You are on page 1of 9

Danas, posle toliko godina i događaja, teško je, nemogućno je

merom naših sadašnjih iskustava kazati kakve su bile te prve
nesanice u životu, kakve muke I sumnje pred prezirom vođa
Mila I Palike, pred, podsmehom cele dečje čete iz mahale. Svaki
pokušaj da stvar ulepšam ili popravim ispadao je na moju štetu
I gurao me u još gora poniženja i veću usamljenost.
I
vo Andrić: Deca
Ivo Andrić je pisao o djeci kao o malim ljudima, a o djetinjstvu
kao važnom dobu u životu čovjeka. Prvi utisci I doživljaji urezuju
se u sjećanje, pričaju I prepričavaju kao nešto što se ne
zaboravlja. I to onda ostaje za cio život.
U Andrićevom djelu mali čovjek je mali samo po iskustvu I
saznanju, u svemu drugom je autonoman sa svojim još
neoformljenim pogledom na svijet koji ga okružuje.
U pripovijetkama o djeci Andrić je dao vedriju, optimističniju I
svjetliju viziju nego u poznatim romanima. U pričama je otkrio
djecu kao ljudska bića koja osjetljivije I intenzivnije doživljavaju
život: I radost, I ljepotu, I muku, I tugu. Djetinjstvo je Andriću
doba kad se "živi životom svojih želja i tako doživljava sve što
se želi", doba kada dijete maštom I imaginacijom dopire do
predjela izvan svoga iskustva i saznanja.
Andrićeve pripovijetke nisu vedre. Pa I kad piše o djeci u igri,
ona nisu opuštena I ne predaju se spontanu životu. Andrića su
privlačila djeca kao lica zatečena u svijetu sa svim pitanjima o
suštini i smislu ljudskog postojanja. Ispitivao je prirodu djece
opterećene naslijeđem i sudbinama. Prikazao ih je u vrijeme
kad su se prvi put suočavali sa pitanjima o životu i pokušajima
da na njih odgovore. Vrlo je široka skala i psihološka lepeza
dječijih likova.
I dječaka I čovjeka Andrić iskušava u nejasnim protivrječnim
stanjima duše. Zlo može poteći iz ljudske prirode, bilo da je
stečeno ili iskonsko, plod krvi ili naslijeđa, bilo da je product
iskustvenih, vremenskih ili psiholoških naslaga.

Iz nepoznatih dijelova vaskrsavali su tamni i duboki porivi bezumlja I straha. ali je u djetetu viša nego u drugih. krivcima I dželatima. Knjiga Dugo željena knjiga (Knjiga) postaje teret. Bez razloga čine to što čine. Treba se. izvor stalnog straha. Van doma "spoljni svet" pun " besmislenih zala I nerazumljivih. Čudna su stanja dječije psihe I zanimljivi profile malih ljudi. Odjednom se uvlači pod koru mozga i otuda rije.Muka "života. Zlo je uvijek pratila mržnja koja je iz nekih tamnih dubina isplivala na površinu. Odrasli su im tuđi I nerazumljivi. djeca nisu uživaoci života već patnici. I zato trpe u životu. postaje njegovo mučenje. a to znači da je dijete prema svojoj duhovnosti I psihologiji samo čovjek u malom. "pre nego što ju je otvorio. saučesnici onoga što se događa mučenicima I mučiteljima. . a unutar doma strah i opsjednutost strahom. bez svrhe. tajna koja ga peče I prepreka koju ne može savladati". učesnika velike I male drame koja se zove život. neobjašnjiva muka. zamršenih odgovornosti". bez opravdanja. a najviše bez razloga. potom se vrijeme djetinjstva pretače u opće vrijeme I totalnu viziju. a mogućnost da se pogriješi je velika. kako kaže Andrić. zato je razumljiv strah. Kao ni odrasli. koje prosto ne izgleda verovatno". Iz takve vizije zamršenog kolopleta života ne mogu se izuzeti ni djeca. Strah od života nije samo u djetetu. i mladima I odraslima. Malo je optimizma. žrtvama I nasilnicima. strah pred životom počinje već s prvim danima djetinjstva". nikad ne govore "o lepim i zanimljivim stvarima". Čeka ga iskušenje. a na kraju sve se svodi na ništavilo. Počinje dakle od djetinjstva. Prozor U pripovijeci Prozor dječak ne može izbjeći kaznu za ono što nije učinio. sve samo zlo bez nužde i smisla. život je otvoren svima. samo doći na ovaj svijet I očima pogledati pa kraja nema svemu što se čovjeku može desiti: "na svetu ima zla isuviše. Podnose krivice bez krivnje. samo roditi. Zato je Andrić pisao da se "celog veka (…) posle lečimo od tog detinjstva" I ne izlečimo sasvim.

Izvučen iz davnog sjećanja i stvaralačkom imaginacijom doveden u stuaciju da ispolji sebe kao ličnosti. Samo zato što su mali ne mogu da se zaklone od svijeta I manifestovanja vidova života. ostavlja ožiljke i rane i ništa se ne pamti tako kao te prve nepravde. iz jedne sasvim druge jave mali ljudi se prenu i začas prelaze u drugi svijet. svoju svrhu i ljepotu. da se u njima nastavljaju rađaju ili pojavljuju porivi i neiživljena. provjere potvrde i smisla postojanja. svakim novim saznanjem. oslobađa se svoje psihologije i kompleksa "malog". . mali čovjek u svakom svom postpuku. mali čvojek je prikazan kao biće čiji se psihološki profil projektuje kao "događanje" čije se slike – tok tog duhovnog procesa prenose kao vjerna istina života. kao prva sazrijevanja I izrastanja u čovjeka. da postoje još mnoga nesaznana tajanstva i nedokučiva područja za odgonetanje. Sjećanja poslije dugog niza godina nisu izgubila svježinu I neposrednost. grubostima I surovostima. prelivena su opažanjima I opservacijama o svijetu izvan domašaja spoznajne moći malog čovjeka. obogaćivanjem odbacuje svoju ličnost i. Radnje priča poručuju da mali ljudi nisu uvijek samo čedni.Deca Kao autobiografski zapisi. Rano dolazi do spoznaje da igra nije bezazlena. život bi izgubio smisao igra. Posmatran u ukupnosti pojava u odnosu prema sebi. mali čovjek je pokazao da nije nadvladao iskonsku. uspomene i iskustvom prožete refleksije. svijet iskustva I spoznaje. kao iskustvom prije ulaska u maticu-žrvanj života. svijetu odraslih u svom svijetu u totalitetu života. Kao iz sna. čas umorna pričanja svjedoče o tome da ni rano doba ne štedi malog čovjeka. od postanja zacrtanu volju za moći da je preuzeo u naslijeđe i egoizam I surovost i stalno prisutnu želju za dokazivanjem. već ga suočava sa tajnama. Kad bi bilo drugačije. Kao juče dogođena. Za male I vellike ljude život je pun iskušenja . u gestu. Taj proces je po pravilu bolan. Čas vedra. neistrošena energija. priče o djetinjstvu otkrivaju psihologiju djece u vrijeme kad tek počinju da saznaju o svijetu I kad stupaju u predvorje i zrelo doba. tajanstvima neobjašnjivim fenomenima. Suočen sa zbiljom. da ga u svakoj etapi očekuju iskušenja. sjećanja. nevini i naivni.

bolelo strahovito. istinsko svjedočenje o iskonskoj ljudskoj prirodi. tek rođena I neoformljena. kao malom junaku u priči "Deca" koji je znao da će biti prezren od svojih drugova. iznad svakog očekivanja. ni voća. (Deca) Malom čovjeku Lazaru bilo je dato da savlada svoj iskonski strah koji je u vremenskom smislu trajao samo trenutak.Takvo saznanje se ne zaboravlja. Pravi mali umjetnici u izmišljanju kako da se potvrde u svom vragolanstvu. u toj nesaznatnoj prirodi koja je. od samog početka u malom čovjeku. "rušilačkoj" hajci na isto tako malog čovjeka kao što su oni samo zato što je taj mali čovjek "čifuče". ali pravo. poručuje pisac. Neslućeno. U tom svijetu se dešavaju neobjašnjive i nepredvidljive drame. naizgled običnim ali suštinski pogođenim detaljima Andrić psihološki determiniše svijet djece i prostorno I vremenski ih određuje. mada je htio. u svojoj fantaziji. I u tom ognju u tren oka su izgorele sve reči i svi pojmovi sa kojima je dosad živeo i sa koijima je malo preveselo krenuo u divnu I bezazlenu bitku. kompleksa starijih. da će biti odbačen i nazvan kukavicom. ali u iskustvenom čitav jedan život. ali se nije oslobodio kompleksa. ali nije mogao. U toj neobjašnjivosti postupka. Zlo je. zato je njihova priča "ogoljela". opterećenja. U svijetu djece nema uglađenosti. čak. kakou mjetnik svjedoči. prepoznaje se svijet Andrićev edjece. čak je to nekad I suvišno da sve objašnjava I povezuje. istovjetna odraslima. vjerovatno će ostati tajna i akteru drame i čitaocu. a intenzivnost bola otkriva pored drugih Andrićevih likova. dokazuje svoje prisustvo I postojanje. I dječak Lazar: I to je bolelo. kad je zemlja još pusta I grane gole. A upravo u tom i sličnom doživljaju. kad nema ni snega ni cveća. u domišljatoj i maštvitoj imitaciji odraslih u igri se kažnjavaju . Savladao je strah strahom. neobjašnjivoj. koji tek što je nastao postupcima. u opisu takvih trenutaka u životu malog čovjeka je veličina umjetnika koji ne mora. Djeca "ne vole pretprolećno vreme. neshvatljivo ognjeno polje bola otvaralo se pred Lazarom. ahumanim. da im se pridruži u "neobuzdanoj". mada još sirova. Takvim. ili je nešto drugo? Andrić to nije objasnio ali to I nije bitno. Da li samo zato što je "čifuče" i što prenose opterećenja starih. ni zimskih igara ni kupanja" (Deca).

nešto što će razbiti jednoličnost "I skamenjenu pravilnost godišnjih doba i ljudskih navika". Kako shvatiti hajku na dječaka zato što je "Čifuče". raspravama i postupcima čudno su se preplitali i mešali detinjstvo s dečaštvom. Lica su ipak prizivala ljepote i uljepšavala život. obradovala novinom I lepotom čoveka" (Deca). neodgađanja I žudnje da se nešto desi. ne može se ukrasti niti se može za šta kupiti". pada i pobeđuje". Potom su se izgubili neznanim putevima svojih sudbina. mi bismo ih opet ugledali.šutnjom. uzbudljiv. kao u klupu osnovne škole iz koje smo davno izišli. njegovo iskustvo je otišlo dalje i produbilo se do spoznaje da je spas u bježanju. Ali. Tamo dole. gube ih iz vida. mrzi I likuje. "daju i primaju udarci. u njihovim igrama. nešto što bi iznenada "zablesnulo oči. a na njoj neki tamni ton I strah da ljepota prolazi "i da joj se bliži kraj". Upravo. s historijskom osnovom. Andrić je zapisao trenutke neobjašnjivog dječijeg postupka koji zbunjuje. Unatoč tome što "na zemlji ima mnogo lepih stvari". a dečaštvo s novim pojavama mladićkog doba" (Deca). jer je istina na drugoj strani. U šutnji nije više spas kako pisac poručuje u svojim pričama. Ljepota i nije mogla biti potpuna I obuhvatna. I djeca imaju svoje velike bolove I duge patnje koje poslije kao mudri i odrasli zaboravljaju. ti bolovi i te patnje i dalje postoje kao svaka stvarnost". Djecu iz tih kasaba slikao je u vremenu dosadne monotonije. Prihvatio je svoj dio krivice I rano se osvjedočio kako je ovaj svijet nepoznat. Aska i vuk . to je novo saznanje do kojeg je umjetnik došao. u tom svijetu se nosi koža na papir. oni su tamo gdje su proveli djetinjstvo opet postal djeca "a. pod tim uglom. makar su one bile prividne i varljive. Pod okrilje Andrićeve misli dospjela su lica iz kasabe I većeg grada u godinama kada je sav svijet bio osunčan i pun radosti. strašan. "ne da se uhvatiti. što je "lepota vidljiva". I to na njegov praznični dan? Udarac njemu upućen u lice u pripovijeci Deca doživio je tragično. A kad "bismo mogli da se spustimo natrag u detinjstvo.

jer žive u svojoj javi još prozračenoj ljepotom igre. Deca. U pripovijeci se umjetnost poredi sa životom. nego čudo-igra za život.. izvele su lica iz njihovog vremena. Knjiga I dr. Kula. Neopterećene iskustvom. Andrićeve pripovijetke su najbliže Samokovlijinim. van nje nema svrhe.) nisu samo o djeci već I za djecu. "izgleda kao igra. smireno i izbavljeno.. jer "valja živeti. koliko od samog sebe. Mirjamina kosa. Mila i Prelac. u igri- umjetnosti. ali i ljepote u igri i smisla igra- života. kazujući više I ljepše od priča pisaca za djecu šta se događa u duši malog čovjeka. kao Aske od vuka. mali Andrićevi ljudi već su došli do spoznaje smisla poređenja Žan Pol Sartra" lijepo kao buđenje". Prozor. psihološke uskosti I životne stisnutosti u postojanje. Prozor. Njemu nasuprot još pod osjećanjem nesazrelog iskustva. koje su njegove traume. da bi se živelo .Vjerovatno zbog sadržine pripovijetka Aska I vuk se često dovodi u odnos sa literaturom za djecu. Na udesnom putu Aske dokazala se moć igre-umjetnosti koja udružena s voljom "za otporom pobeđuje svako zlo. kolebanja. Pripovijetka konsekventno slijedi logiku i psihologiju malih ljudi koji se ponašaju u skladu sa svojom prirodom. U igri je sav život. Aska je dobro znala da živi i da će živjeti dok igra I što bolje bude igrala. a u stvari je đavolski ozbiljna stvar" i utoliko "ozbiljnija ukoliko više liči na igru". I igrala je. Te svoje misli u priči Mila i Prelac uklopio je u doživljaj poznate ličnosti Ćorkana. tajanstvenijoj i od djetinje fantazije. To više nije bila igra. Simha. odlazi sa strašnom porukom otuđenosti od života i jave: ". ne toliko od drugih. Uza svu tragičnost likova (Kako je Rafael postajao čovjek. koji sada definitivno silazi sa Andrićeve pozornice. mada misao I ideja ne pripadaju njoj. Knjiga Pripovijetke iz ranog doba igre u maloj kasabi istočne Bosne (Kula.igrati". Mila i Prelac. pa I samu smrt". igra je izbavljenje. strahovi u jednoj zagonetnoj stvarnosti. Priča o radostima i dr) Samokovlija vjeruje u . oslobođeno zauvek najvećeg od svih zala ljudskih: ponovnog buđenja". Deca. Bliske su po razmicajima zastora koje svijet djece dijele od jave.

svojim zračenjem izdvajaju se od priča koje su pisali drugi o djeci ( Svetozar Ćorović. Deca). Priče o djeci. Sasvim različita od pripovijetke o djeci drugih pisaca. U nekim svojim detaljima bliska priči Svetozara Ćorovića. potresne uspomene o djetinjstvu iz prvog svjetskog rata ostaju trajna svjedočanstva – Andrićeva priča je misaono duboka reljefna slika. zamršenih odgovornosti". ili Petra Kočića. ili Hasana Kikića. kao što je bolno svako opraštanje. kao i od priča sa istorijskom pozadinom koje su prožete filozofijom. refleksijskom pozadinom. pjesnički domamljena od samih kristala sačinjena. Petar Kočić. emotivna stanja mladih. kao čitavo Andrićevo djelo sa porukom o svijetu punom "gada i ništavila". Isak Samokovlija. fundirana u svekoliko bivstvo. Hasan Kikić i dr). Andrićeve pripovijetke o djeci i uza svu svoju formu autobiografskog sjećanja I uspomena doživljavaju se kao umjetnički značajne iskustvene tvorevine bez poređenja u literaturi za djecu u BiH. i to u socijalnoj motivaciji čina I doživljaju djeteta u muci sirotinje. oproštaja sa djetinjstvom. slavenski mehko I osjećajno. u stvari. I uzgred pisao o malim ljudima. u prirodu čovjeka koja se ponavlja i obnavlja forme dok suština ostaje ista I ne može se osloboditi prisustva "besmislenih zala i nerazumljivih. Isaka Samokovlije. koja ima osobine tla I etničko određenje. za pronicanja u dubine njihove intimne ličnosti. Priče su potekle iz neposrednog doživljaja svoga zavičaja i oproštaja sa rodnim poljanama. siromaštvo I strah pred tim siromaštvom (Knjiga I Prozor) i poeziju djetinjstva (Na obali) i drame I traume (Kula. Kao takva ona je osvjetlila i vrijeme I socijalne prilike. Andrićeva priča je mnogo dublja. zato je ono bilo tako bolno. Andrićeva priča nije tražila od djece da se ponašaju kao . koji je epski široko. Iznimnom prijemčivoršću za psihološka. proširujući svim tim elementima područje pripovijetke o djeci I podižući je na nivo na kojem ranije nije bila.izbavljenje I za sudbinu djece okrivljuje čovjeka. koje u procesu nastajanja nisu težile da "ostvaruju" funkciju literature za djecu svojom unutrašnjom sadržinom.

strah kao kompleks I dr. među kojima je strah na prvom mjestu. i pravilnim vaspitanjem ili. tako olako prelazili ili ih uopšte nisu primećivali" (Deca). "koji – već prema tome kakve je prvi dodir toga deteta sa društvom I njegovim zakonima – ili iščezava docnije sa godinama. Svjetlost. S više ili manje autobiografskih sastojaka priče upućuju na izrazito senzibilnu ličnost malog čovjeka u nekom čudnom odnosu prema svijetu koji ga okružuje. svoju psihologiju I biće. Riječ je u stvari " o onim sitnim. lomi I satire mu dušu. naprotiv. truje život kao skrivena boljka i teško opterećenje" (Deca). raste s njim zajedno. tako i duša malog čovjeka.formirani ljudi ni da izražavaju nacionalne ili druge misli. strah kao nemoć da se shvati svijet. Sarajevo (1976) . a preko kojih su naši starij i zauzeti svojim brigama. Porijeklo straha je neobjašnjivo. Književnost za djecu u Bosni i Hercegovini. Kao ukletost strah se usađuje u malog čovjeka da se poslije izgubi kako je i došao. nešto nepredvidljivo. ali mali čovjek mora proći nekakav put očišćenja grijeha. Idrizović. Sarajevo. strah usađen u čovjeku. strah od života kao zagonetke. ostaje u detetu. bez neke osobite motivacije. To je nova kategorija straha o kojem Andrić kaže "detinjski strah". to je ušlo u psihologiju malog čovjeka kao naslijeđe prirode i nemoći čovjeka da se odbrani od svega što ga očekuje u njegovoj mučnoj borbi za opstanak. ispunjava. često i bez nekog neposrednog vanjskog povoda. Naječešće u odnosu prema neobjašnjivim fenomenima. a sudbonosnim događajima koji često lome duše tih malih ljudi. 1990. Kao nježna mlada biljka na vjetru. začas se uznemiri . Muris. koje mi zovemo decom. I koliko god nam se čini da poznajemo tog malogčovjeka. Dječija književnost naroda I narodnosti BiH. sa umnim razvitkom. pojavljuje se uvijek nešto što nismo očekivali. već samo sebe. strah začas neobjašnjivo zavlada I paralizira volju malog čovjeka. nevidljivim. Kao bezrazložan. VeselinMasleša.