You are on page 1of 936

xxx

HRVATSKA BIBLIJA SUVREMENA VERZIJA

STARI I NOVI ZAVJET

I CONCORDANCA ZA PRETRAŒIVANJE

CROATIAN BIBLE CONTEMPORARY VERSION

OLD AND NEW TESTAMENT

WITH CONCORDANCE
SVETA
BIBLIJA
SADRŒAVA

STARI I NOVI ZAVJET


Biblija je dar Boœji
svakomu narodu plemenu i jeziku

Ova se Biblija pruœa svakomu koji je moœe çitati s namjerom


da bude prihvaøena od svakoga kao rijeç Boœja, a ne ljudska.

Sve je Sveto pismo od Boga nadahnuto i korisno za uçenje, za


karanje, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti. (2 Timo-
teju 3:16).

Najprije znajte, da nijedno proroçanstvo u Pismu nije samo-


voljno tumaçenje. Jer proroçanstvo nije nikad doælo od ljud-
skoga htijenja, nego su sveti Boœji ljudi govorili kako su bili
potaknuti Duhom Svetim. (2 Petrova 1:20,21)
Sadrœaj
STARI ZAVJET........Broj poglavlja..Strana NOVI ZAVJET.........Broj poglavlja..Strana

POSTANAK............................50................1 MATEJ Radosna vijest........28.............647


IZLAZAK................................40..............42 MARKO Radosna vijest.......16.............673
LEVITSKI ZAKON...................27..............76 LUKA Radosna vijest...........24.............689
BROJEVI..............................36............101
IVAN Radosna vijest.............21.............717
PONOVLJENI ZAKON.............34............137
JOÆUA.....................................24.............165 DJELA apostolska...............28.............738
SUCI.............................................21..............185
RUTA.......................................4.............205 Poslanice apostola Pavla
PRVA KNJIGA SAMUELOVA...31...........208
DRUGA KNJIGA SAMUELOVA.24.........233 RIMLJANIMA........................16..............766
PRVA KNJIGA KRALJEVA......22............255 PRVA KORINØANIMA ...........16..............777
DRUGA KNJIGA KRALJEVA...25............281 DRUGA KORINØANIMA........13..............787
PRVA KNJIGA LJETOPISA.....29............305 GALØANIMA..........................6..............794
DRUGA KNJIGA LJETOPISA.36...........328
EFEŒANIMA...........................6..............798
EZRA.......................................10.............356
NEHEMIJA............................13............365 FILIPLJANIMA........................4..............802
ESTERA................................10............376 KOLOÆANIMA........................4..............804
JOB.......................................42............382 PRVA SOLUNJANIMA.............5..............807
PSALMI................................150............403 DRUGA SOLUNJANIMA.........3..............809
MUDRE IZREKE.....................31............452 PRVA TIMOTEJU....................6..............810
PROPOVJEDNIK...................12............469 DRUGA TIMOTEJU................4..............813
PJESMA SALOMONOVA..........8............474 TITU......................................3..............815
IZAIJA...................................66............478 FILEMONU............................1.............817
JEREMIJA............................52............515
HEBREJIMA.........................13..............817
TUŒALJKE..............................5............558
EZEKIEL...................................48.............561
DANIEL.................................12............601 Poslanice drugih apostola
HOSEA..................................14............613
JOEL........................................3.............619 JAKOVLJEVA........................5..............825
AMOS.....................................9............621 PRVA PETROVA......................5..............828
OBADIJA.....................................1.............625 DRUGA PETROVA..................3..............831
JONA........................................4.............626 PRVA IVANOVA.......................5..............833
MIHEJ.........................................7.............627
DRUGA IVANOVA...................1..............836
NAHUM.....................................3.............630
TREØA IVANOVA....................1..............836
HABAKUK..............................3............632
SEFANIJA...............................3............633 JUDINA.................................1..............837
HAGAJ...................................2............635 OTKRIVENJE PO IVANU.......22..............838
ZAHARIJA..............................14............636
MALAHIJA....................................4..............643 Konkordacija................................................851
ZAPOVIJEDI BOŒJE
BOG JE IZGOVORIO SVE OVE RIJEÇI ISUS JE IZGOVORIO OVE RIJEÇI

I
Ne smijeæ imati drugih bogova uz mene. Ljubi Gospo-
II
Ne smijeæ sebi praviti rezbarena kipa, ni bilo dina, svojega
kakve slike od bilo çega æto je gore na nebu, ili
dolje na zemlji, ili u vodi pod zemljom. Ne smijeæ im Boga, svim svo-
se klanjati niti im sluœti. Jer ja sam Gospodin, tvoj
Bog, ja sam ljubomoran Bog, pohaåam zlodjela
otaca na djeci do treøega i çetvrtog koljena onih
jim srcem, svom
koji me mrze, a milosråe iskazujem tisuøama, koji
me ljube i drœe moje zapovijedi.
svojom duæom i
III
Ne smijeæ uzimati uzalud Imena Gospodina, svoje-
svom svojom
ga Boga, jer Gospodin neøe pustiti bez kazne ono-
ga koji uzima njegovo Ime uzalud.
pameøu. To je
IV
Sjeti se Subotnjega dana, drœi ga svetim. Æest dana
prva i najveøa
radi i obavljaj sve svoje poslove, a sedmi dan je
Subotnji dan Gospodina, tvojega Boga. Na taj dan
zapovijed.
ne smijeæ obavljati nikakva posla, ni ti, ni tvoj sin,
ni tvoja køi, ni tvoj sluga, ni tvoja sluækinja, ni A druga je isto
tvoja stoka, ni doæljak koji boravi kod tebe unutar
tvojih vrata. Jer u æest dana Gospodin je stvorio takva: Ljubi
nebesa i zemlju, more i sve æto je u njima, a sedmi
dan je otpoçinuo. Zato je Gospodin blagoslovio svojega bliœnje-
Subotnji dan i posvetio ga.
V ga kao samoga
Poætuj svojega oca i svoju majku da dugo œiviæ u
zemlji koju ti daje Gospodin, tvoj Bog. sebe! O ovima
VI
Ne smijeæ ubiti. dvjema zapovi-
VII
Ne smijeæ çiniti preljuba. jedima visi sav
VIII
Ne smijeæ krasti. Zakon i proroci.
IV
Ne smijeæ laœno svjedoçiti protiv svojega bliœnjega.
X
Ne smijeæ poœeljeti kuøe svojega bliœnjega; ne smi-
jeæ poœeljeti œene svojega bliœnjega, ni njegova
sluge, ni njegove sluækinje, ni njegova vola, ni nje-
gova magarca, ni igdje iæta æto pripada tvojem
bliœnjemu!
1

Postanak
PRVA KNJIGA MOJSIJEVA

Postanak svijeta i ljudskoga roda stvorenja i sva œiva biøa æto se miçu, s
1 U poçetku Bog je stvorio nebesa i ze-
mlju.
2 Zemlja je bila joæ pusta i bez oblika;
kojima voda obiluje, po svojim vrstama, i
sve krilate ptice po svojim vrstama. I
vidio je Bog da je to dobro.
tama je leœala nad bezdanom i Duh Boœji 22 Bog ih je blagoslovio rijeçima: “Raåa-
lebdio je nad vodama. jte se i mnoœite se! Napunite vode u
3 Onda je rekao Bog: “Neka bude svje- morima, i ptice neka se mnoœe i napune
tlost!” I bila je svjetlost. zemlju!”
4 I vidio je Bog da je svjetlost dobra; i 23 Tako su veçer i jutro bili peti dan.
rastavio je Bog svjetlost od tame. 24 Onda je Bog rekao: “Neka zemlja
5 Bog je nazvao svjetlost dan, a tamu on proizvede œiva biøa svake vrste: stoku,
je nazvao noø. Tako su veçer i jutro bili œivotinje æto gmiœu i zvijeri zemaljske,
prvi dan. sve po njihovoj vrsti!” I bilo je tako.
6 Onda je rekao Bog: “Neka bude svod po 25 Tako je Bog stvorio zvijeri zemaljske
sredini voda, i tako neka rastavlja vode po njihovoj vrsti, stoku po njezinoj vrsti,
od voda!” i sve æto gmiœe na zemlji po njihovoj vrsti.
7 Tako je Bog stvorio svod i rastavio vode I vidio je Bog da je to dobro.
æto su bile pod svodom od onih voda æto 26 Onda je Bog rekao: “Naçinimo çovjeka
su bile nad svodom. I bilo je tako. na svoju sliku i priliku! Neka on vlada
8 Bog je nazvao svod nebo. Tako su veçer nad ribama morskim, nad pticama ne-
i jutro bili drugi dan. beskim, nad stokom, nad svim zvijerima
9 Onda je rekao Bog: “Vode pod nebesima zemaljskim i nad svim æto gmiœe po ze-
neka se skupe na jedno mjesto, i neka se mlji!”
pokaœe kopno!” I bilo je tako. 27 Tako je Bog stvorio çovjeka na svoju
10 Bog je nazvao kopno zemlja i sku- sliku, na sliku Boœju stvorio ga, muæko i
pljenu vodu on je nazvao more. I vidio je œensko stvorio ih.
Bog da je to dobro. 28 Onda ih je Bog blagoslovio, i Bog im
11 Onda je rekao Bog: “Neka pusti zemlja rekao: “Raåajte se i mnoœite se, napunite
iz sebe travu, bilje æto nosi sjeme, i plo- zemlju i podloœite je sebi! Vladajte nad
donosna stabla koja donose plodove po ribama morskim, nad pticama nebe-
svojoj vrsti, plodove æto u sebi samima skim i nad svakim œivim biøem æto se
donose svoje sjeme na zemlji!” I bilo je miçe na zemlji!”
tako. 29 I Bog je rekao: “Eto, predajem vam sve
12 Zemlja je pustila iz sebe travu, bilje na cijeloj zemlji, bilje æto nosi sjeme, i sva
æto nosi sjeme po svojim vrstama, i stabla s plodovima u kojima je sjeme;
stabla æto u sebi samima donose svoje neka vam bude za hranu!
sjeme. I vidio je Bog da je to dobro. 30 I sve zeleno bilje dajem za hranu svim
13 Tako su veçer i jutro bili treøi dan. zvijerima zemaljskim, svim pticama
14 Onda je rekao Bog: “Neka budu svje- nebeskim i svemu æto se miçe na zemlji i
tlila nebeska na svodu da rastavljaju ima u sebi œivot.” I bilo je tako.
dan od noøi, te kao znaci neka ona sluœe 31 Onda je vidio Bog sve æto je stvorio, i
i pokazuju vremena, dane i godine. zaista bilo je veoma dobro. Tako su veçer
15 Neka svijetle na nebeskom svodu da i jutro bili æesti dan.
rasvjetljuju zemlju!” I bilo je tako.
16 Onda je Bog stvorio dva velika nebe- Dan odmora. Zemaljski raj. Eva
ska svjetlila: veøe da vlada danom, i
manje da vlada noøu, uz to joæ i zvijezde.
17 Bog ih je postavio na nebeskom svodu
2 Tako se dovræilo nebo i zemlja i sva
njihova vojska.
2 Sedmi dan Bog je dovræio svoje djelo
da rasvjetljuju zemlju, koje je stvorio. On je poçinuo sedmi dan
18 i da vladaju danom i noøu, te da rasta- od svih svojih djela koja je stvorio.
vljaju svjetlost od tame. I vidio je Bog da 3 I blagoslovio je Bog sedmi dan i progla-
je to dobro. sio ga svetim, jer je taj dan poçinuo od
19 Tako su veçer i jutro bili çetvrti dan. svih svojih djela koja je stvorio i uçinio.
20 Onda je rekao Bog: “Neka se vode na- 4 To je opis postanja nebesa i zemlje kad
pune i provrve œivim stvorenjima u izo- su bili stvoreni. U vrijeme kad je Gospo-
bilju, i ptice neka lete iznad zemlje pod din Bog stvorio zemlju i nebesa,
nebeskim svodom!” 5 prije nego je na zemlji raslo ikakvo
21 Tako je Bog stvorio velika morska poljsko grmlje i prije nego je na poljima
Postanak 2
raslo ikakvo bilje. Jer Gospodin Bog nije 25 Oboje su bili goli, çovjek i njegova
joæ pustio kiæu na zemlju i nije joæ bilo œena, i nisu se stidjeli jedno drugoga.
çovjeka da obraåuje zemlju.
6 No dizala se magla iz zemlje i natapala Istoçni grijeh
je svu povræinu tla.
7 Onda je napravio Gospodin Bog çovje-
ka od zemaljskoga praha i udahnuo mu
3 Zmija je bila lukavija od svih zemalj-
skih œivotinja koja je stvorio Gospo-
din Bog. Ona je rekla œeni: “Je li uistinu
u nosnice dah œivota. Tako je çovjek po- rekao Bog: ‘Ne smijete jesti ni s kojega
stao œivo biøe. stabla u vrtu?’ ”
8 Onda je Gospodin Bog daleko na istoku 2 Œena je odgovorila zmiji: “Od plodova
zasadio vrt u Edenu i ondje stavio çovje- stabala u vrtu smijemo jesti,
ka koga je napravio. 3 samo od plodova stabla koje je u
9 I dao je Gospodin Bog da niknu iz zem- sredini vrta, zapovjedio je Bog: ‘Od toga
lje svakojaka stabla, ugodna za pogled i ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, da ne
dobra za jelo, i stablo œivota usred vrta i umrete.’ ”
stablo spoznanja dobra i zla. 4 Zmija je rekla œeni: “Neøete sigurno
10 A od Edena je izlazila rijeka koja je na- umrijeti.
tapala vrt, i odatle se granala u çetiri iz- 5 Jer zna Bog da øe vam se otvoriti oçi çim
vorne rijeke. budete jeli s njega i da øete postati kao
11 Prvoj je ime Piæon; to je ona æto optjeçe Bog i spoznati æto je dobro i zlo.”
cijelom zemljom havilskom, gdje ima 6 Tako je œena vidjela kako je plod stabla
zlata. dobar za jelo i ugodan za pogled, i da je
12 Zlato je ove zemlje izvrsno; a ondje plod stabla poœeljan, jer daje spoznanje.
ima i bdelija i kamena oniksa. Ona je uzela od njegova ploda i jela, i od
13 Druga se rijeka zove Gihon, koja teçe njega dala i svojem muœu, koji je bio uz
pokraj cijele zemlje Kuæ. nju, i on je jeo.
14 Treøa se rijeka zove Hidekel; to je ona 7 Onda se obadvoma otvorile oçi i oni su
æto teçe istoçno od Asirije. Çetvrta je ri- spoznali da su goli; stoga su spleli
jeka Eufrat. smokvino liæøe i od njega si napravili
15 Tada je Gospodin Bog uzeo çovjeka i pregaçe.
stavio ga u edenski vrt da ga obraåuje i 8 Nato su çuli æum koraka Gospodina
uzdrœava. Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog
16 I Gospodin Bog je dao çovjeku ovu za- povjetarca, a Adam i njegova œena su se
povijed: “Sa svakoga stabla u vrtu smijeæ sakrili, pred Gospodinom Bogom, meåu
jesti, grmljem u vrtu.
17 ali sa stabla spoznanja dobra i zla ne 9 Onda je Gospodin Bog zovnuo Adama i
smijeæ jesti, jer onoga dana kad s njega rekao mu: “Gdje si?”
jedeæ, sigurno øeæ umrijeti.” 10 On je rekao: “Kad sam zaçuo æum tvo-
18 Onda je rekao Gospodin Bog: “Nije do- jih koraka u vrtu, bojao sam se jer sam
bro çovjeku biti sam: naçinit øu mu po- bio gol, pa sam se sakrio.”
moønicu koja mu pristaje.” 11 A On je rekao: “Tko ti je rekao da si gol?
19 I doveo je Gospodin Bog sve œivotinje Da nisi moœda jeo sa stabla s kojega sam
zemaljske i sve nebeske ptice, koje je na- ti zabranio jesti?”
pravio od zemlje, pred Adama da vidi 12 Onda je çovjek rekao: “Œena koju si mi
kako øe ih nazvati. Kako Adam nazove dao da bude uz mene, dala mi je sa sta-
œiva biøa, onako øe im biti ime. bla i ja sam jeo.”
20 Tako je Adam nadjenuo imena svoj 13 I Gospodin Bog je rekao œeni: “Zaæto si
stoci, pticama nebeskim i svim œivotin- to uçinila?” Œena je odgovorila: “Zmija
jama u polju. Ali se Adamu nije naæla po- me zavela, pa sam jela.”
moø njemu sliçna. 14 Nato je rekao Gospodin Bog zmiji:
21 Zato je Gospodin Bog pustio dubok “Zato jer si to uçinila, prokleta si meåu
san na Adama, i dok je on spavao, uzeo svom stokom i svim œivotinjama zemalj-
mu jedno rebro i mjesto opet ispunio me- skim! Na svojem øeæ trbuhu puzati i prah
som. øeæ jesti sve dane svojega œivota!
22 Onda je Gospodin Bog napravio œenu 15 Neprijateljstvo øu staviti izmeåu tebe
od rebra koje je uzeo od çovjeka i doveo i œene, izmeåu tvojega roda i njezina
ju k çovjeku. roda. On øe ti zgnjeçiti glavu, a ti øeæ ga
23 I Adam je rekao: “Ta je napokon kost raniti u petu.”
od mojih kostiju i meso od mojega mesa; 16 Œeni je rekao: “Mnoge øu ti muke um-
ona øe se zvati œena, jer je uzeta od çovje- noœiti kad zatrudniæ. U bolovima øeæ ra-
ka.” åati djecu, œudjeti øeæ za svojim muœem i
24 Stoga øe çovjek ostaviti oca i majku i on øe nad tobom vladati.”
prionuti za svoju œenu, i bit øe njih dvoje 17 Onda je rekao Adamu: “Jer si popus-
jedno tijelo. tio molbi svoje œene i jeo sa stabla za koje
3 Postanak
sam ti zapovjedio, govoreøi: ‘Ne smijeæ lutatalica bit øeæ na zemlji.”
jesti s njega’: “Neka je prokleta zemlja 13 A Kain je rekao Gospodinu: “Prevelika
zbog tebe; mukom øeæ se od nje hraniti je moja kazna, a da bih ju mogao snositi.
sve dane svojega œivota. 14 Zaista evo, ovoga me dana tjeraæ s lica
18 Oboje trnje i korov raåat øe ti i ti øeæ se zemlje; moram se skrivati daleko od tvo-
hraniti poljskim biljem. jega lica; bit øu lutalica i bjegunac na
19 U znoju øeæ svojega lica jesti kruh dok zemlji, i moglo bi se dogoditi da me netko
se ne vratiæ u zemlju iz koje si uzet; jer ubije kad me susretne.”
prah si i u prah øeæ se vratiti.” 15 A Gospodin mu rekao: “Ne tako, nego
20 Adam je nadjenuo svojoj œeni ime Eva, tko god ubije Kaina, sedmerostruka os-
jer je majka svim œivima. veta bit øe na njega stavljena.” I Gospo-
21 I napravio je Gospodin Bog Adamu i din je stavio znak na Kaina da ga nitko ne
njegovoj œeni odjeøu od krzna i u njih ih ubije kad ga susretne.
odjenuo. 16 Kain je nato otiæao ispred lica Gospo-
22 Tada je rekao Gospodin Bog: “Eto, dinova i doselio se u zemlju Nod istoçno
çovjek je postao kao jedan od nas, da od Edena.
spoznaje dobro i zlo. A sad, samo da ne 17 Kain je spoznao svoju œenu, ona je za-
pruœi i svoju ruku i ne uzme i sa stabla œi- trudnjela i rodila Enoka. On je sazidao
vota i jede, pa vjeçno œivi” grad, i nazvao ga po imenu svojega sina,
23 Zato ga Gospodin Bog prognao iz Enok.
edenskog vrta da obraåuje zemlju iz koje 18 Enoku se rodio Irad. Iradu se rodio
je bio uzet. Mehujael, Mehujaelu se rodio Metuæael,
24 Tako je on prognao Adama, i postavio Metuæaelu se rodio Lamek.
kerubine istoçno od edenskog vrta s 19 Tada je Lamek uzeo sebi dvije œene.
ognjenim maçem, koji se okretao na sve Jedna se zvala Ada, a druga Zila.
strane, da çuvaju put k stablu œivota. 20 Ada je rodila Jabala, koji je bio prao-
tac onima koji prebivaju pod æatorima i
Kain i Abel imaju stoku.
4 Nato je Adam spoznao Evu, svoju œenu,
a ona je zatrudnjela i rodila sina,
Kaina; rekla je: “Dobila sam çovjeka po-
21 Njegov se brat zvao Jubal. On je prao-
tac svih koji sviraju na liru i sviralu.
22 A Zila je rodila Tubal-Kaina, kovaça
moøu Gospodina.” koji je pravio svakovrsno posuåe od
2 Nato je rodila joæ jednoga sina, njegova mjedi i œeljeza. A sestra Tubal-Kainova
brata Abela; Abel je postao pastir, a Kain bila je Naama.
poljodjelac. 23 Lamek je rekao svojim œenama: “Ada i
3 Nakon nekog vremena dogodilo se da je Zila, çujte moj glas; œene Lamekove, po-
Kain prineo Gospodinu œrtvu od poljskih sluæajte moju rijeç: Ubio sam çovjeka
plodova. koji me ranio i momka koji me udario.
4 I Abel je œrtvovao od prvina svojega 24 Ako øe Kain biti sedmerostruko osve-
stada, i to komade sala. Gospodin je milo øen, Lamek øe biti sedamdeset i sedam
pogledao na Abela i njegovu œrtvu, puta.”
5 ali na Kaina i njegovu œrtvu nije po- 25 Adam je opet bio spoznao svoju œenu i
gledao. Kain je bio jako srdit i lice mu se ona je rodila sina i nadjenula mu ime
namrgodilo. Set. Pomislila je: “Bog mi je dao drugoga
6 A Gospodin je upitao Kaina: “Zaæto si sina namjesto Abela koga je ubio Kain.”
srdit i gledaæ pred sobom tako mrko? 26 I Setu se rodio sin, i on mu nadjenuo
7 Ako pravo radiæ, ne odsijeva li ti lice ve- ime Enoæ. Tada se poçelo prizivati Ime
drinom? Ako ne radiæ pravo, grijeh vreba Gospodinovo.
pred vratima i œudi za tobom, ali ti trebaæ
nad njim vladati.” Ljudski rod od Adama do Noe
8 A Kain je razgovarao sa svojim bratom
Abelom; i dogodilo se, dok su bili na
polju, da se Kain podigao na svojega
5 Ovo je knjiga Adamova rodoslovlja. U
dan kad je Bog stvorio çovjeka, stvo-
rio ga na priliku Boœju.
brata Abela i ubio ga. 2 On ih je stvorio muæko i œensko, blago-
9 Onda je upitao Gospodin Kaina: “Gdje slovio ih i nazvao ih Adam na dan kad su
ti je brat Abel?” On je rekao: “Ja ne znam. bili stvoreni.
Zar sam ja çuvar svojega brata?” 3 Adam je œivio stotinu i trideset godina i
10 On je rekao: “Æto si uçinio? Glas krvi rodio mu se sin koji mu je bio po obliçju
tvojega brata viçe k meni sa zemlje. sliçan, i nadjenuo mu ime Set.
11 Tako sada neka si proklet, prognan 4 Poslije roåenja Setova, Adam je œivio
od domaøeg tla æto je otvorilo svoja usta osam stotina godina i rodili mu se sinovi
da popije krv tvojega brata, iz tvoje ruke. i køeri.
12 Kad zemlju obraåujeæ, ona neøe viæe 5 Tako je œivio Adam svega devet stotina i
imati snage da ti daje uroda. Bjegunac i trideset godina i umrije.
Postanak 4
6 Set je œivio stotinu i pet godina i rodio Bog odluçi uniætiti pokvareno çovjeçanstvo
mu se Enoæ.
7 Poslije roåenja Enoæeva, Set je œivio
osam stotina i sedam godina, i rodili mu
6 Nato se dogodilo da kad su se ljudi
poçeli mnoœiti na povræini zemlje i
køeri su im se rodile,
se sinovi i køeri. 2 da su vidjeli Boœji sinovi da su bile li-
8 Tako je œivio Set svega devet stotina i jepe çovjeçje køeri, i oni su ih uzimali
dvanaest godina i umrije. sebi za œene, koje su god izabrali.
9 Enoæ je œivio devedeset godina i rodio 3 I Gospodin je rekao: “Moj duh se neøe
mu se Kenan. zauvijek muçiti s çovjekom, jer on je za-
10 Poslije roåenja Kenanova, Enoæ je ista tjelesan; neka mu œivot bude stotinu
œivio joæ osam stotina i petnaest godina i i dvadeset godina.”
rodili mu se sinovi i køeri. 4 U one dane œivjeli su divovi na zemlji,
11 Tako je Enoæ œivio svega devet stotina pa joæ i kasnije, kad su Boœji sinovi uzi-
i pet godina i umrije. mali sebi çovjeçje køeri, i kad su ih oni
12 Kenan je œivio sedamdeset godina i ro- spoznali one su im rodile djecu. To su bili
dio mu se Mahalalel. gorostasi davnine, glasoviti ljudi.
13 Poslije roåenja Mahalalelova, Kenan 5 Tada je Gospodin vidio da je çovjekova
je œivio joæ osam stotina i çetrdeset godi- pokvarenost na zemlji velika i da su sve
na i rodili mu se sinovi i køeri. nakane miæljenja i njihova srca uvijek
14 Tako je Kenan œivio svega devet stoti- samo na zlo.
na i deset godina i umrije. 6 Gospodin se pokajao æto je stvorio ço-
15 Mahalalel je œivio æezdeset i pet godi- vjeka na zemlji i bio srcem oœaloæøen.
na i rodio mu se Jared. 7 I Gospodin je rekao: “Uniætit øu s lica
16 Poslije roåenja Jaredova, Mahalalel je zemlje çovjeka koga sam stvorio, oboje
œivio joæ osam stotina i trideset godina, i çovjeka i zvijeri, sve æto gmiœe i ptice u
rodili mu se sinovi i køeri. zraku, jer se kajem æto sam ih stvorio.”
17 Tako je Mahalalel œivio svega osam 8 Ali je Noa naæao milost u oçima Gospo-
stotina i devedeset i pet godina i umrije. dinovim.
18 Jared je œivio stotinu i æezdeset i dvije 9 Ovo je rodoslovlje Noino: Noa je bio
godine i rodio mu se Enok. çovjek pravedan i neporoçan u svojem
19 Poslije roåenja Enokova, Jared je naraætaju; Noa je hodio s Bogom.
œivio joæ osam stotina godina i rodili mu 10 Noi su se rodila tri sina: Æem, Ham i
se sinovi i køeri. Jafet.
20 Tako je Jared œivio svega devet stotina 11 Zemlja je bila pokvarena pred Bogom
æezdeset i dvije godine i umrije. i puna nasilja.
21 Enok je œivio æezdeset i pet godina i ro- 12 Tako je Bog pogledao i vidio kako je
dio mu se Metuselah. zemlja zaista pokvarena, jer je sve çovje-
22 Poslije roåenja Metuselahova, Enok je çanstvo u svojem djelovanju bilo poælo
œivio hodajuøi s Bogom joæ tri stotine go- po zlu na zemlji.
dina i rodili mu se sinovi i køeri. 13 I rekao je Bog Noi: “Kraj svim œivim
23 Tako je Enok œivio svega tri stotine i stvorenjima je doæao pred mene, jer je
æezdeset i pet godina. zemlja puna nasilja koja çine, i evo, un-
24 A Enok je uvijek hodao s Bogom, pa ga iætit øu ih zajedno sa zemljom.
nestalo, jer ga uzeo Bog. 14 Sagradi sebi korablju od drva gofera,
25 Metuselah je œivio stotinu i osamde- napravi pregratke u korablji i premaœi ju
set i sedam godina i rodio mu se Lamek. iznutra i izvana zemljanom smolom.
26 Poslije roåenja Lamekova, Metuselah 15 Ovako øeæ ju sagraditi: tri stotine la-
je œivio joæ sedam stotina i osamdeset i kata neka bude duœina korablje, pedeset
dvije godine, i rodili mu se sinovi i køeri. lakata njezina æirina i trideset lakata
27 Tako je œivio Metuselah svega devet visina!
stotina i æezdeset i devet godina i umrije. 16 Napravi na korablji prozor za svjetlo i
28 Lamek je œivio stotinu i osamdeset i lakat visine odmjeri odozgor naokolo;
dvije godine i rodio mu se sin. stavio onda vrata korablji sa strane i
29 I on mu je nadjenuo ime Noa, pa je napravi u njoj donji, srednji i gornji kat!
rekao: “Ovaj øe nas tjeæiti u teækom poslu 17 Jer evo, pustit øu potop na zemlju da
naæih ruku na polju koje je prokleo Go- uniætim sva biøa pod nebom koja imaju
spodin.” u sebi dah œivota; sve æto œivi na zemlji
30 Poslije roåenja Noina, Lamek je œivio neka izgine!
joæ pet stotina i devedeset i pet godina i 18 A s tobom øu napraviti zavjet: ti øeæ
rodili mu se sinovi i køeri. uøi u korablju—ti, s tobom tvoji sinovi,
31 Tako je œivio Lamek svega sedam stoti- tvoja œena i œene tvojih sinova.
na i sedamdeset i sedam godina i umrije. 19 Od svih œivih biøa uzet øeæ u korablju
32 Noi je bilo pet stotina godina, i rodili po dvoje da ih sobom uzdrœiæ na œivotu;
mu se Æem, Ham i Jafet. neka bude po jedno muæko i jedno œen-
5 Postanak
sko! plovila po povræini vode.
20 Od ptica po njihovim vrstama, od 19 Do tako silne visine nabujala je voda
stoke po njihovim vrstama i od œivina æto na zemlji da su bila pokrivena sva visoka
gmiœu po zemlji neka uåe s tobom po brda pod cijelim nebom.
dvoje da ostanu na œivotu. 20 Voda se popela petnaest lakata visoko
21 Sobom uzmi sve æto treba za hranu i iznad brda, tako da su ona bila poplav-
spremi to kod sebe; to øe biti za hranu ljena.
tebi i njima!” 21 I izginula su sva biøa koja su se mi-
22 I Noa je uçinio sve onako kako mu je cala na zemlji, ptice, stoka, zvijeri i sve
zapovjedio Bog. æto gmiœe po zemlji, a i svi ljudi.
22 Sve æto je imalo u sebi dah œivota, sve
Potop æto je œivjelo na suhu, pomrije.
7 Onda jednoga dana rekao je Gospo-
din Noi: “Uåi u korablju s cijelom svo-
jom obitelji, jer sam samo tebe vidio pra-
23 Tako je on uniætio sva biøa koja su
œivjela na licu zemlje: oboje çovjeka i
stoku, sve æto gmiœe i nebeske ptice. Sve
vedna pred sobom u ovom naraætaju. je bilo uniæteno na zemlji. Ostao je na œiv-
2 Od svih çistih œivotinja uzmi sebi po otu samo Noa i oni koji su bili s njim u ko-
sedmero, muæko i œensko, a od neçistih rablji.
œivotinja po dvoje, muæko i œensko. 24 Voda je joæ dalje nadolazila na zemlji
3 I od ptica nebeskih po sedmero, muæko stotinu i pedeset dana.
i œensko, da se kasnije mognu rasploditi
na zemlji. Svræetak potopa
4 Jer, veø do sedam dana pustit øu kiæu
na zemlju za çetrdeset dana i çetrdeset
noøi, i uniætit øu sa zemlje sva œiva biøa
8 Onda se Bog sjetio Noe i svih œivih biøa
i svih œivotinja koje su bile s njim u
korablji. I Bog je pustio vjetar da puhne
koja sam ih stvorio.” po zemlji tako da je voda opadala.
5 I Noa je uçinio sve onako kako mu je za- 2 Zatvorili se izvori bezdana i ustave
povjedio Gospodin. nebeske se takoåer zaustavile, i kiæa s
6 Noa je imao æest stotina godina kad je neba je prestala padati.
doæao potop na zemlju. 3 I vode su neprestano otjecale sa zemlje.
7 Tako je Noa sa svojim sinovima, svojom I nakon stotinu i pedeset dana vode su se
œenom i œenama svojih sinova uæao u ko- smanjile.
rablju zbog potopa. 4 Sedamnaestoga dana sedmoga mjese-
8 Od œivotinja çistih i neçistih, od ptica i ca zaustavila se korablja na Gori Ararat.
od svega æto gmiœe po zemlji. 5 Voda je onda dalje opadala do desetoga
9 Uælo je Noi u korablju po dvoje, muæko mjeseca. Prvog dana desetoga mjeseca
i œensko, kako je Bog zapovjedio Noi. pokazali su se vrhovi brda.
10 I dogodilo se nakon sedam dana da su 6 Nato se dogodilo, nakon çetrdeset
prodrle vode potopa na zemlju. dana, otvorio Noa prozor korablje æto je
11 U æeststotoj godini œivota Noina, se- napravio.
damnaestoga dana drugoga mjeseca, na 7 Tada je ispustio gavrana koji je odli-
taj dan prodrli su svi izvori velikog bez- jetao i dolijetao dok nije presahnula
dana i otvorile se ustave nebeske. voda na zemlji.
12 Kiæa je padala na zemlju çetrdeset 8 Onda je ispustio golubicu da vidi je li
dana i çetrdeset noøi. voda otekla sa zemlje.
13 Upravo taj isti dan uæao je u korablju 9 Ali golubica nije naæla mjesta gdje bi
Noa i njegovi sinovi Æem, Ham i Jafet, i s stala njezina noga, pa se vratila njemu u
njima œena Noina i tri œene njegovih si- korablju, jer je voda joæ pokrivala svu
nova; povræinu zemlje. Tako je on pruœio svoju
14 oni i sve zvijeri po svojim vrstama, ruku, uhvatio ju i uzeo sebi u korablju.
stoka po svojim vrstama, sve æto gmiœe 10 Poçekao je joæ sedam dana, pa opet is-
po zemlji po svojim vrstama, i sve ptice pustio golubicu iz korablje.
po svojim vrstama, sve æto je imalo krila 11 Tada se golubica vratila k njemu tek
i perje. pred veçer; i gle, imala je u kljunu svjeœi
15 Uæli su Noi u korablju po dvoje od svih maslinov list. Noa je po tom znao da su
œivih biøa. vode otekle sa zemlje.
16 Uælo je muæko i œensko od svih biøa, 12 Ipak je priçekao joæ sedam dana, pa
kako mu je zapovjedio Bog, onda ih je opet ispustio golubicu, ali se ona k
Gospodin zatvorio unutra. njemu nije viæe vratila.
17 Nato se izlio potop na zemlju za çetr- 13 Dogodilo se æest stotina prve godine,
deset dana. Voda je narasla i podigla se prvog dana prvoga mjeseca, usahnule
korablja, tako da je plovila nad zemljom. su vode na zemlji; a Noa je otkrio pokrov
18 Voda je silom nadolazila i sve se viæe na korablji i pogledao, i vidio da se povr-
dizala visoko nad zemljom, a korablja je æina zemlje poçela suæiti.
Postanak 6
14 I dvadeset i sedmog dana drugoga jedno stvorenje ne bude viæe uniæteno od
mjeseca bila je zemlja suha. vode potopa, i da od sada viæe neøe doøi
15 Onda se Bog javio Noi, govoreøi: potop da opustoæi zemlju.”
16 “Izaåi iz korablje, ti i s tobom tvoja 12 I rekao je Bog: “Ovo je znak zavjeta koji
œena, tvoji sinovi i œene tvojih sinova! sklapam izmeåu sebe i vas i svih œivih
17 Sobom uzmi sve razne vrste œivotinja stvorenja koja su s vama za sve vaæe
æto su s tobom: ptice, stoku, i sve æto dolazeøe naraætaje.
gmiœe po zemlji da se slobodno kreøu po 13 Stavljam svoju dugu u oblak koja øe
zemlji, da se rasplode i razmnoœe na ze- biti znak zavjeta izmeåu mene i zemlje!
mlji!” 14 I bit øe, da kad navuçem oblake na
18 I tako je izaæao Noa, s njim njegovi si- zemlju ukazat øe se duga u oblacima,
novi, njegova œena i œene njegovih sino- 15 i ja øu se sjetiti svojega zavjeta koji
va. postoji izmeåu mene i vas, i svih œivih
19 Sve zvijeri, sve sitne œivotinje, i sve stvorenja; nikada viæe neøe biti vode za
ptice, sve æto se samo miçe na zemlji, po potop da uniæti sva stvorenja.
svojim vrstama, izaæli su iz korablje. 16 Kad se ukaœe duga u oblacima, pogle-
20 Onda je Noa podigao Gospodinu œr- dat øu ju i sjetit øu se vjeçnoga zavjeta iz-
tvenik, uzeo je po komad od svih çistih meåu Boga i œivih stvorenja svake vrste
œivotinja i od svih çistih ptica i prineo na koja su na zemlji.”
œrtveniku œrtvu paljenicu. 17 I rekao je Bog Noi: “To je znak zavjeta
21 Kad je Gospodin omirisao ugodan mi- kojega sam napravio izmeåu sebe i svih
ris, rekao je u sebi: “Nikada viæe neøu œivih biøa na zemlji.”
prokleti zemlje zbog ljudi; i makar je mi- 18 A Noini sinovi, koji su izaæli iz kora-
æljenje srca çovjeçjega zlo od njegove blje, bili su: Æem, Ham i Jafet. Ham je bio
mladosti, neøu ipak viæe uniætiti sva œiva otac Kanaanov.
biøa kao æto sam uçinio. 19 Ova trojica bila su Noini sinovi i od
22 Od sada, dok bude zemlje, neøe viæe njih se sva zemlja napuçila.
nestajati sjetve ni œetve, studeni ni 20 Noa je poçeo obraåivati zemlju i zasa-
vruøine, ljeta ni zime, dana ni noøi.” dio vinograd.
21 Onda je pio vino, opio se i leœao je
Zavjet Boœji s Noom. Grijeh Hamov otkriven u svojem æatoru.
9 Tada je Bog blagoslovio Nou i njegove
sinove, i rekao im: “Raåajte se, mno-
œite, i napunite zemlju!
22 Ham, otac Kanaanov, promatrao je
golotinju svojega oca i rekao to vani obo-
jici svoje braøe.
2 Strah pred vama neka bude na svim œi- 23 A Æem i Jafet su uzeli ogrtaç i stavili ga
votinjama zemaljskim i svim pticama obojica na svoja ramena, iæli su natra-
nebeskim, sve æto se miçe na zemlji i sve æke unutra i pokrili njime golotinju svo-
morske ribe; one su u vaæe ruke pre- jega oca. Njihovo lice bilo je pri tom
dane. natrag okrenuto tako da nisu vidjeli
3 Sve æto se miçe i æto œivi, neka vam golotinje svojega oca.
bude za hranu. Sve to ja vama dajem, 24 A kad se Noa rastrijeznio od vina
kao i zeleno bilje. doznao je æto mu je uçinio njegov mlaåi
4 Ali ne smijete jesti meso koje joæ ima u sin.
sebi svoj œivot, naime, krv. 25 Onda je on rekao: “Neka bude proklet
5 Zaista za krv vaæega œivota traœit øu Kanaan, i neka bude najniœi sluga svojoj
obraçun; od svake œivotinje traœit øu za braøi!”
to obraçun, od svakoga çovjeka, pa i od 26 I on je rekao: “Neka je blagoslovljen
njegova brata, traœit øu obraçun za œivot Gospodin, Bog Æemov, Kanaan neka mu
çovjeçji. je sluga!
6 Tko god prolije krv çovjeçju, njegovu øe 27 Neka raæiri Bog Jafeta, neka prebiva u
krv proliti çovjek; jer je Bog stvorio çovje- Æemovim æatorima; Kanaan neka mu je
ka po slici Boœjoj. sluga!”
7 A vi se sada raåajte i mnoœite, raæirite 28 Noa je œivio nakon potopa joæ tri sto-
se na zemlji i namnoœite se na njoj!” tine i pedeset godina.
8 Onda je Bog rekao Noi i njegovim sino- 29 A Noa je œivio svega devet stotina i pe-
vima koji su bili s njim, govoreøi: deset godina i umrije.
9 “Evo, sklapam sad zavjet s vama i s
vaæim potomcima poslije vas, Rodoslovlje Noinih sinova
10 i sa svim œivim biøima koja su s vama,
s pticama, sa stokom i sa svim zemalj-
skim zvijerima koja su s vama, i sa svim
10 A sada ovo je rodoslovlje Noinih si-
nova, Æema, Hama i Jafeta, kojima
su se rodili sinovi poslije potopa.
zemaljskim œivotinjama koje su izaæle iz 2 Jafetovi sinovi bili su: Gomer, Magog,
korablje. Madaj, Javan, Tubal, Meæek i Tiras.
11 Ja sklapam svoj zavjet s vama: da ni- 3 Gomerovi sinovi bili su: Aækenaz, Rifat
7 Postanak
i Togarma. 31 To su Æemovi sinovi po svojim ro-
4 Javanovi sinovi bili su: Eliæah i Taræiæ, dovima, po svojim jezicima, u njihovim
Kitim i Dodanim. zemljama i narodima.
5 Od ovih su se razgranali neznaboœaçki 32 To su obitelji Noinih sinova po svojim
narodi po otocima. To su Jafetovi sinovi naraætajima u svojim narodima. Od njih
prema svojim zemljama, svaki s vlas- su se narodi razgranali po zemlji poslije
titim jezikom, prema svojim obiteljima i potopa.
narodima.
6 Hamovi sinovi bili su: Kuæ, Mizraim, Kula babilonska
Put i Kanaan.
7 Kuæovi sinovi bili su: Seba, Havila,
Sabta, Ramah i Sabteka. Ramahovi si-
11 Tada je zemlja imala jedan jezik i je-
dan govor.
2 I dogodilo se, da kako su putovali od is-
novi bili su: Æeba i Dedan. toka, naæli su ravnicu u zemlji Æinear i
8 Kuæu se rodio Nimrod; on je bio prvi i ondje se naselili.
silni vladar na zemlji. 3 Onda su rekli jedan drugomu: “Haj-
9 On je bio silan lovac pred Gospodinom, demo praviti opeku i da ju ispeçemo!”
zato se govori: “Silan lovac kao Nimrod Opeke im bile mjesto kamena a zemljana
pred Gospodinom.” smola za œbuku.
10 Poçetak njegova kraljevstva bili su: 4 Onda su rekli: “Hajde da sazidamo sebi
Babel, Erek, Akad i Kalne u zemlji Æine- grad i kulu s vrhom do nebesa, da prib-
aru. avimo sebi ime, da se ne raspræimo po
11 Iz ove je zemlje otiæao u Asiriju i sazi- cijeloj zemlji!”
dao Ninivu, Rehobot-Ir, Kalah 5 A Gospodin je siæao da vidi grad i kulu
12 i Resen izmeåu Ninive i Kalaha (to je æto su ih zidali çovjeçji sinovi.
glavni grad). 6 I Gospodin je rekao: “Doista, svi su sad
13 A Mizraimu se rodio Ludim, Anamim, jedan narod i svi imaju jedan jezik, i to su
Lehabim, Naftuhim, poçeli raditi. Od sada ih viæe niæta neøe
14 Patrusim i Kasluhim, od kojih su zaustaviti izvesti æto god naume.
potekli Filistejci i Kaftorimci. 7 Hajde da siåemo i da im pobrkamo
15 Kanaanu se rodio Sidon njegov prvo- jezik da ne razumiju jedan drugoga æto
roåenac, i Het. govore!”
16 Onda Jebusejci, Amorejci, Girgaæejci, 8 Tako ih je Gospodin raspræio odande
17 Hivejci, Arkejci i Sinejci, po cijeloj zemlji i tako su odustali od zi-
18 Arvadejci, Semarejci i Hamatejci; danja grada.
poslije se plemena kanaanska dalje ra- 9 Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Gos-
æirila. podin pobrkao jezik cijele zemlje, i oda-
19 Dosezalo je podruçje Kanaanaca od nde ih je Gospodin raspræio po cijeloj
Sidona prema Geraru do Gaze i prema zemlji.
Sodomi, Gomori, Adami i Seboimu do 10 Ovo je rodoslovlje Æemovo. Æemu je
Leæe. bilo stotinu godina kad mu se rodio Ar-
20 To su Hamovi sinovi po svojim ro- faksad, dvije godine poslije potopa.
dovima po svojim jezicima, u njihovim 11 Poslije roåenja Arfaksadova, Æem je
zemljama i narodima. œivio pet stotina godina, i rodili mu se si-
21 I Æemu, ocu svih Eberovih sinova, sta- novi i køeri.
rijemu bratu Jafetovu, rodili su se sino- 12 Arfaksad je œivio trideset i pet godina i
vi. rodio mu se Salah.
22 Æemovi sinovi bili su: Elam, Aæur, Ar- 13 Poslije roåenja Salahova, Arfaksad je
faksad, Lud i Aram. œivio joæ çetiri stotine i tri godine, i rodili
23 Aramovi sinovi bili su: Us, Hul, Geter i mu se sinovi i køeri.
Maæ. 14 Salah je œivio trideset godina i rodio
24 Arfaksadu se rodio Salah, a Salahu se mu se Eber.
rodio Eber. 15 Poslije roåenja Eberova, Salah je œivio
25 Eberu su se rodila dva sina: jednomu çetiri stotine i tri godine, i rodili mu se si-
je bilo ime Peleg, jer se u njegovo vrijeme novi i køeri.
razdijelilo çovjeçanstvo, a njegovu bratu 16 Eber je œivio trideset i çetiri godine i
bilo je ime Joktan. rodio mu se Peleg.
26 Joktanu se rodio Almodad, Æelef, Ha- 17 Poslije roåenja Pelegova, Eber je œivio
sarmavet i Jerah, joæ çetiri stotine i trideset godina, i rodili
27 Hadoram, Uzal i Diklah, mu se sinovi i køeri.
28 Obal, Abimael, Æeba, 18 Peleg je œivio trideset godina i rodio
29 Ofir, Havila i Jobab: svi su ovi Jok- mu se Reu.
tanovi sinovi. 19 Poslije roåenja Reuova, Peleg je œivio
30 Njihova Prebivaliæta se protezala od dvjesta i devet godina, i rodili mu se si-
Meæe prema Sefaru do istoçnih gora. novi i køeri.
Postanak 8
20 Reu je œivio trideset i dvije godine i ro-7 Onda se Gospodin ukazao Abramu i
dio mu se Serug. rekao mu: “Tvojim potomcima dat øu
21 Poslije roåenja Serugova, Reu je œivio ovu zemlju.” I on je ondje podigao œrtve-
dvjesta i sedam godina, i rodili mu se si- nik Gospodinu koji mu se ukazao.
novi i køeri. 8 I krenuo je odatle dalje u gore istoçno
22 Serug je œivio trideset godina i rodio od Betela i postavio svoj æator izmeåu
mu se Nahor. Betela na zapadu i Aja na istoku. Tu je
23 Poslije roåenja Nahorova, Serug je podigao Gospodinu œrtvenik i prizvao
œivio joæ dvjesta godina, i rodili mu se si- Ime Gospodinovo.
novi i køeri. 9 I tako je Abram putovao joæ dalje prema
24 Nahor je œivio dvadeset i devet godina jugu.
i rodio mu se Terah. 10 A nastala je glad u zemlji, i Abram je
25 Poslije roåenja Terahova, Nahor je siæao u Egipat da se ondje za koje vrijeme
œivio joæ stotinu i devetnaest godina, i skloni, jer je glad teæko pritiskivala ze-
rodili mu se sinovi i køeri. mlju.
26 Tako je Terah œivio sedamdeset 11 I dogodilo se, kad se pribliœio Egiptu,
godina i rodio mu se Abram, Nahor i Ha- rekao je Saraji, svojoj œeni: “Znam dobro
ran. da si vrlo lijepa œena.
27 Ovo je rodoslovlje Terahovo. Terahu 12 Stoga kad te vide Egipøani, reøi øe: ‘To
se rodio Abram, Nahor i Haran, a Haranu mu je œena’ i mene øe ubiti, a tebe ostaviti
se rodio Lot. na œivotu.
28 Haran je umro joæ za svojega œivota 13 Pa kaœi da si mi sestra, da mi zbog
oca Teraha u svojoj postojbini, u Uru u tebe bude dobro, i da bi zbog tebe ostao
Kaldeji. na œivotu!”
29 Abram i Nahor su se oœenili. Abram- 14 A kad je doæao Abram u Egipat, vidjeli
ovoj œeni bilo je ime Saraja, a Nahorovoj su Egipøani da je njegova œena vrlo li-
œeni bilo je ime Milka, køi Haranova, oca jepa.
Milke i Jiske. 15 Vidjeli su ju i dvorani faraonovi i
30 A Saraja je bila nerotkinja, nije imala hvalili ju pred faraonom. I œena je bila do-
djece. vedena u dvor faraonov.
31 Onda je Terah uzeo svojega sina Abra- 16 I on je çinio dobro Abramu zbog nje.
ma i svojega unuka Lota, sina Haranova, On je dobio ovaca, goveda, magaraca,
i snahu svoju Saraju, œenu Abrama, svo- sluga i sluækinja, magarica i deva.
jega sina, i iselio se s njima iz Ura u Kal- 17 Ali je Gospodin pustio teæka zla na fa-
deji, da idu u zemlju Kanaan, i doæli su raona i na njegov dom zbog Saraje, œene
do Harana i smjestili se ondje. Abramove.
32 Tako je bilo Terahovih dana dvjesta i 18 Onda je dozvao faraon Abrama i upi-
pet godina, i umro je Terah u Haranu. tao ga: “Æto si mi to uçinio? Zaæto mi nisi
rekao da je ona tvoja œena?
Poziv Abrama 19 Zaæto si rekao: ‘Ona mi je sestra,’ pa
12 Nato je Gospodin rekao Abramu: sam je zamalo uzeo sebi za œenu. A sada,
“Idi iz svoje zemlje i od svojega roda eto ti tvoja œena, uzmi je i idi!”
i iz doma svojega oca u zemlju koju øu ti 20 I zapovjedio je faraon svojim ljudima
pokazati! za njega, i oni su ga ispratili s njegovom
2 Uçinit øu te velikim narodom, blagoslo- œenom i sa svim æto je god imao.
vit øu te i uzveliçat øu tvoje ime; i ti øeæ
biti blagoslov. Abram i Lot
3 Blagoslovit øu one koji tebe blagosliv-
ljaju, i proklet øu one koji tebe proklinju; 13 Onda je Abram otiæao iz Egipta dalje
na jug, on i njegova œena i sve æto je
u tebi øe biti blagoslovljena sva plemena god imao i Lot s njim.
na zemlji.” 2 Abram je bio vrlo bogat stokom, sre-
4 I poæao je Abram, kako mu je zapo- brom i zlatom.
vjedio Gospodin, i s njim je poæao Lot. Se- 3 Od juga putujuøi dalje sve do Betela, do
damdeset i pet godina bilo je Abramu mjesta gdje mu je prije bio æator, izmeåu
kad je otiæao iz Harana. Betela i Aja,
5 I uzeo je Abram Saraju, svoju œenu, i 4 do mjesta, gdje je prije podigao œrtve-
Lota, sina svojega brata, i sav imetak æto nik. Ondje je Abram prizvao Ime Gos-
su imali, i svu druœinu koju su bili dobili podinovo.
u Haranu, i izaæli su da se zapute u zem- 5 A i Lot, koji je iæao s Abramom, imao je
lju Kanaan. Tako su oni doæli u zemlju ovaca, goveda i æatora.
Kanaan. 6 A zemlje nije bilo dosta da bi ih
6 Proæao je Abram zemlju sve do svetiæta uzdrœavala kad bi ostali zajedno, jer je
Æekema, sve do Hrasta Moreh. Kanaanci njihovo imanje bilo tako veliko da nisu
su tada prebivali u zemlji. mogli ostati boraviti zajedno.
9 Postanak
7 I tako je nastajala svaåa izmeåu pasti- 7 Onda su se vratili i doæli u En Miæpat, to
ra stada Abramova i pastira stada Lo- jest Kadeæ, napali su i pokorili svu zem-
tova. Tada su joæ prebivali i Kanaanci i lju Amaleçana i Amorejaca, koji su preb-
Perizejci u toj zemlji. ivali u Hazezon Tamaru.
8 Zato je Abram rekao Lotu: “Neka ne 8 A kralj Sodome, kralj Gomore, kralj
bude svaåe izmeåu mene i tebe, izmeåu Adme, kralj Seboima i kralj u Bali, to jest
mojih i tvojih pastira, jer smo braøa. u Zoaru, izaæli su i skupa se postavili u
9 Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se boj protiv onih u Dolini Sidimu:
radije od mene! Ako li ti kreneæ nalijevo, 9 protiv Kedorlaomera, kralja Elama,
ja øu nadesno; ili, ako ti kreneæ nadesno, Tidala, kralja Gojima, Amrafela, kralja
onda øu ja nalijevo. Æineara, i Arioka, kralja Elasara: çetiri
10 I Lot je podigao svoje oçi i vidio da je kralja protiv pet.
sva ravnica Jordana posve natopljena 10 A Dolina Sidim bila je puna jama sa
(prije nego æto je Gospodin uniætio Sod- paklinom; a kraljevi Sodome i Gomore su
omu i Gomoru) kao vrt Gospodinov, kao bjeœali i neki su pali u njih, a ostali pob-
egipatska zemlja, kako se ide prema jegli u gore.
Zoaru. 11 Onda su oni uzeli sve blago Sodome i
11 Tada je Lot izabrao sebi svu ravnicu Gomore i svu njihovu hranu, i otiæli svo-
Jordana, i otputovao na istok. I tako se jim putom.
oni odijelili jedan od drugoga. 12 Uzeli su i Lota, sina brata Abramova
12 Abram je ostao u zemlji Kanaanaca, a koji je boravio u Sodomi, i njegovo blago,
Lot je œivio u gradovima ravnice i razap- pa otiæli.
injao svoj æator sve do Sodome. 13 Onda je doæao neki bjegunac i javio
13 A ljudi u Sodomi bili su veoma zli i Abramu, Hebrejcu, koji je onda boravio
jako su sagrijeæili protiv Gospodina. kod hrastova Mamre, Amorejac, brat
14 A Gospodin je rekao Abramu, poslije Eækolov i Anerov; ovi su bili u savezu s
kako se Lot odijelio od njega: “Podigni Abramom.
svoje oçi i pogledaj s mjesta gdje stojiæ: 14 A kad je çuo Abram da je njegov brat
prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu; zarobljen, naoruœao je svoje izvjeœbane
15 jer svu zemlju koju vidiæ, dat øu tebi i sluge, tri stotine i osamnaest ljudi
tvojim potomcima zauvijek. roåenih u njegovoj kuøi, i poæao za njima
16 I uçinit øu tvoje potomstvo kao prah u potjeru do Dana.
na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah 15 On je podijelio svoje ljude, udario na
na zemlji, moøi øe onda prebrojiti i tvoje njih sa svojim slugama, tukao ih i tjerao
potomstvo. sve do Hobe, koja je sjeverno od Dam-
17 Ustani i proåi zemlju u duœinu i u æir- aska.
inu, jer øu je dati tebi.” 16 Tako je povratio sve blago, i Lota, svo-
18 I Abram je podigao svoje æatore i jega brata, i njegovo blago, kao i œene i
smjestio se kod Hrastova Mamre koji su ostale ljude.
u Hebronu, i ondje je podigao œrtvenik 17 A kad se vraøao s pobjede nad Kedor-
Gospodinu. laomerom i kraljevima koji su bili s njim
u savezu, izaæao mu u susret kralj Sodo-
Abram i Melkizedek me u Dolinu Æave, (to jest, Dolinu
14 I dogodilo se u vrijeme Amrafela, kra-
lja Æineara, Arioka, kralja Elasara,
Kedorlaomera, kralja Elama i Tidala,
kraljevsku).
18 Tada je Melkizedek, kralj Salema, do-
nio kruh i vino; on je bio sveøenik Boga
kralja Gojima, Sveviænjega.
2 da su se ovi zaratili s Berom, kraljem 19 On ga je blagoslovio i rekao: “Bla-
Sodome, Biræom, kraljem Gomore, sa goslovljen budi Abrame od Boga Svevi-
Æinabom, kraljem Adme, sa Æemeberom, ænjega, Vlasnika neba i zemlje!
kraljem Seboima i s kraljem u Beli, to jest 20 I neka je slavljen Bog Sveviænji, koji je
u Zoaru. predao tvoje neprijatelje u tvoje ruke!” I
3 Svi su se oni skupili u Dolini Sidim, (to on mu je dao desetinu od svega.
jest Slano more). 21 A kralj sodomski rekao je Abramu:
4 Dvanaest godina sluœili su Kedor - “Daj meni samo ljude, a blago zadrœi za
laomeru, ali su u trinaestoj godini pod- sebe!”
igli ustanak. 22 Ali Abram je rekao sodomskom kra-
5 A u çetrnaestoj godini doæao je Kedor- lju, govoreøi: “Diœem svoju ruku Gospo-
laomer i kraljevi koji su bili s njim i na- dinu, Bogu Sveviænjemu, Vlasniku neba
pali su Refaimce u Aætarot Karnaimu, i zemlje i zaklinjem se:
Zuzijce u Hamu, Emijce u ravnici kod 23 da neøu uzeti niæta od konca, do re-
Kirjatajima, mena obuøe, i da neøu uzeti niæta æto je
6 i Horijce na gorama Seira sve do El- tvoje da ne reçeæ: ‘Ja sam obogatio
Parana koji je uz pustinju. Abrama’—
Postanak 10
24 osim onoga æto su pojeli momci i dio frata.
ljudima koji su iæli sa mnom: Aner, Eækol 19 Kenejce, Kenizejce, Kadmonejce;
i Mamre; oni neka uzmu svoj dio!” 20 Hitejce, Perizejce, Refaimce;
21 Amorejce, Kanaance, Girgaæejce i Je-
Obeøanja Boœja Abramu busejce.”
15 Poslije tih dogaåaja doæla je rijeç Go-
spodinova Abramu u jednom viåe- Hagara i Iæmael
nju, govoreøi: “Ne boj se, Abrame, ja sam
tvoj ætit, tvoja nagrada bit øe vrlo velika.”16 A Saraja, œena Abramova, nije mu
raåala djece, a imala je sluækinju
2 Ali je Abram rekao: “Gospodine Boœe, Egipøanku çije je ime bilo Hagara.
æto mi moœeæ dati kad sam bez djece, a 2 Onda je rekla Saraja Abramu: “Gle,
moj je baætinik Eliezer Damaæçanin?” Gospodin mi je uskratio roditi djecu.
3 Abram je rekao: “Eto, nisi mi dao po- Hajde k mojoj sluækinji, pa moœda øu po
tomstva, pa øe onaj roåen u mojoj kuøi njoj dobiti djecu.” Abram je pristao na ri-
biti moj baætinik.” jeç Sarajinu.
4 Ali gle, odmah mu je doæla rijeç Gospo- 3 Onda je Saraja, œena Abramova, uzela
dinova, govoreøi: “Taj neøe biti tvoj Hagaru Egipøanku, svoju sluækinju, i
baætinik, nego onaj koji øe iziøi iz tvojega dala ju Abramu svojem muœu za œenu,
tijela bit øe tvoj baætinik.” poslije deset godina Abramova boravka
5 Tada ga izveo van i rekao mu: “Pogledaj u zemlji Kanaan.
na nebo i prebroji zvijezde, ako ih moœeæ 4 Tako je on uæao k Hagari i ona je za-
prebrojiti!” I onda nastavio: “Toliko øe trudnjela. A kad je opazila da je trudna,
biti tvoje potomstvo.” prezrela je svoju gospodaricu.
6 Abram je povjerovao Gospodinu i on 5 Onda je rekla Saraja Abramu: “Ne-
mu je to uraçunao u pravednost. pravda æto mi se nanosi ti si skrivio. Ja
7 Onda mu je On rekao: “Ja sam Gospo- sam ti dala svoju sluækinju za œenu, a
din koji te izveo iz Ura u Kaldeji da ti ona sad kad je vidjela da je trudna, s
dadem ovu zemlju u posjed.” prezirom gleda na mene. Gospodin neka
8 A on je rekao: “Gospodine Boœe, po sudi izmeåu mene i tebe!”
çemu øu ja znati da øu ju posjedovati?” 6 Abram je rekao Saraji, govoreøi: “Gle,
9 Nato mu je On rekao: “Prinesi mi junicu tvoja je sluækinja u tvojoj ruci; çini s
od tri godine, kozu od tri godine, ovna od njom kako ti je drago!” A kad je Saraja
tri godine, grlicu i mladoga goluba!” poçela s njom strogo postupati, ona je
10 Tada mu je on donio sve te œivotinje, pobjegla od nje.
rasjekao ih na pola i stavio svaku polo- 7 Anåeo Gospodinov naæao ju na izvoru
vicu jednu prema drugoj, ali ptice nije vode u pustinji, pokraj izvora na putu u
rasjekao. Æur.
11 A kad su se ptice grabeœljivice spu- 8 On ju upitao: “Hagaro, sluækinjo Sara-
ætale na komade mesa, Abram ih otje- jina, odakle dolaziæ i kamo ideæ?” A ona je
rivao. odgovorila: “Bjeœim od svoje gospodarice
12 I kad je sunce zalazilo, pao je na Abra- Saraje.”
ma dubok san, i ujedno ga obuzeo strah 9 Nato joj je Anåeo Gospodinov rekao:
i veliki mrak pao na njega. “Vrati se natrag svojoj gospodarici, i pod-
13 Onda je On rekao Abramu: “Za sig- loœi se njezinoj vlasti!”
urno znaj da øe tvoji potomci biti stranci 10 Tada joj je anåeo Gospodinov rekao:
u zemlji koja im ne pripada, i morat øe “Umnoœit øu tvoje potomstvo tako da se
sluœiti drugima, i oni øe ih tlaçiti çetiri od mnoætva neøe moøi prebrojiti.”
stotine godina. 11 I anåeo Gospodinov joj rekao: “Eto,
14 Ali samom narodu kojemu øe sluœiti trudna si sad i rodit øeæ sina, komu øeæ
ja øu suditi, a poslije øe oni iziøi s velikim nadjenuti ime Iæmael, jer je Gospodin
bogatstvom. çuo tvoju muku!
15 A ti øeæ poøi u miru k svojim oçevima i 12 On øe biti çovjek sliçan divljemu ma-
bit øeæ pokopan u sretnoj starosti. garcu: ruka øe se njegova dizati na sva-
16 A u çetvrtom naraætaju oni øe se koga, a svaçija ruka na njega i boravit øe
vratiti ovamo, jer zlodjela Amorejaca joæ u blizini sve svoje braøe.”
nisu potpuna.” 13 Onda je ona nazvala Gospodina koji je
17 I dogodilo se, kad je sunce zaælo i nas- bio s njom govorio: “Ti si Bog Svevidljiv”,
tao mrak, gle, pojavila se zadimljena œer- jer je rekla—“Jesam li zaista vidjela ono-
avica i goruøa zublja proæli su izmeåu ga koji mene vidi i ostala œiva?”
onih œrtvenih komada! 14 Stoga se onaj studenac nazvao Beer-
18 Istoga dana napravio je Gospodin za- Lahai-Roi – Studenac Svevidljivoga,
vjet s Abramom, govoreøi: “Tvojem po- ondje je izmeåu Kadeæa i Bereda.
tomstvu dajem ovu zemlju, od rijeke 15 Hagara je rodila Abramu sina, a
Egipta sve do Velike rijeke, rijeke Eu- Abram je nadjenuo sinu, koga mu ga je
11 Postanak
rodila Hagara, ime Iæmael. roditi dijete? Zar øe Sara koja ima deve-
16 Abramu je bilo osamdeset i æest godi- deset godina roditi dijete?”
na kad je Hagara rodila Abramu Iæmaela. 18 I rekao je Abraham Bogu: “Oh, da bi
samo Iæmael œivio pred tobom!”
Abram dobiva ime Abraham. Obeøanje Izaka 19 Tada je Bog rekao: “Ne, tvoja œena
17 Kad je Abramu bilo devedeset i de- Sara øe ti roditi sina i ti øeæ mu nadjenuti
vet godina, pojavio se Gospodin ime Izak! S njim øu utvrditi vjeçni zavjet i
Abramu i rekao: “Ja sam Bog Svemoøni, s njegovim potomcima poslije njega.
hodaj preda mnom i budi neporoçan! 20 A i za Iæmaela usliæao sam te: eto, bla-
2 I napravit øu moj zavjet izmeåu mene i goslivljam ga, i uçinit øu ga plodnim i
tebe i prekomjerno øu te umnoœiti.” prekomjerno øu ga umnoœiti. Dvanaest
3 Onda je Abram pao niçice na svoje lice i glavara iziøi øe od njega i uçinit øu ga ve-
Bog je govorio s njim rekavæi: likim narodom.
4 “Evo, ja sklapam moj zavjet s tobom, i ti 21 A utvrdit øu svoj zavjet s Izakom koga
øeæ postati otac mnogim narodima. øe ti roditi Sara iduøe godine u ovo doba.”
5 Zato od sada tvoje ime neøe viæe biti 22 Kad zavræio s njim svoj govor, Bog se
Abram, veø øe ti ime biti Abraham, jer te podigao od Abrahama.
postavljam ocem mnogim narodima. 23 Nato je Abraham uzeo Iæmaela, svoje-
6 uçinit øu te prekomjerno plodnim; i ga sina, i sve koji su se rodili u njegovoj
naçinit øu od tebe narode, i kraljevi øe kuøi, i sve koje god je kupio za novac,
iziøi od tebe. svako muæko u kuøi Abrahamovoj, i ob-
7 Ja øu utvrditi moj zavjet izmeåu mene i rezao joæ isti dan meso njihove prednje
tebe i tvojega potomstva poslije tebe kroz koœice, kako mu je Bog rekao.
sve njihove naraætaje za vjeçni zavjet, i 24 Abrahamu je bilo devedeset i devet
bit øu Bog tebi i tvojim potomcima poslije godina kad je bio obrezan na mesu svoje
tebe. prednje koœice.
8 I tebi i tvojem potomstvu poslije tebe, 25 A Iæmaelu, njegovom sinu, bilo je tri-
dat øu zemlju, u kojoj sad boraviæ kao naest godina kad je bio obrezan na mesu
doæljak, svu zemlju Kanaan u vjeçni pos- svoje prednje koœice.
jed; a ja øu biti njihov Bog.” 26 U jedan isti dan bili su obrezani Abra-
9 I rekao je Bog dalje Abrahamu: “A ti drœi ham i njegov sin Iæmael.
moj zavjet, ti i tvoje potomstvo poslije 27 I svi muæki njegove kuøe, roåeni u
tebe kroz sve njihove naraætaje! kuøi ili za novac kupljeni od doæljaka,
10 A ovo je moj zavjet æto øeæ ga drœati, iz- bili su s njim obrezani.
meåu mene i tebe i tvojega potomstva
poslije tebe: svako muæko meåu vama Abraham zagovara Sodomu i Gomoru
neka bude obrezano.
11 A bit øete obrezani na mesu svoje 18 Onda se Gospodin pojavio Abraha-
mu kod hrastova Mamre dok je za
prednje koœice, i to neka bude znak za- dnevne œege sjedio na ulazu u æator.
vjeta izmeåu mene i vas! 2 Kad je on podigao svoje oçi i pogledao
12 Svako muæko dijete meåu vama kad oko sebe, i gle, tri çovjeka stajali su pred
mu bude osam dana neka bude obre- njim. Kad ih je opazio, potrçao im od
zano, kroz sve vaæe naraætaje; onaj koji je ulaza u æator u susret i poklonio se sve
roåen u tvojoj kuøi ili kupljen za novac do zemlje,
od koga god stranaca, koji nije tvoj poto- 3 i rekao: “Moj Gospodine, ako imam mi-
mak. lost u tvojim oçima, nemoj mimoiøi svo-
13 Mora biti obrezan svaki onaj koji je jega slugu!
roåen u tvojoj kuøi i onaj koji je kupljen 4 Dajte, molim, da vam se donese malo
za tvoj novac. Tako øe moj zavjet, utisnut vode da si operete noge, i odmorite se
u vaæe meso, biti vjeçni zavjet. pod stablom!
14 A neobrezan muæki, koji nije obrezan 5 A ja øu vam iznijeti neæto kruha, da se
na mesu svoje prednje koœice, neka se okrijepite, pa onda moœete poøi dalje.
iskorijeni iz svojega naroda; on je Zato ste i proæli pokraj svojega sluge.” I
prekræio moj zavjet.” oni su rekli: “uçini kako si rekao!”
15 Joæ je rekao Bog Abrahamu: “Saraju, 6 Nato je Abraham otrçao Sari u æator i
svoju œenu, ne zovi viæe Saraja, nego rekao: “Uzmi brzo tri mjerice bijeloga
neka joj bude ime Sara! braæna, zamijesi i ispeci pogaçe!”
16 Ja øu ju blagosloviti i dat øu ti od nje 7 Onda je Abraham otrçao govedima,
sina; onda øu ju blagosloviti, i ona øe biti uzeo mlado debelo tele, i dao ga momku
majka narodima i kraljevi narodima da ga brœe-bolje pripravi.
poteøi øe od nje.” 8 Nato je uzeo masla, mlijeka i tele koje je
17 Onda je Abraham pao niçice na svoje dao pripraviti i postavio to pred njih; a
lice i nasmijao se, jer je pomislio u sebi: sam je stajao pred njima pod stablom
“Zar øe se çovjeku od stotinu godina dok su oni jeli.
Postanak 12
9 Onda su ga upitali: “Gdje je Sara, tvoja spodinom svojim, premda sam samo
œena?” A on je rekao: “Ovdje u æatoru.” prah i pepeo.
10 On je rekao: “Vratit øu se k tebi kad 28 Moœda ih ima pedeset pravednih
isteçe vrijeme trudnoøe, onda øe tvoja manje pet. Hoøeæ li zbog ovih pet uniætiti
œena Sara imati sina.” A Sara je pris- cijeli grad?” On je rekao: “Neøu ga uni-
luækivala na ulazu u æator æto je bio iza ætiti, ako ondje naåem çetrdeset i pet.”
njega. 29 Onda mu je joæ rekao, govoreøi: “Ako
11 A Abraham i Sara bili su ostarjeli, od- bi se ondje naælo samo çetrdeset.” On je
makli u godinama; a Sara je veø proæla rekao: “Neøu to uçiniti zbog tih çetrde-
vrijeme raåanja djece. set.”
12 Stoga se Sara sama u sebi nasmijala, 30 On je rekao: “Neka se Gospodine ne
misleøi: “Sad kad sam stara pa da pomi- ljuti ako joæ progovorim. Ako bi se ondje
æljam na uœivanje; a i moj gospodar je naælo samo trideset.” On je rekao: “Neøu
star.” to uçiniti ako ih ondje naåem samo
13 A Gospodin je rekao Abrahamu: “Æto trideset.”
se smije Sara misleøi: ‘Zar øu zbilja joæ 31 Tada je on rekao: “Ja sam se veø usu-
roditi, kad sam ostarjela?’ dio govoriti Gospodinu. Ako bi ih se
14 Je li Gospodinu iæta nemoguøe? Do ondje moœda naælo samo dvadeset.” On
godine u ovo doba opet øu doøi k tebi, i je rekao: “Neøu ga uniætiti i zbog tih dva-
onda øe Sara imati sina.” deset.”
15 A Sara je zatajila, govoreøi: “Nisam se 32 I on je rekao: “Ah, ne ljuti se Gospodi-
smijala.” Jer se bojala. A on je rekao: “Ne, ne, ako samo joæ jednom progovorim.
ali se jesi smijala.” Ako bi ih se ondje naælo samo deset.” On
16 Tada su ljudi ustali i krenuli prema je rekao: “Neøu ga uniætiti i zbog tih de-
Sodomi, a Abraham je poæao s njima da set.”
ih isprati. 33 Tako je Gospodin otiæao svojim pu-
17 A Gospodin je rekao: “Zar da skrivam tom çim je zavræio razgovor s Abraha-
od Abrahama æto øu uçiniti? mom, a Abraham se vratio u svoje
18 Abraham øe ipak postati narod velik i mjesto.
moøan, i u njemu øe biti svi narodi na
zemlji blagoslovljeni. Uniætenje Sodome i izbavljanje Lota
19 Dat øu mu to do znanja, da bi on zapo-
vjedio svojoj djeci i svojem buduøem
domaøinstvu da se drœe puta Gospodi-
19 Nato ona dva anåela su stigla uve-
çer u Sodomu dok je Lot sjedio na
vratima Sodome. Çim ih je Lot opazio,
nova radeøi po pravednosti i pravici, da ustao je pred njima i poklonio se licem
bi Gospodin izvræio na Abrahamu æto mu sve do zemlje.
je obeøao.” 2 On je rekao: “Molim vas, gospodo, svra-
20 I Gospodin je rekao: “Poæto je tuœba na tite se u kuøu svojega sluge da prenoøite
Sodomu i Gomoru velika i njihov grijeh i operete svoje noge; onda sutra rano
veoma teœak. moœete nastaviti svoj put.” A oni su rekli:
21 Ja øu siøi i vidjeti jesu li uistinu çinili “Ne, mi øemo prenoøiti vani na trgu.”
prema tuœbi æto je doprla do mene, ako 3 Ali ih je on uporno navraøao, pa se oni
ne znat øu.” svratili k njemu i uæli u njegovu kuøu.
22 Tada su ljudi krenuli odande prema On ih je ugostio i dao ispeøi beskvasnih
Sodomi, a Abraham je joæ ostao pred Go- pogaça, i oni su jeli.
spodinom. 4 Ali prije nego su otiæli leøi, opkolili su
23 I Abraham je pristupio bliœe i rekao: kuøu ljudi grada Sodome, mlado i staro,
“Zar øeæ i pravednoga pogubiti s bezboœ- sav narod do posljednjega çovjeka.
nim? 5 Oni su pozvali Lota i rekli mu: “Gdje su
24 Moœda ima pedeset pravednih u ljudi koji su veçeras doæli k tebi? Izvedi
gradu. Hoøeæ li uniætiti mjesto radije nam ih da ih tjelesno upoznamo!”
nego ga poætedjeti zbog pedeset praved- 6 Nato je Lot izaæao k njima van pred
nih koji su u njemu? vrata, a vrata je zatvorio za sobom,
25 Daleko neka je to od tebe da takvo æto 7 pa rekao: “Molim vas, moja braøo, ne
uçiniæ i da zajedno s bezboœnim usmrtiæ çinite takva zla!
i pravednoga, i da bude pravedniku kao i 8 Evo, imam dvije køeri koje nisu spo-
bezboœniku. Daleko neka je to od tebe! znale muœa: njih øu vam izvesti, pa çinite
Neøe li Sudac cijeloga svijeta suditi po s njima æto vam je drago, samo ne dirajte
pravdi?” u ove ljude, jer su uæli pod sjenu mojega
26 A Gospodin je rekao: “Ako naåem u krova!”
Sodomi pedeset pravednih u gradu, 9 A oni rekli: “Odstupi odatle!” i joæ: “Ovaj
poætedjet øu cijelo mjesto zbog njih.” je doæao ovamo kao doæljak i sad se pravi
27 Onda mu rekao Abraham, govoreøi: sudac. Sad øemo uçiniti tebi joæ gore
“Ja sam se, eto, veø usudio govoriti s Go- nego njima!” I navalili su silom na çovje-
13 Postanak
ka, na Lota, i primicali se sve bliœe da raz- 28 Onda je pogledao dolje prema Sodomi
biju vrata. i Gomori i prema cijeloj pokrajini one
10 Ali ona su dva çovjeka pruœili svoje ravnice, i vidio kako se dim dizao od zem-
ruke i uvukli Lota k sebi u kuøu i zatvo- lje kao dim iz peøi.
rili vrata. 29 I dogodilo se, kad je Bog uniætio gra-
11 A ljude pred kuønim vratima, malo i dove u ravnici, da se Bog spomenuo Ab-
veliko, udarili su sljepoøom tako da su rahama i izveo je Lota van iz sredine
se uzalud muçili da bi naæli vrata. propasti, kad je uniætavao gradove u ko-
12 Onda su ljudi rekli Lotu: “Ako imaæ jima je Lot boravio.
ovdje joæ koga svojega, zeta, svoje sinove 30 Onda je otiæao Lot od Zoara dalje gore
i køeri, ili koga joæ drugoga u gradu, iz- i smjestio se sa svojim køerima u gori, jer
vedi ih iz ovoga mjesta! se bojao ostati u Zoaru. I prebivao je u
13 Jer mi øemo uniætiti ovo mjesto; jer se jednoj æpilji s obje svoje køeri.
teæka tuœba digla protiv njih pred Gospo- 31 Onda je rekla prvoroåena mlaåoj:
dinom, i Gospodin nas je poslao da ih “Naæ je otac star, a nema çovjeka na ze-
uniætimo.” mlji koji bi uæao k nama kako je to obiçaj
14 Tako je Lot iziæao van i porazgovorio po svemu svijetu.
se sa svojim zetovima, koji su se bili oœe- 32 Hajdemo dati svojem ocu vina neka
nili njegovim køerima, i rekao: “Ustajte, i pije, pa øemo s njime leøi, tako øemo s
izaåite iz ovoga mjesta, jer øe Gospodin ocem saçuvati potomstvo.”
uniætiti ovaj grad!” Ali su njegovi zetovi 33 Tako su onu noø opile svojega oca vi-
mislili da on prebija æalu. nom. I prvoroåena je otiæla i legla uz svo-
15 Kad je osvanula zora, anåeli su poœu- jega oca, a on nije opazio ni kad je ona
rivali Lota, govoreøi: “Ustani, uzmi svoju legla ni kad je ustala.
œenu i svoje dvije køeri koje su joæ kod 34 I dogodilo se sutradan da je rekla pr-
kuøe, da i ti ne pogineæ kaznom grada!” voroåena mlaåoj: “Eto, leœala sam noøas
16 Kad je on joæ uvijek oklijevao, uzeli su uz svojega oca. Dajmo mu piti vina i ovu
ga ljudi za ruku, njegovu œenu i obje nje- noø, pa onda idi ti unutra i lezi uz njega,
gove køeri—po smilovanju Gospodino- tako øemo s ocem saçuvati potomstvo!”
vu—i izveli ih izvan grada. 35 Onda su i tu noø dale svojem ocu vina
17 I dogodilo se kad su ih izveli van jedan i opile ga. I mlaåa je ustala, otiæla i legla
mu rekao: “Bjeœi, da si spasiæ œivot! Ne uz njega, a on nije opazio ni kad je ona
ogledaj se natrag i ne zaustavljaj se legla ni kad je ustala.
nigdje u toj ravnici; bjeœi u goru da i ti ne 36 Tako su obje Lotove køeri zatrudnjele
pogineæ!” od svojega oca.
18 Onda im Lot rekao: “Nemoj tako, Gos- 37 Prvoroåena je rodila sina i nadjenula
podine! mu ime Moab; on je praotac danaænjih
19 Evo sada, ako je tvoj sluga naæao mi- Moabaca.
lost u tvojim oçima, a veliko si mi milosr- 38 A mlaåa, ona je isto rodila sina i nad-
åe veø iskazao spasivæi mi œivot; ali ja ne jenula mu ime Ben-Ami; on je praotac
smijem bjeœati u goru da me nesreøa ne danaænjih Amonaca.
snaåe i ne poginem.
20 Eno, ondje je grad dosta blizu da u Abraham i Abimelek
njega pobjegnem, a malen je. Daj da
onamo bjeœim, nije li malen? pa da os-
tanem na œivotu,”
20 Abraham je krenuo odande na jug
i boravio je izmeåu Kadeæa i Æura,
a zadrœao se u Gerari kao prolaznik.
21 On mu rekao: “Evo, neka ti bude, i u 2 Onda je Abraham rekao za Saru, svoju
tom øu ti udovoljiti, da neøu razoriti grad œenu: “Sestra mi je.” I poslao ondje Abi-
o kojem govoriæ. melek, gerarski kralj, i dao je dovesti
22 Bjeœi brœe i skloni se ondje, jer ne Saru.
mogu niæta çiniti dok ne stigneæ onamo!” 3 Ali Je Bog doæao Abimeleku po noøi u
Stoga je tomu gradu ime Zoar. snu i rekao mu: “Eto, umrijet øeæ zbog
23 Sunce je upravo izlazilo na zemlju œene koju si dao dovesti k sebi, jer ona je
kad je Lot ulazio u Zoar. udata œena!”
24 Onda je Gospodin pustio na Sodomu i 4 Ali Abimelek joj se joæ nije pribliœio, pa
Gomoru kiæu sumpora i ognja, od Gos- je odgovorio: “Gospodine, hoøeæ li i pra-
podina s nebesa. vednika pogubiti?
25 Tako je uniætio one gradove, svu 5 Nije li mi on sam rekao: ‘Sestra mi je’; a
ravnicu sve œitelje tih gradova i sve æto je i ona je rekla: ‘Brat mi je’. U neduœnosti
raslo na poljima. svojega srca i çistim rukama uçinio sam
26 Ali se njegova œena iza njega obazrela, tako.”
i ona je postala stup soli. 6 Onda mu je u snu rekao Bog: “Da, znam
27 Abraham je otiæao rano ujutro na da si uçinio u neduœnosti svojega srca.
mjesto gdje je stajao pred Gospodinom. Ja sam te sam zadrœao da protiv mene ne
Postanak 14
sagrijeæiæ, i zato nisam dopustio da ju 7 Joæ je rekla: “Tko bi bio ikad rekao
dotakneæ. Abrahamu, da øe Sara joæ dojiti djecu?
7 A sada vrati çovjeku njegovu œenu, jer Pa ipak ja sam mu rodila sina u njegovoj
je on prorok i zagovarat øe te da ostaneæ starosti.”
na œivotu. A ne vratiæ li je, onda znaj da 8 Tako je djeçak rastao i bio odbijen od
øeæ umrijeti, ti i svi tvoji!” prsiju. Abraham je na taj dan, kad je bio
8 Rano ujutro sazvao je Abimelek sve Izak odbijen od prsiju, priredio veliku
svoje sluge i rekao im sve æto se dogodilo, gozbu.
a ljudi se vrlo prestraæili. 9 A Sara je vidjela kako se sin Egipøanke
9 Abimelek je dozvao Abrahama i rekao Hagare, koga je bila rodila Abrahamu,
mu: “Æto si nam uçinio? Æto li sam ti podsmijeva.
skrivio da si navukao na mene i na moje 10 Stoga je rekla Abrahamu: “Otjeraj tu
kraljevstvo toliku krivnju? Uçinio si mi sluækinju i sina njezina, jer sin te sluæki-
æto se nipoæto nije smjelo dogoditi.” nje ne smije biti baætinik s mojim sinom,
10 I Abimelek je rekao Abrahamu: “Æto si Izakom.”
namjeravao kad si tako radio?” 11 A to je Abrahamu bilo vrlo neugodno
11 Abraham mu odgovorio: “Mislio sam zbog njegova sina.
da, ako u ovomu mjestu ne vlada strah 12 Onda je rekao Bog Abrahamu: “Neka
Boœji, onda øe me pogubiti zbog moje ti ne bude œao djeçaka i tvoje sluækinje.
œene. Posluæaj Saru u svemu æto øe ti reøi, jer
12 A ona mi je zaista sestra, køi mojega øe se po Izaku zvati tvoje potomstvo.
oca, samo nije køi moje majke; tako mi je 13 Ali øu i sina sluækinje uçiniti naro-
postala œena. dom, jer je tvoj potomak.”
13 I dogodilo se, kad je Bog uçinio da 14 Tako je Abraham ustao rano ujutro,
odem od doma mojega oca, rekao sam uzeo kruha i mjeæinu vode i dao je to
joj: ‘Ovu øeæ mi dobrotu iskazati: u sva- Hagari stavivæi joj na ramena, i djeçaka
kom mjestu kamo doåemo kaœi o meni joj je dao i otpustio ju. Tada je ona otiæla
da sam ti brat.’ ” i lutala je po pustinji Beer-Æebe.
14 Onda je Abimelek uzeo ovaca i go- 15 A kad se voda u mjeæini potroæila,
veda, sluga i sluækinja, te ih darovao stavila je djeçaka pod jedan grm.
Abrahamu i vratio mu Saru, njegovu 16 Onda je otiæla dalje i sjela nasuprot
œenu. njemu koliko moœe lßk dobaciti; rekla je
15 Abimelek je rekao : “Evo, moja ti je ze- u sebi: “Ne mogu gledati kako umire di-
mlja otvorena, ostani gdje ti se sviåa!” jete.” Tako je sjedila po strani i poçela
16 Onda je rekao Sari: “Evo, dajem tvo- glasno plakati.
jem bratu tisuøu srebrnjaka, neka to 17 A Bog je çuo glas djeçakov. Tada je
bude za tebe odæteta u oçima svih koji su anåeo Boœji viknuo Hagari s neba i
s tobom.” Tako je ona bila opravdana rekao: “Æto ti je, Hagaro? Ne boj se, jer
17 Nato se Abraham pomolio Bogu, i Bog Bog je çuo glas djeçaka tu gdje leœi.
je ozdravio Abimeleka, njegovu œenu i 18 Digni se, podigni djeçaka i drœi ga svo-
njegove sluækinje, tako da su opet mogle jom rukom, jer ja øu ga uçiniti velikim
raåati. narodom.”
18 Jer je Gospodin zbog Sare, œene Abra- 19 Bog je otvorio njezine oçi, te je opazila
hamove, bio zatvorio svaku utrobu u studenac. Ona je otiæla ondje, napunila
domu Abimelekovu. mjeæinu vodom i dala djeçaku piti.
20 I Bog je bio s djeçakom; on je odrastao
Roåenje Izakovo i smjestio se u pustinji i postao vjeæt stri-
21 Gospodin je pohodio Saru kako je
bio obeøao, i Gospodin je uçinio
Sari kako je bio rekao.
jelac.
21 A prebivao je u Pustinji Paran, a nje-
gova majka dobavila mu œenu iz egipat-
2 Sara je zatrudnjela i rodila Abrahamu ske zemlje.
sina u njegovoj starosti, u odreåeno vri- 22 I dogodilo se u ono vrijeme, Abimelek
jeme o kojem mu je Bog govorio. i Fikol, zapovjednik njegove vojske,
3 A Abraham je nadjenuo ime Izak svo- rekao je Abrahamu, govoreøi: “Bog je s
jem novoroåenom sinu koga mu je rodila tobom u svemu æto poduzimaæ.
Sara. 23 Stoga zakuni mi se ovdje Bogom da
4 Abraham je obrezao svojega sina Izaka neøeæ nikada nevjerno raditi ni protiv
kad mu je bilo osam dana, kako mu je mene ni protiv svega mojega potomstva!
Bog zapovjedio. Kako sam ja tebi iskazivao dobrotu, tako
5 Abrahamu je bilo stotinu godina kad ti iskazuj i meni i zemlji u kojoj sad bo-
mu se rodio sin Izak. raviæ kao doæljak!”
6 A Sara je rekla: “Dao mi je Bog da se 24 Abraham je rekao: “Ja øu se zakleti.”
smijem tako da svi koji çuju o tomu, smi- 25 Onda je Abraham prekorio Abimeleka
jat øe se.” zbog studenca koji su sluge Abimeleko-
15 Postanak
ve bile na silu posvojile. Bog govorio, Abraham je ondje podigao
26 Abimelek je rekao: “Ne znam tko je to œrtvenik, naslagao drva na njega, svezao
uçinio, a ti mi o tomu nisi niæta javio niti svojega sina Izaka i stavio ga na œrtvenik,
sam do danas æto o tomu çuo.” gore na drva.
27 Nato je Abraham uzeo ovaca i goveda i 10 I Abraham je pruœio svoju ruku i prih-
dao ih Abimeleku, pa su njih dvoje zak- vatio noœ da zakolje svojega sina.
ljuçili savez meåu sobom. 11 Ali ga je zovnuo anåeo Gospodinov s
28 A Abraham je odvojio od stada napose neba: “Abrahame, Abrahame” On je
sedmero janjadi. odgovorio: “Evo me!”
29 Onda je Abimelek upitao Abrahama: 12 On je rekao: “Ne stavljaj ruku na dje-
“Æto znaçi ovih sedmero janjadi koje si çaka i ne uçini mu niæta, jer sad znam da
same stavio na stranu?” se Boga bojiæ i da mi nisi uskratio svoje-
30 On je odgovorio: “Ovo sedmero janjadi ga jedinog sina.”
uzet øeæ iz moje ruke, da mi to bude za 13 Onda je Abraham podigao svoje oçi,
svjedoçanstvo da sam ja iskopao ovaj pogledao i vidio iza sebe ovna koji se bio
studenac.” svojim rogovima zapleo u trnje. Abra-
31 Zato se ono mjesto nazvalo Beer - ham je otiæao ondje, doveo ovna i prineo
Æeba, jer su se ondje meåu sobom zak- ga mjesto svojega sina za œrtvu palje-
leli. nicu.
32 Tako su oni zakljuçili savez u Beer- 14 Abraham je nazvao to mjesto “Jahve-
Æebi. Nato su se Abimelek i zapovjednik Jire” (æto znaçi, Gospodin øe pribaviti)
njegove vojske Fikol, vratili natrag u tako da se sve do danas govori: “Na brdu
zemlju Filistejaca. Gospodina bit øe pribavljeno.”
33 Onda je Abraham zasadio stablo 15 Onda je anåeo Gospodinov pozvao
tamarisk u Beer-Æebi i prizvao ondje Ime Abrahama po drugi put s neba,
Gospodina, Boga Vjeçnoga. 16 i rekao: “Zaklinjem se sobom, govori
34 Abraham je proboravio joæ dugo vre- Gospodin, zato æto si to çinio i nisi mi
mena u zemlji Filistejaca. uskratio svojega jedinog sina,
17 blagoslovom øu te blagosloviti, i
Kuænja Abrahamova mnoœenjem øu umnoœiti tvoje potom-
22 I dogodilo se nakon toga, da je Bog
stavio Abrahama na kuænju i re-
kao mu: “Abrahame!” On je odgovorio:
stvo kao zvijezde na nebu i kao pijesak
na obali morskoj; i tvoji potomci øe osva-
jati vrata svojih neprijatelja.
“Evo me!” 18 U tvojim potomcima bit øe blagoslov-
2 I On je rekao: “Uzmi Izaka svojega sina, ljeni svi narodi na zemlji, jer si posluæao
svojega jedinca, koga ljubiæ, pa idi u moj glas.”
pokrajinu Moriju i ondje ga prinesi kao 19 Onda se Abraham vratio svojim slu-
œrtvu paljenicu na jednom od brda koje gama, i oni se digli i otiæli zajedno u Beer-
øu ti pokazati.” Æebu; Abraham je boravio u Beer-Æebi.
3 Tako Abraham rano ujutro osamario 20 I dogodilo se poslije tih dogaåaja da
svojega magarca, poveo sobom dvojicu su javili Abrahamu, govoreøi: “Gle i Milka
svojih sluga i svojega sina Izaka; naci- je rodila djecu tvojem bratu Nahoru:
jepao je drva za œrtvu paljenicu, dignuo 21 Huza, njegova prvoroåenca, i njegova
se i krenuo prema mjestu o kojem mu je brata Buza, Kemuela, oca Aramova,
Bog govorio. 22 Keseda, Haza, Pildaæa, Jidlafa i Betu-
4 Onda treøi dan podigao je Abraham ela.”
svoje oçi i opazio mjesto u daljini. 23 A Betuelu se rodila Rebeka. Njih je
5 Abraham je rekao svojim slugama: osam rodila Milka Nahoru, bratu Abra-
“Ostanite ovdje s magarcem, a ja i djeçak hamovu.
idemo gore da se poklonimo, pa øemo se 24 Njegova suloœnica, kojoj je bilo ime
vratiti k vama.” Reuma, isto mu je rodila sinove: Tebaha,
6 Nato je Abraham uzeo drva za œrtvu pa- Gahama, Tahaæa i Maaku.
ljenicu i stavio ih na Izaka, svojega sina,
a sam je uzeo u svoju ruku kremen i noœ, San, smrt i pokop
i tako su obojica poæli zajedno.
7 A Izak je progovorio Abrahamu, svojem
ocu, govoreøi: “Oçe!” On je odgovorio:
23 Sara je u svemu œivjela stotinu dva-
deset i sedam godina; to su bile go-
dine Sarina œivota.
”Evo me, sine!” I upitao: “Evo je kremen i 2 I Sara je umrla u Kirjat-Arbi, to jest u
drva za oganj, ali gdje je janje za œrtvu pa- Hebronu, u zemlji Kanaanaca. I poçeo je
ljenicu?” Abraham drœati œalost za Sarom i oplaki-
8 Abraham je rekao: “Sine moj, Bog øe veø vati ju.
sebi pribaviti janje za œrtvu paljenicu.” 3 Nato se dignuo Abraham ispred svoje
Tako su obojica iæla zajedno dalje. pokojnice i progovorio Hetovim sinovi-
9 Kad su doæli na mjesto o kojem mu je ma, govoreøi:
Postanak 16
4 “Ja sam samo stranac i doæljak meåu Izak i Rebeka
vama. Dajte mi polje za grob meåu vama,
da mogu iznijeti svoju pokojnicu i poko-
pati ju.”
24 A Abraham je bio star i zaæao u go-
dine; a Gospodin je blagoslovio Ab-
rahama u svemu.
5 Hetovi sinovi su odgovorili Abrahamu, 2 I Abraham je rekao svojem najstarijem
govoreøi mu: sluzi u svojoj kuøi, koji je upravljao svim
6 “Çuj nas, gospodaru! Ti œiviæ ovdje njegovim imanjem: “Stavi svoju ruku
meåu nama kao vladar Boœji. U naæoj na- pod moje stegno,
jboljoj grobnici pokopaj svoju pokojni- 3 da te zakunem Gospodinom, Bogom
cu. Nitko od nas neøe ti uskratiti da neba i Bogom zemlje, da neøeæ uzeti mo-
pokopaæ svoju pokojnicu.” jem sinu œenu izmeåu køeri Kanaanaca
7 Onda se dignuo Abraham, duboko se meåu kojima boravim,
poklonio narodu zemlje, Hetovim si- 4 nego øeæ otiøi u moj rodni kraj k mojoj
novima. rodbini i ondje øeæ uzeti œenu za mojega
8 I rekao im, govoreøi: “Ako œelite da iz- sina Izaka.”
nesem svoju pokojnicu i da ju pokopam, 5 A sluga mu rekao: “A ako œena neøe
sasluæajte me i govorite za mene Efronu, poøi za mnom u ovu zemlju. Moram li ja
sinu Soharovu, onda povesti tvojega sina natrag u zem-
9 da bi mi ustupio æpilju Makpelu, koja je lju iz koje si doæao?”
njegova, a leœi na kraju njegova polja. 6 Abraham mu rekao: “Pazi da onamo ne
Neka mi ju proda za punu cijenu, kao povedeæ mojega sina!
mjesto za sahranjivanje meåu vama.” 7 Gospodin, Bog neba, koji me je odveo iz
10 A Efron je sjedio meåu Hetovim si- kuøe mojega oca i iz mojega rodnog
novima; i Hitejac Efron je rekao Abra- kraja, i koji mi je rekao i zakletvom obe-
hamu pred svima koji su bili doæli na øao, govoreøi: ‘Tvojem øu potomstvu dati
gradska vrata, govoreøi: ovu zemlju,’ on øe poslati anåela svojega
11 “Ne, gospodaru, posluæaj me! Poklan- pred tobom i ti øeæ odande dovesti œenu
jam ti polje i æpilju koja je na njemu; da- mojem sinu.
jem ti ju pred svojom braøom. Pokopaj 8 Ako li œena neøe poøi s tobom, onda
svoju pokojnicu!” tebe ne veœe ova zakletva; ali nipoæto ne
12 Onda se Abraham poklonio pred lju- smijeæ ondje natrag odvesti mojega
dima zemlje, sina.”
13 i rekao Efronu u nazoçnosti naroda 9 Tada je sluga stavio svoju ruku pod
zemlje, govoreøi: “Ako mi je dajeæ, pos- stegno Abrahamu, svojem gospodaru, i
luæaj me ipak! Plaøam cijenu za polje, zakleo mu se.
uzmi je od mene, da mogu ondje poko- 10 Potom je sluga uzeo deset deva svoje-
pati svoju pokojnicu!” ga gospodara i svakovrsne dragocjeno-
14 Efron je rekao Abrahamu, govoreøi: sti svojega gospodara sobom na put,
15 “Moj gospodaru, posluæaj me; zemlja podigao se i krenuo u Mezopotamiju, u
vrijedi çetiri stotine æekela srebra. Æto je grad Nahorov.
to meåu nama? Pa pokopaj svoju poko- 11 Izvan grada kod jednog studenca
jnicu!” pustio je svoje deve da polijeœu. Bilo je
16 I Abraham je posluæao Efrona; i iz- uveçer, vrijeme kad izlaze œene zahvatati
mjerio je Abraham Efronu srebro koje je vodu.
taj zatraœio u nazoçnosti Hetovih sinova, 12 Onda je on rekao: “Gospodine, Boœe
naime, çetiri stotine æekela srebra trgov- Abrahama, mojega gospodara, daj mi
açke vrijednosti. uspjeha danas i iskaœi milost Abraha-
17 Tako je polje Efronovo koje je u Mak- mu, mojem gospodaru!
peli ispred Mamre, polje zajedno sa æpil- 13 Evo, ja stojim ovdje pokraj studenca i
jom koja je bila na njemu i sa svim køeri œitelja ovoga grada izlaze zahvatati
drveøem koje je bilo na polju i po vodu.
njegovoj okolonoj meåi, preælo pravno, 14 Neka bude da djevojka kojoj reknem:
18 u posjed Abrahamov pred svim Het- ‘Molim te, spusti svoj vrç da se napijem,’
ovim sinovima koji su bili doæli na grad- a ona je odgovori: ‘Napij se, pa i deve øu ti
ska vrata. napojiti,’ onda je to ona koju si odredio
19 Poslije toga Abraham je pokopao za Izaka, svojega slugu, i po tomu øu spo-
Saru, svoju œenu, u æpilji na polju Mak- znati da si iskazao milost mojem gospo-
peli, ispred Mamre, to jest Hebrona, u daru.”
zemlji Kanaan. 15 I dogodilo se da joæ on nije bio svræio
20 Tako je preælo, polje i æpilja koja je na svoje molitve, i gle, doæla je Rebeka køi
njemu, od Hetovih sinova pravno na Betuelova, sina Milke, œene Abrahamova
Abrahama kao mjesto za sahran- brata Nahora, s vrçem svojim na rame-
jivanje. nu.
16 A djevojka je bila veoma lijepa,
17 Postanak
djevica, koju joæ muækarac nije spoznao. bogat. Dao mu je ovaca i goveda, srebra i
Ona je siæla k studencu, napunila svoj zlata, sluga i sluækinja, magaraca i deva.
vrç i doæla opet gore. 36 Sara, œena mojega gospodara, rodila
17 Sluga je pritrçao k njoj u susret i je u svojoj starosti mojem gospodaru
rekao: “Daj mi malo vode da se napijem iz sina; i njemu je predao sve svoje imanje.
tvojega vrça.” 37 A mene je zakleo moj gospodar, govo-
18 A ona je odgovorila: “Napij se, gospo- reøi: ‘Ne smijeæ uzeti mojem sinu œene od
daru!” Tada je brœe spustila svoj vrç na køeri Kanaanaca, u çijoj zemlji boravim;
ruku i dala mu piti. 38 nego øeæ otiøi u kuøu mojega oca i k
19 Kad ga je napojila, rekla je: “I devama mojoj rodbini i ondje uzeti œenu za mo-
øu tvojim naliti dok se ne napiju.” jega sina!’
20 I brœe je izlila svoj vrç u korito, otrçala 39 Ja sam rekao svojem gospodaru: ‘A
opet studencu da zahvati vode i nalije æto ako œena neøe poøi sa mnom?’
svim njegovim devama. 40 Ali mi je on rekao: ‘Gospodin, pred
21 A çovjek ju samo promatrao, a ostao kime hodam, poslat øe s tobom svojega
æuteøi da vidi je li Gospodin dao uspjeha anåela i dat øe uspjeha tvojem putu, i
njegovu putu ili ne. dovest øeæ œenu mojem sinu iz moje rod-
22 Kad su se deve napile, çovjek je uzeo bine i iz kuøe mojega oca.
nosnu viticu, pola æekela zlata teæku, i 41 A tebe neøe vezati zadana zakletva
dvije narukvice za njezine ruke, deset ako doåeæ k mojoj rodbini, i ako ti je ne
æekela zlata teæke. dadu neøe te vezati zadana zakletva.’
23 Onda ju upitao: “Çija si ti køi? Kaœi mi 42 I doæao sam danas k studencu i
molim te, ima li u kuøi tvojega oca mjesta rekao: ‘Gospodine, Boœe Abrahama, mo-
za nas za prenoøiti?” jega gospodara, ako øeæ sada dati uspjeh
24 Ona mu je odgovorila: “Køi sam Betu- moje putu,
elova, sina Milke, koga je ona rodila Na- 43 evo, ja stojim na studencu, i ako se
horu.” dogodi da mi djevojka koja doåe zagra-
25 I joæ mu dalje rekla: “Slame i hrane biti vode, a kojoj reknem: “Daj mi malo
imamo mnogo a i mjesta za prenoøiti.” vode da se napijem iz tvojega vrça,”
26 Tada se çovjek duboko poklonio Gos- 44 i ona mi je rekla: “Napij se samo, pa i
podinu. tvojim devama øu naliti vode,” onda je to
27 I on je rekao: “Blagoslovljen neka je œena koju je odredio Gospodin sinu mo-
Gospodin, Bog Abrahama, mojega gos- jega gospodara.’
podara, koji nije uskratio svoju milost i 45 A joæ nisam ni svræio govor u svojem
vjernost mojem gospodaru. A mene je srcu, a eto, izaæla je Rebeka s vrçem na
Gospodin pravim putom doveo u kuøu ramenu, ona je siæla k studencu i zagra-
braøe mojega gospodara.” bila vodu. A ja sam joj rekao: ‘Molim te
28 A djevojka je otrçala i sve is- daj mi piti.’
pripovjedila onima u kuøi svoje majke. 46 A ona je odmah poœurila, spustila
29 A Rebeka je imala brata çije je ime bilo dolje sa svojega ramena svoj vrç i rekla:
Laban; a Laban je poœurio van k çovjeku ‘Napij se, pa i tvoje deve øu napojiti!’ Tako
kod studenca. sam se ja napio, a ona je napojila takoåer
30 I dogodilo se, kad je on vidio nosnu i deve.
viticu i narukvice na rukama svoje ses- 47 Onda sam ju upitao: ‘Çija si køi?’ Ona
tre te çuo svoje rijeçi sestre, govoreøi: mi je odgovorila: ‘Køi sam Betuela, sina
“Ovako mi je çovjek govorio,” poæao je k Nahora koga mu je rodila Milka.’ Nato
çovjeku koji je joæ uvijek stajao kod deva sam joj objesio nosnu viticu i stavio joj
na studencu. narukvice na ruke.
31 I on je rekao: “Hajde unutra, bla- 48 Onda sam se duboko poklonio Gospo-
goslovljeni od Gospodina! Æto stojiæ tu dinu, i blagoslivljao sam Gospodina,
vani kad sam ja spremio kuøu i mjesto za Boga Abrahama, mojega gospodara, koji
deve.” me je vodio pravim putom da uzmem
32 Onda je çovjek uæao u kuøu, a oni su køer brata mojega gospodara za njegova
rastovarili deve, donijeli slame i hrane za sina.
deve i vode da opere sebi noge, i noge lju- 49 A sad ako hoøete iskazati milost i vjer-
dima koji su bili s njim. nost mojem gospodaru, recite mi; ako li
33 I hrana je bila stavljena pred njega, ali ne, recite mi i to, da se okrenem nadesno
je on rekao: “Neøu jesti prije dok ne iz- ili nalijevo!”
nesem svoju stvar.” Laban je rekao: “Go- 50 Onda su odgovorili Laban i Betuel, go-
vori!” voreøi: “Od Gospodina to dolazi; mi ti ne
34 On je rekao: “Ja sam sluga Abraha- moœemo reøi ni da ni ne.
mov. 51 Eto, Rebeka je pred tobom; uzmi je pa
35 Gospodin je veoma blagoslovio mo- idi da bude œena sinu tvojega gospodara,
jega gospodara tako da je postao vrlo kako je odredio Gospodin!”
Postanak 18
52 I dogodilo se, kad je çuo Abrahamov rina djeca.
sluga njihov pristanak, bacio se niçice 5 A Abraham je predao Izaku sve svoje
pred Gospodinom sve do zemlje. imanje.
53 Onda je sluga izvadio nakit od srebra 6 A sinovima od svojih suloœnica dao je
i od zlata i haljine i darovao ih Rebeki. I Abraham samo darove i otpravio ih dok
njezinu bratu i njezinoj majci darovao je je joæ œivio, daleko od svojega sina Izaka
dragocjene stvari. prema istoku u istoçnu zemlju.
54 Onda su jeli i pili, on i ljudi koji su bili 7 A ovo je broj godina Abrahamova œivo-
s njim, i ondje su prenoøili. Kad su ujutro ta: stotinu sedamdeset i pet godina.
ustali, on je rekao: “Pustite me da se vra- 8 Onda je Abraham preminuo, umro je u
tim svojem gospodaru!” sretnoj starosti, star i pun godina, i bio je
55 Ali su njezin brat i njezina majka pridruœen svojim precima.
rekli: “Neka ostane djevojka kod nas joæ 9 Njegovi sinovi Izak i Iæmael pokopali su
nekoliko dana, pa poslije toga moœe iøi!” ga u æpilji Makpeli, na polju sina Sohara
56 A on im rekao: “Ne zaustavljajte me, Hitejca Efrona, sina Soharova, ispred
jer je Gospodin dao uspjeh mojem putu; Mamre,
pustite me da se vratim svojem gospo- 10 na polju koje je Abraham kupio od
daru!” Hetovih sinova. Ondje su bili pokopani
57 A oni su rekli: “Pozovimo djevojku i Abraham i njegova œena Sara.
nju upitajmo.” 11 I dogodilo se, po smrti Abrahamovoj
58 Tada su pozvali Rebeku i rekli joj: da je Bog blagoslovio njegova sina Izaka.
“Hoøeæ li iøi s ovim çovjekom?” Ona je Izak je boravio kod studenca Lahaj Roi.
rekla: “Hoøu iøi.” 12 Ovo je rodoslovlje Iæmaela, sina Abra-
59 I otpustili su Rebeku, njihovu sestru i hamova, koga je bila Abrahamu rodila
njezinu dojilju i Abrahamova slugu i nje- Egipøanka Hagara, sluækinja Sarina.
gove ljude. 13 Ovo su imena Iæmaelovih sinova, po
60 Blagoslovili su Rebeku i rekli joj: “Ses- njihovim plemenima poredana: prvoro-
tro draga, budi majka nebrojenim tis- åenac Iæmaelov Nabajot, onda Kedar, Ad-
uøama i tvoji potomci neka zaposjednu beel, Mibsam,
vrata svojih neprijatelja!” 14 Miæma, Duma, Masa,
61 Nato su se digle Rebeka sa svojim slu- 15 Hadar, Tema, Jetur, Nafiæ i Kedma.
ækinjama, posjedale na deve i poæle za 16 To su Iæmaelovi sinovi, i to su njihova
çovjekom. Tako je sluga uzeo Rebeku i imena po selima i æatoriætima njihovim,
otiæao. dvanaest glavara po njihovim ple-
62 A Izak se upravo vraøao od studenca menima.
Lahaj Roi, jer je prebivao na Jugu. 17 A ovo su godine Iæmaelova œivota: sto-
63 Uveçer je Izak iziæao na polje da raz- tinu trideset i sedam godina. Zatim iz-
matra; i kako je on podigao svoje oçi i po- dahnu; umro je i bio pridruœen svojim
gledao, a to su dolazile deve. precima.
64 Onda je Rebeka podigla svoje oçi, pa 18 Iæmaelovi sinovi prebivali su od
kad je opazila Izaka, spustila se brzo s Havile do Æura koji leœi istoçno od Egipta
deve, u smjeru prema Asiriji. Naselili su se is-
65 pa upitala slugu: “Tko je onaj ondje pred sve svoje braøe.
çovjek koji ide preko polja u susret 19 Ovo je rodoslovlje Izaka, sina Abraha-
nama?” Sluga je odgovorio: “To je moj mova: Abrahamu se rodio Izak.
gospodar.” A ona je uzela koprenu i 20 A Izaku je bilo çetrdeset godina kad se
pokrila se. oœenio Rebekom køerkom Sirijca Betu-
66 I sluga je ispripovjedio Izaku sve æto je ela iz Padam-Arama, sestrom Sirijca La-
uçinio. bana.
67 Tada je Izak poveo Rebeku u æator 21 A Izak se molio Gospodinu za svoju
svoje majke Sare; uzeo je Rebeku i ona œenu, jer nije imala djece. Gospodin ga
mu postala œena, i on ju je ljubio. Tako se usliæao i tako je njegova œena Rebeka za-
Izak utjeæio nakon gubitka svoje majke. trudnjela.
22 A djeca su se sudarala u njezinoj
Abrahamova smrt. Ezav i Jakov utrobi, ona je rekla: “Ako je tomu tako,
25 Abraham je sebi uzeo joæ jednu œe-
nu, a njezino je ime bilo Ketura.
2 I ona mu je rodila Zimrana, Jokæana,
æto øe onda biti od mene?” I ona je otiæla
pitati Gospodina.
23 I Gospodin joj rekao: “Dva su naroda u
Medana, Midjana, Jiæbaka i Æuaha. tvojoj utrobi, dva plemena øe se odvojiti
3 Jokæanu se rodio Æeba i Dedan. Deda- u tvojoj utrobi; jedno øe biti jaçe od dru-
novi sinovi bili su: Aæurim, Letuæim i goga, a stariji sluœit øe mlaåemu.”
Leumim. 24 I kad je doælo vrijeme za roditi, a to za-
4 Midjanovi sinovi bili su: Efa, Efer, ista blizanci u njezinoj utrobi.
Hanok, Abida i Eldaa. Sve su to bila Ketu- 25 Prvi koji se pojavio, bio je crven, sav
19 Postanak
kao runo rutav; zato mu je nadjenula mogao umrijeti.”
ime Ezav. 10 I Abimelek je rekao: “Æto si nam to uçi-
26 Poslije je izaæao njegov brat, a njegova nio? Kako je lako mogao netko od ljudi
je ruka uhvatila petu Ezava; zato mu je leøi s tvojom œenom i tako bi ti navukao
nadjenula ime Jakov. Izaku je bilo æezde- na nas krivnju.”
set godina kad mu ih je ona rodila. 11 I zapovjedio je Abimelek svemu naro-
27 I kad su djeçaci odrasli, Ezav je bio du: “Tko se dotakne ovoga çovjeka ili nje-
vjeæt lovac, çovjek pustinje. A Jakov je gove œene, bit øe usmrøen!”
bio çovjek krotak i œivio u æatorima. 12 Onda je Izak zasijao u onoj zemlji i
28 Izak je viæe volio Ezava, jer je rado jeo poœeo u onoj godini stostruko, jer ga je
divljaç, a Rebeka je viæe voljela Jakova. Bog blagoslovio.
29 Jednom je Jakov skuhao jelo; a Ezav 13 Çovjek se poçeo bogatiti i nastavio se
je doæao s polja sav gladan. bogatiti, dok nije postao vrlo bogat.
30 Ezav je rekao Jakovu: “Daj mi brœe 14 Posjedovao je stada ovaca i goveda i
jesti toga crvenog jela jer sam ogladnio.” mnogo sluœinçadi, tako da su mu Filiste-
Stoga mu je ime Edom. jci zavidjeli.
31 A Jakov je rekao: “Prodaj mi ovoga 15 Nato su Filistejci zasuli sve studence
dana svoje pravo prvoroåenstva!” koje su iskopale sluge njegova oca u vri-
32 A Ezav je rekao: “Ah, moram eto umri- jeme njegova oca Abrahama, i oni su ih
jeti; æto mi vrijedi to pravo prvoroåen- zemljom napunili.
stva?” 16 A Abimelek je rekao Izaku: “Idi od nas,
33 A Jakov je rekao: “Zakuni mi se ovoga jer ti si mnogo moøniji od nas.”
dana!” I zakleo mu se, i tako je prodao 17 Tako je Izak otiæao odande, razapeo
svoje pravo prvoroåenstva Jakovu. svoj æator u Dolini Gerar i smjestio se
34 Nato je Jakov dao Ezavu kruha i jela ondje.
od leøe. On je jeo i pio, ustao i otiæao. 18 A Izak je opet iskopao studence koji
Tako je Ezav prezreo pravo prvoroåen- su ih bili iskopali za njegova œivota oca
stva. Abrahama, a Filistejci ih, poslije smrti
Abrahamove, zasuli. On ih je nazvao is-
Izak i Abimelek tim imenima kako ih je zvao njegov otac.
26 Nastao je u zemlji glad, druga nego
ona prijaænja æto je bila za vreme-
na Abrahamova. Onda je Izak otiæao fil-
19 Sluge Izakove kopale su takoåer u do-
lini i naæle ondje studenac s tekuøom vo-
dom.
istejskom kralju Abimeleku u Geraru. 20 Ali se posvadili pastiri gerarski s pa-
2 Onda mu se pojavio Gospodin i rekao: stirima Izakovim, govoreøi: “Naæa je
“Ne silazi u Egipat; boravi u zemlji za voda!” Zato je on nazvao studenac Esek,
koju øu ti reøi! jer su se ondje bili posvadili s njim.
3 Budi kao prolaznik u ovoj zemlji i ja øu 21 Potom su iskopali drugi studenac, pa
biti s tobom i blagoslovit øu te, jer øu tebi su se i zbog njega posvadili, zato ga on
i tvojem potomstvu dati sve ove zemlje i nazvao Sitna.
tako ispuniti zakletvu kojom sam se zak- 22 Onda je otiæao odatle dalje i iskopao
leo tvojem ocu Abrahamu. opet studenac. Oko njega nije bilo svaåe,
4 Umnoœit øu tvoje potomke tako mnogo- pa ga on nazvao Rehobot, govoreøi: “Sad
brojno kao zvijezde na nebu; sve ove nam je Gospodin dao prostor da se
zemlje dat øu tvojim potomcima, i u tvo- moœemo namnoœiti u zemlji.”
jem potomstvu bit øe blagoslovljeni svi 23 Tada je otiæao gore u Beer-Æebu.
narodi na zemlji; 24 U onoj noøi javio mu se Gospodin i
5 a to zato æto je Abraham sluæao moj rekao: “Ja sam Bog tvojega oca Abra-
glas i drœao moje zapovijedi, uredbe, pro- hama. Ne boj se, jer ja sam s tobom i bla-
pise i moje zakone.” goslovit øu tebe i umnoœit øu tvoje
6 I tako je Izak boravio u Gerari. potomstvo zbog svojega sluge Abra-
7 A kad su ga mjeætani pitali za njegovu hama.”
œenu, rekao je: “Ona mi je sestra.” Jer se 25 On je podigao ondje œrtvenik, prizvao
bojao reøi: “Ona mi je œena”, mislio je: Ime Gospodinovo i razapeo svoj æator, a
“Mogli bi me mjeætani ubiti zbog Rebeke, sluge Izakove su ondje iskopale stude-
jer je lijepa.” nac.
8 Nato se dogodilo, dok je ondje boravio 26 Onda je doæao k njemu Abimelek iz
duœe vremena, filistejski kralj Abimelek Gerare s pouzdanikom svojim Ahu-
pogledao je kroz prozor i vidio kako Izak zatom i sa zapovjednikom svoje vojske
ljubi svoju œenu Rebeku. Fikolom.
9 Onda je dozvao Abimelek Izaka i rekao 27 Izak im rekao: “Zaæto ste doæli k meni
mu: “Eto, ona je zacijelo tvoja œena. Kako kad me mrzite i otjerali ste me od sebe?”
si mogao reøi da ti je sestra?” Izak mu 28 A oni su odgovorili: “Vidjeli smo na
odgovorio: “Mislio sam da bih zbog nje svoje oçi da je Gospodin s tobom. Stoga
Postanak 20
smo rekli: ‘Neka bude zakletva izmeåu mjesto blagoslova.”
nas i tebe; pa daj da s tobom zakljuçimo 13 A njegova mu majka odgovorila: “Na
savez, mene neka padne to tvoje prokletstvo,
29 da ti nama ne çiniæ nikakva zla, kako moj sine; posluæaj savjet moj idi i donesi
se mi tebe nismo dotakli, nego smo ti mi!”
samo dobro çinili i pustili smo te da ideæ 14 On je otiæao i donio svojoj majci, a
u miru. Ti si, eto, blagoslovljen od Gospo- njegova je majka priredila od toga teçno
dina!” jelo, kako je to volio njegov otac.
30 Onda im on pripremio gozbu, i oni su 15 Nato je Rebeka uzela najbolje haljine
jeli i pili. svojega starijeg sina Ezava, koje je imala
31 Onda rano ujutro se ustali i zakleli je- kod sebe u kuøi, i odjenula ih svojem
dan drugomu; a Izak ih otpustio i oni su mlaåem sinu Jakovu.
otiæli od njega u miru. 16 A jareøe koœice ovila mu je oko njego-
32 Dogodilo se isti dan da su doæle sluge vih ruku i oko glatkoga vrata.
Izakove i pripovjedile mu za studenac 17 Onda je dala svojem sinu Jakovu u
koji su bili iskopali: “Naæli smo vodu.” ruke teçno jelo s kruhom koje je bila pr-
33 On ga prozvao Æeba. Zato je ime onom iredila.
gradu sve do danaænjega dana Beer - 18 On je uæao k svojem ocu i rekao: “Oçe
Æeba. moj!” On je odgovorio: “Evo me! Tko si ti,
34 Kad je bilo Ezavu çetrdeset godina, moj sine?”
uzeo je za œenu Juditu, køer Hitejca 19 Jakov je rekao svojem ocu: “Ja sam
Beerija, i Basematu, køer Hitejca Elona. Ezav, tvoj prvoroåenac; uçinio sam kako
35 Obje su zadavale mnogo jada Izaku i si mi rekao. Sjedni sada uspravno pa jedi
Rebeki. moju lovinu, da me onda mogneæ blago-
sloviti.”
Jakov dobiva blagoslov prvoroåenstva 20 Tada je Izak upitao svojega sina:
27 Nato se dogodilo da kad je Izak ost-
ario i oçi mu potamnjele da nije
mogao vidjeti, dozvao je svojega starijeg
“Kako si mogao tako brzo neæto naøi, moj
sine?” A on je rekao: “Gospodin, tvoj Bog,
dao je da naiåe.”
sina Ezava i rekao mu: “Moj sine!” On mu 21 Ali Izak je rekao Jakovu: “Primakni se
odgovorio: “Evo me!” bliœe da te opipam, moj sine, jesi li ti za-
2 A on je rekao: “Vidiæ, ostario sam i ne ista moj sin Ezav ili ne!”
znam kad øu umrijeti. 22 Jakov je pristupio k svojem ocu
3 Zato sada, molim te uzmi svoje oruœje, Izaku, on ga opipao, i rekao: “Glas je
svoj tobolac i svoj lßk, pa idi u polje i doduæe Jakovljev, ali su ruke Ezavove.”
ulovi mi divljaçi. 23 I nije ga poznao, jer su njegove ruke
4 I pripremi mi od toga teçno jelo, kako to bile rutave kao ruke njegova brata
ja volim i donesi mi ga da jedem, da te Ezava; i tako ga je on blagoslovio.
moja duæa mogne blagosloviti prije nego 24 Onda je rekao: “Jesi li ti uistinu moj
umrem.” sin Ezav?” On je odgovorio: “Jesam.”
5 A Rebeka je sluæala kad je Izak tako go- 25 I on je rekao: “Donesi pred mene i ja øu
vorio sa svojim sinom Ezavom. I Ezav je jesti lovine svojega sina, pa da te blago-
otiæao u polje da ulovi divljaçi i donese slovi moja duæa!” Jakov mu je donio, i on
kuøi. je jeo; i donio mu vina, i on je pio.
6 A Rebeka je progovorila svojem sinu 26 Nato mu rekao njegov otac Izak: “Doåi
Jakovu, govoreøi: “Çula sam kako je tvoj sada ovamo bliœe, moj sine, i poljubi me!”
otac rekao tvojem bratu Ezavu, govoreøi: 27 On je pristupio i poljubio ga. Kad je on
7 ‘Donesi mi komad lovine i priredi mi osjetio miris njegovih haljina, bla-
teçno jelo da mogu jesti i tebe pred Gos- goslovio ga, govoreøi: “Zaista, miris mo-
podinom blagosloviti prije nego umrem.’ jega sina jest kao miris polja kad ga
8 A sada, moj sine posluæaj moj glas i blagoslovi Gospodin.
uçini kako ti zapovjedim. 28 Neka ti Bog daje rose nebeske, i zemlje
9 Idi sada k stadu i donesi mi odande dva rodne, i izobilja vina i œita.
lijepa jareta, a ja øu od njih prirediti 29 Neka ti narodi sluœili i pred tobom se
teçno jelo tvojem ocu, kako on to voli. klanjali. Da bio gospodar svojoj braøi, i
10 Onda øeæ to odnijeti svojem ocu da bi klanjali se tebi sinovi tvoje majke. Prok-
on to jeo, i onda tebe blagoslovio prije let bio koji tebe proklinje; a blagoslovljen
nego umre.” bio koji tebe blagoslivlje!”
11 A Jakov je rekao svojoj majci Rebeki: 30 Çim je Izak bio zavræio blagoslivljanje
“Gle, moj brat Ezav je çovjek rutav, a ja Jakova, a Jakov jedva æto je otiæao ispred
sam gladak. svojega oca Izaka, vratio se njegov brat
12 Moœe biti da bi me moj otac opipao, i Ezav iz lova.
onda bi ispao pred njim kao varalica, i 31 I on je priredio teçno jelo, donio svo-
tako bih navukao na sebe prokletstvo jem ocu i rekao svojem ocu: “Sjedni us-
21 Postanak
pravno, oçe dragi i jedi lovine svojega Hetovku, jednu izmeåu køeri u zemlji,
sina, da me onda duæa tvoja moœe bla- onda æto joæ imam dobroga od œivota?”
gosloviti.
32 Onda ga upitao njegov otac Izak: “Tko Jakov je umro u Mezopotamiji
si ti?” On je rekao: “Ja sam tvoj sin, tvoj
prvoroåenac, Ezav.”
33 Izak se neizmjerno prestraæio i rekao:
28 Onda je Izak dozvao Jakova, blago-
slovio ga i zapovjedio mu: “Ti neøeæ
uzeti sebi œene od køeri Kanaanaca!
“A tko je bio onaj koji je ulovio divljaç i do- 2 Nego ustani, idi u Mezopotamiju u
nio mi? Ja sam jeo od svega prije nego si kuøu Betuela, oca tvoje majke, i uzmi
ti doæao, i njega sam blagoslovio, i on øe sebi odande œenu, jednu izmeåu køeri
tako ostati blagoslovljen!” Labana, brata tvoje majke!
34 Kad je Ezav çuo rijeçi svojega oca, 3 Bog Svemoøni neka te blagoslovi, neka
vrisnuo je u plaç, i plakao veoma gorkim te uçini plodnim i umnoœi te da postaneæ
plaçem i zamolio svojega oca: “Blagoslovi mnoætvo naroda!
i mene, oçe dragi!” 4 I neka ti dade blagoslov Abrahamov,
35 A on je odgovorio: “Doæao je tvoj brat s tebi i tvojim potomcima, da baætiniæ ze-
prijevarom i odnio tvoj blagoslov.” mlju u kojoj boraviæ kao doæljak i koju je
36 A Ezav je rekao: “Nije li mu se dalo Bog dao Abrahamu!”
pravo ime Jakov? Veø dvaput me pre- 5 Tako je otpremio Izak Jakova i on
vario: moje pravo prvoroåenstva uzeo krenuo u Mezopotamiju Labanu, sinu
mi, a sad mi eto joæ oteo i blagoslov.” Sirijca Betuela, bratu Rebeke, majke Ja-
Onda je upitao: “Zar nisi za mene saçu- kova i Ezava.
vao nikakva blagoslova?” 6 A Ezav je vidio da je Izak blagoslovio Ja-
37 Izak je rekao Ezavu, govoreøi: “Eto, kova i poslao ga u Mezopotamiju da
postavio sam ga tebi za gospodara i svu odande dovede sebi œenu i da mu je, bla-
njegovu braøu dao sam mu za sluge, i op- goslivljajuøi ga, zapovjedio, govoreøi: “Ti
skrbio sam ga œitom i vinom. Pa æto bih neøeæ uzeti sebi œene od køeri Kanaana-
sad joæ mogao uçiniti za tebe, sine ca”,
dragi?” 7 te da je Jakov posluæao svojega oca i
38 Ezav je rekao svojem ocu: “Zar imaæ svoju majku i otiæao u Mezopotamiju.
samo jedan blagoslov, oçe moj? Blago- 8 I vidio je Ezav da njegovom ocu Izaku
slovi i mene, oçe dragi!” I Ezav je glasno nisu po volji køeri Kanaanaca.
plakao. 9 Tako je otiæao Ezav k Iæmaelu i uzeo
39 Onda mu rekao njegov otac Izak, gov- sebi za œenu, uz dvije svoje œene, joæ Ma-
oreøi: “Eto, daleko od rodne zemlje bit øe halatu, køer Iæmaela, sina Abrahamova,
tvoje prebivaliæte i odozgor od rose sestru Nebajotovu.
nebeske. 10 Nato je Jakov ostavio Beer-Æebu i ot-
40 A od svojega øeæ maça œivjeti i svojem putovao u Haran.
øeæ bratu sluœiti. Ali jednom kad pos- 11 Tako je stigao na jedno mjesto i
taneæ nemiran, istrgnut øeæ njegov prenoøio ondje, jer je sunce bilo zapalo.
jaram sa svojega vrata.” Uzeo je jedan kamen s toga mjesta,
41 Tako je Ezav mrzio Jakova zbog blago- namjestio ga sebi pod glavu i legnuo tu
slova kojim ga blagoslovio njegov otac. da spava.
Ezav je rekao u sebi: “Dolaze dani œalosti 12 Onda je on sanjao: i gle, ljestve su sta-
za mojim ocem; onda øu ubiti svojega jale na zemlji koje su svojim vrhom dopi-
brata Jakova.” rale sve do neba, i anåeli se Boœji po
42 I kad su Rebeki javili rijeçi svojega njima penjali i silazili.
starijeg sina Ezava, dala je dozvati svoje- 13 I gle, gore nad njima stajao je Gospo-
ga mlaåeg sina Jakova i je rekla mu: din i govorio: “Ja sam Gospodin, Bog tvo-
“Sluæaj, tvoj se brat Ezav tjeæi s jega oca Abrahama i Izaka. Zemlju na
namjerom da te ubije. kojoj leœiæ dat øu tebi i tvojim potomci-
43 Ali ti, sine dragi, posluæaj moj savjet; ma.
ustani i bjeœi k mojem bratu Labanu u 14 I tvojega potomstva bit øe kao praha
Haran! na zemlji; raæirit øete se prema zapadu
44 I ostani jedno vrijeme kod njega dok prema istoku, prema sjeveru i prema
se slegne srdœba tvojega brata! jugu; u tebi i u tvojim naraætajima bit øe
45 Çim se srdœba tvojega brata odvrati blagoslovljeni svi narodi na zemlji.
od tebe, i on zaboravi æto si mu uçinio, 15 Eto, ja øu biti s tobom i çuvat øu te
poslat øu po tebe i odande te dovesti kamo god ideæ i opet øu te dovesti natrag
ovamo. Zaæto bih vas obojicu izgubila u u ovu zemlju, i neøu te ostaviti dok ne
jedan dan?” uçinim æto sam ti rekao.”
46 Potom je rekla Rebeka Izaku: “Omr- 16 Onda se Jakov probudio od svojega
znuo mi je œivot zbog køeri Hetovih. Ako i sna i rekao: “Zaista, Gospodin je bio na
Jakov uzme sebi za œenu jednu takvu ovom mjestu, a ja nisam znao!”
Postanak 22
17 Pun straha rekao je: “Kako je grozno i moje meso.” I ostao je kod njega mjesec
ovo mjesto! Ovo nije niæta drugo nego dana.
Boœji dom, i ovo su vrata nebeska!” 15 Onda je Laban rekao Jakovu: “Zar øeæ
18 Rano ujutro uzeo je Jakov kamen koji mi badava sluœiti samo zato æto si mi
je namjestio sebi pod glavu i postavio ga neøak? Kaœi mi kolika øe biti tvoja
za spomenik i izlio je na njega ulje. plaøa?”
19 I nazvao to mjesto Betel, a prije je tom 16 A Laban je imao dvije køeri; starijoj je
gradu bilo ime Luz. bilo ime Lea, a mlaåoj je bilo ime Rahela.
20 Onda je Jakov uçinio zavjet, govoreøi: 17 Lea je imala njeœne oçi, a Rahela je
“Ako Bog bude sa mnom i saçuvao me na bila lijepoga stasa i lica.
ovom putu kojim idem, ako mi da kruha 18 A Jakov je zavoljeo Rahelu i rekao:
za hranu i haljine za odijevanje, “Sluœit øu ti sedam godina za tvoju
21 i tako se sretno vratim u svoju oçin- mlaåu køer Rahelu.”
sku kuøu, onda øe Gospodin biti moj 19 Laban je odgovorio: “Bolje je da ju tebi
Bog. dam nego kakvom drugom çovjeku. Os-
22 A ovaj kamen koji sam postavio za tani kod mene!”
spomenik, bit øe Boœji dom, i od svega æto 20 Tako je Jakov sluœio za Rahelu sedam
mi dadeæ, vjerno øu ti dati desetinu.” godina, i one su mu se çinile kao neko-
liko dana, jer ju je toliko volio.
Jakov kod Labana 21 Onda je Jakov rekao Labanu: “Daj mi
29 Tako je Jakov krenuo na put i do-
æao u zemlju naroda Istoka.
2 On je pogledao oko sebe, i opazio u pu-
sad moju œenu jer se navræilo moje vri-
jeme, pa bih se njom oœenio.”
22 I Laban je skupio sav narod onoga
stinji studenac na kojem su upravo mjesta i priredio gozbu.
poçivala tri stada ovaca, jer su se na tom 23 Nato se dogodilo, kad je doæla veçer
studencu obiçno napajala stada. Na uzeo je svoju køer Leu i uveo ju k Jakovu
otvoru studenca leœao je veliki kamen. i on je uæao k njoj.
3 Tek kad bi se ondje stjerala sva stada, 24 I Laban je dao svoju sluækinju Zilpu
odvaljali bi kamen s otvora studenca i svojoj køeri Lei za sluækinju.
napajali bi ovce; onda bi opet stavili ka- 25 A dogodilo se ujutro, gle, to je bila Lea,
men na svoje mjesto na otvor studenca. a Jakov je rekao Labanu: “Zaæto si mi to
4 Jakov im je upitao: “Braøo, odakle ste?” uçinio? Zar ti nisam sluœio za Rahelu?
Oni su odgovorili: “Iz Harana smo.” Zaæto si me onda prevario?
5 On im rekao: “Poznajete li Labana, sina 26 A Laban je rekao: “U naæoj zemlji nije
Nahorova?” Oni su rekli: “Poznajemo ga.” obiçaj da se udaje mlaåa prije starije.
6 On ih pitao dalje: “Kako mu je?” Oni su 27 Zavræi samo s njom svadbeni tjedan,
odgovorili: “Dobro, evo upravo dolazi onda øemo ti dati i ovu drugu, za sluœbu
njegova køi Rahela s ovcama.” koju øeæ mi sluœiti joæ daljnjih sedam
7 Onda je on rekao: “Eto, joæ je dan dug i godina.
nije joæ vrijeme vraøati stoku. Napojite 28 Onda je Jakov uçinio tako i navræio s
ipak ovce i pustite ih onda da joæ pasu!” njom svadbeni tjedan. Onda mu je dao i
8 A oni su rekli: “Ne moœemo dok se ne svoju køer Rahelu za œenu.
skupe sva stada; onda tek odvaljamo ka- 29 I Laban je dao svoju sluækinju Bilhu
men s otvora studenca i napojimo ovce.” svojoj køeri Raheli za sluækinju.
9 Dok je on joæ govorio s njima, bila je 30 Tada je Jakov uæao k Raheli, i volio je
doæla Rahela s ovcama svojega oca, jer je Rahelu viæe nego Leu. Tako je on sluœio
ona bila pastirica. Labana joæ daljnjih sedam godina.
10 I dogodilo se, kako je Jakov opazio Ra- 31 Kad je Gospodin vidio da Lea nije
helu, køer Labana, brata svoje Majke, i voljena, otvorio joj utrobu, a Rahela je
ovce Labana, brata svoje Majke, pristu- bila nerotkinja.
pio je Jakov, odvaljao kamen s otvora 32 Tako je Lea zatrudnjela i rodila sina,
studenca i napojio ovce Labana, brata komu je nadjenula ime Ruben, jer je
svoje Majke. rekla: “Gospodin je pogledao na moju
11 Onda je Jakov poljubio Rahelu i poçeo bol; stoga øe me sada moj muœ ljubiti.”
glasno plakati. 33 I opet je ona zatrudnjela i rodila sina,
12 I Jakov je pripovjedio Raheli da je i rekla: “Gospodin je çuo da sam bila za-
roåak njezinu ocu, sin Rebekin. Nato je postavljena, zato mi je dao i ovoga sina.”
ona otrçala i javila to svojem ocu. I nadjenula mu ime Simeon.
13 Onda se dogodilo, kad je Laban çuo 34 I kad je opet zatrudnjela i rodila sina,
glas o Jakovu, sinu svoje sestre, potrçao rekla je: “Sad øe mi moj muœ biti nak-
mu u susret, zagrlio i poljubi ga i uveo u lonjen jer sam rodila tri sina.” Zato mu je
svoju kuøu. On je pripovjedio Labanu nadjenula ime Levi.
sve æto se bilo dogodilo. 35 I zatrudnjela je joæ jedanput, rodila
14 Laban mu rekao: “Jest, ti si moja kost sina i rekla: “Sada øu slaviti Gospodina.”
23 Postanak
Zato mu je nadjenula ime Juda. Potom je 19 Onda je opet zatrudnjela Lea i rodila
prestala raåati. Jakovu æestoga sina.
20 Lea je rekla: “Bog me je obdario li-
Jakovljeva ostala djeca i njegovo blago jepim darom, sad øe moj muœ œivjeti sa
30 Kad je Rahela vidjela da ne raåa Ja- mnom, jer sam mu rodila æest sinova.”
kovu djece, zavidjela je Rahela svo- Zato mu je nadjenula ime Zebulun.
joj sestri, i rekla Jakovu: “Daj mi djece, ili 21 Kasnije je rodila køer kojoj je nad-
øu umrijeti!” jenula ime Dina.
2 Onda se Jakov rasrdio na Rahelu i 22 Tada se Bog sjetio Rahele, usliæao ju i
rekao: “Zar sam ja, namjesto Boga, koji ti otvorio njezinu utrobu.
je uskratio plod utrobe?” 23 Ona je zatrudnjela i rodila sina, te
3 A ona je rekla: “Evo ti moja sluækinja rekla: “Oduzeo mi Bog moju sramotu.”
Bilha, uåi k njoj da ona rodi dijete za 24 I nadjenula mu ime Josip i rekla:
moje krilo, te tako po njoj dobijem “Neka mi Gospodin pridoda joæ jednoga
djecu!” sina!”
4 I dala mu je svoju sluækinju Bilhu za 25 I dogodilo se, kad je Rahela rodila
suloœnicu, i Jakov je uæao k njoj. Josipa, rekao je Jakov Labanu: “Pusti
5 I Bilha je zatrudnjela i rodila Jakovu me, htio bih poøi u svoje mjesto i u svoju
sina. domovinu.
6 Tada je rekla Rahela: “Dosudio mi je 26 Daj mi moje œene i djecu za koje sam ti
Bog pravo kad je usliæao moju molbu i sluœio da mogu otiøi; jer ti znaæ kako sam
poklonio mi sina.” Stoga mu je nadje- te dobro sluœio.”
nula ime Dan. 27 A Laban mu odgovorio: “Molim te os-
7 I opet je zatrudnjela sluækinja Rahelina tani, ako sam naæao milost u tvojim
Bilha i rodila Jakovu drugoga sina. oçima; jer sam se praksom nauçio da me
8 Onda je rekla Rahela: “Boœe œestoko Gospodin blagoslivljao zbog tebe.”
sam se borila sa svojom sestrom, i zaista 28 Onda je joæ rekao: “Odredi plaøu koju
sam pobijedila.” Tako mu je nadjenula traœiæ od mene, i dat øu ti je.”
ime Naftali. 29 A Jakov mu rekao: “Znaæ sam kako
9 A kad je Lea vidjela da je prestala raåa- sam te dobro sluœio i kako je bilo tvojemu
ti, uzela je svoju sluækinju Zilpu i dala ju blagu sa mnom.
Jakovu za œenu. 30 Malo je bilo æto si imao prije nego sam
10 I sluækinja Leina Zilpa rodila je Ja- doæao k tebi, i to se silno umnoœilo, jer te
kovu sina. je Gospodin blagoslivljao od mojega do-
11 Onda je rekla Lea: “Sreøa dolazi!” Tako laska. A sad øu se i ja moøi brinuti za
mu je nadjenula ime Gad. svoju kuøu?”
12 Potom je sluækinja Leina Zilpa rodila 31 A on je rekao: “Æto da ti dadem?” Jakov
Jakovu drugoga sina. je odgovorio: “Ne trebaæ mi niæta platiti.
13 Onda je rekla Lea: “Sretna sam ja jer Ako pristaneæ na ovo æto øu reøi, opet øu
øe me œene zvati sretnom,” Tako mu je ti pasti i çuvati tvoje stado.
nadjenula ime Aæer. 32 Pusti da proåem danas sve tvoje œivo-
14 I kad je Ruben iæao jedanput u vrije- tinje i da odvojim od njih sve æarene i
me pæeniçne œetve, naæao je na polju prugaste ovce, i sve smeåe izmeåu jan-
mandragoru [nadliæke] i donio ih svojoj jadi i sve æareno i pjegavo meåu kozama;
majci Lei. Onda je rekla Rahela Lei: neka to bude moja plaøa.
“Molim te daj mi koju mandragoru svoje- 33 I na tom neka se pokaœe moje
ga sina!” poætenje da kad ubuduøe doåeæ provje-
15 A ona joj je rekla: “Zar ti nije dosta æto riti moju plaøu: sve æto nije æareno i
si mi oduzela muœa, pa øeæ mi sada uzeti pjegavo meåu kozama i smeåe izmeåu
i mandragoru mojega sina?” A Rahela je janjadi, neka bude kao od mene ukrad-
rekla: “Zato noøas neka on slobodno eno.”
bude kod tebe za mandragoru tvojega 34 Onda je rekao Laban: “Dobro, neka
sina!” bude po tvojoj rijeçi.”
16 Kad je uveçer dolazio Jakov iz polja, 35 Tako je odvojio Laban joæ isti dan
izaæla mu je Lea u susret i rekla: “Moraæ æarene i pjegave jarce i sve æarene i
uøi k meni, jer sam te zaista kupila za pjegave koze, sve na çemu je bilo neæto
mandragoru svojega sina!” Tako je on bijelo, i sve æto je bilo smeåe izmeåu jan-
leœao s njom onu noø. jadi, i predao to svojim sinovima.
17 Bog je usliæao Leu, i ona je zatrudnjela 36 Onda je odredio daljinu od tri dana
i rodila Jakovu petoga sina. hoda izmeåu sebe i Jakova. Jakov je
18 Onda je rekla Lea: “Dao mi je Bog pasao ostalu stoku Labanovu.
plaøu, jer sam dala svoju sluækinju svo- 37 Nato je Jakov donio sebi zelenih pru-
jem muœu.” Zato mu je nadjenula ime tova topolovih, ljeskovih i kestenovih i
Isakar. ogulio na njima bijele pruge tako da je
Postanak 24
otkrio bjelinu na prutovima. mazao spomenik i meni uçinio zavjet.
38 Potom je stavljao oguljene prutove Sada ustani, idi iz ove zemlje i vrati se u
upravo pred stado u œljebove, u korita, svoju domovinu!’ ”
kamo su stada dolazila piti vodu, tako se 14 Onda su mu odgovorile Rahela i Lea,
parila kad bi dolazila piti. govoreøi: “Zar joæ imamo dio i baætinu u
39 Tako su se stada parila i oplodila kuøi svojega oca?
gledajuøi u prutove, i œivotinje su se om- 15 Zar nas on ne drœi kao strankinje? Pa
ladile æarene i prugaste. on nas je prodao i novac æto je dobio za
40 Onda je Jakov odvojio janjce, i glave nas u potpunosti pojeo.
im okrenuo prema prugastima i svim 16 Jer sve blago koje je Bog oduzeo
smeåima u stadu Labanovu; a svoja je naæem ocu naæe je i naæe djece. A sada
stada drœao posebno i nije ih mijeæao s samo çini æto ti je Bog rekao.”
Labanovim stadima. 17 Onda se Jakov podigao, stavio svoju
41 I dogodilo se, kad su se god parile jake djecu i svoje œene na deve;
œivotinje, stavljao bi Jakov prutove u 18 i poveo svu stoku i sve svoje blago koje
œljebove ispred oçiju œivotinja da be se je stekao, stoku æto je sebi priskrbio u
parile pred prutovima. Mezopotamiji, da se vrati k svojem ocu
42 A pred slabe œivotinje nije ih stavljao; Izaku u zemlju Kanaan.
tako su Labanu pripadale slabe œivoti- 19 Nato je Laban otiæao da striœe svoje
nje, a Jakovu jake. ovce, a Rahela je prisvojila kuøne idole
43 Tako se çovjek vrlo obogatio i dobio koji su pripadali njezinu ocu.
mnogo stoke, sluækinja i sluga, deva i 20 A Jakov je otiæao kradom, tako da Siri-
magaraca. jac Laban to nije znao, jer mu nije rekao
da namjerava bjeœati.
Jakov bjeœi iz Harana 21 Tako je pobjegao sa svim æto je imao.
31 Nato je Jakov doçuo rijeçi Labano-
vih sinova, govoreøi: “Jakov je sve
prenio na sebe æto je imao naæ otac; od
Ustao i preæao preko rijeke i krenuo
prema Gori Gilead.
22 Treøi dan javili su Labanu da je Jakov
posjeda naæega oca on je stekao sve to pobjegao.
bogatstvo.” 23 Onda je on uzeo sobom svoje roåake,
2 A Jakov je vidio na licu Labanovu da on poæao za njim u potjeru sedam dana
viæe nije prema njemu onakav kakav je hoda i stigao ga u Gori Gilead.
bio prije. 24 Ali se Bog javio Sirijcu Labanu noøu u
3 Onda je Gospodin rekao Jakovu: “Vrati snu i rekao mu: “Pazi da ne govoriæ s Ja-
se u zemlju svojih otaca i k svojoj rod- kovom ni dobro ni zlo!”
bini, i ja øu biti s tobom.” 25 Tako je Laban dostigao Jakova. A Ja-
4 Tako je Jakov dao dozvati Rahelu i Leu kov je razapeo svoj æator na gori, a Laban
k svojem stadu u polje, s roåacima svojim razapeo svoj æator na
5 i rekao im: “Vidim na licu vaæega oca da gori Gileadu.
on nije prema meni kao prije; ali je Bog 26 I Laban je rekao Jakovu; “Æto si to
mojega oca bio sa mnom. uçinio, kradomice si odveo moje køeri
6 Znate same da sam sluœio vaæem ocu kao maçem zarobljene?
koliko sam god mogao. 27 Zaæto si tajno pobjegao i pokrao me?
7 Ali vaæ otac me je varao i mijenjao mi Niti si æto rekao da te ispratim s radoæøu
plaøu deset puta; ali Bog ipak nije do- i pjesmom, s uz bubnje i lire!
pustio da mi naækodi. 28 Niti si dao da izljubim na rastanku
8 Ako je ovako rekao: ‘Æarene œivotinje svoje unuke i svoje køeri. Time si tako
neka budu tvoja plaøa,’ onda su stada ludo postupio.
omladila æarene. Ako je rekao: ‘Prugaste 29 Mogao bih sada s vama zlo postupiti,
neka budu tvoja plaøa,’ onda su stada ali mi je Bog tvojega oca rekao proæle
omladila prugaste. noøi, govoreøi: ‘Pazi da ne govoriæ s Jako-
9 Tako je Bog oduzeo stado vaæemu ocu i vom ni dobro ni zlo!’
dao ga meni. 30 A sada dobro, otiæao si jer si se zaœelio
10 U vrijeme, naime, kad su se parile kuøe oçeve; ali zaæto si mi ukrao kipove
ovce, vidio sam jasno u snu kako su mojih bogova?”
ovnovi æto su skakali na ovce bili pru- 31 Tada je Jakov rekao Labanu, govore-
gasti, æareni i pjegavi. øi: “Jest, bojao sam se jer sam mislio da
11 I anåeo Boœji rekao mi u snu, govore- bi mi ti mogao oteti svoje køeri.
øi: ‘Jakove!’ A ja sam odgovorio: ‘Evo me!’ 32 Kod koga god naåeæ svoje kipove, taj
12 On je rekao: ‘Dobro pripazi na to da neka viæe ne œivi! Pretraœi samo pred
budu svi ovnovi æto skaçu na ovce pru- naæom braøom, sve æto imam kod sebe,
gasti, æareni i pjegavi! Ja sam, zaista, sve pa si ih uzmi.” Jakov, naime, nije znao da
vidio æto ti çini Laban. ih je Rahela ukrala.
13 Ja sam Bog Betela, gdje si uljem po- 33 Laban je uæao u æator Jakovljev i u æa-
25 Postanak
tor Lein i u æator dviju sluækinja, ali nije ili bi uzeo joæ druge œene uz moje køeri,
naæao niæta. Izaæavæi iz æatora Leina onda pomisli, makar i nije nitko uz nas,
uæao je u æator Rahelin. da je Bog svjedok izmeåu mene i tebe!”
34 A Rahela je bila uzela kuøne kipove, 51 Dalje je rekao Laban Jakovu: “Eto, ova
pa ih stavila pod sedlo svoje deve i sjela hrpa kamenja i ovaj spomenik æto sam
na njih. I Laban je pretraœio sav æator, a ga postavio izmeåu mene i tebe.
nije naæao niæta. 52 Ova hrpa je svjedok, i ovaj stup je
35 A ona je rekla svojem ocu: “Nemoj mi svjedok, da ja neøu prijeøi preko ove
zamjeriti, gospodaru, æto ti ne mogu us- hrpe i ovoga stupa k tebi, a ni ti neøeæ
tati, jer je meni æto bude u œena!” On je prijeøi preko ove hrpe i ovoga stupa k
traœio dalje, ali nije naæao kuønih kipo- meni u zloj namjeri.
va. 53 Bog Abrahamov i Bog Nahorov, i Bog
36 Onda se rasrdio Jakov i ukorio Laba- njihovih otaca, neka sudi meåu nama!” I
na, i Jakov je rekao Labanu, govoreøi: Jakov se zakleo Strahom njegovog oca
“Kakva je moja krivnja i koji moj prekræaj Izaka.
da me tako œestoko progoniæ? 54 Nato je Jakov prineo œrtvu na gori i po-
37 Sve si mi, eto, stvari prekopao, pa æto zvao svoje da jedu. Tako su oni jeli i ostali
si naæao iz svoje kuøe? Daj stavi ih sve preko noøi na gori.
ovdje pred svoju i moju braøu i oni neka 55 Rano ujutro Laban se dignuo izljubio
prosude tko od nas dvojice ima pravo! svoje unuke i svoje køeri i dao im svoj
38 Ima veø dvadeset godina koje sam blagoslov. Potom je Laban krenuo i vra-
sproveo kod tebe. Tvoje ovce i tvoje koze tio u svoje mjesto.
nikad se nisu izjalovile i nikad nisam
pojeo ovna tvojega stada. Jakovljev strah od Ezava i boj s Bogom-Anåelom
39 Æto bi zvijer rastrgla, nikad ti nisam
donio, sam bih uvijek podmirio ætetu. Ti
si od mene traœio ili je bilo ukraåeno
32 Tako je Jakov putovao svojim pu-
tom, i susreli su ga anåeli Boœji.
2 Kad ih je Jakov opazio, rekao je: “Ovo je
danju ili ukraåeno noøu. tabor Boœji!” I nazvao je to mjesto Maha-
40 Ondje sam bio: danju me ubijala naim.
vruøina, a noøu mraz, i san je bjeœao od 3 Onda je Jakov poslao pred sobom glas-
mojih oçiju. nike k svojem bratu Ezavu u zemlju Seir,
41 Eto, od dvadeset godina æto sam u pokrajinu Edom,
sluœio u tvojoj kuøi, çetrnaest godina 4 i zapovjedio im, govoreøi: “Ovako recite
sam sluœio za tvoje dvije køeri i æest godi- mojem gospodaru Ezavu: ‘Tvoj sluga Ja-
na za tvoju stoku, a plaøu si mi mijenjao kov poruçuje ti ovo: boravio sam i do
deset puta. sada se zadrœao kod Labana.
42 Da nije bio sa mnom Bog mojega oca, 5 Stekao volova, magaraca, stoke, sluga i
Bog Abrahamov koga ætuje i Izak, ti bi me sluækinja. Tako poruçujem svojem gos-
zaista sada otpustio praznih ruku, ali je podaru, da bih naæao milost u njegovim
Bog vidio moju nevolju i trud mojih oçima.’ ”
ruku, pa te proæle noøi ukorio.” 6 Glasnici su se vratili Jakovu i javili mu,
43 A Laban je rekao Jakovu, govoreøi: govoreøi: “Doæli smo k tvojem bratu
“Moje su køeri, moja su djeca, i moja je Ezavu; on ti ide u susret, i to sa çetiri sto-
stoka, sve æto vidiæ, jest moje. Pa æto da tine ljudi.”
uçinim danas svojim køerima ili njihovoj 7 Onda se Jakov jako prestraæio, i
djeci koju su rodile? obuzela ga briga, pa je razdijelio ljude
44 Stoga, sada hajde da ti i ja zakljuçimo koje je imao sobom i stoku i goveda i deve
savez i to neka bude za svjedoçanstvo iz- u dva tabora.
meåu mene i tebe!” 8 Mislio je: “Ako napadne Ezav jedan ta-
45 Onda je Jakov uzeo kamen i postavio bor i svlada ga, drugi øe tabor moøi pob-
ga uspravno kao stup. jeøi.”
46 I Jakov je zapovjedio svojima: “Naku- 9 Onda se Jakov pomolio: “O Boœe mojega
pite kamenja!” I oni nakupili kamenja i oca Abrahama, Boœe mojega oca Izaka,
nabacali na hrpu i onda odrœali gozbu tu Gospodine koji si rekao i meni: ‘Vrati se u
na hrpi. svoju domovinu i k svojoj rodbini, i ja øu
47 Laban je to nazvao Jegar Sahaduta, a ti biti jako dobar.’
Jakov je nazvao Galed. 10 Nisam vrijedan svih milosti i sve vjer-
48 I Laban je rekao: “Ova je hrpa kame- nosti koju si iskazao svojem sluzi, jer
nja danas svjedok izmeåu mene i tebe.” samo sa svojim putniçkim ætapom pre-
Zato joj je dao ime Galed, koraçio sam ondje Jordan, a sad pos-
49 a i Mispa, jer je rekao: “Neka bude jedujem dva tabora.
Gospodin straœar izmeåu mene i tebe 11 Izbavi me, molim, iz ruke mojega
dok smo daleko jedan od drugoga. brata, iz ruke Ezavove, jer se bojim da ne
50 Ako bi zlo postupao s mojim køerima, doåe i ne pobije nas i majke s djecom!”
Postanak 26
12 Jer ti si rekao: ‘Ja øu ti biti dobar i kad je proæao Peniel. A hramao je zbog
uçinit øu tvoje potomstvo mnogobrojno svoga kuka.
kao morski pijesak æto se ne moœe izbro- 32 Zato Izraelovi sinovi sve do danaænje-
jiti od mnoœine.’ ” ga dana ne jedu miæicu na bedrenom
13 Onu noø je ondje prenoøio, onda je od zglobu, jer je On taknuo zglob Jakovljeva
onoga æto je imao pri ruci izabrao dar za kuka, po miæici koja se stegnula.
svojega brata Ezava:
14 dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvje-
sta ovaca i dvadeset ovnova;
15 trideset deva dojilica s mladima nji-
33 Kad je Jakov podigao oçi i opazio
Ezava gdje dolazi sa çetiri stotine
ljudi. Tako je on razdijelio djecu na Leu i
hovim, çetrdeset mladih krava i deset Rahelu i obje sluækinje.
mladih bikova, dvadeset magarica i de- 2 Sprijeda je postavio sluækinje i njihovu
set magarçiøa. djecu, za njima Leu i njezinu djecu, a na-
16 Tada ih predao svojim slugama, jposlije Rahelu s Josipom.
svako stado posebno, i zapovjedio svo- 3 A sam je poæao pred njima i poklonio se
jim slugama: “Idite naprijed preda sedam puta do zemlje dok se nije prib-
mnom i ostavite prostora izmeåu jed- liœio svojem bratu.
noga stada i drugoga!” 4 Ezav mu je potrçao u susret, zagrlio ga,
17 I zapovjedio prvomu, govoreøi: “Kad te pao mu oko vrata i poljubio ga, a obojica
susretne moj brat Ezav, pa te upita: ‘Çiji su zaplakali.
si i kamo ideæ i çije su to œivotinje pred to- 5 I on je podigao svoje oçi, vidio œene i
bom?’ djecu, i upitao: “Tko su ovi s tobom?” A on
18 Onda ti kaœi: ‘Tvojega sluge Jakova; je odgovorio: “To su djeca koju je Bog mi-
ovo æalje on na dar svojem gospodaru lostivo darovao tvojem sluzi.”
Ezavu, on sam dolazi odmah za nama.’ ” 6 Potom su se bribliœile sluækinje sa svo-
19 Tako je zapovjedio i drugomu i treøe- jom djecom i duboko se poklonile.
mu i svima koji su gonili stado, govoreøi: 7 I Lea se bribliœila sa svojom djecom te
“Ovo i ovako recite Ezavu kad ga susret- se duboko poklonila. Najposlije su pris-
nete! tupili Josip i Rahela i duboko se poklo-
20 I joæ recite: ‘Tvoj sluga Jakov dolazi nili.
odmah za nama.’ ” Jer je mislio: “Darom 8 Onda je Ezav rekao: “Æto si htio s tom
æto ide preda mnom umirit øu ga, a onda svom povorkom koju sam susreo?” On je
øu se s njim suoçiti, moœda øe me onda li- odgovorio: “naøi naklonost u oçima svo-
jepo primiti.” jega gospodara.”
21 Tako je otiæao dar naprijed pred njim, 9 Ali je Ezav rekao: “Ja imam dosta, moj
a on je sam ostao onu noø u taboru. brate, zadrœi æto je tvoje!”
22 Ipak se dignuo joæ one noøi, uzeo je 10 A Jakov je rekao: “Ne, ako sam naæao
obje svoje œene, i obje svoje sluækinje i naklonost u tvojim oçima, onda primi
svojih jedanaest sinova i preæao gaz Ja- moj dar iz moje ruke dar, jer meni je kao
boka. da gledam u tvoje lice kao da gledam u
23 Uzeo ih, preveo preko potoka i onda lice Boœje, æto si me tako lijepo primio.
ostalo svoje imanje prenio prijeko. 11 Molim te, primi moj pozdravni dar æto
24 A Jakov je ostao sam; i onda se Çovjek sam ti ga doveo, jer mi je Bog bio milostiv
hrvao s njim sve do osvitka zore. imam svega dosta.” I on ga nagovorio, i
25 I kad je On vidio da ga ne moœe nadja- on je primio.
çati, taknuo je zglob njegova kuka, tako 12 Nato je rekao Ezav: “Hajde, dignimo se
da se Jakovu iæçaæio kuk iz zgloba dok se i hajdemo dalje, iøi øu i ja s tobom.”
hrvao s Njim. 13 Ali mu je Jakov rekao: “Moj gospodar
26 A On je rekao: “Pusti me jer je zora veø vidi da su djeca joæ nejaka, a imam na
osvanula!” Ali on je odgovorio: “Ne puæ- svojoj brizi i ovce dojilice i goveda; i ako
tam te dok me ne blagosloviæ.” ih samo jedan dan previæe gonim,
27 A on mu rekao: “Kako ti je ime?” On je izginut øe mi sve stado.
odgovorio: “Jakov.” 14 Pa neka ide moj gospodar pred svojim
28 A On je rekao: “Od sada se viæe neøeæ slugom, a ja øu onda polako iøi koliko
zvati Jakov, nego Izrael, jer si se borio s moœe stado koje gonim i koliko mogu ne-
Bogom i s ljudima i nadjaçao si.” jaka djeca dok doåem k svojem gospoda-
29 Onda ga Jakov zamolio, govoreøi: ru u Seir.”
“Molim te kaœi mi svoje ime!” On je rekao: 15 Ezav je rekao: “Pa da ti barem ostavim
“Zaæto me pitaæ za moje Ime?” I On ga nekoliko ljudi æto me prate.” Ali je on
ondje blagoslovio. rekao: “Çemu to? Neka ja samo naåem
30 I Jakov nadjene onom mjestu ime milost u oçima svojega gospodara!”
Peniel, jer je rekao: “Vidio sam Boga li- 16 Tako se Ezav vratio istog dana svojim
cem u lice, i ostao sam na œivotu.” putom u Seir.
31 Upravo je sunce nad njim ogranulo, 17 A Jakov je otputovao dalje u Sukot i
27 Postanak
napravio sebi kuøu, a za svoju stoku sve muæko meåu vama dade obrezati.
napravio torove. Stoga se nazvalo ono 16 Onda øemo vam davati svoje køeri i
mjesto Sukot. uzimati sebi vaæe køeri i boraviti kod vas
18 Tada je Jakov doæao sretno u grad i postati s vama jedan narod.
Æekem koji je u zemlji Kanaan, doæavæi iz 17 Ako li neøete pristati na naæ prijedlog
Pan-Arama; i podigao je svoj æator ispred da se obreœete, onda øemo uzeti svoju
grada. køer i otiøi.”
19 A komad zemlje na kojem razapeo 18 Njihov je prijedlog bio po volji Hamoru
svoj æator kupio je od sinova Hamora, Æe- i Æekemu, sinu Hamorovu.
kemova oca, za stotinu komada novca. 19 I mladi çovjek nije oklijevao da prije-
20 Onda je ondje podigao œrtvenik i naz- dlog izvræi, jer je volio køer Jakovljevu, a
vao ga El-Elohe Israel (æto znaçi, Bog bio je najugledniji od svih u kuøi svojega
Izraelov). oca.
20 A Hamor i njegov sin Æekem na grad-
Jakov u Æekemu ska vrata i rekli su ljudima svojega
34 Dina, køi Lee, koju je ona rodila Ja-
kovu, izaæla je jednoga dana gle-
dati køeri te zemlje.
grada:
21 “Ovi su ljudi miroljubivi prema nama,
pa stoga neka borave i trguju u zemlji.
2 A kad ju je vidio Æekem, sin Hivejca Ha- Zaista zemlja ima na sve strane dosta
mora, vladara te zemlje, ugrabio ju i si- prostora za njih. Njihove køeri uzimat
lovao. øemo sebi za œene i davat øemo im za to
3 I prionulo je njegovo srce za køer Ja- svoje køeri.
kovljevu Dinu; on je zavoljeo djevojku, 22 A ljudi øe pristati da borave s nama i
pa joj se udvarao. biti s nama jedan narod, samo pod
4 A Æekem je zamolio svojega oca Hamo- uvjetom da se meåu nama sve æto je
ra, govoreøi: “Zaprosi mi tu djevojku za muæko dade obrezati kao æto su oni sami
œenu!” obrezani.
5 A Jakov je doznao da je on obeæçastio 23 Njihova stada i njihovo imanje i sva
njegovu køer Dinu, ali je, jer su njegovi njihova goveda neøe li nam onda dobro
sinovi bili u polju kod stoke, æutio dok se doøi? Udovoljimo im pa neka borave s
oni ne vrate. nama!”
6 Uto je doæao otac Æekemov Hamor k Ja- 24 I posluæali su Hamora i njegova sina
kovu da se porazgovori s njim. Æekema svi koji su izaæli na gradska
7 Kad su Jakovljevi sinovi doæli kuøi iz vrata; svi muœevi i svi koji su izaæli na
polja i çuli æto se dogodilo, bila je ljudima gradska vrata dali su se obrezati.
teæka muka i jako se razljutili æto je onaj 25 Dogodilo se treøega dana, kad su oni
nanio veliku sramotu Izraelu time æto je bolovali od rane, oba sina Jakovljeva, Si-
obeæçastio køer Jakovljevu. Takvo æto se meon i Levi, braøa Dinina, uzeli su svaki
nije smjelo dogoditi. svoj maç, navalili su na grad koji nije
8 Ali im je Hamor rekao, govoreøi: “Srce niæta zlo slutio i poubijali sve muæko.
mojega sina Æekema prionulo je za vaæu 26 A ubili su maçem i Hamora i njegova
køer, pa dajte mu je za œenu. sina Æekema, uzeli su Dinu iz kuøe Æeke-
9 Sprijateljite se s nama i svoje køeri move i otiæli.
udajite za nas i køerima naæim œenite se. 27 Ostali Jakovljevi sinovi navalili su na
10 Prebivajte kod nas, zemlja neka vam pobijene i oplijenili grad, zato æto je nji-
stoji otvorena. Œivite ovdje, trgujte i hova sestra bila obeæçaæøena.
stecite sebi imanja.” 28 Njihove ovce, goveda i magarce æto je
11 Tada je rekao Æekem ocu njezinu i bilo u gradu i u polju uzeli su.
braøi njezinoj: “Neka bih ipak naæao mi- 29 Sve njihovo imanje, i svu njihovu
lost u vaæim oçima, æto god zatraœite od djecu, i njihove œene su pohvatali i odveli
mene dat øu vam. i ugrabili su sve æto je bilo u kuøama.
12 Zatraœite od mene koliko god hoøete 30 Tada je Jakov rekao Simeonu i Leviju:
otkupa i œenidbenih darova, ja øu vam “Stavili ste me na muke, jer ste me omra-
dati æto vi od mene zahtijevate, samo mi zili narodu ove zemlje, Kanaancima i Pe-
dajte djevojku za œenu.” rizejcima. A ja imam samo malo ljudi,
13 A Jakovljevi sinovi dali su Æekemu i ako se oni skupe i dignu na mene, ubit øe
njegovom ocu Hamoru lukav odgovor, a me i onda sam propao ja i moja kuøa .”
rekli su tako jer je onaj obeæçastio nji- 31 A oni su odgovorili: “A je li on smio
hovu sestru Dinu. postupati s naæom sestrom kao s blud-
14 I oni su im rekli: “Ne moœemo na to nicom?”
pristati da svoju sestru dademo çovjeku
koji nije obrezan jer je to nama sramota. Jakov ide u Betel
15 Mi moœemo ispuniti vaæu œelju samo
pod uvjetom, da vi budete kao i mi, da se 35 Onda je Bog rekao Jakovu: “Ustani,
idi gore u Betel, boravi ondje i po-
Postanak 28
digni ondje œrtvenik Bogu koji ti se prika- 20 Jakov je stavio spomenik na njezin
zao kad si bjeœao pred svojim bratom grob, æto je na Rahelinu grobu sve do
Ezavom!” danas.
2 I Jakov je rekao svojoj kuønoj druœini i 21 Onda je otiæao Izrael dalje i razapeo
svima koji su bili s njim: “Uklonite tuåe svoj æator s onu stranu Migdal-Edera.
bogove æto se nalaze u vaæoj sredini, 22 I dok je Izrael boravio u tom kraju,
oçistite se i preodjenite se. otiæao je Ruben i legnuo s Bilhom, su-
3 Onda øemo se dignuti i poøi gore u Be- loœnicom svojega oca, i to je saznao
tel; ondje øu podignuti œrtvenik Bogu Izrael. A Jakovljevih sinova bilo je dva-
koji me je usliæao u vrijeme moje nevolje naest:
i bio sa mnom na putu kojim sam hodio.” 23 Leini sinovi bili su: Ruben, prvo-
4 Tako su predali Jakovu sve tuåe kipove roåenac Jakovljev, i Simeon, Levi, Juda,
æto su ih imali kod sebe i nauænice æto su Isakar i Zebulun;
ih nosili na svojim uæima i Jakov ih je za- 24 Rahelini sinovi bili su: Josip i Ben-
kopao pod hrast æto stoji kod Æekema. jamin;
5 I dok su putovali, Bog je velikim stra- 25 Bilhini sinovi, od Raheline sluækinje:
hom napunio sve gradove unaokolo, Dan i Naftali;
tako da nisu iæli u potjeru za Jakovljevim 26 Zilpini sinovi, od Leine sluækinje bili
sinovima. su: Gad i Aæer. To su Jakovljevi sinovi
6 Tako Jakov i sva druœina koja je bila s koji su mu se rodili u Padan-Aramu.
njim stigli su u Luz, (to jest Betel) u zemlji 27 Onda je Jakov doæao k svojem ocu
Kanaanskoj. Izaku u Mamre, u Kirjat-Arbu, (to jest
7 Ondje je on podigao œrtvenik i nazvao to Hebron) gdje su kao doæljaci boravili
mjesto El Betel, jer mu se bio ondje pri- Abraham i Izak.
kazao Bog kad je bjeœao pred svojim 28 Izakovih dana œivota bilo je stotinu i
bratom. osamdeset godina.
8 Onda je umrla Debora, dojkinja Rebe- 29 Tako je izdahnuo Izak i umro, i bio pri-
kina, i pokopali su ju ispod Betela pod druœen svojim precima, a bio je star i
hrastom, koji se otada zove Alon Bakut. pun œivota. Pokopali su ga njegovi sinovi
9 Onda se Bog opet javio Jakovu, otkada Ezav i Jakov.
se vratio iz Mezopotamije, i blagoslovio
ga. Ezavovi naraætaji
10 I Bog mu rekao: “Tvoje je ime Jakov ali
se od sada viæe neøeæ zvati Jakov, nego
øe tvoje ime biti Israel!” Tako ga je nazvao
36 Ovo je rodoslovlje Ezavovo koji se
zvao i Edom.
2 Ezav je uzeo sebi svoje œene izmeåu
Izrael. køeri kanaanskih: Adu, køer Hitejca
11 Joæ mu je rekao Bog: “Ja sam El Elona, Oholibamu, køer Ane, køer Hive-
Æadaj—Bog Svemoøni. Budi plodan i jca Zibeona,
mnoœi se! Narod i mnoætvo naroda øe 3 I Basematu, køer Iæmaelovu, sestru
poteøi od tebe, i kraljevi øe iziøi iz tebe! Nebajotovu.
12 Zemlju koju sam dao Abrahamu i 4 Ada je rodila Ezavu Elifaza, a Basemata
Izaku, dajem ju i tebi i tvojim potomcima je rodila Reuela.
dajem ovu zemlju!” 5 Oholibama je rodila Jeuæa, Jalama i
13 I Bog je otiæao od njega s mjesta gdje je Koraha. To su Ezavovi sinovi, koji su mu
govorio s njim. se rodili u zemlji Kanaanaca.
14 Nato je Jakov postavio stup- 6 Ezav je uzeo svoje œene, sinove i køeri i
spomenik na mjestu gdje je govorio s sve ljude iz svoje kuøe, svoje stado, svu
njim, stup od kamena, i on je izlio na svoju stoku i sve svoje imanje koje je
njega œrtvu ljevanicu, i ulje je izlio na stekao u zemlji Kanaanaca, pa je otiæao
njega. u drugu zemlju daleko od svojega brata
15 Jakov je nazvao mjesto, gdje je Bog go- Jakova.
vorio s njim, Betel. 7 Njihov je posjed bio prevelik da bi mogli
16 Onda su krenuli iz Betela dalje. A kad ostati zajedno, a zemlja, u kojoj su bo-
su doæli u blizinu Efrate, Rahelu su na- ravili kao doæljaci nije im bila dosta veli-
pali poroåajni bolovi, a imala je teœak po- ka za sva njihova stada.
roåaj. 8 Ezav je boravio na Gori Seiru. Ezav je
17 I dogodilo se, da kad se pri teækom po- Edom.
roåaju tako jako muçila, rekla joj je 9 Ovo je rodoslovlje Ezava oca Edomaca,
babica: “Ne boj se i sada imaæ sina!” na Gori Seiru.
18 A kad je izlazila duæa njezina, jer je 10 Ovo su imena Ezavovih sinova: Elifaz,
umirala, ona ga nazvala Ben-Oni, ali mu sin Ade, œene Ezavove, Reuel, sin Base-
je njegov otac nadjenuo ime Benjamin. mate, œene Ezavove.
19 Tako je umrla Rahela i pokopali su ju 11 Elifazovi sinovi bili su: Teman, Omar,
na putu u Efratu, to jest Betlehem. Sefo, Gatam i Kenaz.
29 Postanak
12 Timna bila je suloœnica Elifazu, sinu ljevao je Huæam iz zemlje Temanita.
Ezavovu; ona je rodila Elifazu Amaleka. 35 Kad je umro Huæam, mjesto njega
To su bili sinovi Ade, Ezavove œene. kraljevao je Hadad, sin Bedadov koji je
13 Ovo su bili Reuelovi sinovi: Nahat, Ze- pobio Midjance na Moapskom polju; a
rah, Æamah i Mizah. To su bili sinovi Ba- ime njegovu gradu bilo je Avit.
semate, œene Ezavove. 36 Kad je umro Hadad, mjesto njega kra-
14 I ovo su bili sinovi Oholibame, œene ljevao je Samla iz Masreke.
Ezavove, køeri Anine, køeri Zibeonove. 37 Kad je umro Samla, mjesto njega kra-
Ona je rodila Ezavu Jeuæa, Jalama i Ko- ljevao je Saul iz Rehobota na Rijeci.
raha. 38 Kad je umro Saul, mjesto njega kralje-
15 Ovo su bili glavari potomaka Ezavo- vao je Baal-Hanan, sin Akborov.
vih: sinovi Elifaza, prvoroåenca Ezavova, 39 Kad je umro Baal-Hanan, sin Akbo-
bili su: çelnik Teman, çelnik Omar, çel- rov, mjesto njega kraljevao je Hadar, a
nik Zefo, çelnik Kenaz, ime njegovu gradu bilo je Pau. Njegova
16 çelnik Korah, çelnik Gatam i çelnik œena zvala se Mehetabela, køi Matrede,
Amalek. To su bili Elifazovi çelovoåe u ze- køeri Mezahabove.
mlji Edom. Oni su bili sinovi Adini. 40 Ovo su imena Ezavovih çelnika po nji-
17 Ovo su bili sinovi Reuela, sina Ezavo- hovim obiteljima, i mjestima i imenima:
va: çelnik Nahat, çelnik Zerah, çelnik Æa- çelnik Tamna, çelnik Alva, çelnik Jetet,
mah, çelnik Mizah. To su bili glavari koji 41 çelnik Oholibama, çelnik Ela, çelnik
su proizaæli od Reuela u zemlji Edom; to Pinon,
su sinovi Basemate, œene Ezavove. 42 çelnik Kenaz, çelnik Teman, çelnik
18 Ovo su bili sinovi Oholibame, œene Mibsar,
Ezavove: çelnik Jeuæ, çelnik Jalam, çel- 43 çelnik Magdiel, çelnik Iram. To su bili
nik Korah. Oni su bili glavari koji su edomski çelnici po njihovim prebivali-
proizaæli od Oholibame, køeri Anine, ætima u zemlji koju su bili zaposjeli. Ezav
œene Ezavove. je bio praotac Edomaca.
19 To su bili Ezavovi sinovi, koji je Edom,
i to su bili njihovi glavari. Braøa prodaju Josipa u Egipat
20 Ovo su bili sinovi Seira, Horijca, koji
su prebivali u zemlji: Lotan, Æobal, Zi-
beon, Ana,
37
naan.
Jakov je boravio u zemlji, gdje je nje-
gov otac bio doæljak, u zemlji Ka-
21 Diæon, Ezer i Diæan. To su bili glavari 2 Ovo je rodoslovlje Jakovljevo. Josip,
Horejaca, Seirovi sinovi u zemlji Edom. mladiø od sedamnaest godina, çuvao je
22 Lotanovi sinovi bili su: Hori i Heman, ovce sa svojom braøom i pomagao je si-
a sestra Lotanova Tamna. novima Bilhe i Zilpe, œena svojega oca.
23 Ovo su Æobalovi sinovi: Alvan, Mana- Josip bi javljao svojem ocu sve æto bi se o
hat, Ebal, Æefo i Onam. njima loæe govorilo.
24 Ovo su bili Zibeonovi sinovi: oboje Aja 3 A Izrael je volio Josipa viæe nego sve
i Ana. To je isti Ana koji je naæao vruøa svoje sinove, jer je on bio sin njegove
vrela u pustinji kad je pasao magarca starosti. On mu je napravio i haljinu u
svojega oca Zibeona. raznim bojama.
25 Ovo su bila djeca Anina: Diæon i Oholi- 4 A kad su njegova braøa vidjela, da ga
bama, køi Anina. njihov otac viæe voli nego svu njegovu
26 Ovo su bili Diæonovi sinovi: Hemdan, braøu, zamrzili su ga, te nisu mogli s
Eæban, Jitran i Keran. njim lijepo govoriti.
27 Ovo su bili Ezerovi sinovi: Bilhan, Zaa- 5 Jedanput je Josip sanjao i pripovjedio
van i Akan. san svojoj braøi, a oni su ga joæ viæe zam-
28 Ovo su bili Diæanovi sinovi: Uz i Aran. rzili.
29 Ovo su bili çelnici Horeja: çelnik Lo- 6 On im je pripovijedao: “Çujte kakav
tan, çelnik Æobal, çelnik Zibeon, çelnik sam imao san!
Ana, 7 Bili smo ondje i vezali snoplje u polju.
30 çelnik Diæon, çelnik Ezer, çelnik Onda gle, moj se snop uspravio i ostao
Diæan. To su çelnici Horejaca po njiho- stojeøi, a vaæi se snopovi postavili una-
vim rodovima u zemlji Seir. okolo i klanjali se mojem snopu.”
31 Ovo su bili kraljevi koji su vladali u ze- 8 Onda su mu njegova braøa rekla: “Ti
mlji Edom prije nego je vladao kralj nad joæ hoøeæ kraljevati nad nama i vladati s
Izraelovim sinovima. nama?” Tako su ga joæ viæe zamrzili zbog
32 Kralj u Edomu bio je Bela, sin Beorov, njegovih snova i njegovih rijeçi.
a ime prijestolnici njegovoj bilo je Din- 9 Onda je drugi put sanjao i opet san pri-
haba. povjedio svojoj braøi, i rekao: “Gle, sa-
33 Kad je umro Bela, mjesto njega kralje- njao sam opet jedan san. Ovaj put,
vao je Jobab, sin Zeraha iz Bosre. sunce, mjesec i jedanaest zvijezda kla-
34 Kad je umro Jobab, mjesto njega kra- njali se meni.”
Postanak 30
10 Kad je to pripovjedio svojem ocu i svo- dvadeset srebrnjaka Iæmaelcima, a ovi
joj braøi, ukorio ga njegov otac i rekao su odveli Josipa u Egipat.
mu: “Kakav je to san æto si ga imao? Zar 29 Kad se Ruben vratio k jami i vidio da
da ja, tvoja majka i tvoja braøa zaista nema Josipa u jami, on je razderao svoje
doåemo i da se pred tobom do zemlje haljine,
poklonimo?” 30 vratio se k svojoj braøi i rekao: “Dje-
11 I otada su mu bila njegova braøa za- çaka nema viæe tu, pa kamo øu ja sada?”
vidna, ali otac je to pamtio. 31 A oni su uzeli Josipovu haljinu, zak-
12 I kad su jedanput njegova braøa lali jare i zamoçili haljinu u krv.
otiæla pasti ovce svojega oca kod 32 Onda su poslali haljinu u raznim bo-
Æekema, jama svojem ocu i poruçili mu: “Gle æto
13 Izrael je rekao Josipu: “Tvoja braøa smo naæli, vidi je li to haljina tvojega sina
çuvaju ovce kod Æekema. Doåi, poslat øu ili nije!”
te k njima!” A on mu odgovorio: “Evo me!” 33 A on ju prepoznao, i rekao: “To je ha-
14 Onda mu rekao: “Hajde i vidi kako su ljina mojega sina! Divlja ga je zvijer
tvoja braøa i kako je stado pa mi javi!” proœderala. Rastrgan, rastrgan je Josip!”
Tako ga poslao iz Doline hebronske, i on 34 Tada je Jakov rastrgao svoje haljine,
je otiæao u Æekem. stavio kostrijet oko bokova i tugovao
15 A jedan çovjek ga naæao gdje luta po dugo vremena za svojim sinom.
polju i upitao ga: “Æto traœiæ?” 35 I dignuli se svi njegovi sinovi i køeri da
16 On je odgovorio: “Traœim svoju braøu, ga utjeæe, ali se on nije dao utjeæiti i
pa kaœi mi gdje sad çuvaju stado!” rekao: “Ne, s tugom øu siøi u grob k svo-
17 Çovjek je odgovorio: “Otiæli su dalje jem sinu.” Tako ga je oplakivao njegov
odavde; çuo sam ih govoriti: ‘Poøi øemo u otac.
Dotan.’ ” I otiæao je Josip za svojom 36 Nato su ga Midjanci prodali u Egipat
braøom i naæao ih u Dotanu. Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovje-
18 Oni su ga izdaleka opazili, i prije nego dniku tjelesne straœe.
im se pribliœio, skovali lukav dogovor
protiv njega da ga ubiju. Judini potomci
19 Onda su oni rekli jedan drugomu:
“Eno dolazi sanjar!
20 Hajde da ga sad ubijemo i da ga
38 Dogodilo se u ono vrijeme da je Ju-
da otiæao od svoje braøe i posjetio
nekoga çovjeka iz Adulamita po imenu
bacimo u neku jamu, pa øemo onda reøi Hira.
da ga je proœderala divlja zvijer. Vidjet 2 Ondje je Juda vidio køer nekog Kana-
øemo æto øe biti od njegovih snova .” anca, komu je bilo ime Æua; on ju uzeo za
21 Kad je to çuo Ruben, pokuæao ga izba- œenu i œivio je s njom.
viti iz njihovih ruku i rekao: “Neøemo ga 3 Ona je zatrudnjela i rodila sina, i on mu
ubijati!” nadjenuo ime Er.
22 A Ruben im je rekao: “Ne prolijevajte 4 Ona je opet zatrudnjela i rodila sina i
krvi; bacite ga radije ondje u jamu u pu- nadjenula mu ime Onan.
stinji, ali ne stavljajte ruke na njega!” 5 Ona je zatrudnjela joæ jedanput i rodila
Tako ga je htio izbaviti iz njihove ruke i joæ jednoga sina, komu je nadjenula ime
povratiti ga opet njegovom ocu. Æelah. Bilo je u Kezibu gdje ga je rodila.
23 I dogodilo se, çim je Josip doæao k svo- 6 I Juda je uzeo œenu za svojega prvoro-
joj braøi, svukli su Josipu gornju åenca Era po imenu Tamaru.
haljinu, haljinu u raznim bojama koju je 7 Ali Er, prvoroåenac Judin, nije bio po
imao na sebi. volji Gospodinu i Gospodin ga ubio.
24 Zgrabili su ga i bacili ga u jamu. A 8 Onda je rekao Juda Onanu: “Œivi sa
jama je bila prazna; nije bilo vode u njoj. œenom svojega brata i çini duœnost djev-
25 Onda su sjeli ruçati; pa su podigli era da pribaviæ potomke svojem bratu!”
svoje oçi i pogledali, a to je dolazila pov- 9 A Onan je znao da djeca ne bi pripadala
orka Iæmaelaca ondje od Gileada s njiho- njemu, prosipao bi Onan sjeme na ze-
vim devama koje su bile natovarene mlju kad bi bio sa œenom svojega brata
mirodijama, balsamom i smirnom, na da nije dao potomaka svojem bratu.
putu da to donesu u Egipat. 10 A Gospodinu je bilo mrsko æto je çinio,
26 Juda je rekao svojoj braøi: “Kakva ko- pa zato je i njega ubio.
rist ako ubijemo svoga brata i sakrijemo 11 I rekao je Juda snahi svojoj Tamari:
njegovu krv? “Prebivaj kao udovica u kuøi svojega oca
27 Hajde da ga prodamo Iæmaelcima i da dok poodraste moj sin Æelah!” On se,
ne stavljamo ruke na njega, jer je naæ naime, bojao da bi mogao i ovaj umrijeti
brat i naæe meso.” I njegova braøa su ga kao njegova braøa. I Tamara je otiæla i
posluæala. œivjela u kuøi svojega oca.
28 I kad su prolazili midjanski trgovci, 12 A nakon nekog vremena, umrla je køi
izvadili su Josipa iz jame i prodali ga za Æuaova, œena Judina, a Juda, nakon œa-
31 Postanak
lovanja, se zaputio sa svojim prijateljem neka bude na tebi” I zato su ga nazvali
Hirom Adulamcem u Tamnu, da bi dao imenom Peres.
ostriøi svoje ovce. 30 Poslije se pojavio njegov brat na çijoj
13 A kad se javilo Tamari, govoreøi: “Evo, je ruci bio crveni konac i nazvali su ga
upravo ide tvoj svekar u Timnu da striœe Zerah.
ovce.”
14 A ona je svukla sa sebe svoju Josip u kuøi Potifarovoj
udoviçku odjeøu, pokrila lice koprenom,
i sjela ondje gdje se ide u Enaim, koji je
na putu u Timnu; jer je ona vidjela da je
39 Josipa su doveli u Egipat. I Potifar,
dvoranin faraonov, zapovjednik
tjelesne straœe, Egipøanin, kupio ga od
Æelah bio odrastao, a nju nisu udali za Iæmaelaca, koji su ga ondje doveli.
njega. 2 A Gospodin je bio s Josipom, te mu je
15 Kad ju Juda opazio, pomislio je da je sve iælo za rukom. Ostao je on tako u kuøi
bludnica jer je bila pokrila svoje lice. svojega gospodara Egipøanina.
16 Tada je on skrenuo s puta k njoj i 3 Njegov gospodar je vidio da je Gospodin
rekao: “Molim te daj da ti uåem!” Nije s njim i da je Gospodin po njegovoj ruci
znao da mu je to bila snaha. A ona je davao uspjeh svim njegovim djelima.
rekla: “Æto øeæ mi dati da ti da mi uåeæ?” 4 Tako je Josip naæao milost u njegovim
17 On je odgovorio: “Poslat øu ti jare od oçima, dvorio ga, i on ga postavio uprav-
stada.” Ona je rekla: “Ali da mi dadeæ za- iteljem svoje kuøe i povjerio mu sve svoje
log dok ga poæaljeæ.” imanje.
18 Tada je on rekao: “Kakav zalog da ti 5 I otkada ga je postavio upraviteljem
dam?” Ona je odgovorila: “Svoj peçatni svoje kuøe i svega svojega imanja, otada
prsten s vrpcom i svoj ætap æto ti je u je Bog blagoslovio kuøu tomu Egipøani-
ruci.” Onda joj je on to dao i uæao k njoj, i nu zbog Josipa, i blagoslov Gospodinov
po njemu je zatrudnjela. bio je na svemu æto je imao u kuøi i u
19 Ona je ustala i otiæla, svukla svoju ko- polju.
prenu i odjenula opet svoju udoviçku 6 Zato je on povjerio sve svoje imanje ru-
odjeøu. kama Josipovim i uz njega nije se viæe
20 Juda je poslao jare po svojem prijate- brinuo ni za æto, osim za jelo æto bi ga
lju Adulamejcu, da natrag dobije od œene blagovao. A Josip je bio krasna stasa i li-
zalog, ali ju on nije naæao. jepa lica.
21 Onda je pitao ljude njezina mjesta, 7 I dogodilo se, poslije nekog vremena
govoreøi: “Gdje je ona bludnica æto œena njegova gospodara zagledala se u
obiçno sjedi u Enaimu na putu?” A oni su Josipa i rekla mu: “Legni sa mnom.”
mu odgovorili: “Nije ovdje bilo bludnice.” 8 Ali je on to odbio i rekao œeni svojega
22 I vratio se on k Judi i rekao: “Ne mogu gospodara: “Eto, moj gospodar se ne
ju naøi, a ljudi u mjestu su mi potvrdili: brine za mene ni za æto u kuøi i sve æto
‘Nije ovdje bilo bludnice.’ ” posjeduje meni je povjerio.
23 Onda je Juda rekao: “Neka joj bude, 9 Sam nije veøi od mene u ovoj kuøi i
samo da se ne osramotimo! Eto, ja sam niæta mi ne uskraøuje osim tebe, jer si
joj poslao jare, a ti je nisi naæao!” mu œena. Pa kako bi ja mogao uçiniti
24 I dogodilo se oko tri mjeseca kasnije, tako grdno zlo i sagrijeæiti protiv Boga?”
javili su Judi: “Tvoja snaha Tamara je za- 10 I tako je ona dan na dan govorila
bludila i povrh toga zatrudnjela.” Juda je Josipu, on ju nije posluæao, da legne s
rekao: “Izvedite je van neka se spali!” njom i da bi bio s njom.
25 Kad su ju htjeli povesti van, poslala je 11 A kad je jednoga dana Josip doæao u
ona poruku svojem svekru: “S çovjekom, kuøu na svoj posao, a nije bilo nikoga od
çije su ove stvari, zatrudnjela sam.” I joæ ukuøana unutra,
mu poruçi: “Pogledaj samo çiji je taj 12 uhvatila ga ona za njegovu haljinu,
peçatni prsten s vrpcom i taj ætap!” govoreøi: “Legni sa mnom!” A on je pustio
26 Juda je pogledao te stvari i rekao. svoju haljinu u njezinoj ruci, pobjegao i
“Ona je pravednija nego ja, jer ju nisam otrçao van.
dao svojem sinu Æelahu za œenu?” A on 13 Kad je ona vidjela da je pustio svoju
otada nije viæe priæao k njoj. haljinu u njezinoj ruci i pobjegao van,
27 I dogodilo za vrijeme roåenja, gle, a to 14 pozvala je svoje sluge i govorila im, go-
su bili blizanci u njezinoj utrobi. voreøi: “Vidite, on nam je doveo Hebrejca
28 A kad je raåala, jedan je pruœio ruku; da nas sramoti. On je uæao k meni da
a babica je uzela crven konac, privezala legne sa mnom, a ja sam glasno pov-
ga oko njegove ruke, govoreøi: “Ovaj je ikala.
izaæao prvi.” 15 A kad je on çuo da sam glasno povika-
29 Tada je on povukao natrag svoju la, ostavio je svoju haljinu pokraj mene,
ruku, i njegov se brat pojavio; ona je pobjegao je i otrçao van.”
rekla: “Kako si napravio prodor? Prodor 16 I ona je stavila njegovu haljinu uz
Postanak 32
sebe dok njegov gospodar doåe kuøi. onu u ruku.”
17 Onda mu je pripovijedila isto, govore- 12 Josip mu je rekao: “Tumaçenje toga je
øi: “Hebrejac sluga koga si nam doveo, ovo: tri loze tri su dana.
uæao je k meni da me osramoti. 13 Sada u iduøa tri dana faraon øe uzdiøi
18 Ali kad sam ja povikala iza glasa, on je tvoju glavu i vratiti te u tvoju sluœbu, i ti
ostavio svoju haljinu kod mene i pob- øeæ davati çaæu faraonu posve kao i prije
jegao van.” dok si mu bio peharnik.
19 A kad je çuo njegov gospodar svoje ri- 14 Ali se sjeti mene kad ti bude dobro, pa
jeçi œene æto mu ih je izgovorila, govoreøi: mi uçini uslugu i spomeni me faraonu
“Tako mi je uçinio tvoj sluga,” i jako se ra- da me izbavi iz ove kuøe.
zljutio. 15 Jer zaista sam silom odveden iz zem-
20 Tada ga je Gospodar Josipov uhvatio i lje Hebreja, a i ovdje nisam poçinio niæta
bacio u tamnicu gdje su leœali kraljevi za æto bi me se moralo baciti u tamnicu.”
suœnji. I on je leœao ondje u tamnici. 16 Kad je glavni pekar vidio kako je tu-
21 Ali je Gospodin bio s Josipom, iskazao maçenje bilo dobro rekao je Josipu: “I ja
mu milost, i stekao mu naklonost tamni- sam sanjao, imao sam na svojoj glavi tri
çarovu. bijele koæarice.
22 I tamniçar je povjerio Josipu sve 17 U najgornjoj koæarici bilo je svakoja-
suœnje koji su bili u tamnici; sve æto bi se kih peciva za faraona, ali su ih ptice jele
ondje vræilo, vræilo bi se po njegovoj zapo- iz koæarice na mojoj glavi.”
vijedi. 18 Rekao je Josip, govoreøi: “Tumaçenje
23 Tamniçar nije viæe nadgledao ono æto toga je ovo: tri koæarice tri su dana.
je bilo u Josipovoj ruci, jer je Gospodin 19 U iduøa tri dana faraon øe uzdiøi sa
bio s njim i æto god je on poduzeo, Gospo- tebe tvoju glavu i objesit øe te na vjeæala,
din je tomu davao uspjeh. a ptice øe s tebe jesti meso.”
20 I dogodilo treøega dana, a to je bio fa-
Josip u tamnici raonov roåendan, pripremio je on gozbu
40 Dogodilo se poslije toga da su skri-
vili peharnik i pekar egipatskog
kralja svojem gospodaru, egipatskom
za sve svoje sluœbenike; i uzdigao glavu
glavnom peharniku i glavnom pekaru iz-
meåu svojih sluga.
kralju. 21 Glavnog peharnika postavio je opet u
2 I faraon se razljutio na svoja dva dvo- njegovu peharniçku sluœbu, i on je opet
ranina, na glavnog peharnika i na glav- stavljao çaæu ruku faraonu.
nog pekara, 22 A glavnog pekara dao je objesiti,
3 i dao ih u kuøi zapovjednika tjelesne posve prema tumaçenju æto im ga je dao
straœe baciti u istu tamnicu u kojoj je Josip.
Josip bio zatvoren. 23 Ali glavni peharnik se nije sjetio
4 Zapovjednik tjelesne straœe im je Josipa, nego ga zaboravio.
odredio Josipa da ih posluœuje; tako su
bili duœe vremena u tamnici. Faraonov san
5 Onda su peharnik i pekar egipatskog
kralja, koji su bili zatvoreni u tamnici
sanjali san, obojica; san od svakoga iste
41 Tada se dogodilo, nakon dvije pune
godine, da je faraon sanjao: Gle,
stajao je pokraj Rijeke.
noøi i san od svakoga od njih imao je 2 Najedanput iziælo je iz Rijeke sedam
svoje znaçenje. krava, lijepih i debelih; one su pasle po li-
6 Kad je sutradan Josip doæao k njima, vadi.
opazio je da su œalosni. 3 Tada je iza njih iziælo iz Rijeke sedam
7 On je upitao dvorane faraonove koji su drugih krava, ruœnih i mræavih i stajale
bili s njim zatvoreni u kuøi njegova gos- su uz druge krave na obali Rijeke.
podara: “Zaæto su vam lica danas tako 4 I ruœne i mræave krave proœdrle su onih
œalosna?” sedam krava lijepih i debelih. Tako se
8 Oni su mu odgovorili: “Sanjali smo san, faraon probudio.
a za to nema tumaça.” A Josip im je 5 On je spavao i sanjao drugi put: na-
rekao: “Ne spada li tumaçenje na Boga? jedanput sedam klasova, jedrih i lijepih,
Hajde, pripovjedite mi ih!” izraslo je na jednoj slamci.
9 Onda je glavni peharnik ispripovjedio 6 I gle, isklijalo je sedam klasova sitnih,
Josipu svoj san, govoreøi: “Vidio sam u od istoçnog vjetra opaljenih.
snu pred sobom çokot, 7 A sitni klasovi progutali su sedam kla-
10 a na çokotu su bile tri loze; izgledalo je sova debelih i punih. Faraon se probudio
kao da je napupao, procvao i groόe na i opazio da je to bio san.
njemu sazrelo u isti ças. 8 I dogodilo se ujutro se osjeøao uzne-
11 Tada je u mojoj ruci bila çaæa miren, pa dao pozvati sve egipatske çar-
faraonova i ja sam uzeo groόe, iscijedio obnjake i mudrace. Faraon im je
ga u çaæu faraonovu i dao sam çaæu fara- pripovjedio svoje sne, ali se nije naæao ni
33 Postanak
jedan koji bi ih mogao faraonu protuma- opaljenih znaçi sedam gladnih godina.
çiti. 28 To sam mislio kad sam rekao fara-
9 Onda je progovorio faraonu veliki pe- onu: Bog je pokazao faraonu æto kani
harnik, govoreøi: “Danas se sjeøam svoje uçiniti.
krivnje. 29 Eto, doøi øe sad sedam godina kad øe
10 Kad se jednom faraon rasrdio na vladati u cijeloj zemlji Egipat veliko izo-
svoje sluge i mene dao zatvoriti u kuøi bilje.
zapovjednika tjelesne straœe, mene i ve- 30 Ali iza njih nastat øe sedam gladnih
likoga pekara. godina i neøe ostati ni traga od svega izo-
11 U istoj noøi sanjali smo, ja i on. Svaki bilja u zemlji Egipat, i glad øe uniætiti
od nas imali smo san koji je od svakoga zemlju.
od nas imao je svoje znaçenje. 31 Od izobilja neøe se ni znati u zemlji
12 A bio je ondje s nama jedan mladi He- zbog gladi koja øe poslije doøi, jer øe biti
brejac, rob zapovjednika tjelesne straœe. vrlo velika.
Njemu smo to pripovijedili i on nam je 32 A æto je faraon dvaput uzastopce san-
protumaçio naæe sne; on je svakomu jao, to znaçi da je Bog to tvrdo odluçio, i
pravo protumaçio san. Bog øe to bez otezanja izvesti.
13 I bilo je da kako nam je protumaçio, 33 I sada neka potraœi faraon çovjeka
tako se dogodilo: mene su opet postavili mudra i razumna i neka ga postavi nad
u moju sluœbu, a onoga dali objesiti.” egipatskom zemljom.
14 Tada je faraon poslao i dao pozvati 34 Neka nadalje faraon odmah postavi
Josipa, i oni su ga brzo izveli iz tamnice; nadzornike po zemlji i neka pokupi
oæiæao je kosu i preodjenuo se, te doæao petinu od egipatske zemlje u sedam
pred faraona. godina izobilja.
15 Faraon je rekao Josipu: “Imao sam 35 Neka se pokupi sav prihod œetve ovih
san, ali nitko ga ne zna protumaçiti. A za dobrih godina æto sad dolaze, i neka se
tebe sam çuo da samo trebaæ çuti san i saspe œito na raspolaganje faraonovo
odmah ga moœeæ protumaçiti.” kao zaliha u gradovima, i neka se po-
16 Josip je rekao faraonu, govoreøi: “Ne hrani ondje.
mogu ja, nego øe Bog dati faraonu 36 Onda øe ta zaliha hrane biti za sedam
odgovor mira.” gladnih godina æto øe doøi na Egipat,
17 Faraon je pripovijedao Josipu: “U mo- tako da zemlja ne bude glaåu uniætena.”
jem snu stajao sam na obali Rijeke. 37 Ovaj govor je bio po volji faraonu i
18 Najedanput je iziælo iz Rijeke sedam svima njegovim slugama.
krava, debelih i lijepih; one su pasle po li- 38 I faraon je rekao svojim slugama: “Mo-
vadi. œemo li naøi çovjeka u kojem bi bio duh
19 Tada je iza njih iziælo sedam drugih Boœji kao u ovomu?”
krava, loæih, ruœnih i mræavih; nikad 39 Tada je faraon rekao Josipu: “Kad je
nisam vidio u cijelom Egiptu tako ruœnih tebi objavio Bog sve ovo, nema nikoga
kao æto su bile ove. koji bi bio tako mudar i razuman kao ti.
20 I ruœne i mræave krave proœdrle su 40 Ti øeæ biti nad mojom kuøom, i sav
onih prvih sedam debelih krava. moj narod pokorit øe se tvojim zapovije-
21 Kad su one bile pojeåene, nitko ne bi dima, samo øu prijestoljem ja biti veøi od
mogao reøi da su ih pojele, jer su opet tebe!”
bile ruœne kao i prije. Tako sam se probu- 41 I faraon je rekao Josipu: “Evo, postav-
dio. ljam te nad svom egipatskom zemljom.”
22 I vidio sam u svojem snu: najedanput 42 I skinuo je faraon svoj peçatni prsten
izraslo na jednoj slamci, sedam punih i sa svoje ruke i stavio ga Josipu na ruku,
lijepih klasova. dao ga onda odjenuti u haljine od najlje-
23 I gle, isklijalo je sedam klasova sitnih, pæeg platna i stavio mu zlatni lanac oko
od istoçnog vjetra opaljenih. vrata.
24 A sitni klasovi progutali su sedam 43 I dao ga voziti na svojim drugim koli-
klasova debelih i punih. Ovo sam ma i pred njim klicati: “Na koljena!” Tako
pripovjedio çarobnjacima, ali mi ih nitko ga je postavio nad svom egipatskom
ne zna protumaçiti.” zemljom.
25 Onda je Josip rekao faraonu: “Sni fa- 44 Onda je rekao faraon Josipu: “Ja sam
raonovi su samo jedan. Bog je objavio fa- doduæe faraon, ali protiv tvoje volje neka
raonu æto kani uçiniti. nitko ne makne ruke ili noge u zemlji
26 Sedam lijepih krava znaçi sedam go- Egipat.”
dina, i sedam lijepih klasova znaçi se- 45 Faraon je dao Josipu ime Zafnat-Pan-
dam godina; snovi su samo jedan. eah i dao mu za œenu Asenatu, køer Poti-
27 I sedam krava mræavih i ruœnih æto su Fere, sveøenika u Onu. Tako je Josip
izaæle iza onih znaçi sedam godina, i se- otiæao da proputuje svu egipatsku zem-
dam klasova praznih, od istoçnog vjetra lju.
Postanak 34
46 Josipu je bilo trideset godina kad je 7 Josip je vidio svoju braøu i prepoznao
stupio u sluœbu faraona i egipatskog ih, ali se uçinio kao stranac, oætro se
kralja. A Josip otiæavæi od faraona, otresao na njih i rekao im: “Odakle
obiæao je svu egipatsku zemlju. dolazite?” Oni su odgovorili: “Iz zemlje
47 I u sedam rodnih godina zemlja je Kanaan, da bi kupili œita.”
donijela urod u izobilju. 8 A Josip je prepoznao svoju braøu, a oni
48 On je pokupio sav prihod œetve koje je njega nisu prepoznali.
bilo u tih sedam godina u Egiptu i dao 9 Onda se Josip sjetio snova koje je ne-
nanositi œito u gradove; u svaki je grad koø sanjao o njima, i rekao im: “Vi ste
nanosio œito s okolnih polja. uhode, i dolazite ovamo da izvidite gdje
49 Tako je Josip nakupio œita kao pijeska zemlja ima slabo mjesto!”
u moru, u tolikoj mnoœini da ga je pre- 10 Oni su mu odgovorili: “Ne, gospodaru,
stao mjeriti, jer se viæe nije dalo mjeriti. nego su tvoje sluge doæle kupiti œita.
50 Prije nego je nastala glad, rodili su se 11 Svi smo mi sinovi jednoga çovjeka, mi
Josipu dva sina: rodila mu ih Asenata, smo poæteni ljudi; tvoje sluge nisu
køi Poti-Fere, sveøenika u Onu. uhode.”
51 Svojem prvoroåencu Josip je nad- 12 Ali im je on rekao: “Ne, nego ste doæli
jenuo ime Manaseh, jer: “Bog je uçinio da da izvidite gdje ima zemlja slabo mjesto.”
zaboravim svu svoju nesreøu i svu kuøu 13 Oni su rekli: “Dvanaest je tvojih sluga,
svojega oca.” svi smo braøa, sinovi jednoga çovjeka u
52 A drugomu je nadjenuo ime Efraim, zemlji Kanaanaca, ali eto, najmlaåi je
jer: “Bog me uçinio plodnim u zemlji sada s naæim ocem, a jedinoga viæe
moje nevolje.” nema.”
53 A kad je proælo sedam godina izobilja 14 A Josip im rekao: “Kako sam vam
u zemlji Egipat, rekao tako jest, govoreøi vam: ‘Vi ste
54 nastalo je sedam gladnih godina kako uhode!’
je bio Josip prorekao. Bila je glad u svim 15 O tom øete biti iskuæani: tako mi
zemljama, ali u cijeloj zemlji Egipat bilo œivoga faraona, neøete iziøi odavde dok
je kruha. ne doåe ovamo vaæ najmlaåi brat.
55 A kad je poçela gladovati i sva egipat- 16 Poæaljite jednoga izmeåu sebe da do-
ska zemlja, narod je zavapio faraonu za vede vaæega brata, a vi drugi idete u za-
kruh; a faraon je uputio sve Egipøane: tvor, da se tako ispitaju vaæe izjave, je li
“Idite k Josipu i æto vam on rekne, to çi- istina kod vas ili nije. Inaçe, tako mi
nite!” œivoga faraona, vi ste uhode!”
56 Glad je bila po cijeloj povræini zemlje, 17 On ih je dao zajedno zatvoriti na tri
a Josip je dao otvoriti sve œitnice i pro- dana.
davao je œito Egipøanima. A glad je pri- 18 Onda treøi dan Josip im je rekao: “Uçi-
tiskivala egipatsku zemlju sve viæe. nite ovo i ostanite na œivotu, jer se ja bo-
57 Iz svih zemalja su dolazili k Josipu u jim Boga:
Egipat kupiti œita, jer je bila velika glad u 19 Ako ste poæteni ljudi, onda neka os-
svim zemljama. tane jedan od vas braøe zatvoren u
vaæem zatvoru, a vi drugi idite i uzmite
Braøa Josipova idu prvi put u Egipat sobom œito za svoje gladne obitelji!
42 Kad je Jakov çuo da ima œita u Egi-
ptu, Jakov je rekao svojim sinovi-
ma: “Æto tu zurite jedan u drugoga?”
20 I dovedite mi ovamo svojega najm-
laåeg brata, tako øe se pokazati da su
vaæe izjave istinite, i vi neøete umrijeti.”
2 I joæ je rekao: “Zaista çuo sam da ima Oni su pristali na to.
œita u Egiptu. Idite i kupite nam ondje 21 Onda su rekli jedan drugomu: “Zaista
œita da ostanemo na œivotu i ne pom- smo skrivili na svojem bratu, jer smo
remo!” vidjeli njegovu duæevnu muku dok nas
3 I tako su desetorica braøe Josipove je molio za milost, a mi ga nismo htjeli
siæli kupiti œita u Egiptu. çuti, i zato je na nas doæla ova nesreøa.”
4 Ali Benjamina, brata Josipova, nije Ja- 22 Ruben ih je prekorio, govoreøi:
kov poslao s njegovom braøom, jer je “Nisam li vam rekao, ne grijeæite protiv
rekao: “Da ga ne bi snaæla kakva nes- djeçaka, ali me niste htjeli posluæati.
reøa.” Stoga se sada traœi od nas raçun za nje-
5 I tako su doæli meåu drugima, koji su govu krv.”
pridolazili, i Izraelovi sinovi da bi kupili 23 Oni nisu znali da ih Josip razumije,
œita, jer je i u zemlji Kanaanaca vladala jer je on s njima razgovarao preko tuma-
glad. ça.
6 A Josip je bio upravitelj u zemlji; on je 24 On se okrenuo od njih i zaplakao.
bio koji je prodavao œito svima ljudima u Potom se opet vratio k njima i razgovarao
zemlji. I Josipova braøa su doæla i poklo- je s njima. Onda je dao izmeåu njih uh-
nila se pred njim sve do zemlje. vatiti Simeona i svezati ga pred njihovim
35 Postanak
oçima. 3 Ali mu progovorio Juda, govoreøi:
25 Potom je Josip zapovjedio da im se na- “Onaj çovjek nam je zaprijetio, govoreøi:
pune vreøe œitom, a pritom da se sva- ‘Ne dolazite mi na oçi ako ne bude s vama
komu njegov novac opet stavi u njegovu vaæ brat.’ ”
vreøu, i da im se dade hrana za put. Tako 4 Ako øeæ pustiti s nama naæega brata mi
im uçinili. øemo otiøi dolje i kupit øemo ti hrane.
26 Tako su oni su natovarili svoje œito na 5 A ako ga neøeæ pustiti s nama, onda ne
svoje magarce i otiæli odande. idemo ondje, jer nam je rekao onaj
27 A kad je jedan od njih u prenoøiætu çovjek: ‘Ne dolazite mi na oçi, ako ne
otvorio svoju vreøu da nahrani svojega bude s vama vaæ brat!’ ”
magarca, opazio svoje novce æto su bili 6 A Izrael je rekao: “Zaæto ste mi tu muku
odozgor u njegovoj vreøi. nanijeli i rekli tomu çovjeku da imate joæ
28 On je rekao svojoj braøi: “Moji su novci jednoga brata?”
opet tu, evo ih u mojoj vreøi!” I zadrhtalo 7 A oni su mu rekli: “Çovjek se potanko
je srce u njima. Prestraæeni pogledali su raspitivao za nas i za naæu rodbinu i upi-
jedan drugoga i rekli: “Zaæto nam je to tao je: ‘Je li vaæ otac joæ œiv? I Imate li joæ
Bog uçinio?” kojega brata?’ Mi smo mu odgovorili na
29 Tada su otiæli svojem ocu u zemlju Ka- njegova pitanja. Jesmo li mogli znati da
naan, i pripovjedili mu sve æto se dog- øe reøi: ‘Dovedite ovamo svojega brata?’ ”
odilo, govoreøi: 8 Tada je Juda zamolio svojega oca
30 “Çovjek koji je gospodar one zemlje, Izraela: “Pusti djeçaka sa mnom; onda
otresao se oætro na nas i drœao nas za øemo se zaputiti i otiøi ondje da ostane-
ljude koji su doæli uhoditi zemlju. mo na œivotu i ne pomremo mi, ti i naæa
31 A mi smo mu odgovorili: ‘Mi smo djeca.
poæteni ljudi, mi nismo uhode. 9 Ja jamçim za njega i iz mojih ruku zat-
32 Nas je dvanaest braøe, svi sinovi jed- raœi ga! Ako ti ga ne dovedem natrag i ne
noga oca; jednoga viæe nema, a najmlaåi stavim ti ga pred oçi, bit øu ti kriv dok
je sada s naæim ocem u zemlji Kanaana- sam œiv.
ca.’ 10 Da nismo tako dugo oklijevali, do
33 Ali koji je gospodar one zemlje, rekao sada bismo se sigurno veø dva puta vra-
nam je: ‘Ovako øu doznati, da ste poæteni tili.”
ljudi: jednoga od vas braøe ostavite kod 11 Onda im je rekao njihov otac Izrael:
mene i uzmite sobom sve æto trebate za “Kad mora biti, onda uçinite ovo: uzmite
svoje gladne obitelji! æto najbolje ima u ovoj zemlji u svoje
34 Ali morate mi dovesti svojega najmla- vreøe i ponesite onomu çovjeku na dar,
åeg brata; tako øu doznati da niste neæto balzama i neæto meda, mirodija i
uhode nego poæteni ljudi. Onda øu vam smirne, ljeænjaka i badema!
vratiti i vaæega brata, i vi øete moøi u 12 Uzmite sobom novaca dvaput toliko,
zemlji slobodno hoditi.’ ” a novce æto su vraøeni odozgor u vaæim
35 A kad smo praznili svoje vreøe, svaki vreøama uzmite opet sobom; moœda je tu
je naæao zaveœljaj svojih novaca u svojoj zabuna.
vreøi. Kad su vidjeli zaveœljaje svojih no- 13 I svojega brata uzmite sobom, dignite
vaca, prestraæili su se oni i njihov otac. se pa idite opet k onomu çovjeku.
36 Rekao im je njihov otac Jakov: “Vi ste 14 Bog Svemoøni neka dade da naåete
uçinili da ostanem bez djece: Josipa viæe milost kod onoga çovjeka i da vam on
nema, Simeona viæe nema, a sad mi opet pusti vaæega brata i Benjamina! A ja
hoøete oduzeti i Benjamina. Sve se to sam sad opet bez djece, kao æto sam ne-
spuæta na mene.” koø bio bez djece!”
37 Onda je Ruben rekao svojem ocu, go- 15 Onda su ljudi uzeli taj dar, i dvaput to-
voreøi: “Ubij dva moja sina ako ti ga ne liko novaca, uzeli su sobom i Benjamina,
dovedem natrag. Povjeri ga meni i ja øu ti podigli se, otiæli u Egipat i stupili pred
ga opet dovesti!” Josipa.
38 Ali je on rekao: “Moj sin ne ide s vama; 16 A kad je Josip vidio s njima Benjami-
njegov je brat, eto, mrtav, i on je ostao na, zapovjedio je upravitelju svoje kuøe:
sam. Ako bi ga snaæla kakva nesreøa na “Odvedi te ljude u moju kuøu, zakolji
putu kojim idete, onda biste moju sijedu jedno œivinçe i priredi ga, jer øe ti ljudi o
kosu od tuge stavili u grob.” podne jesti sa mnom.”
17 Tada je çovjek uçinio kako mu je
Braøa Josipova idu po drugi put u Egipat Josip zapovjedio i odveo je ljude u Josi-
43 Tada je bila velika glad u zemlji. povu kuøu.
2 I dogodilo se, kad su potroæili 18 A ljudi su se bojali kad su bili povede-
sve œito koje su bili donijeli iz Egipta, re- ni u kuøu Josipovu, i rekli su: “Zbog no-
kao im njihov otac: “Idite opet onamo i vaca æto su prvi put bili natrag stavljeni
kupite nam neæto hrane!” u naæe vreøe, vode nas ovamo unutra da
Postanak 36
nas optuœe i domognu se nas i naæih ponijeti i svakomu stavi odozgor njegove
magaraca, te nas onda uzmu za robove.” novce!
19 Kad su pristupili bliœe k upravitelju 2 I moju srebrnu çaæu stavi najmlaåemu
kuøe Josipove, progovorili su mu na ku- u vreøu odozgor njegove novce za œito!” I
ønim vratima, on je uçinio kako mu je Josip zapovjedio.
20 i rekli: “Gospodaru, uistinu mi smo 3 Çim je svanulo jutro, otpustili su ljude
veø jedanput prije doæli ovamo kupiti s njihovim magarcima.
hrane; 4 A kad su bili ostavili grad i nisu joæ bili
21 pa kad smo doæli na mjesto prenoøi- daleko odmakli, Josip je zapovjedio up-
ravitelju svoje kuøe: “Ustani, pohitaj za
æta i otvorili svoje vreøe, naæli su se novci
svakoga od nas odozgor u njegovoj vreøi, ljudima, i kad ih stigneæ kaœi im: ‘Zaæto
ste vratili zlo za dobro?
novci naæi po svojoj punoj teœini; a mi to
sad donosimo natrag. 5 Zaæto ste ukrali srebrnu çaæu? Nije li to
22 A imamo sobom i druge novce za çaæa iz koje pije moj gospodar i iz koje on
kupiti hrane. Ne znamo tko nam je to proriçe? Tako radeøi zlo ste poçinili.’ ”
stavio naæe novce u naæe vreøe.” 6 Tako ih je on stigao i izgovorio im te iste
rijeçi.
23 A on je odgovorio: “Budite mirni i niæta
se ne bojte! Vaæ Bog i Bog vaæega oca po-7 A oni su mu rekli: “Kako moœe gospodar
takvo æto reøi? Boœe saçuvaj da tvoje
tajno je stavio blago u vaæe vreøe; ja sam
primio vaæe novce.” Onda im je izveo sluge uçine takvo æto.
Simeona. 8 A mi smo ti donijeli natrag iz zemlje
24 Nato su uveli ljude u Josipovu kuøu, Kanaan novce koje smo naæli odozgor u
svojim vreøama. Pa kako bismo mogli
donijeli im vode, i oni su oprali sebi noge,
a njihovim magarcima su poloœili hranu. ukrasti iz kuøe tvojega gospodara srebro
25 Tada su oni pripravili dar, prije negoili zlato?
9 U koga se od tvojih sluga naåe, taj neka
je Josip o podne doæao, jer su bili çuli da
øe oni ondje ruçati. umre, a mi øemo, dragi gospodaru, biti
26 Kad je Josip doæao u kuøu, izruçili sutvoji robovi.”
10 I on je rekao: “Sada neka bude tako
mu u kuøi dar koji su ponijeli sobom i po-
klonili su mu se sve do zemlje. kako ste rekli; a onaj kod koga øe se naøi
bit øe moj rob, a vi ostali bit øete slobo-
27 On ih je upitao za zdravlje i rekao: “Je
li vaæ otac dobro, starac za koga ste mi dni”
govorili; je li joæ œiv?” 11 Tada je brœe skinuo svaki svoju vreøu
na tlo, i svaki je otvorio svoju vreøu.
28 Oni su odgovorili: “Dobro je tvoj sluga,
12 A on je poçeo traœiti; poçeo od najsta-
naæ otac, joæ je œiv.” I oni klanjajuøi se
pali su niçice. rijega i doæao do najmlaåega, i naæla se
29 Tada je on podigao svoje oçi i opazio çaæa u vreøi Benjaminovoj.
svojega brata Benjamina, sina svoje ma- 13 Onda su oni razderali svoje haljine; i
svaki je opet natovario svojega magarca,
jke, te upitao: “Je li vam to najmlaåi brat
o kojem ste mi govorili?” Onda pridoda: vratili se natrag u grad.
“Bog neka ti bude milostiv, moj sinko.” 14 A Juda i njegova braøa doæli su u Josi-
30 Josipu se srce uzbudilo zbog brata, i povu kuøu, a on je joæ bio ondje, i bacili
bilo mu je da zaplaçe. Stoga je uæao u se pred njim na zemlju.
svoju sobu i tu se isplakao. 15 A Josip im rekao: “Æto ste to uçinili?
31 Tada se umio, izaæao opet van svlada- Zar niste znali da çovjek kao ja moœe
vajuøi se rekao je: “Posluœite jelo!” proricati?”
32 Onda su mu postavili posebno 16 Onda je Juda rekao: “Æto da kaœemo
mjesto, posebno njima i posebno Egi- svojem gospodaru, æto da govorimo i
kako da se opravdamo? Bog je pronaæao
pøanima, koji su jeli s njim odijeljeno od
zlodjela tvojih sluga. Eto, mi smo sad svi
njih, jer Egipøani ne smiju jesti s Hebre-
jima, zato æto je to Egipøanima odvratno.robovi svojem gospodaru, mi i ovaj u
33 Sjedili su pred njim, od najstarijega koga se naæla çaæa.”
do najmlaåega, toçno po dobi razmjeæte- 17 A on je rekao: “Daleko neka je to od
mene, da ja tako uçinim; ali u koga se
ni; zato su ljudi gledali jedan drugoga za-
çuåeni. naæla çaæa, samo on neka mi bude rob; a
vi drugi idite s mirom k svojem ocu!”
34 Onda je dao donositi od jela æto su bila
pred njim; a dio æto se davao Benjaminu 18 Onda je k njemu pristupio Juda i
bio je pet puta veøi od drugih. Tako su rekao: “Molim, gospodaru, tvoj sluga bi
oni pili i veselili se s njim. htio progovoriti rijeç svojem gospodaru,
i ne srdi se na svojega slugu, jer ti si, eto,
Josip ponovno kuæa braøu jednak faraonu.
44 Nato je on zapovjedio upravitelju 19 Moj gospodar upitao je svoje sluge,
svoje kuøe, govoreøi: “Napuni vreøe govoreøi: ‘Imate li joæ oca ili brata?’
ovih ljudi hranom, koliko god mogu 20 Mi smo odgovorili svojem gospodaru:
37 Postanak
‘Imamo joæ stara oca i malena brata koji sam Josip; jeli moj otac joæ œiv!” Ali njego-
mu se rodio u starosti; njegov je pravi va braøa nisu mu mogla odgovoriti, tako
brat umro, i tako je on ostao joæ sam od su bili zapanjeni pred njim.
svoje majke, i zato je ljubimac svojega 4 A Josip je rekao svojoj braøu: “Samo
oca.’ pristupite bliœe k meni!” Kad su pris-
21 Ti si zapovjedio svojim slugama: ‘Do- tupili bliœe, rekao je: “Ja sam vaæ brat
vedite ga k meni, htio bih ga vidjeti svo- Josip onaj koga ste prodali u Egipat.
jim oçima.’ 5 Ali sad se niæta ne uznemirujte i ne ko-
22 Odgovorili smo svojem gospodaru: rite sebe zato æto ste me prodali ovamo,
‘Ne moœe djeçak ostaviti svojega oca; kad jer me Bog poslao pred vama da vas odrœi
bi ostavio svojega oca, njegov otac bi na œivotu.
umro.’ 6 Veø dvije godine vlada glad u zemlji, a
23 A ti si rekao svojim slugama: ‘Ako ne bit øe joæ pet godina u kojima neøe biti ni
doåe s vama vaæ najmlaåi brat, onda ne oranja ni œetve.
smijete viæe na moje oçi!’ 7 Ali Bog me poslao pred vama da vas
24 I kad smo se vratili tvojem sluzi, mo- saçuva na zemlji i da vam spasi œivot ve-
jem ocu, priopøili smo mu rijeçi mojega likim izbavljenjem.
gospodara. 8 Tako niste vi koji ste me ovamo prodali,
25 Opet nam je naæ otac rekao: ‘Idite opet nego Bog, jer on me uçinio ocem faraona
onamo i kupite nam neæto hrane!’ i gospodarom cijele njegove kuøe i vla-
26 A mi smo rekli: ‘Ne moœemo ondje siøi, darom cijele egipatske zemlje.
ako naæ najmlaåi brat ne poåe s nama, 9 Poœurite k mojem ocu i javite mu:
onda øemo siøi, jer ne smijemo na oçi ‘Ovako poruçuje tvoj sin Josip: Bog me
onomu çovjeku ako ne bude s nama naæ uçinio gospodarom svega Egipta; siåi k
najmlaåi brat.’ meni bez otezanja!
27 Onda nam rekao tvoj sluga, moj otac: 10 Prebivat øeæ u zemlji goæenskoj i bit
‘Znate sami da mi je moja œena rodila øeæ blizu mene, ti i tvoja djeca, i tvoja
samo dva sina. unuçad, i tvoje ovce, i tvoja goveda i sve
28 Jedan je otiæao od mene, mislim da je tvoje imanje.
bio rastrgan, jer do danas ga nisam viæe 11 Ja øu te ovdje snabdijevati, tako da
vidio. neøeæ osiromaæiti sa svojom obitelji i sa
29 Ako mi sad joæ i ovoga odvedete i svim æto imaæ; jer øe joæ pet godina potra-
snaåe ga kakva nesreøa, spravit øete jati glad.
onda moju sijedu kosu od tuge u grob.’ 12 Eto, vidite vi i moj brat Benjamin svo-
30 Pa stoga kad bih ja sada doæao natrag jim oçima da sam to ja i da vam to moja
k tvojem sluzi, svojem ocu, a djeçaka, çiji usta govore.
je sav œivot vezan uz njega, ne bi bilo s 13 Tako øete javiti mojem ocu moje vi-
nama, soko dostojanstvo u Egiptu i sve æto ste
31 on bi umro kad bi vidio da nema dje- vidjeli; pa onda brzo dovedite ovamo
çaka; i tvoje sluge zaista bi spravile si- mojega oca.”
jedu kosu tvojega sluge, naæega oca, od 14 Onda je pao oko vrata svojem bratu
tuge u grob. Benjaminu i plakao, a Benjamin je
32 Jer je tvoj sluga pred svojim ocem plakao o njegovom vratu.
jamçio za djeçaka kad je obeøao: ‘Ako ti 15 Povrh toga izljubio je svu ostalu svoju
ga ne dovedem natrag, bit øu onda svo- braøu i plakao nad njima. Potom su
jem ocu kriv dok sam œiv.’ njegova braøa s njim razgovarala.
33 Zato neka tvoj sluga, molim, ostane 16 A i u kuøu faraonovu dopro je glas, go-
mjesto djeçaka, da bude rob mojem gos- voreøi: “Doæla su braøa Josipova!” Tako
podaru, a djeçak neka ide sa svojom je to bilo drago faraonu i njegovim slu-
braøom. gama.
34 Jer kako bih se ja mogao vratiti k svo- 17 I faraon je rekao Josipu: “Kaœi svojoj
jem ocu bez djeçaka. Ne bih mogao gle- braøi neka uçine ovo: ‘Natovarite svoje
dati jad æto bi snaæao mojega oca.” œivotinje i idite u zemlju Kanaan.
18 Uzmite svojega oca i svoje obitelji i
Josip æalje po Jakova doåite k meni; dat øu vam sve najbolje
45 Onda se Josip nije viæe mogao dalje
suzdrœati pred svima koji su stajali
oko njega, i povikao je: “Neka svi izaåu is-
æto ima egipatska zemlja, i uœivat øete od
obilja ove zemlje.
19 Sada ti zapovjedam ovo: Uzmite sebi
pred mene!” Tako nije bilo nikoga uz kola iz egipatske zemlje za svoju djecu i
njega kad se Josip pokazao svojoj braøi. za svoje œene, posadite i svojega oca i
2 On je plakao tako glasno da su ga çuli doåite ovamo.
Egipøani, a doçula je za to i kuøa fara- 20 Nemojte œaliti za vaæim stvarima, jer
onova. øe biti vaæe sve æto ima najbolje u zemlji
3 Tada je Josip rekao svojoj braøi: “Ja Egipat.’ ”
Postanak 38
21 Izraelovi sinovi su uçinili tako. Josip Perez i Zerah; (ali Er i Onan su umrli u
im je dao kola po zapovijedi faraonovoj; zemlji Kanaanaca). Peresovi sinovi bili
isto tako opskrbio ih hranom za put. su: Hezron i Hamul.
22 I svakom od njih dao je nove haljine; a 13 Isakarovi sinovi bili su: Tola, Puah,
Benjaminu je dao tri stotine srebrnjaka i Jaæub i Æimron.
petere haljine. 14 Zebulunovi sinovi bili su: Sered, Elon
23 A svojem ocu je poslao deset maga- i Jahleel.
raca natovarenih najboljim plodovima 15 To su Leini sinovi koje je ona bila
kojih ima u Egiptu, i deset magarica na- rodila Jakovu u Mezopotamiji, uz
tovarenih œitom, kruhom i jestivom ocu njegovu køer Dinu. Svih osoba, njegovi
za put. sinovi i køeri, bilo je trideset i tri.
24 Tako je on ispratio svoju braøu, i kako 16 Gadovi sinovi bili su: Zifion, Hagi,
su odlazili on im je rekao: “Nemojte se Æuni, Ezbon, Eri, Arodi i Areli.
putom svaåati!” 17 Aæerovi sinovi bili su: Jimna, Iæuah,
25 Tako su otiæli iz Egipta i doæli u zemlju Isui i Beriah i sestra njihova Serah. Beri-
Kanaan k svojem ocu Jakovu. ahovi sinovi bili su: Heber i Malkiel.
26 Oni su mu javili, govoreøi: “Josip je joæ 18 To su bili Zilpini sinovi koju je Laban
œiv, i on vlada nad svom egipatskom dao svojoj køeri Lei; ona ih je rodila Ja-
zemljom.” Ali se Jakovu srce skamenilo, kovu: svega æesnaest osoba.
jer im nije vjerovao. 19 Sinovi Rahele, œene Jakovljeve bili su:
27 Ali kad su mu ispripovjedili sve æto im Josip i Benjamin.
rekao Josip, i kad je vidio kola koja je po- 20 Josipu su se rodili u zemlji Egipat Ma-
slao Josip da ga dovezu, onda je oœivio naseh i Efraim koje mu je rodila Asenata,
duh njihovu ocu Jakovu. køi Poti-Fere, sveøenika u Onu.
28 Tada je rekao Izrael: “Dosta, Josip moj 21 Benjaminovi sinovi bili su: Belah,
sin joæ je œiv! Poøi øu i vidjeti ga prije nego Beker, Aæbel, Gera, Naaman, Ehi, Roæ,
umrem.” Mupim, Hupim i Ard.
22 To su bili Rahelini sinovi koje je ona
Jakov se seli u Egipat rodila Jakovu: svega çetrnaest osoba.
46 Tako se zaputio Izrael sa svim æto je
imao i doæao u Beer-Æebu, te prineo
œrtvu Bogu svojega oca Izaka.
23 Danov sin bio je Huæim.
24 Naftalijevi sinovi bili su: Jahzeel,
Guni, Jezer i Æilem.
2 Onda je Bog progovorio Izraelu u jed- 25 To su Bilhini sinovi, koju je Laban dao
nom noønom viåenju, i pozvao ga: “Ja- svojoj køeri Raheli: ona ih je rodila Jako-
kove, Jakove!” A on je rekao: “Evo me!” vu, svega sedam osoba.
3 On je rekao: “Ja sam Bog, Bog tvojega 26 Svih osoba æto su s Jakovom iæli u Egi-
oca. Ne boj se otiøi u Egipat jer øu te ondje pat, koji su izaæli iz njegova tijela, bez
uçiniti velikim narodom. œena Jakovljevih sinova, bilo je u svemu
4 Ja øu iøi s tobom u Egipat, i ja øu te za- æezdeset i æest.
ista opet dovesti natrag; a Josip øe ti svo- 27 Josipovi sinovi koji su mu se rodili u
jom rukom zaklopiti oçi.” Egiptu bili su dvojica. Svih osoba iz kuøe
5 Onda se Jakov dignuo iz Beer-Æebe. Jakovljeve koji su doæli u Egipat bilo je
Izraelovi sinovi su posadili svojega oca sedamdeset.
Jakova, svoju djecu i svoje œene na kola 28 Tada je poslao Judu pred sobom k Jo-
koja je poslao faraon da ga dovezu. sipu da bi dao upute prije njegova do-
6 Uzeli su sobom i svoja stada i svoje im- laska u Goæen. I oni su bili doæli u zemlju
anje koje su bili stekli u zemlji Goæen.
Kanaanaca. Tako su doæli Jakov i sve 29 A Josip je dao upregnuti svoja kola i
njegovo potomstvo u Egipat. izaæao u susret svojem ocu Izraelu u
7 Svoje sinove i unuke, svoje køeri i køeri Goæen; i on se pojavio pred njim, pao mu
svojih sinova i sve svoje potomstvo do- oko vrata i plakao je dugo na njegovom
veo je sobom u Egipat. vratu.
8 A ovo su imena djece Izraelove æto su 30 A Izrael je rekao Josipu: “Sada neka
doæli u Egipat, Jakovljeve i njegovih si- umrijem, poæto sam vidio tvoje lice, i
nova: Jakovljev prvoroåenac bio je Ru- znam da si joæ œiv.”
ben. 31 Nato je Josip rekao svojoj braøi i uku-
9 Rubenovi sinovi bili su: Henok, Palu, øanima svojega oca: “Idem gore da javim
Hezron i Karmi. faraonu i reøi mu: ‘Moja braøa i ukuøani
10 Simeonovi sinovi bili su: Jemuel, Ja- mojega oca koji su œivjeli u zemlji Kana-
min, Ohad, Jakin, Zohar i Æaul, sin jedne anaca doæli su k meni.
Kanaanke. 32 Ti su ljudi pastiri ovaca, jer se oni
11 Levijevi sinovi bili su: Geræon, Kohat i bave stoçarstvom, i doveli su sobom
Merari. svoje ovce i svoja goveda, i sve svoje im-
12 Judini sinovi bili su: Er, Onan, Æelah, anje.’
39 Postanak
33 Tako kad vas faraon pozove i upita: 15 A kad je nestalo novaca u zemlji Egi-
‘Kakvo je vaæe zanimanje?’ pat i u zemlji Kanaan, poçeli su svi Egi-
34 vi odgovorite: ‘Stoçari su bili tvoje pøani dolaziti k Josipu, govoreøi: “Daj
sluge od mladosti sve do sada, mi kao i nam kruha, zaæto da pomremo pred tvo-
naæi oçevi,’ da biste smjeli ostati u zemlji jim oçima? Poæto nema viæe novaca.”
goæenskoj, jer su svi pastiri ovaca 16 Onda je Josip rekao: “Dajte ovamo
Egipøanima mrski.” svoju stoku, i ja øu vam za vaæu stoku
dati kruha kad viæe nemate novaca.”
Jakov i njegovi sinovi pred faraonom 17 Tako su dovodili svoju stoku k
47 Tada je Josip otiæao i javio faraonu,
govoreøi: “Moj otac i moja braøa sa
svojim ovcama, i svojim govedima, i svim
Josipu, i Josip im davao kruha za konje,
za ovce, za goveda i za magarce. Tako ih
je opskrbljivao u onoj godini kruhom u
svojim imanjem doæli su iz zemlje Ka- zamjenu za svu njihovu stoku.
naan i eno ih u zemlji Goæen.” 18 Kad je proæla ta godina, dolaziii su u
2 Petoricu od svoje braøe bio je uzeo drugoj godini k njemu i rekli mu: “Ne
sobom, pa ih predstavio faraonu. moœemo ti, gospodaru, skrivati. Novaca
3 A kad je faraon upitao njegovu braøu: je nestalo, a tako i stoka, gospodaru, i
“Kakvo je vaæe zanimanje?” Odgovorili su niæta viæe nije preostalo, gospodaru,
faraonu: “Pastiri su tvoje sluge, mi kao i osim naæega tijela i naæih polja.
naæi oçevi.” 19 Zaæto da pomremo pred tvojim oçima,
4 Joæ su rekli faraonu: “Doæli smo da se mi i naæa polja? Kupi nas i naæa polja za
ovdje u zemlji jedno vrijeme zadrœimo, kruh, a mi øemo zajedno sa svojim
tvoje sluge viæe ne nalaze paæe za svoja poljima sluœiti faraonu; daj nam
stada, jer glad teæko pritiæçe zemlju sjemena da ostanemo na œivotu i ne po-
Kanaan. Stoga dopusti da tvoje sluge mremo i da polja ne budu opustoæena.”
smiju ostati u zemlji Goæen.” 20 Tako je Josip pokupovao faraonu sva
5 Onda je progovorio faraon Josipu, go- polja u zemlji Egipat, jer su svi Egipøani
voreøi: “Tvoj otac i tvoja braøa su doæli k prodavali svoja polja kad ih je glad teæko
tebi. pritisnula, tako je zemlja postala
6 Zemlja Egipat je pred tobom, pa naseli faraonova.
svojega oca i svoju braøu u najboljem di- 21 A narod se preselio u gradove, od
jelu zemlje, i neka borave u zemlji Goæen. granice jednoga egipatskog kraja do
A ako naåeæ meåu njima sposobnih granice drugoga kraja.
ljudi, postavio ih za nadglednike nad 22 Samo nije kupio sveøeniçka polja, jer
mojim vlastitim blagom.” su sveøenici dobivali od faraona utvråen
7 Onda je Josip doveo svojega oca Jakova dohodak i œivjeli su od svojega utvråenog
pred faraona; i Jakov je blagoslovio dohotka æto im ga je odredio faraon.
faraona. Stoga sveøenici nisu prodali svojih polja.
8 Faraon je rekao Jakovu: “Koliko ti je go- 23 Tada je Josip rekao narodu: “Zaista
dina?” kupio sam vas zajedno s vaæim poljima
9 Jakov je odgovorio faraonu: “Godina za faraona. Evo vam sjemena da moœete
mojega putovanja ima stotina i trideset posijati polja.
godina; malo ih je na broju, a zle su bile 24 Ali od prihoda morate jednu petinu
godine mojega œivota, i nisu dostigle dati faraonu, ostale øe çetiri petine biti
godina œivota mojih otaca koje su oni vama kao sjeme za polja i za hranu vama
proveli na svojem putovanju.” i onima u vaæem domaøinstvu, kao i za
10 Tako je Jakov opet blagoslovio prehranu vaæe djece.”
faraona i otiæao ispred faraona. 25 Tako su oni rekli: “Ti si nam spasio
11 A Josip je smjestio svojega oca i svoju œivot, pa neka naåemo milost u tvojim
braøu i dao im je posjed u zemlji Egipat u oçima, gospodaru, i rado øemo biti sluge
najboljem dijelu zemlje, naime, u kraju faraonove.”
Ramsesovu, kako je zapovjedio faraon. 26 A je Josip iz toga uçinio zakonsku ob-
12 Onda je Josip opskrbio hranom svoje- vezu æto do danaænjega dana vrijedi na
ga oca, i svoju braøu i sav dom svojega posjedu u zemlji Egipat, da se daje
oca po broju njihovih obitelji. petina faraonu; samo posjed sveøeniçki
13 A nigdje na zemlji nije viæe bilo kruha, ne pripada faraonu.
jer je glad bila jako velika, tako da je egi- 27 Tako se Izrael naselio u zemlji Egipat,
patska zemlja, i sva i zemlja Kanaan, bila u pokrajini Goæen; ondje su stekli im-
je glaåu iscrpljena. anja i veoma se umnoœili.
14 Josip je pomalo pokupio sve novce æto 28 Jakov je œivio u zemlji Egipat joæ se-
su se naæli u zemlji Egipat i u zemlji damnaest godina. Tako je bilo dana œivo-
Kanaan u svoju ruku za œito æto se ta Jakovljeva stotinu i çetrdeset i sedam
moralo kupovati, a Josip je izruçio te godina.
novce kuøi faraonovoj. 29 A kad se pribliœilo vrijeme Izraelu da
Postanak 40
umre, dozvao je svojega sina Josipa i 14 Izrael je pruœio svoju desnicu i stavio
rekao mu: “Ako sam naæao milost u tvo- je na glavu Efraimovu, iako je bio mlaåi,
jim oçima, molim te, stavi svoju ruku a svoju ljevicu na glavu Manasehovu,
pod moje stegno, da mi budeæ dobar i drœeøi ruke unakrst, iako je Manaseh bio
vjeran. Molim te nemoj me pokopati u prvoroåenac.
Egiptu, 15 I on je blagoslovio Josipa, govoreøi:
30 nego daj da legnem kod svojih otaca; “Bog pred çijim su licem hodili moji oçevi
odnesi me iz Egipta i pokopaj me u nji- Abraham i Izak, Bog koji me hranio svega
hovu grobu.” On mu je rekao: “Uçinit øu mojega œivota do danaænjega dana,
kako si rekao.” 16 Anåeo koji me izbavljao iz svake nevo-
31 Onda je on rekao: “Zakuni mi se!” I on lje, blagoslovi ove djeçake; na njima
mu se zakleo. Izrael se prignuo na neka bude moje ime i ime mojih otaca
uzglavlju postelje. Abrahama i Izaka; i u mnoætva neka se
namnoœe po zemlji!”
Jakov blagoslivlja Josipove sinove 17 Kad je Josip vidio da je njegov otac
48 Dogodilo se nakon nekog vremena
da su javili su Josipu: “Doista otac
ti je bolestan.” Onda je on uzeo sobom
stavio svoju desnicu na glavu
Efraimovu, bilo mu je krivo, pa je prihva-
tio ruku svojega oca da ju premjesti s
svoja oba sina Manaseha i Efraima. glave Efraimove na glavu Manasehovu.
2 Javili su Jakovu: “Tvoj sin Josip dolazi 18 Pritom je Josip rekao svojem ocu: “Ne
k tebi”, Izrael je skupio svoju snagu i sjeo tako, oçe moj, ovaj je prvoroåenac, pa
na postelji. stavi svoju desnicu na njegovu glavu!”
3 Tada je Jakov rekao Josipu: “Bog Sve- 19 A njegov otac je to odbio i rekao:
moøni, objavio mi se u Luzu u zemlji “Znam ja, moj sine, znam! I on øe postati
Kanaan, i blagoslovio me, narod, i on øe biti velik, ali njegov mlaåi
4 i rekao mi: ‘Uçinit øu te plodnim i brat bit øe veøi od njega, i njegovi øe po-
umnoœit øu te i uçinit øu te mnoætvom tomci postati mnoætvo naroda.”
naroda i dat øu ovu zemlju tvojem po- 20 Tako ih je toga dana blagoslovio, go-
tomstvu nakon tebe u vjeçni posjed.’ voreøi: “S vama øe Izrael blagoslivljati,
5 A sada tvoja oba sina koja su ti se rodila govoreøi: ‘Bog neka te uçini kao Efraima i
u zemlji Egipat, i prije nego sam doæao k Manaseha!’ ” Tako je on stavio Efraima
tebi u Egipat, neka budu moji—Efraim i pred Manaseha.
Manaseh neka budu moji kao Ruben i 21 Onda je Izrael rekao Josipu: “Evo, ja
Simeon! øu umrijeti, ali Bog øe biti s vama i odvest
6 A djeca koja su ti se rodila poslije njih øe vas natrag u zemlju vaæih otaca.
neka budu tvoja, a po imenu svoje braøe 22 Povrh toga tebi dajem jedan dio zem-
neka se zovu u svojem baætinstvu. lje, viæe nego tvojoj braøi æto sam ga
7 A ja, kad sam doæao iz Mezopotamije, oduzeo Amorejcima svojim maçem i svo-
umrla je Rahela pokraj mene u zemlji jim lßkom.”
Kanaan na putu kad je joæ ostalo samo
malo puta do Efrate, i ja sam ju ondje Jakovljev blagoslov
pokopao na putu u Efratu, (a to je Betle-
hem).”
8 Kad je Izrael vidio Josipove sinova, upi-
49 Zatim je Jakov dozvao svoje sinove
i rekao: “Skupite se da vam javim
æto øe vas snaøi u kasnije dane!
tao je: “Tko su ovi?” 2 Skupite se i posluæajte, Jakovljevi si-
9 Josip je rekao svojem ocu: “To su moji novi, posluæajte Izraela svojega oca!
sinovi koje mi je Bog ovdje darovao.” On 3 Rubene, ti si moj prvoroåenac, moja ja-
je rekao: “Molim, privedi ih k meni da ih kost i prvina moje muæke snage, odliçan
blagoslovim!” u dostojanstvu, odliçan u snazi.
10 Oçi Izraela bile su oslabile zbog staro- 4 Nesiguran kao voda, neøeæ imati pr-
sti tako da nije viæe mogao dobro vidjeti. venstva, jer si otiæao u postelju svojega
Tada ih je Josip priveo bliœe, on ih je oca, onda ju oskvrnuo—u moju postelju
poljubio i zagrlio. se popeo.
11 Izrael je rekao Josipu: “Nisam mislio 5 Simeon i Levi braøa su, maçevi su im
da øu te opet vidjeti, a eto, Bog mi je dao oruœje nasilja.
vidjeti joæ i tvoje potomke.” 6 U savjet njihov neka ne ulazi moja
12 A Josip ih je odmaknuo od njegovih duæa, s njihovim zborom neka se ne
koljena i prignuo se pred njim sve do druœi moje srce, jer su u svojoj srdœbi
zemlje. ubili ljude i u svojoj ljutnji ohromili vo-
13 Nato je Josip uzeo obojicu, Efraima love.
svojom desnicom, tako da je stajao Izra- 7 Prokleta da im je njihova srdœba æto je
elu slijeva, i Manaseha svojom ljevicom, tako œestoka i njihova ljutina æto je tako
tako da je stajao Izraelu zdesna, i poveo okrutna, pa øu ih razdijeliti u Jakovu i
ih k njemu. raspræiti ih u Izraelu.
41 Postanak
8 Juda, hvalit øe tebe tvoja braøa; tvoja 29 Nakon toga im je zapovjedio, govoreøi:
ruka bit øe za vratom tvojim neprijatelji- “Naskoro øu se pridruœiti svojim pre-
ma, i klanjat øe se pred tobom sinovi tvo- cima, pokopajte me kraj mojih otaca u
jega oca. æpilji na polju Hitejca Efrona,
9 Juda je mladi laviø; moj sine, od plijena 30 u æpilji æto je na polju Makpeli, ispred
si se uzdigao; a onda se spustio i legnuo Mamre u zemlji Kanaan, na polju koje je
kao lav, kao lavica, tko ga smije draœiti? kupio Abraham od Hitejca Efrona za
10 Œezlo se neøe udaljiti od Jude, ni vla- mjesto sahranjivanja.
darski ætap od njegovih nogu, dok ne 31 Ondje su pokopali Abrahama i njego-
doåe Mir; i Njemu øe se pokoravati naro- vu œenu Saru, ondje su sahranili Izaka i
di. njegovu œenu Rebeku i ondje sam ja
11 Koji veœe svoje magare za çokot, za pokopao Leu.
plemenitu lozu mlado svoje magarice; 32 Polje i æpilja na njemu bila je otkuplje-
pere u vinu svoju haljinu i u krvi groœåa na od Hitejca.”
svoj ogrtaç. 33 Kad je Jakov dovræio zapovijed svojim
12 Ima iskre u oçima od vina i zubi su mu sinovima, povukao je svoje noge natrag
bjelji od mlijeka. na postelju i preminuo i bio pridruœen
13 Zebulun øe prebivati uz obalu mor- svojim precima.
sku; postat øe luka brodova, a njegova
granica dosezat øe do Sidona. Pokop Jakova
14 Isakar je œilav magarac koji leœi iz-
meåu dviju granica;
15 vidio ugodan odmor i zemlja lijepa;
50
bio ga.
Onda je Josip pao na lice svojega
oca, plakao nagnut nad njim i lju-
pognuo je svoja leåa da nosi tovare, i po- 2 I Josip je zapovjedio svojim lijeçnicima
stao grupa robova. da balzamiraju njegova oca. I tako su li-
16 Dan øe suditi svojem narodu kao jeçnici balzamirali Izraela.
jedno od Izraelovih plemena. 3 Proælo je çetrdeset dana jer je toliko
17 Dan je kao zmija na putu, kao guja na vremena trebalo za balzamiranje. Opla-
stazi koja ugriza konja za petu, tako da kivali su ga Egipøani sedamdeset dana.
øe konjanik pasti nauznak. 4 Kad su proæli dani œalosti za njim, Josip
18 Tebe çekam da me izbaviæ, o Gospod- je progovorio dvoranima faraonovim, go-
ine! voreøi: “Ako sam naæao milost kod vas,
19 Gad, razbojnici øe ga gaziti, ali øe ih on govorite, molim, za mene faraonu, govo-
na kraju potisnuti. reøi.
20 Aæer, imat øe hrane izobilja, imat øe 5 Otac je moj traœio da mu se zakunem,
poslastice kraljevske. govoreøi: ‘Evo, umirem i u grobu mojem
21 Naftali je puætena koæuta, on govori li- æto sam ga iskopao sebi u zemlji Kanaan,
jepe rijeçi. tamo me pokopaj.’ Zato bih sad poæao da
22 Josip je plodno stablo, plodno stablo pokopam svojega oca; onda øu se opet
na vrelu; preko zidova penju se njegove vratiti.’ ”
grane. 6 Faraon je rekao: “Idi i pokopaj svojega
23 Strijelci su ga teæko pritisnuli, odap- oca, kako te je zakleo.”
inju strijele na njega i mrziju ga. 7 Tako je otiæao Josip da pokopa svojega
24 Ali njegov lßk ostaje çvrst, jake su nje- oca, a s njim su poæle sve sluge faraono-
gove miæice i ruke po jakosti Svesilnoga ve, dvorske starjeæine i svi dostojanstve-
Boga Jakovljeva, (odande je Pastir, nici egipatske zemlje;
Hridina Izraelova), 8 kao i sva druœina Josipova, njegova
25 Bogom tvojega oca, koji øe ti pruœiti braøa i kuøna druœina kuøe njegova oca.
pomoø, od Svemoønoga koji øe te bla- Samo svoje œene i svoju djecu, svoje ovce
gosloviti punim blagoslovom odozgor s i svoja goveda ostavili su u zemlji Goæen.
neba, punim blagoslovom odozdol iz du- 9 A poæla su s njim i kola i konjanici, i bila
bine, punim blagoslovom iz prsiju i iz je to jako velika povorka.
utrobe! 10 Tada su doæli do gumna Atad, s onu
26 Blagoslovi tvojega oca nadvisili su stranu Jordana, i ondje su odrœali veliko
blagoslove mojih predaka, sve do i veoma sveçano jadikovanje. On je prire-
vjeçnih breœuljaka. Oni neka budu na dio svojem ocu œalost od sedam dana.
glavi Josipovoj, na tjemenu izabranoga 11 Kad su œitelji one zemlje, Kanaanci,
od njegove braøe. vidjeli kod gumna Atad œalosnu sveça-
27 Benjamin je vuk grabeœljivi, neka jede nost, rekli su: “Tu se drœi velika œalobna
grabeœ ujutro, i dijeli plijen uveçer.” sveçanost Egipøana.” Zato se nazvalo
28 Svi ovi jesu dvanaest Izraelovih ple- ono mjesto Abel-Mizraim; nalazi se s onu
mena; i to je bilo æto im je njihov otac stranu Jordana.
izgovorio kad ih je blagoslivljao. Sva- 12 A njegovi sinovi su mu uçinili onako
komu od njih dao je prigodan blagoslov. kako im je zapovjedio.
Postanak 42
13 Njegovi sinovi su ga odnijeli u zemlju ja namjesto Boga?
Kanaan i pokopali su ga u æpilji na polju 20 A vi, iako ste mislili zlo protiv mene,
Makpeli, na polju koje je Abraham otku- ali Bog je to okrenuo na dobro da izvræi
pio za grob od Hitejca Efrona, ispred ono æto se danas dogaåa, da spasi
Mamre. mnogobrojan narod.
14 Poæto je Josip pokopao svojega oca, 21 Ne bojte se sada, jer ja øu se brinuti za
vratio se natrag u Egipat, on i njegova vas, za vaæe œene i za vaæu djecu!” Tako ih
braøa, i svi koji su bili s njim i poæli na je tjeæio i ljubazno im govorio.
pokop njegova oca. 22 Josip je prebivao u Egiptu, on i doma-
15 Kad su Josipova braøa vidjela da im je øinstvo njegova oca. Josip je œivio stoti-
umro otac, i rekli su: “Æto ako se Josip nu i deset godina.
naljuti na nas, pa nam uzvrati za sve zlo 23 Josip je vidio djecu Efraimovu do
æto smo mi njemu uçinili?” treøeg koljena. I sinovi Makira, sina Ma-
16 Tako su poruçili Josipu, govoreøi: nasehova, rodili su se joæ za œivota Josi-
“Tvoj otac pred svoju smrt odredio je, go- pova.
voreøi: 24 Josip je rekao svojoj braøi: “Ja øu
17 Ovako recite Josipu: ‘Molim, oprosti uskoro umrijeti, ali øe vas Bog sigurno
svojoj braøi njihov zloçin i njihov grijeh posjetiti i odvesti iz ove zemlje u zemlju
æto su ti zlo uçinili. A sad oprosti nam, koju je pod zakletvom obeøao Abraha-
molimo, zloçin naæ, oprosti prijestupe mu, Izaku i Jakovu.”
slugu tvojega Boga oca.’ ” Kad su mu to 25 Onda je Josip zakleo Izraelove sinove,
izgovorili, Josip je zaplakao. govoreøi: “Bog øe vas zaista posjetiti,
18 Onda su sama njegova braøa doæla, onda uzmite sobom moje kosti odavde!”
pali su pred njega i rekli: “Evo nas, mi 26 Tako je Josip umro, a bilo mu je stoti-
smo tvoje sluge.” nu i deset godina. Balzamirali su ga i
19 A Josip im rekao: “Ne bojte se! Zar sam poloœili u lijes u Egiptu.

Izlazak
DRUGA KNJIGA MOJSIJEVA

1 Ovo su imena Izraelovih sinova, koji


su doæli u Egipat; svaki sa svojim do-
maøinstvom zajedno s Jakovom:
13 Tako su Egipøani silom gonili Izraelo-
ve sinove na posao.
14 Zagorçavali su im œivot teækim pos-
2 Ruben, Simeon, Levi, Juda; lom: pravljenjem œbuke i opeke i svako-
3 Isakar, Zebulun, Benjamin; vrsnim poslom u polju, i gonili ih silom
4 Dan, Naftali, Gad i Aæer. da im sluœe svim tim poslovima.
5 U svemu Jakovljevih potomaka bilo je 15 Tada je egipatski kralj progovorio he-
sedamdeset; a Josip je veø prije boravio brejskim babicama, od kojih se jedna
u Egiptu. zvala Æifrah, a druga Puah;
6 I Josip je umro, sva njegova braøa i sav 16 a rekao je: “Kad kod Hebrejki vræite
onaj naraætaj. sluœbu babice, i kod poroåaja vidite, pa
7 A Izraelovi potomci bili su plodni, ako je sin, onda ga usmrtite, a ako je
veoma se umnoœili i postali vrlo mnogo- køer, neka ostane na œivotu!”
brojni i jaki, i zemlja ih se bila napunila. 17 Ali su se babice bojale Boga i nisu
8 Uto je zavladao novi kralj u Egiptu, koji çinile kako im je zapovjedio egipatski
nije poznavao Josipa. kralj, nego su ostavljale muæku djecu na
9 On je rekao svojem narodu: “Gle, Izra- œivotu.
elovi sinovi su postali brojniji i moøniji 18 Zato je egipatski kralj dao dozvati ba-
od nas. bice pa rekao im: “Zaæto tako çinite i os-
10 Hajde, postupimo mudro s njima, da tavljate muæku djecu na œivotu?”
joæ dalje ne rastu i u sluçaju kakva rata 19 A babice su odgovorile faraonu: “He-
ne pridruœe naæim neprijateljima, da ne brejke nisu kao egipatske œene, nego
udare na nas i ne odu iz zemlje!” znaju same sebi pomoøi; jer prije nego
11 Stoga su postavili nad njima nadgle- doåe babica, one se veø porode.”
dnike da ih tlaçe teækim poslovima. I oni 20 Zato je Bog uçinio dobro babicama,
su sagradili faraonu gradove za narod se mnoœio i postao veoma moøan.
skladiæta Pitom i Ramses. 21 I tako je bilo, poæto su se babice bojale
12 Ali æto su ih viæe tlaçili, joæ se viæe Boga, on im je dao veliko domaøinstvo.
mnoœili i viæe se æirili, tako da su stra- 22 A faraon je zapovjedio svemu svojem
hovali od Izraelovih sinova. narodu, govoreøi: “Svakoga sina æto se
43 Izlazak
rodi, bacite u Rijeku, a svaku køer os- Mojsije je ustao, obranio ih i napojio im
tavite na œivotu!” stado.
18 Kad se one vratile svojem ocu Reuelu,
Roåenje i mladost Mojsijeva upitao ih on: “Æto ste se danas tako brzo
2 Jedan çovjek iz kuøe Levijeve otiæao i vratile?”
uzeo si za œenu jednu Levijevu køer. 19 One su odgovorile: “Jedan Egipøanin
2 Tako je œena zatrudnjela i rodila sina. A obranio nas od pastira, zahvatio dosta
kad je vidjela, da je lijep, skrivala ga tri vode za nas i napojio ovce.”
mjeseca. 20 A on je rekao svojim køerima: “Pa gdje
3 A kad ga nije mogla duœe skrivati, uzela je? Zaæto ste ondje ostavile toga çovjeka?
je za njega koæaricu od papirusove trske, Pozovite ga da jede s nama!”
premazala ju zemljanom i smolom, 21 Mojsije je pristao ostati kod onoga
stavila djeçaka u nju i stavila ju u trstiku çovjeka, a on je dao Mojsiju svoju køer Zi-
kraj Rijeke. poru za œenu.
4 Njegova sestra stajala je podalje da vidi 22 Kad mu je ona rodila sina, on mu nad-
æto øe biti s njim. jenuo ime Geræom, jer je rekao: “Stranac
5 Onda je doæla køi faraonova na Rijeku sam u tuåoj zemlji.
da se kupa. A dok su sluækinje njezine 23 A dogodilo se poslije nekog vremena,
hodale po obali Rijeke, opazila je ona umro je egipatski kralj. A Izraelovi sinovi
koæaricu u trstici, i poslala svoju sluæki- uzdisali su joæ uvijek pod teækim poslom
nju ondje da ju donese. i vapili su glasno za pomoø, i njihov vapaj
6 Kad je bila otvorila, vidjela je dijete, a to se podigao Bogu zbog ropstva.
je bio djeçak i plakao. Saœalilo joj se i po- 24 Bog je çuo njihove vapaje, i Bog se sje-
mislila je: “To je jedno od hebrejske tio svojega zavjeta s Abrahamom, Iza-
djece.” kom i Jakovom.
7 Onda je upitala njegova sestra køer fa- 25 I Bog je pogledao na Izraelove sinove, i
raonovu: “Hoøeæ li da odem i da ti dove- Bog ih je blagoslovio.
dem dojkinju Hebrejku da ti doji dijete?”
8 A køi faraonova joj je rekla: “Idi!” I otiæla Bog poziva Mojsija
je djevojçica i dovela majku djeteta.
9 Onda joj je rekla køi faraonova: “Uzmi 3 Nato je Mojsije çuvao ovce svojega
tasta Jetra, sveøenika midjanskoga.
ovo dijete i doji ga, a ja øu ti za to platiti!” I on je vodio stado po pustinji i doæao do
Tako je œena uzela dijete i dojila ga. Horeba, goru Boœju.
10 Kad je dijete odraslo, donijela ga na- 2 Anåeo Gospodinov mu se pojavio u ras-
trag køeri faraonovoj, on je postao njezin plamtjelom ognju æto je izbijao iz grma. A
sin i ona mu nadjenula ime Mojsije, go- on je pogledao, a to grm plamenom gorio,
voreøi, “Jer sam ga iz vode izvadila.” ali nije izgarao.
11 I dogodilo se u ono vrijeme, kad je Moj- 3 Mojsije je pomislio: “Idem vidjeti izbliœe
sije odrastao, posjetio je on jednoga taj rijetki prizor, zaæto grm ne izgara.”
dana svoju braøu i vidio kako moraju 4 A kad je Gospodin vidio da on prilazi
obavljati teæke poslove. A kad je opazio pogledati, Bog ga pozvao iz grma: “Moj-
kako je jedan Egipøanin tuçe Hebrejca, sije, Mojsije!” On je odgovorio: “Evo me!”
jednoga od njegove braøe. 5 A on je rekao: “Ne primiçi se bliœe ovom
12 Okrenuo se na sve strane, pa kad je mjestu! Izuj obuøu sa svojih nogu, jer
vidio da nema nikoga u blizini, ubio je mjesto na kojemu stojiæ sveto je tlo!”
Egipøanina i zatrpao ga u pijesak. 6 On je nastavio: “Ja sam Bog tvojega
13 Sutradan izaæao je on opet van, i gle, oca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Ja-
upravo se potukla dva Hebrejca, i on je kovljev.” A Mojsije je zaklonio svoje lice,
doviknuo onomu koji je imao krivo: jer se bojao gledati u Boga.
“Zaæto tuçeæ svojega bliœnjega?” 7 A Gospodin je rekao: “Zaista sam vidio
14 A on je rekao: “Tko je tebe postavio za nevolju svojega naroda u Egiptu i çuo
glavara i suca nad nama? Hoøeæ li i mene sam njegovu tuœbu na njegove tlaçitelje,
ubiti kao i Egipøanina?” A Mojsije se pre- jer ja znam njihove muke.
straæio, jer je pomislio: “Zaista se to ipak 8 Tako sada evo ja sam siæao da ga iz-
saznalo.” bavim iz ruku Egipøana i da ga izvedem
15 Faraon je to çuo i htio je Mojsija pogu- iz te zemlje, u zemlju dobru i prostranu,
biti. Mojsije je pobjegao ispred lica zemlju u kojoj teçe mlijeko i med, u
faraonova i smjestio se u zemlji midjan- mjesta gdje su Kanaanci, Hitejci, Amore-
skoj. Sjeo je ondje pokraj nekog stu- jci, Perizejci i Jebusejci.
denca. 9 Zato, sada gle, vapaji Izraelovih sinova
16 Sveøenik midjanski imao je sedam doprijeli su do mene, i takoåer sam vidio
køeri. One su doæle zahvatiti vode i napu- tlaçenje kojim ih tlaçe Egipøani.
niti korita da napoje ovce svojega oca. 10 Stoga sada doåi, poslat øu te faraonu
17 A onda su doæli pastiri i potjerali ih; a da izvedeæ moj narod, Izraelove sinove, iz
Izlazak 44
Egipta!” zmija; a Mojsije je pobjegao od nje.
11 A Mojsije je rekao Bogu: “Tko sam ja 4 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Pruœi
da idem faraonu i da izvedem Izraelove svoju ruku i primi ju za rep” on je pruœio
sinove iz Egipta?” svoju ruku i uhvatio ju, i ona je opet
12 On je rekao: “Ja øu biti s tobom, i ovo postala ætap u njegovoj ruci.
neka ti bude kao znak da sam te ja po- 5 “da oni povjeruju da ti se objavio Go-
slao: kad izvedeæ narod iz Egipta, sluœit spodin Bog njihovih otaca, Bog Abraha-
øete Bogu na ovoj gori!” mov, Bog Izakov i Bog Jakovljev.”
13 Tada je Mojsije rekao Bogu: “Ali kad 6 Dalje mu rekao Gospodin: “ Sada stavi
doåem Izraelovim sinovima, pa im rek- svoju ruku u svoja njedra.” On je stavio
nem: ‘Bog vaæih otaca æalje me k vama,’ i svoju ruku u svoja njedra, a kad ju izva-
ako me upitaju: ‘Kako mu je ime’—æto øu dio, gle, njegova ruka bila je od gube bi-
im odgovoriti? jela kao snijeg.
14 A Bog je rekao Mojsiju: “JA SAM KOJI 7 A On je rekao: “Stavi opet svoju ruku u
JESAM.” I nastavio: “Tako kaœi Izraelo- njedra!” On je opet stavio svoju ruku u
vim sinovima: ‘JA SAM,’ poslao me k svoja njedra, i kad je opet izvadio iz nj-
vama!” edara, gle, bila je opet kao ostalo njegovo
15 Nadalje Bog je rekao Mojsiju: “Ovako tijelo.
øeæ reøi Izraelovim sinovima: ‘Gospodin 8 “Onda øe biti, da ako ti ne povjeruju i ne
Bog vaæih otaca, Bog Abrahamov, Bog posluæaju poruku prvoga znaka, pov-
Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k jerovat øe poruci drugoga znaka.
vama. To je moje Ime zauvijek, i tako øe 9 I bit øe, ako ne povjeruju i ta oba znaka
me zvati kroz sve vaæe naraætaje’ i ne posluæaju tvoj glas, onda uzmi vode
16 Idi i skupi starjeæine Izraelovih sinova iz Rijeke i prolij je na suho tlo. I voda æto
i kaœi im: ‘Gospodin Bog vaæih otaca, Bog si ju uzeo iz Rijeke, na suhom tlu
Abrahamov, Izakov i Jakovljev, pojavio pretvoriti u krv.”
mi se, govoreøi: Doista sam vas pohodio i 10 Onda je Mojsije rekao Gospodinu:
vidio sam æto vam se çini u Egiptu, “Moj Gospodine, ja nisam çovjek rjeçit,
17 i rekao sam ja øu vas izvesti iz tegobe nisam bio prije, a nisam ni sada otkada
u Egiptu u zemlju Kanaanaca, Hitejaca, govoriæ sa svojim slugom, nego sam
Amorejaca, Perizejaca, Hivejaca i Jebu- sporih usta i spora jezika.”
sejaca, u zemlju u kojoj teçe mlijeko i 11 A Gospodin mu rekao: “Tko je
med.’ napravio çovjeku usta? Ili tko ga pravi
18 Onda øe te posluæati, onda øeæ iøi sa nijemim ili gluhim, tko mu daje vid ili ga
starjeæinama Izraelovih sinova egipat- osljepljuje? Nisam li to ja, Gospodin?
skom kralju i reøi øeæ mu: ‘Gospodin Bog 12 Stoga, sada idi, i ja øu biti s tobom i
Hebreja, objavio nam se. Molimo te sad tvojim ustima i uçit øu te æto øeæ gov-
da nas pustiæ tri dana hoda u pustinju, oriti.”
da œrtvujemo Gospodinu, svojem Bogu.’ 13 Ali je on rekao: “Oh moj Gospodine,
19 Ali ja znam da vas egipatski kralj neøe molim poæalji koga god drugoga hoøeæ.”
pustiti, ako na to ne bude jakom rukom 14 Sada se rasrdio Gospodin na Mojsija i
prisiljen. rekao: “Nije li tvoj brat Aron, Levit joæ tu?
20 Ali øu ja pruœiti svoju ruku i udarit øu Znam da on moœe dobro govoriti. Gle, on
Egipat svim svojim çudesima æto øu ih je veø na putu da te susretne, a kad te
uçiniti u njemu; i poslije øe vas pustiti. vidi, od srca øe se veseliti.
21 I uçinit øu da taj narod naåe milost u 15 Govori s njim, stavi ove rijeçi u njego-
Egipøana, pa kad poåete, neøete otiøi va usta. A ja øu biti s tvojim ustima i nje-
praznih ruku. govim ustima, i uçit øu vas æto øete çiniti.
22 Tako da øe svaka œena zatraœiti, od 16 Tako on neka bude tvoj govornik nar-
svojih susjeda i od onih koje stanuju u odu. On sam neka ti bude kao usta, a ti
blizini, srebrnih i zlatnih predmeta i øeæ njemu biti kao Bog.
haljina, i vi øete ih staviti na svoje sinove, 17 Uzmi taj ætap u svoju ruku i s njim øeæ
i na svoje køeri i tako oplijeniti Egipøa- çiniti znamenja.”
ne.” 18 Tako je otiæao Mojsije i vratio se nat-
rag svojem tastu Jetru, i rekao mu:
Mojsije se izgovara i vraøa se u Egipat “Molim te pusti me da se vratim natrag
4 Onda je rekao Mojsije, govoreøi: “Ali
ako mi ne budu vjerovali i ne poslu-
æaju me, nego mi kaœu: ‘Nije ti se Gospo-
svojoj braøi u Egipat da vidim jesu li joæ
œivi.” A Jetro je odgovorio Mojsiju: “Idi u
miru!”
din pojavio!’ ” 19 A Gospodin je rekao Mojsiju u zemlji
2 A Gospodin mu rekao: “Æto ti je to u Midjanu: “Idi vrati se sada natrag u Egi-
ruci? On je odgovorio: “Ætap.” pat, jer su mrtvi svi koji su traœili tvoj
3 A On je rekao: “Baci ga na zemlju!” I on œivot.”
ga bacio na zemlju, a ætap je postao 20 Tada je Mojsije uzeo svoju œenu i svoje
45 Izlazak
sinove, posadio ih na magarca i vratio se govoreøi:
u Egipat. I Mojsije je uzeo ætap Boœji u 7 “Od sada viæe neøete davati narodu
svoju ruku. slame za pravljenje opeke kao prije.
21 Gospodin je rekao Mojsiju: “Kad se Neka sami sebi idu skupljati slamu.
vratiæ u Egipat, çini pred faraonom sva 8 Ali øete od njih traœiti onoliko opeka ko-
ona çudesna djela koja sam ti stavio u liko su ih do sada pravili. Od toga neøete
ruku. Ali ja øu otvrdnuti njegovo srce niæta smanjivati. Oni su lijeni, zato viçu,
tako da neøe pustiti narod otiøi. govoreøi: ‘Hajdemo œrtvovati svojem
22 Onda øeæ reøi faraonu: ‘Ovako govori Bogu.’
Gospodin: Izrael je moj sin, moj prvo- 9 Navalite viæe posla na te ljude, da budu
roåenac. njim zaposleni i da se ne obaziru na
23 Ja traœim od tebe da pustiæ mojega laœne rijeçi.”
sina da mi sluœi! Ako li ga odbijeæ pustiti, 10 Nadglednici i nadzornici naroda su
onda øu usmrtiti tvojega sina, tvojega otiæli i javili narodu, govoreøi: “Ovako go-
prvoroåenca.’ ” vori faraon: ‘Neøu vam viæe dati slame.
24 I dogodilo se putom u prenoøiætu sus- 11 Idite, i nabavite si slamu gdje je
reo Gospodin Mojsiju i htio ga usmrtiti. naåete; A od vaæega posla niæta vam se
25 Onda je Zipora uzela oætar kamen, i neøe smanjiti.’ ”
njim obrezala prednju koœicu svojega 12 Tako je narod bio raspræen po cijeloj
sina, bacila mu pred noge i rekla: “Zaista egipatskoj zemlji da skuplja strnjiku na-
si mi krvav muœ!” mjesto slame.
26 Tako ga On pusti. Ona je zbog obre- 13 A nadglednici su ih gonili, govoreøi:
zanja rekla: “krvav muœ” . “Imate svaki svoj dnevni posao obaviti
27 Gospodin je zapovjedio Aronu: “Idi u kao i prije kad je bilo slame.”
pustinju u susret Mojsiju!” Tako se on 14 I korilo se nadzornike Izraelovih si-
zaputio, stigao ga na gori Boœjoj i polju- nova, koje su bili postavili nad njima
bio ga. nadglednici faraonovi, i prigovaralo im
28 Tako je Mojsije ispripovjedio Aronu se, govoreøi: “Zaæto posljednjih dana
sve Gospodinove rijeçi kojima ga poslao, niste dovræili odreåeni broj opeka kao
i sva znamenja æto mu zapovjedio prije?”
uçiniti. 15 Onda su doæli nadzornici Izraelovih
29 Tada su Mojsije i Aron otiæli i skupili sinova faraonu i upitali ga, govoreøi:
sve starjeæine Izraelovih sinova. “Zaæto dajeæ da se tako radi sa tvojim
30 Aron im je rekao sve æto je Gospodin slugama?
zapovjedio Mojsiju. Onda je on uçinio 16 Slama se viæe ne daje tvojim slugama,
çudesna znamenja pred oçima naroda. a govore nam: ‘Opeke nam pravite!’ Pa i
31 Narod mu je vjerovao, i kad su çuli da tuku tvoje sluge, a krivnja je na tvojem
je Gospodin pohodio Izraelove sinove i da narodu.”
je pogledao na njihovu tegobu, pognuli 17 A on je rekao: “Lijeni ste, lijeni ste!
su glave klanjajuøi se. Zato govorite: ‘Hajdemo œrtvovati Gospo-
dinu.’
Mojsije i faraon 18 Stoga sad idite na posao; slama vam
5 Poslije toga otiæli su Mojsije i Aron i re-
kli faraonu: “Ovako govori Gospodin,
Bog Izraelov: ‘Pusti moj narod da ode i da
se neøe davati, ali vi morate praviti
odreåene koliçine opeke!”
19 Nadzornici Izraelovih sinova vidjeli su
mi u pustinji odrœi sveçanu gozbu.’ ” da su u teækom poloœaju zbog zapovijedi
2 A faraon je rekao: “Tko je taj Gospodin da se ne smije smanjiti broj opeka na
da ga posluæam i pustim Izraela? Ne dan.
poznajem Gospodina, a i neøu pustiti 20 Nato kako su izlazili ispred faraona,
Izraela.” susreli su Mojsija i Arona, koji su tu sta-
3 A oni su rekli: “Bog Hebreja nam se po- jali i çekali ih.
javio. Molimo te pusti nas iøi tri dana 21 I oni su im rekli: “Gospodin neka vas
hoda u pustinju da ondje œrtvujemo Gos- pogleda i sudi, æto ste nas uçinili da se
podinu, svojem Bogu, da ne siåe na nas omrznemo faraonu i njegovim slugama,
kugom ili maçem.” jer ste im dali maç u ruku da nas pobiju.”
4 Onda im je egipatski kralj rekao: “Moj- 22 Onda se Mojsije obratio Gospodinu i
sije i Arone, zaæto odvraøate narod od rekao: “Gospodine, zaæto nanosiæ toliko
njegova posla? Idite natrag za svojim zlo na ovaj narod? Zaæto si me poslao
poslom!” ovamo?
5 A faraon je nastavio: “Eto, ovaj narod je 23 Otkako sam otiæao faraonu da prego-
sad mnogobrojan u zemlji; a vi biste varam s njim u tvoje Ime, on zlo postupa
htjeli da se odmara od njihovih poslova!” tvojim narodom, i uopæte ne izbavljaæ
6 Tako taj isti dan izdao je faraon, nad- svoj narod.”
glednicima i nadzornicima zapovijed,
Izlazak 46
Bog tjeæi Mojsija, a Mojsije narod 19 Merarijevi sinovi bili su: Mahli i Muæi.
6 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Ti
øeæ vidjeti æto øu uçiniti faraonu. Sa
jakom rukom pustit øe ih, i sa jakom ru-
To su obitelji Levijeve po svojim naraæta-
jima.
20 Amram je uzeo oçevu sestru Joke-
kom prisiljen istjerat øe ih iz svoje zem- bedu, za œenu i ona mu je rodila Arona i
lje.” Mojsija. A godine Amramova œivota bile
2 I joæ je Bog rekao Mojsiju, govoreøi mu: su stotinu i trideset i sedam godina.
“Ja sam Gospodin. 21 Isharovi sinovi bili su: Korah, Nefeg i
3 Ja sam se objavio Abrahamu, Izaku i Zikri.
Jakovu kao Bog Svemoøni; ali svojim 22 Uzielovi sinovi bili su: Miæael, Elisafan
Imenom, Gospodin, nisam im bio i Sitri.
poznat. 23 Aron je uzeo Eliæebu, køer Aminad-
4 I napravio sam moj zavjet s njima, da abovu, sestru Nahæonovu, sebi za œenu; i
øu im dati u posjed zemlju Kanaan, ze- ona mu rodila Nadaba, Abihua, Eleazara
mlju u kojoj su prije prebivali kao doæl- i Itamara.
jaci. 24 Korahovi sinovi bili su: Asir, Elkana i
5 A çuo sam i tuœbu Izraelovih sinova Abiasaf. To su obitelji Korahove.
koje su Egipøani drœali u ropstvu, i sjetio 25 Eleazar, sin Aronov, uzeo si je jednu
sam se svojega zavjeta. od køeri Putielovih za œenu; ona mu
6 Stoga kaœi Izraelovim sinovima: ‘Ja rodila Finehasa. To su glave Levijevih
sam Gospodin! Ja øu vas osloboditi domova po svojim rodovima.
bremena Egipøana, ja øu ih izbaviti iz 26 To su Isti Aron i Mojsije kojima je za-
njihove robije, spasit øu vas rukom pod- povjedio Gospodin: “Izvedi Izraelove si-
ignutom i velikim kaznama. nove po njihovim redovima iz egipatske
7 Uzet øu vas za svoj narod i bit øu vaæ zemlje.”
Bog. Onda øete spoznati da sam ja Gos- 27 To su oni koji su govorili faraonu, egi-
podin, vaæ Bog, onaj koji vas izbavljam patskom kralju da izvedu Izraelove si-
ispod bremena Egipøana. nove iz Egipta. To su ti isti Mojsije i Aron.
8 I dovest øu vas u zemlju za koju sam se 28 I dogodilo se na dan kad je Gospodin
zakleo da øu ju dati Abrahamu, Izaku i govorio s Mojsijem u zemlji Egipat,
Jakovu, i dat øu vam ju u baætinu, ja sam 29 da je rekao Gospodin Mojsiju, govore-
Gospodin.’ ” øi: “Ja sam Gospodin! Govori faraonu,
9 Tako je Mojsije to rekao Izraelovim si- egipatskom kralju sve æto ti reknem.”
novima, ali nisu posluæali Mojsija zbog 30 A Mojsije je rekao Gospodinu: “Ah, ja
maloduænosti i teæka ropstva. sam spor u govoru, pa kako øe me faraon
10 I javio se Gospodin Mojsiju, govoreøi: posluæati?”
11 “Idi i kaœi faraonu, egipatskom kralju,
da mora pustiti Izraelove sinove iz svoje Ætap se pretvara u zmiju i voda u krv
zemlje.”
12 A Mojsije je rekao Gospodinu, govore-
øi: “Kad me, eto, ni Izraelovi sinovi ne
7 I Gospodin je rekao Mojsiju: “Evo, pra-
vim te da budeæ kao Bog pred fara-
onom, a tvoj brat Aron bit øe tvoj prorok.
sluæaju, kako øe me, ovako spora u gov- 2 Govorit øeæ sve æto ti ja zapovjedim. A
oru, posluæati faraon?” tvoj brat Aron neka govori faraonu da
13 Onda je Gospodin govorio Mojsiju i mora pustiti Izraelove sinove da odu iz
Aronu i dao im zapovijed za Izraelove si- njegove zemlje.
nove i faraona, egipatskog kralja, da 3 A ja øu otvrdnuti srce faraonu i um-
pusti Izraelove sinove iz egipatske zem- noœit øu znakove i çudesa u zemlji Egi-
lje. pat.
14 Ovo su glavari domova njihovih 4 Ali faraon vas neøe posluæati, tako da
otaca: Rubenovi sinovi, prvoroåenca Iz- øu ja staviti moju ruku na Egipat, i izvest
raelova, bili su: Henok, Palu, Hezron i øu svoje redove, svoj narod, Izraelove si-
Karmi. To su obitelji Rubenove. nove, iz egipatske zemlje s velikim ka-
15 Simeonovi sinovi bili su: Jemuel, Ja- znama.
min, Ohad, Jakin, Zohar i Æaul, sin 5 Onda øe Egipøani spoznati da sam ja
Kanaanke. To su obitelji Simeonove. Gospodin, kad pruœim svoju ruku protiv
16 Ovo su imena Levijevih sinova po nji- Egipøana i Izraelove sinove izvedem iz
hovim naraætajima: Geræon, Kohat i njihove sredine.”
Merari. A godine Levijeva œivota bile su 6 Tada su Mojsije i Aron uçinili toçno
stotinu i trideset i sedam godina. onako kako im je zapovjedio Gospodin.
17 Geræonovi sinovi bili su: Libni i Æimi 7 Mojsiju je bilo osamdeset godina, a
po svojim obiteljima. Aronu osamdeset i tri godine kad su
18 Kohatovi sinovi bili: su Amram, Ishar, govorili s faraonom.
Hebron i Uziel. A godine Kohatova œivota 8 Onda je Gospodin rekao Mojsiju i
bile su stotinu i trideset i tri godine. Aronu, govoreøi:
47 Izlazak
9 “Ako vas pozove faraon da uçinite ipak Poæasti œaba uæiju i buha
kakvo çudo, onda kaœi Aronu da uzme
svoj ætap i baci ga pred faraona da ætap
postane zmija.”
8 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Idi
faraonu i kaœi mu: ‘Ovako govori Go-
spodin: Pusti moj narod da mi moœe
10 Mojsije i Aron su otiæli faraonu i uçini- sluœiti.’
li tako kako im je zapovjedio Gospodin. 2 Ali ako ih odbijeæ pustiti, gle, udarit øu
Aron je bacio svoj ætap pred faraona i nje- svu tvoju zemlju œabama.
gove sluge, i ætap je postao zmija. 3 Tako øe se Rijeka obilno napuniti œa-
11 A faraon je dozvao mudrace i vraçare, bama koje øe iziøi i prodrijeti u tvoj dvor,
i çarobnjaci egipatski uçinili su isto tako u tvoju spavaonicu, u tvoju postelju, u
svojim tajnim çaranjem. kuøe tvojih sluga i tvojega naroda, u
12 Svi su bacili svoje ætapove i ætapovi se tvoje peøi i u tvoje naøve.
pretvorili u zmije, ali je ætap Aronov 4 I skakat øe œabe na tebe, na tvoje po-
progutao njihove ætapove. danike i na sve tvoje sluge.’ ”
13 A srce faraonovo je raslo sve tvråe, i 5 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Kaœi
on ih nije posluæao, kako je rekao Gospo- Aronu: ‘Pruœi svoju ruku sa svojim
din. ætapom na rijeke, prokope i bare, i neka
14 A Gospodin je rekao Mojsiju: “Srce je izaåu œabe na egipatsku zemlju!’ ”
faraonovo otvrdnulo; on odbija pustiti 6 Tako je Aron pruœio svoju ruku na vode
narod. egipatske, i œabe su izaæle i pokrile egi-
15 Idi sutra ujutro faraonu, kad on po- patsku zemlju.
lazi k Rijeci, i stani pred njega na obali 7 A çarobnjaci su uçinili isto svojim ça-
Rijeke. Uzmi u ruku ætap æto se pretvorio ranjem, te su œabe izaæle na egipatsku
u zmiju. zemlju.
16 I ti øeæ mu reøi: ‘Gospodin, Bog He- 8 Onda je faraon dozvao Mojsija i Arona i
breja, poslao me k tebi, govoreøi: Pusti rekao im: “Molite Gospodina da mene i
moj narod da mi moœe sluœiti u pustinji, moj narod oslobodi od œaba, ja øu onda
a ti sve do sada nisi posluæao.’ pustiti narod da moœe œrtvovati Gospodi-
17 Ovako govori Gospodin: ‘Po ovom øeæ nu.”
spoznati, da sam ja Gospodin, evo gle, 9 A Mojsije je odgovorio faraonu: “Dostoj
udarit øu sada ætapom koji imam ruci po mi se odrediti toçno kad da se molim za
vodi Rijeke i ona øe se pretvoriti u krv. tebe, za tvoje sluge i za tvoj narod da se
18 Ribe øe u Rijeci uginuti, Rijeka øe se œabe odstrane od tebe i od tvojih kuøa i
usmrdjeti i gadit øe se Egipøanima piti samo u Rijeci da ostanu!”
vodu iz Rijeke.’ ” 10 A on je rekao: “Sutra.” Mojsije je rekao:
19 Onda je Bog rekao Mojsiju, govoreøi: “Neka bude po tvojoj rijeçi da spoznaæ da
“Kaœi Aronu: ‘Uzmi svoj ætap i pruœi svoju nitko nije kao Gospodin, naæ Bog.
ruku na vode u Egiptu, na njegove rijeke, 11 Œabe øe otiøi od tebe, od tvojih kuøa,
prokope, bare i na sve njegove jame da od tvojih sluga i od tvojega naroda; ostat
postane krv! I bit øe krv posvuda u zemlji øe samo u Rijeci.”
Egipat, pa i u drvenim i kamenim posu- 12 Nato su Mojsije i Aron otiæli od
dama.’ ” faraona. I Mojsije je zavapio Gospodinu
20 Mojsije i Aron su uçinili tako kako im zbog œaba kojima je kaznio faraona.
je zapovjedio Gospodin. On je podigao 13 A Gospodin je uçinio po molitvi Mojsi-
ætap i udario njim po vodi u Rijeci pred jevoj, i œabe su pocrkale u kuøama, u
oçima faraona i pred oçima njegovih dvoriætima i u poljima.
sluga. I sva se voda u Rijeci pretvorila u 14 Oni su ih zgrnuli na hrpe i zemlja se
krv. njima usmrdjela.
21 Ribe æto su bile u Rijeci uginule su, i 15 A kad je vidio faraon da je doælo
Rijeka se usmrdjela, tako da Egipøani olakæanje, otvrdnuo je on svoje srce i nije
nisu viæe mogli piti vodu iz Rijeke. Bila je ih posluæao kako je rekao Gospodin.
krv po cijeloj zemlji Egipat. 16 A Gospodin je rekao Mojsiju: “Kaœi
22 Onda su çarobnjaci egipatski uçinili Aronu: ‘Pruœi svoj ætap i udari po prahu
isto svojim çaranjem. A srce faraonovo je na zemlji da bi se pretvorio u uæi po ci-
raslo sve tvråe, i nije ih htio posluæati, jeloj zemlji egipatskoj.’ ”
kako je unaprijed rekao Gospodin. 17 Oni su uçinili tako: Aron je pruœio
23 Faraon se okrenuo i otiæao kuøi, ne svoju ruku sa ætapom i udario njim po
uzimajuøi ni to k srcu. prahu na zemlji, i doæle su uæi na ljude i
24 A svi Egipøani su kopali oko Rijeke da na stoku. Sav prah na zemlji pretvorio se
bi naæli vode za piøe, jer nisu mogli piti u uæi po cijeloj zemlji egipatskoj.
vodu iz Rijeke. 18 Çarobnjaci su pokuæali svojim çara-
25 Tako je proælo sedam dana otkako je njem uçiniti isto da doåu uæi, ali nisu
Gospodin udario po Rijeci. mogli. Tako su uæi napale na ljude i na
stoku.
Izlazak 48
19 Onda su çarobnjaci rekli faraonu: “To ænom kugom tvoju stoku u polju, konje,
je prst Boœji!” Ali je srce faraonovo raslo magarce, deve, goveda i ovce. Bit øe vrlo
sve tvråe i nije ih posluæao, kako je una- velika poæast.
prijed rekao Gospodin. 4 A Gospodin øe razlikovati stoku izra-
20 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: elsku od stoke egipatske, tako da niæta
“Ustani rano ujutro idi pred faraona kad æto pripada Izraelovim sinovima neøe
ide k vodi i kaœi mu: ‘Ovako govori Gospo- poginuti.’ ”
din: Pusti moj narod da mi moœe sluœiti. 5 Gospodin je odredio i rok, govoreøi:
21 Jer ako ne pustiæ mojega naroda, “Sutra øe Gospodin uçiniti da to doåe na
onda øu uçiniti da doåu rojevi obada na zemlju.”
tebe, na tvoje sluge, na tvoj narod i na 6 Sutradan je Gospodin tako i uçinio.
tvoje dvorove. Kuøe Egipøana, pa i zemlja Sva je stoka egipatska uginula, a od
na kojoj stoje bit øe puna rojeva obada. stoke izraelske nije uginulo ni jedno.
22 Ipak sa zemljom goæenskom, u kojoj 7 Onda se faraon raspitao, i zaista, izaælo
prebiva moj narod, uçinit øu na taj dan je na vidjelo da od stoke Izraelske nije
da ne bude ondje rojeva obada da spo- uginulo ni jedno grlo. Ali je srce fara-
znaæ, da sam ja Gospodin na zemlji. onovo ostalo otvrdnuto i on nije pustio
23 Uçinit øu razliku izmeåu svojega na- naroda.
roda i tvojega naroda. Sutra øe se dog- 8 A Gospodin je rekao Mojsiju i Aronu:
oditi to çudo.’ ” “Uzmite si pune pregræti pepela iz peøi, a
24 I Gospodin je uçinio tako. Doæli su de- Mojsije neka ga razaspe prema nebe-
beli rojevi obada u dvor faraonov, u sima pred oçima faraonovim.
stanove njegovih slugu i na svu egipat- 9 I postat øe on sitan prah po cijeloj zem-
sku zemlju. Zemlja je teæko nastradala lji Egipat, a od njega øe nastati mjehuri
od obada. æto øe se pretvoriti u çireve na ljudima i
25 Onda je faraon dozvao Mojsija i Arona na stoci po cijeloj zemlji Egipat.”
i rekao: “Idite, œrtvujte svojem Bogu 10 Tada su oni uzeli pepela iz peøi i
ovdje u zemlji!” stupili pred faraona, i Mojsije ga razasuo
26 Mojsije je rekao: “To ne moœemo çiniti prema nebu. I nastali su mjehuri æto su
jer prinosimo Gospodinu, svojem Bogu, se pretvorili u çireve na ljudima i na
œrtve koje su Egipøanima odvratne. Kad stoci.
bismo pred oçima Egipøana prinosili 11 A çarobnjaci se nisu mogli pokazati
œrtve koje su njima odvratne, ne bi li nas pred Mojsijem od çireva, jer su se mje-
na mjestu kamenovali? huri bili pretvorili na çarobnjacima kao i
27 Mi øemo iøi tri dana hoda u pustinju i na svim Egipøanima.
ondje œrtvovati Gospodinu, svojem 12 Ali je Gospodin otvrdnuo srce faraonu
Bogu, kako nam je zapovjedio.” i on ih nije posluæao, kako je Gospodin
28 Faraon je rekao: “Pustit øu vas da œr- unaprijed rekao Mojsiju.
tvujete Gospodinu, svojem Bogu, u pu- 13 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Us-
stinji, samo ne idite predaleko. Molite se tani rano ujutro, stupi pred faraona i
za mene!” kaœi mu: ‘Ovako govori Gospodin, Bog
29 Tada je Mojsije odgovorio: “Ja odlazim Hebreja: Pusti moj narod da mi moœe
sada od tebe i pomolit øu se Gospodinu, sluœiti.
sutra øe otiøi rojevi obada od faraona, od 14 Jer ovaj put poslat øu sva moja zla na
njegovih sluga i njegova naroda. Samo tebe, na tvoje sluge i tvoj narod, da
neka faraon viæe ne vara naroda, pa da spoznaæ da nitko nije na cijeloj zemlji
ga ne pusti œrtvovati Gospodinu.” kao ja.
30 I otiæao je Mojsije od faraona i pomolio 15 A da sam svoju ruku pruœio i tebe s
se Gospodinu. tvojim narodom udario kugom nestalo
31 I Gospodin je uçinio prema rijeçi Moj- bi te sa zemlji.
sijevoj i uklonio rojeve obada od faraona, 16 Ali sam te zbog toga i podigao da poka-
od njegovih sluga i od njegova naroda. œem moju snagu na tebi i da se Ime moje
Nije ostao ni jedan jedini. objavi po cijeloj zemlji.
32 Ali je faraon i ovaj put otvrdnuo svoje 17 Ali se ti dalje uzdiœeæ nad mojim naro-
srce i nije pustio narod otiøi. dom i ne puætaæ ga otiøi.
18 Gle, ja øu sutra u ovo doba pustiti
Peto, æesto i sedmo zlo jako teæku tuçu kakve nije bilo u Egiptu
9 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Idi
faraonu i kaœi mu: ‘Ovako govori Go-
spodin, Bog Hebreja: Pusti moj narod da
od onoga dana kad je postala do danas.
19 Stoga poæalji sada i skupi na sigurno
svoju stoku i sve æto imaæ u polju. Jer øe
mi moœe sluœiti.’ pasti tuça na sve ljude i œivotinje æto se
2 Ako ga odbijeæ pustiti i joæ ga duœe zateknu u polju i ne dovedu se kuøi i za-
budeæ zadrœavao, klone pod krov, izginut øe.’ ”
3 evo, ruka Gospodinova udarit øe stra- 20 Tko se od sluga faraonovih bojao pri-
49 Izlazak
jetnje Gospodinove, skupio je svoju Gospodin.”
druœinu i svoju stoku u kuøe na sigurno. 3 Tako su Mojsije i Aron otiæli faraonu i
21 A tko nije mario za prijetnju Gospodi- rekli mu: “Ovako govori Gospodin Bog
novu, nije ostavio svoju druœinu i svoju Hebreja: ‘Dokle øeæ joæ odbijati da se
stoku u polju. poniziæ preda mnom? Pusti moj narod
22 Tada je Gospodin rekao Mojsiju: da mi moœe sluœiti.
“Pruœi svoju ruku prema nebu da po cije- 4 Jer ako odbijeæ pustiti mojega naroda,
loj zemlji egipatskoj da padne tuça na gle, sutra øu navesti skakavce na tvoju
ljude i na stoku i na sve bilje po polju u zemlju.
zemlji Egipat.” 5 Oni øe pokriti povræinu zemlje tako da
23 I Mojsije je pruœio svoj ætap prema se neøe viæe vidjeti zemlja i pojest øe ono
nebu, a Gospodin pusti gromove i tuçu i æto vam je joæ preostalo kao posljednji
munje su padale na zemlju. I Gospodin ostatak iza tuçe; i oglodat øe sva stabla
je sipao tuçu po zemlji egipatskoj. æto rastu u vaæim poljima.
24 Padala je tuça i munje su se mijeæale s 6 Oni øe napuniti tvoje kuøe, i kuøe svih
tuçom; tako straæno kako se nije joæ ni- tvojih sluga, i kuøe svih Egipøana, takvo
kada doœivjelo u zemlji egipatskoj æto nisu vidjeli ni tvoji oçevi ni oçevi tvo-
otkako su ljudi u njoj. jih oçeva otkako su postali na zemlji do
25 I tuça je udarila po cijeloj zemlji egi- danaænjega dana.’ ” I on se okrenuo i
patskoj sve æto je bilo u polju, od çovjeka otiæao od faraona.
do œivinçeta; sve bilje po polju uniætila 7 Onda su mu sluge faraonove rekle:
tuça i polomila sva stabla u polju. “Dokle øe nam ovaj çovjek biti zamka?
26 Samo u zemlji goæenskoj, gdje su pre- Pusti ljude neka odu i sluœe Gospodinu,
bivali Izraelovi sinovi, nije pala tuça. svojem Bogu! Zar joæ ne znaæ da Egipat
27 Onda je faraon poslao po Mojsija i propada?”
Arona i rekao im: “Sagrijeæio sam ovaj 8 I dozvali su Mojsija i Arona natrag fara-
put. Gospodin je u pravu, a ja i moj narod onu, a on im je rekao: “Idite, sluœite Gos-
smo krivi. podinu, svojem Bogu! A koji su to koji øe
28 Molite Gospodina, da viæe ne puæta iøi s vama?”
straænih gromova i tuçe, jer je viæe nego 9 Mojsije je odgovorio: “Iøi øemo sa svo-
dosta toga. Ja øu vas pustiti, i neøete viæe jim mladima i sa starima, sa svojim sino-
ovdje ostati.” vima i køerima, sa svojim stadima ovaca
29 Mojsije mu odgovorio: “Çim izaåem iz i sa govedima, jer moramo odrœati sveça-
grada, raæirit øu svoje ruke Gospodinu, nu gozbu Gospodinu.”
pa øe prestati gromovi i neøe viæe padati 10 Onda im je on rekao: “Gospodin uis-
tuça, tako da bi ti spoznao da je zemlja tinu treba biti s vama kad vas pustim s
Gospodinova. vaæom djecom! Pazite, jer vas na putu
30 Ali znam dobro da se vi, ti i tvoje sluge, çeka zlo.
joæ ne bojite Gospodina Boga.” 11 Ne tako, nego samo vi muækarci mo-
31 Tako je propao lan i jeçam, jer je œete iøi i sluœiti Gospodinu, jer to ste i
jeçam bio veø u klasu i lan u cvijetu. œeljeli.” Nato su ih otpratili ispred fara-
32 A pæenica i raœ nisu propale, jer kasn- ona.
ije dolaze. 12 Tada je Gospodin rekao Mojsiju:
33 Tako je Mojsije otiæao od faraona iz- “Pruœi svoju ruku na egipatsku zemlju
van grada i raæirio svoje ruke Gospodi- da zazoveæ skakavce da doåu na egipat-
nu, i prestali su gromovi i tuça, i kiæa nije sku zemlju i pojedu sve poljsko bilje na
viæe padala na zemlju. zemlji, sve æto je preostalo iza tuçe.”
34 Kad je faraon vidio da su prestali kiæa, 13 I Mojsije je pruœio svoj ætap na egipat-
tuça i gromovi, ustraja u svojem grijehu sku zemlju, a Gospodin je pustio istoçni
i otvrdnuo svojim srcem on i njegove vjetar na zemlju da puæe cijeli dan i cijelu
sluge. noø. Kad je svanulo jutro, istoçni vjetar
35 Srce faraonovo je ostalo tvrdo i on nije je nanio skakavce.
pustio Izraelove sinove, kako je unapri- 14 Skakavci su pali na svu egipatsku
jed rekao Gospodin preko Mojsija. zemlju i spustili se u silnom mnoætvu na
sve krajeve egipatske. Bili su vrlo
Osmo i deveto zlo œestoki; nikada prije nije tu bilo toliko
10 Nato je Gospodin rekao Mojsiju: “Idi
faraonu. Ja sam otvrdnuo srce
njemu i njegovim slugama da uçinim
skakavaca, niti øe ih ikada biti.
15 Oni su pokrili povræinu cijele zemlje,
tako da je od njih zemlja potamnjela, i
ova svoja znamenja na njemu: pojeli su sve bilje u polju i sav plod sa
2 da moœeæ pripovijedati svojoj djeci i stabala æto je preostalo iza tuçe. Tako da
svojoj unuçadi æto sam uçinio Egipøa- niæta zeleno nije ostalo na stablima i na
nima i koja sam çudesna djela izvræio poljskom bilju po cijeloj zemlji egipat-
meåu njima i da tako spoznate da sam ja skoj.
Izlazak 50
16 Tada je faraon brœe dozvao Mojsija i Gospodin: ‘U pola noøi proøi øu kroz Egi-
Arona i rekao: “Sagrijeæio sam protiv pat.
Gospodina, vaæega Boga, i protiv vas. 5 Umrijet øe svaki prvoroåenac u zemlji
17 Stoga oprostite mi moj grijeh samo joæ egipatskoj, od prvoroåenca faraonova,
ovaj put i molite se Gospodinu, vaæem koji bi trebao sjediti na njegovu prijes-
Bogu, da odstrani od mene barem samo tolju, do prvoroåenca ropkinje kod ruç-
ovu smrt!” noga mlina, i svako prvençe od stoke.
18 Tako je otiæao Mojsije od faraona i po- 6 Tada øe se dignuti velik jauk po cijeloj
molio se Gospodinu. zemlji egipatskoj, kakva joæ nikada nije
19 I Gospodin je pokrenuo sa zapada jaki bilo niti øe ga ikada biti.
protivni vjetar koji je odnio skakavce i 7 Ali protiv Izraelovih sinova neøe ni pas
pobacao ih u Crveno more. Nije ostao ni zalajati, ni na çovjeka ni na œivotinju, da
jedan jedini skakavac u cijelom egipat- spoznate da Gospodin çini razliku iz-
skom podruçju. meåu Egipøana i Izraelaca.’
20 Ali je Gospodin otvrdnuo srce faraonu 8 Onda øe doøi sve te tvoje sluge k meni
tako da on nije pustio Izraelovih sinova. pokloniti mi se i govoriti: ‘Idi sa svim na-
21 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: rodom koji je pod tobom!’ Poslije toga øu
“Pruœi svoju ruku prema nebu da doåe otiøi.” Nato je on otiæao od faraona s veli-
na egipatsku zemlju tako velika tmina kim gnjevom.
koja se moœe opipati.” 9 A Gospodin je rekao Mojsiju: “Faraon
22 Mojsije je pruœio svoju ruku prema vas neøe posluæati, tako da bi se um-
nebu i spustila se gusta tmina po cijeloj noœila moja çudesna djela u zemlji egi-
zemlji egipatskoj za tri dana. patskoj.”
23 Nisu vidjeli jedan drugoga i nitko se 10 Tako su Mojsije i Aron uçinili sva ta
nije ustao sa svojega mjesta tri dana. A çudesa pred faraonom. A Gospodin je
svi Izraelovi sinovi imali su svjetlost u otvrdnuo srce faraonu, i tako on nije
svojim stanovima. puætao Izraelovih sinova iz svoje zemlje.
24 Tada je faraon dozvao Mojsija i rekao:
“Idite, sluœite Gospodinu! Samo vaæa Bog uspostavlja Pashu
stada i vaæa goveda neka ostanu ovdje. I
vaæa djeca neka idu s vama!”
25 A Mojsije je rekao: “Ti nam moraæ dati
12 Nato je rekao Gospodin Mojsiju Aro-
nu u zemlji Egipat, govoreøi:
2 “Ovaj mjesec neka vam bude poçetak
æto øemo zaklati i spaliti za œrtve, da bi to mjesecima; neka vam bude prvi mjesec
œrtvovali Gospodinu, svojem Bogu. u godini.
26 Naæa stoka treba iøi s nama; ni papak 3 Objavite cijeloj zajednici Izraelovih si-
ne smije ostati. Jer od toga øemo morati nova, govoreøi: ‘Desetoga dana ovoga
uzimati, da sluœimo Gospodinu, svojem mjeseca svatko neka uzme sebi jedno
Bogu, a i mi ne znamo çim moramo janje, po kuøi oçevoj, jedno janje za
sluœiti Gospodinu dok ne stignemo jedno domaøinstvo.
ondje.” 4 Ako li je domaøinstvo premaleno za
27 A Gospodin je otvrdnuo srce faraonu jedno janje, neka ga uzme skupa sa svo-
tako da ih on nije htio pustiti. jim najbliœim susjedom, prema broju
28 Nato mu je rekao faraon: “Odlazi od osoba; prema potrebi svake pojedine os-
mene i pazi da mi viæe ne dolaziæ pred oçi! obe podijelit øete janje.
Jer onog dana kad mi doåeæ pred oçi um- 5 Vaæe janje neka bude bez mane,
rijet øeæ!” muæko, od godine dana. Moœete uzeti
29 Mojsije je rekao: “Dobro si rekao; viæe bilo janje bilo kozle.
ti nikad neøu vidjeti lica.” 6 Çuvajte ga do çetrnaestoga dana is-
toga mjeseca. A onda neka ga sva izrael-
Mojsije prijeti faraonu pomorom svih prvoroåenaca ska zajednica zakolje kad se spusti
11 A Gospodin je rekao Mojsiju: “Joæ øu
samo jednu poæast pustiti na fara-
ona i na Egipøane. Poslije øe vas pustiti
mrak.
7 Neka uzmu neæto krvi i neka njom po-
maœu oba dovratnika i nadvratnik na
odavde. A kad vas pusti, on øe vas doista kuøama u kojima øe se jesti.
i potjerati odavde. 8 Onda te iste noøi neka jedu meso pe-
2 Govori narodu tako da çuje, neka svaki çeno na vatri, s beskvasnim kruhom i
çovjek traœi od svojega susjeda i svaka gorkim biljem neka ga jedu.
œena od svoje susjede srebrnih pred- 9 Ne jedite sirovo ili u vodi kuhano nego
meta i zlatnih predmeta.” samo na vatri peçeno, s glavom, nogama
3 Gospodin je uçinio da Egipøani budu i drobom.
naklonjeni narodu. A sam je Mojsije bio 10 Niæta od toga ne smijete ostaviti do
cijenjen u zemlji egipatskoj u oçima jutra; a æto bi od toga preostalo do jutra,
sluga faraonovih i u oçima naroda. spalite na vatri.
4 Tada je Mojsije rekao: “Ovako govori 11 A ovako øete ga jesti: pojasom opas-
51 Izlazak
anih bokova, obuøom na nogama i sa ‘Æto vam znaçi taj obred?’
ætapom u ruci. Jedite ga u hitnji. To je Pa- 27 vi øete odgovoriti: ‘To je Pashalna
sha Gospodinova. œrtva za Gospodina koji je prolazio mimo
12 Jer Ja øu u toj noøi proøi kroz egipat- kuøa Izraelovih sinova u Egiptu, kad je
sku zemlju i pobit øu sve prvoroåence u ubijao Egipøane, a naæe kuøe
zemlji Egipat, oboje çovjeka i stoku; i ka- poæteåivao.’ ” Onda je narod pognuo
znit øu sve egipatske bogove: Ja sam Go- svoje glave i poklonio se.
spodin. 28 Onda su Izraelovi sinovi otiæli i uçinili
13 A krv na kuøama u kojima ste bit øe tako; upravo kako je Gospodin zapovje-
vam zaætitni znak. Kad vidim krv proøi dio Mojsiju i Aronu, oni su tako uçinili.
øu vas, i poæast vas neøe taknuti da vas 29 I dogodilo se, u pola noøi da je Gospo-
pomori kad udarim egipatsku zemlju. din udario sve prvoroåence u zemlji Egi-
14 Tako taj dan neka vam bude za pat, od prvoroåenca faraonova, koji bi ga
spomen-dan. Svekujte ga kao sveçanu naslijedio na prijestolju, pa do prvo-
gozbu u çast Gospodinu kroz sve svoje roåenca suœnja koji je bio u tamnici, i
naraætaje. Svetkovat øete ovu sveçanu svako prvençe stoke.
gozbu po vjeçnoj uredbi. 30 U onoj noøi ustao je faraon sa svima
15 Sedam dana jedite beskvasni kruh. svojim slugama i sa svima Egipøanima.
Odmah prvi dan uklonite kvasac iz svo- Nastao je velik jauk u Egiptu, jer nije bilo
jih kuøa, jer svaki koji bude æto kvasno kuøe u kojoj nije bio mrtvac.
jeo od prvoga do sedmoga dana, neka se 31 Onda je on u noøi dozvao Mojsija i
taj iskorijeni iz Izraela. Arona i rekao: “Ustajte, idite iz mojega
16 Prvi dan neka vam bude sveti saziv, a naroda, vi i Izraelovi sinovi! Idite, sluœite
tako i sedmi dan neka vam bude sveti Gospodinu, kako ste traœili.
saziv. Na ta dva dana ne smijete obavljati 32 I svoje ovce i goveda uzmite sobom,
nikakva posla. Samo æto svaki treba za kako ste zahtijevali; idite, pa i mene bla-
hranu, moœe si pripraviti. goslovite!”
17 Tako øete drœati Sveçanu Gozbu Be- 33 A Egipøani su poœurivali narod da bi
skvasnih kruhova, jer baæ na taj dan iz- brœe otiæli iz zemlje, jer su govorili: “Svi
veo sam vaæe redove iz egipatske zemlje. øemo pomrijeti.”
Zato trebate svetkovati taj dan kroz sve 34 Tako je narod ponio, svoje joæ be-
vaæe naraætaje po vjeçnoj uredbi. skvasno tijesto, svoje naøve uvijene svo-
18 çetrnaestoga dana prvoga mjeseca jim ogrtaçima, na svojim ramenima.
uveçer jedite beskvasni kruh sve do na- 35 Nato su Izraelovi sinovi uçinili onako
veçer dvadeset i prvog dana toga mjese- kako im je Mojsije bio rekao, i zatraœili od
ca. Egipøana srebrne predmete i zlatne
19 Kroz sedam dana neka se ne naåe predmete i odjeøe.
kvasac u vaæim kuøama, jer svaki koji 36 A Gospodin je uçinio da Egipøani
bude jeo neæto kvasno, taj isti neka se budu naklonjeni prema narodu, tako da
iskorijeni iz izraelske zajednice, bio on su im dali æto su ovi traœili. Tako su oni
stranac ili domorodac u zemlji. oplijenili Egipøane.
20 Niæta kvasno ne smijete jesti; u svim 37 Tada su Izraelovi sinovi otiæli iz Ram-
svojim prebivaliætima, jedite samo be- sesa u Sukot, oko æest stotina tisuøa pje-
skvasni kruh.” æaka, samih ljudi, pokraj œena i djece.
21 Onda je Mojsije sazvao sve starjeæine 38 Ali i mnoætvo drugog naroda zaputio
Izraelaca i rekao im: “Idite i pribavite sebi se s njima, i ovce i goveda, silna mnoœina
janjad prema svojim obiteljima i za- stoke.
koljite Pashalno janje! 39 Od tijesta koje su bili ponijeli sobom iz
22 Onda uzmite kitu izopa, zamoçite ju u Egipta ispekli su pod pepelom beskva-
krv æto je u zdjeli, i pomaœite krvlju æto je sne pogaçe; jer joæ nije bilo kvasno, kako
u zdjeli, nadvratnik i oba dovratnika. I su ih bili potjerali iz Egipta, nisu mogli
nitko od vas neka ne izlazi kroz kuøna sebi spremiti hranu za put.
vrata svoje kuøe do jutra. 40 Vrijeme boravka Izraelovih sinova u
23 Kad onda bude izaæao Gospodin da Egiptu bilo je çetiri stotine i trideset godi-
bije Egipat i vidi krv na nadvratniku i na na.
oba dovratnika, proøi øe Gospodin mimo 41 I dogodilo se na svræetku çetiri stotine
vrata i neøe dati anåelu pogubitelju da i trideset godina, baæ toga istog dana, da
uåe u vaæe kuøe da ubija. su izaæli svi redovi Gospodinovi iz egipat-
24 Drœite ovo po uredbi æto vrijedi za vas ske zemlje.
i za vaæe sinove zauvijek 42 To je bila noø bdjenja za Gospodina
25 I neka bude da kad doåete u zemlju kad ih izveo iz egipatske zemlje. To je noø
koju øe vam dati Gospodin, kako je obe- Gospodinova, sveçan obred za sve Izra-
øao, vræite taj obred. elove sinove kroz sve njihove naraætaje.
26 I bit øe, kad da øe vas pitati vaæa djeca: 43 Gospodin je rekao Mojsiju i Aronu:
Izlazak 52
“Ovo je uredba za Pashu: ni jedan od godine do godine.
stranac ne smije od nje jesti. 11 I bit øe, kad vas uvede Gospodin u
44 Ali svaki muækarac rob za novac kup- zemlju Kanaanaca—kao æto se zakleo
ljen, kad si ga obrezao, onda smije od nje vama i vaæim oçevima—i kad vam ju
jesti. dade,
45 Doæljak i najamljenik ne smije od nje 12 da øete odvojiti za Gospodina sve æto
jesti. otvori utrobu majçinu, svako prvençe od
46 U jednoj kuøi neka se jede. Ne smijeæ stoke koju imate; muæko neka pripadne
niæta od mesa iznijeti iz kuøe i na njoj ne Gospodinu.
smijeæ prelomiti kostiju. 13 A svako magare prvençe otkupite ja-
47 Sva zajednica Izraelaca neka je tako njetom, ili ako ga neøete otkupiti, onda
odrœava. mu slomite vrat. Izmeåu svojih sinova
48 A kad kod tebe boravi stranac i hoøe morate otkupiti svakoga prvoroåenca.
da svetkuje Pashu u çast Gospodinu, 14 I bit øe, da kad vas jednoga dana upita
neka se svi muækarci obreœu, onda neka vaæ sin, govoreøi: ‘Æto znaçi to?’ da øete
doåe na sveçanost i bit øe kao domoro- mu odgovoriti: ‘Jakom rukom izveo nas
dac zemlje. Jer neobrezan ne smije od Gospodin iz Egipta, iz kuøe ropstva.
nje jesti. 15 I dogodilo se, kad nas faraon nije htio
49 Jedan zakon neka bude za domo- pustiti otiøi, pobio je Gospodin sve prvo-
rodca kao i za doæljaka koji boravi meåu roåence u zemlji Egipat, od prvoroåenca
vama,!” çovjeçjega do prvenca stoke. Zato œrtvu-
50 Nato su svi Izraelovi sinovi uçinili jem Gospodinu sve muæko æto prvo
tako; kako je Gospodin zapovjedio Mo- otvori utrobu, i otkupljujem svakoga pr-
jsiju i Aronu, oni su uçinili. voroåenca svojih sinova.’
51 I dogodilo se, da je toga istog dana iz- 16 I neka ti to bude kao znak na tvojoj
veo Gospodin Izraelove sinove iz egipat- ruci i kao spomen na tvojem çelu da nas
ske zemlje poredane po njihovim jakom rukom izveo Gospodin iz Egipta.”
redovima. 17 I dogodilo se, kad je faraon pustio
narod otiøi, nije ih odveo Bog putom
Stup od oblaka i stup od ognja prema zemlji filistejskoj, makar bi to bio
13 Onda je rekao Bog Mojsiju, govoreøi:
2 “Meni posvetite svakoga prvoro-
åenca, sve æto prvo otvori utrobu ma-
put najbliœi, jer pomislio je Bog: “Mogao
bi se narod pokajati kad bi se morao
boriti, pa se opet vratiti u Egipat.”
jçinu Izraelovih sinova, kod çovjeka i 18 Tako je Bog vodio narod putom prema
stoke, meni pripadaju!” pustinji na Crvenom moru. I Izraelovi si-
3 I Mojsije je rekao narodu: “Sjeøajte se novi su izaæli u redovima iz egipatske
ovoga dana u kojem ste izaæli iz Egipta, iz zemlje.
kuøe ropstva, jer vas je Gospodin jakom 19 Mojsije je ponio sobom Josipove kosti;
rukom izveo i onoga mjesta. Kvasni kruh jer je on bio sveçano zakleo Izraelove si-
se ne smije jesti. nove, govoreøi: “Bog øe vas sigurno po-
4 Ovoga dana, u mjesecu abibu izlazite. hoditi, i vi øete odavde sobom ponijeti
5 I bit øe, kad vas Gospodin uvede u zem- moje kosti!”
lju Kanaanaca, Hitejaca, Amorejaca, 20 Tako se podigli od Sukota i utaborili u
Hivejaca i Jebusejaca, za koju se zakleo Etamu, na kraju pustinje.
tvojim oçevima da øe ti je dati—zemlju u 21 Gospodin je danju iæao pred njima u
kojoj teçe med i mlijeko—da øete odrœa- stupu od oblaka da im pokazuje put, a
vati taj obiçaj u ovom mjesecu! noøu u stupu od ognja da im svijetli, da
6 Sedam dana jedite beskvasni kruh, a bi mogli putovati danju i noøu.
sedmi dan neka bude sveçana gozba u 22 On nije uklanjao ispred naroda stup
çast Gospodinu. od oblaka danju ni stup od ognja noøu.
7 Samo beskvasni kruh neka se jede
kroz sedam dana. Kvasni kruh ne smije Prijelaz preko Crvenoga mora
se vidjeti kod vas, ni kvasac se ne smije
vidjeti u cijelom vaæem podruçju.
8 A kazat øete svojem sinu toga dana, go-
14 Nato je rekao Bog Mojsiju, govoreøi,
2 “Kaœi Izraelovim sinovima da se
okrenu i utabore pred Pi-Hahirotom iz-
voreøi: to se çini zbog toga æto nam je meåu Migdola i mora, prema Baal-Se-
uçinio Gospodin kad smo izlazili iz fonu postavite tabor uz more.
Egipta. 3 Faraon øe onda reøi za Izraelove sinove:
9 I neka vam to bude kao znak na vaæoj ‘Pustinja ih zatvorila, pa lutaju zemljom.’
ruci i kao spomen na vaæem çelu, da za- 4 Onda øu otvrdnuti srce faraonu, tako
kon Gospodinov uvijek bude u vaæim us- da poåe za njima u potjeru da pokaœem
tima, jer vas jakom rukom izveo svoju moø na faraonu i na cijeloj
Gospodin iz Egipta. njegovoj vojsci i da Egipøani spoznaju da
10 Zato øete vræiti uredbu u svoje vrijeme sam ja Gospodin.” I oni su tako uçinili.
53 Izlazak
5 Nato je bilo javljeno egipatskom kralju mrak jednomu, a davao svjetlost drugo-
da je pobjegao narod, i srce faraonovo i mu. Tako se nisu mogli svu noø pribliœiti
njegovih sluga se okrenulo protiv naro- jedan drugomu.
da, rekli su: “Æto smo to uçinili, te pustili 21 Tada je pruœio Mojsije svoju ruku na
Izrael iz svoje sluœbe?” more; i Gospodin je uçinio da se svu noø
6 Tako je on dao opremiti svoja kola i po- uzbija more natrag jakim istoçnim
veo sobom svoju vojsku. vjetrom, tako da se osuæilo more i vode
7 Æest stotina izabranih bojnih kola, i razdijelile.
sva bojna kola kojih je bilo u Egiptu po- 22 Tako su Izraelovi sinovi koraçali
veo je sobom i na svim najbolje borce. posred mora po suhoj zemlji, a vode su
8 Gospodin je otvrdnuo srce faraonu, im stajale kao zid s desne i s lijeve strane.
egipatskom kralju, i on je poæao u potje- 23 A Egipøani su se dali u potjeru za
ru za Izraelovim sinovima; a Izraelovi si- njima i svi faraonovi konji njegova bojna
novi su hrabro izaæli. kola i njegovi konjanici poæli su za njima
9 Tako su ih tjerali Egipøani sa svim fara- usred mora.
onovim bojnim kolima, njegovim konja- 24 I dogodilo se za vrijeme jutarnje
nicima i njegovom vojskom , i dostignuo straœe, pogledao je Gospodin na vojsku
ih kad su taborili na moru kod Pi-Hahi- Egipøana, iz stupa ognja i oblaka, i smeo
rota pred Baal-Sefonom. egipatsku vojsku.
10 Kad se pribliœio faraon, Izraelovi si- 25 Zakoçio kotaçe njihovim kolima i
novi su podigli oçi i opazili da Egipøani uçinio da su jedva mogla naprijed. Onda
idu za njima, vrlo su se prestraæili Izra- su rekli Egipøani: “Bjeœimo od Izraelaca,
elovi sinovi i glasno zavapili Gospodinu jer se Gospodin bori za njih protiv Egip-
za pomoø. øana!”
11 Onda su rekli Mojsiju: “Zar nema 26 Tada je Gospodin rekao Mojsiju:
grobova u Egiptu da si nas odveo da po- “Pruœi svoju ruku na more da se vode na-
mremo u pustinji? Æto si nam to uçinio, trag vrate na Egipøane, na njihova bojna
te nas izveo iz Egipta? kola i na njihove konjanike!”
12 Nije li to rijeç koju smo vam rekli u 27 I Mojsije je pruœio svoju ruku na more;
Egiptu, govoreøi: ‘Pusti nas u miru, da i u osvit dana vratilo se more natrag na
moœemo sluœiti Egipøanima!’ Jer bolje bi svoju dubinu, dok su Egipøani bjeœali
bilo za nas, da sluœimo kao robovi Egi- prema njemu. Tako je Gospodin utjerao
pøanima nego da pomremo ovdje u pu- Egipøane u sredinu mora.
stinji.’ ” 28 Vode su se vratile natrag i potopile bo-
13 A Mojsije je rekao narodu: “Ne bojte se! jna kola, konjanike i cijelu faraonovu vo-
Stojte çvrsto i gledajte gdje vam dolazi jsku koji su poæli za njima u more. Ni
spasenje od Gospodina, æto øe on joæ jedan jedini od njih nije ostao na œivotu.
danas skonçati. Jer Egipøane koje 29 A Izraelovi sinovi iæli su po suhoj zem-
danas vidite, neøete ih viæe nikada vid- lji posred mora i vode su im stajale kao
jeti. zid s desne i s lijeve strane.
14 Gospodin øe se boriti za vas, a vi øete 30 Tako je Gospodin izbavio u onaj dan
biti na miru.” Izraelove sinove iz ruke Egipøana, a Izra-
15 I Gospodin je rekao Mojsiju: “Zaæto elovi sinovi su vidjeli Egipøane mrtve na
vapiæ k meni? Kaœi Izraelovim sinovima morskoj obali.
neka krenu naprijed! 31 Izraelovi sinovi su vidjeli veliko djelo
16 A ti podigni svoj ætap, i pruœi svoju koje je Gospodin uçinio u Egiptu, pa se
ruku na more i razdijeli ga, da mogu narod bojao Gospodina i pouzdao u Gos-
Izraelovi sinovi iøi kroz more po suhoj podina i u njegova slugu Mojsija.
zemlji.
17 A ja øu doista otvrdnuti srce Egipøana Mojsijev hvalospjev
da poåu za njima. Tako øu ja zadobiti
svoju çast na faraonu i na cijeloj
njegovoj vojsci, na njegovim bojnim koli-
15 Onda je Mojsije sa Izraelovim sinovi-
ma zapjevao ovu pjesmu Gospodi-
nu, govoreøi: “Pjevat øu Gospodinu, jer
ma i njegovim konjanicima. se slavno pobjedom proslavio! On je
18 Tada øe Egipøani spoznati da sam ja konja s jahaçem bacio u more!
Gospodin kad zadobijem çast na fara- 2 Bog je moja jakost i pjesma, i on je po-
onu, na njegovim bojnim kolima i njego- stao moj Spasitelj; on je moj Bog, i ja øu
vim konjanicima.” ga slaviti. Bog mojega oca, ja øu ga
19 Onda je anåeo Boœji, koji je iæao ispred veliçati.
Izraelskog tabora, krenuo i postavio se 3 Gospodin osoba boja; Gospodin je nje-
iza njih. A stup od oblaka pred njima govo Ime.
krenuo i stupio iza njih. 4 Bojna kola faraonova i njegovu vojsku
20 Tako je uæao izmeåu tabora Egipøana pobacao je u more; njegovi izabranici
i tabora Izraelaca. Tako je bio oblak i utonuli su u Crvenom moru.
Izlazak 54
5 Dubina ih pokrila, propali su na dno 25 A on je zavapio Gospodinu i Gospodin
kao kamen. mu pokazao drvo; kad ga on bacio u
6 Tvoja desnica, o Gospodine, postala je vodu, postala je slatka voda. Ondje je
slavna jakoæøu; tvoja desnica, o Gospod- dao narodu zakon i uredbu i ondje ih je
ine, razbila je neprijatelja u komade. stavio na kuænju,
7 Puninom svojega veliçanstva sruæio si 26 I rekao: “Ako budete sluæali glas Go-
one koji su iæli protiv tebe; pustio si svoju spodina, svojega Boga, i ako budete
srdœbu koju ih je proœderala kao strn- çinili æto je pravo u njegovim oçima, i ako
jiku. se pokorite zapovijedima njegovim i is-
8 Od daha tvojega nosa nabujale su vode punite sve njegove uredbe, onda ni jedne
visoko, poplava je stajala uspravno kao od onih bolesti æto sam ih pustio na Egi-
nasip, dubine se stvrdnule usred mora. pat neøu pustiti na vas. Jer ja sam Go-
9 Neprijatelj onda pomislio: ‘Potjerat øu spodin koji vas iscjeljuje.”
ih, stignut øu ih, razdijelit øu plijen; na- 27 Onda su doæli u Elim, gdje je bilo dva-
sitit øe ih se pohota moja; trgnut øu svoj naest izvora i sedamdeset stabala palmi;
maç, uniætit øe ih moja ruka.’ tako su se tu se kod vode utaborili.
10 Ti si dahnuo svojim dahom i more ih
progutalo; kao olovo utonuli su u vodi si- Mana. Prepelice
lovitoj.
11 Tko je kao ti, o Gospodine, tko je kao
ti? Veliçanstven u svetosti, strahovit u
16 Oni su putovali od Elima, i sva zaje-
dnica Izraelovih sinova doæla je u
Pustinju Sin, koja je izmeåu Elima i Si-
slavlju, çineøi çuda. naja, petnaestoga dana drugoga mjese-
12 Ti si samo pruœio svoju desnicu i ona ca od izlaska iz egipatske zemlje.
je proœdrla zemlju. 2 Onda je cijela zajednica Izraelovih si-
13 Miloæøu svojom vodio si narod kojega nova mrmljala protiv Mojsija i Arona u
si oslobodio; vodio si ga svojom jakoæøu pustinji.
u svoj sveti stan. 3 A Izraelovi sinovi su im rekli: “Radije
14 Çut øe to narodi i zadrhtat øe; muka bismo ipak bili pomrli od ruke Gospodi-
øe spopasti narod filistejski. nove u zemlji egipatskoj, kad smo sjedili
15 Vladari edomski øe se smesti, drhta- kod svojih lonaca s mesom i jeli do sito-
nje spopast øe moapske voåe; sav øe se sti. A vi ste nas odveli u ovu pustinju da
narod kanaanski istopiti. glaåu pomorite svu ovu zajednicu.”
16 Strah i trepet spopast øe ih; od jakosti 4 Tada je Gospodin rekao Mojsiju: “Gle,
tvoje ruke bit øe mirni kao kamen, dok uçinit øu da vam pada kruh s neba.
ne proåe, o Gospodine, tvoj narod, dok Narod neka ide i sebi skupi koliko mu
ne proåe tvoj narod koji si otkupio. treba za dan, da vas time ispitam, hoøe li
17 Ti øeæ ga dovesti i zasaditi na gori tvoje oni drœati moj zakon ili neøe.
baætine, na mjestu, o Gospodine, æto si 5 I bit øe u æesti dan da priprave æto su
ga stvorio sebi za prebivaliæte, u svetiætu donijeli, i bit øe dvaput toliko koliko bi
koje su, o Gospodine, tvoje ruke nakupili svaki dan.”
postavile. 6 Tada su Mojsije i Aron rekli svim Izra-
18 Gospodin øe kraljevati u vijek vje- elovim sinovima: “Veçeras øete spoznati
kova.” da je Gospodin onaj koji vas izveo iz egi-
19 Kad su faraonovi konji, njegova bojna patske zemlje.
kola i konjanici uæli u more, povratio je 7 A sutra øete vidjeti slavu Gospodinovu,
Gospodin na njih vode morske, a Izraelo- jer je on çuo vaæe mrmljanje protiv Gos-
vi sinovi su proæli po suhoj zemlji posred podina. A æto smo mi, da mrmljate protiv
mora. nas?”
20 Onda je uzela proroçica Mirjam, ses- 8 Mojsije je joæ rekao: “Kad vam Gospo-
tra Aronova, bubnjiø u ruku, i sve œene din veçeras bude dao jesti mesa i ujutro
su poæle za njom s bubnjiøima i plesom. kruha do sitosti, spoznat øete da je Gos-
21 Mirjam im je odgovorila: “Pjevajte podin çuo vaæe mrmljanje æto ste ga pod-
Gospodinu, jer se slavno pobjedom pro- igli protiv njega, jer æto smo mi? Nije
slavio! On je konja s jahaçem bacio u protiv nas bilo upravljeno vaæe mrml-
more!” janje nego protiv Gospodina.”
22 Mojsije je poveo Izraelove sinove od 9 Onda je rekao Mojsije Aronu: “Kaœi ci-
Crvenoga mora; i oni su otiæli dalje u jeloj zajednici Izraelovih sinova: ‘Pristu-
Pustinju Æur. Putovali su tri dana u pu- pite pred Gospodina, jer je on çuo vaæe
stinji, a nisu naæli vode. mrmljanje.’ ”
23 A kad su doæli u Maru, nisu mogli piti 10 I dogodilo se da kako je Aron to
vode u Mari jer je bila gorka. Stoga joj je saopøio cijeloj zajednici Izraelovih si-
nadjenuto ime Mara. nova , oni su pogledali prema pustinji, i
24 Narod je mrmljao protiv Mojsija, govo- gle, pojavila se u oblaku slava Gospodi-
reøi: “A æto øemo piti?” nova.
55 Izlazak
11 I rekao je Bog Mojsiju, govoreøi: dva dana. Svaki neka ostane na svojem
12 “Çuo sam mrmljanje Izraelovih si- mjestu; neka nitko na sedmi dan ne
nova. Govori im ovako: ‘Veçeras øete jesti ostavlja svoje mjesto.”
meso a sutra øete se ujutro nasititi 30 Tako je narod mirovao na sedmi dan.
kruha. Tako øete spoznati da sam ja Gos- 31 A Izraelovi sinovi nazvali su to Mana.
podin, vaæ Bog.’ ” Bila je kao sjeme korijandrovo bijela, a
13 I zaista, uveçer se pojavilo jato prepel- imala je ukus medena kolaça.
ica i pokrilo tabor, a sutradan prostrla se 32 Onda je rekao Mojsije: “Ovo je æto vam
rosa okolo tabora. zapovjeda Gospodin: ‘Jedan pun gomer
14 A kad se ishlapila rosa, leœalo je po neka se od toga saçuva za buduøe nara-
povræini pustinje neæto malo i okruglo, ætaje, da vide hranu kojom sam vas
mekano kao mraz na zemlji. hranio u pustinji kad sam vas izveo iz
15 Kad su to vidjeli Izraelovi sinovi, pitali egipatske zemlje.’ ”
su jedan drugoga: “Æto je to?” Jer nisu 33 Mojsije je rekao Aronu: “Uzmi po-
znali æto je bilo. Mojsije im rekao: “To je sudu, stavi u nju jedan gomer mane i
kruh koji vam daje Gospodin za jesti. poloœi ju pred Gospodina, da se çuva za
16 Ovo je æto zapovjeda Gospodin: ‘Svaki vaæe naraætaje.”
od vas neka nakupi toga koliko mu 34 I stavio ga Aron pred Svjedoçanstvo
treba: jedan gomer za svakoga prema da se çuva kako je Gospodin zapovjedio
broju vaæih osoba; svaki neka uzme od Mojsiju.
toga samo za one koji su u njegovu æa- 35 Izraelovi sinovi su jeli manu çetrdeset
toru.’ ” godina dok nisu doæli u napuçenu zem-
17 Izraelovi sinovi su uçinili tako i na- lju; jeli su manu do dolaska na granicu
kupili, neki mnogo, neki malo. zemlje Kanaan.
18 Kad su izmjerili na gomer, nije doælo 36 Gomer je deseti dio efe.
viæe onomu koji je nakupio mnogo, niti
manje onomu koji je nakupio malo; Voda iz hridi. Pobjeda nad Amaleçanima
svatko je nakupio koliko mu je trebalo.
19 Mojsije je rekao: “Nitko neka ne
saçuva æto od toga do jutra!”
17 Nato je sva zajednica Izraelovih si-
nova, po zapovijedi Gospodinovoj,
krenula dalje na svoj put iz Pustinje Sin,
20 Svejedno oni nisu posluæali Mojsija, i utaborila se u Refidimu; ali ondje nije
nego su neki saçuvali neæto od toga do bilo pitke vode za narod.
jutra, ali to se ucrvalo i usmrdjelo. I Mo- 2 Zato se narod posvadio s Mojsijem i po-
jsije rasrdio na njih. vikao: “Daj nam vode da pijemo!” A Mo-
21 Tako bi oni to skupljali svako jutro, jsije im rekao: “Æto se vi svaåate sa
svaki koliko bi mu trebalo. Ali çim bi mnom; zaæto kuæate Gospodina?”
sunce ugrijalo, to bi se rastopilo. 3 A narod je ondje œeåao za vodom, i dalje
22 A æestoga dana nakupili bi dvaput to- mrmljao protiv Mojsija i govorio: “Zaæto
liko hrane — dva gomera na osobu. I svi si nas izveo iz Egipta, da œeåu pomoriæ
glavari zajednice su doæli i to javili Moj- nas i naæu djecu i naæu stoku?”
siju. 4 Nato je Mojsije zavapio Gospodinu, go-
23 Tada im on odgovorio: “Ovo je æto je voreøi: “Æto da uçinim s ovim narodom?
rekao Gospodin: ‘Sutra je Subotnji dan, Joæ samo malo pa øe me kamenovati.”
dan odmora, sveti Subotnji dan u çast 5 A Gospodin je rekao Mojsiju: “Idi pred
Gospodinu. Æto hoøete peøi, pecite narodom, uzmi sobom nekoliko star -
danas, i æto hoøete kuhati, kuhajte! Sve jeæina izraelskih, i uzmi ætap u ruku ko-
æto preostane, ostavite za sebe na stranu jim si udarao po rijeci, i idi!
da se saçuva za sutra.’ ” 6 Gle, ja øu stajati ondje pred tobom na
24 Tako su oni ostavili to na stranu do hridi, na Horebu. Udari onda po hridi i
sutra, kako je zapovjedio Mojsije, i nije voda øe iz nje poteøi da narod moœe piti.”
zaudaralo i nije se u tomu naæao crv. I Mojsije je uçinio tako pred oçima starje-
25 Tada je Mojsije rekao: “Jedite to æina izraelskih.
danas, jer je danas Subotnji dan u çast 7 Tako je on nazvao mjesto Masa i
Gospodinu; danas neøete niæta naøi na Meriba, jer su se ondje Izraelovi sinovi
polju. svaåali i Gospodina kuæali, govoreøi: “Je
26 Æest dana skupljajte, a na sedmi, æto li Gospodin meåu nama ili nije?”
je Subotnji dan, neøe biti niæta.” 8 Nato su doæli Amaleçani i borili se s
27 Kad su sedmog dana izaæli neki ljudi Izraelovim sinovima u Refidimu.
skupljati, nisu naæli niæta. 9 A Mojsije je rekao Joæui: “Izaberi za nas
28 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: ljude i zametni sutra boj s Amaleçanima.
“Dokle øete joæ odbijati izvræavati moje Ja øu se staviti na vrh brda sa Boœjim
zapovijedi i moje zakone? ætapom u ruci.”
29 Gledajte, Gospodin vam dao Subotnji 10 Joæua je uçinio kako mu je rekao Moj-
dan, i zato vam daje æesti dan hrane za sije i borio se s Amaleçanima, a Mojsije,
Izlazak 56
Aron i Hur uzaæli su na vrh brda. njima.”
11 I tako je bilo da dokle je Mojsije drœao 12 Onda Jetro, tast Mojsijev, je prineo
u vis svoje ruke, pobjeåivali su Izraelovi Bogu œrtvu paljenicu i zaklanicu, a Aron
sinovi; a kad bi spustio svoje ruke, pob- je doæao sa svim starjeæinama Izraelo-
jeåivali su Amaleçani. vim da s tastom Mojsijevim odrœe pred
12 Ali su se ruke Mojsijeve umorile, pa su Bogom œrtvenu gozbu.
uzeli kamen, te ga stavili pod njega i on je 13 Drugi dan odrœao je Mojsije sudniçku
sjeo na njega. A Aron i Hur poduprli mu sjednicu, da sudi narodu. Narod se
ruke, jedan s jedne strane, drugi s tiskao oko Mojsija od jutra do naveçer.
druge; tako su mu ruke bile u jednakom 14 A kad je tast Mojsijev vidio æto sve on
poloœaju do zalaska sunca. radi za narod, on je rekao: “Æto je to da
13 I Joæua je pobijedio Amaleçane i nji- imaæ toliki posao s narodom? Zaæto
hovu vojsku oætricom maça. sjediæ ti sam na sudu, a sav se narod
14 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Za- tiska oko tebe od jutra do veçeri?”
piæi to za spomen u knjigu i kaœi Joæui da 15 Mojsije je odgovorio svojem tastu:
øu spomen na Amaleçane pod nebom sa- “Narod dolazi k meni da dobije odluke
svim zatrti!” Boœje.
15 Onda je Mojsije napravio œrtvenik i 16 Kad god imaju kakvu prepirku, dola-
nazvao ga Gospodin je stijeg moj; ze k meni da im sudim i govorim Boœje
16 jer je on rekao: “Jer se zakleo Gospo- zakone i njegove uredbe.”
din! Gospodin øe ratovati protiv Amaleka 17 A Mojsijev tast mu rekao: “Nije dobro
od naraætaja do naraætaja.” kako radiæ.
18 Ti i ljudi æto dolaze pred tebe, muçe se
Jetrov posjet. Ustanova sudaca pri tom, jer je taj rad preteœak za tebe; ne
18 Kad je Jetro, midjanski sveøenik, tast
Mojsijev, çuo sve æto je Bog uçinio
Mojsiju i Izraelu, svojem narodu, da je
moœeæ mu sam odoljeti.
19 Pa posluæaj savjet æto øu ti ga dati, i
Bog øe biti s tobom. Ti zastupaj narod
Gospodin izveo Izraelove sinove iz kod Boga i prinosi njihove teækoøe pred
Egipta. Boga.
2 A Jetro, tast Mojsijev, uzeo je sobom 20 Onda ih uçi zakonima i uredbama i
Mojsijevu œenu, Ziporu, kad ju je on po- pokazuj im put kojim moraju hodati, i
slao natrag, djela koja moraju çiniti.
3 i oba sina njezina. Jednomu od njih 21 Ujedno izaberi iz svega naroda val-
bilo je ime Geræom, jer je rekao: “Doæljak jane ljude, one koji se boje Boga, pouzda-
sam bio u tuåoj zemlji.” ne i nesebiçne, i postavio ih da budu nad
4 A drugi Eliezer, jer je rekao: “Bog mo- njima glavari nad tisuøu, glavari nad
jega oca bio je pomoø moja i izbavio me stotinu, glavari nad pedeset i glavari nad
od maça faraonova.” deset.
5 I doæao je Jetro, tast Mojsijev, sa njego- 22 Oni neka sude narodu u svako doba.
vim sinovima i njegovom œenom Mojsiju A svaki vaœniji sluçaj neka ipak iznesu
u pustinju, gdje se bio utaborio na gori pred tebe, a u stvarima manje vaœnim
Boœjoj. neka odluçuju sami. Tako øeæ olakæati
6 On je poruçio Mojsiju: “Ja, tast tvoj sebi teret; a oni neka ga nose s tobom.
Jetro, dolazim k tebi s tvojom œenom i s 23 Ako tako uçiniæ i Bog ti to zapovjedi,
oba njezina sina koji su kod nje.” moøi øeæ izdrœati i sav øe taj narod zado-
7 Tada se Mojsije dignuo i izaæao u susret voljan otiøi svojemu mjestu.”
svojem tastu, poklonio se i poljubio ga. 24 Mojsije je posluæao savjet svojega
Potom su pitali jedan drugoga za zdrav- tasta i uçinio sve æto mu je on svjetovao.
lje i tako uæli u æator. 25 Iz svega Izraela izabrao je Mojsije val-
8 I Mojsije je ispripovjedio svojem tastu jane ljude, i postavio ih za glavare naro-
sve æto je uçinio Gospodin faraonu i Egi- du: glavare nad tisuøu, glavare nad
pøanima zbog Izraelaca, i sve nevolje æto stotinu, glavare nad pedeset i glavare
su ih bile snaæle na putu i kako ih je iz- nad deset.
bavio Gospodin. 26 Oni su sudili narodu u svako doba;
9 Jetro se radovao svemu dobru koje je sve teæke sluçajeve su iznosili pred Mo-
Gospodin iskazao Izraelovim sinovima jsija, a manje stvari sudili su sami.
kad ih je izbavljao iz ruku Egipøana. 27 Nato je Mojsije otpustio svojega tasta,
10 A Jetro je rekao: “Blagoslovljen da je i on se vratio natrag u svoju zemlju.
Gospodin koji vas je izbavio iz ruku Egip-
øana i iz ruku faraona, i koji je spasio Dolazak u Sinajsku pustinju
narod iz ruku Egipøana.
11 Sada vidim da je Gospodin veøi od 19
Treøi mjesec nakon izlaska Izraelo-
vih sinova Levijevih iz egipatske
svih bogova, iz toga æto se dogodilo kad zemlje, u taj isti dan, doæli su u Pustinju
su se oni onako oholo ponaæali prema Sinaj.
57 Izlazak
2 Oni su, naime, bili krenuli od Refidima, 19 I kad je glas trube bio dug i sve jaçi i
doæli u Pustinju Sinaj i utaborili se u jaçi. Mojsije je govorio, i Bog mu je gla-
pustinji. Ondje pred gorom bio se utabo- som odgovarao.
rio Izrael. 20 Tada se Gospodin spustio na Goru Si-
3 I kad je Mojsije uzaæao k Bogu, povikao naj, na vrh gore. I Gospodin je pozvao
mu Gospodin s gore: “Ovo kaœi kuøi Ja- Mojsija na vrh gore, i Mojsije je uzaæao.
kovljevoj i objavi Izraelovim sinovima: 21 I Gospodin je rekao Mojsiju: “Siåi dolje
4 Vidjeli ste, kako sam postupao s Egi- i opomeni narod da se oni ne bi protis-
pøanima, kako sam vas nosio na krilima nuli do Gospodina i da zure u njega, jer
orlovim i doveo vas ovamo k sebi. inaçe bi ih mnogo poginulo.
5 Zato sada ako budete vjerno sluæali 22 I sami sveøenici, koji se inaçe smiju
moju rijeç i drœali moj zavjet, bit øete pribliœiti Gospodinu, moraju se posvetiti
moja osobita svojina izmeåu svih naro- da ih ne uniæti Gospodin.”
da, jer moja je sva zemlja. 23 Mojsije je rekao Gospodinu: “Narod ne
6 ‘I bit øete mi kraljevstvo sveøenstvo i moœe uziøi na Goru Sinaj, jer si nas ti
narod svet.’ To su rijeçi koje øeæ reøi Izra- opomenuo, govoreøi: ‘Oznaçite meåu
elovim sinovima.” oko gore i posvetite ju.’ ”
7 Mojsije je doæao, sazvao starjeæine na- 24 A Gospodin mu rekao: “Idi! Siåi dolje i
roda i priopøio im sve te rijeçi æto mu ih doåi opet gore s Aronom! Ali sveøenici i
bio zapovjedio Gospodin. narod ne smiju prodrti preko meåe da se
8 Tada je sav narod odgovorio jed- popnu do Gospodina, jer bi ih on inaçe
noglasno: “Sve æto je Gospodin rekao uniætio.”
çinit øemo.” Tako je Mojsije prenio Gos- 25 tako je Mojsije siæao k narodu i sve im
podinu rijeçi naroda. objavio.
9 A Gospodin je rekao Mojsiju: “Evo,
dolazim k tebi u gustom oblaku, da çuje Deset zapovijedi Boœjih
narod kad s tobom govorim i da ti vjeruje
dovijeka.” Mojsije je priopøio Gospodinu
rijeçi naroda.
20 Nato je Bog izgovorio sve ove rijeçi,
govoreøi im:
2 “Ja sam Gospodin, tvoj Bog, koji te iz-
10 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Idi k veo iz egipatske zemlje, iz kuøe ropstva.
narodu i posveti ih danas i sutra, i neka 3 Ne smijeæ imati drugih bogova uz
operu svoju odjeøu. mene!
11 i neka budu spremni za treøi dan. Jer 4 Ne smijeæ sebi praviti rezbarena kipa,
øe u taj dan siøi Gospodin na Goru Sinaj ni bilo kakve slike od bilo çega æto je gore
pred oçima svega naroda. na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi pod
12 Oznaçi narodu meåu unaokolo, govo- zemljom!
reøi: ‘Çuvajte se da ne uzaåete na goru ili 5 Ne smijeæ im se klanjati niti im sluœiti.
da se i samo dotaknete njezina pod- Jer ja sam Gospodin, tvoj Bog, ja sam
noœja, jer tko se god dotakne gore, zaista ljubomoran Bog, pohaåam zlodjela
øe umrijeti. otaca na djeci do treøega i çetvrtoga ko-
13 Nijedna ruka ne smije se njega dotak- ljena onih koji me mrze,
nuti, nego øe se kamenovati ili ustrijeliti: 6 a milosråe iskazujem tisuøama, koji
bio çovjek ili œivinçe, ne smije ostati na me ljube i drœe moje zapovijedi.
œivotu.’ Tek kad zatrubi rog ovnov, smije 7 Ne smijeæ uzimati uzalud Imena Go-
se pribliœiti gori.” spodina, svojega Boga, jer Gospodin
14 Onda je Mojsije siæao s gore dolje k na- neøe pustiti bez kazne onoga koji uzima
rodu i on je posvetio narod, a oni su njegovo Ime uzalud!
oprali svoju odjeøu. 8 Sjeti se Subotnjega dana, drœi ga sve-
15 I rekao je narodu: “Budite spremni za tim!
treøi dan! Ne smijete se pribliœiti vaæim 9 Æest dana radi i obavljaj sve svoje po-
œenama!” slove,
16 I dogodilo se treøi dan kad je osvanulo 10 a sedmi dan je Subotnji dan Gospo-
jutro, bila je grmljavina gromovi i sijev- dina, tvojega Boga. Na taj dan ne smijeæ
ale su munje. Teæki se oblaci nadvili nad obavljati nikakva posla, ni ti ni tvoj sin,
gorom i odjeknuo glas trube veoma jak, ni tvoja køi, ni tvoj sluga, ni tvoja
tako da je zadrhtao sav narod koji je bio sluækinja, ni tvoja stoka, ni doæljak koji
u taboru. boravi kod tebe unutar tvojih vrata.
17 A Mojsije je doveo narod iz tabora da 11 Jer u æest dana Gospodin je stvorio
se susretne s Bogom, i oni su stajali na nebesa i zemlju, more i sve æto je u njima,
podnoœju gore. a sedmi dan je otpoçinuo. Zato je Gospo-
18 Gora Sinaj bila je sva u dim ovijena, din blagoslovio Subotnji dan i posvetio
jer je Gospodin u ognju siæao na nju. Dim ga.
se iz nje dizao kao dim iz velike peøi, i sva 12 Poætuj svojega oca i svoju majku da
se gora silno tresla. dugo œiviæ u zemlji koju ti daje Gospodin,
Izlazak 58
tvoj Bog! probuæi æilom njegovo uho, pa neka mu
13 Ne smijeæ ubiti! bude rob dovijeka.
14 Ne smijeæ çiniti preljuba! 7 Ako netko proda svoju køer u ropstvo,
15 Ne smijeæ krasti! neka ona ne bude puætena na slobodu
16 Ne smijeæ laœno svjedoçiti protiv svo- kao robovi.
jega bliœnjega! 8 Ako ona ne bude po volji svojem gospo-
17 Ne smijeæ poœeljeti kuøe svojega bliœ- daru komu je predana da mu bude œena,
njega! Ne smijeæ poœeljeti œene svojega neka pusti da se otkupi. A nema vlasti
bliœnjega, ni njegova sluge, ni njegove prodati ju stranom narodu, jer ju je ne-
sluækinje, ni njegova vola, ni njegova poæteno odbacio.
magarca, ni igdje iæta æto pripada tvojem 9 A ako ju bude dao svojem sinu, neka
bliœnjemu!” postupa s njom po pravu køeri.
18 Kad je vidio sav narod gromove, 10 Ako on uzme sebi joæ drugu œenu, ne
munje, glas trube i goru gdje se dimi, smije joj uskratiti hranu, odjeøu i œenid-
prepao se narod i zadrhtao i ostao stojeøi beno pravo.
u daljini. 11 Ali ako joj ovo troje ne ispuni, onda
19 Onda su oni rekli Mojsiju: “Govori ti smije ona slobodno otiøi bez odætete, bez
nama, a mi øemo sluæati; Bog neka ne go- otkupa.
vori s nama da ne pomremo!” 12 Tko drugoga udari tako da umre,
20 Mojsije je rekao narodu: “Ne bojte se, neka se kazni smrøu.
jer je Bog doæao samo da vas ispita i da 13 Ako to nije uçinio hotimice, nego mu
strah od njega bude pred vama da ne gri- ga Bog stavio pod ruku, odredit øu ti
jeæite.” mjesto kamo moœe pobjeøi.
21 I narod je stajao u daljini, a Mojsije je 14 Ali ako netko usmrti drugoga hotim-
pristupio gustoj tmini u kojoj je bio Bog. ice i iz prijevare, odvuci ga od mojega
22 Tada je Gospodin rekao Mojsiju: œrtvenika da umre.
“Ovako øeæ reøi Izraelovim sinovima: 15 Tko udari svojega oca ili svoju majku,
‘Vidjeli ste da sam s neba govorio s vama. neka se kazni smrøu.
23 Ne smijete praviti sebi uz mene sre- 16 Tko ugrabi çovjeka pa ga je veø pro-
brnih bogova niti smijete za sebe praviti dao ili je joæ u njegovoj ruci, neka se ka-
zlatnih bogova. zni smrøu.
24 Napravi mi œrtvenik od zemlje i pri- 17 Tko proklinje svojega oca ili svoju ma-
nesi na njemu svoje œrtve paljenice i jku, neka se kazni smrøu.
svoje œrtve mirotvorne, svoje ovce i svoja 18 Ako se ljudi posvade, pa jedan udari
goveda. Na mjestu æto øu ga svaki put drugoga kamenom ili zemljanom gru-
odrediti za ætovanje mojega Imena, doøi dom, tako da ovaj doduæe ne umre, ali
øu k tebi i blagoslovit øu te. padne u postelju,
25 A ako øeæ mi praviti œrtvenik od kame- 19 ako se pridigne i moœe van o svojem
nja, ne smijeæ ga zidati od klesana ka- ætapu, onda onaj drugi, koji ga je udario,
menja, jer ako ga obraåujeæ svojim neka se ne kazni, samo mu mora nado-
dlijetom, oskvrnjujeæ ga. knaditi dangubu i platiti troækove li-
26 Ne smijeæ uzlaziti k mojem œrtveniku jeçenja.
uza stube da se ne otkrije pred njim tvoja 20 Udari li netko svojega roba ili svoju
golotinja.’ ropkinju ætapom tako da mu pod rukom
umru, mora se to kazniti.
Kako biti prema slugama 21 Ako li on, joæ dan ili dva, ostane na œi-
21 A ovo su pravni propisi koje øeæ sta-
viti pred njih:
2 Ako kupiæ roba hebrejskoga, neka ti
votu, neka se ne kazni, jer je njegovo vla-
sniætvo
22 Ako se posvade ljudi i pritom udare
sluœi æest godina, a u sedmoj godini neka trudnu œenu tako da pometne, ali nika-
se pusti na slobodu bez otkupa. kve daljnje ætete ne bude, onda neka kri-
3 Ako je doæao neoœenjen, neka opet ode vac plati novçanu kaznu koliko mu
neoœenjen; ako je bio oœenjen, neka i odredi œenin muœ i presude suci.
njegova œena ide s njim. 23 Ako li nastane daljnja æteta, onda
4 Ako ga gospodar njegov oœeni, i œena neka se dade œivot za œivot,
mu rodi sinove ili køeri, œena sa svojom 24 oko za oko, zub za zub, ruku za ruku,
djecom neka pripadnu svojem gospoda- nogu za nogu,
ru, a on sam neka se pusti na slobodu. 25 opeklinu za opeklinu, ranu za ranu,
5 Ako li izjavi rob: ‘Volim svojega gospo- modricu za modricu.
dara, svoju œenu i svoju djecu, neøu iøi 26 Udari li netko svojega roba ili svoju
na slobodu,’ ropkinju u oko, te ga iskopa, neka ga
6 onda neka ga njegov gospodar dovede pusti na slobodu za njegovo oko.
pred sud i postavi ga pred vrata ili pred 27 Ako svojem robu izbije zub ili svojoj
dovratke. Neka mu njegov gospodar ropkinji, neka ga pusti na slobodu za
59 Izlazak
njegov zub. kom na stvari bliœnjega.
28 Ako vol ubode muœa ili œenu i tako us- 9 Kod svakog sluçaja pronevjere, pa
mrti, neka se kamenuje vol, ali njegovo radilo se o volu, magarcu, ovci, haljini ili
meso neka se ne jede, a gospodar vola o çemu god drugom æto je nestalo i æto
ipak se ne kazni. sad netko traœi kao svoje vlasniætvo,
29 A ako je vol veø od prije bio bodaç i neka taj sluçaj obojice doåe pred sud.
gospodar njegov bio opomenut, a on ga Koga osudi sud, taj neka dade drugomu
ipak nije çuvao, onda neka se vol kame- dvostruku odætetu.
nuje, ako je usmrtio muœa ili œenu, 10 Ako netko dade susjedu na çuvanje
njegov gospodar neka se kazni smrøu. magarca, vola, ovcu ili kakvo god œi-
30 Ali ako mu se odredi novçana kazna, vinçe, pa ono ugine, ozlijedi ili pobjegne
onda za svoj œivot neka plati otkup ko- a da nitko ne vidi,
liko mu je odreåeno. 11 onda prisega Gospodinova neka bude
31 Ako ubode djeçaka ili djevojku, neka izmeåu njih obojice, da nije posegao svo-
se postupa s njim po istom pravu. jom rukom na vlasniætvo drugoga. Vlas-
32 Ako vol ubode roba ili ropkinju, neka nik se mora time zadovoljiti, a onaj ne
plati njihovu gospodaru trideset srebr- treba dati odætetu.
njaka, a vol neka se kamenuje. 12 Ali ako mu je ipak bilo ukradeno,
33 Ako netko ostavio otkrivenu jamu, ili onda mora vlasniku dati odætetu.
ako netko iskopa jamu pa je ne pokrije, i 13 Ako li je bilo od zvijeri rastrgano, onda
upadne u nju vol ili magarac, neka to donese za dokaz, a za rastrgano
34 vlasnik jame neka uçini pravo i na- ne treba dati odætetu.
plati gospodara, a uginula œivotinja 14 Ako tko posudi bilo æto od svojega
neka bude njemu. susjeda: œivinçe, pa ono ohromi ili ugine,
35 Ako çiji vol ubode vola komu drugo- onda mora, ako gospodar nije bio nazo-
mu tako da ugine, onda neka oni pro- çan, nadoknaditi
daju vola œivoga i dobiveni novac neka 15 Ako je vlasnik bio s njom, ne treba
podijele, a uginulu œivotinju neka meåu dati odætetu; a ako je dano na poslugu,
sobom podijele. neka doåe po nadnicu.
36 Ali ako se znalo da je vol veø od prije 16 Ako netko zavede djevojku koja nije
bio bodaç, a vlasnik njegov nije ga çuvao, zaruçena, te opøi s njom, onda joj mora
onda on mora, kao punu odætetu, dati dati miraz i uzeti ju za œenu.
vola za vola, a uginula œivotinja neka 17 Ali ako mu ju njezin otac neøe dati,
njemu pripadne. onda neka plati toliko koliko ide za miraz
djevica.
Odgovornost vlasniætva 18 Ne smijete dopustiti da vraçara œivi!
22 Tko ukrade vola ili ovcu, pa to za-
kolje ili proda, neka kao odætetu
dade pet volova za vola i çetiri ovce za
19 Tko god opøi sa œivinçetom, neka se
kazni smrøu.
20 Tko œrtvuje bogovima, osim jedino
ovcu. Gospodinu, neka bude potpuno uni-
2 Ako se uhvati lopov kod provale i bude æten.
ubijen, nema tu krivnje za prolivenu krv. 21 Doæljaka ne smijete zakidati i ugnje-
3 Ako je sunce iziælo nad njim, neka je tavati, jer vi ste sami bili doæljaci u
krivnja za prolivenu krv. On neka dade Egiptu.
odætetu. Ako nema niæta, neka se on 22 Udovicu i siroçe bez oca ne smijete
proda za ukradeno. muçiti!
4 Ako se naåe æto je pokrao joæ œivo u pos- 23 Ako ih budete progonili, i oni zavape k
jedu njegovu, bio vol ili magarac ili ovca, meni za pomoø, usliæat øu njihov vapaj.
neka vrati dvostruko. 24 Raspalit øe se moja srdœba i dat øu vas
5 Tko opustoæi njivu ili vinograd pustivæi pobiti maçem tako da vaæe œene postanu
svoju stoku da tuåe popase, neka na- udovice, a vaæa djeca siroçad.
doknadi onim æto najbolje naåe na svo- 25 Ako posudite novaca nekomu siro-
joj njivi i u svojem vinogradu. mahu iz mojega naroda meåu vama, ne
6 Ako se poœar proæiri tako da vatra zah- smijete mu biti kao lihvar; ne smijete mu
vati trnje, spali stog œita, ili œito æto joæ raçunati kamata.
stoji, ili polje izgori, onda mora dati od- 26 Ako ikad uzmete od svojega susjeda
ætetu onaj koji je upalio vatru. ogrtaç u zalog, trebate ga vratiti natrag
7 Ako netko preda bliœnjemu novce ili do zalaska sunca.
predmet na çuvanje, i to bude iz kuøe 27 Jer to je njegov jedini pokrivaç, kojim
dotiçnoga ukradeno, onda mora kradlji- pokriva svoje tijelo i u kojem øe spavati?
vac, ako se pronaåe, platiti dvostruko. Ako zavapi k meni, usliæat øu ga jer sam
8 Ako se ne pronaåe kradljivac, onda milosrdan.
mora vlasnik kuøe doøi pred sud da se 28 Ne smijete psovati Boga i proklinjati
vidi da uistinu nije posegao svojom ru- vladara svojega naroda.
Izlazak 60
29 Ne smijete otezati s davanjem prvine dolaze od ljetine onoga æto ste posijali u
svojega gumna i sok svojega tijeska. Pr- polju. Na svræetku godine Sveçanu
voroåenca izmeåu svojih sinova trebate Gozbu Berbe—kad s polja skupljate
dati meni. svoju ljetinu.
30 Tako çinite i svojim volom i svojom ov- 17 Tri puta u godini neka se pokaœu sve
com. Sedam dana neka ostane sa svo- vaæe muæke osobe pred, Gospodinom
jom majkom, a osmi dan prinesi ga Bogom.
meni. 18 Ne smijete œrtvovati krv mojih
31 Budite mi sveti ljudi i ne smijete jesti œrtvenih œivotinja zajedno s ukvasanim
mesa œivotinje koju su zvijeri rastrgale u kruhom, i loj mojih œrtava ne smije ostati
polju, nego ju bacite psima.” do jutra.
19 Najbolje od prvina svojega polja done-
Pravednost prema bljiœnjemu site u kuøu Gospodina, svojega Boga. Ne
23 Ne smijete svjedoçiti krivo i ne pru-
œati svoju ruku onomu koji je u ne-
pravdi da svjedoçite krivo.
smijete kuhati jareta u mlijeku njegove
majke.
20 Evo, ja æaljem svojega anåela pred
2 Ne smijete iøi s velikom veøinom da uçi- vama da vas çuva na putu i da vas odve-
nite zlo i u parnici ne smijete iskazivati de na mjesto æto sam ga odredio za vas.
tako da stojeøi na stranu veøine pre- 21 Pazite na njega i sluæajte njegov glas i
okreøete pravdu. ne izazivajte ga, jer on ne bi oprostio vaæe
3 Siromahu ne budite pristrani u krivnje, jer je Ime moje u njemu.
njegovoj parnici. 22 Ali ako rado budete slijedili njegov
4 Ako naiåete na vola svojega neprija- glas i çinili sve æto kaœem, bit øu nepri-
telja ili na njegova magarca gdje su zalu- jatelj tvojim neprijateljima i pritisnut øu
tali, odvedite ih natrag k njemu. tvoje protivnike.
5 Vidite li gdje je vaæem protivniku pao 23 Onda øe moj anåeo iøi pred vama i
magarac pod svojim teretom, ne propus- vodit øe vas k Amorejcima, Hitejcima,
tite pomoøi da se digne; s njim zajedno Perizejcima, Kanaancima, Hivejcima i
pruœite mu pomoø. Jebusejcima, koje øu uniætiti.
6 Ne smijete izvrnuti pravo svojem siro- 24 Ne smijete se klanjati njihovim bo-
mahu u njegovoj parnici. govima, ni sluœiti im i ne radite po njiho-
7 Klonite se laœne tuœbe; ne ubijajte ne- vim djelima, nego ih potpuno uniætite i
duœnika i pravednika. Jer krivcu ne da- razorite njihove kamene spomenike.
jem pravo. 25 A sluœite Gospodinu, svojem Bogu. I
8 Ne smijete uzimati mito, jer mito on øe blagosloviti vaæ kruh i vaæu vodu i
zasljepljuje one koji vide i preokreøe rijeç udaljit øe bolesti od vas.
pravednika. 26 Neøe biti u vaæoj zemlji œene pomet-
9 Ne smijete zlostavljati doæljaka, jer vi kinje ni nerotkinje, i dane vaæega œivota
poznajete srce doæljaku, jer ste sami bili øu dignuti do njihova potpunog broja.
doæljaci u zemlji egipatskoj. 27 Strah svoj pustit øu pred vama, i uçi-
10 Æest godina øete sijati svoju zemlju i nit øu meteœ meåu narodima kojima
skupljati njezinu ljetinu. doåete i da svi vaæi neprijatelji bjeœe pred
11 Sedme godine øete ju pustiti da vama.
poçine, da se hrane od nje siromasi 28 I stræljene poslat øu pred vama da tje-
vaæega naroda i da mogu jesti poljske raju ispred vas Hivejce, Kanaance i Hite-
zvijeri æto iza njih preostane. Tako mor- jce.
ate raditi i sa svojim vinogradima i svo- 29 Ali ih neøu otjerati ispred vas u jednoj
jim maslinicima. godini da ne postane zemlja pustinja i da
12 Æest dana øete obavljati svoje poslove, se ne namnoœe divlje œivotinje na vaæu
ali sedmi dan øete poçivati, da se odmore ætetu.
vaæ vol i vaæ magarac, da mognu odah- 30 Sve pomalo potiskivat øu ih ispred
nuti sin vaæe ropkinje i doæljak. vas dok ne postanete mnogobrojni i
13 Drœite se svega æto sam vam zapovje- mognete zauzeti zemlju.
dio. Ne smijete zazivati imena drugih bo- 31 Onda øu protegnuti vaæe podruçje od
gova; neka se ono ne çuje iz vaæih usta. Crvenoga mora sve do mora Filistejaca i
14 Tri puta na godinu drœite mi sveçanu od pustinje sve do Rijeke, jer øu ti u ruke
gozbu. dati œitelje zemlje, tako da ih mognete
15 Svetkujte Gozbu Beskvasnih kruho- otjerati ispred sebe.
va. Sedam dana jedite beskvasni kruh, 32 Ne smijete sklapati savez s njima i s
kako sam vam zapovjedio, u odreåeno njihovim bogovima.
vrijeme u mjesecu abibu, jer onda ste iz- 33 Oni ne smiju prebivati u vaæoj zemlji;
iæli iz Egipta; ne smijete iziøi pred moje inaçe sagrijeæit øete protiv mene. Jer ako
lice praznih ruku. sluœite njihovim bogovima, to øe vam biti
16 I Sveçanu Gozbu Œetve—prvina koje zamkom.’
61 Izlazak
Sklapanje zavjeta kad je posve uzaæao na Goru Sinaj. Çetr-
24 Nato je on rekao Mojsiju: “Uzaåi deset dana i çetrdeset noøi ostao je Mo-
gore Gospodinu: ti i Aron, Nadab i jsije na gori.
Abihu i sedamdeset izraelskih star -
jeæina, neka se oni klanjaju izdaleka! Ækrinja Svjedoçanstva
2 Mojsije sam smije pristupiti Gospodi-
nu, a oni ne smiju bliœe pristupiti; niti
narod neka ne uzlazi s njim gore.”
25 Onda je Gospodin rekao Mojsiju,
govoreøi:
2 “Kaœi Izraelovim sinovima, neka za
3 Mojsije je doæao i objavio narodu sve mene poberu prinos. Od svakoga, koji
zapovijedi Gospodinove i sve pravne pro- hoøe dati drage volje, uzmite za mene
pise. Sav je narod odgovorio jed- prinos.
noglasno: “Sve zapovijedi koje je dao 3 A ovo je prinos æto øete ga skupljati od
Gospodin, drœat øemo.” njih: zlato, srebro i mjed;
4 I Mojsije je napisao sve zapovijedi Gos- 4 modro i ljubiçasto i grimizno predivo i
podinove. On je ustao rano ujutro prepredeni lan, kostrijet;
napravio œrtvenik pod gorom i dvanaest 5 koœe ovnujske crveno obojene, jaza-
kamenih spomenika za dvanaest pleme- vçeve koœe i drvo akacije;
na izraelskih. 6 ulje za svjetiljke, mirisi za ulje pomaza-
5 Onda je rekao mladim ljudima izrael- nja i za miomirisni k∑d;
skim da prinesu Gospodinu œrtvu palje- 7 kamenje oniksovo i drugo kamenje
nicu i da zakolju junce za œrtvu drago za ukivanje na opleøak i naprsnik.
mirotvomu. 8 Neka mi sagrade svetiæte da mogu
6 Mojsije je uzeo polovicu krvi i ulio u meåu njima prebivati.
œrtvenu zdjelu, a drugu polovicu krvi 9 Neka mi ga naprave posve po onomu
izlio na œrtvenik. æto øu ti pokazati, po uzorku æatora i po
7 Onda je uzeo knjigu zavjeta i proçitao uzorku svih njegovih predmeta.
ju glasno narodu. Oni su rekli: “Sve æto je 10 Neka naprave ækrinju od drva akacije,
zapovjedio Gospodin, çinit øemo poko- dva i pol lakta dugu, lakat i pol æiroku, i
rno.” lakat i pol visoku.
8 I Mojsije je uzeo krv, njom poækropio po 11 Obloœi ju çistim zlatom, iznutra i iz-
narodu i rekao: “Evo, ovo je krv zavjeta vana obloœi ju, i unaokolo odozgor joj
koji je Gospodin napravio s vama prema napravi zlatni okvir.
svim ovim rijeçima.” 12 Salij joj çetiri zlatna koluta i priçvr-
9 Nato su uzaæli na goru Mojsije, Aron, stiti ih na çetiri noge; dva koluta na jed-
Nadab, Abihu i sedamdeset starjeæina noj strani i dva koluta na drugoj strani.
izraelskih. 13 Napravi motke od drva akacije i obloœi
10 Oni su vidjeli Boga Izraelova i pod nje- ih zlatom.
govim nogama neæto æto je bili sliçno 14 Utakni motke u kolutove na strana-
ploçama od safira i razlijevalo bistar sjaj ma ækrinje da se o njima moœe nositi
kao sama nebesa. ækrinja.
11 Ali on nije pruœio svoju ruku prema 15 Motke neka ostanu u kolutima
izabranicima Izraelovih sinova. Tako su ækrinje i neka se nikada ne izvlaçe.
oni vidjeli Boga, i jeli su i pili. 16 U ækrinju stavi Svjedoçanstvo koje øu
12 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: ti dati.
“Uzaåi k meni na goru i ostani ondje! Dat 17 Napravi onda pokrov pomiriliæte od
øu ti kamene ploçe sa zakona i zapovije- çistoga zlata, dva i pol lakta dugo i lakat
dima koje sam napisao da ih njima i pol æiroko.
pouçiæ.” 18 Napravi uz to dva zlatna kerubina.
13 Mojsije se podigao sa svojim slugom Izradi ih kovanim radom tako da çine
Joæuom i uzaæao na goru Boœju. jedan komad s oba kraja pomiriliæta.
14 A starjeæinama je rekao: “Çekajte nas 19 Napravi jednoga kerubina na jednom
ovdje dok se vratimo k vama. Aron i Hur kraju a drugoga na drugom kraju.
su s vama. Tko ima kakvu razmiricu, Postavi oba kerubina na oba kraja tako
neka idu k njima.” da saçinjava jedan komad s pomir -
15 Dok je Mojsije uzlazio na goru, pokrio iliætem.
je oblak goru. 20 Kerubini neka drœe svoja raæirena
16 A slava Gospodinova spustila se na krila prema gore i tako ujedno svojim
Goru Sinaj, i æest dana pokrivao ju je ob- krilima neka pokrivaju pomiriliæte. Nji-
lak. Sedmog dana pozvao je on Mojsija iz hova lica neka su okrenuta jedno prema
oblaka. drugomu, i neka su ujedno lica kerubina
17 Oçima Izraelovih sinova prikazala se upravljena prema pomiriliætu.
slava Gospodinova kao oganj æto gori na 21 Stavi pomiriliæte odozgor na ækrinju,
vrhuncu gore, u oçi Izraelovih sinova. a u ækrinju stavi Svjedoçanstvo koje øu ti
18 Mojsije je poæao unutra usred oblaka dati.
Izlazak 62
22 Ondje øu se ja s tobom sastajati i go- 40 Gledaj da to izvedeæ toçno po uzorku
voriti s tobom odozgor s pomiriliæta—iz- æto ti je pokazan na gori.
meåu oba kerubina æto su na ækrinji
Svjedoçanstva—i sve ti govoriti u zapovi- Sveti æator
jedima za Izraelove sinove.
23 Napravi i stol od drva akacije, neka
bude dva lakta dug, jedan lakat æirok i
26 Æator napravi od deset zavjesa izra-
åenih od prepredenog lana, i od
modrog i ljubiçastog i grimiznog prediva,
lakat i pol visok. umjetniçki izvezenih, s likovima
24 Obloœi ga çistim zlatom i napravi na kerubina, kako ih napravi umjetnik.
njemu zlatni vijenac unaokolo. 2 Svaka zavjesa neka bude dvadeset i
25 I napravi mu unaokolo za dlan æirok osam lakata duga i çetiri lakta æiroka.
okvir i na tom okviru napravi unaokolo Ista mjera neka bude za sve zavjese.
zlatni vijenac. 3 Pet zavjesa neka se sastave jedna s
26 Salij za to çetiri zlatna koluta i drugom, a drugih pet zavjesa opet jedna
priçvrsti kolutove na çetiri strane, i to na s drugom.
çetiri njegove noge. 4 Napravi petlje od modrog prediva na
27 Tik uz okvir neka budu kolutovi da se rubu krajnje zavjese jednog sastavlje-
u njih utaknu motke za noæenje stola. nog komada, isto tako na rubu krajnje
28 A motke napravi od drva akacije i zavjese drugog sastavljenog komada.
obloœi ih zlatom, da se o njima moœe 5 Pedeset petalja priçvrsti na jednoj za-
nositi stol. vjesi i pedeset na rubu zavjese æto pri-
29 Napravi mu onda njegovo posuåe, pada drugom sastavljenom komadu,
varjaçe, vrçeve, zdjele i pehare kojima øe tako da petlje stoje jedna prema drugoj.
se prinositi tekuøe œrtve. Napravi ih od 6 I napravi pedeset zlatnih kopça i sveœi
çistoga zlata. zavjese kopçama, jednu s drugom, tako
30 Na stol neprestano postavljaj pred da bude æator jedna cjelina.
mene prikazne kruhove. 7 Napravi i zavjese od kostrijeti za pokrov
31 Napravi i svjetiljku sa stalkom od çis- nad æatorom, i upotrijebi za to jedanaest
toga zlata. Svjetiljka i njezin stalak zavjesa.
moraju se izraditi kovanim radom; njez- 8 Svaka zavjesa neka bude trideset la-
ine çaæe, njezine jabuçice i njezini i kata duga i çetiri lakta æiroka. Ista mjera
cvjetovi neka budu s njom iz jednoga ko- neka bude za svih jedanaest zavjesa.
mada. 9 Sastavi pet zavjesa napose u jedan ko-
32 Æest grana neka izlazi s obje strane, mad, i isto tako æest drugih zavjesa na-
tri grane na jednoj strani svjetiljke i tri pose. Æestu zavjesu na prednjoj strani
grane na drugoj strani svjetiljke. æatora podvostruçi.
33 Na svakoj grani neka budu tri çaæice, 10 Napravi pedeset petlja na rubu po-
napravljene u obliku badema, s ukraæe- sljednje zavjese jednog sastavljenog ko-
nom jabuçicom i cvijetom, i na drugoj mada i isto tako pedeset na rubu
grani neka budu tri çaæice, napravljene posljednje zavjese drugog sastavljenog
u obliku badema, s ukraæenom jabuçi- komada.
com i cvijetom. Tako neka bude na svih 11 Napravi onda pedeset mjedenih ko-
æest grana æto izlaze iz svjetiljke. pça, utakni ove kopçe u petlje i sastavi
34 Na samom stalku svjetiljke neka tako pokrov u jednu cjelinu.
budu çetiri çaæice, napravljene u obliku 12 A æto je viæe od æatorskih zavjesa, po-
badema, s ukraæenom jabuçicom i cvi- lovica zavjesa æto preostane, neka visi
jetom. na straœnjoj strani æatora.
35 I to neka bude neprestano jabuçica 13 Neka jedan lakat visi na jednoj strani
ispod svake dvije grane æto izlaze iz svje- i jedan lakat na drugoj strani, od onoga
tiljke, onda opet jabuçica ispod dvije æto preostane na duœini æatorskih za-
grane, i onda opet jabuçica ispod dvije vjesa, neka visi na obje strane æatora da
grane, dakle prema æest grana koje ga zaklanja.
izlaze iz nje. 14 Napravi pokrov æatoru od koœa ovnuj-
36 Jabuçice i grane njezine neka budu s skih crveno obojenih i povrh njega
njom iz jednoga komada. Sve neka bude pokrov od koœa jazavçevih.
kovani rad iz jednoga komada od çistoga 15 Napravi za æator daske od drva
zlata. akacije æto øe stajati uspravno.
37 Napravi za njih i sedam œiœaka, i neka 16 Svaka daska neka bude deset lakata
se postave tako da daju svoje svjetlo na duga, a lakat i pol æiroka.
prostor sprijeda. 17 Svaka daska neka ima po dva klina
38 Usekaçi i pepeljare za njih neka budu æto su meåu sobom svezana. Tako
od çistoga zlata. napravi sve daske za æator.
39 Za sve te predmete neka se potroæi je- 18 Napravi daske za æator, dvadeset da-
dan talenat çistoga zlata. saka za juœnu stranu.
63 Izlazak
19 Ispod dvadeset dasaka napravi çetr- Œrtvenik. Dvoriæte. Ulje za svjetiljku
deset srebrnih stopica, dvije stopice pod
jednu dasku za dva klina njezina i dvije
stopice pod drugu dasku za dva klina
27 Napravi œrtvenik od drva akacije,
pet lakata dug i pet lakata æirok—
neka bude çetvorinast—i tri lakta visok.
njezina. 2 Stavi mu na çetiri ugla rogove; njegovi
20 Isto tako za drugu stranu æatora, za rogovi neka çine s njim jednu cjelinu. A
sjevernu stranu, tamo neka dude dva- obloœi sa mjedi.
deset dasaka, 3 I lonce mu za skupljanje pepela, lopa-
21 i çetrdeset srebrnih stopica, dvije sto- tice, kotliøe, vilice i klijeæta; sve mu po-
pice pod svaku dasku; suåe napravi od mjedi.
22 Za straœnju stranu æatora, zapadnu 4 Onda mu napravi reæetku od mjedi kao
stranu, napravi æest dasaka. mreœu i stavi na reæetku çetiri koluta od
23 Napravi joæ i dvije daske za uglove æa- mjedi na çetiri njezina ugla.
tora na straœnjoj strani. 5 Stavi ju ispod koluta œrtvenika odozdol
24 Neka budu odozdol dvokrake i isto tako da reæetka dopire sve do pola visine
tako odozgor dvokrake do prvoga koluta. œrtvenika.
Tako neka budu napravljene obje. One 6 Napravi za œrtvenik motke od drva aka-
neka budu za oba ugla. cije i okuj ih u mjed.
25 Tako neka bude osam dasaka sa svo- 7 Motke neka se utaknu u kolutove, a
jim srebrnim stopicama, u svemu æes- motke da budu s obje strane œrtveniku,
naest stopica, po dvije stopice ispod kada se nosi.
svake daske. 8 Napravi ga od dasaka da je æupalj.
26 Dalje napravi prijevornice od drva Kako ti je pokazano na gori, neka ga
akacije; pet za daske na jednoj strani naprave.
æatora, 9 Napravi dvoriæte æatoru. Na juœnoj
27 pet prijevornica za daske na drugoj strani neka budu zavjese za dvoriæte
strani æatora i pet prijevornica za daske otkane od prepredenog lana, stotinu la-
na straœnjoj strani æatora prema za- kata duge za jednu stranu.
padu. 10 Uz to, dvadeset stupova sa dvadeset
28 Srednja prijevornica neka ide sredi- njihovih stopica od mjedi. Kuke stupova
nom dasaka od jednoga kraja do dru- i njihovi kolutovi neka budu od srebra.
goga. 11 Isto tako napravi za sjevernu uzdu-
29 Daske obloœi zlatom, a kolutove, kroz œnu stranu zavjese stotinu lakata duge,
koje se utaknu prijevornice, napravi od uz to dvadeset stupova sa dvadeset nji-
zlata, i prijevornice obloœi zlatom. hovih stopica od mjedi. Kuke stupova i
30 Onda podigni æator po njegovom njihovi kolutovi neka budu od srebra.
uzorku koji ti je bio pokazan na gori. 12 Za æirinu dvoriæta na zapadnoj strani
31 Napravi zavjesu otkanu od modrog, neka budu zavjese pedeset lakata duga-
ljubiçastog i grimiznog prediva i od pre- çke; uz to deset stupova sa njihovim de-
predenog lana. Neka su na njoj vjeæto iz- set stopica.
vezeni kerubini. 13 Æirina dvoriæta na istoçnoj strani
32 Priçvrsti ju na çetiri stupa od drva neka bude pedeset lakata.
akacije æto su obloœeni zlatom i imaju 14 I to neka budu zavjese od petnaest la-
kuke od zlata i stoje na çetiri srebrne kata na jednoj strani, uz to tri stupa s tri
stopice. njihove stopice.
33 Objesi zavjesu na kopçe i unesi iza 15 Na drugoj strani isto tako zavjese od
ove zavjese ækrinju Svjedoçanstva. Zav- petnaest lakata, uz to tri stupa s tri nji-
jesa neka vam sluœi kao pregrada iz- hove stopice.
meåu svetog mjesta i Nasvetijega Mjesta. 16 Ulaz u dvoriæte neka ima zavjese dva-
34 Stavi pomiriliæte na ækrinju Svjedo- deset lakata duge, otkane od modrog i
çanstva u Nasvetije Mjesto. ljubiçastog i grimiznog prediva i od prep-
35 Stol postavi izvan zavjese, a svjetiljku redenog lana. Imat øe çetiri stupa sa çe-
sa stalkom naprema stolu na juœnoj tiri njihove stopice.
strani æatora; stol, naime, postavi na 17 Svi stupovi dvoriæta unaokolo neka
sjevernu stranu. imaju srebrne kolutove. I njihove kuke
36 Napravi i za ulaz u æator zavjesu otka- neka budu od srebra, njihove stopice od
nu od modrog i ljubiçastog i grimiznog mjedi.
prediva i od prepredenog lana, umjet- 18 Dvoriæte neka bude stotinu lakata
niçki izraåenu. dugo, pedeset lakata æiroko i pet lakata
37 Za ovu zavjesu podigni pet stupova od visoko. Zavjese neka budu otkane od
drva akacije i obloœi ih zlatom. Njihove prepredenog lana, i stopice od mjedi.
kuke neka budu od zlata, i salij za njih 19 Sve posuåe u æatoru, za svaku sluœbu
pet stopica od mjedi. u njemu, i svi kolçiøi njegovi, kao i svi
kolçiøi dvoriæta neka budu od mjedi.
Izlazak 64
20 Zapovjedi Izraelovim sinovima da ti biçastog i grimiznog prediva i od prepre-
donesu çistoga ulja od stuçenih maslina denog lana.
za svjetlo da bi svjetiljke mogle gorjeti 16 Neka bude çetvorinast, podvos-
neprestano. truçen, pedalj dug i pedalj æirok.
21 U æatoru sastanka izvan zavjese æto je 17 Umetni po njemu drago kamenje u
pred ækrinjom Svjedoçanstva, neka ga çetiri reda unaokolo. U prvom redu neka
opremaju Aron i njegovi sinovi, da gori bude karneol, topaz i smaragd;
od veçeri do jutra pred Gospodinom. Ova 18 u drugom redu neka bude rubin, safir
uredba neka bude zauvijek kroz sve na- i dijamant;
raætaje Izraelovih sinova. 19 u treøem redu neka bude hijacint,
ahat i ametist;
Sveøeniçke haljine Arona i njegovih sinova 20 u çetvrtom redu neka bude krizolit,
28 Uzmi k sebi izmeåu Izraelovih sino-
va svojega brata Arona sa njegovim
sinovima da mi sluœi kao sveøenik: Aron
oniks kamen i jaspis. Neka se kovanjem
usade u zlato.
21 Broj kamenova neka bude dvanaest,
i Aronovi sinovi Nadab, Abihu, Eleazar i toliko je bilo imena Izraelovih sinova.
Itamar. Neka budu umjetniçki urezani kao
2 Napravi svete haljine svojem bratu peçat, svaki proviåen imenom jednoga
Aronu, njemu u çast i za ukras. od dvanaest plemena.
3 Govori ti sa svim vjeætim obrtnicima, 22 Priçvrsti onda na naprsnik kao vrpce
koje sam obdario duhom mudrosti, pletene lançiøe od çistoga zlata.
neka naprave Aronu haljine da se moœe 23 Napravi za to na naprsniku dvije
posvetiti i da mi sluœi kao sveøenik. zlatne karike i priçvrsti obje karike na
4 Neka naprave ovu odjeøu: naprsnik, oba kraja naprsnika.
opleøak, ogrtaç, vjeætaçki vezena 24 Onda priçvrsti oba pletena zlatna
koæulja, kapa i pojas. Neka naprave lançiøa na dvije karike na krajevima na-
svete haljine tvojem bratu Aronu sa nje- prsnika.
govim sinovima, da mi sluœi kao sveøe- 25 Druga oba kraja od oba lançiøa pri-
nik. çvrsti na obje kopçe i ove stavi na pora-
5 Neka prime za to zlata, modrog i ljubi- menice opleøka sprijeda.
çastog i grimiznog prediva i prepredenog 26 Napravi dvije druge zlatne karike i
lana. priçvrsti ih na oba kraja naprsnika, na
6 Neka naprave opleøak od zlata, modrog njegov unutraænji rub æto je okrenut
i ljubiçastog i grimiznog prediva i od pre- prema opleøku.
predenog lana, umjetniçki vezen. 27 Napravi joæ dvije zlatne karike i pri-
7 Neka ima dvije poramenice da se mogu çvrsti ih na obje naramenice opleøka,
oba njihova kraja skupa svezati. odozdol na prednjoj strani, upravo na
8 I vjeæto izraåen pojas opleøka koji je na rubu povrh vjeætaçki izvezenog pojasa
njemu, da se njim priveœe, neka bude opleøka.
jednakog rada i od jednoga komada, 28 Neka oni priveœu naprsnik s njegovim
izraåen od zlata, od modrog i ljubiçastog kolutiøima za kolutiøe opleøka vrpcom
i grimiznog prediva i od prepredenog od modroga grimiza, tako da naprsnik
lana. stoji povrh vjeætaçki izvezenog pojasa
9 Uzmi onda dva oniksa kamena i ureœi u opleøka i da se ne odvoji od opleøka.
njih imena Izraelovih sinova: 29 Neka tako nosi Aron imena Izraelovih
10 æest imena na jedan kamen i ostalih sinova na naprsniku Boœjih presuda na
æest imena na drugi kamen, po redu ko- svojem srcu kad god ulazi u svetiæte na
jim su bili roåeni. vjeçni spomen Gospodina.
11 Sa vjeætom izradom rezbara u ka- 30 U naprsnik Boœjih presuda stavi Urim
menu kao i rezbarenje ukrasa, ureœi u i Tumim da poçivaju na srcu Aronovu
oba kamena imena Izraelovih sinova. kad god stupi pred Gospodina. Tako
Kovanjem usadi ih u zlato. neka Aron neprestano nosi pred Gospo-
12 I stavi onda oba kamena na porame- dinom na svojem srcu Boœje presude za
nice opleøka, kao kamene spomene na Izraelove sinove.
Izraelove sinove. Aron neka nosi pred 31 Napravi ogrtaç za opleøak sav modar.
Gospodinom njihova imena na svojim 32 Na sredini neka bude prorez za glavu,
ramenima za spomen. a rub naokolo proreza neka obrubljen
13 Onda napravi kopçe od zlata, naæivenom vrpcom kao ovratnik na
14 i dva lançiøa od çistoga zlata. Opleti ih oklopu, tako da se ne podere.
i napravi kao vrpce i priçvrsti te pletene 33 Odozdol na rubu napravi mogranje
lançiøe za kopçe. od modrog i ljubiçastog i grimiznog pre-
15 Onda napravi naprsnik Boœjih presu- diva okolo ruba i meåu njima unaokolo
da umjetniçkim vezom izraåen. Napravi zlatne zvonçiøe;
ga kao i opleøak od zlata, od modrog i lju- 34 tako da se oko ruba ogrtaça redaju
65 Izlazak
zlatno zvonce pa mogranj, zlatno zvonce stvo neka bude njihovo; to je trajna ure-
pa mogranj. dba. Postavi tako Arona i njegove sinove
35 Aron neka ga nosi da u njemu obavlja u njihovu sluœbu.
svetu sluœbu, da se çuje zvonjenje kad 10 Onda dovedi junca pred æator sas-
god on ulazi u svetiæte pred Gospodina i tanka. Aron i njegovi sinovi neka poloœe
kad god izlazi; inaçe bi morao umrijeti. ruke juncu na glavu.
36 Onda napravi ploçicu od çistoga zlata 11 Onda zakolji junca pred Gospodinom
i na njoj ureœi, kako se urezuje pismo u na ulazu u æator sastanka.
peçat, ove rijeçi: ‘Posveøeno Gospodinu’. 12 Uzmi neæto junçeve krvi i pomaœi
37 Priçvrsti ju za modru vrpcu da se prstom rogove œrtvenika. Svu ostalu krv
moœe nositi na kapi; neka stoji sprijeda izlij na pokraj podnoœja œrtvenika.
na kapi. 13 Uzmi sav loj æto pokriva droba, tusti
38 I neka bude na çelu Aronovu da Aron privjesak na jetrima i oba bubrega s lo-
uzme na sebe zlodjela koja poçine Izra- jem na njima, i spali ih na œrtveniku.
elovi sinovi kod prinosa svih svojih 14 Ali meso od junca, njegovu koœu i
svetih darova. Neka bude neprestano na njegovu izmetinu spali na vatri izvan
njegovu çelu da ih tako uçini milima tabora. To je œrtva za grijeh.
pred Gospodinom. 15 Uzmi jednoga ovna, a Aron i njegovi si-
39 Napravi vjeætaçki vezenu koæulju od novi neka poloœe ruke na glavu ovnu.
prepredenog lana i napravi kapu od pre- 16 Zakolji ovna, uzmi neæto njegove krvi
predenog lana i napravi pojas vezom i njom poækropiti uokolo œrtvenika.
izraåen. 17 Ovna rasijeci ovna na dijelove, operi
40 Za Aronove sinove napravi koæulje i mu droba i noge, i stavi ih uz ostale dije-
napravi im pojasove i visoke kape u çast love i uz njegovu glavu.
i za ukras. 18 Spali cijeloga ovna na œrtveniku. To je
41 Pa tim zaodjeni svojega brata Arona i œrtva paljenica Gospodinu, œrtva ognjem
njegove sinove s njim. Pomaœi ih, stavi ih spaljena na ugodan miris Gospodinu.
u njihovu sluœbu i posveti ih da mi sluœe 19 Uzmi takoåer i drugoga ovna, a Aron i
kao sveøenici. njegovi sinovi neka opet poloœe ruke na
42 Napravi im gaøe lanene da se pokrije glavu ovna.
njihova golotinja, i neka doseœu od po- 20 Onda zakolji ovna, uzmi neæto od nje-
jasa do stegna. gove krvi i njom pomaœi resicu desnoga
43 Aron i njegovi sinovi neka ih nose kad uha Aronova, i resicu desnoga uha
god ulaze u æator sastanka ili prilaze œr- njegovih sinova, isto tako palac desne
tveniku da obave sluœbu u svetiætu, da njihove ruke i njihov noœni palac, i njom
ne navuku krivnju na sebe i umru! Ova poækropi œrtvenik unaokolo.
uredba neka bude zauvijek njemu i svim 21 Uzmi neæto krvi æto je na œrtveniku i
naraætajima poslije njega. ulja za pomazanje i poækropi tim Arona i
njegove haljine, isto tako njegove sinove
Posveta sveøenika i haljine njegovih sinova, da se posvete
29 Ovako postupaj s njima, da mi ih
posvetiæ za sluœbu sveøeniçku:
uzmi junca i dva ovna bez mane;
on i njegove haljine i isto tako njegovi si-
novi i haljine njegovih sinova.
22 Uzmi loj od ovna, tusti rep i loj æto
2 beskvasni kruh i s uljem zamijeæene pokriva droba, privjesak na jetrima i oba
beskvasne kolaçe i uljem namazane be- bubrega s lojem na njima i desno stegno,
skvasne pogaçe, prireåene od bijeloga jer je to ovan posvetni.
braæna. 23 Dalje, jedan kruæac, jedan kolaç s ul-
3 Stavi ih u jednu koæaricu i u koæarici jem peçen i jednu pogaçu iz koæarice s
prinesi ih ovamo, uz to junca i oba ovna. beskvasnim kruhovima æto stoji pred
4 I trebaæ dovesti Arona i njegove sinove Gospodinom.
na ulaz u æator sastanka i trebaæ ih 24 To sve stavi u ruke Aronu i njegovim
oprati u vodi. sinovima i mahat øe ih za œrtvu mahanja
5 Onda uzmi odjeøu i stavi na Arona pred Gospodinom.
koæulju, ogrtaç æto pripada opleøku i 25 Uzmi im to opet iz ruku i zapali na œr-
opleøak s naprsnikom i opaæi ga tveniku kao œrtvu paljenicu da bude
vjeætaçki izvezenim pojasom opleøka. ugodan miris pred Gospodinom; to je
6 Stavi mu kapu na glavu i na kapu œrtva ognjem spaljena Gospodinu.
priçvrsti svetu ploçicu. 26 Onda uzmi grudi ovna za Aronovo po-
7 Uzmi onda ulje pomazanja, izlij mu ga sveøenje mahat øe ih za œrtvu mahanja
na glavu i pomaœi ga. pred Gospodinom; to øe biti tvoj dio.
8 Nato dovedi njegove sinove i odjeni im 27 A grudi ovna posvetnoga æto su bile
koæulje. prinesene mahanjem i stegno æto se po-
9 Opaæi Arona i njegove sinove, pojasom dizalo, to æto se mahalo, te podizalo od
i stavi im visoke kape na glave. Sveøen- ovna posvetnoga za Arona i njegove si-
Izlazak 66
nove proglasi posveøenim. din, njihov Bog, koji ih je izveo iz egipat-
28 To neka od Izraelovih sinova dobivaju ske zemlje da bih prebivao meåu njima,
Aron i njegovi sinovi po vjeçnoj uredbi, ja sam Gospodin njihov Bog!
jer je to œrtva podizanja, i kao œrtvu podi-
zanja neka Izraelovi sinovi daju od svojih Kadioni œrtvenik
mirotvornih œrtava, kao svoju œrtvu po-
dizanja Gospodinu.
29 Svete haljine Aronove moraju prijeøi
30 Napravi i œrtvenik za paljenje mio-
mirisa; napravi ga od drva akacije.
2 Neka bude jedan lakat dug i jedan
na njegove sinove nakon njega da se u lakat æirok—bio je çetvorinast—i dva
njima pomazuju i u njima budu pos- lakta visok. Njegovi rogovi neka çine s
veøeni. njim jedan komad.
30 Sedam dana neka ih nosi izmeåu 3 Obloœi ga çistim zlatom, i ploçu njego-
njegovih sinova onaj koji umjesto njega vu i stijene njegove unaokolo i rogove.
bude sveøenik kad ulazi u æator sas- Napravi mu zlatni vijenac unaokolo.
tanka da sluœi u svetiætu. 4 I napravi mu dva zlatna koluta ispod
31 Uzmi ovna za posveøenje, skuhaj nje- vijenca s obje strane i priçvrsti ih na obje
govo meso na svetom mjestu. njegove strane. Kroz njih neka se pro-
32 Meso ovna i kruh æto je u koæarici vuku motke da se moœe na njima nositi.
neka jedu Aron i njegovi sinovi na ulazu 5 Motke napravi od drva akacije i obloœi
u æator sastanka. ih zlatom.
33 To smiju jesti samo oni za koje se 6 Postavi ga pred zavjesu æto visi pred
pribavila œrtva pomirenja, kad bi se u ækrinjom Svjedoçanstva, pred pomir -
svoju sluœbu postavljali i posveøivali, ali iliætem æto je nad ækrinjom Svjedoçan-
doæljak ne smije od toga jesti, jer je sveto. stva, gdje øu se ja s tobom sastajati.
34 Ali ako neæto preostane do ujutro od 7 Aron neka onda na njemu pali miomi-
mesa œrtve posvetne i od kruha, onda risni k∑d, kad sprema svjetiljke, neka ga
spali na vatri æto je preostalo. Ne smije se na njemu pali .
niæta viæe od toga jesti, jer je sveto. 8 I kad Aron uveçer pali svjetiljke, neka
35 Postupaj s Aronom i njegovim sinovi- ga pali. Neka to bude vaæe kaåenje redo-
ma toçno onako kako sam ti zapovjedio. vito, pred Gospodinom, kroz sve vaæe na-
Posveta neka traje sedam dana. raætaje.
36 Œrtvuj svaki dan junca kao œrtvu po- 9 Ne smijete na njemu prinositi ni neza-
mirenja za grijeh. Oçisti œrtvenik od gri- konita miomirisnog k∑da ni œrtve palje-
jeha çineøi na njemu obrede oçiæøenja, i nice i prinosa. Ne smijete ni œrtvu
pomaœi ga da ga posvetiæ. ljevanicu lijevati na njemu.
37 Sedam dana obavljaj sluœbu 10 Aron neka jedanput u godini na rogo-
pomirenja na œrtveniku i posveøuj ga. vima njegovim izvræi oçiæøenje. Krvlju
Tako øe œrtvenik postati najsvetije œrtve za grijeh æto se prinosi za oçiæøenje
mjesto i sve æto se dotakne œrtvenika po- neka na njemu izvræi oçiæøenje jedanput
stat øe sveto. u godini kroz sve vaæe naraætaje. To je
38 A ovo prinosi na œrtveniku: dva jan- najsvetije Gospodinu.”
jeta od godine, dan na dan bez prekida. 11 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, go-
39 Jedno janje œrtvuj ujutro, drugo voreøi:
uveçer. 12 “Kada budeæ pravio popis Izraelovih
40 S prvim janjetom desetinu efe bijelo- sinova za njihovo brojenje, neka svaki
ga braæna zamijeæena s çetvrtinom hina dade Gospodinu otkup za svoj œivot kad
ulja od stuçenih maslina i œrtvu ljevan- ih se broji i upisuje, da ih ne snaåe kakvo
icu od çetvrt hina vina. zlo kad ih se broji i upisuje.
41 Drugo janje œrtvuj uveçer. Postupaj 13 Ovo je æto treba dati svaki koji se kod
pri tom kao ujutro sa œitnim prinosom i brojenja upisuje: pola æekela po æekelu
naljevnicom. Neka bude œrtva ognjem svetiæta (dvadeset gera ima æekel), neka
spaljena na ugodan miris Gospodinu. bude pola æekela kao prinos Gospodinu.
42 To neka bude redovita œrtva paljenica 14 Svaki, koji se mora podati popisu, od
kroz sve vaæe naraætaje na ulazu u æator dvadeset godina naviæe, treba dati pri-
sastanka pred Gospodinom, gdje øu se nos Gospodinu.
ja sastajati i govoriti s tobom. 15 Bogataæ neka ne daje viæe, a siromah
43 Ondje øu se objavljivati Izraelovim si- neka ne daje manje od pola æekela, kad
novima i slavom mojom posvetit øe se. dajete prinos Gospodinu, i çinite otkup
44 Posvetit øu æator sastanka i œrtvenik. za sebe samoga.
I posvetit øu Arona i njegove sinove da mi 16 Upotrijebi novce otkupne, koje uzi-
sluœe kao sveøenici. maæ od Izraelovih sinova, za sluœbu u æa-
45 Prebivat øu meåu Izraelovim sinovi- toru sastanka da bude za Izraelove
ma i bit øu njihov Bog. sinove na spomen milostiv pred Gospo-
46 Oni neka spoznaju da sam ja Gospo- dinom i za otkup za sebe samoga.”
67 Izlazak
17 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, go- 37 Sliçnoga miomirisnog k∑da, kakav
voreøi: øeæ napraviti, ne smijete sebi praviti. To
18 “Napravi i umivaonicu od mjedi i øe vam biti sveto za Gospodina.
njezino mjedeno podnoœje za umivanje, 38 Ako bi tko sebi napravio sliçan, da ga
postavi je izmeåu æatora sastanka i œr- miriæe, neka se iskorijeni iz svojega na-
tvenika i nalij u nju vode, roda.”
19 za Arona i njegove sinove u njoj peru
svoje ruke i noge. Poziv umjetnika. Zapovijed za Subotnji dan
20 Neka se peru vodom da ne umru kad
ulaze u æator sastanka ili kad prilaze k
œrtveniku da sluœe i da pale œrtvu ognjem
31 Tada je rekao Gospodin Mojsiju, go-
voreøi:
2 “Evo, po imenu sam pozvao Bezaleela,
spaljenu Gospodinu. sina Urije, unuka Hurova, od plemena
21 Oni onda neka peru svoje ruke i noge Judina,
da ne umru. Ova uredba neka bude zau- 3 i napunio sam ga duhom Boœjim, u mu-
vijek, za njega i njegove potomke kroz drosti, uviåavnosti, razuma i svake vjeæ-
sve njihove naraætaje.” tine,
22 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, go- 4 da osnuje i izradi umjetniçke radove u
voreøi: zlatu, srebru i mjedi,
23 “Uzmi takoåer sebi najboljih mirisa, 5 da kleæe i ukiva drago kamenje, da ure-
naime, smirne najçistije pet stotina zuje drvo, i da izraåuje svakovrsne po-
æekela, i pola toliko, dvjesta pedeset slove.
æekela mirisavoga cimeta, onda dvjesta 6 Ja sam, doista, odredio mu i Aholiaba,
pedeset æekela mirisave trstike, sina Ahisamakova, od plemena Danova,
24 i pet stotina æekela kasije—po æekelu i svima drugim nadarenim zanatlijama
svetiæta—uz to jedan hin maslinova ulja. udijelio sam mudrost da mogu izraditi
25 Od toga napravi sveto ulje za pomaza- sve ono æto sam ti zapovjedio:
nje, miomirisnu pomast kakvu pravi po- 7 æator sastanka, ækrinju Svjedoçan-
mastar. To neka bude sveto ulje za stva, pomiriliæte æto je na njemu, i sav
pomazanje. namjeætaj æatora;
26 Pomaœi njim æator sastanka i ækrinju 8 stol i njegov pribor, svjetiljku sa
Svjedoçanstva; stalkom od çistoga zlata sa svim njez-
27 stol i sav njegov pribor, svjetiljku sa inim priborom i kadioni œrtvenik;
stalkom i njezin pribor i kadioni œrtve- 9 œrtvenik kao œrtvu paljenicu sa svim
nik; njegovim priborom, umivaonicu i
28 onda œrtvenik za œrtve paljenice i sav njezino podnoœje;
njegov pribor i umivaonicu i njezino pod- 10 sjajne haljine i sveta odjeøa za sveøe-
noœje. nika Arona i haljine njegovim sinovima
29 Tako ih posveti da budu najsvetiji i za sluœbu sveøeniçku;
æto god ih se dotakne postat øe sveto. 11 ulje pomazanja i miomirisni k∑d za
30 Pomaœi njim i Arona i njegove sinove i svetiæte. Sve neka naprave toçno onako
posveti ih meni, tako da mogu sluœiti kao kako sam ti zapovjedio.”
sveøenici. 12 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, go-
31 I objavi Izraelovim sinovima, govore- voreøi:
øi: ‘to neka je sveto ulje za pomazanje 13 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im:
meni kroz sve vaæe naraætaje. ‘Drœite moje Subotnje dane, jer one su
32 Na ni koje çovjeçje tijelo ne smije se znak zavjeta izmeåu mene i vas kroz sve
izliti; ni praviti nijedno drugo ulje po is- vaæe naraætaje, da vi upoznate da sam ja,
tom sastavu. Ono je sveto, i bit øe vama Gospodin, koji vas posveøuje.
sveto. 14 Stoga øete drœati Subotnji dan, jer
33 Tko takvo ulje zamijeæa ili neæto od vam je on svet. Tko god ga oskvrni neka
toga dade neovlaætenu, neka se iskori- se za sigurno kazni smrøu, jer tko obav-
jeni iz svojega naroda.’ ” lja bilo kakav posao na taj dan, neka se
34 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, go- iskorijeni iz svojega naroda.
voreøi: “Uzmi sebi mirisa, naime, stakte, 15 Za æest dana neka se obavi sav posao,
kadionih ækoljki, galbana, mirisnih a sedmi je Subotnji dan, odmor u çast
trava i çista miomirisna k∑da, sve u jed- Gospodinu. Tko bilo æto radi na Subotnji
nakim dijelovima, dan neka se kazni smrøu.
35 Od toga napravi miomirisni k∑d za 16 Stoga neka Izraelovi sinovi drœe Sub-
kaåenje, smjesu kakvu pravi vjeæt po- otnji dan kroz sve njihove naraætaje i
mastar, posoljen, çist, i svet. svetkuju Subotnji dan kao vjeçni zavjet.
36 Jedan dio od toga istucaj posve sitno i 17 Ona neka bude znak zavjeta izmeåu
stavi neæto od toga pred ækrinju Svjedo- mene i Izraelovih sinova zauvijek, jer je u
çanstva u æator sastanka gdje øu se s æest dana stvorio Gospodin nebesa i zem-
tom sastajati. To øe vam biti najsvetije. lju a sedmi je dan otpoçinuo i osvjeœio se.’ ”
Izlazak 68
18 Kad je on bio dovræio svoj razgovor s jim se bio zaprijetio svojem narodu.
Mojsijem na Gori Sinaj, predao mu dvije 15 I Mojsije se vratio i siæao s gore s obje
ploçe Svjedoçanstva, kamene ploçe ploçe zakona u svojoj ruci. Ploçe su bile
Boœjim prstom napisane. napisane na obje strane; na jednoj
strani i na drugoj bile su napisane.
Zlatno tele 16 A ploçe su bile od samoga Boga
32 Kad je vidio narod da Mojsije odu-
govlaçi silazak s gore, skupio se
narod kod Arona i rekao mu: “Hajde,
napravljene, i pismo je bilo pismo Boœje
na ploçe urezano.
17 A kad je Joæua çuo veliku buku naro-
napravi nam boga koji øe iøi pred nama, da dok su vikali, rekao je Mojsiju: “Bojna
jer ne znamo æto se dogodilo tomu Moj- vika je u taboru!”
siju, çovjeku koji nas izveo iz egipatske 18 Ali on je odgovorio: “Nije to vika pob-
zemlje.” jedna, a nije ni onih koji plaçu jer su po-
2 Aron im odgovorio: “Poskidajte zlatne bijeåeni, nego çujem samo pjevanje.”
nauænice koje nose na uæima vaæe œene, 19 I tako je bilo, da çim se pribliœio tabo-
vaæi sinovi, i vaæe køeri, i donesite ih ru, opazio je tele i ples. Onda se Mojsije
meni.” raspalio gnjevom i bacio ploçe iz ruke i
3 Tako je sav narod poskidao svoje razbio ih pod gorom.
zlatne nauænice æto su ih nosili na uæima 20 Onda je uzeo tele koje su bili
i donijeli ih Aronu. napravili, spalio ga vatrom i smrvio ga u
4 On ih je uzeo od njih, prelio ih i prah, onda to prosuo po vodi i prisilio
napravio od njih liveno tele. Onda su oni Izraelove sinove da to piju.
povikali: “Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te 21 Mojsije je rekao Aronu: “Æto ti je uçinio
izveo iz egipatske zemlje.” ovaj narod da si na njega stavio tako ve-
5 Kad je to vidio Aron, napravio je œrtve- liki grijeh?”
nik pred njim, i proglasio Aron glasno: 22 Aron je odgovorio: “Nemoj se raspali-
“Sutra je sveçana gozba Gospodinu!” vati, moj gospodaru, ta ti sam znaæ kako
6 Sutradan su rano ustali, œrtvovali je zao ovaj narod.
œrtvu paljenicu i prinijeli œrtvu mi- 23 Zatraœili su od mene: ‘Napravi nam
rotvornu. Onda je narod posjedao da boga koji øe iøi pred nama, jer ne znamo
jede i pije, i onda se poçeli zabavljati. æto bi tomu Mojsiju, çovjeku koji nas iz-
7 A Gospodin je rekao Mojsiju: “Idi, siåi veo iz egipatske zemlje.’
dolje, jer tvoj narod æto si ga izveo iz egi- 24 Ja sam im rekao: ‘Tko ima zlata, neka
patske zemlje, çini zlo. ga skine sa sebe.’ I dali su mi ga, i ja sam
8 Brzo su zaokrenuli i zaæli s puta æto ga bacio u oganj i izaælo je ovo tele.”
sam im ga zapovjedio. Napravili su sebi 25 Kad je Mojsije vidio da je narod bio
liveno tele, poklonili mu se, prinijeli mu tako razuzdan, jer mu je Aron bio popus-
œrtvu i povikali: ‘Ovo je tvoj bog, Izraele, tio uzde na zloradost njihovih nepri-
koji te izveo iz egipatske zemlje.’ ” jatelja,
9 Joæ je Gospodin rekao Mojsiju: “Pro- 26 onda je stao Mojsije na ulaz tabora i
matrao sam taj narod, i vjeruj mi, to je povikao: “Tko je na strani Gospodina,
narod tvrdovrat. ovamo k meni.” Onda su se skupili oko
10 Sad me pusti da se raspali moja njega svi Levijevi sinovi.
srdœba na njega i da ga uniætim, a tebe øu 27 Njima je rekao: “Ovako govori Gospo-
uçinim velikim narodom.” din, Bog Izraelov: ‘Svaki neka pripaæe
11 Onda je Mojsije usrdno molio Gospo- svoj maç uz svoje bedro, i neka ulazi i
dina, svojega Boga, pa rekao: “Zaæto, izlazi od vrata do vrata kroz sav tabor, i
Gospodine, da se raspaljuje tvoja srdœba neka ubije tko svojega brata, tko svojega
na tvoj narod æto si ga izveo iz egipatske prijatelja i tko svojega susjeda.’ ”
zemlje snagom velikom i jakom rukom? 28 Levijevi sinovi uçinili su po zapovijedi
12 Zaæto da mognu govoriti Egipøani: Mojsijevoj. Poginulo je naroda toga dana
‘Lukavo ih izveo da ih pomori u gorama i oko tri tisuøe ljudi.
da ih izbriæe s lica zemlje!’ Povrati se od 29 Onda je rekao Mojsije: “Posvetite se
svoje raspaljene srdœbe, i neka ti bude danas Gospodinu, da vas moœe blagoslo-
œao zbog zla æto si ga namijenio svojem viti ovoga dana, jer se svaki borio protiv
narodu. svojega sina i protiv svojega brata.”
13 Spomeni se Abrahama, Izaka i Izra- 30 I dogodilo se, drugi dan rekao je Mo-
ela, svojih sluga, kojima si se sam sobom jsije narodu: “Teæko ste sagrijeæili. Zato
zakleo i obeøao: ‘Umnoœit øu potomstvo øu uzaøi Gospodinu; pa moœe biti da iz-
vaæe kao zvijezde na nebu i svu tu ze- molim oproætenje za vaæe grijehe.”
mlju, o kojoj sam govorio, dat øu vaæim 31 Tako se vratio Mojsije natrag Gospo-
potomcima, i oni øe ju zauvijek posjedo- dinu i rekao: “Ah, teæko je sagrijeæio ovaj
vati.’ ” narod, napravivæi sebi boga od zlata.
14 Tako je Gospodin odustao od zla ko- 32 Ipak mu sada oprosti njegov grijeh, a
69 Izlazak
ako neøeæ, onda me radije izbriæi iz kn- ali nisi mi objavio koga øeæ poslati sa
jige koju si napisao.” mnom. A ipak si tvrdio: ‘Znam te po im-
33 Gospodin je rekao Mojsiju: “Tkogod je enu i naæao si milost u mojim oçima.’
sagrijeæio protiv mene, izbrisat øu iz 13 Pa ako sam zaista naæao milost u tvo-
svoje knjige. jim oçima, onda mi objavi svoje namjere
34 A sada idi i povedi narod k mjestu o da na tebi spoznam da sam naæao milost
kojem sam ti govorio. Evo, moj øe anåeo u tvojim oçima; ipak promisli da je ovo
iøi pred tobom. Ali, kad doåe vrijeme po- tvoj narod.”
hoda kaœnjavanja, pohodit øu ih ka- 14 A on je rekao: “Ja da osobno idem i da
znom za njihov grijeh.” ti oduzmem svu brigu?”
35 I Gospodin je udarao narod po- 15 Odgovorio mu on: “Ako neøeæ osobno
morom, zbog teleta koje je napravio iøi s nama, onda nas radije ne vodi odav-
Aron. de.
16 Pa po çemu øe se onda spoznati da
Obnova zavjeta smo ja i tvoj narod naæli milost u tvojim
33 Tada je Gospodin je rekao Mojsiju:
“Odlazi odavde, i idi, ti i narod æto
si ga izveo iz egipatske zemlje, u zemlju
oçima ako ne po tom da ideæ s nama i da
smo mi, ja i tvoj narod, time odlikovani
pred svima narodima koji su na zemlji?”
za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i 17 Tada je Gospodin je rekao Mojsiju: “I
Jakovu kad sam rekao: ‘Dat øu ju tvojim to øu uçiniti æto si izrekao, jer ti si naæao
potomcima.’ milost u mojim oçima i znam te po ime-
2 Poslat øu pred tobom anåela i protjerat nu.”
øu Kanaance, Amorejce, Perizejce, Hive- 18 On je rekao: “Molim, pokaœi mi tvoju
jce i Jebusejce. slavu.”
3 Idi gore u zemlju u kojoj teçe mlijeko i 19 Onda je on rekao: “Uçinit øu da proåe
med. Ja osobno neøu iøi u tvojoj sredini sva moja slava ispred tvojih oçiju, i pro-
da vas ne bih morao putom uniætiti, jer vi glasit øu pred tobom Ime moje. Bit øu
ste narod tvrdovrat.” milostiv, komu hoøu biti milostiv, i smi-
4 I kad je narod çuo ovu zlu vijest, oœalos- lovat øu se, komu se hoøu smilovati.”
tio se i nitko nije htio staviti na sebe svoj 20 Ali je on rekao: “Mojega lica ne moœeæ
nakit. vidjeti, jer nitko me ne moœe vidjeti i os-
5 Jer je Gospodin rekao Mojsiju: “Kaœi tati œiv.”
Izraelovim sinovima: ‘Vi ste narod tvr- 21 I rekao je Gospodin: “Evo mjesta kod
dovrat. Kad bih samo jedan çasak iæao u mene, ovdje moœeæ stati na peøinu.
vaæoj sredini, morao bih vas uniætiti. 22 Kad onda bude prolazila moja slava,
Skini zato svoj nakit sa sebe, onda øu stavit øu te u æupljinu peøine i zaklonit
vidjeti æto mogu s tobom uçiniti.’ ” øu te svojom rukom dok ne proåem.
6 I poskidali su tako sa sebe Izraelovi si- 23 Onda øu odmaknuti svoju ruku, i ti
novi nakit svoj poçevæi od Gore Horeb. øeæ mi vidjeti leåa, ali moje lice se ne
7 Mojsije je uzeo æator i razapeo ga izvan smije vidjeti.”
tabora u nekoj udaljenosti od tabora.
Nazvao ga æator sastanka. I dogodilo se, Nove ploçe
ako je tko htio pitati Gospodina, poæao bi
van k æatoru sastanka, æto je stajao iz-
van tabora.
34 Gospodin je zapovjedio Mojsiju:
“Iskleæi si dvije kamene ploçe, kao
æto su bile prve, da napiæem na ploçe za-
8 Kad god je Mojsije izlazio van k æatoru, povijedi æto su stajale na prvim ploçama
ustajao bi sav narod. Svaki bi stajao na koje si razbio.
ulazu svojega æatora i gledao za Mojsijem 2 Budi onda spreman za sutra, da rano
dok ne bi stupio u æator. izaåeæ na Goru Sinaj i ondje na vrhu gore
9 I dogodilo se, kad bi Mojsije stupio u stupiæ pred mene.
æator, spustio bi se dolje stup od oblaka i 3 Nitko ne smije iziøi s tobom gore i poja-
stajao bi na ulazu æatora dok je Gospo- viti se na cijeloj gori. Ni ovce ni goveda ne
din govorio s Mojsijem. smiju pasti uz ovu goru.”
10 I kad bi sav narod vidio stup od ob- 4 Tako je on isklesao sebi dvije ploçe od
laka gdje stoji na ulazu æatora, svi bi us- kamena, kao æto su bile prve. Sutradan
tali i svaki bi se bacio niçice na ulazu u rano jutro ustao je Mojsije i izaæao na
svojega æatora. Goru Sinaj, kako mu je zapovjedio Go-
11 Tako je Gospodin je govorio s Mojsi- spodin, uzevæi u ruke dvije kamene
jem licem u lice, kao æto govori netko sa ploçe.
svojim prijateljem. Potom bi se ovaj vra- 5 Onda je Gospodin siæao dolje u oblaku,
tio u tabor, a njegov sluga, Joæua, sin stao on ondje uz njega i prizvao Ime Gos-
Nunov, nije se maknuo od æatora. podinovo.
12 Tada je Mojsije rekao Gospodinu: 6 Onda je proæao Gospodin ispred njega i
“Evo, ti mi zapovjedaæ: ‘Vodi taj narod,’ oglasio se: “Gospodin je milosrdan i mi-
Izlazak 70
lostiv Bog, strpljiv, bogat miloæøu i vjer- 23 Tri puta u godini neka se svako mu-
noæøu, æko izmeåu vas pokaœe pred Bogom Gos-
7 koji çuva vjernost tisuøama, koji podinom, Bogom Izraelovim.
opraæta krivnju, opaçinu i grijeh, ali 24 Jer øu protjerati narode ispred vas i
nikoga ne puæta bez kazne nego zlodjela vaæe pokrajine raæirit øu, i nitko neøe
otaca pohodi na djeci i na unuçadi, na poœeljeti sebi vaæe zemlje kad izaåite da
treøem i çetvrtom koljenu.” se tri puta u godini pokaœete pred Gospo-
8 Mojsije se prignuo brœe sve do zemlje i dinom, svojim Bogom.
poklonio se. 25 Ne smijete prinositi krv od zaklanice
9 Onda je rekao: “Ako sam naæao milost moje œrtve zajedno s kruhom kvasnim i
u tvojim oçima, Gospodine, onda neka bi od œrtve Sveçanu Gozbu Pashe neka
iæao Gospodin u naæoj sredini. Ako je i niæta ne preostane do ujutro.
tvrdovrat narod, oprosti nam ipak naæa 26 Najbolje od prvina svojega polja done-
zlodjela i naæ grijeh i uzmi nas za svoju site u kuøu Gospodina, svojega Boga. Ne
baætinu!” smijete kuhati jareta u mlijeku njegove
10 On je rekao: “Evo, ja sklapam zavjet. majke.”
Pred cijelim tvojim narodom çinit øu çu- 27 Potom je Gospodin rekao Mojsiju:
desa kakva se nisu dogodila na cijeloj “Napiæi sebi te zapovijedi, jer na temelju
zemlji i ni u kojem narodu. Sav narod tih zapovijedi sklapam zavjet s tobom i s
meåu kojim œiviæ vidjet øe djelovanje Izraelom.”
Gospodinovo, jer je strahovito æto øu 28 Çetrdeset dana i çetrdeset noøi bora-
uçiniti na tebi. vio je Mojsije ondje kod Gospodina. Nije
11 Upamti dobro æto ti danas zapovje- jeo ni kruha, niti je pio vode. I Gospodin
dam! Evo, protjeravam ispred tebe je napisao na ploçe zapovijedi zavjeta,
Amorejce, Kanaance, Hitejce, Perizejce, Deset zapovijedi.
Hivejce i Jebusejce. 29 Kad je Mojsije silazio sa Gore Sinaj, s
12 Çuvaj se da ne zakljuçiæ savez sa sta- obje ploçe zakona u ruci, i kad je siæao s
novnicima zemlje u koju øeæ doøi, da ti gore, onda nije znao Mojsije da se svijet-
oni ne postanu zamka u tvojoj sredini. lilo njegovo lice od razgovora s njim.
13 Nego øete njihove œrtvenike poruæiti, 30 Kad su Aron i svi Izraelovi sinovi vid-
njihove spomenike porazbijati i gajeve jeli Mojsija i vidjeli su da se svijetlilo nje-
njihovih idola sasjeçi. govo lice, bojali su se pristupiti k njemu.
14 Jer nijednomu drugom Bogu ne smi- 31 Onda ih je Mojsije pozvao k sebi. I
jete se klanjati, jer Gospodin, çije je ime doæli su k njemu Aron i svi glavari zaje-
Ljubomoran, jest Bog ljubomoran. dnice i Mojsije se razgovarao s njima.
15 Ne pravite savez sa stanovnicima 32 I svi ostali Izraelovi sinovi pristupili i
zemlje. Inaçe, kad budu oni çinili preljub on im onda dao kao zapovijed sve æto mu
sa svojim bogovima i œrtvovali svojim bo- je izrekao Gospodin na Gori Sinaj.
govima, pozvat øe i vas, pa bi i vi mogli 33 Poæto je Mojsije bio prestao s njima
jesti od njihove œrtve. govoriti, stavio je pokrivalo na svoje lice.
16 i œeniti svoje sinove njihovim 34 I kad god je Mojsije stupio pred Gos-
køerima, njihove køeri çineøi preljub s podina da govori s njim, skinuo bi pokri-
bogovima, mogle i tvoje sinove zavesti valo dok nije opet otiæao i kad bi otiæao,
çiniti preljub s bogovima. rekao bi Izraelovim sinovima sve æto mu
17 Ne smijete praviti sebi livena kipa je bilo zapovjeåeno.
Boœjega. 35 Pritom su vidjeli Izraelovi sinovi lice
18 Svetkujte sveçanu Gozbu Beskvasnih Mojsijevo kako se svijetlilo. Mojsije bi
kruhova. Sedam dana jedite beskvasni onda opet stavio pokrivalo na svoje lice,
kruh, kako sam ti zapovjedio, u vrijeme dok opet nije otiæao govoriti s njim.
mjeseca Abiba, jer u mjesecu Abibu
izaæli ste iz Egipta. Zakon poçinka Subotnjega dana
19 Sve æto otvori utrobu materinu, pri-
pada meni: svaki muæki prvenac u tvojoj
stoci, bilo govedo ili ovca, øeæ posvetiti.
35 Nato je Mojsije skupio svu zajedni-
cu Izraelovih sinova i rekao im:
“Ovo je zapovjedio Gospodin da çinite:
20 Ali magariçino prvençe otkupi janje- 2 Æest dana smije se raditi, ali sedmi dan
tom; ako to neøeæ, onda mu slomi æiju. øe vam biti sveti dan, Subotnji dan, dan
Svakoga prvoroåenca izmeåu svojih si- poçinka u çast Gospodinu. Tko god radi
nova øeæ otkupiti. Nitko ne smije pred na taj dan, neka se kazni smrøu.
mene stupiti praznih ruku. 3 U Subotnji dan ne smijete loœiti ognja
21 Æest dana radite a sedmi dan poçiva- ni u jednom od svojih boraviæta.”
jte. I u vrijeme oranja i œetve poçivajte. 4 Joæ je zapovjedio Mojsije cijeloj zajed-
22 Svetkujte Sveçanu Gozbu Tjedana u nici Izraelovih sinova, govoreøi: “Ovo je
vrijeme prvina œetve pæeniçne i Svetko- zapovjedio Gospodin, govoreøi:
vinu Berbe na svræetku godine. 5 ‘Skupite meåu sobom prinos za Gospo-
71 Izlazak
dina. Tko god ima volju za dati, neka do- potaknute na to svojom vjeætinom, prele
nese kao prinos za Gospodina zlato, sre- su kostrijet.
bro i mjed; 27 Glavari su donijeli oniksovo kamenje
6 modro i ljubiçasto i grimizno predivo, i kamenje za ukivanje na opleøak i napr-
prepredeni lan, kostrijet; snik.
7 ovnujske koœe crveno obojene, jaza- 28 Uz to mirise i ulje za svjetiljku, za ulje
vçeve koœe i drva akacije; pomazanja i za miomirisni k∑d.
8 ulje za svjetiljku i mirise za ulje poma- 29 Izraelovi sinovi donijeli su dragov-
zanja i za miomirisni k∑d; oljno prinos Gospodinu, svi ljudi i œene
9 kamenje oniksovo i drago kamenje za koje ponuka njihovo srce da æto prinesu
okivanje na opleøak i naprsnik. za sve djelo koje je Gospodin bio zapovje-
10 Svi koji su meåu vama vjeæti u umjet- dio preko Mojsija da se napravi.
nosti, neka doåu i neka naprave sve æto 30 Mojsije je rekao Izraelovim sinovima:
je zapovjedio Gospodin: “Evo, Gospodin je pozvao po imenu Bez-
11 æator, zavjese njegove, pokrov njegov, aleela, sina Urije, unuka Hurova, od ple-
njegove kuke, daske, prijevornice, stu- mena Judina,
pove i njihove stopice; 31 i napunio ga duhom Boœjim, umjet-
12 Ækrinju i motke njezine, pomiriliæte i niçke mudrosti, sposobnosti, razuma i
zavjesu unutraænju; svake vrste radne vjeætine,
13 stol, njegove motke i sav njegov pribor 32 da napravi nacrte, da izvede radove u
i prikazne kruhove; zlatu, srebru i mjedi,
14 svjetiljku sa stalkom za rasvjetu, i 33 da kleæe i ukiva drago kamenje, da
njezin pribor, œiœke i ulje za svjetiljku; rezbari, i da izraåuje svakovrsne umjet-
15 kadioni œrtvenik i njegove motke, ulje niçke radove.
pomazanja i miomirisni k∑d, zavjesu od 34 A dao i dar, da pouçi druge, njemu i
vrata za ulaz u æator; Aholiabu, sinu Ahisamakovu, od pleme-
16 œrtvenik za œrtve paljenice i reæetku na Danova.
njegovu od mjedi, njegove motke i sav 35 Napunio ih duha umjetniçkoga, da iz-
njegov pribor, umivaonicu i podnoœje vedu svakovrsne radove: od rezbara,
njezino; izumilaca i tkalaca modrog i ljubiçastog
17 zavjese za dvoriæte, njegove stupove i i od grimiznog prediva i prepredenog
njihove stopice, zavjesu za ulaz u lana, i od vezioca, oni koji izvode radove
dvoriæte; svake vrste i pronalaze umjetniçka
18 kolçiøe za æator i kolçiøe za dvoriæte s djela.
uzicama njihovim;
19 sjajne haljine za sluœbu u svetiætu, Gradnja æatora
sveta odjeøa za sveøenika Arona i haljine
njegovim sinovima za sluœbu sveøeni-
çku.”
36 Tako neka izvedu djelo Bezaleel i
Oholiab i svi umjetnosti vjeæti ljudi
kojima je Gospodin dao umjetniçke mu-
20 Nato je otiæla sva zajednica Izraelovih drosti i sposobnosti tako da znaju izvesti
sinova od Mojsija. sve za svetiæte potrebne radove toçno
21 Onda je doæao svaki çije je srce bilo onako kako je zapovjedio Gospodin.”
potaknuto, i svaki çiji je duh bio voljan, 2 Nato je Mojsije pozvao Bezaleela i Ahol-
donio prinos Gospodinu za gradnju æa- iaba i sve u umjetnosti vjeæte ljude ko-
tora sastanka, za svu sluœbu u njemu i jima je Gospodin udijelio osjeøaj za
za svetu odjeøu. umjetnost, sve koje je na to gonilo nji-
22 Doæli su ljudi i œene, svi koji su imali hovo srce da se prihvate posla i da ga iz-
volju za dati, i donijeli narukvice, vedu.
nauænice, prstenje, ogrlice, zlatninu 3 I oni su primili od Mojsija sve prinose
svake vrste. Svaki koji je obeøao Gospo- æto su ih bili donijeli Izraelovi sinovi da
dinu kakav dar u zlatu, se izvedu radovi za postavljanje svetiæta.
23 i svi koji su imali modrog i ljubiçastog Ovi su mu i dalje donosili svako jutro
i grimiznog prediva, prepredenog lana, dragovoljne prinose.
kostrijeti, ovnujskih koœa crveno obo- 4 Onda su doæli svi umjetnici koji su bili
jenih i jazavçevih koœa, to su donijeli. zaposleni na radovima za svetiæte, svaki
24 Tko god je htio dati kakav dar u sre- od rada kojim su bili zaposleni,
bru i mjedi prineo je dar Gospodinu, i 5 i oni su rekli Mojsiju, govoreøi: “Narod
svaki koji je imao drva akacije za upo- donosi puno viæe nego æto treba za iz-
rabu kod gradnje, pridonio je. vesti rad koji je Gospodin zapovjedio da
25 Sve vjeæte œene prele su svojim ru- se uradi.”
kama i donosile æto su naprele: modro i 6 Zato je Mojsije dao da se oglasi zapovi-
ljubiçasto i grimizno predivo i prepre- jed u taboru: “Ni çovjek ni œena neka viæe
deni lana. ne donose prinosa za svetiæte.” I narod je
26 I sve vjeæte œene koje su se osjeøale prestao donositi darove.
Izlazak 72
7 Jer je bilo svega dosta da se izvede sve 26 I njezinih çetrdeset srebrnih stopica,
djelo—zaista bilo je i previæe. dvije stopice pod je dnu dasku i druge
8 Onda su svi nadareni izmeåu onih koji dvije pod drugu dasku.
su radili na æatoru, napravili deset æa- 27 Za zapadnu stranu æatora, napravio
torskih zavjesa, otkanih od prepredenog je æest dasaka.
lana, od modrog i ljubiçastog i grimiznog 28 Osim toga, napravio je joæ dvije daske
prediva, s umjetniçki vezenim keru- za uglove æatora na straœnjoj strani.
binima, oni su ih napravili. 29 One su bile odozdol dvokrake i isto
9 Svaka æatorska zavjesa bila je dvade- tako odozgor dvokrake do prvoga koluta.
set i osam lakata duga i çetiri lakta æi- Tako je napravio obje u dva ugla.
roka. Ista mjera bila je za sve zavjese. 30 Bilo je tako osam dasaka sa svojim
10 I on je sastavio zajedno pet zavjesa srebrnim stopicama, u svemu æesnaest
jednu s drugom, i drugih pet je sastavio stopica, dvije stopice pod svakom
jednu s drugom. daskom.
11 Onda je napravio petlje od modrog 31 I napravio je prijevornice od drva
prediva na rubu posljednje zavjese jed- akacije, pet za daske na jednoj strani æa-
nog sastavljenog komada, isto tako na tora.
rubu posljednje zavjese drugog sastav- 32 Pet prijevornica za daske na drugoj
ljenog komada. strani æatora i pet prijevornica za daske
12 Pedeset petlja priçvrstio je na jednoj na straœnjoj strani æatora prema za-
zavjesi i pedeset na rubu zavjese æto je padu.
pripadalo drugom sastavljenom ko- 33 Napravio je srednju prijevornicu koja
madu tako da su petlje stajale jedna je iæla kroz daske od jednoga kraja do
prema drugoj. drugoga.
13 Uz to je napravio je pedeset zlatnih 34 Daske je obloœio zlatom, kolutove
kuka i kukama sastavio zavjese jednu s kroz koje bi se utakle prijevornice,
drugom, tako da je svetiæte tvorilo jednu napravio je od zlata. I prijevornice ob-
cjelinu. loœio zlatom.
14 Napravio je zavjese od kostrijeti za 35 Napravio je zavjesu vezenu od mo-
pokrov nad æatorom; napravio je jedan- drog, ljubiçastog i grimiznog prediva i
aest zavjesa. prepredena lana; izraåena vjeæto
15 Svaka je zavjesa bila trideset lakata vezenim kerubinima.
duga i çetiri lakta æiroka. Ista je mjera 36 Napravio je za njega çetiri stupa od
bila za svih jedanaest zavjesa. drva akacije i obloœio ih zlatom. I njihove
16 Sastavio je pet zavjesa napose u jedan kuke bile su od zlata, i salio je za njih çe-
komad i isto tako æest drugih zavjesa na- tiri srebrne noge.
pose. 37 Za ulaz u æator napravio je zavjesu
17 Na rubu posljednje zavjese jednog sa- otkanu od modrog i ljubiçastog i grimiz-
stavljenog komada napravio je pedeset nog prediva i prepredenog lana s umjet-
petlja i isto tako pedeset petlja na rubu niçkim vezovima,
posljednje zavjese drugog sastavljenog 38 i pet stupova njegovih i njihove kuke.
komada. Vrhove im i pojase obloœio zlatom; pet
18 Uz to napravio je pedeset mjedenih stopica bilo je od mjedi.
kuka da pokrov za æator sastave u jednu
cjelinu. Graåenje ækrinje i drugih svetih predmeta
19 Potom je napravio pokrov za æator, po-
krivaç od ovnujskih koœa crveno obo-
jenih i povrh njega pokrov od jazavçevih
37 Bezaleel je napravio ækrinju od drva
akacije, dva i pol lakta dugu, lakat
i pol æiroku i lakat i pol visoku.
koœa. 2 Obloœio ju iznutra i izvana çistim
20 Za æator napravio je od drva akacije zlatom i napravio joj zlatan porub una-
daske æto stoje uspravno. okolo.
21 Svaka je daska bila deset lakata 3 Uz to je salio çetiri zlatna koluta za çe-
duga, a lakat i pol æiroka. tiri noge, dva koluta na jednoj strani i
22 Svaka je daska imala po dva klina æto dva koluta na drugoj strani.
su jedan s drugim bili svezani. Tako je 4 Napravio je motke od drva akacije i
napravio sve daske za æator. zlatom ih obloœio.
23 I napravio je na daskama za æator: 5 Utaknuo motke a kolutove na strana-
dvadeset dasaka za juœnu stranu. ma ækrinje tako da se ækrinja mogla
24 Stavio je ispod dvadeset dasaka çetr- nositi.
deset srebrnih stopica, dvije stopice pod 6 Napravio je i pomiriliæte od çistoga
dasku za dva klina njezina. zlata, dva i pol lakta dugo i lakat i pol æi-
25 Isto tako napravio je za drugu stranu roko.
æatora, za sjevernu stranu, dvadeset da- 7 Napravio je dva znatna kerubina; izra-
saka, dio ih kovanim radom tako da su çinili
73 Izlazak
jedan komad s oba kraja pomiriliæta: sok. Rogovi su mu bili jedan komad s
8 jednoga kerubina na jednoj strani, njim.
drugoga kerubina na drugoj strani. 26 On ga obloœio çistim zlatom, njegov
Napravio je kerubina s pomiriliætem po- vrh, njegove strane unaokolo i njegove
vezana u jednom komadu. rogove. Oko njega unaokolo proveo je
9 Kerubini su drœali svoja krila prema zlatni vijenac.
gore raæirena i tako su ujedno svojim 27 Napravio je ispod vijenca na obje stra-
krilima pokrivali pomiriliæte. Njihova su ne, naime, na dvije suprotne strane, dva
lica bila okrenuta jedno prema drugo- zlatna koluta za motke da se o njima
mu, tako da su lica kerubina gledala na mogao nositi.
pomiriliæte. 28 Motke je napravio od drva akacije i
10 Napravio je stol od drva akacije, dva obloœio ih zlatom.
lakta dug, jedan lakat æirok i lakat i pol 29 Pripravio je i sveto ulje pomazanja i
visok. çisti, miomirisni k∑d, prema izradi po-
11 Obloœio ga çistim zlatom i napravio na mastara.
njemu zlatni vijenac unaokolo.
12 I proveo oko njega unaokolo za dlan Graåenje predmeta za dvoriæte
æirok okvir i na tom okviru zlatni vijenac
koji se isto tako vijao unaokolo.
13 Salio je za njega çetiri zlatna koluta i
38 I sagradio je œrtvenik za œetve palje-
nice od drva akacije, pet lakata dug
i pet lakata æirok—bio je çetvorinast—i
priçvrsti kolutove na çetiri strane, i to na tri lakta visok.
çetiri ugla uz çetiri njegove noge. 2 Stavio mu rogove na çetiri ugla. Rogovi
14 Tik uz okvir bili su kolutovi za motke su çinili s njim jednu cjelinu. Okovao ga
da se stol mogao nositi. u mjed.
15 Motke je napravio od drva akacije i 3 Napravio je sav pribor za œrtvenik:
obloœio ih zlatom da se stol moœe nositi. lonce, lopatice, kotliøe, vilice i klijeæta.
16 Napravio je od çistoga zlata pribor æto Sav pribor napravio od mjedi.
je stajao na stolu, njegovo posuåe, çaæe, 4 Napravio je za œrtvenik i reæetku od
zdjele i vrçeve za naljev. mjedi, ispod izboçine njegove, odozdol
1 Napravio je i svjetiljku sa stalkom od sve do pola visine.
çistoga zlata. Kovanim radom izradio je 5 Salio je çetiri koluta na çetiri ugla
svjetiljku sa stalkom. S njom zajedno mjedene reæetke za provlaçenje motke.
bile su iz jednoga komada njezine çaæe, 6 I napravio je motke od drva akacije i
jabuçice i cvjetovi. okovao ih u mjed.
18 Æest grana je izlazilo iz svojih strana: 7 Utaknuo je motke u kolutove na stra-
tri grane s jedne strane svjetiljke i tri nama œrtvenika da se o njima mogao
grane s druge strane svjetiljke. nositi. Napravio ga od dasaka tako da je
19 Na jednoj grani su bile tri çaæice, bio æupalj.
napravljene u obliku cvjetnog badema, s 8 Napravio je mjedenu umivaonicu i
ukraæenom jabuçicom i cvijetom i tri njezino podnoœje mjedeno, od zrcala
çaæice, napravljene u obliku cvjetnog œena posluœiteljica koje su sluœile na
badema, s ukraæenom jabuçicom i cvi- ulazu u æator sastanka.
jetom na drugoj grani—tako je bilo na 9 Onda je postavio dvoriæte na njegovoj
svih æest grana æto su izlazile iz svje- juœnoj strani; zavjese dvoriæta bile su
tiljke. otkane od prepredenog lana, stotinu la-
20 Na samom stalku svjetiljke bile su çe- kata duge.
tiri çaæice, napravljene u obliku bade- 10 Uz to dvadeset stupova sa dvadeset
ma, s ukraæenom jabuçicom i cvijetom. stopica od mjedi. Kuke stupova, uz nji-
21 Bila je jabuçica ispod prve dvije grane hove karike, bile su od srebra.
æto su izlazile iz nje, jabuçica ispod 11 Na sjevernoj strani bile su zavjese sto-
druge dvije grane svjetiljke, i jabuçica tinu lakata duge, uz to dvadeset stupova
ispod treøe dvije grane svjetiljke prema sa dvadeset stopica od mjedi. Kuke stu-
æest grana koje su izlazile iz nje. pova i njihove karike bile su od srebra.
22 Njihove jabuçice i grane bile su s njim 12 Na zapadnoj strani bile su zavjese pe-
iz jednoga komada: sve kovani rad iz deset lakata duge, uz to deset stupova sa
jedinoga komada, od çistoga zlata. deset njihovih stopica. Kuke stupova i
23 I napravio je uz to sedam œiœaka, nji- njihove karike bile su od srebra.
hove usekaçe i njihove pepeljare od çis- 13 Na istoçnoj strani, bile su zavjese
toga zlata. pedeset lakata.
24 Od jednoga talenta çistoga zlata 14 Zavjese na jednoj strani bile su pet-
napravio je, i sav njezin pribor. naest lakata, s tri njihova stupa i s tri nji-
25 Napravio je kadioni œrtvenik od drva hove stopice.
akacije, jedan lakat dug, jedan lakat æi- 15 Na drugoj strani, s obje strane ulaza u
rok—bio je çetvorinast—i dva lakta vi- dvoriæte, bile su isto tako zavjese od pet-
Izlazak 74
naest lakata s tri njihova stupa i s tri nji- Pravljenje sveøeniçkih haljina
hove stopice.
16 Sve zavjese dvoriæta unaokolo bile su
otkane od prepredenog lana.
39 Od modrog i ljubiçastog i grimiznog
prediva napravili su sjajne haljine
za sluœbu u svetiætu. I napravili su svetu
17 Stopice stupova bile su od mjedi, odjeøu Aronu, kako je zapovjedio Gospo-
kuke stupova i njihove karike od srebra, din Mojsiju.
navlaka njihovih glava takoåer od sre- 2 Opleøak je napravio od zlata, modrog i
bra. Svi stupovi dvoriæta imali su sre- ljubiçastog i grimiznog prediva i prepre-
brne karike. denog lana.
18 Zavjesa ulaza u dvoriæte bila je 3 Zlato su skovali u tanke ploçice i razre-
otkana od modrog i ljubiçastog i grimiz- zali ih u niti da ih umjetniçkim vezom
nog prediva i prepredenog lana, dvade- izrade zajedno s modrim i ljubiçastim i
set lakata duga i pet lakata visoka po grimiznim predivom i prepredenim
æirini; u skladu sa zavjesama dvoriæta. lanom.
19 Çetiri njihova stupa sa çetiri svoje 4 Napravili su dvije naramenice koje su
stopice bila su od mjedi, njihove kuke od bile s njim sastavljene na oba kraja.
srebra, navlaka njihovih glava i njihove 5 Umjetniçki vezena vrpca æto je bila na
karike isto tako od srebra. njemu da se njom priveœe, bila je
20 Svi kolçiøi za æator i dvoriæte unaoko- izraåena od jednoga komada s njim i jed-
lo bili su od mjedi. nakim radom, vezena od zlata, modrog i
21 Ovo je popis stvari æatora, naime, æa- ljubiçastog, i grimiznog prediva i prepre-
tora Svjedoçanstva, æto su ih brojili i denog lana, kako je zapovjedio Gospodin
popisivali, po zapovijedi Mojsijevoj, Mojsiju.
Leviti koji su bili u sluœbi, pod rukovod- 6 Uredili su dva oniksa kamena tako da
stvom Itamara, sina sveøenika Arona. su bila ukovana u zlato, a urezali su u
22 Bezaleel, sin Urijin, unuk Hurov, od njih imena Izraelovih sinova.
plemena Judina, napravio je sve æto je 7 I stavio ih on na poramenice opleøka
zapovjedio Gospodin Mojsiju. kao kamene spomene na Izraelove si-
23 I s njim Aholiab, sin Ahisamakov, od nove, kako je zapovjedio Gospodin Moj-
plemena Danova, rezbar, snovaç i vezi- siju.
lac u modrom i ljubiçastom i grimiznom 8 Naprsnik je napravio umjetniçki vezen
predivu i prepredenom lanu. od zlata, kao i djelo od opleøka, od mo-
24 Svega darovanoga zlata potroæenoga drog i ljubiçastog i grimiznog prediva i
na razne radove za svetiæte, iznosilo je prepredenog lana.
dvadeset i devet talenata i sedam stotina 9 Napravili su naprsnik çetvorinast i
i trideset æekela po vrijednosti æekela podvostruçen, pedalj dug, pedalj æirok
svetiæta. kad je podvostruçen.
25 Sve srebro od onih koji su bili zajed- 10 A umetnuli su u njega çetiri reda dra-
nice brojeni, iznosilo je stotinu talenata i goga kamenja: u prvom redu karneol,
tisuøu sedam stotina i sedamdeset pet topaz i smaragd,
æekela po vrijednosti æekela svetiæta; 11 u drugi red umetnuli su rubin, safir i
26 Po jedan beka za svakoga çovjeka (a to dijamant,
je, polovica æekela po vrijednosti æekela 12 u treøi red umetnuli hijacint, ahat i
svetiæta) na svakoga od svih onih koji su ametist,
uæli u brojenje, od dvadeset godina 13 u çetvrti red krizolit, oniks i jaspis.
naviæe, æest stotina i tri tisuøe i pet stoti- Oni su bili, pri njihovu umetanju na nji-
na i pedeset ljudi. hovo mjesto, ukovani u zlato.
27 Stotinu talenata srebra potroæilo se 14 Bilo je dvanaest kamenova, prema
na lijevanje stopica za svetiæte i stopica imenima Izraelovih sinova. Njihova im-
za zavjese; stotinu talenata na stotinu ena su bila urezana kao peçat, svaki ka-
stopica, na svaku stopicu jedan talenat. men imenom jednoga od dvanaest
28 Onda od tisuøu i sedam stotina i se- plemena.
damdeset i pet æekela napravio je on 15 Priçvrstili su onda na naprsnik kao
kuke za stupove, obloœio njihove glave i vrpce pletene lançiøe od çistoga zlata.
opremio ih karikama. 16 Napravili su i dvije kopçe zlatne i dvije
29 Mjedi darovane bilo je sedamdeset ta- karike zlatne i priçvrstili su obje karike
lenata i dvije tisuøe i çetiri stotine æekela. na oba kraja naprsnika.
30 Od toga napravio je on stopice za 17 Oba lançiøa zlatna priçvrstili su na
vrata u æator sastanka i mjedeni œrtve- dvije karike na krajevima naprsniku.
nik, njegovu mjedenu reæetku i sav pri- 18 Druga oba kraja od oba dva lançiøa
bor œrtvenika. priçvrstili su na dvije kopçe i ove na obje
31 Stopice u dvoriætu unaokolo i stopice naramenice opleøka sprijeda.
na ulazu u dvoriæte i sve kolçiøe dvoriæta 19 I napravili su dvije druge zlatne ka-
unaokolo. rike i priçvrstili su ih na oba kraja napr-
75 Izlazak
sniku, na njegov unutraænji rub æto je 39 mjedeni œrtvenik s reæetkom, njegove
okrenut prema opleøku. motke i sav njegov pribor; umivaonicu s
20 Napravili su joæ dvije zlatne karike i podnoœjem;
priçvrstili su ih na obje naramenice 40 zavjese dvoriæta sa stupovima i stopi-
opleøka odozdol na prednjoj njegovoj cama njegovim, zavjesu za ulaz u
strani, ondje gdje se pripinje, povrh dvoriæte s njezinim uœetima i njezinim
vezene vrpce opleøka. koljem i sav pribor za sluœbu u æatoru, za
21 Modrom vrpcom privezali su napr- æator sastanka;
snik njegovim karikama za karike 41 i sjajne haljine za sluœbu u svetiætu,
opleøka tako da je stajao naprsnik nad svetu odjeøu za sveøenika Arona i ha-
pojasom opleøka i nije se mogao pomi- ljine njegovih sinova za sluœbu sveøeni-
cati od opleøka, kako je zapovjedio Gos- çku.
podin Mojsiju. 42 Po svemu kako je Gospodin zapovje-
22 Napravili su ogrtaç za opleøak, sav dio Mojsiju, izveli su sav taj posao Izra-
modro izvezen. elovi sinovi.
23 Prorez za vrat na ogrtaçu bio je u 43 Tada je Mojsije razgledao sve djelo, i
sredini sliçan prorezu na oklopu. Oko vidio je da su ga izveli onako kako je
proreza za vrat bio je rub, da se ne zapovjedio Gospodin. I Mojsije ih bla-
razdre. goslovio.
24 Odozdol, na rubu ogrtaça, stavili su
mogranje od modrog i ljubiçastog i gri- Æator dovræen
miznog prediva i prepredena lana.
25 Od çistoga zlata napravili su zvonçiøe
i stavili su zvonçiøe meåu mogranje una-
40 Tada je rekao Gospodin Mojsiju, go-
voreøi:
2 “Na prvi dan prvoga mjeseca postavit
okolo na rub ogrtaça, øeæ æator, æator sastanka.
26 jedan zvonçiø dolazio je za jednim 3 Postavi unutra ækrinju Svjedoçanstva i
mogranjem, oko ruba ogrtaça za vræenje objesi zavjesu pred ækrinju.
svete sluœbe kako je Gospodin zapo- 4 Unesi unutra i stol i poloœi na njega pri-
vjedio Mojsiju. kazne kruhove. Svjetiljku stavi unutra i
27 Napravili su vezene koæulje a od pre- postavi njezine œiœke.
predena lana, Aronu i njegovim sinovi- 5 Zlatni kadioni œrtvenik namjesti pred
ma: ækrinju Svjedoçanstva i objesi zavjesu
28 Kapu od prepredena lana, visoke na ulaz u æator.
kape od prepredenog lana i gaøe od prep- 6 Onda øeæ podignuti œrtvenik za œrtve
redena lana, paljenice pred ulazom u æator sastanka,
29 i pojas od prepredena lana, modrog i 7 I stavi umivaonicu izmeåu æatora sas-
ljubiçastog i grimiznog prediva, vezen tanka i œrtvenika i nalij u nju vode.
kako je zapovjedio Gospodin Mojsiju. 8 Postavi onda dvoriæte unaokolo i stavi
30 Napravili su çeonu ploçicu, svetu zavjesu na ulazu u dvoriæte.
krunu od çistoga zlata, i urezali su na 9 Uzmi onda ulje pomazanja, pomaœi æa-
njoj kako se urezuje pismo u peçat: Sve- tor i sve æto se nalazi u njemu i posveti
tost Gospodinu. ga, i sav njegov pribor, da bude sveto.
31 Privezali su na nju vrpcu modro 10 Pomaœi i œrtvenik za œrtve paljenice i
vezenu, da se veœe gore za kapu, kako je sve njegovo posuåe i posveti tako œrtve-
zapovjedio Gospodin Mojsiju. nik, da œrtvenik bude najsvetiji.
32 Tako se svræio sav posao za æator sas- 11 I umivaonicu i podnoœje njezino po-
tanka. Izraelovi sinovi izvedu to posve maœi i posveti.
onako, kako je Gospodin zapovjedio Mo- 12 Zatim dovedi Arona i njegove sinove k
jsiju. ulazu u æator sastanka i operi ih vodom.
33 I donijeli su Mojsiju æator, i sav njegov 13 Odjeni Arona u svete haljine, pomaœi
namjeætaj: njegove kuke, daske, prije- ga i posveti ga da mi tako moœe sluœiti
vornice, stupove, kao sveøenik.
34 i pokrov ovnujskih koœa crveno obo- 14 Njegove sinove onda privedi i odjeni
jenih, pokrov od jazavçeve koœe i za- im koæulje
vjesu; 15 i pomaœi ih, kako si im pomazao oca,
35 Ækrinju Svjedoçanstva i njezine da mi sluœe kao sveøenici. Jer ovo poma-
motke i pomiriliæte; zanje øe im zaista biti za vjeçno sveøen-
36 stol sa svim njegovim priborom i pri- stvo, kroz sve njihove naraætaje.”
kazne kruhove; 16 Mojsije je uçinio toçno tako kako mu
37 çistu svjetiljku i njezine œiœke u jedan je zapovjedio Gospodin.
red poredane, i sav njezin pribor i ulje za 17 I dogodilo se, u prvom mjesecu druge
svjetiljku; godine, na prvi dan mjeseca, bio je æator
38 i zlatni œrtvenik i ulje pomazanja, mi- podignut.
omirisni k∑d i zavjesu za ulaz u æator; 18 Mojsije je postavio æator, namjestio
Izlazak 76
mu stopice i postavio na njih njihove pred ulaz u æator sastanka i prineo na
daske, utaknuo njihove prijevornice i njemu œrtvu paljenicu i prinos, kako je
podigao njihove stupove. zapovjedio Gospodin Mojsiju.
19 I razapeo pokrov za æator, nad æato- 30 On je postavio umivaonicu izmeåu
rom i stavio povrh njega gornji pokrov æatora sastanka i œrtvenika i nalio u nju
æatora, kako je zapovjedio Gospodin Mo- vode za pranje.
jsiju. 31 Prali su iz nje sebi ruke i noge Mojsije
20 Nato je uzeo Svjedoçanstvo i stavio ga i Aron i njegovi sinovi.
u ækrinju, utaknuo motke na ækrinju i 32 Kad god bi ulazili u æator sastanka ili
stavio pomiriliæte gore na ækrinju. pristupali k œrtveniku, prali bi se, kako
21 I unio je ækrinju u æator, objesio unu- je zapovjedio Gospodin Mojsiju.
traænju zavjesu za zaklon, i tako odijelio 33 I napravio je dvoriæte oko æatora sas-
ækrinju Svjedoçanstva, kako je zapo- tanka i oko œrtvenika i objesio zavjesu na
vjedio Gospodin Mojsiju. ulaz u dvoriæte. Tako je Mojsije dovræio
22 Postavio je stol u æator sastanka, na posao.
sjevernu stranu æatora, izvan zavjese. 34 Onda je oblak pokrio æator sastanka,
23 Na njega je poredao prikazne kruhove i æator se napunio slavom Gospodino-
pred Gospodinom, kako je zapovjedio vom.
Gospodin Mojsiju. 35 Mojsije nije mogao uøi u æator sasta-
24 Postavio je svjetiljku sa stalkom u æa- nka, jer se bio na njega spustio oblak, i
tor sastanka naprema stolu na juœnoj Gospodinova slava napunila je æator.
strani æatora. 36 Kad god se za cijeloga njihova pu-
25 I zapalio œiœke pred Gospodinom, tovanja oblak podigao od æatora, zaputili
kako je zapovjedio Gospodin Mojsiju. bi se Izraelovi sinovi.
26 Postavio je zlatni œrtvenik u æator sas- 37 A kad se nije oblak podigao, oni se ne
tanka pred zavjesu. bi zaputili sve do dana kad bi se opet
27 I na njemu spalio miomirisni k∑d, podigao.
kako je zapovjedio Gospodin Mojsiju. 38 A oblak je Gospodinov bio danju nad
28 Onda je objesio zavjesu na ulaz æa- æatorom, a noøu je bio nad njim pun
tora. ognjenom svjetloæøu pred oçima svega
29 Œrtvenik za œrtve paljenice postavio je Izraela na svemu njegovu putovanju.

Levitski Zakon
TREØA KNJIGA MOJSIJEVA

1 Gospodin je pozvao Mojsija i progovo-


rio mu iz æatora sastanka, govoreøi:
2 “Govori Izraelovim sinovima i objavi
8 Onda neka sveøenici, Aronovi sinovi,
poloœe komade zajedno s glavom i lojem
na drva æto su naslagana na ognju na œr-
im: ‘Kad bilo tko od vas donese œrtvu tveniku,
Gospodinu neka prinese œrtvu od stoke, 9 a droba i noge neka operu u vodi, onda
onda prinesite œrtvu od stada goveda i od neka sveøenik spali sve zajedno na œr-
stada ovaca. tveniku kao œrtvu paljenicu, œrtva og-
3 Ako je njegova œrtva kao œrtva paljenica njem spaljena na ugodan miris
od goveda, neka prinese muæko bez Gospodinu.
mane œivotinju; neka je donese dragov- 10 Ako netko prinese kao œrtvu paljenicu
oljno pred ulaz u æator sastanka pred sitnu stoku, ovce ili koze, neka œrtvuje
Gospodina. muæko bez mane œivotinju.
4 Onda neka poloœi ruku na glavu œrtvi 11 Neka je zakolje pred Gospodinom na
paljenici. I bit øe milostivo primljeno i za sjevernoj strani œrtvenika; a sveøenici,
njega pribavljeno pomirenje. Aronovi sinovi, neka poækrope krvlju œr-
5 Onda neka zakolje junca pred Gos- tvenik unaokolo.
podinom, a sveøenici, Aronovi sinovi, 12 Neka je rasijeçe na dijelove i sveøenik
neka prinesu krv i, neka krvlju poækrope neka ih poloœi zajedno s glavom i lojem
unaokolo œrtvenik koji stoji na ulazu u na drva æto su naslagana na ognju i na
æator sastanka. œrtveniku,
6 Neka odere œrtvu paljenicu i neka je 13 a droba i noge neka opere. Nato neka
rasijeçe na dijelove. sveøenik sve zajedno prinese i spali na
7 Sinovi sveøenika Arona neka naloœe œrtveniku. To je œrtva paljenica, œrtva
oganj na œrtveniku i neka stave drva na ognjem spaljena na ugodan miris Gos-
oganj. podinu.
77 Levitski Zakon
14 Ako netko prinese Gospodinu kao se osoliti. Nikada ne smije sol zavjeta s
œrtvu paljenicu ptice, neka prinese svoju tvojim Bogom uzmanjkati kod tvojega
œrtvu grlice ili golubiøe. prinosa. Kod svih svojih prinosa, moraæ
15 Sveøenik neka ju donese na œrtvenik, prinijeti sol.
neka joj zaokrene vratom i spali ju na œr- 14 Ako hoøeæ prinijeti Gospodinu prvinu
tveniku, a krv neka iscuri œrtveniku sa plodova, onda moraæ poprœene na ognju
strane. klasove od prvoga ploda u vrtovima
16 Neka joj ukloni guæu s perjem i baci je prinijeti kao prinos od prvina.
pokraj œrtvenika na istoçnu stranu na 15 Polij ulje na njih i okadi ih. Tako je to
pepeljinjak. œitna œrtva.
17 Potom neka ju raspori duœ krila, a da 16 Onda neka sveøenik spali kao œrtvu
ju ne rastrgne, a sveøenik neka ju spali ognjem spaljenu Gospodinu njegov
na œrtveniku na drvima æto su nasla- mirisni dio: jedan dio od prvoga ploda i
gana na ognju, to je œrtva paljenica, œrtva od ulja i sav miomirisni k∑d.
ognjem spaljena na ugodan miris Gos-
podinu.’ Uredbe za mirotvorne œrtve

2 Ako netko prinosi œitni prinos Gospo-


dinu neka bude prinos bijelo braæno
3 Kad hoøe netko prinijeti kao œrtvu mi-
rotvornu goveda, neka œrtvuje mu-
æku ili œensku œivotinju bez mane.
i neka ga polije uljem i na to stavi mi- 2 Neka poloœi ruku na glavu œrtvene œivo-
omirisni k∑d. tinje i zakolje je pred ulazom u æator sas-
2 Neka ga donese sveøenicima, Ar - tanka. Sveøenici Aronovi sinovi, neka
onovim sinovima, a jedan od njih neka izliju krv na œrtvenik unaokolo.
od toga uzme punu æaku i ulje i sav mi- 3 Onda neka od œrtve mirotvorne prinese
omirisni k∑d. Sveøenik neka spali k∑d na kao œrtvu ognjem spaljenu Gospodinu
œrtveniku kao œrtvu ognjem spaljenu na loj æto pokriva droba i sav loj na drobima;
ugodan miris Gospodinu. 4 oba bubrega s lojem æto je na slabina-
3 A ostali dio œitnog prinosa, to neka pri- ma i privjesak æto je na jetrima; neka to
padne Aronu i njegovim sinovima. To je izvadi s bubrezima.
najsvetija œrtva Gospodinu od œrtava 5 Aronovi sinovi moraju to spaliti na œr-
ognjem spaljenih. tveniku nad œrtvom paljenicom æto leœi
4 Ako prinosite œitni prinos, neæto u peøi na drvima na ognju, kao œrtvu ognjem
peçeno, onda pripravi od bijeloga braæna spaljenu na ugodan miris Gospodinu.
beskvasne pogaçe æto su zamijeæene ul- 6 Ako je njegov prinos œrtva mirotvorna
jem, ili beskvasne mlince æto su nama- Gospodinu sitna stoka, muæko ili œen-
zani uljem. sko, neka prinese bez mane.
5 Ako ti je prinos neæto peçeno u tavi, 7 Ako prinese ovcu kao œrtvu, neka je do-
neka je pripravljeno od beskvasnoga bi- vede pred Gospodina.
jeloga braæna, uljem zamijeæena. 8 Neka poloœi svoju ruku na glavu œrtvi i
6 Rastrgaj ga na komade i polij ih uljem; neka je zakolje pred æatorom sastanka, a
tako je to œitni prinos. Aronovi sinovi neka poækrope krv po œr-
7 Ako li ti je prinos prireåen u kotliøu tveniku unaokolo.
neka je pripravljen od bijelog braæna s 9 Onda neka od prinese œrtvu mirotvor-
uljem. nu kao œrtvu ognjem spaljenu Gospodi-
8 Onda donesi œitni prinos, æto je tako pr- nu, dijelove sala i sav tusti rep sve do
ireåena Gospodinu, a predaj ga sveøeni- trtice neka ga odreœe. Loj æto pokriva
ku da ga odnese na œrtvenik. droba i sav loj na drobima;
9 Sveøenik neka uzme od œitne œrtve mi- 10 oba bubrega loj æto je na slabinama i
risni dio njegov i neka ga spali na œrtve- privjesak s lojem na jetrima; neka to iz-
niku; to je œrtva ognjem spaljena na vadi s bubrezima.
ugodan miris Gospodinu! 11 Sveøenik neka to spali na œrtveniku
10 Æto preostane od œitne œrtve, neka pri- kao hranu, œrtvu ognjem spaljenu Gos-
padne Aronu i njegovim sinovima. To je podinu.
najsvetije od œrtava ognjem spaljenih 12 Ako li je njegov prinos koza, neka je
Gospodinu. donese pred Gospodina:
11 Ni jedna œitna œrtva æto se prinosi Gos- 13 neka joj poloœi svoju ruku na glavu i
podinu ne smije biti pripravljena s kva- neka ju zakolje pred æatorom sastanka,
scem, jer ne smijete kvasac ili med a Aronovi sinovi neka poækrope krv un-
prinijeti Gospodinu kao œrtvu ognjem aokolo œrtvenika.
spaljenu. 14 Potom neka od nje prinese kao œrtvu
12 Kao œrtvu od prvina plodova moœete ih ognjem spaljenu prinosnu Gospodinu
prinijeti Gospodinu, ali na œrtvenik se ne loj æto pokriva droba i sav loj na drobima;
smiju spaliti na ugodan miris. 15 Oba bubrega s lojem æto je na slabina-
13 Sve prinose od svoje œitne œrtve mora ma i privjesak na jetrima; neka to izvadi
Levitski Zakon 78
s bubrezima. 15 Starjeæine zajednice neka pred Gos-
16 Sveøenik neka to spali na œrtveniku podinom poloœe juncu na glavu svoje
kao œrtvu ognjem spaljenu na ugodan ruke a jedan neka zakolje junca pred
miris; sav loj pripada Gospodinu. Gospodinom.
17 Ovo neka je trajna uredba kroz sve 16 Potom neka posveøeni sveøenik un-
vaæe naraætaje u svim vaæim prebival- ese neæto krvi junçeve u æator sastanka.
iætima: ne smijete jesti ni loja ni krvi.’ ” 17 Sveøenik neka umoçi prst svoj u krv i
neka s neæto krvi sedam puta poækropi
Uredbe za œrtve zbog grijeha pred Gospodina, prema zavjesi.
4 Nato je rekao Gospodin Mojsiju, govo-
reøi:
2 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im:
18 Onda neka sveøenik namaœe neæto
krvi na rogove œrtvenika æto stoji pred
Gospodinom u æatoru sastanka; a svu
‘Ako netko nehotice sagrijeæi protiv koje ostalu krv neka izlije na podnoœje œrtve-
god zapovijedi Gospodinove i neæto uçini nika za œrtve paljenice æto stoji na ulazu
æto ne smije çiniti: u æator sastanka.
3 ako pomazani sveøenik uçini grijeh po 19 Onda neka sav loj izvadi iz njega i
kojemu krivnja pada i na narod, neka on spali na œrtveniku.
œrtvuje Gospodinu za grijeh koji je 20 Neka onda çini s juncem onako kako
uçinio, junca bez mane kao œrtvu za gri- je çinio s juncem kod œrtve za grijeh; tako
jeh. neka çini s njim. Kad im sveøenik tako
4 Neka dovede junca na ulaz u æator sa- pribavi pomirenje, bit øe im oproæteno.
stanka pred Gospodina, neka poloœi 21 Ali junca neka iznese van pred tabor i
svoju ruku juncu na glavu i zakolje neka ga spali onako kako je spalio tek
junca pred Gospodinom. spomenutog junca. To je œrtva za grijeh
5 Onda neka uzme pomazani sveøenik zajednice.
neæto junçeve krvi i unese ju u æator sas- 22 Kad glavar sagrijeæi i uçini neæto ne-
tanka. hotice i tako prestupi koju god od zapov-
6 Sveøenik neka umoçi prst svoj u krv i ijedi Gospodina, svojega Boga, i tako
neka s neæto krvi poækropi sedam puta padne u krivnju,
pred Gospodinom, ispred zavjese 23 ili ako se dozna za njegov prijestup
svetiæta. kojim je skrivio, neka donese kao svoj
7 Onda neka sveøenik namaœe neæto krvi prinos jarca bez mane.
na rogove œrtvenika s miomirisnim ka- 24 Neka poloœi svoju ruku jarcu na glavu
dom æto stoji pred Gospodinom u æatoru i neka ga zakolje ondje gdje se pred Gos-
sastanka. Svu ostalu krv junçevu neka podinom kolju œivotinje za œrtve paljeni-
izlije na podnoœje œrtvenika za œrtve pa- ce. Tako je to œrtva za grijeh.
ljenice æto stoji na ulazu u æator sas- 25 Sveøenik neka uzme svojim prstom
tanka. neæto krvi œrtve za grijeh i neka pomaœe
8 Sav loj junca koji œrtvuje za grijeh, neka na rogove œrtvenika za œrtve paljenice, a
izvadi iz njega: loj æto pokriva droba i sav ostalu krv neka izlije na podnoœje œrtve-
loj na drobima; nika za œrtve paljenice.
9 oba bubrega s lojem æto je na slabina- 26 Sav loj neka spali na œrtveniku kao loj
ma i privjesak na jetrima; s bubrezima œrtve mirotvorne. Kad mu sveøenik tako
neka to izvadi, pribavi pomirenje za njegov prijestup,
10 onako kako se vadi iz junca za œrtvu bit øe mu oproæteno.
mirotvornu. Onda neka to spali sveøenik 27 Ako netko iz obiçnog naroda sagrijeæi
na œrtveniku za œrtve paljenice. i uçini neæto nehotice i tako prestupi
11 Ali junçevu koœu i sve njegovo meso s koju god od zapovijedi Gospodina, svoje-
glavom i nogama, njegova droba s iz- ga Boga, i tako padne u krivnju,
metinom— 28 ili ako se dozna za njegov prijestup
12 cijeloga junca neka iznese van pred kojim je skrivio, neka donese kao svoj
tabor na koje çisto mjesto, ondje gdje se prinos kozu bez mane za uçinjenu
istresa pepeo, i neka ga spali na hrpi pogreæku.
drva, na mjestu gdje se istresa pepeo, 29 Neka poloœi svoju ruku na glavu œrtvi
neka se spali. za grijeh i neka zakolje œrtvu za grijeh na
13 Ako bi sva zajednica Izraelovih sinova mjestu odreåenom za œrtvu paljenicu.
nehotice sagrijeæila, a da ne bi bila toga 30 Sveøenik neka uzme prstom neæto
svjesna, pa bi prestupila koju god zapo- krvi i neka pomaœe na rogove œrtvenika
vijed Gospodinovu i tako upala u krivnju za œrtve paljenice i neka izlije ostalu krv
zbog bilo çega æto je zabranjeno; na podnoœje œrtvenika.
14 kad se dozna za grijeh koji je uçinila, 31 Sav loj neka izvadi, kako se vadi loj
onda neka zajednica prinese jednoga kod œrtve mirotvorne; onda neka to sve-
junca kao œrtvu za grijeh i dovede ga øenik spali na œrtveniku na ugodan
pred æator sastanka. miris Gospodinu. Kad mu sveøenik tako
79 Levitski Zakon
pribavi pomirenje, bit øe mu oproæteno. stup koji je poçinio, bit øe mu oproæteno.
32 Ako prinosi ovcu kao œrtvu za grijeh, 11 Ako li ne bi bio u stanju prinijeti dvije
neka œrtvuje œensku, bez mane œivot- grlice ili dva golubiøa, neka prinese svoj
inju. prinos za prijestup svoj desetinu efe bi-
33 Neka poloœi ruku na glavu œrtvi za gri- jeloga braæna kao œrtvu za grijeh. Neka
jeh i neka je zakolje kao œrtvu za grijeh na nju ne izlijeva ulja i ne stavlja mi-
ondje gdje se kolje œrtva paljenica. omirisnog k∑da, jer to je œrtva za grijeh.
34 Sveøenik neka uzme prstom neæto 12 Neka to donese sveøeniku, a sveøenik
krvi œrtve za grijeh i neka namaœe na neka uzme od toga punu æaku kao
rogove œrtvenika za œrtve paljenice. Os- njezin mirisni dio i neka spali na œrtveni-
talu krv neka izlije na podnoœje œrtveni- ku nad Gospodinovim œrtvama ognjem
ka. spaljenih. Tako je to œrtva za grijeh.
35 Sav loj neka izvadi kako se vadi loj 13 Kad mu je tako sveøenik pribavio po-
ovce kod œrtve mirotvorne. Sveøenik mirenje za prijestup koji je u çemu god
neka to onda spali na œrtveniku, prema od ovoga uçinio, bit øe mu oproæteno.
Gospodinovim œrtvama ognjem Ostalo neka pripadne sveøeniku kao
spaljenih. Kad mu sveøenik tako pribavi œitni prinos.”
pomirenje za uçinjeni prijestup, bit øe 14 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, go-
mu oproæteno. voreøi:
15 “Ako netko pronevjeri neæto i nepro-
Posebni primjeri œrtava za grijeh miæljeno sagrijeæi zbog stvari æto su po-
5 Ako netko sagrijeæi time da çuje poziv
na svjedoçenje i mogao bi biti svje-
dok, jer je sam vidio ili je drukçije
sveøene Gospodinu, neka prinese
Gospodinu œrtvu za grijeh od sitne stoke
ovna bez mane, koji po tvojoj procjeni
saznao, pa ipak ne prijavi, krivnju nosi vrijedi najmanje dva æekela srebra po
na sebi. vrijednosti æekela svetiæta; to je œrtva za
2 Ili ako se netko dotakne neçega neçi- prijestup.
sta, strvine neçiste zvijeri ili strvine 16 Iznos za koji je oætetio svetiæte neka
neçiste kuøne œivotinje, ili strvine nadoknadi i joæ peti dio iznosa priloœi i
neçiste œivotinje æto gmiœe, a da toga nije preda sveøeniku. Kad mu je sveøenik
svjestan, neçist je i kriv je. prinesenim ovnom na œrtvu za prijestup
3 Ili ako se dotakne çovjeçje neçistoøe, pribavio pomirenje, bit øe mu oproæteno.
bilo kakve vrste neçistoøe kojom se moœe 17 Ako netko sagrijeæi i uçini æto zabran-
oneçistiti, a da toga nije svjestan, kriv je juju zapovijedi Gospodinove, ne znajuøi
kad to shvati. o tomu, kriv je i nosi na sebi zlodjela.
4 Ili ako se netko zaklinje nepromiæljeno 18 I neka donese sveøeniku od sitne
da øe uçiniti dobro ili zlo, pa bilo koja god stoke ovna bez mane po procjeni tvojoj
stvar za koju se zaklinje nepromiæljeno, kao œrtvu za prijestup. Kad mu onda sve-
a da toga nije svjestan, kad to shvati, øenik zbog prijestupa koji je poçinio, a
kriv je za svaku od tih rijeçi. da nije znao, pribavi pomirenje, bit øe
5 Neka bude, kad on bude kriv za bilo mu oproæteno.
koju od tih stvari, neka prizna da je sa- 19 To je œrtva za prijestup; on je zaista sa-
grijeæio u toj stvari. grijeæio protiv Gospodina.”
6 I neka onda dovede Gospodinu prino-
snicu za prijestup koji je uçinio, œensko
od sitne stoke, ovcu ili kozu, kao œrtvu za
grijeh. Sveøenik neka mu tim pribavi
6 Nato je rekao Gospodin Mojsiju, govo-
reøi:
2 “Ako netko sagrijeæi i pronevjeri Gos-
pomirenje za njegov prijestup. podinu neæto time da utaji svojem bliœ-
7 Ako li ne bi bio u stanju prinijeti jedan njemu æto mu je izruçeno u pohranu i
komad sitne stoke neka prinese Gospo- povjereno, i tako kraåom ili pritiskom
dinu za svoj prijestup dvije grlice ili dva iskoristi i prevari svojega bliœnjega;
golubiøa, jedno kao œrtvu za grijeh, 3 ili naåe izgubljeno, pa utaji, ili se krivo
drugo kao œrtvu paljenicu. zakune za koju god stvar, kojom moœe
8 Neka donese to sveøeniku, a on neka çovjek sagrijeæiti;
najprije œrtvuje ono æto je odreåeno za 4 onda neka bude, kad tako sagrijeæi i
grijeh. Neka mu zaokrene glavom kod skrivi, neka vrati ukradeno i nadoknadi
æije tako da je posve ne otrgne. ono æto je nepoæteno prisvojio, ili æto mu
9 Neka onda poækropi krvlju od œrtve za je bilo izruçeno u pohranu i povjereno, ili
grijeh stranu œrtvenika, a ostala krv izgubljeno æto je naæao;
neka se iscijedi na podnoœje œrtvenika. 5 ili sve ono za æto se krivo zakleo, i to
To je œrtva za grijeh. neka vrati u cijeloj svojoj vrijednosti i joæ
10 Drugo neka onako kako se pristoji neka pridoda peti dio iznosa, neka to
prinese kao œrtvu paljenicu. Kad mu vrati vlasniku onaj dan kad prinosi œrtvu
tako sveøenik pribavi pomirenje za prije- za svoj prijestup.
Levitski Zakon 80
6 Neka donese sveøeniku iz svojega ugodan miris Gospodinu.
stada jednoga ovna bez mane, po tvojoj 22 Sveøenik izmeåu njegovih sinova,
procjeni, kao œrtvu za prijestup Gospodi- koji je pomazan na njegovo mjesto, neka
nu. ga prinosi. To je vjeçna uredba Gospodi-
7 Tako neka mu sveøenik pribavi pomi- nu. Neka se posve spali.
renje pred Gospodinom, i bit øe mu sve 23 Jer svaki prinos sveøenikov neka se
ono oproæteno, pa bilo kakav prijestup sav spali; ne smije se od njega niæta
bio koji je poçinio.” pojesti.”
8 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govo- 24 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, go-
reøi: voreøi:
9 “Daj Aronu i njegovim sinovima ovu za- 25 “Govori Aronu i njegovim sinovima,
povijed: ‘Ovo su uredbe za œrtvu palje- ovako: ‘Ovo je zakon za œrtve za grijeh: na
nicu: ova œrtva paljenica mora ostati na mjestu gdje se kolje œrtva za grijeh, neka
œrtveniku, gdje je bila zapaljena, cijelu se kolje œrtva za grijeh pred Gospodi-
noø sve do jutra; i oganj na œrtveniku nom. To je najsvetije!
mora tako gorjeti neprestano. 26 Samo sveøenik, koji prinosi œrtvu za
10 Sveøenik neka odjene svoju lanenu grijeh, smije ju jesti. Neka se jede na sve-
haljinu i navuçe lanene gaøe na svoje ti- tom mjestu u dvoriætu æatora sastanka.
jelo, i neka uzme pepeo od œrtve paljen- 27 Svaki tko se dotakne njezina mesa,
ice koja je ognjem bila spaljena, i neka ga postaje svet, i ako mu neæto krvi poækro-
istrese pokraj œrtvenika. pi haljinu, operi na svetom mjestu onaj
11 Onda neka svuçe svoje haljine, neka dio æto je poækropljen.
odjene druge haljine i neka iznese pepeo 28 Zemljana posuda, u kojoj je bila ku-
van pred tabor na koje çisto mjesto. hana, mora se razbiti. Ako je kuhana u
12 Oganj na œrtveniku mora gorjeti ne- posudi mjedenoj, onda se mora istrti i
prestano i nikad da se ne smije utrnuti. vodom isprati.
Svako jutro neka sveøenik naloœi drva na 29 Samo muæki pripadnici sveøenstva
oganj, neka stavi na njega œrtvu palje- smiju od toga jesti. To je najsvetije!
nicu i neka spali na njemu komade sala 30 Ali nijedna œrtva za grijeh, od koje se
od mirotvornih œrtava. jedan dio krvi unese u æator sastanka,
13 Oganj neka gori neprestano na œrtve- da u svetom mjestu pribavi pomirenje,
niku; nikada se ne smije utrnuti. ne smije se jesti, nego se mora spaliti na
14 Ovo je zakon za œitni prinos: Aronovi vatri.
sinovi neka ga prinesu na œrtvenik pred
Gospodina.
15 On neka od toga uzme svoju punu
æaku bijeloga braæna i ulja od prinosa, i
7 Ovo je zakon za œrtvu prijestupa. To je
najsvetije!
2 Na mjestu gdje se kolje œrtva paljenica,
sav miomirisni k∑d æto je na prinosu i neka se kolje i œrtva za prijestup, a krvlju
neka to spali na œrtveniku na ugodan njezinom mora se poækropiti œrtvenik
miris, kao mirisni dio Gospodinu. unaokolo.
16 Æto joæ preostane od njega, Aron i nje- 3 Sav loj njezino neka se prinese: tusti
govi sinovi neka to jedu. Neka se jede s rep s lojem æto pokriva droba,
beskvasnim kruhom na svetom mjestu, 4 oba bubrega s lojem njihovim æto je na
u dvoriætu æatora sastanka neka to jedu. slabinama i tusti privjesak na jetrima
17 Ne smije se peøi s kvascem. Ja sam im neka se izvadi s bubrezima.
to dao kao njihov dio od mojih œrtava 5 Sveøenik neka to onda spali na œrtveni-
ognjem spaljenih. To je najsvetije kao ku kao œrtvu ognjem spaljenu Gospodi-
œrtva za grijeh i œrtva za prijestup. nu. Tako je to œrtva za prijestup.
18 Svi muæki Aronovi potomci smiju to 6 Svi muæki sveøenici smiju to jesti. Neka
jesti. Ovo neka bude vjeçna uredba u se jede na svetom mjestu. To je najsve-
svim vaæim naraætajima, za œrtve ognjem tije.
spaljene Gospodinu. Svaki koji ih se do- 7 Œrtva za prijestup je isto kao i œrtva za
takne bit øe svet.’ ” grijeh; za obje je isti zakon: neka pripa-
19 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, go- dne sveøeniku koji je njom pribavio po-
voreøi: mirenje.
20 “Prinos koji Aron i sinovi njegovi 8 Sveøeniku koji za nekoga prinosi œrtvu
moraju œrtvovati Gospodinu na dan paljenicu, neka pripadne koœa œivotinje
kada se jedan pomaœe, neka se sastoji u od œrtve paljenice koju je prineo.
jednoj desetini efe bijeloga braæna kao 9 Onda svaki œitni prinos æto je peçen u
redovitom prinosu, jedna polovica od peøi i sve æto se priredi u kotliøu ili na
toga ujutro, druga uveçer. tavi, neka pripadne sveøeniku koji to
21 Na tavi neka se pripravi s uljem i pri- prinosi.
nese kad je dobro umijeæen. Prinesi 10 Ali svaki œitni prinos æto se priredi s
peçenoga u komadima kao prinos na uljem ili je suh, neka pripadne jednako
81 Levitski Zakon
svim Aronovim sinovima, jednomu kao i 28 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, go-
drugomu. voreøi:
11 Ove uredbe vrijede za œrtvu mirotvo- 29 “Objavi Izraelovim sinovima ovu za-
rnu æto se prinosi Gospodinu. povijed: ‘Tko prinosi Gospodinu œrtvu
12 Ako je netko prinosi u zahvalu, onda mirotvornu, taj øe prinijeti Gospodinu
øe sa œrtvom zahvalnom prinijeti joæ be- duœni dio od svoje mirotvorne œrtve.
skvasne kolaçe s uljem zamijeæene i be- 30 On neka sam prinese œrtvu, ognjem
skvasne mlince uljem namazane i bijelo spaljenu Gospodinu. Neka prinese loj s
braæno zamijeæeno s uljem i prireåeno za grudima da se grudi prinose mahanjem
kolaçe. kao prinos mahanja pred Gospodinom.
13 S kolaçima od kvasnoga tijesta neka 31 Ali loj neka sveøenik spali na œrtveni-
prinese svoj prinos zajedno sa njegovom ku, a grudi øe pripasti Aronu i njegovim
zahvalnom mirotvornom œrtvom. sinovima.
14 Od toga øe prinijeti po jedan kolaç kod 32 I desno stegno neka se dade sveøeni-
svakoga prinosa kao podizanje Gospodi- ku kao œrtvu podizanja od svojih mi-
nu. To øe pripasti sveøeniku koji rotvornih œrtava.
poækropi krvlju od œrtve mirotvorne. 33 Onomu izmeåu Aronovih sinova koji
15 Meso zahvalne mirotvorne œrtve mora prinosi krv i loj œrtve mirotvorne, kao dio
se pojesti na dan kad se prinosi; ne smije øe pripasti desno stegno.
se niæta od toga ostaviti do iduøeg jutra. 34 Jer grudi, prinos mahanja i stegno
16 Ako li se prinosi œrtva zbog zavjeta ili prinos podizanja uzimam od Izraelovih
od slobodne volje, onda neka se pojede sinova, dio od njihovih mirotvornih œr-
meso na dan kad se prinosi œrtva. Ipak se tava i dajem ih sveøeniku Aronu i njego-
smije æto je od toga preostalo, joæ sutra- vim sinovima kao vjeçnu pristojbu od
dan jesti. strane Izraelovih sinova.’ ”
17 Ali æto treøi dan preostane od 35 To je posveøeno za Arona i njegove si-
œrtvenog mesa, mora se spaliti. nove od Gospodinovih œrtava ognjem
18 Jer ako bi se joæ treøi dan jelo od mesa spaljenih, na dan kad ih je Mojsije
œrtve mirotvorne, ne bi to bilo pravo. postavio da sluœe Gospodinu kao sveøe-
Onomu, koji ju je prineo, ne bi se ubro- nici.
jila, nego bi se smatrala odvratnom, i 36 To je zapovjedio Gospodin da se preda
svaki koji bi jeo od toga, nosio bi na sebi njima na dan kad ih je pomazao kao dar
krivnju. od strane Izraelovih sinova. To je vjeçita
19 I takvo meso æto se dotaklo bilo çega uredba kroz sve vaæe naraætaje.
neçistoga, ne smije se jesti, nego se mora 37 To je zakon za œrtvu paljenicu, prinos,
spaliti. A çisto meso smije jesti tko god je œrtvu za grijeh i œrtvu za prijestup, œrtvu
çist. posveøenja i œrtvu mirotvornu,
20 A ona osoba koja jede od mesa od 38 æto je Gospodin zapovjedio Mojsiju na
œrtve mirotvorne æto pripada Gospodi- Gori Sinaj kad je zapovjedio Izraelovim
nu, dok je neçist, ta osoba neka se iskori- sinovima da u Pustinji Sinaj svoje œrtve-
jeni iz svojega naroda! ne prinose Gospodinu.
21 Tko se dotaknuo bilo çega neçistoga:
ili neçist çovjeka, ili neçiste œivotinje, ili Posveøenje sveøenika
koje mu drago neçiste grozote, pa ipak
jede meso œrtve mirotvorne æto je bila
prinesena Gospodinu, taj neka se iskori-
8 Nato je rekao Gospodin Mojsiju, govo-
reøi:
2 “Uzmi Arona i s njim njegove sinove, uz
jeni iz svojega naroda.’ ” to svetu odjeøu i ulje pomazanja, junca
22 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, go- kao œrtvu za grijeh dva ovna i koæaricu
voreøi: beskvasnih kruhova.
23 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im: 3 Onda skupi svu zajednicu na ulazu u
‘Ne smijete jesti nikakva loja od goveda, æator sastanka.”
ovaca i koza. 4 Mojsije je uçinio kako mu je zapovjedio
24 Loj œivotinja æto crknu, ili ih zvijer raz- Gospodin i zajednica se skupila na ulazu
dere, smije se upotrijebiti u koju mu u æator sastanka.
drago svrhu, ali ga ne smijete jesti. 5 Onda je Mojsije rekao zajednici: “Ovo je
25 Jer svaki koji jede loj œivotinje æto se sve zapovjedio Gospodin da se uçini.”
prinosi Gospodinu kao œrtva ognjem 6 I doveo je Mojsije Arona i njegove sinove
spaljena, onaj koji ju jede neka se iskori- i oprao ih vodom.
jeni iz svoga naroda. 7 I odjenuo mu koæulju, opasao ga poja-
26 Isto tako ni u jednom svojem preb- som, ogrnuo ga ogrtaçem, stavio mu
ivaliætu ne smijete jesti krvi ni od ptica ni povrh njega opleøak, stegao mu pojas
od œivotinja. opleøka i tako ga priçvrstio na njemu.
27 Tko jede bilo koju krv, neka se iskori- 8 Onda priçvrstio na istom naprsnik i
jeni iz svojega naroda!’ ” stavio u naprsnik Urim i Tumim.
Levitski Zakon 82
9 I stavio mu kapu na glavu i priçvrstio je stajala pred Gospodinom, jedan kolaç
sprijeda na kapu zlatnu çeonu ploçicu, beskvasni, jedan kolaç s uljem prireåen
svetu krunu, kako je zapovjedio Gospo- i jednu pogaçu, i stavio ih uz komade loja
din Mojsiju. i uz desno stegno.
10 Onda je Mojsije uzeo ulje pomazanja, 27 Sve je to dao Aronu i njegovim sinovi-
pomazao sveto Prebivaliæte i sve u njemu ma u ruke i œrtvovao mahanjem kao
i tako ga posvetio. prinos mahanja pred Gospodinom.
11 Poækropio neæto sedam puta na œrtve- 28 Onda ih je Mojsije uzeo njima iz ruku
nik i pomazao œrtvenik, i sav njegov pri- i spalio na œrtveniku nad œrtvom paljeni-
bor njegovu umivaonicu i njezino com. To su bile œrtve posvetnice na ugo-
podnoœje, da ih posveti. dan miris. To je bila œrtva ognjem
12 On je izlio Aronu neæto ulja pomaza- spaljena Gospodinu.
nja na glavu i pomazao ga da ga tako 29 Mojsije je uzeo grudi i œrtvovao ih po-
posveti dizanjem i mahanjem pred Gospodi-
13 Nato je doveo Mojsije Aronove sinove, nom. One su Mojsijev dio od ovna za
odjenuo im koæulje, opasao ih pojasom i posveøenje, kako je zapovjedio Gospodin
stavio im visoke kape na glave, kako je Mojsiju.
zapovjedio Gospodin Mojsiju. 30 Nato je uzeo Mojsije neæto ulja poma-
14 I doveo je junca kao œrtvu za grijeh i zanja i krvi na œrtveniku i tim poækropio
Aron i njegovi sinovi poloœili su svoje Arona i njegove haljine; isto tako njegove
ruke na glavu juncu œrtve za grijeh, sinove i haljine njegovih sinova, i tako
15 i Mojsije ga zaklao. Onda je uzeo krvi posvetio Arona i njegove haljine, isto
svojim prstima, namazao je na rogove tako i njegove sinove i haljine njegovih
œrtvenika unaokolo, i oçistio tako œrtve- sinova.
nik od grijeha. Ostalu krv izlio je na pod- 31 Mojsije je rekao Aronu i njegovim si-
noœje œrtvenika, i posvetio ga kad ga je novima: “Kuhajte meso na ulazu u æator
oçistio. sastanka i ondje ga jedite s kruhom æto
16 Onda je uzeo sav loj æto je pokrivao se nalazi u koæarici za œrtvu posveøenja,
droba i tusti privjesak na jetrima i oba kako sam zapovjedio, govoreøi: ‘Aron i
bubrega s njihovim lojem i to je Mojsije njegovi sinovi øe ih jesti.’
spalio na œrtveniku. 32 Æto preostane od mesa i kruha ogn-
17 Junca, koœu njegovu, meso njegovo i jem øete spaliti.
droba i izmetinu spalio izvan tabora, 33 I ne smijete sedam dana otiøi od ulaza
kako je zapovjedio Gospodin Mojsiju. æatora sastanka, sve do dana kad se na-
18 Onda je doveo ovna kao œrtvu palje- vræi vrijeme vaæega posveøenja, jer se-
nicu, i Aron i njegovi sinovi poloœili svoje dam dana øe trajati vaæe posveøenje.
ruke na glavu ovnu, 34 Kako je on danas çinio, tako je Gospo-
19 a Mojsije ga zaklao i poækropio krvlju din zapovjedio çiniti, da vam se pribavi
œrtvenik unaokolo. pomirenje.
20 Rasjekao ovna na njegove dijelove i 35 Morate sedam dana, po danu i po
Mojsije je spalio glavu i komade i loj. noøi, ostati na ulazu u æator sastanka i
21 Droba i noge oprao vodom. Onda je vræiti uredbe Gospodinove tako da ne
spalio Mojsije cijelog ovna na œrtveniku. pomrete, jer takvu sam zapovijed dobio.”
Tako je to bila œrtva paljenica, œrtva ogn- 36 Aron i njegovi sinovi uçinili su sve æto
jem spaljena na ugodan miris Gospodi- je zapovjedio Gospodin preko Mojsija.
nu, kako je Gospodin zapovjedio
Mojsiju.
22 Nato je doveo drugoga ovna, ovna za
posveøenje, i Aron i njegovi sinovi
9 I dogodilo se na osmi dan da je Mojsije
pozvao Arona i njegove sinove i star-
jeæine Izraelove
poloœili su svoje ruke na glavu ovnu. 2 i rekao Aronu: “Uzmi sebi junca kao
23 i Mojsije ga zaklao, uzeo neæto krvi i œrtvu za grijehe i ovna kao œrtvu palje-
namazao je na resicu desnoga uha Aro- nicu, oba bez mane i prinesi ih pred Gos-
nu i na palac njegove desne ruke i na ve- podinom.
liki palac njegove desne noge. 3 A Izraelovim sinovima zapovjedi, govo-
24 Onda je Mojsije doveo Aronove sinove; reøi: ‘Uzmite jarca kao œrtvu za grijehe i
namazao s neæto krvi na resicu njihova tele i ovcu, oboje od jedne godine i bez
desnoga uha i na palac njihove desne mane, kao œrtvu paljenicu.
ruke i na desni veliki noœni palac. A osta- 4 I vola i ovna kao œrtvu mirotvornu da ih
lom krvlju poækropio œrtvenik unaokolo. œrtvujete pred Gospodinom, uz to œitni
25 Potom je uzeo loj, tusti rep i sav loj æto prinos s uljem zamijeæen, jer danas øe
pokriva droba i privjesak na jetrima i vam se objaviti Gospodin.’ ”
oba bubrega s njihovim lojem i desno 5 Donijeli su onda to æto je zapovjedio
stegno; Mojsije pred æator sastanka i sva je zaje-
26 i iz koæarice s beskvasnih kruhova æto dnica doæla u blizinu i stupila pred Gos-
83 Levitski Zakon
podina. Ponaæanje sveøenika
6 Onda je rekao Mojsije: “Ovo vam je Gos-
podin zapovjedio çiniti, i slava Gospodi-
nova øe vam se prikazati.”
10 A Aronovi sinovi Nadab i Abihu uzeli
su svaki svoju kadionicu, stavili su
oganj u njih i tako prinijeli Gospodinu
7 I Mojsije je rekao Aronu: “Stupi na œr- zabranjeno kaåenje, æto im on nije zapo-
tvenik i prinesi svoju œrtvu za grijeh i vjedio.
svoju œrtvu paljenicu da pribaviæ pomi- 2 Ali oganj je izaæao od Gospodina i
renje sebi i svojem narodu, i prinesi pri- spalio ih, i tako su umrli pred Gospodi-
nos za narod da im pribaviæ pomirenje, nom.
kako je zapovjedio Gospodin.” 3 Onda je Mojsije rekao Aronu: “Ovo je æto
8 I stupio Aron œrtveniku i zaklao tele æto je Gospodin navijestio, govoreøi: ‘Onima
je bilo odreåeno za njega kao œrtva za gri- koji mi stoje blizu ja moram biti drœan
jeh. svet; i pred svim narodom sebe øu pro-
9 Aronovi sinovi dodali mu krv, on je slaviti .’ ” A Aron je æutio.
umoçio prst svoj u krv i namazao na 4 I Mojsije je dozvao Miæaela i Elisafana,
rogove œrtvenika. Ostalu krv izlio na pod- Uzielove sinove, strica Aronova i rekao
noœje œrtvenika. im: “Doåite i odnesite svoju braøu ispred
10 Onda loj i bubrege i privjesak na jet- svetiæta van izvan tabora!”
rima od œrtve za grijeh spalio na œrtveni- 5 Oni su priæli i iznijeli ih o njihovim ko-
ku, kako je zapovjedio Gospodin Mojsiju. æuljama izvan tabora, kako je zapovjedio
11 A meso i koœu spalio izvan tabora. Mojsije.
12 Potom zaklao œrtvu paljenicu i Ar - 6 Mojsije je zapovjedio Aronu i njegovim
onovi sinovi dodali su mu krv kojom je sinovima Eleazaru i Itamaru: “Ne smijete
poækropio œrtvenik unaokolo. svoje vlasi neureåeno spuætati i svoje
13 Onda su mu dodali œrtvu paljenicu, haljine derati, da ne umrete i Gospodin
rasjeçenu na komade, zajedno s glavom, bi se razgnjevio na sav narod. A vaæa
i on to spalio na œrtveniku. braøa, sva kuøa Izraelova, neka oplakuje
14 Oprao droba i noge i spalio ih na œrtve- poœar koji je zapalio Gospodin.
niku nad œrtvom paljenicom. 7 I ne smijete ostaviti ulaz u æator sas-
15 Onda je prineo prinos za narod. Uzeo tanka da ne umrete, jer je na vas doælo
jarca æto je odreåen za narod kao œrtva Gospodinovo ulje pomazanja.” I uçinili
za grijeh, zaklao ga kao prije i prineo ga su tako po zapovijedi Mojsijevoj.
kao œrtvu za grijeh . 8 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govo-
16 I donio œrtvu paljenicu i prineo ju na reøi:
propisan naçin. 9 “Vina i jakoga piøa ne smijete piti, ni ti
17 Nadalje je prineo œitni prinos, uzeo od ni tvoji sinovi, kad ulazite u æator sas-
njega punu æaku i spalio na œrtveniku, tanka! Inaçe biste morali umrijeti. To
pokraj jutarnje œrtve paljenice. neka je vjeçita uredba kroz sve vaæe na-
18 I zaklao je vola i ovna kao œrtvu mi- raætaje;
rotvornu za narod. Aronovi sinovi dodali 10 da biste mogli razlikovati izmeåu sve-
su mu krv kojom poækropi œrtvenik un- toga i nesvetoga, izmeåu çistoga i neçi-
aokolo. stoga.
19 A komade loja od vola, tusti rep od 11 I Izraelove sinove pouçavaj u svim za-
ovna i loj æto pokriva droba, bubrege i konima æto vam ih je objavio Gospodin
privjesak na jetrima, preko Mojsija.”
20 ove komade loja poloœio na komade 12 Onda je Mojsije govorio Aronu i njego-
grudi, onda spalio komade loja na œrtve- vim sinovima Eleazaru i Itamaru, koji su
niku. joæ preostali: “Uzmite œitni prinos æto je
21 A komade grudi i desno stegno œrtvo- preostao od Gospodinovih œrtava ogn-
vao Aron podizanjem i mahanjem pred jem spaljenih i jedite ga bez kvasa pokraj
Gospodinom, kako je zapovjedio Gospo- œrtvenika; jer je najsvetije.
din Mojsiju. 13 Morate ga jesti na svetom mjestu jer je
22 Onda je raæirio Aron svoje ruke nad dio æto pripada tebi i tvojim sinovima od
narod i blagoslovi ga. Poæto je bio prineo Gospodinovih œrtava ognjem spaljenih;
œrtvu za grijeh, œrtvu paljenicu i œrtvu jer takvu sam dobio zapovijed.
mirotvornu, siæao sa œrtvenika. 14 Grudi od prinosa mahanja i stegno od
23 Nato su otiæli Mojsije i Aron u æator prinosa podizanja morate jesti na çis-
sastanka. Kad su izaæli, blagoslovili su tom mjestu, ti i s tobom tvoji sinovi i tvoje
narod. Onda se objavila svemu narodu køeri; jer to su dio æto pripada tebi i tvo-
slava Gospodinova. jim sinovima, æto vam je predano od mi-
24 I oganj je izaæao od Gospodina i spalio rotvornih œrtava Izraelovih sinova.
na œrtveniku œrtvu paljenicu i komade 15 Stegno od prinosa podizanja i grudi
loja. Kad je to vidio sav narod, klicao je i od prinosa mahanja neka donesu s lo-
popadao niçice na svoje lice. jem za œrtvu ognjem spaljenu da se œrt-
Levitski Zakon 84
vuju podizanjem i mahanjem pred Go- 13 Izmeåu ptica neka vam budu
spodinom. Onda øe to pripasti tebi i tvo- odvratne ove: ne smiju se jesti, nego su
jim sinovima s tobom kao vjeçna odvratne: orao, strvinar, jastrijeb,
uredba, kako je zapovjedio Gospodin.” 14 tetrijeb, sve vrste sokola;
16 Kada se Mojsije pomno propitao o 15 sve vrste gavrana;
jarcu œrtve za grijeh, pronaælo se da je bio 16 noj, lastavica, galeb, sve vrste ko-
spaljen. A on se jako razljutio na Elea- baca;
zara i Itamara, Aronove sinove koji su 17 sova, gnjurac, uæara,
mu joæ bili ostali, i rekao: 18 labud, pelikan, i plamenac,
17 “Zaæto niste jeli œrtvu za grijeh na sve- 19 roda, sve vrste çaplja, pupavac i
tom mjestu? Ona je najsvetija i Bog vam æiæmiæ.
je dao da oduzmete krivnju zajednice i 20 Svi krilati kukci æto idu na çetiri noge,
pribavite im pomirenje pred Gospodi- neka su vam odvratni.
nom. 21 Izmeåu svih krilatih kukaca æto idu
18 Krv njezina nije bila unesena u unu- na çetiri noge, smijete jesti samo one æto
traænjost svetiæta, vi ste ju morali jesti imaju nad svojim nogama stegna, da
na svetom mjestu, kako sam bio zapo- mogu njima skakati po zemlji.
vjedio.” 22 Od njih smijete jesti ove: sve vrste
19 Aron odgovorio Mojsiju: “Evo, oni su skakavaca selaca, sve vrste skakavaca
danas prinijeli svoju œrtvu za grijeh i proœdrljivih, sve vrste skakavaca brzo-
svoju œrtvu paljenicu pred Gospodinom, nogih i sve vrste cvrçaka i zrikavaca.
pa ipak me to pogodilo. I da sam danas 23 A sve druge male krilate œivotinje æto
jeo meso œrtve za grijeh, bi li to bilo po imaju çetiri noge neka su vam odvratne.
volji Gospodinu?” 24 Po sljedeøim œivotinjama vi øete se
20 Kad je to çuo Mojsije, umirio se. oneçistiti; tko se dotakne strvine njiho-
ve, neçist je do veçeri.
Çiste i neçiste œivotinje 25 I svaki, koji ponese komad strvine,
11 Nato je rekao Gospodin Mojsiju i Aro-
nu, govoreøi:
2 “Govorite Izraelovim sinovima, govore-
mora oprati svoje haljine i neçist je do
veçeri.
26 Sve œivotinje æto imaju papke razdvo-
øi ovo: ‘Od svih çetveronoœaca na zemlji jene, ali ne posve razdvojene i ne preœi-
smijete jesti ove œivotinje: vaju, neka su vam neçiste, i tko ih se
3 sve æto ima papke razdvojene, i to dotakne, neçist je.
papke razdvojene, i ujedno preœiva 27 I sve çetveronoœne œivotinje æto idu na
meåu œivotinjama, to smijete jesti. æapama izmeåu svih vrsta œivotinja,
4 Ali ne smijete jesti od preœivaça i od neka su vam neçiste, Tko se dotakne nji-
onih æto imaju papke razdvojene: devu, hove strvine, neçist je do veçeri.
jer ona preœiva, ali nema papaka razdvo- 28 Tko ponese njihovu strvinu, mora
jenih, neçista vam je. oprati svoje haljine i neçist je do veçeri.
5 Nadalje svisca, jer on preœiva, ali nema One su vam neçiste.
papaka posve razdvojenih, neçist vam 29 Izmeåu malih œivotinja æto puzu po
je. zemlji, neka su vam neçiste ove: lasica,
6 Onda zeca, jer on preœiva, ali nema pa- miæ, sve vrste guæterica.
paka razdvojenih, on vam je neçist. 30 Rovka, kameleon, zidni macaklin, ze-
7 Isto tako svinju; ona ima doduæe papke lembaç i daœdevnjak.
razdvojene, i to papke posve razdvojene, 31 Ove neka su vam neçiste izmeåu svih
ali ne preœiva, ona vam je neçista. œivotinja æto puzaju. Svaki koji ih do-
8 Mesa njihova ne smijete jesti i strvine takne kad su mrtve, neçist je do veçeri.
njihove ne smijete se dotaknuti: to vam 32 Svaki predmet na koji padne bilo koja
je neçisto. od njih kad je mrtva, neçist je. Bilo da je
9 Od svih u vodi œivotinja smijete jesti to drvena posuda, haljina, koœa ili vreøa,
ove: sve œivotinje u vodi, u morima i ri- bio to bilo kakav predmet æto se rabi,
jekama æto imaju peraje i ljuske, smijete mora se umoçiti u vodu. I bit øe neçist do
jesti. veçeri; onda øe opet biti çist.
10 A sve œivotinje u morima i rijekama 33 Ako li jedna od njih padne u koju zem-
æto nemaju peraja i ljusaka izmeåu ljanu posudu, onda je sve u njoj neçisto i
svega æto se giba u vodi, ili bilo æto œivo morate ju razbiti.
æto je u vodi izmeåu svih œivih biøa æto su 34 Svako jelo æto se jede i na koje doåe
u vodi, one su vam odvratne. takva voda, neçisto je. Isto tako svako
11 One øe vam biti odvratne! Od mesa piøe æto se obiçno pije, u svakoj je takvoj
njihova ne smijete niæta jesti, strvina nji- posudi neçisto.
hova neka vam je odvratna. 35 I sve na æto padne takva strvina, neçi-
12 Sve æto je u vodi æto nema peraja i lju- sto je. Peø ili ognjiæte mora se poruæiti;
saka, neka su vam odvratne. oni su neçisti i moraju vam biti neçisti.
85 Levitski Zakon
36 Samo izvori, studenci i nakapnice os- nom i njoj time pribaviti pomirenje. Tako
taju çisti. A tko se dotakne strvine jedne øe ona biti çista od teçenja svoje krvi.
takve œivotinje, neçist je. Ovo je zakon za rodilju kad rodi muæko ili
37 Ako li strvina padne na sjemenje koje œensko dijete.
øe se posijati, ono je çisto. 8 Ako li nije u stanju dati janje, onda
38 Ako li doåe voda na sjemenje, a onda neka uzme dvije grlice ili dva golubiøa,
padne strvina na njega, neçisto vam je. jedno kao œrtvu paljenicu, drugo kao
39 Ako ugine koja od œivotinja æto vam œrtvu za grijeh. Tako neka joj sveøenik
sluœe za jelo, onda je onaj koji se dotakne pribavi pomirenje, i ona øe biti çista.’ ”
strvine neçist do veçeri.
40 A tko pojede neæto od strvine, mora O gubi na ljudima i na haljinama
oprati svoje haljine i ostaje neçist do
veçeri, i tko prihvati takvu strvinu, mora
oprati svoje haljine i ostane neçist do
13 Nato je rekao Gospodin Mojsiju, go-
voreøi:
2 “Ako kod nekoga izbije na koœi oteklina
veçeri. ili osip ili svijetla pjega i tako izgleda kao
41 Svi mali gmazovi æto puzu po zemlji, rana gube, onda neka se on dovede k
odvratni su; ne smiju se jesti! sveøeniku Aronu ili k jednomu od njego-
42 Sve æto gmiœe na trbuhu i sve æto se vih sinova, sveøenika.
miçe na sve çetiri i sve mnogonoæce od 3 Sveøenik neka pogleda to mjesto na
svih malih œivotinja æto puœu po zemlji, koœi, i ako opazi da je dlaka na tom
ne smijete jesti jer su odvratni. mjestu postala bijela i da je to mjesto
43 Ne smijete se sami uçiniti neçistim dublje od ostale koœe, onda je to guba.
bilo kojim puzavcem æto gmiœe; i ne smi- Kad to sveøenik vidi, mora ga proglasiti
jete se njima oneçistiti, pa da budete neçistim.
zbog njih neçisti. 4 Ali ako bijela pjega na njegovoj koœi nije
44 Jer ja sam Gospodin, vaæ Bog, zato se dublja od ostale koœe na tijelu dotiçnoga,
iskaœite kao sveti i budite sveti, jer sam i ako dlaka nije joæ postala bijela, onda
ja svet! Nemojte se oneçistiti bilo kojim øe sveøenik onoga koji ima boljeticu
puzavcem æto puœe po zemlji! pritvoriti za sedam dana.
45 Jer ja sam Gospodin, koji sam vas iz- 5 Ako ga onda sveøenik sedmoga dana
veo iz egipatske zemlje da budem vaæ pregleda i opazi, da je to mjesto ostalo
Bog. Stoga budite sveti, jer sam ja svet!” jednako u svojoj boji, jer se boljetica na
46 To su zakoni o çetveronoæcima i pti- koœi nije dalje raziæla, onda øe sveøenik
cama i svim œivim biøima æto se miçu u koji ima boljeticu pritvoriti za daljnjih
vodi i o svim biøima æto puœu po zemlji, sedam dana.
47 da se razlikuje i izmeåu neçistoga i 6 Onda neka ga sveøenik opet sedmoga
çistoga i izmeåu œivotinja æto se smiju dana pregleda, i ako naåe da je to mjesto
jesti, i onih æto se ne smiju jesti.’ ” postalo bljeåe i da se boljetica nije dalje
raziæla, onda øe ga sveøenik proglasiti
O neçistoøi i zarazama çistim: to je samo osip; neka on opere
12 Tada je rekao Gospodin Mojsiju, go-
voreøi:
2 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im:
svoje haljine i bit øe çist.
7 Ako se dalje raziæao osip po koœi, poæto
se dotiçni pokazao sveøeniku za
‘Kad œena zatrudni i rodi djeçaka, onda je oçiæøenje, i on se po drugi put pokaœe
ona sedam dana neçista; tako je dugo sveøeniku.
neçista kao u svoje dane neçistoøe zbog 8 I ako sveøenik opazi da se osip dalje
svojega mjeseçnog pranja. raziæao, onda neka ga sveøenik proglasi
3 Osmoga dana mora se obrezati djeça- neçistim: to je guba.
kova prednja koœica. 9 Ako se pokaœe na çovjeku mjesto æto je
4 Onda neka ostane kod kuøe joæ tri- kao gubavo, neka se on dovede k sveøe-
deset i tri dana preko vremena çiæøenja niku.
svoje krvi. Ne smije niæta sveto dotaknuti 10 Sveøenik neka ga pregleda, i ako je
ni u svetiæte stupiti dok ne proåu dani doista oteklina na koœi bijela, i da je tu
njezina çiæøenja. dlaka postala bijela i da se na oteklini
5 Ako li rodi djevojku, onda je neçista dva pokazala otvorena pjega,
tjedna kao kod mjeseçne neçistoøe i 11 onda je to zastarjela guba na njegovoj
neka ostane kod kuøe æezdeset i æest koœi. Neka ga sveøenik proglasi neçis-
dana preko vremena oçiæøenja krvi. tim, a da ga ne pritvori jer je on neçist.
6 Kad onda proåu dani njezina çiæøenja, 12 Ako guba izbije po cijeloj koœi tako da
neka donese, bilo za sina ili za køer, na guba pokrije çovjekovu koœu koji ima to
ulaz u æator sastanka, sveøeniku jedno- bolest, od glave i sve do pete, kamo god bi
godiænje janje kao œrtvu paljenicu i golu- sveøenik mogao pogledati,
biøa ili grlicu kao œrtvu za grijeh. 13 i sveøenik pogleda i opazi da je guba
7 On øe œivotinje prinijeti pred Gospodi- pokrila cijelo tijelo, onda neka proglasi
Levitski Zakon 86
dotiçnoga çistim: on je postao posve bi- sto i zaista ne izgleda dublje od koœe i na
jel, i po tom çist. njemu ne bude crnih dlaka, onda neka
14 A çim se na njemu pokaœe otvoreno sveøenik oboljeloga od kraste odijeliti za
meso, postaje neçist. sedam dana.
15 I kad sveøenik vidi na njemu otvoreno 32 Sedmoga dana neka sveøenik pre-
meso, neka ga proglasi neçistim. Ot- gleda oboljelo mjesto i ako naåe da se
voreno meso je neçisto; to je guba. krasta nije dalje raziæla, da na njoj nije
16 Ako se otvoreno meso promijeni i on nastala zlatnoœuta dlaka i da krasta nije
postane opet bijel, onda neka ide k sve- dublja od koœe,
øeniku. 33 onda neka se dotiçni obrije, ali ne na
17 Kad ga sveøenik pregleda i naåe da je krastavu mjestu. I neka sveøenik toga
mjesto postalo bijelo, onda neka ga sve- koji ima krastu joæ jedanput odijeli za
øenik proglasi çistim: on je çist. sedam dana.
18 Ako se kod nekoga na koœi napravi çir 34 Ako onda sveøenik sedmoga dana
i opet zacijeli, pregleda krastu i krasta se na koœi nije
19 ali onda na mjestu çira nastane bijela dalje raæirila i nije dublja od koœe, onda
oteklina ili bjelocrvenkasta pjega, onda øe ga sveøenik proglasiti çistim. On øe
neka se on pokaœe sveøeniku. onda oprati svoje haljine i bude çist.
20 Onda ako sveøenik opazi da je ona 35 Ako se krasta, poæto je bio proglaæen
dublja od koœe i da je dlaka na njoj çistim, sve dalje æiri po koœi,
postala bijela, onda øe ga sveøenik pro- 36 i ako naåe sveøenik, kad ga pregle-
glasiti neçistim; to je guba æto je izbila u dava, da se krasta dalje raæirila po koœi,
çiru. onda viæe ne treba sveøenik traœiti zla-
21 Ako sveøenik pregleda mjesto i naåe toœutu dlaku: dotiçni je neçist.
da nema na njemu bijelih dlaka i da nije 37 Ako krasta ostane jednaka u svojemu
dublje od koœe i da je bljeåe postalo, izgledu i na njoj opet izraste crna dlaka,
onda øe ga sveøenik odijeliti za sedam onda je krasta iscijeljena. Dotiçni je çist,
dana. i neka ga sveøenik proglasi çistim.
22 Ako se sve viæe æiri na koœi, onda øe ga 38 Ako se pokaœu u muœa ili u œene na
sveøenik proglasiti neçistim: to je guba. koœi svijetle pjege, posebne bijele svijetle
23 Ako se pjega ograniçi na isto mjesto i pjege,
nije se proæirila dalje, onda je to samo 39 i ako opazi sveøenik da su na koœi bli-
oœiljak çira. Neka ga sveøenik proglasi jede, svijetle bijele, onda je to blag osip
çistim. æto je izbio na koœi, takav je çist.
24 Ako tko ima na koœi oteklinu, i meso 40 Ako nekomu postane glava øelava
æto se napravi u opeklini izgleda kao bje- tako da je na zatiljku øelav, takav je çist.
locrvenkasta ili bijela pjega, 41 Ako mu glava postane sprijeda øelava
25 i opazi sveøenik kad je pregledava da tako da mu je tjeme øelavo, takav je isto
je dlaka na pjegi postala bijela i ona se tako çist.
pokazuje dublja od koœe, onda je to guba 42 Ako se pokaœe na prednjoj ili straœnjoj
æto je izbila u opeklini. Zato øe ga sveøe- øeli bjelocrvenkast osip, onda je to guba
nik proglasiti neçistim; to je guba. æto je izbila sprijeda ili straga na øeli nje-
26 Ako sveøenik, kad pregledava, ne govoj.
naåe nikakve bijele dlake na pjegi i ova 43 Ako naåe sveøenik, kad pregledava,
nije dublja od koœe, ali izgleda blijeda, sprijeda ili straga na øeli njegovoj bje-
onda øe ga sveøenik odijeliti za sedam locrvenkast osip æto izgleda kao guba na
dana. koœi tijela,
27 Neka ga sveøenik pregleda sedmoga 44 onda je takav gubav, on je neçist.
dana, ako se pjega na koœi raæirila sve Neka ga sveøenik proglasi neçistim, on
dalje, sveøenik øe ga proglasiti neçistim; ima bolest na glavi.
to je guba. 45 Gubavac, koji ima na sebi tu bolest,
28 Ako svijetla pjega ostane na isto mje- hodat øe u haljinama poderanim i kosa
sto i ne æiri se dalje na koœi i postala je na glavi øe mu biti raspletena! On øe
bljeåa, onda je to samo oteklina od pokrivati svoju bradu i vikati: ‘Neçist!
opekline. Sveøenik neka ga proglasi çis- Neçist!’
tim; jer je to oœiljak opekline. 46 On ostaje neçist dokle god ima tu bo-
29 Ako u muœa ili u œene nastane osip na lest, a jer je neçist, œivjet øe odijeljeno; on
glavi ili na bradi, neka boravi izvan tabora.
30 i sveøenik neka pronaåe oboljelo 47 Pokaœe li se na haljini mjesto gubom
mjesto, koje izgleda dublje od koœe i da je zaraœeno, bila haljina vunena ili lanena,
na njemu tanka, zlatnoœuta dlaka, neka 48 ili na tkanim ili pletenim lanenim ili
ga sveøenik proglasi neçistim; to je vunenim platnima ili na koœi ili na ko-
krasta, guba na glavi ili na bradi. œnom predmetu,
31 Ako sveøenik pregleda oboljelo mje- 49 ako je to zaraœeno mjesto na haljini ili
87 Levitski Zakon
na koœi, ili na tkanom, ili na pletenom sa svjeœom vodom.
platnu, ili na koœnom predmetu zelen- 6 Neka onda uzme drugu œivu pticu i ce-
kasto ili crvenkasto, onda je to guba, i drovinu, grimizno predivo i izop i sve to
neka se pokaœe sveøeniku. neka umoçi, i œivu pticu, u krv ptice æto je
50 Neka sveøenik pregleda to zaraœenu bila zaklana nad vodom svjeœom.
stvar i odijeli je za sedam dana. 7 Onda neka poækropi onoga, koji øe se
51 Sedmoga dana neka sveøenik opet proglasiti çistim sedam puta i tako neka
pregleda zarazu. Ako se onda osip dalje ga oçisti. Œivu pticu neka pusti da poleti
raziæao na haljini, ili na tkanom ili ple- u slobodno polje.
tenom platnu, ili na koœi ili na koœnom 8 Nato øe onaj koji se daje çistiti oprati
predmetu, onda je taj osip zarazna guba, svoje haljine, oæiæati svu svoju kosu i
takav je predmet neçist. okupati se; tako postane çist. Onda
52 On onda neka spali haljinu ili tkano i smije iøi u tabor, ali mora joæ sedam
pleteno laneno ili vuneno platno, ili dana ostati izvan svojega æatora.
koœni predmet bilo koje vrste, na kojemu 9 U sedmi dan joæ øe jedanput oæiæati svu
se pokazao osip; to je zarazna guba i svoju kosu, glavu, bradu i obrve; svu øe
mora se takav predmet spaliti. kosu svoju ostriøi, svoje haljine oprati i
53 Ako sveøenik kod pregleda vidi da se okupati se, i on øe biti çist.
osip nije raæirio na haljini, na tkanom ili 10 Onda u osmi dan neka on uzme dva
pletenom platnu, ili na koœnom pred- muæka janjeta bez mane i jednogodiænje
metu bilo koje vrste, œensko janje bez mane, i kao œitni prinos
54 onda neka zapovjedi sveøenik da se tri desetine efe bijeloga braæna, zami-
pere ono na çemu je osip. On neka se joæ jeæena s uljem i jedan log ulja.
jedanput odijeliti za sedam dana. 11 Onda neka sveøenik, koji izvræuje
55 Onda neka pregleda sveøenik, poæto çiæøenje, øe onoga, koji se daje çistiti i
se opralo dotiçno mjesto i izgled dotiçno- one darove, postavi pred Gospodina na
ga mjesta nije se promijenio, onda je to, i ulaz u æator sastanka.
makar se osip nije dalje raziæao, neçisto, 12 Sveøenik neka uzme jedno janje,
i mora se spaliti, makar bilo zagriœeno neka ga prinese kao œrtvu za prijestup s
mjesto na njegovoj straœnjoj ili prednjoj logom ulja i neka oboje œrtvuje podizan-
strani. jem i mahanjem pred Gospodinom.
56 Bude li izaælo iz pregleda sveøenikova 13 Nato neka zakolje janje na mjestu
da je dotiçno mjesto poblijedjelo nakon gdje se kolje œrtva za grijeh i œrtva palje-
pranja, onda neka se odreœe od haljine ili nica, na svetom mjestu, jer kao œrtva za
od koœe, ili od tkanog ili pletenog platna. grijeh pripada sveøeniku i œrtva za prije-
57 Ako li se pokaœe osip na haljini, ili stup: to je najsvetije.
tkanom ili pletenom platnu, ili na ko- 14 Sveøenik neka uzme neæto krvi œrtve
œnom predmetu bilo koje vrste, onda je sa prijestup, pa neka sveøenik namaœe
to guba æto je nanovo izbila i mora se to, onomu, koji se daje çistiti, na resicu des-
æto je zaraœeno gubom, spaliti. noga uha, na palac njegove desne ruke i
58 Haljina, ili tkano ili pleteno platno, ili na veliki palac njegove desne noge.
koœni predmet bilo koje vrste, kad ih se 15 I sveøenik neka uzme log s uljem i
opralo i s njih osip iæçeznuo, moraju se neka nalije u lijevu svoju ruku.
joæ jedanput oprati, tek su onda çisti. 16 Onda neka umoçi desni svoj prst u
59 To je zakon o gubi na haljini vunenoj ulje æto mu je u lijevoj ruci i neka svojim
ili lanenoj, ili na tkanom ili pletenom prstom sedam puta poækropi neæto ulja
platnu, ili na koœnom predmetu bilo koje pred Gospodinom.
vrste, neka se proglase çistima ili neçis- 17 A od ostalog ulja æto mu je u ruci neka
tima.” sveøenik namaœe onomu koji se daje çis-
titi na resicu desnoga uha, na palac nje-
14 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, go-
voreøi:
2 “Ovo je zakon za gubavca za dan
gove desne ruke i na veliki palac njegove
desne noge, krvlju œrtve za prijestup.
18 Æto joæ preostane od ulja u ruci sveøe-
njegova oçiæøenja: neka se dovede pred niku, to neka izlije na glavu onomu koji
sveøenika. se daje çistiti da mu tako sveøenik prib-
3 I sveøenik neka izaåe van pred tabor, avi pomirenje pred Gospodinom.
onda sveøenik kod pregleda da je gubom 19 Nato neka sveøenik priredi œrtvu za
pogoåeno mjesto iscijeljeno, grijeh i tim pribavi onomu, koji se daje
4 neka zapovjedi sveøenik da se, za ono- çistiti, pomirenje zbog neçistoøe njego-
ga koji øe se çistiti, prinesu dvije œive ve. Zatim neka zakolje œrtvu paljenicu.
çiste ptice, cedrovine, grimiznog prediva 20 I sveøenik neka prinese œrtvu palje-
i izopa. nicu s prinosom na œrtveniku. I kad mu
5 Onda neka sveøenik uputi da se jedna je sveøenik tako pribavio pomirenje, çist
ptica zakolje nad zemljanom posudom je.
Levitski Zakon 88
21 Ali ako je siromaæan i ne moœe priskr- zelene ili crvenkaste æto su naoçi zida
biti, onda neka uzme jedno janje kao dublje,
œrtvu za prijestup mahanjem i njemu se 38 onda neka sveøenik iziåe iz kuøe pred
pribavi pomirenje, i nadalje jednu dese- kuøna vrata i neka zatvori kuøu za se-
tinu efe bijeloga braæna, zamijeæena s dam dana.
uljem, za prinos i log ulja, 39 Kad bi onda sveøenik u sedmi dan
22 i dvije grlice ili dva golubiøa, æto moœe doæao natrag i opazio da se bolest ra-
priskrbiti, da bude jedno kao œrtva za æirila na zidovima kuøe,
grijeh, drugo kao œrtva paljenica. 40 onda neka sveøenik zapovjedi da se
23 To neka donese u osmi dan iza svoje- povadi kamenje na kojemu se pokazuje
ga oçiæøenja sveøeniku na ulaz u æator bolest i da se pobaca van izvan grada na
sastanka pred Gospodinom. koje neçisto mjesto.
24 Sveøenik neka onda uzme janje œrtve 41 Onda neka dade da se kuøa svuda iz-
za prijestup i log ulja. Oboje neka œrtvuje nutra ostruœe i ostrugani prah neka se
mahanjem kao œrtva mahanja pred Gos- prospe izvan grada na koje neçisto mje-
podinom. sto.
25 Onda neka se zakolje janje œrtve za 42 Nato neka uzme drugo kamenje i
prijestup, a sveøenik neka uzme neæto umetne namjesto izvaåenoga kamenja.
krvi œrtve za prijestup i namaœe onomu Onda neka se uzme druga œbuka i njom
koji se daje çistiti na resicu desnoga oœbuka kuøa.
uha, na palac njegove desne ruke i na 43 Ako se onda opet pokaœe bolest i raæiri
veliki palac njegove desne noge, se po kuøi, poslije otkako se kamenje iz-
26 I neka nalije sveøenik neæto ulja u vadilo i kuøa se ostrugala i oœbukala,
svoju lijevu ruku. 44 onda neka opet doåe sveøenik i pre-
27 Sveøenik neka neæto ulja, æto mu je u gleda; i ako se pronaåe da se zaraza ra-
lijevoj ruci, poækropi svojim desnim æirila dalje po kuøi, onda je to zarazna
prstom sedam puta pred Gospodinom. guba; neçista je.
28 Onda neka sveøenik s neæto ulja u 45 Neka se stoga poruæi kuøa sa svojim
svojoj ruci namaœe onomu koji se daje kamenjem, gredama i sa svom œbukom
çistiti na resicu desnoga uha, na palac kuønom, i neka se iznese izvan grada na
njegove desne ruke i na veliki palac nje- koje neçisto mjesto.
gove desne noge na mjestu gdje je veø krv 46 A tko uåe u kuøu dok je zatvorena
œrtve za prijestup. neka je neçist do veçeri.
29 A preostalo ulje u ruci sveøenika, to 47 I onaj tko spava u kuøi, mora oprati
neka izlije na glavu onomu koji se daje svoje haljine, i tko jede u kuøi, mora
çistiti da mu tako pribavi pomirenje oprati svoje haljine.
pred Gospodinom. 48 Ako sveøenik uåe u kuøu da pregleda
30 Onda, neka priredi jednu grlicu ili i opazi da se bolest raæirila po kuøi, poæto
jednoga golubiøa æto je mogao priskrbiti, se kuøa oœbukala, nije dalje raziæla,
31 jedno kao œrtvu za grijeh, drugo kao onda øe sveøenik proglasiti kuøu çistom,
œrtvu paljenicu, zajedno s prinosom. jer se iscijelila bolest.
Tako øe sveøenik onomu koji se daje çis- 49 Neka uzme, da bi oçistio kuøu, dvije
titi pribaviti pomirenje pred Gospodi- ptice, cedrovinu, grimizno predivo i izop.
nom. 50 Onda neka zakolje jednu pticu nad
32 To je zakon za onoga koji je zaraœen zemljanom posudom sa svjeœom vodom,
gubom i kod svojega çiæøenja ne moœe 51 i neka uzme cedrovinu, izop, grimizno
priskrbiti æto se traœi.” predivo i œivu pticu i neka ih umoçi u krv
33 Nato je Gospodin rekao Mojsiju i zaklane ptice i u svjeœu vodu i neka tim
Aronu, govoreøi: sedam puta poækropi kuøu.
34 “Kad doåete u zemlju Kanaan koju 52 Tako neka pribavi kuøi pomirenje
vam dajem u posjed i ja pustim poæast krvlju ptice i svjeœom vodom, œivom pti-
gube u koju kuøu u zemlji koju posjedu- com, cedrovinom, hisopom i grimiznim
jete, predivom.
35 onda neka vlasnik kuøe ode i javi to 53 A œivu pticu neka pred gradom pusti
sveøeniku ovako: ‘Pokazuje se neæto na da poleti u slobodno polje, i tako neka
mojoj kuøi æto izgleda kao guba.’ pribavi kuøi pomirenje; onda je ona
36 Onda neka zapovjedi sveøenik da se çista.
isprazni kuøa prije nego on stupi u nju 54 To je zakon za razne vrste gube i
razgledati ætetno mjesto da se ne bi kraste,
moralo sve æto je u kuøi oznaçiti kao 55 i gube na haljinama i kuøama,
neçisto. Tek øe onda sveøenik uøi u kuøu 56 otekline, osipe i svijetle pjege.
da je razgleda. 57 Oni neka se o tom pouçe, kad je æto
37 On neka pregleda bolest, i ako se ona çisto ili neçisto. To je zakon o gubi.”
pokazuje na zidovima kuøe kao rupice
89 Levitski Zakon
Neçistoøa ljudskog tijela seçni izljev krvi, onda je na njoj neçi-
15 Nato je rekao Gospodin Mojsiju, go-
voreøi:
2 ”Govori Izraelovim sinovima i reci im
stoøa sedam dana; tko se je god dotakne,
neçist je do veçeri.
20 Sve na æto ona legne u vrijeme svoje
ovo: ‘Ako netko trpi od izljeva iz svojega neçistoøe, postaje neçisto, isto tako sve
tijela, onda je izljev neçist. na çemu sjedi.
3 I ovako neka se postupa s neçistoøom 21 Tko se dotakne njezine postelje, mora
toga izljeva: ako njegovo tijelo puæta oprati svoje haljine i okupati se i neçist je
izljev ili zatvara tako da niæta ne teçe, do veçeri.
onda je neçistoøa na njemu. 22 Tko se dotakne predmeta na kojemu
4 Svaka postelja koju rabi bolesnik, je ona sjedila, mora oprati svoje haljine i
postaje neçista, i sve na æto on sjedne, okupati se i neçist je do veçeri.
postaje neçisto. 23 I tko dotakne neæto na njezinoj pos-
5 Tko se dotakne njegove postelje, mora telji ili na predmetu na kojemu je ona
oprati svoje haljine i okupati se i neçist je sjedila, neçist je do veçeri.
do veçeri. 24 Ako li netko bude s njom, tako da
6 I tko sjedne na predmet na kojemu je neæto njezine neçistoøe doåe na njega,
sjedio onaj koji ima izljev sjemena, mora onda je on sedam dana neçist i svaka
oprati svoje haljine i okupati se i neçist je postelja na kojoj leœi neçista je.
do veçeri. 25 Ako œenska osoba trpi stalno od
7 Nadalje, tko se dotakne tijela onoga izljeva krvi izvan pravilna vremena, ili
koji ima izljev, mora oprati svoje haljine i ako ima izljev krvi preko pravilna vreme-
okupati se i neçist je do veçeri. na, onda se dani u kojima ima neçisti
8 I ako onaj koji ima izljev doåe svojom izljev smatraju kao dani njezina
pljuvaçkom u dodir s çistim, to mora pravilna izljeva; ona je neçista.
ovaj oprati svoje haljine i okupati se i 26 Za svaku postelju, na kojoj leœi u dane
neçist je do veçeri. svojega izljeva, vrijedi isto pravilo kao za
9 Nadalje, neçisto je svako sedlo na koje- postelju u vrijeme njezina pravilna
mu pri jahanju sjedi onaj koji ima izljev. izljeva i svaki predmet na kojemu ona
10 I tko dotakne neæto æto je onaj imao sjedi postaje neçist kao u vrijeme nje-
pod sobom, postaje neçist do veçeri. Tko zina pravilna izljeva.
ponese to, mora oprati svoje haljine i 27 Tako tko se dotakne tih stvari, postaje
okupati se i neçist je do veçeri. neçist, on mora oprati svoje haljine i
11 Svaki koga se onaj koji ima izljev do- okupati se i neçist je do veçeri.
takne neopranim rukama, mora oprati 28 Ako je ona ozdravila od njezina
svoje haljine i okupati se i neçist je do izljeva, onda neka broji joæ sedam dana;
veçeri. poslije toga øe biti çista.
12 Zemljana posuda koju dotakne onaj 29 A na osmi dan neka uzme za sebe
koji ima izljev mora se razbiti, i svaka po- dvije grlice ili dva golubiøa i neka ih
suda drvena mora se isprati vodom. odnese sveøeniku na ulaz u æator sas-
13 A kad se onaj koji boluje od izljeva, tanka.
ozdravi od svoje bolesti, onda neka on 30 Sveøenik neka onda prinese jedno
tada, kad je ozdravio, broji sedam dana; kao œrtvu za grijeh, drugo kao œrtvu pa-
onda neka opere svoje haljine i okupa se ljenicu. Tako neka joj sveøenik pribavi,
u svjeœoj vodi i tako øe biti çist. zbog njezina izljeva, pomirenje pred Go-
14 Na osmi dan neka za sebe uzme dvije spodinom.
grlice ili dva golubiøa, i neka doåe pred 31 Tako øete pouçiti Izraelove sinove o
Gospodina na ulaz u æator sastanka i njihovoj neçistoøi da ne umru zbog svoje
neka ih preda sveøeniku. neçistoøe, ako bi oneçistili moj æator koji
15 Sveøenik neka ih onda prinese, jedno je u njihovoj sredini.
kao œrtvu za grijeh, a drugo kao œrtvu pa- 32 To je zakon za one koji su oboljeli od
ljenicu. Tako neka mu sveøenik pribavi izljeva i koji izljevom sjemena postaju
zbog izljeva pomirenje pred Gospodi- neçisti.
nom. 33 I za one æto imaju pravilni izljev i za
16 Ako komu çovjeku isteçe sjeme, onda sve æto imaju izljev, bilo muæko ili œen-
neka on okupa cijelo tijelo svoje, i bit øe sko, i za onoga koji bude s neçistom.’ ”
neçist do veçeri.
17 Odjeøa i stvar od koœe na koju je doælo Veliki dan pomirenja
sjeme, mora se vodom oprati i neçista je
do veçeri.
18 Ako tko bude sa œenom tako da isteçe
16 Gospodin je govorio Mojsiju nakon
smrti obojice Aronovih sinova, kad
su prinosili nezakonitu vatru pred Gos-
sjeme, moraju se oboje okupati i neçisti podina, i umrli.
su do veçeri. 2 Gospodin je rekao Mojsiju: “Kaœi svo-
19 Ako œenska osoba ima izljev i to mje- jem bratu Aronu da ne smije u svako
Levitski Zakon 90
doba uøi u Sveto Mjesto iza zavjese, pred Svetom Mjestu çin pomirenja, dok ne iz-
pomiriliæte odozgor na ækrinji, inaçe iåe i ne pribavi pomirenje sebi i svojoj
mora umrijeti, jer øu se ja pojaviti u ob- kuøi i cijeloj Izraelovoj zajednici.
laku nad pomiriliætem. 18 Potom neka iziåe van na œrtvenik æto
3 Aron smije uøi u Sveto Mjesto, s juncem stoji pred Gospodinom, pa neka izvræi i
kao œrtvom za grijeh i s ovnom kao na njemu pomirenje tako da uzme neæto
œrtvom paljenicom. junçeve krvi i jarçeve krvi i da je un-
4 On mora nositi svetu lanenu koæulju, aokolo namaœe na rogove œrtvenika.
lanene gaøe moraju pokrivati golo tijelo, 19 Onda neka sedam puta poækropi œr-
lanenim pojasom mora biti opasan i tvenik svojim prstom s krvlju i tako ga
lanenu kapu mora staviti na glavu. To je oçisti i posveti ga od neçistoøa Izraelovih
sveta odjeøa koju on mora odjenuti, sinova.
poæto se okupao. 20 Kad je tako svræio pomirenje svetiæta i
5 Od zajednice Izraelovih sinova neka æatora sastanka i œrtvenika, onda neka
uzme sebi dva jarca kao œrtvu za grijeh i dovede œivoga jarca.
jednoga ovna kao œrtvu paljenicu. 21 Aron neka poloœi svoje obje ruke na
6 Onda neka Aron prinese junca æto je glavu œivomu jarcu i neka prizna nad
odreåen kao œrtvu za grijeh i pribaviti njim sva zlodjela Izraelovih sinova i sve
sebi i svojoj kuøi pomirenje. prijestupe koje su poçinili. On neka ih
7 Nato neka uzme oba jarca i stavi ih poloœi na glavu jarcu i neka ga po çovje-
pred Gospodina na ulaz u æator sas- ku, koji stoji spreman, dade poslati u
tanka. pustinju.
8 Aron neka baci œdrijeb na oba jarca, 22 Tako neka jarac odnese sobom sva
jedan œdrijeb za Gospodina, drugi za njihova zlodjela u nenapuøenu zemlju;
Azazela. neka u pustinji pusti jarca.
9 Onda neka Aron donese jarca na ko- 23 Onda neka Aron uåe u æator sastanka
jega je pao œdrijeb za Gospodina, i i skine sa sebe lanene haljine koje je
pripravi ga kao œrtvu za grijeh. odjenuo kad je ulazio u Sveto Mjesto, i
10 A jarca, na kojega je pao œdrijeb za ondje neka ih ostavi.
Azazela, neka stavi œiva pred Gospodina 24 On neka se vodom okupa na svetom
da na njemu vræi pomirenje i da ga poæa- mjestu, odjene svoje haljine, opet iziåe i
lje za Azazela u pustinju. prinese œrtvu paljenicu za sebe i œrtvu
11 Aron neka donese junca æto je odre- paljenicu za narod i tim sebi i narodu
åen za njega kao œrtva za grijeh i tako pribavi pomirenje.
sebi i svojoj kuøi pribavi pomirenje, i da 25 A loj œrtve za grijeh neka spali na œr-
zakolje junca æto je odreåen za njega kao tveniku.
œrtva za grijeh. 26 A çovjek, koji je odnio jarca van za
12 Onda neka uzme kadionicu punu œe- Azazela, mora oprati svoje haljine i
ravice sa œrtvenika pred Gospodinom i okupati se, onda smije opet doøi u tabor.
dvije pregræti pune sitno istucanoga mi- 27 Junca za œrtvu za grijeh i jarca za
omirisnog k∑da i odnese iza zavjese. œrtvu za grijeh, çija je krv bila unesena u
13 Neka stavi miomirisni k∑d na oganj Sveto Mjesto za izvræenje pomirenja,
pred Gospodinom, da oblak od mi- neka se odnese van pred tabor i neka se
omirisnog k∑da zakloni pomiriliæte na ognjem spali: njihove koœe, njihovo meso
ækrinji Svjedoçanstva i da on ne umre. i drobinu sa izmetinom.
14 Neka uzme neæto junçeve krvi i neka 28 Tada onaj koji ih je spalio, mora oprati
poækropi svojim prstom na istoçnu svoje haljine i okupati se, onda smije
stranu pomiriliæta; ispred pomiriliæta opet doøi u tabor.
neka poækropi sedam puta krvlju svojim 29 Ovo neka vam je vjeçita uredba: u
prstom. sedmom mjesecu, na desetog dana mje-
15 Onda neka zakolje jarca æto je odre- seca, ponizite svoje duæe i ne obavljajte
åen za narod kao œrtva za grijeh i neka nikakva posla, ni domaøi vaæe zemlje ni
odnese njegovu krv iza zavjese i neka doæljak koji boravi kod vas.
uçini s krvlju isto onako kako je uçinio s 30 Jer toga dana pribavlja se za vas po-
krvlju junçevom, i neka poækropi pomir- mirenje da vas se oçisti, tako da budete
iliæte i ispred pomiriliæta. oçiæøeni od svih svojih grijeha pred Go-
16 I tako napraviti pomirenje za Sveto spodinom.
Mjesto zbog neçistoøa Izraelovih sinova, 31 Dan potpunoga odmora neka bude za
i zbog svih prijestupa, za sve njihove gri- vas i ponizite svoje duæe. To je vjeçita
jehe. Isto tako neka uçini i sa æatorom uredba.
sastanka æto se nalazi kod njih usred 32 A pomirenje neka izvræi sveøenik koji
njihovih neçistoøa. je bio pomazan i posveøen za vræenje
17 A nitko ne smije biti nazoçan u æatoru sluœbe sveøeniçke mjesto svojega oca. I
sastanka kad on uåe u njega izvræiti u on neka odjene lanene haljine, svetu
91 Levitski Zakon
odjeøu; novima: ‘Ne smijete jesti krvi nijednog
33 onda neka on pribavi pomirenje za œivoga biøa, jer je œivot svakog œivoga
Sveto svetiæte, i on neka pribavi biøa u njegovoj krvi. Svaki koji je jede
pomirenje za æator sastanka i za œrtve- neka se iskorijeni.’
nik, i neka pribavi pomirenje za sveøeni- 15 Tko jede meso œivotinje koja je crkla,
ke i za sav narod zajednice. ili ju je zvijer rastrgala, bio domaøi vaæ
34 Ovo neka je vjeçita uredba za tebe da zemlje ili doæljak, mora oprati svoje
pribaviæ Izraelovim sinovima jedanput u haljine i okupati se i neçist je do veçeri:
godini pomirenje od svih njihovih grije- onda je opet çist.
ha.” I on je uçinio kako je zapovjedio Go- 16 Ako ne opere svojih haljina i ne okupa
spodin Mojsiju. se, onda snosi krivnju.’ ”
Jedno mjesto œrtvovanja. Zabrana krvi i strvine

17 Nato je rekao Gospodin Mojsiju, go-


voreøi:
18 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, go-
oreøi:
2 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im:
2 “Govori Aronu, njegovim sinovima i ‘Ja sam Gospodin vaæ Bog.
svim Izraelovim sinovima i kaœi ovako: 3 Ne smijete çiniti æto se çini u zemlji Egi-
‘Ovo je æto zapovjeda Gospodin: pat gdje ste prebivali, i ne smijete çiniti
3 Svaki Izraelac, koji zakolje vola, ovcu ili æto se çini u zemlji Kanaanaca, kamo øu
kozu u taboru ili izvan tabora, vas voditi; ni po njihovim uredbama ne
4 a ne donese ih na ulaz u æator sastanka smijete œivjeti!
da ih prinese Gospodinu kao prinos pred 4 Nego vræite moje propise, œivite i hodite
æatorom Gospodinovim, taj neka bude po mojim uredbama. Ja sam Gospodin,
okrivljen za krv. On je prolio krv; takav vaæ Bog.
neka se iskorijeni iz svojega naroda. 5 Stoga drœite moje pravne propise i moje
5 Zato neka Izraelovi sinovi svoje œivoti- uredbe; tko ih vræi imat øe po njima œivot.
nje klanice, æto su ih do sada klali na slo- Ja sam Gospodin.
bodnu polju, dovedu k sveøeniku pred 6 Nitko od vas ne smije se pribliœiti svo-
Gospodina na ulaz u æator sastanka i jim roåacima po krvi da otkrije njihovu
prinesu ih kao œrtve mirotvorne Gospo- golotinju. Ja sam Gospodin.
dinu. 7 Ne smijeæ otkrivati golotinje svojega
6 Sveøenik neka poækropi krvlju Gospo- oca ni golotinje svoje majke. Ona je tvoja
dinov œrtvenik pred ulazom u æator sas- majka; ne smijeæ otkrivati njezine golo-
tanka i neka spali loj na ugodan miris tinje!
Gospodinu. 8 Ne smijeæ otkrivati golotinje œene svoje-
7 Oni neka viæe ne prinose svojih œrtava ga oca; to je golotinja tvojega oca!
klanica zlodusima, s kojima su do sada 9 Ne smijeæ otkrivati golotinje svoje ses-
çinili preljub. Ovo neka im je vjeçita ure- tre, køeri svojega oca ili køeri svoje ma-
dba kroz sve njihove naraætaje.’ jke, bila roåena u kuøi ili izvan kuøe; ne
8 A ti im kaœi: ‘Ako jedan Izraelac ili doæl- smijeæ otkrivati njihove golotinje!
jak koji boravi kod njih, prinese œrtvu 10 Ne smijeæ otkrivati golotinje køeri svo-
paljenicu ili œrtvu klanicu, jega sina ni golotinje køeri svoje køeri, jer
9 a da je ne dovede na ulaz u æator sas- njihova je golotinja tvoja vlastita golo-
tanka da je ondje œrtvuje Gospodinu, tinja.
onda taj neka se iskorijeni iz svojega na- 11 Ne smijeæ otkrivati golotinje køeri
roda. œene svojega oca! Jer roåena je od tvo-
10 Ako bilo koji Izraelac ili doæljak koji jega oca—ona ti je sestra—ne smijeæ
boravi kod njih, jede bilo koju krv, ja øu otkrivati njezine golotinje!
postupiti protiv takva çovjeka, koji jede 12 Ne smijeæ otkrivati golotinje sestre
krv, i iskorijeniti ga iz njegova naroda. svojega oca; jer je to rodna krv tvojega
11 Jer œivot tijela je u krvi. Ja sam vam oca.
dao da danom na œrtveniku obavljate po- 13 Ne smijeæ otkrivati golotinje sestre
mirenje za vaæe duæe; krv, naime, prib- svoje majke; jer je to rodna krv tvoje ma-
avlja pomirenje, jer je œivot u njoj.’ jke.
12 Zato sam rekao Izraelovim sinovima: 14 Ne smijeæ otkrivati golotinje œene
‘Nitko izmeåu vas ne smije jesti krvi, ni brata svojega oca! K œeni njegovoj ne
doæljak koji boravi kod vas ne smije smijeæ se pribliœiti; ona je tvoja strina.
okusiti krvi.’ 15 Ne smijeæ otkrivati golotinje svoje
13 Ako bilo tko od Izraelovih sinova, ili snahe—ona je œena tvojega sina; ne smi-
bilo koji doæljak koji boravi kod njih, kad jeæ otkrivati njezine golotinje!
ulovi divljaç ili pticu æto se jede, neka is- 16 Ne smijeæ otkrivati golotinje œene svo-
cijedi krv i zaspe je zemljom. jega brata; to je golotinja tvojega brata!
14 Jer œivot svakog œivoga biøa u njegovoj 17 Ne smijeæ otkrivati golotinje œene i
je krvi. Zato sam rekao Izraelovim si- ujedno sa køeri njezinom! Køeri njezina
Levitski Zakon 92
sina ili køeri od njezine køeri ne smijeæ to bi bilo gadno, i ne bi bilo primljeno.
uzeti da otkrijeæ njihovu golotinju! To je 8 Stoga tko god od toga jede, stavlja na
krvna obitelj i bilo bi zlodjelo. sebe zlodjela, jer je oskvrnuo æto je Gos-
18 Ne smijeæ uzimati œeninu sestru i podinu sveto; takav neka se iskorijeni iz
time izazivati ljubomoru, da otkrijeæ svojega naroda.
njezinu golotinju dok joæ œena œivi! 9 Kad spremate œetvu svoje zemlje, ne
19 Ne smijeæ se pribliœiti œeni u vrijeme smijete poœeti polja sve do krajnjega
njezine neçistoøe da otkrijeæ njezinu ruba i ne smijete pabirçiti svoju œetvu.
golotinju! 10 I u vinogradu ne smijete pabirçiti i ne
20 Ne smijeæ leøi sa œenom svojega bliœ- smijete pobirati otpalih zrna vinograda,
njega; njom bi se oneçistio. nego ih ostavite siromahu i doæljaku! Ja
21 Ne dopuætaj da nijedan od tvojih poto- sam Gospodin, vaæ Bog.
maka proåe kroz vatru Moleku za œrtvu, 11 Ne smijete krasti, ni nepoæteno çiniti,
ni da psuje Ime svojega Boga: Ja sam Go- ni lagati jedan drugomu!
spodin. 12 Ne smijete se krivo zaklinjati mojim
22 Ne smijeæ leøi s muækarcem kao sa Imenom i ne smijete oskvrnjivati tako
œenom! To je opaçina. Imena Boœjega! Ja sam Gospodin.
23 I sa œivotinjom ne smijeæ leøi da se 13 Ne smijete zakidati i ne smijete
pariæ s njome i tako sebe oneçistiæ. Œena pljaçkati svojega bliœnjega! Ne smijete
se ne smije podati œivotinji da se pari s zadrœavati kod sebe do sutra plaøe pos-
njome! To je opaçina. lenika!
24 Nemojte se oneçistiti nigdje niçim 14 Ne smijete psovati gluhoga i pred sli-
takvim! Jer svim tim oneçiæøavali su se jepca ne smijete stavljati na put niæta,
narodi koje øu ih protjerati kad vi nego se boj svojega Boga. Ja sam Gospo-
doåete. din.
25 Jer je zemlja postala neçista, pohodit 15 Ne smijete çiniti nepravde kod pre-
øu je zbog njezinih zlodjela tako da øe ze- sude! Ne smijete iøi na stranu siromaha,
mlja izbljuvati svoje stanovnike. ni çastiti odliçnika, nego sudite po
26 Drœite moje pravne propise i moje ure- pravdi svojem bliœnjemu!
dbe. Ne çinite ni jedne od tih opaçina, ni 16 Ne smijete prosipati klevete meåu
domaøi ni doæljak koji œivi kod vas. svojom braøom i ne stavljati tim u opas-
27 Jer sve te opaçine çinili su ljudi koji nost œivot svojega bliœnjega! Ja sam Go-
su prije vas prebivali u zemlji i tako je spodin.
postala zemlja neçista. 17 Ne smijete nositi u srcu mrœnje protiv
28 Onda vas zemlja neøe izbljuvati æto svojega brata! Otvoreno uputite svojega
ste je uçinili neçistom, kako je izbljuvala bliœnjega da zbog njega ne navuçete kri-
narod koji je bio prije vas. vnju na sebe.
29 Tko god çini bilo koju od tih opaçina, 18 Ne smijete se osveçivati, ni mrziti
ljudi koji takvo æto çine, neka se iskori- koga iz svojega naroda, nego ljubite svo-
jene i svojega naroda. jega bliœnjega kao samoga sebe! Ja sam
30 Tako eto drœite moje uredbe; ne rav- Gospodin.
najte se po gadnim obiçajima æto su se 19 Drœite moje uredbe! Œivinçeta svojega
drœali prije vas, pa da se time oneçistite. ne smijete puætati na œivinçe druge
Ja sam Gospodin, vaæ Bog!’ ” vrste! Ne smijete zasijavati svoja polja
dvojakim sjemenom! Ne smijete odi-
Kazneni i moralni zakoni jevati haljine od dvije vrste, lanene i
19 Nato je rekao Gospodin Mojsiju, go-
voreøi:
2 “Govori cijeloj zajednici Izraelovih si-
vunene!
20 Ako bilo tko legne sa œenom koja kao
suloœnica pripada drugomu muœu, a
nova i kaœi im ovo: ‘Budite sveti, jer sam nije osloboåena ni otkupljena, neka se
ja, Gospodin, vaæ Bog, svet. biçuju, ali da se ne usmrte, jer ona nije
3 Svaki neka poætuje svojega oca i svoju osloboåena.
majku i neka drœi moje Subotnje dane! 21 Neka on prinese na ulazu u æator sa-
Ja sam Gospodin, vaæ Bog. stanka Gospodinu ovna kao œrtvu za pr-
4 Ne smijete se obraøati k idolima i ne ijestup.
smijete çinite sebi livenih bogova! Ja 22 Neka mu onda sveøenik ovnujskom
sam Gospodin, vaæ Bog. œrtvom za prijestup pribavi pred Gospo-
5 Kad prinosite Gospodinu œrtvu miro- dinom pomirenje za poçinjeni grijeh.
tvornu, onda je œrtvujte po svojoj slobod- Tako øe mu se oprostiti grijeh u koji je
noj volji. poçinio.
6 Na dan kad je œrtvujete, ili dan kasnije 23 Kad doåete u zemlju i zasadite svako-
neka se pojede, a æto preostane do treøe- jakih voøaka, smatrajte njihove prve
ga dana, neka se ognjem spali. plodove kao neobrezane. Neka vam
7 Ako bi se ipak treøi dan æto od toga jelo, budu kroz tri godine neobrezani: oni
93 Levitski Zakon
neka se ne jedu! predali Moleku s njim poçinili preljub.
24 U çetvrtoj godini neka budu svi nji- 6 Ako se netko obraøa na zazivaçe du-
hovi plodovi u zahvalu posveøeni Gospo- hova i vraçare i s njima sluœi krivobo-
dinu. ætvu, onda øu se ja sam okrenuti protiv
25 Tek u petoj godini smijete uœivati nji- takva çovjeka i iskorijeniti ga iz njegova
hove plodove; to obilatiji bit øe vam onda naroda.
prihod. Ja sam Gospodin, vaæ Bog! 7 Zato se posvetite i budite sveti, jer ja
26 Niæta ne smijete jesti s krvlju! Ne smi- sam Gospodin, vaæ Bog.
jete vraçati ni çarati! 8 Drœite toçno moje uredbe! Ja sam Go-
27 Ne smijete æiæati svoje kose na svojim spodin koji vas posveøujem.
sljepooçnicama; ne æiæajte okrajke svoje 9 Svaki koji proklinje oca ili majku, neka
brade. se smrøu kazni. Jer je oca i majku
28 Zbog mrtvaca ne smijete çiniti ureze proklinjao, neka njegova krv bude na
na svojemu tijelu; ne smijete urezivati njemu.
na sebi nikakvih biljega. Ja sam Gospo- 10 Ako netko sagrijeæi sa œenom uda-
din. nom, sa œenom svojega bliœnjega, neka
29 Ne smijete obeæçastiti svoje køeri se smrøu kazni preljubnik i preljubnica.
puætajuøi je za bludnicu da zemlja ne 11 Çovjek koji legne sa œenom svojega
postane bludniçko mjesto i napuni se oca, otkrio je golotinju svojega oca, neka
pokvarenoæøu. se oboje smrøu kazni. Neka njihova krv
30 Moje Subotnje dane svetkujte i poætu- bude na njima.
jte moje svetiæte. Ja sam Gospodin. 12 Ako çovjek sagrijeæi sa svojom sna-
31 Ne smijete se obraøati na zazivaçe du- hom, neka se oboje smrøu kazni. Oni su
hova i vraçare; ne smijete ih pitati za time poçinili opaçinu. Neka njihova krv
savjet, da se njima oneçistite. Ja sam Go- bude na njima.
spodin, vaæ Bog. 13 Ako muækarac legne s drugim muæ-
32 Ustanite pred sijedom glavom, poætu- karcem kao sa œenom, poçinili su obo-
jte prisutne starce, i bojte se svojega jica opaçinu; neka se oboje smrøu kazni.
Boga. Ja sam Gospodin. Neka njihova krv bude na njima.
33 Ako doæljak boravi u vaæoj zemlji, ne 14 Ako çovjek oœeni œenu i uz to joæ njez-
smijete ga ugnjetavati. inu majku, to je zlodjelo. Neka njega i nju
34 Neka doæljak koji œivi meåu vama obje spale, da se uçini kraj takvim zlod-
bude kao i domaøi koji je roåen meåu jelima meåu vama.
vama; ljubite ga kao same sebe, jer sami 15 Ako se çovjek pari sa œivinçetom,
ste bili doæljaci u zemlji egipatskoj. Ja neka se smrøu kazni; œivinçe neka se
sam Gospodin, vaæ Bog. ubije!
35 Ne smijete çiniti nepravde kod pre- 16 Ako se œena pribliœi œivinçetu da se
sude, kod mjere za duœinu, mjere za pari s njim, ubij œenu i œivinçe. Neka se
teœinu, ili obima. zacijelo smrøu kazne. Neka njihova krv
36 Mjerila neka su vam pravedna, utezi bude na njima.
pravedni, efa pravedna i hin pravedni. 17 Ako çovjek uzme za œenu svoju sestru
Ja sam Gospodin, vaæ Bog, koji sam vas od oçeve ili majçine strane, i ako je on
izveo iz egipatske zemlje. vidio njezinu golotinju i ona vidjela nje-
37 Zato drœite toçno sve moje zakone i govu golotinju, to je zlodjelo. Neka se us-
uredbe. Ja sam Gospodin.’ ” mrte pred oçima svojega naroda! On je
obeæçastio svoju sestru; neka svoju kri-
Kazne za razne zloçine vnju ispaæta.
20 Onda je rekao Gospodin Mojsiju go-
voreøi:
2 “Govori opet Izraelovim sinovima ovo:
18 Ako çovjek legne sa œenskom osobom
u vrijeme njezine nemoøi, i otkrije njez-
inu golotinju, on je tako otkrio njezinu
‘Ako Izraelac ili doæljak koji œivi u Izraelu, njezino mjeseçno pranje. Neka se oboje
dade koje svoje dijete Moleku, taj neka se iskorijeni iz svojega naroda.
smrøu kazni; narod neka ga kamenuje. 19 Ne smijete otkrivati golotinje sestre
3 Ja øu se sam okrenuti protiv njega i svojega oca ili svoje majke, jer takav
iskorijenit øu ga iz njegova naroda, jer je obeæçaæøuje svoj bliski rod. Oni neka
dao svoje dijete Moleku i tako oneçistio svoju krivnju ispaætaju.
moje svetiæte i obeæçastio sveto Ime 20 Ako çovjek legne sa œenom svojega
moje. strica, otkrio je golotinju svojega strica.
4 Ako bi narod zemlje bilo kako zatvorio Oni neka svoju krivnju ispaætaju; umri-
svoje oçi pred çovjekom koji daje svoje jet øe bez djece.
potomke Moleku i oni ga ne ubiju, 21 Ako çovjek uzme k sebi œenu svojega
5 onda øu se ja sam okrenuti protiv brata, to je neçisto. Otkrio je golotinju
takva çovjeka i protiv cijele njegove obi- svojega brata. Oni øe ostati bez djece.
telji; iskorijenit øu njega i sve koji su se 22 Zato trebate drœati sve moje pravne
Levitski Zakon 94
propise i uredbe, i izvræujte ih, tako da razdira svoje haljine;
vas ne izbljuje zemlja u koju vas hoøu 11 neka se ne primakne nijednomu mrt-
dovesti da se u njoj smjestite. vacu, pa i na ocu i na majci neka se ne
23 Ne smijete iøi po uredbama naroda oneçistiti.
koje øu protjerati ispred vas pri vaæem 12 Neka ne ostavlja svetiæta, i svetiæte
dolasku, jer su çinili sve to, zato su mi svojega Boga neka ne oskvrnjuje, jer je
omrznuli. na njemu posveøenje ulja pomazanja
24 A ja sam vam rekao: vi øete baætiniti njegova Boga. Ja sam Gospodin.
njihovu zemlju, vama øu dati u posjed 13 Za œenu neka sebi uzima djevicu.
zemlju u kojoj teçe mlijeko i med. Ja sam 14 Udovicom ili rastavljenom œenom ili
Gospodin, vaæ Bog, koji sam vas odvojio oskvrnjenom ili bludnicom, tima se ne
od ostalih naroda. smije œeniti; neka uzme djevicu iz svoje-
25 Zato trebate razlikovati izmeåu œivot- ga naroda za œenu.
inja çistih i neçistih, izmeåu ptica çistih 15 Neka ne oskvrnjuje svojega potom-
i neçistih. Ne smijete se oneçistiti, tako stva meåu svojim narodom, jer ja sam
da postanete odvratni, sa œivotinjama ili Gospodin posveøujem ga.’ ”
sa pticama ili bilo çim æto puœe po zemlji, 16 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, go-
a æto sam vam oznaçio kao neçisto. voreøi:
26 Budite mi sveti, jer sam ja Gospodin 17 “Govori Aronu ovako: ‘Ako tko od tvo-
svet, i odvojio sam vas od drugih naroda jih buduøih potomaka ima na sebi
da budete moji. kakvu tjelesnu manu, ne smije pris-
27 Muœ ili œena koji su zazivaçi duhova ili tupiti prinositi œrtvenu hranu svojega
vraçari, neka se smrøu kazne; neka ih Boga.
kamenuju. Neka njihova krv bude na 18 Jer tko ima na sebi kakvu tjelesnu
njima.’ ” manu neka ne pristupi: ni slijep, ni
hrom, ni sakat, nitko u koga je jedan ud
Propisi za sveøenike previæe dug,
21 Nato je rekao Gospodin Mojsiju, go-
voreøi: “Govori sveøenicima, Ar -
onovim sinovima i kaœi im: ‘Neka se nitko
19 tko ima slomljenu nogu ili slomljenu
ruku,
20 ili grbav ili suæiçav, nitko koji ima ne-
ne uçini neçistim ni na kojem mrtvacu u zdrave oçi, ni æugav, ni liæajav, ni uæko-
svojemu narodu, pljenik.
2 osim na svojim bliœim roåacima po 21 Çovjek od potomaka sveøenika Arona
krvi, na svojoj majci, svojem ocu, svojem koji ima manu, ne smije pristupiti, da
sinu, svojoj køeri, svojem bratu, prinese œrtvu ognjem spaljenu Gospodi-
3 i svojoj sestri, ako ona joæ kao djevojka nu. On ima manu, ne smije prinositi
œivi kod njega i nema muœa, smije se one- hranu svojega Boga.
çistiti. 22 Ali smije jesti hranu svojega Boga,
4 Ali on se ne smije oneçistiti, buduøi da naime, od najsvetijih i svetih darova;
je glavar u svojem narodu, da bi se os- 23 ali neka ne prilazi zavjesi i pristupi œr-
kvrnuo. tveniku, jer ima manu. Inaçe bi oskvr-
5 Ne smiju æiæati kose na svojoj glavi i nuo moja svetiæta, jer ja Gospodin,
svoje brade ne smiju podstrizati i ne posveøujem ih.’ ”
smiju praviti ureze na svojemu tijelu. 24 Mojsije je rekao ovo Aronu i njegovim
6 Neka budu sveti svojem Bogu i neka ne sinovima i svim Izraelovim sinovima.
oskvrnjuju imena svojega Boga, jer pri-
nose œrtve ognjem spaljene Gospodino- Çistoøa sveøenika i œrtava
ve, kruh svojega Boga; zato neka budu
sveti.
7 Neka ne uzimaju bludnicu ili oskvrn-
22 Tada je rekao Gospodin Mojsiju, go-
voreøi:
2 “Govori Aronu i njegovim sinovima da
jenu za œenu; i ne smiju se œeniti œenom se odvoje od svetih stvari Izraelovih si-
rastavljenom od svojega muœa; jer je sve- nova i da ne obeæçaæøuju sveto Ime moje.
øenik posveøen svojem Bogu. Ja sam Gospodin.
8 Stoga ga poætujte, jer on prinosi hranu 3 Kaœi im ovako: ‘Ako ikad itko izmeåu
tvojega Boga. Kao svet neka ti bude, jer svih potomaka vaæih pristupi, u stanju
sam svet ja, Gospodin, koji vas posveøu- neçistoøe, k svetim darovima koje Izra-
jem. elovi sinovi posveøuju Gospodinu, taj ço-
9 Ako se køi bilo kojega sveøenika vjek neka se ukloni ispred mene. Ja sam
oneçisti svojim bludom, i tim oskvrni Gospodin.
svojega oca, neka se na vatri spali. 4 Tko izmeåu Aronovih potomaka trpi od
10 A visoki sveøenik, koji je meåu svojom gube ili izljeva, ne smije jesti od svetih
braøom, na çiju se glavu izlilo ulje poma- darova dok nije opet çist. Tko se dotakne
zanja i koji je posveøen i odjeven u svete koga god koji se oneçistio od mrtva tijela,
haljine, neka ne otkriva svoju glavu ni ili tko se oskvrnuo,
95 Levitski Zakon
5 ili tko dotakne œivotinju æto gmiœe po Gospodinu œrtvu ognjem spaljenu.
zemlji, od çega se on oneçistio, ili çovjeka 23 Junca ili ovcu s predugim ili prekrat-
od koga navuçe na sebe bilo koju neçis- kim udom smijete œrtvovati kao dragov-
toøu, oljni prinos, ali kao œrtva zavjetna neøe
6 tko se, dakle, dotakne takvog çega, os- vam biti primljena.
taje neçist do veçeri i neka ne jede niæta 24 Ne smijete prinositi Gospodinu æto je
od svetih prinosa dok se nije okupao. stuçeno, zdrobljeno, istrgano ili is-
7 A kad zaåe sunce, on je opet çist i tada jeçeno; to ne smijete prinositi u svojoj
smije jesti od svetih prinosa, jer oni mu zemlji.
dolaze kao hrana. 25 Ne smijete iz ruke doæljaka, kao
8 Od œivotinje poginule ili rastrgane ne hranu svojega Boga prinositi, jer njihova
smije jesti. On bi se tim oneçistio. Ja sam pokvarenost je u njima, i mana je u
Gospodin. njima. Neøe biti ugodno primljeno od
9 Stoga oni moraju drœati moje uredbe, vas.’ ”
inaçe bi sagrijeæili i morali umrijeti, ako 26 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, go-
su ga oskvrnuli posveøeno. Ja Gospodin voreøi:
posveøujem ih! 27 “Junac ili ovca ili jare kad se omladi
10 Onaj tko nije sveøenik ne smije jesti neka ostane sedam dana kod svoje ma-
od svetoga prinosa; ni ukuøanin ili nad- jke. Od osmoga dana i dalje bit øe
niçar ne smije jesti neæto sveto. ugodno primljeno kao œrtva ognjem
11 Ako sveøenik kupi roba za novce, spaljena Gospodinu.
onda taj smije od toga jesti, i oni koji su 28 Govedo ili ovcu ne smijete klati zaje-
roåeni u njegovoj kuøi smiju jesti dno s njihovim mladima i u isti dan.
njegovu hranu. 29 Kad hoøete prinijeti Gospodinu œrtvu
12 Ako se køi sveøenikova uda za koga iz- zahvalnu, onda ju prinosite dragov-
vana, ona ne smije jesti od svetih pri- oljno.
nosa. 30 Neka se joæ isti dan pojede; neka se
13 Ali ako je køi sveøenikova udovica ili niæta ne ostavi do drugoga jutra. Ja sam
rastavljena, a nema djece, i vrati se opet Gospodin.
u kuøu svojega oca, onda ona smije jesti 31 Stoga drœite briœno moje zapovijedi, i
hranu svojega oca kao u svojoj mladosti, vræite ih! Ja sam Gospodin.
ali nitko izvana ne smije æto od toga jesti. 32 Ne smijete oskvrnuti mojega svetog
14 Ako netko jede sveto nehotice, onda Imena, a ja øu biti ætovan meåu Izraelo-
øe povratiti sveto sveøeniku i dometnuti vim sinovima. Ja Gospodin koji vas po-
joæ peti dio vrijednosti. sveøujem!
15 Oni ne smiju oskvrnuti svetih pri- 33 Koji sam vas izveo iz egipatske zemlje
nosa Izraelovih sinova, koje ovi prinose da budem vaæ Bog. ∆Ja sam Gospodin.”
Gospodinu.
16 Navukli bi na sebe kaœnjiv prijestup, O godiænjim Sveçanim gozbama
kad bi oni jeli njihove svete prinose, jer ja
Gospodin posveøujem ih.’ ”
17 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, go-
23 Nato je rekao Gospodin Mojsiju, go-
voreøi:
2 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im:
voreøi: ‘Gozbe Gospodinove koje øete proglasiti
18 “Govori Aronu i njegovim sinovima i svetim sazivima, ovo su:
svim Izraelovim sinovima i kaœi ovako: 3 Æest dana neka se obavi sav posao, a
‘Ako netko od Izraelove kuøe ili od sedmi dan je Subotnji dan, samo odmor,
stranaca u Izraelu prinese svoj prinos sveti saziv. Taj dan ne smijete obavljati
Gospodinu, zavjetovane ili dragovoljne nikakva posla; to je Subotnji dan Gospo-
prinose kao œrtvu paljenicu, dinov u svim vaæim boraviætima.
19 onda za to neka se prinese dragov- 4 Ovo su gozbe Gospodinove, sveti sazivi,
oljni prinos, bez mane muæko od goveda, koje øete svetkovati u odreåeno vrijeme.
ovaca i koza. 5 Çetrnaesti dan prvoga mjeseca uveçer
20 Ali œivotinju koja ima manu ne smi- jest Pasha Gospodinova.
jete prinositi, jer vam to neøe biti ugodno 6 Petnaesti dan istoga mjeseca je
primljeno. Sveçana gozba Beskvasnih kruhova u
21 Ako tko god prinosi Gospodinu kao çast Gospodinu. Onda jedite sedam
œrtvu mirotvornu govedo ili ovcu da iz- dana beskvasne kruhove.
vræi zavjet ili kao dragovoljni prinos da 7 Prvoga dana neka se odrœi sveti saziv.
bude ugodan, ne smije imati nikakve Neka se onda ne obavlja nikakav teœaçki
mane na sebi. posao.
22 Œivotinje koje su slijepe ili imaju koji 8 Sedam dana øete prinositi Gospodinu
ud slomljen ili ranu ili su gnojave, œrtvu ognjem spaljenu. Sedmi dan opet
krastave ili liæajave, ne smijete prinositi je sveti saziv. Neka se onda ne obavlja ni-
Gospodinu ni od toga na œrtvenik staviti kakav teœaçki posao.’ ”
Levitski Zakon 96
9 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govo- dbu: ‘Prvi dan sedmoga mjeseca neka
reøi: vam je dan odmora, dan spomena s
10 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im: trubljenjem rogova, sveti saziv.
‘Kad doåete u zemlju koju vam hoøu dati 25 Onda ne smijete obavljati nikakva
i ondje poçnete œeti, onda donesite snop teœaçkog posla, i prinijeti øete œrtvu ogn-
prvina od svoje œetve k sveøeniku. jem spaljenu Gospodinu.’ ”
11 On neka onda œrtvuje snop podizan- 26 Joæ je rekao Gospodin Mojsiju, govo-
jem i mahanjem pred Gospodinom, da reøi:
vas uçini ugodno primljene. Na dan po 27 “A deseti dan istoga mjeseca sedmoga
Subotnjem danu neka sveøenik œrtvuje jest dan pomirenja. Neka bude za vas
mahanjem. sveti saziv, ponizite svoje duæe i prinesite
12 Taj dan, kad œrtvujete snop ma- œrtvu ognjem spaljenu Gospodinu.
hanjem, neka se œrtvuje Gospodinu jed- 28 Na taj dan ne smijete obavljati nika-
nogodiænje janje bez mane kao œrtvu kva posla, jer to je dan pomirenja, koji øe
paljenicu. vam pribaviti pomirenje pred Gospodi-
13 Uz to kao prinos dvije desetine bijelo- nom, vaæim Bogom.
ga braæna, zamijeæena s uljem, œrtvu 29 Zato neka se svaki, koji se ne ponizi
ognjem spaljenu na ugodan miris Gos- na taj dan, iskorijeni iz svojega naroda.
podinu, onda kao naljev joæ çetvrt hina 30 Ako bilo tko obavlja na taj dan bilo
vina. kakav posao, ja øu tu osobu uniætiti iz
14 Kruha i zrnja prœena ili stuçena ne njegova naroda.
smijete jesti dok niste prinijeli prinos 31 Nikakva posla ne smijete obavljati.
svojem Bogu. To neka je vjeçita uredba Ovo neka je vjeçita uredba kroz sve vaæe
kroz sve vaæe naraætaje u svim vaæim naraætaje u svim vaæim prebivaliætima.
prebivaliætima. 32 Neka vam to bude Subotnji dan, dan
15 Od dana po Subotnjem danu, naime, potpunoga odmora, i ponizite svoje
od dana kad ste prinijeli snop podizan- duæe. Deveti dan mjeseca, uveçer,
jem i mahanjem, brojite sedam punih svekujte Subotnji dan drœati svoj odmor
tjedana. od veçeri do veçeri.”
16 Do dana æto dolazi iza sedmog Subot- 33 Opet je rekao Gospodin Mojsiju, re-
njeg dana brojite pedeset dana. Onda kavæi:
prinesite Gospodinu prinos od novoga 34 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im:
œita. ‘Petnaesti dan istoga sedmog mjeseca
17 Iz svojih prebivaliæta donesite sobom jest Sveçana gozba Sjenica u çast Gospo-
dva kruha za œrtvu podizanjem i ma- dinu za sedam dana.
hanjem, æto se sastoje od dvije desetine 35 Na prvi dan jest sveti saziv; neka se ne
bijeloga braæna i peçena su s kvascem. obavlja nikakav teœaçki posao.
To je prvina Gospodinu. 36 Sedam dana øete prinositi Gospodinu
18 Uz te kruhove prinesite i sedam je- œrtvu ognjem spaljenu onda osmi dan
dnogodiænjih janjaca bez mane, jednoga odrœati sveti saziv i prinijeti Gospodinu
junca i dva ovna. To su kao œrtve paljen- œrtvu ognjem spaljenu. To je Sveçanost
ice Gospodinu, sa svojim œitnim prino- zavræna; onda ne smijete obavljati
som i svojim naljevima kao œrtvu ognjem nikakva teœaçkog posla.
spaljenu na ugodan miris Gospodinu. 37 To su Sveçanosti Gospodinove, na
19 Onda prinesite jarca kao œrtvu za gri- koje øete drœati svete sastanke da prino-
jeh i dva jednogodiænja janjeta kao œrtvu site Gospodinu, œrtve ognjem spaljene i
mirotvornu. œitni prinos, œrtvu klanicu i naljev, kako
20 Neka ih sveøenik œrtvuje podizanjem i ih traœi pojedini dan,
mahanjem pred Gospodinom, zajedno s 38 osim Subotnjih dana Gospodinovih i
kruhovima od prvina, s dva janjeta. To darova, svih vaæih zavjetnih œrtava i dra-
neka je sveto Gospodinu za sveøenika. govoljnih prinosa koje prinosite Gospo-
21 U isti dan neka se sazove sveti saziv. dinu.
Ne smijete obavljati nikakav teœaçki 39 Ali petnaesti dan sedmoga mjeseca,
posao. Ovo neka je vjeçita uredba kroz kad skupljate prihod zemlje, svetkujte
sve vaæe naraætaje u svim vaæim prebi- Sveçanu Gozbu Gospodinovu sedam
valiætima. dana. Prvi dan neka bude Subotnji dan
22 Kad poçnete œeti u svojoj zemlji, onda odmora i na osmi dan Subotnji dan
ne smijete poœeti polje sve do krajnjega odmora.
ruba i ne pabirçite po œetvi. Ostavite 40 Na prvi dan øete donijeti za sebe na-
oboje siromasima i doæljacima. Ja sam jljepæih plodova, palmovih grana, i
Gospodin, vaæ Bog.’ ” grana s gustolisnatih stabala i potoçnih
23 Tada je rekao Gospodin Mojsiju, govo- vrba i veselite se pred Gospodinom, svo-
reøi: jim Bogom, sedam dana.
24 “Objavi Izraelovim sinovima ovu ure- 41 Svetkujte ovu Sveçanu Gozbu svake
97 Levitski Zakon
godine sedam dana u çast Gospodinu. zni za svoj grijeh.
Ovo neka je vjeçita uredba kroz sve vaæe 16 Tko opsuje Ime Gospodinovo, neka se
naraætaje. U sedmom mjesecu øete ga kazni smrøu; sva zajednica neka ga ka-
svetkovati; menuje. Doæljak i domaøi neka se
42 Sedam dana øete biti u sjenicama. pogubi, ako opsuje Ime Gospodinovo.
Svaki domaøi Izraelac neka boravi u 17 Ako netko ubije çovjeka, neka se ka-
sjenicama, zni smrøu.
43 da vaæi naraætaji spoznaju da sam ja 18 Tko ubije œivinçe, neka ga nadoknadi,
uçinio da Izraelovi sinovi borave u sjeni- œivinçe za œivinçe.
cama kad sam ih izveo iz egipatske zem- 19 Ako netko nanese svojem bliœnjemu
lje, ja sam Gospodin, vaæ Bog.’ ” tjelesnu ætetu, neka mu se uçini isto
44 Mojsije je tako objavio Izraelovim si- tako kako je on uçinio:
novima Sveçanosti Gospodinove. 20 rana za ranu, oko za oko, zub za zub.
Ista æteta tjelesna koju je on nanio dru-
Kazneni zakoni gomu, neka se i njemu nanese.
24 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, go-
voreøi:
2 “Zapovjedi Izraelovim sinovima da ti
21 Tko ubije œivinçe, neka ga nadoknadi;
tko ubije çovjeka, neka bude pogubljen!
22 Neka bude isti zakon za doæljaka kao
donesu çista ulja iz stuçenih maslina za za domaøega, jer ja sam Gospodin, vaæ
svjetlo, da mogu svaki dan svjetiljke gor- Bog.‘ ”
jeti. 23 Onda je Mojsije govorio Izraelovim si-
3 Izvan zavjese Svjedoçanstva u æatoru novima; i oni su izveli psovaça van pred
sastanka ima ga Aron spremati, da gori tabor i kamenovali ga. Uçinili su Izraelo-
stalno od veçeri do jutra pred Gospodi- vi sinovi tako kako je Gospodin zapovje-
nom. Ovo neka je vjeçita uredba kroz dio Mojsiju.
vaæe naraætaje.
4 Da on na svjetiljci od zlata oprema Subotnja i jubilejska godina
œiœke trajno pred Gospodinom.
5 Uzmi onda bijeloga braæna i ispeci od
njega dvanaest kolaça. Dvije desetine
25 Gospodin je rekao Mojsiju na Gori
Sinaj, govoreøi:
2 “Objavi Izraelovim sinovima ovu zapo-
neka doåu na svaki kolaç. vijed: ‘Kad doåete u zemlju koju vam
6 Postavi ih onda u dva reda, po æest u hoøu dati, onda neka zemlja ima odmor,
jedan red, na çistom stolu pred Gospodi- to je Subotnji dan u çast Gospodinu.
nom. 3 Æest godina zasijavajte svoje polje, æest
7 Svaki red neka okadi çistim miomiris- godina obrezujte svoj vinograd i sku-
nim kadom da bude mirisni dio kruhu za pljate ljetinu svojega polja.
spomen, a œrtva ognjem spaljena Gospo- 4 Ali u sedmoj godini neka zemlja ima
dinu. potpun odmor, to je Subotnji dan u çast
8 Redovito svakoga Subotnjeg dana Gospodinu. Onda ne smijete zasijavati
neka se tako postavljaju pred Gospodi- svoja polja i gojiti svojega vinograda.
nom. Ovo veœe Izraelove sinove kao 5 I prijaænje œetve æto uzraste samo od
vjeçni zavjet. sebe, ne smijete poœeti i groœåa svojega
9 Oni neka pripadnu Aronu i njegovim neobrezana vinograda ne smijete po-
sinovima, koji ih moraju pojesti na sve- brati. Neka bude za zemlju godina odmo-
tom mjestu, jer to je njemu najsvetije od ra.
Gospodinovih œrtava ognjem spaljenih, 6 Æto urodi zemlja za svojega odmora,
po trajnoj uredbi.” neka vam bude za hranu, tebi, tvojim
10 Jednoga dana umijeæao se sin jedne slugama, sluækinjama, najamnicima i
Izraelke, çiji je otac bio Egipøanin, meåu ukuøanima æto œive kod tebe.
Izraelove sinove i tako se posvadili sin 7 I stoci tvojoj i zvjeradi u tvojoj zemlji
Izraelke i neki Izraelac. neka bude sav urod za hranu.
11 Pritom sin Izraelke pohulio i opsovao 8 Nabroji sedam takvih godina odmora
Ime Gospodinovo. Zato su ga doveli k dakle sedam puta sedam godina, tako
Mojsiju. Majka mu se zvala Æelomita i da vrijeme od sedam godina odmora iz-
bila je køi Dibrijeva od plemena Dana. nese çetrdeset i devet godina.
12 Onda su ga stavili u zatvor, dok im 9 Onda daj da glasno zatrubi truba u de-
onaj ne presudi po rijeçi Gospodinovoj. seti dan sedmoga mjeseca! Na Dan
13 I rekao je Gospodin Mojsiju, govoreøi: pomirenja neka posvuda u zemlji
14 “Izvedi psovaça van pred tabor i svi odjeknu buçne trube.
koji su çuli neka stave svoje ruke na nje- 10 Posvetite godinu pedesetu i progla-
govu glavu i neka ga kamenuje sva za- site slobodu za sve stanovnike u zemlji.
jednica. To neka vam je jubilejska godina, u kojoj
15 A Izraelovim sinovima kaœi: ‘Ako opet svaki dolazi u posjed svojega vlas-
netko pohuli svojega Boga, neka se ka- niætva i svojoj obitelji se vraøa.
Levitski Zakon 98
11 Svaka pedeseta godina neka vam je otkupa do svræetka godine u kojoj ju je
jubilejska godina. Onda ne smijete ni si- prodao; godinu dana neka ostane za
jati, ni ono æto uzraste samo od sebe njega pravo otkupa.
poœeti, ni groœåa pobrati u vinogradu 30 Ako otkup do svræetka pune godine
neobrezanom. nije uçinjen, onda neka kuøa æto stoji u
12 Jer je to jubilejska godina, sveto vrije- gradu zidom ograåenom ostane dovije-
me za vas! Samo ono æto raste samo od ka kupcu i njegovim potomcima; ne
sebe smijete pojesti iz polja. mora se povratiti u jubilejskoj godini.
13 U takvoj jubilejskoj godini neka svaki 31 A kuøe u selima koje nisu ograåene zi-
od vas opet doåe na svoje vlasniætvo. dom, neka se uzmu kao dio posjeda zem-
14 Ako prodate æto svojem bliœnjemu ili lje. One se mogu otkupiti i povratiti u
kupite æto od svojega bliœnjega, onda ne jubilejskoj godini.
smijete zakidati jedan drugoga, 32 U levitskim gradovima imaju Leviti
15 nego prema broju godina, od poslje- pravo kuøe, u gradovima koje pripadaju
dnje jubilejske godine, kupujte od svoje- njima, uvijek otkupiti.
ga bliœnjega i prema broju godina œetve 33 Ako jedan od Levita opet ne otkupi
neka ti on prodaje. svoju prodanu kuøu, onda mu se ona,
16 Ako bude viæe godina, trebate prema ako je u gradu æto je njemu dodijeljen,
tomu viæe platiti, i ako manje bude godi- opet povrati u jubilejskoj godini, jer kuøe
na, platit øete prema tomu manje, jer on u levitskim gradovima njihova su baæti-
ti prodaje stanoviti broj œetava. na meåu Izraelovim sinovima,
17 Nitko neka ne zakida drugoga, nego 34 Ali paænjaci njihovih gradova ne smije
se bojte svojega Boga, jer ja sam Gospo- se prodavati jer pripadaju njima za sva
din, vaæ Bog. vremena.
18 Drœite, dakle, moje zapovijedi i vjerno 35 Ako je tko od tvoje braøe zaduœen kod
vræite moje pravne propise, pa øete pre- tebe i ne moœe platiti, onda øeæ mu po-
bivati bez straha u svojoj zemlji. moøi kao da bi bio doæljak ili ukuøanin,
19 Zemlja øe davati svoj urod da da moœe produœiti svoj œivot uz tebe.
mognete jesti do sitosti i u njoj prebivati 36 Ne smijeæ uzeti od njega kamatu,
bez straha. nego se boj svojega Boga i daj da tvoj brat
20 Ako pitate: ‘Od çega øemo œivjeti u œivi uz tebe!
sedmoj godini kad ne sijemo i ne œan- 37 Ne smijeæ mu davati svoj novac na
jemo?’ kamatu, ni ne posuåuj mu svoju hranu
21 Onda znajte da u æestoj godini udijelit da tako zaradiæ!
øu vam svoj blagoslov da vam urodi 38 Ja sam Gospodin, vaæ Bog, koji sam
dosta za tri godine. vas izveo iz egipatske zemlje da vam
22 Makar tek u osmoj godini sijete, imat dadem zemlju Kanaan i da budem vaæ
øete joæ uvijek jesti od stare œetve. Do de- Bog.
vete godine, do nove œetve, imat øete jesti 39 Ako je koji od tvoje braøe zaduœen kod
staro œito. tebe i tebi se proda, ne daj da ti sluœi kao
23 Zemljiæte i tlo ne smije se prodavati rob.
dovijeka, jer zemlja pripada meni, a vi 40 Kao nadniçar, kao ukuøanin neka
ste samo doæljaci i ukuøani kod mene. bude kod tebe, samo do jubilejske godi-
24 Morate u zemlji koju posjedujete do- ne neka sluœi kod tebe.
pustiti da se opet svuda otkupljuje zem- 41 A onda neka te slobodno ostavi, on i
ljiæte. njegova djeca, i vrati se svojoj rodbini i
25 Ako osiromaæi tvoj brat i proda neæto opet doøi u posjed svojih oçinskih do-
od posjeda svojega, onda neka nastupi bara.
za njega najbliœi njegov roåak kao 42 Jer oni su moje sluge æto sam ih izveo
otkupitelj i to opet otkupi, æto je prodao iz Egipta; oni se ne smiju prodati kao ro-
njegov roåak. bovi.
26 Ako netko nema nikoga da ga otkupi, 43 Ne smijeæ gospodariti nad njim ne-
ali sam doåe do novaca za otkup, milo, nego se boj svojega Boga!
27 onda neka odbije godine koje su pro- 44 Ako trebate robova i ropkinja, smijete
tekle od prodaje, i preostatak povrati ih kupiti od onih naroda æto stoje oko
onomu komu je prodao, da bi se vratio vas.
svojem vlasniætvu. 45 I djecu ukuøana æto œive kod vas smi-
28 Ako nije u moguønosti otkupiti ga, jete kupiti, i njihove potomke koji borave
onda ostaje zemljiæte koje je prodao, u kod vas i roåeni su u vaæoj zemlji; ove
posjedu kupca do jubilejske godine. A u smijete posjedovati kao vlasniætvo.
jubilejskoj godini neka se povrati tako 46 I moœete ih ostaviti kao baætinu svojoj
da on opet doåe do svojega vlasniætva. djeci iza vas da ih posjeduju kao vlasni-
29 Ako netko proda kuøu u gradu zidom ætvo. Moœete ih stalno imati za robove, ali
ograåenom, onda neka ostane pravo nad svojom braøom, Izraelovim sinovi-
99 Levitski Zakon
ma, ne smijete, jedan nad drugim, gos- 8 Petorica vas nagonit øe u bijeg stotinu i
podariti nemilo. stotina vas deset stotina; neprijatelji
47 Ako doæljak steçe ili ukuøanin uza te vaæi padat øe pred vama od maça.
imanje, a jedan od tvoje braøe padne u 9 Okrenut øu se k vama, uçinit øu vas
dug kod njega pa se proda za roba doæl- mnogobrojnima, umnoœit øu vas i svoj
jaku ili ukuøaninu uza te, ili potomku iz zavjet uzdrœati s vama.
obitelji kojega doæljaka, 10 Staro œito øete odleœano jesti, i morat
48 onda, poæto je prodao, neka ostane za øete isprazniti staro da napravite mjesto
njega pravo otkupa: jedan od njegove novomu.
braøe smije ga otkupiti. 11 Postavit øu svoje prebivaliæte meåu
49 Stric njegov ili sin strica njegova, ili vama i neøu vas gledati poprijeko.
koji po krvi bliœi roåak njegov iz plemena 12 Hoditi øu meåu vama i biti vaæ Bog, a
njegova neka ga otkupi, ili neka on sam vi øete biti moj narod.
toliko sastavi novaca da se otkupi. 13 Ja sam Gospodin, vaæ Bog, koji sam
50 S onim koji ga je kupio neka prora- vas izveo iz egipatske zemlje da im duœe
çuna vrijeme od godine kad se prodao do ne sluœite kao robovi. Ja sam polomio
jubilejske godine. Cijena za koju se pro- palice vaæega jarma i uçinio da hodite
dao neka se jednako razdijeli na broj uspravno.
godina. Kao nadniçaru neka se njemu 14 Ako me ne budete sluæali i sve ove za-
raçuna vrijeme sluœbe. povijedi ne budete ispunjavali,
51 Ako joæ ima mnogo godina do jubilej- 15 nego prezrete moje zakone i pogazite
ske godine, neka za otkup svoj plati moje pravne propise ako da ne ispun-
primjereni iznos od svote za koju je bio javate svih zapovijedi mojih i kræite moj
kupljen. zavjet,
52 Ako li preostaje samo malo godina do 16 onda øu i ja prema tomu postupati s
jubilejske godine, neka onda prema vama i staviti na vas kuænje strahovite:
tomu proraçuna. Po godinama njegove suæicu i vruøicu, koje øe vam oçni vid
sluœbe ravna se koliko treba platiti za oduzeti i œivot vam oteti. Uzaludno øete
svoj otkup. onda sijati svoje sjeme, jer øe ga pojesti
53 Kao jedan koji godinu za godinom vaæi neprijatelji.
radi za plaøu, neka on bude kod njega i 17 Okrenut øu svoje lice protiv vas tako
ovaj ne smije pred tvojim oçevima gospo- da vas potuku vaæi neprijatelji. Vaæi pro-
dariti nad njim nemilo. tivnici gospodarit øe nad vama i bjeœat
54 Ako se ovako ne otkup u tim godi- øete i kad vas nitko ne bude progonio.
nama, onda u jubilejskoj godini neka 18 Ako me ni onda joæ ne budete sluæali,
slobodno odu on i njegova djeca. kaznit øu vas joæ sedam puta œeæøe za
55 Jer meni pripadaju Izraelovi sinovi vaæe grijehe.
kao sluge. Moje su sluge oni koje sam iz- 19 Slomit øu vaæu drsku oholost i nebesa
veo iz Egipta, ja Gospodin, vaæ Bog. nad vama uçiniti kao œeljezo i vaæu zem-
lju kao mjed.
Obeøanje blagoslova ili prokletstva 20 Onda øete se muçiti uzalud. Zemlja
26 Ne smijete praviti sebi idole posta-
vljati kipove i kamene spomenike,
ni podizati kamenove sa slikarijama u
vam neøe raåati svojega roda i stabla na
polju neøe vam davati svojih plodova.
21 Ako mi se i onda joæ budete protivili i
svojoj zemlji, da im se klanjate. Jer ja, neøete htjeti sluæati, kaznit øu vas joæ se-
Gospodin, jesam vaæ Bog. dam puta œeæøe za vaæe grijehe.
2 Drœite moje Subotnje dane i poætujte 22 Zvjerad divlju poslat øu protiv vas da
moje svetiæte, jer ja sam Gospodin. vam ugrabi vaæu djecu i podavi vaæu
3 Ako budete œivjeli po mojim zakonima i stoku i umanji vaæ broj tako da opuste
izvræavali moje zapovijedi, vaæi putovi.
4 davat øu vam kiæe u pravo vrijeme, ze- 23 Ako vas joæ ni tim ne opametim, nego
mlja øe davati svoju ljetinu i stabla u mi se joæ uvijek budete protivili,
polju davat øe svoje plodove. 24 onda øu se i ja usprotiviti vama i ka-
5 Vræidba øe se kod vas oduœiti do berbe, zniti vas sedam puta za vaæe grijehe.
a berba do sjetve. I kruh øete svoj jesti do 25 Pustit øu na vas maç koji øe osvetiti za
sitosti i prebivat øete bez straha u svojoj kræenje mojega zavjeta. Ako se onda pov-
zemlji. uçete u svoje gradove, poslat øu meåu
6 Uçinit øu da vlada mir u zemlji tako da vas kugu, i bit øete predani u æake svo-
mognete leøi, a da vas nitko ne straæi. jom neprijateljima.
Uçinit øu da i divlje zvjeradi nestane iz 26 Kad vam onda joæ ukinem potporu
zemlje, i neøe maç provaliti u vaæu ze- kruha, onda øe vam deset œena peøi kruh
mlju. u jednoj jedinoj peøi, davat øe vam se
7 Neprijatelje svoje tjerat øete u bijeg i kruh na mjeru i vi øete ga jesti, ali se
oni øe pred vama padati od maça. neøete nasititi.
Levitski Zakon 100
27 Ako me i poslije toga ne posluæate i zavjet poniætim s njima, jer ja sam Go-
stalno mi se joæ budete protivili, spodin, njihov Bog.
28 onda øu se i ja vama pun srdœbe odu- 45 Za spasenje njihovo sjetit øu se svoje-
prijeti i kazniti vas za vaæe grijehe sedam ga zavjeta s praocima njihovim, koje
puta viæe. sam izveo iz egipatske zemlje pred
29 Onda øete morati jesti meso svojih si- oçevima neznaboœaçkih naroda da bu-
nova i svojih køeri. dem njihov Bog, ja, Gospodin.’ ”
30 Razorit øu vaæe uzvisine i uniætiti vaæe 46 To su pravni propisi, uredbe i zakoni
œrtvenike, a vaæa mrtva tijela pobacat øu koje je Gospodin napravio na Goru Sinaj
na trupove vaæih idola; i zgadit øete mi izmeåu sebe i Izraelovih sinova.
se.
31 Vaæe øu gradove poruæiti i vaæa
svetiæta opustoæiti, i miris vaæih œrtava
neøu viæe mirisati.
27 Nato je rekao Gospodin Mojsiju, go-
voreøi:
2 “Objavi Izraelovim sinovima ove ure-
32 Poharat øu vaæu zemlju tako da øe se dbe: ‘Ako netko zavjetuje Gospodinu ço-
neprijatelji vaæi, koji borave u njoj, pren- vjeka po procjeni,
eraziti. 3 ako neka muæka osoba u dobi od dva-
33 A vas øu raspræiti meåu narode i za deset do æezdeset godina, onda neka je
vama maç trgnuti, i vaæa øe zemlja i vaæi vaæa procjena pedeset srebrnih æekela
gradovi postati pustinja. po vrijednosti æekela svetiæta.
34 Onda øe zemlja uœivati svoje Subotnje 4 Za œensku osobu iznosi procjena tri-
dane, kad bude leœala opustoæena, a vi deset æekela.
budete œivjeli u zemlji svojih neprijate- 5 Za osobu u dobi od pet do dvadeset go-
lja. Zemlja øe poçivati i svoje Subotnje dina iznosi procjena muæke osobe dva-
dane uœivati. deset æekela, a œenske osobe deset
35 Cijelo vrijeme, kad bude leœala opu- æekela.
stoæena, odmor øe imati, odmor koji nije 6 Kod djece u dobi od jednoga mjeseca do
imala kad ste prebivali u njoj. pet godina iznosi procjena za djeçaka
36 A onima koji joæ preostanu, stavit øu pet srebrnih æekela, a procjena za dje-
strah u srca u zemljama njihovih nepri- vojku tri srebrna æekela.
jatelja, tako da øe ih tjerati u bijeg 7 Ako je nekomu æezdeset godina naviæe,
æuætanje lista kad se zaljulja. I bjeœat øe onda neka iznositi procjena za muœa
kako se bjeœi ispred maça i hrlit øe iako petnaest æekela, a za œenu deset æekela.
ih nitko neøe progoniti. 8 Tko je previæe siromaæan, pa ne moœe
37 Padat øe jedan preko drugoga kao da platiti procjenu, toga neka dovedu pred
su u bijegu ispred maça kad nitko ne sveøenika da ga procijeni. Neka ga sveøe-
progoni. Neøe imati snage stajati pred nik procijeni po onom æto moœe dati za-
svojim neprijateljima. vjetnik.
38 Izginut øete meåu neznaboæcima i ze- 9 Ako je œivinçe æto se moœe œrtvovati
mlja vaæih neprijatelja proœderat øe vas. Gospodinu, onda sve æto netko daje Gos-
39 A oni izmeåu vas koji joæ preostanu, podinu neka vrijedi kao posveøeno.
izginut øe u zemljama svojih neprijatelja 10 On neka to ne nadomjeæta ni zamje-
u svojim zlodjelima. I zbog svojih zlodjela njuje, dobar komad za loæ, loæ za dobar.
otaca, koja su u njima, nestat øe. Ako ipak œivinçe zamijeni drugim, onda
40 Ako oni onda priznaju svoja zlodjela i øe, jedno i drugo biti sveto.
svojih zlodjela otaca, vjerolomstvo koje 11 Ako li je œivinçe neçisto, pa se ne moœe
su poçinili protiv mene, i kako su mi se œrtvovati Gospodinu, neka se to œivinçe
protivili, donese pred sveøenika.
41 i kako sam se ja protivio njima i doveo 12 Neka ga sveøenik ocijeni, je li dobro ili
ih u zemlju njihovih neprijatelja, jest, loæe. Kako ga ocijeni sveøenik, tako neka
ako se onda prigne tvrdo njihovo srce i ostane.
oni se pokajali za svoje grijeæne çine, 13 Ako ga hoøe otkupiti, onda neka joæ
42 onda øu se ja sjetiti svojega zavjeta s pridometne peti dio od procjene.
Jakovom, i svojega zavjeta s Izakom, i s 14 Ako netko svoju kuøu posveti Gospo-
Abrahamom i smilovat øu se zemlji. dinu kao sveti dar, neka je ocijeni sveøe-
43 Ali prije mora biti zemlja od njih nik je li dobra ili loæa. Kako je ocijeni
ostavljena i uœivati svoje Subotnje dane, sveøenik, tako neka ostane.
da leœi opustoæena kad oni odu. Oni se 15 Ako onaj koji je posvetio svoju kuøu,
sami moraju pokajati za svoje grijeæne hoøe ju opet otkupiti, neka joæ prid-
çine, jer su odbacili moje pravne propise ometne peti dio od procjene, i onda je
i prezreli moje zapovijedi. njegova.
44 Usprkos tomu neøu ih zabaciti kad 16 Ako netko komad svojega baætinjenog
budu u zemlji svojih neprijatelja, i neøu posjeda posveti Gospodinu, ravna se
ih prezreti tako da ih posve uniætim i svoj procjena po mjeri usjeva. Jedan homer
101 Levitski Zakon
jeçmena usjeva cijeni se pedeset sre- venci pripadaju Gospodinu ne smije
brnih æekela. nitko posvetiti; bilo govedo ili ovca, to
17 Ako posveti polje svoje od jubilejske pripada Gospodinu.
godine dalje, neka vrijedi po punoj 27 Ali ako su od œivotinje neçiste, onda ih
procjeni. mora dotiçni otkupiti po procjeni i d-
18 Ako zemljiæte svoje posveti tek poslije ometnuti peti dio od procjene. Ako li se
jubilejske godine, onda neka sveøenik ne otkupi, onda neka se proda po
proraçuna novce prema broju godina procjeni.
æto ostaju joæ do jubilejske godine. Neka 28 Niæta od zakletoga æto netko pod za-
se onda razmjerno odbije od pune kletvom posveti Gospodinu od svega
procjene. svojega posjeda, bio çovjek, œivinçe ili
19 Ako onaj koji je posvetio zemljiæte, nasljedni posjed, ne smije se ni prodati
hoøe ga opet otkupiti, neka joæ prid- ni otkupiti. Sve æto je pod zakletvom pos-
ometne peti dio od procjene, i onda je veøeno, Gospodinu je najsvetije.
njegovo. 29 Ljudi nad kojima je izreçena zakletva,
20 Ali ako neøe otkupiti zemljiæta, ili ako koji bi mogli pasti pod osudu, ne smiju
ga proda zemljiæte drugomu, ne moœe se se otkupiti, nego se moraju pogubiti.
viæe otkupiti; 30 Sve desetine od zemlje, od usjeva polj-
21 ali zemljiæte, kad u jubilejskoj godini skoga i od plodova stabala—vlasniætvo
oslobodi, neka je sveto Gospodinu, kao su Gospodinovo; to je posveøeno Gospo-
komad zemlje; to pripada sveøeniku kao dinu.
vlasniætvo. 31 Ako netko hoøe otkupiti jedan dio
22 Ako netko posveti Gospodinu zemlji- svoje desetine, neka joæ pridometne peti
æte koje je kupio, a ne pripada njegovu dio svote.
nasljednom posjedu, 32 Æto se tiçe desetine od goveda i ovaca,
23 onda neka mu sveøenik proraçuna ci- ili svega æto prolazi ispod ætapa pastir-
jenu sve do jubilejske godine, i dotiçni skog, neka se deseti komad posveøuje
neka tu cijenu isplati u isti dan kao dar Gospodinu.
posveøen Gospodinu. 33 Pri tom neka se ne istraœuje je li dobro
24 U jubilejskoj godini neka se komad ili loæe, i ne neka se ne zamijeni, ali ako
zemlje povrati onomu od koga je kupljen netko ipak zamijeni, onda neka jedno i
i komu pripada kao nasljedni posjed. drugo pripadne svetiætu i neka se ne
25 Svaka vaæa procjena neka bude po otkupi.’ ”
æekelu svetiæta: jedan æekel ima dvade- 34 To su zapovijedi koje je Gospodin za-
set gera. povjedio Mojsiju na Goru Sinaj za Izra-
26 Ali prvence od stoke koji veø kao pr- elove sinove.

Brojevi
Çetvrta Knjiga Mojsijeva

1 Prvi dan drugoga mjeseca, u drugoj


godini po izlasku iz egipatske zemlje,
Gospodin je rekao Mojsiju u Pustinji Si-
10 od Josipovih sinova: od Efraima Eli-
æama, sin Amihudov; od Manaseha
Gamaliel, sin Pedahsurov;
naj u æatoru sastanka, govoreøi: 11 od Benjamina Abidan, sin Gideonov;
2 “Izbrojite svu zajednicu Izraelovih si- 12 od Dana Ahiezer, sin Amiæadajev;
nova po njihovim obiteljima, po nji- 13 od Aæera Pagiel, sin Okranov;
hovom oçinskom domu tako da izbrojite 14 od Gada Eliasaf, sin Deuelov;
imena svih muækaraca, glavu po glavu. 15 od Naftalija Ahira, sin Enanov.”
3 Od dvadeset godina naviæe izbrojite ti i 16 To su oni koji su bili izabrani iz zajed-
Aron sve koji mogu iøi na vojsku u Izra- nice, knezovi oçinskih plemena, Izraelo-
elu, po njihovim redovima. vih glavara tisuøa.
4 S vama neka bude po jedan muœ od 17 Onda su Mojsije i Aron pozvali te
svakoga plemena, svaki koji je vladar ljude, koji su im bili oznaçeni po imenu,
oçeva doma. 18 i na prvi dan drugoga mjeseca skupili
5 Ovo su imena muœeva koji neka vas po- su oni svu zajednicu na okup; i prozivali
maœu: od Rubena Elisur, sin Æedeurov; su njihovo rodoslovlje po njihovim obite-
6 od Simeona Æelumiel, sin Suriæadajev; ljima, po njihovom oçinskom domu,
7 od Jude Nahæon, sin Aminadabov; tako da su izbrojili imena, od dvadeset
8 od Isakara Netanel, sin Zuarov; godina naviæe .
9 od Zebuluna Eliab, sin Helonov; 19 Kako je Gospodin zapovjedio Mojsiju,
Brojevi 102
tako ih je on izbrojio u Pustinji Sinaj. dvije stotine.
20 A sinovi Rubena, Izraelova najstarijeg 36 Od Benjaminovih sinova, njihovo ro-
sina, njihovo rodoslovlje po njihovim doslovlje po njihovim obiteljima po nji-
obiteljima, po njihovom oçinskom hovom oçinskom domu, po broju imena
domu, po broju imena od dvadeset od dvadeset godina naviæe koji su mogli
godina naviæe koji su mogli iøi na vojsku: iøi na vojsku.
21 Od Rubenova plemena koji su bili iz- 37 Od Benjaminova plemena koji su bili
brojeni: çetrdeset i æest tisuøa i pet stoti- izbrojeni bilo je: trideset i pet tisuøa i çe-
na. tiri stotine.
22 Od Simeonova plemena, njihovo ro- 38 Od Danovih sinova, njihovo rodoslov-
doslovlje po njihovim obiteljima po nji- lje po njihovim obiteljima po njihovom
hovom oçinskom domu, po broju imena oçinskom domu, po broju imena od dva-
od dvadeset godina naviæe koji su mogli deset godina naviæe koji su mogli iøi na
iøi na vojsku. vojsku.
23 Od Simeonova plemena koji su bili iz- 39 Od Danova plemena koji su bili izbro-
brojeni bilo je: pedeset i devet tisuøa i tri jeni bilo je: æezdeset i dvije tisuøe i sedam
stotine. stotina.
24 Od Gadovih sinova, njihovo rodoslov- 40 Od Aæerovih sinova, njihovo rodoslov-
lje po njihovim obiteljima, po njihovom lje po njihovim obiteljima po njihovom
oçinskom domu, po broju imena od dva- oçinskom domu, po broju imena od dva-
deset godina naviæe koji su mogli iøi na deset godina naviæe koji su mogli iøi na
vojsku. vojsku
25 Od Gadova plemena koji su bili izbro- 41 Od Aæerova plemena koji su bili izbro-
jeni bilo je: çetrdeset i pet tisuøa æest jeni bilo je: çetrdeset i jedna tisuøa i pet
stotina i pedeset. stotina.
26 Od Judinih sinova, njihovo rodoslov- 42 Od Naftalijevih sinova, njihovo rodo-
lje po njihovim obiteljima, po njihovom slovlje po njihovim obiteljima po nji-
oçinskom domu, po broju imena od dva- hovom oçinskom domu, po broju imena
deset godina naviæe koji su mogli iøi na od dvadeset godina naviæe koji su mogli
vojsku. iøi na vojsku.
27 Od Judina plemena koji su bili izbro- 43 Od Naftalijeva plemena koji su bili iz-
jeni bilo je: sedamdeset i çetiri tisuøe i brojeni bilo je: pedeset i tri tisuøe i çetiri
æest stotina. stotine.
28 Od Isakarovih sinova, njihovo ro- 44 To su oni koji su bili izbrojeni koje su
doslovlje po njihovim obiteljima, po nji- izbrojili Mojsije i Aron uz pomoø glavara
hovom oçinskom domu, po broju imena Izraelovih, kojih je bilo dvanaest, po
od dvadeset godina naviæe koji su mogli jedan od oçinskog doma.
iøi na vojsku. 45 Izbrojeni su bili svi Izraelovi sinovi od
29 Od Isakarova plemena koji su bili iz- dvadeset godina naviæe, svi koji su mogli
brojeni bilo je: pedeset i çetiri tisuøe i çe- iøi na vojsku u Izraelu.
tiri stotine. 46 Svih izbrojenih bilo je æest stotina i tri
30 Od Zebulunovih sinova, njihovo rodo- tisuøe i pet stotina i pedeset.
slovlje po njihovim obiteljima, po nji- 47 A Leviti nisu bili ubrojeni meåu njih
hovom oçinskom domu, po broju imena po njihovim oçinskim domovima.
od dvadeset godina naviæe koji su mogli 48 Gospodin je, naime, bio rekao Moj-
iøi na vojsku. siju:
31 Od Zebulunova plemena koji su bili 49 “Plemena Levijeva ne smijeæ brojiti; ni
izbrojeni bilo je: pedeset i sedam tisuøa i popisati ih s ostalim Izraelovim sinovi-
çetiri stotine. ma.
32 Od Josipovih sinova, Efraimovih si- 50 Nego postavi Levite nad æatorom Svje-
nova, njihovo rodoslovlje po njihovim doçanstva i nad svim njegovim posuåem
obiteljima, po oçinskom domu, po broju i nad svim æto pripada njemu. Oni neka
imena od dvadeset godina naviæe koji su prenose æator i sve njegovo posuåe, neka
mogli iøi na vojsku. mu sluœe i neka tabore oko æatora!
33 Od Efraimova plemena koji su bili iz- 51 Kad æator treba prenositi i za iøi na-
brojeni bilo je: çetrdeset tisuøa i pet prijed, neka ga Leviti rastave, a kad æator
stotina. stane i treba ga postaviti, neka ga Leviti
34 Od Manasehovih sinova, njihovo ro- postave. Tko nije Levit, pa se njemu prib-
doslovlje po njihovim obiteljima, po nji- liœi, neka se pogubi!
hovom oçinskom domu, po broju imena 52 Dok ostali Izraelovi sinovi tabore
od dvadeset godina naviæe koji su mogli svaki u svojemu taboru, i svaki kod svoje
iøi na vojsku. zastave po svojim çetama;
35 Od Manasehova plemena koji su bili 53 a Leviti neka tabore oko æatora Svje-
izbrojeni bilo je: trideset i dvije tisuøe i doçanstva, da ne padne srdœba na zaje-
103 Brojevi
dnicu Izraelovih sinova. Leviti moraju 20 Do njega onda neka ide pleme Man-
biti odgovorni za obavljanje sluœbe kod asehovo; a çelnik sinova Manasehovih
æatora Svjedoçanstva.” Gamaliel, sin Pedahsurov.
54 A Izraelovi sinovi su uçinili tako; po 21 Njegova vojska brojila je trideset i
svemu onomu æto je Gospodin zapovje- dvije tisuøe i dvije stotine.
dio Mojsiju. 22 Onda neka ide pleme Benjaminovo; a
çelnik Benjaminovih sinova neka bude
2 Nato je Gospodin rekao Mojsiju i Aro-
nu, govoreøi:
2 “Izraelovi sinovi neka taboruju svaki
Abidan, sin Gideonov.
23 Njegova vojska brojila je trideset i pet
tisuøa i çetiri stotine.
kod svoje zastave, kod znakova svojega 24 Svih izbrojenih ljudi po njihovim
oçinskog doma; oni neka tabore u nekoj çetama od vojske Efraimove, bilo je: sto-
udaljenosti od æatora sastanka. tinu i osam tisuøa i stotinu po njihovim
3 Na istoçnoj strani, prema izlasku çetama. Oni neka poåu treøi.
sunca, neka taboruje zastava vojske Ju- 25 Na sjeveru neka taboruje zastava od
dine po njihovim çetama; a çelnik vojske Danove po njihovim çetama; a
Judinih sinova neka bude Nahæon, sin çelnik Danovih sinova neka bude
Aminadabov. Ahiezer, sin Amiæadajev.
4 Njegova vojska brojila je sedamdeset i 26 Njegova vojska brojila je æezdeset i
çetiri tisuøe i æest stotina. dvije tisuøe i sedam stotina.
5 Do njega neka taboruje pleme Isa- 27 Do njega neka taboruje pleme Aæe-
karovo; a çelnik Isakarovih sinova neka rovo; a çelnik Aæerovih sinova neka bude
bude Netanel, sin Zuarov; Pagiel, sin Okranov.
6 Njegova vojska brojila je pedeset i çetiri 28 Njegova vojska brojila je çetrdeset i
tisuøe i çetiri stotine. jedna tisuøa i pet stotina.
7 Onda neka ide pleme Zebulunovo; a 29 Onda neka ide pleme Naftalijevo; a
çelnik Zebulunovih sinova neka bude çelnik Naftalijevih sinova neka bude
Eliab, sin Helonov. Ahira, sin Enanov;
8 Njegova vojska brojila je pedeset i se- 30 Njegova vojska brojila je pedeset i tri
dam tisuøa i çetiri stotine. tisuøe i çetiri stotine.
9 Svi koji su bili izbrojeni po njihovim 31 Svih izbrojenih ljudi od vojske
çetama od vojske Judine bilo je, stotinu Danove bilo je: jedna stotina pedeset i
osamdeset i æest tisuøa i çetiri stotine. sedam tisuøa i æest stotina. Oni neka idu
Oni neka krenu prvi. najposlije uza svoje zastave.”
10 Na juœnoj strani neka taboruje za- 32 To su Izraelovi sinovi koji su bili izbro-
stava vojske Rubenove po njihovim jeni po svojim oçinskim domovima. Svi
çetama; a çelnik Rubenovih sinova neka koji su bili izbrojeni u taborima po njiho-
bude Elisur, sin Æedeurov. vim çetama vojske bilo je æest stotina i tri
11 Njegova vojska brojila je çetrdeset i tisuøe i pet stotina i pedeset.
æest tisuøa i pet stotina. 33 A Leviti nisu bili ubrojeni meåu Izra-
12 Do njega neka taboruje pleme Sime- elove sinove, upravo kako je Gospodin
onovo; a çelnik Simeonovih sinova neka zapovjedio Mojsiju.
bude Æelumiel, sin Suriæadajev. 34 Tako su uçinili Izraelovi sinovi po
13 Njegova vojska brojila je pedeset i de- svemu kako je Gospodin zapovjedio Moj-
vet tisuøa i tri stotine. siju. Taborili su po svojim zastavama i
14 Onda neka ide pleme Gadovo; a çelnik tako su kretali, svaki po svojim obite-
Gadovih sinova neka bude Eliasaf, sin ljima i svojem oçinskom domu.
Reuelov.
15 Njegova vojska brojila je çetrdeset i
pet tisuøa i æest stotina i pedeset.
16 Svih u taboru Rubenovu, izbrojenih
3 Ovo je potomstvo Aronovo i Mojsijevo
iz vremena kad je Gospodin govorio s
Mojsijem na Gori Sinaj.
ljudi bilo je: stotinu i pedeset i jedna ti- 2 Ovo su imena Aronovih sinova: Nadab,
suøa i çetiri stotine i pedeset po njihovim prvoroåenac, Abihu, Eleazar i Itamar.
çetama. Oni neka poåu drugi. 3 Tako su se zvali Aronovi sinovi, koji su
17 Potom neka ide æator sastanka s bili pomazani i posveøeni za sveøenike
taborom Levita, usred ostalih tabora. da obavljaju sluœbu sveøeniçku.
Kako taboruju, tako neka idu svaki na 4 Nadab i Abihu poginuli pred Gospodi-
svojem mjestu i pod svojom zastavom. nom, kad su u Pustinji Sinaj pred Gospo-
18 Na zapadu neka taboruje zastava vo- dinom prinijeli oganj nezakonit; oni nisu
jske Efraimove po njihovim çetama; a imali djece. Tako su Eleazar i Itamar
çelnik Efraimovih sinova neka bude Eli- obavljali sluœbu sveøeniçku pod nadzo-
æama, sin Amihudov; rom svojega oca Arona.
19 Njegova vojska brojila je çetrdeset ti- 5 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govo-
suøa i pet stotina. reøi:
Brojevi 104
6 “Privedi Levijevo pleme i postavi ga vaca, obitelj Isakarovaca, obitelj Hebro-
pred sveøenika Arona da mu sluœe, novaca i obitelj Uzielovaca. To su sve obi-
7 i da rade za njega i za svu zajednicu telji Kohatovaca.
pred æatorom sastanka i da obavljaju 28 Broj svih muækih od jednog mjeseca i
posao oko æatora, viæe bio je osam tisuøa i æest stotina, koji
8 i da se brinu za sve posuåe u æatoru sa- su sluœili oko svetiæta.
stanka, i da obavljaju sluœbu za Izraelo- 29 Obitelji Kohatovih sinova taborovali
ve sinove i da obavljaju posao oko su sa strane svetoga æatora prema Jugu.
æatora. 30 A çelnik oçinkog doma svih obitelji
9 Pa predaj Levite Aronu; njegovim sino- Kohatovaca bio je Elisafan, sin Uzielov.
vima; oni su darovani njemu izmeåu 31 Oni su se brinuli za ækrinju, stol, svje-
Izraelovih sinova. tiljku, œrtvenik, pribor svetiæta æto se ra-
10 A Arona i njegove sinove postavi da bilo kod sluœbe i zavjese i sav posao oko
vræe sluœbu sveøeniçku. Ako bi tko drugi toga.
pristupio sluœiti, neka se pogubi!” 32 Vrhovni poglavar svih levitskih gla-
11 Opet je rekao Gospodin Mojsiju, govo- vara bio je Eleazar, sin sveøenika Arona;
reøi: on je imao vrhovni nadzor nad onima
12 “Evo uzeo sam Levite izmeåu Izraelo- koji su se morali brinuti za svetiæte.
vih sinova namjesto svih prvoroåenih 33 Od Merarija potjeçe obitelj Mahli-
koji su prvi otvorili utrobu Izraelovih si- jevaca i obitelj Muæijevaca. To su rodovi
nova. Stoga Leviti pripadaju meni. Merarijevaca.
13 Jer sve prvoroåeno je moje. Na dan 34 Broj svih njihovih izbrojenih muæka-
kad sam pobio sve prvoroåeno u zemlji raca od jednog mjeseca i viæe bio je æest
Egipat, posvetio sam sebi sve prvo- tisuøa i dvije stotine.
roåeno u Izraelu, od çovjeka do 35 A çelnik oçinkog doma roda Merari-
œivinçeta. Oni meni pripadaju: Ja sam jeva bio je Suriel, sin Abihajilov. Oni su
Gospodin.” taborovali na strani svetoga æatora
14 Onda Gospodin progovorio Mojsiju u prema sjeveru.
Pustinji Sinaj, govoreøi: 36 Merarijevi sinovi imali su za duœnost
15 “Izbroji Levijeve sinove po njihovim da çuvaju daske æatora, prijevornice
oçinskim domovima, po njihovim obite- njegove, stupove i stopice njegove, sve
ljima. Sve muæke osobe od jednog posude i sve æto pripada njemu,
mjeseca i viæe izbroji!” 37 I stupove od dvoriæta unaokolo i nji-
16 Po zapovijedi Gospodinovoj Mojsije ih hove stopice i kolçiøe i uœad njihovu.
izbroji, kako mu je bilo zapovjeåeno. 38 Sprijeda na istoçnoj strani æatora,
17 Levijevi sinovi po imenima svojim bili pred æatorom sastanka prema sunça-
su: Geræon, Kohat i Merari. nom istoku taborovali su Mojsije i Aron i
18 Geræonovi sinovi po svojim obiteljima njegovi sinovi. Oni su imali sluœbu oko
zvali su se: Libni i Æimi. svetiæta, sluœbu za Izraelove sinove. Ako
19 Kohatovi sinovi po svojim obiteljima: se tko drugi pribliœio, morao se kazniti
Amram, Ishar, Hebron i Uziel. smrøu.
20 Merarijevi sinovi po svojim obiteljima: 39 Svih Leviti koji su bili izbrojeni, koje
Mahli i Muæi. To su obitelji Levita po svo- su izbrojili po zapovijedi Gospodinovoj
jim oçinskim domovima. Mojsije i Aron po njihovim obiteljima,
21 Od Geræona potjeçe obitelj Libni- svih muækih od jednog mjeseca pa na
jevaca i obitelj Æimijevaca. To su rodovi viæe bilo je dvadeset i dvije tisuøe.
Geræonovaca. 40 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Iz-
22 Svi oni koji su bili izbrojeni, prema broji sve prvoroåence muæke meåu Izra-
broju njihovih muækaraca od jednog elovim sinovima od jednog mjeseca i viæe
mjeseca pa na viæe, bilo je nabrojeno se- i ustanovi broj njihovih imena.
dam tisuøa i pet stotina. 41 Uzmi Levite za mene—ja sam Gospo-
23 Obitelji Geræonovaca taborovali su za din— namjesto svih prvoroåenaca meåu
æatorom prema zapadu. Izraelovim sinovima, i stoku levitsku
24 A çelnik oçinkog doma roda Geræono- namjesto svih prvenaca od stoke Izraelo-
vaca bio je Eliasaf, sin Laelov. vih sinova.”
25 Geræonovi sinovi su imali za posao 42 I Mojsije je izbrojio sve prvoroåence
brinuti se kod æatora sastanka za æator, meåu Izraelovim sinovima, kako mu je
krov æatora, gornji pokrivaç njegov, za- Gospodin zapovjedio.
vjesu na ulazu u æator sastanka, 43 I svih muækih prvoroåenaca, izbro-
26 zavjesu za ulaz u dvoriæte i zavjese na jenih po broju njihovih imena od jednog
ulazu u dvoriæte koje su oko æatora i oko mjeseca i viæe bilo je: dvadeset i dvije tis-
œrtvenika i njegovu uœad za svaku uøe dvjesta i sedamdeset i tri.
njegovu upotrebu. 44 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, go-
27 Od Kohata potjeçe obitelj Amramo- voreøi:
105 Brojevi
45 “Uzmi Levite namjesto svih prvoroåe- æto se upotrebljava kod sluœbe u
naca meåu Izraelovim sinovima i stoku svetiætu, stavi ih u platno od modre tka-
levitsku namjesto njihove stoke. Leviti nine i zaviju u pokrivaç od jazavçeve
pripadaju meni: ja sam Gospodin. koœe i stavili ih na nosila.
46 Za otkup dvjesta i sedamdeset i tri pr- 13 I neka oçiste œrtvenik od pepela, pro-
voroåenca meåu Izraelovim sinovima, stru preko njega platno od jubiçaste tka-
kojih ima viæe nego Levita, nine.
47 uzmi pet æekela za svakoga pojedinog 14 Neka stave na njega sav njegov pribor,
posebno. Uzmi æekel po vrijednosti kojim sluœe na njemu: maæice, vilice, lo-
æekela svetiæta, æekel od dvadeset gera patice, kotliøe i sav drugi pribor za œrtve-
48 I podaj novce Aronu i njegovim sinovi- nik. Pokriju ga onda pokrivaçem od
ma kao otkup za one kojih je bilo viæe jazavçeve koœe, pa mu provuku motke.
nego otkupljenih od Levita.” 15 A kada Aron i njegovi sinovi pri po-
49 Tako je Mojsije uzeo otkup od onih ko- lasku tabora svræe zamotavanje svetiæta
jih je bilo viæe, i povrh onih koji su bili i sav sveti pribor, onda neka pristupe
otkupljeni od Levita. Kohatovi sinovi da ih nose; ali se ne
50 Od prvoroåenaca Izraelovih sinova smiju dotaknuti svetih predmeta da ne
uzeo je novaca tisuøu i tri stotine i æezde- umru. To je duœnost Kohatovih sinova
set i pet æekela, po vrijednosti æekela da ih vræe u æatoru sastanka.
svetiæta. 16 A Eleazar, sin sveøenika Arona, neka
51 Po zapovijedi Gospodinovoj dao je se brine za ulje za svjetiljku, za mi-
onda Mojsije Aronu i njegovim sinovima omirisni k∑d, za dnevni œitni prinos, i za
otkup, kako je Gospodin zapovjedio Mo- ulje pomazanja; ima se brinuti za sav
jsiju æator i na sve æto je u njemu, i sa
svetiætem i njegovi namjeætajem.”
Drugo brojenje Levita i njihove duœnosti 17 Onda je Gospodin rekao Mojsiju i
4 Onda je Gospodin rekao Mojsiju i Aro-
nu, govoreøi:
2 “Napravite popis Kohatovih sinova od
Aronu, govoreøi:
18 “Pazite da se ne iskorijeni pleme roda
Kohatova izmeåu Levita.
sinova Levita po obiteljima i po njihovom 19 Uçinite za njih ovo da ostanu œivi i ne
oçinskom domu. pomru kad prilaze najsvetijim stvarima.
3 Od trideset godina naviæe do pedeset Aron i njegovi sinovi neka doåu i odrede
godina sve koji su sposobni za posao u svakomu posebno æto øe koji raditi i æto
sluœbi oko æatora sastanka. øe nositi.
4 A ovo je sluœba Kohatovih sinova u æa- 20 Sami neka ne ulaze unutra da pogle-
toru sastanka da se brinu za sve stvari daju svete predmete, ni za samo ças; da
æto su najsvetije. ne bi morali umrijeti.”
5 Kad se tabor sprema na put, neka 21 Dalje je rekao Gospodin Mojsiju, govo-
prilaze Aron i njegovi sinovi, skidaju za- reøi:
vjesu æto zastire ulaz i pokriju njim 22 “Izvræi popis Geræonovih sinova po
ækrinju Svjedoçanstva. obiteljima i po njihovom oçinskom
6 Onda neka po njoj prostru pokrivaç od domu.
jazavçeve koœe, ozgora razastru platno 23 Od trideset godina naviæe, sve do
od modre tkanine i provuku mu motke. pedeset godina izbroji ih sve koji su za
7 Po stolu za prikazne kruhove neka pro- sluœbu da mogu sluœiti u æatoru sas-
stru platno od modre tkanine i stave na tanka.
njega njegovo posuåe, çaæe, zdjele i 24 Ovo je sluœba rodbine Geræonove æto
vrçeve za naljev. A kruhovi prikazivanja øe raditi i nositi:
neka budu uvijek na njemu. 25 Oni neka nose zavjese æatora, æator
8 Povrh toga razastru platno od grimiza, sastanka sa svojim pokrivaçem, pokri-
pokriju ga pokrivaçem od jazavçeve koœe vaç od jazavçeve koœe æto je odozgor na
i provuku mu motke. njemu, zavjesu na ulazu u æator sas-
9 Onda neka uzmu platno od modre tka- tanka,
nine i njim pokriju svjetiljku i œiœke njez- 26 zavjese od dvoriæta i zavjesu na ulazu
ine, usekaçe, lopatice i sve posuåe za u predvorje æto je oko æatora i oko œrtve-
ulje kojima sluœe oko njega. nika, i njegovu uœad i sav pribor za nji-
10 Potom ga sa svim njegovim priborom hovu sluœbu i sve æto je potrebno oko
zaviju u pokrivaç od jazavçeve koœe i toga napraviti neka tako sluœe.
stavili ga na nosila. 27 Sva sluœba Geræonovih sinova neka
11 I po zlatnom œrtveniku neka razastru bude za sve æto øe nositi i æto øe raditi po
platno od modre tkanine i pokriju ga zapovijedi Aronovoj i njegovih sinova.
pokrivaçem od jazavçeve koœe i provuku Dajte ih uputiti u sve æto trebaju nositi.
mu motke. 28 To je sluœba rodbine Geræonovih si-
12 Onda neka uzmu i sav drugi pribor nova u æatoru sastanka. Njihova sluœba
Brojevi 106
neka bude pod nadzorom Itamara, sina varima Izraelovim po njihovom obite-
sveøenika Arona. ljima i po njihovom oçinskom domu,
29 Izvræi popis Merarijevih sinova po 47 od trideset godina pa na viæe, sve do
obiteljima i po njihovom oçinskom pedeset godina starosti, svi koji su bili
domu. doæli da obavljaju sluœbu i noseøi teret
30 Od trideset godina pa na viæe, sve do posla u æatoru sastanka.
pedeset godina starosti, izbroji ih i pop- 48 Bilo je ljudi izbrojenih osam tisuøa i
iæi sve koji ulaze u sluœbu za obavljanje pet stotina i osamdeset.
posla æatora sastanka. 49 Kako je Gospodin zapovjedio bili su iz
31 Kod sve njihove sluœbe u æatoru sas- brojeni i popisani po Mojsiju, bio je svaki
tanka ovo im je duœnost nositi: daske æa- odreåen za ono æto treba raditi i nositi.
tora, prijevornice, stupove i stopice, Tako su bili popisani kako je Gospodin
32 stupove oko dvoriæta sa stopicama, zapovjedio Mojsiju.
kolçiøe i uœad s njihovim priborom i sve
æto treba za te stvari. Pokaœite im predm- Zapovijed o çistoøi o kraåi i o ljubomori
ete koje trebaju nositi, komad po komad.
33 To je sluœba rodbine Merarijevih si-
nova, sav posao æto su duœni vræiti kod
5 Nato je rekao Gospodin Mojsiju, govo-
reøi:
2 “Zapovjedi Izraelovim sinovima, neka
æatora sastanka pod vodstvom Itamara, udalje iz tabora sve koji su zaraœeni
sina sveøenika Arona.” gubom, svatko tko ima izljev ili tko bude
34 I izbrojili su Mojsije i Aron s glavarima oneçiæøen mrtvim tijelom.
zajednice Kohatove sinove po obiteljima 3 Udaljite oboje muœeve i œene i odvedite
i po njihovom oçinskom domu. van pred tabor da ne oneçiste tabor u ko-
35 od trideset godina pa na viæe, sve do jemu ja boravim meåu njima.”
pedeset godina starosti, svi koji su bili za 4 Izraelovi sinovi su tako uçinili i uklonili
sluœbu da sluœe u æatoru sastanka. ih iz tabora. Kako je Gospodin bio zapo-
I bilo ih je izbrojenih po njihovim ro- vjedio Mojsiju, tako su uçinili Izraelovi
dovima dvije tisuøe i sedam stotina i sinovi.
pedeset. 5 Opet je rekao Gospodin Mojsiju, govo-
37 To su oni koji su bili izbrojeni iz rod- reøi:
bine Kohatovaca, svi koji su bili u sluœbi 6 “Govori Izraelovim sinovima: ‘Kad muœ
u æatoru sastanka, koje su Mojsije i Aron ili œena poçini kakav god grijeh na ætetu
izbrojili, kako je Gospodin zapovjedio bliœnjemu, i tako sagrijeæi protiv Gospo-
preko Mojsija. dina, i on osjeti krivnju,
38 I onih koji su bili izbrojeni od Sinova 7 onda neka prizna grijeh koji je poçinio,
Geræonovih, po obiteljima i po njihovom neka nadoknadi ono po punoj svojoj vri-
oçinskom domu, jednosti i neka dade onomu protiv koga
39 od trideset godina pa na viæe, sve do je sagrijeæio, dometnuvæi petinu svote.
pedeset godina starosti, svi koji su bili za 8 Ali ako ovaj nije ostavio iza sebe bliœega
sluœbu za obavljanje posla u æatoru sas- roåaka, komu se moœe dati duœna svota,
tanka. onda ta naknadna svota pripada Gospo-
40 oni koji su bili izbrojeni po obiteljima dinu u korist sveøenicima, osim ovna za
i po njihovom oçinskom domu, dvije tis- pomirenje kojim se pribavi krivcu opro-
uøe i æest stotina i trideset. ætenje.
41 To su oni koje su bili izbrojeni i pop- 9 Svaki prinos svetih stvari Izraelovih si-
isani od obitelji Geræonovih sinova, svi nova, koje oni prinose sveøeniku neka
koji bi mogli sluœiti u æatoru sastanka, budu njemu.
koje su Mojsije i Aron izbrojili i popisali 10 Svakomu neka budu stvari koje je
po zapovijedi Gospodinovoj. posvetio. Æto netko dade sveøeniku,
42 Onih od rodova Merarijevih sinova, neka mu to bude.’ ”
koji su bili izbrojeni po obiteljima i po nji- 11 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, go-
hovom oçinskom domu, voreøi:
43 od trideset godina pa na viæe, sve do 12 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im:
pedeset godina starosti, svi koji su bili za ‘Ako nekoga œena poåe stranputicom i
sluœbu za obavljanje posla u æatoru sas- iznevjeri muœa,
tanka. 13 i netko legne s njom, ali to ostane
44 Bilo je izbrojenih ljudi po njihovim skriveno pred oçima njezina muœa, i to
obiteljima tri tisuøe i dvjesta. bude skriveno da se oneçistila, gdje je ne
45 To su oni æto su bili izbrojeni iz rodova vidi svjedok i ne moœe se zateøi,
Merarijevih sinova, koje su izbrojili Moj- 14 ako onda obuzme duh ljubomore
sije i Aron, kako je Gospodin zapovjedio muœa, tako da postane ljubomoran na
preko Mojsija. svoju œenu koja se oneçistila, ili ako
46 Svi oni koji su bili izbrojeni od Levita njega obuzme duh ljubomore, koji ga
koje su izbrojili Mojsije i Aron s gla- çini ljubomornim na svoju œenu, a da
107 Brojevi
ona nije sagrijeæila, oneçisti se.
15 onda neka muœ dovede svoju œenu k 30 ili doåe li na muœa duh ljubomore,
sveøeniku i neka donese sobom, kao pri- tako da on bude ljubomoran na svoju
nos za nju, desetinu efe braæna jeçme- œenu, onda neka postavi œenu pred Gos-
noga, ali neka ga ne polije uljem i neka podina i neka sveøenik postupa s njim
ne stavi na njega miomirisnog k∑da, jer toçno prema ovim uredbama.
je to prinos za ljubomoru, spomen- 31 Onda je muœ osloboåen od krivnje zlo-
prinos koji oçituje zlodjela. djela, a œena neka snosi svoju krivnju.’ ”
16 Sveøenik neka je povede i postavi
pred Gospodina. Sveøeniçki blagoslov
17 Neka uzme sveøenik posveøene vode
u posudu zemljanu. Uz to neka uzme
sveøenik malo zemlje s poda u svetiætu i
6 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, go-
voreøi:
2 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im:
uspe u vodu. ‘Poloœi li netko, bio muœ ili œena, nazire-
18 Onda sveøenik neka postavi œenu jski zavjet da se posveti Gospodinu,
pred Gospodina, neka joj otkrije kosu na 3 neka se suzdrœava od vina i drugih
glavi i dade joj u ruku œitni prinos za oçi- opojnih piøa. Neka ne pije kiseline æto je
tovanje. Ali vodu prokletstva i gorkosti napravljena od groόa ni kiseline
neka zadrœi sam sveøenik u ruci. napravljene od neçega sliçnog, ni samo
19 Onda neka sveøenik zakune œenu groœåe ne smije jesti, ni svjeœe ni os-
ovako: “Ako ni jedan muœ nije legnuo s uæeno.
tobom, i ako se nisi oneçistila nevjerno- 4 Dokle god traje vrijeme njegova zavjeta
æøu prema svojem muœu, onda neka ti ne Nazirejstva, neka ne jede niæta æto dolazi
nanese nikakve ætete ova voda prokle- od vinove loze, od zrna do koma.
tstva i gorkosti. 5 Dokle traje zavjet njegova Nazirejstva,
20 Ali ako si postala nevjerna svojem neka britva ne dolazi na njegovu glavu;
muœu, ako si sagrijeæila i upustila se s dok se ne navræe dani za koje se obvezao
drugim, koji nije tvoj muœ, Gospodinu, ima vrijediti kao Bogu pos-
21 onda neka sveøenik izbaci protiv œene veøen, i neka pusti da mu slobodno raste
straæna prokletstva, i to neka sveøenik kosa na glavi.
zaprijeti œeni: neka te Gospodin postavi 6 Cijelo vrijeme, za koje se posvetio Gos-
za straæilo kletve i prokletstva meåu tvo- podinu, ne smije doøi u dodir s mrtvim ti-
jim narodom: “Gospodin neka uçini da ti jelom.
se bedro osuæi, i trbuh ti oteçe! 7 I ako mu umru otac, majka, brat ili ses-
22 Ova voda prokletstva neka prodre u tra, ne smije po njima navuøi na sebe
tvoju utrobu da ti trbuh oteçe i bedro os- neçistoøu, jer je posveta Boga njegova na
uæi!” Œena neka odgovori: “Tako neka njegovoj glavi.
bude. Amen.” 8 Dokle god traje Nazirejstvo njegovo, po-
23 Sveøenik neka onda ova prokletstva sveøen je Gospodinu.
napiæe na list i neka ih opet spere u vodi 9 Umre li netko posve nenadano uz
gorkosti. njega, onda neka izjavi da mu je pos-
24 Ovu vodu prokletstva i gorkosti neka veøena glava neçista. Çim opet postane
dade œeni da pije, da prodre u nju voda çist, neka obrije svoju glavu; sedmi dan
prokletstva i bude joj gorak jad. neka je obrije.
25 Sveøenik neka onda uzme iz ruke œe- 10 Onda na osmi dan neka donese dvije
nine prinos za ljubomoru, neka prinese grlice ili dva golubiøa k sveøeniku na
mahanjem pred Gospodinom i prinese ulaz u æator sastanka.
ga k œrtveniku. 11 Sveøenik neka prinese jedno kao
26 Punu pregræt neka uzme sveøenik od œrtvu za grijeh, drugo kao œrtvu palje-
prinosa kao mirisni dio i neka to zapali nicu. Tako neka mu pribavi pomirenje
na œrtveniku, a potom neka dade œeni za grijeh koji je navukao na sebe uz
vodu da pije. mrtvo tijelo. Ujedno neka iznova izjavi da
27 I kad joj je dao vodu da pije, i ako se mu je glava posveøena.
ona nevjernoæøu oneçistila protiv svoje- 12 Neka se posveti Gospodinu dokle
ga muœa, onda øe voda prokletstva pro- traje njegov zavjet Nazirejstva i neka pri-
drijeti u nju i bit øe joj gorak jad. Trbuh nese jednogodiænje janje kao œrtvu za
øe joj oteøi, i bedro øe joj se osuæiti. Œena prijestup. A prijaænji dani ne broje se, jer
øe biti jedno straæilo prokletstva u svo- je morao svu posvetu oçitovati kao
jem narodu. neçistu.
28 Ali ako se œena nije oneçistila i nedu- 13 Ove su uredbe za Nazireja: kad se na-
œna je, onda joj neøe niæta biti, onda øe vræe dani njegova Nazirejstva, neka ga
ona zatrudnjeti i postati majka. dovedu na ulaz u æator sastanka.
29 To je zakon o ljubomori, kad œena, dok 14 Neka prinese Gospodinu kao prinos
je pod vlaæøu muœa, ode stranputicom i jednogodiænje bez mane janje kao œrtvu
Brojevi 108
paljenicu, jednogodiænje bez mane œen- svakoga po jedan vol, i doveli su ih pred
sko janje kao œrtvu za grijeh i bez mane æator.
ovna za œrtvu mirotvornu, 4 Onda je Gospodin rekao Mojsiju ovo:
15 koæaricu beskvasnih kruhova, zami- 5 “Uzmi to od njih, za opravljanje radova
jeæenih s uljem i beskvasnih uljem na æatoru sastanka; onda to razdijeli
namazanih pogaça s njihovim prinosom Levitima, svakomu prema njegovoj
i s njihovim naljevima. sluœbi.”
16 Sveøenik neka ih prinese Gospodinu i 6 I uzeo je Mojsije kola i volove i predao ih
prinese njegovu œrtvu za grijeh i œrtvu Levitima.
paljenicu. 7 Dvoja kola i çetiri vola predao je Geræo-
17 I neka prinese ovna kao œrtvu miro- novim sinovima prema njihovoj sluœbi.
tvornu Gospodinu, uz to koæaricu bes- 8 Çetvera kola i osam volova je predao
kvasnih kruhova. I neka sveøenik Merarijevim sinovima prema njihovoj
prinese za njega prinos i naljev. sluœbi koju su trebali uçiniti pod vod-
18 Onda neka Nazirej obrije, na ulazu u stvom Itamara, sina sveøenika Arona.
æator sastanka, svoju posveøenu glavu, i 9 Kohatovim sinovima nije dao niæta, jer
neka uzme kosu sa svoje posveøene im je posao bio opraviti svete stvari æto
glave i baci ju u oganj æto gori pod œrtvom su ih morali nositi na ramenu.
mirotvornom. 10 Onda su donijeli glavari darove za po-
19 Nato neka uzme sveøenik ovnovo ku- svetu œrtvenika, kad je bio pomazan, i
hano pleøe, beskvasni kolaç i iz koæarice tako su stavili glavari svoje prinose pred
i jednu beskvasnu pogaçu, i neka to œrtvenik.
stavi na ruke Nazireju, poæto je ovaj sebi 11 Onda je Gospodin rekao Mojsiju:
obrijao posveøenu kosu. “Svaki dan øe jedan od glavara donijeti
20 Onda neka to sveøenik œrtvuje pred svoj prinos za posvetu œrtvenika.”
Gospodinom mahanjem, kao œrtvu ma- 12 Prvi dan donio je svoj prinos Nahæon,
hanja. To je sveti prinos æto pripada sve- sin Aminadabov, od plemena Judina.
øeniku, osim grudi mahanja i osim pleøa 13 Njegov prinos bio je: jedna srebrna
podizanja. Potom Nazirej smije opet piti zdjela stotinu i trideset æekela teæka,
vina.’ jedan srebrni kotliø sedamdeset æekela
21 To je zakon za Nazireja koji se za- teœak, po vrijednosti æekela svetiæta,
vjetovao o njegovu prinosu æto øe ga pri- oboje puno bijeloga braæna umijeæeno s
nijeti Gospodinu za svoju posvetu, osim uljem prineseno kao œitni prinos;
onoga æto inaçe joæ sam hoøe uçiniti, po 14 posudica, deset zlatnih æekela vrije-
zavjetu koji je poloœio, mora postupati po dna, puna miomirisna k∑da;
zakon za njegovu posvetu.” 15 jedan junac, jedan ovan, jedno-
22 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, go- godiænje janje kao œrtvu paljenicu;
voreøi: 16 jedan jarac kao œrtva za grijeh;
23 “Govori Aronu i njegovim sinovima i 17 dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet
kaœi im: ‘Ovako blagoslivljajte Izraelove jednogodiænjih janjaca za œrtvu mi-
sinove, govoreøi im: rotvornu. To je bio prinos Nahæona, sina
24 “Neka te blagoslovi Gospodin i neka te Aminadabova.
çuva. 18 Drugi dan donio je svoj prinos Neta-
25 Neka dade Gospodin, da njegovo lice nel, sin Zuarov, çelnik Isakara.
sjaji nad tobom i neka ti bude milostiv. 19 Njegov prinos bio je: jedna srebrna
26 Neka okrene Gospodin svoje lice k zdjela stotinu i trideset æekela teæka,
tebi i neka ti udijeli mir!” ’ jedan srebrni kotliø sedamdeset æekela
27 Ako tako stavili Izraelove sinove pod teœak, po æekelu svetiæta, oboje puno bi-
zaætitu mojega Imena, ja øu ih blagoslo- jeloga braæna umijeæeno s uljem pri-
viti.” neseno kao œitni prinos;
20 jedna zlatna posudica deset æekela
Prinosi za posvetu svetoga æatora vrijedna, puna miomirisna k∑da;
7 I dogodilo se, kad Mojsije bio dovræio i
podigao sveti æator i bio ga pomazao i
posvetio sa svim njegovim posuåem i œr-
21 jednog junca, jednog ovna, jedno-
godiænje janje kao œrtvu paljenicu;
22 jarca kao œrtvu za grijeh;
tvenik sa svim njegovim priborom; tako 23 dva vola, pet jaraca i pet jednogodi-
ih je on pomazao i posvetio. ænjih janjaca za œrtvu mirotvornu. To je
2 Onda su donijeli darove Izraelovi çel- bio prinos Netanela, sina Zuarova.
nici, glavari pojedinih oçinskih domova, 24 Treøi dan donio je svoj prinos çelnik
i koji su bili glavari plemena, oni koji su Zebulunovih sinova, Eliab, sin Helonov.
bili vodili popisivanje. 25 Njegov prinos bio je: jedna srebrna
3 Doveli su kao prinos za Gospodina, zdjela stotinu i trideset æekela teæka,
æest pokrivenih kola i dvanaest volova. jedan srebrni kotliø sedamdeset æekela
Na dva vladara doælo je po jedna kola i na teœak, po æekelu svetiæta, oboje puno bi-
109 Brojevi
jeloga braæna umijeæeno s uljem pri- 48 Sedmi dan donio je svoj prinos çelnik
neseno kao œitni prinos; Efraimovih sinova, Eliæama, sin Amihu-
26 jedna zlatna posudica, deset æekela dov.
vrijedna, puna k∑da; 49 Njegov prinos bio je: jedna srebrna
27 jedan junac, jedan ovan, jedno- zdjela stotinu i trideset æekela teæka,
godiænje janje kao œrtvu paljenicu; jedan srebrni kotliø sedamdeset æekela
28 jarac kao œrtvu za grijeh; teœak, po vrijednosti æekela svetiæta,
29 dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet oboje puno bijeloga braæna æto je bilo
jednogodiænjih janjaca za œrtvu mi- umijeæeno s uljem prineseno kao œitni
rotvornu. To je bio prinos Eliaba, sina prinos;
Helonova. 50 jedna zlatna posudica deset æekela
30 Çetvrti dan donio je svoj prinos çelnik vrijedna, puna kada;
Rubenovih sinova, Elisur, sin Æedeurov. 51 jedan junac, jedan ovan, jedno-
31 Njegov prinos bio je: jedna srebrna godiænje janje kao œrtvu paljenicu;
zdjela stotinu i trideset æekela teæka, 52 jarac kao œrtvu za grijeh;
jedan srebrni kotliø sedamdeset æekela 53 dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet
teœak, po vrijednosti æekela svetiæta, jednogodiænjih janjaca za œrtvu mi-
oboje puno bijeloga braæna umijeæeno s rotvornu. To je bio prinos Eliæame, sina
uljem prineseno kao œitni prinos; Amihudova.
32 jedna zlatna posudica deset æekela 54 Osmi dan donio je svoj prinos çelnik
vrijedna, puna miomirisna k∑da; Manasehovih sinova, Gamaliel, sin
33 junac, ovan, jednogodiænje janje kao Pedahsurov.
œrtvu paljenicu; 55 Njegov prinos bio je: jedna srebrna
34 jedan jarac kao œrtvu za grijeh; zdjela stotinu i trideset æekela teæka,
35 dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jedan srebrni kotliø sedamdeset æekela
jednogodiænjih janjaca za œrtvu mi- teœak, po vrijednosti æekela svetiæta,
rotvornu. To je bio prinos Elisura, sina oboje puno bijeloga braæna æto je bilo
Æedeurova. umijeæeno s uljem prineseno kao œitni
36 Peti dan donio je svoj prinos çelnik prinos;
Simeonovih sinova, Æelumiel, sin 56 jedna zlatna posudica, deset æekela
Suriæadajev. vrijedna, puna miomirisnog k∑da;
37 Njegov prinos bio je: jedna srebrna 57 junac, ovan, jednogodiænje janje kao
zdjela stotinu i trideset æekela teæka, œrtvu paljenicu;
jedan srebrni kotliø sedamdeset æekela 58 jedan jarac kao œrtvu za grijeh;
teœak, po vrijednosti æekela svetiæta, 59 dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet
oboje puno bijeloga braæna umijeæeno s jednogodiænjih janjaca za œrtvu mi-
uljem prineseno kao œitni prinos; rotvornu. To je bio prinos Gamaliela,
38 jedna zlatna posudica deset æekela sina Pedahsurova.
vrijedna, puna miomirisna k∑da; 60 Deveti dan donio je svoj prinos çelnik
39 jedan junac, jedan ovan, jedno- Benjaminovih sinova, Abidan, sin Gide-
godiænje janje kao œrtvu paljenicu; onov.
40 jedan jarac kao œrtvu za grijeh; 61 Njegov prinos bio je: jedna srebrna
41 dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet zdjela stotinu i trideset æekela teæka,
jednogodiænjih janjaca za œrtvu mi- jedan srebrni kotliø sedamdeset æekela
rotvornu. To je bio prinos Æelumiela, teœak, po vrijednosti æekela svetiæta,
sina Suriæadajeva. oboje puno bijeloga braæna æto je bilo
42 Æesti dan donio je svoj prinos çelnik umijeæeno s uljem prineseno kao œitni
Gadovih sinova, Eliasaf, sin Deuelov. prinos;
43 Njegov prinos bio je: jedna srebrna 62 jedna zlatna posudica deset æekela
zdjela stotinu i trideset æekela teæka, vrijedna, puna miomirisnog k∑da;
jedan srebrni kotliø sedamdeset æekela 63 jedan junac, jedan ovan, jedno-
teœak, po vrijednosti æekela svetiæta, godiænje janje kao œrtvu paljenicu;
oboje puno bijeloga braæna æto je bilo 64 jarac kao œrtvu za grijeh;
umijeæeno s uljem prineseno kao œitni 65 dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet
prinos; jednogodiænjih janjaca za œrtvu mi-
44 jedna zlatna posudica deset æekela rotvornu, To je bio prinos Abidana, sina
vrijedna, puna miomirisna k∑da; Gideonova.
45 jedan junac, jedan ovan, jedno- 66 Deseti dan donio je svoj prinos çelnik
godiænje janje kao œrtvu paljenicu; Danovih sinova, Ahiezer, sin Amiæada-
46 jarac kao œrtvu za grijeh; jev.
47 dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet 67 Njegov prinos bio je: jedna srebrna
jednogodiænjih janjaca za œrtvu mi- zdjela stotinu i trideset æekela teæka,
rotvornu. To je bio prinos Eliasafa, sina jedan srebrn kotliø sedamdeset æekela
Deuelova. teœak, po vrijednosti æekelu svetiæta,
Brojevi 110
oboje puno bijeloga braæna æto je bilo 87 Svih œivotinja za œrtvu paljenicu bilo
umijeæeno s uljem prineseno kao œitni je dvanaest junaca, uz to dvanaest
prinos; ovnova, dvanaest jednogodiænjih jan-
68 jedna zlatna posudica deset æekela jaca s prinosom svojim, nadalje dvana-
vrijedna, puna miomirisnog k∑da; est jaraca kao œrtvu za grijeh.
69 jedan junac, jedan ovan, jedno- 88 Ukupni broj œivotinja za œrtvu mi-
godiænje janje kao œrtvu paljenicu; rotvornu iznosio je dvadeset i çetiri vola,
70 jedan jarac kao œrtvu za grijeh; æesnaest ovnova, æesnaest jaraca i æes-
71 dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet naest janjaca. To su bili prilozi za pos-
jednogodiænjih janjaca za œrtvu mi- vetu œrtvenika kad je bio pomazan.
rotvornu. To je bio prinos Ahiezera, sina 89 Kad je Mojsije iæao u æator sastanka
Amiæadajeva. da razgovara s njim, çuo bi glas gdje mu
72 Jedanaesti dan donio je svoj prinos govori s pomiriliæta æto se nalazi na
çelnik Aæerovih sinova, Pagiel, sin ækrinji Svjedoçanstva, s prostora iz-
Okranov. meåu dva kerubina. Tako je on razgov-
73 Njegov prinos bio je: jedna srebrna arao s njim.
zdjela stotinu i trideset æekela teæka,
jedan srebrni kotliø sedamdeset æekela Svjetiljka sa œiæcima. Posveta Levita
teœak, po æekelu svetiæta, oboje puno bi-
jeloga braæna æto je bilo umijeæeno s ul-
jem prineseno kao œitni prinos;
8 Nato je rekao Gospodin Mojsiju, go-
voreøi:
2 “Govori Aronu i kaœi mu: ‘Kad ureåujeæ
74 jedna zlatna posudica deset æekela œiœke, onda neka napravi da sedam
vrijedna, puna miomirisnog k∑da; œiœaka baca svjetlo ispred svjetiljke!’ ”
75 jedan junac, jedan ovan, jedno- 3 Aron je uçinio tako i okrenuo œiœke da
godiænje janje kao œrtvu paljenicu; bacaju svjetlo ispred svjetiljke, kako je
76 jedan jarac kao œrtvu za grijeh; Gospodin zapovjedio Mojsiju,
77 dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet 4 A svjetiljka je bila izraåena od kovanog
jednogodiænjih janjaca za œrtvu mi- zlata. Od svojega stabla sve do cvjetova
rotvornu. To je bio prinos Pagiela, sina bilo je sve kovani rad. Mojsije je dao na-
Okranova. praviti svjetiljku sa stalkom po uzorku
78 Dvanaesti dan donio je svoj prinos æto mu ga je pokazao Gospodin.
çelnik Naftalijevih sinova, Ahira, sin 5 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govo-
Enanov. reøi:
79 Njegov prinos bio je: jedna srebrna 6 “Uzmi Levite izmeåu Izraelovih sinova i
zdjela stotinu i trideset æekela teæka, oçisti ih!
jedan srebrni kotliø sedamdeset æekela 7 Ovako s njima postupi kod oçiæøenja:
teœak, po æekelu svetiæta, oboje puno bi- Poækropi ih vodom oçiæøenja. Oni neka
jeloga braæna æto je bilo umijeæeno s ul- se obriju po svemu svojemu tijelu, neka
jem prineseno kao œitni prinos; operu svoje haljine i oçiste se.
80 posudica deset zlatnih æekela vrije- 8 Potom neka uzmu junca s njegovim œit-
dna, puna miomirisnog k∑da, nim prinosom od bijeloga braæna æto je
81 jedan junac, jedan ovan, jedno- umijeæeno s uljem. Za prinos zbog grije-
godiænje janje kao œrtvu paljenicu; ha uzmi drugoga junca.
82 jedan jarac kao œrtvu za grijeh; 9 Onda øeæ dovesti Levite pred æator sas-
83 dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet tanka i skupit øeæ svu zajednicu Izraelo-
jednogodiænjih janjaca za œrtvu mi- vih sinova.
rotvornu. To je bio prinos Ahire, sina 10 Tako privedi Levite pred Gospodina, i
Enanova. Izraelovi sinovi neka poloœe svoje ruke
84 To su bili prilozi glavara izraelskih za na Levite,
posvetu œrtvenika, kad je bio pomazan: 11 a Aron neka prinese Levite Gospodi-
dvanaest zdjela srebrnih, dvanaest kot- nu, kao prinos mahanjem Izraelovih si-
liøa srebrnih, dvanaest posudica zlat- nova, da mogu obavljati sluœbu
nih; Gospodinovu.
85 svaka jedna srebrna zdjela stotinu i 12 Onda neka Leviti poloœe svoje ruke na
trideset æekela teæka, svaki kotliø se- glave juncima, i ti øeæ prinijeti jednoga za
damdeset æekela teœak. Sve srebro tih prinos zbog grijeha, a drugoga kao œrtvu
posuda iznosilo je dvije tisuøe i çetiri sto- paljenicu Gospodinu, i da tako pribaviæ
tine æekela po vrijednosti æekela pomirenje Levitima.
svetiæta. 13 I postavi Levite pred Arona i njegove
86 Dvanaest posudica zlatnih punih sinove i prinesi ih Gospodinu kao prinos
k∑da, svaka posudica deset æekela teæka mahanja.
po vrijednosti æekela svetiæta. Sve zlato 14 I tako øeæ Levite odvojiti izmeåu Izra-
tih posudica iznosilo je stotinu i dvade- elovih sinova, da Leviti budu moji.
set æekela. 15 Tek sada smiju Leviti preuzeti sluœbu
111 Brojevi
u æatoru sastanka. Ti ih moraæ oçistiti i Toçno onako kako je Gospodin zapovje-
prinijeti kao prinos mahanja, dio Mojsiju, uçinili su Izraelovi sinovi.
16 jer su posve darovani meni izmeåu 6 A bili su neki ljudi koji su se oneçistili o
Izraelovih sinova. Uzimam ih sebi mrtvaca. Tako oni nisu mogli slaviti Pa-
namjesto svih onih koji otvore utrobu, shu onaj dan. Oni su stoga stupili onaj
prvoroåenci svih Izraelovih sinova. dan pred Mojsija i Arona.
17 Jer meni pripadaju svi prvenci kod 7 Ti ljudi su mu izjavili: “Mi smo postali
çovjeka i stoke meåu Izraelovim si- neçisti od mrtvaca. Zaæto da nam nije
novima. Onaj dan kad sam pobio sve slobodno prinijeti œrtvu Gospodinu u
prvoroåence u zemlji Egipat, posvetio odreåeno vrijeme sa Izraelovim si-
sam ih sebi. novima?”
18 Uzimam Levite namjesto svih prvoro- 8 Mojsije im odgovorio: “Çekajte da çu-
åenaca meåu Izraelovim sinovima. jem æto zapovjeda Gospodin za vas.”
19 I dajem na dar Aronu i njegovim sino- 9 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govo-
vima Levite izmeåu Izraelovih sinova da reøi:
namjesto Izraelovih sinova obavljaju 10 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im:
sluœbu u æatoru sastanka, oni neka ‘Ako se netko izmeåu vas ili vaæih poto-
obavljaju pomirenje za Izraelove sinove, maka oneçisti od mrtvaca ili je na dale-
da nikakav nesretani udar ne pogodi kom putovanju, neka ipak slavi Pashu u
Izraelove sinove, kad se Izraelovi sinovi çast Gospodinu.
pribliœe svetiætu.” 11 Samo takvi je smiju obaviti u drugom
20 Mojsije i Aron i sva zajednica Izraelo- mjesecu çetrnaesti dan uveçer. Oni øe
vih sinova uçinili su tako s Levitima. pritom jesti beskvasni kruh i gorko bilje.
Kako je Gospodin zapovjedio Mojsiju za 12 Oni ne smiju od toga niæta ostaviti do
Levite, toçno tako uçinili su s njima Izra- ujutro i ne smiju prelomiti nijedne kosti.
elovi sinovi. Neka slave Pashu po svim obredima æto
21 Leviti su se oçistili od grijeha i oprali vrijede za nju.
svoje haljine. Aron ih prineo Gospodinu 13 Tko je çist i nije na putovanju, a pro-
kao prinos mahanja, i Aron im pribavio pusti slaviti Pashu, takav çovjek neka se
pomirenje kad ih je oçistio. iskorijeni iz svojega naroda, jer on ne
22 Potom su Leviti preuzeli svoju sluœbu prinosi Gospodinu œrtve u odreåeno vri-
u æatoru sastanka kao pomoønici Aro- jeme. Takav çovjek ima snositi svoju kri-
novi i njegovih sinova. Kako je Gospodin vnju.
zapovjedio Mojsiju za Levite, tako su 14 Ako li boravi kod vas doæljak i hoøe
postupali s njima. slaviti Pashu Gospodinovu, neka je
23 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, go- obavi po obredima i uredbama æto vri-
voreøi: jede za Pashu. Neka vam bude ista ure-
24 “Ovo je æto vrijedi za Levite: Od dvade- dba za doæljaka i za onoga koji se rodio u
set i pet godina pa na viæe su oni koji zemlji.’ ”
smiju uøi sluœbu da obavljaju posao u 15 Na dan kad je bio podignut sveti æator,
æatoru sastanka. pokrio je oblak æator i æator Svjedoçan-
25 Kad navræe pedeset godina moraju stva i bio je od uveçer i do ujutro kao
prestati obavljati posao i viæe da ne rade. oganj nad æatorom.
26 Oni smiju svojoj braøi biti u pomoøi 16 Tako je ostao uvijek: danju ga je po-
kod vræenja sluœbe u æatoru sastanka, krivao oblak a noøu izgledao kao oganj.
ali neka viæe ne obavljaju redovitu 17 I kad bi se oblak podigao iznad æatora,
sluœbu. Tako postupaj s Levitima za nji- tek onda bi polazili Izraelovi sinovi, i gdje
hove duœne poslove.” bi se spustio oblak, ondje bi se utaborili
Izraelovi sinovi.
Sinajska πPasha 18 Tako bi Izraelovi sinovi polazili uvijek
9 Nato je Gospodin rekao Mojsiju u Pu-
stinji Sinaj prvoga mjeseca druge go-
dine po izlasku iz egipatske zemlje, govo-
po zapovijedi Gospodinovoj i utaborili
se, takoåer, po zapovijedi Gospodinovoj.
Dokle je god stajao oblak nad svetim
reøi: æatorom, ostajali bi utaboreni.
2 “Izraelovi sinovi neka slave Pashu u 19 I kad je oblak dugo vremena ostao
odreåeno vrijeme. nad æatorom, drœali bi se Izraelovi sinovi
3 Drœite je çetrnaesti dan ovoga mjeseca zapovijedi Gospodinove i ne bi polazili.
uveçer u odreåeno vrijeme. Samo po 20 Bilo je da je oblak ostao nad æatorom
svim propisima i uredbama njezinim samo malo dana. Na zapovijed Gospodi-
smijete je obdrœavati.” novu oni bi onda postavljali tabor i na za-
4 Tako je Mojsije zapovjedio Izraelovim povijed bi Gospodinovu opet polazili.
sinovima da slave Pashu. 21 Bilo je takoåer da je oblak ostao samo
5 I slavili su Pashu u prvom mjesecu çe- od veçera do jutra. Kad bi se onda oblak
trnaesti dan uveçer u Pustinji Sinaj. podigao ujutro, oni bi polazili. Ili bi ostao
Brojevi 112
dan i noø. Kad bi se onda podigao oblak, 15 Pred vojskom plemena Isakarovih si-
polazili bi. nova bio je Netanel, sin Zuarov.
22 Ili kad bi ostao oblak dva dana, ili mje- 16 Pred vojskom plemena Zebulunovih
sec dana, ili joæ duœe vremena nad sinova bio je Eliab, sin Helonov.
æatorom, onda bi i Izraelovi sinovi ostali 17 Onda je æator bio rastavljen, krenuli
utaboreni i ne bi polazili. Tek kad bi se su i Geræonovi sinovi i Merarijevi sinovi,
podigao, polazili bi. koji su imali nositi æator.
23 Po zapovijedi Gospodinovoj postavl- 18 I poæla je zastava tabora Rubenova sa
jali bi tabor, po zapovijedi Gospodinovoj svojim çetama. Pred njihovom vojskom
polazili bi. Drœali su se zapovijedi Gospo- bio je Elisur, sin Æedeurov.
dinovih koje su izaæle od Gospodina 19 Nad vojskom plemena Simeonovih si-
preko Mojsija. nova bio je Æelumiel, sin Suriæadajev.
20 Pred vojskom plemena Gadovih si-
Izraelci se diœu iz Sinajske pustinje nova bio je Eliasaf, sin Deuelov.
10 Nato je rekao Gospodin Mojsiju, go-
voreøi:
2 “Napravi sebi dvije srebrne trube. Na-
21 Onda su krenuli Kohatovi sinovi, koji
su imali nositi stvari od Svetosti najveøe,
do njihova dolaska bio je æator veø
pravi ih kovanim radom. One neka ti postavljen.
sluœe da sazivaæ zajednicu i da znak da- 22 I poæla je zastava tabora Efraimovih
jeæ za polazak tabora. sinova sa svojim çetama. Nad njihovom
3 Kad se na njih oboje zatrubi, neka se vojskom bio je Eliæama, sin Amihudov.
skupi sva zajednica ispred tebe na ulazu 23 Nad vojskom plemena Manasehovih
u æator sastanka. sinova bio je Gamaliel, sin Pedahsurov.
4 Ali ako se zatrubi samo na jednu, neka 24 Nad vojskom plemena Benjaminovih
se skupe kod tebe glavari tisuønici Izra- sinova bio je Abidan, sin Gideonov.
elovih sinova. 25 Nato je poæla zastava tabora Danovih
5 Kad zatrubiæ naprijed, onda neka se sinova sa svojim çetama, kao posljednja
kreøu tabori æto leœe prema istoku. za sve tabore. Nad njihovom vojskom bio
6 Kad zatrubiæ naprijed po drugi put, je Ahiezer, sin Amiæadajev.
onda neka se kreøu tabori æto leœe prema 26 Nad vojskom plemena Aæerovih si-
jugu; neka se zatrubi buçno u znak da nova bio je Pagiel, sin Okranov.
trebaju poøi. 27 Nad vojskom plemena Naftalijevih si-
7 A kad se treba sazvati zajednica, onda nova bio je Ahira, sin Enanov.
trubite samo jednostavno, ne trubite 28 To je bio red kojim su krenuli Izraelovi
buçno. sinovi sa svojim çetama.
8 Samo Aronovi sinovi, sveøenici, smiju 29 Mojsije je rekao Hobabu, sinu Mid-
trubiti na trube. Njihova je uporaba kod janca Reuela, tasta Mojsijeva: “Idemo
vas uredba æto vjeçito vrijedi kroz sve sada u zemlju o kojoj nam je Gospodin
vaæe naraætaje. obeøao: ‘Vama øu ju dati.’ Hajde s nama,
9 Kad poåete na vojsku u svojoj zemlji i uçinit øemo ti dobro, jer je Gospodin
protiv neprijatelja koji vas napada, onda obeøao Izraelu dobroçinstvo.”
trubite trubama na uzbunu. Onda øe 30 A on mu rekao: “Ne mogu iøi s vama,
vas se sjetiti Gospodin, vaæ Bog, i spasit nego øu se vratiti u svoju zemlju i k svojoj
øe vas od vaæih neprijatelja. rodbini.”
10 Trubite na trube i u dane svojega ves- 31 Mojsije mu rekao: “Ne ostavljaj nas,
elja, na odreåene Sveçanosti i mjesece jer kako ti znaæ mjesta gdje moœemo ta-
mlaåake, kod svojih œrtava-paljenica i boriti u pustinji, budi nam naæe oçi.
œrtava mirotvornih. Tako øe vam to biti 32 Ako poåeæ s nama, sva dobroçinstva
za spomen milostiv kod vaæega Boga. Ja koja øe nam Gospodin uçiniti, uçinit øe i
sam Gospodin, vaæ Bog.” tebi.”
11 I dogodilo se u drugoj godini u 33 I tako su krenuli od gore Gospodinove
drugom mjesecu, dvadesetoga u tri dana hoda, a ækrinja Gospodinova za-
mjesecu, da se podigao oblak iznad æa- vjeta iæla je pred njima tri dana hoda da
tora Svjedoçanstva. bi im naæla mjesto za odmor.
12 I krenuli su Izraelovi sinovi svojim re- 34 Oblak Gospodinov lebdio je nad njima
dom iz Pustinje Sinaj, i oblak se spustio po danu kad su polazili iz tabora.
u pustinji Paran. 35 Kad god je polazila ækrinja, govorio bi
13 Bilo je to prvi put da su krenuli na za- Mojsije: “Ustani, Gospodine, i neka se ra-
povijed Gospodinovu æto je bila iziæla zaspu tvoji neprijatelji i neka pred To-
preko Mojsija. bom pobjegnu tvoji protivnici.”
14 Najprije je poæla zastava tabora 36 A kad se zaustavila, govorio bi: “Za-
Judinih sinova sa svojim çetama. Na ustavi se, Gospodine, kod tisuøa Izraelo-
çelu njihove vojske stajao je Nahæon, sin vih redova.”
Aminadabov.
113 Brojevi
Mrmljanje. Prepelice. Sedamdeset starjeæina tobom. Uzet øu od Duha koji na tebi i
11 A kad se narod poçeo glasno tuœiti
pred Gospodinom da mu je zlo, Gos-
podin je to çuo, planula je njegova
staviti ga i na njih. Tako da oni s tobom
nose teret naroda, da ga ti ne nosiæ sam.
18 Onda reci narodu: ‘Posvetite se za
srdœba. Tako se oganj æto je izlazio od sutra, jer øete dobiti mesa za jesti.
Gospodina, raspalio na njih i uniætio je- Glasno ste jadikovali pred Gospodinom i
dan dio tabora. vapili, govoreøi: ‘Tko øe nam dati mesa
2 Onda je zavapio narod Mojsiju, i kad se da jedemo? U Egiptu imali smo dobro.’
Mojsije pomolio Gospodinu, ugasio se Gospodin øe vam, eto, dati mesa da
oganj. jedete.
3 Nazvalo se to mjesto Tabera, jer se 19 Neøete ga jesti samo jedan dan, ni
ondje raspalio oganj æto je izlazio od Go- dva, pet, deset ili dvadeset dana,
spodina. 20 nego cijeli mjesec dana, dokle vam na
4 A skupljeni narod hlepio je za jelima, nos ne udari i ne ogadi vam se, jer vi ste
tako da su Izraelovi sinovi opet poçeli Gospodina, koji je meåu vama, prezreli i
jadikovati i govorili su: “Tko øe nam dati pred njim jadikovali i tuœili se: ‘Da nismo
mesa za jesti? ipak otiæli iz Egipta.’ ”
5 Sjeøamo se riba æto smo ih bezbriœno 21 Mojsije je rekao: “Æest stotina tisuøa
jeli u Egiptu badava, krastavaca i dinja, pjeæaka ima naroda meåu kojim ja
poriluka, crvenoga luka i çeænjaka. œivim, a ti govoriæ: ‘Dat øu im mesa da
6 A sad nam je, da umremo; ovdje nema jedu cijeli mjesec dana.’
niçega osim mane pred naæim oçima.” 22 Moœe li im se poklati toliko ovaca i go-
7 Mana je bila kao sjeme korijandrovo i veda da im bude dosta? Mogu li im se po-
sliçna bdeliju. hvatati sve morske ribe da im se tako
8 Narod je iæao okolo i skupljao ju, mlio pribavi hrane i da im bude dosta?”
ju na œrvnjima ili tucao u stupama, ku- 23 A Gospodin je rekao Mojsiju: “Zar je
hao ju u loncima i pravio od nje kolaçe. ruka Gospodinova prekratka? Sad øeæ
Ukus joj je bio kao ukus kolaça priprav- vidjeti, hoøe li se moja rijeç pred tobom
ljena s uljem. ispuniti ili neøe.”
9 Kad bi noøu pala rosa na tabor, pala bi 24 Nato je izaæao Mojsije, priopøio nar-
s njom i mana. odu rijeçi Gospodinove i pozvao izmeåu
10 Kad je çuo Mojsije gdje narod jadikuje naroda sedamdeset starijih ljudi i
u svojim obiteljima, svaki na ulazu u postavio ih okolo æatora.
svoj æator, srdœba Boœja se œestoko 25 Onda je siæao Gospodin u oblaku i
raspalila zbog toga i Mojsiju je to bilo vrlo govorio s njim, uzeo je onda od duha koji
œao. je œivio u njemu i dao ga sedamdesetorici
11 Onda se Mojsije potuœio Gospodinu: sijedih ljudi. Dogodilo se da kad se duh
“Zaæto tako zlostavljaæ svojega slugu i spustio na njih, poçeli su prorokovati;
zaæto do mene tako malo drœiæ da si ali to im se poslije nije viæe dogodilo.
stavio na mene teret brige za sav taj na- 26 Ali dvojica su ostali u taboru: jed-
rod? nomu je bilo ime Eldad, a drugomu je
12 Zar sam ja sav taj narod nosio u krilu bilo ime Medad; i na njih se spustio duh.
svojem i donio ga na svijet da moœeæ od Pripadali su, naime, zapisanima, ali
mene traœiti: ‘Nosi ga u naruçju svojem nisu bili izaæli k æatoru, ali su proroko-
kao æto dojilja nosi dojençe,’ u zemlju vali u taboru.
koju sam obeøao njegovim oçevima. 27 Jedan sluga je otrçao i javio Mojsiju:
13 Odakle da uzmem meso da ga dadem “Eldad i Medad prorokuju u taboru.”
svemu ovom narodu? Plaçu preda 28 A Joæua, sin Nunov, koji je od mlado-
mnom i vapiju, govoreøi: ‘Daj nam mesa sti bio pomoønik Mojsijev je rekao: “Gos-
za jesti.’ podaru, Mojsije, zabrani im to.”
14 Ja sam ne mogu viæe nositi brigu za 29 A Mojsije mu rekao: “Æto se ti brineæ za
sav taj narod, jer to je odviæe teæko za mene? O, kad bi samo sav Gospodinov
mene. narod bio sastavljen od proroka! Kad bi
15 Ako misliæ tako dalje postupati sa Gospodin svima dao svojega duha!”
mnom, onda me radije odmah ubij ako ti 30 A Mojsije se vratio u tabor s Izraelovim
joæ æto god vrijedim, da ne gledam duœe starjeæinama.
svoju nesreøu.” 31 Onda se podigao vjetar od Gospodina
16 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Po- koji je nanio od mora prepelice i razasuo
zovi mi sedamdeset ljudi izmeåu çelnik ih naokolo leteøi nad taborom, oko dan
Izraelovih, za koje znaæ, da su zreli ljudi i hoda na jednu stranu i dan hoda na
sposobni za sluœbu glavarsku. Dovedi ih drugu stranu, sve naokolo tabora, i oko
k æatoru sastanka i ondje neka se dva lakta visoko na povræini zemlje.
postave s tobom. 32 I narod je ustao te je toga cijeloga
17 Onda øu ja siøi dolje i ondje govoriti s dana, i cijelu noø, i cijeli sutraænji dan
Brojevi 114
hvatao prepelice. Tko je malo nakupio, Uhode poslane u Kanaan
imao ih je deset homera. Prostrli su ih
okolo tabora da se suæe.
33 Dok im je joæ meso bilo izmeåu zuba
13 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, go-
voreøi:
2 “Poæalji ljude da uhode zemlju Kanaan,
prije nego se iskosalo, a srdœba se Go- koju øu dati Izraelovim sinovima.
spodinova raspalila na narod. Gospodin Poæaljite od svakoga oçinskog plemena
je udario narod veoma teækom kaznom. po jednoga, glavara izmeåu njih.”
34 Zato se nazvalo to mjesto Kibrot Ha- 3 I po zapovijedi Gospodinovoj poslao ih
taava, jer se ondje pokopao narod zbog Mojsije iz Pustinje Paran. Svi su bili gla-
njihove pohlepe. vari Izraelovih sinova.
35 Od Kibrot Hataave poæao je narod 4 Ovo su im imena: od plemena Ru-
dalje u Haserot; i u Haserotu se utaborili. benova Æamua, sin Zakurov;
5 od plemena Simeonova Æafat, sin Hori-
Aron i Mirjam jev;
12 Onda su Mirjam i Aron poçeli govo-
riti protiv Mojsija zbog œene Etio-
pljanke, kojom se bio oœenio; jer si je
6 od plemena Judina Kaleb, sin Jefu-
neov;
7 od plemena Isakarova Igal, sin Josipov;
uzeo Etipljanku za œenu. 8 od plemena Efraimova Hoæea, sin Nu-
2 Oni su govorili: “Zar je Gospodin govo- nov;
rio samo preko Mojsija? Zar nije govorio i 9 od plemena Benjaminova Palti, sin
s nama?” To je çuo Gospodin. Rafuov;
3 A Mojsije je bio veoma skroman çovjek, 10 od plemena Zebulunova Gadiel, sin
najskromniji çovjek na zemlji. Sodijev;
4 Odmah je Gospodin rekao Mojsiju, Aro- 11 od plemena Josipova, od plemena
nu i Mirjam: “Poåite vi troje u æator sas- Manasehova Gadi, sin Susijev;
tanka.” Oni su poæli, 12 od plemena Danova Amiel, sin Gema-
5 Onda je Gospodin u stupu oblaka stao lijev;
na ulazu æatora i zovnuo Arona i Mir- 13 od plemena Aæerova Setur, sin Mi-
jamu. Kad su oboje doæli, haelov;
6 Onda je on rekao: “Çujte moje rijeçi. 14 od plemena Naftalijeva Nahbi, sin Vof-
Kada je meåu vama prorok, onda se ja, sijev;
Gospodin objavljujem njemu u viåenju i 15 od plemena Gadova Geuel, sin Maki-
govorim s njim u snu. jev.
7 A tako nije s mojim slugom Mojsijem; 16 To su imena ljudi koje je poslao Mo-
on je vjeran u mojoj cijeloj kuøi. jsije da uhode zemlju. Onda je dao Moj-
8 S njim govorim licem u lice, i on smije sije Hosei, sinu Nunovu, ime Joæua.
gledati neskrivenu podobu i pojavu Gos- 17 Tako ih Mojsije poslao da uhode ze-
podina. Zaæto se onda niste bojali preko- mlju Kanaan, i rekao im: “Idite odavde
riti mojega slugu Mojsija?” preko Negeba, pa se popnite na goru,
9 Nato se raspalila srdœba Gospodinova 18 i pogledajte kakva je zemlja i je li na-
na njih i on je otiæao. rod æto prebiva u njoj jak ili slab, malen
10 I oblak se udaljio od æatora. A Mirjam ili velik;
je bila najedanput od gube postala bijela 19 i kakva je zemlja u kojoj prebiva, je li
kao snijeg. Kad se Aron okrenuo k Mir- plodna ili neplodna; i kakva su mjesta u
jami, naåe da je gubava. kojima prebiva, jesu li u otvorenim ta-
11 Onda je rekao Aron Mojsiju: “Ah, gos- borima ili u tvrdim gradovima;
podaru, ne stavljaj na nas grijeha æto 20 i kakva je zemlja, je li rodna ili
smo ga tako ludo poçinili. mræava, raste li drveøe u njoj ili ne. Bu-
12 Nemoj da ona bude kao mrtvo dijete dite hrabri i donesite sobom i neæto roda
komu je tijelo veø napola gnjilo kad iziåe one zemlje.” Bilo je onda upravo vrijeme
iz utrobe majçine.” prvom groœåu.
13 I Mojsije se pomolio Gospodinu, govo- 21 Tako otiæli i uhodili su zemlju od Pu-
reøi: “Molim O Boœe, ozdravi ju, ja se stinje Zin do Rehoba na ulazu u Hamat.
molim.” 22 Oni su se popeli preko Negeba i doæli
14 Gospodin je rekao Mojsiju: “Da joj je su do Hebrona, gdje su œivjeli Ahiman,
njezin otac pljunuo u lice, ne bi li se stid- Æeæaj i Talmaj, potomci Anakovi. Hebron
jela sedam dana? Neka ona bude sedam je bio sazidan sedam godina prije Zoana
dana izvan tabora, a poslije neka se opet u Egiptu.
primi natrag.” 23 Kad su stigli do u Dolinu Eækol, od-
15 I Mirjam je sedam dana bila odstran- rezali su ondje lozu s jednim grozdom
jena iz tabora. A narod nije poæao dalje koji su nosila po dvojica na motki, tako i
dok Mirjam nije opet bila primljena. neæto mogranja i smokava.
16 Potom je poæao narod od Haserota i 24 Ono se mjesto zvalo Dolina Eækol zbog
utaborio se Pustinji Paran. groόa koje su ondje bili odrezali Izraelo-
115 Brojevi
vi sinovi. nas dovesti u tu zemlju i dat øe nam ju,
25 Poslije çetrdeset dana vratili se, poæto zemlju u kojoj teçe mlijeko i med.
su bili uhodili zemlju. 9 Samo se ne bunite protiv Gospodina i
26 Otiæli su kuøi i doæli k Mojsiju i Aronu ne bojte se stanovnika te zemlje, jer
i cijeloj zajednici Izraelovih sinova u øemo ih posve uniætiti. Odstupila je od
Pustinju Paran, u Kadeæ, predali su iz- njih sjena njihova, a s nama je Gospodin.
vjeætaj njima i cijeloj zajednici i pokazali Niæta ih se ne bojte!”
im plodove zemlje. 10 Kad je sva zajednica namjeravala da
27 A pripovijedali su im ovo: “Otiæli smo u ih kamenuje, pojavila se slava Gospodi-
zemlju u koju si nas poslao. Zaista, teçe nova svim Izraelovim sinovima nad æato-
u njoj mlijeko i med. Evo, to su plodovi rom sastanka.
odande. 11 I Gospodin je rekao Mojsiju: “Dokle øe
28 Ali narod æto boravi u njoj jak je, i gra- me joæ taj narod prezirati, dokle mi neøe
dovi su utvråeni i vrlo veliki. Vidjeli smo vjerovati uza sva çudesna znamenja æto
ondje i potomke Anakove. sam ih uçinio pred njim.
29 Amaleçani prebivaju u pokrajini 12 Udarit øu ga kugom i uzeti mu baæ-
Negebu; Hitejci, Jebusejci i Amorejci pre- tinu, a tebe øu uçiniti narodom koji je
bivaju u planini; Kanaanci prebivaju na veøi i jaçi od ovoga.”
moru i na obali Jordana. 13 Mojsije je rekao Gospodinu: “Ako çuju
30 Onda je Kaleb uæutkao narod protiv to Egipøani, izmeåu kojih si ti svojom
Mojsija, i povikao: “Svakako hajdemo moøi doveo ovamo taj narod.
gore i osvojimo je, jer ih moœemo lako 14 Pripovijedat øe to stanovnicima ove
prevladati.” zemlje. Oni su çuli da ti, Gospodine,
31 Ali ljudi, koji su bili s njim iæli, izjave: prebivaæ meåu ovim narodom, da mu se
“Nikako ne moœemo iøi protiv toga naro- ti, Gospodine, licem u lice ukazujeæ, i da
da, jer je jaçi od nas.” oblak tvoj stoji nad njima, i da ti danju u
32 Onda su iznijeli pred Izraelove sinove stupu oblaka, a noøu u stupu ognja ideæ
neistinu o zemlji koju su bili uhodili, go- pred njima.
voreøi: “Zemlja, koju smo proæli i uhodili, 15 Ako sad taj narod pobijeæ sve do jed-
jest zemlja koja œdere svoje stanovnike. noga, onda øe narodi, koji su çuli o tebi
Svi ljudi, koje smo ondje vidjeli, neo- lijepi glas, reøi:
biçno su veliki. 16 “Jer Gospodin nije mogao taj narod
33 Vidjeli smo ondje i divove, Anakove si- dovesti u zemlju koju im je zakletvom
nove od divovskoga roda. Çinilo nam se obeøao, zato ih je pobio u pustinji.’
da smo prema njima kao skakavci. A 17 A sada ja molim, Gospodine, neka
tako smo se morali i mi njima çiniti.” vlada tvoja velika strpljivost, kako si
obeøao:
Pobuna Izraelaca i kazna 18 “Gospodin je strpljiv i bogat milosr-
14 Onda je sva zajednica podigla viku i
graju; a narod je plakao onu noø.
2 Svi su Izraelovi sinovi mrmljali protiv
åem. On opraæta zlodjela i grijeh, ali
posve ne otpuæta kaznu, nego pohodi
zlodjela otaca na djeci do u treøe i çetvrto
Mojsija i Arona i sva se zajednica tuœila koljeno.
pred njima: “Ah, da smo bili pomrli u 19 Oprosti molim, ovomu narodu njego-
zemlji Egipat! Ili Da smo samo mrtvi va zlodjela po svojim velikom milosråu,
ovdje u pustinji. kako si uvijek opraætao ovomu narodu
3 Zaæto nas je Gospodin doveo u tu zem- od Egipta do ovamo.”
lju da izginemo od maça? Zar da naæe 20 Onda je Gospodin odgovorio: “Opra-
œene i djeca sitna postanu roblje dru- ætam mu kako si zamolio.
gima? Ne bi li bolje bilo za nas da se vra- 21 Ali tako ja œiv bio i tako sva zemlja bila
timo natrag u Egipat?” puna slave Gospodinove;
4 I rekli su meåu sobom: “Mi øemo iza- 22 svi oni ljudi koji su vidjeli moju slavu
brati sebi voåu i vratiti se natrag u Egi- i sva znamenja çudesna æto sam ih
pat.” uçinio u Egiptu i u pustinji, a ipak su me
5 Onda su Mojsije i Aron pali niçice pred deset puta kuæali i moj glas nisu pos-
svom skupljenom zajednicom Izraelovih luæali,
sinova. 23 oni neøe nikada vidjeti zemlje æto je
6 A Joæua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefu- zakletvom obeøao sam njihovim oçe-
neov, bili su meåu onima koji su uhodili vima. Ne, ni jedan od svih onih koji su me
zemlju, razdrli su svoje haljine. prezreli neøe ju vidjeti.
7 Zatim su govorili cijeloj zajednici Izra- 24 Samo svojega slugu Kaleba, koji je po-
elovih sinova: “Zemlja koju smo proæli da kazao drugi duh i posve pristao je uza
je uhodimo, jest zemlja je zaista vrlo do- me, njega øu dovesti u zemlju u koju je
bra. veø jedanput stupio, i posjedovat øe je
8 Ako nam je Gospodin milostiv, on øe potomci njegovi.
Brojevi 116
25 Pustite samo da Amaleçani i Kana- svojih neprijatelja, jer Gospodin nije
anci prebivaju u ravnici. Sutra se vratite meåu vama.
i poåite u pustinju prema Crvenomu 43 Jer Amaleçani i Kanaanci stoje ondje
moru.” pred vama. Popadat øete od maça; jer ste
26 Onda je Gospodin rekao Mojsiju i Aro- se pobunili protiv Gospodina, neøe Gos-
nu, govoreøi: podin biti s vama.”
27 “Dokle øe joæ trajati mrmljanje te zle 44 Ali oni su u svojoj tvrdokornosti poæli
zajednice protiv mene? Dobro sam çuo navrh gore. A ækrinja Gospodinova za-
psovke Izraelovih sinova æto izbacuju vjeta i Mojsije nisu napustili tabor.
protiv mene. 45 Onda su Amaleçani i Kanaanci siæli ,
28 Kaœi im: ‘Tako ja œiv bio,’ ovo je rijeç koji su prebivali na onoj gori, potukli ih i
Gospodinova, ‘kako vi izgovoriste pred potjerali do Horme.
Mojim uæima, tako øu ja postupati s
vama. Neke odredbe za œrtve. Rese na haljinama
29 Ovdje u pustinji popadat øe vaæa
mrtva tjelesa, svi vi koji ste bili izbrojeni,
po vaæemu cijelom broju od dvadesete
15 I Gospodin je rekao Mojsiju, govore-
øi:
2 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im:
godine i viæe, jer ste mrmljali protiv ‘Kad doåete u zemlju, koju vam dajem za
mene. postojbinu,
30 Nikada neøete uøi u zemlju koju sam 3 i prinosite Gospodinu od goveda i
vam pod zakletvom obeøao za postoj- ovaca œrtvu ognjem spaljenu, œrtvu pa-
binu, osim Kaleba, sina Jefuneova, i ljenicu ili mirotvornu, da ispunite za-
Joæue, sina Nunova, vjete ili kao dragovoljan dar ili o svojim
31 A vaæu sitnu djecu, za koju ste rekli da Svetkovinama, da dignete u çast Gospo-
øe postati roblje drugima, njih øu uvesti i dinu ugodni œrtveni miris,
oni øe se veseliti zemlji koju ste vi 4 onda onaj koji donosi svoj prinos Gos-
pogrdili. podinu, neka prinese desetinu efe bi-
32 A vaæa mrtva tjelesa raspast øe se jelog braæna zamijeæena s çetvrtinom
ovdje u pustinji. hina ulja;
33 Çetrdeset godina vaæi øe se sinovi kao 5 a vina neka se pripravi za naljev kod
pastiri povlaçiti po pustinji i tako øe trp- œrtve paljenice i mirotvorne çetvrtinu
jeti zbog vaæe nevjere dok se vaæa tjelesa hina za svako janje.
posve ne zatru u pustinji. 6 A za ovna neka pripravi kao prinos
34 Po broju çetrdeset dana, za koje uho- dvije desetine efe bijelog braæna zamije-
diste zemlju, jedan dan za jednu godinu æena s treøinom hina ulja.
uraçunan, morat øete çetrdeset godina 7 Vina za naljev neka prinese treøinu
nositi svoje krivnje. Morat øete osjetiti hina na ugodan miris Gospodinu.
æto znaçi kad ja uskratim svoju milost. 8 Kad pripremate junca kao œrtvu palje-
35 Ja, Gospodin, to govorim. Zaista, tako nicu ili za œrtvu zaklanicu, da ispunite
øu postupati s tom cijelom zlom zajedni- zavjet ili kao œrtvu mirotvornu,
com, koja se ustala protiv mene. Ovdje u 9 onda neka se prinese uz junca kao
pustinji bit øe uniæteni ovdje øe pomri- prinos tri desetine efe bijeloga braæna
jeti.’ ” zamijeæena s pola hina ulja;
36 A ljudi, koje je poslao Mojsije da 10 vina za naljevni prinos prinesite pola
uhode zemlju, i æto su, nakon svoje pov- hina kao œrtvu ognjem spaljenu na ugo-
ratka, pobunili svu zajednicu protiv dan miris Gospodinu.
njega kad su krivo izvijestili o zemlji; 11 Tako neka se drœi kod svakoga vola ili
37 ti ljudi koji su dali laœni izvjeætaj o ze- ovna, kod svakoga janjeta ili jareta.
mlji, pomrli su pred Gospodinom od na- 12 Prema broju koji prireåujete, pos-
gle smrti. tupite tako kod svakog pojedinoga ko-
38 Samo Joæua, sin Nunov, i Kaleb, sin mada.
Jefuneov, ostali su na œivotu izmeåu 13 Svaki domorodac neka se toga drœi
onih ljudi koji su iæli uhoditi zemlju. kad prinosi œrtvu ognjem spaljenu na
39 Onda je Mojsije priopøio ove prijetnje ugodan miris Gospodinu.
svim Izraelovim sinovima, narod se jako 14 Ako je doæljak putuje s vama, ili ako
raœalostio. netko trajno œivi u vaæoj sredini i hoøe
40 Rano ujutro oni su ustali, da uzaåu prirediti œrtvu ognjem spaljenu na ugo-
navrh gore, jer su govorili: “Sada smo dan miris Gospodinu, onda neka isto
spremni uziøi na ono mjesto za koje nam onako postupati kako vi çinite.
je govorio Gospodin, jer smo sagrijeæili.” 15 Jednaka uredba vrijedi za zajednicu,
41 A Mojsije je rekao: “Zaæto hoøete pre- za vas kao i za doæljaka koji je kod vas.
stupiti zapovijed Gospodinovu? Neøe Jedna uredba æto vjeçito vrijedi kroz sve
vam uspjeti. vaæe naraætaje. U stvarima æto se odnose
42 Ne uzlazite, da ne budete potuçeni od na Gospodina, vrijedi za doæljaka isto
117 Brojevi
kao za vas. na Subotnji dan.
16 Jedan zakon i jednako pravo vrijede 33 Ljudi, koji su ga bili zatekli gdje sku-
za vas kao za doæljaka æto je kod vas.” plja drva, doveli ga k Mojsiju i Aronu i ci-
17 Opet je rekao Gospodin Mojsiju, govo- jeloj zajednici.
reøi: 34 Stavili ga u zatvor, jer joæ nije bilo
18 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im: odreåeno o tom æto øe se s njim çiniti.
‘Kad doåete u zemlju u koju øu vas ja 35 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Taj
odvesti, çovjek neka se smrøu kazni. Neka ga ka-
19 onda prije nego upotrijebite œito one menuje sva zajednica izvan tabora.”
zemlje, prinesite Gospodinu œrtvu podi- 36 I sva ga je zajednica izvela pred tabor
zanja. i kamenovala ga na smrt, kako je Gospo-
20 Od svojega prvoga braæna darujte din zapovjedio Mojsiju.
kolaç kao prinos podizanja; prinesite ga 37 Opet je rekao Gospodin Mojsiju, govo-
kao prinos podizanja od gumna, tako reøi:
øete i ga prinijeti. 38 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im:
21 Dajte od svojega prvoga mljevena neka stave sebi rese na skutove svojih
braæna Gospodinu prinos podizanja haljina, oni i njihovi buduøi naraætaji, i
kroz sve vaæe naraætaje. na svaku resu neka stave vrpcu od mo-
22 Ako sagrijeæite nehotice i ne ispunite drog prediva.
koju god od ovih zapovijedi koje je Go- 39 Ovo je svrha resama: da se sjetite kad
spodin dao Mojsiju, ih vidite svih zapovijedi Gospodinovih,
23 æto god od onoga æto vam je Gospodin da ih vræite i da se ne zanosite za poœuda-
preko Mojsija zapovjedio, od dana kad je ma svojih srdaca i oçiju æto vas tako lako
Gospodin izdao zapovijedi, i poslije kroz zavode na bludnost.
sve vaæe naraætaje, 40 Tako da bi se spominjali svih mojih
24 onda neka bude: ako je prijestup ne- zapovijedi i vræili ih i tako se posvetili
hotice uçinjen, bez znanja zajednice, svojem Bogu.
neka sva zajednica prinese junca kao 41 Ja sam Gospodin, vaæ Bog, koji sam
œrtvu paljenicu na ugodan miris Gospo- vas izveo iz egipatske zemlje da budem
dinu, zajedno s œitnim prinosom i njiho- vaæ Bog. Ja sam Gospodin, vaæ Bog.”
vim naljevom, po uredbi, uz to jarca kao
œrtvu za grijeh. Korah, Datan i Abiram
25 Sveøenik neka time pribavi pomirenje
cijeloj zajednici Izraelovih sinova. Tako
øe im se oprostiti, jer je bilo nehotice
16 A Korah, sin Ishara, sin Kohata, sin
Levijev, predobio za sebe potomke
Rubenove Datana i Abirama, Eliabove si-
uçinjeno, neka prinesu œrtvu ognjem nove, i Ona, sina Peletova.
spaljenu Gospodinu, uz to svoju œrtvu za 2 Oni su se pobunili protiv Mojsija s dvj-
grijeh pred Gospodinom, zbog svoje esta i pedeset Izraelovih sinova, glavara
nepaœnje za grijeh. zajednice, pozvanih çlanova narodne
26 Tako øe se onda oprostiti cijeloj zajed- skupætine i uglednih muœeva.
nici Izraelovih sinova i doæljacima koji 3 Oni su se skupili protiv Mojsija i Arona
su kod njih, jer nepromiæljenost je na i kazali im: “Dosta neka vam je. Sva za-
teret cijeloj zajednici. jednica, svi skupa sveti su i Gospodin je
27 Ako çovjek pojedinac sagrijeæi neho- meåu njima. Zaæto se vi onda uzdiœete
tice, onda neka prinese jednogodiænju iznad zajednice Gospodinove?”
kozu kao œrtvu za grijeh. 4 Kad je to çuo Mojsije pao je niçice na
28 Neka sveøenik onda onomu koji je ne- svoje lice,
hotice sagrijeæio protiv Gospodina, pri- 5 i rekao Korahu i cijeloj njegovoj
baviti pomirenje izvræivæi za njega druœini, govoreøi: “Sutra øe Gospodin
obrede pomirenja; bit øe mu oproæteno. pokazati tko je njegov i tko je doista svet,
29 Neka jedan te isti zakon vrijedi kod da mu se pribliœi koga onda on izabere,
vas za domoroce izmeåu Izraelovih si- taj mu se smije pribliœiti.
nova i za doæljaka koji je meåu njima, za 6 Uçinite ovo: uzmite sebi kadionice, Ko-
sluçaj da netko nehotice sagrijeæi. rah i sva druœina njegova.
30 Ali ako neka osoba sagrijeæi bilo æto 7 Stavite sutra u njih ognja i stavite na
hotimice, bio on domorodac ili doæljak, njih kada pred Gospodinom. Koga onda
taj huli na Gospodina, i neka se iskori- izabere Gospodin, taj neka bude svet.
jeni iz svojega naroda. Dosta neka vam je, sinovi Levijevi.”
31 Jer je prezreo rijeç Gospodinovu i pre- 8 Korahu je rekao Mojsije: “Çujte ipak, si-
stupio njegovu zapovijed, neka se ta novi Levijevi.
osoba iskorijeni. Neka njegova krivnja 9 Zar vam nije dosta æto vas je Bog Izra-
padne na njega.’ ” elov odvojio od Izraelove zajednice da vas
32 Kad su bili Izraelovi sinovi u pustinji, privuçe u svoju blizinu, pa da vræite
zatekli su çovjeka, koji je skupljao drva sluœbu kod æatora Gospodinova i obavl-
Brojevi 118
jate i pred zajednicom svoju sluœbu? tan i Abiram stupili su van i stali na
10 Tebe je sa svom tvojom braøom, Levi- ulazu svojih æatora sa svojim œenama,
jevim sinovima, privukao k sebi, sada svojim sinovima i svojom malom dje-
traœite joæ i sveøenstvo. com.
11 Zato se vi, ti i sva tvoja druœina, sku- 28 Onda je rekao Mojsije: “Po tom øete
pljate protiv Gospodina, jer to je Aron, da spoznati da je Gospodin poslao mene da
mrmljate protiv njega.” izvræim sva ta djela i da ja ne radim sam
12 Mojsije je pozvao Datana i Abirama, od sebe.
Eliabove sinove, ali su oni odgovorili: “Ne 29 Ako ovi ovdje pomru, kako umiru svi
idemo gore. ljudi, i ako ih snaåe obiçna sudbina svih
13 Zar nije dosta æto si nas doveo ovamo ljudi, onda Gospodin nije poslao mene.
iz zemlje, u kojoj teçe mlijeko i med, da 30 Ali ako Gospodin izvræi neæto novo i
nas poubijaæ u pustinji? Hoøeæ li se joæ zemlja otvori svoja usta i proœdre ih sa
sada i nametnuti za gospodara nad svim æto je njihovo, tako da siåu œivi u
nama? podzemlje, onda øete spoznati da su ovi
14 Zaista nisi nas doveo u zemlju u kojoj ljudi hulili na Gospodina.”
teçe mlijeko i med i nisi nam dao njiva i 31 I dogodilo se, çim je Mojsije izgovorio
vinograda u posjed. Hoøeæ li, moœda, lju- te rijeçi, otvorila se zemlja pod njima,
dima ovdje oçi iskopati? Neøemo doøi!” 32 i zemlja je otvorila svoja usta i
15 Onda se Mojsije jako rasrdio i rekao progutala ih s njihovim domaøinstvom i
Gospodinu: “Ne primi njihov œrtveni dar. sve ljude koji su bili uz Koraha sa svim
Nisam nikomu od njih oduzeo ni jednog njihovim imetkom.
magarca, niti sam komu od njih uçinio 33 Sa svim æto su imali siæli su œivi u
æto na œao.” podzemlje, i zemlja se zatvorila nad
16 I Mojsije je rekao Korahu: “Ti i sva njima, i oni su nestali iz zajednice.
tvoja druœina, prikaœite se sutra pred 34 Svi Izraelovi sinovi koji su okolo sta-
Gospodinom, ti, oni i Aron. jali pobjegli su brœe od njihova jauka, jer
17 Svaki od vas neka uzme svoju kadion- su govorili: “Da i nas joæ ne proguta ze-
icu i stavi u nju k∑d, i neka donese svaki mlja!”
svoju kadionicu pred Gospodina, 35 A oganj je izaæao od Gospodina i
dvjesta i pedeset kadionica; takoåer ti i spalio dvjesta i pedeset ljudi koji su
Aron, svaki svoju kadionicu.” trebali prinijeti kad.
18 I uzeo je svaki svoju kadionicu, stavio 36 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, go-
u njih oganj i stavio na njega kad, i po- voreøi:
stavili se na ulazu u æator sastanka, ta- 37 “Kaœi Eleazaru, sinu sveøenika Arona,
koåer Mojsije i Aron. neka odnese kadionice sa zgariæta i
19 A Korah je skupio na ulazu u æator oganj neka istrese u nekoj udaljenosti,
sastanka naprema njima svu zajednicu. jer su svete
Onda se pokazala cijeloj zajednici slava 38 Kadionice tih grjeænika, koji su svoj
Gospodinova. œivot pokopali svojim grijehom, neka se
20 I Gospodin je rekao Mojsiju i Aronu, raskuju na ploçe i neka se njima obloœi
govoreøi: œrtvenik, jer su ih oni prinijeli pred Gos-
21 “Odvojite se od te zajednice da ih un- podina, zato su time postale svete. Neka
iætim u jedan ças.” budu kao znak Izraelovim sinovima.”
22 Tada su oni pali na svoje lice i pov- 39 Onda je sveøenik Eleazar uzeo
ikali: “O Boœe, Boœe œivotnog duha u sva- mjedene kadionice, one koje su ih bili
kom tijelu. Hoøeæ li se razljutiti na svu prinijeli oni koji su izgorjeli, i bile su
zajednicu, kad je samo jedan sagri- raskovane u æiroke ploçe za obloœiti œr-
jeæio?” tvenik.
23 Tada je rekao Gospodin Mojsiju, govo- 40 One su imale biti Izraelovim sinovima
reøi: opomena i znamen da ni jedan nepoz-
24 “Govori zajednici ovako: ‘Udaljite se van, koji ne pripada potomstvu Ar -
od æatora Korahova, Datanova i Abira- onovu, ne smije pristupiti pred
mova.” Gospodina. Inaçe, dogodit øe mu se kao
25 Nato se podigao Mojsije i otiæao Dat- Korahu i njegovoj druœini, kako mu je
anu i Abiramu, a starjeæine Izraelove su Gospodin zaprijetio preko Mojsija.
iæle za njim. 41 Drugoga jutra mrmljala je sva zaje-
26 On je rekao zajednici, govoreøi: dnica Izraelovih sinova protiv Mojsija i
“Udaljite se od æatora ovih zlotvora. Ne Arona. Vikali su: “Pobili ste Gospodinov
smijete se dotaçi niçega æto je njihovo. narod!”
Inaçe izginut øete i vi zbog svih njihovih 42 Kad se onda stjecala zajednica protiv
grijeha.” Mojsija i Arona, okrenuli se ovi prema æa-
27 Onda se oni povukli iz okolice æatora toru sastanka. I gle, pokrio ga oblak i
Korahova, Datanova i Abiramova. A Da- pokazala se slava Gospodinova.
119 Brojevi
43 Onda su Mojsije i Aron doæli pred æa- mogneæ ukloniti njihovo mrmljanje is-
tor sastanka. pred mene, da ne poginu.”
44 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, go- 11 Mojsije je uçinio, kako mu je Gospo-
voreøi: din zapovjedio, tako je uçinio.
45 “Ukloni se iz te zajednice. Uniætit øu ih 12 A Izraelovi sinovi su rekli Mojsiju, go-
u jedan ças.” Onda su oni pali niçice na voreøi: “Doista mi ginemo, propadamo,
svoje lice, svi skupa propadamo.
46 I Mojsije je rekao Aronu: “Uzmi kadi- 13 Tko se god pribliœi k æatoru Gospodi-
onicu, stavi u nju oganj sa œrtvenika, novu, mora umrijeti. Zar øemo svi pomri-
stavi na njega miomirisnog k∑da i nosi jeti?”
ga brœe k zajednici da im time pribaviæ
pomirenje, jer od Gospodina izlazi ka- Duœnosti sveøenika i Levita
zneni sud. Veø je pomor poçeo.”
47 Onda je uzeo Aron kadionicu, kako
mu je zapovjedio Mojsije, i otrçao usred
18 Onda je rekao Gospodin Aronu: “Ti i
s tobom tvoji sinovi i tvoj oçinski
dom, vi nosite odgovornost za grijehe
zajednice i zaista, pomor je veø bio poçeo svetiæta, vi i tvoji sinovi, odgovornost za
meåu narodom. On je nato poçeo kaditi i grijehe sluœbe sveøeniçke æto vam je
pribavio tako narodu pomirenje. predana.
48 Ostao je stojeøi meåu mrtvima i 2 Ali i svoju braøu, od Levijeva plemena,
œivima, dok nije prestao pomor. oçinsko pleme, pusti da se prikljuçe tebi
49 Onih koji su pomrli od pomora, bilo je i da ti pomognu, dok ti i s tobom tvoji si-
çetrnaest tisuøa i sedam stotina, osim novi, sluœite pred æatorom svjedoçan-
onih koji su poginuli zbog Koraha. stva.
50 Aron se vratio natrag k Mojsiju na 3 Oni trebaju priskrbiti æto treba za pod-
ulaz u æator sastanka, jer je prestao po- vorbu tvoju i za ureåenje svega æatora,
mor. ali ne smiju pristupiti k svetomu posuåu
i k œrtveniku. Inaçe bi morali umrijeti oni
Ætap Aronov i vi.
17 I Gospodin je rekao Mojsiju, govore-
øi:
2 “Govori sa Izraelovim sinovima, i uzmi
4 Oni neka budu tebi pridruœeni i neka
se brinu za æator sastanka i za svu
sluœbu oko æatora. Ni jedan doæljak ne
od njih po jedan ætap od svakoga oçin- smije pristupiti k vama.
skog doma, dakle dvanaest ætapova od 5 Samo vi smijete vræiti sluœbu u svetiætu
svih njihovih plemenskih glavara, pleme i na œrtveniku da opet ne doåe kazneni
po pleme. Napiæi ime svakoga na njegovu sud gnjeva na Izraelove sinove.
ætapu. 6 Ja sam bio onaj, koji je uzeo vaæu
3 Na ætap Levijev napiæi ime Aronovo. braøu, Levite, izmeåu Izraelovih sinova.
Neka bude jedan ætap za svakog glavara Vama su oni predani na dar od Gospodi-
oçinskog doma. na, da obavljaju sluœbu kod æatora sas-
4 Stavi ih onda u æator sastanka pred tanka.
Svjedoçanstvo gdje vam se objavljujem. 7 Stoga ti i s tobom tvoji sinovi, øete vræiti
5 Onda øe ætap, onoga koga sebi izab- sveøeniçku sluœbu u svemu oko œrtveni-
erem, procvjetati. Tako øu od sebe ot- ka i iza zavjese; tako obavljajte svoju
straniti mrmljanje Izraelovih sinova sluœbu. Dar je sluœba sveøeniçka æto
kojega podiœu protiv vas.” sam vam je predao. Doæljak koji pristupi,
6 Kad je Mojsije to rekao Izraelovim si- neka se smrøu kazni.”
novima, svaki mu je glavar dao ætap, po 8 Joæ je rekao Gospodin Aronu: “Ja sam
oçinskim domovima, svega dvanaest onaj koji ti predaje ostatak svih mojih œr-
ætapova. Meåu ætapovima njihovim bio tava podizanjem meni œrtvovanih. Od
je i ætap Aronov. svih svetih darova Izraelovih sinova
7 Mojsije stavi ætapove pred Gospodina u darujem ih tebi kao dio, i tvojim sinovi-
æatoru Svjedoçanstva. ma, kao uredba zauvijek.
8 I dogodilo se drugoga jutra kad je Mo- 9 Od najsvetijih darova, koliko ne budu
jsije stupio u æator svjedoçanstva, i gle, spaljeni, neka tebi pripadne ovo: svi nji-
bio je ætap Aronov, od doma Levijeva, hovi darovi kod svih prinosa, œrtava za
propupao, potjerao mladice, procvjetao i grijeh i œrtava za prijestup æto mi ih pri-
donio zrele bademe. nose; to neka vam je najsvetije za tebe
9 Onda je Mojsije iznio sve ætapove iz sve- tvoje sinove.
tiæta k svim Izraelovim sinovima. Oni su 10 Na najsvetijem mjestu ih jedite; sve
ih razgledali i svaki je uzeo natrag svoj muæke osobe neka to jedu. Neka vam je
ætap. to sveto.
10 Gospodin je rekao Mojsiju: “Stavi ætap 11 I ovo joæ neka tebi pripadne: darovi od
Aronov opet pred Svjedoçanstvo, da se svih œrtava koje Izraelovi sinovi œrtvuju
çuva kao znak protiv buntovnika, da podizanjem i mahanjem. Dajem ih tebi i
Brojevi 120
s tobom tvojim sinovima i køerima, to je onda øete od toga dati œrtvu podizanja za
uredba zauvijek. Svaki u tvojoj obitelji, Gospodina, desetinu od desetine.
koji je çist, smije od toga jesti. 27 Ta œrtva podizanja neka vam se ura-
12 Najbolje od ulja, vina i œita, najbolje çuna kao ostalim Izraelovim sinovima
od onoga æto daju Gospodinu, to dajem dar œita s gumna ili preteka od tijeska.
tebi. 28 Tako isto prinosite Gospodinu œrtvu
13 Prvine od svih plodova æto rastu u nji- podizanja od svih svojih desetina, koje
hovoj zemlji i koje prinose Gospodinu, primate od Izraelovih sinova, i od toga
neka pripadnu tebi. Svaki od tvoje obite- dati œrtvu podizanja za Gospodina sve-
lji, koji je çist, smije od toga jesti. øeniku Aronu.
14 Sve u Izraelu zavjetovano, neka je 29 Od svih darova æto vam pripadnu, pri-
tvoje. nijeti øete œrtvu podizanja za Gospodina,
15 Sve prvoroåeno, æto prvo otvori utro- i to uvijek najbolje od toga njima pos-
bu od svih œivih biøa æto se prinosi Gos- veøeni dio.’
podinu, od çovjeka i od stoke, neka je 30 Kaœi im joæ: ‘Kad dajete najbolje od
tvoje. Ipak, prvoroåeno od çovjeka neka toga, onda neka se to Levitima uraçu-
se zaista otkupi i prvençe od neçiste nava, kao i ostalim Izraelovim sinovima,
stoke neka se otkupi. desetina prihoda od gumna i od tijeska.
16 Neka ih se otkupi kad im bude mjesec 31 Smijete jesti na kojem god hoøete
dana, po procjeni od pet æekela srebra, mjestu, vi i obitelj vaæa, jer to je vaæa
po vrijednosti æekela svetiæta, æto iznosi plaøa za vaæu sluœbu kod æatora sas-
dvadeset gera. tanka.
17 A prvence od goveda, ovaca i koza ne 32 Zbog toga ne snosite krivnju kad da-
smijeæ dati otkupiti; oni su sveti. Nji- jete najbolje od toga i ne oskvrnjujete
hovom krvlju poækropi œrtvenik i loj nji- svetih darova Izraelovih sinova i zato
hov neka se spali kao œrtvu ognjem neøete umrijeti.’ ”
spaljenu na ugodan miris Gospodinu.
18 Njihovo meso neka pripadne tebi. Kao Voda oçiæøenja
grudi mahanja i desno pleøe, neka bude
tebi.
19 Sve svete darove od œrtava podizanja,
19 Nato je Gospodin rekao Mojsiju i Aro-
nu, govoreøi:
2 “Ovo je zakonska uredba koju je zapo-
koje Izraelovi sinovi prinose Gospodinu, vjedio Gospodin, govoreøi: ‘Kaœi Izraelo-
dajem tebi i s tobom tvojim sinovima i vim sinovima neka ti dovedu crvenu, bez
køerima, to je uredba koja vjeçito vrijedi. mane junicu, koja nema mane i na kojoj
To je za tebe i tvoje potomke s tobom joæ nikad nije bio jaram.
vjeçit osoljen zavjet pred Gospodinom.” 3 Predajte ju sveøeniku Eleazaru, da se
20 Joæ je rekao Gospodin Aronu: “U nji- onda izvede van pred tabor i neka se za-
hovoj zemlji neøeæ imati baætine i dijela kolje pred njegovim oçima.
neøe biti za tebe meåu njima. Ja sam tvoj 4 Sveøenik Eleazar neka uzme svojim
dio i tvoja baætina meåu Izraelovim si- prstom neæto njezine krvi i neka poækro-
novima. pi s neæto njezine krvi sedam puta
21 Evo gle, Levijevim sinovima dajem prema prednjoj strani æatora sastanka.
kao baætinu sve desetine u Izraelu kao 5 Nato, neka se spali junica pred njego-
naknadu za obavljanje sluœbe koju je vim oçima: njezina koœa, njezino meso,
vræe kod æatora sastanka. njezina krv, droba s izmetinom neka se
22 Izraelovi sinovi ne smiju viæe pris- spali.
tupati k æatoru sastanka, jer bi inaçe 6 Onda neka uzme sveøenik cedrovine,
navukli na sebe krivnju i umrli. izopa i grimiza i neka to baci u oganj, u
23 Samo Leviti smiju vræiti sluœbu kod kojem se spaljuje junica.
æatora sastanka i snositi odgovornost za 7 Nato neka sveøenik opere svoje haljine
svoja zlodjela. Ova uredba vrijedi za vas i neka se okupa. Onda smije opet doøi u
zauvijek kroz sve vaæe naraætaje. Oni ne tabor, ali do veçeri ostaje sveøenik joæ
smiju imati baætinu meåu Izraelovim si- neçist.
novima. 8 Takoåer onaj koji ju je spalio, neka
24 Jer dajem za baætinu Levitima dese- opere svoje haljine i okupa se, ali i on
tinu æto je prinose Gospodinu kao œrtvu ostaje neçist do veçeri.
podizanja. Zato sam odredio za njih da 9 Onda çovjek koji je çist neka pokupi
nemaju baætine meåu Izraelovim sinovi- pepeo junice, pa neka ga istrese izvan ta-
ma.” bora na koje çisto mjesto. Ondje neka se
25 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, go- saçuva zajednici Izraelovih sinova da se
voreøi: napravi voda oçiæøenja koja sluœi kao
26 “Govori Levitima i Kaœi im: “Kad pri- sredstvo za oproætenje grijeha.
mate desetinu od Izraelovih sinova æto 10 Onaj, koji je pokupio pepeo junice,
sam vam odredio od njih kao baætinu, mora oprati svoje haljine i ostaje neçist
121 Brojevi
do veçeri. Ovaj zakon neka vrijedi zauvi- 4 Zaæto ste doveli zajednicu Gospodi-
jek za Izraelove sinove i doæljake koji su novu u ovu pustinju gdje moramo
kod njih. izginuti sa svojom stokom?
11 Tko se dotakne mrtva tijela çovjeçje- 5 Zaæto ste nas izveli iz Egipta i doveli nas
ga, neka je neçist sedam dana. u ovaj tuœni kraj gdje ne raåa ni œito, ni
12 On neka se oçisti vodom oçiæøenja smokva, ni groœåe, ni mogranj, i gdje
treøi i na sedmi dan, i onda je opet çist. nema ni vode za piøe?”
Ali ako se neøe oçistiti na treøi i na sedmi 6 A Mojsije i Aron su izmaknuli ispred za-
dan, onda neøe biti çist. jednice k ulazu u æator sastanka i pali na
13 Svaki, koji se dotakne mrtvoga tijela svoje lice. I pokazala im se slava Gos-
kojeg umrloga, i onda se ne oçisti, taj os- podinova.
kvrnjuje Gospodinov æator. Takav çovjek 7 Onda je Gospodin rekao Mojsiju i Aro-
neka se iskorijeni iz Izraela; jer nije bio nu, govoreøi:
poækropljen vodom oçiæøenja, ostaje 8 “Uzmi ætap, ti i tvoj brat Aron skupite
neçist. Neçistoøa njegova ostaje dalje na zajednicu! Govorite kamenu pred njiho-
njemu.” vim oçima, i on øe vam dati vodu. I Tako
14 Ovo je zakonska uredba: “Umre li øeæ im pribaviti vodu iz kamena, i tako
netko u kojem æatoru, onda svaki koji napoji zajednicu i njihovu stoku.”
stupi u æator ili se nalazi u æatoru, bude 9 Onda je uzeo Mojsije ætap ispred Gos-
neçist sedam dana. podina, kako mu je zapovjedio.
15 I svaka otvorena posuda, na kojoj 10 Nato su skupili Mojsije i Aron zajedni-
nema poklopca, bude neçista. cu pred kamenom, i on im rekao: “Pos-
16 Svako tko se dotakne na polju maçem luæajte ipak, vi nepokornici. Moœemo li
ubijenoga çovjeka, ili inaçe umrloga ili vam mi iz ove hridi izvaditi vodu?”
kosti çovjeçje, ili groba, neçist bude se- 11 I kad je Mojsije podigao ruku i dvaput
dam dana. udario svojim ætapom po kamenu,
17 Za jednoga koji je tako postao neçist, isteklo je mnogo vode, te se napojila zaje-
neka se uzme neæto od pepela spaljene dnica i njihova stoka.
œrtve za grijeh i neka se ulije na njega 12 Tada je rekao Gospodin Mojsiju i
svjeœe vode u posudu. Aronu, govoreøi: “Jer se niste pouzdali u
18 Çist çovjek neka uzme izop, neka ga mene i niste me htjeli proslaviti pred
umoçi u vodu i neka njom poækropi æa- oçima Izraelovih sinova, neøete dovesti
tor, sve posuåe na osobe koje ondje, i ovu zajednicu u zemlju koju im dajem.”
onoga tko se dotaknuo mrtvaçkih ko- 13 To je voda Meriba, gdje su se prepirali
stiju, ubijenoga, umrlog ili groba. Izraelovi sinovi s Gospodinom i gdje se
19 I to neka çisti çovjek poækropi neçis- On proslavio meåu njima.
toga treøi dan i na sedmi dan; a na sedmi 14 Iz Kadeæa poslao je Mojsije poslanike
dan, a na sedmi dan neka ovaj opere k edomskom kralju: “Ovako govori tvoj
svoje haljine i neka se opere u vodi; i on bratski narod Izrael. Ti znaæ sve nevolje
øe onda naveçer opet biti çist. æto su nas snaæle.
20 Ali ako netko bude neçist i ne oçisti 15 Oçevi naæi su poæli u Egipat i mi smo
se, onda neka se takav çovjek iskorijeni dugo proboravili u Egiptu. Egipøani su
iz zajednice, jer on je oskvrnuo svetiæte zlostavljali nas i naæe oçeve.
Gospodinovo, jer nije bio poækropljen 16 Kad smo zavapili Gospodinu za po-
vodom oçiæøenja, on je neçist. moø, usliæao naæ Gospodinu molbu i po-
21 Neka im ovo bude trajni zakon. Ta- slao anåela koji nas izveo iz Egipta. Mi se
koåer onaj koji je poækropio vodom sada nalazimo u Kadeæu, gradu na gr-
oçiæøenja, neka opere svoje haljine. Tko anici tvojega podruçja.
se inaçe joæ dotakne vode oçiæøenja, 17 Htjeli bismo proøi kroz tvoju zemlju.
neka je neçist do veçeri. Neøemo iøi preko polja i vinograda i ne-
22 Sve çega se neçisti dotakne, neçisto øemo piti vode iz studenaca. Hoøemo
je, i svaki koji se toga dotakne , neçist je samo iøi Kraljevskom Cestom ne
do veçeri.’ ” skreøuøi nalijevo ni nadesno dok ne
proåemo tvoje podruçje.”
Smrt Mirjamina i Aronova. Voda i hrid 18 Ali su im Edomci otporuçili: “Ne smi-
20 Sva izraelska zajednica je stigla u
Pustinju Zin prvoga mjeseca i na-
rod se smjestio u Kadeæu. Ondje je umrla
jete prolaziti kroz moju zemlju, inaçe
øemo iziøi s maçem pred vas.”
19 Izraelovi sinovi su im odgovorili: “Gla-
Mirjam i bila ondje pokopana. vnom cestom iøi øemo. Napijemo li se ja i
2 Nato zajednica nije imala vode, pa se stoka moja tvoje vode, platit øu ti za to.
skupili protiv Mojsija i Arona. Ja neøu niæta viæe nego samo brzo proøi.”
3 Narod se prepirao s Mojsijem i vikao: 20 A oni su odgovorili: “Ne smijeæ
“Ah, da smo i mi izginuli kad je Gospodin prolaziti!” Ujedno su izaæli Edomci pred
poubijao naæu braøu! njih s mnogo naroda i dobro naoruœani.
Brojevi 122
21 Jer Edomci nisu htjeli dopustiti Izra- 9 Tako je Mojsije napravio mjedenu
elovim sinovima da proåu kroz njihovo zmiju i priçvrstio ju na motku. Ako je
podruçje, a Izraelovi sinovi se onda koga ugrizla zmija i on pogledao u
okrenuli na stranu od njih. mjedenu zmiju, ostao je na œivotu.
22 Onda su krenuli od Kadeæa sva izrael- 10 Nato su krenuli Izraelovi sinovi dalje i
ska zajednica i stigli do Gore Hora. utaborili se kod Obota.
23 I Gospodin je rekao Mojsiju i Aronu na 11 Od Obota su krenuli dalje i utaborili
Gori Horu æto leœi na granici edomske se kod Ije-Abarima, u pustinji koja leœi
zemlje, govoreøi istoçno pred Moabom.
24 “Aron øe se sada pridruœiti k svojim 12 Odatle su krenuli dalje i utaborili se u
precima, jer on neøe uøi u zemlju koju øu Dolini Zared.
dati Izraelovim sinovima, jer ste se oprli 13 Odatle su krenuli dalje i utaborili se s
zapovijedi mojoj na vodi Meribi. onu stranu Arnona, na mjestu u pusti-
25 Uzmi Arona i njegova sina Eleazara i nji, gdje on dolazi iz zemlje Amorejaca.
dovedi ih na Goru Hor. Arnon je, naime, moapska granica iz-
26 Svuci ondje Aronu njegove haljine i meåu Moabaca i Amorejaca.
odjeni ih njegovu sinu Eleazaru; Aron øe 14 Zato se govori u knjizi ratova Gospodi-
preminuti i ondje umrijeti.” novih: “Vaheb u Sufi i porjeçje uz Arnon,
27 Mojsije je uçinio kako je zapovjedio 15 potoçje æto dopire do Ara i naslanja se
Gospodin. Uzaåu na goru Hor pred na moapsku granicu.”
oçima cijele zajednice. 16 Odatle se zaputili u Beer. To je stude-
28 Ondje je Mojsije svukao Aronu nje- nac na koji je mislio Gospodin kad je
gove haljine i odjenuo ih njegovu sinu rekao Mojsiju: “Skupi narod, da mu
Eleazaru. Nato je Aron ondje umro na vr- dadem vode.”
huncu gore, a Mojsije i Eleazar su siæli s 17 Onda su zapjevali Izraelovi sinovi ovu
gore. pjesmu: “Izviri, studençe, svi mu pjeva-
29 Kad je saznala sva zajednica da je jte:
Aron umro, tugovao je sav dom Izraelov 18 Studence æto su kopali knezovi, nar-
za Aronom trideset dana. odni prvaci œezlom, svojim ætapovima.”
Iz pustinje su krenuli u Matanu,
Pobjeda Izraelaca. Mjedena zmija 19 iz Matane u Nahaliel, iz Nahaliela u
21 Kad su çuli Kanaanci koji su bili pod
kraljem u Aradu i prebivali u juœnoj
zemlji da Izraelovi sinovi dolaze putom
Bamot,
20 a iz Bamota u dolinu koja je moapskoj
zemlji do vrhunca Pisge, koji se diœe nad
Atarimskim, navalili su na Izraelove si- pustinjom.
nove i neke su od njih zarobili. 21 Nato su Izraelovi sinovi odaslali po-
2 Onda su Izraelovi sinovi uçinili Gospo- slanike amorejskom kralju Sihonu s po-
dinu ovaj zavjet: “Ako nam taj narod rukom, govoreøi:
dadeæ u ruke, izvræit øemo prokletstvo 22 “Htjeli bismo proøi kroz tvoju zemlju.
na njihovim mjestima.” Neøemo iøi preko polja i vinograda, niti
3 I Gospodin je usliæao molbu Izraelaca i øemo piti vode iz studenaca. Iøi øemo
predao im Kanaance. Oni su zvræili na samo kraljevskom cestom, dok ne
njima i njihovim mjestima prokletstvo i proåemo tvoje podruçje”
nazvali taj kraj Hormah. 23 Ali Sihon nije dopustio Izraelovim si-
4 Nato su krenuli od gore Hora prema Cr- novima da proåu kroz njegovo podruçje.
venom moru da zaobiåu edomsku zem- Nego je Sihon skupio sav svoj narod i iz-
lju, ali je narodu dodijalo putovanje. iæao protiv Izraelaca u pustinju, i doæao
5 Ljudi su mrmljali protiv Boga i protiv u Jahaz, i zapoçeo boj protiv Izraelaca.
Mojsija i govorili: “Zaæto ste nas izveli iz 24 Ali su ga Izraelovi sinovi potukli oætri-
Egipta? Zar da pomremo u pustinji? Jer com maça i osvojili njegovu zemlju od
nema ovdje ni kruha ni vode, a to jadno Arnona do Jaboka, do podruçja
jelo veø nam se gadi.” Amonaca, jer je njihova granica bila
6 Onda je Gospodin poslao meåu narod utvråena.
otrovne zmije, koje su ugrizale ljude, 25 Izrael je zauzeo sve one gradove. Onda
tako da je pomrlo jako mnogo Izraelaca. se Izraelovi sinovi utvrdili u svim grado-
7 Stoga je doæao narod k Mojsiju i potuœio vima Amorejaca i u Heæbonu i u svim nje-
se: “Sagrijeæili smo, jer smo govorili pro- govim mjestima.
tiv Boga i protiv tebe. Pomoli se Gospodi- 26 Heæbon je bio glavni grad amorejskog
nu pa neka ukloni zmije od nas.” I kralja Sihona. Ovaj je bio ratovao s pri-
Mojsije se pomolio za narod. jaænjim kraljem moapskim kraljem i za-
8 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: uzeo mu svu njegovu zemlju do Arnona.
“Napravi sebi lik zmije otrovne i priçvrsti 27 Zato pjevaju pjesnici: “Doåite u Heæ-
je na motku. Tko bude ugrizen i pogleda bon! Sihonov glavni grad neka se sagradi
u nju, ostat øe na œivotu.” i utvrdi.
123 Brojevi
28 Jer je oganj planuo iz Heæbona, pla- 9 Onda je rekao Bog Balaamu, govoreøi:
men iz grada Sihonova, i spalio moapske “Kakvi su to ljudi kod tebe?”
gradove, uniæti uzvisine arnonske. 10 Balaam je odgovorio Bogu: “Balak, sin
29 Teæko tebi, Moabe. Izgubljen si, Kemo- Siporov, moapski kralj, poruçio mi:
æev narode. Od tvojih sinova napravio je 11 ‘Ovdje je narod æto je iziæao iz Egipta i
bjegunce, od tvojih køeri ropkinje Si- prekrio je svu zemlju. Nego doåi i
honu, amorejskom kralju. prokuni mi ga. Moœda øu se onda moøi s
30 Strijeljali smo na njih: uniæten je Heæ- njim pobiti i istjerati ga.’ ”
bon sve do Dibona. Onda smo ih potukli 12 A Bog je rekao Balaamu: “Ne smijeæ iøi
do Nofaha æto leœi kod Medebe.” s njima, i ne smijeæ prokleti taj narod, jer
31 Tako je Izrael boravio u zemlji Amo- je blagoslovljen.”
rejaca. 13 Kad je Balaam ustao, rekao je glavari-
32 Onda je Mojsije dao uhoditi Jazer. Kad ma Balakovim: “Vratite se u svoju ze-
su bili zauzeli mjesta oko njega, i pro- mlju, jer mi Gospodin nije dopustio da
tjerao Amorejce koji su ondje prebivali. idem s vama.”
33 Nato su se okrenuli i otiæli putom u 14 I glavari moapski se zaputili i doæli su
Baæan. Onda je izaæao pred njih baæan- Balaku i rekli mu: “Balaam nije htio poøi
ski kralj Og sa svim svojim narodom na s nama.”
boj kod Edreja. 15 Onda je opet poslao Balak glavare koji
34 A Gospodin je rekao Mojsiju: “Ne boj su bili mnogobrojniji i ugledniji od onih.
ga se, jer ga predajem u tvoje ruke sa 16 Kad su ovi doæli k Balaamu, rekli mu:
svim njegovim narodom i njegovom zem- “Ovako ti govori Balak, sin Siporov:
ljom. Uçini s njim kako si uçinio s amore- ‘Nemoj ipak otezati, nego doåi k meni;
jskim kraljem Sihonom, koji je stolovao 17 doista dobro øu te poçastiti, i sve øu
u Heæbonu.” uçiniti æto zatraœiæ od mene. Stoga doåi i
35 Tako su potukli njega, njegove sinove prokuni mi taj narod.’ ”
i sav njegov narod tako da nije ostao ni 18 A Balaam je rekao slugama Bala-
jedan koji bi mogao pobjeøi, i osvojili su kovim, govoreøi: “Da mi dade Balak svoj
njegovu zemlju. dvor pun srebra i zlata, ne bih smio pre-
stupiti zapovijed Gospodina, svojega
Balaamova magarica govori Boga, niti u malom niti u velikom.
22 Izraelovi sinovi su krenuli dalje uta-
borili se na moapskim poljanama
s onu stranu Jordana naprema Jeri-
19 Stoga ipak ostanite i vi ovdje ovu noø,
vidjet øu æto øe mi Gospodin ovaj put
reøi.”
honu. 20 Onda se Bog javio Balaamu u noøi i
2 Balak, sin Siporov, vidio je sve æto su rekao mu: “Ako su doæli ti ljudi da te
uçinili Izraelovi sinovi Amorejcima. zovu, ustani i poåi s njima. Ipak smijeæ
3 Onda su se Moabci jako prestraæili toga çiniti samo ono æto øu ti reøi.”
naroda, jer je bio tako mnogobrojan, 21 I Balaam je ustao ujutro, osedlao ma-
prepali se Moabci Izraelovih sinova. garicu svoju i poæao s glavarima moap-
4 Moabci su govorili starjeæinama mid- skim.
janskim: “Sada øe ta mnoœina proœdrijeti 22 Onda se raspalila srdœba Boœja æto je
sve oko nas, kao æto goveda popasu on poæao i anåeo Gospodinov stao mu na
travu u polju.” Balak, sin Siporov, bio je put i suprotstavio mu se kao protivnik. A
onda moapski kralj. on je jahao na svojoj magarici, a pratila
5 On je poslao poslanika k Balaamu, su ga njegova dva momka.
sinu Beorovu, u Petor æto leœi na Eufratu, 23 I kad je magarica vidjela anåela Gos-
u zemlju njegove braøe, da ga pozovu i podinova gdje stoji na putu s golim
kaœu mu: “Ovamo je iziæao narod iz maçem u ruci, skrenula je magarica s
Egipta i veø je prekrio svu zemlju i utvr- puta i poæla u polje. Balaam je tukao
dio se prema meni. magaricu da je opet vrati na put.
6 Nego doåi i prokuni mi taj narod, jer je 24 Onda je anåeo Gospodinov stao u tje-
jaçi od mene. Moœda øu ga onda moøi po- snac meåu vinogradima gdje je s obje
raziti i istjerati iz zemlje, jer znam, koga strane bio zid.
ti blagosloviæ, bit øe blagoslovljen, a 25 A kad je magarica opazila anåela Gos-
koga prokuneæ, bit øe proklet.” podinova, pritisnula se uza zid, pa ozli-
7 I zaputile se starjeæine moapske i mid- jedila nogu Balaamovu pritisnuvæi ju o
janske noseøi u rukama darove za vraça, zid, a on ju je opet tukao.
doæli su k Balaamu i rekli mu poruku 26 Onda je anåeo Gospodinov otiæao
Balakovu. opet dalje i stao na jednom uskom mje-
8 On im odgovorio: “Ostanite ovdje ovu stu gdje se nije moglo skrenuti ni nade-
noø, i odgovorit øu vam kako øe mi reøi sno ni nalijevo.
Gospodin.” I ostali su glavari moapski 27 Kad je magarica opazila anåela Gos-
kod Balaama. podinova, legla je pod Balaamom na ze-
Brojevi 124
mlju. Balaam se razljutio i poçeo ætapom jednoga ovna.
tuçi magaricu. 3 Onda je rekao Balaam Balaku: “Stoj
28 A Gospodin je otvorio usta magarici i kod svoje œrtve paljenice. Ja idem, pa
ona je rekla Balaamu: “Æto sam ti uçinila moœda mi se javi Gospodin, i æto mi
da me tuçeæ veø treøi put?” pokaœe, reøi øu ti” I on je otiæao na samot-
29 A Balaam je rekao magarici: “Ti mi se no mjesto.
joæ rugaæ. Da imam u ruci maç sad bih te 4 I Bog je susreo Balaama, a on mu
ubio.” rekao: “Sedam sam œrtvenika spremio i
30 A magarica odgovorila Balaamu: “Zar na svakom sam œrtveniku prineo po jed-
nisam magarica, na kojoj si ikad jahao noga junca i ovna.”
otkako sam tvoja? Jesam li ti kad takvo 5 Onda je Gospodin stavio rijeçi u usta
æto uçinila?” On je odgovorio: “Nisi.” Balaamu i rekao: “Vrati se k Balaku i kaœi
31 Onda Gospodin otvori oçi Balaamu mu.”
tako da je opazio anåela Gospodinova 6 I vrati se k njemu, a on je joæ stajao sa
gdje stoji na putu s golim maçem u ruci. svim glavarima moapskim kod svoje
I on je pognuo glavu i pao niçice na svoje œrtve paljenice.
lice. 7 Onda on izreçe ovu rijeç: “Iz Arama me
32 A anåeo Gospodinov ga upitao: “Zaæto doveo ovamo Balak, moapski kralj, s
si tukao svoju magaricu veø tri puta? Ja gora istoçnih: ‘Doåi, prokuni mi Jakova,
sam eto, koji ti ne dam naprijed, jer je taj doåi, izgrdi Izraela.’
put protiv moje volje. 8 Kako mogu proklinjati koga Bog ne
33 Magarica me opazila i tri puta se uklo- proklinje? Kako mogu poreøi, koga Go-
nila ispred mene. A da mi se ona nije uk- spodin ne poreøe?
lonila, zaista bih te veø ubio, a nju bih 9 S visoke hridi vidim ga, s visina ga gle-
ostavio na œivotu.” dam: Eno, narod gdje samotan prebiva i
34 Balaam je odgovorio anåelu Gospodi- ne raçuna se meåu narode.
novu: “Sagrijeæio sam, jer nisam znao da 10 Tko moœe izbrojiti prah Jakovljev, ili
mi ti stojiæ na putu. A ja øu se opet vratiti, izmjeriti samo çetvrtinu Izraela. Daj
ako tebi nije po volji.” umrijeti smrøu pravednika, moj kraj
35 A anåeo je Gospodinov je rekao Ba- neka bude kao njegov.”
laamu: “Idi s tim ljudima dalje, ali samo 11 A Balak je povikao Balaamu: “Æto mi
ono govori æto ti ja kaœem.” Onda je Ba- to çiniæ? Dozvao sam te da prokuneæ
laam otiæao dalje s glavarima Bala- moje neprijatelje, a gle, ti ih upravo bla-
kovim. goslivljaæ.”
36 A kad je Balak çuo da dolazi Balaam, 12 Rekao je on, govoreøi: “Zar ne moram
izaæao mu u susret u grad Moab koji se objaviti ono æto mi Gospodin stavlja u
nalazi na granici Arnona, na samoj gr- usta?”
anici podruçja. 13 I Balak ga zamoli: “Doåi sa mnom na
37 Balak je upitao Balaama: “Nisam li po- drugo mjesto odakle ga moœeæ posve vid-
novno slao k tebi i zvao te, pa zaæto mi jeti. Sada samo vidiæ krajni dio i ne
nisi doæao? Zar te doista ne mogu dari- moœeæ ga svega vidjeti. Odande mi ga
vati?” prokuni.”
38 A Balaam je rekao Balaku: “Evo, 14 On ga poveo sobom na polje Zofin na
doæao sam k tebi, ali imam li ja moø vrh Pisge, postavio ondje sedam œrtveni-
neæto progovoriti? Samo æto mi Bog stavi ka i œrtvovao na svakom po jednoga
u usta, ono øu govoriti.” junca i ovna.
39 Balaam je otiæao s Balakom dalje, i 15 On je rekao Balaku: “Stoj tu kod svoje
doæli su u Kirjat-Husot. œrtve paljenice, dok ja susretnem Gospo-
40 Ondje Balak œrtvova goveda i ovaca i dina.”
razdijeli od toga Balaamu i glavarima 16 Nato je Gospodin rekao Balaamu i
koji su bili s njim. stavio mu rijeçi u usta, govoreøi: “Vrati
41 Iduøe jutro uzeo je Balak Balaama se k Balaku i ovako mu kaœi.”
sobom i odveo ga gore na Bamot-Baal, 17 Kad je doæao k njemu, on je joæ stajao
odakle je mogao vidjeti krajnji dio naro- sa svim glavarima moapskim kod svoje
da. œrtve paljenice. Balak ga upitao: “Æto go-
vori Gospodin?”
Balaam blagoslivlja Izrael umjesto da ga prokune 18 Onda on izreçe ovu rijeç: “Ustani,
23 Onda je rekao Balaam Balaku: “Na-
pravi mi ovdje sedam œrtvenika i
pripravi mi ovdje sedam junaca i sedam
Balaçe, posluæaj, nagni mi svoje uho,
sine Siporov.
19 Nije Bog kao çovjek da laœe, nije kao
ovnova.” sin çovjeçji da se kaje. Zar da on rekne i
2 Balak je uçinio kako je zahtijevao Ba- da ne uçini? Zar da obeøa i ne izvræi?
laam, i Balak je œrtvovao s Balaamom na 20 Eto, odreåen sam da blagoslovim; on
svakom œrtveniku po jednoga junca i je blagoslovio, i ja to ne mogu poreøi.
125 Brojevi
21 Ne vide se zlodjela u Jakovu. Ne vidi se 10 Onda se razljutio Balak na Balaama.
nevolja u Izraelu. Uz njega je Gospodin Pljesnuo rukama i povikao Balak Ba-
koji je njegov Bog, ori se kod njega slava laamu: “Dozvao sam te da prokuneæ
kraljeva. moje neprijatelje, a ti eto veø si ih tri puta
22 Bog, koji ga izveo iz Egipta, njemu je blagoslovio!
kao rog divljih volova. 11 Sad samo brzo odlazi kuøi! Mislio sam
23 Jest, kod Jakova nema vraçanja, te bogato darovati, a eto Gospodin ti nije
nema kod Izraela zaklinjanja. U pravo dao dara.”
vrijeme javio se Jakovu i Izraelu æto Bog 12 A Balaam je odgovorio Balaku: “Nisam
hoøe uçiniti. li tvojim poslanicima, koje poslao k
24 Eto, narod ustaje kao lavica, i kao lav meni, rekao:
se diœe; i neøe leøi dok ne pojede plijen i 13 ‘Da mi da Balak svoj dvor pun srebra i
ne popije krv pobijenih.” zlata, ne bih ipak mogao prestupiti zapo-
25 Onda je Balak povikao Balaamu: “Kad vijedi Gospodinove i æto god, dobro ili zlo,
ga ne moœeæ prokleti, barem ga ne bla- uçiniti sam od sebe. Samo æto mi Gospo-
goslivljaj.” din saopøi, ono smijem reøi.’
26 A Balaam je rekao Balaku, govoreøi: 14 I jer se sada vraøam k svojem narodu,
“Nisam li ti rekao ovo: ‘Sve æto zapovjedi doåi da ti kaœem æto øe taj narod naj-
Gospodin, çinit øu’?” poslije uçiniti tvojem narodu.”
27 Nato je Balak rekao Balaamu: “Doåi, 15 Onda je on izrekao ovu proroçansku
uzet øu te sobom na drugo mjesto, pa rijeç: “Govori Balaam, sin Beorov, govori
moœda je htio Bog da mi ga odande çovjek komu se otvorile oçi.
prokuneæ.” 16 Tako govori koji sluæa æaptanje Boœje,
28 I uzeo je Balak sobom Balaama na vr- koji zna misli Svemoønoga, koji gleda
hunac Peora æto se diœe nad pustinjom. lice Svemoønoga, koji je zadubljen u
29 Ondje je Balaam rekao Balaku: sebe, ali je otvorena pogleda:
“Napravi mi ovdje sedam œrtvenika i 17 Vidim ga ali ne sad, gledam ga, ali ne
pripravi mi ovdje sedam junaca i sedam izbliza: zvijezda izlazi iz Jakova, œezlo se
ovnova.” diœe iz Izraela. Razbit øe sljepooçice Mo-
30 Balak je uçinio kako je zatraœio Ba- above, i Setove sinove øe sve uniætiti.
laam, i œrtvova na svakom œrtveniku po 18 Edoma øe osvojiti, Seir, njegov nepri-
jednoga junca i ovna. jatelj bit øe u njegovoj vlasti Izrael øe
rasti na snazi.
Balaam dalje proriçe 19 Iz Jakova øe doøi vladar, uniætit øe
24 Kad je Balaam vidio da je Boœja volja
da blagoslivlja Izraela, nije htio viæe
iøi kao prije po objave, nego je okrenuo
ostatak iz gradova.”
20 I kad je vidio Amaleçane, izrekao je
ovu rijeç: “Prvak meåu narodima bio je
svoje lice prema pustinji. Amalek, a svræetak je njegov propast.”
2 I kad je pogledao Balaam i vidio kako se 21 Kad je opazio Kenejce, izrekao je ovu
Izrael utaborio po svojim plemenima, rijeç: “Tvrdo je tvoje mjesto gdje preb-
doæao je na njega duh Boœji, ivaæ, tvoje je gnijezdo savijeno na hridini.
3 i izrekao je svoje proroçanstvo ovako: 22 Ali øe biti Kain uniæten. Kako joæ dugo,
“Govori Balaam, sin Beorov, govori dok te Aæur odvede u ropstvo.”
çovjek komu se otvorile oçi; 23 Onda je izrekao joæ jednu rijeç: “Jao,
4 tako govori koji sluæa æaptanje Boœje, tko øe ostati œiv, kad to uçini Bog.
koji gleda lice Svemoønoga, koji je za- 24 Iz Kitima dolaze laåe ovamo, pritiæçu
dubljen u sebe, ali je otvorena pogleda: Aæura, pritiæçu Ebera, ali øe i sami pro-
5 Kako su lijepi tvoji æatori, Jakove, i tvoji pasti.”
domovi, Izraele! 25 Onda se dignuo Balaam i vratio svojoj
6 Kao doline potoka pruœili se, kao vrtovi kuøi; i Balak je otiæao svojim putom.
kraj rijeke, kao hrastovi od Gospodina
zasaåeni, kao cedri uz vodu. Izraelov grijeh u Moabu
7 Voda teçe iz njegovih vedara, njegovo je
sjeme obilno nakvaæeno. Njegov se kralj
podigao povrh Agaga, visoko raste njego-
25 Kad su se Izraelovi sinovi bili smje-
stili u Æitimu, narod je poçeo çiniti
blud s moapskim køerima.
vo kraljevstvo. 2 One su pozivale narod na œrtve svojim
8 Bog, koji ga je izveo iz Egipta, njemu je bogovima. Narod bi sudjelovao na njiho-
rog kao u divljih volova. Poœdere narode vim œrtvenim gozbama i klanjao se njiho-
koji su mu neprijatelji, zdrobi njihove vim bogovima.
kosti, lomi njihova leåa. 3 Tako su Izraelovi sinovi prionuli uz
9 Kao lav legne na poçinak, i kao lavica; Baal-Peora, a srdœba Gospodinova i se
tko da se usudi njega podraœiti? Bla- raspalila na Izraela.
goslovljen je onaj tko tebe blagoslivlja, a 4 Onda je Gospodin rekao Mojsiju: “Uzmi
proklet je onaj tko tebe proklinje!” sve koji su zaveli narod i objesi ih Gospo-
Brojevi 126
dinu prema suncu, da se prestane Gos- izaæli iz egipatske zemlje.”
podin gnjeviti na Izraela.” 5 Ruben je bio Izraelov prvoroåenac. Ru-
5 Tako je Mojsije rekao sucima Izraelaca: benovi sinovi bili su od Henoka, obitelj
“Svaki neka ubije one çiji su ljudi sluœili Henokovaca; od Palua obitelj Paluovaca;
Baal-Peoru.” 6 od Hezrona obitelj Hezronovaca i od
6 A onda je upravo doæao jedan Izraelac i Karmija obitelj Karmijevaca.
doveo k svojoj braøi jednu Midjanku na 7 To je rod Rubenovaca. Broj njihovih iz-
oçi Mojsiju i cijeloj zajednici Izraelaca, brojenih ljudi bilo je: çetrdeset i tri tisuøe
koji su plakali na ulazu u æator sasta- i sedam stotina i trideset.
nka. 8 Sin Paluov bio je Eliab,
7 Kad je to vidio Finehas, sin Eleazara, 9 I Eliabovi sinovi: Nemuel, Datan i Abi-
sina velikog sveøenika Arona, ostavio je ram. Ovaj Datan i Abiram jesu poslanici
zajednicu, uzeo koplje u svoju ruku, zajednice, koji su se podigli protiv Mo-
8 uæao za Izraelcem unutra u æator i jsija i Arona u buni Korahovoj, kad su se
probo kopljem oboje, Izraelca i œenu, a pobunili protiv Gospodina.
nju kroz trbuh. Onda prestao pomor 10 Zemlja je otvorila svoja usta i proœdrla
meåu Izraelovim sinovima. njih i Koraha, a buna se svræila kad je
9 Broj onih koji su poginuli od pomora iz- oganj spalio dvjesta i pedeset ljudi tako
nosio je dvadeset i çetiri tisuøe. da su postali strahovit primjer.
10 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, go- 11 A ipak Korahovi sinovi nisu poginuli.
voreøi: 12 Simeonovi sinovi po svojim obiteljima
11 “Finehas, sin Eleazara, sina velikog bili su ovi: od Nemuela obitelj Nemuelo-
sveøenika Arona, odvratio je moju vaca; od Jamina obitelj Jaminovaca; od
srdœbu od Izraelovih sinova time æto je Jakina obitelj Jakinovaca;
pun revnosti ustao meåu njima za moju 13 od Zeraha obitelj Zerahovaca, i od
çast. Zato ja u svojoj srdœbi nisam posve Æaula obitelj Æaulovaca.
uniætio Izraelove sinove. 14 To su obitelji Simeonovaca, dvadeset i
12 Stoga mu kaœi: ‘Evo, ja mu dajem moj dvije tisuøe i dvije stotine.
zavjet mira. 15 Gadovi sinovi po svojim obiteljima bili
13 Neka bude njemu i njegovim potomci- su od Sefona potjeçe obitelj Sefonovaca;
ma poslije njega zavjet vjeçnoga sveøen- od Hagija obitelj Hagijevaca; od Æunija
stva, zato æto je pun revnosti ustao za obitelj Æunijevaca;
svojega Boga i pribavio pomirenje Izra- 16 od Oznija obitelj Oznijevaca; od Are-
elovim sinovima.’ ” lija obitelj Arelijevaca;
14 Ime, dakle, ubijenomu Izraelcu koji je 17 od Aroda obitelj Arodovaca i od Erija
bio ubijen s Midjankom, bilo je Zimri, sin obitelj Erijevaca.
Saluov, koji je bio çelnik oçinskog doma 18 To su obitelji Gadovih sinova prema
Simeonovaca. onima koji su bili izbrojeni: çetrdeset tis-
15 A ubijena Midjanka zvala se Kozbi, køi uøa i pet stotina.
Sura; ovaj je bio çelnik jedno g midjan- 19 Judini sinovi bili su: Er i Onan. Er i
skog domaøinstva. Onan su umrli u zemlji Kanaanaca.
16 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, go- 20 Judini sinovi po svojim obiteljima bili
voreøi: su od Æele potjeçe obitelj Æelinaca; od
17 “Izazovite Midjance i bijte ih; Peresa obitelj Peresovaca i od Zeraha
18 jer su nas oni napadali prijevarama, obitelj Zerahovaca.
koje su uçinili u sluçaju Peora i køeri 21 Peresovi sinovi bili su od Hezrona
midjanskog voåe, Kozbi, njihove sestre, potjeçe obitelj Hezronovaca i od Hamula
koja je bila ubijena onda kad je nastao obitelj Hamulovaca.
pomor zbog Peora.” 22 To su Judine obitelji prema onima
koji su bile izbrojene: sedamdeset i æest
Ponovno Brojenje naroda tisuøa i pet stotina.
26 I dogodilo se poslije pomora, da je
Gospodin rekao Mojsiju i Eleazaru,
sinu sveøenika Arona, govoreøi:
23 Isakarovi sinovi po svojim obiteljima
bili su od Tole potjeçe obitelj Tolinaca; od
Puve obitelj Puvinaca;
2 “Obavite popis cijele zajednice Izraelo- 24 od Jaæuba potjeçe obitelj Jaæubovaca
vih sinova, od dvadeset godina naviæe, i od Æimrona obitelj Æimronovaca.
pleme po pleme, sve koji su u Izraelu 25 To su Isakarove obitelji prema onima
sposobni za vojnu sluœbu!” koji su bili izbrojeni: æezdeset i çetiri tis-
3 Onda su im progovoli Mojsije i sveøenik uøe i tri stotine.
Eleazar na Moapskim poljanama na Jor- 26 Zebulunovi sinovi po svojim ro-
danu prema Jerihonu, govoreøi. dovima bili su od Sereda potjeçe obitelj
4 “Izbrojite narod od dvadeset godina pa Seredovaca; od Elona obitelj Elonovaca i
na viæe, kako je Gospodin zapovjedio od Jahleela obitelj Jahleelovaca.
Mojsiju i Izraelovim sinovima koji su 27 To su obitelji Zebulunovaca prema
127 Brojevi
onima koji su bili izbrojeni: æezdeset tis- elovaca; od Gunija obitelj Gunijevaca;
uøa i pet stotina. 49 od Jezera obitelj Jezerovaca i od
28 Josipovi sinovi po svojim obiteljima Æilema obitelj Æilemovaca.
bili su Manaseh i Efraim. 50 To su obitelji Naftalijevih sinova po
29 Manasehovi sinovi bili su: od Makira svojim obiteljima koji su bili izbrojeni:
potjeçe obitelj Makirovaca. Makir je bio çetrdeset i pet tisuøa i çetiri stotine.
otac Gileadov; od Gileada potjeçe obitelj 51 Ovo je broj popisanih Izraelovih si-
Gileadovaca. nova koji su bili izbrojeni: æest stotina i
30 Gileadovi sinovi bili su: od Jezera po- jedna tisuøa i sedam stotina i trideset.
tjeçe obitelj Jezerovaca; od Heleka obitelj 52 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, go-
Helekovaca; voreøi:
31 od Asriela obitelj Asrielovaca; od 53 “Tima neka se podijeli zemlja u baæti-
Æekema obitelj Æekemovaca; nu prema broju imena.
32 od Æemida obitelj Æemidinaca i od 54 Onima koji su mnogobrojni, podaj
Hefera obitelj Heferovaca. veøu baætinu; onima koji su malobrojni,
33 A Selofhad, sin Heferov, nije imao si- podijeli manju baætinu. Svakomu neka
nova, nego samo køeri; a imena Selof- se dade njegova baætina prema broju
hadovih køeri bila su; Mahla, Noa, Hogla, njegovih izbrojenih.
Milka i Tirsa. 55 Ipak neka se zemlja razdijeli œdrije-
34 To su Manasehove obitelji; i oni koji bom. Po imenu svojih oçinskih plemena
su bili izbrojeni bilo je: pedeset i dvije tis- neka je dobiju u posjed.
uøe i sedam stotina. 56 Œdrijebom neka se baætina razdijeli
35 Efraimovi sinovi po svojim obiteljima meåu one koji su mnogobrojni i one koji
bili su: od Æutelaha potjeçe obitelj Æute- su malobrojni.”
lahovaca; od Bekera obitelj Bekerovaca i 57 A ovo su oni koji su bili izbrojeni i pop-
od Tahana obitelj Tahanovaca. isani od Levita po svojim obiteljima: od
36 Æutelahovi sinovi bili su: od Erana Geræona potjeçe obitelj Geræonovaca; od
potjeçe obitelj Eranovaca. Kohata obitelj Kohatovaca i od Merarija
37 To su obitelji Efraimovih sinova obite- obitelj Merarijevaca.
lji po onima koji su bili izbrojeni: trideset 58 Ovo su obitelji Levijevaca: obitelj Li-
i dvije tisuøe i pet stotina. To su Josipovi bnijevaca, obitelj Hebronovaca, obitelj
sinovi po svojim obiteljima. Mahlijevaca, obitelj Muæijevaca i obitelj
38 Benjaminovi sinovi po svojim obite- Korahovaca. Kohatu se rodio Amram.
ljima bili su: od Bele potjeçe obitelj Be- 59 Œena Amramova zvala se Jokebeda,
linaca; od Aæbela obitelj Aæbelovaca; od køi Levijeva, koja se Leviju rodila u
Ahirama obitelj Ahiramovaca; Egiptu. Ona je rodila Amramu Arona i
39 od Æufama obitelj Æufamovaca i od Mojsija i njihovu sestru Mirjam.
Hufama obitelj Hufamovaca. 60 Aronu su se rodili: Nadab, Abihu,
40 Belini sinovi bili su: Ard i Naaman. Od Eleazar i Itamar.
Arda potjeçe obitelj Ardovaca; od Naa- 61 Nadab i Abihu su umrli kad su prini-
mana obitelj Naamanovaca. jeli nedopuætenu ognjenu œrtvu pred
41 To su bili Benjaminovi sinovi po svo- Gospodinom.
jim obiteljima, od koji su bili izbrojeni: 62 Broj njihovih izbrojenih iznosio je
çetrdeset i pet tisuøa i æest stotina. svega: dvadeset i tri tisuøe muækaraca
42 Ovo su bili Danovi sinovi po svojim od jednoga mjeseca i viæe. Oni, naime,
obiteljima: od Æuhama potjeçe obitelj nisu bili brojeni s ostalim Izraelovim si-
Æuhamovaca. To su Danovi sinovi po novima, jer njima nije bila dana baætina
svojim obiteljima. meåu Izraelovim sinovima.
43 Sve obitelji Æuhamovaca koji su bili 63 To su od Mojsija i sveøenika Eleazara
izbrojeni i popisani: æezdeset i çetiri tis- izbrojeni. Ovi su izbrojili Izraelove sinove
uøe i çetiri stotine. na moapskim poljanama na Jordanu,
44 Aæerovi sinovi po svojim obiteljima prema Jerihonu.
bili su: od Jimne potjeçe obitelj Jimni- 64 Meåu njima nije bio viæe ni jedan od
naca; od Jesuja obitelj Jesujevaca i od onih koji su bili izbrojeni od Mojsija i sve-
Berija obitelj Berijevaca. øenika Arona, kad su ovi brojili Izraelove
45 Od Berijevih sinova potjeçu: od He- sinove u Pustinji Sinaj.
bera obitelj Heberovaca i od Malkiela 65 Jer Gospodin im je navijestio da øe
obitelj Malkielovaca. pomrijeti u pustinji. Ni jedan od njih nije
46 Aæerova køi zvala se Serah. ostao osim Kaleba, sina Jefuneova, i
47 To su obitelji Aæerovih sinova koji su Joæue, sina Nunova.
bili izbrojeni: pedeset i tri tisuøe i çetiri
stotine. Baætinsko pravo. Joæua i Mojsije
48 Naftalijevi sinovi po svojim obiteljima
bili su: od Jahseela potjeçe obitelj Jahse- 27 Onda su doæle køeri Selofhada, sina
Hefera, sina Gileada, sina Makira,
Brojevi 128
sina Manasehova, iz roda Manasehova, povlastica da mu bude posluæna sva za-
koji je bio sin Josipov. Køeri su se zvale jednica Izraelovih sinova.
Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa. 21 On neka iziåe pred sveøenika Elea-
2 I one su stupile pred Mojsija i sveøe- zara, koji øe pred Gospodinom za njega
nika Eleazara i pred plemenske pogla- traœiti odluke Urima. Po njegovoj zapovi-
vare i svu zajednicu na ulazu u æator jedi neka oni izlaze i po njegovoj zapo-
sastanka, govoreøi: vijedi neka se vraøaju, obadvoje on i
3 “Naæ je otac umro u pustinji, ali nije bio Izraelovi sinovi, sva zajednica.”
u buni onih koji su se digli protiv Gospo- 22 Mojsije je uçinio kako mu je Gospodin
dina, u buni Korahovoj, nego je umro od zapovjedio. Uzeo je Joæuu i predstavio ga
svojega vlastitoga grijeha. On nije imao sveøeniku Eleazaru i pred svu zajedni-
sinova. cu.
4 Zaæto da sad izgine ime naæega oca iz 23 I stavio je svoje ruke na njega i
njegova roda zbog toga æto nije imao postavio ga u njegovu sluœbu, upravo
sina. Stoga daj nam baætinu meåu bra- kako je Gospodin zapovjedio preko Mo-
øom naæega oca!” jsija.
5 Onda je Mojsije iznio njihov sluçaj pred
Gospodina. Zakoni o œrtvama
6 A Gospodin je rekao Mojsiju, govoreøi:
7 “Køeri Selofhadove su govorile pravo.
Daj im bez otezanja baætinu meåu
28 Onda je Gospodin rekao Mojsiju,
govoreøi:
2 “Zapovjedi Izraelovim sinovima i reci
braøom njihova oca, i prenesi posjed nji- im: ‘Prinosite mi toçno u odreåeno vrije-
hova oca na njih! me moje prinose, moje jelo œrtve ognjem
8 A Izraelovim sinovima daj ovu uredbu: spaljene meni na ugodan miris.’
‘Ako netko umre, a ne ostavi sina, onda 3 I reci im: ‘Ovo je œrtva ognjem spaljena,
prenesite njegovu baætinu na njegovu koju øete prinositi Gospodinu: svaki dan
køer. dva jednogodiænja janjeta bez mane kao
9 Ako li nema køeri, onda predajte njego- redovitu œrtvu paljenicu,
vu baætinu braøi njegovoj. 4 jedno janje prinosite ujutro, a drugo
10 Ako li nema ni braøe, onda podajte janje prinosite uveçer.
njegovu baætinu braøi njegova oca. 5 Uz to kao prinos desetinu efe bijeloga
11 Ako njegov otac nema braøe, onda po- braæna zamijeæena s çetvrtinom hina
dajte njegovu baætinu najbliœemu njego- ulja od stuçenih maslina.
vu roåaku po krvi iz njegova roda, da ga 6 To je redovita œrtva paljenica, koja je
uzme u posjed.’ ” To neka bude za Izra- bila veø na Gori Sinaj odreåena, œrtva
elove sinove kao zakon, kako je Gospo- ognjem spaljena na ugodan miris Gos-
din zapovjedio Mojsiju. podinu.
12 Jednoga dana Gospodin je rekao Moj- 7 Njezin naljev neka doåe na svako janje
siju: “Uzaåi na goru Abarim i pogledaj ze- çetvrt hina. Izlij naljev vina Gospodinu u
mlju koju sam dao Izraelovim sinovima! svetiætu kao prinos.
13 Kad je pogledaæ, bit øeæ i ti pridruœen 8 Drugo janje priredi uveçer. Prinesi ga s
svojim precima, kako je prije bio uzet k prinosom ujutro i sa svojim naljevom
njima tvoj brat Aron. kao œrtvu ognjem spaljenu na ugodan
14 Jer u Pustinji Zin, kad se pobunila za- miris Gospodinu.
jednica, vi niste posluæali moje zapovije- 9 U Subotnji dan neka se prinesu dva
di da me pred njihovim oçima proslavite jednogodiænja, bez mane janjeta i dvije
çudom vode.” (To je voda Meriba u desetine s uljem zamijeæena bijeloga
Kadeæu u Pustinji Zin.) braæna kao œitni prinos sa svojim
15 I Mojsije je zamolio Gospodina, govo- naljevom.
reøi: 10 To je Subotnja œrtva paljenica æto se
16 “Gospodin, Bog svega œivotnog daha u mora prinijeti na svaki Subotnji dan uz
svakom tijelu, neka bi postavio nad zaje- redovitu œrtvu paljenicu i svoj naljev.
dnicom çovjeka, 11 Poçetkom mjeseca prinesite Gospodi-
17 koji bi iæao pred njima kad odlaze i nu kao œrtvu paljenicu: dva mlada
kad dolaze, koji øe ih izvoditi i dovoditi, junca, jednoga ovna i sedam jednogodi-
da zajednica Gospodinova ne bude kao ænjih janjaca bez mane.
ovce koje nemaju pastira.” 12 Za svakoga junca tri desetine s uljem
18 Gospodin je rekao Mojsiju: “Uzmi k zamijeæena bijeloga braæna kao œitni pri-
sebi Joæuu, sina Nunova, çovjeka u ko- nos, i za ovna dvije desetine s uljem
jem je duh i stavi svoju ruku na njega. zamijeæena bijeloga braæna kao prinos.
19 Predstavi ga sveøeniku Eleazaru i ci- 13 I za svako janje desetinu s uljem za-
jeloj zajednici i postavi ga pred njihovim mijeæena bijeloga braæna kao œitni pri-
oçima u njegovu sluœbu. nos. To je œrtva paljenica puna mirisa
20 Podaj mu jedan dio svojih sluœbenih ugodnoga, œrtva ognjem spaljena Gospo-
129 Brojevi
dinu. dan trubljenja u trube.
14 Njihovi naljevi neka budu: pola hina 2 Prinesite œrtvu paljenicu na ugodan
na svakoga junca, treøina hina na ovna i miris Gospodinu: jednoga mladog
junca, jednoga ovna, sedam jedno-
çetvrt hina na janje. To je œrtva paljenica
za svaki mjesec u godini, kroz sve mjese- godiænjih janjaca bez mane;
ce u godini. 3 Njihov œitni prinos bijelo braæno uljem
15 Osim toga, uz redovitu œrtvu palje- umijeæeno, tri desetine za junca, dvije
nicu i njezin naljev neka se joæ prinese desetine za ovna;
Gospodinu jedan jarac kao œrtva za gri- 4 i jednu desetinu za svako od sedam
jeh. janjaca;
16 Çetrnaesti dan prvoga mjeseca jest 5 onda jednoga jarca kao œrtvu za grijeh,
Pasha u çast Gospodinu. da vam pribavi pomirenje.
17 Petnaesti dan toga mjeseca jest 6 Osim œrtve paljenice o mlaåaku s njez-
sveçana gozba. Sedam dana neka se jede inim prinosom i njihovim naljevima, po
beskvasni kruh. uredbi, kao œrtvu ognjem spaljenu na
18 Prvi dan neka vam bude sveti saziv. ugodan miris Gospodinu.
Onda ne smijete obavljati nikakva 7 I deseti dan toga sedmoga mjeseca,
teœaçkog posla. kod svetiæta drœite sveti saziv i ponizite
19 Prinesite Gospodinu œrtvu ognjem svoje duæe. Ne smijete obavljati nikakva
spaljenu kao œrtvu paljenicu, dva mlada posla.
junca, jednoga ovna i sedam jedno- 8 Kao œrtvu paljenicu na ugodan miris
godiænjih janjaca, koji ne smiju imati Gospodinu, prinesite: jednoga mladog
mane; junca, jednoga ovna i sedam jedno-
20 Uz to kao œitni prinos neka bude: bi- godiænjih janjaca. Pazi da su œivotinje
jelo braæno, s uljem umijeæeno. Tri dese- bez mane.
9 Uz to kao njihov prinos bijelo braæno
tine prinijeti za junca i dvije desetine za
ovna. æto je s uljem umijeæeno, tri desetine za
21 Neka bude po jedna desetina za sva- junca, dvije desetine za ovna,
koga od sedam janjaca; 10 i jednu desetinu za svako od sedam
janjaca.
22 uz to jedan jarac kao œrtva za grijeh da
vam pribavi pomirenje. 11 Onda jednoga jarca kao œrtvu za gri-
23 Prinesite sve to uz jutarnju œrtvu pa- jeh, osim œrtve pomirnice za grijeh i re-
ljenicu, koja je redovita œrtva paljenica.dovite œrtve paljenice, i njezinim
24 Ove œrtve prinosite sedam dana, dan prinosom i njezinim naljevima.
za danom kao jelo œrtve ognjem spaljene 12 I petnaesti dan sedmoga mjeseca kod
na ugodan miris Gospodinu. Neka se pr- svetiæta odrœite sveti saziv. Ne smijete
iredi uz redovitu œrtvu paljenicu i njezinonda obavljati nikakva teœaçkog posla,
naljev. nego u çast Gospodinu drœite gozbu od
25 Sedmi dan odrœite sveti saziv. Onda sedam dana.
ne smijete obavljati nikakva teœaçkog 13 Kao œrtvu paljenicu, ognjem spaljenu
posla. na ugodan miris Gospodinu, prinesite:
26 I na dan prvina, kad prinosite Gospo- trinaest mladih junaca, dva ovna i çetr-
dinu prinos od novoga œita, na Gozbu naest jednogodiænjih janjaca. Smiju biti
Tjedana, drœat øete sveti saziv. Onda ne samo bez mane.
obavljajte nikakva teœaçkog posla. 14 Uz to kao njihov prinos bijelo braæno
27 Kao œrtvu paljenicu na ugodan miris æto je s uljem umijeæeno, tri desetine za
Gospodinu prinesite: dva mlada junca, svakoga od trinaest junaca, dvije deset-
jednoga ovna i sedam jednogodiænjih ine za svakoga od ovnova.
janjaca. 15 I po jednu desetinu za svakoga od çe-
28 Uz to kao njihov prinos bijelo braæno trnaest janjaca.
æto je s uljem zamijeæeno, tri desetine za16 Onda jednoga jarca kao œrtvu za gri-
svakoga junca, dvije desetine za ovna jeh uz redovitu œrtva paljenicu s njez-
29 i desetinu za svakoga od sedam janja- inim prinosom i naljevom.
ca, 17 Drugi dan: dvanaest mladih junaca,
30 onda jednoga jarca da vam pribavi dva ovna, çetrnaest jednogodiænjih jan-
pomirenje. jaca bez mane.
31 Pripazi da su bez mane. Prinesite sve 18 Uz to njihov prinos i njihove naljeve za
to uz redovitu œrtvu paljenicu i njezin junce, ovnove i janjce po njihovu broju,
prinos, i uz njihove naljeve. po uredbi.
19 Onda jednoga jarca kao œrtvu za gri-
Œrtve za redovite svetkovine jeh, osim redovite œrtve paljenice s njez-
29 Drœite i prvi dan sedmoga mjeseca inim prinosom i potrebnim naljevima.
sveti saziv. Onda ne smijete obav- 20 Treøi dan: jedanaest mladih junaca,
ljati nikakva teœaçkog posla. To vam je dva ovna, çetrnaest jednogodiænjih jan-
Brojevi 130
jaca bez mane. Zakon o zavjetima
21 Uz to njihov prinos i njihove naljeve za
junce, ovnove i janjce po njihovu broju,
po uredbi.
30 Onda je Mojsije rekao plemenskim
glavarima Izraelovih sinova, gov-
oreøi: “Ovo zapovjeda Gospodin:
22 Onda jednoga jarca kao œrtvu za gri- 2 Ako koji çovjek uçini zavjet ili se zakle-
jeh, osim redovite œrtve paljenice s prino- tvom obveœe da øe se od neçega suzdr-
som i njezinim naljevom. œati, onda neka ne prekræi svoje rijeçi,
23 Çetvrti dan: deset mladih junaca, dva nego neka odrœi sve æto je obeøao.
ovna, çetrnaest jednogodiænjih janjaca 3 Ako koja œenska osoba, koja neudata
bez mane. œivi u kuøi svojega oca, uçini zavjet Gos-
24 Uz to njihov prinos i njihove naljeve za podinu ili se obveœe da øe se od neçega
junce, ovnove i janjce po njihovu broju, suzdrœati,
po uredbi. 4 a njezin otac çuje za njezin zavjet, ili
25 Onda jarca jednoga kao œrtvu za gri- kako se obvezala da øe se od neçega su-
jeh, osim redovite œrtve paljenice s prino- zdrœati, i ako njezin otac æuti na to, onda
som i njezinim naljevom. øe vrijediti svi njezini zavjeti, i svako su-
26 Peti dan: devet mladih junaca, dva zdrœanje na koje se obvezala, zakonito je.
ovna, çetrnaest jednogodiænjih janjaca 5 Ali ako njezin otac çim za to çuje, za-
bez mane. brani joj to, onda svi njezini zavjeti i su-
27 Uz to njihov prinos i njihove naljeve za zdrœanja na koja se obvezala, ne vrijede,
junce, ovnove i janjce po njihovu broju, i Gospodin øe joj oprostiti, jer joj je njezin
prema uredbi. otac to zabranio.
28 Onda jednoga jarca kao œrtvu za gri- 6 Ako se ona zaista uda, a ima joæ na sebi
jeh, osim redovite œrtve paljenice s prino- zavjet ili nepromiæljeno obeøanje na koje
som i njezinim naljevom. se obvezala,
29 Æesti dan: osam mladih junaca, dva 7 a njezin muœ çuje za to, pa joj ne rekne
ovna, çetrnaest jednogodiænjih janjaca niæta kad çuje za to, onda vrijede njezini
bez mane. zavjeti i suzdrœavanja, na koja se obve-
30 U to njihov prinos i njihove naljeve za zala, zakoniti su.
junce, ovnove i janjce po njihovu broju, 8 Ako njezin muœ, çim za to çuje, to joj za-
prema uredbi. brani, onda on time poniætava zavjet æto
31 Onda jednoga jarca kao œrtvu za gri- ju veœe i nepromiæljeno obeøanje kojim
jeh, osim redovite œrtve paljenice s prino- se obvezala na neko suzdrœanje, i Gospo-
som i njezinim naljevom. din øe joj oprostiti.
32 Sedmi dan: sedam mladih junaca, 9 Zavjet udovice ili rastavljene œene,
dva ovna, çetrnaest jednogodiænjih ja- uopøe svaka obveza æto je uzme na sebe,
njaca bez mane. obvezna je za nju.
33 Uz to njihov prinos i njihove naljeve za 10 Ako je koja œenska osoba, koja veø œivi
junce, ovnove i janjce po njihovu broju, u kuøi svojega muœa, uçinila zavjet ili se
kako je propisano. zakletvom obvezala na kakvo su-
34 Onda jednoga jarca kao œrtvu za gri- zdrœanje,
jeh, osim redovite œrtve paljenice s prino- 11 i njezin muœ çuje za to i æuti i ne brani
som i njezinim naljevom. joj, onda vrijede svi zavjeti njezini i svako
35 Osmi dan opet drœite sveti saziv. Ne suzdrœanje na koje se obvezala, zakonito
smijete onda obavljati nikakva teœaçkog je.
posla. 12 Ako li njezin muœ çim çuje za to, pro-
36 Kao œrtvu paljenicu, ognjem spaljenu glasi to nevaljanim, onda joj ne vrijedi
na ugodan miris Gospodinu, prinesite: niæta od onoga æto je obeøala, bio to za-
jednoga mladog junca, jednoga ovna, se- vjet ili obveza za kakvo suzdrœanje; jer je
dam jednogodiænjih janjaca bez mane. to njezin muœ proglasio nevaljanim, Gos-
37 Uz to njihov prinos i njihove naljeve za podin øe joj oprostiti.
junca, ovna i janjce po njihovu broju, 13 Svaki zavjet i svaku zakletvu æto je ob-
kako je propisano. vezuje da umiri svoju duæu, moœe njezin
38 Isto jednoga jarca kao œrtvu za grijeh, muœ proglasiti valjanim ili nevaljanim.
osim redovite œrtve paljenice s prinosom 14 Ali ako njezin muœ od dana do dana
i njezinim naljevom. niæta joj ne kaœe, onda on time çini val-
39 To prinesite Gospodinu na svoje janima sve njezine zavjete ili sve njezine
odreåene sveçanosti, osim onoga æto obveze na kakvo suzdrœanje. On ih je
prinosite po zavjetima ili kao dragov- time uçinio valjanima, jer nije niæta
oljne darove za œrtve paljenice, prinose, rekao kad je çuo za to.
naljeve ili œrtve pomirnice.’ ” 15 Ako ih hoøe poniætiti, kad je o tom
40 I dao je Mojsije Izraelovim sinovima ranije çuo, onda on stavlja na sebe njez-
zapovijedi, posve kako je Gospodin zapo- inu krivnju.”
vjedio Mojsiju. 16 To su pravne uredbe koje je Gospodin
131 Brojevi
dao Mojsiju da se uredi odnos izmeåu 19 Ostanite sedam dana izvan tabora,
muœa i œene, izmeåu oca i køeri, koja joæ jer je svaki od vas druge ubio i dotaknuo
neudana œivi u kuøi svojega oca. se ubijenih, zato se morate treøi i sedmi
dan oçistiti zajedno sa svojim zarobljen-
Pobjeda nad Midjancima i plijen icima.
31 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, go- 20 I sve haljine, sve koœne stvari, sve æto
voreøi: je napravljeno od kozje dlake i sve posu-
2 “Izvræi osvetu za Izraelove sinove na åe drveno morate oçistiti.”
Midjancima. Poslije toga øeæ se pridruœiti 21 Sveøenik Eleazar je rekao ratnicima
svojim precima.” koji su bili poæli na vojnu: “Ovo je uredba
3 Onda je rekao Mojsije narodu, govore- zakonska koju je Gospodin zapovjedio
øi: “Naoruœajte sebi ljude iz svoje sredine Mojsiju:
za vojnu protiv Midjanaca, da izvræe os- 22 Zlato, srebro, mjed, œeljezo, kositar i
vetu Gospodinovu na Midjancima. olovo,
4 Poæaljite na vojnu po tisuøu ljudi od 23 uopøe sve æto podnosi oganj, pro-
svih Izraelovih plemena.” vucite kroz vatru, i bit øe çisto. Uz to,
5 I tako se podigli od svakoga plemena ipak mora se joæ oçistiti vodom oçiæøe-
izraelskoga po tisuøu ljudi, svega dvana- nja. A sve æto ne podnosi oganj, pro-
est tisuøa ratnika. vucite kroz vodu.
6 Onda je Mojsije poslao na vojnu tisuøu 24 Operite onda sedmi dan svoje haljine,
ljudi od svakoga plemena, a s njima je pa øete opet biti çisti i potom se smijete
poslao i Finehasa, sina sveøenika Elea- opet vratiti u tabor.”
zara sa svetim predmetima i trubama za 25 Nato je rekao Gospodin Mojsiju, govo-
davanje zapovijedi. reøi:
7 I krenuo u boj protiv Midjanaca, kako 26 “Izbrojite ratni plijen, ljude i stoku, ti i
je Gospodin zapovjedio Mojsiju, i pobili sveøenik Eleazar i plemenski poglavari
su sve muæke osobe. zajednice,
8 Meåu onima koje su pobili bili su i mid- 27 i podijeli plijen na pola, izmeåu onih
janski kraljevi: Evi, Rekem, Sur, Hur i koji su iæli na vojnu, koji su ratovali, i svu
Reba, pet midjanskih kraljeva. I Ba- ostalu zajednicu.
laama, sina Beorova, ubili su maçem. 28 Onda uzmi od vojnika, koji su iæli na
9 Onda su Izraelovi sinovi zarobili œene i vojnu, dio za Gospodina, naime, po
djecu Midjanaca, zaplijenili su svu nji- jednu glavu od pet stotina ljudi, goveda,
hovu stoku, krupnu i sitnu, i sve njihovo magaraca i ovaca.
imanje. 29 Od njihove polovice uzmite to i dajte
10 Ognjem su popalili sve gradove u ko- sveøeniku Eleazaru kao œrtvu podizanja
jima su prebivali, i sve njihove tabore. za Gospodina.
11 Uzeli su sve roblje i sav plijen, obad- 30 A od polovice, koja dopadne Izraelo-
voje ljude i stoku, vim sinovima, uzmi po jednu glavu od
12 Onda su doveli zarobljenike, plijen i pedeset ljudi, goveda, magaraca i ovaca,
pljaçku k Mojsiju, sveøeniku Eleazaru i ukratko sve stoke i daj to Levitima, koji
zajednici Izraelovih sinova u tabor na se moraju brinuti za sluœbu kod æatora
Moapskim poljanama æto leœe na Jor- Gospodinova.”
danu kod Jerihona. 31 Mojsije i sveøenik Eleazar su uçinili
13 Mojsije, sveøenik Eleazar i svi glavari kako im je zapovjedio Gospodin.
zajednice izaæli su im u susret pred ta- 32 A ostalo je od plijena koji su ratnici za-
bor. plijenili bilo je: æest stotina i sedamdeset
14 A Mojsije se razljutio na zapovjednike i pet tisuøa ovaca,
vojske, na çelovoåe koji su bili nad tis- 33 sedamdeset i dvije tisuøe goveda,
uøama i nad stotinama, koji su se vratili 34 i æezdeset i jedna tisuøa magaraca.
s bojnog pohoda. 35 Od ljudi, to jest od djevojaka koje joæ
15 Rekao im je Mojsije: “A zaæto ste os- nisu poznale muækarca, svega trideset i
tavili na œivotu sve œene? dvije tisuøe osoba.
16 Upravo one su bile koje su, na savjet 36 Polovica od toga, æto je dopala onima
Balaamov, zavele Izraelove sinove da ot- koji su bili iæli na vojnu, iznosila je tri sto-
padnu od Gospodina zbog Peora, te je tine i trideset i sedam tisuøa i pet stotina
doæao pomor na zajednicu Gospodi- ovaca;
novu. 37 I dio ovaca za Gospodina iznosio je
17 Zato sada pobijte svu muæku djecu, a æest stotina i sedamdeset i pet glava.
ubijte i sve œene koje su osobno spoznale 38 Trideset i æest tisuøa goveda i dio od
muækarca. toga za Gospodina sedamdeset i dvije
18 A sve mlade djevojke, koje joæ nisu os- glave.
obno spoznale muækarca, ostavite za 39 Trideset tisuøa i pet stotina magaraca
sebe na œivotu. i dio od toga za Gospodina æezdeset i
Brojevi 132
jedna glava. preko Jordana.”
40 Napokon æesnaest tisuøa ljudi i dio od 6 Mojsije je rekao Gadovim sinovima i
toga za Gospodina trideset i dvije osobe. Rubenovim sinovima: “Hoøe li vaæa
41 Mojsije je predao sveøeniku Eleazaru braøa iøi u boj, dok vi ovdje sjedite?
dio odreåen za œrtvu podizanja Gospodi- 7 Zaæto sada obeshrabljujete srca Izra-
nu, kako je Gospodin zapovjedio Moj- elovih sinova da ne idu u zemlju koju im
siju. je dao Gospodin?
42 Od polovice plijena za Izraelove si- 8 Tako su veø çinili vaæi oçevi kad sam ih
nove, koju je Mojsije odvojio za ratnike, poslao iz Kadeæ-Barnee da ogledaju ze-
43 polovica koja dopala zajednici, izno- mlju.
sila je: tri stotine i trideset i sedam tisuøa 9 Otiæli su gore do Doline Eækol, pogledali
i pet stotina ovaca; zemlju i onda obeshrabrili srce Izraelo-
44 trideset i æest tisuøa goveda; vim sinovima, tako da oni nisu htjeli iøi u
45 trideset tisuøa i pet stotina maga- zemlju koju im je Gospodin dao.
raca, 10 Onda se razgnjevio Gospodin, i zakleo
46 i æesnaest tisuøa ljudi. se, govoreøi:
47 Od te polovice za Izraelove sinove 11 ‘Ljudi koji u dobi od dvadeset godina
uzeo je Mojsije po jednu glavu od pedeset naviæe izaæli su iz Egipta, neøe vidjeti
ljudi i stoke i dao ih Levitima, koji su se zemlje koju sam zakletvom obeøao Abra-
brinuli za sluœbu kod æatora Gospodino- hamu, Izaku i Jakovu, jer me nisu posve
va, kako je Gospodin zapovjedio Mojsiju. posluæali.
48 Onda su pristupili k Mojsiju zapo- 12 Osim Kenizejca Kaleba, sina Jefu-
vjednici, çelovoåe koji su bili nad tis- neova, i Joæue, sina Nunova, jer su ovi
uøama i nad stotinama, posve posluæali Gospodina.’
49 i rekli su Mojsiju: “Sluge su tvoje pre- 13 Tako se je razgnjevio Gospodin na
brojile ratnike koji su bili pod naæim vod- Izraela da je uçinio da su se çetrdeset go-
stvom. Ni jednoga od naæih ljudi nema dina potucali po pustinji dok nije pomro
manje. sav onaj naraætaj koji je sagrijeæio Gos-
50 Zato prinosimo da se oçistimo pred podinu.
Gospodinom, kao prinos Gospodinu, 14 I sada vi ste stupili na mjesto svojih
svaki æto je tko zaplijenio zlatnine: ko- otaca, rod grjeænika, da joæ viæe poveøate
pça, narukvica, prstena, nauænica i œestoku srdœbu Gospodinovu na Izraela.
ogrlica.” 15 Ako se odvratite od njega, on øe ga joæ
51 Mojsije i sveøenik Eleazar uzeli su od duœe ostaviti u pustinji, i vi øete upro-
njih zlato, svakovrsnu umjetniçki izra- pastiti sav taj narod.”
åenu zlatninu. 16 Onda su pristupili k njemu i rekli: “Mi
52 A bilo je svega zlata koje su kao œrtvu øemo ovdje napraviti samo torove za
podizanja prinijeli Gospodinu tisuønici i svoja stada i gradove za svoje œene i svoju
stotnici, æesnaest tisuøa i sedam stotina djecu,
i pedeset æekela. 17 a sami øemo naoruœani poøi pred
53 A ratnici su naplijenili svaki pojedini Izraelovim sinovima dok ih ne dovedemo
za sebe. u njihova mjesta; a naæe œene i djeca
54 Mojsije i sveøenik Eleazar uzeli su neka ostanu u utvråenim gradovima
zlato od tisuønika i stotnika i unesli ga u zbog stanovnika te zemlje.
æator sastanka da bude ondje Izraelovim 18 Neøemo se prije vratiti svojim
sinovima pred Gospodinom kao mio kuøama dok Izraelovi sinovi ne prime
spomen. svaki svoju baætinu.
19 Niti øemo uzeti zajedno s njima baæti-
Razdioba osvojene zemlje preko Jordana nu s onu stranu Jordana i dalje, jer nam
32 A Rubenovi sinovi i Gadovi sinovi
su imali vrlo mnogo stoke; pa kad
su vidjeli da je jazerska zemlja i gilead-
je dopala baætina naæa istoçno od Jor-
dana.”
20 Mojsije im rekao “Ako to uçinite, da
ska zemlja dobra za stoku, poåete naoruœani pred Gospodinom u
2 otiæli su Gadovi sinovi i Rubenovi i rekli boj,
su Mojsiju, sveøeniku Eleazaru i glava- 21 i svi vaæi vojnici pred Gospodinom pri-
rima zajednice, govoreøi: jeøi Jordan, dok ne otjera ispred sebe
3 “Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, Heæbon, svoje neprijatelje,
Eleale, Sebam, Nebo i Beon, 22 a vi se tek onda vratite, kad bude ze-
4 zemlja, koju je Gospodin podloœio mlja uz pomoø Gospodina pokorena,
izraelskoj zajednici, dobra je za stoku, a onda øete vi biti bez krivnje pred Gospo-
tvoje sluge imaju mnogo stoke.” dinom i Izraelom, i ta øe vam zemlja pri-
5 Stoga su rekli: “Ako smo naæli milost u pasti kao baætina pred Gospodinom.
tvojim oçima, neka se ta zemlja dade u 23 Ako li ne uçinite tako, onda øete sagri-
baætinu tvojim slugama, ne vodi nas jeæiti Gospodinu i znajte da øe vas za vaæ
133 Brojevi
grijeh stiøi kazna. ske zemlje po svojim redovima pod vod-
24 Pa gradite sebi gradove za svoje œene istvom Mojsijevim i Aronovim.
svoju djecu i torove za svoju stoku, ali i2 A Mojsije je popisao njihove postaje,
uçinite æto ste obeøali.” kojima su, po zapovijedi Gospodinovoj,
25 Nato su odgovorili Mojsiju Gadovi i dalje putovali. Ovo su njihove postaje na
Rubenovi sinovi, govoreøi: “Tvoje øe putovanju njihovu:
sluge uçiniti kako ti, gospodaru, zapo- 3 Krenuli su iz Ramsesa prvoga mjeseca,
vjedaæ. petnaestoga dana prvoga mjeseca, na
26 Naæa djeca i naæe œene, naæa stoka i dan po Pashi izaæli su Izraelovi sinovi
sve naæe œivotinje ovdje øe ostati u pod moønom rukom pred oçima svih
tvrdim gileadskim gradovima. Egipøana.
4 Dok su Egipøani pokopavali svoje prvo-
27 A tvoje sluge sve koji su za boj, prijeøi
øe ondje pred Gospodinom u boj, kako si, roåence, koje je Gospodin sve meåu
gospodaru, zapovjedio.” njima pobio, jer je Gospodin izvræio ka-
28 Potom je Mojsije dao za njih zapovijed zneni sud na njihovim bogovima.
sveøeniku Eleazaru i Joæui, sinu Nunovu 5 Onda su Izraelovi sinovi krenuli na put
i plemenskim glavarima Izraelovih si- iz Ramsesa i utaborili se u Sukotu.
nova. 6 Poæli su na put iz Sukota i utaborili se u
29 Rekao im Mojsije: “Ako poåu svi vo- Etamu, koji je na kraju pustinje.
jnici Gadovih i Rubenovih sinova s vama 7 Poæli su na put od Etama i okrenuli
preko Jordana pred Gospodinom u boj, prema Pi-Hahirotu, koji je naprema Baal
onda im dajte, kad vam bude zemlja pod- Sefonu, i utaborili se blizu Migdola.
loœena, gileadsku zemlju u baætinu. 8 Poæli su na put iz Pi-Hahirota i proæli
30 Ako li ratnici ne poåu s vama prijeko, posred mora u pustinju i putovavæi tri
neka se nasele kod vas u zemlji Kana- dana preko Pustinje Etam, utaborili se u
anaca.” Mari.
31 Onda su odgovorili Gadovi i Rubenovi 9 Poæli su na put iz Mare i doæli su u Elim,
sinovi: “Kako je Gospodin zapovjedio tvo- u Elimu je bilo dvanaest studenaca i se-
jim slugama, tako øemo uçiniti. damdeset palma, i tu se utaborili.
32 Mi ratnici prijeøi øemo pred Gospodi- 10 Poæli su na put iz Elima i utaborili se
nom u zemlju Kanaan da nam ostane kod Crvenoga mora.
naæa baætina preko Jordana.” 11 Poæli su na put od Crvenoga mora i
33 Tako je dao Mojsije Gadovim i Ruben- utaborili se u Pustinji Sin.
ovim sinovima i polovici plemena Man- 12 Putovali su iz Pustinje Sin i utaborili
aseha, sina Josipova, kraljevstvo se u Dofki.
amorejskog kralja Sihona i kraljevstvo 13 Krenuli su iz Dofke i utaborili se u
baæanskog kralja Oga: zemlju i njezine Aluæu.
gradove s njihovom okolicom, gradove 14 Poæli su na put iz Aluæa i utaborili se u
po zemlji unaokolo. Refidimu, gdje nije bilo pitke vode za
34 I opet su sagradili Gadovi sinovi Di- narod.
bon, Atarot, Aroer, 15 Poæli su na put iz Refidima i utaborili
35 Atrot, Æofan, Jazer, Jogbohu, se u Pustinji Sinaj.
36 Bet Nimru i Bet Haran gradove tvrde i 16 Poæli su na put iz Pustinje Sinaj i uta-
torove za stoku. borili se u Kibrot Hataavi.
37 Rubenovi sinovi opet su sagradili 17 Poæli su na put iz Kibrot Hataave i uta-
Heæbon, Eleale, Kirjatajim, borili se u Haserotu.
38 Nebo i Baal Meon s promijenjenim 18 Poæli su na put iz Haserota i utaborili
imenima i Æibmu, i dali su imena grado- se u Ritmi.
vima koje su opet sagradili. 19 Poæli su na put iz Ritme i utaborili se u
39 Sinovi Makira, sina Manasehova, Rimon Peresu.
20 Poæli su na put iz Rimon Peresa i uta-
otiæli su u Gilead, osvojili ga i protjerali
Amorejce, koji su bili ondje. borili se u Libni.
40 Mojsije je onda dao Gilead Makiru, 21 Poæli su na put iz Libne i utaborili se u
sinu Manasehovu, koji se ondje naselio. Resi.
41 Manasehov sin Jair isto tako otiæao, 22 Poæli su na put iz Rese i utaborili se u
osvojio njihova sela i nazvao ih “Havot Kehelati.
Jair”. 23 Poæli su na put iz Kehelate i utaborili
42 I Nobah otiæao, zauzeo Kenat s njego- se na gori Æeferu.
vim selima i nazvao ga po svojem imenu 24 Poæli su na put iz od gore Æefera i uta-
“Nobah”. borili se u Haradi.
25 Poæli su na put iz Harade i utaborili se
Zapovijed za ulazak u Obeøanu zemlju u Makhelotu.
33 Ovo su postaje putovanja Izraelo- 26 Krenuli su iz Makhelota i utaborili se
vih sinova kad su izaæli iz egipat- u Tahatu.
Brojevi 134
27 Poæli su na put iz Tahata i utaborili se posjed i prebivajte u njoj, jer sam dao tu
u Terahu. zemlju vama da ju posjedujete.
28 Krenuli su iz Teraha i utaborili se u 54 Œdrijebom razdijelite zemlju kao baæ-
Mitki. tinu po svojim plemenima. Plemenu koje
29 Poæli su na put iz Mitke i utaborili se u je mnogobrojno, dajte veøu baætinu, a
Haæmoni. onomu, koje je manje, dajte manju baæ-
30 Poæli su iz Haæmone i utaborili se u tinu. Æto komu dopadne œdrijebom, ono
Moserotu. neka mu bude. Po svojim oçinskim ple-
31 Poæli su iz Moserota i utaborili se u menima, razdijelite sebi baætinu.
Bene Jaakanu. 55 Ako li ne protjerate ispred sebe sta-
32 Krenuli su iz Bene Jaakana i utaborili novnike zemlje, onda øe oni, koje izmeåu
se kod Hor Hagidgada. njih ostavite, biti trnje vaæim oçima i
33 Poæli su iz Hor Hagidgada i utaborili se bodljike vaæim bokovima i pritiskivat øe
u Jotbati. vas u zemlji u kojoj øete prebivati.
34 Krenuli su na put iz Jotbate i utaborili 56 I bit øe, da æto sam mislio uçiniti
se u Abroni. njima, uçinit øu vama.’ ”
35 Poæli su iz Abrone i utaborili se u Es-
ion Geberu. Meåe Kanaana
36 Poæli su iz Esion Gebera i utaborili se
u Pustinji Zin, to jest u Kadeæu.
37 Krenuli su iz Kadeæa i utaborili se na
34 Onda je rekao Gospodin Mojsiju,
govoreøi:
2 “Zapovjedi Izraelovim sinovima ovo:
gori Horu na granici edomske zemlje. ‘Kad doåete u zemlju Kanaan, neka vam
38 Onda Aron, visoki sveøenik uzaæao je to bude zemlja koja vam pripada kao
na goru Hor po zapovijedi Gospodinovoj i baætina: kanaanska zemlja sa svojim
ondje umro u çetrdesetoj godini po granicama.
izlasku Izraelovih sinova iz egipatske 3 Juœna strana neka ide od Pustinje Zin
zemlje, prvi dan petoga mjeseca. uz edomsku granicu. Juœna granica
39 Aronu je bilo stotinu i dvadeset i tri neka poçinje u istoku na juœnom kraju
godine kad je umro na gori Horu. Slanoga mora.
40 Kanaanac, kralj u Aradu, koji je preb- 4 Onda neka se granica savije juœno od
ivao u Negebu u zemlji Kanaanaca, çuo visine Akrabima i neka prelazi prema
je za dolazak Izraelovih sinova. Sinu, dok ne doåe na kraj juœno od
41 Poæli su od gore Hora i utaborili se u Kadeæ-Barnea. Odatle neka teçe dalje
Salmoni. prema Hazar Adaru i neka ide do u As-
42 Poæli su iz Salmone i utaborili se u Pu- mone.
nonu. 5 Od Asmone neka se zavije granica k
43 Poæli su iz Punona i utaborili se u Egipatskomu potoku, dok ne doåe na
Obotu. kraj kod mora.
44 Poæli su iz Obota i utaborili se u Ije- 6 Zapadna granica neka vam bude Ve-
Abarimu na moapskoj granici. liko more, to neka vam je s te strane
45 Poæli su iz Ije-Abarima i utaborili se u granica.
Dibon Gadu. 7 Sjeverna granica neka vam bude ovo:
46 Poæli su iz Dibon Gada i utaborili se u od Velikoga mora povucite sebi granicu
Almon Diblatajimu. do gore Hora.
47 Poæli su iz Almon Diblatajima i utabo- 8 Od gore Hora povucite sebi granicu do
rili se u gorama abarimskim pred na put prema Hamatu. Krajnja toçka gr-
Nebom. anici neka je Sedada.
48 Od gora abarimskih i utaborili se na 9 Onda neka teçe granica dalje do Zif-
Moapskim poljanama na Jordanu na- rona i kraj neka joj bude kod Hazar
prema Jerihonu. Enana. To neka vam je sjeverna granica.
49 Njihov tabor protezao se na Jordanu 10 Prema istoku povucite sebi granicu
od Bet Jesimota do Abel-Æitima na Moap- od Hazar Enana do Æefama.
skim poljanama. 11 Od Æefama neka ide granica dolje u
50 Onda je Gospodin rekao Mojsiju na Riblu, istoçno od Aina. Onda neka ide
Moapskim poljanama naprema granica joæ dalje dolje i neka doprije na
Jerihonu, govoreøi: gorski greben istoçno od Jezera Kiner-
51 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im: eta.
‘Kad prijeåete preko Jordana u zemlju 12 Nato neka ide granica dolje k Jor-
Kanaan, danu, dok ne doåe na Slano more. To
52 protjerajte ispred sebe sve stanovni- neka su unaokolo granice vaæoj zemlji.’ ”
ke zemlje, uniætite sve njihove kamene 13 Onda je Mojsije zapovjedio Izraelovim
kipove, sve njihove livene kipove, i opus- sinovima : “To je zemlja koju øete
toæite sve njihove uzvisine. baætiniti œdrijebom i za koju je zapo-
53 Uzmite zemlju od stanovnika sebi u vjedio Gospodin da je dobije devet ple-
135 Brojevi
mena i polovica plemena. mjesto utoçiæta za onoga koji je poçinio
14 Jer pleme Rubenovih sinova po svo- ubojstvo; osim toga, øete im dati joæ
jim obiteljima i pleme Gadovih sinova po çetrdeset i dva grada.
svojim rodovima i polovica plemena Ma- 7 Ukupni broj gradova koje øete predati
nasehova primili su veø svoju baætinu. Levitima neka bude çetrdeset i osam
15 Ova dva plemena i polovica plemena gradova uz njihove paænjake.
primili su svoju baætinu na drugoj strani 8 Kod oduzimanja gradova iz posjeda
Jordana, naprema Jerihonu, na istoku Izraelovih sinova uzmite od veøih pleme-
prema izlasku sunca.” na viæe gradova, a od manjih plemena
16 Dalje je rekao Gospodin Mojsiju, govo- manje gradova. Svako øe pleme prema
reøi: svojoj baætini koju øe dobiti, Levitima
17 “Ovo su imena ljudi koji neka vam u dati od svojih gradova.”
baætinu razdijele zemlju: sveøenik Elea- 9 Onda je rekao Gospodin Mojsiju, govo-
zar i Joæua, sin Nunov. reøi:
18 I uzmite po jednoga glavara iz sva- 10 “Govori Izraelovim sinovima i kaœi im:
koga plemena da dijeli zemlju. ‘Kad doåete preko Jordana u zemlju,
19 Ovo su imena tih ljudi: od plemena 11 onda izaberite sebi gradove koji neka
Judina, Kaleb, sin Jefuneov; vam budu gradovi za utoçiæte. Ondje
20 od plemena Simeonovih sinova, Æe- neka pobjegne ubojica koji je nehotice
muel, sin Amihudov; ubio çovjeka.
21 od plemena Benjaminova Elidad, sin 12 Ovi gradovi neka vam budu za utoçi-
Kislonov; æte od krvnoga osvetnika da ubojica ne
22 voåa plemena Danovih sinova, Buki bude ubijen prije nego stane na sud pred
sin Joglijev; zajednicu.
23 od Josipovih sinova: voåa plemena 13 Od gradova koje øete ustupiti, neka
Manasehovih sinova, Haniel, sin Efodov; bude æest za utoçiæte:
24 voåa plemena Efraimovih sinova, 14 Tri grada odredite s onu stranu Jor-
Kemuel, sin Æiftanov; dana, a tri grada u zemlji Kanaanaca koji
25 voåa plemena Zebulunovih sinova, neka budu gradovi za utoçiæte.
Elisafan, sin Parnakov; 15 Izraelovim sinovima i doæljacima i
26 voåa plemena Isakarovih sinova Pal- onima, koji su meåu njima, neka tih æest
tiel, sin Azanov; gradova budu utoçiæta, da moœe pobjeøi
27 voåa plemena Aæerovih sinova Ahi- ondje svaki koji je nehotice ubio çovjeka.
hud, sin Æelomijev; 16 Ako ga œeljeznim oruåem udari tako
28 voåa plemena Naftalijevih sinova Pe- da nastupi smrt, onda je ubojica. A
dahel, sin Amihudov.” krvnik neka se kazni smrøu.
29 To su oni kojima je Gospodin zapovje- 17 I ako kamenom iz ruke, od koga moœe
dio da razdijele Izraelovim sinovima baæ- çovjek poginuti, udari koga, i ovaj umre
tinu u zemlji Kanaanaca. od toga, ubojica je. Kao krvnik mora biti
kaœnjen smrøu.
Gradovi Levitski i gradovi utoçiæta 18 Ili ako drvom iz ruke, od koga moœe
35 Onda je Gospodin rekao Mojsiju na
Moapskim poljanama na Jordanu,
naprema Jerihonu, govoreøi:
çovjek poginuti, udari koga, i ovaj umre
od toga, on je ubojica; a ubojica mora biti
smrøu kaœnjen.
2 “Zapovjedi Izraelovim sinovima neka 19 Krvni osvetnik neka osobno ubije
dadu od svoje baætine Levitima gradove ubojicu; kad ga stigne smije ga ubiti.
za prebivanje. Takoåer paænjake oko tih 20 Ako netko drugoga gurne iz mrœnje ili
gradova dajte Levitima. se baci çim na njega hotimice tako da taj
3 Gradove neka imaju za prebivanje, a umre,
paænjaci uz njih neka im budu za to- 21 ili ako ga iz neprijateljstva udari svo-
varne œivotinje, za stada i ostale œivoti- jom rukom tako da taj umre, onda se
nje. mora takav ubojica kazniti smrøu, on je
4 Paænjake uz gradove ustupite Levitima ubojica. Krvni osvetnik neka ubije ubo-
neka se proteœu od gradskih zidina tisu- jicu kad ga stigne.
øu lakata unaokolo. 22 Ako li ga gurne sluçajno, a ne iz nepri-
5 Odmjerite izvan grada na istoçnoj jateljstva, ili se çim baci na njega neho-
strani dvije tisuøe lakata, na juœnoj tice.
strani dvije tisuøe lakata, na zapadnoj 23 Ili kamenom, a da ga ne vidi, od koga
strani dvije tisuøe lakata i na sjevernoj çovjek moœe poginuti, baci se na njega, i
strani dvije tisuøe lakata, tako da sam taj umre od toga, makar mu ne bio nepri-
grad leœi u sredini. To neka budu njihovi jatelj i nije mu htio niæta zlo nanijeti,
paænjaci uz gradove. 24 onda neka odluçi zajednica izmeåu
6 Gradove koje øete dati Levitima ubojice i krvnoga osvetnika po ovim
odredite æest slobodnih gradova za pravnim propisima.
Brojevi 136
25 Zajednica mora ubojicu staviti na si- dade Izraelovim sinovima zemlju u baæ-
gurno od krvnoga osvetnika. Zato øe ga tinu. I mojem gospodaru je bilo zapo-
zajednica natrag vratiti u grad-utoçiæte, vjeåeno od Gospodina da dade baætinu
u koji je pobjegao. On mora u njemu os- naæega brata Selofhada njegovim køeri-
tati do smrti velikoga sveøenika, koji je ma.
bio pomazan svetim uljem. 3 Ako se sad one udaju za koga drugoga
26 Ako ubojica ostavi podruçje grada- plemena Izraelovih sinova, onda øe se
utoçiæta, u koji je pobjegao, njihovo vlasniætvo otkinuti od naæe oçin-
27 i krvni ga osvetnik stigne izvan po- ske baætine i dodat øe se baætini onoga
druçja grada utoçiæta u koji je pobjegao, plemena u koje se udaju; tako øe se ba-
i krvni osvetnik ubije ubojicu, onda on ætina, æto pripadne nama, okrnjiti.
nije kriv za krv. 4 Kad onda bude jubilejska godina Izra-
28 Jer je onaj trebao ostati u svojem elovim sinovima, njihova øe se baætina
gradu-utoçiætu do smrti velikoga sveøe- sjediniti s baætinom onoga plemena u
nika. Tek nakon smrti velikoga sveøe- koje se budu udale, ali od baætine na-
nika smije se ubojica natrag vratiti k æega oçinskog plemena otkinut øe se nji-
svojoj baætini. hova baætina.”
29 Ove pravne uredbe neka vrijede kod 5 Nato je Mojsije dao Izraelovim sinovi-
vas kroz sve vaæe naraætaje u svim vaæim ma, po zapovijedi Gospodinovoj, ovu za-
prebivaliætima. povijed: “Pleme Josipovih sinova ima
30 Ako netko ubije çovjeka, onda neka se pravo.
ubojica kazni smrøu, samo na temelju 6 Ovo je æto Gospodin zapovjeda za køeri
iskaza viæe svjedoka; a svjedoçanstvo Selofhadove: ‘Neka se udaju za koga
jednoga jedinog svjedoka nije dosta za hoøe, ali smiju se udati samo u rodu svo-
smrtnu osudu. jega oçinskog plemena.’
31 Povrh toga ne smijete uzimati otkupa 7 Da ne prijeåe baætina Izraelovih sinova
za œivot ubojice koji zasluœi smrt; neka se od jednoga plemena na drugo, jer svi
on sigurno kazni smrøu. Izraelovi sinovi trebaju dobiti baætinu
32 Takoåer ne smijete uzimati otkupa za svojega oçinskog plemena.
nekoga koji je pobjegao u svoj grad-uto- 8 Zato se moraju sve djevojke kojima do-
çiæte da on veø prije smrti velikoga sveøe- padne baætina u kojem plemenu izrael-
nika vrati se u zemlju i ondje prebiva. skom, udati za koga iz roda svojega
33 Ne smijete oskvrnjivati zemlju u kojoj oçinskog plemena, da Izraelovi sinovi za-
prebivate, jer krv oskvrnjuje zemlju, i drœe oçinsku baætinu.
zemlji se ne moœe pribaviti pomirenje za 9 Tako da ne prijeåe baætina od jednoga
krv æto je prolivena u njoj osim krvlju plemena na drugo, jer svako pleme Izra-
onoga koji ju je prolio. elovih sinova øe dobiti svoju baætinu.”
34 Stoga ne oskvrnjujte zemlje u kojoj 10 Kako je Gospodin zapovjedio Mojsiju,
prebivate, jer i ja u njoj imam svoj stan, tako su uçinile køeri Selofhadove.
jer ja, Gospodin, prebivam meåu Izraelo- 11 Jer Mahla, Tirsa, Hogla, Milka i Noa,
vim sinovima.’ ” køeri Selofhadove, udale se za sinove
svojih striçeva.
Zakon o œenidbi køeri s baætinskim pravom 12 One su se udale u rodove sinova Man-
36 Onda su pristupili glavari obitelji
sinova Gileada, sina Makira, sina
Manasehova, od obitelji Josipovih si-
aseha, sina Josipova. Tako je ostala nji-
hova baætina plemenu kojemu je
pripadala obitelj njihova oca.
nova, pred Mojsija, starjeæine i poglavare 13 To su zapovijedi i pravni propisi koje
Izraelovih sinova, Gospodin dao preko Mojsija Izraelovim
2 i rekli su: “Gospodin je zapovjedio mo- sinovima na Moapskim poljanama na
jem gospodaru, Mojsiju da œdrijebom Jordanu, naprema Jerihonu.
137

Ponovljeni Zakon
PETA KNJIGA MOJSIJEVA

Povijest o izlasku iz Egipta s opomenama 17 Ne budite pristrani na sudu; saslu-


1 Ovo su govori koje odrœao Mojsije pred
cijelim Izraelom s onu stranu Jor-
dana, u pustinji, u Arabi, naprema Sufu,
æajte i maloga i velikoga. Ne bojte se
nikoga, jer Boœje mjesto zastupa sudac.
Ako vam je koji pravni sluçaj preteœak,
izmeåu Parana, Tofela, Labana, Hase- iznesite ga meni da ga razvidim.’
rota i Dizahaba. 18 Tako sam vam onda zapovjedio za sve
2 Ima jedanaest dana hoda od Horeba æto trebate çiniti.
preko gore Seira do Kadeæ Barnea. 19 Potom smo krenuli od Horeba i proæli
3 Dogodilo se prvog dana jedanaestoga svu onu pustinju veliku i straænu, koju
mjeseca u çetrdesetoj godini da je govo- ste vidjeli iduøi na pogorje Amorejaca,
rio Mojsije Izraelovim sinovima sve æto kako nam je zapovjedio Gospodin, naæ
mu je za njih zapovjedio Gospodin. Bog. Onda smo doæli do Kadeæ-Barnea.
4 Poæto je porazio amorejskog kralja 20 Onda sam vam rekao: ‘Doæli ste, eto,
Sihona, koji je prebivao u Heæbonu i do pogorja Amorejaca kojega nam hoøe
baæanskog kralja Oga koji je prebivao u dati Gospodin, naæ Bog.
Aætarotu i Edreju, 21 Gle, Gospodin, vaæ Bog, dao vam je tu
5 poçeo je Mojsije, s onu stranu Jordana zemlju. Idite gore i zaposjednite ju, kako
u moapskoj zemlji, razlagati zakon, go- vam je zapovjedio Gospodin, Bog vaæih
voreøi: otaca. Ne bojte se i ne straæite se.’
6 “Gospodin, naæ Bog, govorio nam je na 22 Onda ste svi pristupili k meni i rekli:
Horebu, govoreøi: ‘Dosta ste dugo bora- ‘Poslat øemo pred sobom nekoliko ljudi
vili na toj gori. da nam istraœe zemlju i da nam jave za
7 Podignite se i krenite na put u podgorje put kojim øemo iøi, i za gradove, u koje
Amorejaca i svima njihovim susjednim øemo doøi.
mjestima u dolini, na podgorju i u 23 Jako mi se svidjelo æto ste rekli; tako
dolinama, na jugu i na morskoj obali, u sam izabrao izmeåu vas dvanaest ljudi,
zemlju Kanaanaca i u Lebanon do velike iz svakoga plemena po jednoga.
rijeke, do Eufrata. 24 Oni su krenuli na put i otiæli gore u
8 Eto, ovu zemlju stavljam pred vas. Idite pogorje, i stigli su do Doline Eækol i izvid-
u nju i zaposjednite zemlju za koju se jeli zemlju.
Gospodin zakleo vaæim oçevima, Abra- 25 Uzeli su sobom neæto od ploda one
hamu, Izaku i Jakovu, da øe ju dati njima zemlje i donijeli nam ga; i donijeli su ovaj
i njihovim potomcima poslije njih.’ izvjeætaj: Lijepa je zemlja koju nam daje
9 Ja sam vam rekao u ono vrijeme, govo- Gospodin, naæ Bog.’
reøi: ‘Ja se sam ne mogu skrbiti za vas.’ 26 Ipak vi niste htjeli iøi gore, nego ste se
10 Gospodin, vaæ Bog, umnoœio vas je da pobunili protiv zapovijedi Gospodina,
vas danas ima tako mnogo kao nebeskih svojega Boga.
zvijezda. 27 Prigovarali ste u svojim æatorima i
11 Gospodin, Bog vaæih otaca, neka vas govorili: ‘U svojoj mrœnji na nas odveo
umnoœi joæ tisuøu puta viæe i neka vas nas Gospodin iz egipatske zemlje da nas
blagoslovi, kako vam je obeøao. preda u ruke Amorejaca, da nas oni un-
12 Ali kako da posve sam nosim teret i iæte.
breme koje na mene stavljate, i vaæe spo- 28 Kamo gore da idemo? Naæa su braøa
rove? obeshrabrila naæa srca, govoreøi: Narod
13 Izaberite stoga iz svojih plemena je ondje veøi i brojniji od nas; gradovi su
mudre, razborite i iskusne ljude da vam njihovi veliki i do neba utvråeni. Povrh
ih postavim za glavare.’ toga vidjeli smo ondje i Anakove sinove.’
14 A vi ste mi odgovorili: ‘Dobro je to æto si 29 A ja sam vam rekao: ‘Ne straæite se i ne
nam rekao uçiniti.’ bojte ih se!
15 Tako sam uzeo glavare iz vaæih ple- 30 Gospodin, vaæ Bog, koji ide pred
mena mudre i iskusne ljude i postavio vama, borit øe se za vas isto onako kako
sam vam ih za glavare: voåe tisuønike, vam je uçinio u Egiptu pred vaæim
voåe stotnike, voåe pedesetnike i voåe oçima.
desetnike, i redare za vaæa plemena. 31 I u pustinji, gdje ste vidjeli kako vas je
16 Onda sam u ono vrijeme zapovjedio nosio Gospodin, vaæ Bog, kao æto çovjek
vaæim sucima, govoreøi: ‘Sasluæajte par- nosi svojega sinçiøa, cijelim putom æto
nice izmeåu svoje braøe, i sudite praved- ste ga proæli dok ste doæli do ovoga
no izmeåu çovjeka i njegova brata ili mjesta.’
doæljaka koji je s vama. 32 Ali uza sve to niste imali pouzdanja u
Ponovljeni Zakon 138
Gospodina, svojega Boga, 5 da ne zametnete boj s njima, jer vam
33 koji je iæao pred vama putom i traœio neøu niæta dati od njihove zemlje, ni
vam mjesto za taborenje, noøu u ognju, a jedne jedine stope, jer sam dao goru Seir
danju u oblaku da ste mogli vidjeti put Ezavu u vlasniætvo.
kojim ste trebali iøi. 6 Kupujte od njih hranu za novce da im-
34 Kad je Gospodin çuo vaæe govorenje, ate æto jesti; i pitku vodu kupujte od njih
razgnjevio se i zakleo, govoreøi: za novce da imate piti.
35 Doista ni jedan od ljudi ovoga zla 7 Jer vas je Gospodin, vaæ Bog, blagosliv-
naraætaja neøe vidjeti dobre zemlje, koju ljao u svemu poslu æto ste poduzimali.
sam pod prisegom, obeøao dati vaæim On poznaje vaæe muke na putovanju
oçevima, kroz tu veliku pustinju. Tih çetrdeset go-
36 osim Kaleba, sina Jefuneova; on øe ju dina kako je s vama Gospodin, vaæ Bog, i
vidjeti i njemu i njegovim sinovima dat niæta vam nije nedostajalo.’
øu zemlju po kojoj je iæao, jer je vjerno 8 I kad smo proæli svoju braøu, Ezavove
slijedio Gospodina.’ sinove, putom koji vodi u Arabu pokraj
37 Zbog vas se i na mene razljutio Gospo- Elata i Esion Gebera, onda smo okrenuli
din, govoreøi: Ni ti neøeæ onamo uøi. putom prema Moapskoj pustinji.
38 Ipak Joæua, sin Nunov, koji te sluœi, iøi 9 Onda mi zapovjedio Gospodin: ‘Ne na-
øe onamo. Njega ohrabri, jer øe on uçiniti padaj na Moabce i ne zapoçinji boj s
da Izraelovi sinovi baætine zemlju. njima, jer ti neøu dati od njihove zemlje
39 Povrh toga, vaæa djeca, za koju ste niæta u posjed, jer sam dao podruçje Ar u
rekli da øe postati unesreøeni, i vaæi si- posjed Lotovim sinovima.
novi koji danas ne znaju razlikovati iz- 10 Prije su prebivali ondje Emimci,
meåu dobra i zla, doøi øe ondje. Njima øu moøan i mnogobrojan narod, visoka
ju dati i oni øe ju uzeti u posjed. rasta kao Anakovi sinovi.
40 A vi se vratite i idite u pustinju k Crve- 11 Oni su pripadali Refaimcima kao Ana-
nomu moru. kovi sinovi, ali Moabci su ih zvali Em-
41 Onda ste mi odgovorili, rekavæi: Sagri- imci.
jeæili smo Gospodinu; iøi øemo i borit 12 U Seiru prebivali su prije Horijci, a
øemo se kako nam je zapovjedio Gospo- Ezavovi sinovi su ih protjerali i uniætili i
din, naæ Bog. Pa ste se opasali svaki svo- naselili se na njihovo mjesto, kao æto je
jim bojnim oruœjem i htjeli ste u svojoj Izrael uçinio sa zemljom koju im je dao
zaslijepljenosti poøi na pogorje. Gospodin u posjed.
42 A Gospodin mi je rekao: Kaœi ih: Ne 13 A sada se dignite i prijeåite preko po-
idite gore i ne bijte se s njima, jer ja toka Zereda. Tako smo proæli preko Do-
nisam meåu vama; inaçe, porazit øe vas line Zered.
vaæi neprijatelji. 14 Vrijeme naæega putovanja od Kadeæ
43 Ja sam vam govorio, ali niste poslu- Barnea do naæega prijelaza preko Doline
æali, nego ste se oprijeli zapovijedi Gos- Zereda potrajao je trideset i osam
podinovoj i poæli ste u svojoj drskosti godina. Sav naraætaj ljudi sposobnih za
gore na pogorje. vojsku bio je meåutim izumro u taboru,
44 A Amorejci, koji prebivaju na onom kako im se zakleo Gospodin.
pogorju, izaæli su protiv vas i rastjerali 15 Jer doista ruka je Gospodinova bila
vas kao roj pçela i tjerali su vas od Seira protiv njih da ih uniæti izmeåu tabora
pa do Horme. dok ih nestane.
45 Kad ste se vratili, plakali ste pred Gos- 16 I tako je bilo kad su svi ti ljudi
podinom, ali Gospodin nije posluæao vaæ sposobni za boj pomrli su u narodu,
glas, niti je prignuo svoje uho k vama. 17 da mi je rekao Gospodin, govoreøi,
46 Tako ste ostali u Kadeæu dugo vreme- 18 Eto ovoga dana øete proøi kod Ara
na, onoliko koliko ste veø stajali. granicu Moaba.
19 A kad doåete u blizinu Amonaca, ne
Pobjeda nad Sihonom, kraljem amorejskim napadajte ih i ne zapoçinjite boja s
2 Onda smo skrenuli i putovali u pusti-
nju k Crvenom moru, kako mi je Gos-
podin zapovjedio. Mnogo dana smo pu-
njima, jer od zemlje Amonaca ne dajem
vam niæta u posjed, jer sam ju dao u pos-
jed Lotovim sinovima.
tovali okolo gore Seira. 20 I za nju se misli da je zemlja Divova;
2 Onda mi je rekao Gospodin, govoreøi: nekad su u njoj prebivali divovi, kojima
3 Dosta ste veø dugo obilazili tu goru, su Amonci dali ime Zamzumejci.
okrenite se sada na sjever! 21 Bio je to velik, mnogobrojan narod, vi-
4 A narodu zapovjedi ovako: Upravo sad soka rasta narod kao Anakovi sinovi. Ali
øete proøi kroz podruçje svoje braøe, ih je Gospodin uniætio pred njima, pa su
Ezavovih potomaka, koji prebivaju u oni zauzeli njihovu zemlju i naselili se na
Seiru. Oni øe vas se bojati. Stoga se vi njihovo mjesto.
dobro pazite, 22 Tako je uçinio i sa Ezavovim si-
139 Ponovljeni Zakon
novima, koji prebivaju u Seiru, kad je narodom izaæao protiv nas, na boj s
pred njima iskorijenio Horijce, zauzeli nama kod Edreja.
su oni njihovu zemlju i ostali su ondje i 2 A Gospodin mi je rekao: ‘Ne boj se ga, jer
do danas œive na njihovim mjestima. ga dajem s svim njegovim narodom i sa
23 Takoåer Hivejce, koji su do Gaze preb- njegovom zemljom u tvoje ruke. Uçini s
ivali u dvorcima, iskorijenili su Kafto- njim upravo onako kako si uçinio sa Si-
honom kraljem amorejskim, u Heæbonu.
rimci, koji su doæli is Kaftora i naselili se
na njihovo mjesto. 3 Tako nam je dao Gospodin, naæ Bog, u
24 Dignite se i prijeåite preko potoka Ar- ruke i Oga, baæanskog kralja, sa svim
nona, Gle, dajem vam u ruke Amorejca njegovim narodom i tukli smo ga dok je
Sihona, heæbonskoga kralja, i njegovu nestalo svih œivih.
zemlju. Poçnite ju osvajati i izazovite ih 4 Onda smo osvojili i sve njegove grado-
na boj! ve, i nije bilo grada koji im nismo uzeli.
25 Od danas æaljem strah i trepet pred Æezdeset gradova i sva pokrajina Argob
vama kod svih naroda pod cijelim pripadali su kraljevstvu Oga u Baæanu.
nebom. Çim samo çuju za vas, zadrhtat 5 Bili su to sve utvråeni gradovi s viso-
øe i vas øe se prepasti. kim zidinama, vratima i prijevornicama,
26 I æaljem poslanike iz pustinje k Siho- osim vrlo mnogih otvorenih mjesta.
nu, heæbonskom kralju, s mirnom 6 Potpuno smo ih uniætili kako smo bili
ponudom: uçinili Sihonu, kralju u Heæbonu, i isko-
27 Htio bih proøi kroz tvoju zemlju, ali øu rijenili smo u svakom gradu muœeve,
uvijek ostati na putu, neøu skretati ni œene i djecu.
nadesno ni nalijevo. 7 A svu stoku i plijen iz gradova uzeli smo
28 Hranu mi prodaj za novce, i pitku za sebe.
vodu daj mi za novce. Pusti me ja hoøu 8 Tako smo onda uzeli zemlju iz ruku
samo proøi. dvojice amorejskih kraljeva, koja je s
29 To su mi dopustili i Ezavovi sinovi, onu stranu Jordana od potoka Arnona
koji prebivaju u Seiru, i Moabci, koji do gore Hermona,
prebivaju u Aru. Moj je cilj prijeøi preko 9 Sidonci zovu Hermon Sirion, Amorejci
Jordana u zemlju, koju nam hoøe dati ga zovu Senir;
Gospodin, naæ Bog. 10 sve gradove u ravnici, sav Gilead i sav
30 Ali Sihon, kralj heæbonski, nije nam Baæan do Salke i Edreja, ukratko, grado-
htio dopustiti prolaz, jer Gospodin, tvoj ve æto pripadaju kraljevstvu Oga u
Bog, bio je uçinio te je otvrdnuo njegov Baæanu.
duh i njegovo je srce postalo uporno, da 11 Baæanski kralj Og bio je posljednji
ga preda u tvoje ruke, kako je i danas. ostatak Refaima , divova. Njegov krevet
31 Onda mi je rekao Gospodin: ‘Eto, bio je odar od œeljeza. On stoji joæ u gradu
poçeo sam ti veø predavati Sihona i nje- Amonaca u Rabahu. Njegova duœina je
govu zemlju. Nastoj da njegovu zemlju devet obiçnih lakata, a æirina mu çetiri
uzmeæ u posjed. lakta.
32 I kad je Sihon s cijelim svojim naro- 12 Tu smo zemlju onda osvojili, od Aro-
dom iziæao u Jahas protiv nas u boj, era na rijeci Arnonu sam ju dao s polovi-
33 dao ga Gospodin, naæ Bog, u naæe com gore gileadske i njezinim gradovima
ruke. Pobili smo njega, njegove sinove i Rubenovcima i Gadovcima.
sav njegov narod. 13 Ostali dio Gileada i sav Baæan, kra-
34 Ujedno smo osvojili sve njegove gra- ljevstvo Ogovo, svu pokrajinu Argob pre-
dove i izvræili smo prokletstva na sva- dao sam polovici plemena Manasehova.
kom gradu, na muœevima, œenama i Sav taj kraj baæanski zove se zemlja di-
djeci. Nismo pustili da nam itko pob- vova.
jegne. 14 Jair, sin Manasehov, zauzeo svu po-
35 Zadrœali smo za sebe samo stoku i pli- krajinu Argob do podruçja Geæurejaca i
jen iz gradova koje smo osvojili. Maakateja i nazvao taj dio Baæana po
36 Od Aroera na obali Arnona i od grada svojemu imenu sela Jairova i tako se
u dolini, pa sve do Gileada, nije bilo tvrdazovu do danaænjega dana.
mjesta koje ne bi mogli osvojiti. Sve nam 15 Makiru sam dao Gilead.
to dao u naæe ruke Gospodin, naæ Bog. 16 Plemenu Rubenovu i Gadovu dao
37 Ipak zemlju Amonaca, cijelo podruçje sam zemlju od Gileada do Arnona, sre-
na strani od Jaboka s gradovima u po- dina rijeke je granica, pa do Jaboka,
gorju, nisi dotakao, posve kako je zapo- granice Amonaca. 17 Dalje Arabu s Jor-
vjedio Gospodin, naæ Bog. danom kao granicom, od Kinereta do is-
toçne strane mora, uz poljanu Slanoga
Pobjeda nad Ogom, kraljem baæanskim mora, na podnoœju obronaka Pisge na
3 Nato smo poæli putom u Baæan. Onda istoku.
je Og, baæanski kralj, s cijelim svojim 18 Onda sam vam dao ovu zapovijed
Ponovljeni Zakon 140
‘Gospodin, vaæ Bog, dao vam je tu zemlju moj Bog, da po njima radite u zemlji u
u posjed. A vi svi vojnici, poåite naoru- koju ulazite da je uzmete u posjed.
œani ondje pred svojom braøom, Izraelo- 6 Drœite i izvræujte ih, jer to øe vas, u
vim sinovima. oçima neznaboœaçkih naroda, uçiniti
19 Samo vaæe œene i vaæa djeca i vaæa mudrima i razumnima i kad oni çuju sve
stoka—znam da imate mnogo stoke— te zakone, reøi øe: ‘Zaista, taj veliki narod
neka ostanu u vaæim gradovima æto sam je mudar i razuman narod.’
vam ih dao, 7 Jer gdje je tako velik narod kojemu je
20 dok Gospodin nije dao vaæoj braøi, Bog tako blizu kao æto je nama Gospo-
isto tako kao vama, pa da i oni prime din, naæ Bog, kad ga god zazovemo.
zemlju u posjed, zemlju koju vam daje 8 I gdje je tako velik narod koji bi imao
Gospodin, vaæ Bog, s onu stranu Jor- tako pravedne zakone i pravne propise
dana. Onda se smijete, svaki od vas, kako je sav ovaj zakon æto vam ga danas
vratiti k svojemu posjedu æto sam vam predlaœem.
ga dao.’ 9 Samo çuvajte se i dobro pazite da ne za-
21 A Joæui dao sam onda ovu zapovijed boravite æto ste svojim oçima vidjeli i da
‘Svojim oçima vidio si sve æto je Gospo- vam to ne iæçezne iz srca dokle ste god
din, vaæ Bog, uçinio onoj dvojici kraljeva. œivi. Objavite to svojoj djeci i djeci svoje
Isto tako uçinit øe Gospodin sa svima djece.
kraljevstvima u koja øeæ prijeøi. 10 Nemojte zaboraviti onaj dan kad ste
22 Ne bojte ih se, jer Gospodin, vaæ Bog, stajali na Horebu pred Gospodinom,
sam øe se boriti za vas.’ svojim Bogom, kad mi je zapovjedio Gos-
23 Onda sam se pomolio Gospodinu, go- podin: ‘Skupi mi narod, hoøu im objaviti
voreøi: svoje zapovijedi da se nauçe bojati mene
24 ‘O, Gospodine Boœe, ti si veø do sada dok su œivi na zemlji, i da to nauçe i svoju
svojem sluzi pokazao svoju moø i jaku djecu.’
svoju ruku, jer gdje je u nebu i na zemlji 11 Onda ste pristupili i stali pod gorom.
Bog, koji pravi takva çudesa i junaçka A gora je ognjem gorjela do samoga neba,
djela kao ti. opkoljena tminom, oblakom i mrakom.
25 Daj mi da i ja prijeåem ondje i da vi- 12 Gospodin vam onda progovorio is-
dim lijepu zemlju, s onu stranu Jordana, pred ognja. Zvuk rijeçi ste çuli, ali lika
to sjajno gorje i Lebanon.’ niste mogli vidjeti, samo ste glas çuli.
26 Ali Gospodin se srdio na mene zbog 13 On vam je objavio svoj zavjet koji vam
vas i nije me usliæao. A Gospodin mi je zapovjeda da vræite—Deset zapovijedi, i
rekao: ‘Dosta je toga, ne govori mi viæe o ispisao ih na dvije kamene ploçe.
tom! 14 Meni je onda zapovjedio Gospodin, da
27 Popni se navrh Pisge i podigni svoje vas nauçim zakone i pravne propise koje
oçi na zapad i na sjever, na jug i na istok øete obdrœavati u zemlji u koju prelazite
i pogledaj je svojim vlastitim oçima, jer da je uzmete u posjed.
neøeæ nikada prijeøi preko Jordana.’ 15 Pazite dobro na sebe, za œivot vam je!
28 A zapovjedio Joæui, ohrabri ga i ojaçaj, Onda kad vam je Gospodin na Horebu
jer on øe na çelu naroda prijeøi ondje u govorio iz sredine ognja, niste vidjeli ni-
zemlju koju vidiæ i njima ju razdijeliti. kakva lika.
29 Tako smo ostali u dolini prema Bet 16 Zato ne radite naopako i ne pravite
Peoru. sebi nikada rezbaren kip u obliku kakve
god slike, bila ta slika muækoga ili œen-
Mojsije opominje narod da drœi zakon skoga biøa,
4 A sada, Izraele, posluæaj zakone i pra-
vne propise koje vas uçim da drœite da
biste sretno œivjeli i uæli u posjed zemlje
17 bila ta slika çetveronoœne œivotinje na
zemlji ili slika kakve ptice krilate, koja
leti ispod neba,
koju vam hoøe dati Gospodin, Bog vaæih 18 bila ta slika kakve œivotinje æto gmiœe
otaca. na zemlji, ili slika kakve ribe æto œivi u
2 Niæta ne dodajte zapovijedima æto vam vodi pod zemljom.
ih dajem, niti oduzmite iæta od njih, nego 19 I pripazi da kad podigneæ svoje oçi k
izvræujte zapovijedi Gospodina, svojega nebu i vidiæ sunce, mjesec i zvijezde, svu
Boga, koje vam zapovjedam. vojsku nebesku, ne daj se zavesti da
3 Svojim oçima ste vidjeli æto je uçinio padneæ pred njima i da im se pokloniæ,
Gospodin zbog Baal-Peora. Svakoga koji jer ih Gospodin, tvoj Bog, dao svima dru-
se prikljuçio Baal-Peoru, dao je Gospo- gim narodima pod cijelim nebom kao
din, tvoj Bog, iskorijeniti iz tvoje sredine. baætinu.
4 A vi, koji se çvrsto drœite Gospodina, 20 A vas je uzeo Gospodin i izveo vas iz
svojega Boga, svi ste danas joæ na œivotu. ognjene peøi, iz Egipta, da budete narod
5 Vidite, uçim vas zakone i pravne prop- njegove svojine, kako je to danas.
ise kako mi ih je zapovjedio Gospodin, 21 Povrh toga Gospodin se na mene ras-
----
141 Ponovljeni Zakon
rdio zbog vas i zakleo se da ja neøu prijeøi osim njega.
preko Jordana i da ja neøu uøi u lijepu i 36 Dao vam je da çujete s neba njegov
dobru zemlju koju Gospodin, tvoj Bog, glas, da bi vas pouçio, i na zemlji dao
daje tebi u baætinu. vam je da vidite njegov veliki oganj, i iz
22 I ja øu umrijeti u ovoj zemlji i neøu ognja çuli ste njegove rijeçi.
prijeøi preko Jordana; ali vi øete prijeøi i 37 On poæto je ljubio vaæe oçeve, stoga je
u tu lijepu zemlju uzeti ju posjed. izabrao njihove potomke koji dolaze
23 Zato se çuvajte da ne zaboravite za- poslije njih i izveo vas iz Egipta sa svojom
vjeta Gospodina, svojega Boga, koji je on prisutnoæøu i velikom silom,
napravio s vama i da ne pravite sebi rez- 38 otjerao je ispred vas narode, veøe i
barena kipa u obliku bilo çega æto ti je za- jaçe od vas, da vas uvede u njihovu ze-
branio Gospodin, tvoj Bog. mlju i da vam ju preda u posjed kao baæ-
24 Jer je Gospodin, tvoj Bog, oganj koji tinu, kako je to danas.
spaljuje i Bog koji je ljubomoran. 39 Stoga spoznajte danas i uzmite to k
25 Kad dobijete djecu i djece djecu i uœi- srcu da je Gospodin pravi Bog, gore u
vite se u zemlji i onda sagrijeæite praveøi nebu i dolje na zemlji, drugoga nema.
rezbaren kip u kojem god obliku i uçinite 40 Stoga drœite njegove zakone i njegove
æto je neugodno u oçima Gospodina, zapovijedi koje vam danas dajem, da
vaæega Boga, tako da ga rasrdite, bude dobro vama i vaæoj djeci nakon vas
26 ja danas zovem nebo i zemlju za i da dugo boravite u zemlji koju vam Go-
svjedoke protiv vas, da øete brzo iæçez- spodin, Vaæ Bog, daje zauvijek.”
nuti iz zemlje u koju idete preko Jordana 41 Onda je Mojsije odijelio tri grada u jor-
da je uzmete u posjed. Neøete dugo vre- danskoj istoçnoj zemlji,
mena œivjeti u njoj, nego øete biti posve 42 da bi ubojica mogao ondje pobjeøi koji
uniæteni. nehotice ubije drugoga, a da nije prije
27 Gospodin øe vas onda raspræiti meåu bio njegov neprijatelj. Tko bi pobjegao u
narode. Ostat øe vas samo malen broj jedan od ovih gradova ostao bi na œivotu:
meåu narodima u koje øe vas odvesti Go- 43 Bezer u pustinji na visoravni u podru-
spodin. çju za Rubenovce, Ramot u Gileadu za
28 Ondje øete sluœiti bogovima koje na- Gileadovce i Golan u Baæanu za Manase-
pravi ruka çovjeçja od drva i kamena, hovce.
koji niti vide, niti çuju, niti jedu, niti 44 Ovo je zakon koji je dao Mojsije Izra-
diæu. elovim sinovima.
29 Odande øete traœiti Gospodina, svoje- 45 Ovo su zapovijedi, zakoni i pravni pro-
ga Boga, pa øete ga i naøi ako ga budete pisi koje je Mojsije objavio Izraelovim si-
œudili svim svojim srcem i svom svojom novima za njihova izlaska iz Egipta,
duæom. 46 na ovoj strani Jordana, u dolini pre-
30 Kada budete u nevolji i sve vas to ma Bet Peoru, u zemlji amorejskog kralja
snaåe u buduøim danima, vi øete se Sihona, koji je œivio u Heæbonu, koga su
vratiti Gospodinu, svojem Bogu, i bit øete pobijedili Mojsije i Izraelovi sinovi za svo-
mu posluæni. jega izlaska iz Egipta.
31 Jer Gospodin, vaæ Bog, milosrdan je 47 I njegovu zemlju zauzeli i zemlju
Bog, on vas neøe ostaviti i neøe vas upro- baæanskog kralja Oga, dvojice amorej-
pastiti i neøe zaboraviti zavjeta s vaæim skih kraljeva koji su bili s ove strane Jor-
oçevima, za kojima se zakleo. dana,
32 Upitajte jednom prijaænja vremena 48 od Aroera na obali Arnona do gore
æto su protekla prije vas, od dana kad je Siona, to jest Hermona,
Bog stvorio çovjeka na zemlji, i istraœio 49 sa svom ravnicom s onu stranu Jor-
od jednoga kraja neba do drugoga je li se dana prema istoku do mora u Arabi na
ikad æto dogodilo tako veliko, ili je li se podnoœju obronaka Pisge.
ikad çulo æto takvo?
33 Je li ikad çuo koji narod glas Boœji gdje Deset zapovijedi Boœjih
govori iz ognja, kako si ga ti çuo, a ipak si
ostao na œivotu?
34 Ili, je li ikad Bog pokuæao doøi, te uzeti
5 Mojsije je sazvao sav Izrael i rekao im:
Çuj, Izraele, zakone i pravne propise
æto vam ih danas objavljujem! Nauçite ih
sebi narod iz sredine koga drugog naro- i nastojte da ih drœite!
da takvim kuænjama, znacima i 2 Gospodin, naæ Bog, napravio je s nama
çudesima, ratom i jakom miæicom i ru- zavjet na Horebu.
kom podignutom, velikim strahovitim 3 S naæim oçevima nije napravio Gospo-
djelima, kao æto je uçinio sve to za vas din taj zavjet nego s nama koji smo
Gospodin, vaæ Bog, u Egiptu pred vaæim danas joæ svi ovdje na œivotu.
oçima? 4 Licem u lice govorio je Gospodin na gori
35 Vi ste to smjeli doœivjeti da znate da je s vama iz ognja.
Gospodin pravi Bog i da nema drugoga 5 Ja sam onda stajao izmeåu Gospodina
----
Ponovljeni Zakon 142
i vas da vam objavim rijeç Gospodinovu, ognjem gorjela, onda ste pristupili k
jer vi ste se straæili od ognja i niste uzaæli meni, svi vaæi plemenski glavari i vaæe
na goru. Rijeçi su glasile: starjeæine,
6 ‘Ja sam Gospodin, vaæ Bog, koji te vas je 24 I rekli ste: ‘Zaista, Gospodin, naæ Bog,
izveo iz egipatske zemlje, iz kuøe rop- pokazao nam svoju slavu i veliçinu, i çuli
stva. smo njegov glas iz ognja. Danas smo
7 Ne smijete imati drugih bogova uz doœivjeli da Bog moœe govoriti s çovje-
mene! kom, i çovjek da ostane na œivotu.
8 Ne smijete praviti sebi rezbarena kipa, 25 A sada, zaæto bismo umrli? Jer øe nas
niti kakve slike od onoga æto je gore na spaliti taj oganj veliki. Ako budemo joæ
nebu ili dolje na zemlji ili u vodi pod zem- dalje sluæali glas Gospodina, svojega
ljom! Boga, pomrijet øemo.
9 Ne smijete padati niçice pred njima i ne 26 Jer gdje je çovjeçje biøe koje je kao mi
klanjati se njima, jer ja, Gospodin, vaæ çulo glas Boga œivoga kako govori iz
Bog, jesam Bog ljubomoran, pohaåam ognja, a ostalo na œivotu?
kaznom zlodjela otaca na djeci, do treøeg 27 Pristupi ti i sluæaj æto øe reøi Gospo-
i çetvrtog koljena onih koji me mrze, din, naæ Bog! Onda nam kaœi sve æto ti
10 A milosråe iskazujem tisuøama, oni- rekne Gospodin, naæ Bog, i mi øemo to
ma koji me ljube i drœe moje zapovijedi. sluæati i çiniti.’
11 Ne uzimajte uzalud Imena Gospodi- 28 Kad je Gospodin çuo vaæe rijeçi, koje
na, svojega Boga, jer Gospodin neøe pus- glasno rekli ste meni, rekao mi Gospo-
titi bez kazne onoga koji uzima njegovo din: ‘Çuo sam rijeçi koje je taj narod tebi
Ime uzalud. glasno rekao. Imaju pravo u svemu æto
12 Obdrœavajte Subotnji dan, drœite ga govore.
svetim kako vam je zapovjedio Gospo- 29 O kad bi im bilo srce uvijek takvo da
din, vaæ Bog! me se uvijek boje i drœe sve moje zapovi-
13 Æest dana radite i obavljajte sve svoje jedi, onda bi bilo uvijek dobro njima i nji-
poslove! hovoj djeci.
14 Ali sedmi dan jest dan odmora u çast 30 Idi i kaœi im: “Vratite se u svoje æatore!”
Gospodinu, vaæemu Bogu. Onda ne smi- 31 A ti ostani ovdje pokraj mene i ja øu ti
jete obavljati nikakva posla, ni vi ni vaæ govoriti sve zapovijedi, zakone i pravne
sin ili vaæa køi, ni vaæ sluga ni vaæa propise, koje øeæ dati njima da ih nauçe,
sluækinja, ni vaæ vol, ni vaæ magarac, ni da ih obdrœavaju i da po njima rade u ze-
sva vaæa stoka, ni doæljak koji boravi kod mlji, koju øu im dati u posjed.’
vas unutar tvojih vrata, da bi se tvoj 32 Gledajte dakle, da çinite tako kako
sluga i tvoja sluækinja mogli odmoriti vam je zapovjedio Gospodin, vaæ Bog! Ne
kao i ti! smijete odstupati od toga ni nadesno ni
15 Pomiæljajte na to da ste i vi sami bili nalijevo!
robovi u zemlji Egipat, i da te je Gospo- 33 Idite toçno putom æto vam ga je po-
din, tvoj Bog, izveo odande jakom miæi- kazao Gospodin, vaæ Bog, da ostanete na
com i rukom podignutom. Zato ti œivotu i da vam bude dobro i da dugo
Gospodin, tvoj Bog, zapovjeda da prebivate u zemlji, koju øete dobiti u
svetkujete Subotnje dane. posjed.
16 Poætujte svojega oca i svoju majku,
kako ti je zapovjedio Gospodin, tvoj Bog, Velika zapovijed
da dugo œivite i da ti bude dobro u zemlji
koju øe vam dati Gospodin, vaæ Bog.
17 Ne smijete ubiti!
6 Sada ovo su zapovijedi, zakoni i pra-
vni propisi, za koje je Gospodin, vaæ
Bog, zapovjedio da vas ih nauçim, da bi
18 Ne smijete çiniti preljuba! ih obdrœavali i po njima œivjeli u zemlji u
19 Ne smijete krasti! koju idete da ju zaposjednete,
20 Ne smijete svjedoçiti laœno protiv svo- 2 da bi se bojali Gospodina, svojega
jega bliœnjega! Boga, da bi drœali njegove zakone i zapo-
21 Ne smijete poœeljeti œene svojega bliœ- vijedi koje vam zapovjedam, vi i vaæa
njega! Ne smijete poœeljeti kuøe svojega djeca i vaæa unuçad, sve dane vaæega œiv-
bliœnjega, ni njegove njive, njegova ota, da bi vam se œivot produœio.
sluge, njegove sluækinje, njegova vola, 3 Stoga posluæaj ih, o Izraele, i briœno ih
njegova magarca, ni igdje iæta æto pripa- obdrœavaj, da bi ti bilo dobro i da bi se
da tvojem bliœnjemu!’ veoma umnoœio, kao æto ti je Gospodin,
22 Te rijeçi je izgovorio Gospodin svoj Bog tvojih otaca, obeøao— ‘zemlju u ko-
vaæoj zajednici na gori iz sredine ognja, joj teçe mlijeko i med.’
oblaka i mraka velikim glasom, i niæta 4 Çuj, Izraele! Gospodin je tvoj Bog, Gos-
viæe nije dodao. On ih je onda napisao na podin jedini!
dvije kamene ploçe i dao ih meni. 5 Zato ljubi Gospodina, svojega Boga,
23 Kad ste vi çuli glas iz tmine, a gora je svim svojim srcem, svom svojom duæom
143 Ponovljeni Zakon
i svom svojom snagom! Gospodinom, svojim Bogom, kako nam
6 Ove zapovijedi, koje ti danas dajem, je zapovjedio.’
neka ti budu u srce upisane.
7 Napominji ih svojoj djeci! Govori o Izrael neka satire idole neznaboœaca
njima, ili kad boraviæ kod kuøe ili si na
putu, ili kad lijeœeæ ili kad ustajeæ.
8 Priveœi ih sebi kao znak na svoju ruku,
7 Kad vas Gospodin, vaæ Bog, dovede u
zemlju u koju idete da je uzmete u
posjed, i kad otjerate ispred tebe mnoge
i nosi ih kao spomen na çelu. narode: Hitejce, Girgaæejce, Amorejce,
9 Napiæi ih na dovratnike svoje kuøe i na Kanaance, Perizejce i Jebusejce, sedam
svoja vrata. naroda koji su brojniji i jaçi od tebe.
10 A dolazi vrijeme kad øe te Gospodin, 2 Kad ih Gospodin, vaæ Bog, preda vama,
tvoj Bog, uvesti u zemlju za koju se zak- vi ih potucite i potpuno ih uniætite. Ne
leo tvojim oçevima, Abrahamu, Izaku i smijete sklapati s njima savez i ne æted-
Jakovu, da øe ti je dati, u zemlju s velikim jeti ih.
i lijepim gradovima, koje nisi zidao, 3 Niti stupajte u œenidbu s njima: svoje
11 s kuøama punim svakoga dobra, koje køeri ne dajite za œenu komu od njihovih
nisi punio, sa iskopanim studencima, sinova, niti koju od njihovih køeri ne uzi-
koje nisi kopao, s vinogradima i majte za œenu svojem sinu.
maslinicima, koje nisi sadio. Kad se na- 4 Jer bi mogli odvratiti vaæega sina od
jedeæ do sitosti, mene, tako da sluœi drugim bogovima;
12 onda se dobro çuvaj da ne zaboraviæ onda bi Gospodin planuo na vas da vas
Gospodina, koji te izveo iz egipatske uniæti.
zemlje, iz kuøe ropstva. 5 Nego ovako s njima postupite: njihove
13 Boj se Gospodina, svojega Boga, sluœi œrtvenike poruæite, njihove kamene spo-
mu i zaklinji se samo njegovim imenom! menike porazbijajte, njihova sveta
14 Ne smijeæ iøi za drugim bogovima, za stabla sasijecite i njihove izrezane bo-
bogovima neznaboœaca, koji su oko tebe. gove vatrom spalite.
15 Jer Gospodin, tvoj Bog, Bog je ljubo- 6 Jer vi ste narod koji je posveøen Gospo-
moran prema tebi; inaçe bi se mogao Go- dinu, svojem Bogu; vas je izabrao Gospo-
spodin, tvoj Bog, razgnjeviti na tebe, pa din, vaæ Bog, izmeåu svih naroda na
te iskorijeniti sa zemlje. zemlji da budete narod koji pripada
16 Ne smijeæ kuæati Gospodina, svojega samo njemu.
Boga, kako si ga kuæao u Masi. 7 Ne zato æto bi vas bilo viæe nego drugih
17 Briœno drœi zapovijedi, Gospodina, naroda, obratio se Gospodin na vas i iza-
svojega Boga, njegove zakone i pravne brao vas, jer vi ste najmanji od svih
propise koje ti je dao. naroda,
18 Çini æto je dobro i pravedno u oçima 8 Nego æto vas Gospodin ljubi i drœi zakle-
Gospodinovim da ti bude dobro i da tvu kojom se zakleo vaæim oçevima. Zato
mogneæ uøi u lijepu zemlju, za koju se vas je Gospodin izveo jakom rukom i iz-
Gospodin zakleo tvojim oçevima, da ju bavio vas iz kuøe ropstva, iz ruke
zaposjedneæ, faraona, egipatskog kralja.
19 kada sve tvoje neprijatelje otjera is- 9 I tako znajte da je Gospodin, vaæ Bog,
pred tebe, kako je obeøao Gospodin. pravi Bog, vjerni Bog, koji drœi zavjet i mi-
20 Ako te poslije upita tvoj sin æto lost iskazuje do u tisuøu koljena onima
trebaju znaçiti zapovijedi, zakoni i koji ga ljube i drœe njegove zapovijedi.
pravni propisi æto vam ih je dao Gospo- 10 A onima koji ga mrze, uzvraøa izravno
din, tvoj Bog, da ih uniæti. Ne odgaåa onima koji ga
21 onda je odgovorio svojem sinu: ‘Bili mrze, nego izravno plaøa njima samima.
smo robovi faraonovi u Egiptu, ali nas je 11 Zato drœite zapovijedi, zakone i
izveo Gospodin iz Egipta jakom rukom. pravne propise koje vam danas zapovje-
22 Gospodin je pred naæim oçima uçinio dam da ih vræite.
velika i strahovita znamenja i çudesa 12 Onda øe se dogoditi da ako ove pravne
protiv Egipta, faraona i svega njegova propise sasluæate i toçno uzdrœite, i Gos-
domaøinstva. podin, vaæ Bog, drœat øe s vama zavjet i
23 Onda nas je izveo odande da bi nas milost, za æto se zakleo vaæim oçevima.
doveo ovamo i dao nam zemlju za koju se 13 On øe vas ljubiti, blagoslovit øe vas i
bio zakleo naæim oçevima. umnoœit øe vas, blagoslovit øe plod vaæe
24 Onda nam je zapovjedio Gospodin da utrobe, urod vaæe zemlje, vaæe œito, vaæe
vræimo sve ove zakone i da se bojimo Go- vino i vaæe ulje, plod vaæih goveda i pr-
spodina, svojega Boga, da nam uvijek irast vaæe stoke u zemlji za koju se zak-
bude dobro i da nas odrœi na œivotu, kao leo Gospodin vaæim oçevima da øe vam
æto je danas. ju dati.
25 Onda øe nam biti pravednost, ako 14 Bit øete blagoslovljeni mimo svih na-
briœno drœimo sve ove zapovijedi pred rode. Neøe biti kod vas ni neplodna ni
Ponovljeni Zakon 144
neplodne, ni meåu vaæom stokom. jer çovjek œivi o svemu æto izlazi iz usta
15 Gospodin øe ukloniti od vas sve Gospodinovih.
bolesti i neøe pustiti da doåe na vas ni 4 Haljine vaæe nisu se poderale na vama,
jedno od ljutih zala egipatskih koja i vaæe noge nisu otekle za tih çetrdeset
poznajete, nego øe ih pustiti na sve vaæe godina.
neprijatelje. 5 Zato spoznajte u svojem srcu da vas je
16 Uniætite sve narode koje vam je Gospodin, vaæ Bog, odgajao kao æto
izruçio Gospodin, vaæ Bog! Nemojte imati netko odgaja svoje dijete!
milosråa s njima i ne sluœite njihovim 6 Drœite zapovijedi Gospodina, svojega
bogovima, jer bi to za vas bila zamka. Boga, i hodite njegovim putovima i bojte
17 Ali ako sami u sebi pomislite: ‘Ti su se njega!
narodi brojniji od nas, kako ih moœemo 7 Jer Gospodin, vaæ Bog, vodi vas u lijepu
protjerati?’ zemlju, u zemlju potoka, izvora i jezera
18 Ne bojte ih se, nego pomislite na ono æto izviru u ravnici i u gori.
æto je Gospodin, vaæ Bog, uçinio faraonu 8 U zemlju pæenice i jeçma, loze, smo-
i svemu Egiptu: kava i mogranja, u zemlju maslina i
19 na velike kuænje koje su vidjele vaæe meda.
oçi, na znamenja i çudesa, na ruku jaku 9 U zemlju, u kojoj neøete sirotinjski jesti
i miæicu podignutu, çim vas izveo Gospo- svojega kruha, jer neøete podnositi ni-
din, vaæ Bog. Tako øe uçiniti Gospodin, kakve oskudice, u zemlju gdje kamenje
vaæ Bog, sa svim narodima kojih bi se bo- ima œeljeza i gdje øete iz brda njezinih
jali. kopati mjed.
20 I stræljene øe poslati Gospodin, vaæ 10 Kad se najedete do sitosti, onda zah-
Bog, na njih dok ne poginu svi koji bi pre- valite Gospodinu, svojem Bogu, za lijepu
ostali i sakrili se od vas. zemlju koju vam je dao.
21 Ne bojte ih se, jer je u vaæoj sredini 11 Çuvajte se da ne zaboravite Gospodi-
Gospodin, vaæ Bog, moøni i straæni Bog! na, svojega Boga, i da ne prestupite nje-
22 A Gospodin, vaæ Bog, sve malo po govih zapovijedi, pravnih propisa i
malo protjerat øe te narode ispred vas; zakona koje vam danas daje;
neøeæ ih moøi odjedanput uniætiti, inaçe 12 kad se do sitosti najedete, lijepe kuøe
bi se tebi odviæe umnoœile divlje œivoti- sagradite i u njima se smjestite;
nje. 13 kad se vaæa goveda i vaæe ovce na-
23 Ali Gospodin, vaæ Bog, predat øe ih plode, kad vam se namnoœi srebro i
vama i udarit øe ih strahom poraza dok zlato, i sve vaæe imanje i blago kad se
ih sve ne uniæti. umnoœi,
24 I njihove kraljeve predat øe u vaæe 14 kad se uznese vaæe srce, i zaboravite
ruke i vi øete zatrti njihova imena pod Gospodina, svojega Boga, koji vas je iz-
nebom. Nitko se neøe moøi odrœati pred veo iz egipatske zemlje, iz kuøe ropstva;
vama dokle ih ne uniætite. 15 koji vas je vodio preko velike i straæne
25 Rezbarene kipove njihovih bogova pustinje gdje su zmije otrovne i ætipavci,
spalite. Ne smijete se polakomiti na sre- preko suhih krajeva gdje nema vode;
bro i zlato æto je na njima i ne uzimaj te ga koji vam je izveo vodu iz hridine tvrde
za sebe, da time ne budete zavedeni, jer kao kremen;
je to odvratno Gospodinu, vaæemu Bogu. 16 koji vas je manom hranio u pustinji,
26 Ne smijete unositi takvu gnusobu u koju nisu poznavali vaæi oçevi, da bi vas
svoju kuøu da ne budete proklet kao i tako ponizavao i kuæao, pa da bi vam na
on! Neka ti se to gadi i neka te hvata groza kraju mogao iskazati dobro.
od toga, jer je to prokleto. 17 Ne smijete pomiæljati u sebi: ‘Moja
snaga i moja jaka ruka pribavila mi je to
Zahvalnost Bogu bogatstvo.
8 Svaku zapovijedi koju vam danas da-
jem obdrœavajte toçno, da ostanete
na œivotu, da se umnoœite i dobijete u po-
18 Spomenite se Gospodina, svojega
Boga, jer on je taj koji ti je dao snagu da si
pribavite bogatstvo, da tako ispuni svoj
sjed zemlju koju je Gospodin pod zakle- zavjet za koji se zakleo vaæim oçevima,
tvom obeøao vaæim oçevima! kao æto je to danas.
2 Pomiæljajte na sav put kojim vas je vo- 19 Ako li zaboravite Gospodina, svojega
dio Gospodin, vaæ Bog, çetrdeset godina Boga, i poåete za drugim bogovima i
po pustinji da vas ponizi, da vas iskuæa, njima budete sluœili i klanjali se, onda
da spozna æto vam je u srcu, hoøete li vas sveçano uvjeravam danas: zacijelo
drœati njegove zapovijedi ili neøete. øete propasti.
3 Ponizio vas je i glaåu vas morio, ali vas 20 Kao narodi koje je Gospodin un-
je onda hranio manom, koju niste iætavao ispred vas, tako øete onda i vi
poznavali ni vi ni vaæi oçevi, da vam propasti, jer niste posluæali glasa Gospo-
pokaœe da çovjek ne œivi o samom kruhu, dina, svojega Boga.
145 Ponovljeni Zakon
Nevjera Izraelova Gora je joæ uvijek ognjem gorjela.
9 Çuj, Izraele! Sada øete prijeøi preko
Jordana da oduzmete zemlju narodi-
ma koji su veøi i jaçi od vas i gradove ve-
16 Onda sam vidio, zaista, da ste bili sa-
grijeæili protiv Gospodina, svojega Boga,
i bili ste sebi napravili saliveno tele. Tako
like i do neba utvråene, ste brzo siæli s puta za koji vam je zapo-
2 narod silan i visok, potomke Anakove, vjedio Gospodin.
koje znaæ i za koje si çuo: ‘Tko moœe 17 Ja sam prihvatio one dvije ploçe, ba-
odoljeti potomcima Anakovim?’ cio sam ih iz svojih ruku i razbio ih pred
3 Stoga sada znaj: Gospodin, vaæ Bog, iøi vaæim oçima.
øe sam pred vama kao oganj koji 18 Onda sam pao kao prvi put pred Gos-
spaljuje. On øe ih uniætiti, sruæiti i pred podina niçice, çetrdeset dana i çetrdeset
vama, tako da ih mognete protjerati i noøi kruha ne jeduøi i vode ne pijuøi zbog
uniætiti, kako vam je obeøao Gospodin. svih grijeha vaæih æto ste ih bili poçinili,
4 Ne mislite u svojem srcu, kad ih Gospo- kad ste uçinili æto je bilo mrsko Gospodi-
din, vaæ Bog, otjera ispred vas, govoreøi: nu i koje ga je moralo razgnjeviti.
‘Zbog moje pravednosti doveo me Gospo- 19 Jer sam se bojao gnjeva i jarosti ko-
din da primim u posjed tu zemlju,’ jer je jom se Gospodin raspalio na vas, tako da
Gospodin otjerao te narode ispred vas vas je htio uniætiti. A Gospodin me us-
zbog njihova zloçinstva. liæao i ovaj put.
5 Nije to zbog vaæe pravednosti i poætenja 20 I na Arona bio se Gospodin jako raz-
vaæega srca da primite u posjed njihovu gnjevio tako da je htio i njega uniætiti. Po-
zemlju, nego je protjerao Gospodin, vaæ molio sam se onda i za Arona.
Bog, te narode ispred vas zbog njihova 21 Onda sam uzeo vaæ grijeh, tele æto ste
zloçinstva i da bi ispunio obeøanje, za ga bili napravili, spalio ga, razbio ga na
koje se Gospodin zakleo vaæim oçevima, komade i zdrobio ga u prah, i prah nje-
Abrahamu, Izaku i Jakovu. gov bacio sam u potok koji teçe s gore.
6 Stoga zazumijte, da vam Gospodin, vaæ 22 I u Taberi i Masi i Kibrot Hataavi raz-
Bog, ne daje u posjed tu lijepu i dobru gnjevili ste Gospodina.
zemlju zbog vaæe pravednosti, jer vi ste 23 Kad vas je poslao Gospodin iz Kadeæ
tvrdovrat narod. Barnea i zapovjedio: ‘Poåite gore i uzmite
7 Pomiæljajte na to i ne zaboravljajte u posjed zemlju, koju sam vam dao,’
kako ste razgnjevili Gospodina, svojega onda ste se oprijeli zapovijedi Gospodi-
Boga, u pustinji. Od dana kad ste izaæli iz na, svojega Boga, niste mu povjerovali i
egipatske zemlje do svojega dolaska na niste posluæali njegova glasa.
ovo mjesto, opirali ste se Gospodinu. 24 Nepokorni ste bili Gospodinu otkada
8 Osobito na Horebu razgnjevili ste Gos- vas poznajem.
podina i Gospodin je tako planuo na vas 25 I kad sam çetrdeset dana i çetrdeset
da vas je htio uniætiti. noøi pred Gospodinom na tlu prostrt
9 Bio sam uzaæao na goru da primim ka- leœao, jer je Gospodin zaprijetio da øe vas
mene ploçe, ploçe zavjeta koji je s vama uniætiti.
napravio Gospodin. Çetrdeset dana i 26 Stoga sam se ovako pomolio Gospod-
çetrdeset noøi ostao sam na gori ne inu: ‘Svemoøni Gospodine, ne uniætavaj
jeduøi kruha i ne pijuøi vode. ipak svojega naroda, svoje baætine koju
10 Onda mi je Gospodin dao dvije kame- si izbavio velikom svojom moøi i izveo ja-
ne ploçe, ispisane Boœjim prstom, na ko- kom rukom iz Egipta.
jima su bile sve zapovijedi koje vam je 27 Spomeni se svojih sluga Abrahama,
Gospodin priopøio na gori iz ognja na Izaka i Jakova, i ne gledaj na tvrdokor-
dan sastanka vaæega. nost toga naroda, na njegovo zloçinstvo i
11 I dogodilo se da mi Gospodin, poslije na njegov grijeh.
çetrdeset dana i çetrdeset noøi, dao dvije 28 Neka se ne mogne reøi u zemlji iz koje
kamene ploçe, ploçe zavjeta. si nas izveo: “Jer ih Gospodin nije mogao
12 Onda mi je rekao Gospodin: ‘Ustani! uvesti u zemlju koju im je obeøao, i jer ih
Siåi odavde poœuri dolje, jer tvoj narod, je mrzio, zato ih izveo da ih pomori u
koji si izveo iz Egipta, zlo su postupili. pustinji.”
Oni su brzo siæli s puta za koji sam im za- 29 Oni su ipak tvoj narod i tvoja baætina,
povjedio, i veø su si napravili liveni kip.’ koju si izveo svojom velikom snagom i
13 Nadalje mi je rekao Gospodin, govore- svojom ispruœenom rukom.’
øi: ‘Pogledao sam taj narod i doista, to je
narod tvrdovrat. Druge dvije kamene ploçe
14 Pusti me da ih uniætim i ime njihovo
zatrem pod nebom! A od tebe øu uçiniti
narod jaçi i brojniji nego æto je taj.’
10 U ono vrijeme mi je Gospodin zapo-
vjedio: ‘Iskleæi sebi dvije kamene
ploçe kao æto su bile prve, i uzaåi k meni
15 Onda sam siæao sam s gore i vratio se, na goru i napravi sebi drvenu ækrinju.
a dvije ploçe zavjeta bile su mi u rukama. 2 Napisat øu na te ploçe rijeçi koje su bile
Ponovljeni Zakon 146
na prvim ploçama æto si ih razbio i stavi sami bili doæljaci u zemlji Egipat.
ih onda u ækrinju.’ 20 Bojte se Gospodina, svojega Boga,
3 Tako sam napravio ækrinju od drva njemu sluœite, njega se drœite, njegovim
akacije, isklesao sam dvije kamene se imenom samo zaklinji.
ploçe, kao æto su bile prve, i uzaæao sam 21 On je vaæa slava, on je vaæ Bog koji je
na goru s dvjema ploçama. na vama uçinio ona velika i çudesna
4 Onda je On napisao na ploçe jednakim djela koja ste vidjeli svojim oçima.
pismom kao i prije, Deset zapovijedi, 22 Vaæi oçevi su otiæli dolje u Egipat se-
koje vam je Gospodin priopøio na gori iz damdeset osoba, a sada vas Gospodin,
ognja na dan vaæega sastanka, i Gospo- vaæ Bog, umnoœio kao zvijezde na nebu.
din mi ih je predao.
5 I siæao sam opet s gore i stavio sam Blagoslov i prokletstvo
ploçe u ækrinju æto sam ju bio napravio; i
evo ih kako mi je zapovjedio Gospodin.
6 A Izraelovi sinovi su krenuli, od izvora
11 Zato ljubite Gospodina, svojega Boga,
i uvijek izvræujte, njegove zakone,
njegove pravne propise i njegove zapovi-
u podruçju Jaakanovih sinova u Mo- jedi.
seru. Ondje je mjesto gdje je umro Aron i 2 Znajte da se ne govorim vaæoj djeci, jer
ondje bio pokopan, a mjesto njega po- oni nisu proœivjeli i na sebi i iskusili ka-
stao je sveøenik njegov sin Eleazar. ranje Gospodina, vaæega Boga, njegovu
7 Odatle su otiæli u Gudgodu, iz Gudgode veliçinu, njegovu jaku miæicu, njegovu
u Jotbatu, pokrajinu obilnu vodom. podignutu ruku;
8 U ono vrijeme odvojio je Gospodin Levi- 3 njegova çudesna znamenja i njegova
jevo pleme da nosi ækrinju Gospodinova djela koja je uçinio u Egiptu: na faraonu,
zavjeta, da sluœi pred Gospodinom i da egipatskom kralju, i na cijeloj njegovoj
blagoslivlja u njegovo Ime kako to jest do zemlji;
danas. 4 æto je uçinio egipatskoj vojsci, njiho-
9 Zato Levi nije dobio dijela ni baætine vim konjima i bojnim kolima; kako je
kao njegova braøa. Gospodin je njegova uçinio da ih voda Crvenoga mora po-
baætina kako mu je obeøao Gospodin, topila kad su vas tjerali, i tako ih Gospo-
vaæ Bog. din uniætio do danaænjega dana;
10 A ja sam ostao, kao i prije, na gori çe- 5 onda æto vam je uçinio u pustinji, dok
trdeset dana i çetrdeset noøi. I usliæao niste doæli do ovoga mjesta;
me Gospodin i ovaj put; nije vas Gospo- 6 æto je uçinio s Datanom i Abiramom, si-
din uniætio. novima Eliaba, Rubenova potomka, kad
11 Onda mi zapovjedio Gospodin: ‘Us- je zemlja otvorila svoja usta, i usred
tani i idi pred narodom dalje da doåu u svega Izraela proœdrla njih i njihove obi-
posjed zemlje za koju sam se zakleo nji- telji i njihove æatore i sve æto su imali.
hovim oçevima da øu im je dati.’ 7 Vi ste svojim oçima vidjeli sva ta velika
12 A sada, Izraele, æto traœi od vas Gospo- djela koja je uçinio Gospodin.
din, vaæ Bog? Samo to da se bojite Gospo- 8 Zato drœite sve zapovijedi koje vam
dina, svojega Boga, da hodite po svim danas zapovjedam, da budete jaki i da
njegovim putovima, da ga ljubite i uzmete u posjed zemlju u koju idete da
sluœite Gospodinu, svojem Bogu, svim ju osvojite;
svojim srcem i svom svojom duæom, 9 i da dugo œivite u zemlji za koju se zak-
13 i da drœite zapovijedi i zakone Gos- leo Gospodin da øe ju dati vaæim
podinove, koje vam danas dajem da vam oçevima, njima i njihovim potomcima,
bude dobro. ‘zemlju u kojoj teçe mlijeko i med.’
14 Eto doista, Gospodinu, vaæemu Bogu, 10 Jer zemlja u koju idete da ju zaposjed-
pripadaju nebo i najviæa nebesa, zemlja i nete, nije kao egipatska zemlja, iz koje
sve æto je na njoj. ste izaæli. Ova se morala, çim si bio sjeme
15 Pa ipak Gospodin se, u svojoj ljubavi, posijao, natapati nogostupnim spra-
okrenuo k vaæim oçevima i izabrao vas, vama za vrt i za povrøe.
njihove potomke, izmeåu svih naroda, 11 Ali zemlja u koju idete da je zaposjed-
kako je danas. nete, zemlja je u kojoj su brda i doline, a
16 Zato obreœite svoje srce i ne budite natapa ju kiæa nebeska,
viæe tvrdovrati. 12 zemlja za koju se brine Gospodin, vaæ
17 Jer Gospodin, vaæ Bog, jest najviæi Bog Bog, na koju su stalno uperene oçi Go-
i najviæi Gospodin, veliki, silni, straæni spodina, vaæega Boga, od poçetka do
Bog, koji ne gleda na osobu, nije pristran svræetka godine.
i ne da se podmititi. 13 I bit øe, ako budete paœljivo sluæali
18 Koji pomaœe do pravice siroçadi i udo- moje zapovijedi, koje vam danas dajem, i
vici, ljubi doæljaka i daje mu hranu i budete ljubili Gospodina, svojega Boga,
odjeøu. te mu sluœili svim svojim srcem i svom
19 Stoga ljubite i vi doæljaka, jer ste i svojom duæom,
147 Ponovljeni Zakon
14 onda øu davati kiæu vaæoj zemlji u 32 I drœite toçno sve zakone i pravne pro-
pravo vrijeme, ranu kiæu i kasnu kiæu, pise æto vam ih danas dajem.
da mognete skupiti svoje œito, svoje vino
i svoje ulje. Neka bude samo jedno svetiæte!
15 I za vaæu stoku dat øu travu na vaæ
poljima, i moøi øete jesti do sitosti.
16 A çuvajte se da se ne zavara vaæe srce,
12 To su zakoni i pravni propisi koje uvi-
jek, dokle ste god œivi na zemlji, pa-
zite da ih toçno drœite u zemlji koju vam
da se odmetnete i sluœite drugim bogo- je dao u posjed Gospodin, Bog vaæih
vima i klanjate im se! otaca.
17 Inaçe, raspalit øe se na vas srdœba 2 Sruæite iz temelja sva mjesta u kojima
Gospodinova: zatvorit øe nebesa, neøe su narodi, koje øete pobijediti, ætovali
viæe pasti kiæa, zemlja neøe viæe dati roda svoje bogove, na visokim brdima, na
svojega i vi øete brzo iæçeznuti iz ove li- breœuljcima, pod svakim zelenim stab-
jepe zemlje koju vam daje Gospodin. lom.
18 Stoga utisnite ove moje zapovijedi u 3 Poruæite njihove œrtvenike, porazbi-
svoje srce i u svoju duæu, priveœite ih kao jajte njihove kamene stupove, popalite
znak na svoje ruke i nosite ih kao spo- njihove drvene likove, raskomadajte
men meåu svojim oçima. kipove njihovih bogova i uniætite njihova
19 Uçite ih svojoj djeci i govorite o njima imena iz tih mjesta.
kad ste kod kuøe ili na putu, ili kad li- 4 Nemojte tako iskazivati klanjanje Gos-
jeœete ili kad ustajete. podinu, svojem Bogu.
20 Napiæite ih na dovratnike svoje kuøe i 5 Potraœite mjesto koje izabere Gospo-
na svoja vrata, din, vaæ Bog, izmeåu vaæih plemena, da
21 Da vi i vaæa djeca u zemlji za koju se ondje pripravi prebivaliæte svojemu Im-
zakleo Gospodin vaæim oçevima da øe im enu; ondje idite.
ju dati, da bi tako dugo œivjeli koliko 6 Ondje donosite i œrtve paljenice, i svoje
dugo budu stajala nebesa nad zemljom. zaklanice, svoje desetine, podizanje svo-
22 Jer ako budete drœali sav zakon ovaj jih ruku, svoje zavjete, svoje dragovoljne
æto vam ga dajem da nas, i budete ljubili prinose i prvine goveda i svojih ovaca.
Gospodina, svojega Boga, hodili svim 7 Ondje jedite œrtvu sa svojim obiteljima
njegovim putovima i njega se drœali, pred Gospodinom, svojim Bogom, i ves-
23 onda øe otjerati Gospodin sve te na- elite se sa svim onim æto ste priskrbili
rode ispred vas, i pobijedit øete narode, svojim rukama, i çim vas je blagoslovio
veøe i jaçe od vas. Gospodin, vaæ Bog.
24 Svako mjesto, na koje stupi stopalo 8 Ne çinite ubuduøe viæe po svojoj volji
vaæe noge, bit øe vaæe: od pustinje Leba- kako sada ovdje joæ çinite,
nona, od rijeke, Rijeke Eufrata do Zapad- 9 jer joæ niste doæli do mirnoga posjeda
noga mora dosezat øe vaæe podruçje . baætine koju vam hoøe dati Gospodin,
25 Nitko se neøe odrœati pred vama. vaæ Bog.
Strah i trepet pred vama raæirit øe Gos- 10 Ali vi øete prijeøi preko Jordana i
podin, vaæ Bog preko sve zemlje, na koju naseliti se u zemlju koju vam daje u baæ-
stupite, kako sam vam obeøao. tinu Gospodin, vaæ Bog. On øe vas smiriti
26 Eto, iznosim danas pred vas blago- od svih vaæih neprijatelja unaokolo, tako
slov i prokletstvo: da prebivate bez straha.
27 blagoslov, ako budete sluæali zapovi- 11 Onda na mjesto koje izabere Gospo-
jedi Gospodina, svojega Boga æto vam ih din, vaæ Bog, da u njemu smjesti svoje
danas dajem, Ime, donosite sve æto vam zapovjedam:
28 a prokletstvo, ako ne budete sluæali svoje œrtve paljenice i svoje zaklanice,
zapovijedi Gospodina, svojega Boga, i svoje desetine, podizanje svojih ruku,
ako skrenete s puta koji vam danas sve svoje zavjetne œrtve, koje ste obeøali
pokazujem i potrçite za bogovima koje Gospodinu.
ne poznajete. 12 Veselite se pred Gospodinom, svojim
29 I kad vas uvede Gospodin, vaæ Bog, u Bogom, sa svojim sinovima, svojim køe-
zemlju u koju idete da ju zaposjedne, rima, svojim slugama i svojim sluækin-
onda izrecite blagoslov na gori Gerizimu, jama, zajedno s Levitom, koji prebiva u
a prokletstvo na gori Ebalom. vaæim mjestima, jer on nema dijela i baæ-
30 One su s onu stranu Jordana uz Za- tine s vama.
padnni put, u zemlji Kanaanaca koji 13 Çuvajte se da ne prinosite svojih œr-
prebivaju u ravnici prema Gilgalu kod tava paljenica na kojem god mjestu koje
terebinte Morejeve. vidite,
31 Tako sad prijeåite Jordan da zapos- 14 nego na mjestu koje izabere Gospo-
jednete zemlju koju vam daje Gospodin, din u vaæim plemenima prinosite svoje
vaæ Bog, vi çete ju zaposjednuti i prebi- œrtve paljenice, i ondje uçinite sve to æto
vati u njoj. vam zapovjedam.
Ponovljeni Zakon 148
15 Ipak smijete po volji klati i jesti meso 30 çuvaj se da ne padnete u zamku pa da
u svim svojim mjestima, koliko te blago- poåete za njima, poæto budu uniæteni is-
slovi Gospodin, vaæ Bog. Çisti i neçisti pred vas. Ne obraøaj te se na njihove bo-
smije ga jesti kao gazelu i jelena. gove i ne govorite: ‘Kako su ti narodi
16 Samo krvi ne smijete jesti; izlijte ju na ætovali svoje bogove, tako øu i ja çiniti.’
zemlju kao vodu. 31 Ne çinite tako Gospodinu, svojem
17 Desetine svojega œita, vina i ulja ne Bogu, jer sve æto je Gospodinu odurnost
smijete jesti u svojim mjestima; takoåer koju on mrzi, çine oni u çast svojim bo-
ni prvina goveda i svojih ovaca, ni svojih govima. Dapaçe, svoje sinove i svoje
zavjetnih œrtava æto ste ih obeøali, ni svo- køeri spaljuju svojim bogovima.
jih dragovoljnih prinosa, ni podizanja 32 Drœite toçno sve æto vam zapovjedam!
svojih ruku. Niæta k tomu ne dodavajte, niæta od toga
18 Jedite ih samo pred Gospodinom, ne oduzimajte.
svojim Bogom, na mjestu koje izabere
sebi Gospodin, vaæ Bog, sa svojim sinovi- Çuvati se laœnih proroka i idolopoklonstva
ma, svojim køerima, svojim slugama i
svojim sluækinjama, zajedno s Levitima,
koji stanuju u vaæim mjestima: veselite
13
çudo,
Ako ustane meåu vama koji prorok
ili sanjar i navijesti vam koji znak ili
se pred Gospodinom, svojim Bogom, sa 2 pa se zaista dogodi taj znak ili çudo æto
svim onim æto ste priskrbili svojim ru- vam ga je navijestio, govoreøi: ‘Hajde da
kama. ætujemo druge bogove, koje do sada
19 Çuvajte se da ne zapustite Levita dok nismo poznavali, i njima da sluœimo,’
ste god œivi u svojoj zemlji. 3 ne sluæaj æto ti govori taj prorok ili san-
20 Kad raæiri Gospodin, vaæ Bog, vaæe po- jar, jer Gospodin, vaæ Bog, kuæa vas da
druçje, kako vam je obeøao, i mislite: spozna ljubite li Gospodina, svojega
‘Rado bih jeo mesa,’ jer vam srce traœi Boga, svim svojim srcem i svom svojom
jesti mesa, smijete jesti mesa gdje god duæom.
vam je volja. 4 Samo Gospodinu, svojem Bogu, sluœite
21 Ako je daleko od vas mjesto koje je i njega se bojte; njegove zapovijedi drœite,
Gospodin, vaæ Bog, izabrao da ondje pri- njegov glas sluæajte, njemu sluœite i
pravi prebivaliæte svojemu Imenu, smi- njega se drœite.
jete zaklati od goveda i svojih ovaca koje 5 A onaj prorok ili onaj sanjar neka se
vam je dao Gospodin, kako sam vam veø pogubi, jer je poticao na otpad od Gospo-
zapovjedio, i jesti u svojim mjestima, dina, vaæega Boga, koji vas izveo iz egi-
kako vam je volja. patske zemlje i izbavi te iz kuøe ropstva.
22 Upravo onako kako se smije jesti On vas je htio odvratiti od puta, za kojega
meso gazele i jelena, smijeæ to jesti; vam je Gospodin, vaæ Bog, zapovjedio da
neçisti i çisti mogu to jesti. idete. Tako øete iskorijeniti zlo iz svoje
23 Samo toga se sigurno drœite da ne sredine.
jedete krvi, jer u krvi je œivot. Œivot ne 6 Ako tvoj brat, sin tvoje majke, ili tvoj
smijete jesti zajedno s mesom. sin, ili tvoja køi, ili tvoja mila œena, ili tvoj
24 Ne jedite je, nego ju izlij te na zemlju prijatelj koga ljubiæ kao samoga sebe,
kao vodu. hoøe da te tajno zamami: ‘Hajde da
25 Ne jedite ju, da bude dobro vama i sluœimo drugim bogovima,’ koji su vama
vaæoj djeci, ako çinite æto je ugodno Gos- i vaæim oçevima nepoznati,
podinu. 7 bogovima naroda oko tebe, u tvoj
26 Samo svete darove koje imate i svoje blizini ili daleko od tebe, od jednoga
zavjetne œrtve uzmite i doåite s njima na kraja zemlje do drugoga.
mjesto koje izabere Gospodin. 8 ne pristaj s njim, niti ga sluæaj; ni tvoje
27 Kod svojih œrtava paljenica donesite oko neka ga ne œali, ni ne ætedi ga; ne taji
meso i krv zajedno na œrtvenik Gospodi- njegove krivnje,
na, svojega Boga. Kod œrtava zaklanica 9 nego ga ubij; tvoja ruka neka se prva
mora se izliti krv na œrtvenik Gospodina, podigao na njega da ga ubijeæ, pa onda
vaæega Boga; a meso smijete jesti. ruka svega naroda.
28 Drœite toçno sve zapovijedi koje vam 10 Kamenuj ga do smrti, jer te je
dajem, da bude uvijek dobro vama i pokuæao odvratiti od Gospodina, tvojega
vaæim potomcima, jer çineøi ono æto je Boga, koji te izveo iz egipatske zemlje, iz
dobro i pravedno pred Gospodinom, svo- kuøe ropstva.
jim Bogom. 11 Sav Izrael neka to çuje i neka se boji
29 Kad Gospodin, vaæ Bog, iskorijeni is- da nitko viæe ne poçini takvo zlo meåu
pred vas narode u çiju zemlju idete da je vama.
zaposjednete, i kad zaposjednete nji- 12 Ako u kojem od svojih gradova æto
hovo podruçje i smjestite se u njihovoj vam ga Gospodin, vaæ Bog, daje za preb-
zemlji, ivaliæte, govoreøi:
149 Ponovljeni Zakon
13 ‘Neki nevaljali ljudi iz vaæe sredine kobaca,
izaæli su i zaveli stanovnike svojega 16 sove, uæare, labuda,
grada na otpad, govoreøi: Hajde da slu- 17 pelikana, bijelog strvinara, gnjurca,
œimo drugim bogovima, kojih ne pozna- 18 rode, svih vrsta çaplja, pupavca i
jete,’ æiæmiæa.
14 onda dobro istraœite, raspitajte i iz- 19 I sve male krilate œivotinje neka su
vidite. I bude li zaista stvar istinita, i u vam neçiste i ne smiju se jesti.
vaæoj se sredini uçinila takva odurnost, 20 Sve çiste ptice smijete jesti.
15 pobijte oætricom maça stanovnike 21 Nikakve uginule œivotinje ne smijete
toga grada. Potpuno ih uniætite sve æto je jesti. Doæljaku, koji boravi u tvojim mje-
u njemu, takoåer i njegovu stoku, oætri- stima, smijeæ ju dati da bi je jeo ili ju pro-
com maça. dati strancu, ali ti si narod koji je svet
16 Sav plijen iz njega iznesite nasred Gospodinu, svojem Bogu. Jareta ne smi-
trga i potpuno spalite grad i sav plijen jeæ kuhati u mlijeku njegove majke.
kao œrtvu paljenicu Gospodinu, svojem 22 Odvajaj svake godine desetinu od
Bogu. Neka ostane zauvijek ruæevina; svega svojega uroda usjeva æto vam
neøe se opet sazidati. izraste na njivi.
17 Niæta od prokletih stvari neka ne os- 23 Jedi pred Gospodinom, svojim Bo-
tane u vaæem posjedu, da se Gospodin gom, na mjestu koje on izabere sebi da
povrati od œestine svojega gnjeva i udijeli ondje prebiva njegovo Ime, desetinu svo-
vam milost, kako se zakleo vaæim jega œita, vina i ulja i prvine svojih goveda
oçevima, umnoœi vas u svojoj dobroti, i ovaca da se nauçiæ uvijek bojati Gospo-
18 ako budete sluæali glas Gospodina, dina, svojega Boga.
svojega Boga, i drœali njegove zapovijedi 24 Ako li je put za tebe predug, tako da ne
koje vam danas dajem, i çinite æto je moœeæ odnijeti, jer je od tebe predaleko
drago Gospodinu, vaæemu Bogu. udaljeno mjesto koje izabrao Gospodin
za prebivaliæte svojem Imenu, kad te bla-
Zabrana neznaboœaçkih obiçaja. Çisto i neçisto goslovi Gospodin, tvoj Bog,
14 Vi ste djeca Gospodina, Boga svoje-
ga. Ne smijete zbog mrtvaca sebi
praviti ureze i sprijeda na glavi brijati se.
25 onda zamijeni za novac, uzmi novac
sobom i idi u mjesto koje izabrao sebi
Gospodin, tvoj Bog.
2 Jer ti si narod koji je svet Gospodinu, 26 Kupi za novac svega æto œeliæ: goveda,
svojem Bogu. Tebe je izabrao Gospodin ovaca, vina, jakih piøa i svega æto ti srce
da mu pripadaæ kao njegov vlastiti cijen- zaœeli. I jedi ondje pred Gospodinom,
jeni narod izmeåu svih naroda na zemlji. svojim Bogom, te se veseli sa svojom obi-
3 Ne smijete jesti niæta gnusno. telji.
4 Ovo su œivotinje koje smijete jesti: vol, 27 Pri tom ne zaboravi na Levita, koji bo-
ovca, koza, ravi u tvojim mjestima, jer on nema s to-
5 jelen, gazela, srndaø, kozorog, anti- bom dijela ni baætine.
lopa, bivol i divokoza. 28 Svake treøe godine odvoji svu dese-
6 Sve œivotinje koje imaju papke razdvo- tinu od svojih dohodaka one godine i os-
jene, i to oboje papke posve razdvojene, i tavi ju u svojemu mjestu!
koje ujedno preœivaju, smijete jesti. 29 Onda mogu doøi: Levit koji s tobom
7 Samo od preœivaça ne smijete jesti ili od nema dijela ni baætine, doæljak, sirota i
onih koje imaju papke razdvojene, a to udovica, koji œive u tvojim mjestima, i
su: deva, zec i kuniø; oni doduæe najesti se do sitosti—da be te blagoslovio
preœivaju, ali nemaju razdvojenih pa- Gospodin, tvoj Bog, u svim poslovima
paka; neka su vam neçiste. koje obavljaæ.
8 I svinja neka vam je neçista: ona ima
razdvojene papke, ali ne preœiva; ona Oprostna godina
neka vam je neçista. Mesa njihova ne
smijete jesti i strvine njihove ne smijete
se doticati.
15 Na kraju svake sedme godine dat øeæ
oprost dugova.
2 Oprost neka bude na ovako: svaki
9 Od svih œivotinja koje œive u vodi smi- neka oprosti duœniku koji je dao svojem
jete jesti ove: sve koje imaju peraje i bliœnjemu; neka ne utjeruje od svojega
ljuske, smijete jesti. bliœnjega ni od svojega brata, jer se zove
10 A sve æto nemaju peraja i ljusaka, ne oprost Gospodinov.
smijete jesti; neka su vam neçiste. 3 Od doæljaka smijeæ uzimati, ali æto je od
11 Sve çiste ptice smijete jesti. tvojega bliœnjega, oprosti mu.
12 Od ovih ne smijete jesti: orla, strvi- 4 Doduæe ne bi trebalo biti siromaha kod
nara, jastreba, tebe, jer te Gospodin obilno blagoslivlja
13 tetrijeba, sokola, svih vrsta kobaca, u zemlji koju ti Gospodin, tvoj Bog, daje
14 svih vrsta gavrana, da je zaposjedneæ kao baætinu,
15 noja, lastavice, galeba i raznih vrsta 5 samo ako sluæaæ glas Gospodina, svo-
Ponovljeni Zakon 150
jega Boga, i drœiæ toçno sve zapovijedi 21 Ako li je na njima koja mana, ako su
koje ti danas zapovjedam. hromi ili slijepi, ili imaju koju god zlu
6 Jer øe te blagosloviti Gospodin, tvoj manu, ne smijeæ ih œrtvovati Gospodinu,
Bog, kako ti je obeøao; moøi øeæ mnogim svojem Bogu.
narodima davati novac u zajam, a ti sam 22 A u svojemu mjestu smijeæ ih jesti;
neøeæ morati uzimati u zajam, i vladat smiju ih jesti neçisti i çisti, kao meso ga-
øeæ mnogim narodima, a nad tobom zele i jelena.
neøe nitko vladati. 23 Samo krvi njihove ne smijeæ jesti. Izlij
7 Ako se nalazi kod tebe koji siromah, je na zemlju kao vodu.”
koji god i izmeåu tvoje braøe u kojem tvo-
jem mjestu u zemlji koju ti daje Gospo- Tri godiænje Sveçanosti
din, tvoj Bog, onda ne budi tvrda srca i
nemoj zatvarati svoje ruke pred siroma-
hom, svojim bratom.
16 Obdrœavaj na mjesec abib i svetkuj
Pashu u çast Gospodinu, svojem
Bogu, jer u mjesecu abibu noøu izveo te
8 Otvori mu rado svoju ruku i posudi mu je Gospodin, tvoj Bog, iz Egipta.
drage volje koliko god mu treba i æto god 2 Zato œrtvuj Pashu u çast Gospodinu,
mu je potrebno. svojem Bogu, ovce i goveda na mjestu
9 Çuvaj se da se ne porodi u tvojem srcu koje izabere Gospodin za prebivaliæte
opaka misao, govoreøi: Blizu je sedma svojem Imenu.
godina, godina oprostna, i da zlo ne 3 Ne smijeæ jesti s njom niæta kvasno;
gledaæ na siromaha svojega brata, pa da nego sedam dana jedi s njom beskvasne
mu ne daæ niæta. Ako on protiv tebe za- kruhove, koji je kruh nevolje, jer si u na-
zove Gospodina, na tebi je grijeh. gloj hitnji iziæao iz egipatske zemlje, da bi
10 Podaj mu rado i ne budi zlovoljan u se sjeøao, dok si god œiv, dana svojega
svojem srcu kad mu dajeæ, jer øe te za taj izlaska iz egipatske zemlje.
çin blagosloviti Gospodin, tvoj Bog, u 4 Sedam dana ne smije se naøi kod tebe
svakom poslu i u tvojem pothvatu. nikakav kvasac u cijelom tvojem podru-
11 Jer bit øe uvijek siromaha u zemlji, çju. Od mesa koje œrtvujeæ uveçer prvoga
zato ti zapovjedam, govoreøi: ‘Otvori dana, ne smije preostati niæta do jutra.
rado svoju ruku svojem potrebitu i siro- 5 Ne smijeæ œrtvovati Pashu u bilo kojem
maænu bratu u svojoj zemlji.’ od svojih mjesta koja ti je dao Gospodin,
12 Ako ti se proda koji brat, Hebrejac ili tvoj Bog,
Hebrejka, neka ti sluœi æest godina, a 6 nego samo na mjestu koje izabere Go-
sedme godine otpusti ga od sebe slo- spodin, tvoj Bog, za prebivaliæte svojem
bodna. Imenu. Ondje øeæ œrtvovati Pashu
13 Kad ga otpustiæ slobodna, ne otpuætaj naveçer o sunçanom zalasku, u vrijeme
ga praznih ruku. kad si iziæao iz Egipta.
14 Bogato ga daruj darovima od svoje 7 Peci i jedi ga na mjestu koje izabere
stoke, svojega gumna i iz svojega tijeska; sebi Gospodin, tvoj Bog, a drugoga jutra
sa çime te je blagoslovio Gospodin, tvoj moœeæ se povratiti kuøi.
Bog, od toga mu podaj. 8 Æest dana jedi beskvasni kruh, a sedmi
15 Pomisli na to da si i ti jednom bio rob u dan neka bude sveti saziv u çast Gospo-
zemlji Egipat, i da te je izbavio Gospodin, dinu, tvojem Bogu. Onda ne smijeæ obav-
tvoj Bog; zato ti danas dajem ovu zapovi- ljati nikakva posla.
jed. 9 Nabroji sebi sedam tjedana; poçni bro-
16 Ako li ti rekne: ‘Neøu te ostaviti, jer te jiti sedam tjedana od dana kad se stavi
ljubi i rado je u tvojoj kuøi,’ i jer mu je bilo srp na œito,
dobro kod tebe, 10 Onda drœi Gozbu Tjedana u çast Gos-
17 onda uzmi æilo i probuæi mu njim uho podinu, svojem Bogu, s dragovoljnim da-
na vratima, i neka ti onda bude rob dovi- rovima koje daruje tvoja ruka koliko god
jeka. Isto tako uçini svojoj sluækinji. moœe, kako te blagoslovi Gospodin, tvoj
18 A neka ti ne bude teæko kad ga otpu- Bog.
ætaæ, jer on ti je svojom sluœbom od æest 11 Veseli se na mjestu koje izabere Gos-
godina priætedio dvojaku najamnikovu podin, tvoj Bog, kao prebivaliæte svojem
plaøu. Gospodin øe te onda za to blago- Imenu, pred Gospodinom, svojim Bo-
sloviti u svemu æto radiæ. gom: ti, tvoj sin i tvoja køi, tvoj sluga i
19 Svako muæko prvençe meåu svojim tvoja sluækinja, Levit, koji œivi u tvojim
govedima i ovcama posveti Gospodinu, mjestima, i doæljak, i udovica i sirota,
svojem Bogu! Ne radi s prvencem svojih koji stanuju kod tebe.
goveda i ne striœi prvenca svojih ovaca. 12 Trebaæ pomisliti na to da si i ti bio rob
20 Pred Gospodinom, svojim Bogom, jedi u Egiptu, i zato briœno obdrœavaj sve ove
ih ti i tvoje domaøinstvo svake godine na zakone.
mjestu koje sebi izabrao Gospodin, tvoj 13 Sedam dana svetkuj Sveçanu Gozbu
Bog. Sjenica, kad skupiæ prihod svojega
151 Ponovljeni Zakon
gumna i svojega tijeska. tiv njega da ga ubiju, a poslije toga neka
14 Veseli se na ovu Svetkovinu: ti, tvoj ruke ostalog naroda. Tako øeæ ukloniti
sin i tvoja køi, tvoj sluga i tvoja sluækinja, zlu osobu iz svoje sredine.
Levit i doæljak, udovica i sirota, koji bo- 8 Ako ti bude odviæe teœak koji pravni
rave unutar tvojih vrata. sluçaj za suditi, izmeåu stepena ubo-
15 Sedam dana svetkuj Sveçanu Gozbu jstva, izmeåu jedne presude i druge, ili
u çast Gospodinu, svojem Bogu, na izmeåu jedne kazne i druge, pitanje ne-
mjestu koje izabere Gospodin, jer Gos- sporazuma unutar tvojih vrata, onda
podin, tvoj Bog, blagoslovit øe te kod ci- ustani i idi na mjesto koje sebi izabere
jele tvoje œetve i kod svih tvojih poslova, Gospodin, tvoj Bog.
da budeæ veseo. 9 Obrati se sveøenicima, Levitima i sucu,
16 Tri puta u godini neka se prikaœu svi koji bude tamo u ono vrijeme, i upitaj
tvoji muæki pred Gospodinom, tvojim njih i oni neka ti objave zakonsku pre-
Bogom, na mjestu, koje on sebi izabere: sudu.
na dan Gozbe Beskvasnih kruhova, na 10 Uçini toçno po presudi koju ti izreknu
dan svetkovine gozbe Tjedana i na dan na mjestu koje izabere Gospodin. Po-
Gozbe Sjenica. Nitko neka se ne prikaœe brini se da izvræiæ toçno sve po onomu
pred Gospodinom praznih ruku. æto ti zapovjede.
17 Svaki neka donese ono æto po svojoj 11 Uçini po rijeçi zakona i zapovijedima
moguønosti moœe dati, kako te je bla- æto ti ga dadu i po presudi koju ti izre-
goslovio Gospodin, tvoj Bog. knu. Ne smijeæ odstupati od onoga æto ti
18 Postavi sebi suce i glavare u svim mje- kaœu, ni nalijevo ni nadesno.
stima koja ti je dao Gospodin, tvoj Bog, 12 Ako li bi se çovjek drsko odupro i ne bi
prema svojim plemenima neka oni sude posluæao sveøenika koji ondje obavlja
narodu pravedno. sluœbu Gospodinu, tvojem Bogu, ili
19 Ne smijeæ iskrivljavati pravice; ne suca, neka se taj çovjek usmrti. Tako øeæ
smijeæ biti pristran i ne smijeæ primati ukloniti zlu osobu iz Izraela.
mita, jer mito zasljepljuje oçi mudrima i 13 Sav narod neka to çuje i neka se boji i
preokreøe rijeçi pravednima. da viæe ne radi nepokorno.
20 Slijedi samo ono æto je pravedno da bi 14 Kad doåeæ u zemlju koju ti daje Gos-
dugo œivio i zaposjeo zemlju koju ti je podin, tvoj Bog, i kad je zaposjedneæ i
daje Gospodin, tvoj Bog. naseliæ se u njoj i kaœeæ: ‘Hoøu postaviti
21 Ne smijeæ saditi sebi nikakva stabla kralja nad sobom kao svi narodi oko
kao drveni lik, u blizini œrtvenika Gospo- mene,’
dina, svojega Boga. 15 onda postavi nad sobom za kralja
22 Ne smijeæ postavljati sebi idolskih samo onoga koga izabere Gospodin, tvoj
stupova, koje mrzi Gospodin, tvoj Bog. Bog. Samo jednoga izmeåu svoje braøe
smijeæ postaviti nad sobom za kralja.
Zabrana idolopoklonstva. O kralju Doæljaka, koji nije tvoj brat, ne smijeæ
17 Ne smijeæ œrtvovati Gospodinu, svo-
jem Bogu, vola ni ovce æto ima na
sebi bilo kakvu manu ili nakazu, jer je to
postaviti nad sobom.
16 Ali neka ne drœi mnogo konja i neka
ne æalje ljude u Egipat da sebi nabavi
odvratno Gospodinu, tvojem Bogu. mnogo konja, jer vas je Gospodin opo-
2 Ako se naåe meåu vama, u kojem od menuo: ‘Ne idite viæe nikada tim putom!’
mjesta tvojih, koja ti je dao Gospodin, 17 I neka nema mnogo œena, da ne ot-
tvoj Bog, çovjek ili œena koji çine æto je padne njegovo srce; i neka ne nakupi
mrsko Gospodinu, tvojem Bogu, pres- sebi mnogo srebra i zlata.
tupaju njegov zavjet, 18 Takoåer, kad sjedne na kraljevsko
3 idu i sluœe idolima i klanjaju se njima ili prijestolje, neka sebi na svitak dade pre-
suncu, mjesecu, ili svoj vojsci nebeskoj pisati ovaj zakon iz knjige koja je kod
æto sam zabranio, sveøenika iz Levijeva plemena.
4 i tebi se to javi, i ti to çujeæ, onda pres- 19 Neka ga ima uvijek kod sebe i neka ga
luæaj i dobro raspitaj, pa ako bude istina çita svaki dan, dok je god œiv, da bi se
i zaista se uçinila takva odurnost u Izra- nauçio bojati Gospodina, svojega Boga, i
elu, paœljivo drœati sve rijeçi toga zakona i te
5 onda izvedi na gradska vrata toga uredbe.
çovjeka ili tu œenu koji su uçinili takvo 20 Neka se oholo ne podigne iznad svoje
zlo, i kamenuj toga çovjeka ili œenu na braøe i neka ne odstupi ni nalijevo ni
smrt. nadesno od zapovijedi, da on i njegovi si-
6 Na svjedoçanstvo dva ili tri svjedok novi dugo vladaju nad Izraelom.
neka se pogubi onaj koji je na smrt op-
tuœen! Na svjedoçanstvo jednoga svjedo- O sveøenicima i prorocima
ka ne smije se pogubiti.
7 Svjedoci neka najprije dignu ruku pro- 18 Levitski sveøenici i svo Levijevo ple-
me neka nemaju dijela ni baætine u
Ponovljeni Zakon 152
Izraelu! Neka œive od œrtava Gospodi- 20 A prorok koji se usudi govoriti æto u
novih i od onoga æto pripada njemu! Ime moje æto mu nisam zapovjedio govo-
2 Neka ne imaju baætine meåu svojom riti, i koji govori u ime drugih bogova,
braøom: Gospodin je baætina njihova, takav prorok neka se pogubi’
kako im je obeøao. 21 Ako li pomisliæ: ‘Kako øu znati koju ri-
3 Ovo je pravo koje neka imaju sveøenici jeç nije Gospodin rekao?’—
prema narodu, to jest onomu koji prino- 22 Kad se ono, æto prorok govori u Ime
si govedo ili ovcu kao œrtvu: neka se dade moje, ne dogodi i ne ispuni, to je rijeç
sveøeniku pleøe, oba lica i œeludac. koju nije rekao Gospodin. Drsko ju je
4 Nadalje øeæ mu dati prvine svojega œita, izgovorio prorok, i niæta ga se ne boj.
vina i ulja i prvine od striœenja svojih
ovaca. O gradovima-utoçiæta. Zakon za svjedoke
5 Jer njega je izabrao Gospodin, tvoj Bog,
izmeåu svih tvojih plemena, da on i
njegovi sinovi uvijek obavljaju svetu
19 Kad Gospodin, tvoj Bog, iskorijeni
narode çiju zemlju daje tebi Gospo-
din, tvoj Bog, i kad se nakon njihova
sluœbu u Ime Gospodinovo. progona naseliæ u njihovim gradovima i
6 Ako se zaputi koji Levit iz kojega god od kuøama,
tvojih mjesta u svemu Izraelu gdje bo- 2 onda odvoji sebi tri grada u zemlji koju
ravi, i doåe sa svom œeljom svojega srca ti Gospodin, tvoj Bog, daje da ju zaposje-
na mjesto koje je izabrao Gospodin, dneæ.
7 onda smije obavljati sluœbu u Ime Gos- 3 Napravi dobro put ondje i razdijeli po-
podina, svojega Boga, kao sva njegova druçje svoje zemlje koju ti u posjed daje
braøa Leviti, koji ondje stoje u sluœbi Gospodin, tvoj Bog, na tri dijela. Svaki
Gospodinovoj. ubojica neka mogne pobjeøi ondje.
8 Neka on onda jede jednak dio kao i on, 4 Ova uredba neka vrijedi za ubojicu koji
osim onoga æto dobije od prodaje svojih pobjegne ondje da ostane œiv: Tko ubije
oçinskih dobara. drugoga nehotice, a da mu veø prije nije
9 Kad doåeæ u zemlju koju øe ti dati Gos- bio neprijatelj,
podin, tvoj Bog, ne uçi se çiniti odurnosti 5 kao kad bi otiæao u æumu s drugim da
onih naroda. sijeçe drva, i ruka bi njegova zamahnula
10 Neka se ne naåe kod tebe nitko koji bi sjekirom da posijeçe drvo, a sjekira bi
pustio da njegov sin ili njegova køi idu spala s drœalice i pogodila drugoga tako
kroz oganj, nitko koji bi vraçao, ili koji bi da umre, onda neka uteçe u koji od tih
gatao, ni koji bi çarao ili bajao, gradova da ostane œiv.
11 nitko koji bi gonio duhove, nitko koji 6 Inaçe, krvni osvetnik u srdœbi svojoj
bi pitao duha mrtvaca ili duha vraçkoga potjera ubojicu i stigne ga, jer je put
ili se obraøao na mrtve! odviæe dalek, i ubije ga, premda nije
12 Jer je odurnost Gospodinu tko god se skrivio smrt, jer mu prije nije bio neprija-
tim bavi. Zbog tih odurnosti protjerat øe telj.
ih ispred tebe Gospodin, tvoj Bog. 7 Zato ti zapovjedam ovako: ‘Odvoji sebi
13 A ti budi besprijekoran pred Gospodi- tri grada.’
nom, svojim Bogom. 8 Kad Gospodin, tvoj Bog, raæiri tvoje po-
14 Jer ti narodi æto øeæ ih protjerati iz nji- druçje, kao æto se zakleo tvojim oçevima,
hova posjeda, sluæaju gatare i vraçare, i dao ti svu zemlju koju je obeøao tvojim
ali tebi Gospodin, tvoj Bog, takvo æto ne oçevima,
dopuæta. 9 ako budeæ sav taj zakon, kojega ti
15 Proroka iz sredine tvoje, izmeåu tvoje danas dajem, drœao toçno i ljubio Gospo-
braøe, kao æto sam ja, podignut øe ti Gos- dina, svojega Boga, i uvijek hodio njego-
podin, tvoj Bog; njega sluæajte. vim putovima, onda dodaj ovim
16 Upravo za to na dan sastanka na gradovima joæ tri druga,
Horebu molio si Gospodina, svojega 10 da se u tvojoj zemlji, koju ti u posjed
Boga, kad si traœio: ‘Ne mogu viæe duœe daje Gospodin, tvoj Bog, ne prolijeva
sluæati glas Gospodina, svojega Boga ni neduœna krv i da ne padne na tebe
viæe gledati taj silni oganj, da ne moram krivnja krvi.
umrijeti.’ 11 Ali ako netko mrzi drugoga i vreba ga,
17 Onda mi je rekao Gospodin: ‘Pravo je napadne ga i ubije, i onda uteçe u koji od
æto su rekli. tih gradova,
18 Podignut øu im proroka izmeåu nji- 12 onda starjeæine grada neka ga odatle
hove braøe, kao æto si ti. Svoje rijeçi izvedu i predaju ruci krvnoga osvetnika
stavit øu u njegova usta da im govori sve tako da umre.
æto mu zapovjedim. 13 Neka ga oko tvoje ne saœaljuje, nego
19 A tko ne posluæa moje rijeçi æto øe ih ukloni neduœno prolivenu krv s Izraela,
govoriti u Ime moje, toga øu ja sam poz- pa da ti bude dobro.
vati za to na odgovornost. 14 Ne smijeæ pomicati meåe svojega sus-
153 Ponovljeni Zakon
jeda, koju su povukli stari na tvojem pada pod danak i robiju.
posjedu æto øeæ ga dobiti u zemlji koju ti 12 Ako li neøe zakljuçiti mir s tobom,
je dao Gospodin, tvoj Bog, da ju zaposje- nego se odluçi za boj s tobom, onda ga
dneæ. opsjedni.
15 Jedan svjedok neka ne ustaje ni pro- 13 Kad ti ga preda u ruke Gospodin, tvoj
tiv koga, kad se radi o kakvu zloçinu ili Bog, onda pobij sve muæko u njemu
prijestupu ili o kojoj god krivnji koju oætricom maça!
netko poçini. Samo na izjavu dvojice ili 14 Ali œene i djecu i stoku i sve æto se in-
trojice svjedoka neka padne odluka. açe nalazi u gradu, sav plijen, uzmi za
16 Ako ustane laœni svjedok protiv ne- sebe. Moœeæ slobodno raspolagati pli-
koga, da ga optuœi za neku krivnju, jenom svojih neprijatelja æto ti ga je dao
17 onda neka stanu oba çovjeka koji Gospodin, tvoj Bog.
imaju tu raspravu pred Gospodina u na- 15 Tako çini sa svim gradovima koji su
zoçnosti sveøenika i sudaca, koji budu u daleko od tebe i ne pripadaju gradovima
to vrijeme. ovih naroda.
18 Suci neka istraœe sluçaj toçno. Naåe li 16 Ali u gradovima ovih naroda koje ti
se da je svjedok bio laœni svjedok i da je Gospodin, tvoj Bog, daje u posjed, ne
dao laœljive izjave protiv svojega brata, smijeæ nikoga ostaviti na œivotu.
19 onda uçinite mu onako kako je on 17 Neumoljivo izvræi na njima prokle-
mislio uçiniti svojem bratu. Tako øeæ tstvo: na Hitejcima, Amorejcima, Kana-
ukloniti zlo iz svoje sredine! ancima, Perizejcima, Hivejcima i
20 Ostali neka to çuju i neka se boje i Jebusejcima, kako ti je zapovjedio Gos-
neka viæe nikada ne poçine takvu podin, tvoj Bog,
opaçinu u tvojoj sredini. 18 Da vas ne nauçe çiniti sve te gnusobe
21 Neka se oko tvoje ne saœaljuje: œivot za koje oni çine u çast svojim bogovima, i da
œivot, oko za oko, zub za zub, ruka za tako ne sagrijeæite protiv Gospodina,
ruku i noga za nogu! svojega Boga.
19 Ako øeæ trebati koji grad dugo vreme-
Ratni zakoni na opsjedati da ga zauzmeæ, ne un-
20 Kad poåeæ u boj protiv svojih nepri-
jatelja i opaziæ konje i kola i narod
brojniji od sebe, nemoj ih se bojati, jer je
iætavaj njegovih stabala, da ih sijeçeæ
sjekirom! Nego jedi njihove plodove, a
njih same ne sijeci, jer poljska stabla
s tobom Gospodin, tvoj Bog, koji te izveo nisu ljudi, da bi ih ti morao opsjedati.
iz egipatske zemlje. 20 Samo stabla za koja znaæ da im se
2 Kad ulazite u bitku, neka pristupi sve- plod ne jede, smijeæ sruæiti i posjeøi, da
øenik i neka progovori narodu, protiv grada, koji se bije s tobom, sa-
3 i neka im rekne: ‘Sluæaj, Izraele! Vi sad gradiæ opsadne opkope, dokle ne padne.
polazite u boj protiv svojih neprijatelja.
Neka ne dræøe vaæe srce, i ne bojte se O nepoznatim ubojicama i drugi razni propisi
njih.
4 Jer Gospodin, vaæ Bog, ide s vama u boj
protiv vaæih neprijatelja i pomoøi øe vam
21 Ako se u zemlji koju ti daje u posjed
Gospodin, tvoj Bog, naåe ubijen
çovjek gdje leœi na polju, a ne zna se tko
da pobijedite. ga je ubio,
5 A voåe neka kaœu narodu: ‘Tko je sa- 2 onda neka izaåu starjeæine tvoje i suci
gradio novu kuøu a nije je joæ posvetio, tvoji i neka izmjere udaljenost do mjesta
neka ide i neka se vrati kuøi, da ne padne koja leœe okolo ubijenoga.
u boju i drugi je ne posveti. 3 Starjeæine grada koji leœi najbliœe ubi-
6 Tko je zasadio vinograd, a joæ ga nije jenomu neka uzmu junicu na kojoj se
pobrao, neka ide i neka se vrati kuøi, da joæ nije radilo, i koja joæ nije vukla u
ne padne u boju i drugi ga ne pobere. jarmu;
7 Tko je zaruçio œenu i joæ je nije odveo, 4 i starjeæine toga grada neka odvedu ju-
neka ide i neka se vrati kuøi, da ne padne nicu na potok æto teçe uvijek, na mjesto
u boju i drugi je ne odvede.’ na kojemu se joæ nije nikada oralo ni si-
8 Nadalje neka voåe kaœu narodu ovo: jalo, i ondje neka junici otvore vrat tako
‘Tko je straæljiv i maloduæan, neka ide i da krv isteçe u potok.
neka se vrati kuøi da joæ ne prestraæi i 5 Onda neka pristupe sveøenici, Levijevi
svoju braøu, kako je sam prestraæen.’ sinovi, jer njih izabrao Gospodin, tvoj
9 Kad voåe svræe svoj govor narodu, Bog, da obavljaju sluœbu njegovu i da u
onda neka postave glavare na çelo naro- Ime Gospodinovo blagoslivljaju. Njihova
du. presuda odluçuje svaki spor i svaku
10 Kad se pribliœiæ kojemu gradu da ga ætetu.
opsjedneæ, najprije mu ponudi mir. 6 Sve starjeæine toga grada, koji stanuju
11 Prihvati li mir i preda li se tebi, onda najbliœe ubijenomu, neka operu svoje
sve puçanstvo æto se naåe u njemu pot- ruke nad junicom kojoj je bio otvoren
Ponovljeni Zakon 154
vrat u potok. noøi na stablu. Isti joæ dan moraæ ga
7 Glasno neka posvjedoçe: ‘Naæe ruke pokopati, jer je od Boga proklet onaj tko
nisu prolile ove krvi, i oçi naæe nisu vid- je objeæen. Ne oskvrni zemlje koju ti Go-
jele niæta. spodin, tvoj Bog, daje u baætinu.
8 Oçisti svoj narod Izraela, koji si otku-
pio, Gospodine, i ne daj da bude Duœnosti ljubavi prema bliœnjemu
neduœno prolivena krv u tvojem narodu
Izraelu.’ Tako øe biti osloboåeni krivnje
krvi.
22 Ako vidiæ da je zalutalo govedo tvo-
jega brata ili njegova ovca, ne smi-
jeæ im uskratiti svoju pomoø, nego ih
9 Tako øeæ ukloniti krivnju neduœno pro- odvedi natrag svojem bratu.
livene krvi iz svoje sredine kad uçiniæ æto 2 Ako li tvoj brat nije u tvojoj blizini, ili ti
je ugodno Gospodinu. je nepoznat, odvedi ih svojoj kuøi. Neka
10 Kad odeæ u rat protiv svojih neprija- ostanu kod tebe dok ih ne potraœi tvoj
telja, i Gospodin, tvoj Bog, preda ih u brat, pa mu ih onda vrati.
tvoje ruke i ti od njih ugrabiæ zaroblje- 3 Isto tako uçini s njegovim magarcem,
nike, tako uçini s njegovom haljinom i sa sva-
11 i meåu zarobljenicima opaziæ lijepu kom izgubljenom stvari æto je izgubi tvoj
œenu i ti bi ju htio rado imati za œenu, brat, a ti je naåeæ. Ne smijeæ pustiti da
12 odvedi ju svojoj kuøi, ona neka onda leœi.
oæiæa svoju glavu i obreœe svoje nokte, 4 Ako vidiæ da su magarac tvojega brata
13 i neka skine svoje haljine u kojima je ili njegovo govedo pali na putu, ne smijeæ
zarobljena, i neka stoji u tvojoj kuøi. im uskratiti svoju pomoø, nego mu po-
Poslije, kad je cijeli mjesec dana œalila za mozi podignuti ih.
svojim ocem i za svojom majkom, moœeæ 5 Œena ne smije nositi niæta od muæke
poøi k njoj i oœeniti se njome, i ona ti onda odjeøe i muæki neka se ne odijeva u œen-
pripada kao œena. ske haljine, jer tko takvo æto çini,
14 Ali ako ti viæe ne bi bila po volji, moœeæ odurnost je Gospodinu, tvojem Bogu.
ju otpustiti, ali ju ne smijeæ prodati za 6 Naåeæ li vani na stablu ili na tlu gni-
novce ili s njom strogo postupati, jer si ju jezdo ptiçje s mladima ili s jajima, dok
imao za œenu. majka leœi na mladima ili na jajima,
15 Ako netko ima dvije œene, jednu koju onda ne hvataj majke s mladima.
viæe ljubi, i drugu koju manje ljubi, pa 7 Pusti majku u svakom sluçaju neka
ako su mu one, ljubljena i manje leti, a mlade si uzmi, da ti bude dobro i da
ljubljena, rodile sinove, a prvoroåenac bi si produœiæ œivot.
bio od manje ljubljene, 8 Ako gradiæ novu kuøu, napravi na svo-
16 onda, kad hoøe razdijeliti svoje ima- jemu krovu ogradu da ne navuçeæ na
nje meåu svoje sinove, ne smije dati svoju kuøu krivnje krvi, ako bi tko pao s
pravo prvoroåenja sinu ljubljene i za- nje.
postaviti prvoroåenca manje ljubljene. 9 Ne sadi u svoj vinograd dvojaka sjeme-
17 Nego mora prvoroåenca manje ljub- na, inaçe, sav urod bude neçist i sad koji
ljene œene priznati kao takva i dati mu posadiæ i urod vinogradski.
dva dijela od svega æto ima, jer je on 10 Ne ori volom i magarcem zajedno.
prvenac snage njegove, pripada mu 11 Ne odijeva haljine tkane od dvije
pravo prvoroåenja. vrste, od vune i lana zajedno.
18 Ako netko ima sina razuzdana i nepo- 12 Napravi sebi rese na çetiri kraja
korna, koji ne sluæa svojega oca i svoju ogrtaça kojim se ogrçeæ.
majku, pa i onda kad ga pokara, ne 13 Ako netko uzme œenu i s njom œivi, ali
sluæa, mu onda omrzne,
19 onda neka ga uzmu njegov otac i 14 i optuœi je zbog ruœnih stvari i razglasi
njegova majka i neka ga dovedu starje- loæ glas o njoj, govoreøi: ‘Kad sam uzeo tu
æinama njegova grada, na vrata njegova œenu i njoj se pribliœio, nisam naæao u nje
prebivaliæta, djeviçanstva,’
20 i neka kaœu starjeæinama njegova 15 onda otac i majka mlade œene neka
grada: ‘Ovaj naæ sin je razuzdan i nepo- uzmu znakove djeviçanstva mlade œene i
koran; neøe nas sluæati; izjelica je i pi- donesu ih pred starjeæine grada na
janica.’ vrata.
21 Onda svi ljudi njegova grada neka ga 16 Otac mlade œene neka rekne starje-
na smrt kamenuju. Tako øeæ ukloniti zlo æinama: ‘Svoju køer dao sam ovomu ço-
iz svoje sredine; i sav Izrael neka to çuje i vjeku za œenu, ali ju on zamrzio.
neka se boji. 17 Sad je optuœuje zbog ruœnih stvari,
22 Tko poçini takav zloçin da zasluœi tvrdeøi: nisam naæao u tvoje køeri djevi-
smrt, te bude pogubljen i objesiæ ga na çanstva, ali evo znaka djeviçanstva moje
drvo, køeri!’ Onda neka razastru plahtu pred
23 neka ne ostane truplo njegovo preko starjeæinama gradskim.
155 Ponovljeni Zakon
18 Onda starjeæine toga grada neka vas potkupili Balaama, sina Beorova, iz
uzmu muœa i kazne ga. Petora u Mezopotamiji, da te prokune.
19 Osim toga neka ga kazne kaznom od 5 Ipak Gospodin, tvoj Bog, nije htio
stotinu srebrnih æekela i neka ih dadu posluæati Balaama, nego ti Gospodin,
ocu mlade œene, jer je iznio loæ glas o tvoj Bog, okrenuo prokletstvo u blago-
djevojci Izraelki. Mora je zadrœati kao slov, jer te ljubio Gospodin, tvoj Bog.
œenu i ne smije je pustiti dok je œiv. 6 Ne teœi nikad, dok si œiv, za njihovim
20 Ali ako bude istinita optuœba da se mirom i njihovim napretkom, u sve dane
nije naæao znak djeviçanstva kod mlade dovijeka.
œene, 7 Ne mrzi Edomca, jer ti je po krvi rod. Ne
21 onda neka se izvede mlada œena pred mrzi ni Egipøanina, jer si bio u njegovoj
vrata kuøe njezina oca i ljudi njezina zemlji gost.
grada neka ju na smrt kamenuju, jer je 8 Potomci koji im se rode, smiju se pri-
poçinila sramotu u Izraelu: blud je miti u treøem koljenu u zajednicu Gos-
tjerala u kuøi svojega oca. Tako øeæ uklo- podinovu.
niti zlo iz svoje sredine. 9 Kad poåeæ u tabor protiv svojih nepri-
22 Ako se tko uhvati gdje leœi sa œenom jatelja, çuvaj se od svake zle stvari.
udanom, neka umru oboje, çovjek koji je 10 Ako je netko uza te koji je postao
leœao sa œenom i œena. Tako øeæ ukloniti neçist od noønoga izljeva, neka iziåe iz
zlo u Izraelu. tabora! On ne smije opet natrag doøi u
23 Ako se netko sastane u gradu s tabor.
djevojkom koja je s jednim zaruçena, i 11 Kad padne veçer, neka se opere, i kad
legne s njom, sunce zaåe, neka se vrati u tabor.
24 izvedite ih oboje pred gradska vrata i 12 Izvan tabora imaj mjesto gdje øeæ
kamenujte ih na smrt: djevojku jer nije u izlaziti.
gradu vikala za pomoø i çovjeka jer je os- 13 U odjeøi svojoj imaj lopaticu i njom,
kvrnuo zaruçnicu svojega bliœnjega. kad moraæ iziøi, iskopaj jamu i poslije za-
Tako øeæ ukloniti zlo iz svoje sredine. grni neçist svoju.
25 Ako netko naåe zaruçenu djevojku 14 Jer Gospodin, tvoj Bog, ide posred tvo-
vani u polju, pa je siluje leœeøi s njom, jega tabora, da te ætiti i da ti preda tvoje
neka umre samo çovjek, koji je leœao s neprijatelje. Zato neka je tabor tvoj svet,
njom. da ne naåe kod tebe niæta neçisto i da se
26 Djevojci neka se ne uçini niæta, jer ne odvrati od tebe.
djevojka nije uçinila grijeh koji zasluœuje 15 Roba, koji uteçe k tebi od svojega gos-
smrt. Sluçaj je sliçan, kao kad netko podara, ne smijeæ izdati njegovu gospo-
skoçi na drugoga i ubije ga. daru.
27 Jer ju je naæao vani na polju, mogla je 16 Neka ostane kod tebe na mjestu koje
vikati zaruçena djevojka, a nikoga nije izabere sebi u jednom od tvojih gradova,
bilo tu tko bi joj pomogao. gdje mu se svidi, i ne smijeæ ga muçiti.
28 Ako netko naåe nezaruçenu djevoj- 17 Neka ne bude bludnice meåu
ku, uhvati je, legne s njom i zateknu ih, køerima Izraelovim i neka ne bude blud-
29 onda çovjek koji je legnuo s njom, ima nika meåu Izraelovim sinovima.
ocu djevojçinu platiti pedeset srebrnih 18 Ne nosi bludniçine plaøe ni pasjih no-
æekela. Mora je uzeti za œenu jer ju je os- vaca u dom Gospodina, svojega Boga, za
kvrnuo, i ne smije ju otpustiti dok je œiv. bilo koji zavjet, jer je oboje odurnost Gos-
30 Nitko se ne smije oœeniti œenom svoje- podinu, tvojem Bogu.
ga oca i podignuti pokrivalo postelje svo- 19 Od svojega brata ne smijeæ uzimati
jega oca. kamatu, niti za novce, niti za hranu, niti
za igdje iæta æto se posuåuje na kamate.
Primanje i neprimanje u zajednicu 20 Od stranaca smijeæ traœiti kamate, ali
23 Nitko koji je utuçen ili uækopljen,
ne smije biti primljen u zajednicu
Gospodinovu.
od svojega brata ne smijeæ uzimati ka-
mate da te Gospodin, tvoj Bog, blagoslovi
u svim tvojim djelima u zemlji u koju
2 Ni jedan roåen od nezakonita braka ne ideæ da je primiæ u posjed.
smije se primiti u zajednicu Gospodino- 21 Kad uçiniæ zavjet Gospodinu, svojem
vu. Ni u desetom koljenu ne smije se Bogu, ne oklijevaj ispuniti ga, jer øe ga
primiti u zajednicu Gospodinovu. strogo traœiti od tebe Gospodin, tvoj Bog;
3 Ni jedan Amonac i ni jedan Moabac ne bio bi ti grijeh.
smije se primiti u zajednicu Gospodi- 22 Ali ako propustiæ uçiniti zavjet, onda
novu. Ni njihovo deseto koljeno ne smije ti nije grijeh.
se nikad primiti u zajednicu Gospodi- 23 Æto obeøaju tvoja usta, to drœi toçno,
novu, jer si dragovoljno zavjetovao Gospodinu,
4 Jer nisu izaæli pred vas s jelom i pilom svojem Bogu æto si izrekao svojim us-
na izlasku vaæem iz Egipta, i jer su protiv tima.
Ponovljeni Zakon 156
24 Ako doåeæ u vinograd koga od svoje maæan i uzdiæe za njom. Inaçe zavapit øe
braøe, moœeæ jesti groœåa po volji, dok se protiv tebe Gospodinu, i ti bi tako sagri-
nasitiæ, ali niæta ne stavljaj u svoju po- jeæio.
sudu. 16 Oçevi neka se ne usmrøuju zbog djece
25 Ako doåeæ u œito svojega bliœnjega, i djeca zbog otaca. Svaki neka bude usm-
smijeæ trgati klasje rukom, ali ne smijeæ røen za svoj vlastiti grijeh.
stavljati srp na œito svojega bliœnjega. 17 Ne smijeæ iskrivljavati pravice doæl-
jaku ili siroti i ne smijeæ uzimati u zalog
Pismo rastavno haljine udovici.
24 Kad tko uzme œenu i oœeni se s njom,
i ona mu se potom viæe ne sviåa, jer
na njoj naåe neæto ruœno, neka joj napiæe
18 Pomisli na to da si bio rob u Egiptu i da
te odande oslobodio Gospodin, tvoj Bog.
Zato ti zapovjedam da tako çiniæ.
otpusno pismo, dade joj ga u ruke i ot- 19 Kad œanjeæ na polju svoju ljetinu i za-
pusti ju iz svoje kuøe. boraviæ koji snop na polju, ne vraøaj se
2 Kad ona ode iz njegove kuøe i uda se za da ga uzmeæ. Neka pripadne doæljaku,
drugoga, siroti i udovici, da te blagoslovi Gospo-
3 pa ako i ovaj drugi muœ omrzne na nju, din, tvoj Bog, u svakom poslu tvojih
napiæe joj otpusno pismo, dade joj ga u ruku.
ruke i otpusti ju iz svoje kuøe, ili ako 20 Kad treseæ svoje masline, ne pre-
umre ovaj drugi muœ, koji se njom traœuj joæ grane iza sebe; to neka do-
oœenio, padne doæljaku, siroti i udovici!
4 onda se prvi njezin muœ, koji ju je ot- 21 Kad bereæ svoj vinograd, ne pabirçi
pustio, ne smije opet s njom oœeniti, nakon branja. Neka to pripadne doæl-
poæto je postala neçista, jer to je jaku siroçetu i udovici.
odurnost pred Gospodinom, i ti ne smi- 22 Pomisli na to da si i ti bio rob u zemlji
jeæ opteretiti zemlju krivnjom, koju ti Egipat. Zato ti zapovjedam da tako çiniæ.
Gospodin, tvoj Bog, daje u baætinu.
5 Ako se netko skoro oœenio, ne treba iøi O djeverskoj œenidbi. O mjerama i utezima
u vojsku. Neka mu se ne nameøu nika-
kve obveze i godinu dana neka je slobo-
dan za svoju kuøu i neka razveseljuje
25 Ako doåu ljudi koji su meåu sobom
u raspravi pred sud, neka im se
sudi. Neduœna neka oslobode, a krivca
svoju œenu koju je doveo. neka osude.
6 Ne smije se uzimati u zalog ruçni mlin 2 Ako je krivac zasluœio batine, onda
ili gornji mlinski kamen, jer tim se uzima neka sudac zapovjedi da legne i da mu
œivot u zalog. pred njim dadu toliko udaraca koliko
7 Ako se tko naåe da je ukrao od koga iz- odgovara njegovoj krivnji.
meåu svoje braøe, kojeg Izraelca, i s njim 3 Çetrdeset udaraca smije narediti da
kao s robom postupao ili ga prodao, taj mu se dade, ali ne viæe, da se ne ponizi
kradljivac neka se usmrti! Tako øeæ uk- pred tobom tvoj brat, kad bi mu se preko
loniti zlo iz svoje sredine. toga udarilo joæ viæe udaraca.
8 Kod bolesti gube radi toçno i paœljivo po 4 Ne smijeæ zavezati usta volu kad vræe
svim uputama koje vam daju levitski œito!
sveøenici. Radite toçno onako kako sam 5 Ako braøa stanuju skupa i jedan od
vam zapovjedio! njih umre, a ne ostavi sina iza sebe, onda
9 Pomisli na ono æto je Gospodin, tvoj neka se œena umrloga ne uda vani za
Bog, uçinio Mirjami na putu kad ste stranca. Muœev brat neka ode k njoj,
izaæli iz Egipta. neka ju uzme za œenu i izvræi na njoj
10 Ako dadeæ svojem bliœnjemu æto u za- duœnost muœeva brata.
jam, ne idi u njegovu kuøu da mu uzmeæ 6 Prvoroåenac, koga ona rodi, neka nosi
zalog. ime brata umrloga da ne izumre njegovo
11 Stoj vani, a onaj komu si dao zajam, ime u Izraelu.
neka ti iznese zalog. 7 Ako li onaj çovjek neøe uzeti œene svoje-
12 Ako je siromah, ne spavaj sa zalogom ga brata, onda neka œena njegova brata
njegovim. ode na gradska vrata pred starjeæine i
13 Vrati mu zalog çim zapadne sunce, da neka rekne: ‘Brat mojega muœa neøe da
moœe leøi spavati u svojem ogrtaçu i da te saçuva ime svojem bratu u Izraelu i neøe
blagoslivlja. To øe ti se uraçunati u zas- uçiniti duœnost brata mojega muœa.’
lugu pred Gospodinom, tvojim Bogom. 8 Starjeæine njegova grada neka ga onda
14 Ne smijeæ zakidati uboga i siromaæna dozovu i povuku na odgovor. Prikaœe li se
nadniçara, bilo da je on jedan od tvoje on i dade li izjavu: ‘Neøu ju uzeti za œenu.’
braøe ili jedan od stranaca koji su u tvo- 9 Onda neka pristupi k njemu œena
joj zemlji, u tvojim mjestima. njegova brata, pred starjeæinama neka
15 Isti dan podaj mu plaøu njegovu. mu izuje obuøu s nogu, neka mu pljune
Sunce neka ne zaåe nad njom, jer je siro- u lice i glasno povikne: ‘Tako neka bude
157 Ponovljeni Zakon
çovjeku, koji neøe da zida kuøe svojega 8 Gospodin nas izveo jakom miæicom i
brata!’ rukom podignutom, velikom srahovi-
10 Kuøa njegova neka se u Izraelu zove toæøu, znacima i çudesima.
samo joæ ‘kuøa bosoga.’ 9 Doveo nas na ovo mjesto i dao nam ovu
11 Ako se potuku ljudi i œena jednoga zemlju, zemlju u kojoj teçe mlijeko i med.
dotrçi da otme svojega muœa iz ruku 10 I sada evo, donosim prvine od plodova
onoga koji ga tuçe, i pruœila svoju ruku i zemlje koju si mi dao, Gospodine!’ Onda
uhvatila ga za sram, stavi koæaru pred Gospodina, svojega
12 onda joj odsijeci ruku; tvoje oko neka Boga, i pokloni se Gospodinu, svojem
ne ima milosråa. Bogu.
13 Ne smijeæ nositi u svojoj torbi dvojaki 11 Veseli se svakim dobrom koji je dao
uteg, teœi i lakæi. Gospodin, tvoj Bog, tebi i tvojoj kuøi, ti i
14 Ne smijeæ imati u svojoj kuøi dvojaku Levit i doæljak koji je kod tebe.
mjeru, veøu i manju. 12 Kad u treøoj godini, u godini desetine,
15 Ne smijeæ imati u svojoj kuø