You are on page 1of 9

UNIVERZITET U SARAJEVU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA HISTORIJU

Andrew Baruch Wachtel „Stvaranje nacije, razaranje nacije“

- referat -

KANDIDAT: MENTOR:
Armin Džunuzović prof. dr. Edin Radušić

SARAJEVO, 2014.
Knjiga „Stvaranje nacije, razaranje nacije“ autora Andrew Baruch Wachtela predstavlja
jedinstveno djelo o ideji jugoslavenske nacije, o viziji stvaranja zajednice Južnih Slavena

koja je po mišljenju autora izgradila i jugoslovenstvo kao nacionalnu ideju.13 (dalje: Andrew Baruch Wachtel. 1 U ovom djelu autor će se bazirati na pojašnjenju i tumačenju tzv. unutar malih grupa intelektualaca. Wachtel je jedan od najvažnijih američkih historičara slavenskih književnosti. stoljeća do moderne književnosti. Wachtel daje niz značajnih slika izgradnje nacionalne kulture. “jugoslavenskog pitanja”. njen razvoj i najvažnije odnose. profesor je slavenskih jezika i književnosti na Northwestern Univerzitetu u Evanstonu.koja će biti suštinski jedinstvena. studija Stvaranje nacije. Ilinois. autor ovog djela. Andrew Baruch Wachtel. str. Bošnjačka asocijacija 33. str. odnosno prihvatanju ideje kod masa. treba tražiti u postepenom uništavanju pojma jugoslavenske nacije. religiji i historijskom iskustvu. književnosti i kulturna politika u Jugoslaviji. Njegove se teme kreću u rasponu od književnosti 19. Wachtelova premisa je da propast višenacionalne jugoslavenske države. ali također svjestan procesa posrbljavanja i multikulturalnog modela koji su se mjenjali u određenim periodima zavisno od prilika koje su vladale u to vrijeme. 1 Andrew Baruch Wachtel. Stvaranje nacije. stoljeća. nastanku ideje. razaranje nacije)* Ibidem. Sarajevo 2010. razaranje nacije. o ideja koja se jasno javljala prvi put 30-tih i 40-tih godina 19. U daljem djelu rada da bi odbranio svoju premisu o postojanju jugoslavenske nacije. Te pisanjem autor pomaže u sticanju novog znanja o nacionalnoj ideji jugoslavena. 316 2 2 . iako je brojni autori negiraju. Zanimanje za slavenske književnosti Wachtel nastavlja i kao glavni urednik izdavačke kuće Northwestern University Press u kojoj je obajvio čitav niz književnih djela istočnoevropskih autora. Stvaranje nacije. Daje više saznanja o pokušaju ujedinjenja kulture i jezika.2 Sam autor u ovom djelu krenuo je u vlastito istraživanje i analizu s idejom pronalaženja najcjenjenijeg odgovora. Autor je ovim istraživanjem pokušao da predstavi samu nacionalnu ideju. njenom razvoju u različitim vremenskim periodima. književnosti i kulturne politike. razaranje nacije. uprkos razlikama u jeziku. a ne u političkim problemima. od poetičkih pitanja do problema odnosa književnosti i društva. što bi ubrzalo stvaranje jedinstvene nacije..

Književna i kulturna politika u Jugoslaviji“. odnosno nametanja nacionalnog identiteta. Literature and Cultural Politics in Yugoslavia”. dok je prevedena verzija djela na bosanski jezik objavljena 2010. Autor se također u uvodu knjige bavi idejom nacije. jer je Balkan naime predstavljao veoma važnu podjelu. Breaking a Nation. nastanak novih književnih djela i razvoj književnosti Zadatak ovog djela je da pokaže nastanak ideje jugoslavenske nacije. kao i na razloge koji su doveli do konačnog neuspjeha te ideje u tome da Južne Slavene poveže u jednu naciju i državu. stvaranje nacionalnog jezika 2. te sve ukupno 319. nastanka nacionlane pripadnosti. godine u Kaliforniji. koji predstavlja zamršen slučaj stvaranja nacionalne ideje i ujedinjenja Južnih Slavena. Knjiga je sastoji od 14.14. historiji ili kulturi. Knjiga započinje tumačenjem i pojašnjavanjem samog odnosa nacije i države. 1. te liniju istoka i zapada odnosno suprotnost zapada koji je uglavnom katolički i 3 Andrew Baruch Wachtel. Odnosno nacija i država nisu nužno ista stvar. koji je vrlo heterogen mješavinom različitih naroda i kultura. poglavlja. Originalna verzija ovog djela objavljena je 1988. 3 . Kao geopolitička raskrsnica dešavanja ovaj teritorij vrlo je interesantan. iako mnogi nacionalni pokreti teže da nacija ima i vlastitu državu. stranica teksta gdje se govori o usponu jugoslavenske ideje. razvoj obrazovanja 3. stranica. razaranje nacije.str. te odnosu između jugoslavenskog i srpskog nacionalizma. Ova specifičnost uslovljena je zamršenim historijskim i geopolitičkim faktorima u središnjem djelu Balkanskog poluotoka.3 Nacija nije politička zajednica već “imaginarna zajednica” kojoj se osjećaj pripadnosti određuje prema zajedničkom jeziku. što je veoma bitno odmah razjasniti. razaranje nacije. Knjiga je organizovana hronološki a redom su predstavljana tri načina na koja su pokušana stvoriti jugoslovensku ideju. Dok je moj zadatak bio da obradim prvih 85. Smatra da su jezik kultura i tadicija najbolji materijal koji se najlakše koristi za stvaranje nacije. Knjiga će posebno biti usredočena na kulturne procese koji su razvijali ideju o jugoslavenskoj naciji. pod izvornim nazivom “Making a Nation. godine u Sarajevu pod nazivom “Stvaranje nacije. Stvaranje nacije.

nošnju i običaje do kulturnog statusa. razaranje nacije. a nekada slabijim. 36. Dok je vodstvo 4 Ibidem. ova knjiga i sam autor malo će pažnje posvetiti nacionalizmu iz nekoliko razloga kako i sam autor kaže da je prije svega glavna tema ove knjige kulturni proces. Međutim. stoljeća nekada jedinstvene i stabilne grupe Južnih Slavena izgledale sasvim drugačije. Prvi korak bilo je jezičko i kulturno buđenje. Počevši sa ovim idejama. Osim zajedničkog etničkog porijekla oni su ukazivali na jezičke sličnosti. 5 Andrew Baruch Wachtel.5 Naime.4 Ovaj period može se gledati kao sama osnova za početak razvoja nacionalizma na Balkanu koji se razvija uglavnom na principu borbe protiv stranih imperijalista. 4 . počele mase gledati kao skladišta u kojima se čuva tradicija. bit će to kraj nacionalnom preporodu“ 7 Vrlo brzo u svim ovim nacijama pojavile su se grupe ljudi koje su našle svoj interes u tome da se posvete preobražaju kulturnog i intelektualnog buđenja u masovni pokret. pokušali su uvjeriti narod da se počnu smatrati međusobno istovjetnim. str. 6 Ibidem. na zajedničko kulturno naslijeđe kao i to da je bolje grupisati se u veću cjelinu radi odbrane od vanjskog neprijatelja.31. 7 Ibidem. Tako su odmah male grupe intelektualaca inspirisane Njemačkom romantičarskom ideologijom običnog naroda. Osmanskog carstva. plesove. Intelektualci koji su 30-tih godina 19. stoljeća željeli pokrenuti stvaranje jugoslavenske nacije. te kulturnom modelu Njemačke. političke i duhovne vođe pokrenule su kampanju nacionalne ideje države i naroda uglavnom po modelu Francuske. što će biti princip u Srbiji koja će svoj nacionalni identitet i naciju izgrađivati u borbi za ujedinjenje Srba i oslobođenje od osmanske države. Stvaranje nacije. Iznova su pokrenuti maternji jezici. mada su oni uvijek manje više bili u funkciji bilo u krugovima visoke kulture bilo u borbi protiv germanizacije. imali su na raspolaganju jake argumente. str.istoka koji je bio pravoslavni. str. 36. nikako ne treba zaboraviti i to da su se ovakva ideja jugoslavenskog ujedinjenja uvijek takmičila sa idejom nacionalizma koji se zavisno od vremena nekada pokazivao jačim. tako se jedan češki intelektualac našalio: „ako se sada tavanica obruši na nas.6 U početku su nacionalisti bili sasvim u manjini. Međutim. Tako su krajem 19. odnosno islamski što je jasno oslikavalo podjele i razlike u kulturi i tradiciji ovog prostora.. U isto vrijeme intelektualci su počeli uviđati vrijednost drugih narodnih običaja i tradicija uzdižući narodnu muziku. 25. str. 31. bez ozbira na razlike koje su postojale.

. 43. I kod drugih naroda su se činili napori za modernizaciju jezika. Većina nacionalizama 19-tog stoljeća u Istočnoj i Srednjoj Europi otpočela je oživljavanje i kodifikaciju nacionalnog jezika što su uradili i slavenski nacionalisti. godine kada je u Beču održana konfesija na temu ujedinjenja jezika. Ilirski pokret kreirao je jezičke reforme i oživljavanje hrvatskog jezika. str. odnosno istim jezikom. A ono što je te pokrete držalo na okupu bili su kultura i jezik.45. 41. Tako dolazi do standardizacije narodnog jezika. Dimitrija Demetra. iako različito od Srba. Iako se u modernoj misli o nacionalizmu ne prihvata vjerovanje da je jezičko jedinstvo neophodan činilac postojanja nacije. str. Iako u praksi nikada u potpunosti nije zaživio ovaj dogovor bio je veliki korak ka ujedinjenju jugoslavenskih naroda.8 Dok je se Vuk zalagao za jezičku reformu i kulturno oživljenje među Srbima. Tako kod Hrvata.. Te je prihvaćen program koji će umanjiti razlike i približiti ova dva jezika koji su se odvojeno razvijali što će usloviti i ojačati nacionalni progres. oblikovanja književnog jezika. a ne politika i elita koja je kroz djela umjetnosti i muzike stvarala novu nacionalnu kulturu. Stvaranje nacije. Taj jezik je zadržao mnoge arhaične oblike i dijalekte. Konkretan veliki korak ka jezičkom ujedinjenju Srba i Hrvata načinjen je tek 1850. te srpski Vuk Karadžić. Hrvatski otpor pojavio se oko grupe ljudi koji su sebe nazivali Ilirima krajem 30-tih godina 19-tog stoljeća pod vođstvom Ljudevita Gaja. Kodifikacija jezika bila je uslovljena razvojem nacionalizma. usko povezana i pod velikim uticajem nacionalne ideje o razvoju jezika. Učesnici konfesije bili su hrvatski pisci poput Ivana Mažuranića. dolazi do reforme nacionalnog jezika. 9 Ibidem. razaranje nacije.43. i usavremenili. a sam Vuk ove reforme nije smatrao južnoslavenskim nego srpskim (mada treba razumjeti da su za njega Srbi svi koji govore istim dijalektom bez obzira na vjeroispovjest). u prvim decenijama 19-tog stoljeća kojom su se različiti južnoslavenski jezici kodificirali. što je bio i glavni fokus u 8 Andrew Baruch Wachtel. čime je podupirao razvoj nacionalne ideje. dok će dalje za jasan plan imati formiranje nacionalnog jezika i olakšati stvaranje nacije. 9 Tako je lingvističko pitanje shvaćeno i može se o njemu govoriti dosta ozbiljno. odnosno u južnoslavenskom obliku poistvojećivanje i ujedinjenje naroda koji govore sličnim. Kod Srba je jezičku reformu otpočeo Vuk Stefanovič Karadžić.uglavnom preuzimala lokalna buržoazija. Đura Daničić i slovenački Franc Miklošić koji su zaključili da su Srbi i Hrvati jedan narod i da trebaju imati jedinstvenu književnost koja traži zajednički književni jezik. 5 . shodno bitnosti jezika u ujedinjenju i nacionalizaciji naroda.

Početkom 20-tog stoljeća dolazi do novih političkih dešavanja (1903.afirmaciji i stvaranju jedne nacije.56. godine trebao je biti dosta nepovoljan za razvoj jugoslavenske nacionalne ideje. A ideja stvaranja nacionalnog identiteta Južnih Slavena i dalje je postoja. Već će doći do generacije koja će biti spremna da gradi multinacionalnu modernu naciju. A razlikovalo se od prethodnog po tome što se daleko više posvećivalo multunacionalnoj sintezi nego posrbljavanju. Kao i drugi tip nacionalnog epa koji će također imati uticaja na nacionalni razvoj. a veliki je uticaj bio i iz 10 Andrew Baruch Wachtel. ali ne i u kulturnom smislu. Period između 1914. nego južnoslavenske). tako je Srbija uzela premoć vođe samo u političkom. te stvaranje nacionalnih država ( u Njegoševom djelu više srpske države.. Prvenstveno zbog ratnih dejstava. Ali oba djela pozivaju na borbu sa Osmanlijama. dolazak Karađorđevića). Međutim. 6 . Autor u djelu ističe i to da je skoro isto toliko bilo važno kao stvaranje zajedničkog jezika i otkriti zajedničke kulturne crte koje bi različite grupe Južnih Slavena mogle povezati u jedinstvenu zajednicu. 10 Dalje u romantičarskom periodu dolazi do pojave kratkih pjesama koje pozivaju na ujedinjenje Južnih Slavena što pokazuje zrelost ideje u ovom periodu. oslobađanje. godine nego ikada. što će proizvesti i jedno novo jugoslavenstvo.a ne srpsku. 50. razaranje nacije. a iz svega toga trebalo je stvoriti određenu zajedničku kulturu Južnih Slavena. a kao primjer može se uzeti Mažuranićev ep „Smrt Smajil-age Čengića“ ili Njegošev „Gorski vijenac“ (koji više ima nacionalni srpski nego jugoslavenski karakter). 11 Ibidem. kako je nekada planirano. Međutim ideja jugoslavenske nacije jača je 1917. Glavna ideja bila je kombinovanje novih modernih evropskih tokova sa tradicijom. koja je ključni činilac nacionalnog identiteta što omogućava ideolozima da na njoj stvaraju temelje nacije u kulturi i prošlosti te homogenizaciju društva i uklanjanje razlika. pa onda i zbog cenzure koju je Austrija vodila. godine puč. 58.. str. razilaženje je bilo stalno kada se postavljalo realno stanje. jezička pitanja bila su od posebne važnosti. str.71. kao i u njenom zaokruživanju i definitivnom formiranju. koje su prigrlile nove generacije Srba. Hrvata i Slovenaca. Stvaranje nacije. Konačno prihvatanje zajedničkog jezika i kulture pomaglo bi u stvaranju srodnosti. Tako je za one koji su vjerovali u to da Južni Slaveni mogu i trebaju postati jedinstvena nacija. Da li to treba biti nova kultura koju treba stvoriti ili mješavina već postojećih kultura? Mnogi su se složili da to treba biti južnoslavenska jedinstvena kultura koja će nastati iz postojećih te treba biti jedinstvena za sve narode Južne Slavene. i 1918. 11 Kako preobražaj srpske kulture u južnoslavensku nije uspio.

oktobra 1929. a zatim tematskom metodom. krajem Prvog svjetskog rata. Tako se umjesto prve ideje modela srpske kulture predlaže multikulturalni model koji bi se oslonjao na tradiciju sva tri južnoslavenska plemena koja će biti 1918. razaranje nacije. godine) odnosno Kraljevinu Jugoslaviju (3. Stvaranje nacije. te se može okarakterisati kao veoma bitan rad u proučavanju nacionalne ideje Južnih Slavena. meni se ova knjiga jako dojmila. 13 Andrew Baruch Wachtel. godine) čime su stvorili svoju nacionalnu državu. Jugoslovenski odbor u Londonu. Na taj se način nacionalna ideja širila u novinama i publikacijama12 Dakle. Tokom čitanja ovog djela većih zamjerki nisam imao. koju autor tretira prvenstveno hronološkom.83. prvenstveno zbog jednostavnog jezika kojim autor piše.imigracionih odbora. prvenstveno jer je autor na jednom mjestu objedinio i dosta jasno prikazao problem nastanka nacije Južnih Slavena. spojena u Kraljevinu SHS ( 1. autor u ovom djelu iznosi brojne ideje i tumači ih. jugoslavenski narodi su bili skoro sasvim složni oko stvaranja jedinstvene jugoslavenske nacije i kulture. Posebno se može izdvojiti veliki opus literature i građe koju je autor konsultirao tokom pisanja ovog rada. 81. što se jasno može i potvrditi kroz reference i literaturu. Također. Tako se može zaključiti da ova knjiga predstavlja veoma bitno djelo za proučavanje pomenute teme. 12 Ibidem.13 Lično. 79. str. čime ovo djelo još više dobija na svom značaju u historijiografiji. te zbog tematike koju autor obrađuje. str. 7 . decembra 1918. njen razvoj i na kraju raspad nacije i stvaranje nacionalnih država zasebno koncem 20-tog stoljeća.. Tako je doprinos ove knjige za historijografiju veliki.

Bošnjačka asocijacija 33. Stvaranje nacije. Sarajevo 2010. razaranje nacije.LITERATURA:  Andrew Baruch Wachtel. 8 .

9 .