vrijednost.
Rezultati mogu biti posebno zanimljivi, jer u ovom sluaju Hrvatska na
neki nain predstavlja neutralni " jugoslavenski teren. Evo nekih rezultata
(Katunari, 81-85; vidi gornju tabelu na str. 187):
Oigledno je da su Albanci slabije integrirani u jugoslavensko drutvo
i njegove vladajue slojeve nego Juni Slaveni. U najintimnijim, branim,
odnosima imaju najvie povjerenja u Albanku, a ako imaju neprilika oslanjaju
186

4,0
1,2
2,0

U sluaju problema na poslu

komu bi se obratio za pomo

24
8
6
26
46

16
22
31
26
15

25

pu.t Albanci i Crnogorci ponaaju se identino, a pridruuju se

~ ~u~~lI:nam: .ne ..pre~eriraju vlastite sunarodnjake, na poslu nisu etniki
Iskl!uclVl. ~ammlJlvo Je ~~ Alba:nci Srbe ?iraju u istom procentu kao i sebe, tj.
u 6 }lo slucajeva, dok S.rbl I ostah pokaZUJU odreenu diskriminaciju, pa biraju
Albance znatn~ manje nego sebe ili druge. Osim za Hrvate i Slovence (i
Cr~o~?:~e~ kOJI uglavnom ne razlikuju nacionalnost na radu) za sve ostale,
uklJuclvsl I Albance, najpopularnija nacionalnost jesu Jugoslaveni. * Podjed~.a~o ~ao ~ugoslav~n~, ~lbanci jo biraju i Hrvate, to se moe objasniti
cm!.emcom sto su ~Ign~ah u ~r:atsku. U oba sluajeva procenat je etiri puta
veclod procenta biranja vlastitih sunarodnjaka.
Ako su Albanci. n~~ovoljno integrirani u jugoslavensko drutvo i njegovu
kulturu, ako se oSJecaJu donekle nelagodno i tue, onda bi trebalo neto
.

Ov~j

. ~ .. SPb~ntano se javlj~ pomisa?:. da su ti popularni Jugoslaveni bili poslani na Kosovo

situacija I se mnogo lakse normalIZIrala. Uostalom, jo nije kasno.
'

187

poduzeti da se situacija popravi. Intelig~ntno politiko vodstvo Pokrajine

moe u tom pogledu dosta uraditi oslanjajui se na kosovske June Slavene
kao kulturno-etniku sponu. Albanski intelektualci mogu uraditi jo vie. Meutim, i Federacija bi trebala odigrati znaajnu ulogu. Trebalo bi uvesti
savezne stipendije za najbolje albanske studente. Trebalo bi iz saveznih
sredstava financirati gostovanja istaknutih nastavnika iz drugih krajeva na
Pritinskom univerzitetu. Trebalo bi dovesti odreen broj sposobnih upravnih
i drugih slubenika, koji e pomoi da se javne slube bolje organiziraju.
Trebalo bi angairati sposobne privrednike u veim investicijskim zahvatima
i kad se poduzea nau u tekoama. Nita od toga ne treba nametati. Ovu
saveznu podrku treba organizirati kao tehniku pomo, koju e kosovs~e
institucije traiti kad budu irriale potrebu. Tome odgovara i nain financiranja: na lokalne osobne dohotke, koje osigurava lokalna institucija, dodaje se
savezni dodatak. Taj dodatak treba biti dovoljno velik kako bi stimulirao
istaknute pojedince da se privremeno ili stalno zaposle na Kosovu.
Jednako j~ vana i ob~nuta kuiturna komunikacija, upoznavanje jugoslavenske javnosti s albanskim jezikom i kulturom. Repertoar je irok, od
izviakih logora i radnih akcija do umjetnikih gostovanja. I opet, kad se
ukae potreba, Federacija treba priskoiti u pomo. Zbog privredno-politike
feudalizacije u ovih dvadesetak godina, zemlja se raspala na zatvorene sredine
koje teko meusobno komuniciraju. Stasale su genera~ije koje se meusobno
ne poznaju ak i kad govore isti jezik, a pogotovo kad se ni lingvistiki ne
razumiju. Zbog toga se javlja nasuna potreba da se uklone komunikacijske
barijere izmeu jugoslavenskih naroda, da se oni meusobno upoznaju da se
kulturno proimaju i na taj nain da se uklanjaju sukobi koji nastaju zbog
neznanja i predrasuda.
Na kraju, posebnu panju treba posvetiti albanolokim istraivanjima.
Zar bi bila prevelika ambicija da se npr. orijentiramo na to da Albanoloki
institut u Pritini postane centar za albanoloka istraivanja u Evropi, pa
i u svijetu? Od toga smo jo dosta daleko, * ali u promijenjenim uvjetima ta bi
se daljina mogla brzo savladati. Osnovnu odgovornost za takvu promjenu
i opet nose intelektualni radnici. Samo samosvjestan narod koji poznaje svoju
historiju i ima svoju nauku moe biti tolerantan narod. Neukost i zaostalost
generiraju kompleks inferiornosti, koji se kompenzira etnikim ov.inizmom.
Jugoslavenska integracija ne iskljuuje, nego pretpostavlja otvaranje
prema Albaniji. Jugoslavensko-albanska granica treba da postane barem
toliko otvorena kao to su granice prema Italiji, Austriji i Maarskoj. A u perspektivi i vie.
U ljubljanskom Delu (19. II. 87) ali se knjievni historiar Rexhep Qosja da ne moe stii
ni do Tirane, gdje se u nacionalnoj bibli~teci .~va ~tara. a~~an~ka knji~~vl1:0~t koja. je pre~~t
njegova istraivanja. Knjige (arheoloke, hIstoriJske, lmgvlsncke ltd. srudlJe) I casoplsllz AlbanIje
ne stiu na Kosovo!

188

Politiko

samoopredjeljenje

_ Ve smo utvrdili da u dravi koja je nastala na osnovi samoopredjeljenja

- a takva je avnojska Jugoslavija - otcjepljenje ne dolazi u obzir. Ako je
integritet drave zagarantiran, moe se mnogo mirnije raspravljati o unutranjem ureenju. A to je upravo predmet unutranjeg samoopredjeljenja..
Nadalje, ako je Jugoslavija konfederacija, tj. savez suverenih drava, onda
svaka od tih drava pretendira na neki svoj historijski steen teritorij. U tom e
sluaju drava Srbija inzistirati na Kosovu kao integralnom dijelu drave, jer
je Kosovo osvojeno (ili osloboeno, svejedno) krvlju srpskih vojnika. U tom
sluaju nema rjeenja kosovskog pitanja. to bi se tada desilo, dovoljno
uvjerljivo pokazuju Sjeverna Irska i Baskija. Ali, bila bi ugroena i drava
Bosna i Hercegovina i bilo bi samo pitanje vr~mena kad bi se obnovili
predratni aranmani o podjeli.
Meutim, konfederacija nije avnojsko rjeenje. Jugoslavija je na osnovi
revolucionarnog samoopredjeljenja svojih naroda formirana kao federacija.
A to znai da su lokalni suvereniteti preneseni na federaciju. Ako je integritet
federacije zajamen - a on to nesumnjivo jest - unutranje samoopredjeljenje
implicira referendum zainteresiranih graana, odnosno etnikih grupa. U tom
je sluaju kosovski problem rjeiv, a republika :BiH vrsta kao stijena.
U sklopu unutranjeg samoopredjeljenja mogua su dva rjeenja: autonomija ili republika. U ovom trenutku mogua je samo autonomija jer su
nacionalni ovinisti svojim djelovanjem stvorili situaciju u kojoj nije mogue
provesti referendum. No, kad se jedanput prilike normaliziraju, i republika
moe postati politika opcija. Lieno ovinistikih naboja, pitanje pokrajine ili
republike postaje prije svega pragmatino pitanje decentraliziranog dravnog
ureenja svojstvenog socijalistikoj dravi i onda kad ona nije mnogonacionalna.
U toj buduoj situaciji, kad opet budu imali iza sebe jugoslavensko javno
mnijenje koje su ovinisti antagonizirali, Kosovari - ako to budu eljeli
- mogu postaviti i pitanje ujedinjenja s Albanijom. To naravno nije unutranje
samoopredjeljenje, nego meunarodni problem koji moraju rjeavati dvije
suverene drave, Jugoslavija i Albanija. U konkretnim historijskim uvjetima
Albanci se mogu ujediniti samo onako kako su se ujedinili i drugi jugoslavenski narodi. Put ujedinjenju nije bio stvaranje Velike Hrvatske ili Velike Srbije, *
i sl. - iako su znaajne politike grupe propagirale ba taj put - nego stvaranje
jugoslavenske federacije. I danas milijun Hrvata ivi van Republike Hrvatske,
a dva milijuna Srba izvan Republike Srbije, ali svi oni ive u zajednikoj dravi
Jugoslaviji. Naalost, nije mogue sva pitanja rijeiti na taj nain. Gosposvet,.. Sre~nom XIX. vijeka samo jedna treina Srba ivi u vlastitoj dravi, dok su ostale dvije
trecme podjednako rasporeene na Tursku i Austro-Ugarsku. U isto vrijeme, u banskoj Hrvatskoj
ivo oko 44% Hrvata, a ostali ive u raznim dijelovima AustriJe, Ugarske i Turske (Pleterski 42

51).

'

189

sko polje, koje za Slovence ima jednako historijsko znaenje kao Kosovo polje
za Srbe, trajno ostaje izvan Slovenije i Jugoslavije. * Takoer pirinska i egejska
Makedonija ostaju izvan dohvata Makedonaca. Granice evropskih drava
fiksirane su meunarodnim sporazumima, a za socijalistiku balkansku federaciju ili konfederaciju nema izgleda u dogledno vrijeme.

Subjektivni faktor
Kako e se opisane etiri kategorije problema rjeavati ovisi prvenstveno
o tome koliko se eli da budu rijeene. Drava moe neto uraditi za privredni
razvoj i kulturnu integraciju. Drava takoer moe zaustaviti najtea nasilja
i osigurati odreenu imovinsku i osobnu sigurnost. No, drava ne moe
popraviti zatrovane meunacionalne odnose. A bez toga nema napretka ni
u drugim sferama. ovinizam moe iskorijeniti samo jedan pokret, zasnovan
na nekom etnikom idealu kao to je to bilo bratstvo i jedinstvo za vrijeme
revolucije. Takve pokrete uvijek nose mladi ljudi.
Budui da je rije o subjektivnom faktoru, vjerojatno je najprimjereniji
subjektivni pristup. Pokuao sam sebe zamisliti kao Albanca i studenta
Pritinskog univerziteta i zapitao sam se kako bih postupio. Iskristalizirao se
otprilike ovakav odgovor.
.
Historijske situacije opteretile su albanski narod s dvije teke hipoteke.
Jedna je krvava drenika pobuna u vrijeme kad su okupatori istjerivani iz
zemlje. Druga je studentski bunt, koji je poeo kao politika akcija, a eskalirao
u nacionalni ovinizam. Nema sumnje da je veina onih koji su uestvovali
u pobuni potkraj 1944. ili su je pomagali bila zavedena. Nema sumnje da
ogromna veina studenata koji su uestvovali u demonstracijama 1968.
i 1981. nisu eljeli ovakav razvoj dogaaja. No, oni su se zbili i alb~nskom
narodu nanesena je ljaga. Tu ljagu treba oprati, a za to su u prvom redu
pozvani mladi intelektualci. Zato?
Zato to kao intelektualci mogu razumjeti historijske dogaaje, pa stoga
imaju i odgovornost da ispravljaju greke. Poznato je da privredno i kulturno
zaostajanje stvara kompleks inferiornosti. Tim se kompleksom ond: neodgovorni elementi koriste za razbuktavanje nacionalnog ovinizma. Sovinizam
vodi nepromiljenim akcijama i nacionalnom zatvaranju, to izaziva jo vei
ovinizam. Istodobno ovinizam uzrokuje revanizam na drugoj strani, dva
ovinizma hrane jedan drugi, i meunacionalni se odnosi truju unedogled.
U meuvremenu se iseljavanje nastavlja, a antialbansko raspoloenje u zemlji
raste. Ima li izlaza?
Iz svake situacije ima izlaza. Albanskom narodu treba vratiti samosvijest
* S preneraenjem sam ustanovio da je ostalo i izvan Atlasa svijeta Leksikografskog zavoda.

o vlastitoj vrijednosti. Nacionalni je ovinizam supstitut te samosvijesti, on je

lana svijest. Zbog toga stvaranje nacionalnog identiteta - a to je osnovna
karakteristika etnikih procesa kod Albanaca danas - treba zasnovati na
iskonskim narodnim vrijednostima.
Blizina plemenskog drutva i vaei Kanon Leke Dukagjinija obino se
smatraju velikim negativnim optereenjem kosovskog drutva. U stanovitom
smislu to je tono. Nigdje na svijetu prijelaz iz patrijarhalnog u industrijsko
drutvo nije bio ni brz ni lak ni bezbolan. No, da bi se rijeio problem o kojem
razmiljamo, postoji i neto veoma pozitivno u tom drutvu. To je njegov
.viteki kodeks, a prije svega besa te postulati obraza i zatite ugroenih.
Aktiviranjem tog vitekog kodeksa mogla bi se probuditi zapretana
moralna energija a procesi nacionalne identifikacije usmjeriti pozitivnim
kolosijekom. A ako je ovo rezoniranje ispravno, onda je plan za praktinu
akciju oigledan.
S grupom kolega ja bih osnovao udruenje kojem moemo dati neko
simboliko ime, recimo Kosovska besa. Umjesto da se organizacija sakriva
u ilegali otvoreno formiranje jedne javne organizacije bilo bi ve veliki
napredak u mijenjanju stanja. Ciljevi Bese bili bi ovi: pomo - fizika,
pravna, moralna i druga - svakoj rtvi nacionalnog ovinizma; obrana
nealbanskog stanovitva na tragu tradicije albanskih vojvoda koji su branili
srpske kulturne spomenike; javno igosanje svakoga koji je ocrnio obraz
nekim nedostojnim inom. lanove udruenja obavezivala bi besa da e se
boriti za ciljeve ~druenja. lanom udruenja mogao bi postati svaki Kosovar
ili Kosovac koji bi dao besu.
Udruenju bi naroito bili korisni studenti prava i sociologije. NaI.a. bi se
i neka sredstva da se angairaju i nezaposleni diplomirani studenti. U selima bi
lanovi Bese prije svega vodili rauna o dobrosusjedskim odnosima i pomagali da se izglade sporovi. Na svaku prijavu koja bi stigla u kancelariju
udruenja slala bi se ekipa na teren da prui odgovarajuu pomo. 'Intervenciju ne zahtijevaju samo pojedinana nasilja, nego i maltretiranja koja provodi
dravna birokracija.
Kancelarija Bese pisala bi podneske, podnosila tube, interpelirala
funkcionare, obavjetavala javnost. Oteenim Srbima dolazili bi Albanci
i ispriali se u ime svoje nacije; oteenim Albancima dolazili bi mladi Srbi.
No, najvaniji zadatak Bese bila bi prevencija iracionalnog ponaanja.
Njezini bi lanovi razgovarali s potencijalnim izgrednicima. A posebno bi
valjalo razgovarati s mladim regrutima, koji - ako su zavedeni ovinistikom
mrnjom - mogu uiniti kriminalne delikte. Da li bi takva akcija mogla
uspjeti? Nekad su mladi skoj evci sline akcije provodili kao od ale. Prema
tome, moe se ako se hoe.
Nije ovdje mjesto da se podrobnije razrauju organizacijske mogunosti.
Besa moe suraivati i s drugim organizacijama na terenu, te s omladinskim
organizacijama iz drugih krajeva zemlje. Budui da je osnovni cilj Bese
191

190

iskorijeniti nacionalni ovinizam, ona moe uspjeti jedino kao pokret. A za to

je potrebno masovno lanstvo i odsutnost bilo kakvog dravnog mijeanja. Da
bi uspjela, Besa mora imati legitimaciju autentinog narodnog pokreta,
pokreta mladih Albanaca koji titei ugroene i borbom protiv nepravde tite
dostojanstvo vlastitog naroda.
Kad se jedanput prilike ponu mijenjati i na Kosovo se vrati sigurnost
i spokoj, Besa postaje nepotrebna i ona se moe raspustiti. Sad politike
organizacije mogu poduzeti akcije koje smatraju potrebnim na ravnopravnoj
osnovi. Besa bi morala pripremiti uvjete da politiko samoopredjeljenje
postane mogue.
No, Besa bi mogla obaviti jo jednu znaajnu zadau i presaivanje
institucije skandinavskog ombudsmana na balkansko tlo. Prije rasputanja,
pokrajinskim zakonom (ili ustavom, ako se to ne da izbjei) moe se institucionalizirati javni pravobranilac graana, koji kao dravni predstavnik graana
postupa prema njihovim albama. Ovakva institucionalna inovacija imala bi
izuzetno znaajne posljedice za demokratizaciju javnog ivota u Jugoslaviji.
Sredina iz koje bi takva inovacija potekla afirmirala bi se u oima cjelokupne
jugoslavenske javnosti.

Shtjefen
Konstantin
Gje<;ovi
(1874-1929), knjievnik, uitelj,
arheolog, emograf. Autor djela Kanuni i Leke Dukagjinit.

Zef Mark Lushi, roen u Prizre~u 1885,

istaknuti aktivist KP],

ubijen od policije
u akovici decembra
1920. lan KP] od
njenog osnivanja.

192

Kosovska Mitrovica: spomenik rudarskoj eti koja je

30. jula 1941. digla u zrak
iaru u Trepi.

Boro Vukmirovi (1912-1943), narodni heroj, sekretar

OK KP] za Kosrnet, uhvaen na zadatku istrijeljan.

Ramiz Sadiku (t1943), organizacioni sekretar KP] za

Kosrnet. Kad je uhvaen Vukmirovi, traio je da bude
strijeljan zajedno s njime.
Partizanski bataljon Bajram Curri, formiran 1943.

Spomenik Bori i Ramizu u Landovici kod Prizrena.

Emin Duraku (1917-1942), narodni heroj, organizator NOP-a

na Kosovu. Organizirao prvi narodno-oslobodilaki odbor. Poginuo od rana zadobivenih u borbi
s faistima u Prizrenu.
Formiranje Prve makedonsko-kosovske brigade u selu Slivovu, 11. XI. 1943. Govori Svetozar
Tempo.

Vukmanovi

Partizanski odred Emin Duraku, 1943.

Objeeni pripadnici NOP-a u

Pei,

Tefik Cana i Ukshin Miftarei.

Miladin Popovi (1910-1945) s grupom albanskih partizana. Organizator revolucionarnog pokreta na Kosovu, instruktor CK KPJ u Albaniji.
Dio boraca Prve brigade u

Pei,

odmah po

osloboenju,

novembra 1941.

Jedinica etvrte (Sedme) albanske udarne brigade uestvuje u defileu u tek osloboenom
Zagrebu. Brigada se razvila iz Kievsko-debarskog partizanskog odreda formiranog u augustu
1943.

Paja Jovanovi: Seoba Srba.

Arsenije III Crnojevi (Bajice, Crna Gora, 1633-Be 1706), peki patrijarh. Rad nepoznatog
majstora iz XVII. stoljea.

Arsenije IV Jovanovi akabenta (Pe 1698-Sremski Karlovci 1748), peki patrijarh. Rad
nepoznatog majstora oko 1740.

 .. ~

"
,~~~..

:"

. . . t!f~/~?~

;..z.-.-

..

~~~:~#~~,.
,

Balii,

Marko Miljanov (1833-1901), kuki vojvoda iz bratsrva Drekalovia.

freska iz manastira

Moraa.

...

Skenderbegov grb.

ljem i ma Skenderbega, uvaju se u muzeju u Beu.

Povratak Skenderbega u Kruju. Gravura

-~

Gjergj Kastrioti Skenderbeu - Jure Kastrioti Skenderbeg (1405-1468). Sredinom xv. st.
oslobodio skoro cijelu Albaniju od Osmanlija. (Rad talijanskog slikara iz poetka XVI. st.)

njemakog

umjetnika Josta Amona.

"i"'\u lf'1.,....,~.,.

1\ tO

\r-.

t:.. ...... _ U-......

fl> ( n..""' .... 'r-..",-.n .J.,;lT._~....... "".-.. \:.-__ ........

"

Manastir
Deanski,

Boj Kastriotia s Mustapom: Na svom arcu potegao Jure sablju posjeklicu, a pred njim se
ustrmio bijesan dogo jo bijesnijeg barjaktara, da ga u as prekrije (iz pjesmarice Razgovor
ugodni naroda slovinskoga, Andrije Kaia-Mioia, XVIII. st.).

Deani

.. ~

tl _ . _ . : , j~_

.... _

; .. <. ........

.:

" 1..... , ....,... ~""'H'"

.u .....-...... ,;. t,.., . ; ..

h. _ ' . __ ,. , .... _,~ ,." .....

'l"""

(grafika iz 1745). Manastir je 1326-1335. gradio Stefan Uro III nazvan

koji je u manastirskoj crkvi i sahranjen.

16. Jugoslavija - federacija

balkanskih naroda

Razumijevanje historije

Peka patrijarija poetkom ovog stoljea.

Kosovo je tragina epizoda nae poslijerevolucionarne historije.

No, to traumatino iskustvo nauilo nas je poneto i o nama samima. Vano je
da se ta lekcija dobro upamti.
Situacija je na prvi pogled paradoksalna. Nacionalno pitanje rijeeno je
u Jugoslaviji na neusporedivo vioj civilizacijskoj razini nego kod naih
susjeda. Na to smo s pravom bili i ostajemo ponosni. I onda doivljavamo
kosovsku erupciju! Objanjenje da se radilo o neprijateljskoj zavjeri neozbiljno je - da upotrijebim najblau kvalifikaciju. Nije sporno da je bilo
indoktrinacije, da je nedoraslo politiko vodstvo Pokrajine plutalo na nacionalistikim strujanjima i da su ilegalne grupe proizvele neke efekte. Ali,
pravo je pitanje: zato je to bilo mogue?
Kako se ponaaju nai susjedi? U Grkoj makedonska manjina nema
nil-cionalnih prava u jugoslavenskom smislu rijei. Makedonci nemaju svojih
prosvjetnih ustanova, politika je autonomija nezamisliva, a makedonski jezik
proglaen je nepostojeim. Ilo se ak dotle da se diplome Skopskog univerziteta nisu priznavale. Ni grki partizani nisu se drugaije ponaali (Pleterski,
482).
Jednaka sudbina zadesila je Makedonce i u socijalistikoj Bugarskoj.
U Bugarskoj, osim Makedonaca, ivi i kompaktna turska manjina; Turci ine
oko desetinu stanovnitva, ali su proglaeni iskonskim Bugarima. Da o tome
ne bude nikakve sumnje, Turci su natjerani da pobugare svoja prezimena.
U Rumunjskoj ivi vie od dva milijuna Maara, koji su podvrgnuti permanentnoj diskriminaciji, tako da su politiki odnosi izmeu Rumunjske i Maarske zamrznuti. Jugoslavenski Maari nemaju nikakvih problema te vrste.
Oni su tovie bili domaini svojim zemljacima kad su oni g. 1956. masovno
bjeali iz svoje drave pred sovjetskom okupacijom. Turci su svojevremeno
izvrili genocid nad Jermenima (Armencima) tako da im se oni i dan-danas
osveuju ubijajui turske diplomate irom svijeta. Nedavno je na turski
prevedena Encyclopaedia Britanniea, a turski je izdava dospio u zatvor jer
u knjizi pie da je jermenska (armenska) drava postojala u jedanaestom
stoljeu u Junoj Anadoliji. U Turskoj ivi i jedan od najnesretnijih naroda
u naoj blizini, Kurdi, koji se neprestano bore orujem u ruci i koji su
13

Kosovsko pitanje

193

podijeljeni meu pet tuih i neprijateljskih drava bez ikakva izgleda da se

ujedine i formiraju vlastitu dravu. U Italiji ivi kompaktna manjina od oko
200.000 Albanaca. Oni imaju svoja kulturna udruenja, ali ih zakonodavac ne
priznaje kao nacionalnu manjinu.
A to da se kae o Albaniji, gdje ivi oko 120.000 do 150.000 Jugoslavena,
preteno Makedonaca (oko 100.000)? (Lopuina, 125) Oni se ne smiju
okupljati u' grupe vee od petero; ne mogu kontaktirati sa svojom ambasadom; ne mogu posjeivati rodbinu i prijatelje u Jugoslaviji; mijenjaju im se
imena po posebnom dekretu koji kae da dravljani koji imaju neprikladno
ime sa politikog, ideolokog i moralnog stanovita i poniavajua prezimena,
moraju ih zameniti; drugim dekretom mijenjaju se slavenski nazivi naselja
u albanske; Makedonci, Crnogorci, Srbi i Torbei (muslimani iz Crne Gore)
prisilno se asimiliraju.
U ovakvom okruenju jugoslavenska autonomija Kosova, s Albancem ~oji
je predsjednik jugoslavenske federacije, upravo zato to je Albanac - djeluje
pomalo nestvarno. Otkud onda studentski bunt?
Paradoksalne situacije nameu paradoksalne odgovore. Kosovski je revolt
izraz snage, a ne slabosti Jugoslavije, izraz je izuzetnih dostignua, a ne
historijskog zaostajanja. Jugoslavenska revolucija podigla je razinu aspiracija
jugoslavenskih graana, meu njima i Albanaca, neobino visoko. Standard
za usporeenje nisu balkanske performance naih susjeda, pa ak ni evropski
standardi nisu mjerodavni. Standarde je autonomno postavila jugoslavenska
revolucija. A ti standardi nisu bili zadovoljeni. Nastao je vei raskorak izmeu
proklamiranih ciljeva i ostvarenja. Drava je zakazala, njezina balkanska
komponenta nije bila prevladana. Konzervativna kontrola, nametnuta poet
kom 70-ih, izazvala je opi debakl. Kosovo je samo jedna epizoda jugoslavenske krize.
Ako dobro razumijem narodne sentimente, Kosovari - za razliku od
albanskih ovinista - ne protestiraju zato to se ele otcijepiti nego upravo
zato to ele ivjeti u Jugoslaviji. Ali, to ele kao ravnopravan narod u vlastitoj
dravi, a ne kao nacionalna manjina u tuoj dravi iskljuivih Junih Slavena.
Budui da je u Jugoslaviji simbol nacionalne ravnopravnosti republika, oni
trae republiku. ak i albanska emigracija, npr. u Zenevi, u javnim demonstracijama trai republiku, a ne otcjepljenje. Postoje naravno i ekstremisti koji
su separatistiki orijentirani. Ali, takvih ima i meu jugoslavenskim Slavenima.*
.. U naknadnom umetku revidiranog teksta odrednice Albanci drugog izdanja E.ncik~ope
dije Jugoslavije nalazi se ova ocjena kosovskog bunta:. One [snaFie . albanskog ~aC1~n~~lzma
i iredentizma] su se snanije oglasile ve 1968, a zanm su organlZlran0!ll naclOnahsnc~om
indoktrinacijom, naroito izvjesnih slojeva inteligencije, stu~entske i sr~dnJo~k?!ske omladine,
pripremile i organizirale u ma~ i,aprilu 19?1. ~.ontr<l:revoluclOnarne naclOnahsncke de~onstr~
cije. Cilj tih demonstracija bIO le da se IzvrsI, nasilna ,Promena .~tav,!og poretka I razbIle
teritorijalni integritet zemlje, tj. da,se.~i~av razvoJ K?so~~ ~)~.go.slavIJe nasl!no okrene u potpuno
suprotnom istorijskom smeru (raslstlc~1 zahtev za etnlcki clsnm alba.nski~ Kosovom, o?n. za
okupljanjem svih Albanaca i proglaenjem Kosova 'Albanskom repubhkom , te u tom smislu za

194

Da bih sebi objasnio to se na Kosovu desilo, morao sam do neke mjere

prostu dirati balkansku historiju - koju, kao i razne druge' historije, nai
historiari jo se uvijek nisu potrudili napisati. Iznenadilo me otkrie koliko
veliku ulogu igraju sluajnosti u historiji. Pod sluajnostima mislim na svjesnu
ljudsku akciju. Da Srbi kojim sluajem u odreenom kritikom trenutku nisu
imali efikasnije politiare i vojskovoe od bugarskih, Makedonci danas ne bi
bili nacija. Zvui grubo, ali je istinito.
'
Naime, da su za vrijeme balkanskih ratova Bugari okupirali Makedoniju
- kako je za njezin vei dio uostalom bilo dogovoreno - vardarska Makedonija dijelila bi danas sudbinu pirinske Makedonije, a to znai da se makedonska nacija ne bi uspjela oformiti. * Bilo bi vjerojatno makedonskih revolucionara koji bi punili bugarske tamnice, ali to nije dovoljno da se formira nacija.
Da Austrijanci nisu dovoljno jako inzistirali na svojoj zoni utjecaja poslije
balkanskih ratova i da se ameriki predsjednik Wilson nije tako tvrdoglavo
drao svojih naela o etnikom samoodreenju, Albanija bi vjerojatno ostala
podijeljena. U tom sluaju jedina albanska drava nalazila bi se danas unutar
Jugoslavije. Nadalje, osloboenje Makedonije i Kosova od Turaka ubalkanskom ratu nije bilo uinjeno s namjerom da se obrazuje makedonska drava
i kosovska autonomija. Zbog toga bi se moglo govoriti i o osvajanju Makedonije i Kosova od strane Srbije (i Crne Gore). Meutim, jugoslavenska revolucija sa svojim programom nacionalne emancipacije dala je ratovima srpskih
vojnika historijski oslobodilako znaenje. I u tom smislu 1912. Srbi su zaista
oslobodili Makedoniju i Kosovo. * * A historija je zatim realizirala program
srpskih socijalista. I na kraju, da nije bilo Staljinova mijeanja, najvjerojatnije
bi se ostvarila federacija izmeu Jugoslavije, Albanije i Bugarske, to je bio
davni san balkanskih socijalista. Ali, kako je poslije pokazao razvoj, jugoslavenska drava oigledno nije bila zrela za takvu federaciju. I da je ta federacija
postignuta, ona bi se posve sigurno krajem 60-ih raspala na sastavne dijelove,
uz traumatine posljedice.
Navodim sve ovo da bih ilustrirao kako se razumijevanje historije i svjesna
proterivanjem Srba i Crnogoraca s Kosova - kao preduslovom za nasilnu promenu granica
i pripajanja Kosova NSR Albaniji (kurziv moj). Zabrinjava frazeologija neprimjerena jednoj
enciklopediji. Navedeni cilj nije niim dokumentiran. Zahtjev za etniki istim Kosovom
nisam mogao pronai ni u parolama demonstranata ni u pristupanim dokumentima ni u privatnim razgovorima. Oigledno je da je eskalirala nacionalna netrpeljivost, i to obostrana. Ali ta
pojava ima sasvim drugaiju genezu. Ukoliko je analiza kosovskih dogaaja u ovoj knjizi imalo
tana, ova enciklopedijska ocjena upravo je neprijatno pogrena. Jugoslavenski leksikografski
zavod dobro bi uradio da razmotri mogunost da se odrednica Albanci jo jednom revidira.
.. Neposredno pred rat u Jugoslaviji je ivjelo oko milion Makedonaca, u Grkoj oko
250.000, a u Bugarskoj oko 200.000 (Pleterski, 211). Neidentificirani broj Makedonaca ivio je
u Albaniji.
,
** Nedavno na Predsjednitvu Savezne konferencije SSRNJ nije proao prijedlog da se
obiljei 75. godinjica Prvog balkanskog rata. Koliko mi je poznato, protesti su doli iz
Makedonije. Odluka Predsjednitva moda je politiki mudra, ali za zemlju predstavlja kulturnu
sramotu. Zajednika budunost zahtijeva uvaavanje zajednike prolosti. Trebalo je obiljeiti
Prvi balkanski rat, a isto tako i ustanak Kosovara protiv Turaka te iste 1912. godine.
13'

195

akcija ne mogu precijeniti. I kako je ispravna oCJena

samo u dugoronoj perspektivi.

1 dogaaja

podravaju i bugarski revolucionarni demokrati. Ljuben Karavelov istie da se

junoslavensko pitanje ne moe rijeiti stvaranjem Velike Bugarske ili Velike
Srbije, nego stvaranjem junoslavenske federacije koja bi se ukljuila u balkansku konfederaciju.
Prva politika stranka koja se izriito opredjeljuje za formiranje balkanske
federacije bili su srpski socijaldemokrati i to od samog osnivanja svoje
stranke. Oni na izboru 1903. proklamiraju autonomiju Kosova i Makedonije
u sklopu balkanske federacije; to gledite zastupaju u Narodnoj skuptini
narednih godina i potvruju ga na Kongresu socijalista u Stuttgartu 1907.
Lapevi objanjava razloge:

i akcije

mogua

Balkanska federacija
Ako nas kosovski dogaaji iemu trebaju pouiti, onda je to saznanje da
Jugoslavija nije vie naprosto drava Junih Slavena, nego da je postala
federacija balkanskih naroda. To ne implicira nikakve pretenzije na ukljuiva
nje drugih balkanskih drava; moda e jedanput i do toga doi, a moda
i nee: za nau je dananju situaciju to irelevantno. Razmiljajui, romantiar
ski, o balkanskoj federaciji koja e okupiti sve balkanske narode, jugoslavenski su socijalisti propustili uoiti da se ta federacija ve stvara.
Ideja balkanske federacije ili konfederacije obino se povezuje sa socijalistikim pokretom. No to je pogrena predstava. Ta ideja ima rtmogo duu
istoriju (v. E.].). Prvi put je misao o balkanskoj federaciji iznio ruski ministar
vanjskih poslova knez Adam Czartoryski jo 1804. On je elio da, ako se
raspadne otomanska imperija, balkanske drave povee u savez pod ruskim
utjecajem. U maglovitom i romantino obojenom obliku ideja o zajednitvu
svih Junih Slavena nalazi se u programu hrvatskih iliraca. Na drugom je
stanovitu sredinom prolog stoljea federaciju temeljio hrvatski ekonomist
Imbro Tkalac, koji je razmiljao' o irokom dravnom podruju koje bi osim
zemalja Junih Slavena okupilo jo Grku, Rumunjsku, Maarsku i Poljsku.
Misao o balkansko-podunavskoj federaciji u kojoj bi se nalo osam naroda
zastupao je g. 1868. kao svoj maksimalni program i Ante Starevi. Prvi
razraeni projekt balkanske {kon)federacije dao je u knjizi izdanoj 1862.
Mihajlo Polit Desani, srpski politiar iz Vojvodine. On je u konfederaciji
vidio rjeenje istonog pitanja, a Carigrad bi bio savezni glavni grad. Politova
je studija utjecala na Svetozara Miletia, koji dolazi do slinih zakljuaka
u knjizi izdanoj 1877. Sada se tek javljaju prvi socijalisti, Svetozar Markovi
i Vasa Pelagi, koji federaciju razmatraju sa socijalistikog stanovita. Markovi vidi jedinu mogunost ujedinjenja srpskog naroda u sklopu balkanske
federacije, a Srbiji dodjeljuje ulogu revolucionarnog pokretaa osloboenja
i ujedinjenja ne samo srpskog nego i ostalih balkanskih naroda (Lapevi,
67-69). U svojoj posljednjoj raspravi Socijalizam ili drutveno pitanje (IDld,
1874) Markovi iznosi iznenaujue moderno stanovite - koje jo nije
dostignuto u jugoslavenskoj praksi, a dobrim dijelom ni u politikoj teoriji
- prema kojem se federacija ne zasniva na naelu narodnosti, nego na osobnoj
slobodi ljudi, ime se ujedno garantira svaija narodnost. U spomenici izdanoj
u Bukuretu 1884. posveenoj svim balkanskim narodima, meu kojima su
eksplicitno navedeni i Albanci, Srbin Vasa Pelagi i Slovenac Miroslav Hubner
zalau se za balkansko-karpatsku federaciju od 16 naroda. Ideju federacije

1. to je ujedinjenje balkanskih naroda u jednu federaciju (ili i u konfederaciju) jedini uslov otklanjanja meusobnog istrebljivanja na Balkanu, 2.
to je ta unija jedino jamstvo da svi balkanski narodi ne budu porobljeni
od strane velikih zavojevakih sila, 3. to tek to ujedinjenje prua mogu
nost za svestrani razvitak balkanskih naroda i 4. to i etniki sastav
Makedonije i Stare Srbije (tj. Kosova) i njihov geografski i ekonomski
poloaj neminovno zahtevaju da ove pokrajine obrazuju samostalnu
oblast u balkanskoj konfederaciji (ili federaciji) (s. 8).
O Boiu 1909. srpska socijaldemokratska partija saziva konferenciju
balkanskih partija (Srbije, Bugarske, Rumunjske, Turske, Grke, Armenije,
Bosne, Hrvatske i Slovenije) koja prihvaa srpsko stanovite o demokratskoj
samoupravi, uklanjanju granica i punoj ravnopravnosti svih naroda. Od tada
su, zakljuuje Lapevi, sve socijaldemokratske partije, koje su u konferenciji i u izgradnji ovoga gledita uzele udela, ivo propovedale reenje Balkanskog pitanja obrazovanjem zajednice u obliku Federacije Balkanskih Republika (ss. 169-70).
Za balkansku federaciju zalagao se i Fan Noli, predsjednik jedine demokratske vlade Albanije iz 1924.
Ideju o balkanskoj federaciji preuzela je i Kominterna, ali se njome
koristila u reakcionarne svrhe, tj. za razbijanje Jugoslavije. Te sam dogaaje
ve opisao.
U svom izvornom obliku ideja o balkanskoj federaciji javila se prirodno za
vrijeme narodnooslobodilake borbe. Jo oktobra 1943, mjesec dana uoi
AVNOJ-a, u Jajcu je na sjednici politbiroa bilo govora o balkanskoj federaciji.
U tom kontekstu karakteristian je telegram Vrhovnog taba NOVJ od
januara 1944. u kojem se kae:
Po naem miljenju, nai drugovi u Albaniji trebaju raditi na im tenjem
povezivanju njihove oslobodilake borbe s naom. Treba popularizirati
odluke AVNOJ-a i federativno ureenje naroda Jugoslavije, dalje mogu
nosti pristupanja ostalih balkanskih naroda ovoj federaciji, stvaranje jedne

196

197

.~

'i;:~:

.~~

.~

prije svega kao ravnopravne graane, bez obzira na nacionalnu pripadnost, tj.
kao Jugoslavene.
Ako se paljivije analiziraju svi dananji sukobi oko Kosova, uoit e se da
je njihov uzrok u razliitom odgovoru na jedno jedino pitanje: jesu li Albanci
nai .ili tui. Prilikom osnivanja, Jugoslavija je bila koncipirana kao
drava Junih Slavena. Svi su ostali bili nacionalne manjine, to znai tui.
To se shvaanje odralo do danas, iako toga mnogi dobronamjerni ljudi nisu
ni svjesni. Jo izvjestan broj godina nakon osloboenja statistiari su u popisima zbrajali Slavene i neslavene. To odavno vie ne rade. A i inae je
slavensko shvaanje dobrim dijelom naeto, to se najjasnije opaa
u koncepciji autonomije kao konstitutivnog dijela federacije. Naeto, ali ne
i pr.evladano.

jake i velike balkanske drave ravnopravnih naroda, koja bi bila snaan

faktor u Evropi i pruila velike mogunosti za svestrani razvitak svakog
naroda posebice u toj federaciji, a u isto vreme, kao celina, predstavljala bi
veliku silu (Miljkovi, 5).
Nakon osloboenja od te federacije nije bilo nita. Velike su je sile

sprijeile, a balkanski narodi bili su historijski nedozreli da je formiraju. Ipak;

ostvarena je jedna - prva balkanska federacija, avnojska Jugoslavija. Time se
vraamo naem osnovnom problemu.
"
Jugoslavija je federacija, jedina na Balkanu. Iako je prije sedam de"cenija
stvorena kao unitaristika drava, ve onda su postavljani snani zahtjevi za
federalizacijom. Jo prije ujedinjenja lan Jugoslavenskog odbora Frano
Supilo (koji je i evropskoj politici uspio nametnuti jugoslavensku koncepciju)
inzistirao je na federaciji koja bi osim centralne vlade i skuptine imala i pet
autonomnih sabora i vlada za Srbiju, Hrvatsku, Sloveniju, Bosnu i Crnu Goru.
U pitanje Makedonije - pie H. Sirotkovi - Supilo se oito nije usudio dirati
zbog prevelike osjerljivosti svih srpskih politikih krugova prema angairanju
drugih Jugoslavena oko makedonskog pitanja; a takoer s razloga to ni on
osobno nije bio na istu s makedonskom nacionalnom individualnou
(96-97). Poslije ujedinjenja za fede!aciju se zalae Stjepan Radi, koji predlae
dravne autonomne vlade za Srbiju, Hrvatsku, Sloveniju i Crnu Goru,
a pokrajinske autonomne vlade za Bosnu i Hercegovinu, Dalmaciju i Vojvodinu. Ni Radi ne spominje Makedoniju o kojoj se tada u zapadnom dijelu
novostvorene drave znalo jednako malo kao donedavno o Kosovu.

Ne ugroava se naravno formalna graanska ravnopravnost. Ona se

razumije sama po sebi. Rije je o etnikoj ravnopravnosti. Ako Albanci nisu
nai, onda ne mogu imati republiku, onda moraju dati prioritet jeziku
naeg naroda koji je suvereni na teritoriju gdje ive i openito, oni su
doljaci koji uivaju gostoprimstvo u tuoj dravi. Ako su nai, onda sve to
otpada. Onda Albanci ulaze u historiju Jugoslavije, u jugoslavensku knjievnost, u Enciklopediju Jugoslavije, * albanski jezik ima isti tretman kao i slavenski jezici; postaju svoji na svome u cijeloj Jugoslaviji: domaini, a ne gosti.
A jugoslavenska drava preuzima brigu o albanskim, jednako kao i o drugim
svojim manjinama u stranim dravama.
Budui da je sporni odgovor vrijednosni sud, nije mogu nauni dokaz
u prilog istinitosti jedne ili druge alternative. Svatko ima pravo na svoje
miljenje o tome to je poeljno. No, iako nije mogu nauni dokaz o poeljnosti, mogua je nauna interpretacija historije i izvoenje konzekvenci.

U poznatom Pismu za Srbiju iz 1936. Josip Broz predviao je sedam

federalnih jedinica, koje su ukljuivale Makedoniju i Vojvodinu, ali ne
i Kosovo. Za Albance se, kao i za Maare, traila zatita narodnih manjina
(Foli, 6). Prilikom stvaranja Jugoslavije govorilo se samo otroimenom
narodu ili o tri plemena, ali to nije smetalo federalistima da predvide vie
federalnih jedinica. Jedino su komunisti pokazali dovoljno osjetljivosti
i poklonili dovoljno panje formiranju drugih nacija. Oni su dodali jo dva
naroda, Crnogorce i Makedonce, koji su dravnim aktom priznati u Jajcu
1943. Poetkom 60-tih otkriveni su i Muslimani, koji su se dotad u popisima
stanovnitva iskazivali kao tri etnike grupe: Hrvati-muslimani, Srbi-muslimani i neopredijeljeni-muslimani. Danas raspravljamo o Albancima i Jugoslavenima, pri emu njihovo tretiranje kao naroda ili nacionalne manjine ne
odreuje nuno i dravnu organizaciju na teritoriju gdje oni ive. Meutim,
dva momenta ne treba previdjeti. Prvo, federativna Jugoslavija - ostvarenje
Cvijieve United States of Jugoslavia - nije samo drava Junih Slavena.
U Jugoslaviji danas ivi vie od 11 posto balkanskih neslavena i u tom je
smislu ona u sustini balkanska federacija. I drugo, kako je to jo davno jasno
uvidio srpski socijalist Svetozar Markovi, mi te ne slavene moramo tretirati

Ako Albanci nisu nai, onda e se okrenuti svojima. Onda postaje

aktualno otcjepljenje. Onda nema rjeenja kosovskog pitanja. Nacionalni e
ovinizam eskalirati i idua je faza otvoreni terorizam, kaaci u modernom
izdanju crvenih brigada. Gledite da su Albanci tui svjesno propagiraju
jedino reakcionarni elementi unutar i izvan Jugoslavije, Reprezentativno
jugoslavensko gledite sasvim je drugaije. O tome svjedoe istaknute linosti
nae kulture; fra Andrija, vladika Rade (Njego) i vojvoda Marko koji e
albanske narodne heroje bez kolebanja ukljuiti u vitezove naega naroda.
O tome svjedoi i jugoslavenski socijalistiki pokret u cjelokupnoj svojoj
historiji od Svetozara i Tucovia pa do narodne revolucije. A ako Albanci jesu
nai, onda Jugoslavija nije samo drava Junih Slavena nego poetni oblik
balkanske federacije. Poetni zato to federacija ostaje otvorenom.
Kad mi Jugoslaveni razmiljamo o balkanskoj federaciji, onda prvenstveno mislimo na Bugare. Argumenti su standardni: slavenski narod, slian
U sadanje izdanje

EJ su zaista ve i uli.
199

198

.;:.:"

jezik, bliska kultura. To je bilo i moje stanovite. No, ini se da je historija

predvidjela drugi scenarij. ini se da je prvi kandidat za federaciju Albanija.
Ima li Jugoslavija interesa da primi Albaniju u svoju federaciju? Tehniki
gledano, nema. Poeljnije bi bile federacije s Maarskom ili Austrijom, koje bi
kao miraz unijele kapital, znanje i industrijske navike. No, historija se ne
ravna prema ekonomskim obraunima. Ako nai" Albanci izraze elju za
ujedinjenjem, onda to postaje interes Jugoslavije. Razmatrajui ovu mogu
nost, * ja je ne propagiram i ne opredjeljujem se. Takoer ne znam hoe li nai
Albanci takvu elju izraziti kad to situacija bude realno omoguavala. Mogu
je i vicarski odn. ciparski razvitak jugoslavenske federacije. No, kad raspravljamo o moguim pristupima, onda treba izvesti i sve konzekvence.
Pitanje hoe li kosovsk~ Albanci poi putem vojvoanskih Srba ili istarskih
Hrvata ili putem vicarskih Nijemaca, Talijana i Francuza - moemo ostaviti
budunosti da ga rijei. To pitanje oigledno nije sad aktualno. Ali, neto
drugo izuzetno je aktualno ba sada. Rije je o odnosima izmeu jugoslavenske i albanske drave. Jugoslavenski dravni interes zahtijeva nezavisnu
i nesvrstanu Albaniju. Strane vojne baze na tlu Albanije ili bilo kakvo
potinjavanje Albanije stranim interesima direktna su prijetnja Jugoslaviji.
S druge strane, ve i povrno znanje o balkanskoj historiji pokazuje da je
Albanija zaostala u ekonomskom i politikom razvoju te je danas najzaostalija
zemlja Evrope upravo zbog svoje izoliranosti. Meunarodna izolacija koju je
nametnuo reim Envera Hoxhe posljednjih decenija ponovno je zakoila
razvoj Albanije. Vitalni interesi te zemlje zahtijevaju meunarodno otvaranje
i oslonac na balkanske susjede. A ako se na nekog na Balkanu Albanija moe
osloniti, to je Jugoslqvija. Kosovari u tom pogledu mogu posluiti kao most
razumijevanja i garancija korektnosti odnosa. Do sada reim u Tirani nije
pokazivao mnogo elje za suradnjom. Meutim, reimi dolaze i prolaze,
a egzistencijski interesi naroda ostaju i na kraju odnose prevagu. Nije sluajno
to je zajednika narodnooslobodilaka borba izbrisala granice izmeu Jugoslavije i Albanije. Nee biti sluajno kad se to opet dogodi.
A ako vitalni interesi jedne i druge zemlje upuuju Jugoslaviju i Albaniju
jednu na drugu, onda inteligentna politika u slubi naeg nacionalnog interesa
treba iskoristiti ovu historijsku uvjetovanost. To znai da treba nai naina da
se jugoslavensko-albanska granica to prije otvori turistiki, kulturno i ekonomski, da se omogui masovno kolovanje mladih Albanaca u Jugoslaviji; da
se Kosovarima; kao i svim Jugoslavenima, omogui da kao i nekada bez viza
prelaze jugoslavensko-albansku granicu te da Jugoslavija ishodi za Makedonce, Srbe i Crnogorce u Albaniji barem priblino jednaka manjinska prava
kakva uivaju Albanci u Jugoslaviji.
* Za ovu mogunost u Jugoslaviji dosad nije bilo nekog interesa. No, Enver Hoxha shvatio
ju je kao najdirekmiju opasnost. U svojoj knjizi Titoisti on pie: Tito sa drugovima gaji davnanji
san da se preko Kosova utie na liberalne snage u Albaniji i na taj nain omogui povezivanje
Albanije sa Kosovom u okviru Jugoslavije (cit. prema Hoxha, 195).

200

Mogli bismo zakljuiti. Kosovsko se pitanje ne svodi na uvoenje reda

i mira u jednoj pokrajini. Ono pokree mnogo dublja pitanja, teorijske
i pr~ktinopolitike naravi, od kojih su neka egzistencijski vana za zemlju.
Ako je Jugoslavija demokratska drava svih svojih graana, koji meu
. svoja osnovna prava ubrajaju i pravo na nacionalno samoopredjeljenje, onda
nema razlika izmeu manjina i naroda, pa prema tome ni izmeu Albanaca
- ili Maara ili Talijana ili Turaka itd - i Slavena. Jugoslavija je jednako
slavenska kao to je i ilirska. Albanski narodni preporod jednako je znaajan
kao i npr. ilirski, tj. hrvatski preporod. Milo Obili i Jure Kastrioti Skender-beg jednako su legendarne linosti i jednako pripadaju historijskoj batini
cijele Jugoslavije. Kad jedanput bude izgraen nacionalni panteon u Novom
Beogradu, svi nacionalni heroji nai e u njemu svoje mjesto, a u njemu i oko
njega ut e se svi jezici Jugoslavije. Razlika izmeu Albanaca i recimo,
Talijana i Turaka iskljuivo je kvantitativna. I u odnosu prema matinim
zemljama i u odnosu prema Jugoslaviji, Talijani i Turci male su grupe. Romi
su takoer mala grupa, iako nemaju ni matinu dravu. * Sve te mnogobrojne
male etnike grupe trebaju imati, a u Jugoslaviji zaista i imaju, kulturnu
autonomiju. Albanci su u odnosu prema obje drave - ne bih elio da se
zaletim pa da kategoriki tvrdim koja je od njih matina - velika grupa, i to
zahtijeva politiku autonomiju.

* Nije sluajno da je Svjetski kongres Roma o normiranju njihova jezika odra!"! lani upravo
u Jugoslaviji (Sarajevo).

201

PRILOG I.

1. Razgovor u Filozofskom drutvu

.
Srbije o Kosovu

(Beograd, 22. IV. 1987) *

Drago mi je to sam dobio otvorena, provokativna pitanja tako da
mogu na njih sasvim nedvosmisleno odgovoriti.
Prije svega jedna napomena na uvodno Miunovievo izlaganje koje
obrazlae i odgovore na kasnija pitanja. Na AVNOJ-u se ne odluuje o ulazu
u Jugoslaviju. Od poetka NOB-a bilo je aksiomatski da se ne priznaje podjela
Jugoslavije, to je tekovina od koje se polazi. Na AVNOJ-u se odluuje
o unutranjem ureenju Jugoslavije na federativnom principu. A tko e tu
s kim da se udrui - to je pitanje koje e se poslije rata rijeiti. Ta distinkcija
mora biti potpuno jasna.
Da se odmah ovdje nadoveem i na distinkciju samoopredjeljenje do
otcjepljenja. Tu me Miunovi nije dobro razumio. Ja ne da se zalaem za tu
tezu, ja je kritiziram kao neozbiljnu. Nijedna zemlja, ukljuujui i Finsku, nije
dobila pravo na otcjepljenje zbog neke velikodunosti matine zemlje,
odnosno one zemlje koja ju je okupirala. Boljevici nisu Finsku re okupirali
samo zato jer to nisu mogli. Nisu ak ni 1940. godine bili u stanju da
s Finskom iziu nakraj, a kamoli II ono vrijeme kad je cijela Rusija bila
u rasulu. Istu stvar pokazuju i kavkaske republike. Na Kavkazu je dolo do
formalnog proklamiranja nacionalnih republika koje su trajale dvije-tri
godine. I onog momenta kad su Trocki i Staljin uspjeli da Crvenu armiju
osposobe za okupaciju, ona je otila na Kavkaz i okupirala ga usprkos svim
Lenjinovim parolama o samoopredjeljenju. Tako da nikada u realnoj historiji
- raunam zadnjih dvjesto godina - to toboe marksistiko pravo nije bilo
realizirano, a ono to se ne realizira i ne moe se realizirati - to nije ozbiljna
stvar. Prema tome, po meni, otcjepljenje Kosova uope ne dolazi u obzir, i ba
zato mi danas moemo raspravljati o rjeenju kosovskog pitanja. Jer, onog
momenta kad mi stanemo na stanovite da oni mogu da se otcijepe, onda je
naravno veoma problematino priznavanje statusa republike. Ali, ako smo
i mi i oni potpuno svjesni da o otcjepljenju nema govora, jer ova je drava
formirana 1918. i takva je kakva je, onda mi moemo raspravljati o unutra* Transkript izlaganja pripremila je Zdenka
1987.

Ain.

Objavljeno u

asopisu

Theoria, 1-21

205

njoj reorganizaciji drave. Onda je to jedan legitiman zahtjev koji se ne mora

prihvatiti, ali o kojem se moe raspravljati:
Pitanje zapoljavanja Albanaca - gdje Albanci ne samo da se zapoljavaju
nego diskriminiraju druge - pokazuje da nacionalno pitanje kod nas, odnosno
tretman nacionalnih manjina, ne samo da nije na nivou naih susjeda nego je
i premailo svaki nivo. To je prelo u diskriminaciju i nema nikakvog smisla to
povezivati s meunarodnim pravom, jer je to naa unutranja glupost.
Dragoljub Miunovi: Upravo sada kae da su Albanci manjina i da je
ba lepo to mi izlazimo u susret manjinama, a malopre si govorio kako se
uopte moe govoriti da su oni manjina kada 40% te nacije ivi ovde, te. da se
ne mogu tretirati kao manjina i, prema tome, imaju pravo na republiku?
Branko Horvat: Zato je to kontradikcija?
Dragoljub Miunovi: Pa jesu li manjina ili nisu? Ako su nacionalna
manjina, onda imaju pravo da budu tretirani samo kao nacionalna manjina.
Branko Horvat: Mi smo ih tretirali kao manjinu, a to ne smifemo da
radimo. Dokle god ih tretiramo kao manjinu, dotle vai ovo to sam rekao.
Pitanje integracije je, naravno, kljuno pitanje. I budui da je moje znanje
Kosova vrlo ogranieno, spreman sam da prihvatim svaku sugestiju i zbog
toga mi je veoma ao da nijedan Albanac nije ovdje prisutan. To pitanje se
u svim civiliziranim zemljama rjeava na taj nain da se ljudi anketiraju, da se
vri ispitivanje javnog mnjenja, da postoje nekakve politike partije koje se
meusobno prepiru u parlamentu, da postoji slobodna tampa - i tek na
osnovu svega toga moete da zakljuite o mogunostima i o putevima
rjeavanja takvog pitanja kao to je integracija. Svega toga u Jugoslaviji nema.
Nisam naiao ni na jednu studiju ispitivanja javnog mnjenja ili socioloko
ispitivanje na Kosovu. Nakon to je moj rad bio napisan, konano su se
pojavili neki podaci - i to ne s Kosova, jer tamo se zbog politike federacije
i lokalne oligarhije, nita takvo ne radi, nego u Hrvatskoj, kao nusprodukt
ispitivanja poloaja nacionalnih manjina u Hrvatskoj. I ti podaci su, koliko
god su fragmentarni, koliko god je to specijalni segment Albanaca koji su migrirali u Hrvatsku i tamo se zaposlili - budui da ih malo ima, pitanje je
koliko je reprezentativan taj uzorak - ipak jedini kvantitativni podaci koje
imamo. Oni su indeks neintegriranosti kulturne, jezike itd; jednostavno,
osjeaju se separatni. Iz tih podataka izveo bih sljedei zakljuak: kad Albanci
dou u sredinu koja im omoguava drugaije ponaanje, oni se poinju
ponaati kao ostali Jugoslaveni. Prema tome, mi moramo stvoriti mogunosti
da se oni ponaaju kao drugi Jugoslaveni.
Kolega Kovaevi oigledno nije paljivo itao ono to sam napisao
u svom radu o Kosovu. Ja nikad nigdje nisam rekao - niti mi je palo na pamet
- da je demagogija govoriti o tome da je u itav niz sluajeva, ak ponegdje
i masovno, dolo do maltretiranja, diskriminacije itd. Srba i Crnogoraca na
Kosovu, ali je demagogija iskoritavati to za sreivanje rauna da je Srbija
eksploatirana u Novoj Jugoslaviji i da Srbi uvijek zarauju u ratovima, a gube
206

u miru. To jest demagogija. I kad se te dvije stvari poveu, onda nastaje jedna
vrlo opasna nacionalistika konfuzija, i ja sam protiv toga. Prema tome, da
bud~ savreno jasno, nevini, nikom krivi i neduni graani na Kosovu, prije
svega Srbi, a zatim Crnogorci i Turci, zasluuju da se mi svi - ne samo Srbi
i srpska drava - svi Jugoslaveni angairamo da to bezakonje prestane, ali iz
toga ne slijedi nikakvo sreivanje drugih nacionalistikih rauna.
Tono je, naravno, da je samo ujedinjenje Jugoslavije anuliralo Bukuretanski mir. Moda je opet u pitanju jedna nespretna formulacija: u kontrastiranju toga ja sam insistirao na tome to se desilo za vrijeme revolucije i to se
desilo poslije nje. Naroito sam htio da istaknem kako su se ti legitimiteti
stvarali. I nema nikakve sumnje, svatko tko je bio u partizanima zna da je to
bilo neto o emu se uope nije moglo raspravljati: da uestvovanje u borbi
stvara legitimitet za donoenje odluka o ureenju zemlje poslije rata. Ja to ne
branim pravnim argumentima, jer to nije bila pravna situacija ve revolucionarna. I u tom smislu mislim da je Narodni odbor Kosova, koji je donosio
odluku ,o pripajanju Srbiji 1945. godine, tu odluku legitimno donio, jer su
u tom Odboru bili ljudi koji su bili u borbi, premda je stanovnitvo dijelom
bilo kontrarevolucionarno i pomagalo onu bunu koja je nastala krajem 1944.
godine.
I na koncu, drue Kovaeviu, pitanje demokracije i razvoja - to nije stvar
logike, to nije stvar injenica. injenica jeste da smo mi do 1964. godine imali
prilino nedemokratsku dravu i najbri razvoj na svijetu. injenica jeste da
smo 1965. nadalje imali jedan dodue kratkotrajan, ali snaan razvoj demokracije, na politiki ivot je nesumnjivo bio najdemokratskije organiziran
izmeu 1965. i 1972. godine, iako je donio nacionalizme - to su nai,
balkanski, paradoksi - a u isto je vrijeme dolo do usporavanja razvoja. To su
injenice, i mi te injenice moramo objasniti, a ne moemo izvoditi logike
zakljuke da kad god idemo na demokratizaciju, onda e biti usporavanje
rasta; kad god idemo na totalitarizam, da e biti ubrzavanje rasta. To je
besmislica. Mi injenice moramo historijski objasniti i tek onda moemo doi
do nekog zakljuka ta e se desiti u budunosti. Oigledno je da ono to na
Kosovu ne valja jeste i nedostatak demokracije i nedostatak razvoja.
Odmah da kaem da nisam govorio o pravdi zato to ni'sam govorio
o emocijama ve sam vrio jednu socioloku i politoloku analizu. Kad bismo
govorili o psihologiji, onda bismo moda govorili o pravdi i nekim drugim
elementima. Mene ovdje zanima rjeenje kosovskog pitanja, a ne rjeenje
pravde. O pravdi svatko moe da ima svoje miljenje, a o stvarima o kojima
sam govorio da ih treba rijeiti ne moe svatko da ima svoje miljenje, jer je to
stvar argumenata. O pravdi nema argumenata, jer je za jednog ovo pravda,
a za drugog ono. O kriminalu ima argumenata. Postoji kriminalni zakonik
koji kae da tko god nekoga siluje, bez obzira na motive, ide u zatvor na
odreeni broj godina. Ja razumijem vas, drue Popoviu, jer ste vi na licu
mjesta radili s tim ljudima i vi ste pod dubokom impresijom toga to se desilo.
207

 U odgovoru na primjedbu recenzenta dajem ovdje jo jedno kratko objanjenje. Kriminal

je oigledno nepravedan, i tu je raspravljanje o pravednosti suvino. O onom to nije kriminal, ili
nije s njim u neposrednoj ili posrednoj vezi, suprotstavljene strane imat e razliito miljenje.
Staviti se u ulogu arbitra u takvim situacijama, smatram jednako arbitrarnim koliko i prepotentnim. I jedno i drugo moe samo oteati rjeavanje problema.

govori o naivnosti o ulozi republikih delegata. Nisam ja naivan. Ja tono

znam da delegat brani svoju fotelju, to znai svoju politiku regiju. Moda je
i to, bilo nespretno reeno, ali ja sam mislio da argumentacija da Srbi kao
nacionalnost nisu zastupljeni u odluivanju - ne stoji. Jer delegati iz Vojvodine, koliko god odluuju suprotno interesima neautonomne pokrajine
Srbije, odnosno Srbije van pokrajina, oni ipak odluuju kao Srbi. To je
nesporno. U tom smislu srpska nacionalnost ima vie predstavnika u Federaciji nego ostale nacionalnosti. Draa Markovi i Boko Kruni su duplirali
srpsko predsjednitvo SKJ bez obzira na njihova lina neslaganja. Ali, ja
mislim da emo se Tadi i ja odmah sloiti da takvo odluivanje ne samo da
nema ~ikakvog smisla, nego da to nanosi ogromnu tetu Jugoslaviji u cjelini
i svakoj od tih regija posebno.
Ja ne znam da li se Veli Deva samo tako moe otpisati. Ne zbog njegovih
linih karakteristika - koje su irelevantne - nego treba se pitati gdje je on to
rekao. On je to rekao na srpskom partijskom skupu. Po mom miljenju, da je
netko to mogao osporiti, to bi na tom mjestu bilo osporeno.
Ljuba Tadi: Oruje koje je prikupljano na Kosovu, prikupljano je kod
svih i jednako. Ako su Albanci imali vie oruja, oni su vie stradali kao broj,
a i Srbi i svi ostali bili su pretresani.
Zatim, prizrenski 'proces. Ljudi sada govore da nikakve rehabilitacije'nije
trebalo raditi, jer je sve to tano bilo, postoje najnoviji podaci o tom tzv.
prizrenskom procesu.
Branko Horvat: itao sam i te podatke. Ni prvi podaci ni drugi podaci ne
izgledaju mi uvjerljivo.
Ljuba Tadi: Ali ja ne mogu verovati prvim podacima koji su bili
plauzibilni za vreme Brionskog plenuma. U tom Brionskom plenumu ima
svega i svaega, ne samo policije, nego i mnogih drugih stvari.
Branko Horvat: J a na Brionski plenum gledam kao na prvu priliku
u poslijeratnoj historiji Jugoslavije da se o policiji govori javno i sa nekakvim
argumentima i nekim injenicama - i u tom smislu to je izvanredno znaajan
p~enum. Mogu ti rei da sam ja poslije Brionskog plenuma dobio uvid u svoj
policijski dosje, i vidio sam kakve su svinjarije ljudi oko mene slali policiji i na
osnovu ega me je Rankovi htio h apsiti kao amerikog pijuna. To je
ogromna stvar bila u to vrijeme.
Ljuba Tadi: A ja ti mogu rei da je na Filosofski fakultet u to vreme na
partijski sastanak dola Latinka Perovi i rekla: Drugovi, ta je? to ne
govorite, ceo narod, novine piu ... ? Do tada niko nita nije govorio. Neto
je pokojni Vuko Pavievi rekao o obiaju, a Veljko Kora je rekao: Drugarice Perovi, moete li vi nama garantovati da nee vie biti tajne policije?
Ona je bila zbunjena i rekla: Ne. Samo se oruje promenilo. Dosjee imamo
i danas.
Branko Horvat: Za ostvarenje demokracije nije dovoljno traiti unaprijed
garancije da nee biti tajne policije. Potrebno je neto vie graanske hrabrosti

208

14

To je, naravno, nepravedno, i to je strano: silovati djecu, to je uasna stvar.

Svatko tko je malo studirao psihologiju jasno zna ta ta trauma znai, ali
mijeati taj vid analize s analizom koju sam ja htio da izvrim - to jednostavno
ne ide skupa. Inae, dobivamo bukuri koji nita ne znai. Pitanjem pravde
mi neemo rijeiti problem Kosova. Problem Kosova rjeava se na drugi
nain. *

Kosta Mihajlovi: Silovanje jeste kriminal kao i svaki drugi kriminal, ali
da li u njemu postoji i jedan pritisak na srpsko stanovnitvo?
Branko Horvat: Oigledno da postoji pritisak.
Kosta Mihajlovi: Drugo, prodaja zemlje nije samo puka prodaja poljoprivrednog zemljita, ve prodaja nacionalne teritorije.
Branko Horvat: E, to ve ne stoji. Nacionalna teritorija je cijela Jugoslavija. Moda netko toj prodaji daje taj smisao, ali objektivno taj smisao ne
postoji, jer se Jugoslavija nikome ne prodaje. I sve dok se mi budemo drali
toga da postoji drava Srbija, drava Hrvatska itd, onda emo, naravno,
govoriti o prodaji nacionalnog teritorija. Ali, onog momenta kada se sloimo
da postoji jedna drava, a to je Jugoslavija, onda nema nikakve prodaje niti
rasprodaje - to naravno ne eliminira sve ostale elemente: represije, pritiske,
maltretiranja, nepravde itd.
Ali, da se vratim na pitanja koja su mi bila postavljena.
Prije svega, htio bih da kaem da potpuno dijelim miljenje kolege Svete
Stojanovia i kolege Ljube Tadia - usprkos tome to se Tadi kasnije sa
mnom nije sloio. I kod toga odgovaram na pitanje koje je naknadno
postavljeno: kako gledam na problem Vojvodine i problem Kosova. Potpuno
kao i Sveta Stojanovi. Vojvodina je autonomna pokrajina Srbije, u njoj ive
Srbi, ima nekih specifinosti, i zato je autonomna pokrajina. Kosovo - ne
danas, jer su albanski ovinisti. to onemoguili, ali u perspektivi, bar mi
intelektualci moemo nekako sagledati tu perspektivu - u perspektivi treba da
bude jedna od republika balkanske federacije, sedma republika. Kad e se ta
perspektiva ostvariti, odnosno kad emo imati pretpostavke da se to moe
uraditi, ja to ne znam, ali to u velikoj mjeri ovisi o samim Kosovarima. No,
ako se oni budu razumno ponaali, onda bi se to moglo relativno brzo
ostvariti. Ne mislim da bi se to moglo ostvariti - takav dojam moe se dobiti iz
Svetinog izlaganja - na taj nain to je prva faza ukidanje paragrafa 133,
druga faza republika Kosovo. To oigledno ne ide, iako je sasvim jasno da bez
ukidanja verbalnog delikta uope nema govora o bilo kakvom rjeavanju ne
samo kosovskog pitanja nego politikih pitanja u Jugoslaviji uope.
Problemi koje je naveo Ljuba Tadi, i ono gdje se on sa mnom ne slae kad

Ji, .~

"
"

Kosovsko pitanje

209

i angamana kao to ti sam najbolje zna. Ljuba Tadi mi je prigovorio to

Crnogorce tretiram kao naciju. To je njihov problem, a ne moj ili tvoj. Ja ih
tretiram onako kako se oni sami tretiraju. Dovoljno je pogledati popis
stanovnitva. D tom pogledu dijelim miljenje Batria Jovanovia da su .
Crnogorci originalno Srbi koji su se uslijed historijskih okolnosti u toj mjeri
diferencirali da danas trae nacionalnu autonomiju."
I na kraju s Ljubinom intervencijom - obranom nacionalizma itd.
D ovoj zemlji su samo dva nacionalizma opasna, to su hrvatski i srpski. To
to govore makedonski ili slovenski nacionalisti, to moete otpisati. Jedino to
nas mora zabrinjavati i gdje kao intelektualci moramo odmah reagirati jeste
svaka pojava nacionalizma u Hrvatskoj i Srbiji. To je za ovu zemlju opasno.
To je moj stav. Sada tim nacionalizmima treba dodati i albanski.
Dobio sam sugestiju da pogledam kako se ti nacionalizmi u praksi
odvijaju, i mogu da kaem da ja to ponekad i radim. I to na vrlo jednostavan
nain. Kad se radi o Srbima u Hrvatskoj, ja pitam svoju suprugu kako je
tretiraju - jer ona je Srpkinja. I dok je dobro tretiraju, znam da je poloaj
srpske nacije u Hrvatskoj dobar.
Druga sugestija je bila da se vidi ta Srbi ue iz historije. I moj odgovor je
da u Hrvatskoj ue malo iz srpske historije. Isto tako u Beogradu ue premalo
hrvatske historije - u tom pogledu moja djeca dobila su skandalozno obrazovanje. I openito iz srpske, i iz slovenske i openito jugoslavenske historije ue
premalo - i pogreno! Isto tako i jezike ue premalo. I knjievnost ue
premalo. Cijela stvar je u dananjoj koli deformirana. Slina stvar je bila
i u Beogradu. Moja djeca su u kolu ila ovdje u Beogradu i bio sam
zaprepaten njihovim nepoznavanjem, recimo, prilika u Hrvatskoj i Sloveniji.
I to je rezultat ove nae dravnosti za koju se neke kolege ovdje toliko zalau
- za te dravne narode koji treba da se brane nekakvim dravnim okvirima.
Toliko smo se zatvorili da vie ne poznajemo jedan drugoga, niti moemo da
se sporazumijevamo meusobno.
Glas iz publike: Ako se radi o srpskom narodu u Hrvatskoj, onda bi Srbin
u Hrvatskoj trebalo da malo vie zna istoriju i knjievnost svoga naroda nego
istoriju i knjievnost drugih naroda, ako je ve Jugoslavija ovakva kakva jeste.
Branko Horvat: Ja tu Jugoslaviju ovakva kakva jest ne prihvaam, jer
takva Jugoslavija se raspada.
Glas iz publike: Odgovorite na moje pitanje.
Branko Horvat: Ja odgovaram na vae pitanje, ne ue ono to bi trebalo da
ue. Hoe li Hrvati u Vojvodini uiti posebnu historiju? A ta da se radi
u Bosni: tri razna programa historije? Mogu da dodam i ovo. Sjeam se
argumentacije Stipe uvara (koji je inae apsolutno ist u pogledu nacion a* Danas sam sklon da odgovor ovako preciziram: Crnogorci su u osnovi srpski (a moda
djelomino i hrvatski) Slaveni, koji su pretrpje!i snaan ~irsk~-~!ban~ki u~ec~j i sla.biii .ylako-rumunjski utjecaj). Na tu emogenezu nadovezuje se onda I speaflcan histonjski razvoJ kOJI stvara
i crnogorsku dravnost.

210

lizma) od prije nekoliko godina u vezi s Prosvjetom i tim drutvima, da to nije

potrebno, jer to nisu manjine itd. To su skolastike besmislice. Ljudi imaju
graanska prava, koja izmeu ostalog ukljuuju i to da prave udruenja kakva
god hoe i za svrhe kakve god hoe, dok je to u okviru zakona. I nikakav
politiar nema nikakvo pravo da tumai da Srbi ne smiju imati svoje udruenje
Prosvjeta, a recimo esi smiju imati svoje udruenje, jer je to manjina.
O takvim besmislicama ne vrijedi razgovarati. No, u Hrvatskoj se te besmislice deavaju. Ali, sada ne treba izvlaiti zakljuak da i u Srbiji treba tako da
se ponaamo. Non sequitur. Mi moramo to eliminirati u Hrvatskoj kao to
i u Srbiji moramo eliminirati neke druge stvari.
Rekao bih jo neto o onom to je govorio Mihailo Markovi - nadam se
da emo mi imati prilike da raistimo ova neslaganja - ali imam utisak da
Mihailo kao filozof nedovoljno poznaje ekonomiju, kao to ja kao ekonomist
ponekad pravim greke u svojim izletima u filozofiju. Bio je govor o tome da
svatko ima pravo da brani neka svoja nacionalna prava. Oigledno je, kao to
sam rekao, da Srbi imaju pravo da se bune ako im Stipe uvar osporava
njihova udruenja u Hrvatskoj. I to su Srbi i uradili. Sad je u Jugoslavenskoj
akademiji ali osnovao Odbor za praenje problema Srba i situacije sa
Srbima u Hrvatskoj. I to je u redu. Meutim, pitanje zaostajanja Srbije mislim
da je sasvim pogreno postavljeno, ne u tom smislu da Srbija ne zaostaje, jer to
su podaci, to je statistika, nego u tom smislu da je to uope relevantno pitanje.
Relevantno je pitanje da Jugoslavija zaostaje. Pa zato to Jugoslavija zaostaje,
izmeu ostalog, zaostaje i Srbija. Tome treba dodati i neke srpske specijalitete
kao to je Smederevo.
Mihailo Markovi: Srbija zaostaje u okviru Jugoslavije, a ti govori
o drugoj stvari.
Branko Horvat: Sad u doi na to. Nedavno je Aleksander Bajt objavio
u onoj svojoj redovnoj publikaciji Privredna kretanja jednu hipotetiku
analizu - ne ulazim u pretpostavke s kojima je to radio, nego u vam saopiti
samo rezultat. Rezultat je taj da bi Jugoslavija danas mogla da ima dvaput vei
per capita proizvod, i triput veu plau svaki od' nas bi mogao da nosi kui.
I kad bi to bio sluaj, onda pitanje da li je neka republika 5 procenata ispod ili
iznad - sasvim je irelevantno. Ovdje se radi o procentima 200 i 300 posto, a ne
pet posto. To je jedan momenat.
Drugi momenat, razlog zato Srbija zaostaje: primarni razlog jest republiko zatvaranje i naravno potpuno pogrena ekonomska politika. Kad
bismo mi imali jedinstveno jugoslavensko podruje s mobilnou kapitala, da
se seli gdje daje najveu dobit, da ljudi mogu da se sele tamo gdje su najvie
plaeni itd. mi bismo davno bili izbrisali razlike koje se sad pojavljuju. Onog
momenta kad zatvorite granice, onda mora u nekoj republici da se desi
zaostajanje, a u drugoj republici napredovanje. I pokuaj da se to rjeava
- kao to se to ini - na administrativni nain dovodi do jo veeg zatvaranja
i jo veeg potenciranja poloaja naih lokalnih i regionalnih oligarhija. (Tako
14'

211

ti, Mihailo, ovim svojim pitanjem da Srbija zaostaje, u stvari, daje direktnu
podrku nacionalnoj oligarhiji Srbije da pone da zastupa te imaginarne
interese i da Srbiju jo vie zatvori i nekakvim administrativnim mjerama trai
promjene.) Tono je da postoji optereenje fondom za Kosovo, i openito za
nerazvijene, ali problem nije u optereenju. Problem je da je cijeli fond
naopako postavljen. Kad mi traimo pare od Meunarodne banke u Washingtonu, onda moramo cijelu knjigu dokumentacije poslati, po posebnoj metodologiji izraunati rentabilnost projekata, obavezati se kako emo to otplaivati,
itd. Ali, kad razvijene republike daju pare Kosovu, ili Makedoniji, nita od
toga se ne radi, pare se daju u fond, a fond to da u regionalnu banku, i Qni to
dijele kako god hoe, bez ikakve kontrole i bez ikakvog rauna rentabiliteta.
I koji je rezultat? Da su sve te tri republike na rubu bankrota.
Glas iz publike: Napravili ste omaku, Kosovo jo nije republika.
Branko Horvat: Izvinjavam se. Htio sam da kaem: sve su tri regije (ali
i protiv ovog izraza e netko protestirati) na rubu bankrota. Tako da rjeenje
nije u tome da se sprijei zaostajanje Srbije kad se cijela Jugoslavija u ivotnom
standardu vratila petnaest godina unatrag. Rjeenje je da svi mi krenemo
naprijed, a u tom e sluaju zaostajanje Srbije automatski biti regulirano.
Mihailo Markovi: U okviru Jugoslavije ne bi trebalo da bude zaostajanja
nijedne republike, a druga je stvar to cela Jugoslavija zaostaje.
Branko Horvat: To je kondicional. A indikativ je da je Jugoslavija danas
isparcelirana feudalnim granicama i da se u takvoj situaciji zaostajanje
i diferenciranje ne da izbjei.

2. Polemika u Knjievnim
novznama
~~

Moj pokuaj da izazovem jugoslavenski razgovor o Kosovu nije

sasvim uspio. U Knjievnim novinama reagirali su samo drugovi srpske
nacionalnosti. Da li je stVar u tome to su zapadnije locirani Jugoslaveni toliko
slabo obavijeteni o Kosovu da nemaju to rei? Ili se irilica ve toliko teko
ita da se nisu potrudili ni proitati? Ili su im se moji stavovi inili toliko
oiglednim da komentar nije bio potreban? Simptomatino je da Albanci nisu
reagirali. Pretpostavljam da je to zato to oni koji se ne slau (tj. nacionalistiki orijentirani) nisu smjeli, a oni koji su se slagali smatrali su da nije
oportuno da se eksponiraju.
Meutim, objavljene reakcije zavaravaju. Mi Jugoslaveni jo smo uvijek
nacija koja bjei od javnosti i rjeava sve probleme u direktnim linim
kontaktima. Tako sam i ja dobio mnogo pisama, neka su bila dua i od
dvadesetak strana. Meu korespondentima je, osim Srba, bilo i Albanaca,
Makedonaca i Crnogoraca, a zastupani stavovi bili su mnogo interesantniji
i autentiniji od onih koji se sreu u publikacijama. Vodio sam za mene
izuzetno korisnu viemjesenu razmjenu miljenja sa svojim korespondentima.
Sada je ini se ta diskusija zavrena, pa jedino preostaje da se odgovori
komentatorima iz Knjievnih novina.
1. Zahvaljujem Milou Mioviu za korekciju pogreke koja je uinjena
prilikom kolacioniranja citata. To to o zloupotrebama Udbe prema albanskim nastavnicima nije bilo rijei na jugoslavenskom, nego na srpskom
partijskom plenumu samo pojaava zakljuak da je u to vrijeme u tom
pogledu u Srbiji postojalo jedinstveno miljenje. Slaem se s Vaim tekstom
osim u jednoj, dosta vanoj toki. Spominjete da je nekoliko novinara Rilindje
organiziralo ilegalne organizacije. Tono. No Vi, drue Mioviu, kao novinar
iz svog iskustva znate koliko su kontrolirani novinarski tekstovi i profesorska
predavanja. Ne ini li Vam se, nakon dubljeg razmiljanja, pomalo naivnim
U Knjievnim novinama br. 730-732 (15. IV-IS. V. 1987) objavio sam lanak Kosovsko
pitanje. Reagiralo je nekoliko drugova kojima sam ovim tekstom odgovorio II Knjievnim
novinama br. 740 od 15. X. 1987.

212

213

zakljuak da je nekoliko novinara i nastavnika indoktriniralo hiljade mladih

ljudi koji su danas u zatvoru i druge hiljade koji nisu u zatvoru, a isto osjeaju
(ne mogu da kaem misle, jer se ne radi o racionalnom ponaanju)? Koji su
to novinari i uitelji formirali maspok u Hrvatskoj i dananja nacionalna
previranja u Sloveniji? Kako to da permanentna kontraindoktrinacija cjelokupne dravne strukture nije dala rezultate? Kad su jedanput stvoreni uvjeti za
nacionalistiku atmosferu, onda se naravno javljaju novinari i uitelji koji je
dovode do histerije. Zadatak je analize da otkrije kako su stvoreni ~ uvjeti,
zato je indoktrinacija uope mogua. Bio bi naivan i veoma opasan zakljuak
orijentirati se na hapenje indoktrinatora u uvjerenju da se time problem
rjeava. Stvaranje muenika obino je najefikasniji put da se nacionalizam
dovede do usijanja.
II. Prof. dr. Rastislav Petrovi tvrdi da Kui nisu Albanci, navodi nekoliko
srpskih imena i kae: Svi su pripadali bratstvu Drekalovia. Zamolio bih
profesora Horvata ... da nam prstom ili perom ukae na neko od ovih imena
da je albansko. Evo odgovora, doktore Petroviu: Drekalovii. To je najvee
kuko bratstvo, a osnovao ga je Albanac Drekale, to srpski znai Andrijiea.
uveni kuki vojvoda Marko Miljanov, na osnovi narodne predaje, navodi
nekoliko verzija o porijeklu Kua i zakljuuje: ... ova trea najvie prilii
istini: da su Drekalovii od ura Kastriota, a ostali Kui od Mrajavia i da
su se ovi naselili u Kue poslije prospine Mrnjavia, a oni poslije Kastriotove
razure (Sabrana djela, 3, s. 21). Na drugom mjestu Miljanov kae: Poto je
Drekale posta vojvoda Kuirna, upravlja je narodom vie no druge vojvode,
koje su Turci metali ... u svako selo po jednoga; jer Drekala postavie Kui na
skuptinu, te stoga je ima vlast ka vojvoda plemenski a ne seljanski (s. 31).
Novija historiografija poneto je korigirala Miljanova. Lj. Kovaevi navodi
da su Kui postali od starijeg, srpskog, i mlaeg, albanskog, stanovnitva, koje
se, veinom, doselilo nakon to su Kui potpali pod Tursku. No i za vrijeme
srpske vladavine u Kuima je bilo Albanaca. U XVII. vijeku Drekalovii su
preli na pravoslavlje i posrbili se i odatle ona srpska imena, ali je u plemenu
jo uvijek bilo mnogo Albanaca, pa je od dvojice vojvoda jedan biran od
Albanaca (M. Miljanov, Sabrana djela, Titograd, 1967, ss. 222-23). Samo
ime Ku albanskog je porijekla i u sjevernoj Albaniji postoje dva sela s tim
imenom. Postoji albanska predaja da Hoti, Kastrati i Klimenti vode porijeklo
od Kua. Takoer i predaja da Albanci upotrebljavaju rije ku kad govore
o junatvu, pa su prema tome Kuima ovo ime dali Albanci jer ih smatraju
najveim junacima u tom kraju. Na osnovi toga Kovaevi zakljuuj~ da se
prvobitno vjerojatno Kui zvalo jedno albansko bratstvo ili selo, pa se poslije
ime proirilo na okolna albanska i srpska sela (ibid. ss. 223-24). Albanaca je
bilo meu Kuima ne samo u XVII. nego ih ima i danas u xx. vijeku, i ive
u Zatrijepu (Bankei), Koima (Koi) i jedan dio u Fundani (J. Erdeljanovi,
Kui, Bratonoii, Piperi, Beograd (1907, 1981).
Moda ambicija dr. Petrovia da dijeli lekcije na osnovi nedovoljnog

l
I

214

poznavanja"" problema moe djelovati

utim, ono to slijedi:

humoristiki.

Veoma je ozbiljno, me-

Prof. Horvat nema pojma o historiji ... a usudio se da pie o njoj. Mora
da ga je na to naterala neka grdna nevolja, potreba i ko bi znao to drugo,
kad se prihvatio pera da pie o neemu... to mu nije znano i... na
osnovu materijala iz kojih je birao ono to odgovara njegovoj unapred
postavljenoj koncepciji ... Bilo bi mi ao ako bi se pokazalo da je greku
koju je napravio kada su u pitanju Kui napravio zbog toga, da bi
albanskoj iredenti omoguio da se pozove na njegovo, u svetu dobro
-znano, ime kada pravi kartu Velike Albanije ...
emu ova insinuacija, drue Petroviu?
III. Sa Zoranom Avramoviem slaem se i samo bih elio razjasniti jedan
nesporazum. Kad ja inzistiram na tome da je pravi problem radikalno ubrzati
privredni razvoj Kosova, onda se time istie osnova dugoronog rjeenja
kosovskog pitanja, a ne implicira se nikakav ekonomski determinizam. Radi
se o nunom, a ne dovoljnom uvjetu za rjeenje. Poznato je da je npr. Baskija
najrazvijeniji kraj panjolske, a ipak ETA neprestano podmee bombe. Zbog
toga Avramovi ne proturjei meni kad kae da je pravi problem radikalno
zaustavljanje iseljavanja ... jer se i ja slaem, pa to i kaem, da je to
trenutano osnovni problem. No, ne moe se prihvatiti nastavak reenice i
uspostavljanje onog odnosa koji je poremeen preseljenjem 200.000 Srba
i Crnogoraca. U socijalistikoj zemlji ne radi se o proporcijama nego
o ljudima. Svakom graaninu Jugoslavije valja omoguiti da neometano ivi
gdje hoe, a ne da bude maltretiran zbog svoje nacionalnosti. Proporcije su
pritom irelevantne. Zato se ne bi procent Srba poveao? Trebalo bi biti jasno
da je zajednika jugoslaven-ska obaveza da se svakom iseljeniku koji to eli
materijalno i moralno pomogne da se vrati na svoje ognjite. Dosljedno tome,
nikoga se ne smije sprijeiti da iseli kamo god to eli, ukljuivi i u inozemstvo
i unutar toga ukljuivi i u Albaniju.
IV. Milorad Vueli nije birao rijei, to i mene liava obaveze da navlaim
rukavice. Vueli prvo postavlja pitanje zato u Kosovu ute albanski "" ""
,
'
crnogorski i openito jugoslavenski intelektualci. I onda, a da nije svjestan
toga, odmah sam odgovara u sljedeem odlomku koji nosi naslov Predlozi
Branka Horvata u kojem mene zasipa uvredama, o emu e jo biti rijei.
Kad sam ja odluio da prekinem utnju, rtvujem nekoliko mjeseci svog
redovnog naunog rada i javim se ne u Zagrebu nego u Beogradu, prijatelji
- Srbi i drugi - odgovarali su me od nauma, jer da nisam svjestan to me
Pogrena ocjena: iz odgovora dr. Petrovia (K.N., br. 742) saznao sam da se ne radi
o nepoznavanju ve o preuivanju.
_u
~oslije_sa~ od svojih korespondenata saznao da je bilo albanskih priloga, ali ih Knjievne
novme nISU objavde.

215

eka. Kad je u Borbi objavljeno prvo Pismo srpskom prijatelju Tarasa

Kermaunera, odmah se u istom listu javio netko tko je za mene anonimus
u jugoslavenskoj kulturi i proglasio Kermaunera po kratkom postupku lumpeninteligentom. Ne branim Kermaunera. U sljedeim je pismima izrekao niz
nepromiljenosti, zbog kojih vjerojatno sada ali, ali radi se o jednoj od
istaknutih linosti jugoslavenske kulture u iju se dobronamjernost i iskrenost
ne moe sumnjati. I bez obzira na sve to - lumpeninteligent! Od politikih
funkcionara, Stane Dolanc je dao nekoliko nefrazerskih izjava o Kosovu,
i odmah je u tampi dobio otvoreno pismo. Azem Vllasi je pokazao da nije
spreman samo sluati nego da ima i vlastite kriterije politikog ocjenjivanja
- i u trenutku su poele javne prozivke i insinuacije o dvije stolice. Dragia
Pavlovi olako upozorava na nacionalizam tampe. Moram rei da je meni
lino simpatino ovo pozivanje na red politiara od strane graana. Nezgoda
je jedino u tome to je veoma jednostrano i pogreno usmjereno.
Ili to misli Vueli o Petrovievoj insinuaciji navedenoj u toki 2? Ili npr.
o izjavi dr. Vujadina Milanovia, profesora Pritinskog univerziteta danoj
Dugi, (26. VI 1987, s. 21) koju je novinar Miko Kalezi zabiljeio ovako:
Doktor Milanovi na kraju nije zaboravio da ukae i na proalbansku
separatistiku inodoktrinaciju i na irem jugoslavenskom prostoru, posebno
skreui panju na korene antisrpske i antijugoslovenske projekcije u obimnom tekstu zagrebakog ekonomista Branka Horvata, objavljenom u beogradskim 'Knjievnim novinama'. Iznete ideje - rekao je Milanovi - ne mogu
se posmatrati kao neka sasvim insularna pojava - to je eho duge, duge politike
i propagande koje vuku svoje poreklo ak i od Austrougarske i Nemake
(kurziv moj). Lupi i ostane iv! - rekao bi narod. Ako profesor Milanovi
ovakvim umotvorinama asti svoje albanske kolege na Pritinskom univerzitetu, nije teko zamisliti reakciju studenata i nastavnika.
U atmosferi agresivne netolerantnosti ljudi ute, jer ne nalaze partnera za
dijalog. Posebno tu netolerantnost osjeaju jugoslavenski orijentirani Albanci.
Kad se na nekom srpskom zboru uje nacionalistiko harangiranje - to smo
imali prilike vidjeti i na televiziji - onda je to reagiranje uvrijeenih ljudi,
a Albanka Sanije Veselji, koja to kritiki iznosi na sjednici CK SK], obasuta je
uvredama i prijetnjama. A kad neki albanski radnik napie Kosovo-republika,
onda ide u zatvor kao zakleti neprijatelj bratstva i jedinstva. Albanci nemaju
pravo na frustracije, to pravo imaju samo Srbi. Usput da napomenem da je taj
stav ve eskalirao u openito ponaanje: tvrdi se da nema simetrije u nacionalizmima; po Vueliu ne moe se srpski nacionalizam usporeivati s maspokom. Pojedinci ve idu i dalje, pa tvrde da se etnici ne mogu usporeivati
s ustaama. Izmiljena je ve i terminologija: hrvatski (slovenski, makedonski,
albanski) nacionalizam je agresivan dok je srpski nacionalizam defenzivan.
No, da se vratimo Albancima.
Kad u nekom selu budu pretueni srpski omladinci, onda je to gnjusni
zloin. A kad budu pretueni albanski omladinci, onda su to pojedinani

216

sluajevi. Kad se na Kosovu polupaju prozori na srpskoj kui, onda to vodi

u genocid. Kad se polupaju izlozi na albanskim radnjama u srpskim gradovim::t, ond je to revanizam neidentificiranih lica.
Kad se na Kosovu desi neki incident, tampa to objavljuje idue jutro - i to
je dobro. Kad se u Beogradu ili Poarevcu dogode incidenti u obrnutom
nacionalnom smjeru, to se preuuje po vie tjedana, pa i mjeseci - i to je
veoma loe. Srpski ustanak je povijesna prekretnica, a Prizrenska liga - koju je
Tucovi usporedio sa srpskim ustankom - jest reakcionarna nacionalistika
ujdurrna. I tako dalje unedogled. Kako sad jugoslavenski orijentirani albanski
rodoljubi da se ukljue u dijalog? Za intelektualca nacionalistiki ispad jest
nacionalistiki napad - nema opravdanog i neopravdanog nacionalizma.
Zloin je zloin - ni u jednom krivinom zakoniku ne postoji kategorija
pojedinanog zloina. A borba za nacionalnu emancipaciju jednako je vrijedna bez obzira o kojoj se naciji radi.
to se tie Crnogoraca, pretpostavljam da Vueli nikad sebi nije postavio
pitanje kako to da u Crnoj Gori nema meunacionalne netrpeljivosti koja se
javlja na Kosovu, u Makedoniji i u tri srpske opine naseljene Albancima?
I donekle srodno pitanje: kako to da Romi i Muslimani, koji predstavljaju
znaajne nacionalne manjine na Kosovu, ne sazivaju protestne zborove i ne
odlaze u Saveznu skuptinu?
Meutim, iako se nedovoljna glasnost albanskih i utnja ostalih jugoslavenskih intelektualaca moe razumjeti, ne moe se opravdati. Ocjena nedovoljno umjesto utnja kod Albanaca odnosi se na injenicu da je bilo
javnih istupanja, kao to su ona Halita Trnavcija, Bajrama Ademija i drugih.
U stvari, Trnavci je imenima i prezimenima prozvao svoju roenu politiku
birokraciju u Politici kako to nijedan srpski intelektualac nije uradio ni
u Rilindji, a kamoli u Politici. No, sve to naravno nije dovoljno. Ako kosovska
tragedija potraje, a intelektualci se konstruktivno ne ukljue u akciju, teko e
se ogrijeiti o interese svojih naroda, a posljedice mogu biti nesagledive.
Vueli pie: Horvat se ... ali da nema dovoljno informacija. Neinformisan u vezi s Kosovom danas moe biti samo neko ko ne eli da bude
informisan ili kome je neinformisanost potrebna kao alibi za utanje ili laan
i tobo objektivistiki govor. Pozvan je u pomo i filozof Kosik da se pokae
kako nedostatak informacija spada u odreenu vrstu politike, isto kao i fraze
i karijerizam (kurziv moj). Hvala na insinuacijama. No, da vidimo kako stoje
stvari. O vanom prizrenskom procesu tek je nedavno Intervju objavio
donekle potpunu, ali nekritinu informaciju. O kljunom ovjeku pokrajine,
Fadilu Hoxhi, tek partijska komisija treba utvrditi o emu se radi. Mnoge
pojedinosti o zbivanjima na Kosovu tek sada izlaze na vidjelo, a za mnoge jo
ne znamo. Ne postoji nijedno ozbiljno istraivanje gene ze 1968. ili 1981. Ne
znamo za proporcije pritiska: koliko je iseljavanje uvjetovano regionalnim
zatvaranjem - to se dogodilo u svim republikama, osim u Sloveniji - a koliko
je rezultat nacionalistikog maltretiranja. Zato do sredine 60-ih nije bilo

217

iseljavanja? Ne postoji nijedno istraivanje javnog mnijenja; nijedna socioloka analiza meunacionalnih odnosa poput onih provedenih u Hrvatskoj
i Sloveniji. Ne postoji nikakva socijalno-psiholoka analiza zatvorenih i kanjenih. U uvjetima velikih porodica, roakih i plemenskih veza 6000 zatvorenih i kanjenih vezani su neposredno i posredno za vie od 100.000 ljudi. to
to znai? Da li je potrebna neka posebna indoktrinacija da se ti ljudi
orijentiraju u neeljenom smjeru? Kakve su posljedice ogromne nezaposlenosti, naroito meu mladima? I tako dalje. Sociolozima je poznato d~ se na
prijelazu iz tradicionalnog u industrijsko drutvo javljaju anomije kad tradicionalna etika prestaje vaiti, a nova etika jo nije formirana. Pojave anomije
vidljive su irom Jugoslavije. One moraju biti naroito izraene na Kosovu,
gdje se meu ostalim ene jo kupuju, a nekoliko hiljada ljudi ami u izolaciji
zbog krvne osvete. Kad etike norme popuste, javlja se kriminal koji se
u poremeenim meunacionalnim odnosima prelijeva u nasilje prema drugoj
naciji. Jo nitko nije istraio procese koji se deavaju kad se anomija poklopi
s formiranjem nacije u vienacionalnoj dravi.
I kad Vueli, usprkos svemu tome, smatra da znamo sve to treba znati,
onda je to ignoranma arogancija neobino visokog stupnja, usporediva samo
s onom nekih naih politiara koji su doveli zemlju u ovu nezavidnu situaciju.
Vueli pie: Srbija je po toj (tj. mojoj) logici paradoksalnosti uvek na
dobitku - u ratu gubi ljudstvo, a u miru teritorije! Oigledno, autoru nije
jasno da je on danas graanin socijalistike Jugoslavije, a ne kraljevine Srbije.
Srbija je dva puta - 1918. i 1943. - orujem izraenom voljom svog naroda
ula u dravu Jugoslaviju. Na taj nain cjelokupni srpski narod ujedinjen je
u zajednikoj dravi, to inae ne bi bilo mogue i to Makedonci, Slovenci
i Albanci nisu uspjeli postii. Nije mi poznato da je Jugoslavija bilo kada bila
spremna odrei se integriteta svojeg teritorija. to to onda Srbija gubi?
Vueli nastavlja: Paradigmatinost Horvatovom stanovitu je i u tome
to on ... ne moe a da ne aktualizuje neku od ovetalih kominternistikih teza
i ideja. Otuda kod Horvata u ovoj prilici ve znamenita ideja federacije
balkanskih naroda. Za federaciju balkanskih naroda zalagale su se socijaldemokratske partije balkanskih zemalja davno prije no to je itko pomislio na
stvaranje Kominterne. Prednjaila je upravo srpska socijaldemokracija, to joj
slui na ast. Teko mi je pretpostaviti da Vueli to ne zna. A ako zna, zato
meni - i Tucoviu - podmee Kominternu?
Nepotrebno je da nastavljam. Treba li objanjavati zato nitko ne eli
ulaziti u ovakvu vrstu dijaloga o Kosovu?

3. Odgovor Srpkinji iz Bosne~-

Prvo pismo
Hvala na pismu'. Ja razumijem Vae emocije, ali emocije nisu
pou~dan ~avjemik u rjeavanju problema. Upravo zato sam i napisao ovaj

pOZIV za Jugoslavenski razgovor koji je za mene lino bio veliki gubitak

vremena, jer sam morao prostudirati zapletenu kosovsku historiju. Jedino se
u razgovoru emocije mogu uravnoteiti argumentima. Alternativa je ono to
se desilo 1941-45.
. Predlaem da razmislite o sljedea dva problema. Citirate Bogdanovia da
Je u
v. na Kosovu bilo svega 2% Albanaca. Podatak je dubiozan, jer se
zasmva na turskom popisu koji nije raen po metodi SZS. No, pretpostavimo
da je toan. Tada e Vam albanski ovinist odgovoriti da je nekoliko stoljea
ranije procenat Srba na Kosovu bio tono nula, jer su tu ivjeli Iliri, tj. preci
Albanaca, a Slaveni su bili u ruskim stepama. Ovakvom argumentacijom brzo
emo stii do praovjeka - i to ne samo teorijski nego i sa svim praktinim
konzekvencama.
. Z~ ra~liku od Bogdanovia, ja se zalaem za jedno sasvim drugaije
VIenje SVIJeta. Za mene je Kosovo integralni dio Jugoslavije i stoga je jednako
srpsko kao i albansko; ono je zajednika batina svih Jugoslavena - jednako
kao to je to i moje Zagorje.
Drugi je problem implikacija onoga to ste naveli, naime da su Albanci
i narod i funkcionari, roeni neprijatelji JugoslavIje. Takav je stav direkm~
podrka albanskim ovinistima, koji nastupaju sa simetrinom tvrdnjom: da
su Srbi (a vjerojatno i Jugoslaveni openito) najvei neprijatelji Albanaca.
Konzekvence su oigledne. Predlaem da razmislite o tome kako su Hrvati
imali svoje ustae, Srbi emike, Slovenci bjelogardejce, a Albanci svoje baliste,
?~nosn~ ~a Kosovu vulnetare. Ti koljai i ovinisti nisu i ne mogu biti
IZJednacem s narodima. Nad,dje, kao Bosanki poznato Vam je da su se
?osanski mus~imani ponaali prema kranskoj (dakle srpskoj i hrvatskoj) raji
Jednako kao I albanski muslimani i optirali su za sultana, a ne za Srbiju ili
Hrvatsku .

:crv

.* Autorica pisma reagirala je na moj lanak Kosovsko pitanje objavljen u Kn;ievnim

novznama.

218

219

I to se, u odnosu prema Srbima, protegnulo djelomino i na razdoblje

posljednjeg rata. Pa to iz toga slijedi? Da su Bosanci neprijatelji Srba? Jadna
bi bila ova zemlja kad bi svatko svakome bio neprijatelj!
Na dananji problem nije ni srednji vijek, ni nacionalni mitovi, ni
ovinistiko klanje poslije raspada Stare Jugoslavije. Na je problem da
ouvamo i razvijemo Novu Jugoslaviju. A u tom okviru, na je problem da
vratimo iseljene Srbe njihovim domovima, da svakom graaninu osiguramo
ivot dostojan ovjeka ma gdje se on nastanio u ovoj naoj Jugoslaviji i da
Albance - usprkos drugom jeziku, kulturi i historiji - integriramo u Jugoslaviju kao punopravne graane. Sve to pomae rjeavanju ovih probleJ;Ila,
dobro je; sve to odmae, loe je. Sami problemi nisu struni nego politiki.
A stav prema njihovom rjeavanju predstavlja test za razlikovanje patriota od
nacionalovinista.
Na kraju, niste na alost u pravu kad umanjujete znaenje srpsko~
nacionalizma. On se danas razvija na gotovo identian nain kao hrvatski
maspok prije dvije decenije. I ako srpski intelektualci ne prekinu svoju utnj.u
i javno ne reagiraju, ekaju nas vrlo neprijatni dani. Dok se druge zemlje
pripremaju za XXI. stoljee, mi se satirerno u izmjeninim ciklusima nacionalnog ovinizma i birokratske represije.

Drugo pismo
Ima u Vaem pismu mnogo toga s ime se slaem. Ali isto tako ima i dosta
toga to je rezultat nepotpunih ili pogrenih informacija, ega vjerojatno niste
.
svjesni. Ima i jedna nota iskljuivosti. Da poemo redom.
1. Preko str. 13-14 prvog pisma nisam olako preao. Naprotiv, smatram krajnje neumjesnim govoriti o Srbiji svedenoj na beogradski paaluk
.
i slino, o Hrvatskoj svedenoj na bansku Hrvatsku.
Smatram da je i Srbima i Hrvatima domovina cijela Jugoslavija, a ona Je
dobrano vea od bilo koje historijske Srbije ili Hrvatske.
2. Treba razlikovati predratnu KPJ pod utjecajem Kominterne i ratnu KPJ
koja je (jedina) svenarodna partija. Naite nekog starog partizana u kojega
imate povjerenja, pa popriajte o NOB-u. Vidjet ete tada koliko su Vae
interpretacije AVNOJ-a i ostalog pogrene.
.
3. Moj stav o Ustavu 1974: Ja sam se pripremi tog fatalnog Ustava Javno
odupro jo 1970. i 1972. Kao rezultat izgubio sam katedru i dospio sam na
crne liste Vjesnika i Politike, i ostao sam na njima do danas.
4. No je odlina knjiga i treba da je proitate. Problem s Vukom
Drakoviem jest u tome to nije povukao nikakve pouke iz vlastite knjige, pa
se danas ponaa tako kao da se sprema za reprizu Noa.
." .
5. Tono je da su se u Hrvatskoj ugasili irilini listovi. No, JO pnJe Je
220

likvidirana Matica hrvatska. Zamislite to bi se desilo da netko pokua

likvidirati Maticu srpsku?
6. irilica nije srpsko pismo nego pismo svih Junih Slavena, s jedinim
izuzetkom Slovenaca, a izmislili su je Makedonci ili Bugari. Zar ste zaboravili,
meu ostalim, bosanicu? Dalmatinci su irilicu zvali arvackim pismom.
Najstariji spomenik hrvatskog irilskog pisma je Povaljska listina iz 1184.
godine. Prvu iriisku tampariju osnovali su Crnogorci.
ak je i Skender-beg u Kroji svoju diplomatsku korespondenciju obavljao
irilicom. I naravno kulturna je sramota to se irilica ne njeguje.
7. Vlatko Maek je mnogo bolje proao, no to se Vama ini. U Banovinu
Hrvatsku bili su ukljueni istoni Srijem, vei dio Hercegovine i dio Bosne,
a nastavljali su se razgovori o pripojenju drugih krajeva. Prema tome, zakljuuju maspokovci, Hrvatska je okljatrena dok su komunisti proirili Srbiju na
najvei teritorij u njezinoj historiji. Naime, prije ujedinjenja itav je Srijem bio
ukljuen u Slavoniju, a dio Sandaka i cijela Metohija pripadali su kraljevini
Crnoj Gori. injenice su nesporne, a interpretacija je besmislena.
8. Za vrijeme revolucije glasa se pukom. Imajui to na umu, granice
pojedinih republika odlino su odreene. No, u meuvremenu je prolo
nekoliko decenija i sada bi - u jednoj demokratskoj zemlji - granice trebalo
odrediti referendumom ako se nekoj veoj grupi graana ine spornim. To
vrijedi za Dalmaciju jednako kao za Kosovo.
9. Nacionalistiki ispadi u Splitu veoma su ruan dogaaj i prije svega
odaju primitivizam i nedostatak civiliziranosti. No, jednako je tako runo
i razbijanje iptarskih radnji u Beogradu. Ne poinje li Vas zabrinjavati Vaa
selektivnost u odabiranju runih dogaaja kod pojedinih naroda?

221

4. Odgovor makedonskom

korespondentu

Ja sam poslije 1972. godine izgubio svaku iluziju o naim politi

kim ekipama. Ne oekujem od njih nita dobro - s djelominim izuzetkom
slovenskih politiara - i svaki pokuaj nekakvog pozitivnog uticanja smatram
beskorisnim gubljenjem vremena. Moj je lanak o Kosovu bio upuen jugoslavenskim intelektualcima i znaio je poziv na razgovor. Zbog teme odabrao .
sam srpski list kao mjesto razgovora. T~st nis~ ba sasvim pol~~ili, ~li
mnogobrojna pisma koja primam pokazuJu da Je od ovog pokusaja bIlo
koristi.
Zahvaljujem na upozorenjima u vezi s nekim nepreciznostima i nedoreenostima u formulacijama. Uzet u Vae primjedbe u obzir kod definitivne
redakcije teksta kad budem pripremio knjigu o Kosovu. Meutim, varate v~e
ako mislite da sam u pogledu Makedonaca bio povran. Pomno sam prouClO
sve meni pristupane povijesne materijale - kao to znate, malo je ozbiljnih
historijskih radova, a zahvaljujui ornosti naih historiara, jedna nauno
pouzdana historija Makedonije jo nije napisana - i ono to mi je iz~edalo
sporno raspravio sam sa svojim makedonskim prijateljima. Imao sam 1 oso~
nih razloga da o makedonskom narodu ozbiljno porazmislim. Mene .su 1Z
ustakog zatvora u Slavonskoj Poegi oslobodile upravo makedonske bngade
i jedna albanska" i to neposredno prije likvidacije. Da su Vai Makedonci
stigli samo dva dana kasnije, ne bih ja danas imao mogunosti da s Vama
raspravljam o makedonskom pitanju.
.
Da pokuam sada razjasniti nesporazume koji proistiu iz Vaeg p1sma ..
l. Narod koji ima hiljadugodinju historiju nije sluajno nastao .. ~lI,
igrom-historijskih sluajnosti moe nestati, kao to. se to desil~ .mnog.~broJnlffi
i mnogo veim narodima u historiji svijeta. A ako Je formulac1Ja SUV1se ~ruba,
moglo bi se. rei da se moe desiti da mogunosti za nacionalni razvoJ budu
toliko suen'e da normalno konstituiranje nacije bude ugroeno.
2. Srpska i bugarska vlada dogovorile su se da Bugari okupiraju ve.liki ~io
vardarske Makedonije, a Srbi sjevernu Albaniju. Budui da su velIke sIle
* Slavonsku Poegu oslobodile su 21. aprila 1~45. dvije makedonske divizije, 42. i 48.
U sastavu 42. divizije borila se 7. albanska udarna bngada.

222

najurile srpsku vojsku iz Albanije, srpska se vlada nala oteenom, pa je kao

obeteenje okupirala i bugarski dio Makedonije. Pretpostavljam da su ove
historij~ke injenice nesporne.
3. Zamislite za trenutak da su bugarski grabeljivci bili uspjeniji od
srpskih i da su uspjeli okupirati cijelu vardarsku Makedoniju. to bi danas
bilo s makedonskom nacijom? to bi bilo s normiranjem makedonskoga
knjievnog jezika, s makedonskim univerzitetom, s makedonskom inteligencijom, s makedonskom kulturom? Pretpostavljam da ete se sloiti da bi se sve
to svelo na nekoliko hiljada patriota u bugarskim zatvorima i nekoliko hiljada
emigranata u Novoj Jugoslaviji! Naravno, jo bi uvijek postojala mogunost
da se borba nastavi i da se u budunosti ostvare takve radikalne politike
promjene koje bi, makar i sa zakanjenjem, dozvolile formiranje makedonske
nacije. No, s vremenom vjerojatnost za tako neto bila bi sve manja.
Nita bolje Makedonci ne bi proli da su sa svojom federativnom partijom
i etiri poslanika ostali u sklopu turske republike. Nijednoj etnikoj grupi
Turska dosad nije dala. nikakvu autonomiju. Sjetite se tragine sudbine
Armenaca.
4. Balkanski ratovi bili su oslobodilaki ukoliko su balkanske dravice
oslobaale pripadnike svojih naroda od otomanske vlasti, i bili su osvajaki
utoliko to su uspostavili okupatorski reim nad pripadnicima drugih naroda,
u osnovi nad Makedoncima i Albancima. Nema spora o osvajakim namjerama monarhistikih vojski i vladajuih buroaskih krugova. Nema spora
o tome da je kraljevska Jugoslavija ugnjetavala Makedonce (i Albance).
Meutim, historijski dogaaji ne ocjenjuju se na osnovi intencija njihovih
aktera. Historijski dogaaji dobivaju svoje pravo znaenje samo u jednom
duem historijskom kontinuitetu. I u tom smislu jugoslavenska revolucija dala
je ratovima Srbije i Crne Gore oslobodilaki karakter. Govorei politikim
jezikom, srpski komunisti iskupili su grijehe srpske buroazije. A osim toga
hegemonija dvorske kamarile prije rata ne moe se interpretirati kao hegemonija srpskog naroda. Srpski seljaci ili su u ratove da oslobaaju. to su
rezultate tih ratova iskoristile razbojnike grupe na vlasti, treba kao zaslugu
pripisati iskljuivo njima. Ako se sadanji politiko-ekonomski kaos nastavi,
bojim se da emo na slian nain morati braniti i jugoslavensku revoluciju.

5. Za vrijeme svojih boravaka u Bugarskoj i Grkoj ja sam se posebno

zanimao ,za poloaj Makedonaca. Ustanovio sam da se asimilacija hrzo
provodi, a animozitet prema makedonskoj etnikoj posebnosti ne postoji
samo kod vladajuih krugova, nego i meu irokim slojevima, ukljuujui
- to me posebno iznenadilo - socijaliste i komuniste u Grkoj. Stoga
oekivati razvoj makedonske nacije u sklopu Bugilrske ili Grke spada
u domenu patriotskih fantazija. Jedina mogunost ujedinjenja makedonskog
- i slino tome albanskog - naroda ostaje u balkanskoj federaciji. A budui da
'su dananji vladajui krugovi balkanskih zemalja preuzeli manire svojih

223

. . .
5. Bujanska konferencija t nJeztna
prethistorija

buroasko-monarhistikih prethodnika - anse za ostvarenje balkanske federacije su minimalne.

..
. .
Zbog spomenutih razloga ja zaista alim to makedonski mt~lektualcl nISU
smogli snage da razumom prevladaju emocije i da podre ope]u~oslavens~~
proslavu oslobodilakih tekovina balkanskih ratova. Ako. ~~lim? .gra~tl
'
zaJ edniku dravu , onda se moramo naVICI da 1 hIStOrIJU
sad asnJU-l b u ducusmatramo zajednikom.
v

1.*
S velikom nelagodom proitao sam lanak pod gornjim naslovom
naeg uvaenog modernog historiara Branka Petranovia, kojeg izuzetno
cijenim. Razmiljajui o tom lanku, moj je osjeaj nelagode sve vie rastao,
dok na kraju nisam zakljuio da moram javno reagirati. U situaciji kakva je
stvorena oigledno je da albanski intelektualci ne mogu reagirati. Ma kakve
argumente iznijeli, bit e estoko napadnuti ili kao nacionalni ovinisti ili kao
nacionalni izdajice. A nitko ne voli takve etikete. Sreom, meutim, ova naa
nemirna zemlja dovoljno je arolika da se uvijek nae netko sa strane tko
moe pokuati graditi mostove razumijevanja. Petranovi u svom lanku ne
navodi neke vane nove historijske injenice koje ve ne bi bile poznate - sve
smo to u posljednjih nekoliko godina vie puta itali u raznim publikacijama.
Ono to je novo jest zahtjev: Rukovodstvo Kosova je duno da je (Bujansku
rezoluciju) povue, poniti i javno se distancira od ovoga akta u delu gde~e re
o izjavljenoj separatistikoj elji.
Za aljenje je da jedan profesionalni historiar ne uspijeva kontrolirati
svoje emocije i u jedan historiografski tekst ubacuje svoj lini politiki stav
kojemu tu nije mjesto. Na taj nain postaje oigledno da je lanak upravo
i pisan s namjerom, a zatim i objavljen u dva naa vodea dnevna lista, Borbi
i Politici, s istom namjerom koju jugoslavenski Albanci openito, a pokrajinsko politiko vodstvo posebno, ne mogu drugaije interpretirati nego kao
javno poniavanje. Taj e lanak velikoalbanski nacionalisti doekati s likovanjem. Teko shvaam kako jedan profesionalni historiar nije bio svjestan
usluge koju je uinio nacional-ovinistima? Kad jedan srpski historiar
* Neposredno prije partijskog plenum a o Kosovu Politika od 30. maja do 2. juna (i Borba
sjmultano) objavila je u nekoliko nastavaka lanak Branka Petranovia o Bujanskoj konferenciji.
elanak je bio pristran i injenino netoan i mogao je nanijeti neprocjenjivu politiku tetu. Zbog
tpga sam svoj komentar poslao Politici (i BorbI) uz ovo popratno pismo glavnom uredniku
Zivoradu Minoviil: Molim Vas da objavite ovo moje reagiranje na lanke dra Petranovia
objavljene u Vaem listu. Meni je poznato da je moje ime u Politici na crnoj listi, no ukoliko bih
ovo reagira,nje objavio negdje drugdje, to bi moglo imati nepoeljnih politikih posljedica. Kao
to se moglo oekivati, tekst je ostao neobjavljen, to samo po sebi govori o kvaliteti jugoslavenskog dijaloga o Kosovu. Sreom, meutim, redakcija Politike ne predstavlja srpske intelektualce,
pa sam odluio da i ovaj tekst poaljem na adresu Francuska 7. Slijedi originalni tekst s dodatkom
od nekoliko reenica i isputanjem jedne kao nepotrebne. Tekst je objavljen u Knjievnim
novinama 15. X. 1987.
15

224

Kosovsko pitanje

225

u Borbi i Politici trai da se Bujanska rezolucija poniti, ne bi trebalo uditi

ako uskoro jedan albanski historiar u Rilindji za~rai ~jezi~o ~egaliziranj~:
Dalji tok dogaanja nije potrebno opisivati. Meu~~,. hl~tonJski se do~aaJ~
ne ponitavaju i ne vaskrsavaju. Oni su se ZbIli l njih treba proucavan
.
y .
.
.
i izvui pouke.
Ja nisam profesionalni historiar i ne namjeravam se. upustatt u hlst~n~grafsku analizu. Moja jedina kvalifikacija za ocjenjivanJ~ ov~? do.gaaJa IZ
nae narodnooslobodilake borbe jest u tome to sam u hlstonji, kOJa se zove
NOB sam uestvovao. Gledajui kroz prizmu tog iskustva, moje vienje
Buja~ske konferencije sasvim je razliito od Petranovievog i svodi se na s~ega
nekoliko jednostavnih zapaanja:
1. Petranovi pie: Jedan separatistiki akt je praktino poniten od
strane CK KPJ, naelno i politiki, neposredno poto je b!.o i. for~~lis~n.
Ta kategorika izjava jednostavno je suproma histonJs~m ~mJemca~~.
Koliko je meni poznato, ne postoji partijski dokument u kOjem Je reZOlUCIja
ocijenjena kao separatistika i kao takva poniten~.y ~ismu CK ~J Oyblasnom komitetu za Kosrnet, koje naravno spormnJe l Petranovlc, kaze se
naprotiv: Rad oko oblasnog odbora u osnovi je pravilan, a progl~s je
pravilan i lepo Mi vam, u vezi s tim, ukazujemo na to - kako tr~b~ da pnete
nacionalnom pitanju. Istie se da odluke AVNOJ-a omogu~uJu. p:avo na
samoopredelenje. No, to pravo moe da se stekne, da se IZVOJUJe samo
borbom i u borbi protiv imperijalizma ... Slijedi zakljuak: Danas se,
drugovi, radi ne o tome da se razgranii Albanija i Jugoslavija - obe o~upirane
od Nemaca - nego da se obe, oruanom borbom, oslobode od nJl~. Zato
svako postavljanje pitanja razgranienja - u stv~ri po~aey.Nemclma da
podstiu jedan narod protiv drugoga. Pretpostavljam da Je oCI~le~o (1) da
. samoopredjeljenje nije negirano nego naprotiv istaknuto; (2) da Je uVJ~tovano
borbom protiv okupatora i (3) da je odgoeno do vremena kad zemlja. bude
osloboena. Svaki uesnik NOB-a zna da su ta tri stava imala status akslOma.
Takoer je poznato da su oni dosljedno provedeni: granice republika i pokra..,
.
jina povuene su tek nakon osloboenja. y .
2. Na konferenciju je bio pozvan 61 ucesmk (mje rm poznata naClOnaina
pripadnost onih koji nisu stigli), a stiglo ih je 49, od k~jih je 41 bio ~banac,
1 Musliman te 7 Srba i Crnogoraca. Odnos Albanaca l nealbanaca Je prema
tome bio 80:20, a to je vie nego odnos Albanaca u stanovnitv~ K?so~a (65:35 prema popisu iz 1955). Nije mi poznato je li bilo mampuliranJa
nacionalnim sastavom; u meni poznatim dokumentima ne~a dok~za z~.to:
Da je u tom pogledu bilo nekih nepravilnosti, nema sumnje da bl pa:rIJ~ki
komiteti odmah reagirali. Takvih dokumenata nema. Od Albanaca, 10 Je bIlo
delegata Narodnooslobodilake vojske Albanije. B~.z tih 10 delegata ~dn~s
zastupljenih nacionalnosti bio je 60:40. U ono ~~IJe~e ovakvo ~elegI~~nJ.e
smatralo se izuzemo pozitivnim, izrazom bratstva l Jedmstva buduClh SOCIJalistikih nacija. Jugoslaveni Duan Mugoa i Miladin Popovi igrali su kljunu
226

ulogu u radu albanskog partijskog vodstva, i to je jednako smatrano pozitivnim. Ako mogu dodati svoj komentar: obje su injenice zaista i bile izuzemo
pozitivni rezultati revolucije. Naalost kratkotrajni.
Mnogi Albanci u Bujanu ine mi se normalni. Albance je trebalo pokrenuti
na otpor okupatoru - Srbe-i Crnogorce pokrenuli su sami dogaaji - a to su
mogli uraditi samo Albanci. Dolaskom Talijana politiki poloaj Albanaca
znatno se poboljao prema njihovom poloaju u kraljevskoj Jugoslaviji: dobili
su svoje kole, administraciju na svom jeziku, dozvolu da nose oruje i ujedinjenje s ostalim Albancima. Zbog toga su Kosovari talijansku okupaciju
primili kao osloboenje. Zadatak albanskih partizana bio je da uvjere svoj
narod u iluzornost ovog osloboenja. To je bio izuzetno sloen zadatak
i njemu je sluila Bujanska konferencija i njezina rezolucija. Srbi i Crnogorci
bili su zvjerski progonjeni i zato partizani nisu imali tekoa da s njima ubrzo
nau zajedniki jezik. No, i usprkos tome etnici su se sasvim uspjeno
organizirali na istom teritoriju.
3. Kontroverzni odlomak rezolucije glasi: Kosovo i Metohija je kraj koji
je naseljen najveim dijelom iptarskim narodom, a koji kao i uvijek tako
i danas - eli da se ujedini sa ipnijom. Prema tome osjeamo za dunost
ukazati pravi put kojim treba da poe iptarski narod da bi ostvario svoje
tenje. Jedini put da se iptari Kosova i Metohije ujedine sa ipnijom jeste
zajednika borba s ostalim narodima Jugoslavije protiv okupatora i njegovih
slugu. Jer je to jedini put da se izvojuje sloboda, kada e svi narodi pa i iptari
biti u mogunosti da se izjasne o svojoj sudbini sa pravom na samoopredeljenje do otcepljenja.
Da li je to separatizam i kontrarevolucija? Po mom miljenju radi se
onedozvoljenom brkanju pojmova: sa stanovita albanskih - i svih ostalih
jugoslavenskih partizana - to je bio izraz patriotizma boraca za slobodu. to
u stvari sastavljai rezolucije kau: (1) da se albanski narod eli ujediniti - to
je nesumnjivo i vrijedi za sve narode, (2) priznavanjem legitimnosti ujedinjenja
oni oekuju mobilizaciju naroda protiv okupatora (zbog istog razloga to je
zahtijevao i Miladin Popovi) jer (3) samo se borbom moe ostvariti pravo na
samoopredjeljenje. Jugoslavensko partijsko vodstvo apsolutno je prihvaalo
(1) i (3), ali se razilazilo s Popoviem i Bujancima u pogledu (2): proklamiranje
ujedinjenja prije osloboenja krilo bi osnovni princip samoopredjeljenja
putem borbe i donijelo bi politiki mnogo vie tete nego -koristi. Po mom
miljenju to je bila realistina i stoga ispravna ocjena.
4. Rezolucijom se koriste Enver Hoxha i dananji iredentisti i to je razlog,
pie Petranovi, zato je treba ponititi. Ovaj zakljuak predstavlja iflagrantni.
nonsequitur i veliku politiku naivnost. Marksizmom su se koristili razliiti
diktatori, recimo Staljin. Znai li to onda da marksizam treba ponititi, jer
se razvio u staljinizam? Ili je moda Marx potajno bio staljinist? Poznato mi je
da ima i takvih razmiljanja, ali ne nalazim vrijednim da ih komentiram.
- A kad bismo Bujansku rezoluciju danas s velikom pompom ponitili, to bi
15

227

!~

tek dalo hranu za nekoliko iduih generacija iredentista i albanskih vlastodraca.

5. to se desilo poslije Bujana? Albanski su komunisti disciplinirano
primili uputstvo CK KPJi pitanje samoopredjeljenja o~godili za poslije. Nis~,
meutim, uspjeli mobilizirati svoj narod za borbu protiv okupatora. U stv~r.l,
u asu osloboenja - u kojem su uestvovale i dvije divizije Albanaca, ah IZ
ipnije - izbila je masovna kontrarevolucija.. .
.v . .
. v.
.
Osnovnu pretpostavku Bujanske rezolucIje pomstih su na taj nacm sa1ll1
dogaaji. Zbog toga, kad su se nakon osloboenj~ krojile ?ranice~ ~b~as~a
narodna skuptina u Prizrenu u julu 1945. g. donOSI RezolUCIJU ~ pr~Ju<:enJu
Srbiji. Time je problem pravno apsolviran: Buja~ska ..rezolucIJa VIS~ nema
nikakvih pravnih konzekvenci i dobija status hIstorIjskog ~oga~Ja, kao
recimo pacta conventa, koja su nekad potinila Hrvate ugar~koJ ~.um. Nako~
nekoliko godina napad Informbiroa ugrozio je samu e~zls~encIJ.u re:ol~cl
on arne Jugoslavije. Meu jugoslavenskim Albancima bIlo Je naJmanJ~ lbeovaca u usporedbi s ostalim naim veim etnikim grupama. A zatim s~
Albanija ne razvija u socijalistiku zemlju, nego u totalitarnu diktaturu. Na taj
je nain i historijska osnova Bujana ponitena.
. . v.
.
U tom je svjetlu zahtjev da se poniti Bujan logiki apsurd, a pohticki on J~
krajnje neodmjeren. Ono malo albanskih partizana to je Koso:o dalo~.vez~m
su na ovaj ili onaj nain za Bujan. Oni i ljudi koji su odrastah pod nJlh~vlm
utjecajem trebali bi biti uporite za konsolidaciju pril~~a n~ Kos?vu. ~mJesto
toga zahtijeva se njihovo javno poniavanje. A buducI da Je BUjan o:lgledn~
bio patriotska akcija, i svi jugoslavenski orijentirani ~banci s~vatit. e ta~
zahtjev kao uvredu. Zaista nema boljeg poklona za Iredentu l naclOnaim
ovinizam!
Meutim, u ovoj, kao i u mnogim slinim polemikama, ne radi se za!.'.ravo
u Bujanu. Radi se o neem mnogo fundamentalnijem, o problemu clJa se
eksplicitna formulacija briljivo zaobilazi. Kraj~je je .vrijeme. da ~e ~rob.le~
izvue na svjetlo dana i da se suele argumentt. RadI se o pItanJU: ImajU h
Albanci pravo na ujedinjenje ili ne?
. .. . .
.
U srpskoj i hrvatskoj prolosti borba za nacionalno uJedmjenje Imala Je
uvijek aureolu najvieg stupnja rodoljublja. To vrije~i i za sve ostale ~arode.
Otkud onda to da ono to za sebe smatramo svetim pravom, drugtma ne
priznajemo? Da ono to kod sebe smatramo izuze~.nim r~d~ljubljem, kod
Albanaca tretiramo kao separatizam i kontrarevolucIJu? Gdje Je tu gvozdena
logika koja treba da vai za intelektualce? I kuda je ispari~ so~ijalizam? .
Petranovi navodi kako ustavi iz 1946. i 1963. - Zbog cega Je zaboravljen
ustav koji sada vai? Oigledno zato jer se ne uklapa u ~mu! -v~~ priznv~ju
pravo na samoopredjeljenje nacionalnim manjin~m~. ~o ml s~ ne :.lm naroclto
uvjerljivim argumentom jer se ustavi mogu mlJenptt, a OVI naSI pogotovo.
Ipak, da bismo skratili raspravu, uzmimo to kao vrstu pola~nu toku. O.~da
bi trebalo odmah uoiti da Albanci ni etimoloki nisu nacIonalna manJma.
228

I
I

U Jugoslaviji su Albanci jednako brojni kao Slovenci, a vie ih je od Makedonaca, Jugoslavena i Crnogoraca. U usporedbi sa svojim sunarodnjacima
u Albaniji, jugoslavenski Albanci predstavljaju 66%. Pr~ma tome ni u Jugoslaviji ni u Albaniji jugoslavenski Albanci nisu nikakva manjina. Osim toga,
podsjeam na citirano pismo CK SKJ iz 1944. g. u kojem se Albancima pravo
na samoopredjeljenje izriito priznaje. Ovdje valja upozoriti i na niz izjava
najodgovornijih politikih linosti, Nekbvia, Kardelja i drugih, danih 1944.
i 1945. godini - dakle poslije Bujana - prema kojima bi uz odreene uvjete
naj ispravnije rjeenje bilo prisa:jedinjenje Kosova Albaniji. Petranovi ne
navodi te izjave. Ako za njih ne zna, onda se kao profesionalni historiar nije
smio prihvatiti analiziranja historijskih dogaaja koje nedovoljno poznaje.
A ako za njih zna pa ih je preutio, onda se postavlja pitanje: to se desilo
s profesionalnom etikom?
Poloaj albanskog etnosa u Jugoslaviji dosta je rijedak, ali ne i jedini sluaj
u svijetu. Pogledajmo vicarsku. Jesu li vicarski Nijemci, Talijani i Francuzi
nacionalne manjine? Kad bi to bio sluaj, vicarska bi se sastojala gotovo
iskljuivo od nacionalnih manjina. To je naravno apsurd, i nijedan razuman
ovjek nee prihvatiti tu vrstu logike. A ipak ima mnogo vie smisla da se
vicarske narodnosti nazivaju manjinama, nego da se tako tretiraju jugoslavenski Albanci. Jer vicarski Nijemci, Francuzi i Talijani predstavljaju svega
nekoliko procenata u odnosu prema sunarodnjacima u Njemakoj, Francuskoj i Italiji, a jugoslavenskih je Albanaca dvije treine prema broju sunarodnjaka u Albaniji.
Logika dosljednost moe se ostvariti samo na dva naina: (1) ili da se
kae da se zapravo ne misli na manjinu, nego na neto drugo ili (2) da se
Jugoslaveni tretiraju kao jedan junoslavenski narod podijeljen na nekoliko
plemena. Prvo je neozbiljno, a drugo predstavlja vladajue shvaanje iz doba
ujedinjenja 1918, koje smo, nadam se, davno prevazili.
Prema tome, primjenjujemo legalistike formulacije o manjinama na
etniku grupu koja nije manjina. Ovdje treba upozoriti na konfuziju u poistovjeivanju dvaju problema koji su veoma razliiti. Jedno je pravo na
ujedinjenje, a drugo je pravo na otcjepljenje. Da ponem s ovim potonjim.
Pravo na otcjepljenje ima dva aspekta: ideoloki i meunarodnopravni.
Prije rata (do 1937) Komunistika je partija po direktivama Kominterne
naivno i neodgovorno propagirala jednostrano pravo na otcjepljenje. Takvo
pravo nije nikad nigdje ostvareno i za njega nema nikakvih racionalnih
argumenata. to se pak tie dananje meunarodnopravne doktrine, ona se za
potrebe jednog novinskog lanka moe rezimirati ovako. Etnike grupe imaju
uvijek pravo na interno samoopredjeljenje. Otcjepljenje dolazi u obzir samo
onda ako su pripadnici dotine etnike grupe sistematski diskriminirani. Ako
su tretirani kao punopravni graani, nema meunarodnopravne osnove za
otcjepljenje. U tom sluaju postaje dominantan princip dravnog integriteta.
To se objanjava prioritetnom vrijednou koju svjetska zajednica pridaje
-229

stabilnosti svjetskog pravnog poretka i mirnoj koegzistenciji, a za to je kljuni

preduvjet nepovredivost dravnih granica. Taj je opi princip u Evropi
i posebno garantiran Helsinkim sporazumom.
Kako u svjetlu ovih ogranienja Albanci mogu prii svom ujedinjenju?
Mogu na dva naina koje bih, prema presedanima, nazvao srpsko-hrvatskim
i norvekim. Srbi i Hrvati su svoje ujedinjenje ostvarili ujedinjenjem u Jugoslaviju. I danas dva milijuna Srba i milijun Hrvata ive i van svojih republika, ali.
svi oni ive u Jugoslaviji. Norveani su dugo vremena ivjeli u zajednikoj
dravi sa veanima dok se Karlstadskim dogovorom poetkom ovog vijeka
nisu odvojili u zasebnu dravu. S obzirom na balkansku historiju, meni
srpsko-hrvatsko rjeenje izgleda vjerojatnijim. U osnovi tog rjeenja jest ideja
o balkanskoj federaciji koju su prije prvog svjetskog rata razvile socijaldemokratske partije na ovom podruju, a prije svega srpska socijaldemokracija.
Meutim, oigledno je da ni jedno ni drugo rjeenje ne dolaze u obzir
u dogledno vrijeme te da bitno zavise od toga kako e se razvijati albanska
drava, to je dugoroan proces. Ono to se ini realistinim u dogledno
vrijeme jest vicarsko rjeenje. Osloncem na bive kosovske partizane svih
nacionalnosti i tradiciju koju su ostavili iza sebe, osloncem na jugoslavenski
orijentirane Albance koji predstavljaju znaajnu, ali uslijed nacionalistikih
okraja priguenu, snagu i osloncem na - ova formulacija odraava sve
apsurde sadanjeg trenutka - ostale jugoslavenski orijentirane Jugoslavene,
Kosovo bi ubrzo moglo postati konstruktivnim elementom jugoslavenske
federacije. U tom smjeru, a ne ponitavanjem Bujana i slinim akcijama, treba
traiti naine da se sprijei iredenta i da se konsolidira kosovska situacija.

* * *
Kao to je ve napomenuto, Politika i Borba nisu objavile ovaj tekst pisan
16. juna. Nekoliko daria poslije politiko rukovodstvo Kosova javno je
ponitilo Bujansku konferenciju, to je objavila cjelokupna jugoslavenska
tampa, radio i televizija. Ni tri mjeseca poslije u parainskoj kasarni desio se
teak zloin: bivi odlian srednjokolqc koji je pisao pjesme, lan Partije
i nesueni student prava, regrut Albanac Aziz Kelmendi ubio je na spavanju
etvoricu svojih nealbanskih drugova - i zatim sebe. Uskoro su novine poele
objavljivati imena pojedinaca koji su se u raznim gradovima solidarizirali
s ubojicom. Jedva da je potreban jo neki komentar.

II.
Stvarnost suoavanja u vezi s kosovskim pitanjem *
Proitavi polemiki odgovor Branka Petranovia (KN 1. XI. 1987) doao
sam do uvjerenja da se' nas dvojica zaista bitno razilazimo. Budui da su ta
* Objavljeno II Knjievnim novinama 15. XI. 1987.

230

razmimoilaenja principijelna - i ne odnose se samo na nas dvojicu - bit e

korisno da se jasno definiraju i da se suele argumenti.
~. Postavlja se osnovno principijelno pitanje: imaju li Albanci pravo na
ujedinjenje ili ne? Mi, Hrvati i Srbi, u toku svoje historije smatrali smo
postizavanje ujedinjenja svetom patriotskom obavezom. U borbama za ujedinjenje proliveno je mnogo krvi, a oni koji su pali smatraju se narodnim
herojima. Priznajemo li mi isto pravo Albancima ili ne? To pitanje, drue
Petranoviu, ne moe se obii spominjanjem nekakvih monarhija. Na to
pitanje odgovara se sa da ili ne. A kad se da naelni odgovor, onda se prelazi
na razmatranje problema kako postii rjeenje da ostvarenje prava jedne
nacije ne nanese tetu ostvarivanju istih prava drugih nacija. Molim za kratak
i precizan odgovor.
2. Ispriavam se to u morati pouiti jednog historiara: za ocjenu smisla
nekog historijskog dogaaja kljuno je to su o njemu mislili oni koji su
u njemu uestvovali. Jedino ako takvih svjedoenja nema, mogu se stvarati
konstrukcije na osnovi pisanih dokumenata. O bujanskom problemu u svjetlu
AVNOJ-a ta svjedoenja postoje i ona su izraena u izjavama lanova
rukovodstva narodnooslobodilake borbe.
Dr. Petranovi pie da je za njih znao, a ipak ih nije naveo. Nije ih citirao
ni u svom odgovoru. Da italac ne bi ostao neobavijeten i u nedoumici,
navest u tri reprezentativna miljenja, a ona naravno nisu jedina poznata.
Sreten ujovi, decembar 1944: to se tie Kosova, ono je nae i nema
nikakve diskusije o tome. Ako bi se Albanija organizirala na istim principima
na kojima i mi, ne bismo imali n~ta protiv da se nai Arnauti otcepe
i pripadnu njoj.
Edvard Kardelj, februar 1945: Uz odreene meunarodne uvjete (koji nisu
bili realizirani) najpravilnije bi bilo da se Kosovo i Metohija prisajedine
Albaniji, a da Albanija ue u federaciju s Jugoslavijom. Prema Dedijerovu
svjedoenju, to je bilo i Titovo miljenje.
Blagoje Nekovi: Pitanje odnosa gdje e pripasti Kosovo i Metohija
- Albaniji ili Jugoslaviji - treba posmatrati tako da je danas demokratska
i federativna Jugoslavija najjaa demokratska sila na Balkanu, koja je jedina
u stanju da omogui bolji ivot i suradnju i zadovolji sve tenje iptarskog
naroda, kao i ostalih naroda. Kada se u Albaniji postigne potpuna pobeda pod
rukovodstvom narodnooslobodilakog pokreta, i izmene meunarodne prilike, onda se nee postavljati pitanje granica izmeu Jugoslavije i Albanije.
Treba li, drue Petranoviu, na osnovi Vaih interpretacija avnoj skih
odluka smatrati Tita, Nekovia, Kardelja i ujovia separatistima?
3. Ja sam u svom lanku, meu ostalim, kategoriki iznio neto drugai
jim rijeima i duljim obrazloenjem ove tri tvrdnje:
(a) Integritet Jugoslavije ne moe se dovesti u pitanje.
(b) Ujedinjenje u Jugoslaviju - versajsku i buroasku, jer drugaija nije
mogla biti - jest epohalni dogaaj historije naih naroda. Mogao bih dodati,

231

epohalni upravo zato to predstavlja realiziranje historijskih tenji za ujedinjenjem, nacionalnim i meunacionalnim.
(c) Kominterna je u odnosu prema Jugoslaviji odigrala reakcionarnu
ulogu, jer se angairala u razbijanju Jugoslavije.
Ova tri moja jasna stava dr. Petranovi nadugako i nairoko ponavlja
u svom odgovoru. to je svrha tog ponavljanja? Da se sugerira itaocu kako se
ja kao Hrvat zauzimam za dezintegraciju Jugoslavije, da je smatram sumnjivom tvorevinom i da, kao lan Partije, na Kominternine postupke gledam kao
na oinsku brigu za narodne interese (kao to mi to imputira Vueli)? Ili dr.
Petranovi nije ni itao moj lanak o kosovskom pitanju, pa provaljuje
otvorena vrata? Pretpostavljam da je ovo posljednje. No, intelektualac ne
smije biti neobavijeten kad ulazi u javnu polemiku. Ipak, drago mi je da se
barem u ta tri osnovna pitanja slaemo.
4. U svom odgovoru dr. Petranovi ponovno pravi logike lapsus e, i to
uvijek dosljedno na tetu Albanaca. Navest u samo jedan radi ilustracije. Dr.
Petranovi slae se sa mnom da je meu Kosovarima bilo najmanje informbiroovaca u Jugoslaviji. Ali odmah sugerira i objanjenje da bi to moglo biti zato
jer su u tim godinama u kosovskom rukovodstvu kljune pozicije drali Srbi
i Crnogorci. Budui da je meu Srbima bilo mnogo vie informbiroovaca
nego meu Albancima, a Crnogorci su u tom pogledu bili apsolutni rekorderi,
proizlazi da se Srbi i Crnogorci naopako ponaaju samo kod kue, a na
Kosovu uspjeno brane jugoslavenske interese od pogibeljnih Albanaca! Kako
bi se izbjegli nesporazumi, moram odmah dodati da crnogorski informbiroovski rekord nipoto ne znai nedostatak patriotizma kod te nacije. Ako je ikoja
nacija patriotska i jugoslavenska u ovoj zemlji, onda su to Crnogorci. Izbacili
su okupatora iz zemlje prije no to su se drugi narodi i pokrenuli. Nadam se da
sam bio jasan.
5. Na kraju ono u emu se Petranovi i ja bitno razlikujemo i iz ega
proizlazi sve ostalo. Za mene su kosovski Albanci Jugoslaveni kao i svi drugi
jugoslavenski narodi. Za Petranovia, oni su tuinci, nacionalna manjina,
koju on suprotstavlja slovenskom ivlju. A meni sugerira da Albance treba
da mjerim prema svim ostalim narodima Jugoslavije. Ako ne uzmemo u obzir
rasistiko stanovite - a pretpostavljam da ga moemo ignorirati - onda
kakva je to razlika izmeu Albanaca i Slavena u ovoj naoj zajednikoj dravi
Jugoslaviji, drue Petranoviu?
6. Dr. Petranovi zavrava odgovor ovim sudbonosnim pitanjem:
Doktore Horvat, da li znate za neki slian primer, gde su pripadnici
naroda bili izloeni takvom nasilju kao to je to sluaj, u poslednje dve
decenije, sa Srbima i Crnogorcima na Kosovu?
Ovo pitanje s Bujanskom konferencijom, o kojoj raspravljamo, oigledno
nema nikakve veze. Ipak odgovaram. Na svoju i nau civilizacijsku sramotu
moram rei da slian primjer znam. Primjer je naalost jo mnogo gori. Radi
se o pljaki, nasiljima i ubijanju Albanaca, ukljuivi ena, djece i staraca,
232

nakon to je Kosovo osvojila srpska i crnogorska vojska. O tome je kao ratni

dopisnik izvjetavao poznati nam ruski socijalist Lav Trocki. O tome je pisao
i na domai, srpski socijalist Dimjtrije Tucovi. Postoje i drugi izvori. Nasilja
su se nastavila i poslije 1918. g. Citava sela su spaljivana. A to je tek naim
Albancima pripremio predratni Srpski kulturni klub i uvaeni akademik Vasa
ubrilovi u staroj kraljevini, to je ona donekle i ostvarila! udim se, doktore
Petranoviu, da Vi kao profesionalni historiar ne znate za te dogaaje i ne
poznajete odgovarajue izvore. Ili moda ipak znate i poznajete? I to uope za
historijsku nauku ili nau dananju politiku slijedi iz toga to traeni primjer
postoji ili ne postoji?

233

PRILOG II. ~z.

Dodatak drugom izdanju

1. Peticija studenata

Predsednitvu SFRJ, Beograd

Predsednitvu SR Srbije, Beograd
Predsednitvu SAP Kosovo, Pritina
Predlaemo pokretanje Inicijative za preispitivanje pravosudne
politike u SAP Kosovo u odnosu na suenja koja su u toku u~snicima
demonstracija i licima koja su na drugi nain izraavala svoje politike stavove
na Kosovu u toku marta, aprila i maja 1981. godine. Razlozi za pokretanje
ove inicijative su sledei:
(1) U najveem broju sluajeva radi se o iskljuivo politikim inkriminacijama, za koje u naelu !le moe biti nadlean sud.
(2) Masovni broj osuenih lica u prvom stepenu (do sada oko 220)
i neuobiajena visina izreenih kazni (od 1 do 15 g9dina zatvora) ukazuju na
izrazitu sudsku arbitrarnost u funkciji trenutnih politikih interesa, ime se
neposredno dovodi u pitanje naelo nezavisnosti sudskih organa.
(3) Zatita zakonskih prava optuenih, pa tako i sama objektivnost ovih
sudskih procesa u najveem broju sluajeva su dovedeni u pitanje zbog
voenja iskljuivo kolektivnih, a ne individualnih postupaka; neuobiajeno
kratkog trajanja postupaka; dokazane krivice u celosti i u svim sluajevima
bez izuzetka; potpune neobavetenosti ire javnosti o toku postupaka.
(4) Izrazito diskriminativan pristup u krivinom gonjenju, kojim su obuhvaeni veinom mladi ljudi, albanske nacionalnosti, uglavnom uenici i studenti, stvara situaciju u kojoj se najvea politika odgovornost i kaznene
posledice sa institucionalno odgovornih prenose upravo na one koji imaju
najmanju politiku mo i najslabiju institucionalnu zatitu.
U situaciji korienja nacionalno-ekonomskog momenta kao kljua za
raspolaganje drutvenom moi i dohotkom, te jaanja republikih i pokrajinskih etatizama, nuno je moralo doi do nacionalistikih zastranjivanja,
prvenstveno meu odgovornim ljudima u Savezu komunista. Stoga zauuje
razlika u vrstama kazni koje su izreene s jedne strane rukovodiocima u SK
Kosova, a s druge strane mladim ljudima odraslim u takvoj klimi i godinama
indoktriniranim idejom o nacionalnoj emancipaciji, koja jeste jedna od bitnih
pretpostavki ljudske emancipacije, ali ako se ne shvati kao najvii ili jedini
oblik emancipacije. Pitanje je da li se ovakvim sudskim procesima uopte
postie zakonom utvrena svrha kanjavanja.
Ovim se, naravno, ne predlae nikakvo suenje bivem politikom vrhu
237

.--r
SAP Kosovo, ve zahvatanje problema u njegovim socijalno-ekonomskim
korenima i njegovo razreavanje demokratskim sredstvima. Oek~je~o da e
se predlog o pokretanju ove inicijative prihvatiti, izmeu ostalog, 1 u mteresu
ouvanja ljudskih prava i razvoja demokratskih odnosa u jugoslovenskom
drutvu.
Beograd - Zagreb - Ljubljana
oktobra 1981

Ukupno 116.

238

Dole potpisani studenti*

Univerziteta u Beog(adu
Sveuilita u Zagrebu i
Univerze v Ljubljani

2. Pismo Albanca iz Gnjilana~ 27.

v.

1988.

Potovani dr. prof. Branko Horvat, Ekonomski fakultet

Zagreb
Da od uvijek se nalo poteni ljudi koji su dobro govorili za male
i siromane ali potene narode. Povodom objavljivanja vae knjige o krizi na
Kosovu, i lanak objavljen u Rilindju 3. Aprila 1988 godine. Slobodno
moemo rei da albanski narod u Jugoslaviju i pored veite borbe za osloboe
nje nije doiveo potpunu slobodu i danas, pogotovo delovi van Kosova.
Meutim prvi put u dugoj Istoriji 1945 godine data su prava odnosno krvljom
izvojevali kao svi ostali narodi i narodnosti Jugoslavije, ali dugo vrijeme je
vladala linija stare srpske buruazije i ideja Vase ubrilovia za istrebljenje
arbanase.
Mismo na delu pokazali da nismo divlji narod, jer od osloboenja
a pogotovo od Brionskog Plenuma postigli smo ono to retko koji narod
Evrope za takav kratak period mogao da postigne. No nekima to nije prijao
a i danas to ne odgovara, mismo veito zahvaljujemo srpskim komunistima
i ostalim humanistima koji su nas kao prvi komije uvek pomogli nas, a i mi
smo se trudili da im sa dobrom uzvratirno i to emo uvijek initi. No kako da
se .sada odbranimo od te silne napada svakodnevno preko razne pseudo
naunike unitariste, do otvorene ratne hukae koji trae oruje protiv malog
albanskog naroda koji tek u ovu slobodu otvorio je oi progledao svet. Da
nesrea je naa 1981. godine studentske demonstracije, ali koje se parole
danas javno istiu razne opozicione grupe sa Beogradskog podzemlja, svata
nepada na nau bedu, ta jo moramo da ispatamo da ubedimo svet da mi
nismo tako crni kao to se o nama pie i govori. To mi nemamo smelosti da
to javno kaemo jer za svaki napad na nas mi ako hoemo da jedemo tu koru
kruha moramo da utimo, u protivno nas eka ulica. Trpeti moramo ali svako
trpljenje ima i svog kraja. Mi albanci nismo krivi i iseljavanje srba sa Kosova,
to nemoem o nikada prihvatiti, to dobro znaju svi pametni ljudi, ali mi se
nemoemo pomiriti to progresivne snage u Srbiu ute. Dali su albanci krivi
to su pasivni krajevi june istone i zapadne Srbije jo otdavno se iselili po
Beogradu i druga razvijene krajeve republike.
Potovani Branko iz sveg srca vam hvala to ste podigli glas i javno dali
doprinos i to ogromni za pravednu stvar sviju naroda na Kosovo, Mi emo
svim svojim snagama se boriti da nikome se nita zlo ne deava na Kosovu ali
239

mi nemamo snage da ekonomske tekoe sami reavati i zato i zaustavljanja

srba i crnogoraca s Kosova. Istorija nije politika i ne moe dnevno dase
prilagodi. Progresivne snage na Kosovu ne trae otvaranje rane, nego leenje,
to nemoe se sa borbom protiv albanskog naroda.
Dragi drue profesore puno pozdrava i hvala za sve toste inili i vjerujemo i dalje na vau pomo.
Togur Mali Gnjilane

K?~pl~ks Peke patrijarije sainjavaju etiri crkve: iz XIII. st. sv. Apostola, te iz XN. stoljea sv.
DimitriJa, Bogorodice Odigatrije i sv. Nikole.

240

.'

\.

:--.---. .

Ulica u P ,.
eCI

- poetk om ovog
'0

."

stoljea.

Demon

stranti u Priti
. 1981
nl, apnI

.....- ..
. tl''''

,c- -

,1

._--,

'-l

{. ;-?V7. _~_

:'~lJlt('

...

.,l.5!..

STATUTI I L1WI2..1SS

itE'f01UCIO~"C\E

[j,..

TE B.s.Kltll(U fl;

SH~I~..uvE

I; . ";'",

'.

EfrgJ1~hpt

. 't.:C,.:!"

. :.:1

...

. '.

"'

oo \ ' :

~..

i t.

l'

.'

.~'

.'Ii ,.
e

,do

:..

"
. ..... ,',:

IV

Vl

~.

...; ! : '. '. ~ .'

t'

V
lt..,l&ja Jont ka "ProgrQ:t\n" dbc "St!\~\:t1n" t..
Fjcsa or,onl&&t1Y~

i,.~.;,. :

r .:.,;
.: - .,' .::.!I;':'.;~.~~1..~.:._
,"

"

:..

"'<~ti~:~:~:~:_ ';-'"f' ;:.J~' "~:~;"'b')

III
II r~all&i&1n ~
~~.jt~ ~ pat.jGtCE8~a~f,: tC ~ull1t
Aqlp\.ar. pir ~l1rll11 de blJsLltl I.hlzja Jonf ka all ~mue ... a1ft..
dija tr .-4be.
ndlbmi e ~~rltrat~e tf elnqert.,. ~t.erl~e ~ ~
.. al. - pnj Itahdo dt.e ltuj4n q{! t'1 'lij' II t '1' &trobllt..

. Li..,laJ. Jon' nule dreJtol' ak1.ivltE:tir. dlle lu\.in e "at kUD.Mr Ju&oella'l1af dhc sistelllit tE aaJ shoqnoro-ckonolO.ik - II t.anIe1 po...Ut1vlt&U db" llOtta e sa.) do ti vau,doji. do tr ahlmj' dlll'1 ..
\8 abkallf. ea t '1 ~l1roJ{dhQ t.'i b t.koJG' lIIQ SII~pnlnr uwh1tlat
Slt.qip'\are - t nl.kaUClile fr"J J~o!ln~v1st,

~: ~

" " " i..

~:~'~""';'~: >o: .:~. :..,

I
dbe i fundl~ 1 l'vlaJe. eonf uaht a1turi&1
1 U 4reJtfa ~r y. v.nelo_Je derl nf .hlt'fp~tJ. pir 'I:..ISU;' (: 1;>ar.~
nf .luaic' preJ Sbql~tarf_h <tf &.linden end" nfn a&:iniot.r !.:;.!n II Ju&O.llalal ,d Ul. ~111.1 i pari dh. 1 {W1eSlt 1 !h!~j~s ~;r.= ..h~
- ,111'1111 l krullla..,. S1lql;t.lII'e. t. '8nU1t8uu1llCo prf,:~ JUf.o.ll~vh!! he
.aahlc1a1 1 Itf~' uu-lnawe mo: ndn e n t - Sl:qlpnln~.
II
lt!d&,la Jon~. 1'f1' 111,- Ilbl;ulJW qC1l1m1n " IlKU{pCr.aonl1W1.
ta Ile ~rt t.f &jlUII. ~~.t clh.: IIIJ,t"t, q' 1 Y!J~ p51'40 - pr..,
.'-JD8 pol1Uko-5>rop8t.an418t.1kt. - t:lJ"t" paqCaor!: \o - dt-ri t.c lutte ~
~\O.WD ~ kr.f~~lt.J. ~ p'1'&jithabme ~opullor" - mJGtv JOP~
~'lll.i lJar.

ft.

.".1.

VCt,

Ant.ar i t6vi &j". R~ '101 ;1c1ont.l'.. t~' f:t.&lhk!1!:1 t L~' st,~:')'\.6.rr"Q

aW14 t~ jttC c;dokusb, 9'" - t.u... VJ 1nt':1'.. e~:l ~ rtrc;.;~~I,;;U:; ;':'t::..l:~
1nt.rcslt p(.re-nal- - I-I..1'piq.. t ... lU!1.or, Iti. !Usl. \.. ,,)-.,~h': . .;.: ;.:~.>:,~..!!:,
par"s.crv - nt ~do I::oh~ .. lcudu q.:' tt! li.JinC."t - ci .... t'r.~.':...:~,,:-.: - t.1IO)

:t:llJilf; jet.Gn.1I " .. t. - s1 mtltl:l:lu.lh:Lt, Sl lLor:,':i.:;r.t - ,;.:.;1. .;: " ~11~lmit db...
b~hkl~lt t.~ Shqi.t.~tv~,

tr

VII

::~.rOIl Kc;~ 1. .. t.1 R,;,-vl::;.:cicn~ ~ :; ...

1 1.1'; \nt;d, :-;~

j( .. c.~::,t:.

VIII

r.n-

- "'" ;:::1'11:: tt;

KOlL1.tl..ti Rt.~~luc1c.Il{;.l i ICVl2.~'-t ltocrQ.lncl~ dh... ~'..:..;~on okUvlt. ... t1n .;. I:.b~C l\"i;:j~o.E_.n(m Qr.: :;l,l::':l,kol'; t [ i.!1t~.c clS:n .. t dne:
'"' &JiU-l! i:r.:..j'-bjC.;!t .. l~,"iz.;~::.V ... nd!~d, .. UJ r... r~ .. n ::,. :;h~c.~
~ot('.. h dh" jt.n\; t.':- d...t.yrl;E.,;t.:;;~ iC:' t,~' L-':ltl~' '.r;t:.:rCt e l:v~r.J('-G - ku_

40 Q.t tC' Gj1r.d<:n.

tt

r ...

:.;

r;lo1.:~'u\.

-'~

.....

";.l.1.

.:oi ":.

. ..... -,

~.

. . . . . U

:.

. '.. t .
.

'.

:.0'

:' [

V~t=:;. J.'oite;U !\,v:> 1 ue iCI:<.!' i

a'"u'I lt:,
41'.;~t/.:
~tln" ~ Itv12.Jc~.

_....

['I;.

':'':'

l?'~!~~",:;
.lu.~, . ~.

~nGl.ki::iT. tt; Sh~1

Ir('~':.. l:''' cr.;

...

~St!.
. .... !.

Al qC t.ruat.t,on - n:J nji r...t::yl"

:1C

'<"'.

<

1I';~ t,;, .\:"

"i

v- tt-

-.t!. .

Il~r..('!.:: ... ~~ltj ... KOl:1t . \.1 i\",v:lt:c:clJ:.s.r! l,",""~:,._:,"

~:~n:;':.\""
.hc yCrt,-""'n tr;,..dtn.in~ f.. b('lo..~) n~i~~.i~ ::..\..rl" !'.t. .. !' _\olh; ~~~t t.b~

.. "t.'t"r, (:.

t.on
t1;...1r. " Ikn1:.it. t.C I':!1':lll)Ur..

.. :.i: .. :...
:.~

'l ..
,

. . . ,Co

Statut iredentistike organizacije Revolucionarni pokret za ujedinjenje Albanaca, koji u prvom

lanu predvia ujedinjenje svih krajeva nastanjenih Albancima s majkom Albanijom.

~~lt~

i;",,,.:l..l
l-~,.t: ..i\

Program ~Marksistiko-lenjinistike partije Albanaca u Jugoslavji koji predvia tri faze

oslobaanja do oruane revolucije i stvaranje drutvenog ureenja po ustavu Albanije.

Zgrada Narodne i univerzitetske biblioteke Kosova u Pritini.

Transparent s mitinga u Niu 24. septembra 1988.

3. Dva

pisma~:-

Zagreb, 8. 6. 1988.
Udruenje knjievnika Makedonije
Ul. Goce Deleva
SKOPJE

OdOOlO
0011-0.SO

051-1.0

.',50
_S1100

.'01700

_:-<)'300

D""
c=:1':0t

D""
0 .

0 ,

'00
YI/)

.:oo
" '..

[3:J "" '"

~'Q'

'.C"

Bill,"", .
Prostorni raspored Albanaca u SFRJ.

"D

(l

-=-_- --)

!::-:;:-"Ci_:::r=::t=====---=-::!-=-~

Potovani drugovi,
Na nedavnom simpoziju o Kosovu u Splitu pojavila se zamisao za koju
sam preuzeo na sebe da predloim realizaciju. Radi se o sljedeem.
Godine 1908. uBitolju albansJp su intelektualci odrali kongres na kojem
je prihvaen alfabet koji se danas upotrebljava u albanskom knjievnom
jeziku. Budui da se taj dogaaj dogodio na teritoriju Makedonjje, predlaem
da u cilju njegovanja dobrih uzajamnih odnosa meu jugoslavenskim intelektualcima, budete inicijatori komemorativnog simpozija povodom 80-godinjice dogaaja. Drutvo knjievnika Maked<:mije predloilo bi Drutvu knjievnika Kosova da zajedniki organiziraju opejugoslavenski simpozij u Bitolju.
Pretpostavljam da je nepotrebno obrazlagati to bi taj gest znaio u sada- .
.
njoj situaciji meunacionalnih tenzija.
Uz pozdrav,
Branko Horvat

,. Utivo je potvreno da je pismo primljeno i poslije toga - nije se desilo nita! No, zato je
u Bitolju povedena kampanja za skidanje spomen-ploe sa zgrade u kojoj je bio odran kongres,
a koja je tamo postavljena 1968! Reagiranje makedonske kulturne javnosti sprijeilo je ovaj
barbarski in.
16 Kosovsko pitanje

241

4. Moe li se problem Kosol)a

rijeiti ekonomskim mjerama?~-

Zagreb, 8. 06. 1988.

Dr Boidar olakovi
Predsjednik
Savezna konferencija SSRNJ
Novi Beograd
Potovani drue olakoviu,
Na nedavnom simpoziju u Splitu o Kosovu bilo je govora o tome da s:
ispravi odreena diskriminacija prema jugosl~vens~ .Albanc~.a .. U.yrvo~
Enciklopediji Jugoslavije nisu bili ~egist~i~aru ~nacaJ~ dog~aJI l licnosn
albanskog naroda u Jugoslaviji. To Je velikim dijelom IspravlJe~o ~ ~?om
izdanju Enciklopedije. Ali je malo ili nita ura~no da se alb~ns~ Jubll~Jlmv~
da jugoslavensko znaenje, kao to. ~e t.o ~adl ~ad su. ~ pI.tanJu ~stah naSI
narodi. Upozoravam na sljedea tn Jubileja kOJI dospIJevaJU ove l naredne
godine.
.
.
.
,
Godine 1908. odran je u Bitolju kongres na kOjem Je prihvacen alfabet
" . . ..
koji Albanci i danas upotrebljavaju.
.
Godine 1689. umro je u Pritini barski te zanm skopski nadbIskup PJ~ter
Bogdani. Bogdani je tvorac albanskoga knjievnog ~ezika i zaAlb~nce lI~a
jednako znaenje kao Primo Trubar za Slovence. OSIm toga Bogd~ru okuplja
narod za borbu protiv Turaka, a u Pritini se sa etama ~banaca l Makedo. .
naca prikljuio generalu Piccolominiju I;l borbama s TurCIma..
Naredne godine proslavlja se 600-godinjica kosovske ?~tke u k~JoJ s~
pored Srba uestvovali redoslijedom brojane zastupljenosn l AlbanC1, Bosnjaci i Hrvati.
..
.
Predlaem da SSRNJ ovlasti potansku upravu da navedena tn dogaaja
komemorira odgovarajuim potanskim markama. *
Branko Horvat
Profesor univerziteta

~ Nakon est mjeseci stigao je odgovor da je za obiljeavanje ju~!l~ja k~so~e bte

redvieno izdavanje potanske marke (ne kae se. ka~~) .a.. d~ za obiljezavanje . ga . va
~ogaaja nije bilo nikakve inicijative. Meutim, i da Je bdo ~~C1Jat!ve o ova dva dog~aJ~ om ne.
bi bili rihvaeni jer njihovo ukljuivanje u Kalen~a! .~Je ~ .skl~du ~a stavovl~a avezn~
P "e SSRN] o obeleavanJ'u znaal'nih dogaala I hcnost!lz hlstonl e naroda I narodnost!
ko nferenclJ
" arI ne m ogu
su u EnCI'kl oped"IJU JugoslaVlJe,
Jugoslavije.
Dr. Ljubia Stoki. .~~a dogaaja usla
ui u stavove Savezne konferenCIJe.

242

.
Na pitanje iz naslova, koje je postavila redakcija, treba nedvosmisleno i kategoriki odgovoriti: Ne moe! ~ekoliko televizora ili automobila
vie ne mogu zadovoljiti nacionalne aspiracije. Umjesto obrazlaganja, navest
u jedan strani primjer. Autonomna pokrajina Baskija u panjolskoj najbogatija je pokrajina te zemlje. A ipak permanentno djeluje teroristika organizacija ETA, koja ne bi mogla djelovati da nema odreenu podrku meu
stanovnitvom. Prema tome ne radi se o ekonomskoj nerazvijenosti, nego
o politikoj autonomiji koja se smatra defektnom.
No, iako se kosovski problem ne moe rijeiti samo ekonomskim mjerama, ne moe se rijeiti ni bez njih. One su apsolutno neophodne. Evo o emu
se radi. Na Kosovu je daleko najvea nezaposlenost u zemlji. Nezaposlenost
stvara demoralizaciju, frustracije - koje ubrzo postaju nacionalistike
- i revolt. U posljednjih dvadesetak godina Srbija je relativno zaostala u svom
razvoju nekoliko procenata. Od toga je napravljeno veliko pitanje - i to
s pravom. Kosovo je zaostalo znatno vie, pa je danas raspon dohotka po
stanovniku izmeu Kosova i Slovenije 1:7. Taj raspon odgovara razlici
u razvijenosti izmeu Sjeve~e Afrike i Zapadne Evrope. Takve ekstremne
razlike stvaraju tekoe i u meunarodnim ekonomskim odnosima, a pogotovo unutar jedne zemlje. ak i da nema pritiska, svatko tko bi mogao
iseljavao bi se s Kosova.
Prvi uvjet za ubrzavanje razvoja jest zapoljavanje nezaposlenih. To je
mogue ili investicijama u nova radna mjesta ili migracijom radne snage
u druge krajeve. Migracija je mogua samo u vrlo ogranienom obimu, jer
nezaposlenost vlada i u drugim krajevima i nitko nije spreman da poveava
vlastitu nezaposlenost prijemom radne snage sa strane. Ni vee investicije ne
dolaze u obzir, jer u uvjetima kad su gubici vei od akumulacije u cijeloj
zemlji, investicijskih sredstava jednostavno nema. Dolazimo do oiglednog
zakljuka: da bi se ubrzao privredni razvoj Kosova treba prethodno ubrzati
razvoj Jugoslavije.
* Tekst je napisan na zahtjev redakcije Stava, omladinskog dvotjednika iz Novog Sada.
Nakon poznatih dogaaja u Novom Sadu, redakcija ga nije smjela objaviti.
16"

243

Upozorava se na enormno visok natalitet na Kosovu, koji bi trebalo

znatno smanjiti. No, i kad bismo odmah smanjili natalitet ak na nulu, efekti
u pogledu zaposlenosti osjetili bi se tek nakon jedne generacije. A u meuvre
menu? Zanimljivo je da je natalitet na Kosovu vei nego u Albaniji. Zato?
Zato to su u Albaniji ene zaposlene, a na Kosovu aktivnost ena ne samo da
je nekoliko puta manja od one u Albaniji, nego se stalno smanjuje. U uvjetima
velike nezaposlenosti prioritet u zapoljavanju imaju mukaci. ena ostaje
kod kue. Nezaposlena ena raa, jer tako opravdava svoju egzistenciju.
Obrazovana i zaposlena ena ne raa, jer za to nema vremena, a sama
osigurava svoju egzistenciju. Statistiki podaci pokazuju da su razlike u f~rtili
tetu tih dviju kategorija ena drastine. Prema tome puna zaposlenost (uz
dodatno obrazovanje ene) automatski e bitno smanjiti natalitet. Meutim,
u uvjetima ekonomske krize puna zaposlenost nije mogua. I krug se pon<:>vno
zatvara.
Jednako kao u ekonomici i u politici ima circulus vitiosus. Da navedem
pojednostavljeno shematski karakteristine dogaaje. Prije rata Albanci su bili
diskriminirana nacionalna manjina. Drava im nije otvarala kole, nije priznavala jezik, oduzimala im je zemlju i pripremala masovno iseljavanje. Nakon
okupacije Talijani su postupili tono obrnuto: otvarali su albanske kole, uveli
su albanski u administraciju, privilegirali su Albance u odnosu prema Srbima
i stvorili su privid ujedinjavanja formiranjem marionetske Velike Albanije.
Zbog toga su Kosovari doekali Talijane kao osloboditelje i najmanje su od
svih naih naroda uestvovali u NO~-u (za razliku od svojih sunarodnjaka
u Albaniji). Neposredno nakon osloboenja buknula je ak otvorena kontrarevolucija uDrenici.
.
Kosovo je na taj nain u Novu Jugoslaviju ulo s velikom hipotekom. To je
omoguilo Rankovievoj policiji - koja ni u drugim krajevima zemlje nije
imala previe obzira kao to to pokazuju dachauski procesi u Sloveniji i Goli
otok u Hrvatskoj - da bude brutalna i da maltretira stanovnitvo. Pad
Rankovia 1966. Kosovari su doekali kao novo osloboenje. U nastaloj
euforiji javljaju se svakakva pretjerivanja u primjeni jezika, zapoljavanju,
isticanju politike autonomnosti. Ekstremni elementi stavljali su srpskom
stanovnitvu na znanje da to nije njihova zemlja i da trebaju seliti u Srbiju.
Nacionalni antagonizmi su rasli. Kosovo, koje nije bilo integrirano u jugoslavensku kulturu i koje je prem'a Jugoslaviji imalo osjeaj inferiornosti - a slavenski su se ovinisti pobrinuli da taj osjeaj bude to jai - poelo se zatvarati
prema Jugoslaviji i otvarati prema Albaniji u usporedbi s kojom su se
Kosovari osjeali kulturno ravnopravni." Na taj je nain postignut odreeni
stupanj nacionalistike indoktrinacije. Kao i uvijek na Balkanu, nagomilane
frustracije eksplodirale su u nacionalizmu, u demonstracijama 1981.
.. Sami Albanci doivljavaju taj proces obrnuto, naime kao zatvaranje Jugoslavije prema
njima. Albanci govore srpsko-hrvatski i p~evod~ i~ knji~vnosti svi~ jugoslavenskih naroda.
Albanska knjievnost gotovo se i ne prevodi, a o JeZIku da I ne govonmo.

244

Nacionalna i nacionalistika pobuna godine 1981. bila je djelomino

sasvim neprihvatljiva. Kao opravdano moe se smatrati negodovanje zbog
ekstremnog ekonomskog zaostajanja i nezaposlenosti. Albanci su, u usporedbi
sa Slavenima, bili relativno manje zaposleni i vie nezaposleni. Tu su i frustracije zbog tekoa u komuniciranju sa Slavenima. Od Albanca se oekuje da
zna srpsko-hrvatski i makedonski, od Slavena se ne oekuje da naui albanski.
Nove generacije Kosovaca znaju bitno manje albanski nego starije generacije,
pa je prema tome i trend negativan. U javnim raspravama i na poslu SrboHrvati (Cvijiev termin) nisu spremni da uzmu u obzir tekoe u izra:ivanju
zbog nedovoljnog znanja jezika, nego bezobzirno iskoritavaju svoju jezinu
prednost. Slavenski pritisak osjea se od himne - koja govori o Slavenima,
a ne o svim graanima Jugoslavije - pa dalje. Kosovo se tretira kao zaostala
sredina - a ono to i jest, kao to je Jugoslavija zaostala u odnosu prema
Zapadnoj Evropi. Ali to se onda - svjesno ili nesvjesno - pretvara u superiorno ponaanje prema Albancima, to vrijea nacionalni ponos. Ime iptar se
u nekim sredinama upotrebljavalo i kao ime naroda i kao naziv za ljude koji
obavljaju nekvalificirane fizike poslove. Paradoksalno je da se i prema
Srbima doseljenim s Kosova npr. u Beograd, slino postupalo~ pa su ih zbog
manjkavog obrazovanja i navika koje odudaraju od sredine podrugljivo
nazivali - i nazivaju - iptarima. To agresivno ispoljavanje superiornosti
u odnosu prema Albancima ponekad poprima obiljeja rasizma.
Meurin)., pobuna je bila i neopravdana. Kosovo je imalo tako veliku
stvarnu autonomiju da je mnoge probleme moglo samo rijeiti. Zatvaranje
prema Jugoslaviji pokrajina je sama odabrala. Kulturni izolacionizam takoer. Dobivena sredstva za privredni razvoj mogla su se mnogo efikasnije
iskoristiti.
Albanske nacionalne vrijednosti dokazuju se upornim radom, a ne ovinistikim ispadima. U ureenoj dravi mogue su mirne demonstracije i zborovanje; nije dozvoljivo razbijako ponaanje rulje. U uslovima politike autonomije odgovornost za nacionalne antagonizme uvijek snosi veinski narod.
Na Kosovu su to Albanci - kao to su u Jugoslaviji Slaveni.
Nakon 1981. politiki je primitivizam pridonio da stvari krenu u svakom
pogledu na gore. Umjesto da se odvoji razlono negodovanje od nacionalnog
ovinizma, sve je to strpano u jednu vreu i nazvano kontrarevolucijom. Time
je umrtvljena obrambena sposobnost albanskog stanovnitva, a ovinisti su
samo dobili podrku.
Drava je estoko reagirala i pohapsila nekoliko hiljada mladih ljudi. Za
neku nesmotrenu rije ide se u zatvor. Sumnjivi studenti ne mogu se upisati na
univerzitet. Sve kulturne veze s Albanijom su prekiimte. Strah se uvukao
u narod.
Stanovnitvo je odgovorilo pasivnim otporom i bojkotom. Kriminalni
elementi iskoristili su a~su, pa su u svoje akcije uveli selektivnost: biraju svoje
rtve meu Slavenima. Sovinisti se javljaju s prijetnjama i ucjenama. Namet245

nuta nacionalna solidarnost oteava spreavanje i otkrivanje kriminala. Slaveni se poinju osjeati veoma nesigurno, a bojkot sredine osjeaju kao veliki
pritisak. Poinju masovna iseljavanja. Njih bi i inae bilo zbog ekstremnog
siromatva pokrajine. Ali pritisak pojaava iseljavanja, a neodgovorni novinari i politiari pobrinuli su se da sva iseljavanja proglase rezultatom pritiska.
Regionalna tampa i inae postaje sve vie hukaka, a razuman objektivni
razgovor onemoguen je.
Srpska i jugoslavenska javnost alarmirane su. Na Kosovu je uvedena vrsta
izvanustavnog reima. Zabranjene su kupoprodaje nekretnina. To pogaa
i Srbe koji iseljavaju, a ne mogu prodati svoju imovinu, pa ona propada.
Zamrla je javna politika rasprava. Odreen broj ljudi, naroito prosvjetnih
radnika, izgubio je radna mjesta na Kosovu i u Makedoniji. Poznat mi je sluaj
jednog nastavnika koji je g.1987. partijski kanjen, jer je uestvovao u Pritini
na skupu historiara u povodu jubileja Skender-bega - godine 1968! Srbi
osjeaju pritisak i egzistencijsku nesigurnost, Albanci osjeaju represiju i politiku nesigurnost i jedni drugima predbacuju da su krivi za to stanje.
Albanski ovinisti dobivaju dobre saveznike u srpskim ovinistima samo
to se prvi moraju skrivati dok potonji djeluju sasvim javno. Na razgovorima
srpskih i albanskih knjievnika u Beogradu pjesnik Komneni izjavljuje:
Gospodo, mi smo u ratu ... to se mene tie, nita vam ne vjerujem ... Meu
nama sloge nema niti pomirenja moe biti. Albanski ovinisti govore to isto,
samo to se to ne objavljuje u novinama nego u ilegalnim lecima.
Taj ispad sam po sebi nije ni posebno interesanta.n niti posebno zabrinjava. Egzaltirani ljudi svata lupetaju. Ono to, meutim, zabrinjava jest
odsustvo reakcije beogradskih slubenih i intelektualnih krugova.
U izvanrednom izdanju Duge novinari Dautovi i Vueli kao moto za
zbirku lanaka o Kosovu navode stihove pjesnika koji se odnose na fresku
Simoni de u Graanici:
Arbanas ti je noem izbo oi,d
Znai na Kosovu ivi narod koji srpskim svetiteljima kopa oi. I u jednom
od narednih brojeva Duge spominje se taj bezoni nasrtaj. S malo vie znanja

o historiji nae (ne) kul.ture moralo bi se znati da nisu samo na Kosovu nego
i po Makedoniji ikonama probodene oi, jer je taj prah pomijean s mlijekom
sluio nerotkinjama ... Takvih primjera ima mnogo, ali ograniavam se na
svega dva kao ilustrativna. Ne navodim albanske citate. Njih, naime, nema,
jer albanski ovinisti ne mogu objavljivati svoje ispade. Ista asimetrija vrijedi
i za novine. Sl~no ni jednonacionalni skupovi na albanskoj strani nisu
policijski mogui. I jedno i drugo i tree upotrebljavaju albanski ovinisti kao
krunski dokaz diskriminacije: Albanci ne smiju ono to smiju Srbi. Jednonacionalne zborove jedan dio tampe prikazuje kao da se J ugoslavija okree protiv
albanskog naroda. Prema tome valja se boriti za nacionalno osloboenje,

246

poruuju albanski ovinisti na lecima koji se pojavljuju s vremena na vrijeme.

Rjeenje naravno nije u tome da se svi ovinizmi omogue, nego da se jednako

eliminiraju.
Meunacionalni odnosi sve su gori. Ve se poinje spominjati oruje i to
javno. Srpski ovinisti trae oruje izvikivanjem na zborovima, albanski
ovinisti pozivaju na oruje u lecima. A na Balkanu govor o oruju nikad nije
metaforian. Politiari svojim uobiajenim birokratskim metodama jedva
uspijevaju zadrati eksplozivnu eskalaciju. Intelektualci na obje strane potpuno su zakazali. Razgovor knjievnika bio je pun fiasko. Gdje je rjeenje?
Kad poduzee zbog nagomilanih gubitaka vie nije u stanju normalno
poslovati, suspendira se samoupravljanje i uvodi sanacijska uprava. Kad su se
prije neku godinu u Americi june drave suprotstavile integraciji crnake
djece u kolama, intervenirala je federacija policijom, sudovima, kolskim
autobusima i na druge naine. Budui da su se i republika i pokrajina pokazale
nesposobnima da rijee problem - ustav u tome nije bio nikakva zapreka
- trebala bi i kod nas intervenirati federacija. Trebalo bi uvesti privremenu
saveznu' (ne vojnu!) upravu na elu s guvernerom koga bi imenovala Federacija. Zbog poremeenih meunacionalnih odnos'a, koji a priori dovode u sumnju objektivnost albanskih i srpskih kadrova - odatle neprestane prozivke
- guverner, njegovi upravni inovnici i suci morali bi biti pripadnici drugih
jugoslavenskih nacionalnosti. Zadatak Civilne uprave bio bi da sprovede
jugoslavenski program za Kosovo te da osigura red (primjenu zakona, tako da
se na Kosovu ponovno uspostavi osobna sigurnost i graanske slobode kao
. preduvjet za izgradnju meusobnog povjerenja. Iseljavanja pod pritiskom bi
tako prestala. Civilna uprava bi takoer morala ostvariti bitne pomake
u zapoljavanju, tako da se stanovnitvu pokrajine otvore odreene perspektive i povjerenje u budunost. Time bi bio otvoren proces vraanja iseljenika
i migracija koje poveavaju mijeanost stanovnitva, to je inae karakteristino za sve ostale krajeve zemlje. A to bi pospjeilo otvaranje pokrajine
prema Jugoslaviji. Naravno, savezna uprava dolazi samo onda u obzir ako bi
se stanovnitvo referendumom izjasnilo da je prihvaa. *
Ima malo sumnje da bi veina - moda i velika veina - stanovnitva
pokrajine podrala takvu saveznu intervenciju i to bi bila garancija njezinog
uspjeha. Meutim, ovaj projekt ima i jedan krupan nedostatak: on nije
izvediv, jer vie ne postoji federacija koja bi ga mogla provesti. U posljednjih
dvadesetak godina, otprilike od 1968. na dalje, Federacija je uspjeno razgraivana tako da od njezine akcione sposobnosti nije ostalo nita. I tu bismo
morali poeti ispoetka.
I dok su stariji temeljito zatrovali svoje odnose, pa sad ne znaju kako da se
izvuku iz rusvaj a koji su sami stvorili, postavlja se pitanje to je s novim
~ Nekoliko mjeseci nakon to su pisani ovi reci u Sovjetskom Savezu uvedena je savezna
uprava za sporno podruje Nagorni Karabah. Samo bez referenduma.

247

generacijama? Kad su 1981. godine poela hapenja mladih ljudi na Kosovu,

vie od stotinu studenata i drugih mladih ljudi Ljubljane, Zagreba i Beograda
(gdje su potpisnici imali posla i s policijom) poslalo je saveznim, republikim
i pokrajinskim organima protestnu peticiju. Peticija ne znai mnogo, ali je
ipak simbolian gest solidarnosti s tuim brigama. Ostaje mi zagonetnim
zato u sedam godina koje su slijedile nigdje u zemlji nijedna omladinska
organizacija ili grupa nije nala za shodno da inicira neku akciju. Da pozove
mlade Kosovce i Kosovare na zajedniki razgovor o izgradnji akcionog plana
kako da se netrpeljivosti prevaziu i Kosovo vrsto integrira u Jugoslaviju.
No, mogunost takve inicijative jo uvijek postoji ...
Zagreb, 5.9.1988.

Branko Horvat

5. Razgovor s Aleksandrom
Tijaniem ~l-

Knjiga profesora dra Branka Horvata o Kosovu (izdava Globus Zagreb) jo nije ni tampana, a ve su se pojavile tri porazne kritike.
Time je vrhunski ekonomista Horvat postao apsolutnom medijskom zvezdom
poetka 1988. godine obelodanivi svoja dva predloga: lIZa godinu dana iz
krize Jugoslavije i, uslovno reeno. lIZa 10 godina iz krize na Kosovu. Na
oba predloga ili sudbinu nekih njegovih ranijih angamana"": politiki vrh uti,
jer je sigurno da sve greke moe sam da napravi; samo je deo javnog mnenja
estoko reagovao.
Naime, Horvatova knjiga o Kosovu, kako se zna, .prva je knjiga nekog
autora iz zapadnog dela federacije o zbivanjima u pokrajini. Nekoliko
odlomaka toga teksta, tampanog u feljtonima, pronelo je glas o antisrpskoj
knjizi ili bar o studiji koja vodi rauna samo o albanskoj strani problema.
Meutim, itajui Horvatove tekstove, i kritike na njegov raun, nemogue je
identifikovati take nesporazuma. Radi se, naprosto, o Horvatovom maniru
da i najtee sudove izrie mirnim tonom, trudei se da u atmosferu koju
diktiraju ne najpametniji ve najglasniji unese klice razuma.
Pretpostavljam da je redakcija Starta, predlaui mi razgovor s Horvatom, elela da hladan i analitiki um intelektualnog Horvatovog tipa suprotstavi emotivnom liku i metodi oveka koji se rodio i ivio na Kosovu.
Naravno, moje lino iskustvo o Kosovu, zemlji koja je tako blizu Srbije, a tako
daleko od boga, ipak predstavlja ograniavajui faktor; dok Horvat, koji
Kosovo poznaje, kako kau njegovi kritiari, iskljuivo kroz manastirske
turistike ture slobodnije o njemu razmilja, i to je dugorona projekcija
i kategorija.
Naravno, njegov nain izlaganja nastanka i njegovi predlozi za eventualno
razreenje kosovskog gibanja, koji je lien patetike, omoguava dijalog, pa
valja oekivati da ova knjiga negde izmeu srpskih i albanskih autora napravi
tako neophodnu ravnoteu. Budui da sam ubeen kako je na Kosovu danas
sve u zaetku - drava, privreda, javno mnenje, civilizacija, pravda, bratstvo-jedinstvo, i, moda, poetak kraja ovakve Jugoslavije kakva je danas - savrObjavljeno u dvotjedniku Start br. 497 i 498 od 6. i 20. februara 1988.

248

249

eno mi je jasna psihologija kosovskih Slovena koji sebe vide kao taoce
pogrene dravne politike. Stoga oni pristaju, ak podstiu, sopstvenu segregaciju uvajui svoja etniki ista naselja, zahtevajui etniki iste fabrike
- ulaui pri tome od dela svojih sredstava u takozvane vrste objekte
u pokrajini. Verujem da je u tom, psiholokom, delu Horvatova teorija neto
slabija, jer se oslanja na takozvana posredovana iskustva koja su, po
pravilu ponderisana oseanjem linog nezadovoljstva ili straha.
Pa ipak, pripreme za razgovor sa profesorom Horvatom traju manje nego
sam put do njega. Naime, on ivi u zagrebakom naselju Gornji Luki, za
koje pravi Zagrepani nikad nisu uli. Koliko poznajem taj grad, njegova je
kua poslednja pre obronka Sljemena, i odmah iza nje poinje uma; nema
telefona, nema autobusa, nema smoga, nema posetilaca. Razgovarati sa drom
Horvatom - to je kao i ii u partizane.
TIJANI: Profesore, vi ste ekonomista svetskog ugleda, mada vam nai
oficijelni krugovi to ne priznaju. Na opte iznenaenje, napisali ste knjigu
o Kosovu; sada se ini da, nakon politiara, ije su greke prouzrokovale
kosovska gibanja, zatim policajaca, koji nisu uspeli da ih umire, na red dolaze
ekonomisti, koji su u ovoj zemlji na jednako loem glasu kao i dva pomenuta
zanimanja.
HORVAT: Ozbiljno sam poeo razmiljati o Kosovu tek kad sam na
Ekonomijadi, odranoj neposredno poslije demonstracija 1981. pokuao da
razgovaram s kosovskim studentima, da od njih neposredno ujem ta se to
deava? Njihov voa puta, docent, kome sam zaboravio ime, nije dozvolio
razgovor. injenica da jedan profesor iz Zagreba ne moe razgovarati sa
studentima ekonomije iz Pritine natjerala me da se pozabavim Kosovom.
TIJANI: Vi ste, dakle, tek posle sopstvenog neugodnog iskustva sa docentom iz Pritine otkrili Kosovo. Zato ne ranije? Bilo je mnogo ozbiljnijih
povoda za vau knjigu.
HORVAT: Oekivao sam da e slinu knjigu uraditi netko tko je za to
pozvan, a to znai historiari, politolozi, netko tko ivi na Kosovu. ekao sam
iz godine u godinu i kad se nitko nije javio, onda sam, kao jugoslavenski
intelektualac, osjetio potrebu za dijalogom, bez pretenzija da se neka pitanja
konano razrijee. Jednostavno, poelio sam da isprovociram dijalog iz kojega
bih i ja neto vie nauio o Kosovu. To nije ilo. Nije mi onda preostalo nita
drugo nego da zbilja prostudiram to pitanje. Izgledalo je, na poetku, da e
dva mjeseca biti sasvim dovoljna. Ispostavilo se, meutim, da je za prouava
nje stotinjak naslova bilo neophodno uloiti est mjeseci rada.
TIJANI: Nikada u svojim tekstovima nisam upotrebio izraz kontrarevolucija za ofanzivu militantnog albanskog ovinizma na Kosovu; ali mi se ipak
ini da je taj separatistiki pokret, u biti, ipak kontrarevolucionaran, ako se
sloimo da je ovo to imamo danas u Jugoslaviji - revolucija! Zato vi tvrdite
da nije posredi kontrarevolucija?
HORVAT: Na Kosovu o kontrarevoluciji, koja znai restauraciju starog
250

poretka, uope nije bilo govora. S druge strane, dosljednost bi zahtijevala, ako
je na Kosovu bila kontrarevolucija, da i maspok u Hrvatskoj tako nazovemo.
Ispalo bi, znai, da ovo drutvo ide iz kontrarevolucije u kontrarevoluciju, to
je besmislica.
TIJANI: Moram rei da me niste ubedili.
HORVAT: Ako ba hoete objanjenje, jedna jedina albanska buna ima
elemente kontrarevolucije. To je ona pobuna poetkom 1944. koja je dovela
do vojne uprave na Kosovu. Tu se zaista radilo o restauraciji starog poretka.
Tada nitko nije izaao s parolom o ujedinjavanju s Albanijom, niti s kakvim
nacionalistikim programom, nego se ba radilo o pokliu: Neemo komuniste i Hoemo nae staro patrijarhalno drutvo. To jest bila kontrarevolucija. Ali, ovo iz 1968. i 1981. bilo je neto sasvim drugo.
TIJANI: Ipak smatram da je zahtev za uvoenjem staljinizma, zatim
obnova sistema jednakih stomaka, vraanje istorije natrag?
HORVAT: To nisu bili zahtjevi demonstranata na Kosovu. Moramo strogo
razlikovati nekoliko ilegalnih grupa, koje su imale nemogue ekstremistike
zahtjeve - a Evropa je prepuna takvih ekstremnih grupa - od matice demonstranata. Neopravdano je gledita ekstremista poistoveivati s narodnim
sentimentima. To je nedozvoljivo. Osim toga, meu tim grupama ima i onih
koje sebe nazivaju marksistima-Ienjinistima. Takvih marksista ilenjinista
ima danas i u Zagrebu i u Beogradu, mada ne smiju ba glasno da afirmiraju
. svoje staljinistike pozicije. No, sve to jo nije kontrarevolucija. Stvari moram
situirati u njihov okvir.
TIJANI: U kakav biste okvir stavili sopstveni stav da su uvodni stihovi
jugoslovenske himne Hej, Sloveni, uvredljivi za nae neslovene? ta ete sa
uvreenou mnogih kojima e smetati to se u svojoj zemlji i u svojoj himni
ne mogu zvati Slovenima?
HORVAT: Ne treba mijenjati himnu kao himnu nego u njoj treba mijenjati
ono to jest uvredljivo za nae graane neslavene, a to je sam poetak himne.
Prema tome, svatko tko pjeva himnu Hej, Slaveni, zna da se himna na njega
ne odnosi ako on nije Slaven. A to je, priznat ete, besmislica. Postoje dvije,
mogunosti: da se himna u cjelini promijeni, to je u Jugoslaviji nemogue,
mada je ona pjesma Jugoslavija postala izuzetno popularna i vjerojatno bi
mogla funkcionirati kao himna. Ako se to ne uradi, moe se, umjesto Hej,
Slaveni(~, staviti Hej, Jugoslaveni, pa se time rjeava problem.
TIJANI: Iz dosad objavljenih delova teksta vae knjige, oito je da vi,
suprotno zvaninoj nauci, smatrate kako Jugoslavija nije, pre svega, federacija
Junih Slovena ve neka vrsta mini balkanske federacije.
HORVAT: Ova zemlja jest nastala kao drava Junih Slavena. Meutim, ne
svojom voljom, u njoj su se nali i narodi koji nisu Slaveni. Prema tome, kad su
oni ve tu, ne moe ovo biti zemlja Junih Slavena nego i drava onih naroda
koji su se tu nali. Budui da su Maari manjina, oni nisu problem i mogu biti
tretirani kao nacionalna manjina. Meutim, s Albancima je drukije. Ako 40
251

postotaka neke nacije ivi u nekoj drugoj dravi, onda to ne moe biti
nacionalna manjina. Nju treba tretirati kao narod. U tom smislu Jugoslavija
je, na neki nain, postala balkanska federacija. Indikativno je i kako se
Jugoslavija razvijala; 1918. priznata su samo tri plemena, kako su se onda
'nazivali narodi - Slovenci, Srbi i Hrvati'- Zatim su 1943. dodane jo dvije
nacije: Makedonci i Crnogorci. Bonjaci, koji su otkriveni nekoliko godina
kasnije kao Muslimani, tada jo ne postoje kao narod. Ako bismo, danas, kao
IlOVU naciju dodali i Albance, to ne bi bilo nita posebno novo. Jednostavno,
s jedne strane to je historijski proces sazrijevanja nacije, a s druge sazrijevanja
nas Jugoslavena kao modernih graana, koji i drugima priznaju ista prava to
ih svojataju za sebe.
TIJANI: Vaa mi teorija izgleda kontroverzna. Naime, Jugoslavija obezbeuje rast albanske nacije i njenu ravnopravnost, ali to, po vama, ne znai
i odricanje od ujedinjenja sa Albanijom ...
HORVAT: Ako su svi graani Jugoslavije ravnopravni, onda ono to vrijedi za
Srbe i Hrvate, vrijedi i za Albance. Poznato je da se Srbi i Hrvati nikad nisu
odrekli ideje o ujedinjenju, te da se ljudi to su se za takvu ideju borili kroz
historiju slave kao nacionalni heroji. Ako to vrijedi za historiju Srba i Hrvata
vrijedi i za historiju Albanaca. Meutim, od vremena poetnih ideja o Velikoj
Srbiji i Velikoj Hrvatskoj, tokom historijskog isk~stva, konano je postalo
jasno da to nije put nacionalnog ujedinjenja i da put ujedinjenja vodi kroz
vienacionalnu Jugoslaviju. U tom je smislu jugoslavenska ideja, koja je,
moda, najrazvijenija bila u Hrvatskoj, uz brojne pristalice u Sloveniji i Srbiji,
bila osnovica koja je omoguila ne samo ujedinjenje u Jugoslaviji nego
i ujedinjenje svih Srba u istoj dravi i ujedinjenja Hrvata u jednoj istoj dravi.
Da nije bilo Jugoslavije, ni Srbi ni Hrvati ne bi danas bili ujedinjeni u jednoj
dravi. Mislim da je lekcija historije potpuno jasna. Ako Albanci ele ujedinjenje (ja to ne mogu tvrditi jer nisam Albanac, a nema ispitivanja javnog
mnjenja, pa pitanje postavimo kondicionalno), ako, dakle, nai Albanci ele
ujedinjenje s Albanijom, a priznat im je status ravnopravnosti, onda to
ujedinjenje moe biti obavljeno samo na nain na koji su to uradile i druge
jugoslavenske nacije: putem ujedinjenja u Jugoslaviju. Je li to mogue s dananjom dravom Albanijom ili ne - to sami Albanci treba da rijee. Naravno, to
ujedinjenje ne moe biti izvedeno silom, vojniki, jer se ni Srbi ni Hrvati nisu
ujedinjavali silom. Oni su se slobodnom voljom naroda ujedinili dva puta. Na
isti e se nain i Albanci morati odluiti. S jedne strane, Albanci u Albaniji, a,
s druge, morat e i Jugoslave'ni u Jugoslaviji biti s tim suglasni.
TIJANI: Naravno da ima Albanaca na Kosovu koji ele ujedinjenje sa
Albanijom. Gledano iz kosmosa, i meni je ta tenja razumljiva. Ali, gledano iz
zemaljske perspektive, ne verujem da se o tome moe mirno ak ni razgovarati, a kamoli dobiti saglasnost lanica jugoslovenske federacije ...
HORVAT: Zato to se pitanje ujedinjenja dosad postavljalo kao rezultat
akcija separatizma, a to onda nije prihvatljivo ak ni sa stanovita meuna-

252

rodnog prava. Ideja ujedinjenja o kojoj ja govorim neto je sasvim drugo. Mi

smo tu situaciju, kao gotovu stvar, imali odmah poslije osloboenja, i da ilije
bilo_Staljina, do ujedinjavanja bi dolo.
TIJANI: Slaem se da je sutina vae verzije ujedinjavanja, kroz Jugoslaviju,
neto d!:ugo}Eak, ubeen sam da nema tog centralnog komiteta srpske partije
ili srpske skuptine koji e se, u ime srpske nacije, sloiti sa Kosovom kao
republikom ili sa Kosovom kao elementom nekakve redizajnirane albanske
drave.
HORVAT: Zato bi dananji srpski komunisti bili ispod politike i civilizacijske razine koju su postigli nekadanji srpski socijalisti?
TIJANI: Jer onda nije bilo Jugoslavije i jer je bio drugaiji status Albanaca
u tadanjoj Srbiji.
HORVAT: Utoliko je tada bilo tee! Jer, onda je bila samo Srbija, a danas
imamo Jugoslaviju. Dakle, dravu koja omoguava ono to Srbija nikada nije
mogla. Naime, Tucovievo miljenje u sutini je bilo da oslobaanje Kosova
nije bilo oslobaanje ve osvajanje. Prema tome da Srbija nema pravo na
prisajedinjenje Kosova. Tucovi je imao ekstremno miljenje u ono vrijeme, ali
se danas uope ne postavlja pitanje osvajanja Kosova. Kosovo jest dio
Jugoslavije, i taj je problem definitivno rijeen. Da li je Kosovo u Srbiji, ili
izvan nje, sasvim je sporedan problem. Zapravo, to je isti problem kao pitanje
da li je istona Bosna u Bosni i Hercegovini ili u Srbiji? Ako jedanput
konstatiramo da je to u redu, onda moramo dopustiti i takvu mogunost. Ja
ne kaem nunost, jer Albanci mogu odluiti da ostanu u Srbiji, ali takvu
mogunost moramo dozvoliti. U tom pogledu, ne vidim zato bi srpski
komunisti dozvolili da padnu ispod onoga do ega su ve doli srpski
socijalisti !
TIJANI: Zato to ni istorijske okolnosti nisu iste. Ono je bio poetak veka,
_a ovo je kraj milenijuma, kad se drave i nacije ne stvaraju po istim principima.
HORVAT: Historijska situacija bolja je nego to je tada bila. ini se da ja
kao Hrvat imam vie povjerenja u progresivne socijalistike snage srpskoga
naroda nego vi kao Srbin ...
TIJANI: To vi kaete, a istovremeno postavljate teoriju po kojoj o svim
promenama treba da odluuju Albanci, dodue uz saglasnost drugih lanica
federacije. Kosovo je teritorija koja sa jednakim pravom pripada i srpskom
narodu; ono nije ni albansko niti srpsko.
HORVAT: Naravno, ono je jugoslavensko. Pretpostavljam da obojica govorimo o tome da Kosovo ostane u okvirima Jugoslavije?
TIJANI: Da, ali se uspostavljaju etiri mogunosti: Kosovo kao deo
Jugoslavije u Srbiji; Kosovo kao deo Jugoslavije van Srbije; Kosovo sa
Albanijom kao deo Jugoslavije; Kosovo van Jugoslavije. Ali, koliko znam, vi
negirate pravo na otcepljenje naih Albanaca.
'
HORVAT: Tono! Sve dok se mi ponaamo onako kako nalae meuna-

253

rodno pravo. Iz istog razloga ne dolazi u obzir ni otcjepljenje bilo kojega

drugog dijela Jugoslavije. Situacija je opet potpuno simetrina.
TIJANI: Dobro, ali ako Kosovo postane republika, nosi li ta promena
statusa i pravo na otcepljenje?
HORVAT: Ne! Nema ga vie ni u naem Ustavu, a pravo na otcjepljenje nije
priznato ni meunarodnim pravom.
TIJANI: To je jasno. Meutim, iz vae je knjige vidljivo kako smatrate da
Kosovo, kao republika, unutar Jugoslavije moe biti jedno od reenja kosovskog problema ...
HORVAT: Nesumnjivo.
"
TIJANI: Uza sve uvaavanje moram primetiti da previate potrese koji bi
se u federaciji dogodili i koji bi, pretpostavljam, doveli u pitanje opstanak
Jugoslavije.
HORVAT: U dananjim uvjetima takvo rjeenje nije realno, ali su za nerealnost takvog rje-enja isto tako odgovorni i Albanci i Srbi. No, zamislite da se
sadanje stanje promijeni, da se nekako civilizira stanje na Kosovu, da doe do
oputenosti, da nestane pritiska, da se atmosfera normalizira - zato, dakle,
u takvoj situaciji ne bi bio mogu referendum?
TIJANI: Zato referendum samo na Kosovu i zato samo albanski referendum?
HORVAT: Dobro, moe i sVojvoanima.
TIJANI: Mislio sam: zato referendum takve vrste samo u Srbiji?
HORVAT: Moe bilo gdje u zemlji. No, sad se spominje referendum u vezi
s promjenama U~tava. A to je besmislica! Ne moe se u vienacionalnoj dravi
o Ustavu odluivati referendumom. Moe se samo konsenzusom, i nikako
drukije. Ali, referendum za pojedine dijelove zemlje sasvim je mogu."
Mogue je pitati jednu opinu ili regiju - hoe li da administrativno bude
ovdje ili ondje. ak i jedno mjesto, jedan grad moe rjeavati kojoj se opini
eli prikljuiti.
TIJANI: Moda uproavam, ali znai li to da se, recimo, Dalmacija moe
referendumom pripojiti Sloveniji?
HORVAT: Sasvim! Mada primjer nije sasvim logian jer oni nisu teritorijalno
povezani. Uzmite bolji primjer: Hercegovina Crnoj Gori! ista je historijska
sluajnost to juni dio Hercegovine nije u Crnoj Gori. Naime, Crnogorci suve bili oslobodili Bileu pa su ih Austrijanci istjerali.
" TIJANI: Verovatno znate da je za veinu Srba Kosovo pravi Jerusalim,
istorijska metafora i uvek neto vie od administrativne teritorije.
HORVAT: To je historijski fakat!
TIJANI: Ali, to naglaavam zato to bi za Srbe odlazak Kosova iz njihove
republike, makar samo do Jugoslavije, proizveo traumatski ok i pitanje: da li
je Jugoslavija taista ona zemlja o kojoj su i Srbi sanjali, ako se u njoj gube
istorijske teritorije?
HORVAT: Pozvat u se ponovo na Tucovia. Kako to da je on bio spreman
254

da se odrekne osvajanja Kosova, a danas, kad se uope ne posta~lja takvo

pitanje - Kosovo je, naime, tu, nitko se niega nee odrei i nitko nikud nee
ii, ve se radi o p~om administrativnom ureenju, a Tucovievi nasljednici
to ne dozvoljavaju. Sto ako, u tom sluaju, Albanci na Kosovu kau: E, a mi
neemo u Srbiju! Onda emo vjeito imati ovakvu situaciju. Znai, moraju
postojati progresivne snage, i u jednom i u drugom narodu, da zajedniki
pronau modus vivendi. Onaj dodatak o Kosovu - konstitutivni element
federacije - bio je takav modus, ali je, oigledno, imao kratak rok trajanja.
Sad uviamo kako je postao izvorom neprestanih nesporazuma.
TIJANI: Pored ostalog, vi govorite o balkanskoj federaciji kao o realnoj
opciji, dok meni ona izgleda kao klasina utopija. Ona je manje realna, manje
mogua ak i od projekcije jedne evropske drave.
HORVAT: Takva se evropska drava stvara: Zapadna Evropa neusporedivo
je integriranija od B"alkana. Ali, tko nas tjera da se vjeito ponaamo balkanski? Oigledno je da Albanija nee moi jo dugo da opstane s reimom kakav
je stvorio Enver Hoxha. Taj tip reima popucao je svuda u Evropi, sad se tamo
javljaju prvi otpori, pria se o sabotaama i diverzijama. Hoe li to biti manje
ili vie katastrofalna eksplozija, ostaje da se vidi. U svakom sluaju, Albanija
se mora mijenjati. Egzistencijski interesi drave Albanije nalau "da ona nae
drugaije forme suradnje sa svojim susjedima. S Grcima se ne moe bog zna
ta uraditi. Grci i dalje pretendiraju na juni dio Albanije. S Jugoslavijom ve
postoji tradicija ratne suradnje i politika otvorenih granica, kao nakon
osloboenja. Prema tome, njihov je interes okretanje prema Jugoslaviji. Kod
nas postoji brojni albanski narod koji je jako zainteresiran za takvo pribliavanje. Mislim da se u narednih deset godina moe predvidjeti neka vrsta
konfederacije s Albanijom.
TIJANI: Ako sam dobro uo, rekli ste: deset godina!
HORVAT: Odlino ste uli! A sad uzmite Bugarsku; ona je do Gorbaova
bila pod akom Rusije. itava im je zemlja pokrivena parolama na ruskom
jeziku, a spomenici ruskim carevima nalaze se u Sofiji, a ne u Rusiji. Bugarskom narodu naizgled ne smeta ta koliina servilnosti, ali sada, nakon
promjena, valja oekivati i njihovu reakciju. Ta reakcija moe biti uzrok
otvaranja prema Jugoslaviji. Ne bih se iznenadio, uz uvjet koji u objasniti,
ako za desetak godina postane aktualna i konfederacija s Bugarskom. Taj
uvjet jest da mi rijeimo danas nae probleme u kui, da ponovo u evropskim
okvirima postanemo onakva Jugoslavija kakva je bila poratnih dana.
TIJANI: Polovina sadanje Jugoslavije nekada je ivela u istoj dravi sa
Austrijom. Ima li ikakvih izgleda za tu vrstu konfederacije, koja se ini
privlanijom od albanske i bugarske opcije?
HORVAT: Nema!
TIJANI: Negde sam naiao na vau tvrdnju kako se talas albanskog nacionalizma mogao konstruktivnije iskoristiti. Zar vam se ne ini da neki raniji
eksperimenti tog tipa nisu dali dobre rezultate?
255

HORVAT: Rije je o neem drugom. Albancima je trebalo omoguiti da

imaju svoje kole i univerzitet. To je uraeno. Ali, istovremeno je trebalo
- omoguiti najtalentiranijim . mladim Albancima da dobiju najbolje mogue
obrazovanje, a ja do danas nisam uspio da obrazujem nijednog ekonomista
Albanca. Godinama sam to pokuavao, ali nije ilo. Kad sam prije dvadesetak
godina osnovao Jugoslavenski institut za ekonomska istraivanja, na njemu su
kolovani strunjaci iz svih krajeva zemlje, osim s Kosova. Onda sam 1965.
iao na Kosovo, pronaao dvojicu kandidata, pa je federacija samo trebala da
dodijeli dvije stipendije. Zamislite, federacija nije imala sredstava!
TIJANI: Zato Kosovo nije samo stipendiralo svoje kadrove?
HORVAT: Tako ste mogli da mt:; pitate i zato se Kosovo ne ponaa kao
Slovenija. Jednostavno, ne ponaa se! Da smo ezdesetih godina ikolovali
nekoliko generacija najtalentiranijih Albanaca koji bi upoznali Jugoslaviju
ivei etiri-pet godina na studijama u Ljubljani, Beogradu, Zagrebu, da smo
na Kosovu stvorili uvjerenje i uvjete da njihova privreda stie ostale, i da smo
uveli dvojezinost u itavoj zemlji, danas bismo imali sasvim drugu situaciju.
TIJANI: Govorite o dvojezinosti u zemlji koja se koristi bar sa pet jezika.
HORVAT: Evo na to mislim. U Zagrebu, po nekim podacima, ivi oko 70
tisua Slovenaca. Oni se uope ne uju, oni su se asimilirali, nestali. Moda
ete rei: da su htjeli da ostanu Slovenci, ostali bi u Sloveniji. Ali, zamislite da
u Zagrebu postoje kole u kojima ima mogunosti da djeca ue slovenski
jezik! Kakve bi to povratne utjecaje imalo na dananje diskusije o slovenskom
nacionalizmu. Ista stvar vrijedi i za Albance i za Makedonce. Ako u Zagrebu
ivi nekoliko tisua Albanaca, zato ovdje ne bi radile kole i na albanskom?
To bi na Kosovu imalo takav efekat koji bi se teko mogao precijeniti.
A Hrvatima nita ne bi smetalo! .
TIJANI: Kad smo ve kod dece i kola, verujem da pratite vrue diskusije
oko nataliteta Albanaca. Smatra se da je to prvorazredno politiko pitanje, je~
se, po nekim autorima, separatisti slue velikim brojevima kako bi istakli
pravo na ivotni prostor. Deca tako postaju taoci nacionalnih ideologija,
a drava se najdirektnije mea u lonicu. Je li to zaista taktika separatista ili
pitanje drugog porekla?
HORVAT: Otprilike devet desetina razlika u natalitetu moe se objasniti
dvama faktorima: obrazovanjem ena i njihovom zaposlenou. Mi na
. Kosovu imamo pojavu koju neete nai nigdje u Evropi: aktivnost ena na
poetku naeg razvojnog razdoblja, znai oko pedeset i druge godine, bila je
dvostruko vea nego to je danas. Drugim rijeima, tih su godina Kosovo,
Bosna i Makedonija imali gotovo isti postotak aktivnih ena. Od tada su
Bosna i Makedonija poveali postotak, to je u skladu s privrednim razvojem,
a Kosovo je palo na samo 15 postotaka, to je znatno manje od polovice
postotka aktivnih ena u NR Albaniji. Sve dok imate enu u kui, plus
patrijarhalni, plemenski mentalitet koji odreuje da je ena tu da raa, ena
opravdava svoju egzistenciju time to neprestano raa. Osim t~ga, mi na
256

Kosovu kao da imamo neki afriki rezervat, jer se svuda u Evropi, ukljuujui
i Albaniju, veliina obitelji smanjuje; na Kosovu se poveava. Mislim da se
poveava ne samo zbog nataliteta nego i zato to, zbog nezaposlenosti, obitelj
preuzima funkciju socijalnog osiguranja. Prema tome, ne bih na ovo pitanje
odgovorio poput strunjaka koji kau: razvijte ih ekonomski pa e problem
sam od sebe nestati. Onda se kae da nema razvoja preko noi, pa je natalitet,
dakle, nerjeiv problem.
TIJANI: Mislite li da bi pitanje nataliteta izazivalo toliko ui i varnica da
se istim tempom kao Albanci mnoe Slovenci, Srbi ili Hrvati?
HORVAT: Oigledno, ne bi! To je Albancima jo jedna indikacija da su oni
tui, a ne nai.
TIJANI: Meutim, ni mene ne ostavljaju ravnodunim prognoze po kojima
ubrzo posle kraja veka, Albanci biti najbrojnija jugoslovenska nacija.
HORVAT: A, takve mogunosti nema, jer se njihov natalitet ipak relativno
brzo smanjuje. Albanci, i kod nas i u Albaniji, nacija su otprilike veliine
poput Hrvata. Tu e se negdje zaustaviti.
TIJANI: Neobina je vaa hipoteza po kojoj kosovska kriza moe na
Jugoslaviju imati i pozitivan efekat ...
HORVAT: Moda to neobino zvui, ali je i ova zemlja neobina. Dobra je
stvar to e se zbog Kosova poeti razmiljati okonsekvencijama ova-kve
politike dravnosti i suverenosti. Svima e, nadam se, postati jasno da dalje
ovako ne ide i da to nije ni u ijem interesu. Jer, ako je, recimo, Srbija drava,
Srbi na Kosovu, naravno, spadaju u Srbiju, ali su onda Kosovari manjina, i to
ne u Jugoslaviji nego u Srbiji. Tada nema ni govora o tome da su oni
jugoslavenski graani nego su srpska manjina. Istovremeno, uju se prijedlozi
da bi u Hrvatskoj trebalo formirati vijea naroda, jer u njoj ive i Srbi. Onda
bi takvo vijee trebalo formirati i u Srbiji, i na to bi ova drava sliila?
Konsekvencije su nemogue. Kosovo je to jasno pokazalo, jer, dok se govori
o Hrvatima i Srbima, svi znaju da tu ima izvjesnih antagonizama, ali, na
koncu, svi znaju i to da smo praktino isti narod, da govorimo istim jezikom.
Na Kosovu je problem sloeniji, jer je u pitanju drugi jezik, druga kultura,
drugi narod.
e,

TIJANI: Moram vam rei kako u Srbiji raste uvjerenje da do kosovske

eksplozije verovatno ne bi ni dolo da je Srbija funkcionisala kao jedinstvena
drava.

HORVAT: U tom biste sluaju vjerojatno tamo imali Crvene brigade<<!

Mislim da sama injenica to se na Kosovu zna da miljenje sadanjeg vrha
Srbije o Kosovu ne dijele potpuno ostali vrhovi u Jugoslav~ji, ini Kosovo
mirnijim. Da toga nema, bilo bi neusporedivo gore.
TIJANI: Ovakav je va stav na drugoj strani od oficijelnih politikih ocena.
Javnost smatra da je, posle petogodinjeg oklevanja, ipak postignut konsenzus
o Kosovu i da je taj problem jugoslaviziran.
17

Kosovsko piranje

257

Nije rije o podizanju problema na jugoslavenski nivo, jer to neki

kao - slanje savezne policije na Kosovo.
TIJANI: Ima i drugaijih miljenja. Govorim o planovima za zajednika
ulaganja i o kampanji za odlazak strunjaka u tu pokrajinu.
HORVAT: Teko e se podacima o broju friidera ili povremenim ulaganjima i gostovanjima na Kosovu raznih strunjaka izmijeniti ljudi koji su jako
nacionalno usmjereni ...
TIJANI: Dugogodinje jugoslovensko zanemarivanje paketa vruih srpskih pitanja, ukljuujui i Kosovo, sad se itavoj zemlji vraa kao bumerang
pretei posledicama teorije po kojoj je jaka Jugoslavija mogua sam~ uz
slabu Srbiju. Ne vidim da ste se, u do sada objavljenim tekstovima, bavili
uinkom te teorije na i ovako traumatiziranu svest Srba.
HORVAT: O toj teoriji zaista se mnogo govori, ipak se ne mogu locirati
krugovi iz kojih je potekla. Koliko se sjeam, jednom je prilikom Lazar
Kolievski neto -o tome govorio. StO se mene tie, ta je teorija besmislica jer je
snana Jugoslavija mogua samo ako je svaki njen dio jak. Postoji li nezadovoljstvo u bilo kom dijelu Jugoslavije, to slabi itavu zemlju. A to se tie
Srbije, ona je naa najvea republika i potrebna nam je to jaa Srbija, Srbija
koja brzo ekonomski napreduje i iji narod svojim slobodarskim tradicijama
pridonosi demokratskom razvitku cijele zemlje.
TIJANI: Ne znam da li ste to uoili, ali je na Kosovu, u uslovima zakrljale
javnosti, odsustva demokratskog prostora za dijalog i drugaije miljenje, na
delu bio povratak na stari begovski sis-tem, ovaj put zaogrnut socijalistikom
ikonografijom, po kome je odluivanje i pravo na inicijativu preneto na
nacionalne prvake.
HORVAT: Mogli ste takav begovski sistem nazvati i staljinistikim. To je
identina subordinacija i identian izvor: civilizacijski primitivizam koji nije ni
u kakvoj vezi sa socijalizmom ili komunizmom. To ujedno pokazuje prave
korijene ovih lenjinista-marksista na Kosovu. Zapravo, njih treba shvatiti kao
poluinteligente kojima je glava prepuna izmijeanih teorija i koji su izrasli
u sredini koja nasljeuje begovske tradicije to su podudarne sa staljinistikim
sistemom.
TIJANI: Postoji jo jedna malo uoena specifinost Kosova. Naime, kosovski rukovodioci, Albanci, sauvali su, gotovo netaknutu, itavu ekipu jo iz
ratnih dana, pa preko 1948. i sredine ezdesetih, kad su definitivno preuzeli
upravljanje Kosovom od, do tada, neprikosnovenih srpskih i crnogorskih
lidera.
HORVAT: Rukovodioci Albanci ostali su netaknuti u prvom redu jer nikome
nisu bili opasni. Kosovo nije pretendiralo da daje svoje ocjene o socijalizmu,
razvoju zemlje, Avnoju, nego se ponaalo, da upotrijebim tu rije - snishodljivo. Kao da su sve vrijeme stavljali do znanja: mi upravljamo ovom
teritorijom, ali sluamo ta vi iz centra kaete. Takva ih je pozicija sauvala.
HORVAT:

u Srbiji

258

tumae

Vjerujem da bi u kompletnom sastavu ostali i dalfe da nije dolo do eksplozije

1981. Tko bi mogao da ih smijeni?
_TIJANI: Moram vam rei kako meu slovenskim ivljem na Kosovu nisu
retki glasovi da je Tito morao da predvidi razvoj dogaaja na Kosovu i sprei
njihovu eskalaciju. Takve prie, prizn~vali mi to ili ne stvaraju u koso~skoj
javnosti izvesnu srpsku hipoteku pokojnom Predsedniku. ak je i jed~a od
taaka optube dananjim neoficijelnim srpskim liderima iz Kosova Polja,
koji su predloeni za iskljuivanje iz Partije, i optuivanje Tita za previanje
kosovske zavere.
HORVAT: Tito i Kardelj nesumnjivo su odgovorni za sadanju jugoslavensku
situaciju, za Ustav iz 1974., a, pored toga, Kardelj j~ odgovoran i za sadanje
stanje jugoslavenske privrede. Nikad se politika kriza ne raa sama od sebe.
Ona je uvijek rezultat politikih pogreaka. Ta konstatacija, naravno, ni
u emu ne umanjuje historijske zasluge ove dvojice politikih voa u stvaranju
nove Jugoslavije. Posebno je Tito bio dravnik svjetskog formata, najvei koga
je Jugoslavija dosad imala. No, u posljednjim godinama ivota inio je
pogreke - nitko nije bezgrean. Ali, nije predmet ovog razgovora da o tome
dalje razglabamo. Meutim, u odnosu na nacionalne interese Srbije, Hrvatske,
Slovenije, Kosova i ostalih obojica su apsolutno isti. Moda njihova odgovornost moe biti to kao lideri nisu imali dovoljno osjetljivosti za specifinosti
Kosova, jer taj kraj nisu ni poznavali. Nar-oito Kardelj, kome je sve to,
s njegovim slovenskim mentalitetom, bilo nerazumljivo. Meutim, oni se nisu
ni pobrinuli da dobiju prave savjetnike koji bi im pomogli da situaciju bolje
shvate. No, o nekakvom namjernom slabljenju Srbije i koritenju Albanaca
u tu svrhu ne moe biti ni govora. To je mit bez ikakva osnova.
TIJANI: Ako ve tako govorite o jugoslovenskim liderima, onda se s punim
pravom postavlja pitanje odgovornosti srpskih politiara koji su previali,
pretpostavijam namerno, brojna upozorenja o simptomima sukoba dva
naroda na Kosovu. Ako se dobro seam, vi ste u jednoj reenici ak i pomenuli
Dobricu osia i njegov istup na plenumu srpskih komunista.
HORVAT: Spomenuo sam osia, ali i nekolicinu drugih srpskih komunista.
Moje je miljenje da je njegova tadanja ocjena o Kosovu bila pogrena. Ali,
ljudi mogu o tome razliito suditi. Meutim, on je tih godina napravio neto
to je svaki politiar duan da uradi: uoio je pojavu i na nju je reagirao.
Poslije toga trebalo je otvoriti diskusiju koja bi raistila neke stvari. Ako je
osi bio u krivu, a ja vjerujem da jest, onda bi se raspravom utvrdilo pravo
stanje stvari, jer ono ipak nije bilo onakvo kakvim ga je tada predstavljalo
rukovodstvo CK Srbije. Prema tome, nesumnjiva je odgovornost politikih
foruma Srbije i Jugoslavije za kosovska zbivanja. Meutim, mi znamo i zato
je do utnje nekih foruma i nekih politiara dolo: mi smo ipak prilino
nedemokratska drava, pa nita to vii vrh nije odobrio, nii rukovodioci
nee sami pokrenuti. Oni znaju da od potovanja takvog principa zaVISI
njihova karijera.
17

259

TIJANI: Onda je razumljiv farsini odlazak iz politike Fadila Hoxhe

(Hode), koji nije otiao zbog onoga to se na Kosovu deava posljednjih
godina ve zbog pritiska srpskog javnog mnjenja.
HORVAT: Odgovornost Fadil Hoxhe jest u samoizolaciji Kosova, koja traje
petnaestak godina. Prema tome, neozbiljne su i, ako hoete, i uvredljive prie
o tome kako je on ideolog pokreta koji treba da napravi tetu Jugoslaviji. Taj
ovjek ipak ima izuzetnu biografiju: njegov je brat objeen, on je borac od
1941, bio je komandant, kau uspjean. Objanjenje za njegov odlazak mnogo
je jednostavnije; on, kao politiar, nije zadovoljio na mjestu na kojem je bio,
i dozvolio je gafove koji se na Kosovu nisu smjeli dogoditi. To su sasyim
dovoljni razlozi za odlazak iz politike.
TIJANI: Izvesno je da e vae objanjenje izazvati dosta reakcija autora koji
dokazuju konzistentnost separatistikog delanja Hoxhe jo od Bujanske konferencije, koja u jednom svom zakljuku govori o tenji kosovskih Albanaca
za ujedinjenjem sa Albanijom. Ovi autori insistiraju da Bujane treba izbrisati
kao istorijski fakat. Koliko znam, vi zastupate suprotno miljenje?
HORVAT: Prije svega, ne mislim da je bilo to loe u Bujanskoj konferenciji.
Kad bi postojala mogunost da se ona antihistorijski brie, to je besmislica za
svakog civiliziranog ovjeka, nema potrebe za tim. Jer, u vrijeme kad se ta
konferencija odravala, ne samo istaknuti komunistiki prvaci ve je i zadnji
borac u brigadi govorio kako su nai Albanci Albanci, da trebaju koristiti
svoju zastavu, komande moraju biti na albanskom. To je bio aksiom narodnooslobodilake borbe. Meutim, valja rei da to nitko nije interpretirao sa
stanovita ovih naih dananjih razjedinjenosti, sa suverenim dravama, nacionalnim proletarijatima, nego su svi, u to vrijeme, razmiljali u okviru jednog
socijalistikog pokreta. Mislilo se: ako doe do ujedinjenja Kosova i Albanije,
bit e to na socijalistikoj osnovi, a ne na osnovi nekakvog dravnog separatizma koji e izraditi dva razliita dravna organizma, koji ak mogu biti
neprijateljski nastrojeni jedan prema drugom. Da ste vi u to vrijeme rekli kako
e za etiri godine Albanija i Jugoslavija zatvoriti granice i da e doi do
pucanja i podmetanja bombi zbog Informbiroa, strijeljali bi vas zbog kontrarevolucionarne djelatnosti, jer ne bi bili kadri da shvate o emu uope
govorite. Moda su organizatori Bujana pokuavali da tu stvar oko ujedinjenja malo ubrzaju, da iskoriste situaciju, da nekako obaveu jugoslavensku
stranu da to ima na umu. To je sasvim mogue, ali mi ne izgleda naroito
subverzivno. Meutim, im su delegati Bujana dobili reakciju jugoslavenskog
politikog centra, da se pitanje ujedinjenja i granica ne smije pokretati za
vrijeme rata, jer ima negativne posljedice, oni su se vrlo disciplinirano
ponaali, prihvatili su kritiku i nisu inzistirali na toj bujanskoj odrednici.
TIJANI: Pa ipak se njeno psiholoko dejstvo na kosovske Albance ne moe
zanemariti. ak ima tvrenja da je taj stav iz Bujana neprestani izvor
separatistikih impulsa u itavom posleratnom periodu ...
HORVAT: Navodim u svojoj knjizi Kosovsko pitanje niz naih najmjero-

260

davnijih politiara, od Tita i Kardelja pa nanie, koji su smatrali kako je

najnormalnija stvar da se Kosovo i Albanija ujedine, a cijela Albanija postane
federalna jedinica Jugoslavije. Takvo je bilo njihovo miljenje u tim godinama.
Moete vi rei kako je to bilo naivno, romantino, tetno - jer su to iskoristili
separatisti, i to primam. Takav je nain argumentiranja sasvim mogu. Ali,
rei kako su zastupnici takvih stavova u to vrijeme bili antijugoslavenski
orijentirani ili separatistiki nastrojeni, po mom sudu, apsolutno je netono.
TIJANI: Ako dobro razumem dosadanji tok razgovora, po vama je
legitimno pravo kosovskih Albanaca na razmiljanje o ivotu u jednoj dravi
sa Albanijom? Je li to tano?
HORVAT: Da! Uz jednu dopunu. Mislim da je pravo svakoga graanina da
u svoja graanska prava uvrsti i pripadnost naciji. Kad dozv9limo pravo
nacionalne opredijeljenosti, ono legitimno implicira tenju za nacionalnim
ujedinjenjem. Dopuna koju sam spomenuo jest slijedea. Tenja za nacionalnim ujedinjenjem ne moe ii nautrb neijih drugih nacionalnih tenji. Treba
nai formu rjeavanja tog sukoba koja u najmanjoj mjeri oteuje neku od
strana, odnosno: u najveoj mjeri zadovoljava jednu i drugu stranu. Prema
tome, razmiljanja o ujedinjenju Albanaca treba usmjeri..ti na rjeavanje problema: kako tim ujedinjenjem ne nakoditi Jugoslaviji? Odgovor je jednostavan. Albanci to moraju uraditi poput drugih jugoslavenskih naroda. Srbi ne bi
bili kadri da se ujedine u jednu dravu da nije Jugoslavije, jer i danas dva
milijuna Srba ivi izvan Republike Srbije. Ista stvar vrijedi i za Hrvate. Moda
neto manje za Slovence, ali oni su i najvie historijski stradali jer se etniki
_teritorij Slovenaca prepolovio.
TIJANI: Jo uvek, u vaim objanjenjima, ne vidim praktinu korist
ujedinjenja Kosova sa Albanijom ...
HORVAT: Kad je rije o nacionalnim sentimentima, onda kategorija praktine koristi ne igra nikakvu ulogu. Uzmite vojvoanske Srbe. Kakva je
praktina korist za njih bila ujedinjenje sa tada nepismenom Srbijom? to se
Vuku desilo kad je doao na dvor kneza Miloa? A ipak je iao tamo!
Jednostavno, ne vrijedi o tome diskutirati, to su sentimenti koji inteligentan
politiar mora uzeti u obzir. S druge strane, ja nisam sreo ni jednog intelektualca Albanca koji bi inzistirao na ujedinjenju Kosova s Albanijom. Svi kau:
Moda bi to bilo dobro, ali to ne ide. Prema tome, o toj stvari moramo
zajedniki razmiljati. Ako to zaista ne ide, svi emo to uvidjeti. Zato bi Srbi
uvidjeli nemogunost ujedinjenja Kosova s Albanijom, a Albanci s Kosova to
ne bi mogli-uvidieti? Ili obrnuto?
TIJANI: Kaete da kosovski intelektualci razmiljaju o ujedinjenju. Poto
nema referenduma, nema istraivanja, moete li bar pretpostaviti koliki
procenat albanske inteligencije razmilja o tome?
HORVAT: Ne bih rekao da je u pitanju veina. Moda vei dio razmilja
o republici, ali o ujedinjenju - rijetko tko.
TIJANI: Zar i vi mislite da Kosovo danas nije dovoljno republika?

261

HORVAT: U stvari, Kosovo je vie od republike, ako usporeujerno njegovu

poziciju s poloajem lanica njemake federacije ili Sjedinjenih Amerikih
Drava.
TIJANI: Onda je takav status Kosova rezultat ustavnog i politikog
ustrojstva Jugoslavije?
HORVAT: Mi smo ustavom od 1974, a u praktinoj politici jo od ranije,
poeli avnoj evsku Jugoslaviju pretvarati u konfederaciju, gdje svaka lanica
ima suverenitet, svoju dravu, jedino to nema vojsku, ali znate da se i o tome
razmilja, pa je ova teritorijalna obrana na pola puta dotle. Onda smo
proklamirali naelo da svaki narod ima svoju dravu. E, ako svaki narod
u Jugoslaviji ima svoju dravu, i Albanci hoe svoju. Nisu oni krivi to ive
u Jugoslaviji.
TIJANI: Hoe svoju dravu bez obzira na to to jedna Albanija, kao
drava, ve postoji u susedstvu?
HORVAT: To je druga pria. Oni koji su u Albaniji neka brinu svoju brigu,
nai Albanci brinu svoju brigu ovdje u Jugoslaviji. To to e, moda, biti dvije
albanske drave, rezultat je naeg fenomenalnog Ustava iz 1974. Nije to
albanska zasluga, ve je ovdje stvorena situacija koja ih gura tome. Kad tome
dodate besmislene rasprave oko toga koji jezik treba da je na prvom, a koji na
drugom mjestu, treba li zastava ovakva ili onakva, onda sve to iritira
nacionalne osjeaje, a naroito iritira nacionalne osjeaje nacije koja se tek
stvara, koja jo ima kompleks inferiornosti, uvjerenje da zaostaje, da je svi
zakidaju i pritiskaju, da joj nedostaju strunjaci iz vlastitog naroda ...
TIJANI: Vama se ne ini loginim da srpskohrvatski jezik u dravi Srbiji
bude na prvom mestu preko itave teritorije?
HORVAT: ini mi se normalnim da ga bude na cijeloj teritoriji, a da li e biti
prvi ili drugi, to je potpuno irelevantno. Redoslijed nije vaan, osim to ima
stranu simboliku teinu koja govori: Ja sam ovdje gazda, i ti mora da
slua.
TIJANI: Ali, takvu simboliku vrednost za Srbe na Kosovu ima i injenica
da ponekad dobijaju sudske pozive ili dokumenta samo na albanskom jeziku.
No, vratimo se postojeem ustavu. ta e biti s nama ako se sadanje
tendencije separativnih dravnosti nastave?
HORVAT: Prva konzekvencija takve tendencije bit e tenja da se Srbi, u to
veem broju, okupe u Srbiji, Hrvati u Hrvatskoj, i to bi dovelo do podjele
Bosne i Hercegovine. Vi znate da ima budala koje tu podjelu i danas trae.
Pristajanje na cijepanje BiH znailo bi unoenje elementa permanentne nestabilnosti u Jugoslaviju. Bosanci bi normalno otro reagirali na takvu podjelu,
pa u toj situaciji vie ne bi bilo razumnog rjeenja. Prema tome, za nas je bilo
tragino ovo to se deavalo od hrvatskog maspoka pa 1974. godine; tim
putem jednostavno nikamo neemo stii. A sad zamislite obrnutu situaciju,
u kojoj suverenost i dravnost idu u ropotarnicu historije, gdje im je i mjesto,
te da svaki graanin Jugoslavije ima ista graanska prava, ne formalna, nego

262

stvarna, da ih zaista moe ostvariti. U tom sluaju, naravno, i nacionalnost je

jedno od njegovih prava: ta nacionalnost nije teritorijalizirana, graanin
sobom nosi to svoje pravo gdje god bio u Jugoslaviji. Prema tome, njegova
drava vie nije Srbija ili Kosovo ili Hrvatska nego Jugoslavija. Kad kroz
takvu prizmu gledate problem, on nestaje, postaje pseudoproblem, pa se sve
svodi na to da Jugoslaviju podijelimo tako da bude u skladu s tradicijom,
historijom i eljama ljudi koji tu ive.
TIJANI: ta to, konkretno, znai za nae Albance?
HORVAT: Znai da moraju biti integrirani u Jugoslaviju kao apsolutno
ravnopravni jugoslavenski graani. Pod tom - apsolutnom - ravnopravnou
ne podrazumijevam pravno-formalne propise, nego njihov osjeaj.
TIJANI: Da li ta integriranost podrazumeva i samoupravu u okviru neke
nove albanske republike?
HORVAT: U ovakvim, ustavnim i politikim, uvjetima vjerojatno - da!
TIJANI: Ponovo u vam postaviti pitanje: da li republika znai i pravo na
otcepljenje iz Jugoslavije?
HORVAT: Jasno i glasno - ne! Vrijeme je da se rijeimo ideologiziranja
i metafizike, te da se uklopimo u evropsku civilizaciju. Dananje meuna
rodno pravo, gotovo jedinstveno, ima ovakvo gledanje. Ako jedan narod ili
manjina ima odgovarajui tretman u nekoj dravi, znai zagarantirana nacionalna i graanska prava u punom iznosu, bez diskriminacije, govori se
o takozvanom pravu na domovinu, ako to postoji, onda je s meunarodnog
gledita, vaniji interes ouvanja integriteta drave, jer on znai i stabilnost
meunarodnog poretka, nego parcijalni interes otcjepljenja. To je jedino
razumno gledite koje se moe prihvatiti. Prema tome, dok mi nae Albance
primamo kao nae, otcjepljenje ne dolazi u obzir. Ako bi neki trendovi doveli
do njihove stvarne diskriminacije, onda bi tek postalo aktualno pitanje
otcjepljenja.
TIJANI: Moram vam rei kako ste to izrekli tonom koji upozorava na
postojanje takvih trendova ...
HORVAT: Trenutno, da: dugorono ne! Dugorono ne zato to postoji
Jugoslavija. U ovakvoj zemlji nikad ne moe doi do prevlasti jedne negativne
tendencije. Recimo, prave se razne konstrukcije i prie o mogunostima da
Jugoslavija dobije vojnu diktaturu. To nije mogue. Mi imamo problema da se
sloimo oko nekih pametnih i korisnih stvari, ali ovakav stupanj razdijeljenosti onemoguava dominaciju jednog staljinizma, jednog nacionalizma, dakle
negativnog jednog, pa to god to bilo. Zato dugorono, mislim da u Jugoslaviji (a ovdje je dugorono sve preko tri godine) nema nikakve opasnosti da
do de do bilo kakve diskriminacije Albanaca ili bilo koga.
TIJANI: Kad smo ve kod diskriminacije, interesuje me da li se slaete kako
su graani Sloveni imali pravo na samoorganizovanje otpora u situaciji kad se
drava na Kosovu raspala?
HORVAT: Iao bih jo dalje pa bih pitao: tko je taj u dravi koji mi moe rei
263

da se ja ne smijem kao gradanin organizirati ako to ostaje u okvirima zakona?

To je gradansko pravo koje .suvremena civilizacija prima kao neto to se
samo po sebi razumije. Meutim s obzirom na naa balkanska iskustva,
smatram kako je organiziranje na nacionalnim principima najgore mogue
organiziranje. Jedna od konzekvencija autoritarnog politikog sistema u Jugoslaviji upravo je organiziranje po nacionalnom principu, umjesto po graan
skom, dakle: na osnovu nekih ideja, programa.
TIJANI: Imam utisak da ste malo zapostavili znaaj kosovskih nemira iz
1968, a oni su, drim, veoma znaajni za dalje produbljivanje kosovske krize.
HORVAT: Glavna parola u tim demonstracijama koje su izbile samo dvije
godine nakon Brionskog plenum a bila je: Hoemo univerzitet. U to je
vrijeme uveden albanski jezik u kole, osnovan Albanoloki institut, i sad su
htjeli navrat-nanos da dobiju univerzitet. Ima indikacija da je, pored ove
glavne parole, istaknut i zahtjev: Hoemo ustav i Hoemo republiku.
U to vrijeme ustav se vezivao za postojanje republike. Onda su nai mudri
politiari nali rjeenje da se Kosovu dozvoli postojanje ustava, ali ne i republika. Demonstranti, naravno, nisu znali da je i to mogue, ali je, eto, kod nas
i to mogue. Ekstremistike parole koje su se ule prilikom demonstracija,
pretpostavljam da su dolazile sa strane od lanova tajnih organizacija koje jo
nisu bile otkrivene.
TIJANI: Te sam demonstracije gledao svojim oima. Zar vi zaista verujete
da je toliku masu pokrenuo zahtev za univerzitetom?
HORVAT: Ta godina, 1968, pokrenula je studente u itavoj Evropi. To se
uostalom, dogodilo samo nekoliko mjeseci poslije beogradskih studentskih
nemIra.
TIJANI: Ne bih rado ta dva gibanja dovodio u bilo kakvu vezu!
HORVAT: Naprotiv, ja bih ba to uradio. Dodue, parole su u Beogradu, koji
je imao univerzitet, bile socijalne, dok su na Kosovu one bile nacionalne.
Traen je univerzitet, dakle: vlastita kultura: traen je ustav, dakle: vlastita
uprava. Meutim, nije bilo rijei o ujedinjenju s Albanijom. Budui da se sve
to deavalo samo dvije godine poslije Brionskog plenuma - a njega su Albanci
doekali kao vrstu osloboenja, olakanja - mislim da je razumljivo da, kao
i u svakom osloboenju, ljudi imaju pretjerana, nerealna oekivanja i zapadaju u euforina stanja. Svi su oni oekivali da e se situacija ve sutra
izmijeniti nabolje.
TIJANI: Pominjete osloboenje nakon Brionskog plenuma. Znai li to
da je ef policije Rankovi drao Kosovo u nekoj vrsti okupacije, i to privatne?
HORVAT: Rankovi je stvorio uvjete da se zaotre odnosi izmeu naroda i,
mada nije ba sve radio na svoju ruku, jest odgovoran. Znate, jedno je pitanje
s,ociolokih odgovora na zbivanja, a drugo je pitanje line odgovornosti. Po
mom miljenju, Rankovi nije bio dorastao zahtjevima pozicije koju je imao.
Zato je i pravio greke.
TIJANI: Da, dosta se govori o grekama prema albanskim kadrovima i,
264

naroito, o nasilnoj akciji skupljanja oruja kada je prikupljeno oruje bilo

dovoljno za opremanje itave divizije vojnika. Meutim, ako se ne varam, vi
ste- izrazili zadovoljstvo to je oruje skupljano, jer bi 1981. inae bila
neuporedivo krvavija ...
HORVAT: Napisao sam tu reenicu, ali me znanci s Kosova korigiraju
tvrdei kako sad ima oruja vie nego ranije i da je ta akcija bila preforsirana
jer su glavne koliine naoruanja prikupljene poslije osloboenja.
TIJANI: Ipak ste naglasili kako je ova, albanska, buna iz 1981. civiliziranija nego ranije. Ne mogu se sloiti sa takvom tvrdnjom, jer vi niste videli
zapaljene automobile i kue, avione, koji u niskom letu nadleu Pritinu,
presretanje policijskog konvoja sa orujem i otimanje stotinak automatskih
puaka, niste videli tenkove po ulicama, nekoliko mrtvih u samom centru
Pritine, niste osetili strah koji zatrpava grad u kome se za prevlast bore
policajci protiv demonstranata.
HORVAT: Iako se ona moe braniti. Izbacio sam tu tvrdnju iz svoje knjige.
TIJANI: Moram vam rei kako su vae tvrdnje, u veem delu srpskog
javnog mnjenja, protumaene kao voenje rauna o oseanjima Albanaca na
raun oseanja Srba i Crnogoraca ...
HORVAT: Meni je potpuno jasno da je poloaj Srba na Kosovu na granici
izdrljivosti. Ali jasno mi je i to da Albanci nisu kadri da sami rijee svoj
problem, ako ova ogromna veina Slavena - nas ipak ima 90 posto u ovoj
zemlji! - nema nikakvog interesa i osjeaja, pa se sve rjeava sukobima.
Potrebna je dobra volja na obje strane, a rekao bih da je na srpskoj strani ona
ponekad izostala.
TIJANI: Mislim da biste ovakvu tvrdnju morali i da argumentujete ...
HORVAT: Naravno. Do 1966. mislim da je jasno o emu se radi, jer su na
pozicijama u upravi i politici, uglavnom, bili Slaveni. To to su ti Slaveni bili
Srbi i Crnogorci potpuno je irelevantno, s istim posljedicama mogli su to biti
Hrvati i Slovenci. Na takvu situaciju nismo reagirali jer smo, ipak, Albance
smatrali za tue. Smatrali smo da su manjini dovoljna manjinska prava.
Meutim, Albanaca je skoro dva milijuna, to je jedno, a drugo, njihova
simbioza sa slavenskim elementom tako je snana da se oni ne osjeaju
tuincima. Odnosno, smatraju status tuinca nepravednim. Umjesto da inteligentno usmjerimo taj nesvjesni osjeaj njihove ravnopravnosti unutar Jugoslavije, da prihvatimo to uvjerenje da su na svome, i naemo institucionalne
forme da razvijamo takav osjeaj, mi ga potiskujemo, na taj nain stvaramo
otpor i dajemo mogunost ekstremnim elementima i kriminalcima da, ak,
osvajaju podrku u albanskom narodu.
TIJANI: Mislim da se prebacivanje Srbima kako oni, u veoj meri nego
ostali, imaju neistu nacionalnu savest zbog odnosa prema .Albaniji i drugima danas vraa u jaanju malosrpskog nacionalizma po kome je Srbija
sama sebi dovoljna ...
HORVAT: Ne bih to nazvao neistom nacionalnom savjeu nego, jedno-

265

--rc.
'.
.
.

stavno, imperijalistikim kolonijalistikim zahvatom mlade drave, koja se tek

osposobila za nekakvo osvajanje. Mi je, s dananjeg stanovita i iz opeg
civilizacijskog kuta gledanja, moemo kritizirati, ali ne smije se zaboraviti da,
istovremeno, postoje srpski socijalisti koji su takvo ponaanje podvrgli kritici.
Njihovim se stavovima - da, pored Tucovia, spomenem i Kostu Novakovia
- ne moe apsolutno nita prigovoriti. Ja bih te ljude uzeo kao reprezentante
Srba, a ne Paievu druinu, iako je, naravno, Pai bio na vlasti. U tom
smislu, kad je nastala polemika jesu li balkanski ratovi osvajaki ili oslobodilaki, onda odgovaram ovako: za kralja i Paia to su bili osvajaki ratovi, ali
po svojim historijskim konzekvencijama bili su to oslobodilaki ratovi, .jer
prevagu, u historijskom smislu, i krajnje konzekvencije tih ratova, izveli su
socijalisti, a ne paievci. Drugim rijeima, NOB je dao finalni peat tim
ratovima. Ja sam pokuavao uvjeriti svoje makedonske prijatelje, da je, kojim
sluajem, bila obrnuta situacija izmeu Srb~ i Bugara u drugom balkanskom
ratu, tj. da su Bugari imali bolju vojsku i vjetije voe, te da su osvojili
Makedoniju, nita ne bi bilo od makedonske nacije. Imali bismo par hiljada
Makedonaca u bugarskim zatvorima, i to bi bilo sve. Ovako imamo jednu
naciju koja je dobila svoj jezik, svoju kulturu, knjievnost, univerzitet. Kad to
uzmete kao rezultat balkanskog rata, onda je, nezavisno od postupaka
i intencija zavojevaa u tim malim balkanskim dravama, historijski rezultat
neto to se mora pozdraviti.
TIJANI: Ipak se, i pored, kako kaete, istorijskog ishoda, danas aktuelizira referat akademika Vase ubrilovia u Srpskom kulturnom krugu, po
kojem su Albanci veiti fitilj ispod Jugoslavije. Taj se referat uzima kao
krunski dokaz osvajake prirode Srba ...
HORVAT: ubrilovi nije srpska nacija, i to nije grijeh koji ide na raun
srpske nacije nego srpskih vlastodraca. Pa i Hrvati su za vrijeme drugoga rata
imali Pavelia, ali to nije predstavnik hrvatske nacije. Kao to hrvatsku naciju
predstavljaju hrvatski partizani, tako za mene ubrilovi i kraljevska vlada ne
predstavljaju srpsku naciju. Osim toga, pretpostavljam da se i ubrilovi
promijenio. Da smo za vrijeme stare Jugoslavije na Kosovu otvarali albanske
kole i napravili albansko sveuilite, za vrijeme rata na toj bismo teritoriji
imali oslobodilaki pokret kakav bi se samo mogao poeljeti. Umjesto toga,
imali smo ubrilovievsku ideologiju koja je pripremila kolaboraciju kosovskih Albanaca s faistima. Moram da dodam kako je Kosta Novakovi jo
1913. postavio pitanje zato Srbi nisu imali drukiji pristup Albancima, pa,
umjesto da ih osvajaju, da im pomau u pravljenju vlastite drave ...
TIJANI: ubrilovi i njegova teorija o iseljavanju Albanaca iz Jugoslavije
nikad u praksi nisu imali znaajnog uspjeha. Istini za volju, moda pre
zahvaljujui sticaj u okolnosti, a manje nedostatku njihove dobre volje. Ali
je zato, neto docnije, iseljeno nekoliko stotina hiljada Nemaca iz Vojvodine,
i to posle pobede revolucije. Mislite li da ova dva sluaja iseljavanja nemaju
slinosti?

266

HORVAT: Oni su dijametralno suprotni. Vojvoanski kulturbundai bili su

dio agresije na Jugoslaviju, oni su se tako osjeali, tako su se i ponaali. Kad je
agresor potuen, bilo je razumljivo da svi koji su aktivno sudjelovali - a praktino je to bila ogromna veina naih Nijemaca, moraju da odu. Naravno,
moram da napravim ogradu i kaem kako je bilo Nijemaca koji su bili
ispravni i da mi, vjerojatno, u onim danima nismo vodili o tome rauna, pa su
i ti ljudi stradali. Meutim, Albanci su bili nai saveznici, oni su oslobodili
Miladina Popovia iz logora na zahtjev i po direktivi jugoslavenske Partije, oni
su sudjelovali u oslobaanju nae zemlje. Mi ih kao saveznike moramo
i tretirati. To to se kosovski dio Albanaca drukije ponaao - moramo
pripisati predratnim grekama prema njima.
TIJANI: Ipak je, po mom miljenju, osnovno pitanje: koliko Jugoslovena
danas smatra da su Albanci zaista istorijski nepouzdan element i koliko
Albanaca Jugoslaviju prima kao svoju definitivnu domovinu.
HORVAT: Sasvim sigurno, u Hrvatskoj i Sloveniji ne prevladava miljenje
o nepouzdanim Albancima. Meutim, takva sam miljenja sretao u Srbiji.
Moda ovjek moe rei kako Hrvati i Slovenci nemaju iskustva zajednikog
ivota s Albancima, pa je njihovo miljenje manje vrijedno. Ali, moe se, isto
tako, rei kako miljenje jedne od suprotstavljenih strana ne moe biti
objektivno. Ipak smatram kako reprezentativni uzorak Jugoslavena, sasvim
sigurno, ne polazi od stava da su Albanci nepouzdani. Jedna stvar trebalo bi
da bude jasna: ako budemo Albance tretirali kao tue, oni e se okretati na
drugu, svoju, stranu i nee biti pouzdani; ako ih ukljuimo meu nae,
_ oni se ni po emu nee razlikovati od drugih jugoslavenskih naroda.
TIJANI: Zanimljivo je da, uprkos estom miljenju kako je kosovski
problem nereiv, iz vas provejavaoptimizam. Ima li on nekakve osnove, ili
je to va nain gledanja na problem?
HORVAT: Jesam optimist, ali najprije moramo rijeiti jugoslavenske probleme, dakle: osigurati izlaz iz ekonomske krize:-Da bismo to napravili,
moramo uvesti radikalne inovacije u na politiki sistem. Kad to jednom
uradimo, onda moemo ostvariti inteligentnu saveznu politiku koja e omoguiti rjeenje kosovskog problema, zatim integraciju Kosova u Jugoslaviju,
njegovo privredno uzdizanje i smanjivanje nezaposlenosti. Dok imate toliko
mladih s visokim obrazovanjem bez posla, nema rjeenja. to ti momci rade?
Stalno razmiljaju kako su nacionalno potisnuti, kako je ipak preko granice
bolje jer bili Albanci ovakvi ili onakvi, tamo bar svi rade, svi su tamo
siromani, ali jednaki.
TIJANI: Niste pomenuli razvoj apsolutno nedostajueg prostora za bilo
kakav dijalog na Kosovu. Da li je tamo meu intelektualcima, mogua
rasprava poput one koja traje u Sloveniji?
HORVAT: Ako bi takav dijalog pao na pamet nekom kosovskom intelektualcu, on bi se sutradan naao u zatvoru. Ta razliitost jedna je od naih
karakteristika, ali i razlog frustriranosti albanskih intelektualaca koji znaju da

267

se ne mogu ponaati ili pisati kao njihove kolege u Sloveniji. Onda se takva
situacija dovodi do konstrukcije: ako su Slovenci Slaveni, i tako se ponaaju,
mi se ne moemo tako ponaati jer nismo Slaveni. To ih, kako sam ve rekao,
iznova uvjerava kako su tui. Prva je pretpostavka da to njih pogaa zato
to su Albanci i zato to, kao Albanci, nemaju svoju republiku. Dakle,
napravimo svoju republiku, pa emo imati sve to imaju Slovenci i Hrvati.
Situacija im natura takvo objanjenje.
TIJANI: Vi ste svojom knjigom Kosovsko pitanje htjeli dijalog, i siguran
sam da ete ga dobiti u dovoljnim koliinama nakon ovog naeg razgovora.
Moda se, za kraj, moe izvui neko naravouenije iz itave prie?
HORVAT: Put u budunost vodi kroz nunost da federacija zaista postane
federacija i to istinski demokratska i da se svaki problem Jugoslavije pone
rjeavati kao jugoslavenski problem.

6. Razgovor s Vetonom

Pitanje: Iz onoga to je do sada objavljeno, iz vae knjige proizlazi

da je jedan od glavnih problema nacionalni problem, problem nacionalne
samobitnosti i federativno ureenje. Poeli ste od Bujana u Novoj Jugoslaviji.
Ovde se primeuju dva stava: va i onaj koji je prezentovao Branko Petranovi
i ostali. Moe li da stoji konstatacija da je pogreni deo u Rezoluciji o Bujanu
samo greka u koracima, greka u vremenu, odnosno da je to trebalo da se
uini neto kasnije?
Odgovor: Ne bih tako rekao, mislim da treba da se vratimo tom vremenu.
To se desilo krajem 1943. godine. Nacionalnooslobodilaka borba jo nije
pobedila, Hitler je bio pred Moskvom, mi smo imali problema s Istrom, Italija
je kapitulirala, a saveznici nisu bili toliko spremni da nam daju Istru. Na jugu
smo imali problema s Grcima zbog Makedonije, tako da je rukovodstvo
narodnooslobodilake borbe trebalo biti izvanredno paljivo i veto zbog
takvih politikih momenata. Meutim, ljudi koji su se okupili u Bujanu
naravno ove stvari nisu znali, njihov glavni problem bio je da mobiliu ljude
i da organizuju ustanak na Kosovu, a ja pretpostavljam, kao rodoljubi bili su
miljenja da se ujedine u okviru jedne drave gde bi procvetala albanska
kultura, privreda i tako redom. Na taj nain kompenzirala bi se vremenska
distanca u kojoj je Albanija bitno zaostajala. Dakle ove perspektive bile su
sasvim razliite. J a ne bih rekao da su oni pogreili. Oni su sa svoje strane
delovali onako kako su sami videli problem. Meutim, kada su iz politikog
centra dobili neka kritika upozorenja da njihova delatnost nije u redu i da to
moe da zasmeta i da napokon treba saekati zavretak rata da bi se ti
problemi postavili, oni su veoma disciplinovano sve to uvaili. Kada se stvari
ovako postave, onda se vidi da tu nije bilo nikakve greke oko Bujanske
konferencije. Tada niko nije ni video neto loe ili zlonamerno u ovoj
konferenciji. Sve u vezi sa Bujanskom konferencijom dobilo je druge razrnere
koje nikada ranije nije imala, samo u nekoliko poslednjih godina kada je izbilo
na videlo nacionalna netrpeljivost, ovinizam i ostale negativne pojave. Nakon
* Objavljeno u dnevniku Rilind;a 3. aprila 1988.
prilikom skraivanja. Prijevod s albanskog.

268

Surroiem~:-

Ukljuen

je i odlomak koji je bio isputen

269

toga aktualizovao se ne samo Bujan, nego su se i mnoge druge stvari obojile

ovinistikim tonom.
Pitanje: ilas je u pismu 1944. isticao da je sa Bujanom sve u redu, i da
onaj deo iz Rezolucije ne treba sada postavljati kao problem. Dakle, postojalo
je pravo da se pita, ali drugi su smatrali da ovo pravo nije uopte postojalo ...
Odgovor: J asno se vidi da je Petranovi jednostavno preutkivao relevantne injenice, nije priao objektivno analizi nego je nameravao da argumentuje tezu koja je dola iz jednog politikog centra i koju on kao nauni
i istorijski radnik nije trebalo da usvoji. On je morao da analizira tu tezu,
meutim, to uopte nije uinio, on je preutao one momente koji govore
protiv ove teze i pruio je sasvim iskrivljenu sliku Bujana, a to je apsolutno
neprihvatljivo za jednog istoriara.
Pitanje: Borba je skoro pri kraju, odrava se Konferencija u Prizrenu
u cilju ujedinjenja sa federativnom Srbijom i na ovoj Konferenciji uestvuju
ljudi u svojstvu organizatora koji su uestvovali i na Konferenciji u Bujanu.
Dolazi 1956. ili period prizrenskog procesa, isti ovi ljudi stavljaju se pod
prismotru, isto se to moe uoiti i danas, oni su jo uvek pod policijskom
prismotrom. O emu to govori, ukoliko su ljudi koji su opredeljeni za
Jugoslaviju bili pod policijskom prismotrom?
Odgovor: Vidite, stvari mogu da se postave sasvim drugaije i da se
postavi pitanje: a ko nije bio pod policijskom prismotrom? I ja sam bio pod
policijskom prismotrom kao nauni radnik, i mnogi drugi. Dakle, injenica da
su Kosovari .bili pod takvom vrstom prismotre ne treba da znai da su se
razlikovali od drugih. Takvo je bilo to vreme. Naravno, to je bilo pogreno
i zbog toga smo imali Brionski plenum.
Pitanje: ta mislite da li je ovaj period bio najupeatljiviji na Kosovu?
Odgovor: Mogue je da su sve ove pojave bile izraenije na Kosovu i to iz
raznih razloga. Sada, kada su objavljena dokumenta u vezi sa akcijom
prikupljanja oruja i o nekim drugim stvarima jasno se vidi da je policija tamo
intenzivnije radila nego u drugim krajevima. Ja bih ovo obrazloio time to je
to zaostaliji i nerazvijeniji kraj u odnosu na ostale. To je posljedica kraja ili
regiona bez demokratskih tradicija i upravo se to zato i desilo na Kosovu.
Pitanje: Da li moe da se govori o nacionalnom nepoverenju, nepoverenju
prema jednom delu rukovodstva ili pak o nepoverenju prema narodnosti?
Mnogi misle da je zaostajanje u tom periodu i uzrok nedostatka investicija
u ovom kraju Jugoslavije. Investiranje na Kosovu poinje uglavnom od kraja
ezdesetih godina ...
Odgovor: To je istina a ja tu injenicu nisam sasvim analizirao. Meutim,
veoma je simptomatino da nijedan od mojih saradnika u Saveznom ekonomskom institutu nije postavio ovaj problem. Desilo se da je Kosovo u prvom
petogodinjem planu posle osloboenja nekako zaboravljeno. Prvi petogodinji plan bio je plan obnove i izgradnje zemlje, postavljanje onih fundamentalnih kapaciteta koji su trebali biti nosioci razvoja i nekako je prirodno da

270

autori ovog plana kao orijentir i kao nosioce odrede: Sloveniju, Hrvatsku,
Srbiju, pa i Vojvodinu su preskoili zato to se graniila sa Maarskom a na
granici su bili ruski tenkovi. Prema tome, nije Kosovo usamljeno. Meutim,
Bosna i Hercegovina je bila izuzetak s obzirom da je bila centralna republika,
pa se po toj liniji investiralo i gradilo ono to treba i ono to ne treba. Bosna
i Hercegovina se u to vreme relativno brzo razvijala. U vezi sa tim ja ne bih
izvlaio neke zakljuke jer sam i ranije rekao da nisam studiozno razmotrio
ovaj problem. Sve to sam uzeo u razmatranje nedavno i mislim da nije to
namerno. Pre bih rekao da je u tim burnim vremenima koja su bila prepuna
napetosti i gra Kosovo jednostavno bilo zaboravljeno. Jedan od razloga je i to
da vi jednostavno niste imali ekonomiste. Vi praktino ni danas nemate
ekonomiste. Samo onda kad su vai politiari poeli da postavljaju problem
razvoja, pitanje ubrzanog razvoja Kosova, onda su i poele investicije na
Kosovu. Dakle iz svega toga proizilazi da niko nee brinuti nau brigu ukoliko
se za to sami ne pobrinemo. Najpre se sam treba brinuti o sebi.
Pitanje: Ovih dana uz objavljivanje referata Vase ubrilovia mogu da se
ponove i neke interpretacije da se nepoverenje prema Albancima koje je
vladalo pre rata kod nekih produilo i posle rata. Na primer, akcija prikupljanja oruja pedesetih godina i predbrionski tekst Udbe, prema kojoj su
nacionalne manjine predodreene za neprijateljsku aktivnost ...
Odgovor: Tradicija prikupljanja oruja na Kosovu i naravno maltretiranja
koja idu uz ovakve akcije traje ve 150 godina. Ono to treba osuditi je
injenica da nova Jugoslavija nije Turska i zbog toga je trebala drugaije
delovati. Meutim, ljudi koji su ovako postupali imali su veoma nizak nivo
kulture i nisu daleko gledali. Ni policija na Kosovu nije bila na nekoj veoj
civilizovanoj razini od sredine u kojoj su radili. Zato se i dalje brutalno radilo.
U tome treba traiti jedan od razloga zato naa federacija ne funkcionie
onako kako bi trebalo, jer kada je re o ovakvim problemima, to je trebalo
proglasiti jugoslovenskim problemom, jugoslovenska javnost je morala da
obrati vie panju na to. Meutim s druge strane, kad se malo vratimo
unatrag, pre 1966, u to vreme javnost nije ni postojala, policija je kontrolisala
sve.
Ja sam u svojoj knjizi istakao da je istovremeno kada se sve to deavalo na
Kosovu onaj notorni ea Stefanovi (ministar unutranjih poslova) dao
nalog da se nadziru od strane policije Akademije nauka i Univerziteti. To je
moglo da padne na pamet samo jednom ludom policajcu, da ocenjuje ko je
istaknutiji od akademika ili sposobniji od univerzitetskih profesora, ko je za
socijalizam, a ko je protiv njega. Dakle, to je trebalo da vidi ea Stefanovi!
To su takve ordinarne gluposti o kojima ne moemo uopte da razgovaramo.
Meutim, poto se to desilo i u drugim krajevima zemlje onda nije teko
razumeti ta se deavalo na samom Kosovu i iz tog razloga na Kosovu su
ovakve pojave bile mnogo izraenije i mnogo brutalnije nego u drugim
sredinama. Na sve ove pojave ako ne u organizovanom smislu postojala je tiha

271

i rastua ogorenost i otpor. Mislim da o staroj Jugoslaviji ne treba ni govoriti.

To je bila zemlja sa mnogo kontradikcija u kojoj se upotrebljavala sila i teror
o kojima sada ne vredi ni govoriti. Takoe mislim da ne zasluuje da se
raspravlja ni o referatu Vase ubrilovia. To je jednostavno faistiki referat
i ubrilovi se poziva na Hitlera i Staljina. Oni nisu nikakav standard i mjerilo
za uporeivanje. Posle osloboenja stvorila se druga situacija i odbacile su se
ideje koje su propovedale osvetu Albancima koji su saraivali sa okupatorom.
Naprotiv, Kosovu je data autonomija, pravo na jezik i ostalo.
Pitanje: ubrilovi i danas ne odustaje od nekih teza, i prema njemu
Jugoslavija je zemlja Junih Slavena i da Albanci oslanjajui se na Jugosla.viju
mogu da nau reenje u balkanskoj konfederaciji negde u XXI veku, to je on
izjavio u intervjuju datom Borbi prole godine, iz toga se moe shvatiti da
postoji jedan tui element u jugoslovenskoj zajednici ...
Odgovor: J a nisam proitao taj intervju, ali znam neto drugo. Blizu
devedeset odsto stanovnitva Jugoslavije su Slaveni dok onih 10% ostalih su
uglavnom Albanci (8%) a 2% su Maari i Turci. To je injenica.
Poto je to injenica, onda ljudi koji su pripadnici one veinske etnike
zajednice ponekad zaboravljaju da nisu sami, oni zaboravljaju da ovde ive
i drugi. To nije namerno ili iz nekih rasistikih pobuda, nekih drugih pobuda,
nego iz prostog razloga to je ta veina toliko velika da uopte ne brine
o drugima. To ne pogaa samo Albance kao neslavene nego i Slovence koji
jesu Slaveni ali koji govore drugi jezik. Zato Slovence stalno iritira to to se od
njih oekuje da poznaju srpskohrvatski a to se od Srba i Hrvata ne oekuje da
znaju slovenaki. To je jedna od sadanjih tendencija, gotovo separatistika,
oko Nove revije u Sloveniji. Treba rei da su ove pojave koje se raaju ne
zato da bi nekoga maltretirale ili da bi ga eleminisale iz drutvenog ivota.
Dakle, potrebno je da dravno rukovodstvo pametno i inteligentno pazi u vezi
sa ovim pojavama i preuzima potrebne mere kako bi spreilo stihiju ovakvog
ponaanja. Meutim, to je izostalo, nije tako postupano, naprotiv: 1974. uz
ovakvo konfederativno ureenje uslovilo je zatvaranje u okviru regiona tako
da su ljudi jo manje znali za ono to se deava u susednom regionu, a posebno
za Kosovo se takorei nita nije znalo. U stvari ni istoriari ne znaju istoriju
Kosova. Ja sam to otkrio kada sam radio na ovoj problematici i kad su mi
ustrebala neka dokumenta onda sam naiao na vremenske periode koji uopte
nisu ispitani.
Tako je Kosovo ostalo podruje koje se nije u potpunosti ujedinilo sa
Jugoslavijom, u tom aspektu ono je ostalo tue. Ja sam to isticao u diskusijama oko Himne. Za ljude koji ne primeuju da osim Slavena ima i drugih
u ovoj zemlji, oni nisu uopte primetili da Hej, Slaveni moe da bude
uvredljivo.
Dakle, to je sada zadatak tampe i obaveza intelektualaca da probude ovu
svest, da nisu svi Slaveni u ovoj zemlji i da moramo pripaziti na nacionalna
oseanja kod ostalih etnikih grupa. Treba da naglasimo to da sam ja postao

svestan toga, tek kada sam zapoeo- istraivanja u vezi sa Albancima i kada
sam otkrio da je Jugoslavija sada po nekim opredeljenjima i istorijskim
inje l1 icama. postala balkanska federacija, i da nije samo drava Junih
Slavena. Meutim, sve to treba proiriti u javnost da ljudi budu svesni toga.
Jedan od uslova i naina da se to postigne jest i to da se istorija u srednjim
kolama bolje organizuje i da ljudi naue ta se desilo na Kosovu, na primer od
Prizrenske lige pa naovamo.
.
To kaem zato to postoje slojevi u ljudskoj svesti za koje ni sami nismo
svesni, koje su rezultat istorijskog razvoja, tradicije, usmenog predanja,
istorijskih dogaaja tako da se u ljudskim glavama stvorila velika zbrka, zato
je sada potrebno odreeno vreme i akcija kako bi se to postepeno sredilo
i kako bi injenice zauzele svoje mesto. U protivnom, velika je sramota da se
za nacionalne manjine kae da predstavljaju pijunske baze, jer kada bi bilo
tako onda bi Amerika bila prepuna pijunskih baza. Ali to apsolutno nije
tano, naravno ukoliko pretpostavimo da se nacionalne manjine tretiraju
korektno i ako se prema njima tako ponaamo, ali sa Albancima to esto nije
bio sluaj, dakle odnosi nisu bili korektni.
Pitanje: A kako stvari stoje sad~?
Odgovor: Pa, i sada. Iako je sada situacija sasvim drugaija, zato to smo
sada sasvim blizu onog korektnog odnosa, meutim, to nije bio sluaj
u periodu pre Brionskog plenuma.
Pitanje: Vi niste pominjali nacionalne manjine, zato to tvrdite da ne moe
da se smatra 40% jednog naroda koji ivi van svoje matine domovine kao
narodnost ili manjina.
Odgovor: To je stvar u koju sam ja sasvim siguran nakon to sam
prostudirao vrlo obiman materijal i razgovarao sa mnogim ljudima. Sada sam
ja sasvim siguran i jasno mi je da Albance treba tretirati kao jedan od
jugoslovenskih naroda.
Pitanje: Pitanje republike ima negativni predznak i Vi dobro znate da s.e
ide u zatvor za to. Da li bi onda reenje bilo da se Kosovo izjednai
u nekakvom konfederalizmu?
Odgovor: Konfederalizam uope ne dolazi u obzir. To bi znailo propast
Jugoslavije.
Pitanje: Ali u sadanjim uslovima Kosovo kao republika znailo bi za
zemlju jo jedan korak ka konfederalizmu?
Odgovor: Otprilike tako. I zato to sada ne dolazi u obzir.
Pitanje: Kada bi se ostvarila parola o Kosovu kao republici, ta bi to
znailo za Srbe i Crnogorce koji tamo ive ili pak za Albance u Makedoniji
i Crnoj Gori ... Ako dobro shvaam, Va stav o republici nije za ostvarivanje
nacionalne drave.
Odgovor: Ne radi se uope o tome da ja volim republike; Naprotiv, ja sam"
poznat kao kritiar republikog zastranjivanja. Meni su u Hrvatskoj za
vrijeme maspoka i jo mnogo godIna kasnije zbog toga lijepili etiketu unitari-

272

18

Kosovsko pitanje

273

stao No kao teoretiar socijalizma ja znam da svaka zemlja mora biti decentralizirana, ak i kad je jednonacionalna, mora se dati puna sloboda lokalnim
tradicijama i inicijativama. Pogotovo to vrijedi kad se radi o razliitom jeziku
i razliitoj kulturi. I kao to je Bosna i Hercegovina zajednika administrativna
jedini~a Srba, Muslimana i Hrvata - suludo bi bilo cijepati je na te tri nacije
i pripajati je drugim republikama - tako je i Kosovo zajednika domovina
Albanaca i Srba (kao i Muslimana, Crnogoraca, Roma i Turaka, koji predstavljaju male etnike skupine). Iz istog razloga autonomno Kosovo, bilo kao
pokrajina bilo kao republika, ne moe znaiti okupljanje svih teritorija na
kojima ive Albanci. I kao to milion Hrvata i dva miliona Srba ivi. van
odgovarajuih republika, tako i nekoliko stotina hiljada Albanaca ivi
u Makedoniji i Crnoj Gori. Svi mi ivimo u zajednikoj Jugoslaviji koja je za
sve jednako domovina. Albanska nacija sastoji se od Albanaca koji ive
u cijeloj Jugoslaviji, a ne samo na Kosovu. I obrnuto: oni koji nisu Albanci isto
su tako u svojoj kui na Kosovu kao bilo gdje drugdje.
Pitanje: Vi ste u tom okviru objasnili da ne postoji opasnost od otcjepljenja Albanaca od Jugoslavije.
Odgovor: Ne. Ali ona e se pojaviti ako se budemo neadekvatno ponaali
prema Kosovu. U tom pogledu iskustva predratne Jugoslavije treba da budu
pouna. No ako Kosovo bude integrirano u Jugoslaviju, ne silom nego na
nain da se Kosovari zaista osjeaju kao kod svoje kue, onda po prirodi stvari
nema opasnosti od otcjepljenja.
Pitanje: Mislim da je veoma interesantno, i vi ste to veoma interesantno
postavili a radi se o Ustavu iz 1974. koji je dao sve prednosti nacionalnog
identiteta u pokrajini. Zato neki ljudi u datom momentu, ostavimo po strani
ko je i kako organizovao sve to, vide u republici svoju korist kada su sve
privilegije imali i u pokrajini?
Odgovor: Iz veoma jednostavnog razloga, rekao bih da je to simbolika. Iz
razloga koje nosi simbolinost republike. Republika je suverena tako da onaj
ko je na elu republike on je kao monarh, dok je pokrajina deo jedne
republike, dakle, i kada si na elu nisi najznaajniji. Tako da je sujeta, elja za
vlau i slini motivi odigrala vanu ulogu u svemu tome.
Pitanje: Meutim, one linosti iz birokratskih struktura pokrajine imali su
de facto svu vlast u to doba.
Odgovor: Oni su imali vlast ali ono to .bi dobili bila bi nijansa vie.
Ljudska sujeta, politika ambicija ne poznaje nikakve granice. Na Kosovu je
bio jedan drugi moment, stoga ta mlada nacija koja se tek afirmisala, koja je
izala iz mraka nepismenosti i koja je dobila univerzitet sada je zahtevala sva
obeleja suvereniteta. Oni su bili strano osetljivi dok se jugoslavenska sredina
prema njima odnosila ne ba inteligentno. Na primer pitanje zastave, to je
sasvim periferni problem, sada je to postalo glavni problem. Ta zastava je
postojala, ona se nosila i u partizanima, ona je trebala i treba da se upotrebljava i kraj. Umesto toga ljude su zbog zastave zatvarali i osuivali. Sve je to
274

l
I

jedan veliki broj mladih ljudi uvredilo, ponizilo. A znamo da mladi ljudi jedne
mlade nacije predstavljaju najeksplozivniji deo te zajednice a to se moe videti
iz parainskog sluaja. Ovaj mladi da je na Kosovu naiao na inteligentnije
ljude ne bi moda nikada uinio ono to je uinio. *
Pitanje: Gledajui ustavne promene u istorijskom kontekstu mogu se
videti neostvarena osnovna naela ekonomskog ureenja sa tritem. Zato to
ne moe da se vidi povezano sa tritem, integracijom trita i posredstvom
tog procesa reavanja kosovskog problema?
Odgovor: Kada budemo definitivno sredili ekonomske prilike, kada
budemo stvorili jedinstveno trite i kada budemo imali onaj protok robe
i kapitala na itavoj teritoriji, onda e ovi procesi imati svoje izvanredne
rezultate na Kosovu. Onda e ponovo doi do izvanredno brzog razvoja. Tako
da ja smatram da je ova komponenta veoma bitna ali naravno ona nije jedina.
Pitanje: Dakle ta zatim?
Odgovor: Zatim treba prevazii ono oseanje da su Kosovari jedna tua
manjina za dravu Junih Slavena. To je osnovni problem koji ne moe da se
eliminie samo ekonomskim razvojem. To mora da se eliminie kulturnom
integracijom a ta kulturna integracija podrazumeva i mnoge probleme u" vezi
sa jezikom. Meni kau da u Zagrebu ivi deset hiljada Albanaca. Meutim,
nema nijedne albanske kole. Dakle, na toj vrsti kulturne integracije ja bih
stavio poseban akcenat.
Pitanje: Posle 1968. 'koja se prema nekima uzima kao osnovna taka
opredeljenja na Kosovu je preduzeta pozitivna aktivnost, to znai da ljudi koji
su traili u to vreme republiku nisu izbaeni iz drutvenog i javnog ivota nego
su angaovani u iznalaenju vee autonomije Kosova. ta mislite u vezi sa tim
. problemom, da li je on izazv3:0 1981?
Odgovor: Javno razmatranje problema nikada nije kontraproduktivno,
samo je prikrivanje diskutabilnih problema kontraproduktivo. U to smo imali
prilike da se esto uveravamo u toku nae istorije. To je jedan od razloga zbog
kojih sam ja radio na ovako delikatnoj knjizi; zato to se zbog toga alju ljudi
u zatvor, ja sam namerno zapoeo diskusiju. Kada se to jednom postavi kao
predmet diskusije onda se vidi da je to jednostavno kao i druge stvari i da se
o tome moe racionalno dogovoriti i reiti. Tokom vremena dok sve to
prikrivate, postoje ilegalne grupe. Ukoliko elimo da se oslobodimo tih
ilegalnih grupa onda stvari moramo postaviti onako da se o njima javno
moemo izjanjavati, odnosno, moramo omoguiti svakome da o tome da
* U vezi s ovom konstatasijom novinar D. Damjanovi obavjetava itaoce beogradskih
Novosti (15. IV. 1988) ovako: ,.Sta ovom tvrdnjom za zloinca Keljmendija govori Horvat? Po
njemu ispada da se u Jugoslavensko; narodno; armiji (Podvukao B. H.) postupa 'neinteligenmo'
i da je zloinac Keljmendi rtva zbog toga 'to se sa njim nije inteligenmije postupalo' ... I ovakva
tvrdnja Horvata dobro je ve svima poznata. Dolazi iz prepoznatljivih kuhinja kojima smeta JNA
i sve to je jugoslovensko. Poslao sam demanti koji redakcija, usprkos zakonskim odredbama,
nije objavila. Predao sam Damjanovia sudu. Rasprava jo nije zakazana. Motiv ove odvrame
klevete vidi se jasno iz poemog dijela Damjanovievog teksta: ,.Ono to zaprepauje ... je
zalaganje Horvata za referendum, javni (podvukao B. H.) dijalog o 'Kosovu-republici' ...
IS'

275

I
svoje miljenje. Ono to se tie Jugoslavije uopte, vai i tie se kako Srbije
tako i Kosova. To znai da mi moramo ii pravcem demokratizacije javnog
ivota, u protivnom nema reenja.
Pitanje: Na kom nivou bi trebalo danas razvijati dijalog za reavanje
nastale situacije?
Odgovor: J a mislim da bi znaajnu ulogu odigrao jedan broj intelektualaca. J a sam predloio zagrebakim studentima da oni budu neka vrsta
katalizatora, neka pozovu srpske i albanske studente na jedan otvoreni
razgovor, neka to bude poetak upoznavanja ideja i miljenja. Kada ljudi
sednu za isti sto onda proizilazi da veliki broj problema nije bio poznat, ne
zato to ne postoji razumevanje nego zato to jednostavno nisu znali ta
pojedinano misle o tome. Zato mislim da postoji mogunost za takav dijalog.
Uzmimo naprimer knjievnike (jedan skup albanskih i srpskih knjievnika) to
je veoma dobra stvar. Zatim, studije na drugim univerzitetima. Kada jedan
mladi ovek ivi etiri ili pet godina u drugoj sredini a zatim se vrati u svoju,
on ima sasvim drugaije stavove. Ne samo zato to je nauio jezik sredine nego
zato to on poinje da razume tu sredinu. Takve akcije mogu se bilo gde
inicirati ne samo u privredi, prirodno, i zbog toga to su to pravi putevi. Prema
mom miljenju jedan od moguih scenarija bi bio i ovaj: na Kosovu bi trebalo
od strane Albanaca da se da jedna potpuna garancija za sigurnost onih koji
nisu Albanci. Isti problem koji imaju Albanci imaju i oni koji nisu Albanci za
ivot na Kosovu. Ioni se oseaju kao da su u nekom moru koje ba nije
blagonaklono. Ovde su Albanci morali da naprave veliki zaokret kako bi se
u Jugoslaviji stvorilo uverenje da su se Kosovari otro distancirali od ovinistikih i kriminalistikih elemenata koji naravno ne mogu biti u interesu
Kosovara, naprotiv oni samo tete samom Kosovu. Ovakve efikasne ograde
do sada nije bilo, umesto toga bilo je mnogo utanja i zatvaranja. u sebe.
Demonstranti nisu bili problem samo po sebi. Problem je u tome da su
dogaaji posle demonstracija eskalirali u veliki ovinizam, da ne kaem opti.
Ovom prilikom Albanci su dobili ljagu. I druge sredine u Jugoslaviji
gledaju na Albance sa izvesnom skepsom i smatraju da se oni nisu u dovoljnoj
meri distancirali. Meni ovo izgleda slino sa situacijom u Hrvatskoj za vreme
maspoka koji je bio svojevrsni kulturni skandal za Hrvatsku, neto neverovatno. U to vreme ja sam na svakom mestu napadao ta zbivanja i taj trend
i mislim da su Hrvati na kraju uspeli da to prevaziu i danas u Jugoslaviji
nema neke predstave o ovinizmu ili hrvatskom nacionalizmu. Slino je
trebalo da se desi i na Kosovu.
Ja mislim da je to preduslov za reenje kosovskog problema.
Pitanje: To bi bilo idealno. Ali kako da se to ostvari u uslovima kada se
otvaraju problemi koji su sasvim neosnovani i puni predrasuda kao to su na
primer nacionalni simboli, natalitet, Prizrenska liga i istorija do danas. Kako
da se to prevazie kada dijalog nije zadovoljavajui ni kvalitativno ni kvantitativno.
276

Odgovor: U ptvom redu vi na Kosovu niste bili dovoljno- aktivni. Niste se

pojavljivali u jugoslovenskoj tampi, niste uestvovali na skupovima. Ja znam
n~ravno da na Kosovu ima malo albanskih intelektualaca. Ljudi su donedavno bili nepismeni i sada se ne mogu u jednom trenutku stvoriti intelektualne ekipe koje bi se obraale javnosti i koje bi bile prisutne u razgovorima,
skupovima koji se odravaju u zemlji. Bez sumnje da je sve to tano. Meutim
i pored toga bilo je isuvie malo aktivnosti u tom pravcu, bilo je isuvie. malo
pozitivnih kretanja u tom pogledu. Isuvie ste se odvojili od Jugoslavije,
okupili ste se oko svojih problema i ovek stie utisak da vas je Jugoslavija
nekako zaboravila.
Pitanje: Kako vidite rukovodstva u ovom procesu i u kontekstu kosovskog
problema?

Odgovor: Znate, Jugoslavija je na poetku zapoela dosta jedinstveno, tu

se esto nije pravila razlika ko je ta po nacionalnoj pripadnosti. U Hrvatskoj
nije postojala apsolutno nikakva razlika izmeu Srba i Hrvata. Pre rata
pravila se razlika ko je bio pravoslavne a ko katolike vere, meutim, posle
rata kada crkva nije imala onu ulogu koju je ranije imala, i ta stvar se
zaboravila. Ali to je trajalo do onog trenutka, kada je poela tendencija
nacionalnih republika i nacionalnih kapitala, nacionalnog suvereniteta i svih
onih nacionalnih atributa koji su bili do tada neiivljeni. Ja nisam sasvim
siguran da li smo to mogli prevazii jednim skokom, moda bismo mogli
polovino da je kod nas ranije dolo do demokratizacije. Meutim u atmosferi
bez demokratije nacija je postala zamen a demokratije. Sada smo stigli do
krajnosti. A sada treba da iznaemo naine da sve to reimo. I nain kojim
emo se izvui je veoma interesantan upravo po onim konstelacijama koje su
dovele do toga, u stvari to je jugoslovensko arenilo. U Jugoslaviji nijedna
negativna pojava ne zauzima itav prostor zato to su veoma razliiti regioni,
tako da nikada ne moe da se desi da istovremeno sva podruja budu
zahvaena nacionalizmom, militarizmom ili staljinizmom. Tako da i u ovakvim situacijama imamo neke republike koje su van tog procesa i u tim mestima
tampa i intelektualci mogu da imaju svoj kritiki stav. Tako da imamo jednu
interesantnu situaciju u Beogradu, ja to primeujem, poznajem ljude za koje
sam siguran da se ne slau sa ovakvim porastom nacionalizma a koji istovremeno ute, taj porast nacionalizma je za njih stran, on im smeta i oni su u biti
osramoeni zato to se to deava i zato se javno ne izjanjavaju. Pritisak je
veoma jak. Ali to je trenutna situacija, to znam zato to je ista situacija bila
i u Zagrebu, zato to su moji prijatelji za koje sigurno znam da nisu bili
nacionalisti utali i nisu se borili, oni su se povukli u sebe i ekali da se
situacija promeni. Ja predviam da e posle izvesnog vremena ono malo
kritike koja dolazi iz drugih republika stvoriti atmosferu da se moe uspostaviti neki dijalog i da proe ona nacionalna temperatura kasnije se moe
normalnije razgovarati.

277

Pitanje: Vi ste veliki optimista i uvek govorite o jednom periodu koji je

sasvim blizu nas.
Odgovor: Ja sam vrsto uveren da kljuno reenje jugoslovenskih problema, Kosovska situacija, zavisi od jugoslovenske situacije jer je ona manji
deo ukupnih problema. A poetak raspleta svega toga moemo oekivati ove
godine.
Veoma je teko predvideti scenario kako e se to odvijati ali ima isuvie
mnogo indikacija u svim krajevima zemlje, da ljudi vie ne mogu tolerisati
takvU situaciju i jasno stavljaju do znanja ta oekuju da se desi pogotovo
u vezi sa ustavnim promenama. J a verujem da postoji ansa da se ove go~ne
iznae reenje. A kada doe do raspleta onda se sve razvija veoma brzo.
Pitanje: I na kraju da li mislite da e posle objavljivanja vae knjige doi do
racionalnijih pristupa ovoj problematici.
Odgovor: Ja sam u to siguran. I to iz vie razloga. Prvo, ljudi u Jugoslaviji,
dakle svi oni koje interesuje ovaj problem moi e da nau informacije koje su
im nedostajale i oni e moi da zauzmu stav umesto to su do sada bili bez
informacija i sve su to uzimali sa izvesnom dozom skepse: politiarima oni ne
veruju, imaju neku vrstu oseanja da na Kosovu Albanci se nisu ponaali
korektno prema Srbima, poela je da se stvara antialbanska atmosfera. Sada
e imati jednu osnovu sa informacijama iz jednog izvora za koji niko ne moe
da kae da je jednostran na ovaj ili onaj nain. Ja pretpostavljam da e knjiga
omoguiti hladnokrvnije razmatranje i racionalniji stav. Posle jedne godine ja
mislim da e se osetiti pravi efekti ove knjige i da emo imati drugaiju
situaciju.

1. Odnosi u SR Srbiji:
Pitanje: Da li ste analizirali Plavu knjigu?
Odgovor: Plavu knjigu? Ne, a ta je to?
Pitanje: To je inicijativa iz 1977. godine Drae Markovia i Ivana Stambolia.

Odgovor: Da, to sam proitao, proitao sam neke izvode... priblino

znam o emu se radi. Postavili su tada pitanje neodrivog ustavnog poloaja
republike Srbije. Iz politikog oportunizma to pitanje tada nije bilo rijeeno
i to je dovelo do ozbiljnih posljedica.
Pitanje: Meutim, posle deset godina isti problem se postavio uz nove
formulacije. ta mislite o ustavnim promenama u SR Srbiji u okviru reavanja
kosovskog problema?
Odgovor: U sadanjoj situaciji to je veoma komplikovan problem, zato to
je atmosfera tako usijana da nije mogu nikakav racionalan dijalog. Kada bi
situacija bila normalna, ja sam to tvrdio, onda bismo referendumom odlui278

vali o nekim problemima na Kosovu i Vojvodini, uz nekoliko alternativa

i tako bi se reio problem. Meutim, u uvjetima emotivne polarizacije,
referendum ne dolazi u obzir, a oligarhijska pogaanja ne mogu dovesti ni do
kakvih trajnih rjeenja.
Pitanje: Poto se nalazimo u periodu ustavnih promena, do sada su
lansirane mnoge teze da je ustavni poloaj Srbije taj koji je uglavnom izazvao
kosovsku krizu. ta vi mislite o tome?
Odgovor: Ove dve stvari nemaju nikakve meusobne veze;. Ja se seam
kada se to desilo, to je bilo 1968. godine kada je Dobrica Cosi postavio
pitanje na CK SK Srbije ta se to deava na Kosovu? Ja se seam da on to nije
postavio kako treba i da je kod njega bilo primjesa srpskog nacionalizma, ali
sada je sve to irelevantno. On je postavio pitanje,. Meutim, umesto da se to
razjasni da se raspravi, oni su izbacili Dobricu Cosia iz CK i SKJ. Srbija je
mogla da o tome raspravlja, ali to nije uinila. Zato se nije iskoristila prilika
da se o tome razgovara mogu da vam odgovore oni koji su tada bili na vlasti.

2.

Potekoe

sa recenzentom:

sam insistirao kod izdavake kue da mi obezbede recenzenta po

da to bude Srbin sa Kosova koji bi otkrio svaku eventualnu greku
u mojoj knjizi, naravno koja je uinjena bez namere, u neznanju, to bi mi bila
garancija da nemam nikakvih greki u radu. Izdava nije .uspio .~a na~e
recenzenta. Zahtevao sam da eventualni recenzent bude polItolog III partIJski funkcioner sa iskustvom o unatranjim dogaajima za koje javnost jo
uvek nije upoznata. Ja sam lino predloio Mitu Miljkovia, on je stavio do
znanja izdavau da bi to vrlo rado uinio, ali se plai zbog svoje egzistencije.
Ja

mogunosti

3. Odnosi sa Albanijom:
Pitanje: Jedan od scenarija koje ste najavili jeste i eventualna konfederacija
sa Albanijom u sledeih deset godina.
Odgovor: Ovo je sasvim mogue. Samo to ne zavisi jedino od nas, nego
i od toga to e se desiti i kako e se razvijati sama Albanija.
Pitanje: Procesi u Albaniji nisu bili tako optimistiki u pogledu ove teze?
Odgovor: Ne trenutno, isuvie je rano. Enver Hoda tek to je otiao, sve
je to tamo jo uvek cementirano, tvrdokorno. Meutim iz sadanjeg otvaranja
prema svetu, a to su morali da uine jer suprotno nisu mogli da opstanu, mogu
se roditi svi mogui uticaji. To se moe desiti i veoma brzo ukoliko se Kosovo
ubrzano stabilizuje i ukoliko se otvore granice, to je sasvim mogue.

279

Pitanje: Meutim, spoljna politika Jugoslavije, za razliku od ekstremne

kada su se jugoslovensko-albanski odnosi razvijali uglavnom na relaciji
Albanija-Kosovo, sada je svesnija i paljivija kada su u pitanju odnosi izmeu
dve zemlje.
Odgovor: To je istina, i to je zbog iskustva iz 1981. godine, meutim, to je
takoe trenutna situacija. Zatim, mnogo zavisi i od toga ko je u vladi zaduen
za spoljnu politiku. Sada imamo ministra za spoljne poslove Jugoslavije koji je
zaista ozbiljan ovek, koji e umeti da vodi ovu politiku: drugaije u odnosu
na onu koja je voena u prolosti. Osim toga, ovi integracioni procesi u Evropi
primorae nas da preduzmemo neto. Ne moemo se vie izolovati, opstajati
samo u balkanskim okvirima, nekako se moramo tvoriti, a onda e ljudi
poeti da misle drugaije, a sutina je u tome: kada razmatra problem sa
druge perspektive, omoguava se reenje tog istog problema koji ranije nisu
mogli reiti.

srpske omladine i predloite formiranje organizacije koja e iskljuivo za cilj

imati zbliavanje dve etnike grupe, zajednitvo i zajedniko ivljenje. Vrlo je
teko raditi sa onima koji su ve zatrovani. Ne mogu verovati da je nemogue
raditi sa mladima.
Pitanje: Polarizacija je meutim uzela dosta maha ...
Odgovor: Ja mislim da deset Albanacai da uzmemo, recimo, deset Srba,
mladia ili studenata koji uivaju autoritet u svojoj sredini, koji su pametni,
radnici, poteni i da oni pristanu da formiraju drutvo za poboljanje odnosa
izmeu dve nacije, to bi zaista imalo velikog odjeka. To se ne bi desilo preko
noi ... ne znam da li je to ba realno, ali ja sam se vratio svojoj mladosti kada
su besnele ustae. Tu nije dolo samo do protivljenja i podele nego je dolo i do
krvoprolia, tako da znam kako smo mi proli. Ja sam imao svoju grupu koja
je radila sa partizanima, koja je sa partizanima pravila planove i koordinacije,
pa ne znam zato tako i danas ne bi moglo.

4. Situacija u Makedoniji:
Pitanje: Da li mislite da problemi koji se sada otvaraju u Makedoniji u vezi
sa pozicijom albanske narodnosti u njoj predstavljaju obrazac za budui
period?
Odgovor: Ne bih rekao. Vi treba da razumete i Makedonce. Oni su slini
Kosovarima u pogledu formiranja nacije. Oni su, kao i Kosovari, dobili svoj
knjievni jezik posle 1945. godine. Zaostajanje u formiranju nacije, usticanju
konanog knjievnog jezika, osetljivost na ta pitanja i ostalo. Sada oni imaju
svoju republiku i to je jedina republika gde ive Makedonci. Dakle to je sve to
imaju i sada su oni strahovito osetljivi na to pitanje i zato preteruju, gre e
i ine stvari koje su sasvim neprihvatljive, koje su nezakonite i neustavne ili
kako ve elite. Dakle, to nije teko shvatiti zato se to u Makedoniji deava,
ali to ne znai da treba podravati i usvajati takvu politiku, takve stvari se
moraju kritikovati i te greke se moraju ispraviti.

5. Inicijativa desetorice mladih:

Pitanje: Prema nekim predvianjima ovogodinje kosovsko prolee

ponovo moe da bude veoma vrue, zborovi na Kosovu polju i tako dalje .
. Kako na ovakvim zborovima ouvati racionalni dijalog?
Odgovor: J a se neprestano pitam zato vi ne uspevate mobilizirati omladinu da bi ona izgradila most razumevanja. Neka se okupe i stariji i neka
pozivaju da se ujedinite i zbliite. Morate pronai mogunosti da se doe do

280

281

7. Ozbiljan

ureivaki

promaaj

Tanjuga~~

vlade drugih zemalja uspijevale su drastino smanjiti inflaciju i izvui zemlju iz

stagnacije u rokovima od jedne ili dvije godine. Primjer: vlada susjedne
Turske.
2. Jednako tako ne nudim nikakav scenarij za Kosovo. Na molbu
jednog od najuglednijih novinara Kosova pristao sam da dam intervju. Bio
sam prijatno iznenaen otvorenou, obrazovanjem i inteligencijom novinara.
teta je to takvih intervjua i rasprava nije bilo mnogo vie i davno prije.
Oigledno je da kosovski novinari ne moraju pitati ni Tanjug ni bilo koga
drugog kad odlue da intervjuiraju neku linost izvan SAP Kosova i SR Srbije.

3:

Agencija Tanjug objavila je u Beogradu 5. aprila nepotpisani tekst

pod naslovom Horvat nudi 'scenarij' i za Kosovo? Tekst se odnosi na
intervju koji sam za Rilindju dao novinaru Vetonu Surroiu.
Pisac ovog teksta oigledno nije imao hrabrosti da svoje reakcionarne
stavove potpie punim imenom i prezimenom, pa je umjesto toga podmetnut
Tanjug da bi se dao privid slubenog stava.
Zadatak je novinske agencije da prua objektivne vijesti, a komentare
preputa novinarima i itaocima. U ovom tekstu obavjetavanja nema, ali se
zato eli utjecati na neobavjetenog itaoca. Nadalje, ako se ve ulazi
u komentar, treba navesti argumente. Tanjugov anonimac nema argumenata,
ali se zato bavi insinuacijama i postavlja tendenciozna pitanja: Poto je
nedavno ponudio 'recept' kako da Jugoslavija za godinu dana izae iz
ekonomske krize, profesor ... Branko Horvat sada nudi svoj 'scenarij' i za
politiko rjeenje krize na Kosovu. Taj intervju ... koji je pritinska Rilindja . .. objavila ... izaziva panju prije svega zbog sljedeih triju stvari. Prvo,
otkud to da se poznati ekonomski teoretiar sada bavi i nuenjem politikih
recepata? Drugi, otkud i kako to da Horvat u biti prihvaa parolu ko~ovskih
separatista Kosovo republika? I na kraju, zato Horvat svojim udnim
idejama o nekakvoj 'konfederaciji' s Albanijom ... potkopava ... napore da se
odnosi s tom susjednom zemljom normaliziraju? .. Otkud to da se Horvat,
poznati teoretiar ekonomist, bavi sada ovom delikatnom kosovskom politi
kom problematikom? I drugo, otkud njegov sugovornik iz Rilindje postavlja
upravo u ovom trenutku onako sugestivna pitanja da bi plasirao ovako grubo
sroena ... razmiljanja profesora Horvata?
Na sva ova pitanja evo kratkih i preciznih odgovora:
1. Intelektualac se ne bavi nuenjem - time se bave piljarice - nego radi
svoj posao. Na zahtjev nadlenog dravnog organa Republike Hrvatske i dviju
novinskih redakcija dao sam svoje struno miljenje o mogunostima izlaska
iz krize. Oigledno je da za to nije trebalo traiti dozvolu ni Tanjuga ni bilo
koga drugog. A to se tie roka od godine dana, odgovorne i kompetentne
* Obavljeno

282

II

Slobodnoj Dalmaciji 17. aprila i II Mladini 6. maja 1988.

Svi jugoslavenski graani, bez obzira na profesiju, imaju pravo da

uestvuju u raspravama o bilo kojem unutranjopolitikom ili vanjskopoliti
kom problemu zemlje. Za to im nije potrebna nikakva dozvola. Budui da je
kosovska kriza najdelikatniji jugoslavenski politiki problem danas, nije samo
pravo nego i dunost svakog jugoslavenskog patriota da se angaira na
njegovom rjeavanju.
4. Kao nauni radnik ne bavim se prihvaanjem parola niti je traenje
republike za Kosovo neki separatizam. U monarhistikoj Jugoslaviji traenje
republike za svoju naciju vodilo je na robiju i ovjek je mogao biti optuen za
veleizdaju. Jedna od najdragocjenijih tekovina jugoslavenske revolucije jest
federativno ureenje drave zasnovano na velikoj kulturno-politikoj autonomiji republika. U toj socijalistikoj Jugoslaviji Albanci su jednako dobri
Jugoslaveni kao i Srbi, Slovenci, Hrvati i ostale nae etnike skupine. I kao to
zahtjev za srpskom republikom i sreivanjem ustavnog poloaja te republike
nije nikakav separatizam, tako to nije ni zahtjev za kosovskom republikom. Ja
se u pogledu tog zahtjeva nisam opredijelio, jer to ne mogu budui da nisam ni
Srbin ni Albanac i ne ivim na Kosovu. Meutim, oigledno je da nitko ni pod
kakvim izgovorima ne moe zabraniti raspravu o tom pitanju, kao i to da
problem moe biti rijeen jedino demokratskom raspravom u kojoj uestvuju
svi zainteresirani. Pri tom osnovni kriterij za rjeenje mogu biti jedino dugoroni interesi Jugoslavije, jer je to zemlja u kojoj svi ivimo.
5. udne ideje o konfederaciji ili federaciji s Albanijom (i Bugarskom)
predstavljaju najbolje tradicije jugoslavenskog (i balkanskog) socijalistikog
pokreta od srpskih socijalista Dimitrija Tucovia i Koste Novakovia pa do
Josipa Broza i Edvarda Kardelja.
6. Pretpostavljam da je neprihvatljiv tekst o kojem raspravljam zbog
nedovoljne budnosti promakao redakciji Tanjuga, i da ne predstavlja njezin
stav. Ako je pretpostavka tona, oekujem da e se redakcija Tanjuga od njega
ograditi. Ako to ne uini i tekst treba smatrati slubenim stavom redakcije,
onda valja dodati i ovo: Tanjug, kao to samo ime kazuje, osnovali smo kao
jugoslavensku agenciju. Prema tome Tanjug se mora rukovoditi iskljuivo
jugoslavenskim interesima i mora kritiki reagirati na svaki parcijalni interes.
Ako je potpao pod utjecaj trenutane politike klime u sredini u kojoj je
283

sluajno

lociran, Tanjug je iznevjerio svoju misiju. A u ovom konkretnom

sluaju to znai suodgovornost za' dalje produbljavanje kosovske krize.

Nadam se da se to ipak nije dogodilo."

8. Skoranji diskurs o Kosovu ~:!

Zagreb, ll. 04. 1988.

Prof. dr. Branko Horvat

Promatrajui

godinama pasivno - kao i drugi jugoslavenski intelektualci - kosovsku dramu, koja se polako pretvarala u tempiranu bombu,
zakljuio sam kako je krajnje vrijeme da se povede opejugoslavenski razgovor o tom problemu. Taj sam razgovor prije neto vie od godinu dana i poeo
uz dvije popratne konstatacije:
Na taj nain javlja se sasvim realna opasnost da, uslijed nesposobnosti
Federacije, Kosovo poslui kao detonator nove nacionalistike eksplozije
(Kosovsko pitanje, s. 11). Kad sam odluio da prekinem utnju i rtvujem
nekoliko mjeseci svog naunog rada ... prijatelji - Srbi i drugi - odgovarali su
me od nauma, jer da nisam svjestan to me eka (ibid, s. 162). Danas se
uoena opasnost naalost ostvaruje, a ja sam doekao to je imalo da se
doeka. No, to sam iskustvo ve jedanput proao - za vrijeme hrvatskog
maspoka 1967-1972. Niti je sada civiliziranost vea, niti je vea inventivnost
u metodama diskvalifikacije; jedino se promijenila nacija u ije se ime to ini.
Nedavno me tjednik Danas prozvao zato na napade ne reagiram. Odgovor je jednostavan: napadi su bili objavljeni u beogradskoj tampi, pa je bilo
normalno da se tu i reagira. Nakon nekog vremena ispostavilo se da kategorija
normalnog vie ne egzistira. Beogradska tampa nije objavila ak ni demantij e
ordinarnih lai ignorirajui postojei zakon o tampi. Jedini izuzetak od
redakcija kojima sam se obratio jesu Knjievne novine, koje su prije objavljivale moje napise i polemike odgovore o Kosovu. No, njih nisam elio vie
optereivati. Nadalje, interpolirao se i Tanjug, agencija kojoj je zadatak da
donosi vijesti. Vijesti nije bilo, ali je bilo naturanja lokalne politike. Izdava
knjige Globus podvrgnut je raznim pritiscima, materijalnim i drugim. Politika
odbija da objavi knjiarske oglase Globusa. U meuvremenu novinar Rilinaje
Veton Surroi partijski je kanjen to je na svoju incijativu poeo razgovor
o Kosovu izvan nadlenog paaluka i to na albanskom (!). D. Koovi
zloupotrijebio je govornicu nedavno odrane Prve konferencije SKJ rekavi,
prema Borbi od 31. V. 1988: U sklopu podrke separatistima nalazi se
knjiga Branka Horvata koja spada u sam vrh sp~cijalnog rata protiv
.. Redakcija Tanjuga nije se ogradila. Prema tome radi se o slubenom stavu - i o suodgovornosti.

284

.. Objavljeno u Danasu 19. jula i Mladini 29. jula 1988.

285

Jugoslavije. Ona je krivino delo, pa autor i oni koji su mu pomogli u tom

poslu trebalo bi da budu krivino gonjeni(!). Taj Koovi ima ini se donekle
i pravo: iz pisma jednog advokata s Kosova doznajem da bi takva, jugoslavenski orijentirana knjiga jednom albanskom autoru donijela nagradu od pet
godina robije. Nedavno sam prisustvovao jednom naunom skupu u Beograd!l. Organizator, dekan fakulteta, pozvan je na odgovornost jer me doveo.
Opravdavao se da je poziv bio poslan prije no to je objavljen intervju
u Rilindji. Svoju lojalnost dokazao je time to mi nije nadoknadio putne
trokove ...
ini se da je vrijeme da se o tim pojavama obavijesti jugoslavenska
javnost.

Kako tampa obavjetava graane

Ja sam do sada objavio po dva napisa o Kosovu - prvo u Beogradu,
a zatim u Zagrebu - s apelom da se povede jugoslavenski razgovor o tom
delikfltnom problemu. Odjek na ova etiri napisa na srpsko-hrvatskom bio je
neznatan. No, kada je poetkom aprila novinar Veton Surroi objavio razgovor
sa mnom u pritinskoj Rilindji na albanskom, dolo je do eksplozije - ne
rasprava nego - ui u Beogradu. Iako mi Srb o-Hrvati (kako nas je nazivao
Cviji) ne znamo albanski, a moj razgovor nije objavljen na srpsko-hrvatskom, to nije smetalo da se gotovo iz dana u dan u utoj tampi vodi histerina
hukaka kampanja.
Stvorena je tako situacija koja podsjea na staljinistike metode: najpogrdnijim izrazima i najgorim insinuacijama napada se tekst koji itaocima nije
pristupaan! Ja sam dovoljno dugo ivio u Beogradu da znam da odreen broj
oktroiranih urednika, ovinistikih novinara i drugih piskarala ne predstavljaju slobodarski Beograd. No, ta druina moe napraviti ogromnu tetu
izazivajui antisrpsko raspoloenje u zemlji.
Beogradski prijatelji prikupili su mi isjeke iz ovih novina: Politika,
Ekspres politika, Duga, Veernje novosti, Borba i etvrti ju/. U tim listovima
objavljivani su iz dana u dan u razdoblju od 12. aprila pa do 20. 'maja ovi
naslovi krupnim slovima: Horvatov propali izlet - Povodom neobjavljene
(sic!) knjige o Kosovu; Razbijanje Jugoslavije po Horvatovom konceptu;
Horvatovi stavovi namjenjeni mladim itaocima 'Rilindje' (poslije demantirano); Hroma logika velikog ekonomiste; Ponovo 'Kosovo-republika';
Podrka idejama separatista; Kako 'Rilindja' i dr Branko Horvat dolivaju
ulje na vatru meunacionalnih odnosa na Kosovu; Novo dolivanje mrnje; Trai se izjanjavanje o Rilindji i Zeri i rinise; Intervju s Horvatom je
tetan; 0 promaajima dra Horvata; Horvatov intervju podriva napore
za stabilizaciju na Kosovu; alostan istup; Horvatova alhemija; Nesh-

286

vatljivo razumevanje za zloinca; Ruilake parole; Intervju s Horvatom

propust s politikim posledicama; Kako se obogatio profesor Branko
Horvat; Profesor kao lopov; Nije prihvaena ponuda Branka Horvata da
se nametne svojim vienjem kosovske problematike. *
U demokratskom drutvu openito, a u socijalistikom posebno, vai kao
aksiom da se o svakom politikom problemu - od civilnog sluenja vojnog
roka do administrativne autonomije neke etnike skupine - moe i mora javno
raspravljati, jer se samo tako mogu postii stvarna i trajna rjeenja. Gornji
naslovi pokazuju kako uta tampa ne daje nijedan argument i ne trai
nikakvu raspravu, nego zahtijeva - lin. Osim toga posljednjih nekoliko
navedenih lanaka, koji su direktno usmjereni na poljtiku denuncijaciju
i moralnu diskvalifikaciju, zasnovani su na ordinarnim laima. Poslani
demantiji nisu objavljeni, pa su listovi i autori predani sudu. Posljednji naslov
odnosi se na upravo zavren nauni skup u Splitu; organizator ga je proitao
na zavrnoj sjednici, a prisutni su ga s indignacijom odbili kao pokuaj da se
diskreditira skup. Dotini dopisnik Politike nije se nigdje mogao pronai.
U tampi su se javili i neki intelektualci. Da razmotrimo rezoniranje
dvojice takvih egzemplara.

Filozof Miladin ivoti u NIN-u, 1. maja 1988, s. 55:

Izlazak iz krize ovo drutvo nee nai ako se autoritarnoj vlasti i njenim
projektima 'reforme drutva' suprotstavljaju takvi kontraprojekti u kojima se
ispoljavaju ambicije intelektualca da preuzme na sebe ulogu onoga ko zna lek
za sve nae rane, ko kao ekspert i mudrac namee vlastite programe, ko trai
da bude prihvaen kao nosilac nepogreivih znanja, kao onaj ko je pronaao
arhimedovsku taku iz koje moe da razrei sva protivreja drutva u kojem
ivimo. Takonekomunikacijsko drutvo stvara dva tipa ljudi, dve veno
zaraene grupe pretendenata na apsolutno znanje: one koji odozgo oktroiu
i nameu svoje programe i one koji im se suprotstavljaju sa istim mentalitetom
i istim ambicijama. Najbolji primer takova miljenja i suoavanja ideja preko
gvozdene zavese koja blokira stvarne, otvorene komunikacije, jeste 'projekat'
reenja problema Kosova koji nam je nedavno ponudio Branko Horvat.
~ Da je Dimitrije Tucovi kojim sluajem jo iv, on bi ponovio svoje ocjene iz 1910-1914:
,.Mi ~e sa tom tampom ne elimo uputati u prepirku o arnautskom pokretu i njegovim
~zroc~ma, jer se u nje ne moe nai ni najskromnija mera poznavanja stvari, a o kulturnom stanju
l tenJam~ toga naroda govori se obino napamet. ,.Naa tampa, u pogubnoj utakmici da
pomogne Jednu ravo upuenu i ravo izvoenu politiku, mesecima [je] rasprostirala o arbanaskom. narodu tendenciozna miljenja. ,.Beogradsko novinarstvo je i vrlo nevaljalo i vrlo
re~kclOnarno. Bilo 'opoziciono' ili 'neutralno' ono slui vladi ... utire put za uvoenje reakcije,
prIprema duhove da lake prime guenje slobode. Novinari te ute (buroaske, rekao bi Tucovi)
tampe jesu ,.trgovci javne rei, novinarski najamnici, karijeristi bez savesti i avanturisti bez
asti ... Neka itaoci obrate panju na tu sramnu ulogu beogradskog novinarstva. A Radnike
novine, kad bi postojale, vjerojatno bi ponovile svoju ocjenu iz 1914: ,.Ove izvetaje donosi ...
Politika, organ naih ovinista i provokatora (Srbija i Albanci, ss. 111-12 11 117). Tucovievi
s.ocijaldemokrati nisu mogli znati da je ta Politika donedavna bila najbolji' jugoslavenski dnevni
list. ..

287

Ljudski um egzistira samo u okvirima otvorenih, slobodnih komunikacija.

Nae drutvo kao celina moe opstati samo ako se borba za demokraciju
i slobodu vodi kao borba za slobodu svih. Onaj ko slobodu hoe za sebe na
tetu drugih, onaj kome ne smeta, na primer, stanje u koje je srpski narod
zapao, naroito posle Ustava 1974. godine koji je Srbiju razbio kao pravno
konstituisanu republiku, nije istinski zagovornik demokratije i slobode ni za
svoj narod. Sloboda je nedeljiva. Ili emo je imati svi ili je nee imati niko.
Knjievnik Radomir Smiljani pod naslovom Horvatovo rasturanje
Srbije i SFRJ u Politici od 13. aprila pie (zbog ogranienog prostora mor.am
citate skratiti, iako bi taj nepismeni "knjievni tekst vrijedilo u cjelini
proitati): 'Medijska zvezda' dr Branko Horvat ne posustaje u svojim
naporima da bude u centru panje! .. , Dr Horvat je vrlo iroke ruke kada se
razbacuje 'idejama', on to (ne na svoj raun razume se) razdeljuje i kapom
i akom, a razdeljuje jer to nije njegovo - poklanja ve dokazano faistoidnim
separatistima celo celeato Kosovo... Neki maliciozni Srbi bi se na primer
moda i s pravom mogli upitati koliko li bi doktor Horvat bio iroke ruke
kada bi poklanjao svoje narodsko (... postoje i druge mogunosti referenduma 'diljem' nam nae Jugoslavije - od Dalmacije i Like, do Banije i Istre
i sL) ... Meutim, ovo kada se uzme u obzir i dodatna ideja dr Horvata
o 'balkanskoj federaciji' ... nije ba sasvim ske, 'u tom ludilu ima sistema' ...
A sistem je u tome to za tzv. zonu A 'Sever' treba proiriti'Afriku' tj. 'zonu B'
(,Jug'), jer privilegovano razvijenije 'preduzetnitvo Severa' moe od prostorno ... veeg 'Juga' ... jo vie grabiti! ... stradalniki narodi 'Juga' isuvie
su patili i trpeli, ne e biti ba tako lako ponovo im nametnuti jaram
'arijevskih' monika 'zone A'. Igra s Kosovom i NR Albanijom isuvie je
providna ...

Anonimna pisma
Kakve efekte pisanje neodgovornih novinara i intelektualaca ima na
itaoce vidi se vjerojatno najjasnije iz anonimnih pisama. Navodim isjeke iz
etiri takva pisma.
Anonimno pismo br. 1, potanski ig Beograd
Zar se ti nae tako uman da komada Srbiju i Jugoslaviju. Nije udo,
znamo ko si i ta si, a sad si potanko dokazao da si Paveliev istomiljenik.
Ustaa si i izlapeli i zagrieni Hrvat separatista. Zar Hrvatska nema pokrajine
i treba li ih dati Italiji ili to se tebi dopada da se to radi sa Srbijom. Zapamti,
Srbija je stvarala Jugoslaviju inae bi ti danas zaboravio svoj hrvatski jezik
i bio bi sluga vabi. Za takve kao to si ti samo da bude tua sluga. Srbija je

288

bila i bie stub Jugoslavije. U njoj je i ovoga rata ponikao pokret otpora, ona je
primila i uvala Tita, kad si ti i tvoji istomiljenici klicali nacistima na
zagrebakom trgu i grli se sa faistima. Kad doe u Beograd bie dobro
poaen.
Pismo br. 2, potanski ig Beograd
oveku zdravog razuma jasna je Vaa namera iz Intervjua da se.JUG
PRETVORI U KOLONIJU SEVERA i da za ostvarenje toga cilja dobijete
bezrezervnu podrku kontrarevolucije na Kosovu.
1. Predlaemo da odmah vratite ZLATO, DUKATE, POKRADENO
TREPANSKO SREBRO ili DEVIZE kojima kontrarevolucija u velikim
koliinama raspolae (bilo da su Vam predati ili uplaeni na vae devizne
raune u inostranim bankama) koje ste primili za intervju i obeane 'naune'
usluge.
Pismo br. 3, potanski ig Sombor
Drue Smiljaniu u Vaem lanku Horvatovo rasturanje Srbije i SFRJ
u Politici od 13. IV. o. g. odlian je i poten sadraj. Samo ipak jedno niste
uoili, kao mi ostali graani Jugoslavije da iz usta Horvata Branka govori
stopostotni faista pristalica Hitlera, Musolinija i Pavelia. Iz usta Horvata
govori ustaa i jedan deo hrvatskoga naroda koji je izvrio stravini pokolj
nad sedamstotina hiljada nevinih Srba, goloruke djece, ena, starica i staraca.
Prema tome Horvatu Branku i njemu slini Hrvati i Albanci mogu posle ovoga
lajanja da oekuju kame pod grlo. Umesto da se on i njemu slini zavuku
u miije rupe on podmee glavu pod srpski no koji je kroz celu nau istoriju
bio i ostao mnogo opasniji od svih drugih noeva ali samo za pravdu i istinu.
Ne brinite Vi Radomire nas je Srba i Crnogoraca 10,000.000 i smrviemo ih
u svako doba.
ivel a naa Jugoslavija, a ast potenim Jugoslovenima bez obzira na
nacionalnost i veru.
Dole Horvat i njegovi istomiljenici, i smrt faistima za veita vremena.
graani Jugoslavije
Pismo je adresirano i na CK KP Srbije.
Pismo br. 4, potanski ig Banjaluka
Ti si neprijatelj br. 1 nae domovine. Poto pie da Kosovo treba da
bude republika i ti e biti izdajnik naih naroda. Bie ubijen bilo na
Fakultetu, stanu ili ulici ...

19

Kosovsko pi [anje

289

I
Zakljuci

nameu

NIN su, koliko mi je poznato, jedine novine koje su imale hrabrosti da

prenesu ovaj dio Komnenievog izlaganja u potpunosti i s ovim komentarom:
uo se aplauz. Jeza se nije ula ... Drutvo knjievnika nije se ogradilo od
ovog sumanuto g izljeva. tampa je ostala bez komentara. Politiki forumi nisu
nali za shodno da ga podvrgnu kritici ...
Kakvim se to poslovima bave neki beogradski knjievnici? Zar ni~u nita
nauili iz tragine skoranje historije ove zemlje? Zar zaista nisu u stanju da
izvedu potrebne pouke iz bratoubilakog klanja 1941-1944? I gdje su srpski
intelektualci kada ne reagiraju na ovakve pojave u svojoj sredini?
Anonimac br. 1 takoer mi prijeti kada doem u Beograd. Ta je prijetnja
zaista i ostvarena prilikom mog predavanja o izlasku iz krize na Tribini
Studentskog kulturnog centra u Beogradu 26. aprila. Grupa nacionalista pod
vodstvom Vojislava eelja, za koga je reeno da je najvei sin srpskog
naroda, pokuala je provokacijama sprijeiti predavanje, a mene su obasuli

uvredama (ve neizostavno ustaa iz anonimnih pisama). Provokacije naci~nalista osujetili su prisutni Beograani. Ima neke ironije u tome to sam tog
S~elja nekada branio na javnim tribinama od politikog proganjanja i nezakonitog hapenja. Iz napada eelja doznao sam i za ideju da se falsificiraju
anonimna pisma. Kad sam se vratio kui, takvo me jedno pismo ve ekalo.
Filozof Miladin ivoti u istom se dahu i izjanjava za slobodu svih
i meni zamjerava to sam u toj i o toj slobodi uope poeo razgovor! Ja sam
zbog beskrupuloznog, politiki motiviranog izbacivanja ivotia i njegovih
kolega s Beogradskog univerziteta bezbroj puta javno protestirao. Sluaj je
htio da sam to posljednji put uradio (v. Danas, 3. maja 1988) istih dana kad je
on objavio u NIN-u (1. maja) gore citirane stavove. Jesu li i ti moji protesti
najbolji primer takova miljenja i suoavanja ideja preko gvozdene zavese
koja blokira stvarne, otvorene komunikacije? Ili se pak taj filozofski zakljuak ne odnosi na nas, nego vrijedi jedino kad se radi o tuem plemenu?
Rije pleme nisam sluajno upotrijebio. Ako se malo poblie pogleda
uzorak stavova koji su ovdje navedeni - od jednog filozofa i tri knjievnika
preko ute tampe do pisaca anonimnih pisama i nacionalistikih provokatora
- opaa se jedan te isti plemenski mentalitet potpuno slijep za sve to je
tue. Razlike u shvaanjima odnose se samo na razlike u intenzitetu
i stupnju civiliziranosti. U filozofskoj varijanti govori se o otvorenim komunikacijama - u korist svoga plemena; u knjievnoj varijanti govori se o njima
kao faistoidnima, a o nama kao dragocjenim primjercima ljudske rase
i iznosi se imbecilna ideja o eksploataciji juga kao motivu za federativno
rjeenje; u primitivnoj varijanti anonimaca govori se o noevima kao prikladnom rjeenju. Na to se nastavlja pjesnik Komneni sa svojim vizijama rata
i ponora. I tako se krug zatvara. Do moderne nacionalne svijesti ovaj
mentalitet jo nije stigao. A dotle se drugi narodi spremaju za XXI. vijek ...
Plemenski je mentalitet dopunjen etatistikim ingredijentom koji je doao
do izraaja u Tanjugovom zaprepatenju to se jedan nenadlean graanin
usudio razmiljati o jednom dravnom problemu. Pleme ne podnosi demokraciju. A o nekakvom socijalizmu, naravno, ne moe biti ni govora.
Efekti djelovanja ute tampe vide se iz mnogobrojnih pisama, pa ak
i nekih zborova izmanipulirani h graana. Vjerojatno je najizrazitiji sluaj
Udruenja boraca, koje je prvo reagiralo protestirajui to je omladinski list
Zeri i rinise objavio moj intervju. Meutim, niti je taj list bilo to objavio, niti
sam mu ja dao intervju, niti sam tovie uope znao da takav list postoji.
Oigledno je da su izmanipulirani borci protestirali protiv neega to nisu - ni
itali! Jednako tako ni drugi graani nisu itali moj tekst - jer taj na srpsko-hrvatskom nije bio objavljen - nego su itali novinske naslove!
Dalju a~alizu ostavljam socijalnim psiholozima i - psihijatrima. U meu
vremenu ostaje da razmislimo o politikim posljedicama. U svojoj sedmoj
godini kosovska se drama i dalje produbljuje. Kriminal je stavljen pod
kontrolu, ali je nacionalna netrpeljivost porasla do krajnjih granica. Gornji

290

19

koji se

Na nedavnim razgovorima srpskih i albanskih knjievnika Jovan Dereti

poeo je svoje izlaganje karakteristinom tvrdnjom:
Srbi su stvorili prvu Jugoslaviju. Bez njih te Jugoslavije i Jugoslavije
kao drave ne bi ni bilo (Knjievne novine, 1. maja 1988).
Istu tvrdnju ponavlja i pisac anonimnog pisma br. 1. Ta se tvrdnja
neprekidno ponavlja u nekim listovima kao i na zborovima na Kosovu ..ak
i da je to tono, civilizirano ponaanje zahtijevalo bi da se ne istie.
Meutim, ta je tvrdnja injenino neistinita, to znai da se Jugoslavija
nekim ljudima privia kao plemenska prija kojom mogu raspolagati po
slobodnom nahoenju. Kad je knjievnik Smiljani objavio svoju paskvilu,
anonimci iz pisma br. 2 odmah su preuzeli Smiljanievu ideju kako je
namera iz intervjua da se jug pretvori u koliniju severa. A anonimac br.
3 pisao je Smiljaniu pohvalivi ga i uvjeravajui ga kako e srpski no ve
srediti stvari!
Na ve spomenutim razgovorima pjesnik Milan Komneni obratio se
svojim kosovskim kolegama ovim rijeima:
Gospodo, mi smo u ratu ... to se mene tie, nita vam ne verujem.
Nemojmo se uditi to nasilje ve sutra moe da rodi novo nasilje ... Meu
nama sloge nema, niti pomirenja moe biti ... Ako bude morao u ponor,
srpski narod e, kao pre pola veka, za sobom povui ceo svet, koji je
prema njegovoj sudbini toliko ravnoduan ... (NIN, 1. maja 1988, ss.
34-35).

I
I

291

pregled jednomjesenog diskursa o Kosovu dobrim dijelom objanjava kako je

do toga dolo.
Prije dvije godine na moju je inicijativu osnovan Jugoslavenski fond za
stipendiranje studenata ekonomije. Fond se alimentira iz mojih autorskih
honorara, ali to ide veoma sporo. Nadam se, meutim, da e se od sudskih
presuda za klevete sakupiti dovoljno sredstava da Fond pone normalno
funkcionirati. Na taj e nain uta tampa i nacionalni ovinisti morati protiv
svoje volje uiniti neto korisno za ovu zemlju.

9. Kosovski antibarbarus ~~

Smatramo za svoju dunost i vrlo jaku potrebu da

veinu naih italaca bar unekoliko i blie upoznamo
s Arnautima, s tim plemenitim i karakternim narodom, sa kojima mi bratimstvo i drube elimo
i s kojima Srbinu srpsko prijateljstvo preporuujemo.
Bratimstvo, br. 3/1900, Beograd
Svojom Istinom o Kosovu list Duga u dva izvanredna izdanja iz jula
i augusta ove godine bavi se mojom knjigom Kosovsko pitanje. Moram
priznati da sam se ve na samom poetku itanja poeo nelagodno osjeati.
Naime, Dautovi i Vueli, kao prireivai zbirke, uzimaju kao moto ove
stihove Milana Rakia o Simonidi iz Graanice:
Iskopae ti oi, lepa sliko!
jedne na kamenoj ploi
Znajui da ga tad ne vidi niko,
Arbanas ti je noem izbo oi!

Veeri

Dakle, ne neki vjerski fanatik, agresivni primitivac, objesni silnik, nekulturni zulumar, kriminalac ili netko od tog soja, nego upravo Arbanas.
Arbanas je ime za pripadnika jednog naroda. Proizlazi da Arbanasi kopaju oi
srpskim svecima!?
Da ne bude nikakve sumnje u tu interpretaciju, Dautovi i Vueli odmah
u uvodu istiu svoje vienje

permanentnog prisustva agresivnog albanskog nacionalizma i separatizma na jugoslavenskom tlu.

Dakle, Albanci su permanentno angairani u nekakvim antijugoslavenskim akcijama. Radi se u stvari o starim i novim izlivima albanskog
Objavljeno u Dugi (3. septembra 1988).
koji su bili isputeni prilikom skraivanja.

292

Ukljuen

je i jedan odlomak i nekoliko

.

reenica

293

nacionalizma i separatizma to predstavlja njegovu razbijaku, antijugoslavensku vokaciju.

Budui da ja takvo miljenje, prirodno, ne dijelim, moj je pristup rezultirao
jednom u svakom pogledu problematinom knjigom, nauno nezasnovanom, s politiki dubioznim pogledima i sudovima autora. S tom knjigom
ozbiljna struka (predstavljena Dautoviem i Vueliem, B. H.) ne moe
uspostaviti plodonosan dijalog (s. 5, sva podvlaenja moja).

Prole godine novine su objavile vijest da su u jednom srpskom gradu

albanskom djeaku bile izbodene oi. Sad bi nam jo jedino trebalo da jedan
albanski Milan Raki napie pjesmu sa stihom

demografski tekst Dragane Avramov. Drugarica Avramov dolazi u stvari do

kao i ja u odgovarajuem poglavlju knjige. Zauuje
jedino zato to slaganje nije onda i konstatirano. Treba li to interpretirati kao
preutni sporazum da se moja knjiga moe samo napadati, ali ne i braniti?
Moto na poetku ovog teksta uzet je iz asopisa Bratimstvo-Vlaznija, koji
je izlazio u Beogradu 1900-1904, a glavni i odgovorni urednik bio mu je prof.
Atanasije M. Popovi. Uzeo sam taj moto, jer tono izraava namjeru moje
knjige. Uzeo sam ga i zato da istaknem kako ovjek ne mora biti socijalist, pa
da umije cijeniti tuu naciju. Dovoljno je da bude civiliziran ili, po narodnu,

identinih zakljuaka

estit.

Metodoloka i
Srbin ti je noem izbo

i da dva albanska novinara takve stihove uzmu kao moto naredne istine
o Kosovu! Zar Dautoviu i Vueliu zaista nije jasno to rade?
Kontrast postaje upravo groteskan kad predstavnike civilizacijski vie rase
obavijestimo malo o kulturnoj historiji kraja o kojem donose svoje besprizivne
sudove. Naime, oi Simonidi nisu iskopali obijesni albanski zulumari. ak su
i oni imali potovanja za srpske svetitelje. Oi je iskopao neki poboni
siromaak, jer se prah fresaka svetitelja smatrao udotvornim, a prah s oij.u
iscjeljivao je vid! (Informacija ShkeIzena Maliqia). Ta pria ima i nastavak.
I bogobojazni Srbi dijelili su vjerovanja svojih albanskih komija, pa su se i oni
sluili svetiteljskim prahom.
S navedenog idejno-politikog polazita prireivai onda biraju svoje
sugovornike koji moju knjigu ocjenjuju kao ispolitiziranu i pseudonaunu
tvorevinu(podvukli prireivai).
Usprkos tom agresivnom poistovjeivanju pogleda svojih suradnika s vlastitim nacionalnim ovinizmom, ne pada mi na pamet da tu kategoriku
tvrdnju prireivaa prihvatim kao pretpostavku. Razgovarat u iskljuivo na
bazi argumenata. Svaki autor odgovara za svoju nauku i za svoj nacionalizam
ili jugoslavenstvo. Upozoravam jedino na injenicu da je Kosovo jugoslavenski problem, a prireivai su izabrali za vjesnike prave istine autore iz samo
jedne nacionalne sredine. Radi se, kako je primijetio eljko Kruelj, o etniki
istoj istini. Iako su tri etvrtine stanovnika Kosova Albanci, njih - u skladu
s koncepcijom da kopaju oi i imaju razbijaku vokaciju - meu sugovornicima nema. Niti se itko bavi njihovom historijom.
Radi tednje papira i itaoeva .vremena, u tekstu koji slijedi nee biti
analizirani a) prilozi koji su ve jedanput bili objavljeni, b) prilozi, odnosno
stavovi u kojima je normalna argumentacija zamijenjena iskrivljavanjima,
etiketiranjem i ovinistikim ispadima i c) prilozi koji daju objektivni pregled
injenica, pa se jedino s njima mogu sloiti. U takav prilog spada npr.
294

opa

pitanja

oi!

Sima irkovi iznosi nekoliko primjedaba koje imaju djelomino metodoloki karakter; pa emo njima i poeti.
Zakljuak da je tu re o sukobu historijskog i etikog principa u reavanju nacionalnog pitanja potpuno je neosnovan i pretpostavlja kao realnost
ono o emu sanjaju iredentisti. Problem treba reavati tamo gde se on
i zaeo. Treba se svesno i odluno odrei nacionalne drave kao ideala
i suprotstaviti mu ideal civilizivanog sloenog, ravnopravnog zajednikog
ivota (s.7).

Ako se radi o kantijanskom pristupu, tj. da proklamirana norma vrijedi za

sve - Srbe i Albance - jednako, ja s izraenim stavom mogu samo simpatizirati. tovie, mislim da je onaj koji je prvi izmislio da se Jugoslavija organizira
kao skup suverenih nacionalnih drava podmetnuo pod jugoslavensku federaciju bombu neusporedivo jae razorne snage no to su bile smuene nacionalistike ideje Kominterne prije rata ili napad Kominforma poslije rata. Oi
gledno budunost Jugoslavije lei u radikalnoj demokratizaciji, a ne u supstituciji demokracije nacionalnim dravama kojima upravljaju suprotstavljene
nacionalne oligarhije.
Meutim, irkovi brka elje i stvarnost. elje su ono to je upravo reeno
i za to sam se i ja lino zauzeo. Stvarnost je da jedna strana spominje
Nemanjie kad Albanci jo nisu imali svoju dravu, a druga strana odgovara
da su Albanci danas veinski narod. to je to nego sukob historijskog
i etnikog principa?
irkovi mi zatim predbacuje to iz Istorije naroda Jugoslavije (1953)
preuzimam shvaanje da su preci Albanaca dardanski Iliri. A odakle u nego iz
knjige o historiji Jugoslavije? I znai li onaj usklinik iza godine da je teza
zastarjela i da se kod nas, slino kao u Sovjetskom Savezu, historiografski
zakljuci mijenjaju svakih deset godina zajedno s politikom klimom? Po
295

mom miljenju potpuno je irelevantno jesu li Albanci Iliri, Traani, Paleobalkanci ili neka mjeavina. Prema bilo kojoj hipotezi bili su ovdje - oni ili
njihovi preci - prije Slavena s time da je i taj zakljuak potpuno irelevantan za
na dananji problem. I umjesto da raspravljam o hipotezama koje nisu ni
relevantne niti sam ja za tu raspravu kvalificiran, izabrao sam onu koja mi se
inila da e izazvati najmanje nesporazuma. I svejedno sam nastradao. Jugoslavija je sumnjiva ak i kad se radi samo o historiji.
irkovi zatim govori o ilirskoj ideologiji, kojom se Albanci koriste da bi
opravdali albanizaciju Kosova. Tono! - Proputa, meutim, spomenuti
antiilirsku aktivnost srpske nauke - dakle ne neupuenih - kojom se opravdava srbizacija Kosova. Ove je godine SANU izdala knjigu Iliri i Albanci.
Kupio sam tu knjigu naivno vjerujui da u dobiti informacije o posljednjim
rezultatima nauke. Umjesto toga - osim nekih izuzetaka - osnovna preokupacija radova u toj knjizi jest dokazivanje da albanski historiari nemaju pravo
kad tvrde da su preci Albanaca Iliri. Na to nalikuje takva nauka? Tko i koju
ideologiju bagatelizira? Jedan od autora te knjige je i - irkovi!
Na kraju te ilirske epizode irkovi navodi da su se Slaveni trajno naselili
jo u VII. vijeku i postavlja pitanje zato bi se Kosovo i Albanija slavenizirali
u vrijeme bugarske i srpske srednjovjekovne vladavine od IX. vijeka. dalje.
Odgovor glasi: dolaskom Slavena i osnivanjem njihovih sklavinija niti je
cjelokupno autohtono stanovnitvo istrijebljeno, niti asimilirano, niti pokoreno. Starosjedioci nastavljaju ivjeti u dodiru s osvajaima -ili izvan njihova
domaaja u mnogobrojnim teritorijalnim depovima pa i u itavim izoliranim
podrujima. Meusobna akulturacija nastavlja se stoljeima, a naroito je
jaka u vrijeme jakih dravnih tvorevina.
irkovi prigovara dijelu teksta o simbiozi i dobrom susjedstvu, pa za
njega kae da ima otprilike onu ulogu koju imaju istorijski primeri prijateljstva i zajednitva u govorima naih politiara (s. 7). Tono! Zato bih zamolio
kolegu irkovia da mi navede desetak iscrpnijih studija o simbiozi Slavena
i Ilira te posebno Albanaca i njihovih slavenskih susjeda kako bih mogao
poboljati to poglavlje. Nema takvih studija? Ni jedna jedina? Na osnovi ega
onda oekujete, kolega irkoviu, da u se ja upustiti u ta istraivanja? Meni
nikada ne bi palo na pamet da od kolega historiara traim da umjesto mene
. provedu fundamentalna ekonomska istraivanja. Osim toga, zar nije simptomatino da upravo studija o prijateljstvu i suradnji nema!
Na kraju mi irkovi preporuuje da proitam Ostrogorskog, neku dobru
historiju Osmanskog Carstva i Istoriju Crne Gore. (udim se to je zaboravio
spomenuti trotomnu historiju makedonskog naroda. A Jireekova Istorija
Srba? to je sa Smiiklasom i Klaiem? Itd. Neozbiljno je to nabrajanje.)
Otkud kolega irkovi zna da ja taj domai zadatak nisam ve odavno
obavio? Jugoslavenski intelektualac mora valjda poznavati historije svojih (ne
samo svog) narbda i tla na kojem ivi i bez obzira na kosovske probleme?
Pretpostavljam da ga je prevarila citirana literatura na kraju knjige, gdje tih
296

_l

naslova nema. Nema ni mnogo drugih naslova. Samo poetnik u nauci navodi
sve ono to je proitao. Afirmirani nauni radnik nema potrebe za takvom
afirmacijom. Ako malo paljivije pogleda knjigu, vidjet e da se ja koristim
takvim nainom citiranja da je zapravo popis literature citirana literatura. Istu
pogreku u pogledu literature ini i Branko Petranovi koji meni, s aktivnim
partijskim staom duim od etiri decenije, savjetuje da proitam materijale
Petog kongresa SKJ i sjednica CK? Umjesto mentorskih savjeta o akoj
literaturi oekivao sam barem neki napor da se ukae gdje i to nije injenino
tono, to i kako se moe bolje obraditi i to sasvim konkretno. irkovi
naroito istie: >,Mimoiao je ba sve (koje?) istorijsko-geografske i istorijske
studije o Kosovu ... a najtee je oprostiti to se nije upoznao sa obimnim
dvojezinim zbornikom Kosovo nekad i sad (s. 6). Nije potrebno opratati:
da je paljivije itao - to bi inae trebalo resiti naunog radnika - kolega
irkovi bi utvrdio kako je ta knjiga obilno koritena, citirana i uvrtena
u popis literature!
edomir Popov pie (Horvatova) ogreenja o nauni metod esta su
i teka ... Horvatova metodologija zasnovana je, naime, na sledeoj nameri:
'Pokuao sam sebe zamisliti kao Albanca i studenta Pritinskog univerziteta
i zapitati sebe kako bih postupio'. Ta pozicija ... - pozicija studenta - demonstranta iz 1981. koji uzvikuje parolu Kosovo-republika, a ne pozicija nau
nika, koji bez predubeenja traga za naunom istinom - uslovila je i rezultate
Horvatovih istraivanja (s.8). Popov oigledno nikad nije uo za empatiju
i njezinu ulogu u drutvenim istraivanjima. Ali, ta je ignorancija sitan
nedostatak prema prijevari koju je pripremio svojim itaocima. Gedankenexperiment, koji spominje ne odnosi se ni na kakvu naunu istinu, pogotovo
ne na istraivanja u cijeloj knjizi. On je odgovorio iskljuivo na jedno jedino
pitanje: to bi mladi Kosovari mogli uraditi - budui da su veinski narod na
njima je ta odgovornost - da se eliminira ikaniranje Srba i prevladaju
nacionalni antagonizmi? To je akcioni zadatak, vrijednosno fundiran, koji ne
zavisi od toga to misli Popov, nego od motivacije Kosovara uz dana drutvena ogranienja. Drugim rijeima, treba navui na sebe njihovu kou da bi
se dobio odgovor na pitanje. A u tome se i sastoji empatija.
Popov takoer pie: (Horvat) 9pirno citira jedno svedoenje o tome
kako u Pritini za vreme albanskog ustanka protiv Turske 1912. nije bilo
nasilja i pljaki. I tu mu se omaklo ono to je u celoj knjizi pomno preskakao.
Nepaljivo skraujui navod, on je u njeinu prevideo onu reenicu: 'Da more
Arnauta ue u varo i vlast otme, a da se nita ne ukrade i nikome zlo desi, to
udo do sada nije bilo?!' Popov lae - izvinjavam se zbog upotrebe ovog
preciznog narodnog izraza - nita nije isputeno, citat je potpun. To italac
sam moe provjeriti na s. 32. moje knjige (s. 44 u ovom izdanju).
Na istoj razini naune kompetencije i ljudskog potenja napisan je i ostatak Popovijeva teksta, pa je stoga daljna analiza suvina.
Branko Petranovi zamjera na usporeenju podijeljenih drava u Evropi
297

i Aziji kao reakciji na prigovor o dve albanske drave (jedna u okviru

Jugoslavije i druga izvan Jugoslavije) (s. 12). Zamjerka je opravdana. Ne
zato to ne bi postojala mogunost da uz dvije ili tri Njemake, Grke, Koreje
itd. postoje i dvije Albanije, nego u tom smislu da se u sklopu Jugoslavije
obrazuju suverene drave. Meni je, priznajem, promaklo da ovako formulirana usporedba implicira konfederaciju, koju inae smatram neprihvatljivom.
Federativna Jugoslavija jest, zapravo trebala bi biti jedinstvena drava, a ne
dravni savez est suverenih drava i dvije poludrave. Budui da nijedna
federalna jedinica ne bi smjela biti drava, to onda vai i za Kosovo. Kako bih
izbjegao nove nesporazume, moram odmah dodati da te federalne jedinice
koje nemaju dravnost (tj. vlastitu vojsku, vanjske poslove, novac, itd)
odnosno suverenost (nisu subjekti meunarodnog prava) moraju uivati
najiru moguu politiku samoupravu uz puna - mnogo potpunija nego danas
- demokratska prava za sve stanovnike koji ive na teritorijima tih federalnih
jedinica.
Donekle slinu greku u rezoniranju ini i Radoin Rajovi kad pie: 0
mogunosti istupanja autonomnih jedinica iz Republike Srbije apsurdno je
govoriti j~dnako kao kad bi se govorilo o mogunosti istupanja auto?omne
Sardinije ili Sicilije iz Italije, ili autonomne Katalonije ili Andaluzije iz Spanije
ili autonomne kotske ili Velsa iz Velike Britanije (s. 31). Rajovieva
greka je oigledna: Italija, panjolska i Britanija jesu suverene drave, lanice
Ujedinjenih nacija; Srbija (Hrvatska itd) to nisu. Ako je neto apsurdno, onda
je to usporeivanje neusporedivog.
Nisam siguran je li odriv Rajoviev pokuaj da iz distinkcije izmeu
federalizma (principa) i federacije (drave) izvede da su pokrajine elementi
federalizma, ali nisu konstitutivni elementi federacije. Da li je mogu federalizam koji nije realiziran u federaciji? I da li je mogua federacija bez federalizma? Umjesto skolastikog cijepanja pojmova, ini mi se mnogo plodnijim
da se pojave nazovu pravim imenom. U ovom sluaju radi se o politikom
kompromisu uvjetovanom nedemokratskom praksom regionalnih oligarhija.
Po logici stvari to rjeenje mora biti permanentan izvor sukoba dok god se
bitno ne promijeni politiki sistem i njegovo praktino funkcioniranje. O tome
sam pisao u knjizi i drugdje, pa neu ponavljati.
U jednoj prijanjoj polemici pitao sam Branka Petranovia zato nije
spreman priznati Albancima prava koja inae zahtijeva za svoju vlastitu
naciju. Nije odgovorio. Ne odgovara ni sada. Ali zato pie: Horvat svojim
pisanjem razjaruje strasti pitajui jesu li Albanci nai ili tui ... ? Stvarno
neuobiajena pitanja, pa i tetna, cinizmom nabijena! (s. 11). Meutim, radi
se o jezgri kosovskog problema. Ako su Albanci nai, onda imaju sva
nacionalna prava kao i Srbi i Hrvati, onda e se vrsto usidriti u Jugoslaviji,
onda je Jugoslavija njihova drava, a njihovi nacionalisti, separatisti i iredentisti nemaju nikakvih ansi. Drugim rijeima tada Kosovsko pitanje prestaje biti
pitanje. Ako su Albanci tui, onda naravno ne mogu pretendirati na ista
298

nacionalna prava i onda e se okrenuti onima koji ih smatraju svojima

- dakle, preko granice - a domai ovinisti dobivaju ansu manje-ili vie trajne
destabilizacije pokrajine. 'Podsjetio bih Petranovia na primjer Makedonije.
Jovan Cviji nekada je pisao da je makedonsko etniko pitanje jedno od
najteih i najzapletenijih, a za skopsku i tetovsku oblast tvrdio je da su juna
Srbija. U godini nakon ilindenskog ustanka (1904), politika su -ubojstva
u Makedoniji, prema engleskoj Plavoj knjizi, dostigla broj od 100 na mjesec.
Poslije prvog svjetskog rata praskale su bombe po Makedoniji, ginuli su srpski
inovnici i oficiri, pa je ak i jugoslavenski kralj poginuo od makedonske ruke.
Neto kao antijugoslavenska vokacija. Institut za nacionalnu istoriju
navodi da je za pacifikaciju Makedonije bilo upotrijebljeno 70 posto kraljevskih andarskih efektiva (12.000 andara od ukupno 17.000).
Danas su Makedonci jedan od bedema Jugoslavije. Otkud ta ogromna
promjena u ponaanju! Ostavljam Petranoviu da sam nae odgovor. Teko
mi je vjerovati da historiar Petranovieva ranga sve to ne razumije. Ne radi se
dakle o nerazumijevanju nego o stavu. O stavu koji je u osnovi etiki, ali ima
neposredne politike posljedice. Naime Petranovi zahtijeva za svoju naciju
ono to ne dozvoljava drugoj naciji. I to je upravo cinizam. Petranovi je
u tome sasvim otvoren: Ono to Horvat trai ne moe se Albancima dati, jer
onda ne bi bilo vie Jugoslavije. I trebalo bi, doktore Horvat, ve jednom
prekinuti te spekulacije (s. 11). U toj prijetei intoniranoj izjavi Petranovi
ini dvije simptomatine greke: 1) ja nita za Albance ili bilo koga drugog ne
traim, nego iznosim logiku situacije, a Petranovi tu logiku ne eli prihvatiti
i oigledno misli da joj se silom moe oduprijeti i 2) vrijednosne preferencije
Petranovia i egzistencija Jugoslavije dvije su savreno razliite stvari; svoditi
jedno na drugo bilo bi djetinjasto kad ne bi bilo opasno.

Historijske

injenice

Uravnoteeni prikaz historije kosovskih Srba 1878-1912. Mihaila Vojvodia veoma je koristan iako - osim pojedinosti - ne donosi' neto to ve
otprije nije poznato. teta to Vojvodi nije ni pokuao obraditi najinteresantniju problematiku za nau temu: tj. nije komparativno analizirao poloaj
kaurske raje na Kosovu i u Bosni. Da su vladajui muslimani maltretirali
krane to znamo iz srednje kole. No, jesu li se i u emu razlikovali albanski
muslimani od bosanskih, to bi bilo od interesa utvrditi. Slaem se s Vojvodiem da kosovsko pitanje postoji od 1878, ali sasvim nevjerojatno zvui njegov
zakljuak da je to pitanje rijeeno 1912!? Znai, problem ne postoji, a ovo to
se danas deava pred naim oima samo je privienje iz neije mate. Osebujno shvaanje historijskih dogaaja! Posebno genocida iz 1912. Vojvodi
299

me uvjerio da u - ako naem vre'mena za drugo izdanje Kosovskog pitanja

- morati proiriti svoj prikaz historije Kosovaca na posebno poglavlje. Zbog
osnovnog zadatka knjige, nastojao sam je to manje opteretiti historijom.
Historija u mojoj knjizi ima sasvim podreenu ulogu da objasni sadanju
situaciju. Budui da se o srpskoj historiji stalno pie, a o albanskoj malo ili
nikako (moje poglavlje o formiranju albanske nacije prvi je srpsko-hrvatski
tekst o toj temi) ja sam izostavio poznato, a ukljuio nepoznato. Osim toga
novija kosovska historija marginalna je za Srbe, a centralna za Albance: srpski
ustanci izbili su u umadiji, a albanski na Kosovu; formiranju srpske drave
i srpske nacije Kosovo je pridonijelo samo marginalno; naprotiv za Albance
doprinos je kljuan. injenica to na Kosovu danas ivi nekoliko puta vie
Albanaca nego Slavena jest relevantna, ali nije bitna za ovo razmatranje.
Znajui sve to, a ne prouivi albanske izvore koji nisu prevedeni, bojao sam
se da ne upadnem u slavensku neobjektivnost i piem o onom to mi je blisko
i za to postoji pristupana literatura. To se inae desilo velikoj veini meni
poznatih autora, poevi od poznate knjige Dimitrija Bogdanovia pa do
Dugine zbirke. Na moje iznenaenje kritika je upravo obrnuta: premalo
o nama kranskim Slavenima koje su vjekovima ugnjetavali muslimanski
Albanci. Taj utisak moe se lako ispraviti dodavanjem jednog poglavlja,
otprilike onako kako je uradio Vojvodi.
No, Vojvodi ostavlja udan utisak kad pie: Postoje ozbiljni dokazi da je
Austro-Ugarska uticala na to da se ta ideja autonomije razvije, a to uostalom
potvruje i injenica da e je ona zastupati u svim kriznim trenucima za
Tursku (s. 14). Ako se u tekstu Austro-Ugarska zamijeni Rusijom, onda
je ovaj stav primjenjiv i na srpske ustanke. to to onda treba znaiti? Da ti
ustanci nisu bili patriotski i progresivni, jer ih je pomagala jedna imperijalistika sila?
Takoer, to da se kae o historijskoj objektivnosti kad Vojvodi pie:
... poto je Srbija oslobodila junu Srbiju, koju je napustilo nekoliko desetina hiljada Alba'naca (s. 16). Zato su ti ljudi napustili svoje domove? Zato
to im je nova vlast platila zemlju po horentno visokim cijenama? Historiari,
naravno, znaju da su bili nasilno izbaeni, ponekad uz krvoprolia, i prognani
preko granice. est decenija poslije historiar Vaso ubrilovi otvoreno hvali
i istie kao primjer tu dravniku mudrost tadanje srpske vlade, koja je
oistila svoj etniki teritorij. A to se tada u stvari desilo?
Turci naseljavaju prognane Albance uz srpsku granicu i naoruavaju ih. Ti
muhadiri onda iskaljuju svoje ogorenje na srpskom stanovnitvu na Kosovu
i tako dobrano pridonose da ivot Kosovaca postaje sve nesnosniji. Istodobno
. se osveuju vlastima koje su ih prognale - provaljuju preko granice, pljakaju
i ubijaju. Prapoetak kosovskog pitanja.
Petranovi zamjerava: Prihvatiti kao gole injenice impresionistike
ocene Trockoga o lumpenproleterskoj srpskoj tampi samo zato to se radi
o jednoj svetski poznatoj linosti ipak prelazi granice doputenog (s. 13).
300

-I
I

Srbin Tucovi davao je jo gore ocjene o pogromakoj tampi za vrijeme

balkanskih ratova, a on je o tome sigurno bio dobro obavijeten. Takve su
i ocjene drugih srpskih socijalista. Koju godinu prije ta je tampa bjesomuno
napala i jednog Jovana Cvijia - samo zato to je napisao da Makedonci nisu
Srbi. Teko mi je vjerovati da Petranovi sve to ne zna. A ako zna, zato
pokuava zabauriti? Pogromake epizode (dijela) beogradske tampe javljale
su se i poslije. Posljednji put ba u vrijeme kad Petranovi pie svoj lanak (v.
prethodni prilog).
Opisujui situaciju nakon prvog svjetskog rata, Branislav Gligorijevi
navodi kako su na osnovi odluke Antante srpske trupe zaposjele. sjevernu
Albaniju s time da tu ostanu dok se ne rijei meunarodni status Albanije.
Uvrivanjem Italije u Albaniji, Jugoslavija je dobila neeljenog agresivnog
susjeda, pa je Paieva vlada podupirala protutalijanski raspoloene Albance,
pruala podrku suparnikoj vladi osnovanoj uLjunju 1920. i s pomou
ustanka Mirdita pokuala stvoriti tampon-dravu u sjevernoj Albaniji. Zatim
je Jugoslavija podravala reakcionarnog Ahmeda Zogua. Njega je na kratko
vrijeme smijenio demokratski reformator Fan Noli, kojeg je podravala Italija.
Jugoslavija je zatim pomogla Zoguu da sa svojim pristalicama i ruskim
bjelogardijcima s jugoslavenskog teritorija prodre u Albaniju, srui vladu Fan
Nolija i uspostavi reakcionarnu diktaturu koja je trajala do pada Albanije
1939. ... U)ugoslovenska je vlada sve to inila vodei pre svega rauna
o svojim nacionalnim interesima ... (s. 21). Moje vienje dogaaja prilino je
drugaije. Italija je poznatim tajnim Londonskim sporazumom iz 1915. dobila
za svoje uee u ratu teritorije u Albaniji i Jugoslaviji, pa je nakon rata tu
okupaciju pokuala i ostvariti. Na taj nain stvarni nacionalni interesi Jugoslavije i Albanije bili su u to vrijeme identini. Ono to su nama diktirali vitalni
nacionalni interesi bilo je koncentriranje svih raspoloivih vojnih efektiva radi
istjerivanja Talijana iz Zadra, Rijeke, s otoka i iz Istre - dokle stignemo.
Budui da su mnogo slabije organizirani i opremljeni Albanci sami istjerali
Talijane iz Valone, oigledno je da smo i mi tako neto mogli uiniti. Osim
Joga zbog istih nacionalnih interesa morali smo pruiti svu materijalnu
i diplomatsku podrku Albancima da istjeraju Talijane, organiziraju efikasnu
vladu, dobiju meunarodno priznanje i uu u Ligu naroda (kao to smo to
uostalom uradili u toku i poslije drugog svjetskog rata pod vladom marala
Tita).
Dodajem, kako ne bi trebalo stei pogrean utisak da je sve to bilo
jednostavno uraditi. Nije. Jugoslavija jo nije postojala, tek se stvarala. Vojska
je bila umorna, a municije nije bilo. Pregovori na Mirovnoj konferenciji
u Parizu bili su teki s tendencijom marginalizacije malih naroda. Jovan Cviji
jo je 1914. u jednom poluslubenom dokumentu odredio etniku granicu
prema Italiji na Soi. Ali, Pai se nije ba pretrgnuo da to ostvari, nego je npr.
pokuao od Bugarske oteti Vidin i Cviji je zbog toga i drugih slinih iskustava
prekinuo s Paiem, kojeg je nazivao ugursuzom, a njegovu vladu iz 1917.
301

predstavnicima najcrnje korupcije. Cvijieva etnika granica bila je prisutna

u politikim natezanjima u Parizu, ali jadransko pitanje nije nikad izalo pred
Teritorijalnu komisiju, jer je Italija uloila svoj veto i traila da njega rjeava
samo politiki organ konferencije (Savjet etvorice).
No, s druge strane Amerika - koja je ula u rat poslije - nije bila vezana
tajnim Londonskim ugovorom. A upravo njezin predsjednik Wilson inzistirao
je na etnikim granicama. Wilson, bivi univerzitetski profesor~ formirao je
komitete strunjaka koji su mu davali relativno tone informacije.
Kad se sve takve i sline epizode uzmu u obzir, ipak se sve svodi na
konstataciju da Srbija nije bila samo jedna od mnogih malih nacija, nego da. se .
radilo o vojniki uspjenom savezniku i slavom ovjenanom narodu koji je pri
stvaranju ujedinjene drave mogao energino postavljati principijelne zahtjeve.
i oekivati podrku svjetske javnosti. Ujedinjenje je u cijeloj zemlji doekano
s oduevljenjem. Nije teko bilo mobilizirati dobrovoljce, posebno iz Primorjai Dalmacije. A osim toga, vojska koja je probila solunski front i iji su znaajni
segment bili jugoslavenski dobrovoljci, mogla je uiniti barem ono to su
uinili Albanci, istjerati Talijane.
A to smo mi, tj. Paieva vlada, stvarno uinili? Ostavili smo Talijanima
velike dijelove nacionalnog teritorija, pri emu D'Annunzijeva rijeka avantura spada u najsramnije epizode meuratne prolosti. A svu smo energiju
uloili da razbijemo albansku dravu, osvojimo njezinu svjevernu teritoriju,
odnosno da stvorimo vazainu dravu Mirdita (kao i u pokuaje da se
domognemo dijelova dananje Maarske i Rumunije). Nakon to je Albaniji
zagarantirana nezavisnost, Grka i Jugoslavija prisiljene su povui svoje
jedinice. Potkraj 1920. Grka, Jugoslavija i Italija - zanimljiva kombinacija!- pokuavaju sprijeiti prijem Albanije u Ligu naroda (raunajui i dalje na
podjelu njezinog teritorija) ali bez uspjeha. Svim tim manipulacijama nismopostigli nita. Orijentirali smo se onda na reakcionarnog feudalca Zogua.
U meuvremenu smo zbog nedozvoljene intervencije u Albaniji bili optueni
i osueni pred Ligom naroda, a u albanskim udbenicima historije zaradili
smo poglavlje o podrci izdajnicima njihove zemlje. Da li je vlada, kako tvrdi
Gligorijevi, zaista vodila rauna o naim nacionalnim interesima ili o neem
sasvim drugom? Da li se Italija uvrstila u Albaniji ili upravo u Jugoslaviji?
Gligorijevi navodi i neke zanimljive podatke o kriminalitetu meu Albancima, ali ne izvodi sve zakljuke koji su mogui. Pred kraj bive Jugoslavije
Albanci su u stanovnitvu uestvovali s gotovo 5 posto, a meu osuenim
kriminalcima bilo ih je neto vie od 2 posto (s. 23). Prema tome meu
Albancima bilo je dva puta manje kriminalaca, nego meu ostalim Jugoslavenima. Zanimljiva je i struktura krivinih djela. Na prvom su mjestu, kao to
bismo i oekivali za drutvo s jakim plemenskim ostacima, djela protiv
linosti. Godine 1938. ta djela uestvuju s 2,78 posto, to znai da su jo
uvijek znatno ispod uea u stanovnitvu. U djelima protiv opstanka drave
i njezinog ureenja Albanci su zastupljeni 4 puta manje, a u djelima protiv
302

morala 20 puta manje nego drugi Jugoslaveni. ini se da se ti trendovi

nastavljaju, jer je na nedavnom savjetovanju u Splitu Ferid Muhiizvijestio da
je i ~anas na Kosovu kriminalitet manji od jugoslavenskog prosjeka.
Ako se prosjek kriminaliteta uzme kao standard, proizlazi da su prije rata
Albanci bili etnika grupa koja ne napada dravu i ne bavi se kriminalom. Pa
to su nam onda toliko smetali?

Osebujna ...

istika

logika

Iznijet u svega nekoliko primjera one logike koja je za mene uvijek bila
nerazumljiva kad je rije o intelektualcima.
Tako Petranovi pie: Objektivan pisac ne bi nikada srpskom drutvu
u predratnom periodu u celini pripisivao ondanju politiku nacionalne neravnopravnosti na Kosovu i u Makedoniji (s. 12). Naravno! Niti ja to radim, niti
mi to pada na pamet, kao to mi ne pada na pamet ni da Petranovia
poistovjetim sa srpskim narodom. Pa emu onda Petranovi to istie?
Nakon eventualne administrativne samostalnosti Kosova moglo (bi se)
normalno oekivati" da se u toj federalnoj jedinici nau Albanci iz Ulcinja,
Tuzi, Plava i Gusinja, Roaja, zapadne Makedonije i Skoplja, Preeva i Bujanovca, Medvedje. Tako bi poela nestajati Jugoslavija" (s. 13). Hrvatska ima
republiku, dakle administrativnu samostalnost; da li bi se onda moglo
normalno oekivati" da se u Hrvatskoj nau Bunjevci iz Subotice, Hrvati iz
zapadnog Srijema, dijelovi Bosne i Hercegovine? A to je s normalnim
oekivanjima" u pogledu srpske republike? Da budu uklopljeni i Srbi iz
Hrvatske i Bosne, da vojvoanska autonomija bude eliminirana, a Crna Gora
apsorbirana? Izvjesno je da kod nacionalnih ovinista albanske, hrvatske
i srpske narodnosti ima ovakvih shvaanja. Ali zato ih Petranov pripisuje
samo Albancima? I zato bi ono to kod drugih naroda predstavlja male
ovinistike grupe - koje postoje u svim narodima svijeta - kod Albanaca bila
dominantna pojava? Jesu li Albanci hereditarno antijugoslavenski optereeni,
kako je to mislio uvaeni akademik Vasa ubrilovi!?
Petranovi pie: Horvat je optereen predrasudama o Srbima, Balkanu,
Balkancima. Gotovo do take fatalizma. Ne moe se samo Srbima pripisivati
da su vojniine, korupcionai, strani ugnjetai, andari ... " (s. 13). Ja tako
neto, naravno, nisam nikada napisao. To je napisao Petranovi. Otkud
Petranoviu ta mazohistika potreba da stalno izmilja autora u ije bi ime
mogao grditi vlastiti narod? Za vrijeme balkanskih ratova srpska je vojska
ubijala muslimane, dakle Albance i Turke. To isto radili su Grci (koji su se jo
posebno, vie no Srbi i Bugari, okomili i na Makedonce) i Bugari koji su svi
takoer Balkanci. (Ali, to nisu radili ilindenski ustanici, koji su se devet godina
prije bratimili s muslimanima, a u ustanku su uestvovali i Albanci i pripadnici
303

drugih naroda Makedonije. Nisu ubijali pripadnike drugog naroda ni kosovski ustanici 1912. A o jugoslavenskom NOB-u da i ne govorimo. Oigledno se
narodnooslobodilake borbe i osvajanja bitno razlikuju). Hrvati to nisu radili,
jer nisu imali prilike. im im se pruila prilika i oni su pokazali da hrvatski
ustae ni po emu ne zaostaju za srpskim etnicima. Pri tom ni etnici ni ustae
nisu predstavnici srpske odnosno hrvatske nacije - kao to ni balisti ne
predstavljaju Albance - ali jesu pripadnici svojih nacija.
to iz ovih injenica slijedi? Slijedi, pretpostavljam, zdravorazumski zakljuak da je komponenta balkanskog primitivizma zajednika za sve nerazvijene zemlje bez demokratskih tradicija - kod naih naroda jo uvijek veo~a
prisutna i da bi jugoslavenski intelektualci morali o tome veoma odgovorno
voditi rauna. Oni koji ne mogu pamtiti historiju - pisao je George Santayana
- osueni su da je ponavljaju.
Nadalje, Petranovi komentira da 40 posto Albanaca, koji ive izvan
drave Albanije ne predstavljaju narod kao da su oni ikada iveli u sastavu
Albanije kao drave, koja jednostavno nije ni postojala kad su se oni nali
u Srbiji (s. 13).
Primijenimo tu logiku na nerazvijene zemlje Mrike, iji narodi nisu nikada
ivjeli u sastavu svojih drava, jer ih nisu ni imali, nego u sastavu engleske,
francuske itd. imperije. Ravo bi se proveo Branko Petranovi u sjeditu
Ujedinjenih naroda zastupajui takva gledita.
Zato bi nekome ... smetalo - nastavlja Petranovi - to to je Jugoslavija
drava etniki srodnih naroda? Zaista, zato? A zato Petranoviu smeta da
Jugoslavija bude ujedno i drava etniki nesrodnih naroda?
Venceslavu Gliiu postavio bih svega jedno pitanje:
Kako to da se Albanci u Albaniji bore protiv faistikih okupatora
i oslobaaju svoju zemlju i djelomino Kosovo, a Albanci na Kosovu kolaboriraju i zavravaju drenikom kontrarevolucijom? Radi li se o dva razliita
naroda od kojih je jedan - Kosovari - hereditarno optereen kontrarevolucijom?
Glii pie: Vie od svake druge nauke, moralna je obaveza istoriografije
da istinito pie o svom narodu, pa makar mu ta istina bila i nekad neprijatna
(s. 28). Apsolutno se slaem. Ali, onda primjenjujui naelo koje je sam
proklamirao, Glii pedantno opisuje zloine iskljuivo albanskih kvislinga;
o zloinima pripadnika srpske nacionalnosti - od pokolja u Bistrainu 1941.
pa do etnikih kosovskih korpusa koje su unitili srpski partizani 1944.
_ nema ni rijei! Smatra li to Glii sebe Albancem, pa je zato rijeio da o svom
narodu tako istinito pie?
I jedno pitanje Radoinu Radojinu: Zar samo zbog toga to je prije pola
stoljea u Beogradu postojalo profaistiko Studentsko udruenje Besa - to
je meni naravno poznato - kljuni element albanskog vitekog kodeksa, besa,
ne moe biti upotrijebljen za formiranje progresivnog udruenja pola stoljea
poslije u Pritini? Ili mislite da. su Albanci po prirodi reakcionarni, p.a e to biti
304

i svaka nova besa? Kome u ovom sluaju treba prigovoriti za cinizam?

Radojin oigledno ne zna da je 1907, u SAD osnovano udruenje Besa
kojem je predsjedao Fan Noli, veliki demokrat, humanist, pisac i reformatoralbanskog naroda. Nije li ta Besa primjereniji uzor od one beogradske? Ta
Besa jo postoji, prijateljski je raspoloena prema Jugoslaviji, pa su njezini
lanovi ak uestvovali u Titovoj tafeti.
Na kraju i jedan simptomatian propust B. Gligorijevia. On pie: lnae,
navoenje paualnih podataka iz knjige Fadilja Hode i drugih o stradanjima
na desetine hiljada Albanaca ne vodi niemu. I zatim: Za Horvata je i tu
najvei autoritet Fadilj Hoda ... (s. 23). Meutim, ja se ne pozivam ni na
kakvu knjigu Fadila Hoxhe, niti mi je takva knjiga poznata. Citira se expressis
verbis rad Hajredina Hoxhe, baziran na njegovoj disertaciji, a objavljen
u knjizi Albanci.Knjigu je uredio Janez Stani i ona je prola strunu historiografsku recenziju! ini se da su za Gligorijevia svi Albanci jednaki - kao to
su za nekog rasista svi crnci crni - pa je onda malo vano da li se neko zove
Fadil ili Hajredin. Ili moda nije u pitanju samo nesolidnost i arogantnost
nespojiva s naunim radom, nego se radi o podvaljivanju kakvim se slui uta
tampa? A povrh svega, govoriti o stradanjima Albanaca ne vodi niemu;
treba oigledno isticati samo stradanja vlastitog plemena ...

Zakljuci?

Pitanjem: to smo anda inei? - poinjao bi svoje sjednice Korajev,

Auvergne alias Slavonske Poege, gdje sam ja prije pola stoljea
kao srednjokolac poeo itati historijske knjiurine ne slutei nita o zlokobnim problemima Kosova. Naelnikovo pitanje moe dobro posluiti i kao
uvod u zakljuke.
Osnovna impresija koju ovjek stjee itajui specijalno izdanje Duge jest
kako veina autora smatra da su Albanci zloesti ljudi. Otkad se pamti oni
samo maltretiraju Srbe. Ali, budui da ja ba nisam oduevljen takvim
miljenjem - jer jo nisam naiao na lo narod bilo gdje u svijetu - onda ti isti
autori smatraju da i ja moram biti zloest. Nauke tu nema mnogo. Ono malo
to je ostalo apsorbirala je historija. Napori da se pomogne rjeavanju sada
aktualne kosovske drame kao da su nekud isparili ..A dobra volja takoer.
Ljudska patnja kao da je dobrodola da se srede neki drugi rauni.
Zatim niz autora upada u, za intelektualce nevjerojatnu, metodoloku
greku. Oni, naime, ne razlikuju utvrivanje injenica od objanjenja, a ovo
od pravdanja i od vrijednosne ljestvice autora. Objanjenje da je neka inje
nino utvrena akcija osveta ogorenog ovjeka ne znai da je ta osveta
opravdana ili ak preporuljiva. ini se da su te distinkcije za veinu mojih
sugovornika suvie suptilne. Oni rezoniraju: ili si sa Srbima - a onda mora
gradonaelnik

20

Kosovsko pitanje

305

opravdati sve to Srbi rade ma kakve bile injenice - ili ne opravdava, a onda
si protiv Srba. Za nauno objanjenje u ovoj shemi nema mjesta; trai se
jedino opredjeljenje za koju si stranu. Posebno nije dozvoljeno da se obje
strane smatraju jednako vrijednima. No, dok drugi na taj nain obino
rezoniraju implicitno, Branislav Gligorijevi je i sasvim eksplicitan. Na jedno
pitanje Petranovia da li postoje injenice, ja sam svojevremeno odgovorio
prosto navodei injenice. To nabrajanje injenica, koje nitko nije osporio,
Gligorijevi interpretira ovako: Ovim rijeima Horvat nam otkriva i klju
kosovske drame danas: ona je u zloinima i nasiljima nad Albancima u prolosti. Njima se, na neki nain, opravdavaju stradanja Srba i Crnogoraca. na
Kosovu, a u ovoj naoj uzavreloj, politizovanoj atmosferi u meunacionalnim
odnosima, neko e to shvatiti i kao poziv na osvetu ili pravdanje buduih
nasilja nad Srbima, jer dugovi jo nisu vraeni ... (s. 20, podvlaenje moje).
Prema tome ni injenice se ne smiju iznijeti, jer "neko e to shvatiti ...
Taj zakljuak nije samo metodoloki pogrean, nego i - izmeu te dvije
sfere postoji dosta vrsta pozitivna korelacija - pragmatino-politiki pogrean. injenice se znaju i ako se javno ne rasprave, prenose se sakrivenim
kanalima uslijed ega bivaju udovino deformirane. A na onoga tko ih
pokuava zabauriti pada odium nepovjerenja i mrnje. Stoga je prikrivanje
injenica loa politika. Pretpostavljam da se i Gligorijevi slae da istraivanje
i rasvjetljavanje Jasenovca nije nikakav poziv na osvetu. Naprotiv, skrivanje
Jasenovca bilo bi veoma, veoma opasno. Sakrivati injenice znai stavljati
poklopac na lonac s vodom koja kljua. Rezultat je eksplozija. Stoga upravo
u uzavreloj atmosferi treba pokazati da smo spremni otvoreno raspraviti
o svim negativnim pojavama nae prolosti i sadanjosti bez obzira na to kojoj
naciji pripadali poinioci. Time emo stei povjerenje javnosti, to je nuan
preduvjet za prevladavanje sukobljenosti. Ukratko, nauna je istina jedina
garancija da se potpuno ostvare srpski i jugoslavenski interesi.
A politiki e efekt biti maksimalan ako tamne strane balkanskih ratova
i bive kraljevine budu osvjetljavali upravo srpski intelektualci, a tamne strane
kosovske stvarnosti upravo albanski intelektualci: Ta je praksa, mutatis
mutandis, dala izvanredne rezultate za vrijeme NOB-a. U Duginoj zbirci
uraeno je obrnuto. Danas se openito proirila ta obrnuta praksa, specijalizacija u traenju negativnosti tue nacije i u glorifikaciji vlastite. Takvo smo
ponaanje nekada nazivali nacionalizmom.
Pretpostavljam da je i nepismenom ovjeku jasno da dananji Srbi ne
mogu biti odgovorni za zloine Paievih etnika i andara, ni dananji
Albanci za zloine nekadanjih muslimanskih zulumara pa bi pozivanje na
osvetu u to ime - o emu govori Gligorijevi - bio sluaj za psihijatre. Ali svi
- zaista svi - odgovorni smo za ono to se danas deava nezavisno od toga to
samo neki od nas imaju dravne i politike funkcije. I zbog te odgovornosti
duni smo pronalaziti ono to nas povezuje, to omoguava civiliziran zajedniki ivot u Jugoslaviji. Zbog toga Sima irkovi grijei kad apstraktne
306

principe neutralnosti nauke - koje i ja naravno potpisujem - prenosi tamo

gdje im nije mjesto, pa istie da se instrumentaliziranju znanja opire i kad
treha da poslui najplemenitijim ciljevima (s. 7).
irkovi brka kognitivnu nezavisnost nauke od vrijednosne angairanosti
naunih radnika. Nauka ne smije biti partijna - kako su nam nekada
popovali pi:imitivni boljeviki ideolozi - jer onda prestaje biti nauka. Jedini
kriterij nauke jest istina. No, nauni radnik ne moe pobjei od vrijednosnog
opredjeljenja. ak i kad ga poku~ zabauriti, pokazuje sasvim odreenu
vrijednosnu poziciju. Zbog toga seriozni nauni radnik svoje vrijednosno
opredjeljenje ini eksplicitnim.
Ja sam svoju knjigu pisao sa stajalita jednog socijalista i u interesu
Jugoslavije. Te dvije stvari obino idu zajedno -. barem tako dugo dok
Jugoslavija nastoji biti socijalistika. Moje sugovornike prva komponenta,
ini se, uope ne zanima. U svakom sluaju socijalizam ne spominju. Shvaa
nja srpskih socijalista - Tucovia, Lapevia, Popovia, Novakovia - koja
i ja dijelim, neki od njih nazivaju utopijama, sanjarijama. J3alkanska federacija
ili konfederacija jest neto po sebi nepoeljno.
A to se tie druge komponente, umjesto Jugoslavije stalno se spominje
Srbija. Ako se Jugoslavija uope spominje, onda je to netolerantno inzistiranje
na vlastitim preferencijama. Svako odstupanje predstavlja ruenje Jugoslavije. Ja sam u historiji traio elemente simbioze, ono to nas spaja, kako bih
doao do osnove za civilizirani ivot u zajednikoj dravi danas. Veinu mojih
sugovornika to oigledno ne zanima. Oni istiu sukobljavanja i civilizacijsku
misiju svoje nacije. Nauka tu nema to rei, osim da izvede vjerojatne
konzekvence tih dvaju vrijednosnih stavova. ini se prilino oiglednim da
kad je rije o drugom od tih dvaju stavova kosovsko pitanje nema rjeenja.
U Duginoj reklami kae se da ve sada posmatrai kau da je specijalni
broj Duge, po polemikom obimu i estini, u naoj tampi uporediv samo ~a
Krleinim Antibarbarusom. Bit e da stvarno ima neke slinosti. Na primjer:
devetnaest autora okomilo se na mene kao nekad disciplinirani lanovi Partije
na Krleu. Nijedan partijac tada nije ustao u Krleinu obranu, jer je to
zabranjivala partijska disciplina, a to nije uradio nijedan od Duginih autora.
Krlea je imao velikih neprijatnosti. Vrijeme je pokazalo da je Krlea imao
pravo. Izraavam nadu da e vrijeme pokazati da je i ovaj, etvrti elemenat
slinosti prisutan.
No, ima i razlika. Krlea je ereio svoje ovnove u svim moguim
varijacijama na desecima stranica tampano g teksta. Meni takav postupak
izgleda i neukusan - to vjerojatno odraava razliitost temperamenta nau
nog radnika u usporedbi s knjievnikom - i nepotreban - jer je za argumentiran odgovor dovoljno i mnogo manje stranica.
Ima jo jedna znaajnija razlika. Neki Dugini tekstovi jednostavno su
pokradeni. O tome Kosta avoki, urednik asopisa Theoria odakle su
odreeni tekstovi ukradeni, pie uredniku Duge: "Ovaj va izdavaki in, po
20

307

mnogoemu gusarski, izaziva brojne nedoumice zbog niza moralno i pravno

nedopustivih propusta i prestupa. avoki zatim navodi te moralno nedopustive prijestupe te meu ostalim pie: Razgovor koji ste preneli bio je
posveen Knjizi o Kosovu Dimitrija Bogdanovia ... Vi ste, meutim, na takav
nain skratili ovu raspravu da neupueni italac stie utisak kao da je ona
iskljuivo bila posveena osporavanju izlaganja Branka Horvata, to jednostavno nije tano. Samo uvodno izlaganje Branka Horvata nije, meutim
navedeno, a njegove potonje replike suskraivane. Pretpostavljam da je to
dovoljna ilustracija kako su Dautovi i Vueli skalupili svoju istinu
o Kosovu ... A Duga je odbila objaviti pismo avokoga!
Na taj nain dobrim je dijelom upropatena prilika da se suele argumenti.
Ima dosta epizoda iz nae prolosti koje nisu poznate ili nisu dovoljno
obraene. Definitivan odgovor na kosovsko pitanje jo nije naen. Pojedini
autori iz Duginog izbora neosporno su kvalificirani da uu u naunu polemiku o tim pitanjima. to to nisu uradili, razlog je uskogrudo provincijska
nacionalistiko stanovite, koje nije daleko od plemenskog mentaliteta i koje
im onemoguava objektivni pristup problemima. A posebno im onemoguuje
da Kosovo vide kao dio Jugoslavije.

Zagreb, 15. 8. 1988.

308

Branko Horvat

Literatura

Apostolski Mihailo i dr, Istorija na makedonskiot narod, knjiga 2, Nova Makedonija,

Skopje, 1969.
Avramov Dragana, Aktuelni demografski problemi Kosova, Istina o Kosovu, op. cit,
62-63.
Banac Ivo, The National Question in Yugoslavia, Cornell Un. Press, 1984.
Bartl Peter, Kosova and Macedonia as Reflected in Ecelesiastical Reports, Studies in
Kosova, op. cit, 23-40.
Batakovi Duan, Osnove arbanake prevlasti na Kosovu i Metohiji 1878-1903,
Ideje, 5-6, 1937, 34-44.
Batakovi Duan (ur.), Savremenici o Kosovu i Metohiji, Srpska knjievna zadruga,
Beograd, 1988.
Bilandi Duan, Jugoslavija poslije Tita, Globus, Zagreb, 1986.
Bizzi Marin, Iskuenja na putu po crnogorskom primorju, Albaniji i Srbiji 1610,
Optinski arhiv, Budva, 1985.
Bobi Gani, Paralogizmi iskrivljenog diskursa o Kosovu, Thema, 8-911987,209-15.
Bogavac Duan, Istine bez distance, vlastita naklada, Beograd, 1986.
Bogdanovi Dimitrije: (a) Knjiga o Kosovu, SANU, Beograd, 1986.
(b) Razgovori o Kosovu, vl!!stita naklada, Beograd, 1986.
Borski Lano, Les Albanais du Kosovo, La Federation balkanique, 15. I. 1930,
17-19.
Bovan Vladimir, Jastrebov u Prizrenu, Jedinstvo, Pritina, 1983.
Boi Ivan, Nemirno Pomorje XV veka, SKZ, Beograd, 1979.
Boi Ivan et al, Istorija Jugoslavije, Prosveta, Beograd, 1972.
Bulatovi Ljiljana, Traganje za istinom, Intervju, Beograd, 4. IX. 1987.
Cana Zekeria, Shpalime historike, Rilindja, Pritina, 1983.
Cana Zekeria, L'insurection generale albanaise de l'an 1912, Recherches albanalogiques, 1, Pritina 1985.
Cana Zekeria, Attitude de la social-democratie serbe face a l'independence nationale
albanaise, Recherches albanologiques, 3, Pritina, 1988.
Carevi Mio, Evolucija shvatanja i razvoja autonomije u Jugoslaviji, Marksistike
teme, br. 2, 1986, 29-4l.
Carnagie Endowment for International Peace, Report of the International Commission
to Inquire into thf! Causes and Conduct of Balkan Wars, Sofia, A. Paskaleff.
Contarini C, Storia della guerra di Leopoldo Primo imperadore e de principi collegati il
Turco dall'anno 1683 fino alfa pace, Venecija, 1710.
.
.
Convention reglementant l'emigration de la population Turque de la region de la
Serbie du Sud en Yugoslavie, Gjurmime albanologjike-Seria e shkencave historike,
XII, 1982, 251-58.

309

Cviji

Jovan, Balkansko polu ostrvo i junoslovenske zemlje, Zavod za i~davanje

udbenika, Beograd, 1966.
Cviji Jovan, Sabrana dela, knjige 1--4, SANU, Beograd, 1987.
ubrilovi Vaso, Iseljavanje Arnauta, Vojno istorijski institut ]NA, Arhiv bive
jugoslavenske vojske, br. 2, fasc. 4, kutija 69:
ubrilovi Vaso, Manjinski problem u novoj Jugoslaviji, Beog~ad, 3. XII. 1944.
irkovi Sima i dr, Istorija Crne Gore, knjiga 2, tom II, Titograd, 1970.
ori Petar, Ljudima se ne moe oduzeti seanje, Duga, 1982.
osi Dobrica, Stvarno i mogue, Otokar Kerovani, Rijeka, 1982.
Dadi arko, Povijest Egzaktnih znanosti u Hrvata, SNL, Zagreb, 1982.
Dautovi Sava, Vueli Milorad, ur, Istina o Kosovu, Duga, vanredno izdanje,
Beograd, juli 1988.
Dedijer Jevto, Nova Srbija, SKZ, Beograd, 1913.
Dedijer Vladimir, Jugoslavensko-albanski odnosi, Borba, Beograd, 1949.
Dedijer Vladimir, Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita, tom III, Rad, Beograd,
1984.
Degan Vladimir-uro, Meunarodnopravno ureenje poloaja muslimana sa osvrtom na ureenje poloaja drugih vjerskih i narodnosnih skupina na podruju
Jugoslavije, Prilozi, VIII, Institut za istoriju radnikog pokreta, Sarajevo, 1972.
Dehn Paul, Die Volker Sudeuropas und ihre politischen Probleme, Halle, 1909.
Doklad na Karnegievata Komisija, prijevod s francuskog, Al. Paskalev, Sofija, 1914.
Domi Mahir, Problemes de l'histoire de la formation de la langue albanaise,
Recherches albanologiques, 2, Pritina, 1987.
Ducellier Alain, Genesis and Failure of the Albanian State in the Fourteenth and
Fifteenth Century, Studies in Kosovo, op. cit, 2-33.
akovi Spasoje, Sukobi na Kosovu, Narodna knjiga, Beograd, 1984.
urii Milutin, uvari Bese, Politika, 11. VIII. 1987, s. 20.
Deletovi-Ivanov Pavle, 21. SS-divizija Skenderbeg, Nova knjiga, Beograd, 1987.
Enciklopedija Jugoslavije, sv. 1, 4, 7, 8, Leksikografski zavod, Zagreb, 1955, 1960,
1968, 1971.
Erdeljanovi Jovan, Kui, Bratonoii, Piperi, Slovo Ljubve, Beograd (1907), 1981.
Foli Milutin, Kosovo u nacionalnoj politici KPJ izmeu dva rata, referat na
znanstvenom skupu Razvoj, dileme i perspektive jugoslavenskog socijalizma,
Zagreb, 10. i 11. III. 1988.
Freundlich Leo, Albaniens Golgatha, J. Roller, Wien, 1913.
Garaanin Milutin i dr, Iliri i Albanci, SANU, Beograd, 1988.
Gerba H., Die Kaiserlichen in Albanien 1689, Mitteilungen des K. K. Kriegs-Archiv,

Horvat Branko, Jugoslavenska privreda 1965-1983, Cankarjeva zaloba, Zagreb,

1984.
Horvat Branko, Jugoslavensko drutvo u krizi,Globus, Zagreb, 1985.
Horvat Josip, Kultura Hrvata kroz 1000 godina, sv. I, II, A. Velzek, Zagreb, 1939,
1942.
Hoxha Hajredin, Afirmacija albanske nacionalnosti u Jugoslaviji, Rilindja, Pritina,
1984.
Hudelist Darko, Kosovo, CIP, Zagreb, 1989.
Imamovi Mustafa, Istorijski korijeni albanske spoljne politike, Ideje, 5-6, 1987,
54-66.
Institut za nacionalna istorija, Istorija makedonskogo .naroda, Prosvetno delo, Skopje,
1975.
Jevti Miroljub, Srpsko-albanski odnosi u delu Viktora Berara, Ideje, 5-6/1987,
45-53.
Jireek Konstantin, Istorija Srba, sv. I, II, priredio J. Radonji, Nauna knjiga, Beograd,1952.
Jovanovi Batri, Kosovo. Inflacija. Socijalne razlike. Partizanska knjiga, Beograd,
1985.
Jovanovi Batri, Crnogorci o sebi, Narodna knjiga, Beograd, 1986.
Jovanovi Jago, Stvaranje crnogorske drave i razvoj crnogorske nacionalnosti,
Narodna knjiga, Cetinje, 1948.
Jovievi Pavle, Miljkovi Mita, Borba pekih komunista izmeu dva rata 1918-1941.
BIGZ, Beograd.
Kai Mioi Andrija, Razgovor ugodni naroda slovinskog, (1759), L. Hartman,
Zagreb, sedmo izdanje.
Kadare Ismail, Eschyle ou l'eternel perdant, Fayard, Paris, 1988.
Karan Milenko, Krvna osveta kod Albanaca na Kosovu kao drutveni problem,
Ideje, 5-6, 1987, 186-92.
Karan Milenko, Dananje Kosovo vieno 'iznutra' , apirografirani referat podnesen
skupu ovjek i sistem u Zagrebu, 1987.
Kardelj Edvard, Borba za priznanje i nezavisnost Nove Jugoslavije, Radnika tampa,
Beograd, 1980.
Katardiev Ivan, Makedonsko nacionalno pitanje 1919-1930. Globus, Zagreb, 1983.
Katii Radoslav, Die Sprachen im R6mischen Reich der Kaiserzeit. Die Balkanprovinzen, Recherches albanologiques, 1, Pritina, 1985.
Katunari Vjeran, Sistem moi, socijalna struktura i nacionalno pitanje, Revija za
sociologiju, 1986, 75-89.
Keetovi Muhamed, Kontrarevolucija na Kosovu, Zadruga, Beograd, 1984.
Keetovi Muhamed, Drama na Kosovu, Nauna knjiga, Beograd, 1988.
Kosovska bitka, Litera, Beograd, 1988.
Kosti Petar, Moja autobiografija, Juni pregled 8-9, 1934.
Krasniqi Mark, Gjurme e gjurmine, Instituti Albanologjik, Pritina, 1979.
Krizman Bogdan, Elaborat dra Ive Andria o Albaniji iz 1939. godine, asopis za
suvremenu povijest, 2/1977, 77-90.
Krsti ore, Kolonizacija u Junoj Srbiji, Bosanska pota, Sarajevo, 1928.
Krsti Kruno, Rjenik govora zadarskih Arbanasa, Mjesna zajednica Arbanasi, Zadar,
1-.987.
Kujundi Nedjeljko et al, ur, Osnovni problemi visokokolske pedagogije, kolska
knji~a, Zagreb, 1987.
Kulii Spiro, O etnogenezi Crnogoraca, Pobjeda, Titograd, 1980.
Lapevi D, Istorija socijalizma u Srbiji, Slovo Ljubve, Beograd, (1922), 1979.

Be,1888.

Gje<;ovi Shtjefen Konstantin, Kanon Leke Dukainija, Stvarnost, Zagreb, 1986.

Gjergji-Gashi Gjergj, Albanski muenici u razdoblju 1846-1848, Rkt upni ured, Pe,
1988.
Godinjak Arhiva Kosova, XXI-XXII, 1986.
Grafenauer Bogo et al, red., Historija naroda Jugoslavije, sv. I, II, kolska knjiga,
Zagreb, 1953, 1959.
Hadri Ali, Narodno-oslobodilaki odbori na Kosovu, Zavod za istoriju Kosova,
Pritina 1975.
Hadri Ali, KPJ na Kosovu (1919-1941l, Studije, knjiga 2, ANUK, Pritina, 1983.
Hadibegi Hamid i dr, Oblast Brankovia, Orijentalni institut, Sarajevo, 1972.
Hasani Sinan, Kosovo: Istine i zablude, CIP, Zagreb, 1986.
Hoda Fadilj, Kako smo se pripremali za Bujan, Borba, 20. VI-25. VI. 1987.
Honore Tony, Pravo na pobunu, Theoria, 1-2/1987, 15-30.

310

311

_l

Lee Michele, The Two Albanias, New Left Review, 1983, 62-91.
Leroti Zvonko, Naela federalizma vienacionalne drave, Globus, Zagreb, 1985.
Logoreci Anton, The Albanians, Westview Press, Boulder, Col, 1977.
Lopuina Marko, Ljudi bez domovine, Intervju, 24. IV. 1987.
Lord B. Albert, The Battle of Kosovo in Albanian and Serbocroatian Oral Epic
Songs, Studies in Kosovo, op. cit, 65-84.
Ljetopis popa Dukljanina, Matica Hrvatska, Zagreb, 1950.

Pipa Arshi, Serbocroatian and Albanian Frontier Epic Cycles, Studies in Kosova
u Pipa-Repishti, op. cit, 85-102.
Pipa Arshi, Repishti Sami, For a Solution of the Kosova Crisis, referat podnesen
. Evropskom parlamentu u Strasbourgu, 20. I. 1988. Dielli, 25. VII. 1988.
Pleterski janko, Nacije, Jugoslavija, revolucija, Komunist, Beograd, 1985.
Pljaku Panajot, Nasilje nad albanskom revolucijom, Rilindja, Pritina, 1984.
Pollo Stefanaq et al, Histoire de [,Albanie, Horvath, Roanne, 1974.
Popovijaniije, ivot Srba na Kosovu 1812-1912. Knjievne novine, Beograd, 1987.
Radi Vladimir, Zloin od 20. lipnja i meunarodna tampa, Pariz, 1931.
Radojevi Danilo, Smisao sporova nekih historiara oko izvora stare crnogorske
istorije, Ars, 111987,41-46.
Rajovi Radoin, Autonomija Kosova, Ekonomika, Beograd, 1985.
Raki Milan, Konzulska pisma 1905-1911, Prosveta, Beograd, 1985.
Redepagi jaar, Razvoj prosvete i kolstva albanske narodnosti na teritoriji dananje
Jugoslavije do 1958. godine, Zajednica naunih ustanova Kosrneta, Pritina, 1968.
Redepagi jaar, kolstvo i prosveta u Kosovskoj Mitrovici i okolini od druge
polovine XIX stolea do 1975. godine, Studije, knjiga 1, ANUK, Pritina, 1980.
Redepagi jaar, "Uee i doprinos prosvetnih radnika Kosova u Narodnooslobodilakom ratu, Studije, knjiga 2, ANUK, Pritina,1983.
Rexha Ali, Zora, Globus, Zagreb, 1987.
Rotkovi Radoslav, Sazdanje Cetinja, Leksikogr. zavod Crne Gore, Titograd, 1984.
Saliu Kurtesh, Nastanak, razvoj, poloaj i aspekti autonomnosti socijalistike autonomne pokrajine Kosovo u Socijalistikoj Jugoslaviji, Zavod za udbenike, Pritina, 1985.
Savezna konferencija SSRNj, ta i kako dalje na Kosovu, Narodna knjiga, Beograd,
1985.
Sirotkovi Hodimir, Razvitak ideje federalizma u jugoslavenskim zemljama do ustava
od 1946. godine u: Ustavna reforma, Centar za aktuelni polit. studij, Zagreb,
1971.
Srbija i Albanci, KRT, Ljubljana, 1989.
Srkulj Stjepan, Hrvatska povijest, Hrv, izdavalaki bibi. zavod. Zagreb, 1937.
Stani janez, ur, Albanci, Cankarjeva zaloba, Ljubljana, 1984.
Stanojevi Gligor, Vasi Milan, Istorija Crne Gore, knjiga 3, tom 1, Pobjeda, Titograd,
1975.
Stipevi Aleksandar, Iliri, kolska knjiga, Zagreb, 1974.
Stojanov Petar, Makedonija vo vremeto na balkanskite i prvata svetska vojna
(1912-1918), Institut za nacionalna istorija, Skopje, 1969.
SUBNOR, akovica, Smisao i karakter kampanje dezinformacija o NOP-u ako
vica, apirografirano, januar, 1988.
Schmaus Alois, 0 kosovskoj tradiciji kod Arnauta, Prilozi prouavanju narodne
poezije, 1936, 73-90.
oki Vlajko, Minobaca kao tradicija, Borba, 1. VII. 1982.
ufflay Milan, Srbi i Arbanasi, Beograd, 1925.
Tadi Ljubo, Da li je nacionalizam naa sudbina, Beograd, 1986.
Taipi Taip, Albanci na sremskom frontu, Narodna armija, Beograd, 1981.
Tarle J. V. i dr, Istorija novoga veka, deo II, Prosveta, Beograd, 1949.
Tijani Aleksandar, Zato to radimo?, Danas, 15. IX. 1987.
Todorovski Grigor, Srpski izvori za istorijata na makedonskiot narod (1913-1917).
Institut za nacionalna istorija, Skopje, 1981.
Tomaevi Radovan, "Cincari, Borba, 11-22. juli 1988.
Tomi jaa, Rat na Kosovu i Staroj Srbiji, (Novi Sad, 1913), Prosveta, Ni, 1988.

Maleti Mihailo, ur, Kosovo, Kultura, Beograd, 1973.

_Maliqi Shkelzen, Ljudi nisu Mungosi, Borba, 28. X. 1988.
Markovi Draa, Dnevnike zabeleke, Rad, Beograd, 1987.
Markovi Ivan, Dukljansko-barska Metropolija, Scholz, Zagreb, 1902.
Markovi Miodrag, Snovi i'grijesi' Miladina Popovia, Borba, 26. VI. do 13. -VII.
1987.
Marks K.-Engeljs F, Soinenija, tom 9, 12, 22, Moskva, 1957-62.
Marmullaku Ramadan, Albania and the Albanians, Hurst & Co, London, 1975.
Marojevi Miodrag, Koreni nacionalizma u APK i njena opsednutost jugoslavenskim
sindromom, Ideje, 5-6, 1987, 134-54.
Mihaevi Lovro, Po Albaniji, Matica hrvatska, Zagreb, 1911.
Mihajlovi ivorad, Pokoene kosovske istine, Vega, Beograd, 1986.
Mihaljek Vlado, Katastrofalni rezultati, Mladina, 7, 24. II. 1989, 16-18.
Milatovi Arso, Poznajemo li Albance, Borba, 25. april do 13. maj 1988.
Miloevi Branislav, Nacionalizam i demokratija, NIN, 28. VIII. 1987.
Miloevi Milan, Politike, socijalne i druge napetosti, NIN, 20. IX. 1987.
Miovi Milo, Ko je traio republiku, Intervju br. 149-152, 13. 11-27. III. 1987.
Miloevi D. Slobodan, Izbeglice i preseljenici na teritoriji okupirane Jugoslavije
1941-1945, Narodna knjiga, Beograd, 1981.
Miljanov Marko, Sabrana djela, sv. I-V, Grafiki zavod, Titograd, 1967.
Miljkovi Mita, Kosmet moje mladosti (1937-1947), 1-14, NIN, 19. VII-18. X.
1987.
Musachio G, Historia e genealogia della casa Musachia, Berlin, 1872.
Novakovi Kosta, etiri meseca u Srednjoj Albaniji, Borba, knjiga 7, 1914.
Nui Branislav, Kosovo, Prosveta, Beograd, 1986, (prvo izdanje: Matica srpska, Novi
Sad, 1902).
Njego~, Petar H. Petrovi, Gorski vijenac, CANU, Titograd, 1985.

Obradovi Dositej, ivot iprikljuenija (1783), Rad, Beograd, 1981.

Obradovi Milovan, Agrama reforma i kolonizacija na Kosovu, (1918-1941), Institut

za istoriju Kosova, Pritina, 1981.

Oci a slav, Nacionalna ravnopravnost i regionalni razvoj, Institut ekonomskih

nauka, Beograd, 1986.

kongres KP Srbije, Institut za istoriju
1972.

Osnivaki

radnikog

pokreta Srbije, Beograd,

Pavlovi Dragia, Pitanjem na

Perazi Gavro, International

odgovore, BIG Z, Beograd, 1986.

Aspects of Albanian Interference in Kosovo Events,
Socialist Thought and Practice, 10, 1981,58-72.
Perunii Branko, Svedoanstvo o Kosovu, Nauna knjiga, Beograd, 1988.
Petranovi Branko, Istorija Jugos.lavije 1918-:1978, Nolit, Beograd, 1980.
Petri Ernest, Pravica do samoodlobe, Zaloba obzorja, Maribor, 1983.
Petrovi Rua, Iseljavanje Srba i Crnogoraca sa Kosova, Pogledi, 2/1938, 543-50.
Pipa Arshi, Repishti Sami (ur.), Studies on Kosova, Columbia Univ. Press, New York,
1984.

312

o_l

313

-T
l

Kazalo tmena

Tomi

N.Jovan, O Arnautima u staroj Srbiji i Sandaku, Gece Kona, Beograd, 1913.

Stevan, Istina oBujanskoj konferenciji, Borba, 20. 1I-28. ll. 1989.
Trifunovski Jovan, Albansko stanovnitvo u Makedoniji, Knjievne novine, Beograd,
182.
Tmavci Halit, Moja ispovest o Kosovu, Politika, 31. VII-ll. IX.1987.
Trotsky Leon, The Balkan Wars, Monad, New York, 1980.
Tucovi Dimitrije, Izabrani spisi, knjiga II, Prosveta, Beograd, 1950 (Srbija i Arbanija,
Beograd, 1914).
Uroevi Atanasije, Etniki procesi na Kosovu tokom turske vladavine, SANU Beograd,1987.
Vasi Dragia, Dva meseca u jugoslavenskom Sibiru, Gece Kona, Beograd, 1921.
Vidmar Josip, O slovenstvu i jugoslavenstvu, Globus, Zagreb, 1986.
Vitomirovi Dragan, ta je istina o iseljavanju Albanaca u Tursku?, Borba, 20-24.
Vl. 1988.
Vlaji Gordana, Revolucija i nacionalno pitanje, eKD, Zagreb, 1984.
Vojvodi Mihailo, Kosovsko pitanje 1878-1912, Istine o Kosovu, Duga, op. cit,
14-19.
Vukanovi Tatomir, Srbi na Kosovu, sv. I, II, m, Nova Jugoslavija, Vranje, 1986.
Vukovi Ilija, Stranputice Hajrudina Hode, Nova Knjiga, Beograd, 1985.
Vukovi Ilija, Lukavstvo velikoalbanskog uma, Duga, ljeto 1987.
Zlatar Pero, Enver Hoda, Rad, Beograd, 1986.
Zogovi Radovan, Na popritu, Kultura, Beograd, 1947.
Trifkovi

A
Ain,

Zdenka 205
Ademi, Bajram 217
Ajri, Predrag 85, 133
Alei, Andrija 33, 123
Ali, Gjergj Elez (erelez Alija) 121, 122
Ali-paa, Mehmed 32
Ali-paa, Tepelana 34, 37
Alija Mehmet 75
Andri, Ivo 36, 73
Apis, pukovnik 44
Apostolski, Mihailo 43
Arsenije III, peki patrijarh 103
Arsenije IV, peki patrijarh 103
Asen, Jovan 120
Atarurk, Kemal 32
Avramov, Dragana 183, 184, 295
Avramovi, Zoran 215
Avramovi, konzul 47-49

Bac;ari, Marko 33
Bodin, car 23, 118
Bogavac, Duan 138
Bogdani, Ivan 103
Bogdani, Pjeter 99,103,178,242
Bogdanovi, Dimitrije 18, 19, 40, 98, 102,

105,106,219,300,308
Bolerini, Isa 43, 44, 48, 61
Borshi, Lano 63
Boi, Ivan 39, 69, 100, 119, 124
Brankovi, Lazar, despot 120
Brankovi, Jerina 120
Brankovi, Vuk 23
Brovina, Qamil 78
Broz-Tito, J. 82, 83, 85, 86, 95,125,130,135,

143, 163, 164, 198, 200, 231, 259, 261,

283,289,301,305
Bubulina, Laskarina 33
Bulatovi, Ljiljana 92

B
Babuni,

314

_l

ban 119
Bajt, Aleksander 211
"Baka-Erdody, "Toma, ban 107
Bakali, M. 164
Bala II 117, 118
Bala III 118, 120
Banac, Ivo 30, 69, 129
Bartl, Peter 47, 54, 100
Batakovi, Duan 47, 58
Beaconsfield, lord 41
Bebler, Ale 88
Bejta, Azem 63
Beria, Mehrneta 171
Binjak, Ramo 75
Bismarck, O. E. von 41
Biri (tj. Bytyqi Hysny), Husnija 11, 69, 169
Bitlisi, J. 120
Bizzi (Bici), Marin 53
Bobi, Gani 161

Caldaris 88
Cana, Zekeria 11, 14, 75
Carevi, Mio

132

Crispi, Francesco 33
Crnojevi, Ivan 37,117,120
Crnojevi, ura 121
Crnojevi, Stania (Skender-beg),

121

Crnojevi,

Stefanica 115, 121

Curri, Bajram 24, 43, 61, 63, 130
Cvij!,Jovan 23, 37, 58, 60, 61, 101, 102, 105,

107, 109, 110, 114, 119, 170, 177, 198,

245,286,299,301,302
Czartoryski, Adam 196

t
tali, Duan 211
anak, Rade 153
avoki, Kosta 307, 308

315

olakovi, dr. Boidar 242

ubrilovi, Vaso 71-73, 78, 233, 239, 266,

271,

2T~,

300, 303

era,

Josip 125

ilas, Milovan 86'189, 90, 270

onbalaj, Suljeman 11
ura II, Stracimirovi 118

urii, Miluiin 125

irkovi, Sima 31, 114, 121, 295-297 306

307
.
'
,

ori, Petar 151

Sosi, Dobrica 138, 148, 259, 279

Deletovi-Ivanov,

Cuprili

Pavle 80

(Kopniiii), Mustafa, veliki vezir 103

122

'

D
Dadi, arko 123
Dalmatinac, Juraj 123
Danilo, iguma'n 124
Danilo,knez 111
Damjanovi, D. 275
Damjanovi, Pero 143
Dautovi, Sava 48, 77, 246, 293, 294, 308
Davidovi, Ljubo 63
Dedijer, Jevto 101, 102
Dedijer, Vladimir 86, 93, 130,231
Defar, upnik 13
Degan, Vladimir-uro 13, 68, 104
Dema9, Adem 140
Dereti, Jovan 290
Dervi-paa 42
Desani, Mihajlo Polit 196
Deva, Veli 91, 151, 164, 209
Deva, Xhafer 76
Dioklecijan, car 115
Dizdarevi, Nijaz 82-84
Dukagjini, Leke 114, 117, 121, 191
Dobruna, Ahmet 151
Doc;i, Preng 38
Doda, Prenk Bib 38, 60
Dolanc, Stane 164,216
Dolaevi, S. 164
Doi, mitropolit 59
Drakovi, Vuk 220
Drekalovii, kuko bratstvo 112, 113,214
Ducellier, Alain 28, 29, 118
Dukagjin, velmoa 29
Dukljanin, pop 115, 118
Duraku, Emin 76,121
Durham, Mary Edith 123
Duan, car 23, 25, 119, 120

E
Ekmei, Milorad 106
Engels, Fridrich 41
Erdeljanovi, Jovan 100, 111-113, 152,214
Evrem, Keman 32

Faruk, kralj 32
Abedin 160
Filipovi, Radisav 11
Foli, Milutin 71, 198
Franko, Ivan 151
Frasheri, Abdyl 39, 40, 42
Frasheri, Naim 38
Freundlich, Leo 59
Ferovi,

G
Gafurri, Nazmi 70
Galica, Shota 63
Galovi, pirQ 162
Garaanin, Milutin 26, 32, 34
Garibaldi, Giuseppe 33
Gazulli, Gjon 33, 123
Gjec;ovi, Shtjefen Konstantin 70
Gjergji-Gashi, Gjeraj 32, 53, 54
Gjika, Elena 33
Gjorgje I (ura), upan 117, 118
Gligorijevi, Branislav 301, 302, 305 306
Glii, Venceslav 304
'
Gorbaov, Mihail 20, 255
Gradaevi, Husein 35
Grafenauer, Bogo 26, 29, 107, 117
Gramsci, Antonio 33

akovi,

Spasoje 40, 70, 77, 82, 84, 85, 89,

95, 138, 139, 140, 142, 171

316

Imamovi,

Mustafa 36
Islami, Hivzi 181, 182,184
Ivatinovi, J. 13

J
Jaki, Boidar 11
Jankovi, ore 169
Jankovi, general 58
Janji,

Duan 161
Jashar-paa, Gjinoli 124
Jastrebov, ruski konzul 46
Jaanica 164
Jaari, Kaua 164
Jelena, sveta 35, 120
J eroti, Vladeta 160
Jireek, Konstantin 32, 115,296
Jovanovi, Batri 210
Jovanovi, Jago 100, 124
Jovievi, Pavle 64, 76, 81, 82, 85, 86
Jovi, Borisav 164
Jubani, Zef 38
Jurii, kapetan 56

K
H

Hasani, Sinan 19,34, 69, 70, 85, 91, 94, 120,

125,139,140,143,170
Hitler, Adolf 141, 143,269,272,289
Hodi,Alija 14
Horvat, Branko 149, 151, 206, 208-212,
214-218, 232, 239, 241, 242, 248-268,
275, 282, 284-289, 297, 303, 305, 306,
308
Horvat, Josip 98
Hosca, Qamil 78
Hoxha, Enver 125, 140, 141, 168,200,227,
255,279
Hoxha, Fadil 8i, 85, 86, 133, 152, 164,217,
260,305
Hoxha, Hajredin 59, 63, 65, 68, 79, 94, 160,
305
Hoxha, Mehmed 85, 86
Hrnjica, Halil 122
Hrnjica, Mujo 122
Hubner, Miroslav 196
Hudelist, Darko 95

Hadri, Ali 46, 86

Hadibegi, Hamid 99 \
Hasan-paa, 107

Kai-Mioi, fra Andrija 120, 144, 199

Kadare, Ismail 33
Kadriu, Hoxha 130
Kalezi, Miko 216

Kallay, Benjamin 144

Karaore, (ore Petrovi) 71, 113
Karaorevi, kralj Aleksandar I 23,
Karaorevi, kralj Petar I 59, 77

141

Karadi, Vuk Stefanovi 119, 261

Karan, Milenko 150, 153, 162
Karavelov, Ljuben 197
Kardelj, Edvard 86, 88, 89, 229, 231, 259, 283
Karlo, kralj anujski 29
Kastriot, ur 112, TI 4
Kastrioti, Gjergj (v. Skenderberg)
Kastrioti, IVan 118, 120
Kastrioti, Marija 121
Katarina II, carica 124
Katunari, Vjeran 186, 187
Kelmendi, Ali 121
Kelmendi, Aziz 173, 230, 275
Kermanuer, Taras 216
Kesedija, Musa 121
Keetovi, M. 150
Klai, Vjekoslav 296
Klaudije II, car 26
Klement XI, papa 32
Koopar, knez dukljanski 115
Koovi, D. 285, 286
Kolievski, Lazar 258
Komnen, monah 124
Komneni, Milan 246, 290, 2.91
Komnenija, kerka upnika Stefana Prvovjenanog 120
Komnin, Golem Arijanit 120
Komnin, Angelina 120
Komnin, Andronika 120
Komnin, Gojsava 120
Konstantin, Filozof 118
Konstantin, Porfirogenet 114, 118
Kopernik, Nikola 33
Kopitar, Jernej 119
Kora, Veljko 209
Korajev 305
Korvin, Matija, kralj 123
Kosanovi, Milenko 149
Kosik, Karel 217
Kosti, ore 124
Kosti, Petar 51
Kovaevi, Lj. 113,214
Kovaevi 206, 207
Kover, Gustav 68
Kraigher, Sergej 164
Kraljevi, Marko 23, 120
Krashnica, Abdulah 78
Krasniqi, Bajram 176
Krasniqi, Mark 124
Kreimir, kralj 25
Kristoforidhi, Konstantin 38
Krizman, Bogdan 36, 73, 74
Krlea, Miroslav 306

317

Kroja, Mustafa 75
Krsti, Kruno 65-67, 123, 124
Krsti, V. 164
Kruni, Boko 164, 209
Kruelj, eljko 294
Kujundi, Nedjeljko 137
Kulii, piro 114, 118

L
Laevi,

P. 13
Dragia 25, 62, 196, 197,307
Lazar, knez 23, 118, 120, 121
Lazarevi, Stefan despot 118
Lenjin, Vladimir Ilji 63, 205
Leroti, Zvonko 145
Lijepa Nora, klimentinka 122
Logoreci, Anton 41, 120
Lopuina, Marko 194
Lord, B. Albert 121, 122
Lapevi,

M
Maek, Vlatko 221
Mahmud-beg 122
Mahmud-paa, Bushati 37
Maleti, Mihailo 34, 35, 42, 59
Mali, Togur 240
Maliq-beg, Gjinolli 536
Maliqi, ShkiHzen 95, 161,294
Marelj 164
Marinkovi, Luka 48
Marinkovi, Stevan 152
Marjanovi 148
Markovi, Draa 133, 163, 164, 209, 278
. Markovi, Mihailo 211, 212
Markovi, Simo 129
Markovi, Sv. 196, 198, 199
Markovi, ika 77
Marrnullaku, Ramadan 42
Maroevi, Anton 54, 55
Marovi 121
Martinac, pop 106
Marx, Karl 41, 227
Maryejevi, Predrag 9
May, Karl 168
Mazreku, Matej 47
Mazreku, Pjeter 100
Mehmed II Osvaja 117,120,121
Mehmet V, sultan 43
Miunovi, Dragoljub 205, 206
Mihaevi, Lovro 31
Mihailovi, Draa 64, 75
Mihajlo, dukljanski 118
Mihajlovi, Kosta 208

318

Miheljak, Vlado 138

Mikloi, Franc 119
Milanovi, Vujadin 216
Mileti, Svetozar 196
Milica, kneginja 23
Milievi, potpuk. 56
Milo, Obrenovovi, knez 34, 71, 261
Miloevi, Branislav 148
Miloevi, D. Slobodan 75, 76
Miloevi, Milan 152, 161, 162
Miloevi, Slobodan 164
Milutin, kralj 23, 58
Milutinovi, Ivan 85
Miljanov, Marko 100
Miljanovi, vojvoda Marko 38,100,111-114,
199,214
Miljkovi, Mita 64, 67, 74, 79, 86, 90, 197,
278
Minovi, ivorad 225
Miovi, Milo 212
Mitko, T. 42
Morina, Rahman 96, 149
Mrnjavi 112
Mugoa, Duan 226
Mussolini, Benito 289
Mustafa-paa, Buadija 34, 35, 37
Mustajbeg, liki 121
Muti, Mitar 165
Muzaka II (Musachio) Teodor 120

Naser, Gamal Abdel 32

Blagoje 86, 229, 231
Nika, Branko 11
Nikola, knjaz 41
Nikola, kralj 44
Nimani, Dj. 164
Noli, Fan 34, 37, 63, 197, 301, 305
Novakovi, Kosta 59, 60, 62, 69, 266, 283,
307
Novakovi, Stojan 48
NureClln-kan, tatarski 103
Nui, Branislav 35, 57, 102, 104, 113
Nekovi,

NJ
Njego, Petar II

Petrovi

120, 199

Oci, aslav 136

Ostro gorski 296

Radi,

Milo 120, 121,201

Obradovi, Dositej 111
Obradovi, Milovan 63, 65, 67, 73

Stjepan 129, 198

Vladimir 59
Radoji, . 114
Radojin, Radoin 304, 305
Radojevi, Danilo 11
Radosavljevi, Dj. 164
Rajovi, Radoin 40, 69, 76, 83, 86, 128, 129,
137,297
Raki, Milan 48, 50-52, 293, 294
Rankovi, Aleksandar 83, 84, 86, 89, 91, 209,
244,264
Raspasari, Tomo (vikar klimenrski), 103
Redepagi, Jaar 69
Renieris, Marko 34
Resnja, Nijazi 32, 43
Repishti, S. 178
Reufi, Kadrija 96, 138, 148
Risti, Jovan 71
~sti, Mihajlo 71
Rizman, Rudi 14
Rotkovi, Radoslav 117, 121
Radi,

P
Pajkovi, oko 89, 170
Papazog1u, F. 26
Pai, Nikola 65, 266, 301, 302, 306
Pavao, sveti 32
Paveli, Ante 266, 288, 289
Pavievi, Vuko 209
Pavlovi, Dragia 216
Peanac, Kosta 75
Pelagi, Vasa 196
Peri, ivojin 104
Perovi, Latinka 209
Perunii, Branko 47-50, 53, 102, 161
Petranovi, Branko 56, 225-233, 269, 270,
297-301,303,304,306
Petri, Ernest 146
Petrosjan, armenski pisac 20
Petrovi, A. 59
Petrovi, Benja Novakov 111
Petrovi, Rastislav 214-216
Petrovi, Rua 157
Petrovi, Vasilije mitropolit 120
Piccolomini, austr. general 103, 124, 242
Pijade, Moa 88, 142
Pipa, Arshi 39, 43,109,122,123,178
Pleterski, Janko 189, 193, 195
Poka, Lanas 11
Pollo, Stefanaq 42, 115
Polua, aban 77
Popov,. edomir 297
Popovi, Atanasije M. 295
Popovi, Janiije 44, 53
Popovi, Koa 15
Popovi, Miladin 77, 78,81,84,226,227,307
Popovi, Janiije 44
Popovi, Nikola 44
Popovi, 207
Prishtina, Hasan 43, 63, 130
Progon, prvi knez sjev. Albanije 120
Proklo, monah janinski 124
Proti, Stojan 129
Puhovski, arko 14
Pusi, Eugen 9
Puska, Aslan 183
Puto 120

O
Obili,

Q
Qemal, Ismail 43, 44, 45
Qosja, Rexhep 169, 188

Safet-paa 46
Saliu, Kurresh 82, 159, 160, 174
Samuilo, car 23
Sandanski, Jane 61
Santayana, George 304
Sari, Nikola 158
Savi, Spaso 67
Sedaj, Engjell 173
Sekulovi, Milo 138, 148
Shaqiri, Ismet 82
Simeon, srpski namjesnik 120
Simi, Sveta 51
Simonida, graanika 246, 293, 294
Sirotkovi, Hodimir 198
Skenderbeg-, Glerui -Kastrioo 30 118 120
OJ
' "
121,168,169,201,221
-Skok, Petar 28
Smiiklas, Tadija 296
Smiljani, Radomir 288, 290
Smole, Joe 164
Spalajkovi, konzul 51
Srkuij, Stjepan 118
Staljin, Josif Visarionovi 88, 89, 129, 141,
143,195,205,227,253,272
Stamboli, Ivan 278
Stani, Janez 59, 94, 305
Stanojevi, Gligor 121
Starevi, Ante 196
Stefanovi, ea 91, 93, 271
Srijovi, Mira 75

319

Stipevi, Aleksandar 119

Stojadinovi 69, 73, 74 .

li

Stojanov Petar 56, 61, 62

Stojanovi, Sveta 208
Stoji, Dj. 164
Stoki, Ljubia 242
Stratigo, Vinc;enc 33
Suma, Mehill 103
Supek, Rudi 9
Supilo, Fran 198
Surroi, Veton 13, 269, 282, 285, 286

Uro I, Stefan 35
Uro, car 23, 120
Uroevi, Atanasije 100-102

Santo, Vasilj 121

epanovi, Milija 11, 74, 15, 76
eelj, Vojislav 290, 291
etinc, Franc 14
iroka, K. 164
olevi, 177
oki, Vlajko 148
otra, Jovo 138, 148
ubi, Nikola ban 119
ufflay, Milan 29,109,113,115-119,124
uvar, Stipe 210, 211
o

T
Tadi, Ljubo 132, 208-210
Tahsini, Hoxha 32
Tale, Bud Alina (Budalina Tale) 121
Tankosi 44
Tarle, J. V. 45
Tereza, majka (Bojaxhiu G.) 33
Tijani, Aleksandar 13,161,171,249-268
Tkalac, Imbro 196
Todorovi, Vojin 82
Tomaevi, Radovan 38, 43
Torneo, Leonik 33
Tomi, Jaa 102, 114, 122
Tomislav, kr'alj 25
Tornovi, Milorad 11, 125
Topija, Jelp1a 121
Topija, KarJo.Musakija 121
Toptani, S. 38
Trifkovi, Stevan 83
Trifunovi 164
Trnavci, Halit 24,70,114,217
Trnavci, I.b.r;lhim 78, 151
Trocki, Lev 13, 56, 60, 174, 205, 233, 300,
301
Trubar, Primo.242
Tucovi, Dimitrije 9, 13, 15, 35, 38, 42, 56,
57,59-62, 113, 199,218,233,253, 254,
266,283,287,307
o

320

Kazalo pojmova

Vasa, Pashko 38
Vasi, Dragia 63, 64, 92
Veqilharxhi, Naum 38
Veselji, Saruja 216
Vidmar, Josip 172, 174
Vitezovi, Pavao Ritter 103, 119
Vitomirovi, Dragan 94
Vlaji, Gordana 62
VIlasi, Azem 164, 216
Voca, Adem 77
Vojvodi, Mihailo 48, 299, 300
Vonko 124
Vrboi, Josip 14
Vrhovec, Josip 164
Vueli, Milorad 215-218, 232, 246, 293,
294,308
Vukanovi, Tatomir 24, 99, 135
Vuki, Stjepan 124
Vukmanovi - Tempo, Svetozar 76, 85, 86
Vukrnirovi, Boro 76
Vukovi, orije 160
Vukovi, nija 159, 160
Vukoti, Ivan 73
Vuliki, Predrag 11

Wertheimer, Alica 11
Wilson, Thomas Woodrow 25, 36,195,302

z
Zaseia, Ismail 171, 172
Zeka, Haxhi Mulla 42, 43
Zlatanovi, Radoslav 87
Zrnajevi, nadbiskup Vicko 33, 123, 173
Zogovi, Radovan 81
Zogu, kralj Ahmet 34, 63, 130, 168, 301
Zrinski, Nikola 120

ivoti, Miladin 287, 291

ujovi, Sreten 86, 231

albanski jezik 34, 38, 39, 62, 69, 74, 83, 84,
92-94, 103, 138, 174-180, 188
- alfabet 24, 38,69,179,241
- pravopis 103, 264
- knjievni 280
albanske kole 74, 94,171,174,256,275
- u Hrvatskoj (inicijativa) 256, 275
- prva kola na Kosovu 69
albanski nacionalizam 140-144, 157, 176,
194,255
- velikoalbanski 225
- priznanje albanske nacije 43, 251, 252
- formiranje modeme albanske nacije 24,
37-46, 52, 53
- nacionalni ideolozi 37, 38
albanski nacionalno-oslobodilaki pokret 35,
36,63,246
- na Kosovu 52, 63, 246
albanski narodni preporod 38, 70, 201
albanska manjina (narodnost) 25, 68, 78, 119,
142, 194
albanski parlamentarni klub Demijet 68
albansko obiajno pravo 70
albanizacija (Kosova) 30, 94-97, 244, 245,
296
albanoloki institut 93, 264
- ukidanje 93
amnestija Albanije 43
- dekret 63
aneksija Albanije 34-36, 73
- podjela albanskog teritorija 34, 35, 38,
44,73,88
anonimna pisma 288-289
anomija - u Jugoslaviji 151, 218
- na Kosovu 150-152, 218
- krenje zakonitosti i ustavnosti 148-152
- birokratizirana administracija 150, 151,
157,158
- neureeni katastri 151
- neaurnost sudova 151
- maltretiranja dravne birokracije 191
antialbanstvo 161-168, 174, 190, 239, 245,
246,278

antifaistiki otpor u Albaniji 76-78

antihrvatstvo 144
antijugoslavenstvo 87, 144, 170,216,261
antisrpstvo 144, 216, 249, 286
antiilirstvo srpske nauke 286
antiseparatizam 161
austrijski ultimatum Srbiji (1913) 45
AVNOJ 83-86, 119, 130, 135, 142, 144, 188,
198,205,220,226,231
- drugo zasjedanje 83-86, 119, 144
- tree zasjedanje 130
- avnojska Jugoslavija (federacija) 135,
189, 198,262

:balisti (vuinetari) 92, 219

Ibalkanske drave 131, 196, 223
balkanska federacija 41,62,63,82,129,170,
190, 196-201, 208, 223, 224, 252, 255,
288
- konfederacija 129, 190, 196, 197, 272,
273
balkanski interesi 81
balkanska kriza 106
balkanske migracije 105-108
- dinarska 105
- kosovo-metohijska 106
- juna (vardarska) 106
- nove struje 106
balkanski narodi 33, 34, 41, 62, 73,104,109,
170,196
- plemena 109
- atavizmi 72
balkanski pakt (1953) 94
- dogovor s Turskom 94
- intervencija politikog vodstva Jug.
0(1955) 94
balkanski paradoksi 207
balkanski ratovi 24, 34, 46, 56, 71, 129, 13i,
174,195,223,224,266,300,301
balkanski saveznici 44-46
- teror balkanskih saveznika 56, 57
- rat protiv Turske 44, 195
- Camegijeva komisija 57, 58

321

balkanska tradicija 17, 33, 171

- balkansko klanje 59
- balkansko ponaanje 255
Balii (drava) 117-120,124
begovski sistem na Kosovu (povratak) 258
besa 51, 101, 110, 111, 122, 124, 186, 191,
304,305
- sa Srbima 51
- fisova 124
- profaistiko studentsko udruenje Besa (Beograd) 304
- udruenje Besa u SAD 304
- udruenje kosovska besa (inicijativa)
191,192
Bizant 116--120
boljevizam 144, 205
bosanska nacija 144
- bonjaci 35, 37, 40, 41,122,144,252
- bosanica (pismo) 221
- bogumili 144
.
bugarska drava 255, 265
- velika Bugarska 197
bugarska okupacija Makedonije 195, 266
- represalije 56
bugarsko otvaranje prema Jugoslaviji 255
bratstvo i jedinstvo 82, 87, 89, 124, 125, 168,
174,181,200,249
- balkanskih naroda 82, 87
- Slavena i Albanaca 125
bujanska konferencija 80-87, 131, 133,
225-232,260,269,270
- (ne)legalnost 83, 85
- albanska shvaanja 82, 83, 260, 261
- jugoslavenska 82, 83, 260, 261
- srpska 260
bujanska rezolucija 130, 225-230, 260, 269,
270
- kao separatistiki akt 225,226,260
- zahtjev za ponitenje 225-228, 260
- ponitenje 226, 230
- kontroverzni odlomak 227, 260
civilna uprava na Kosovu 247
Crna Gora - povijest 115. 147
- i9Ieevina Duklja (Zeta) 115, 118, 119
- borba za osloboenje od Turaka (1481)
116
crnogorska drava 35, 110-112, 115
- dravnost 110
crnogorski narod 41,100,109-118,252,254,
275
- plemena 100, 110-115,214
- plemenska organizacija 100, 109, 110,
152
- obiaji 110, 111, 152
crnogorski nacionalizam 18, 110
crnogorsk~ opsada Skadra 35, 36

322

crnogorska zvjerstva nad Albancima 56

- asimilacija Albanaca 100, 112
crnpgorsko-albanski odnosi 109-118
- zajednitvo 115-118, 121
- crnogorsko-albanska drava 115-118
- srodnost obiaja 110-112
- viteki kodeks asti 111, 124, 191
- azil. (utok) 124, 125
- data rije (besa) 111
- porodine loze 111
- bratimljenja i kumstva 111, 112
- zajednike pljakake druine 100
crnogorske migracije 100, 107
etnici

51, 61, 62, 64; 74, 77, 216, 304

- historija 59
- akcije i zloini 72-74
etnike formacije 75, 76, 92, 304
ifije (kmetovi) 100, 101
it!uki reim 105
- poifliivanje Srba 100, 101
degradacija skuptinskog rada 138
dt;klaracija o ciljevima NOF Srbije (1944) 86
demografska analiza 11, 181-184
- fertilitet 181-183, 243
- uee ena u zapoljavanju 182-186,
244,256
demografska eksplozija 181-184
- natalitet Albanaca 181-184, 244, 256,
257,275
- natalitet Srba i Crnogoraca 182,257,276
- mortalitet 182
demografska politika 182-184
- kontrola 181
- planiranje obitelji 183, 184
demokratizacija jugoslavenskog drutva
131-135,158,192,207,276,277
- radikalna 158, 277, 295
demokratski Javni politiki razgovor 147, 258,
277,283
- dc~.mokra!.ska intervencija javnosti 152
- (ne)demokratioost rjeavanja politikih
pitanja 1]3-135
_
dezintegracija jugoslavenske federacije
129-135,210,247
diskriminacija i ikaniranje Albanaca na Kosovu 90-94, 264, 265
- diskrimin~cija Albanaca u Jugoslaviji
172,173,243-245,271,272
- u Makedoniji 176, 177
diskriminacija i ikaniranje Srba i Crnogoraca
na Kosovu 206--209, 232
Drekalovii (v. pleme Kui)
Drutvo naroda 36
drutveni proizvod 135-137
- po stanovniku 135-137
- mogunost rasta 211

dravna tajna 135

dravnost republika 132, 262
- sukob s federacijom 132
Duanovo carstvo 117-120
- odnos prema Albancima 119, 120
ekonomska emigracija 134, 148
- masovna 148
- emigranti povratnici iz Albanije 80
- asimilacija jugoslavenske ekonomske
emigracije 176
ekonomska kriza 19, 135, 149, 243, 244
ekonomska politika jug. drave 250, 259
- pogrena 148, 211, 259
ekonomska nerazvijenost Kosova 243-248
ekstremno zaos!ajanje 245
etnike grupe 144, 145, 148, 152, 153, 168,
181,201,275,283
etnika bliskost 113-115
- Crnogoraca i Albanaca 109-115
etnika istoa 29,
- etniki isto Kosovo 78, 181, 194,
- etniki ista sela 171, 250
- etniki iste fabrike 250
- etniki ista istina 294
etnika homogenost 15 6
etniki identitet 119, 146
etnike razlike 31,107,108,168
etnika simbioza 27-30, 107, 109, 110,
117-121
- mjeanje 107-110, 115-118
etniki sastav stanovnitva 104
- vjerski 104
etniko-vj ersko-socijalni sukobi 50, 107, 108,
168
etnicitet 144
etnonimi 119, 144, 173
- fluidnost 119, 173
etnogeneza Albanaca 27
etnogeneza Crnogoraca 209
evropska drava (federacija) 255
fabriciranje buduih nacional-ovinista 177
faizacija Jugoslavije 72
- Kosova 77
faizacija Evrope 73
federacija 145
- Jugoslavija kao fed. balkanskih naroda
170, 193-196, 198, 218, 251, 252,
273
- junih Slavena 41, 63, 119, 141, 170,
187,251,252,261,267,272-275,283
federalna Albanska republika 85
federalna Srbija 85
federacija Jugoslavije i Albanije 85, 298
federativni princip 205
fond za Kosovo 212

frustracije Albanaca (na Kosovu) 168-174,

216,243-248
- kompleks inferiornosti 168, 188, 190,
244, 245, 262
- zbog himne 169, 170, 245, 251, 272
- zbog zastave 169-171, 262, 274
- zbog jezika 174, 176,262
geneza kosovskog problema 23-27, 243-48
genocid 19, 20, 193, 299
graanski rat 147
goli otok 78, 244
- kosovski Albanci 79
grka aneksija june Albanije 36
- grke pretenzije na junu Albaniju 255
grki nacionalisti 39
Hatierif iz Djuihane 54
homogenizacija jugoslavenskog drutva 134
hukanja i irenje neistina na Kosovu
159-162,246
- klevete 159, 160
- glasine 159, 160
- kampanje 161
helsinki sporazum 230
historija Jugoslavije 168, 199
- hrvatska 252
- srpska 252
- kosovskih Srba (1878-1912), 299-303
- naa (graanska) historiografija 59
historiari - srpski 109, 117,225,295,296
- albanski 109, 117,244,246,296
Hrvatska 186--189
- velika 189
- crvena 118, 119
Hrvati 106, 107, 118, 119, 122, 187, 188,
252,256,257,261,262,304
hrvatsko-albanski dodiri 118, 119
- ban Albanije 119
ideoloki fanatizam 19
- fanatici 141
- mesije 131
ideoloki dogmatizam 19
ilegalne grupe 149, 213, 251, 275
- ekstremne 138,251
ilegalne politike organiza<;.ije na Kosovu 138,
143, 149,213,264
- revolucionarni pokret ujedinjenja Albanaca 140
ilegalna teroristika aktivnost 139
ilirska federacija 37
- ideologija 296
ilirski pokret 38, 196
- hrvatski 196
indoktrinacija 214, 218
- proalbanska 194, 214, 216, 244, 245

323

integracija Albanaca u Jugoslaviju 18, 181,

186-188, 206, 220, 244-248, 262, 263,
267,272,275,
integracija Evrope 280
iredenta na Kosovu 72, 83,94-96, 176, 181,
182,215,227-260
- iredentisti 140, 227-230
iredentizam 140, 147, 170, 194,215
- propaganda iz Albanije, 96, 181, 182
- zahtjevi 141, 147
iseljavanje sa Kosova pod pritiskom
- Srba i Crnogoraca 18, 100, 105, 136,
148,156-159,215,239,243-246
- Srba 47, 48, 52
- Albanaca 66, 67, 94, 103, 123, 136,
156-159,243,244,265,266
istrebljivanje Albanaca 56-68, 232-233, 239,
299,
islam 144
- panislamizam 40
islamizacija 30-32, 98, 103, 119, 144
- Albanaca 54, 98, 100, 103, 119
- Srba i Crnogoraca 30, 98, 100-104, 119
Islamske drave 144
istono pitanje 98, 196
istona kriza 38, 47
interministarska konferencija u Beogradu
(1935) 67, 70
- plan o iseljenju Albanaca 70
inicijativa za dijalog jugoslavenskih intelektualaca o Kosovu 213, 218, 219, 222
- kvaliteta jugoslavenskog dijaloga o Kosovu 225, 249, 267, 268, 275
inicijative splitskog simpozija o Kosovu 241,
242
istraivanje SANU o iseljavanju Srba i Crnogoraca 157, 158
izgradnja pravne drave na Kosovu 158, 190
- vanredno pravno stanje na Kosovu 162
- tri pravna sistema 162
jadransko pitanje 302
- preputanje Talijanima nacionalni terito.rij 302
javne slube 18, 152, 184
- na Kosovu 152
- javni pravobranilac 18
javaluk jugoslavenske drave 172
javno mnijenje - jugoslavensko 133, 167, 249
- kosovsko 138
- srpsko 260, 265
- evropsko 41, 49, 58, 59, 130
javnost - jugoslavenska 18, 152, 155, 167,
169, 188, 192, 230, 246, 257, 271
- srpska 246
- kosovska 258
- pritisak javnosti 152

324

jugoslavenski dravni i nacionalni interesi 200,

301
jugoslavenska drava 18, 173, 189
- stara 77, 220, 244, 272
- nova 78, 81, 220, 244
- kraljevina 56, 63, 68, 72, 73, 119, 131
174,4,233
- republika 88-98, 119
jugoslavenska federacija 18, 19, 83-86, 119,
170, 198-201
- konfederacija 273
jugoslavenska agrama reforma 89
- vraena zemlja albanskim seljacima 89
jugoslavenska kriza 194
jugoslavenski teritorij 23
- integritet 147, 218
Jugoslavenski narodi 41,170, 187,251,252,
261,267
- tudi, 257, 265, 267, 268, 272, 275,
298
- nai, 257, 267, 298
junoslavensko pitanje 197
jugoslavenska ideja 170
Jugoslavija kao skup suverenih drava 295,
298
- suprotstavljene nacionalne oligarhije 295
- supstitucija demokracije nacionalnim dravama 295
jugoslavensko priznanje albanske drave 125
jugoslavenska nauna drutva 134
junake narodne pjesme i pripovijetke
121-123 (Albanaca i Srba i Crnogor.)
- zajedniki junaci 121, 122
- o boju na Kosovu 121, 122
- o bosanskoj krajini (krajinice) 121, 122
kaaci (albanski hajduci)
kaaki pokret 105

63-66, 71, 199

kominterna 129-131, 197,218,232,295

_ - ideologija 131, 197,218,232
- rezolucija o nacionalnom pitanju u Jug.
129
- ruenje diktature velikosrpske buroazije
129,197,231
- napad informbiroa na Jugoslaviju 91,
134,228,260,295
- albanski informbiroovci 91, 228, 232
komunizam 258
- jug. komunisti 198
- akcija protiv oduzimanja zemlje kosovskim Albancima 67, 68
- albanski komunisti 77, 121, 228
- kosovski 77-80, 121
- srpski 161, 223, 253, 259
KPJ-nacionalna politika 129, 130
- dezintegr.acija jug. 129-132
- kongres (1928) 63, 130

- proglas (1937) 71
KPA 81, 85, 86
SKJ 92, 134, 135, 155
-- program 134, 135
- brionski plenum 92-94, 134, 209, 239,
264,270,273
- prva konferencija 285
SKOJ na Koso~.130
konfederacija Jugoslavije s Albanijom 88, 255,
279,282,283
- s Bugarskom 255, 283
- s Austrijom 255
- elementi konfederacije 135
kontrarevolucija na Kosovu 19, 227, 228, 244,
245, 250, 251
- kontrarevolucija 153, 194, 195, 245,
250,269
- nacionalistike demonstracije 194, 244,
245,265_
.
_
kosovska autonomija 50, 85, 86, 129-133,
194,243,272-276
kosovska agrama reforma 65-71, 78
- reforma agrarne reforme 78, 79
kosovska bitka 106, 120, 190, 242
Kosovo republika 20, 132, 133, 140-143,
165, 194, 216, 253, 254, 261, 268
kosovsko pitanje 47, 70, 73, 84-86, 201,
243-250,299
- rjeavanje 152-168, 181, 189, 199, 201,
207,208,243-48,254,267,275,276
- rjeavanje 68~74
kosovska situacija 135-139
- privredno zaostajanje 136, 137, 149,
243-248
- nezaposlenost
136-138,
182":'185,
243-245,267,278
- odsutnost informacija i javnog demokratskog politikog diskursa 138, 257-9
- nepismenost 137, 183, 184
- poremeeni nacionalni odnosi 181-186,
243-248
- kulturne i privredne razlike 181-184,
, 243,248
kosovsko politiko vodstvo 188, 193, 258,
259
- politiari 138, 162, 188
kosovski intelektualci 141, 188,261
- albanski 261, 276
- frustracije 267,268
- odgovornost 190-192, 215, 225, 261,
277
kosovski ustanci 35, 37, 42-44, 103-105,
195,300,304
- kontrarevolucionarni (dreniki) 77, 105,
190,207,228,244,251
kosovski komitet (Skadar, 1918) 130
- pripajanje Kosova Albaniji 130

kriminal na Kosovu 153-156

- masovni 153-155
- dravni 154
- protiv dravnog ureenja 154, 156
- albanski 155, 156, 246, 302, 303
- slavenski 154, 155, 302, 303
- nacionalistika motiviranost 154-156,
245.246
kanjavanje na Kosovu 149, 237, 238, 245,
247,248
Kosovo kao kulturni geto 175
- orijentacija na Tiranu 175, 243-245
- obrazovna i kulturna inferiornost 178
kongres za jezik i kulturu uBitolju (1908) 179
kosovska kriza 18, 134-138, 285
kosovska eksplozija 257-258
Lekin kanon 52, 70, 111, 150, 191
liga naroda 63, 68, 130, 299, 300
- albanske peticije 68, 130
liga za odbranu prava albanskog naroda (Prizrenska liga, 1878) 24, 35, 39-42, 48, 168,
169,217,273,276
- skadarski dogovor (1880) 42
- turska odmazda 42
manjinsko pitanje 78, 141, 144, 145
- tuinske manjine 141, 144
marksizam-lenjinizam na Kosovu 251, 258
makedonska nacija (Makedonci) 33, 34, 41,
45,102,103,108,119,156,190,195,252,
256,266
makedonska manjina - u Grkoj 193, 223
- u Bugarskoj 193
makedonsko pitanje 84, 190, 195, 198,
222-224,266,269,299
makedonska autonomija 34, 40, 129, 193
- ilindenski ustana~ 34, 43, 49, 299
- Kruevaka republika 43
makedonsko-albanska revolucionarna liga
(1885) 34, 35
- tajna makedonsko-albanska liga (1877)
43
masovna klanja Albanaca i Makedonaca
62-68,75
makedonsko-albanski ustanak 61
maspok - u Hrvatskoj 19, 134, 135, 143, 166,
214,220,221,251,262,273,275,285
- srpski 164, 165
- eskaliranje populizma u ovinizam 164,
165
masovni javni zborovi na Kosovu 162-167
- odbor za organizaciju zborova 162, 177
masovna javna zborovanja izvan Kosova 162,
163
- mitinzi solidarnosti 1'63
- politika podrka republikog vodstva
zborovima 162, 163, 165

325

masovno javno protestiranje Kosovaca 162

- parole i zahtjevi protestanata 162-164
- odgovornost za krizno stanje u zemlji
163-167,258-259
- srpskih politiara 259
- kosovskih politiara 258, 259
- Tita i Kardelja 259
meunacionalna netrpeljivost 138, 139, 152,
153,168-174,190,243-248
- polarizacija 139, 152, 153 168-174
- ekstremna 139, 152, 153
- permanentno nasilje nad Srbima na Kosovu 99, 101-104
meunarodno pravo 206, 229, 252-254,
260--253
- stabilnost svjetskog pravnog poretka 230,
263
- pravo na otcjepljenje 229, 253, 254,
260--263
meunarodni ekonomski odnosi 243
Matica hrvatska (pravopis 1960) 179, 180,
221
- srpska 179, 180,221
migracije u Jugoslaviji 148, 156, 157-159
- uzroci 156-158
mirovna konferencija u Parizu 88, 89, 301,
302
- marginalizacija malih naroda 301
- jugoslavensko odbijanje grkog prijedloga o podjeli Albanije 88
- Staljinov prijedlog o jugoslavenskoj aneksiji Albanije 88, 89
monopol vlasti kosovske oligarhije 132, 185,
211, 258, 259
nacionalni antagonizmi i sukobi 19, 58, 132,
148,168,181,244,245,257-259
nacionalna netrpeljivost 20,138, 139,
149-152,178,262-265,269,281,291,
- eskalacija 138, 157, 195
- psihoza 161
nacionalno nepovjerenje 270, 277
- nepovjerenje prema Albancima 270, 271,
276,278
nacionalno neopredjeljeni 145, 146
- Jugoslaveni kao manjina i kao nacija 145,
170, 187, 252
nacionalna solidarnost.246
- modema nacionalna svijest 281
nacion~lni ovinizam 11, 19,72,73,139,190,
192, 194, 199,220,269,2~4
- eskalacija albanskog . 139, 140, 190,
194,199,246,247
- eskalacija srpskog . 139, 140, (247, 269)
164, 165
- nacional-ovinisti 12,29,143,156,170,
235,245,292

326

- ovinizmi 72, 220, 245-247, 276

nacionalne manjine 24, 131, 144-146
nacionalna homogenizacija 156
nacionalni identitet 30, 161, 191, 274,
- srpski 161
- albanski 191
nacionalizam 11, 215, 216, 277
- latentni 134
- regionalni 134
- neiivljeni nacionalizmi 119
- nacionalno i nacionalistiko iivljavanje
132, 166
_
nacionalistike eksplozije 19, 96, 138, 148
- konfuzije 207
- rauni 207
nacionalizmi-opasni (hrvatski, srpski) 209
- neopasni (makedonski, slovenski) 209
nepotizam na Kosovu 151, 152,258
- porodini klanovi 151, 152
NOB 34, 81-86, 197,220,244,266,269
NOP na Kosovu 76, 80
- u Albaniji 75, 83, 86
nacionalistiko zatvaranje republika i pokrajina 94, 134, 135, 138, 277
- koncesije nacionalizmima 135
odnosi jugoslavenske i albanske drave 200
osmanlijsko carstvo 35, 47, 52, 98, 144, 196
osmanlijska vladavina 23, 98-101, 174
- osvajanja 13, 29, 42, 98, 100
- modernizacija Turske 35, 37
okupacija Albanije (1912) 44-46, 56-63, 168
- italijanska 67, 74, 80, 174,244
- pomo srpskih Albanaca srpsklm l crnogorskim izbjeglicama 75, 76
- otpor kosovskih Albanaca iseljavanju
srpskih starosjedilaca 76
- ubijanje i deportacija Srba 74, 75
pacifikacija Kosova 63-65, 68-71, 96
- uloga Crnogoraca 66
- Makedonije 299
- Albanije 58, 63, 64
parole i zahtjevi demonstracija na Kosovu
1968. 139-141
- iz 1981. 139-141
- parole i zahtjevi (1944), 251
- ekstremne parole 141, 150, 162, 165,
251
- ekstremni zahtjevi 138-141
- zahtjev za republiku Kosovo 139-142,
148,262,264,273,282
- kontraparole Srba i Crnogoraca 152,
153, 162-165
plemensko drutvo na Kosovu 31, 32, 173
- ponovno formiranje plemena 31, 32,
plemenski mentalitet 300
'pleme Kui 109, 111-115, 152,214,215

- bratstva 112, 113

- Drekalovii 112, 113,214
parainski zloin 173, 230, 275
partizani na Kosovu 75-82
- albanski narodni heroji 80, 81, 121, 199
- albanski partizani 87, 141, 170, 228, 230
partizanski odredi na Kosovu 80--82
pealba Albanaca 186
pitanje jezika 174-180, 199, 272, 275
- rjeenje jezikog pitanja u Jugoslaviji 177,
178,199,256,272,297
- kolizija jugoslavenskog i pokrajinskog
ustava 175, 176
- neravnopravnost jezika 174-177
- jezik naroda, jezik narodnosti 178,
256
- (ne)znanje i (ne) uenje jezika jugoslavenskih naroda 177, 178, 183, 188,
243-245,256,272
pitanje jugoslavenske himne 170, 245, 251,
272
policijska represija na Kosovu 89-96, 270,
271
- ekscesi policije 90--94
- UDBA - teke povrede zakonitosti
89-94,213,264,265
- slubeni udbenik 91, 92, 96, 271
- OZNA 90--92
- nepovjerenje prema albanskim kadrovima 90, 91, 270, 271
. - nacionalni sastav policije 90
p~litika policija 134
- Rankovieva policija 244
pokrajinski SUP 165
- zdrueni milicijski odredi 165
politika nestabilnost 132, 133, 185
- permanentna 271
politika srpske vlade prema Albancima 51, 52,
62,73,104
- protjerivanje Albanaca iz Srbije (1878)
47, 51, 52, 104
politika zbliavanja Srba i Albanaca na Kosovu 50--52,62
politika suverenosti i dravnosti 257, 262,
263,298
politiki sistem 138, 139
- autoritarni 264
- radikalne inovacije 267, 298
politiki voluntarizam 134, 135
politiko samoopredjeljenje Albanaca na Kosovu 189, 190, 252, 253
- pitanje otcjepljenja 189, 194, 205
prava - graanska 141, 146, 262, 263, 283
- nacionalna prava 141, 142, 146, 251,
252
- nacionalnih manjina 67-69, 142
- politika prava 141, 142,252,283

- osobna prava 141, 142, 174,261,262

- graana pojedinca u Jugoslaviji 131, 256,
262
.
- na pripadnost naciji 261-263
pravo samoopredjeljenja do otcjepljenja
83-86, 129, 140, 146
- naroda 142-146
- nacionalnih manjina 142-146
- doktrine 142-147,205
- lenjinsko nqelo 143, 205
dravnog
integriteta
146,
- naelo
229-231,253,263
pravo Albanaca na politiko samoopredjeljenje 226-230, 260, 261
- na otcjepljenje i na republiku 229, 230,
253,254,260--263
pripojenje Kosova i Metohije Albaniji 86-88
privredni razvoj Jugoslavije 134, 135, 181,
207,243
- stagnacija 181-184,243
problemi privrednog razvoja Kosova 184-186,
215
- dugorono rjeenje 215, 243-248
prizrenski proces (1956) 92, 209, 217, 270,
271
Prvi albanski koncil (1703) 54
rasna identinost Crnogoraca i Albanaca 66,
110,111
raspadanje Jugoslavije 209
raspadanje patrijarhalnog drutva 148-151
- povratak u patrijarhalno drutvo 251
- patrijarhalni moral 150
ratovi, - austro-turski 102, 103
- rusko-turski 34, 38
- crnogorsko-albanski 41
- grko-turski 48
ravnopravnost Albanaca u Jugoslaviji 263
- formalno pravna 263
- osjeaj ravnopravnosti 263, 265, 274
razvoj samoupravljanja 131-136
razlike u obrazovnoj i privrednoj razvijenosti
168,181-184,243-246
referendum na Kosovu 221, 247, 254, 257,
278,279
- u Vojvodini 279
regionalna vodstva 134, 141
regionalna razvijenost 135-137, 243
regionalni ekonomski problemi 134-137
regionalno sustizanje 185
regionalna tampa 246
represivna uloga drave i partije 134, 135,
148,151,244,245,248
republika Srbija 132, 189, 209-211, 261
- ue podruje Srbije 132, 209
revanizam 60, 162, 190,216
- Albanaca 148, 190

327

- Srba 161, 190

revolucija u Jugoslaviji 176, 183, 194, 250,
283
- oruana i ideoloka 134
- legat revolucije 133
- revolucionarni interesi 85
- postrevolucionarno razdoblje 134-136,
193
rusko-balkanska koalicija 47
savezna intervencija na Kosovu 247, 258
savezna konferencija SSRNJ 241, 242
separatizam 78, 83-86, 143, 194, 225-230,
260-262,283
- kosovskih Albanaca 77, 83, 86, 87, 142,
143,194,225,250,252,256,260,261
- nacionalnih manjina 78
- separativne dravnosti 262
- ilegalne separatistike grupe 19, 96
simpozij o Kosovu u Splitu (1988) 241,242
- inicijative sa simpozija 242
slaba Srbija - jaka Jugoslavija 132, 258, 263
slavenizacija Albanaca 65, 99, 146
Slaveni i neslaveni u Jugoslaviji 153, 158, 162,
170,199,272
- na Kosovu 153, 243-246, 268
slavenska opasnost 170, 268, 272
- slavenski pritisak 245
- brutalni progoni Albanaca (prije 1956)
_ _170,244
Slaveni na Kosovu 250, 251, 263, 265
- segregacija Slavena 250
- pravo na samoorganiziranje otpora 263,
264
- raspad drave na Kosovu 263
Slovenija 254, 256, 267, 268
- Slovenci 189, 190, 252, 256, 257, 261,
268
- u Hrvatskoj 256 (asimilacija) 256
slovenski emiki teritorij 261
socijalizam 142,258
- socijalistiki pokret u Jugoslaviji 129,
196,199,283
- Srbije 129, 283
- srpski socijalisti 52, 61, 195-199, 253,
266,301
- Srpska socijaldemokratska partija 62,
129, 161, 197, 218, 230
- konferencija balkanskih partija 197
- meunarodni kongres u Stuttgartu 129,
197
spol jna politika Jugoslavije 280
Srbi 102-109, 117-120, 124, 187-190, 195,
207,252-257,261-269
- vojvoanski 261
- velike seobe Srba 101-103, 107, 123
- emika osvajanja Srba 107

328

Srbi u Hrvatskoj 210, 211, 221

srpska nacionalnost u federaciji 209
- nesudjelovanje u odluivanju 209
- zaostajanje Srbije 211, 212, 243
- eksploatacija Srbije 206
srpska drava 23, 34, 35, 41, 46, 99, 119-125
- velika Srbija 60, 61, 189, 197
srpska okupacija Albanije 35, 36, 44; 45, 301,
302
- srpska zvjerstva nad Albancima 5~8
- ugovor s Turskom 36
- srpsko historijsko pravo na albansku
obalu 61
srpski kulturni klub 64, 71, 73, 233, 266
srpska tampa (graanska) 59-61, 300, 301
srpska nacionalna oligarhija 212, 220
srpsko-albanski odnosi za Duanova carstva
119-125
. - rodbinski odnosi srpske i albanske vlastele 120, 121
- grbovi sq,~ko-crnogorsko-albanski 121
stabilizacija Kosova 279, 287
statistiki godinjaci 153-155
- popis stanovnitva na Kosovu (1981)
152,153
staljinizam 134, 227, 263
- prodor staljinizma na Kosovo 95, 96,
251,258
studentski socijalni bunt (Beograd, 1968) 95,
96,141,264
studentski nacionalistiki bunt (Pritina 1968)
94, 96, 134, 148, 163, 168, 190, 194, 251,
264
studentske demonstracije na Kosovu (1981)
17,96,139,144,148,163,168,190,194,
239,244,245,248,251,265
- hapenja i kanjavanja albanskih studenata 96, 165, 248
studentska peticija o Kosovu (1981) 13, 237,
238,248
suverenitet nacija 132, 142, 144-146, 199,
274
suverenitet drava 142-146, 189, 262
- federalnih jedinica 185, 199, 262, 274
srpski malosrpski nacionalizam 265
suradnja Jugoslavije i Albanije (1945) 125

ikaniranje Albanaca na Kosovu (od 1945)

89-95, 170
- raspirivanje ovinizma 90-92
- ovinistike reakcije Albanaca 89, 90
ikaniranje Srba i Crnogoraca na Kosovu
148-156
- otpor Srba i Crnogoraca 152, 153
- narodni zborovi 152, 153, 158, 162-167
- masovni odlasci u Beograd 152, 153

ovinizam 11,25,67,69, 152-158, 181, 189,

190,270,276
- simetrija ovinizama 152, 153, 158, 165,
~ 216, 244-246
ovinisti - albanski 68, 84, 158, 165, 208,
244-246
- podrka alb. . 219-221
- srpski 152, 153, 158, 159, 165, 244
ovinizam lanova partije 90, 91
ovinistika tampa 60, 158
- ovinistiki novinari 286-288
ovinistiki politiari 67
ovinistiki ispadi 19, 158,244-247,276,294
umja jugoslavenskih i albanskih intelektualaca 215-217, 225
umja srpskih intelektualaca 290
tampa i njena uloga 148, 149, 153 158, 159,
166, 167, 169, 272
- slobodna 206
- uta 287-292
- nacionalistika 216
- bojkot tampe 246
tajna velikosrpska organizacija 162
tajni londonski sporazum, 301, 302
- emike granice 301, 302
tajni podaci saveznog zavoda za statistiku
o broju iseljenih Srba i Crnogoraca, 152
talijansko-albanski odbor 39
tanjugov slubeni stav 282-284
teritorijalni integritet zemlje. 143, 194, 253
teror 20, 35
- emiki 52
- vjerski 52, 72
traumatizirana svijest Srba 258
tretman Crnogoraca kao nacije 210
turska modernizacija 35, 37
- mladoturska revolucija 34, 43, 50, 69
turska manjina u Bugarskoj 193
turski popisi (defteri) stanovnitva 39, 75, 98,
99, 109
turski erijat 71
- panturcizam 43
Titovi stavovi o kosovskom pitanju 85, 86,
231,261
- o nacionalnom pitanju 143
- o pravu na samoopredjeljenje do otcjepljenja 143
Titovo previanje kosovske zavjere 259
- Titova odgovornost 258
ujedinjenje Jugoslavije 170, 207, 252,
ustanci Klimenta 122
ustanak Miridita 102, 301, 302

ustanak Srba i katolikih Albanaca na Kosovu

(1689) 103
ustav SFRJ 18, 143
- iz 1946 (FNRJ), 228
- iz 1963 94, 131, 132, 134, 228
- kosovo pokrajina 130, 132
- uveden pojam narodnosti, 132
- ustavna reforma (1965) 94
- iz 1968. - iz imena uklonjena Metohija
131
- Kosovo i Vojvodina konstitutivni el. fed.
131,132
- iz 1974. 135, 141, 143, 175,220,254,
262,274,288
- ustav pokrajine 175
ustavni amandmani 175
ustavne promjene 254, 275, 278, 279
ustav SR Srbije 128, 131
ustavni poloaj Srbije 278, 279, 288
- plava knjiga 278
ustae 64, 219
- zloini 75
- teror 90
uloga albanske inteligencije 190-192, 215,
225,261
velika Vojvodina 39
verbalni delikt 208
vjerska sloboda
Vlasi 98, 99, 107, 117, 145
vojna misija NOVJ u Albaniji, 82, 83
vojna uprava na Kosovu - 1944, 78, 89, 90,
251
- 1988,247
vojna diktatura u Jugoslaviji 263
zabrana albanske zastave 94,141,170,171
zdrueni milicijski odredi na Kosovu 165
zaduivanje 135
zaostajanje Jugoslavije 211, 212, 245
- Kosova 270
zbliavanje Srba, Crnogoraca i Albanaca na
Kosovu 280, 281
- uloga omladine 281
zapoljavanje Albanaca 206, 243
- diskriminacija u zapoljavanju 243
zatita ustavnosti i zakonitosti 18, 151
zatvaranje republika i pokrajina 148, 184,
211,277 _
- u vlastitu naciju 149
- bojkot tuinaca 149, 157, 158
zakon o autonomiji Kosmeta (1945), 130
- prikljuenje Srbiji 130-207
zloini Srba - pokolj u bistraima 304

329

r-I
I
I

PLAVA BIBLIOTEKA
Branko Horvat
KOSOVSKO PITANJE
Drugo dopunjeno izdanje
Izdava

GP DELO, OOUR GLOBUS

Izdavaka

djelatnost, Zagreb

Za izdavaa
TOMISLAV PUEK
Likovna oprema
BRONISLAV FAJON
Korektura
VELJO PAVLOVI
Kazala
BRANKO DEGENEK
Naklada
5000
Tisak
GP DELO, Ljubljana 1989

ISBN 86-343-0310-1