Mi smo Francesca nauili Engleski...mi, mi, nitko drugi...

U malenom selu Teth na obronku Prokletija ivi djeak imena Francesco. Da, da, udnovato ime za malog
Albanca. est mjeseci godinje Francesco i njegova obitelj zatrpani su snijegom te im uitelj doe jednom,
eventualno dvaput, kroz taj hladan period. Kae kako ima etrnaest godina. Mulja. Nema ni dvanaest. Bez
obzira na godine jako je poduzetan. I mudar. Vidjevi jedan od naih konja, onaj naranasti...maleni
Francesco...djeak s vrha Prokletija izrekao je mudrost znanu irom svijeta..."KTM...Keep Taking Money!"
Veliki je gospodin taj mali Francesco...

PuNpavanjem po Albaniji...Kraljici Terena...

...bit e toga jo...polako...nije ovo zajebancija. Ovo je ozbiljan putopis, ozbiljnog
drutva...s ozbiljnom namjerom...

Xross Chellenge Kopaonik, Srbija...

Bio je etvrtak...k tomu i praznik. Ko ga jebe...bolje krenuti ranije. Da se stigne do subote...do utrke. In our
country we say Polako...
Mali se javio kako bi sa mnom na utrku. Moe Mali, idemo!...outio sam veliki potencijal. Neto ko Don King u
boksu...znam nanjuit ampiona.
Krenuli Mali i ja preko Bosne...za Durmitor. isto da mu pokaem Durmitor...i par trikova...opustim ga pred
utrku...te posjetim rodjake. Kia...jebemu maloga mia.
Trei put u pola godine na istom mjestu...malo se ponavljam, a?
Durmitor...kod Rajka na spavanju, kod eljka na veeri...Veeeelika gospoda. Za ostale koji planiraju
Durmitor...City Center Apartments...Rajko legenda sa abljaka...
Durmitor i okolica...
U petak popodne...nakon vonje po rubu kie...stigli na Kopaonik. Kop za prijatelje. A gori ajme...sedam
stupnjeva, tua, magla. Prvi dan ljeta...kau.
Ostavio sam motor meu vozilima vjeno spremnim za generalku...za divno udo upalio je ujutro. Izgleda nije
zarazno...
Veer smo proveli mirno i dostojanstveno...kako prilii vrhunskim sportaima, trkaima i gospodi. aa vina
poslije veere. Pivo za e. I sestra Rakija. Stigle nam i Slavonske Lole...Dario Shadow i AnteK. Stiglo je i jutro.
Prebrzo. Kacige se smanjile. Prokleta nadmorska visina...
Utrka je bila odlina. Mali je vozio Super Teku, a moja malenkost, AnteK i Shadow...Teku klasu. Dao sam mu
par savjeta pred start od kojih je najvaniji bio: "Prva ti je doli!"
Jutarnji brzinski test bio je kombinacija lokvi, blata i vlanog makadama. Startali smo svakih pola minute. Kako
patim od blatofobije, koju bezuspjeno lijeim, prvi brzinac odvozio sam kao osamdesetogodinja baka netom
nakon modanog udara. Nikako. Mali je amarao poteno, kako i prilii izdanku kole sa umberka. Ante i Dario
furali su svoj tempo...na iskustvo.
Evo i par slija s aparata od Malog...Zekoslav Copyright...
Drugi dio vonje nije se bodovao niti se mjerilo vrijeme, a vozilo se stotinjak kilometara staze od koje je bilo
potenih tridesetak kilometara umskih puteva prepunih simpatinih lokvica, blata i kolotraga.
Ostatak...makadam par excellence. Cilj je bio pokupiti sve ekpointe i doi na start drugog brzinca u neku
pristojnu uru, nikako poslije Dnevnika. Kako patim od jo jedne fobije...kroninog nedostatka zraka... probio
sam se na elo i taj dio odvozio u svom blago oputajuem ritmu...s jednim stajanjem od deset sekundi. Eto ga
na slici. Jednostavno mi se vozilo.
Na start drugog brzinskog testa doao sam jako rano i ekao mokar preko sat vremena do dolaska prvih vozaa.
Blago promrznut startao sam prvi...skuili su da mi treba topli tu. Taj brzinac vozio se dijelom kojim voze mali
motori...bilo je prilino zanimljivo. Posebno zemljani kanali. Odvozio sam pristojno za gospodina u
godinama...bez greke u skretanju.
Pazi kako pravi fotograf, majstor zanata, zna kamo s fokusom. Da ne bi sluajno ovog kratkotrajnog u fokus pa
da sliku pokvari. Inae, svaka ast foto majstorima na utrci...znaju ljudi zanat...

Ostatak je povijest...Mali je uzeo prvo mjesto Super Teke, mene dopalo etvrto mjesto Teke, a Ante i Dario,
kao stare iskusnjare, drali su gospodska mjesta klase.
Jako mi je ao bilo Kepe i ekipe koji su promaili stazu i izgubili dosta vremena. To se nama klasnim trkaima ne
dogaa jer vozimo na inteligenciju pa pred nedoumicama odradimo "...en ten tini..."

Evo jo jedne posuene slije...copyright & fala to Aleksandra Kovac...

Kasnije smo prisustvovali spontanoj utrci u Slanini, Rakiji i Pivu. S puno brzinaca.

...photos by Veliki gospodin Zekoslav Mali...

No je bila duga...ili kratka...slavljenika. Mali je pokupio medalju i mobitel po uzoru na uitelja te podijelio
pregrt intervjua. Velika zvijezda. Kasnije je doao bend. Rokija. Onda dola i sestra...Rakija. Pa dolo jutro.
Opet prebrzo.
Veliki Gospodin Zec...za uitelja Mali...
Neki likovi su se gurali za sliku s Malim...i tako...
To je bilo to, to se nas i Xross Chellenge utrke tie. Koma i ekipa su odradili vrhunski posao, na veoma visokom
nivou. U nedjelju se vozila i glavna utrka u klasi A i B, s manjim motorima, zbog kojih je sve ovo i organizirano.
Naalost, nismo mogli ostati...Albanija calling.

Moja jedina mala primjedba bila je na svojevoljno upisivanje motora po klasama jer su poneki motori teoretski
ulazili unutar naih klasa ali su izgledali i teili malo vie od prtljage koju sam vozio do Kopaonika. Da sam s
takvim motorom doao vozio bi klasu B, ovako su nam izgledali pomalo udnovato u tekoj klasi. Momci stvarno
voze ko zmajevi...tu se nema ta rei, vjerovatno bi i u nioj klasi imali rezultat...al uz malo vie znoja...
Racing poluga konice...
Nakon dolaska k sebi te pozdrava s odlinim drutvom, nas etiri jahaa, zagrizli smo cestu. Pravac Plav, Crna
Gora. Tamo nas eka ostatak Albanske ekipe...LB i Dr. Flendrix.
Stigli smo popodne u zanimljivo eko selo na obali jezera, izljubili ekipu, i opalili po mesnim preraevinama. Bilo
je jako teko pokrenuti se poslije toga ali vremena za gubljenje nije bilo. Voa je imao plan...prodrijeti u
Albaniju...
Nakon carinskih formalnosti te runog upisa u knjigu ulaska u zemlju...Albanija nas je poastila onim najboljim.
Vrhunskim terenom.
...slijedi nastavak...Velkam to Albanija...
Kako ne bi pomislili da smo po Albaniji promovirali samo stranu rije...
https://youtu.be/GuS2addoo-w

Filmii:

https://youtu.be/ditY5c-dYKY

https://youtu.be/rPGuJTfmqS4

Jebe sad nastavke...piem dok stignem...

Ono to slijedi u iduih nekoliko poglavlja nije samo Enduro...nije to ni Soft Enduro. Nije...bogami...ni Hard
Enduro. Ide isti...nepatvoreni...Porn Enduro.
Da vas upoznam, ovo su moji drugovi i gospoda...trenutno najjaa enduro postava Balkana i okolice. Ako ne i
ire...
Bez nekog reda...znai u neredu...
Dario Shadow - Tihi zajebant, vlasnik najglasnijeg hrka i jedinog ktm-a napravljenog u ponedjeljak...svi ostali
koje znam napravljeni su u petak, pred kraj smjene. Veeeliki gospodin. Ne pije za dorukom. Jer ne dorukuje.
Mali aka Zec ampion u povojima, velika zvijezda Kopaonika i okolice, zet iz Tetha, nikad u discu, vlasnik
jedinog ktm-a napravljenog u utorak...svi ostali koje znam napravljeni su u petak, netom prije trube za kraj
smjene. Veliki pulen i gospodin. Ne pije koktele. Bez suncobrana. Ni pivo.
LB Voa, kralj svih trackova svijeta, zakleti nepua, vlasnik jedinog ktm-a napravljenog u srijedu...svi ostali
koje znam napravljeni su u petak pred praznik, na dan skraenog radnog vremena, pred sam kraj none smjene.
Veliki gospodin. Ne pije. Kad spava.
Dr. Flendrix Ekipni lijenik, filantrop, zakleti vegetarijanac...vlasnik drugog hrka ekipe i motora koji se rade
samo ponedjeljkom nakon produenog vikenda prepunog uitka...Veeeeliki gospodin. Ne pije. Dok vozi.
AnteK ovjek najvreg sna, veliki spava i kralj usporedbi...npr. Pijan ko demon. Vlasnik motora koji se rade
iskljuivo ponedjeljkom uz zvuke flaute, tajlandsku masau u pauzama i cvrkut kolibria...Veliki gospodin i
rodjak. Ne pije pivu. Malu.
Baka Milka Siva eminencija puta, backup djevojka, kraljica Botoxa i Torcide...Veeelika dama. I rodica. Pije
samo Baileys. Sa zrnom kave.
Luka M. Sportista. I moj brat takodjer pustio ga ranije. U Realu plau. Srednji gospodin ali veliki rodjak. Ne
pije. Bolje da krene.
Publika Stipe, Jozo, Mate, Mijo i Frane. Kod kue peru sue i usisavaju...im zavre gledaju krpanje
guma.Veeeeelika gospoda. Jo vei rodjaci. Ne piju nikad nita. Ba nita. Ba nikad.
Picoda iliti Struja Rodjak. Tovar. Vulkanizer. Suvlasnik motora napravljenog u ponedjeljak nakon to se na
traku vratio radnik godine sa estomjesenog godinjeg odmora na Bori Bori...plaenog od strane Yamahe. Drug
pa gospodin. Ne pije. Prije. Samo poslije.
Francesco Maleni djeak kojeg smo nauili Engleski. Mi, mi...mi smo Francesca nauili Engleski. Nitko drugi
nego mi. Veliki poduzetnik i gospodin. Veliki poznavaoc motocikala...vidljivo iz priloenog.. Veliki mali
Francesco. Bolje da ne pije.
Vozimo se mi tako Albanijom...kad odjednom...spusti se letei tanjur munjevitom brzinom te pokua usisati
govedo koje se nalo pred nama na putu. Naranasta zraka povlai ga u tanjur. im sam vidio boju zrake znao
sam da je govedo sigurno. Osamnaest i po metara prije nego govedo nestane u unutranjosti nepoznatog
leteeg objekta traka je zatrokirala...i popustila. Govedo se vratilo na zemlju. Eto ti na...jebale vas druge
galaksije. Isti kurac ko i kod nas. Ne bojte se goveda!
https://youtu.be/AdWrESZU4Ok
Makadam je bio podatan. Luftali smo lagere i pjevali...bilo je to divno popodne...
Nismo vozili brzo...vozili smo prebrzo.
Doktor je turistima i ovcama ulijevao strah u kosti. Usrali su se ko grlice kad je zmaj otvorio plin. Sa
zadovoljstvom smo pratili proizvodnju...
Veliki je trka na Doktor.
I tako smo mi prodrijeli u Albaniju...estoko...
Blago zna ta valja...
Kasnije smo totalno podivljali pa nas je Marfi zabrenzao...
Klasina veernja pozica u zivotu oran ekipice...
I tako...umorni i sneni...doosmo do mog rodjaka. Veliki gospodin. I veliki Hotel. Internacional. Nije zajebancija.
Moda i najbolji hotel. U krugu od pedeset metara.
Kae rodjo dvanaest eura po glavi. Dvanaest? Nece ici...odveo sam rodjaka na razgovor u cetiri oka. Deset eura
po glavi. Fala rodjak. Jesam vec rekako kako je moj rodjo veliki gospodin?
Stigao sam. Jesam rekao da piem dok stignem. Moram oprat kacigu, ribicama dat
jest...kupija sam dinju jutros pa se do sad vec trebala oladit, a moram i s malom
pogledat crtani...
Zaruke...

Izraz puNpavanje izvedenica je starodalmatinske fraze pumpavanje iako imaju dijametralno suprotno znaenje.
Pumpavanje pak dolazi od glagola pumpin koji see daleko u povijest, a predstavlja veliki dio Dalmatinske
povijesti te kulturne i ine batine.

U ruralnim krajevima glagol pumpin opjevan je u mnogim starim pjesmama. Spomenimo samo neke...Mala moja
opali mi pumpin...otkrit u ti od kartice pin. Ili jedna s otoka...Mala moja zaslui sam pumpin...kuvan, peglan,
nisam bija lin. U gradovima su pjesme imale pomalo nostalgian ton...S ponistre se svi ribari makli....od
pumpina oko mi se cakli.

Iako je pumpavanje uvrijeeni izraz kroz povijest, dolaskom Dalmatinskih Kraljeva u upotrebu se stavlja
izvedenica puNpavanje...koja predstavlja polukrune vodoravne pokrete rukom po poluzi akceleratora. Samo
puNpavanje ima vie izvedenica te se upranjava vidno razliito, zavisno o vozilu i konfiguraciji terena.
Mi danas priamo o puNpavanju do Thetha. Ili Tetha. Jutro je donijelo mir u naa napaena tijela...ako izuzmemo
probavne sustave. Naranasti su kresnuli iz druge. Bio je to dovoljan razlog za veselje. I ampanjac. Radna
temperatura postignuta je u devet sati ujutro dok su se svjee zrake Albanskog sunca poigravale na mokrom
travnjaku hotela Internacional.

Nije to ljudi zajebancija...ovo su ozbiljne stvari. Zaruke. U svakom sluaju ozbiljnije nega Zanoge...
Krenuli smo polako...ali brzinski. Odluili smo nekoga prebiti putem jer ve danima nismo prebili nikoga. Svi
mau pa je malo nezgodno prebiti nekoga tko ti veselo mae. Maemo i mi da ne budemo nepristojni. Velika
smo gospoda. Marenda je pala nakon sto dvadeset i osmog mahanja...jeli smo slaninu i peeno meso iz Crne
Gore. A mi u Albaniji ve neko vrijeme. Znai da je meso iz Crne Gore isto neko vrijeme u Albaniji. Moda je to
meso i dolo u Crnu Goru iz Albanije ali smo ga mi sada vratili kui. Spasili smo meso...

Veliki je chef na dragi Zeko...zna Mali s hranom i gotovo...

Nakon marende penjali smo se kamenitim serpentinama po planini traei utjehu. Ili disko za Malog.. Nita od
toga...naili smo samo na Lounge bar...
i mog rodjaka...
Put nas je dalje vodio kakljivim terenom. PuNpavali smo nemilice, koliko smo znali i mogli, kako bi stigli u
Theth...
Gutali smo kilograme praine. Tone praine. Nije nas bilo briga. Mi smo prainari...ko vas jebe kad se vozite po
cesti. Mi smo kraljevi praine!
Prelazili smo potoke i rijeke. Gutali smo vodu. Hektolitre vode. Ko vas jebe kad se vozite po cesti. Mi smo
kraljevi vlage!
Par slija iz objektiva naeg Doktora. Jebem ga u datum...
Stigli smo u Theth. Francesco je donio est piva. Pa jo est. I jo est. Popili smo svih est. Ko vas jebe kad ne
moete do Thetha na pivu. Enduro je zakon!

Francesco nas je svih oarao. Prvo izvrsnim Engleskim. Koji smo ga mi nauili. Da, da...mi. Mi smo Francesca
nauili Engleski! Pitajte ga ako moete. Pa poduzetnou. I na kraju duhom. Francesco s familijom ivi u mjestu
do kojeg je jako teko doi...osim istinskim mukarcima, gospodi i pustolovima. estokim puNpavanjem. Vode
mali pansion za ljude koje on i braa kao vodii furaju po planini. Sestre se brinu za ostalo...
Mali je bacio oko na jednu od sestara pa smo brzinski isplanirali zaruke, vjenanje i ponovni dolazak kod Malog
dogodine. On bi naravno ostao u Thethu s familijom.
Bilo bi to lijepo. Mi bi imali mukte spavanje svake godine kad se kod Malog nakon est mjeseci snijeg otopi,
punica bi nas doekala s neim na licu, a Francesco s pivama...idila.
Nije nam plan dugo trajao...nauli smo kako ovdje, kod potenih planinskih ljudi, jo postoji pomalo neobian
stil kad su takve stvari u pitanju...a ukljuuje par unutarnjih organa i onaj kosi no za maslac. Odustali smo od
namjere da Malog udamo u Teth.

U meuvremenu su iz drugog pravca stigli motori. Iz Austrije. Pitaju za put s nae strane. Litl makadam...no
problem!...svi emo u glas. Mislim da su Austrijski moto oglasnici sutradan bili puniji za par motora...

Doktor je oznaavao teritorij...

Toliko iz Theth-a...vrijeme je da se krene...jo nikog nismo prebili, a no je sve blie.
Put nas je, drugom stranom planine, vodio na krasan prijevoj. Mali se primio aparata kako bi zaboravio ljubavni
brodolom. Njegovo srce ostalo je u Thethu. Zamalo i bubrezi...
Na planini smo opalili fotosen...u maniri velike gospode i pustolova...
Jurili smo nizbrdo kako bi stigli na nekakvu utakmicu...ne znajui kamo hitamo. Kod naeg dragog rodjaka...
velikog hotelijera i biznismena...u Internacionalu, doznali smo cilj dana. Mjesto Koman na slinoimenom ezeru.
ta se udite? ezero, da, ezero.

Rodjak je dogovorio smjetaj sa svojim rodjakom tamo. Veliki su rodjaci...

Jeste kad gledali kako igraju Hrvatska i Meksiko pod mostom? Niste? E, pa mi jesmo. Ko vam je kriv...da ne
kaem ko vas jebe...kad ne znate za enduro.

Evo nae tv sobe...tono pod mostom kao to vidite...

Evo i naih spavaih soba...isto pod mostom kao to vidite...
Mislim da smo izgubili utakmicu...iako nisam sto posto siguran. I spavalo mi se. Na kraju nismo prebili nikoga.
Svi nam se smjekaju po cijele dane pa nam je teko odabrati rtvu. Pod mostom su s nama bile i etiri mlade
dame iz Belgije. Njih isto nismo prebijali...dovoljno to spavaju u sobi do Doktorove. One su ujutro "ko
prebijene"...

U Albaniji smo jeli raznovrsnu hranu...janjee kotlete na aru, peenu janjetinu, janjetinu s grila, kotlete od
janjetine, janjei kare s kosti, brole janjee. Veeras smo, za promjenu, imali janjetinu. Na veeri nam se
pridruio veliki gospodin, budui mladi doktor pedijatar iz Skadra, na vodi i turoperator. Iako ne zna Hrvatski
njemu bi se jamano svidjela naa titula Turoperator...

Dva Doktora u zagrljaju...

...slijedi nastavak...Na tajektu Kapetana Mia i Mornara Luke od Modria...

ezero

Na Turoperator sino kae kako moramo krenuti u est. Misli popodne???? Meni je automatski mrak pao na
oi. Iako je ve debelo bio mrak. Dva mraka su mi bila pred oima. Mrakovi.

Alo turoperatore, jesi ti kad uo za Dalmaciju? Ne znam kako dalje...nije meni problem u vatru, vodu...ni u
nabujalu rijeku. Ali dignut se u pet. Jesi ti sinko normalan?

Nita nije pomagalo. Veliki je Turoperator na turoperator...i ne poputa. Digao sam se u pet. A tako davno sam
bio u vojsci...

Turoperator je sjeo s LBijem na motor. Nije mu bilo mrsko. Ili smo u matinu luku na ezeru. ta se udite?
ezero je Junoafriki naziv za jezero. Kao i ini Australski za uinit ir. Pitajte bilo koga dolje. Spavao sam u
sedlu...zna mala sama.

Nakon ukrcaja na trajekt smjestili smo se u kabine te uz doruak i liker upoznali Kapetana Mia i Mornara Luku
Modria.
Na mostu je sve izgledalo uigrano. Kapetan Mia izdao je zapovjed Zapovjedniku stroja Mii koji se spustio u
strojarnicu pokrenuti trajekt...
Isplovljavanje je teklo glatko jer je Kapetan Mia iskusnim pokretima gospodario mostom i instrumentima...
...cijelo vrijeme krajikom oka pregledavajui to radi vjerna posada i putnici...
Luka M. bio je na dispoziciji...kako i prilii prvom asniku kuverte...
Kako su inspektori Loyda netom prije naeg ukrcaja detaljno pregledali trajekt mjesta za sumnju u ispravnost
instrumenata, poloaj tereta i profesionalnost posade nije ostalo...
Putnici su vrijeme kratili na svoj nain...dio u kasinu, dio u kabinama, dio na palubi...
U neko doba Kapetan Mia traio je prvog asnika Luku M. na most. Luka nije odgovarao iako je njegova slika i
dalje bila na zaslonu komunikacijskog ureaja.

Brod se kretao kroz opasan tjesnac...Kapetanovo oko trebalo je kontrolirati puinu, a komandni most vapio je za
novim, odmornim i naspavanim, asnikom. Ima li tko iz Dalmacije?...uzvikne Kapetan Mia. Evo me brale, ta se
dere ujutro najranije!...javim se pomalo srameljivo. Preuzmi kormilo, naredi Kapetan.

Nije mi preostalo drugo ve aktivirati svoje, umrtvljene, pomorske gene.

Bio je izazov snai se baen meu toliku tehnologiju, vane putnike i dragocjeni teret. Veliki sam pomorac...
Moji putnici imali su puno povjerenje te oputeno uivali u plovidbi...
I teret je bio siguran...
S nama na trajektu bio je i veliki gospodin i rodjak iz Poljske koji je napravio silne kilometre kako bi se slikao uz
najbolji motor na svijetu. I njegovog vlasnika.
...te upoznao najjau enduro ekipu ezera i okolice...
Putem smo sretali krasne primjerke Albanske autobus brodogradnje...
Nakon tri i po sata doplovili smo do naeg cilja...druge strane ezera.
Ruak smo odradili u dolini Valbone...i nakon dugo premiljanja probali neto novo, janjetinu s vatre...
U Valboni se nismo dugo zadravali...bili smo eljni terena...
Jo par slija naeg ekipnog Doktora i velikog gospodina Dr. Flendriksa...
Od sada ovo vie nije obina pria...ovo je putopis s nagradnom igrom. Prva nagrada je sedam sati iliti
popodnevni odmor u hvaljenom hotelu Internacional kod naeg velikog prijatelja i rodjaka.

Sve to trebate je zbrojiti vulkanizaciju. Toan zbroj skidanih kotaa u putopisu. To je bar lako.
Probila se guma. Zaudo. Dario Shadow vlasnik je iste. Kako sam trenutno najlaki od nas par okupljenih oko
motocikla raenog u petak imao sam ast spustiti se s planine i potraiti zrak. U selu zraka nije bilo. Jedini
mehaniar nije se javljao na poziv Kapetana Mie kojeg sam sluajno sreo putem. Kupio sam pumpu u duanu
koji prodaje samo none pumpe i lopate. Ima ih stotine. Vlasnik duana...veliki mali gospodin od nepunih deset
godina pitao je deset eura. Ahaaaa. Platio sam pumpu pet i svi sretni...

PuNpavanjem terenom doli smo kasno naveer u mjesto Kuke. Smjestili se pod stabilnim krovom. Hotel
jednog mog rodjaka u centru grada. Lijepo sam mu objasnio kako u cijelu sezonu dovoditi grupe kod njega ako
ujutro ne budemo imali manjka motora. Shvatio me kako treba...ozbiljno...i poslao securiti na parking. Veliki
gospodin i hotelijer...
Veerali smo neto novo...odreske od janjetine. Jako fino.
...idemo dalje kad stignem...Vulkanizacija...

Vulkanizacija

Jutro je. Sad sam se sjetio. Mislim da smo sino na putu za Kukes imali odlinu cestu...nije nam bilo mrsko malo
se razluftati asfaltom. Ako dobro pamtim.

U gradu smo blaga atrakcija...moji rodjaci znaju sve o motorima...

Krenuli smo terenom za Tiranu...preko sedam gora i sedam planina...i bilo je...
Na prvoj planini marenda...
Mali je namjerno skratio prst kako vie ne bi morao raditi kako chef...mogao je samo pitati...pa tolerantni smo...
Krenula i kia...jebemu maloga mia...ko je ia...mi i dalje gutamo...
PuNpavali smo povremeno...s prekidima...
Rodjak, Drug i Gospodin...
Pukla prednja. Vlasnik iste na je deurni lijenik sa slika kat povie..nije mogao vjerovati. Pue guma? Ma
nema anse?
Izvulkanizirali smo to i usput bacili jo jedan pustolovno gospodski fotosen...
Trening koncentracije. Koje su najbolje gume za mokru jelovinu?
Na mostiu train sriu...

I Mali za kraj mostogradnje...
Put nas je dalje vodio udnovato fotogeninim krajevima...
Photo by Dr.F....
Nitko nije ponio drutvene igre pa smo se u pauzama snalazili. Domino.
I tako...
...krenemo mi dalje...kad najednom...iznebuha...(ne, nije letei tanjur, ta se tresete!)...pukne guma.
Nita zato...izvulkaniziramo mi to brzinski...krenemo dalje...kad odjednom...iznenada...(nije ni sad letei tanjur,
odakle vam te gluposti?)...pue guma.

Malo tanji s unutranjima, odvulkaniziramo mi to, pa krenemo dalje.

Krenemo mi tako...laganini...kad najedanput...ne ba iznebuha...(odjebite s leteim tanjurima i slinim
pizdarijama!)...pukne guma. Ne ti...navulkaniziramo mi to brzinski ali pri pumpavanju, pazite, ne puNpavanju,
nego pri pumpavanju iste...pue ona opet.

Guma ko guma...skine, stavi novu ako ima, krpa ako nema, i tako. Klasika. Mali preuzme motor od Daria
jer je najlaki u timu. Hm...nije mene briga...ali Dario bez da bui gume mogao si pitati Malog za ir na
velikom. Dao bi Mali ili bi ga prebili.

Nai rodjaci su obavili kune poslove i promatrali vulkanizaciju...te u odreenim momentima zduno pomagali.
Prazniti bocu ljive.
Djeca su bila oarana naim umijeima...
Deki su, samo na trenutke, izlazili iz ormara...
Popodne je odluka pala izai na drum....a do njega kilometri terena. I kua Bake Milke. Velike Dame...
Nakon nekog vremena...nipoto iznenada...pukne guma. Pa ta? Skine...pokrpi...vrati...naui usput rodjake
jedinu istinu...i vjenu mantru...

Nastavi po planu...kad odjednom...iznenada...(ne, nije nama nita puklo, ta se naslaujete odmah), Barbi
pukne guma. Stanemo...probamo...ne ide. ao nam je Barba...
Izali smo na asfalt...odlino...vozimo mi tako cestom...kad tamo...potpuno oekivano...prazna guma. Sloimo
mi to nazad...popijemo sestru Rakiju...prebacimo torbe na moj motor...i...doemo u Tiranu. Da, da, doli mi u
Tiranu. ta je? Mislili ste da e se nama stalno gume probijat?
U Tirani no. Doekao nas rodjak na GS-u, veeeeliki gospodin, jedan od organizatora Rally Albania. Naao nam
smjetaj u odlinom hostelu, kupio nam hrpu zranica i odveo na veeru. Svaka mu dala. E da, veera...rotilj
janjei, za promjenu.
U sobi do nae spavala je mlada dama u naoalama...mirisi mukosti i viednevnog porn endura proarali su
zrak hostela. Promptno je zatraila premjetaj.
Ujutro smo, prije doruka, malo poradili na gumama. Poeli se ovjek...
Tu smo se lagano poodvajali...AnteK, Dario Shadow i ja na jednu stranu, Purgeraj na drugu...
U Nikiu smo se opet izodvajali...mene put bacio na Trebinje...i redom dalje. Za ostale ne znam...nikad ih vie
nisam vidio.

Ovo je moja pria s puNpavanja Albanijom. Inae ne putujem sa svakim. Posebno ne u grupama. Ovaj put je
iznimka...putovao sam s Velikom gospodom i rodjacima...
ivili!
Jo fotki:
Dr. Flendriks se veseli jer smo blizu cilja prvog dana vonje:
ezero, kanjon Pive:
Durmitor:
ezero, Plav, a ispred njega prototip Jamahinog novog quada:
Krkanje, zadnji doticaj sa svinjetinom, Plav:
Not so white picket fence:
Mislim da je ovo neka vrsta diska:
Gospodin elimir Rabbit poljari a.k.a. Mali, puNpavanje:
Trei lajtmotiv puta, odmah nakon puNpavanja i janjetine - brokva osmica:
A potom i na designated vulkanizer, uz struni nadzor i kontrolu kvalitete:
Detalj terena a.k.a "litl makadam, no problem":
To to je neto asfaltirano, ne znai da je prikladno za puNpavanje sa R-ovima:
A i novije ceste tu i tamo imaju poneki sitniji nedostatak, skoro uvijek uredno obiljeen po JUS 42813/68:
Ti sitniji nedostaci ne moraju nuzno biti toliko sitni, idila od situacije kada doletis iz zavoja puNpavajuci:
Jo malo sa albanskih cesata, moe si sam izabrati to znakovi predstavljaju, ovdje je recimo zabranjeno preko 280 km/h jer
postoji opasnost od tapira na cesti:
Roak koji sudjeluje u organizaciji Rally Albania, na dobavlja zranica i domain u Tirani, a pod nogama mu pas tipa hijena:
Bleso:
TELCVFS (TrenjeFka Enduro Lab Cro Vibram Fivefingers Supporters):
Meka 208, u ruralnim dijelovima Albanije zastupljen kao Golf 2 dizel u BiH:
NajpuNpavaniji motori na iru, nakon to je Zekonja izduio na Kopaoniku, a zaruke u Thethu nisu upalile, to ga je slomilo:
Kue, dolina Valbone, samo malo treba zasilikonirati i k'o nove su:
ezero Koman, slikano sa osme palube naeg trajekta:
Mali 'ti kojeg smo nali dok smo ekali Picodu koji je traio zrak po selu. Htjeli ga nahraniti gljivom, ali nee. Zna 'ti onu staru
- tko se gljivom truje, konja vreba:
Flendrikskov Gregor se odluio objesiti nakon petog buenja gume taj dan:
Jamaha SuperTenere, model 2015. Osim par kozmetikih detalja, ne primjeujem neke bitne razlike u odnosu na aktualni
model: