You are on page 1of 46

Brki Ajla

Kovaevi Mirsada
Mujanovi Semin
Salki Ahmed
Softi Amra
Suljkanovi Fatima
Toki Melis
Uzgoj jabuke
PREDRADNJE ZA PODIZANJE ZASADA
Izbor mjesta za podizanje
vonjaka

Priprema zemljita za sadnju

Razmjeravanje za sadnju

Odabir sadnica tipovi sadnog


materijala

Izbor sorte i podloge

Izbor uzgojnog oblika

Sadnja

Mjere upravljanja zasadom


Odabir poloaja :
za normalan rast i razvitak voaka, budui zasad bi trebao da ima u
toku cijele godine dovoljne koliine suneve svjetlosti, lagano
strujanje vazduha-vazdunu drenau i da je zatien od dominantnih
hladnih i toplih vjetrova.

Zemljite (tlo) :
Zemljite treba da ima sljedee karakteristike: rastresiti sloj
da bude to dublji, da je u okviru fizikog profila i fizioloki
profil, da je fizioloki profil cijelom svojom duinom
jednolian, te da ima povoljan vodno-vazduni reim i da
nije podlono eroziji.
Priprema zemljita:
za podizanje zasada obavlja se dva do tri mjeseca prije same sadnje i
predstavlja jednu od najvanijih radnji iz razloga to vonjaci
predstavljaju viegodinje zasade, te s toga loa priprema zemljita
znaila bi gubitak, ili ak propadanje cjelokupne prozvodnje. Prije
same sadnje potrebno je izvriti hemijsku analizu tla.

pH tla 5,5-6,5 optimalna vrijednost

Gnojidba 80-100 kg NPK po dunumu ili 0,8-1 t /ha

U sluaju jabuke na podlozi M9 i uzgojne forme vitko vreteno najee


se preporuuje razmak 1,2 x 3,5 m.Ako su u pitanju blae padine razmak
treba neto poveati zbog proklizavanja maina prilikom obrade.
PODLOGE ZA JABUKU
Od podloge zavisi :
- Uzgojni oblik
- Razmak sadnje (redni i meuredni)
- Potreba naslona
- Dugovjenost voke
- Duina trajanja pojedinih fenofaza
- Rodnost
- Kvalitet plodova
-Otpornost na niske temperature i suu

Sve podloge u odnosu na nain razmnoavanja dijelimo na:

1. Generativne (sijance)

2. Vegetativne
Generativne podloge:
dobijaju se iz sjemena. Osnovna odlika ovih podloga je vea bujnost, to
ini da je rezidba veoma oteana, manjije broj sadnica po jedinici
povrine, voka kasnije stupa na rod (obino u 10 godini daje puni rod).
Jabuka kalemljena na ovakvim podlogama obilnije raa, ali daje plodove
slabijeg kvaliteta.
Kao prednosti ovih podloga pripisuje im se: dugovjenost, otpornost na
loije zemljine i klimatske faktore, te bolest i tetoine.

Vegetativne podloge su dobivene nekim od vegetativnih naina


razmnoavaja:nagrtanicama(najei),poloenicama,mikrorazmnoavan-
jem i sl.Ovaj tip podloga predstavlja osnovu u savremenoj voarskoj
proizvodnji, jer prije svega patuljastog su rasta, ranije stupaju na rod,
daju kvalitetnije plodove. Kao nedostaci navodi se sljedee: krai ivotni
vijek, slabija otpornost na loije zemljine i klimatske faktore, kao i
bolesti i tetoine
Vegetativne podloge jabuke:

MM 106 srednje bujna podloga, moe se koristiti na tekim


zemljitima, pijeskovitim,dobro se ukorijenjava, nije potreban naslon,
otporna na krvavu va, umjereno osetljiva na mrazeve.
M 26 prelaz iz M 9 i MM 106, za ovu podlogu je potrebna potpora,
slabo bujna podloga, razvijen korenov sistem koji se bolje ukorenjava.
52
M 9 vodea podloga u svijetu, prednost ranije raanje ve u 3. godini,
potreban naslon, korijenov sistem plitak i nerazvijen potrebno je i
navodnjavanje, redovno i obilno raa, plod krupan, ranije sazrijeva.
Pajam 1 i Pajam 2 su klonovi podloge M9 selekcionosani u Francuskoj
od strane Masserona 1986-te godine
Pajam 1 slabije bujnost koristi se za bujnije sorte (jonagold, gloster,
mucu). Od 5-10% manje bujnosti od standardne M9
Pajam 2 bujnija za oko 5% od standardne M9
Sortiment
tTopaz- eka sorta,pogodan za organsku proizvodnju,rezistentan na
fuzikladi,sorta vrijedna panje
Florina- Francuska sorta,takoe pogodna za organsku proizvodnju
dobivena je krianjem Malus Floribunde, Mordendufta, Stark
Deliesa, Zlatnoga deliesa i Jonathana.
Ona voli umjerene ljetnje temperature.
Tokom cvatnje potrebna je srednja dnevna
temperatura od 10C, a tokom obrazovanja
cvjetnih pupoljaka neophodna je srednja dnevna
temperatura od 15C.
Kritina je temperatura u fazi cvjetanja je od -1,5
do -1,9C.
Tokom zimskog mirovanja kruka moe da izdri
temperature do -30 C.
Korijen je najaktivniji na temperaturama od 15-
18C.
Kruka je neto skromnijih zahtijeva u pogledu
padavina od jabuke (700 mm i vie).
Sadnja
kruke
Razmjeravanje i
obiljezavanje mjesta gdje
treba sadnicu posadit,
Markirane mjesta sadnje sa
koiima,
Kopanje rupa,
Rupe mogu biti okruglste i
etvrtaste,
Dubina rupe od 50 do 60
cm,
Razmak sadnje: izmeu
redova 3,2 m, a u redu 1,2
do 1,5 m.
Vrijeme sadnje - Za vrijeme
zimskog mirovanja, do
zavretka vegetacije u
jesen, pa sve do kretanja
vegetacije u prljee.
Budui nasad uvelike ovisi o samoj kvaliteti
sadnog materijala, valja saditi jednogodinji,
bezvirusni sadni materijal visoke kvalitete tj.
sadnice s dobro razvijenim korijenovim
sustavom i zrelim nadzemnim dijelom (i
provodnice i pupova).

Osim kvalitete sadnica vaan je i njihov


prijevoz te skladitenje do sadnje. Ni u jednom
trenutku sadnice se ne smiju osuiti.
Generativne podloge: sijanci Pyrus
communis,
Vegetivne podloge:

1. vegetativne podloge Dunje ( dunja MA,


dunja MC, dunja ADAMS, dunja iz
Angersa, dunja SYDO, dunja BA 29 i
provensanska),
2. Oregon 260, 261 i 264,
3. Pyrodwarf
4. Cydomalus
Najei uzgojni oblici jesu:
piramida,

vretenasti grm,

pravilna i nepravilna palmeta kosih


grana,
te razni kordonci.
Vrlo rano ljetne: 1. dekada srpnja :
Srednje jesenske: 2. dekada rujna
1. Zelena ljetna,
1. Avranka,
2. Magdalena,
2. Patten,
3. Lipanjska ljepotica
3. Grand Champion,
Rano ljetne: 2. i 3. dekada srpnja
4. Cascade,
1. Srpanjska arena,
5. Konferans
2. Etrusca, Tikvica,
3. ifarova,
Kasno jesenske: 3. dekada rujna i prvi dani listopada
4. Tosca,
1. Fetelova,
5. Koia
2. Concorde,
3. Drutvenka,
Srednje ljetne: 1. i 2. dekada kolovoza
4. General Leclerc,
1. Rana Moretinijeva,
5. Harrow Sweet,
6. Pakamova,
2. Trevuka,
7. Lukasova,
3. Klapova,
8. Klero,
4. Gijoova,
9. Boskova tikvica
5. Santa Maria,
6. Starkimson
Rano zimske: 1. i 2. dekada listopada
1. Pastorica,
Kasno ljetne: 3. dekada kolovoza i prvi dani rujna
2. Zimska pastrvka,
1. Viljamovka,
3. Kiferova,
2. Rosired Bartlett,
4. Druarova
3. Vjenka,
4. Dvostruka Filipova
Kasno zimske: 3. dekada listopada
Rano jesenske: 1. dekada rujna
1. Hardenpontova,
1. Margareta
2. Parika grofica,
2. Marija,
3. Olivijerova,
3. Spartlet,
4. Krasanka,
4. Gelertova (Hardijeva),
5. Zimska dekanka
5. Kalifornija
Kolaara

Jeribasma

Kanjika

Batulinka

Samoniklica

Karamut

Takia

aavka

Urmenka
Dunja cvjeta u maju i
junu i ima bijele do
ruiaste cvjetove. Latice
cvjetova su duge izmeu 2
i 5 cm.
Plod dunje raste iz
cvjetne trube i zadebljale
cvjetne loe. Masa ploda
se kree od 50 grama,
kada su u pitanju divlje
vrste dunja, pa sve do ak
2 kilograma kod nekih
kultivara. Prema obliku
plod dunje moe biti
okruglast, zvonast,
spljoten ili izduen.
Plod je vrlo velik, jabuasto
krukastog oblika, limunsko ute
boje.
U vrijeme kada dozri koica je jako
mirisna.
Meso je vrsto, sono, slatko kiselo,
aromatino. Plodovi se dobro
uvaju i nisu osjetljivi na transport.
Rodi redovno, a dozrijeva
polovicom oktobra.
Cjenjena sorta za preradu.

Leskovaka dunja se smatra jednom od najboljih sorti dunje.


Djelimino je samooplodna, oprauje je Vranjska dunja.
Plodovi ove sorte dunje su VRANJSKA DUNJA
vrlo krupni. Pokoica je
zlatnoute boje.
Meso ploda je vrsto, slatko
nakiselog ukusa.
Sadri dosta kamenih elija i
brzo mijenja boju pa nije ba
pogodno za preradu i sokove.
Ovo je vrlo rodna i
dugovjena sorta,
samooplodna.
Odlian opraiva samobesplodnim i djelimino
samooplodnim sortama dunje. Sazrijeva u oktobru.
Poznato je da se dunja kao i ostale
kulture moe razmnoavati na vie
naina: pomou sjemena, nagrtanjem,
reznicama i cijepljenjem. U intenzivnoj
proizvodnji razmnoava se iskljuivo
cijepljenjem na podlogu, a izbor
podloge ovisi o tipu tla i iskustvima
vezanim za pojedine podloge. Za dunju
je najbolja podloga bijeli glog, koji je
odlino kompatibilan s dunjom. U
rasadnikoj praksi se sorte dunja
kaleme na podlogu dunja MA.

Dunja je sezonsko voe dostupno od rane jeseni sve do januara. Berba zapoinje kada
plodovi ponu mijenjati boju iz jarko zelene u intenzivno utu. Kod berbe je potrebno
dosta panje jer su plodovi osjetljivi na pritisak zbog kojeg su oteena i nagnjeena
mjesta sklonija brem propadanju.
GLOG
Rastu samoniklo po
rubovima uma i polja, i
u ravniarskim i u
planinskim krajevima.

Plod mu je crvena
bobica (gloginja) koja
dozrijeva
u septembar ili oktobar,
jestiva je, i koristi se za
izradu malrmelada, ele
a i kompota.

U naim krajevima
poznat je bijeli i
slubeno jo nepriznati
kao posebna vrsta crveni
glog.

List i cvijet su mu
ljekoviti.
Glog je veinom grm
srednje veliine, a na
povoljnim stanitima
uspijeva i kao
vorasto razgranjeno
drvo visoko i do 5
metara. Drvo gloga je
tvrdo i ilavo, kora
glatka i sivo-
pepeljaste boje, a na
granama se nalazi
trnje dugo 5 do 15
mm.
Listovi su s donje strane
svijetloplavkasto-zeleni, a s
gornje strane tamnozeleni i
sjajni te nekako podsjeaju na
listove hrasta. Listovi su
okruglastog ili obrnuto jajastog
oblika,pojedini lisni dijelovi po
rubu su nazubljeni.
usploe im je branasto, a
okus dosta kiseo sve do prvih
mrazeva, nakon kojih postaju
meki i ukusniji. Sadravaju
C vitamin, provitamin A,
limunsku i vinsku kiselinu,
eere i mnogo pektina, zbog
ega su pogodni za
pripravljanje pekmeza,
marmelada i demova.
Mumula je voka toplijih predjela, ali uspjeno se
uzgaja i u hladnijim podrujima. Topla mediteranska
klima nije pogodna za uzgoj. Uspjeno se moe
uzgajati na nadmorskoj visini i do 1.000 m. Nije
osjetljiva na hladnije temperature kao ostale vone
vrste. Uzgoju mumule pogoduju prostori s prosjenom
godinjom koliinom padavina iznad 700 mm. Ako su
padavine u toku vegetacije pravilno rasporeene, pogodni su
i prostori s iznad 620 mm padavina.

Ukoliko temperaturne amplitude nisu velike, podnosi i


temperature do -36 0C. Mumula ne podnosi trajno
visoke temperature te joj dugotrajno visoke
temperature preko 33 0C mogu uveliko natetiti.
Samooplodna je biljka, potrebno joj je 100-450 sati
temperatura ispod 7 0C. Zbog kasnog ulaska u fazu
cvjetanja otporna je na proljetne mrazove.
Mogu se uzgajati na raznim vrstama tala, osim na vrlo
vapnenastim i loe ocjeditim. Neovisno o podlozi na
koju je cijepljena, podzemna bi voda trebala biti
najmanje 1,5m ispod povrine

Ukoliko e se mumula uzgajati na veoj povrini, u nasadu,


onda zemljite prije saenja treba pripremiti rigolovanjem.
No, ukoliko se planira saditi samo 2 do 3 stabla, priprema
zemljita sastoji se u kopanju pojedinanih jama dubokih oko
0,60 i irokih 1 - 1,2 m.
Sjeme je najbolje sijati u jesen. Obino trebaju proi
dvije zime da proklija. Kako bismo ubrzali klijanje,
dobro je 2 do 3 mjeseca ranije sjeme drati na
temperaturi od 2 do 50C, te ga prije same sjetve potopiti
24 sata u toplu vodu.

Sadnja se preporuuje na 4 x 4 ili pak 4 x 3 metra, to


zahtijeva 625 odnosno 834 sadnice po hektaru. Poinje
sa raanjem od druge godine po sadnji, u punom rodu
daje prinos 12-15 t/ha. Mumula se uzgaja najee u
obliku kotlaste ili poboljane piramidalne kronje.
Moe se uzgajati u grmolikom obliku ili kao
polustablaica.
Gnojidba mladih voaka se obavlje sa oko 200 g po
sadnici u prvoj godini, 400 g u drugoj, 600 g u treoj,
800 g u etvrtoj godini starosti. U kasnijem periodu
uzgoja i u punom rodu koliina gnojiva se kree oko
600-700 kg/ha NPK mineralnog gnojiva odgovarajue
kombinacije, uz dodatak 200-300 kg/ha azotnih
gnojiva.

Zemljite u zasadu moe da se odrava na vie naina,


najee u sistemu ledina mal kombinacija koenjem
trave u porastu od oko 15-20 cm i zastiranjem u
rednom prostoru u zoni razvoja kronje. Rezidba je kao
i kod jabuke.
Najee se kalemljenje obavlja na podlogu Quince A,
ali osim ove moe se kalemiti i na sijance oskorue,
bijelog gloga, i na nekim podlogama kruke. Mumula
se takoer najee proizvodi kalemljenjem na
vegetativne podloge dunje ( MA, CA 7, Ba 29).

Mumula je dosta otporna na bolesti i tetoine.


Najopasnija bolest je suenje vrhova i cijelih grana koju
uzrokuje bakterija Erwinia amylovora. Dovoljno je
svega dva prskanja prije cvjetanja i jedno prskanje
poslije cvjetanja. Prskanje se obavlja u kombinaciji
nekih bakarnih preparata sa insekticidima. Osim
preporuenih prskanja zatita se radi po potrebi.
Od svih umjereno - kontinentalnih vonih vrsta mumula ima
najmanje sortimenata, svega 40 - 50, od kojih se u
proizvodnji nalazi desetak. Sorte se mumule meusobno
razlikuju po krupnoi i obliku ploda te imaju li sjemenke ili
ne. Prema krupnoi dijele se na sitnoplodne i krupnoplodne.
Po obliku ploda dijele se na mumule jabuastog i
krukastog oblika ploda.

Najee gajene sorte su domaa krupna i holandska


krupna. Prednost treba dati domaoj, krupnoe ploda oko
20 grama, jer ima manji udio sjemenki u odnosu na masu
ploda od holandske koja ima krupnou oko 50 grama i dosta
suho meso.
Oskorua je dugovjena
drvenasta i listopadna voka
koja moe narasti do 20 i
vie metara. Zbog sonih i
ukusnih plodova te
dekorativnog stabla ubraja se
u voke, premda je umari
smatraju umskim drvetom.
Areal rasprostranjenosti su
joj sve europske zemlje,
Sjeverna Afrika, Mala Azija i
zapadni dio Sibira. Oskorua
je prilagodljiva za razliita
podnebja, prilagoava se na
zaputena i suha zemljita;
jedino je vano da ima
dovoljno svjetlosti, a otporna
je na suu i niske
temperature. Deblo joj je
ravno i prekriveno sa tankom
sivo-smeom korom; koja je
raspucana i vrlo slina deblu
kruke.
Sadnja
oskorue
Pri sadnji oskorue kopaju
se jame duboke 60 kao i
iroke 100 - 120 cm. Prije
saenja potrebno je
sadnici skratiti ile kao i
korijen uroniti u smjesu
ilovae, balege i vode.
Poslje saenja
preporuuje se ubrenje
svakog stabla s 10 kg
stajskog ubriva i
zalivanje s 5 - 10 L vode.
to se tie formiranja
uzgojnog oblika, gajenje
oskorue u piramidalnom
obliku dae najbolje
rezultate budui da se
radi o poluumskoj voki.
Rodnost i berba Oskorua nakon sadnje mladog stabla rodi u etvrtoj,
petoj ili ak u desetoj godini. Ukoliko su sadnice
oskorue
proizvedene iz sjemena, stablo e roditi kasnije.
ivotni vijek stabla kree se od 40 do 100 godina.
Plodovi su jabukolikog ili krukolikog oblika, vie je
oblika (tipova, vrsti); debeli su od 2-5 cm, na jednom
sucvijeu ih je cijeli buket, ak i preko 10; a moe i
manje, to ovisi od opraivanja, od sorte, tla i
meusobne udaljenosti.
Plodovi na drvetu su blijedo-zelene boje, na sunanoj
strani malo crvenkasti.
Kad dozrijevaju u rujnu ili listopadu, tada poute i
poinju postupno padati sa drveta. Moemo ih
otresti, ali moramo priekati da plodovi posmee i da
se umede.
Meso je isprva tvrdo i jako trpko, a plodovi postanu
ukusni tek nakon kraeg ili dueg vremena
umeivanja.
Berba obino zapoinje kada plodovi dobiju
svjetlozelenu do zelenoukastu boju.
Prije nego to potpuno dozriju, plodovi su opori,
budui da sadravaju veliku koliinu tanina.
Raste sporo (osim u mladosti), a doivi starost 200-300
(-500) godina. Heliofilna je i kalcifilna vrsta, koja
samo u ranoj mladosti djelomino podnosi zasjenu.
Preferira toplu i blagu klima. Nema posebne zahtjeve
za tlom, ali najbolje uspijeva na dubokim i plodnim
tlima. Dobro podnosi suu (slino kao hrast medinuc),
a osjetljiva je na kasne proljetne mrazove (neto manje
nego hrast kitnjak). Zimi izdri temperaturu do 30 C.
Osjetljiva je na kompeticiju drugih vrsta. Pionirska je
vrsta sa irokom ekolokom valencijom. Javlja se
pojedinana ili u manjim grupama na nadmorskoj
visini do 1400 m (u mediteranskom podruju), a u
srednjoj Europi do 650 m.
Sorte
Od sorti oskorue, malo
ih je poznato, uglavnom
su to sorte:
Likernaja,

Burka,

Granatajna,

Sossenheimer Riesen" ,

"Bovender Nordlicht",

"Christophs Apfel" ,

"Sossenheimer
Schraube,
" Frauensteiner.

You might also like