You are on page 1of 5

INTERDISCIPLINARNOST

Lepa, ali opasna zver

Interdisciplinarnost integracija koncepata, filozofija i metodologija iz raznih


podruja znanja iri se i proima. Prodire na sve razine obrazovanja i ima kritian um
naspram rjeavanja problema unutar dravne vlasti i politike, industrije i akademske
zajednice. Protee se kroz humanistike, drutvene i prirodne znanosti i tehnologiju. Angaira
sudionike u suradniki dijalog, ukljuujui debatu i konflikt, koji transformiraju
razumijevanje individualnih uesnika te ujedno stvaraju novo znanje i rjeenja pa ak i nove
discipline koje ne bi mogle biti mogue bez takvih dijaloga. Takva suradnja posebno je
potrebna kada se kompleksni problemi stvarnog svijeta ne mogu shvatiti ili rijeiti
perspektivama i nainima samo jedne discipline. Internet stranica GoodWork-ovog
interdisciplinarnog istraivanja fokusirala se na Harvardsko sveuilite te opisuje vanost
interisciplinarne kolaboracije u sljedeim tezama:

Odluujue promjene u kreaciji znanja karakteriziraju preokret 21. stoljea.


Udruenje lijenika, ininjera, kompjutorskih znanstvenika i molekularnih biologa preinauje
medicinsku njegu u nove, minimalno napasne operacijske tehnologije i razvoj umjetnog
ljudskog tkiva. Inzistirajui na socijalnim problemima poput globalizacije, siromatva i
terorizma, znanstvenici, povjesniari, psiholozi i slini im umjetnici pokuavaju ukazati na
rjeenja koja prkose disciplinskim granicama. Interdisciplinarna razumijevanja (sposobnost
integriranja znanja iz dvaju razliitih disciplinskih podruja u svrhu kreiranja produkta,
rjeavanja problema ili definiranja objanjenja) postala su zatitni znak suvremene kreacije
znanja te primarni izazov za suvremene uitelje.

Iako interdisciplinarnost mnogo obeava te postoji velika potreba za njom, ona ima i
svoje opasnosti. U ovom poglavlju, u kratko emo opisati dva vrlo vana aspekta
interdisciplinarnog posla financiranje istraivanja te razvoj sveuilinog programa koja
pomau slikovito prikazati i dobre i loe strane interdisciplinarne suradnje.

FINANCIRANJE ISTRAIVANJA

Od sredine '90-tih godina 20. stoljea, u SAD-u, ali i drugdje, postoji primjetan trend
politike financiranja istraivanja u kognitivno-znanstvenim poljima s naglaskom na
interdisciplinarno istraivanje. Ulae se vie novaca od normalne kvote, no samo s uvjetom da
se okupe istraivai iz razliitih disciplina kako bi zajedniki stvorili subvencije. Learning and
Intelligent Systems, Knowledge and Distributed Intelligence i Interagency Educational
Research Iniative samo su neki od primjera iz National Science Foundation-a (NSF). Vojska
SAD-a ima dva programa: Multidisciplinary University Research Initiative i noviji
Augmented Cognition. Jo vee cifre imaju ogranci poput Math and Science Partnerships,
Teaching and Learning Centers i Science of Learning Centers at NSF te Interdisciplinary
Behavioral Science Centers for Mental Health u National Institute of Mental Health.

Uzevi u obzir da su navedeni programi najee poprilino veliki (cca izmeu 1 i 7


milijuna dolara godinje po pojedinanoj subvenciji), osoba bi si mogla (i trebala bi) postaviti
par pitanja. Je li taj novac kvaliteno potroen? Imaju li takvi interdisciplinarni projekti vie
anse za uspjeh u otkrivanju novog znanja od projekata koji su ogranieni unutar jedne
discipline? Interdisciplinarna istraivanja imaju mnoge prednosti, ali i nedostatke. Ta
istraivanja imaju razliite faktore omoguavanja od onih intradisciplinarnih. U ovom
uvodnom poglavlju, spominjemo samo par bitnijih spornih pitanja koja su samo zagrebla po
povrini problematike interdisciplinarnosti. U daljnjim poglavljima, itatelji e pronai
relevantne informacije u puno detaljnijem obliku.

U korist tih velikih multidisciplinarnih subvencija, moe se raspravljati je li okupljanje


istraivaa koji inae ne komuniciraju meusobno o problemima koji mue sve strane, mona
tehnika sa svrhom stvaranja najnovih uvida ili otkrivanje vanih teoretskih praznina izmeu
susjednih disciplina. Kako bi se povezalo te istraivae, potreban je dodatan poticaj, poput
vee vrijednosti subvencija. Osnivakim agencijama jednostavnije je promatrati manji broj
vrijednijih subvencija od veeg broja subvencija slabije vrijednosti jer rjeava brige glavnih
istraivaa i njihovih institucija oko dijela upravljakog posla povezanog s vrijednijim
subvencijama. tovie, nekolicina e rei da kompleksni istraivaki problemi zahtjevaju
interdisciplinarnu suradnju kako bi se postigao znaajan pomak.

Gledajui s negativne strane, moe se naii na mnogo problema. Iz istraivaeve


perspektive, znaajno je vie truda potrebno kako bi se osmislio interdisciplinaran prijedlog.
Nove se perspektive moraju nauiti, a novi odnosi formirati. Kako se povisuje iznos novca za
dani prijedlog, tako se poveava i broj zainteresiranih ljudi, neki puta ak i vie nego
proporcionalno. Stoga anse za pobjedu prijedloga mogu biti vrlo niske. Ukoliko puno ljudi
radi na istom prijedlogu, koliina novca po pojedincu moe biti mnogo manja nego to bi se
to postiglo sa subvencijom jednog glavnog istraivaa. Nakon to je subvencija postignuta,
javlja se izazov upravljanja interdisciplinarnog tima i njihovog budeta te odravanja dobrih
odnosa unutar i izmeu disciplina i institucionalnih partnera. Kako se postie status izmeu
disciplina i institucija (kao u bitkama kvalitativnih i kvantitativnih disciplina, Thompson
Klein)? Kako su rijeene disciplinarne razlike u publikacijskim standardima i kritiko
vrednovanje istraivanja te prostori sukoba dobrog protiv loeg? Naposlijetku, na vrhu
intelektualnih udaljenosti izmeu disciplina, nalazi se najee fizika udaljenost. Istraivai
iz razliitih disciplina se najee ne nalaze u istim zgradama, ak ni na istim kampusima, a
poznata je injenica da je fizika udaljenost ogromna prepreka suradnji. Iako dananje
kompjutorske tehnologije (Internet) mogu ublaiti komunikacijske potekoe, one moraju biti
standardizirane u svim strukturama institucije (pribavljene, nauene i odravane znaajnim
trokom). No ak ni one nisu uvijek uspjene.

S gledita agencije za financiranje postoji pitanje o tome hoe li istraivai biti u


mogunosti uspjeno zajedniki suraivati na projektu. U odnosu na tradicionalnu
interdisciplinarnu suradnju, interdisciplinarna suradnja zahtijeva drukiji stil menadmenta za
vou grupe te razliite naine rada izmeu lanova grupe. Sile protiv interdisciplinarnog rada
mogu biti jake, no povrh toga inercija istraivaa nastavlja raditi unutar svoje discipline. Je li
pametno od agencija za financiranje davati novac istraivaima koji nemaju iskustva i prakse
u interdisciplinarnoj suradnji te ogranieno znanje o tome kako povezati discipline ili kako
koordinirati i upravljati suradnjama veliki razmjera i osigurati budet? Postoji nekolicina
diplomskih studija koji pripremaju budue znanstvenike za tako veliku odgovornost.

Neki bi mogli rei da je novac uloen u interdisciplinarne programe mogao biti bolje
potroen te da bi budui interdisciplinarni programi u kognitivnim znanostima trebali obraati
vie pozornosti na to to interdisciplinarno istraivanje zapravo zahtijeva. U prolim
natjecanjima, PIs na subvencijama nisu morali demonstrirati ranije iskustvo ili vjetinu
voenja interdisciplinarnih suradnji. Radni plan nije morao navoditi kako bi rupe
(konceptualne, terminoloke, radna praksa) meu disciplinama trebale biti povezane. Rokovi
nisu morali biti priznati ili izraunati za obino dug period familijarizacije koja je potrebna
izmeu lanova unakrsnih disciplina. Posljedica toga je to to mnogi projekti nisu krenuli od
osnova ili se jednostavno razdvojili u sastavni dio discipline potprojekata, a bez da su se ikad
vratili na pitanja integracije koji su vjerojatno sr izvorno predloenog rada. U ovoj knjizi,
itatelji e nai nekoliko konkretnih primjera i analiza tih vrsta problema u interdisciplinarnoj
suradnji.

SVEUILINI PROGRAMI

Nadopunjavanje trendova u financiranju interdisciplinarnosti su programske promjene


koje su zauzele mjesto unutar sveuilinih i fakultetskih postavki. Prepoznati njihovu
odgovornost da zajedniki surauju i pripreme studente za sudjelovanje u svijetu u kojem
problemi prkose disciplinarnim granicama, mnoge institucije visokog obrazovanja svojom
politikom potiu interdisciplinarno kolstvo, uvodei praksi i nastavnih ponuda. Aktualni
primjeri uvoenja inicijativa ukljuuje i grupni program sveuilita Wisconsin-Madison, koji
sadri plan za podrku odjela za angairanje u kognitivnim znanostima. Druga sveuilita, kao
to su sveuilita Nortwestern i Indiana angairali su se kako bi sagradili i odrali
interdisciplinarne diplomske programe u obrazovnim znanostima, grani kognitivne znanosti
koja je fokusirana na probleme predavanja i uenja u uionicama i druge obrazovne postavke.
Istraivai na tom polju iscrtavaju viestruke teorijske perspektive te istrauju paradigme kako
bi razumjeli sloene okoline uenja na razliitim razinama analize i iz prve ruke diplomirali
studente obuene u takvim programima, s iskustvom za interdisciplinarnu suradnju. Primjer
drugog tipa inicijative za diplomsku obuku dao je diplomski istraivaki program obuke u
koli za Obrazovanje na sveuilitu Wisconsin-Madison koji je osnovala Zaklada Spencer.
Studenti na tom programu naueni su fakultetskim radom iz razliitih istraivakih metoda te
prisustvuju multidisciplinarnim seminarima. Program je dizajniran na nain da bi osigurao da
budui obrazovni istraivai budu potpuno obueni za upotrebljavanje razliitih
interpretativnih tradicija i metoda u svom radu. Napokon, mnogi preddiplomski
interdisciplinarni programi dizajnirani su za promicanje dijaloga izmeu znanosti i
humanistikih znanosti, kao to se pojavio i program San Francisca NEXA , koji je osnovala
nacionalna zaklada za humanistike znanosti. Web stranica NEXE opisuje svoj zadatak kao
ponudu nastavni plan koji pokazuje povijesnu, filozofsku i etiku interakciju meu
drutvima, umjetnosti, poslovanju te prirodnim i drutvenim znanostima.

Jasno, mnoge interdisciplinarne inicijative su u punom tijeku. Ipak, postoji mnogo


toga u sveuilinoj kulturi to se njima manje protivi, inei interdisciplinarno upoljavanje i
predavanje vrlo tekim. U mnogim kampusima, programi za interdisciplinarno zapoljavanje
trude se kako bi prevladali ogranienja povijesnih, drutvenih, administrativnih, i
institucionalnih granica koje su strogo utvrene i koje ine znaajnu interdisciplinarnu
suradnju tekom, ako ne i nemoguom. Ishodi mogu biti komini, ako ne i katastrofalni i
mogu ukljuivati povezivanje nastavnog osoblja koje se istovremeno nalo imenovanim u dva
odjela i koji moraju odluiti izmeu dvije slube i dva fakultativna sastanka koja su
kilometrima udaljena. Slino tome, sudjelovanje osoblja i u interdisciplinarnim kolskim
programima i zajednicama (kao to je kognitivna znanost) te aktivnostima svog vlastitog
odjela (kao to je informatika ili psihologija) moe zahtijevati udvostruenje njihova vremena.
Osoblje iz jedne discipline ( kao to je obrazovno istraivanje) koje je prebaeno u drugu (kao
to je fakultet inenjeringa) moe biti odsjeeno od mentorstva te dnevne interakcije sa svojim
vlastitom disciplinom. Zahtjevi tribalizma u unutarnjim i vanjskim odnosima sveuilinih
odjela i nacionalnih organizacija imaju svoju ulogu u dobrim namjerama interdisciplinarnosti.
Osoblje koje ima interdisciplinarne interese, obino smatra da se mora uklapati u
konvencionalne standarde i norme uenosti svojeg vlastitog odjela, to moe odbiti ili
preusmjeriti kandidate koji inovativno rade na granicama discipline kao lokalno zamiljene.
Oni koji su zaposleni posebno za manje stabilne interdisciplinarne programe mogu se osjeati
kao da su preputeni sluaju. (ak i kada bi s ovim ili u novine, najavljeno je da e se
program San Francisca NEXA iskorijeniti zbog manjka financija.) Prema tome,
interdisciplinarno kolstvo je rizian posao, posebno za mlado osoblje.

ZAKLJUNI KOMENTARI

U globalu, iako su sada veliki iznosi ljudskog i novanog kapitala uloeni u


interdisciplinarno istraivanje i nastavno poduzee unutar sveuilinog sistema, jasno je da se
stari sistem i nain na koji se rade neke stvari vrsto dre, ponekad spreavajui nove da se
probiju. Prema tome, dodatna motivacija za nae kapacitete bila je poveanje svijesti meu
agencijama za financiranje, osobljem i administratorima o tome to je sve potrebno za
uspjenu interdisciplinarnu suradnju. Posljednjih godina pojavilo se i tijelo knjievnosti
bazirano na mudrosti prakse, no ni to nije dovoljno. Vanije, istraivai poinju provoditi
znanstvena istraivanja koja ispituju kako drutveni i kognitivni procesi djeluju na
intelektualni rast i konstrukciju intelektualnih proizvoda unutar tih prirodnih
interdisciplinarnih grupa, osvjetljavajui ono to je potrebno za potporu i procjenu takvih
procesa i ishoda. Programi kao to su interdisciplinarni studiji komponenta su Goodwork
projekta i ispituju primjerenu suradnju. Meutim, mnoge studije u ovoj knjizi ispituju
sluajeve vie tipinih pokuaja i s veim detaljima. Iako, malo od tih pokuaja je uspjelo,
ostali su ili djelomino uspjeli ili skoro u potpunosti propali. Studije i o uspjehu i neuspjehu
potrebne su kako bi se dobila cjelokupna slika o tome to je stvarno potrebno za uspjenu
interdisciplinarnu suradnju.

Slika u nastajanju pokazuje da je uspjena integracija razliitih disciplina sloen i


teak proces. Interdisciplinarni rad zahtjeva vjet menadment isto kao i otvorenost te mnogo
vremena za uenje novih polja kroz suradnju. On je ispunjen konfliktima i nesporazumima
koji su ujedno i njegova baza. Takoer moe biti ometan i ogranien ne samo vremenom i
sredstvima ve i dogmama baziranim na znanstvenim sistemima evaluacije, isto tako moe
biti ogranieno fizikim prostorom i tek priblino dobro kao i dostupne metode komunikacije
i vjetine potrebne za iskoritavanje tih metoda koje bi trebali posjedovati znanstvenici koji se
bave interdisciplinarnim istraivanjem. Odreene povijesnim, institucijskim i fizikim
kontekstima koji su konstituirali sveuilita i ostale organizacije koje udomljuju razne
discipline, odreene putem kojim su oformljeni interdisciplinarni timovi te odreene
nedostatkom vremena i znanja te menaderskih vjetina potrebnih za interdisciplinarni rad,
mnoge inicijative su osuene, bilo na djelominu,bilo na potpunu propast u dostizanju
zacrtanih interdisciplinarnih ciljeva. U biti, moda bismo se mogli zapitati da li je
interdisciplinarnost nedostini sveti gral u sadanjosti sveuilita. U desetom poglavlju
knjige,Rogers, Scaife, and Rizzo raspravljaju o glavnim prelamajuim mislima iji rezultat
nije proiziao iz interdisciplinarne suradnje nego iz multidisciplinarne u kojoj se ogranieni
alati i koncepti dijele i meusobno posuuju iz raznih disciplina kako bi se disciplinarni
savezi ouvali. Nadamo se da e ovo kao i sva ostala poglavlja u naoj knjizi pomoi
itateljima da procjene da li je njihov program i projekt moda vie oformljen kao cilj
multidisciplinarnog istraivanja nego kao ishod interdisciplinarnog istraivanja.

No, interdisciplinarna suradnja postoji. Interdisciplinarna istraivanja moraju se


sprovesti kako bismo rijeili odreene probleme sa financiranjem i adekvatnim
menadmentom u emu su neki projekti i uspjeli (Cummings & Kiesler,2003). Ono to smo
htjeli naglasiti u ovoj knjizi jesu realni ciljevi i neki od problema za ije rjeenje se mora
uloiti mnogo truda ukoliko elimo da interdisciplinarni rad uspije. Istraivanja koja su ovdje
opisana potvruju da konceptualni nacrti proizali iz kognitivnih znanosti, openito reeno,
mogu doprinijeti korisnim analitikim izotravanjem problema i tako pomoi u
unaprjeivanju interdisciplinarnih radova. Izneseni ciljevi su veoma bitni, ne samo zbog
mogunosti u rjeavanju raznih kompleksnih problema u svijetu koji zahtijevaju integraciju
spojenih znanja i razliitih pristupa, ve i zbog toga to organizacije danas ulau mnogo
napora u interdisciplinarni rad.

Kao izdavai ove knjige, nadamo se da e se ova tri pitanja nai u itateljevim mislima
tokom itanja ovih poglavlja:
1. Koji su temeljni problemi povezani s interdisciplinarnim radom bilo u opem
ili u kognitivnom vidu znanosti?
2. Kako se provodi uspjeno interdisciplinarno istraivanje ( kroz strukturu rada,
diplomirane uesnike, vodstvo, sastavljanje tima,itd.)?
3. Koji koncepti i zacrtane ideje iz kognitivne znanosti, openito koncipirani,
mogu pomoi menaderima i istraivaima u interdisciplinarnih timovima i
istraivanjima koji se bave ovim problemima?

Nadamo se da emo s ovim informacijama biti u boljoj poziciji pri razvijanju i


odobravanju prikladnih interdisciplinarnih nadmetanja, da emo pisati vjerodostojnije
prijedloge te provoditi i procjenjivati uspjene interdisciplinarne radove.