You are on page 1of 287

KRISTINA OHLSSON

TRATINČICE

Sa švedskoga prevela
Sara Profeta

U POČETKU

Sigurno gnijezdo

Livada, zelenilo i cvijeće oduvijek su bili njezini. Nije bilo osobito teško postići
dogovor; jedino na što je trebalo pristati bilo je da tavan kuće bude sestrin. Sad,
kako je njezina sestra nogla prihvatiti takvu zamjenu - dosadan tavan za livadu -
bilo joj je neshvatljivo, ali nije rekla ništa. Da sestri ne padne na pamet tražiti više.
Livada se nalazila podalje od dvorišta kuće, bujna izarasla. Dok je bila mala,
najviše bilje dosezalo joj je do brade. Sada kada je starija, ne doseže joj dalje od
struka. Lakih kretnji i ispitivačkog pogleda, osjećala je kako joj cvijeće i lišće
miluju gole noge. Cvijeće treba brati u tišini, inače nema koristi. Mora ih biti sedam
vrsta i mora ih se brati uoči Ivanja, a zatim staviti pod jastuk. Onda će ga vidjeti.
Muškarca za kojeg će se udati.
Barem je u to vjerovala dok je bila mala i prvi put brala cvijeće za Ivanje. Sestra
ju je zadirkivala.
» Želiš vidjeti Viktora«, rekla je i nasmijala se.
Već je bila mirna i glupa. Uopće se nije radilo o Viktoru, radilo se o nekome
drugome. Nekome tko je bio tajna.
Nakon prve, isti je postupak ponavljala svake godine. Jasno, sada je već bila
prevelika da bi vjerovala u ta stara praznovjerja, ali ipak joj se činilo da treba
obaviti nešto nužno. Osim toga, nije baš imala što drugo raditi, sumorno je
ustvrdila. A godinu za godinom, njezini su roditelji tvrdoglavo provodili Ivanje na
selu, za sebe, i svakoga puta su bili dobrodošli i prijatelji njihove djece.
Ali njoj tata nije dao ići.
»Provest ćemo Ivanje kao i uvijek«, rekao je. »Zajedno. Tako će biti sve dok si
pod našim krovom. «
Preplavila ju je panika,Zar ne vidi koliko je to nerazumno? Proći će godine i
godine prije nego što uopće može da odseli od kuće. Sestrino nelojalno držanje nije

činilo stvar boljom.Nju ionako nikada nisu zvali na proslave i ništa joj nije
nedostajalo dok je bila na selu, blizu roditelja. Činilo se da joj se čak i sviđaju čudni
gosti koji su izlazili iz podruma kad bi pao sumrak i koje bi primali na verandi, a
mama bi spustila rebrenice da smanji mogućnost pogleda izvana.
Ona ih je mrzila. Za razliku od ostatka obitelji, nije mogla osjećati naklonost i
nije ih mogla žaliti. Poluljudi koji su zaudarali i nisu preuzimali odgovornost za
vlastite živote. Koji nisu radili ništa pametnije, nego su se tiskali u nečijem
podrumu u kući izvan grada. Kojima je trebalo toliko malo da je to bilo jadno. Njoj
nikad ništa nije bilo dovoljno. Nikad.
»Ljubi bližnjeg svog«, govorio je njezin otac.
»Treba biti zahvalan za ono što imaš«, rekla bi njezina majka.
Odavno ih je prestala slušati.
Ugledala ga je tek što je ubrala četvrti cvijet. Vjerojatno je čula nekakav zvuk,
inače ne bi primijetila da je ondje. Brzo je podignula pogled usredotočen na livadu i
cvijeće, sunce joj je udarilo u oči. Vidjela je tek tamnu siluetu, bilo je nemoguće
prepoznati ga ili mu odrediti dob.
Zaklonila je oči rukom i pogledala poluzatvorenih očiju. Da, poznat joj je.
Vidjela ga je s prozora u kuhinji kada je tata kasno navečer došao s posljednjim
gostima. Bio je viši nego što su inače bili. Ne stariji, ali viši. Snažniji. Imao je
izraženiju donju vilicu, stršala je i podsjećala na izgled američkih vojnika na filmu.
Široke vilice.
Stajali su posve mirno i gledali se.
»Ne bi smio biti vani«, rekla je uobraženo, iako je znala da je beskorisno.
Nije se još dogodilo da itko od tih iz podruma govori švedski.
Budući da se nije pomaknuo niti je išta rekao, uzdahnula je i nastavila brati
cvijeće. Zvončiku. Ivančicu.
Polagano se kretao iza njezinih leđa. Bacila je pogled unatrag, pitala se kamo je
krenuo. Primijetila je da se približio.
Jednom je s obitelji bila izvan Švedske. Jedan jedini put otišli su na uobičajen
godišnji odmor, sunčali su se i kupali na Kanarskim otocima. Ulice su vrvjele
napuštenim psima koji su trčali za turistima. Tata ih je vrlo vješto tjerao.

»Iššš«, poviknuo bi i bacio kamen u suprotnom smjeru.
Upalilo je svaki put. Pas bi ih ostavio na miru i potrčao za bačenim kamenom.
Momak na livadi podsjetio ju je na napuštene pse. Bilo je nečega nepredvidljivog
u njegovu pogledu, nečega nedokučivog. Možda i bijesnog. Iznenada nije znala što
dalje. Bacati kamenje činilo se besmislenim. Brz pogled prema kući potvrdio je ono
što je već znala, da su se njezini roditelji i sestra automobilom odvezli u grad, otišli
kupiti svježu ribu za proslavu. Još jedna smiješna takozvana tradicija koju su njezini
roditelji izmislili želeći održati privid obične obitelji. Kao i uvijek, odbila je ići s
njima, radije je u miru - i tišini - brala cvijeće.
»Što hoćeš?« upitala je razdraženo.
Razdraženo i pomalo već u strahu. Instinkt ju je ispravno upozoravao, znala je
prepoznati miris prave opasnosti, a ovoga su je puta svi osjeti upućivali na to da
mora uspostaviti kontrolu nad situacijom. Stisnula je cvijeće u ruci i ubolo ju je u
dlan. Nedostajao joj je još samo jedan cvijet. Tratinčica. Gospodski korov, kako je
govorio njezin otac.
Momak je šutio, ali učinio je još nekoliko koraka u njezinu smjeru. Stajao je sada
tek koji metar od nje. Polako mu se licem počeo širiti podrugljiv osmijeh. Istoga
trenutka znala je zašto je došao.
Noge su joj bile brže od misli. Refleks iz leđne moždine upozorio ju je na
opasnost i iste je sekunde potrčala. Rub okućnice bio je udaljen manje od stotinu
metara, više je puta glasno pozvala upomoć. Prodorni krikovi ipak su se izgubili u
tišini livade. Suha zemlja prigušila je zvuk njezinoga gipkog trka, kao i težak, tup
udarac kada ju je srušio nakon samo dvadeset metara bijega. Gotovo kao da je sve
vrijeme znao da mu neće moći pobjeći i pustio ju je da trči samo radi uzbuđenja
lova.
Borila se kao lavica kada ju je preokrenuo na leđa, vukao i trgao odjeću s nje,
toliko snažno i metodično da je njezin mozak, u tome času pregrijan, primijetio da
je to sigurno već radio.
Poslije, nakon što je sve bilo gotovo, a ona ležala i plakala u udubini koju su u
raslinju ostavila njihova tijela, znala je da se s ovime nikada neće pomiriti. U
njezinoj stisnutoj šaci, kojoj je svaki zglob bio izranjavan nakon očajničke borbe, i
dalje je stajao ivanjski buket. Bacila ga je kao da ju je opržio. Cvijeće više nije bilo
bitno. Već je znala čije će lice vidjeti u snovima.

Ostala je ležati na livadi. Ostatak svijeta činio se nepromijenjen. sve dok nisu primijetili da je nema i krenuli je tražiti. Na plavome nebu vidjela je kako se oblaci igraju lovice. i dalje je ležala na livadi. Kada se automobil njezinih roditelja zaustavio pred kućom. već je postala netko drugi. . nije mogla ustati. Kada su je napokon našli. unatoč tome što se njezin svijet zauvijek razbio u silne krhotine.

Gospod dade. Bio je to dug petak. vazda sve za dijete svoje. otkrio da ima spoznaja koje nitko nije želio da ima. sve je već bilo gotovo. SADAŠNJOST »Gospod uze. ali sati su brzo prolazili. vrlo je predano održao predavanje koje će se pokazati njegovim posljednjim. STOCKHOLM Nesvjestan da će uskoro umrijeti. Imao je pozornost publike. ciljem samim. ali nije ga spriječilo da osjeti veliku tugu što se time mora prekinuti i njegov život. Kada je osjetio pritisak lovačkog pištolja na sljepoočnici. Sadržaj je . Je li bio previše otvoren kada je došao trenutak za postavljanje pitanja. Jakob je godinama držao toliko predavanja da ih nikad ne bi uspio prebrojiti i znao je da dobro vlada darom koji ga je učinio tako dobrim govornikom. On. na brzinu će mu pasti na pamet je li možda presudno bilo upravo to posljednje predavanje. S ciljem jednim. VELJAČE 2008. 22. ocem da mu bude blagim. koji i dalje ima toliko toga za pružiti. Kada nekoliko dana poslije shvati da je sve izgubljeno. Čak i u trenutku smrtibio je uvjeren da je katastrofu bilo nemoguće izbjeći.« PETAK. Zapravonije vjerovao u to. od čega je Jakobu Ahlbinu bilo toplo oko srca jer činilo se da su za temu zainteresirani još toliki ljudi osim njega.

uvijek bio isti, pitanja koja bi uslijedila vrlo slična. Publika je varirala. Ponekad je
morala biti prisutna po službenoj dužnosti, ponekad bi ga spontano potražila.
Jakobu je bilo svejedno, jednako je uživao na svome govorničkom mjestu.
Obično bi započeo prikazivanjem fotografija čamaca. Možda je to bio
jednostavan trik, ali dobro je znao da je teško riješiti se tih prizora. Tucet ljudi na
premalenom plovilu, na otvorenom moru iz dana u dan, tjedna u tjedan, sve
umorniji i ravnodušniji. A u daljinimamila ih je Europa, poput sna i fantazije za
koju im nije bilo suđeno da je ikada stvarno dožive.
»Mislimo da nam je ovaj fenomen nepoznat«, obično bi rekao za početak.
»Mislimo da pripada jednome drugom svijetu, da se to nama nikada nije dogodilo,
niti ikada hoće.«
Fotografija iza njegovih leđa diskretno bi se promijenila i pokazala bi se karta
Europe.
»Ponekad imamo kratko pamćenje«, uzdahnuo bi. »Ne želimo se sjećati da je
prije samo nekoliko desetljeća Europa gorjela, a ljudi su panično bježali iz jedne
zemlje u drugu. I zaboravljamo da je više od milijun Šveđana prije tek nešto više od
stotinu godina odlučilo napustiti Švedsku i početi ispočetka u Americi.«
Prošao je rukom kroz kosu, na trenutak se zaustavio, provjerio sluša li publika.
Fotografija se iza njega ponovo promijenila i sada je prikazivala Maxa von Sydowa
i Liv Ullmann iz ekranizacije poznate serije romana o iseljenicima Vilhelma
Moberga.
»Milijun ljudi«, ponovio je glasno. »Ne dajte se zavarati i misliti da je putovanje
u Ameriku Karl-Oskaru i Kristini i na trenutak bilo išta drugo doli kazna. Nemojte
misliti da ne bi ostali u Švedskoj da su mogli. Razmislite što bi bilo potrebno da i
sami odlučite otići, ostaviti svoj dosadašnji život i početi ispočetka na drugom
kontinentu, bez krune u džepu i bez drugih stvari osim onih koje su vam stale u
jedan jedini prokleti kofer.«
Psovka je bila namjerna. Pastor koji psuje očito je bio nešto nečuveno. Dobro je
znao na kakav otpor može naići. Ponekad bi to bilo već kada bi pokazao fotografiju
Karl-Oskara i Kristine. Ponekad poslije. Toga poslijepodneva bilo je to upravo
nakon što je prvi put opsovao. Mladić koji je sjedio u jednom od prvih redova
izgledao je primjetno isprovocirano i podignuo je ruku baš kada je Jakob htio
nastaviti.

»Oprostite što prekidam«, rekao je prodornim glasom, »ali kako, kvragu, mislite
da ta usporedba drži vodu?«
Jakob je znao što slijedi, ali svejedno je naborao čelo reda radi.
»Karl-Oskar i Kristina i svi ostali Šveđani koji su otišli u Ameriku namučili su se
kao životinje kad su došli. Izgradili su tu prokletu zemlju. Naučili su jezik i upili
kulturu. Odmah su našli posao i znali su se ponašati. Ljudi koji danas dolaze u
Švedsku ne rade jebeno ništa od toga. Žive u svojim malim predgrađima, fućka im
se za učenje švedskog, žive od socijale i nemaju posao.«
Nastala je tišina. Nemir se nadvio nad okupljene poput sablasti. Nemir od straha
da će doći do svađe, ali i da će biti razotkriveni kao netko tko dijeli stavove tog
mladca. Tiho mrmljanje proširilo se prostorijom i Jakob je pričekao. Dugo je
političarima koji su ga još uvijek željeli slušati pokušavao objasniti da se ne može
prešućivati takvu vrstu misli i frustracija kakve je mladić upravo izrazio i samo
očekivati da nestanu.
Momak se okrenuo, prekriživši ruke na prsima. Isturio je bradu i čekao pastorov
odgovor. Jakob ga je pustio da čeka, napravio izraz lica kao da mu je ono što je
upravo čuo novost. Pogledao je fotografiju iza sebe i zatim ponovo slušatelje.
»Mislite da su to mislili kada su krenuli ovamo? Na primjer, oni koji su platili
čak 15 000 dolara da iz zaraćenog Iraka dođu u Švedsku? Da su sanjali život u
starim i zapuštenim identičnim stambenim zgradama otprije pedeset godina, u
izoliranim predgrađima? Da će se tiskati s još desetero odraslih u trosobnom stanu,
iz dana u dan, besposleni i bez svojih obitelji? Sami. Jer, naime, 15 000 dolara je
cijena da jedna osoba dođe ovamo.« Podignuo je dug, ukočen prst u zrak. »Mislite li
da im je nakraj pameti bilo da će ih dočekati ovakva izoliranost od društva kakvu
im mi nudimo? Da će nekome tko se školovao za liječnika u najboljem slučaju biti
ponuđen posao taksista, a nekome s nižim stupnjem obrazovanja ni to.« Nimalo
optužujuće, Jakob je zadržao pogled na mladcu koji je maločas izrazio svoje
mišljenje. »Mislim da su mislili isto što i Karl-Oscar i Kristina. Mislim da su
očekivali da će im biti kao da su došli u Ameriku prije sto godina. Da su za one koji
su voljni raditi mogućnosti neograničene i da se naporan rad isplati.«
Jedna je mlada žena uhvatila Jakobov pogled. Oči su joj bile prazne i u ruci je
stiskala papirnatu maramicu.

»Mislim«, nastavio je polako, »da su doista malobrojni ljudi koji žele sjediti i
zuriti u strop u stanu u predgrađu ako imaju osjećaj da postoji alternativa. Barem
sam to zaključio kroz svoj rad«, dodao je.
Otprilike u tom trenutku stvar se preokrenula, kao i obično. Publika je sjedila i
slušala, sve zainteresiranija. Fotografije su se nastavile izmjenjivati, prateći razvoj
njegove priče o useljenicima koji su posljednjih desetljeća stigli u Švedsku. Bolno
oštre fotografije dokumentirale su muškarce i žene zatvorene u kamion koji je
putovao kroz Tursku, dalje za Europu.
»Za 15 000 dolara Iračanin danas dobije putovnicu, putovanje i priču. Mreže,
krijumčari ljudi, postoje po cijeloj Europi, s ograncima koji se spuštaju do svih
žarišta sukoba koja ljude sile na bijeg.«
»Što znači priča?« pitala je jedna od žena u publici.
»Priča za azil«, pojasnio je Jakob. »Krijumčar osobi u bijegu kaže što treba reći
da bi dobila dozvolu boravka u Švedskoj.«
»Ali 15 000 dolara?« pitao je neki muškarac nesigurno. »Pa to je jako puno
novca, zar to stvarno toliko košta?«
»Naravno da ne košta«, odgovorio je Jakob strpljivo. »Ljudi koji stoje iza ovih
mreža zarađuju nevjerojatne novce. Okrutno je to tržište, i silno nepravedno.
Istodobno - unatoč svojoj brutalnosti - prilično je razumljivo. Europa je zatvorena
ljudima kojima treba pomoć. Jedini putevi koji vode unutra su ilegalni - i pod
kontrolom kriminalaca.«
Još je ruku mahnulo i Jakob je odgovorio na pitanje za pitanjem. Na kraju je
ostala još samo ruka jedne mlade djevojke. One s papirnatom maramicom u
stisnutoj šaci. Primjetno preduge šiške riđe kose padale su joj preko očiju poput
zavjese, izgledala je anonimno. Osoba koju se naknadno ne da opisati.
»Zar nema nikoga tko se time bavi iz čiste solidarnosti?« rekla je.
Ovo je bilo novo pitanje, nikada još nije postavljeno na Jakobovu predavanju.
»Postoje brojne organizacije u Švedskoj i Europi koje rade s izbjeglicama, zar
među njima nema nikoga tko je tražiteljima azila pomogao da dođu u Švedsku?«
nastavila je. »Na bolji i humaniji način od krijumčara?«

Dobro je čuo pitanje, ostavilo je traga. Dugo je oklijevao prije nego što će
odgovoriti. Nije znao koliko točno smije reći.
»Pomoći ljudima da ilegalno uđu u Europu kazneno je djelo. Neovisno o tome
što mi mislimo, tako stvari stoje. To znači da bi bilo kažnjivo baviti se takvom
djelatnošću, što odbija i najplemenitije dobročinitelje.« Ponovo je oklijevao. »Ali
čuo sam da postoji mogućnost da se to promijeni. Da postoje ljudi koji toliko
snažno suosjećaju s izbjeglicama da bi im željeli dati mogućnost da dođu u Europu
za znatno manje iznose. No, kao što sam rekao, to je sve rekla-kazala, ništa što bih
mogao sa sigurnošću tvrditi.« Zastao je, osjetivši kako mu se puls donekle ubrzao
dok je molio tihu molitvu, nadajući se da je onako kako je rekao. Završio je kao i
uvijek.
»Kao što sam rekao, ne mislim da bismo se trebali bojati da postoji mnoštvo
ljudi na svijetu koji bi željeli živjeti u predgrađu Stockholma bez posla i
dugoročnog smještaja. S druge strane, ono o čemu doista trebamo razmisliti jest:
Što neće učiniti otac da osigura budućnost svoje djece? Što čovjek koji je izgubio
sve neće biti spreman učiniti da si poboljša život?«

Dok je Jakob Ahlbin završavao svoje posljednje predavanje i slušao pljesak
publike, na Arlandu je istodobno slijetao Boeing 737 koji je nekoliko sati prije
poletio iz Istanbula. Kapetan koji je avion doveo do glavnoga grada poručio je da su
vani tri stupnja ispod nule i da se očekuje da će snijeg nastaviti padati tijekom
večeri. Svim je putnicima poželio dobrodošlicu natrag u Švedsku i potom je jedna
od stjuardesa zamolila sve da ostanu sjediti dok se ne ugasi lampica za sigurnosne
pojaseve.
Ali je napeto slušao, ali nije razumio ni kada se iz zvučnika čuo engleski ni onaj
drugi jezik, za koji je pretpostavio da je švedski. Znoj mu se slijevao niz leđa, od
čega mu se košulja koju je kupio neposredno prije puta slijepila s kožom. Pokušao
je ne naslanjati se na sjedište, a istodobno nije želio privlačiti pozornost na sebe
sjedeći nagnuto prema naprijed, kao na putu od Bagdada u Iraku do Istanbula u
Turskoj. Nekoliko su ga puta stjuardese pitale je li sve u redu i želi li što za jelo ili
piće. Odmahnuo je glavom, nadlanicom obrisao znoj iznad gornje usne i zatvorio
oči. Poželio je da uskoro budu na odredištu, da sve ostane iza njega i da se nađe na
sigurnom. Obuzeo ga je nemir. Objema rukama obujmio je naslone, stisnuvši
čeljust. Ogledao se po avionu sigurno stoti put, pokušavajući odrediti tko mu je

pratnja. Tko je tajna osoba koja sjedi među putnicima, tek toliko da pazi da se
ponaša kako treba, da slijedi upute? Sjena koju je poslao njegov osloboditelj. Radi
njega samoga. Radi drugih. Da ne bi nastali problemi za druge kojima će, kao i
njemu, biti pružena mogućnost da pod velikodušnim uvjetima otputuju u Švedsku.
Lažna putovnica mirovala je u džepu na prsima košulje. Prvo ju je držao u ručnoj
prtljazi, ali zatim ju je izvadio kada je došla stjuardesa i pokazala na ploču koja je
značila da sjedi uz izlaz za nuždu. Zbog toga nije smio imati prtljagu uz noge, nego
ju je trebao staviti gore na policu za prtljagu. Alija je umalo uhvatila panika, nije se
želio odvojili od putovnice. Drhtavim rukama povukao je patentni zatvarač torbe i
pokušao pronaći putovnicu koja je skliznula na dno. Zgrabio je tvrde korice i
gurnuo je u džep na prsima, a zatim pružio torbu stjuardesi koja je čekala da je
preuzme.
Upute u vezi dolaska u Švedsku bile su jasne kao dan. Ni pod kojim uvjetima ne
smije već na aerodromu tražiti azil. Isto tako, ne smije se riješiti putovnice ili je dati
svojoj pratnji u avionu prije nego što izađe. U putovnici se nalazila viza koja je
svjedočila da putuje radi posla iz jedne od zaljevskih država i da ima pravo ulaska u
zemlju. To što ne govori engleski neće predstavljati problem.
Avion je klizio po pisti, iznenađujuće meko sletio je na tvrdi asfalt prekriven
čvrstim slojem mraza. Približavao se ulazu trideset sedam, gdje će ostaviti putnike.
»Što ako ne uspijem?« Ali je upitao svoju osobu za kontakt u Damasku kada mu
je prvi put predstavljena ta mogućnost.
»Ne brini se toliko«, uslijedio je odgovor uz jedva vidljiv osmijeh.
»Želim znati«, rekao je Ali. »Što ako ne uspijem u nečemu od svega toga što
trebam učiniti? Razgovarao sam s drugima koji će također letjeti onamo. Obično to
ne ide tako.«
Njegova kontakt-osoba se smrknula.
»Zar nisi zahvalan, Ali?«
»Jesam, jesam«, brzo je rekao. »Samo me zanima...«
»Nemoj da te toliko toga zanima«, bio je prekinut iznenadno oštro. »I ni pod
kojim uvjetima ne smiješ razgovarati s drugima o ovome. Ikada. Trebaš se
usredotočiti samo na jednu stvar, a to je da uđeš u zemlju onako kako smo se
dogovorili, a zatim odradiš zadatak koji ćemo ti dati. Tako da možeš ponovo biti sa
svojom obitelji. Jer valjda je to ono što želiš?«

onda se manje brini i više trudi. Ali.« »Dobro. sada je bio sve sigurniji u to. STOCKHOLM Domaće kiflice koje su poslužene kao prijepodnevna užina na Odjelu istraga izgledale su kao nešto posve drugo. začuo je odgovor. Ili da oni izgube tebe. pojasnio mu je Peter jednom jedinom riječju i podignuo jednu od kiflica. . Joar je izgledao kao da ne razumije i zadovoljio se jednom.« »Ne mogu biti nesretniji nego što sam sad«.« Ali je zatvorio oči i znao da to nikada neće smetnuti s uma. »Više od ičega. »Kurci«. ostavio za sobom. Imaj to na umu. šapnuo je Ali pognute glave. a glas je zvučao toliko hladno da je prestao disati od čistoga straha. Samoća je jedina prava nesreća. naravno da možeš«. »Izgledaju kao mlohave kite. VELJAČE 2008. Nije mu trebalo objašnjavati da je ovo prijetnja. od života koji je. gurnuo laktom novoga kolegu Joara Sahlina. »O. Peter Rydh uzeo je dvije odjednom i. Inače riskiraš postati nesretniji nego što si ikada bio. Nakon ovoga ne postoji drugi put osim onoga kojim je krenuo. radi svoje obitelji. »Molim?« Upitao je kolega i pogledao ga ravno u oči. »Zamisli da izgubiš cijelu obitelj. SRIJEDA. nacerivši se. ponovo je to pomislio.« Zatim je sjeo pored policijske službenice koja je prije koji tjedan primljena u službu na njihovu katu. Kad je nepunih deset minuta poslije prošao provjeru putovnica i znao da je ušao u zemlju. 27.

Peter sjedne točno onoliko blizu mladoj policajki koliko je bilo moguće a da ne djeluje čudno. crven u licu. ne misliš?« rekao je i namignuo joj. na privatnom planu. Žena koja mu je željela biti ljubavnica. a zatim ustala i otišla. Kolege na kauču pored podrugljivo su se nasmijali. Pia Nordh. odjednom mu je okrenula leđa objasnivši da je našla nekog drugog.« Peter je frknuo. reče jedan od njih i odmahne glavom. Imala je kratku frizuru s kovrčama koje su tvrdoglavo stršale na sve strane. I o tome kako je ostavio ženu i kako ju je varao dok su još živjeli zajedno. samo je u tišini nastavio s užinom. i nagnula glavu. »Moraš biti Peter da sjebeš ovako dobru šansu«. Prvenstveno je bila dovoljno nova kod njih da još nije čula sve priče o Peteru. Umjesto toga rekla je: »Fine kiflice«. »Upravo se poćelo nešto događati«. Nakon što je proslavio prvi rođendan svojih sinova tako što je ostavio njihovu majku. Ne na poslu. Doduše. »Izgledaju skoro kao kurci. Ono što ga je frustriralo nakon što ga je Pia ostavila. Jesen i zima Peteru su protekle usporeno. »Ne želim minirati nešto što se čini tako dobro.ali bio je dovoljno pametan da se ne ispuca i ne iskaže to mišljenje naglas. Barem ne još. izgledala bi kao trol. ali činila se nekako zrelom. većina stvari je otišla kvragu. koji je tijekom svoga ionako skraćenog roditeljskog dopusta zaključio da ne može podnijeti biti kod kuće s djecom i ponovo ih je ostavio s mamom. O dječacima koji su bili tako mali i ispali dvostruko napušteni od oca. Da nije bila toliko zgodna u licu. ona se nije pomaknula. Samo ga je pogledala. Peter je odlučio pokušati i nasmiješio se svojim najdrskijim osmijehom. Peter nije ništa rekao. Policijskoj vježbenici sigurno nije bilo više od dvadeset pet godina. jest što mu je bilo tako teško naći neku novu koja će ga zabaviti. Sve do sada. Istodobno je bio itekako svjestan da je svejedno preblizu. . Koliko stvar uopće može postati ozbiljna sa ženskom poput Pije Nordh . što je Peter smatrao dobrim znakom. S mamom koja je tek počela raditi na pola radnog vremena nakon što je godinu poroda bolovala od teške depresije. rekla mu je.

« Peter se diskretno ogledao u svim smjerovima i zadovoljno zaključio da je red ponovo uspostavljen. » Peter i Joar. objasnio je. nije osjećala ništa osim anksioznosti i počela se javljati potreba za snom. Ostavio ju je na kuhinjskoj ploči. Obično bi pobijedila bez većih problema. ima teške bolove i probleme s disfunkcijom simfize. Tijelo i duh bili su toliko prenapregnuti da je ležala budna duboko u noć. Ali to je bilo prije. Demonstrativno je sporo ustao s kauča i ponio šalicu kave. Vjerojatno je ovdje na katu obilježen kao najveći napaljeni očajnik. iako ga je jarkocrvena ploča s tekstom »Nema tu mamice da čisti za tobom« podsjećala gdje bi zapravo trebala stajati. Sada. Poput gerilca pognula bi se pred neprijateljem. kada bi sat prošao desetku. Grudi su joj dosegle gotovo dvostruku veličinu. Liječnik je bez daljnje rasprave učinio kako je rekla. Uto je viši kriminalistički inspektor Alex Recht pomolio glavu u prostoriju. . baš kao i vi. Tjedan poslije vratila se k liječniku i oborena pogleda objasnila da prihvaća da joj se radno vrijeme smanji za četvrtinu. ali i jedini kojemu je uspjelo promaknuće u kriminalističkog inspektora već s trideset dvije i definitivno jedini među njima koji je imao stalno mjesto u prestižnom timu krim-inspektora Alexa Rechta. Bila je sigurna da bi je uništilo kad ne bi mogla raditi. do sitnih sati. Fredrika Bergman uvijek bi osjetila olakšanje i radost kada bi došli noć i umor i napokon bi mogla otići u krevet. sastanak u Lavljem brlogu za deset minuta. »To je zbog hormona«. Osjetila je gotovo fizičku bol od umora i dijete se uznemireno koprcalo u pokušajima da primiri majku. Teško da bi se noćne more prorijedile. Liječnik s kojim je stupila u kontakt u klinici za planiranje obitelji mislio je da ju je umirio kada joj je rekao da nije jedina trudnica koja pati od zastrašujućih noćnih mora. Gotovo nikada nije uspijevalo. Polako je hodala kratkim dijelom hodnika Odjela za istrage koji je pripadao Alexovoj ekipi.« Nakon toga rekao joj je da će je poslati na bolovanje. spremna boriti se do zadnje kapi krvi. »I često je povezano s tim da žena. na što je Fredrika ustala i otišla na posao. U prošlosti koja se činila toliko daleka kao da se radilo o prošlom životu. Trbuh joj je stršao poput košarkaške lopte koja joj je zalutala pod majicu.

pomislila je Fredrika i odmah se osjećala jednako umorno kao što je i zvučao glas njezina oca. na kraju je ipak u toj organizaciji našla svojevrstan mir i ostala čak nakon što je probni rok prošao. to je rekla?« reče Fredrika. »a što to znači u 21. trudnoća izazvala više znatiželje nego što je Fredrika priželjkivala. I da je otac djeteta. »Koliko on zapravo ima godina?« »Dvadeset pet godina je stariji od mene i u potpunosti preuzima odgovornost«. plaćati alimentaciju i viđati dijete što je češće moguće. Spencer ju je samo pogledao. »Pa. Tko je zapravo otac djeteta Fredrike Bergman. Na poslu je. oženjen. »Molim. profesor sa Sveučilišta u Uppsali. Ukratko. zaključila je Fredrika kada je stala pred zatvorenim Alexovim vratima. Ona. doduše. »Što je rekla kad si joj rekao?« upitala je Fredrika oprezno. neizbježno su krenula govorkanja. »Poput lijepih uzvisina južne Francuske na kojima se uzgaja tako dobro vino«. također i otac djeteta. značilo je da je Spencer namjeravao dobrovoljno priznati očinstvo. Cijela je stvar bila prilično čudna. koja je od početka bila poprilično sumnjičava prema radu u policiji. Kao da ovo s disiunkcijom simfize i noćnim morama nije bilo dovoljno. i gotovo da je i sama povjerovala u to što je rekla. Sve . Fredrikini roditelji. »Tako znači«. kada su se vidjeli pred koju večer. »Rekla je da će biti lijepo imati dijete u kući«. Fredrika!« poviknula je njezina mama. koja nikako nije mogla odrediti šali li se. odgovorio je Spencer. bili su zaprepašteni kada im je. rekla da je trudna. koja teško da je bila tajna. otkad je regrutirana. rekao je njezin tata umorno. prigodno. a kako se nitko nije odlučio postaviti izravna pitanja. ali ne i ostaviti suprugu koja je sada već bila upućena u tajnu. rekao je Spencer Lagergren. koji nikada nisu čuli za kćerina ljubavnika iako su bili par više od deset godina. »A što misliš?« Zatim je otišao i više nisu razgovarali o tome. uspjela isprovocirati gotovo sve muške kolege ili pridajući im premalo pozornosti ili dovodeći u pitanje njihovu kompetenciju. to je bilo dobro pitanje. stoljeću?« Doista. karijeristice bez partnera? Jedina civilna službenica na Odjelu koja je. baš početkom adventa. rekla je Fredrika. Spencer je i sam po sebi bio problem.

provjeriti je li nešto sumnjivo u cijeloj priči.. Sada bi se često ozario kada bi je vidio.« »A općenito čekamo da netko prijavi nestanak?« »Tako je. Glasno je pokucala na Alexova vrata.«. zrak je bio kao u pregrijanoj sauni. pokušavajući je prizvati natrag. Pregledati izvješće. to je valjda sve«.vrijeme bila sam jednom nogom vani. Alex Recht je naglim pokretom razdvojio komade tkanine koji su zakrivali prozore samo kako bi . primijetivši njezino namršteno lice. A ipak sam ostala. Ako nije. »Uđi«. o drugom slučaju. ali je zastao i preoblikovao rečenicu. pomislila je i nakratko položila ruku na trbuh. »Aha. gotovo samo za sebe. reče Alex razvlačeći riječi. odgovorila je izbjegavajući temu. i da tako kažem. treba proći korake koji su već učinjeni. zastori su bili navučeni. »Zamoljeni smo da provjerimo prometnu nezgodu koja se dogodila gore kod kampusa. treba zatražiti da ih pregledamo.« Fredriku je okrznula misao toliko brza da je nije uspjela pojmiti. Ozario se kada ju je ugledao. Alex kimne. ide nekako«. Neki stranac pregažen je nasred Frescatijeve i ne možemo ga identificirati. da vidimo hoće li ih naći.. počinitelj je pobjegao. Sklopila je oči. »Za koju minutu imamo sastanak tima u Lavljem brlogu. promrmljao je inspektor s druge strane vrata. mnogo češće nego ostali na poslu. U prostoriji za sastanke Odjela za istrage. »Uspijevaš li se naspavati?« »Da. reče Fredrika i ustane. sobi koju su nazivali Lavljim brlogom. Stigla je već u hodnik kada je shvatila da je zaboravila materijale kod Alexa. zaustio je. Primijetila je da u posljednje vrijeme slabije čuje. Fredrika mu je uzvratila osmijehom. da.« »Vidimo se ondje«. zaključi stvar i dođi me izvijestiti. Morat ćemo provući otiske prstiju kroz sustav. Imao je osobne predmete na sebi. »Imam dosta jednostavan slučaj koji. Osmijeh je zamro tek kada je primijetila da je on promijenio izraz lica i ponovo izgledao zabrinuto. Nisam se namjeravala vratiti.

a Alex je usredotočeno radio za računalom pokušavajući ga pokrenuti. »Pokazalo se. »Imam određenih novosti«. Bilo je očito da je Joaru Peterov vokabular naporan i uznemirujući. Kontrast između njega i sposobnog. da smo u situacijama prave nužde malobrojni i da nam treba pojačanje. ali ne reče ništa. reče Peter kada je ušao u Lavlji brlog. odgovori Alex kratko. Prognozerka na televiziji je ne tako davno. zajedno s Fredrikom. Alex je imao mišljenje o tome. »Kao što primjećujete. Prognoza je bila varljiva još od Nove godine. Zato se pojavilo pitanje trebamo li biti trajna skupina ili da se radije razdijelimo po gradskoj i županijskoj policiji. a još nas povremeno posuđuje Odjel za nasilne zločine Stockholmske policijske uprave da im pomažemo u njihovim istragama. sada je radila u smanjenom opsegu. užas«.« Alex je nato pogledao Joara koji mu je šutke uzvraćao pogled. Snježni dani s temperaturom ispod nule izmjenjivali su se s kišom i vjetrom do iznemoglosti. Asistentica istražiteljskog tima Ellen Lind bila je odmah iza njega. Po svoj prilici. obećala da će loše vrijeme prestati već navečer. bili su dovoljno pametni da znaju da ne treba primijetiti kako su neki bolji s tehnikom od njihova šefa.« . dobili smo Joara kao pojačanje. Ali Fredrika. a u prilikama kada je smogla snage doći u ured. Joar bi bio bolji par Fredriki Bergman. ali nakon samo nekoliko tjedana postao je manje uvjeren u to. »Baš. Tim je sastavljen da se pozabavi osobito teškim zločinima. U tom je mladiću bilo nečega suzdržanog i povučenog što je Alexu bilo zapanjujuće. a istodobno Joar uđe u prostoriju. još jutros. Projektor nedavno postavljen na strop tiho je brundao u pozadini.zaključio da lagane snježne pahuljice padaju s tamnog neba. na čemu smo itekako zahvalni. prvenstveno nestancima i posebno teškim nasilnim zločinima. dok se Peter istodobno činio razdražen mirnoćom i fleksibilnošću svojega novog kolege. ovaj sastav ekipe nije baš funkcionirao kako je bilo predviđeno. Tim je strpljivo čekao. na kojoj je iscrpljujuća trudnoća ostavila traga. zapravo ne neočekivano. reče Alex na kraju grubim glasom i odgurne računalo u stranu. Isprva je mislio da je to dobro. »Koje sranje od vremena«. Liječničke potvrde o bolovima i poremećajima spavanja povezanima s teškim noćnim morama prošle su Alexov radni stol. ali povremeno neotesanog Petera bio je upadljiv. praktički je užasnula kolege svojom beživotnom i blijedom pojavom. Kada je Fredrika počela raditi na nepuno radno vrijeme. »Je l’ Joar dolazi?« Peter kimne.

»Nije li to ilegalno?« »Baš kao što je Alex rekao. Prema preliminarnom policijskom izvješću. većinom utemeljenom na oproštajnom pismu koje je napisao preminuli suprug. Alex je prtljao po papirima koje je imao pred sobom na stolu. poznanici su otključali svojim ključem i našli supružnike mrtve u spavaćoj sobi. našao ih je drugi par koji je bio pozvan na večeru. to je način da se protrese mozak i potakne na rad. Možda ste jutros čitali o tome u novinama. još prošle godine u siječnju. ali. dobili smo novi. On sam povremeno se liječio od teške depresije praktički tijekom cijele odrasle dobi.« Pokazalo se da je računalo napokon postalo voljno surađivati. Jakob i Marja Ahlbin.. Par od šezdesetak godina. Promijenio se. Jednostavno .« Nastala je tišina i projektor se isključio. Peter je među njima izgledao najzaprepašteniji.« Alex podigne dlan. bio je na EKT-terapiji i pio je psihofarmake. umrla od predoziranja heroinom. Kako nitko nije otvarao kada su zvonili. »ali želim da tim zna da postoje takve ideje. ali nije ništa rekao. povikne Peter. » Electroconvulsive therapy. pomisli Alex. a zatim sebe. reče.« »Elektrošokovi«. Ellen i Joar stresli su se na uvećani prizor ustrijeljenoga para. »Zašto je taj slučaj završio kod nas? Pa već je riješen. Karolina. a nisu se ni javljali na mobitele. dok se Peter činio ushićenim. već se okrenuo prema Alexu. zapravo dva nova slučaja s kojima naši kolege iz Norrmalma trebaju pomoć. i više nije vidio razloga za život.kronični bolesnik. uključio se Joar stručnim tonom. »Pacijenta se tijekom samog tretmana uspava i većina pokazuje znatan napredak. »EKT«. »Ali. Nekad nije bio ovakav.« Peter se zagledao u Joara. »Još nije donesena službena odluka«. »Prema oproštajnom pismu. primjenjuje se u osobito teškim slučajevima depresije.« »Što je ETK?« upitao je Peter. prvo je ustrijelio suprugu..« . dva dana prije toga saznao je da je njihova najstarija kći. pokazalo se da ta terapija u ograničenom obliku daje vrlo pozitivne rezultate s teško bolesnim pacijentima«. pronađeni su jučer navečer mrtvi u svom stanu. ispravi ga Alex. Nedavno. na bijelom platnu iza Alexa zabljesnule su slike s mjesta zločina. »Kako god bilo.

a ne bi rekao supruzi. Djeluje im nepojmljivo da bi Jakob potiho saznao za smrt kćeri i zatim si oduzeo život. što ćemo onda?« upita Peter. »Ljudi koji su našli par očito ne mogu pojmiti da bi ovaj muškarac prvo usmrtio suprugu. Johanne. ti njihovi poznanici tvrde da su vjerska uvjerenja ovoga para bila toliko jaka da bi ih u ovakvom slučaju sigurno obuzdala. supruga nije ništa znala?« upitao je Joar. 22- kalibarski lovački pištolj. Čini se da je izašao na kolnik po mraku i da je na njega naletio netko tko se nije usudio stati i sam se prijaviti policiji. odgovori Alex i pogleda je. »Ponovo ćemo ispitati ljude koji su ih našli«. »Samo rutinski zadatak. »Drugi je nešto što sam već dao Fredriki«. sudeći prema oproštajnom pismu. on kao pastor. I ne zaboravite što sam rekao. Ako je potrebno. »Smatraju da su sigurno ubijeni«. oglasivši se prvi put tijekom sastanka. a zatim Petera. Jakob Ahlbin bio je posljednjih godina relativno aktivan u raznim debatama o imigraciji. . dosad nije bilo moguće stupiti u kontakt s njom. Kako god. »Možda i nije«. Potražite druge poznanike unutar crkve. Provjerite ima li razloga da nastavimo s ovim. odgovori Alex. podijelite se i ispitajte više ljudi.« »Dobro.« Pogledao je Joara. Konkretno.« »Što onda ti prijatelji misle da se dogodilo?« upita Fredrika. »Tako se čini.« »Znači. »Čini se da su oboje bili zaposlenici Švedske crkve. Užasno me strah da mediji ne objave fotografiju i imena umrlih prije nego što je nađemo. ali su policajcima koji su ih dosad ispitivali odlučno tvrdili kako im je nezamislivo da se toliko razbolio od tuge da bi počinio ovakvo što. odlučno će Alex. Oružje. Ali za to prijatelji smatraju da je još više izvan pameti . neidentificirani muškarac koji je jutros pronađen pregažen kod Sveučilišta. a ona kao kantorica. koja vjerojatno ne zna da su joj sestra i roditelji preminuli. kada je Peter upitao: »A drugi slučaj? Rekao si da imaš dva?« Alex se namršti. odgovorio je. taj dio mogao bi ispasti malo teži.da bi on primio obavijest o smrti.« Peter i Joar stanu. »I moramo pokušati doći do njihove najmlađe kćeri. i dalje ne baš uvjeren da je ovo slučaj za njihov tim. »Želim da zajedno ispitate te prijatelje nakon što pregledate mjesto zločina.« Ustali su namjeravajući završiti sastanak. a zatim ustrijelio sebe. očito im je otprije poznato jer su oba muškarca znala zajedno loviti.

Dan je bio neopisivo topao. . Ne produljuj putovanje. rekla je prtljajući prstima po kipiću Bude koji je stajao na stolu za kojim je sjedila. Prema prvobitnom planu trebala je svoje dugo putovanje završiti s nekoliko dana odmora i sunca dolje u Cha-amu. daljnji posao nakon što se vrati kući sigurno će razjasniti sva postojeća pitanja. ali okolnosti na koje nije mogla utjecati poremetile su joj planove i sad je shvatila da je najpraktičnije ostati u Bangkoku sve dok se ne bude trebala vratiti kući. »Moram nazvati avio kompaniju i potvrditi povratak«. upozorio ju je posljednji e-mail njezina oca: »Budi na oprezu. TAJLAND Sunce samo što nije povuklo iza nebodera kada je shvatila da je nastao problem. »Zovem radi potvrde povratnog putovanja vašom kompanijom u petak«. »Broj rezervacije?« Dala je broj i pričekala da je operater prespoji. Sastanci u raznim prostorijama bez klimatizacije smjenjivali su se jedan za drugim i jedna je slika počela poprimati oblik. s temperaturama koje su daleko prelazile uobičajene. Telefon je odzvonio nekoliko puta prije nego što se s druge strane pojavio operater s kojim može razgovarati. približavao se itekako prebrzo. a ona je bescijno pogledala kroz prozor. a preznojila se još u ranojutarnjim satima. Povratak u Švedsku nije bio daleko. računajući preostale dane. Nije mogla razlučiti što od to dvoje. Osim toga. Neograničena ponuda diskoteka i noćnih klubova. Za to vrijeme u slušalici joj je zasvirala glazba. Vani je Bangkok kipio i pripremao se za većer i noć.« Kd je završila posljednji sastanak tog dana upitala je da li bi se mogla poslužiti telefonom.BANGKOK. Tata. objasnila je muškarcu kojeg je upravo intervjuirala i izvadila košuljicu s avionskim kartama koje je kupila na Internetu i ispisala. Budi diskretna u potrazi. Ili je to možda više bila sumnja. Upravo suprotno.

»Ne. »I’m sorry. Velike skupine prodavača. diskretno kucanje na vratima ureda pokazivalo je da to želi dati na znanje. »Još samo malo!«. ako smijem pitati? Isto s nama?« Oklijevala je. iako je to bilo zabranjeno. Atena. Jeste li sigurni da trebate putovati Thai Airwaysom?« »Evo držim u ruci svoju e-kartu«. Biti turist u pravom smislu. to nisu podaci koje treba dijeliti i s kim drugim. »Doista mi je žao. Muškarac koji ju je pustio u svoju sobu očito je jednako bio nestrpljiv. miss. Buka koja se nikada nije stišavala i neprekidna bujica ljudi koji su krenuli u raznim smjerovima. I nisam doputovala iz Stockholma na Tajland.« Čula je kako operater s druge strane radi. Uslijedilo je još nekoliko minuta tišine i muškarac je ponovo pokucao na vrata ureda.« . »Jeste li uskoro gotovi?« »Imam problem s kartom!« doviknula je. Ne. Moram se vratiti ovamo. A između silnih zgrada. ovoga puta nije se ni trudio pustiti glazbu. doviknula je. miss. »Miss. Glazba je prestala i vratio se operater. zaključila je.Barova i restorana. odgovorila je razdraženo i pogledala papir u ruci. Prljavština i prašina pomiješane s najneobičnijim mirisima i prizorima. Istanbul. »U petak letim vašom aviokompanijom iz Bangkoka za Stockholm. Amman i Damask. odgovorila je. povremeno bi se usred grada pojavio veliki slon. ali nismo našli vašu rezervaciju. Možete li mi opet dati broj rezervacije?« Uzdahnula je i ponovila ga. kada se vratio operaterov glas. ali nismo našli vašu rezervaciju. sjećala se početka putovanja i nije željela o tome. ne raditi. kako ste putovali na Tajland. desetog siječnja. Novac je naplaćen ove godine. Platila sam 4567 švedskih kruna. »Uskoro će se riješiti. Ovoga je puta čekala dulje i baš je utonula u maštanja o budućim turističkim putovanjima na Tajland. »Nisam«. rijeka koja je sjekla grad na dva dijela.« U njezinoj svijesti palila su se i gasila imena raznih gradova. Kucanje je prestalo i ponovo je zasvirala glazba. nisam doputovala s vama.

Ovo joj trenutačno nije trebalo. »Ispričavam se što je toliko potrajalo. Jedino što vam mogu savjetovati jest da provjerite e-mail. ne za petak. »Ne želim novu kartu. »Pažljivo sam provjerio i razgovarao s nadređenim«. »Mogu li vam nekako pomoći?« »Olakšalo bi mi stvar ako bih mogla posuditi računalo priključeno na internet. nemamo ovdje takvo računalo«. »Internet nam je tako loše radio da smo odlučili kako je najbolje jednostavno se spustiti u internetski cafe ovdje u kvartu kada nam treba pristup internetu.?« »O. ali to je iznimno rijetko.. Kao što sam rekao. miss. naravno da to možemo učiniti. »Žao mi je.. miss. rekao je izgledajući rezignirano. niste je ni imali. . ako trebate pomoć s novom rezervacijom.« Završila je sastanak.« Uzdahnula je. i zaputila se kamo ju je uputio. jeste li doista kupili kartu od nas ili od nekoga drugog. Možete dobiti let u jednom smjeru za 1255 dolara. Kada je prekinula razgovor. ali čini se da imam problem s povratkom kući.«. O. K. bila je umorna. koliko vidimo. Administrativne gluposti označile su sve vrijeme puta i povremeno ga ometale. Operater se vratio na liniju. Izvolite mi.. da na svom e-mailu još jednom provjerim rezervaciju. spremala se prigovoriti. K. Ni u kojem trenutku nije joj palo na pamet da bi moglo biti problema i s povratkom. »Sorry. K. Događa se da prevaranti prodaju lažne karte. provjerite i javite se. miss. Odlučnim je koracima izašla iz sobe u hodnik.« »Učinili smo što smo mogli. nažalost. Ali nije bilo O. rekao je odlučno.« Izgledao je zabrinuto. zahvalila na pomoći i važnim informacijama koje se usudio podijelili s njom.« »Pa ovo je suludo«. Bojim se. K. odgovorila je uznemireno. Ali. preduhitrio ju je. »Nemate rezervaciju s našom kompanijom i.« Zavrtio je glavom. hoću onu koju sam već kupila. odgovorila je tankim glasom. ali možete letjeti u nedjelju. Uopće nije bilo O.. Rezervirat ću povratni let na vaše ime u nedjelju.

Ali nazvala je samo jednom. No ipak je trebalo postaviti to pitanje. Internet vani nije isto što i internet u Švedskoj. preko mosta sv. Ponovo je pokušala. Molimo. pokušajte ponovo. tiho se molila da se sustav ne sruši i da ne mora početi ispočetka. Poslovođa ju je uputio na računalo s brojkom tri i ponudio joj kavu. podsjećao ju je na zvukove i dojmove koje je imala u regiji koju je posjetila prije putovanja na Tajland.« STOCKHOLM Peter i Joar su se u tišini vozili Kungsholmenom. Ovo stvarno nije dobar dan. Opet: »Pogrešna lozinka. Klimatizacijski uređaj koji je osvježavao kafić bučio je poput omanjeg tenka. nadajući se da će uskoro biti na putu prema svom hotelu. to je imala prilike iskusiti. Nestrpljivo je kuckala prstima po stolu. Erika i nastavili u smjeru Odenplana. »Naravno. Prsti su obujmili USB koji je visio na kraju lančića i ležao joj na prsima. Molimo. iako nije zapravo znala zašto. Poslije je e- mailove izbrisala. Zahvalila se. ona je potaknula putovanje. a povrh toga. ispod bluze.« Zavrtjela je glavom. Ondje. inače su komunicirali e-mailom. Peter je vozio i nestrpljivo . Računalo je brundalo i radilo. rekao joj je tata kad su stajali na Arlandi uoči rastanka. Napokon je računalo odradilo svoje i ekran je zatitrao. nalazili su se svi podaci koje je skupila. »Možeš li ti to?« pitao ju je tata blago zabrinutim glasom večer prije nego što je krenula.« Pomilovao ju je po obrazu i dalje to nisu spominjali. »Zovi ako budeš trebala pomoć«. gdje je postariji par nađen mrtav. Oboje su znali da je i više nego sposobna brinuti se za sebe. u komadiću plastike. Automatski je njezina ruka potražila lančić koji je nosila oko vrata. Uskoro će biti kod kuće i slagalica će biti složena. Gipkim kretnjama svojih dugih nogu zakoračila je preko praga kafića i zatražila računalo na četvrt sata. »Pogrešna lozinka. Ventilator računala je šumio dok je procesor otvarao njezin sandučić na ekranu. pokušajte ponovo.

Okvir dizala u sredini bio je starinski. Usna malčice precrvenih. Peter je žmirio. Lice poput maske. To je jebeno loše. »Mhm«. Peter je našao parkirnu kartu i ušuljao se za Joarom u kuću. Nije da on ima išta protiv toga. Mrzila je skučene prostore. Joar se nije ni nasmiješio na Peterovu dobru šalu o kurcima. Da je tetka. reče Peter gotovo samo da bi nešto rekao i nakašlje se. neobično dugih trepavica. Nakon izgreda s kiflicama na pauzi. Ako se kolega šminka. Živjeli su na najvišem katu.« »Jesu li još ondje?« »Nisu. od crnoga željeza. dovraga nisu išli dizalom kad imaju toliko stuba do vrha. negdje u dnu njegovih misli pojavila se sumnja. Stube su bile od mramora. okviri prozora obojeni u smeđe. Krišom je promatrao Joarov profil. Samo da se. vozi suprotnom stranom. krim-tehničari trebali bi do sad biti gotovi. gotovo poput slike. zeleno se pretvorilo u crveno i Peter je morao dodati gas da se ne nađe nekome na putu. Stubište je bilo obnovljeno. »U ovakvim situacijama teško je znati treba li stati ili ubrzati«. Velik stan. odgovori Joar i pogleda na drugu stranu. Kolega je imao neobično lijepe crte lica. proklet bio ne namjeri na njega. Ledeno plavih očiju. pitajući se zašto. zidovi su bili sjajni i bijeli. Ni slučajno. Peterove misli zaputile su se k ženi od koje je bio rastavljen. zjenica uvijek jednako malih. Znak da mu kolega igra za drugu momčad. Posve je očito Znak. Peter ga je slijedio. »U koju ulicu idemo?« »Dalgalan. Kolega je ignorirao dizalo i počeo se uspinjati. K Ylvi. ali Ylva se toliko uspaničila zbog seksa u toliko malo kvadrata da joj je od stresa izbio osip i počela je . Jednom ju je Peter tijekom dosadne obiteljske večere u kući svojih roditelja pokušao navesti da ode s njim u gostinjski toalet. pet katova do stana.« Parkirali su se u tišini. Jer će vidjeti svoga boga.dodavao gas na svakom semaforu na kojem je bilo crveno. kažu. Nije trebao ni pogledati Joara da bi znao kako se kolegi nije sviđalo što je dodao gas umjesto da stane. Na semaforu se promijenilo svjetlo. tako da možemo ući. ubuduće će se voziti u svom autu.

bogme. bili su vlasnici. Jer u to se vrijeme. Osim toga. Joar pozvoni i policajac u odori otvori im vrata. zašto se više ne ide u posjete? Nije bilo toliko čudno što nije bio kod Fredrike. ali inače je bilo manje razumljivo. Na otvoru za poštu stajalo je jasno »Ahlbin«. pretpostavio je Peter. »Smijemo li ući?« upita Peter. Zašto je zapravo tako. ugasila se njezina volja za uređivanjem stana. sastavili su ga policajci koji su prvi bili na licu mjesta. Osim kolege. Iako je imao stanarsko pravo. Mrzio je samotne večeri u stanu u koji se uselio prošle jeseni. Nije joj mogao zamjeriti. Kolega kimne. imali su gostinjsku sobu i spavaću sobu u kojoj su pronađeni mrtvi. nisu često smijali. Prvotna procjena vjerojatno će ostati ona koje će se držati i nakon što bude dovršen forenzički dio istrage. »Ne. Tom prilikom morala je stajati leđima okrenuta vratima gdje su pretpostavljali da je .« Peter i Joar ušli su u stan i nastavili dalje. Ali ne i posljednjih godinu i pol.teško disati. ali kako on nije pomagao. Jakob Ahlbin s leđa je ustrijelio suprugu u glavu. »Stan je u najmu?« upita Joar. Fredriki bi se sviđao ovaj stan. a onda je forenzički dio gotov. Obojica su primili zapisnik s mjesta zločina. Sve prostorije krasile su lijepe štukature. Peter i Joar zastali su na pragu i provirili u sobu. Mama mu je sašila zavjese i kupila jastuke i stolnjake. Stan bračnoga para imao je trostrano orijentirane prozore i bio je podijeljen na četiri prostorije. Živjeli su ovdje od 1999. a veliki bijeli zidovi bili su ukrašeni neupadljivim slikama i fotografijama. Između kuhinje i dnevne sobe bio je otvoren prostor. a da uopće nije imao ideju kako njezin dom izgleda. dok je dnevnu sobu i biblioteku dijelila velika pregradna stijena. na licu mjesta bio je još samo jedan kriminalistički tehničar. jedva da je obnovio jedan jedini četvorni metar. zaključio je Peter gorko. Bio je velik i visokih stropova. »Još samo da pregledaju prozore. Kolega odmahne glavom. Nebrojeno su se mnogo puta smijali tome. Nije bilo oštećenja na vratima stana.« Peter zazviždi obilazeći stan.

»Znamo li kada su točno preminuli?« upita Peter. »Da. legao na leđa na madrac i sam sebi pucao u sljepoočnicu. odgovori. reče kolega.Jakob stajao. »Poznanici su ih našli u sedam sati. Žena je u trenutku pronalaska bila odjevena u kućni ogrtač. u zgradi je loša zvučna izolacija? S obzirom na to da nisu znali reći je li netko ušao ili izašao?« oprezno je pitao Joar. »Evo ga. a općenito je bilo sve mirno i tiho. a tada je patolog zaključio da su bili mrtvi jedva dva sata. Upravo u tom trenutku začulo se kako namještaj grebe po podu u stanu ispod njih. Znači da je prvo pala ravno na krevet. a zatim skliznula na pod.« .« Kolega policajac koji je stajao iza njih kimne. ovi koji žive ispod. vjerojatno je do toga«. Ništa u prostoriji nije upućivalo na to da bi se netko od supružnika opirao prije smrti. a u zgradi žive stari ljudi. »jučer su se vratili kući tek u osam. »Ne«.« »Jesu li ispitani susjedi?« upita Joar. nisu bili sigurni otkud ti hici dolaze. razgovarali smo sa svima u zgradi koji su bili kod kuće i čuli su kada su hici ispaljeni. Isto tako. »Tko to?« »Ti koje smo upravo čuli. odgovori kolega. ali kada je patrola stigla. nitko nije primijetio da je netko ušao ili poslije izašao iz zgrade.« »Znači. Gotovo sve je upućivalo na to da se počela spremati za goste koji su trebali doći koji sat kasnije. Znači da su valjda umrli oko pet. dosta loša zvučna izolacija«. ali sve je išlo toliko brzo. nažalost. a ni ti stanari nisu bili kod kuće. Potom je muškarac obišao krevet. ništa nije bilo potrgano ili razbijeno. Na ovom katu ima još samo jedan stan. »Pucnjevi su sigurno odzvanjali zgradom. Oproštajno pismo nalazilo se na noćnom ormariću. ovoga puta nešto sigurnije. pa je patrola otišla. nitko nije sa sigurnošću znao reći u kojem su se stanu čuli pucnjevi. »Jesu li sve vrijeme bili kod kuće?« upita Peter. Nije izgledalo kao da je namještaj premještan. »Da. Čak je jedan nazvao policiju.« Kolega baci pogled u svoj blok.

« Čučnuo je. bez obzira na sve. »Možda se izvukao kad je pala na pod. to ih je strašno uznemirilo. samo je obilazio sobu nabrana čela. netko ovdje fizički obračunao i da je lampa pala?« upita Peter. »Ne«. informirao ga je kolega.« »Ali mogla su biti zaključana i izvana? Znamo li tko ima ključeve stana?« »Prijatelji koji su ih našli kažu da su samo oni imali ključeve. skriva još drugih stvari.« »Hmm«. to nismo mogli zaključiti.« »To što je imala ključeve stana?« upita Peter. reče Joar iznenada i prekine Peterov tok misli. Povremeno bi bacio pogled na Petera i kolegu u odori.« »Iznutra?« »Mmm. reče Peter. »Upravo tako. »Ne. neposredno iza svjetiljke koja je stajala na noćnom ormariću. Inače. pomisli Peter. ukratko možemo reći da nisu. »Znači da nitko od najbližih susjeda nije bio kod kuće kada su ispaljeni hici?« zaključio je Peter. ne shvaćajući. »Znamo li otkud je?« Pokazao je prstom na svijetlosivu crtu koja se u luku protezala zidom iza uzglavlja kreveta. netko je vratio lampu na mjesto. ode do prozora i pogleda van. odgovori Joar. Osim što je peder. Ako se srušila. i nakon što su završili. . dodao je. odgovori kolega iza Petera.« »Hoćeš reći da se. moglo je biti s koje god strane. ali šutke. Možemo zamoliti tehničare da to provjere ako već nisu. »Svi prozori u stanu bili su zatvoreni kad smo došli«. Hoću reći. »Ulazna vrata bila su zaključana. »Ovaj znak ovdje«.« Joar nije rekao ništa. »Ili je nastao kada se ova lampa srušila na pod. I kći koja je nedavno umrla. »Ali mogao je odavno biti ovdje?« »Naravno«. »Kabel nije u utičnici«. Ali mislimo da je bilo iznutra. Nešto je čudno u vezi s njim.

reče Joar. »I to ne od jučer.« . stajao je mirno njemu nasuprot. reče potom. »Koji dojam imaš o stanarima dok prolaziš stanom?« upitao ga je Joar. iznenađen pitanjem. Joar nagne glavu. Gotovo izgleda kao da ne žive ovdje. »Želim samo još jednom pošteno sve pogledati prije nego što krenemo. »Istina«. »Čini se da je nisu vidjeli nekoliko tjedana. kod kuće su. ne doista. Nastavio je dalje u hodnik. Nisu znali da je narkomanka. »Ne. imala je vrlo blizak odnos s roditeljima. Peter se smeteno ogledao oko sebe.« »Pokušaj. ušao u biblioteku i gostinjsku sobu.« Isprovociran. Kao da su njegova pitanja potaknula neki dotad nepoznati kompleks u Peteru.« Peter je nestrpljivo stao nasred dnevne sobe. a da mu nije bilo točno jasno zašto. Možda su naslijedili bogatstvo. »Žive li u blizini?« »Dolje kod Vanadisplana. »Da imaju novca«. Peter je počeo gaziti po sobi i nastavio prema kutku gdje se nalazila kuhinja.« Joar i Peter se pogledaju. čekajući da Joar završi što god da je već radio. oprezno će Joar. »Dobrostojeći su«. ponovio je. nego to što se predozirala«. reče Peter. i već je krenuo prema vratima. »Čekaj malo«. a zatim se vratio kroz dnevnu sobu. »Ne znam točno. »Moramo porazgovarati s tim bliskim prijateljima što je prije moguće«. nekoliko metara dalje. »Ali još nešto?« Taj je ton Petera ljutio. »Objasni mi. reče. pojasni mu kolega.« »Idemo odmah«. ali koliko im je poznato.« Joar je čekao.

To. Na Odjel u kojem se čuvaju otisci prstiju. »Jedva da ima fotografija djece. Pokušavala je birati za što će se boriti. ali svejedno bi joj bila uvijek pomalo iznenađujuća. osobito njezin odnos s Alexom i Peterom. činilo se. Razlog što je to tako pažljivo naglašavala bio je i jednostavan i žalostan. Samo otkad su bila mala. nego su slike iz prirode. od slučaja na kojem su radili prošlog ljeta počeli gledati na drugi način. da ga nije vidjela kao nešto što će raditi osobito dugo. Nije joj ta misao prvi put pala na pamet. Tamo bar imaju svoje fotografije. Ali naravno da se stvar popravila. Vatreno krštenje za sve njih. Iako. Čudan je bio svijet u kojem je radila. radi karijere. koji su je. što bez nje.« Parket je škripao dok je Joar hodao. i da dojam koji imamo o ovom stanu može značiti još nešto. čini se da su nedavno snimljene. »I pitam se što nam to govori. da ne izgleda kao da netko ovdje živi?« »Možda spavaća soba. jer dolje na Vanadisplanu živi par koji tvrdi da ovu obitelj poznaju prilično dobro. nije baš bila zadovoljna. Kao civil zaposlen u moru policajaca. »Pomislio sam isto što i ti«. uvijek se iznova prisjećala koliko je drukčija i koliko je neobičnom doživljavaju.« »Što to?« upita Peter. A moj je dojam da su ljudi koji su živjeli u ovom stanu prilično bezizražajni i mlaki i da ne bi nikoga pustili previše blizu. Istodobno je Fredrika mogla ustvrditi da se i sama otada promijenila. protiv svoje volje zaintrigiran Joarovom analizom. reče tonom koji je upućivao da je zadovoljan time. jer u drugoj okolini rijetko su je doživljavali različitom. naravno. Ispočetka bi zagrizla za sve. Fredrika Bergman obično bi pazila da i sebi i drugima naglasi kako je svoj sadašnji posao izabrala iz strateških razloga. Postavila je jednostavno pitanje: . Za umjetnička djela ne bih znao. ponekad uopće nije imalo veze što bi učinila. do konflikta bi svejedno došlo. Fotografije na zidu ne prikazuju ljude. Mislim da to trebamo imati na umu kada ih za koju minutu posjetimo. Više je puta pomislila kako je to prilično čudno. Kao kada je nedavno otišla u nacionalnu policiju. ali s neočekivanim iskušenjima trudnoće imala je sve mamje i manje volje hvatati se na razne pokušaje otvaranja raspravaili svađe.« »Ima li nekakva iznimka od ovoga što si upravo rekao? Onaj dio. što u uniformi. ali izgledaju skupo.

Ili će možda naći nekoga s kim će živjeti i dobiti dijete prirodnim putem. naravno da može pričekati koji dan na rezultat. u svom ili registru imigracijskog ureda? Žena s kojom je razgovarala reagirala je nerazumno uznemireno na to pitanje. Bilo je to prošloga ljeta. Nakon svakoga propalog pokušaja vraćala se Spenceru.« Fredrika je samo odgovorila da joj je žao što gospođa ima toliko posla. ljutito udaralo nožicama o unutrašnjost njezina trbuha. Dijete se žestoko bacakalo. a da Fredriki nije uspjelo održati funkcionalnu vezu. Njezina mama smatrala je da je neobično mršava s obzirom na poodmaklu trudnoću. Nije imala baš brojne mogućnosti. . koji se činio zauvijek vezan u braku u kojem ni on ni njegova supruga nisu bili sretni.Jesu li možda našli otisak koji bi odgovarao neidentificiranom muškarcu što je pronađen mrtav na smetlištu. nego time što je žena zaboravila provjeriti otiske prstiju preminulog muškarca. Trebala je navršiti trideset petu i morala je odlučiti što će učiniti u vezi s tim što nema djece. »A i ja sam. Tek na zajedničkome odmoru u Skagenu Fredrika se usudila iznijeti mu svoju dvojbu.« Roditelji su je pitali je li trudnoća bila planirana i ona je odgovorila da jest. Osim toga. kao ni s istragom motociklističkih bandi. Nije joj se to činilo baš posve jednostavnim. nemate osjećaj za prioritete. »Baš tipično za vas koji nemate pravog policijskog iskustva. Ili. Utonula je u svoju uredsku stolicu. i neka se gospođa sama javi kada bude gotova. »Ne možete se samo pojaviti i svašta izvolijevati«. ni drugim. ili će otići u Kopenhagen i riješiti problem umjetnom oplodnjom. dreknula je žena za računalom. Pozdravila je i krenula što je brže mogla prema dizalima. promrmlja Fredrika i položi ruku na trbuh. nije vjerovala da je kašnjenje uzrokovano ni jednim. ali Fredrika to baš i nije uzimala za ozbiljno. tada su planovi postali konkretniji. jer nije bila upoznata ni s Gudrun i njezinim bolovanjem. onoga ljeta kada kiša nije htjela prestati. bolje rečeno - kako da gleda na to. Godine su prošle. otkad nema Gudrun? Ne razumije li da velika istraga motociklističkih bandi koju je pokrenula nacionalna policija prošlog tjedna ima prednost? Fredrika baš i nije imala razumijevanja za ženinu reakciju. iako je izbjegavala ići previše u detalje. Ne zna li Fredrika kakvo je veliko radno opterećenje na njihovom Odjelu od prošlog mjeseca. Ili će usvojiti dijete kao samohrana majka. »Malo si nestrpljiva beba«.

»Ma molim te. Promatrala je vrećicu koja je ležala pred njom na radnom stolu i sadržavala predmete koje je muškarac imao uza sebe. Fredrika se namršti. I razumijem ako ti ne želiš ili ne možeš sudjelovati u tome. Frustrirana. Prvo se izbezumio i održao joj dugo predavanje o tome kako je užasno istrgnuti djecu s druge strane svijeta samo da bi ih se poslalo u Švedsku k ljudima gladnima ljubavi. malen i čvrsto smotan. Izgledalo je kao da je netko istrgnuo stranicu iz starog telefonskog kataloga. I karta. kog vraga da radim?« I onda su za promjenu razgovarali o tome. a onda bi već u sljedećem počela plakati. »Želim biti majka. Fredrika. rekla je. što te to obuzelo?« upitala ju je mama oklijevajući. Još jedan papirić. . trebala je cijela vječnost da ga otvori. ali svejedno ti želim reći kako se osjećam. »Namjeravam usvojiti dijete«.« Spencerova reakcija nevjerojatno ju je iznenadila. Tanke spise na arapskom pismu. Prema preliminarnom izvješću liječnika koji ga je pregledao kada je pristigao u bolnicu. Bilo je djetinjasto misliti na to. Prsten s crnim kamenom. Nije bilo identifikacijskih isprava. Još arapskih slova. Progutala je slinu. Bila je to karta starogradske jezgre u Uppsali. Spencere. Gotovo da nije imao osobnih predmeta uza se. Možda mora preispitati sliku same sebe. U jednom trenutku glasno bi se smijala. na tijelu nije bilo ozljeda koje bi upućivale na fizičko nasilje ili što slično. ali zabavljalo ju je što je njezine roditelje taj projekt toliko isprovocirao. »I tko ti je taj Spencer zapravo? Koliko ga dugo poznaješ?« »Više od deset godina«. Trudnoća i hormoni učinili su je labilnom. Očito je nisu samo u policiji gledali kao neobičnu. Fredrika se nasmiješila. odgovorila je Fredrika i pogledala majku u oči. »Želiš li doista biti dio takvog sustava?« upitao ju je. nego i unutar vlastite obitelji. pružila je ruku da dohvati izvješće sastavljeno na mjestu događaja kada je pronađen neidentificirani muškarac. Dugo. Još nije bio prijavljen nestanak. na oba papirića. Fredrika je tada briznula u plač i rekla: »A koju onda alternativu imam? Reci mi ti. Zlatnu ogrlicu. umotan u papirić. Fredrika je zaključila i da će se obaviti obdukcija na Zavodu za sudsku medicinu. Uz kartu netko je nešto zapisao slovima koja su također izgledala kao arapska. i ona je bila čvrsto zbijena i zgužvana.

Neshvatljivo je to što se dogodilo. reče Alex. Kada je čuo glas supruge Lene. Alex Recht osobno je preuzeo poziv župnika iz župe u Brommi. »Odabrao sam ovo jer ne vidim kako bih nešto drugo radio bolje«.« »Stojim vam na usluzi kada god želite«. odgovori župnik čvrstim glasom. Ta mu je pomisao sve rjeđe padala na pamet i jedini razlog što se sada pojavila je što ovaj slučaj ima tako očitu povezanost s crkvom. osjetio je unutarnju toplinu. Sve. Naposljetku je otac kapitulirao. »Rado bismo ispitali što je više moguće ljudi bliskih paru. baš kao i njegov mlađi brat. unatoč svemu.« »To nam je jasno«. ali svejedno bi mogla provjeriti. Nešto . Tim je riječima na kraju iz bitke izašao kao pobjednik. Zazvonio je telefon na njegovu stolu. »Ali bio je vrlo cijenjen suradnik u župi. reče župnik. Alex je onako usput razmislio ne bi li nazvao oca.« Alex je čekao. Zadubila se u misli o tome kako da nastavi. »Samo sam u ime crkve želio reći da stojimo na usluzi za sve što treba. nismo«. Razmijenili su nekoliko pristojnih rečenica prije nego što mu je župnik iznio zbog čega zove. »Jeste li se i privatno družili?« »Ne. Svi su prvorođeni sinovi generacijama bili pastori. Ovo nam je užasno težak dan. Otišla je k Ellen u sobu pokraj svoje. Vjerojatno neće biti ništa od toga. Marja također. »Radi se o Jakobu Ahlbinu koji je jučer pronađen mrtav. Alexov otac bio je pastor Švedske crkve. Alex se svojedobno itekako morao boriti da obrani i objasni roditeljima svoj izbor karijere. I policijski posao. Umor koji bi joj povremeno obuzeo mozak donekle je oslabio. »Gdje da nađem nekoga da mi prevede tekst s arapskog?« upitala je. iako mu je u posljednje vrijeme izazivao i osjećaj nemira.« »Bi li bilo u redu da vas dođemo posjetiti danas tijekom dana?« upita Alex. Iza njih ostaje velika praznina. rekao je Alex. iziskuje svojevrstan poziv. Nakon što je završio razgovor.

Alex se gotovo ničega nije sjećao i time je bio zadovoljan. Porazgovarali su što će večerati i što zapravo misle o novom dečku svoje kćeri koji izgleda poput rokera. Alex spusti pogled na svoje izbrazdane dlanove. reče osorno. »Dolaziš kasno večeras?« upitala je. Na njegovo veliko iznenađenje.ju je brinulo ili joj smetalo. ali nije govorila što. prema uputama. Alex naizmjence skvrči i protegne prst po prst. sjeo u autobus za Stockholm i zatim sjeo na klupu ispred trgovine s tiskovinama koja se zvala » Pressbyrån«. Liječnici su mu obećali punu pokretnost nakon nekog vremena.« »Nećeš zaboraviti da imaš fizioterapeuta?« Alex uzdahne. Njezin smijeh odzvanjao mu je u glavi i nakon što su poklopili. Gadan fijasko. Požar u stanu počinitelja bio je poput nekakva bizarnog finala u jednako bizarnom slučaju. voditeljica Odjela ljudskih resursa. Lov na počinitelja sveukupno je potrajao manje od tjedan dana. Nasmijao se kao i uvijek kada bi se prisjetio tog putovanja.« Iako je već danima bio u Švedskoj. koji je ondje kaos s policijom. »O čemu se radi?« »O kiflicama. odlučno je rekla. Zadobio je ozljede u onom suludom slučaju s nestalom djevojčicom prošlog ljeta. a govori kao političar. »Alex. ali bio je intenzivniji od bilo kojeg u koji je bio uključen tijekom karijere. Djeca su nestajala iz metropole i bivala pronađena ubijena. . Telefon ponovo zazvoni. i bili su u pravu. »Pa neću valjda«. Što se samoga požara tiče. »Je li?« reče Alex iščekujući. nije još uopće ništa vidio. Bože dragi. bila je to Margareta Berlin. moramo razgovarati o Peteru Rydhu«. »Vjerojatno ne. Nikad nije toliko dugo bio na bolovanju kao tada i samo nekoliko tjedana nakon što se vratio na posao on i Lena otputovali su u Južnu Ameriku posjetiti sina. S Arlande je. I čekao. bilo je Alexovo mišljenje ukratko i Lena se na to nasmijala.

Iznenada je postao nesiguran. Pitao se gdje su trgovci s tržnica. upijajući sve što je vidio. tako da je Ali pretpostavio da će dobiti veći smještaj kada njegova obitelj dođe za njim. Ušli su u jedmu od niskih zgrada od opeke i uspeli se stubama na drugi kat. ušla je prije njega u stan. Uopće nije izgledala onako kako je zamišljao. Nespretnih prstiju. stajalo je više bicikala nego što je Ali ikad vidio uz autobusnu postaju. diskretnim mu kretnjama dala na znanje koji je njezin automobil i da sjedne na suvozačko mjesto. Osoba za kontakt obećala mu je da će to . Žena baci pogled preko ramena. Provela ga je kroz autobusni kolodvor koji se zvao Cityterminalen i izvela ga na cestu punu automobila. Kimnuo je. Kada ih je napokon otvorila. Sasvim slijeva. Osjetio se miris sredstva za čišćenje i možda ustajalog cigaretnog dima. priznanje da je našao pravi put. Niske zgrade i mnogo manje zvukova nego što je bio naviknut u gradovima. »Ali?« Žena će. Posvuda ta voda i mostovi. spremio je telefon u džep košulje tražeći putovnicu. a on sam nije govorio engleski. ali automobil je i dalje bio topao. U tišini su se vozili gradom. blizu pločnika. s hlačama umjesto suknje. Probolo bi ga u prsima kada bi pomislio na svoju ženu i djecu. Bila je mnogo niža i tamnija nego što si je predočavao švedske žene. Žena je došla tek nakon pola sata. Mora da ti Šveđani puno voze bicikle. Opčinjeno ju je gledao kako zauzima mjesto za volanom i pokreće automobil. Bilo je mnogo hladnije nego što je očekivao. Stan nije bio velik. Slijedio ju je pognute glave. Ali je pretpostavio da ona ne govori arapski. Četvrt sata poslije. Olakšanje ga je toliko obuzelo da je gotovo zaplakao. i nosila je muško odijelo. Žena mu je nestrpljivo pokazivala da je slijedi. nije znao što bi trebao reći. žena se parkirala preko puta praznog bloka kuća i pokazala mu da izađe iz automobila. Morala je upotrijebiti tri ključa da otključa različite brave na vratima. Odlučno je kimnula kada joj ju je pružio i brzinski ju je prelistala. Predaja telefona bila je znak koji je čekao. Potom mu je dala znak neka je slijedi. Osjetila se i svježe oličena boja. Nadao se da su dobro i da će se snaći dok on ne dobije dozvolu boravka. zatim brzo spusti ruku u torbicu i pruži mu mobitel. Gledao je kroz prozor.

ali to mu je bio najmanji problem. Prozore se nije dalo otvoriti. a u kuhinjskim ormarićima bilo je i tanjura i lonaca i pribora za kuhanje. Al-Jazeere nije bilo.ići brzo. Nadam se da je put dobro prošao i da ti je u stanu ugodno. Ali. Ovo mora uskoro završiti. lupkajući dugim prstima po staklu. njemu. Ali uzdahne i sklopi oči. Naravno da ne smije izaći iz stana . Zasigurno stoti put. . a krumpiri koje je pokušao skuhati bili su zeleni kada ih je ogulio. Popušio je nekoliko kutija cigareta i nije točno znao što da radi kada ih potroši. Ali je gotovo zaboravio kuhati. U nekoliko kratkih rečenica obavijestio je Fredriku da je Peter pozvao natrag u središnjicu i neka ona ide s Joarom i ispita postariji par koji je pronašao supružnike Ahlbin. a kuhinjska napa nije radila.pa zaključan je unutra. koji nije plakao od djetinjstva. Suze su mu gorjele iza kapaka. Hladnjak je bio ispunjen hranom. Ali nasloni glavu o prozor. Razgovor s Alexom je došao prilično neočekivano. Žena mu je pružila dvostruko presavijeni arak papira. Gotovo da je pojeo sav zaleđeni kruh jer nije imao volje pripremati ozbiljniju hranu. Više je nije vidio. Potrudili smo se da imaš sve što ti je potrebno. Moraju se vratiti. izvadio je arak papira koji mu je žena dala i pročitao kratki tekst na arapskom. Prošla su tri dana. okrenula se na peti i izašla iz stana. Odresci u foliji u hladnjaku poprimili su sivu opnu. pa da mogu ispuniti dogovoreno. U stanu nije bilo telefona. pomisli. Bilo je još stvari koje će potrošiti. Na televizoru su se prikazivali samo programi na jeziku koji ne razumije. Žena mu je pokazala spavaću sobicu i dnevnu sobu. Budi ljubazan i nemoj izlaziti dok ti se ponovo ne javimo. da će je dobiti čim ispuni svoje obveze prema onima koji su platili njegov bijeg. Osjećao je kako ga nagriza nemir. a činilo se da mobitel koji mu je žena dala ne radi. ovo je za početak tvoj dom u Švedskoj. Popio je i mlijeko i sok. Ni računalo nije nigdje vidio.

Fredrika se zamislila nad činjenicom da ljudi mogu toliko drugačije izgledati. kako slučajnost nekad odredi stvari. pak. »Koji dosadnjaković«. Fredriki je sinulo da je Sven u mlađim danima vjerojatno bio pristao muškarac.« »Znači. sijeda kosa koja je po svoj prilici nekada bila tamnosmeđa. »Kako ste se upoznali?« Upitao je Joar. i djeca su vam se družila?« upitala je Fredrika. Joar. I bio je tako korektan. Sjedili su kao u krugu. Ali nije bilo u planu da ponovo živimo ovako blizu jedni drugima. misleći na udaljenost od preminulog para. a Marja je vodila crkveni zbor. Bio je visok i stasit. blizu jednu drugoj. čula je kako je Peter promrmljao. odgovori Sven. Nije dijelila to mišljenje. a u glasu mu se čuo ponos. muškarac i žena koji su prethodne večeri svoje poznanike pronašli ustrijeljene. Prije toga imali smo kuće u Brommi. »Zapravo jesmo. Četiri velike fotelje oko malog osmokutnog stola od drva kojem Fredrika nije znala ime. otprilike kao kod Alexa Rechta. zatim smo se preselili u grad u razmaku od samo nekoliko godina.« »Dakle radili ste i djelovali unutar iste župe? Koliko dugo?« » Gotovo dvadeset godina«. bila đakon. iako su jedva dosegnuli zakonsku dob za umirovljenje. »Da«. nakon što su se djeca odselila od kuće. »Elsie i ja smo prije toga radili u Karlstadu i preselili se u Stockholm kada su djeca bila u višim razredima osnovne škole. ali osmijeh se nije proširio do očiju. »Jakob je bio kapelan u lokalnoj župi. Elsie i Sven Ljung. odgovori Elsie bez oklijevanja. . Šalili smo se na račun toga. odgovori Sven. »Preko crkve«. Fredrika.« Blago je razvukao usne. baš kao i Sven. Elsie i Sven doista su izgledali poput dvoje umirovljenika. Elsie i Sven razmijene pogled. Možda to tako ispadne kad čovjek prestane raditi i po cijele dane samo sjedi kod kuće? »Jeste li oduvijek živjeli ovako blizu?« Upita Fredrika. Ošire crte lica. Ja sam. dok je njegova supruga Elsie bila mnogo niža. Uspjelo mu je uvijek zvučati istinski zainteresirano za sve. oboje rođeni sredinom četrdesetih i otprije nekoliko godina umirovljenici. Fredrika primjeti da se od Joarovog glasa često strese.

Elsie će uvjeravajući.« Elsie i Sven oprezno su kimnuli. Obje pametne. ali nešto su držali u sebi. ali kolegica i ja bismo svejedno bili zahvalni ako biste mogli raspraviti neke stvari s nama. »Doista dobar brak. »Doista dobar brak.« što je to. Nešto ukočeno i promišljeno. »Jakob i Marja imali su odnos pun povjerenja«. Gotovo skandalozno. »Bili smo bliski prijatelji. tako se u to vrijeme mislilo. još prije nego što su ona i Joar počeli postavljati pitanja.« Fredrika se uhvatila kako je diskretno preokrenula očima. »ne bi se baš moglo reći da jesu. to je bilo prije nego što smo ih upoznali«. zapravo? »Jesu li se upoznali kao vrlo mladi?« upitao je Joar. Zatim su se vjenčali. ipak smo živjeli toliko blizu. iz nekog je razloga izbjegavala pogledati svog muža. kao što smo rekli. »Nisu«. njoj šesnaest. Pa dečki nisu mogli biti mnogo stariji. »Razumijem da vam je sve ovo jako teško i znam da ste razgovarali s drugim policajcima prije nego što smo se mi uključili u ovaj slučaj.« . Obje Marjine i Jakobove kćeri nešto su mlađe od naših dečki. dobili djecu i onda se zaboravilo kako je sve počelo. »Da. Fredriki je smetalo nešto u vezi njihova govora tijela. reče Elsie. Odmah je shvatila da je to bio pun pogodak.« »Jeste li bili bliski prijatelji?« upita Fredrika oprezno.« »Ali. jesu«. Fredrika si ni u najluđim snovima ne bi mogla predočiti da je par bio upleten u ono što se dogodilo.« Zašto ne? pomisli Fredrika. ne može se reći da su bili dobri prijatelji. »Njemu je bilo sedamnaest godina. svaka na svoj način. odgovori Elsie oklijevajući. I dobili su dvije krasne djevojčice. reče Sven. Uglavnom iz praktičnih razloga i zato što je oduvijek bilo tako. tako da nikad nisu išli zajedno u školu. Pustila je to do daljnjeg. »Što nam možete reći o Jakobu i Marji?« upitao je Joar i slabašno se nasmiješio. »Znamo samo ono što su nam Jakob i Marja ispričali. Sven i Elsie su se uzvrpoljili. imali smo ključeve stana jedni od drugih. ubacio se Sven. »Hoću reći. ali učinilo joj se da je primijetila kako se Elsie zarumenjela. Naravno da su se viđali kada smo imali obiteljska druženja i ponekad u crkvi. naravno da jesmo«. Ali ne.

odgovori Elsie. »Budući da smo Elsie i ja prestali raditi. Potom je razgovor prirodno skrenuo na ono što se zapravo dogodilo prethodne večeri.« Sven je žustro kimnuo. »Zapravo nije. ključeve barke«. Sven je mislio da sam smiješna i da se trebamo vratiti kući i pričekati. »Ali prije smo bili bliskiji«. »Zašto ste imali njihov rezervni ključ sa sobom?« upita Fredrika.« Elsie je pobijedila u raspravi koju su vodili na stubištu i otključala je vrata ključem koji je imala u torbici. kucali i lupali. Ne događa se to samo u mladosti. »Je li se nešto osobito dogodilo?« upita Joar ležernim tonom. a zatim na mobitele. ali ne nužno točno. Nitko se nije javljao. »Jesmo. možda i previše žustro. primijeti Fredrika. crkva nam više nije bila zajednička točka. ispriča Elsie drhtavim glasom. Ima ovdje jedan »ali« koji želi izaći na vidjelo. Elsie kao da se zgurila. rekao je i izgledao gotovo veseo govoreći to. Ali nisam htjela i rekla sam da ću. kao da je Elsie rekla nešto izvanredno pogođeno. reče Elsie. Pokušali dobiti Jakoba i Marju na kućni telefon. nego i kasnije u životu. kao da su mu riječi došle mnogo lakše nego što je mogao zamisliti. »Pa naravno«. ali. »Obuzeo me neki osjećaj«. Čekala je. promrlja Sven i zavrti glavom. »Predosjećaj da se nešto strašno dogodilo. Kako su više puta pozvonili na vrata. »Znači. ako on ode kući. Čekali i ponovo kucali. . odgovori Elsie gotovo ljutito i uperi pogled u Svena. Elsie je to izgovorila. kako da kažem. »Jer mislim da su ključevi vrijednost koju uvijek treba nositi sa sobom«. »Od našeg stana. »Posljednjih smo se godina našli u različitim krugovima poznanika«. Ali. reče prigušeno. Nisam mogla objasniti zašto se tako osjećam i inzistirala sam da uđemo u stan vlastitim ključem. ja ući i provjeriti. uvijek sve ključeve nosite sa sobom?« upita Joar i razoružavajuće se nasmije. povremeno smo se ipak družili«.« »Ali jučer ste bili pozvani na večeru?« upita Fredrika. stana našeg najmlađeg sina. Sven uzdahne. udaljili smo se.

»Pa valjda sve obitelji imaju svojih problema i tajni?« upitala je Fredrika. Treće. Prvi put otkad su stigli. Drugo. »Pomislili smo da ih je netko ustrijelio«. nikad ne bi na taj način okrenuo leđa Bogu. »Nama koji smo desetljećima poznavali tu obitelj.« Sven je složno kimnuo. prošapće Elsie. »Je li doista isključeno da je poludio od tuge i ustrijelio i suprugu i sebe da prekine patnju?« Elsie je energično vrtjela glavom. »Otkad smo ga upoznali.« Sven je ponovo kimnuo.« Joar zastane. od svih ljudi na svijetu. »Ništa od toga.« Na Fredrikino iznenađenje. »Voljeli bismo vjerovati da svoje prijatelje poznajemo u dušu«. Više puta započeo je tretman elektrošokovima.« »Ali sad znate da je policija pronašla oproštajno pismo?« reče Fredrika ispipavajući. Nikad. to se čini prilično čudno«. »To nema smisla!« poviknula je. Prije samo nekoliko dana primio je vijest da mu je najstarija kći umrla od predoziranja. izgledalo je kao da će se Elsie rasplakati. Joar ustane i krene polako obilaziti prostoriju. »Istrčali smo iz stana i odmah nazvali policiju. Jakob je uzimao psibofarmake. »Ali postoje neke temeljne činjenice upravo u ovom slučaju koje ne možemo zanemariti. Jakob Ahlbin patio je od kronične depresije. .« Joar je prstima prolazio po šalici kave koju su mu poslužili kada je došao. predozirala? Poznajem tu djevojčicu od malih nogu. mogu se zakleti na Bibliju da nikad nije bila ni blizu bilo kakvih opijata. »Ali nikad mu ne bi palo na pamet nešto toliko ludo kao da ustrijeli sebe i Marju. Joar se nagne naprijed u svojoj fotelji i reče: »Što ste pomislili kad ste ih našli?« Nastala je potpuna tišina. Zar bi se Lina. »Jakob je bio crkveni čovjek. »Prvo. reče. reče suzdržanim glasom. U stanu smo našli bočice tableta i recepte. Jakobu nije bilo lako s njegovom bolešću« reče glasom koji je pucao.

nikad nismo čuli ništa o tome«. »Jesu li Marja i Jakob imali neprijatelja?« Elsie i Sven zbunjeno se pogledaju. dakle to da je Jakob počinitelj. kako je izgledao taj angažman?« upita Joar naborana čela i ponovo sjedne u fotelju. jest. kao da je pitanje bilo posve neočekivano. »Pa. O Jakobovu zdravstvenom stanju bolju bi procjenu dao liječnik od postarijeg para iz kruga prijatelja. kao da nije znala što bi odgovorila. bio je uključen u sve moguće organizacije i tako to«. »Koliko nam je poznato. reče Elsie krhkim glasom. »Držao je predavanja različitim grupama ljudi. »Svi se slažemo oko toga da su mrtvi«. Kći je mrtva. »Ne ovakvih tajni«. »Da je koja od djevojaka bila ovisnica. znali bismo za to. tko je onda? Jesu li bili upleteni u neki sukob za koji znate?« I Elsie i Sven odmahnu glavom i spuste pogled. odlučno će Elsie. Elsie je vrtjela sijedi pramen kose koji joj je padao niz blijedi obraz. odgovorila je. nisu«. »Ne. Elsien pogled je tumarao. »U redu«. Bio je dobar u tome. baš kao i kada je držao propovijedi.« Fredrika i Joar se pogledaju.« . »Jakob je bio poznat po svojoj uključenosti u izbjeglička pitanja«.« »Konkretno. Njegova je majka došla iz Finske i ostala ovdje. blago će Joar. »Ali ako to nije učinio Jakob. tko je to mogao učiniti?« Nastane tišina. usuglasivši se da će promijeniti taktiku. reče Fredrika. Sebe je vidio kao osobu djelomično imigrantskog podrijetla. »Je li mu to ikad stvaralo probleme?« Sven se odmah uspravi. reče Sven. reče Fredrika. »Ali to je bilo pitanje koje mu je jako puno značilo?« »Da. »Ako najočitiji trag u ovoj istrazi stavimo na stranu. o tome se nema što raspravljati. uspijevao je prenijeti poruku.

reče Elsie napetim glasom. Napokon je odustala. Posjetila je ni manje ni više nego tri internetska cafea u naivnoj nadi da će jedna od njezinih dviju adresa e-pošte proraditi. »Važno nam je da budemo od pomoći. često je svirao. A Jakob je u pozadini svirao klarinet. nastavi Joar s grubošću u glasu koja je Fredriku iznenadila. a zatim u Joara. znate li kako da dođemo do druge kćeri. oklijevajući. Johanne? Svim je silama tražimo kako ne bi preko medija saznala da su joj roditelji preminuli«. »Bojim se da ćemo sigurno imati razloga ponovo vas posjetiti. Kolega joj je kimnuo. zvučala je veselo i normalno kao i uvijek. Tama se nadvila nad Bangkok tvoreći crni plašt. »Onda ćemo vam zahvaliti na vašem vremenu«. »Usput. Zašto su se tako držali ako su znali da ih samo sati dijele od vlastite smrti?« . Elsie je šutjela. odgovori.« Fredrika krišom pogleda na sat.« »Na tome smo vam zahvalni«. »Oprostite?« »Ako je djevojka umrla od predoziranja«. pretpostavila bih da je sigurno izvan zemlje na nekom od svojih putovanja.« »Da nemate slučajno njezin broj mobitela?« Elsie stisne usne i odmahne glavom. »je li se i on bavio time?« Sven otpije malo kave prije nego što će odgovoriti. Sustav ju je svaki put iznova . nije«. reče Elsie brzo. Elsie iznenada reče: »Zašto nisu otkazali?« Fredrika se zaustavi pola metra od ulaznih vrata. Elsie trepne. »Koliko nam je poznato. »Muškarci i žene iz crkve ponekad su sudjelovali u skrivanju izbjeglica«. naravno. reče Fredrika i pođe za Joarom u hodnik. reče i odloži posjetnicu na stol. reče Joar. ali nije imala sreće. Kad su navukli kapute i spremili se krenuti.« »Dobrodošli ste kad god to bilo«. »Ali. »Johanna? Pa. bilo je takvih glasina. »zašto nisu otkazali večeru? Jučer prijepodne razgovarala sam s Marjom.

a još ih je manje znalo njegovu pravu svrhu. Broj koji se ne koristi. otac joj je bio jedan od njih. Trebala bi nešto pojesti i popiti.obavještavao da je ili upisala pogrešno korisničko ime ili lozinku i da mora pokušati ponovo. Poduzela je apsolutno sve mjere predostrožnosti koje su bile nužne za projekt. I opet. Telefon je pucketao. Isto vrijedi i za njezinu e-poštu. O čemu se ovdje. kad sutra pokuša. Odzvonilo je samo jednom. Pokušala je nazvati roditelje na kućni telefon. Samo je nekolicina ljudi znala za njezino putovanje. Pritisnula je telefon na uho i stavila prst u drugo da bi čula. dvaput. sve će se riješiti. Zatvorila je oči i predočila si kako telefon istodobno zvoni u kućnoj biblioteci i hodniku. zaboga. Naravno da se radi o slučajnosti. bol se širila u svim smjerovima. a ljudi vikali da nadglasaju zvukove od kojih je središte Bangkoka pulsiralo. Dan je bio dug i mora odlučiti što će s povratnim letom. a onda ju je nepoznati ženski glas obavijestio da broj više ne postoji i da nema broja na koji bi se moglo proslijediti poziv. Računala je u sebi i zaključila da u Švedskoj mora biti oko trinaest sati. automobili su glasno trubili. radi? Zapravo se nije mogla sjetiti prilike u kojoj je osjećala pravi strah. spustila ju je u džep da izvadi mobitel u koji je stavila tajlandsku SIM-karticu onoga dana kada je stigla. Naravno. U nevjerici je zurila u telefon i umjesto toga pokušala nazvati broj svoje majke. Ali ovoga puta bilo je gotovo nemoguće obraniti se od nemira koji joj se prikradao. . Mora se raditi o kakvoj velikoj pogrešci na serveru. našla se usred gomile koja je navalila i sprijeda i straga. Potom glas anonimne žene koji ju je obavještavao kako je i ova pretplata istekla i nema alternativnog broja. to mora biti zbog pogreške u sustavu aviokompanije. i kako su roditelji po običaju potrčali svaki prema svom telefonu. Jednom. Uzalud je tražila racionalno objašnjenje zašto ne može doći do svojih roditelja. Zvonjava je prazno odzvanjala. Nije bilo dovoljno misliti kako nisu kod kuće. možda nakratko odspavati. Thai Airways ne može naći njezinu rezervaciju. Nije se potrudila ostaviti poruku jer je znala da njezina majka praktički nikad ne koristi mobitel. Opet je nazvala. Ruka joj je bila mokra od znoja. tako je razmišljala. radilo se o još nečemu. Istodobno joj je želudac bio u grču. znoj tekao. triput. Obično bi tata stigao prvi. Osjećaj nelagode kojega se nije mogla riješiti ostao je prisutan. Znoj je tekao s nje dok je grabila naprijed ulicama Bangkoka. Stala je nasred pločnika. Srce joj je udaralo. Zašto bi njezini roditelji poduzeli takvo što a da je ne obavijeste? Pokušavala je smiriti samu sebe. Prespojena je izravno na telefonsku sekretaricu.

većina nije imala javne brojeve telefona jer su željeli biti sigurni da ih nitko neće moći dobiti u slobodno vrijeme. zatim Joar pogleda Petera. Zašto ta večera nije otkazana ako su ovi upravo primili vijest da im je kći preminula?« . i u razgovoru s vama ustrajali su u tome?« reče Alex i nasloni se u stolici na kojoj je sjedio. koji su bili uvjereni da su im prijatelji ubijeni. samo da joj pomogne stupiti u kontakt s roditeljima. »Znači. Budući da identitet para još nije javno otkriven. Zapravo je postojala jedna osoba koju bi mogla nazvati. dajući znak da iznese do čega su tijekom dana došli. Koliko joj je bilo poznato. Alex je primijetio da djeluje nešto bolje volje. započeo je Alex otresito. Ipak je oklijevala. Nije mu još prenio zašto je prebačen natrag u Središnjicu. Prošle su godine otkad je njihov odnos prestao biti blizak i. Petera je izbjegavao gledati. »O. »Otišli su k njima jer su trebali doći na večeru. Samo da čuje da je sve u redu.« Alex je čekao. K.« U sebi je dodala: Malo mi nedostaje da budem odsječena od svijeta. danas joj je bilo mnogo gore nego tada. koliko je čula. »Da«. Osim toga. nije imala ničiji broj telefona. »I zapravo su imali dosta jak razlog za to. Joar je završio prepričavši razgovor s parom Ljung. . bili su to prijatelji njezina oca. »Bok. Fredrika se ušuljala kroz odškrinuta vrata baš kada je sastanak trebao započeti. ja sam«. koji mu je šutke kimnuo. Koga još može nazvati? Ako se može pouzdati samo u one koji doista znaju gdje se ona trenutačno nalazi. »Trebam tvoju pomoć. popis nije osobito dug. Alex Recht okupio je istražiteljski tim u Lavljem brlogu neposredno nakon ručka. Suze su joj navirale i htjele poteći. »Kako stojimo?« Fredrika i Joar se pogledaju. pristizalo je malo dojava. reče Fredrika. Čvrsto je stisnula mobitel. Ruksak je bio težak i leđa su je počela boljeti. nije imala mnogo izbora. Umorna od tjeskobe otumarala je dalje prema hotelu. S druge strane.«. reče kada joj se javio dobro poznat glas. samo mu je preko Ellen poručio da će baciti pogled na dojavu koju su dobili u slučaju Ahlbin. Odlučila je istog trenutka kad je stala kupiti nešto za jelo od čovjeka koji je na pločniku prodavao ražnjiće od piletine.

reče.« »Doista nije«. »Pa sad. Bolnica je pozvala policiju. što ti radiš poslijepodne?« . Čini se da je umrla od predoziranja narkoticima. Ako zaključimo da imamo razloga za to. U tom slučaju nije čudno što je Marja na telefonu zvučala normalno. Fredrika. »Dobar argument«.«. prema oproštajnom pismu. »Hoću reći. Fredrika diskretno zakašlje. »Nešto nisu željeli ispričati. nastavi Joar. »Je li nešto čudno?« »Nismo još imali vremena detaljnije pogledati izvješće«. Zato nisu poduzeti daljnji koraci. reče Fredrika. »Što još znamo o kćerinoj smrti?« reče naborana čela. a asistentica tima Ellen Ling nešto zapiše u svoj blok. navodno je samo Jakob znao kakva se strahota dogodila. »Doduše. nije toliko teško provjeriti?« reče Alex sumnjičavo. valjda. Alex se uspravi.« »Ali to. reče Alex i preusmjeri tijek razgovora. je li kći umrla. Izgleda da u njihovom krugu prijatelja nije bila općepoznata stvar da je narkomanka. »Što se tiče Marjinih spoznaja o tome što se dogodilo kćeri. »Kako biste htjeli nastaviti? Što se mene tiče. ni što se tiče kćerine zloporabe droge. nemam mira dok ne ispitamo još njihovih prijatelja i poznanika.. ubaci se Joar. namjeravali smo pogledati ga poslijepodne. pardon. »Tako dakle«. zatim namršti čelo. »Ali namjeravao sam.. »Iz bolnice u Danderydu smo primili kopije smrtovnice i izvješća o uzroku smrti. Bilo bi nezgodno da Ljungovima nitko ne proturječi. ni što se tiče Jakoba Ahlbina s pištoljem. ali ništa nije upućivalo na to da bi se radilo o samoubojstvu. reče Alex. u njih zapravo ne možemo biti sigurni. rekla je polako. »Želio bih predložiti nešto drugo. ali nije se činilo osobito važnim za slučaj. pa ne znamo tko je obavijestio roditelje. iz izvješća se vidi da je godinama bila ovisnica.« U Lavljem brlogu nastane tišina.« Razdraženo zavrti glavom.« »Iako su Ljungovi zapravo doveli u pitanje cijelu priču o mrtvoj kćeri«.« Alex je tiho lupkao kemijskom o stol. »Jesu li rekli zašto?« Fredrika je oklijevala.« »Ovo da Ljungovi i Ahlbinovi više nisu bili bliski kao prije je zanimljivo«.

ali bilo bi dobro da to pošteno proučimo. prvenstveno da bi dobio priliku nešto reći.imamo li razloga vjerovati da je još netko uključen. možeš nastaviti sutra prijepodne«. Johannu.« Alex kimne. »Čovjek koji je pregažen ispred zgrade sveučilišta imao je raznih papirića kod sebe. gotovo su mogli pomisliti da je prespavala sastanak. I zamolio bih vas da se svi pomolite da prije večeri pronađemo kćer. objavi potom. reče Alex i pogleda Fredriku. Osim toga. ali obdukcija će se napraviti poslije. Brz pogled u njegovu smjeru smirio ju je. Možda je on poput Petera. Alex je osjećao kako u njemu kuha bijes. Izgledao je kao da ga ovo ništa ne dira. »Prije me je nazvao župnik i izrazito se trudio ispasti voljan surađivati. odgovori. »Barem prema liječniku koji je prvi davao mišljenje. . »Drage ću volje proučiti njezin slučaj«. brzo je dodao Alex. tako da nam svima bude jasno? Nije da mislim kako ćemo naći nešto revolucionarno. Saslušat ćemo ga prije nego što odlučimo kako točno dalje . odavao je vrlo dobar dojam. Nije mu uspjelo. Netko ih je ispisao na arapskom. »Ali teško da će te to zaokupiti cijelo poslijepodne.« »Budući da još uvijek razgovaramo o tome«.« »Papirića?« ponovi Peter sumnjičavo.« »Nema ni potrebe.« Peter je zurio u Alexa. »A što ću ja raditi?« pitao je i pokušao ne zvučati kao da zanovijeta. ništa. »Ima veze s onim zbog čega sam zvala. »ima li ičega što bi upućivalo na to da ima kriminalne namjere u tom činu?« »Ne«. pitao se što se sprema. Što kažeš da nastaviš raditi na smrtnom slučaju kćeri Ahlbinovih i pokušaš napisati sažetak događaja. Kao što je i mislila. jedva se usudila gledati prema Joaru. Peter je preko stola tražio njegov pogled. »Ali neću moći raditi toliko kasno poslijepodne. Fredrika trepne nekoliko puta. Nije stigla steći podrobnije mišljenje o njemu. ali progutao ga je nekoliko puta. »Joar i ja ćemo posjetiti župu u kojoj su Ahlbinovi radili«. ali prvi dojam bio je dobar. Vrlo dobar. ili ćemo zaključiti da je Jakob jedini počinitelj. »Pokušat ću dobiti prijevod nekih papirića«.« Fredrika se oprezno nasmiješi. reče. odvrati Fredrika. ako te dobro poznajem. jedan od onih koji ne podnose da ih se zaobilazi. zgužvanih u loptice.

Svejedno je uspijevala odavati ženstven dojam. »Anna-Karin Larsson. Joar je oklijevao. »Kao što sam rekao. Fredrika. je li vam poznato ime?« upitala je grubo. Svojom velikom rukom dala mu je znak da se smjesti s druge strane stola. ispunjen lošim slutnjama. »Na tvome mjestu. »Stekli smo dojam da onaj stan nije njihov pravi dom«. reče Margareta Berlin svojim hrapavim glasom koji se nije dao oponašati. gotovo kao da je svaki metar kvadratni samo za izložbu. Joar krišom pogleda Petera. Nikako se nije mogao riješiti prizora Alexova hladnog pogleda. Koji je ovo vrag? »Uđite i zatvorite vrata«. Peter odmah učini kako mu je naloženo. »Ti ćeš otići šefici Kadrovske u dva«. točno u dva otišao k šefici Kadrovske. »Ima li još nešto?« reče Alex. ali je to ipak izrekao. Margareti Berlin. . ali zaključio je da kolega gleda ravno u zid. lako moguće da glase na neku od kćeri. to je bio samo dojam«. usredotočena izraza lica. »Molim?« upita Alex. Peter je. »Vikendice i slično ne moraju nužno glasiti na njih.« »Morat ćemo to istražiti«. Morao je pričekati nekoliko minuta pred njenim vratima prije nego što je pozvan unutra. reče Joar. Njegovo poštovanje za visoku ženu snažne građe za stolom bilo je golemo. reče Alex muklim glasom. »Ali kao dom. reče Alex. ne bih kasnio. Kosa joj je bila ošišana vrlo kratko.« Peter osjeti kako mu je srce počelo nemirno lupati. ti bi mogla provjeriti i to kad si već u tome?« Time je Alex zaključio sastanak. a i najvjerojatnije je bio posljedica previše viskija i deranja na podređene. kako se uspinjala po ljestvici. toliko da se Peter stresao. bio je toliko neosoban. reče potom.

Vražja glupača koja se nije znala drukčije nositi s pritiskom kolega. ne. rekao je tolikom brzinom da je počeo zamuckivati.. ja ću joj se ispričati«. »Ako želite razgovarati o jutrošnjem incidentu s kiflicama. nije vam poznato«. ovaj sastanak bit će brzo gotov. »Ako je nekome na pauzi zasmetalo što sam se izrazio malo. za početak želim reći da nisam mislio ništa loše. eh.« Peter se trznuo u stolici. reče Peter i blago se nasmiješi. »To sam i mislila. odgovorio je i smeo se jer se morao nakašljati. . »Ne«. »To je toliko samorazumljivo da se u ovom kontekstu ni ne može računati pod zadovoljštinu. reče Margareta suho. odgovori mu.. kako da to kažem. stvarno«. nego je otrčala ravno šefici. Ništa strašno.« Zastala je prije nego što će nastaviti. tako se zove.« Pa kvragu.. kao da mu je čitala misli.. Margareta. vulgarno. Žalosno je da se Anna-Karin morala suočiti s takvim ponašanjem treći tjedan na poslu kod nas. »Ali možda znate voli li kiflice uz kavu?« Peter samo što nije odahnuo s olakšanjem. reče velikodušno i podigne ruke.« »Nije?« Peter će u nevjerici. »Ovaj.« Margareta ga je promatrala s druge strane stola. Ali još uvijek nije znao tko je Anna-Karin Larsson. »možda stvarno jako vulgarno. reče: »Nije Anna- Karin to sama ispričala.« Margareta podigne ruku da ga prekine. Tvrdoglavo je uzvraćao pogled. iako su joj oči bile crne od bijesa. barem nešto«.« »Aha. »Tako znači. Odmahnuo je glavom i progutao slinu. »Naravno da ćete joj se ispričati«. ispričavam se. reče Margareta nešto blaže. Dakle. »Možda jako vulgarno?« »Upravo tako«. »Ne. divna mlada policajka pred kojom se toliko osramotio? »Naravno. ako se radi samo o onoj blesavoj priči. »Malo vulgarno?« reče potom. »Ovaj«. Peter je oklijevao. Anna-Karin Larsson.. Naravno.. kao i uvijek kada je želio umiriti žene svih dobi. naglasila je.

»Policija definitivno nije mjesto gdje se ljudi mogu natezati po uredima. »Sredila sam vam mjesto na radionicama rodne ravnopravnosti i mislim da će vam to otvoriti oči. Petere«.« Prvo je razmišljao da ne uzme papir. Očito niste. »Ovome moramo stati na kraj«. »Ne može.. Izvolite.« U prostoriji je zavladala tišina i Peter je osjećao kako mu se prigovori na njezino mišljenje gomilaju jedan na drugi i rastu do razine vriska. Ovdje su datumi i termini radionica. to jednostavno ne prolazi«. Kad je vidjela njegovu reakciju. crven u licu kao rak. ali jutrošnji ispad s kiflicama bio je kruna svega.« »Ne može«. otvoreno mu je rekla. dovoljno sam čekala. čekajte. reče Margareta i nagne se nad stol zabrinutijeg izraza lica. Idete na tečaj ili će ovaj problem završiti na višoj instanci. želim da pristanete na termin kod psihologa preko osiguravajućeg društva s kojim imamo ugovor.« Peter je gotovo udario u smijeh i demonstrativno podignuo ruke. »Nije. Razmišljala sam da se upletem još onda kad ste se napili na božićnoj proslavi i uhvatili Elin za guzu. koji je gotovo na silu morao zadržati u sebi. i više nego dovoljno. više onako za sebe.. da vam nije dobro. tako mu svega. »Petere. rekla je jasno i glasno. rekla je jednako odlučnim tonom i gurnula arak papira preko stola. nego da joj kaže neka si ga zabije u debelo dupe i pokupi se odande. ali onda sam shvatila da ste to sami riješili i pretpostavila sam da ćete sami shvatiti da ste prešli granicu. »Mi kao poslodavci ne možemo tolerirati ovakvo ponašanje. zadaviti kretena koji se izbrbljao o ovome jutros. Osim toga. Margareta je oštro zavrtjela glavom. glasom koji odrasli inače upotrebljavaju kada se obraćaju djeci. nekome drugome je tvoje ponašanje također bilo odbojno«. činilo se. Nema načina na koji ovo može biti u redu i on će. zagrmi Margareta i udari dlanom o stol takvom snagom da je Peter gotovo pomislio da se pod zatresao. dosad ste već previše puta zeznuli. kako ste zapravo?« Pitanje ga je toliko zateklo da je ostao bez riječi. Ali onda se sjetio da Alex zna za tu priču i činilo se da je . brzo je nastavila: »O ovoj odluci nema rasprave. Jednostavno. »Samo malo.« Peter otvori usta i ponovo ih zatvori. »Alex i ja znamo kako vam je bilo posljednjih mjesec i pol. Ali bojim se da to nije dovoljno.

Pokušajte na ovo gledati kao na novi početak. Alex je uostalom znao da kolega privatno već duže vrijeme ima tešku situaciju. što su Alexovi nadređeni isprva smatrali znakom izgaranja na poslu. pritom i jedina žena. a drugom rukom zgrabi papir. morala prijeći na nepuno radno vrijeme zbog prilično zeznute trudnoće. prihvatila bolovanje. Bio je i više nego zahvalan onoga dana kada je Fredrika ipak popustila i. Priča o kiflicama bila je koliko bizarna. toliko i neprihvatljiva i svjedočila je o lošoj procjeni suradnika kojem je poslodavac ukazao veliko povjerenje. »Zasad da«. podržano odgovarajućim liječničkim mišljenjem. Peter se sve češće dovodio u neugodne situacije. Osim toga. Pred drugim kolegicama. Margareta zavrti glavom. Alex Recht i Joar Sahlin u tišini su se vozili kratkim potezom od Središnjice na Kungsholmenu do crkve u Brommi. Alex je suosjećao s Peterom. kao na drugu priliku. ali istodobno nije vidio što je mogao drukčije učiniti. »Ali ubuduće ću pažljivo pratiti kako se ponašate prema kolegama. a pritom u njih uvlačio i poslodavca pred drugim kolegama. Iskoristite je da izvučete neku korist iz ovoga. Alex zatomi uzdah. prvenstveno od razgovora sa psihologom. Bilo je dovoljno što je jedina civilna službenica u timu. reče. . moguće je da bi bili nešto tolerantniji. Župnik Ragnar Vinterman obećao ih je primiti u dva i trideset u župnom dvoru. Istodobno je tim dobio svježu krv u vidu Joara.nekako sudjelovao u ovoj uroti. ali ipak. Peter stisne šaku tolikom silinom da su mu zglobovi pobijeljeli. Zapravo na ograničeno vrijeme. Peter je imao osobito loš osjećaj za vrijeme. Ali ništa od toga. uvjeren da će ubiti boga u ovoj kravetini ako se zadrži još ijednu sekundu. Trenutačno se postojanje istražiteljskog tima dovodilo u pitanje i doista im nije trebala nikakva negativna pozornost. sukladno pravilima.« Peter kimne i izađe iz sobe. Odluka je sama po sebi značila da tim nije otpisan. prirodno je da takve stvari utječu na njegove procjene. gdje su radili Jakob i Marja Ahlbin. Znao je da je bio strog prema njemu na sastanku u Lavljem brlogu. Da je Peter barem jednom sam prokomentirao vlastito ponašanje na način koji bi dao naslutiti da je svjestan neprimjerenosti svojih postupaka. »Je li to sve?« uspio je procijediti.

Prvi put u dosta mjeseci Alex je imao dojam da na svome radnom mjestu ima razumna suradnika s kojim može razgovarati. odavao je dojam mentalne stabilnosti.« Šalice za kavu stajale su zajedno s tanjurom s velikim slatkim pecivima na jednom od većih stolova u župnom dvoru. Osim toga.« Krišom je gledao Joara. reče Ragnar uzdahnuvši. Izazivao je poštovanje. »Alice. Joar svoju nije skidao. »Pođimo unutra«. Osim toga. Nikad ne bi planuo poput Petera i činilo se da nikada stvari ne tumači krivo kao što je Fredrika znala činiti. onda naravno jest«. želio je vidjeti hoće li reagirati. po dogovoru. »Ragnar Vinterman«. nadoda. naša pomoćnica u župi. reče župnik kada je prihvatio Alexovu pa Joarovu ruku. »Oprostite što je ovako hladno«. »Muškarci koji su nosili to prezime ženili su se kršćankama i prekinuta je židovska krvna veza između majke i djeteta. Alex je. Nije. »Desetljećima pokušavamo srediti grijanje u kući. pripremila je kavu i kolače. Alex je pretpostavio da nije dugo stajao na stubama jer mu je ruka bila topla. a njegov integritet činio se beskrajnim. prostor je bio gotovo pust i Alex osjeti kako je u prostoriji hladno i prije nego što je skinuo jaknu. procijeni Alex prije nego što je uopće stigao izaći iz automobila. ali gotovo da smo počeli gubiti nadu. Visok i stasit muškarac stajao je na stubištu odjeven u kolar-košulju i čekao ih. I velika. Alex nikad prije nije vidio tako velike ruke. za razliku od Petera i Fredrike. reče Ragnar Vinterman svojim tamnim glasom. »Židovsko. to mu je pitanje postavljeno već mnogo puta. »Je li njemačko?« Alex se nasmije.« Približavali su se crkvi. parkirao pred župni dvor. »Ako se ode dovoljno unatrag po rodoslovnom stablu. Alex je brzo počeo cijeniti Joara kao neuobičajeno nadarena istražitelja. otkud prezime Recht?« reče Joar iznenada. Poput tamnog kipa ocrtavao se pred bijelom zgradom i svijetlosivim nebom u pozadini. »Ali to je bilo davno«. »Ako smijem pitati. Jeste li za kavu?« . odgovori. Nikad nije gubio mirnoću.

Čini se da mu je majka imala istu dijagnozu. prvih godina mu nije bilo baš lako. reče Alex oprezno spuštajući šalicu kave.« »Je li se bojao da se to ne doživi kao slabost?« upita Joar. »Ne vidim baš da ćemo se tako skoro oporaviti. samo je malo nas znalo koliko je loše povremeno bio. rekli bismo da je u odmaralištu ili na privatnom putovanju. da je više puta prolazio liječenje elektrošokovima. »Za župu je to golem gubitak«. Na primjer. Ovo će svima nama biti teško žalovanje.« »Koliko smo shvatili. prepare for the worst’. dugo je bio bolestan«. »Možda bih za početak trebao izraziti sućut«. baš kao i mi. Obojica su pristala na vrući napitak. »Ne bih rekao«. zapravo. Kada bi bio u bolnici. kako kažu Jenkiji .« Ragnar Vinterman se uspravi. »Svi su znali za Jakobov zdravstveni problem«. Ragnar polagano kimne pognute glave.‘hope for the best. . »Osim toga. »Ali imao je integriteta. Koliko sam shvatio. I znao je. da postoji mnoštvo predrasuda u vezi s bolesti od koje je patio.ali treba znati i što je najgore što se može zamisliti. »Bojim se da to mnogi od nas ovdje zaposlenih i mnogi članovi župe u ovom slučaju nisu mogli. reče Alex i potiho zadrhti kada se sjetio da mu još nije uspjelo stupiti u kontakt s Jakobovim liječnikom. Alexova kći rekla bi da župnik ima tijelo nekadašnjeg sportaša. reče tiho.« »Je li još živa?« upita Joar. uzdahne župnik. to je znala samo nekolicina suradnika i članova župe.« Nakratko se zaustavio i prešao prstom po šalici. odgovori i blago se nagne unatrag.« Zbog držanja i glasa Alex je instinktivno zadobio povjerenje u njega.« Alexu se nabora čelo. Župnik provuče ruku kroz svoju čvrstu tamnosmeđu kosu. Ragnar pogleda mlađega od dvojice muškaraca. »Sve od adolescentskih dana. »Desetljećima«. Tako mu je bilo draže. reče i uzvrati Alexov pogled. »Mislim da ne razumijem. »Mi u crkvi mislimo da se uvijek treba nadati najboljem i istodobno se spremati na najgore .

vjerujem da je bilo upravo tako. Marja. Mala Lina. više kada je bila mlada«. reče Ragnar. »Nažalost.« »Što to?« upita Alex. Velike je ruke položio u krilo.« Zavrti glavom. Da se drogira i pokušava izvući iz toga. pogleda kroz prozor pored Alexa i Joara. a onda sebe?« Alex kimne. promijenio je položaj i prebacio jednu nogu preko druge. Prvo da bi mogla raditi više i bolje. »Jakob nije shvaćao što je muči sve do prije koje godine«. počela je zloupotrebljavati različite vrste droga. »Ali preko Jakoba redovito bih doznao kako živi. vjerujem li da je to Jakob učinio? Je li ustrijelio Marju. kako je loše završila. da. Jedini zvuk koji se inače čuo bio je Joarova kemijska koja je klizila po dopola ispisanoj stranici njegova bloka. Ragnar otpije nekoliko gutljaja. odgovori župnik i otpije malo kave. reče Ragnar napeto.« Alex primijeti da je Joar prestao pisati. »O Karolini. »I žalim. »Oduzela si je život kada je Jakobu bilo četrnaest godina. »Bio je u tako jadnom stanju posljednja dva dana«. poslije je ovisnost postala samo još jedan problem s kojim se morala nositi. reče Ragnar i nagne se nad stol. »Nije«.« Alex zadrhti. u snijeg koji je mirovao na drveću i tlu. . »Što mislite o onome što se sinoć dogodilo?« reče polako tražeći župnikov pogled. nakratko lica među dlanovima. »Ne kao odraslu. »Mislite. »Jeste li je dobro poznavali?« upita. valjda je i ona znala za te probleme?« Alex će sumnjičavo. Određene bolesti. prenose se poput štafete s jedne generacije na drugu. Tada je odlučio postati pastor. činilo se.« »Ali njezina majka. »Uvijek je pred sebe postavljala nevjerojatno visoke zahtjeve i onda kada ih na studiju nije uspjela ostvariti. cijelim srcem žalim što nisam alarmirao okolinu i barem Marji sve ispričao. nastavi.« Kao da je upravo shvatio da je rekao nešto silno nelagodno.

do danas. Jer postoji normalna granica koliko muke čovjek može podnijeti. reče Ragnar s određenom oštrinom u glasu. reče Ragnar. valjda. I molio me da joj ni ja ne kažem. »Ali supruzi nije rekao ništa?« upita.« Joar se uznemireno uzvrpoljio. »Naravno«. reče Joar. Nisam vidio nikakvog razloga da ga ne poslušam i dao sam mu vremena do srijede. reče Ragnar odlučno.« »Do danas?« ponovi Alex. nastavi Ragnar. takve stvari se daju relativno dobro zataškati pred majkom koja ionako ne želi baš vidjeti što ima pred sobom. Ragnar se na trenutak učinio smetenim. užasnut i očajan.« »I bila je«. odlučio je ne pružiti Marji sve informacije o sudbini njihove kćeri. »ali svejedno bih želio znati. »Ni riječi. . Zna to tako biti. nije znao slaže li se sa župnikom. reče Alex.« »Morala je. njezina je ovisnost godinama bila vrlo ozbiljna. Valjda jednostavno nije mogla. Je li važno?« »Vjerojatno nije«.« »Tko mu je javio?« upita Alex. tako da je on imao cjelovitu sliku. nije imao ni iskustvo suživota s nekim tko pati od teške depresije. U tom je smislu Ragnar Vinterman imao pravo. »A onda je primio vijest o smrti u nedjelju navečer«.« »Mislite li da je namjerno zatvarala oči pred problemima svoje kćeri?« upita Alex.« Alex. »Zapravo. ne znam. »Nazvao me kratko nakon što je doznao. to mislim«. Ragnar se ugrize za donju usnu i zavrti glavom. Rekao je da prvo sam želi shvatiti značenje toga što se dogodilo prije nego što kaže Marji. A pošto su imali drugih problema u životu. Godinama im je bilo teško zbog Jakobove bolesti i onda su odjednom imali problema i s kćeri. »Ako sam dobro shvatio. koji je i sam imao dvoje djece. »Ali djevojka je bila mnogo bliža s ocem. »Ali uz malo volje. nešto primijetiti«. »Da. ali s druge strane. »I zapravo ne znam je li to toliko čudno.

Da će se sve riješiti.« Župnik duboko uzdahne.« Na primjer. Nisam učinio baš ništa. koliko sam shvatio Jakoba. ali zvučao je kao da osjeća olakšanje. »Mislite na Elsie i Svena?« oprezno će. Zašto? Pa. jedino u čemu smo dobri je da nakon svega. Župnik je oklijevao. reče umjesto toga. dodao je Alex sam sa sebe. »Mislimo da u svakoj situaciji trebamo biti racionalni i puni razumijevanja. za kćerine probleme s drogom. »Ostali Marjini i Jakobovi prijatelji tvrde da je isključeno da bi Jakob ustrijelio sebe i suprugu«. Župnik kimne. »Vjerujte mi. ljudi tako ne funkcioniraju. »Danas je Marja trebala biti prisutna na sastanku ovdje u župi. Ne čitamo misli. »Trebalo mi je biti jasno. ponovi župnik teškim glasom. za mnogo toga nisu znali. rekao je da će navečer reći Marji. Alex nije baš očekivao da zaplače. unatrag.« Alexu su se u glavi rojile misli. što se nije ni dogodilo. ponovo je bio napet. »Zašto više nisu bili bliski prijatelji?« »Ah. Jer morala je znati. reče župnik. nedostajalo vam je presudno znanje koje tek sada. preuzeo bih na sebe da to učinim. »Sve se trebalo riješiti«. ali nažalost. »Zašto se to dogodilo?« upita Joar. pomisli. Neobično. »Samo ne onoliko koliko su bili prije. »Jučer.« »To je prilično uobičajeno«. Mnogo toga ne znamo jedni o drugima. kada se otkriju činjenice. Joar odloži olovku i odgurne blok za bilješke. ne bih baš znao. zamišljate da ste imali od početka. Nepotrebno. naravno da su bili bliski«. Polako je slika počela poprimati obličje.« Zavrtio je glavom. trebao sam nešto učiniti. Dogodila se neka . i u slučaju da joj Jakob dotad ne kaže. reče Joar sabranim tonom. I onda sami sebe smatramo odgovornima. »Jeste li još koji put razgovarali ili je to bio posljednji razgovor?« »Čuli smo se još jednom«. reče Ragnar. »Odavno više nisu tako bliski prijatelji s Marjom i Jakobom. ‘shvatimo’ kako smo trebali reagirati. a župnik i Alex upru pogled u njega. Ali nisam.« Alex začuđeno pogleda mlađeg kolegu.

i u tome je našao mir. Većina toga odmah se činila logičnom. ne znam. počne Joar. »Ako pođemo od pretpostavke da ne vjerujemo kako je Jakob bio toliko bolestan da bi oduzeo život sebi i supruzi. S druge strane«. tko bi onda mogao biti počinitelj? Možete li zamisliti kojeg drugog počinitelja?« Ragnaru se nabora čelo.« »Jer Jakob je bio prilično angažiran po pitanju izbjeglica.« »Znate li čime se danas bavi?« upita Alex radoznalo.«.« »Znači.« .. imali su još manje kontakata s Jakobom i Marjom. i nakon tog više nikad nije bilo kao prije. ne. »o njoj sam možda i manje toga čuo. Jakob nije otkazao večeru s Elsie i Svenom iz jednostavnog razloga što bi Marja onda posumnjala da nešto nije u redu. »Ali o tome ne znam ništa. Je li doista bila toliko izolirana od svoje obitelji da je Jakob smatrao legitimnim rješenjem oduzeti joj roditelje? Moraju doći do nje. »Pravnica je«. što prije. »Stvarno ne znam. reče. naravno. A razlog što je zvučao kako je zvučao na telefonu bio je očito onaj klasični: odlučio je okončati svoj i suprugin život. dodao je nesigurno. ne znate kako da stupimo u kontakt s njom?« upita Joar. Jedino pitanje ostala je kći Johanna. »Više od toga. nekoga s kime se Jakob i Marja nisu slagali toliko da ih je ubio?« Alex kimne. »Mislite. Potom su i Elsie i Sven otišli u prijevremenu mirovinu. a kako su napustili župu. Župnik odmahne glavom. U ranoj dobi dala je na znanje da nije zainteresirana za crkvu kao ostali članovi obitelji. Johannom? Je li i ona imala problema?« upita Alex. »Što je s drugom kćeri. nipošto«. i time je stvorena određena distanca. moguće da je imao problema zbog toga«. »O njoj sam čuo samo dobre stvari.« Nakratko je nastala tišina. reče Ragnar. »Da.« Joar je ponovo bilježio.razmirica prije koju godinu. odgovori Ragnar. nažalost.. da nije vjernica. Alex je otpio malo kave i sam za sebe ukratko sažeo informacije koje su se pojavile. »Ne. »Nažalost.

djeteta se žele domoći. Jedan od njih čučnuo je pokraj nje. . Visoki. Dovikivali su joj: »Fredrika. pojeli preostale kolače i porazgovarali o snijegu koji je stvarao probleme. Zaurlala je iz sve snage svojih pluća. trčala je kroz mračnu šumu brže nego ikad u životu. A onda moramo razgovarati s liječnikom koji je vodio Jakobovo liječenje. očaj je rastao. čula je glas. Fredrika«. još uvijek nisu uspjeli stupiti u kontakt s osobama koje su tražili. Prošlo je nekoliko sekundi i već su je okružili.« Okupili su se oko nje. čvrsto je držali. Naposljetku je posrnula preko korijena stabla i ozbiljno pala. Znala je da će izgubiti. Zatim su se rukovali i otišli svatko svojim putem. a dijete se sledilo i prestalo micati. Snaga ju je počela napuštati. odustani! Znaš da nam ne možeš pobjeći! Stani! U ime svog djeteta!« Riječi su je i dalje šibale. njezini progonitelji. mislim da bi župnikova procjena mogla biti točna«. iscrpljene. Unatoč tome što je Alex mislio da sve drži pod kontrolom. »Diši. tamni. usporavao korake koji su ispočetka bili dugi i brzi. dok su sjedili u automobilu na povratku prema Kungsholmenu. no. Fredrika Bergman trčala je koliko su je noge nosile.« Nekoliko sati kasnije. reče Alex zamišljeno koji trenutak poslije. kada su Alex i Joar krenuli kući s posla. »No. Dijete je ono što žele. diši«. a od vruće ljetne kiše slijepila joj se kosa. na silu je okrenuli na leđa. Bili su blizu. Duge grane drveća ranjavale su joj lice i tijelo. Zaštitnički držeći ruku na trbuhu. Umrijet će u šumi. Fredrika. »Nažalost. a da neće uspjeti spasiti svoje nerođeno dijete. a u istom trenutku vidjela je kako se jedan od noževa podiže. Kada je uhvate. polako se počeo pojavljivati osjećaj da tome nije tako. Svaki sa svojim nožem. Time je sastanak bio završen. rasjeći će joj trbuh da ga izvade i ostaviti je da umre u šumi. »Jedino moramo prvo doći do kćeri i provjeriti priču i njezino mišljenje. »Tko bi rekao da ćeš ovako zakomplicirati nešto što je moglo biti jednostavno. Baš kao što su učinili svim ostalim ženama koje je između drveća vidjela kako leže na leđima. stopala su joj tonula u vlažnu mahovinu. pokušala se istrgnuti. Plač u njoj bjesnio je i trgao joj nutrinu. Ispili su preostalu kavu. šapnuo joj je i pomilovao joj čelo. Srušila se ukoso na trbuh.

On je. Raščupane kose. Prisilila se podignuti pogled. a uskoro će prvi put u životu postati otac. Bio je u Madridu na konferenciji. »Za Boga miloga. uravnotežena.« Spencer se znalački nasmiješio. sve su se češće viđali u njezinu stanu. uzdahne Spencer. Krenuo je prema hodniku. stigao nešto prije ponoći i otključao vrata svojim ključem. samo ju je čvrsto zagrlio. uvijek su se viđali u bivšem stanu Spencerova oca. »Bože dragi. Nije baš mlad taj njezin Spencer.« Vratio se brzim koracima. da sam mislio kako je pametnije da se pozabavim tobom prije nego ičim drugim.« Fredrika. samo je osjećala zahvalnost što je prisutan. Spencer je osjetio kako se opustila i sjeo na rub kreveta. Madrid. trebali su zajedno večerati. Fredrika. Gotovo. Spencer nije odgovarao. smeteno se osvrtala oko sebe. Tekle su joj suze. umornih očiju. »Pola dvanaest«. »Fredrika. noge su joj bile zapletene u prekrivač. pa patetična ideja. pak. prije nego što je zatrudnjela. Novi izazovi. »Jebeno mi je dosta ovoga.« Do nje je doprlo sjećanje. reče tiho. Mislila sam da ću u trudnoći biti sretna. zar ti je tako svake noći?« . toliko si bila glasna kad sam ušao. koja se nije mogla sjetiti jesu li se uopće dogovorili da će se vidjeti. Čvrste Spencerove ruke držale su je. »Oprosti što nisam došao ranije«. »Nisam. Navrle su suze razočaranja. U tišinu ju je grlio. Prethodno. Znoj poput druge kože. »Zar nisi objesio jaknu?« Fredrika će blesavo. pa dugo nije ništa rekla. što zbog Fredrikinih teškoća. što to ne valja sa mnom?« šapne Fredrika i zajeca ravno u njegov vrat. odjeknuo je dobro poznat glas. Trebao je sletjeti još u osamnaest i trideset. »Oprosti. ali sada. što zbog djeteta. pa kvragu. »Koliko je sati?« upitala je. nasmrt si me prepala«. »Ti i patetika? Zbilja?« nacerio se i počeo skidati jaknu. »Avion iz Madrida je kasnio. nove rutine. onim smiješkom zbog kojeg ga je željela više nego što je ikad željela ijednog muškarca.

nestale u oceanu starih navika. Neudana. Fredrika ustane iz kreveta i pođe u kupaonicu. zapravo nije bilo čovjeka kojeg je više cijenila. nije se usudila pomisliti kako plače. Osim Spencera.. Kratak. Fredrika priguši uzdah. Spencer je nestao u kuhinji. Jedino što je Fredrika zapravo tijekom dana u uredu odradila bila je bilješka o velikom zemljištu s objektom na otoku Ekeröu. Ovdje je. Možda se radilo o kući koju je obitelj zajednički koristila? Fredriki je zapela knedla u grlu kada su joj misli odlutale na Johannu Ahlbin.« Onda budi ovdje. Fredrika ga je pokušala smiriti milujući trbuh. slomila bi se. »Gotovo svake«. Bacila je znojnu spavaćicu u košaru za prljavo rublje i otišla pod tuš. Meki i topao mlaz vode nevjerojatno je dobro došao njezinoj koži. kad je već počela s tim. samo unutar zadanih okvira. Postoji li išta gore? Dijete se pomaknulo. a trebao bi i liječnik zadužen za Karolinu Ahlbin kad je zaprimljena u bolnicu i preminula od predoziranja. poželjela je reći. Obriše zalutale suze koje su potekle. Užasno mi je da se ovakve stvari događaju dok me nema. Nije mogla ne provjeriti je i u popisu stanovništva. kako je rekao. otišao je napraviti sendvič. bez djece. Barem je radni dan bio dobar. Na kraju se jedan od njih ipak prihvatio njezina malog zadatka i obećao javiti se sljedeći dan. Da joj netko pozvoni na vrata i kaže da su joj roditelji i brat mrtvi. s mnogo materijala koji je trebalo obraditi za nacionalnu policiju. Njezino dijete teško da će dobiti brata ili sestru. koje je glasilo na sestre Ahlbin. Ostavi tu svoju dosadnu ženu i oženi mene.« »Jesam. Okrenula se pod mlazom. ali ipak nije. Johanna Maria Ahlbin. Oči je zapeku od novih suza. Potom se omotala velikim ručnikom. koja je ostala sama. kao da se zabrinulo da ne zaboravi na njega. Odnos sa Spencerom bio je kristalno jasan kao što je oduvijek bio: neupitno su bili par. Riječi su zapele u njoj. radi se o samačkom domaćinstvu. rođena 1978. ali dobar. . Osobito bi joj nedostajao brat. ali mislio sam da je to samo povremeno. Bilo je teško pronaći nekoga da joj prevede papiriće s bilješkama na arapskom jer su svi prevoditelji bili angažirani na opširnom i kompliciranom slučaju krijumčarenja izbjeglica. godinu nakon svoje sestre. »Vidio si već. a koje je prije glasilo na njihove roditelje. Naravno da se sutra treba pozabaviti mnoštvom stvari. Nerođeno dijete. pokušavala je ne nastaviti o tome. Nikad je nije naveo da pomisli kako će biti drukčije samo zato što je prihvatio ulogu oca njezina djeteta. Nitko osim nje nije bio prijavljen na istoj adresi. prema tome. Prevoditelj će se javiti.

»Znači. a ipak mu je bilo mučno. za promjenu. potvrdi glas s druge strane žice. »Bit ćeš ti dobro bez obzira na sve«.« »Onda će već biti prekasno za nju«. Ali sutra će joj biti jasno. Bose noge tiho su odjekivale na parketu.« Na trenutak je šutio.« »Je li se činilo kao da nešto naslućuje? Je li shvatila širinu svog problema. Svjetlost ulične svjetiljke bojila je cvijeće u prozoru u žuto. pomisli ljutito. sve po planu«. »Sutra nastavljamo. Stidjela se. Kose u ručniku izašla je iz kupaonice i pošla k Spenceru u kuhinju. »A naš prijatelj koji je prije nekoliko dana došao s Arlande?« . Očekivao je ovaj razgovor. završio je uz uzdah. bio zahvalan što više ne dijele spavaću sobu. »Da«. Što je ona zapravo imala biti žalosna? Dobro je živjela. »Upravo je nazvala«. čuo se glas s druge strane žice. »Onda će sve biti gotovo. imala prijatelje i obitelj. Užurbano je krenuo da se stigne javiti prije nego što probudi i njegovu suprugu. da tako kažem?« »Nije još. Sretniji od ovoga može se biti samo u bajkama. reče. a sad je čekala prvo dijete s čovjekom kojega je godinama voljela. Zaključio je da je to znak ozdravljenja. »Da?« javio se podignuvši slušalicu. Vještom kretnjom bešumno je zatvorio vrata radne sobe za sobom. odjekne glas iz slušalice. I prestani toliko žaliti samu sebe.« Rastreseno je prolazio prstima po praznom bloku na radnom stolu od orahovine. Nema čovjeka koji bi mogao biti dio ovakvoga projekta i ne osjećati ništa. Oprezno je prošao ispred njezinih zatvorenih vrata i jednom je. Odrasti. crvene od plača. prošaptala je. »Zvala je danas tijekom dana. »Sve ide po planu«. »Možeš i meni napraviti sendvič?« Telefonski signal proparao je stan neposredno prije ponoći. Podigne pogled i ugleda vlastite oči u kupaonskom ogledalu.

od čega se onaj drugi prestao smijati. svijetloljubičastu haljinu koja joj je loše pristajala i prilično napornu neverbalnu komunikaciju. Zavrti glavom. prijatelju. Sutra bi trebao biti spreman za zadatak.« Drugi se tiho nasmije. iako je znao da mu supruga mrzi kada puši u kući. »Hoću reći. dok se sav metež ne smiri. »Upravo tako. »Ti i ja smo na istoj strani«. »Samo tebe vide. »Upravo to i želimo. reče sabrano.« Zadnju je riječ osobito naglasio. barem dok su sve oči uprte u nas. Bilo bi dobro da ne budem jedini koji je toga svjestan. Zapalio je cigaretu.« Zatim je spustio slušalicu. ČETVRTAK.« Ispod prozora cestom su prolazili automobili.« »Baš to«.« Čuo je drugoga kako diše u slušalicu. Snijeg im je škripio pod kotačima. glas će prigušeno. Vani je padao snijeg kao da bogovi vremenskih prilika očajnički pokušavaju sve zlo na svijetu prekriti kristaliziranom vodom. 28. a . STOCKHOLM Imala je bujnu crvenu kosu. »Ali malo opreza valjda ne može škoditi. reče promuklo. VELJAČE 2008. zar ne? Bilo bi loše da im damo razloga da me stave pod povećalo. Ispušni plinovi na hladnoći su se bojili u bijelo. »U stanu je u kojem ga je ostavila naša osoba za kontakt. Glas joj je bio promukao i piskutav. Činilo se da vani sve ide svojim tijekom. Samo je pitanje vremena prije nego što i ti postaneš vidljiv. Mi ostali smo još uvijek nevidljivi. naglasi tiho. »Naravno da nisam«. »Nisi valjda počeo oklijevati?« začuje se potom glas. baš kao i dosad. »Možda bismo trebali stati s našom djelatnošću kad završimo s ovim?« reče oprezno. Neobično. prijatelju.

postidjela bi se vlastite odluke. Zbog stida i straha. Završilo je tako što je prihvatio da preuzme odgovornost na sebe. Peter je s mukom progutao knedlu. Nemir ga je pekao u nogama. Jedva se stigao snaći prije nego što mu je kroz zrak doletjela pljuska i prilijepila mu se za obraz. Peter je već vidio takve oči. ne on. Otkačio se i plesao i plesao. Privlačne i izazovne. Nervozno se uzvrpoljio. tamne kose i budnih očiju. Vruća tijela na premalom plesnom podiju. Koje jure. Baš ružno od gospođe Berlin. Nije pošteno. I još je imala petlje spomenuti onaj mali nesporazum s božićne proslave. postavljenom u kantini samo za tu priliku. Sjedio je u zadnjem redu. ples uz glazbu koja nije bila na predviđenom programu. Na tečaju rodne ravnopravnosti. Na kraju su mu noge same hodale dok se vrtio naokolo s jednom kolegicom za drugom. na kraju niza stolica. Koje su voljne. Obujmio joj desni guz i poljubio je u obraz. Kao što je to njegov kolega Hasse tako lijepo sročio dan poslije. Policija nije ni po čemu drukčija od drugih radnih mjesta. ovoga puta s božićne proslave. . ako već neće sve. Sa sjajem u licu. Od svih tečajeva rodne ravnopravnosti na svijetu. pulsirao mu u krvi. Oči su joj se stisnule. Zatim je plesao s Elin Bredberg. kojima se žuri.riječi teške i ljutite. što je trebala. Ni više ni manje od toga. Gladne i primamljive. kuhao je od njega. Prvo je privukao Elin. on ulazi. Novi prizori vraćali su mu se pred oči. I tako je zabava završila. Elin Bredberg morala je razumjeti kako je on vidio situaciju. ovaj je vjerojatno bio najgori. smije se spavati s kim god se hoće. Pa je Peter spustio ruku s njezinih leđa i uhvatio je za stražnjicu. On joj je to i objasnio i tražio da ona preuzme svoj dio odgovornosti. Pocrvenio je od prisjećanja kako se Margareta Berlin izvikala na njega. Margareta Berlin je u jednome konkretno pogriješila. ali barem su stvar istjerali na čistac. Peter Rydh bio je gotovo siguran da zaudara i ima dlakava pazuha. Peter se provodio kao da nema sutra. Jednostavno nije. Uostalom. Doduše. Alkohol u količinama koje nisu bile predviđene. a ima toliko važnijih stvari. Pa nije on bio kriv za to. Peter je smatrao da u životu postoje određena nepisana pravila.. ali smiješile su se. Peter Rydh nije jedan od onih. Da je Margareta Berlin ovdje. Kad se vrata otvore. ali i zbog čistog i nepatvorenog bijesa. to je valjda jasno svakoj šuši. Iako je i dalje smatrao da je ona kriva.. Kao da je ona prava osoba da uči njega kako se treba vladati u policiji. na toj konkretnoj božićnoj zabavi osjećao se opak pritisak. tek sljedećeg dana kada su se oboje otrijeznili i mogli normalno razgovarati. Izgledala je tako prokleto sigurno u sebe za tim svojim stolom kad je objavila presudu. i pitao se kako je završio ondje.

Unatoč tome što je Švedska najuspješnija među demokratskim zemljama. Peter zastenje. Stezalo ga je u prsima i peklo u očima kada se malo spustio u stolcu. Mjeseci samotnih večeri u stanu u predgrađu. »Napravit ćemo jednu vježbicu«. jer dotična osoba upravo si je na vrat navukla neprijatelja. a poslije prilično mlak. iako je znala da je to smiješno. gdje su dječaci provodili svaki drugi vikend. I da možda ima sitne zelene oči. a ne ovdje pred njom. Neka se dobro pazi svinja koja se izblebetala voditeljici ljudskih resursa o kiflicama. . Preminula je manje od sata nakon što je stigla. Da je trebala pogađati kako izgleda. pa dajte«.« Uhvatila je zrak. Pitao se je li Ylvi isto tako. predoziranje heroinom koji je ubrizgan u pregib lakta. »Joj. Radi se o prastaroj vježbi. »Spol je moć«. Göran Ahlgren. Pojedine večeri i tjedni besmislenih susreta iz kojih se nikad nije razvilo ništa osim seksa. »Nije toliko strašno. Nastala je prokleta praznina.« Peter uzdahne. s kojom se razišao prije pola godine. Glas liječnika naveo je Fredriku Bergman da se osjeti prozvanom. Jer tako se osjećao. prenio joj je liječnik. ali njezini su unutarnji organi toliko već pretrpjeli da je pokušaj oživljavanja bio nemoguć. Pitao se osjeća li se i ona prazno. u ovome slučaju. Uvijek je sve tako nepravedno. koji bi u tom trenutku bio strastven. rekla bi da ima tanku kosu i nosi naočale. »Karolina Ahlbin je u četvrtak sanitetskim prijevozom dovezena u bolnicu«. Uzdahne i prepusti se mislima o Ylvi. Učinili smo što smo mogli da je spasimo. Jer liječnik je bio na telefonu. Prazno. Sinoć se pojavila jedna sumnja i što je više razmišljao o tome. zaguguće žena. »Dijagnosticirano joj je ono što u svakodnevnom govoru nazivamo predoziranjem.« Fredrika je brzo bilježila liječnikove riječi. Čak je zabavna. kosa joj je lepršala lijevo-desno. onako za sebe.« Nitko se nije pomaknuo. »Treba mi pomoć jednog finog gospodina iz publike. Stalno sva ta neugodna iskustva koja razore i najmanji tračak sreće i radosti. »A žene u ovoj zemlji su građani drugog reda. reče odlučno i pogleda po dvorani. utvrdila je predavačica glasno. to mu se činilo razumnijim.

odgovori Göran Ahlgren. »Postoji li kakva sumnja u zločin?« pitao je. »Nikad. »imam samo još nekoliko pitanja o Karolininoj identifikaciji. a u njemu vozačku. Je li imala dokumente uza se?« »Naravno. Jedva je imala snage družiti se s prijateljima. »Nismo uspjeli doći do sestre«. ne u njezinu slučaju«. molim?« »Njezinoj sestri.« Fredrika ostane bez riječi. reče Fredrika. »Već smo ih vidjeli«. dodao je. reče liječnik i prelista nekoliko papira. »Tako je. I sama pomisao na to umarala ju je. »ali rado bih da mi pošaljete pacijentov bolesnički karton.« Čula je kako Göran Ahlgren oklijeva. Bila je prisutna i identificirala sestru. Trebale bismo se početi družiti.. »Oprostite«. reče liječnik.« Misli su se miješale u Fredrikinoj glavi. »Nije«.« »Pobrinut ću se da najkasnije danas poslijepodne primite dokumentaciju koja vam treba«. te odložila papire na njezin radni stol.. »Kako. Imala je novčanik u stražnjem džepu. reče liječniku. »Mogu vam poslati kopije smrtnog lista i potvrde o uzroku smrti«. Göran Ahlgren nakašlje se i podsjeti je da se nalazi s druge strane slušalice. »Ne. Johanna Ahlbin. Fredriki se gotovo učinilo da želi poklopiti. i to cijeli. »Znate li gdje je?« . pa zato.« Netko je pokucao na Fredrikina vrata i ušla je Ellen Lind. Kimnule su si i Ellen je izašla. »Ali njezin smrtni slučaj povezan je s jednim drugim. imam ovdje zapisano ime«. Johanna se zvala. brzo će Fredrika. pomisli Fredrika. Identificirana je zahvaljujući slici iz vozačke i njezinoj sestri koja je pratila sanitetski prijevoz. samo trenutak. odgovori Fredrika. »Je li prethodno bila vaša pacijentica?« upitala je.

bila je u šoku«. dakle. Da nije znala da tome nije tako. »Ovaj.« »Što bi trebalo značiti?« . reče Göran Ahlgren umorno. »U kojem je psihičkom stanju bila Johanna Ahlbin dok je bila u bolnici?« Liječnik je čekao. Zatim je otputovala u inozemstvo i sad nije dostupna.« Smetena. Fredrika čvrsto stisne olovku i upre pogled pred sebe. »Ali nije bilo dramatično.« Fredrika je osjetila sve veću frustraciju. »Tko je roditeljima Karoline Ahlbin javio da je preminula?« pitala je nepotrebno strogim glasom. »barem koliko sam mogao vidjeti. ni u jednom od papira iz bolnice i iz policije.« »Znate li je li bila u kontaktu s nekim drugim? Je li nekog nazvala još iz bolnice?« »Ne«. »Naravno. »Je li itko od policajaca koji su poslani u bolnicu razgovarao sa sestrom? « »Samo nakratko«. Dobio sam dojam da je ovisnost Karoline Ahlbin u obitelji bila poznata stvar i da je to bio dugotrajan . kao da je rukom odnesen. »Ali Johanna Ahlbin rekla je da će to ona učiniti. odgovori liječnik. »Osim toga. »Ali sjećam se da je spomenula nešto o skorom putovanju u inozemstvo. Ni riječi o sestrinoj prisutnosti. Preminula je primljena u pratnji sestre koja je prenijela o čemu se radi. kao da nije razumio pitanje. da nije bila očajna i strašno pogođena kako članovi obitelji obično budu kada prime vijest o posve neočekivanom smrtnom slučaju. Fredrika je razmišljala o priči koja se upravo oblikovala pred njom. Tako da nije bilo problema s identifikacijom. reče.« Umor od kojeg joj je mozak inače bio spor. Johanna Ahlbin je. odgovori Göran Ahlgren. »Nije bilo nejasnoća koje je trebalo riješiti. rekao je. nisam više razgovarao s njom«. pomislila bi da se liječnik smiješi kad joj je odgovorio. bila prisutna kada je Karolina umrla. »Zapravo ne znam«. Mislim da je trebala otputovati već za vikend. A prije dva dana njezin si je ožalošćeni otac oduzeo život.

Kopiju prethodnog izvješća neidentificiranog pregaženog muškarca. Neobična obitelj. Brzo je prstima listala stranice. Prevoditelj se javio nakon što je triput odzvonilo. Čak vrlo neobična. počne prevoditelj. Prevoditelj se prestao smijati. nego da su se bližnji u nekoj mjeri već pripremili da bi priča mogla nesretno završiti. »Ovo baš i nije najbolji zamisliv rukopis za tumačenje«. uvijek postoje te granice koje je nemoguće predvidjeti.« Ne i njezin otac. ne znači da je smrt bila očekivana. »Krenimo od lakog dijela«. ali se svladala. nesigurna što je zapravo doznala. On je bio potpuno nepripremljen. Ustrijelio je sebe i ženu. A ipak sam i sam Arapin. Misli su joj se preusmjerile na smotane bilješke i papire s arapskim znakovima za koje je tražila da joj se prevedu.« Kratko se nasmijao i Fredrika se morala nasmiješiti. »Na drugom. bilo joj je jasno da se ništa novo nije pojavilo. inače stvarno ne znam što bi moglo biti. »Tanki spis koji ste pronašli. »Ali ipak ste mogli shvatiti što je pisalo?« upita Fredrika znatiželjno. naravno«. Mora da je to.problem. Dvije švedske riječi. Ali onda imamo one papiriće.« »Što to znači?« upita Fredrika. rekli ste da je u njega bio omotan prsten. ništa čudno. Što. Fredrika samo što nije uzdahnula. Pogled na sat podsjetio ju je da će uskoro imati jutarnji sastanak u Lavljem brlogu. stajalo je ovo: Farah Hajib. ali svejedno ih treba istražiti. ali zapisane na arapskom točno onako kako se izgovaraju. Sadr. reče prevoditelj. Irak. Uvijek mora paziti što govori. Završila je razgovor s liječnikom. Radilo se o molitveniku. Posegnula je za papirima koje joj je Ellen ostavila na radnom stolu. Liječnik koji je obavio obdukciju javit će se kasnije tijekom dana. zvučao je gotovo uvrijeđeno. »Da. rekao je. . valjda znam. »Na prvom su stajali nazivi dvaju mjesta u Stockholmu: dvorana Globen i Enskede. raznim skupljenim stihovima iz Kurana.« Fredrika je čula kako nešto šušti s druge strane telefonske linije. pomisli Fredrika klonulo. Ničeg drugog zabilježenog nije bilo. Vjerojatno ne znače ništa posebno. Bagdad. naravno.

»pa možete provjeriti s Imigracijskim uredom. intenzivno je razmišljala zašto je tako reagirala na činjenicu da se radi upravo o Forexu. »Možda je ovdje?« reče Fredrika.« Fredriki su navrli prizori iz vijesti o paklu unutarnjih sukoba i borbi koje su nakon 2003. Ne mora ni biti da se ovdje prijavila pod tim imenom. »Pravi pravcati epicentar nereda. reče prevoditelj. Mnogi su bili prisiljeni pobjeći odande zbog borbi između šijita i sunita nakon što je srušen Saddamov režim. Milijuni ljudi u bijegu unutar zemlje i u najbliže susjedne države. reče prevoditelj. »ali ipak želim provjeriti. Ali kao što sam rekao. odgovori prevoditelj stručno. samo ono što nam je najlogičnije. »Na njoj je stajalo ‘Fyristorg 8’. promijenile Irak. »Posve sam zaboravio na kartu. Budući da to nije uspjela shvatiti. radi se o adresi?« reče Fredrika. gradu u kojem su se Spencer i ona svojedobno upoznali. Iako pretpostavljam da će biti teško pronaći je kad imamo samo ime. »Možda traži azil?« »Poslat ću prijevod internom poštom«.« Ponovo šuškanje papira.« »Znam«. Zapravo. »U biti ne bi trebalo značiti ništa posebno. Podigla je obrve kad je shvatila što je na adresi trg Fvristorg 8. »Čini se da je tako. Ničeg drugog nije bilo. Sat se sve više približavao desetki. reče Fredrika. reče prevoditelj.« Fredrika je zahvalila na pomoći i odlučila odmah provjeriti navedenu adresu u Uppsali. da«. Usput. u tim razmjerima prilično je malenom dijelu uspjelo prijeći dug put sve do Europe i Švedske. . moglo bi se reći. »Stvarno ne znam«. kako je prošla karta? Jeste li nešto pronašli?« »E. Spencer će morati napustiti njezine misli da bi se mogla usredotočiti na posao. a to je da u Sadru u Bagdadu živi žena koja se zove Farah Hajib. pa mi se možete javiti ako budete imali pitanja. uskoro počinje sastanak. Bila je to adresa Forex banke. Na Fredrikinu čelu pojave se duboke bore. Možda je to njezin prsten?« »A što je Sadr zapravo?« »Prilično nepoznat dio Bagdada koji je.« »Znači. potpuno ili djelomično kontrolirala šijitska skupina Mehdijeva vojska«. barem svojedobno. poslat ću vam ovo.

Nije pušio cijele noći. Ali ih je slijedio. što je u njemu pojačalo nervozu. S njom u društvu bio je i jedan muškarac. Nizak i vrlo svijetao. ali moguće da mu je bilo oko šezdeset. Teško mu je bilo procijeniti dob. Na njegovo iznenađenje. Najgore od najgoreg što bi se moglo dogoditi bilo bi da ga pošalju kući. Tada bi on i njegova obitelj ponovo bili na početku. Nasmiješio se i pokušao izraziti zahvalnost. osjetio je takvo olakšanje da je gotovo briznuo u plač. Lijepi uzorci ledenih kristalića izvana su ukrašavali prozore i činili jedini estetski primamljiv detalj u stanu koji je privremeno bio njegov. Sjeli su u dnevnu sobu. Nadao se da će ovoga puta biti prisutan netko tko govori arapski. nadajući se da ovo dvoje neće prozreti njegovu laž. i glas mu zaškripi. prošapće na arapskom. u stanu je bilo hladno. Ovo nije bio život za koji je platio. Već nakon prve noći osjetio je kako mu se od umora mijenjaju osjetila. Ako pomisle da je drzak. to bi bila katastrofa. reče. a tu i tamo činilo mu se kao da spava. Aliju nije bilo dobro. Zrak u stanu bio je toliko težak od silnog dima cigareta koji nije mogao prozračiti. Možda je u Švedskoj? Moguće i da je izgubila prsten. »Hvala. Ali«. Muškarac i žena ušli su u stan. sustav Imigracijskog ureda. Bilo je rano. Žena je odložila nekoliko neotvorenih kutija cigareta na stolić i kimnula Aliju. Ponovo proguta slinu. Nesanica je također izraženo djelovala na njega. Susreo se s njima u hodniku i htio im je pokazati da mu je drago što ih vidi. Prošlo je dosta vremena otkad je imao s kime razgovarati. nije bilo više od pola deset. iako je bio budan. Htjela je provjeriti postoji li u registru Farah Hajib. iz čovjekovih usta izašao je pozdrav na njegovu jeziku: » Salaam aleikum. Zaboravio bi misao prije nego što bi je stigao cijelu pomisliti. reče blagim glasom.prijavila se u Vilmu. Došla je ista ona žena s kojom se susreo ispred Pressbyråna. Alijevo raspoloženje splasnulo je. da bi povremeno sam sebe uhvatio kako pokušava regulirati disanje i gotovo pokušava preskočiti pokoji udisaj. imao je proljev. . »Dobro«. »Kako vam je bilo ovdje u stanu?« Ali proguta slinu i nekoliko se puta nakašlje. Kad je čuo kako se ključ okreće u bravi. lako je platio mnogo manje od brojnih drugih. »Hvala«. Noć mu se činila beskonačno dugom. Danima ga je bolio trbuh i svakoga puta kada bi otišao na zahod.« Svijetlokosi muškarac nešto reče ženi i ona se nasmije.

nadam se da to razumijete.« Ali je žustro kimao. »Nadali smo se da niste pomislili kako smo vas napustili«.« Budući da Ali nije odmah odgovorio. Bila je bijela. Samo onaj koji ništa ne pokuša riskira izgubiti sve. Žena mu je pružila papir u košuljici. »Sviđa li vam se?« Ali kimne. muškarac je dodao: »To je i radi vaše sigurnosti. naučiti švedski i tražiti posao. reče muškarac i ohrabri Alija da prihvati papir. Muškarac je dobro govorio arapski. »Da možete dobiti dozvolu boravka i dovesti ovamo obitelj. Muškarac se ponovo toplo nasmijao. »Mislili smo da biste je možda željeli vidjeti?« Na slikama je stajala bezimena kućica spojena s drugim kućama. Njegova obitelj vrlo bi rado živjela ovdje. osjeti kako ga nikotin malčice smiruje. I useliti se u novi dom. Zapitao se hoće li on jednoga dana toliko dobro govoriti švedski. »Uopće nije problem«. »Jednostavno. reče muškarac i nasloni se na kauču. Uz diskretan zvuk brava se otpusti i ona otvori torbu. Čekao je ovo otkad je izašao iz aviona. početi ispočetka. Žena uzme aktovku koju je donijela i stavi je u krilo. »Što želite da učinim?« upitao je i uzvrpoljio se u fotelji. glad je pogoršavala bol u trbuhu. požuri reći i opet prinese cigaretu ustima. činio se zadovoljnim. zabrinuta izraza lica. a travnjak ispred nje izrazito zelen. »Koliko su vam rekli dok ste još bili u Iraku?« . morali smo pustiti da prođe nekoliko dana između naših posjeta. reče muškarac autoritativno. Oči su ga pekle od umora.« Muškarac kinine. Ali nije mogao ne nasmiješiti se. »Ovo je kućica u nizu u Enskedeu za koju mislimo da će pripasti vama i vašoj obitelji«. bolje od mnogih stranaca s kojima se Ali susreo otkad je izbio rat u Iraku. »Dobro mi je bilo. »Došli smo raspraviti posljednju isplatu za vaš boravak u Švedskoj«.« Ali povuče prvi dim cigarete. Nada mu je prsni koš ispunila toplinom. Žena je posegnula za fasciklom i Ali požuri vratiti joj papir. U prozorima su visjele zavjese.

Prijatelj ga je sigurno već čekao. morao se noću iskrasti iz svojeg i suprugina doma. Proces dok se ne bi dobila konačna odluka mogao je potrajati godinama. »Nadam se da razumijete da ovo radimo jer vama i vašim sunarodnjacima želimo dobro.. poput Alija.« Tražio je odgovarajuću riječ. Tko bi bio odbijen. u Švedsku. kao i da ne poznaje nikoga ondje. Koštalo je pet do deset puta više i uvjeti su bili otvoreno loši.. a ostalo ovisi o. Nije smio ni reći s kime je bio u kontaktu prije bijega i morao se zakleti na svoju čast da nikad prije nije bio u Švedskoj. kao da je Ali učinio nešto vrlo dobro. Tko izgubi slučaj. A po našem principu nikad sami ne tražite dozvolu boravka. Treći uvjet odlučio je prekršiti. »Upravo tako«. mogao se žaliti na odluku. ni obitelji. Ništa gore od toga nije uopće mogao zamisliti. upravo tako. Aliju je zapravo veći problem predstavljao prvi dio uvjeta. »Usluge i protuusluge. i posve sam krenuti na put u Europu. Muškarac je dugo šutke gledao u Alija. reče tonom u kojem se čula pohvala.« Upravo taj dio dogovora zvučao je sjajno i zbog njega se Ali odlučio prihvatiti inače vrlo neobičan uvjet: nikome nije smio reći kamo ide. Ali uzdahne. bio je prisiljen otići u ilegalu da ga vlasti ne prognaju iz zemlje. Da se manje plaća. iako mu je objasnio da će proći neko vrijeme prije nego što će se moći vidjeti. ». Zatim se nagnuo naprijed i ispričao mu što mora obaviti. u gradu koji se zove Uppsala.« Muškarac se još šire nasmije.« Nakratko se nakašljao. Samo da imate drugi princip isplate od ostalih mreža. Zapravo je imao prijatelja u Švedskoj. da ne smije ništa reći svojoj obitelji. Od same pomisli da toliko dugo bude razdvojen od supruge Nadije teško je disao. Kao lopov. Činilo se da ostali krijumčari izbjeglica preziru muškarce u bijegu. za to imamo svoje kontakte koji se time bave. Švedski Imigracijski ured od početnog je odobravanja dozvole boravka gotovo svakome iračkom azilantu došao do odbijanja gotovo sedamdeset posto svih zahtjeva. Kuća košta. »Što želite da učinim?« ponovo je pitao. Nije bilo govora o dozvoli boravka. lažna putovnica koja vas je ovamo dovela... . i tog je prijatelja na najdiskretniji mogući način obavijestio o svom dolasku. Zato je žustro kimao muškarcu koji je govorio o uslugama i protuuslugama i potrebi da se Alijev boravak financira. uslugama i protuuslugama. a potom je ponovo izgledao donekle zabrinuto. koštala je. »Ne previše. Ali sve košta. Ali je bio i više nego svjestan kako to izgleda u stvarnosti.

koja je prenijela što je doznala iz razgovora u bolnici.«.. Joar i Ellen. čak i tijekom pokušaja oživljavanja. odabran je za istražitelja i zatim je tako ostalo. zausti Ellen. bi li tvoja ekipa mogla ovo pogledati?« Ponekad bi se pokazalo da je slučaj točno onoliko neobičan koliko se moglo očekivati. prepustit će ga kolegama iz norrmalmske policije. »Bila je prisutna u sanitetskom vozilu. Pred Alexom su sada stajala dva slučaja: djelomično onaj koji se odnosio na ustrijeljeni par Ahlbin. Ideja da ga se postavi na čelo zasebnog istražiteljskog tima izabranih pojedinaca unutar Stockholmske policijske uprave nije bila njegova. Peter. sestra je identificirala Karolinu?« Joar će smeteno. Nakon samo nekoliko godina rada na terenu. »Ne samo da ju je identificirala«. A sve je manje bio siguran da je zadovoljan poslom. Pred očima su mu bile goleme i zakučaste istrage koje će mu završiti na stolu i misao da će mu uvijek nedostajati ljudi. vjerojatno neće imati previše što raditi. Alex Recht bio je mlad i nov u policiji te se brzo etablirao kao jedno od imena koja osobito obećavaju. »Znači. svi su ovdje«. Najčešće je bio siguran da je zadovoljan poslom. kao i obično. na što su okupljeni sjeli za stol. reče Alex glasom koji je odavao razdraženost. Alex je već donio odluku kada je otvorio sastanak u Lavljem brlogu. Nakon opširne istrage nestanka i smrti Lilian Sebastiansson minulog ljeta. Razgovarala sam s policajcima koji su . sada su bili u toj situaciji. Potom su on i Joar vrlo pozorno saslušali Fredriku. Bili su malobrojni. ponekad ne bi bilo nikakvog logičnog razloga da se Alex i njegovi suradnici toga prihvate. Upravo suprotno. »Znači. Sve je više bio uvjeren da će bora na njegovu čelu postati trajna.. reče glasno. Upravo je tako i bilo. Petera nije bilo. čak je bio sumnjičav.Nekoć je sve bilo drukčije. Strogo je uzdahnuo. A onda. Prva je rečenica uvijek bila ista: »Alex. »Ali. zadaci su timu stizali nepravilnim ritmom. u stankama između takvih istraga. reče Fredrika. Fredrika. »Doći će kasnije«. Osim ako Fredriki nije uspjelo doći do presudnih informacija u potonjem slučaju. djelomično onaj koji se odnosio na neidentificiranog muškarca koji je pregažen i preminuo pred sveučilištem. Alex je to odlučio ne komentirati.

« U Lavljem brlogu nastane tišina.« »Koji to poslodavac odobri petotjedni dopust. želio je pravilno posložiti misli tako da dobije jasnu sliku. »To ne. ali možemo joj javiti da je tražimo«. sudeći po liječniku. i da je hitno. »Nije da baš možemo mejlati obavijest o smrti«. odgovori Joar. Prsti su ga donekle boljeli. »Karolina je prošlog četvrtka preminula u bolnici.« Alex prijeđe rukom po bradi. Johanna. a da ni riječi o tome nije rekla majci?« .« »Znači da već nije radila kada joj je sestra preminula?« reče Fredrika. »ali djelovao je nesigurno. reče Joar. reče Alex preneraženo. Nisu znali je li uopće u zemlji.kontaktirali s njom u bolnici. ali zaključio je da fizioterapija da je rezultate. reče Joar. »Ali ništa nam ne jamči da je provjerava dok je na dopustu. reče odlučno. Odavala je dojam stabilnosti i temeljito je prepričala sve probleme svoje sestre. Ali majka ne zna ništa. izrazila je olakšanje što joj je sestra napokon našla mir. Zvučalo je kao da se radi o osobnim razlozima. ali nije imao nikakvih daljnjih informacija. »Što su nam javili s Johannina posla? Gdje je ta žena?« »Trenutačno je na dopustu«. »Javili su mi kada sam napokon uspio raščistiti gdje radi i razgovarati s nekim od odgovornih u tvrtki. »Imamo službenu e-mail adresu«.« »Nemamo nekakvu e-mail adresu?« ubaci se Ellen. ocu rekla nešto toliko dramatično kao da mu je kći preminula. Alex je sa svih strana razmatrao što je čuo. Čak sam rekao njezinu šefu kojim je povodom tražimo. »Tako je«. reče Joar.« Zavrtio je glavom. Službeni mobitel je isključila. a da ne provjeri zašto dotična osoba ne može raditi?« upita Fredrika. reče Ellen. Nema je već dva tjedna i očekuju je tek za tri. »Nešto ipak ne štima«. Prema njima. Njezin je otac vijest primio tek u nedjelju. onda napustila zemlju. A Johanna nestaje. »Zašto bi. »Očito ovaj«. »Što nam to zapravo govori?« reče oprezno i nasloni se u stolici. zaboga. moguće da mu je rekla druga kći. »Ali poslodavac nije znao reći kojim povodom.

a prema onome što smo čuli. pa smrtni slučaj možda nije bio neočekivan. reče. Alex je nestrpljivo bubnjao prstima o površinu stola. Gotovo je zaboravio neidentificiranog muškarca. doda Alex. U kutu oka Alex je vidio kako je Fredrika diskretno počela kupiti ostale papire koji su ležali pred njom.« Ostali su složno kimnuli.« »Konkretno u vezi s tim mislim da smo određene odgovore dobili od župnika. Usput.« »Što nas dovodi do sljedeće čudne stvari«. Zapravo ne vidim da išta od ovih okolnosti o kojima smo raspravljali na neki presudan način mijenja na stvari. što smo čuli da je bio njezin slučaj. To što se čovjek udalji od svoje obitelj. Ragnara Vintermana«. »Obitelj čudnih međusobnih odnosa zapravo ne čini slučaj ništa više ili manje zanimljivim. više sam za sebe. »Prema Ragnaru Vintermanu. Karolinina ovisnost već je dulje mučila njezine roditelje. »Poslat ćemo e-mail Johanni na adresu koju imamo«. reče Joar i vrati razgovor na stari put. Joar je kimao. »Zvuči čudno. »Zašto ih je napustila neposredno nakon što ih je obavijestila o sestrinoj smrti? Pa znala je koliko joj je otac labilan. »I zamolit ćemo njezina poslodavca da pokuša nešto saznati preko njezinih kolega. reče Alex. što znamo o toj kući. A Joar i ja otići ćemo do kuće koja je glasila na sestre Ahlbin. da vidimo hoćemo li naći nešto relevantno za slučaj. onda je očeva reakcija začudna«. da provjeri ima li netko s kim se privatno družila. »Istodobno možda ne smijemo miješati kruške i jabuke«. čak i ako se uzme u obzir da je Karolinina ovisnost obitelji bila poznata stvar. »Znamo li nešto o njihovu odnosu?« »I o sestrinu odnosu s roditeljima«. nastavi Fredrika.« »Ali ako je na neki način bilo očekivano da bi mogla umrijeti. Johanna nije bila osobito slomljena kada joj je sestra umrla.« Nanovo nastane tišina. reče grubim glasom. a tko bi mogao znati gdje se trenutačno nalazi.« »Možda nisu bile toliko bliske?« bila je Fredrikina ideja. Fredrika?« . »Njezina ovisnost bila je nešto o čemu namjerno nisu govorili naglas. i to teška. »Kako je njezina ovisnost mogla biti nepoznanica kod dijela poznanika? Dugo je bila ovisnica. ne znači da se počne ponašati posve neodgovorno.

»Zašto bi se takav imetak dao narkomanu?« »Trebali bismo proučiti darovni ugovor«. »Prvo ćemo otići uživo pogledati kuću«. Izgledao je zamišljeno. »Kuća se nalazi na otoku. Johanna i Karolina Ahlbin posjeduju svaka po polovicu. Jer inače smo ih zaboravili obavijestiti da ju je vlastiti suprug ustrijelio u glavu.« »A zašto su tako rano prenijeli imovinu?« upita Joar. Fredrika digne pogled sa svojih papira. reče Fredrika.« »Posjeduju li jednako velik udio?« upita Joar. sada kada Karoline više nema?« »Pretpostavila bih«. »Ni Jakobovih ni Marjinih roditelja nema već godinama«. Fredrika kimne. Marja nije imala braće ni sestara. »Jakob ima i brata. Jer bilo je takvih problema u komunikaciji dok je bila novi član tima. No Fredrika je izgledala sasvim smireno. odluči Alex. »U tom slučaju. jer stečena je na dosta težak način. »Nadam se da su mrtvi. ali taj je odselio u SAD.« Bacio je pogled prema Fredriki da se uvjeri kako ne izgleda ljutito jer je zazvučao tako autoritarno.« Fredrika kimne više puta. počne tražiti neke druge osim onih koje je držala.« »A je li ta kuća na Ekeröu velika?« upita Joar. »Ali ne znam može li se govoriti o osobitom dobitku. Zemljište je veliko i nekretnina je procijenjena na dva i pol milijuna kruna. niz jednu od manjih ulica. reče Fredrika i pokaže im. prvotno su je kupili roditelji njezine majke 30-ih godina. reče.. pretpostavljam da će kuća pripasti Johanni.« Alex zazviždi. a potom Karolini i Johanni prije četiri godine. »Dugo je bila u vlasništvu rodbine Marje Ahlbin. reče Fredrika. . na Ekeröu«. Nekretnina je prepuštena Marji 1967. »A onda ćemo potražiti ugovor. reče. »Prema registru nekretnina. »Kuća se nalazi niže. »Našla sam kartu«.« »A Marjini roditelji?« reče Alex.

prelazeći izravno na stvar. Fredrika je sažela do čega je došla. »Ne«. iz Zavoda za forenziku. Da je čovjek na papirićima zapisao imena nekih mjesta i lokacija. dodao je. »Ta priča s Forexom zapravo ne mora biti osobito čudna«. Pokušavao je nikoga ne gledati. ne u Uppsali. a potom u sobu uđe Peter. Ako ćemo ići dalje. ne. pomisli Alex i odmah se zabrine. »Bok«. Nije baš svoja. K. Alex je mnogo puta pomislio da je doista lijepa. da je u još jedan papirić zamotao prsten i zapisao žensko ime. i još nisam saznala ništa o obdukciji. Obično je bila tvrdoglavija kad je imala svojih ideja. na prometnoj cesti?« nastavila je. »Što je radio usred noći pred zgradom sveučilišta. »Oprostite na smetnji«.« Možda zbog trudnoće ili nečeg drugog. reče Alex.«. Ali i dalje čekam informacije od nacionalne policije u vezi s njihovim otiscima prstiju. uspravnih leđa.« Alex sjedne. »Kako stvari trenutačno stoje. »Imam osjećaj da je živio u Stockholmu. »Jer je ondje živio?« reče Joar i nasmije se. reče tromim glasom i postavi se posred otvorenih . reče Alex sa zadrškom. samo se spustio na slobodnu stolicu za stolom. barem među tražiteljima azila nitko iz Sadra u Bagdadu nije bio registriran pod tim imenom. »Možda je imao novac koji je želio promijeniti ili tako nešto. »Kako je prošlo s onim neidentificiranim muškarcem?« U nekoliko jednostavnih rečenica.« »Ali zašto je to onda učinio u Uppsali?« reče Fredrika. rekao je. Činilo se da se žena ne nalazi u Švedskoj. Alex nastavi. ali činilo se da Fredrika nema prigovora ni na ovaj plan. »Pričekaj dok ne stignu te informacije. a onda ćemo odlučiti što ćemo dalje sa slučajem. odgovori Fredrika. Sitan smiješak probio se na Fredrikino inače sumorno i ozbiljno lice. »Postoji li išta što bi potvrdilo sumnje da mu je netko namjerno oduzeo život?« upitao je. Upravo u tom trenutku sastanak prekine kucanje na vratima.« »O. Nekoliko koraka iza njega bio je momak kojeg je Alex prepoznao. to se ne može odrediti.

odgovori tehničar. » Can I help? « pitao je.« . Pokušala se nasmiješiti i zavrtjela glavom. U Švedskoj je bilo devet ujutro. Nemirno je pogledavala na sat. Voditelj smjene u internetskom kafiću nudio joj je novu šalicu kave.vrata. pak. Čini se da se upleo u sukob od kojeg se trebao držati podalje. S druge. Čini se da su mu neko vrijeme prijetili. Tehničar kimne. »Zadnji e-mail stigao je prije manje od tjedan dana. Spremio je e-mailove u zasebnu mapu. »Znači. I dalje nije bilo propuštenih poziva. »Danas smo dobili pristup tome.« Alexove obrve se podignu. reče i pokaže prstom. ali hvala vam svejedno.vrijeme mu nikad nije bila jača strana. »O čemu se radi?« upita Alex. »O dijelovima e-mailova s adrese koju je Jakob Ahlbin imao preko crkve«. »Stvarno?« reče. BANGKOK. »Pogledajte datum«. I time je slučaj preminulog para Ahlbin krenuo posve novim smjerom. odgovori. Po stoti je put izvadila mobitel iz torbe i pogledala ekran. strane . ipak su postojale prijetnje«. »Ne. Prepoznao ju je na njezinu mjestu i djelovao je žalosno kada je odbila. »Mislio sam da biste možda ovo željeli vidjeti«.« Joar brzo ustane i stane iza Alexa da bi mu mogao čitati preko ramena. »Prijetili su da će mu napraviti odvratne stvari ako ne prestane sa svojim aktivnostima. »Pročitajte sami«. Obećao joj je javiti se najkasnije sutradan do dva sata.« Alex osjeti kako mu je puls poskočio dok je čitao izvatke iz e-mailova. reče značajnim tonom. nastavio je i pružio Alexu papir. TAJLAND Prijatelj ju je uputio da pričeka dok joj se on ne javi s informacijama. upravo je prošlo tri.

» Quick. a pogled je tražio prvi bistro u koji bi sjela. Strah se pojavio tek kada je progovorio. Novčanik. s isukanim nožem i čvrsto stisnutih usana. Glava joj se klimala. ali nije ih uspjela dobiti. spustila je torbu koja joj je spala s ramena i ostala joj visjeti na ruci. Ne toliko jer je prvi put u životu pljačkaju. mobitel.« Razmišljala je bi li ga ponovo trebala nazvati. » Your bag. glava joj je bila teška. Disala je na prekide. Krulilo joj je u želucu. Elektronička pošla i dalje joj nije radila. znajući da se hotel nalazi tek koju ulicu niže. prema Sukhumvitu. Krenula je naprijed. Visa. bacio se prema njoj. a da nije ni osjetila strah. Kad nije odmah učinila kako joj je naložio. quick«. nego zato što će sada imati još većih briga. Buka automobila i ljudi bila je na manje od trideset metara od njih. »Riješit ću vam ovaj kaos. Samo pričekajte do sutra i vidjet ćete da će sve biti u redu. dobiti malo energije. od neugode je ubrzala korak. zato ga je ugledala tek kada je bilo prekasno. rekao joj je njezin kontakt. Tijekom cijelog putovanja sve je nosila u torbici. Šmugnula je u pokrajnju uličicu da izbjegne sunce. Spotaknula se o neravninu . ali iz njega su izbrisane sve informacije. ali u ulici u kojoj su se našli nije bilo nikoga osim njih dvoje. žili kucavici koja je vodila kroz središte Bangkoka. pitati zašto se nije javio. prosiktao je i zamahnuo nožem. pokazujući prema svojoj slobodnoj ruci da mu mora ostaviti torbu. Oklijevajući. a Thai Airlines ustrajao je u tome da nikad nisu čuli za njezinu rezervaciju. Iznenada je stajao ondje nasred pločnika. Ovo neću uspjeti izbjeći. Brzo je odlučila krenuti natrag prema hotelu i istodobno pokušati naći nešto za jelo. Jedina je iznimka bio laptop koji nije mogla vući sa sobom. morala je brzo napraviti dva koraka unatrag da izbjegne nož u ramenu. Potraga ju je učinila neusredotočenom. sretna. Nastavila je nazivati svoje roditelje. požurivao ju je momak s nožem. Jedina razlika u odnosu na jučer bila je što je sada i telefon njezine majke bio isključen. Torbica joj se urezivala u rame. Trebala bi nešto pojesti i popiti. zaključila je. Instinktivno je poželjela da su joj problemi dovoljno mali da joj može pomoći vlasnik tajlandskog kafića. procijenila je kako je riskantnije nešto vrijedno ostaviti u hotelu nego nositi sa sobom. Vrućina joj je udarila u lice kada je izašla na pločnik.« Htjela je zaplakati ondje i tada. U torbi joj je sve. »Ne brinite se«. » Your bag«. Pogledom je tražila ekran računala.

prečvrsto. osjetivši hladni metal na koži. ovoga puta vrlo blizu. shvatila je kad ga je pogledala u oči. pri čemu je panično pokušavala odmjeriti koje mogućnosti ima na raspolaganju. Stop! Nije stala. onda će biti na sigurnom. »Where is it? « Nekoliko je puta progutala slinu i žustro zavrtjela glavom. Krenula je okolnim putem kako bi se držala velikih ulica sve dok nije stigla. Kako je znao? Kako je uopće mogao znati da postoji USB koji treba naći? Cijelim je putem prema hotelu trčala. » USB«. I više je nego dobro znao što traži. otrgnuo je trakicu. Boljeg trenutka za bijeg neće biti. » USB«. Polako je rukama krenula prema trakici oko vrata na kojoj je visio USB. izmičući se poput zmije. Samo da stigne do Sukhumvita. reče kao naredbu. ne shvaćajući. Ali nije nestao. » Stop! « viknuo je muškarac iza nje. Nema ih. Nije ju slijedio.u asfaltu i pala. Uskoro je u nju ponovo bio uperen nož. ali uz izrazitu samokontrolu. Kada je vidio što radi. Obični pljačkaši ne prekapaju po torbicama tražeći USB. srušila se na pod.njegov zadatak nije bio samo opljačkati je. Trebalo joj je nekoliko minuta da shvati što je bilo čudno u njegovu ponašanju. Okrenula se tek kada je preznojena i na rubu nesvjestice stala u lobiju hotela. a u tren oka momak se našao nad njom i zgrabio je. odgovorila je na engleskom i povukla se polagano unatrag na pločniku. zagrmio je. I dalje ju je držao. od čega se protiv svoje volje stresla. jer sad je bila sigurna da je to najopasnije što može učiniti. Naglašavajući svaki slog. Torba joj je tresnula o pod. ponovo je upitao: » Whereis it? « Nastala je tišina. Bio je ljutit i agresivan. Momak se nagne prema njoj i naglo je podigne na noge. . Čovjek je imao nalogodavca . USB je pao na asfalt i on se bacio prema njemu. Potrčala je brže nego ikad. Pokušavala se istrgnuti. Pritisnuo joj ga je uz lice. ali prestao je vikati već nakon nekoliko metara njezina sprinta prema Sukhumvitu. sandale su joj odzvanjale na asfaltu. Očajna. i dalje na leđima. Zurila je u njega. nego je povukao patentni zatvarač i brzinski pretražio unutrašnjost. »Nemam ga«. Nije znala kada ju je točno prestao slijediti.

Isti hotel u kojem je bila proteklih pet noći. Izgledala je zabrinuto.« »Miss. ali nema vas u računalu. » Sorry miss«. Bila je umorna. Recepcionistica se vratila. Osoblje hotela sada ju je pratilo budnim okom. Recepcionistica je otišla po vodu. »Oprostite. ustala s poda i krenula prema recepciji. Pokušala je kontrolirati glas dok je govorila: »Oprostite«. »Ne trebam«. »Valjda sam sve pomiješala. Opljačkana? Usred bijela dana u Bangkoku? I to bjelkinja? Izgledali su šokirano. Pokušala je izgledati zahvalno. Iznenada se ideja da otputuje sama činila nevjerojatno glupom. koji ste ono broj sobe imali?« »214«. »Treba li vam još nešto?« pitala ju je recepcionistica blago dok je pila. nije više mogla nastaviti s projektom. »Policija će doći u roku pola sata«. reče recepcionistica. Pogledala je logo hotela koji se nalazio posvuda na recepciji i podsjećao goste gdje se nalaze.« Osoblje je bilo zaprepašteno. Ni u jednoj sobi.« Recepcionistica se udaljila prema pultu. »Samo želim ključ svoje sobe da se mogu otići oprati.« . Imate pravo. obećao joj je. Jeste li sigurni da je to ta soba?« Istog časa nestalo joj je zraka. »U sobi 214 je gospodin koji se prijavio prekjučer. Panika je u njoj rasla. što ste rekli. nije li osjetila kako joj se bližila opasnost? »Opljačkana sam. Čuvar i jedna recepcionistica brzo su joj prišli. nikad nisu čuli takvo što. Pohlepno je otpila vode. Kako je to zapravo zamislila? Nije li shvaćala koliki je rizik. ne sjećam se broja sobe. a čuvar je otišao nazvati policiju. doista vam želim pomoći. Je li u redu? Mogu li joj nekako pomoći? Toliko je željela da u njihovom otvorenom naručju može ispričati svoju priču. odgovorila je i pokušala se nasmiješiti. odgovorila je umorno. Manhattan Hotel. a čuvar je uznemireno hodao naprijed natrag po lobiju. reče s naporom. potpuno svjesna da će joj policija teško pomoći u nekom značajnom smislu.

Nije odgovarao i Peter nemarno baci telefon na radni stol. »Jimmy se može smatrati sretnim što ima tako zainteresiranog starijeg brata«. Ulazila sam i izlazila iz vašeg hotela danima. » Sorry miss«. Peter izvuče mobitel i pokuša nazvati brata Jimmyja. Zatim je zavrtjela glavom. »Ali sigurno me prepoznajete. pa može i ovo. Trebao bi biti sretan što se Jimmy ne javlja na telefon..« Recepcionistica je pokušavala uhvatiti čuvarov pogled. ali možda ste greškom zabilježili da sam se odjavila?« Recepcionistica je teško uzdahnula. Čak se i to činilo zabavnijim od sjedenja i zurenja u usrane e-mailove. Alex mu je zadao da pregleda e- mailove koje su našli i da zajedno sa Zavodom za forenziku pokuša otkriti tko ih je poslao. Fredrika je dobila zadatak zapisati sve dostupne informacije o angažmanu Jakoba Ahlbina u izbjegličkim pitanjima. »O. već dovoljno da se s . Odmah se pojavila grižnja savjesti. Jimmy je ondje živio otkad je navršio dvadeset godina i djelovao je sretno. »Prvi put vas vidim. znali su reći njegovatelji kada bi Peter došao u posjet zajedničkom domu u kojem je Jimmy živio. S mukom je progutala knedlu. Naravno da se ne javlja. jer to znači da se bavi nečim zabavnijim. »Sustav pokazuje da nikad niste ovdje boravili. izgledala je kao da želi nešto pitati. Svijet nije bio silno velik. Treptala je da joj ne krenu suze. Možemo li vam možda pomoći s taksijem?« STOCKHOLM Peter Rydh pokušavao je primiriti bijes kada su Joar i Alex napustili zgradu i otišli posjetiti kuću sestara Ahlbin na otoku Ekeröu. Ponekad se činilo da je to postalo jedino mjesto na svijetu gdje Peter još ikome imponira i gdje je dobrodošao. Pogledala je recepcionisticu u oči tražeći pomoć. ionako je sve otišlo kvragu. Kao i ostali ovdje.« Prošlo je nekoliko sekundi. K. rekla je i izgledala iskreno žalosno.

odsad nadalje. Fredrika Bergman. Nešto mu se dogodilo i učinilo ga manje obzirnim i nemarnijim. Svjestan. Ton se sve više pooštravao. o prijetnjama koje je Jakob Ahlbin primio na crkveni e-mail unatrag tri tjedna. Njegova majka. Istrgnuo se iz nemoguće životne situacije i učinio nešto radikalno da poboljša vlastiti život. živiš nevjerojatno povlaštenim životom«. SN« Povuče iz čega? pitao se Peter.njime može nositi. »Nemoj zaboraviti da čak i kad ti dođu teži dani. Pregledao je podsjetnik koji je sastavio. a Ylvu je obuzela ta njezina prokleta postporođajna depresija koja nikad nije prestala. odgovorno. E-mailovi nisu bili potpisani vlastitim imenom. kao ni on. stisnuo je zube. A sada kao da on nije mogao ozdraviti. Ista slova ponavljala su se i u adresi s koje su stigle prijetnje. na primjer. koja je gotovo bila dadilja njegovoj djeci. Prvi je bio datiran 20. osjećao se snažno. nego kraticom SN. nije imala ni brata ni sestru koji su s pet godina pretrpjeli ozljedu glave zbog idiotske igre koja je katastrofalno završila. Kao i obično. siječnja: »Ozbiljni smo. kada bi sjedio sa svojim sinovima u krilu. čini se da je sve počelo kada se pastor upleo u sukob za koji je pošiljatelj smatrao da nije imao veze s njim. Oprezan. nisu mogli živjeti samostalno. obično bi mu mama rekla. SN« . pastore. Na samom početku. 24. Sjećanja iz djetinjstva kojih se nikad neće riješiti podsjećala su ga na nesreću s ljuljačkom koja je uništila život njegova brata i da. sve može biti nepovratno izgubljeno. kada se rastava pokazala neminovnom. Ali sve skupa ispalo je sranje. znači li to da je ona manje od Petera dužna paziti na sebe i izvući najbolje od života? Ponekad. siječnja: »Drago smeće od pastora. Peter se namršti. počela ga je pratiti zabrinutim pogledom kada bi se kasno vratio kući zaudarajući na pivo nakon što bi tri večeri zaredom išao na piće nakon posla. Drži se podalje od našeg kruga. savjetujemo ti da se povučeš dok još možeš. a ne Ylva. Peter je razumio što želi reći. ako se ne pazi. Vrag će ga znati kada je bio išta od toga. znao je pomisliti koliko život može biti nevjerojatno krhak. Odgovoran. Sljedeći je e-mail stigao nekoliko dana kasnije. Na poslu je barem imao tu povlasticu da je morao misliti na druge stvari. ali svejedno mu je smetalo što to čuje. Ponovo je pročitao e-mailove. a on je bio okružen ljudima koji. Počelo je kada su se dječaci rodili. Nije znao što bi SN moglo značiti.

Čeka te Jobova muka ako odmah ne prestaneš sa svojim aktivnostima. Znači li to da prijetnje nije uzimao za ozbiljno? Ili je imao drugih razloga da s ovim porukama ne ode na policiju? Posljednja dva e-maila stigla su tijekom zadnjeg tjedna što je Jakob bio živ. proklet bio. Alex će odlučno. SN je.« I posljednji 22. ali zabrinjavajuće je da je Jakob Ahlbin primio ozbiljne prijetnje neposredno prije nego što je pronađen mrtav. Cesta pred Alexom i Joarom bila je otvorena jer su se vozili usred dana i promet još nije postao gust. Ako ne.« Peter se zamislio. »Ne mislim ništa«. dakle. SN« Nije baš bilo lijepo izrečeno. Trebalo je ne više od pola sata da se iz Stockholma odvezu do Ekeröa.« Iz kojeg je to kuta gledanja zabrinjavajuće. uvijek se možeš predomisliti i napraviti pravu stvar. svojevrstan krug. jebeno ćeš se gadno provesti. pun ljudi koji idu s posla ili na posao. Job je izgubio sve. toliko je Peteru bilo jasno. »Što misliš?« pitao je Joar iščekujući. ali razumjela se poenta. Ako se pokaže kako postoje čvrsti dokazi da Jakob nije . pastore. veljače: »Sjeti se kako je Job završio. shvatio je Peter. Alex je odlučio ne komentirati. Job je očito čovjek kojeg je Bog iskušavao više od ikoga da pokaže koliko vrag može mučiti one koji pravedno žive. Jednostavno je pretpostavio da je biblijsko. ali Peter je shvatio da se ton zaoštrio. Koliko je Peter mogao vidjeti. A u ovom slučaju znam premalo da bih se izjasnio. Posljednjeg dana siječnja stigao je još jedan e-mail: »Ako ostaviš na miru naše prijatelje. Oko za oko. Ali što s ostatkom? Ostali prijeteći e-mailovi nisu dodatno opisivali kontekst. Što da to prestane tražiti? Ime Job zvučalo mu je poznato. Pružio se za slušalicom i nazvao Zavod za forenziku da vidi jesu li otkrili ime osobe koja je anonimno slala e-mailove. ali nije znao gdje ga smjestiti. »Draže mi je znati. Okrutno. Dvadesetog veljače netko je napisao: »Ima da nas poslušaš. Ali on sam preživio je. Peter se pitao kako je sam Jakob Ahlbin rezonirao. Prestani tražiti. No problematika je bila očita. Brzinsko pretraživanje na internetu to mu je potvrdilo. i mi ćemo tvoje. nije ovo ni prijavio.

Inače će stvari postati prokleto komplicirane. Tehničari su dobro pročešljali stan. reče Alex glasno.bio počinitelj. a da nisu pronašli ni najmanji dokaz da je netko drugi sudjelovao u ubojstvima. nego je bez posebnog razloga pomislio na Petera. »Inače. Nema veze što ima tešku situaciju kod kuće. prognoza ne baš od one vrste koju se povezuje sa smrću i nesrećom. Na kraju su zatražili dopuštenje da uđu i u Karolinin stan i u stan supružnika Ahlbin u nadi da će pronaći ključ kuće. »Ulazimo čim stignu tehničari«. Najbolje od zime. jer izvorno je slučaj bio njegov. kako izgleda Karolinin stan?« upitao je Alex Joara. da uz najmanju štetu otvore ulazna vrata.« . Istodobno. koji su imali rezervni ključ Jakobova i Marjina stana na Odenplanu. vidjet ćeš poslije. na posao se ne nose privatni problemi. Zato su na licu mjesta imali tehničare. Na nebu ni oblačka. bilo je teško doći do ključeva kuće. zapravo misleći na sestru Johannu. Možda je bio prestrog prema njemu. koji je ondje bio.« »Teško je reći«. želeći prekinuti misli koje su mu se rojile u glavi. Međutim. Snježni pokrov stajao je netaknut pred kućom i oko nje. suradnici poput Petera moraju podnijeti ozbiljne ukore kao reakciju na neprihvatljivo ponašanje.« Dobili su dopuštenje za premetačinu od državnog tužitelja jer je postojala sumnja u zločin. Joar je isprva djelovao kao da ne zna što bi zapravo odgovorio. »Nije baš izgledao kao stan narkomana«.« »Je li izgledao kao da je netko naknadno došao i počistio?« upitao je. ali bezuspješno. Parkirali su se na prilazu i izašli iz automobila. »Ovdje neko vrijeme nije bilo nikoga«. ovaj ključ nisu imali. Osobito kad si policajac. rekao je napokon. iskreno će Joar. snijeg je bio pod čvrstom ledenom korom. »Slikali smo ga. Kao da je netko napravio veliko čišćenje i otputovao. »Mislio sam da su cijelim putem bili iza nas. »Moguće da je poduzela takvo što nakon Karolinine smrti. Alex nije ništa rekao. značit će da je istraga katastrofalna. a kćeri se iz razumljivih razloga nije moglo uključiti u ovo. zaključi Joar. »Više je izgledalo kao da neko vrijeme nije bilo nikoga. Duboko u sebi Alex se nadao da je Jakob krivac. Elsie i Sven Ejung.

Na objema etažama postojale su kupaonice. samo su djevojčice starije. Čudno je da bi bračni par imao odvojene krevete. Obilazili su kuću u tišini. nadajmo se«. otvarao ormariće i vratašca. primijeti Alex. moglo bi se pretpostaviti da je cijela obitelj bila ovdje. ali nije shvaćao što. Znači da nije prošlo previše vremena otkad je netko zadnji put bio ovdje. »Joare. dozvao je. Zidovi su bili ukrašeni brojnim fotografijama koje su prikazivale članove obitelji u raznim životnim fazama. . Alex će zamišljeno. Na stolovima su bili ručno rađeni stolnjaci.« Joar je u tišini proučavao fotografije. Fotografija je sigurno bila stara jer su djevojčice bile malene. Karolina i roditelji. Na gornjoj je u dvjema spavaćim sobama stajao po jedan krevet na kat. Obilazio je prostorije. proučavao fotografije. Alex shvati što mu je to zasmetalo. Još fotografija snimljenih u vrtu. Drugo je bilo da je vrlo ugodno uređena i da uopće ne izgleda onako kako su Joar i Peter opisali stan Jakoba i Marje Ahlbin. Čista i lijepa. »Dva kreveta na kat«. »Je li ti nešto posebno neobično?« pitao je nesigurno. »Istina. Ni deset minuta poslije bili su u kući. tata i kćeri sjede u vrtu. Prvo što je Alex primijetio bilo je da je kuća zagrijana. »Možda nije oduvijek bilo ovako?« reče. Pakiranje je bilo neotvoreno i isteklo je prije dva tjedna. reče i vrati se u prizemlje. dođi ovamo«. a iznad nje Karolina na konju. U hladnjaku je našao litru mlijeka. nesigurni što zapravo traže. Nešto mu nije izgledalo kako treba. Kuća se protezala na dvije etaže. Alex je ušao u kuhinju. Alex uzdahne. Snijeg je škripao pod automobilom kojim su se tehničari dovezli paralelno s Alexom i Joarom. »Nije li to malo čudno? Prije nego što su sestre preuzele kuću. Ponovo je pogledao. »Pogledaj i reci mi što misliš. »Hmm«. Na donjoj etaži nalazila se kuhinja s blagovaonicom i oveća dnevna soba.« Joar je razmišljao. prilazio i odmicao se. a u prozorima su visjele zavjese modernijeg tipa. »Pogledaj ove slike«. reče Alex i zamahne rukom po zidu dnevne sobe. Mama. Prostorija između njih služila je kao soba za gledanje televizije. Joarovi teški koraci odzvanjali su na stubama.

razmišljao je Alex više sam za sebe. istodobno krenuvši niz stube.« Alex se morao nasmijati. usput budi rečeno.« Napravili su još jedan krug po kući. Svejedno se točno vidjelo kako je izgledalo. onda bih želio znati za što se ovaj podrum koristio. Ako Jakob Ahlbin nije skrivao izbjeglice. reče i kimne prema visokom limenom ormaru postavljenom u jednom kutu sobe. »Čini se da sa stražnje strane kuće postoji ulaz kroz podrum«. »Želite li da otvorimo i ta vrata?« Pokazalo se da je brava zaleđena i da ne surađuje kao prva. Karolina je bila na još pokojoj fotografiji na katu. Tehničarima je preostalo prtljati po njoj gotovo dvadeset minuta prije nego što su vrata škripeći otklizala u stranu. izgleda zdravo ko dren. Kuhinjska oprema odisala je ranim osamdesetim godinama. a zrak je bio težak od prašine i prljavštine. Potom se opet uozbiljio. Koja. Zašto je nema na fotografijama u njezinoj vlastitoj kući? Jedan je tehničar provirio kroz otvorena ulazna vrata. Jer ovo je i Johannina kuća. između ostalog. ali na svima su se nalazili prekrivači i jastuci. Htio je zatražiti ručnu lampu. »Ali čini se da je najnovija snimljena prije najviše pet godina. reče Alex odlučno. zajedno s roditeljima na uvećanoj slici koja je dobila počasno mjesto na televizoru. ali kratko stubište. rekao je. Alex se nasmije. Kauč na razvlačenje u jednom kutu. »Naravno da jesu«.« »Ali ove fotografije su sigurno malo starije?« reče Joar oklijevajući. Ni takvo razmišljanje nije mu imalo smisla. »Johanna«. Tri kreveta na kat uza zidove. . Johannino odsustvo bilo je očito. Možda je nisu voljeli. Svjetlost je otkrila potpuno uređen podrum koji se vjerojatno vrlo dugo nije koristio. reče Alex. Svjetiljka je zatreptala i upalila se. promrmlja. Jednostavna kupaonica iz koje se osjećao kiseo miris. »Ne vidiš? Iznenada nestaje s fotografija i ostaje samo Karolina. s foteljama i stolićem. »Možda za vjeronauk. Na krevetima nije bilo posteljine. »Čini se da su glasine bile točne. kada je ugledao prekidač na zidu i pritisnuo ga. »Tko bi rekao«. Možda su se posvadili oko nečeg važnog. Alex proviri unutra i ugleda strmo.« Joar se ogledao oko sebe. »Sef za oružje«.

»Moj dojam baš i nije takav«. Zašto u podrumu. zamišljeno reče Alex. Dvojica muškaraca izašla su i stala na snijeg. Zamislio se nad time gdje je sef smješten. imao oružni list«. ali bilo je jebeno blizu«. »Prokletstvo«. a ne gore. što se pokazalo kao opsežan zadatak. rekao je gotovo odbrusivši.« Fredrika Bergman intenzivno je radila na skupljanju informacija o angažmanu Jakoba Ahlbina s izbjeglicama. Mlađi mu stavi ruku na rame. reče jedan od dvojice. Prvenstveno je došlo do razmirica jednom . Nije bio zaključan. Kad se ona zapravo vraća?« »Uskoro«. primio je stvar s ravnodušnošću.« Drugi. »Neki od nas čak su napustili zemlju. Samo sat nakon što je policija otišla s Ekeröa. »Ma sigurno nema štete«. reče. što ju je prisililo da pođe do starog knjižničnog arhiva. ili netko drugi«. »Istina. »Moramo provjeriti tko je u obitelji. »Što to?« »Oružje kojim je počinjeno ubojstvo«. A onda će sve ovo biti iza nas. »Je li ga odavde uzeo?« tiho je upitao Joar. Prvi frkne. pojasni Joar. mlađi. osim Jakoba. s obzirom na to da je podrumska etaža služila za skrivanje izbjeglica? Alex je zaključio da je sef vjerojatno prije stajao negdje drugdje. Mnoštvo materijala nije se moglo naći elektronički. reče drugi. Parkirao se preko tragova policijskih automobila. jedan je drugi automobil skrenuo pred kuću. reče Alex. reče naglašavajući riječi. Jakobov rad protezao se kroz nekoliko desetljeća i povremeno je uzrokovao rasprave i unutar crkve. »Vrlo skoro. prosikće prvi i zamahne nogom po snijegu. »Stigli su prije nas. »Je li odavde uzeo pištolj kojim je ustrijelio sebe i suprugu?« »Ili on. »Sve ide po planu«. a da je njegov sadašnji smještaj upućivao na to da podrum više nije bio u upotrebi. Zajedno su prišli ormaru i pokušali ga otvoriti.

jer gotovo su isključivo mladići bili problem na desnici . rekao je u jednom od mnoštva članaka koji su tada napisani o njemu. Kratko nakon ručka nazvao ju je patolog koji je napravio obdukciju pregaženog muškarca. pa se okrenuo. »Sprijeda«. Postala sam slabić. ono što bi vam trebalo biti zanimljivije jest ovo: ne samo da je automobil na njega naletio nego ga je i pregazio. Čak je sudjelovao u debatama s uvjerenim neonacistima ili drugim pripadnicima ekstremne desnice koji bi mu stajali nasuprot. Obitelj je mjesecima ostala u crkvi i na kraju su dobili dozvolu boravka. ustanovio je liječnik. postala je osjetljivija na specifična prepričavanja tjelesnih ozljeda i bolesti. Bio je kratak i redovito je upotrebljavao pojmove koje Fredrika nije razumjela. »Ali to može značiti i da je čuo kako mu se automobil približava. Nadala se da neće ići previše u detalje. to je u potpunosti odgovaralo sadržaju e- mailova. razmišljala je Fredrika. Jakob se nije zadovoljio pisanjem članaka i pisama novinama. »Ozljede upućuju na to da je udarac bio vrlo snažan i da je stradali odbačen nekoliko metara. odgovori liječnik. Doduše. a prema nepotvrđenim informacijama. već je i stajao po ulicama i trgovima mnogih gradova i propagirao svoju stvar. Prema Fredrikinoj procjeni.prilikom kada je Jakob zauzeo aktivan stav u vrlo osjetljivom slučaju traženja azila. pomislila je Fredrika.« . Zapravo. kada je dopustio tražitelju da s obitelji boravi u crkvi kako bi izbjegao rješenje o protjerivanju.koji su tražili izlaz iz grupe ili mreže kojoj su pripadali. znat ću da sam izgubio svoju zemlju«. Peteru će biti drago kad vidi što je sve pronašla. Isprintala je i sav materijal na tu temu. otkad je bila trudna. ne znajući što bi zapravo mogla učiniti u vezi s tim. u kojima su Jakoba upozoravali da se ne petlja u stvari s kojima nema veze. Zapravo je Jakob Ahlbin bio među rijetkima koji su se usudili raspravljati sa skupinama u društvu koje su bile neprijateljski raspoložene prema strancima. čak je bio član skupine za pružanje pomoći mladićima u Stockholmu . »Onoga dana kada policija prijeđe prag moje crkve isukana oružja. nisu se toliko isticali Ahlbinovi stavovi koliko njegovi postupci.« »Je li se nalet dogodio sprijeda ili straga?« pitala je Fredrika. »Smrt je nastupila kao izravna posljedica snažne vanjske sile koja je nastala kao posljedica naleta osobnog automobila«.

»Jeste li nešto našli?« »I jesmo i nismo«. Ruke je držao čvrsto prekrižene na prsima i pokušao izgledati kao da ga ništa ne dira. ima ozljede koje svjedoče o načinu smrti . moglo bi se reći da smo nešto našli. trbuhu i zatiljku. Moja je pretpostavka da se vozač jednostavno vratio vozilom unatrag dok je stradali ležao na cesti. Odsad se mora nositi s još jednom istragom ubojstva. podrum koji se sasvim dobro uklapa u priču o Jakobu Ahlbinu i skrivanju izbjeglica. »Kako je prošlo na Ekeröu?« pitao je bez prethodnog pozdrava. reče. odgovori Joar i krene slagati papire. »Dobro je prošlo«. Alex i Joar vratili su se u Stožer tijekom ranog poslijepodneva. iznenada nesiguran u to što bi sljedeće trebao napraviti. odgovori liječnik. morala se svladati. »Drugim riječima.« Fredriku je prostrijelio osjećaj mučnine. hoćete reći da je nemoguće da se radilo o nesretnom slučaju?« »Upravo to želim reći«. »Nisam siguran jesmo li uopće išta tražili. Upravo ovakve stvari nije željela čuti. »Fredrika i ja smo također našli neke važne stvari«. prava nagnječenja. Peter je pribrano upitao: »Na primjer?« »Na primjer. Duboko je uzdahnula. Ali da. Osim toga. ima ozljede po leđima.« Peter kimne. »Kao prvo. Fredrika je šutjela. Joar je otišao ravno u svoju sobu.od prvog naleta. Odlučno je ustao od radnog stola i krenuo za njim. odgovori Joar nakon što je na trenutak promotrio Petera na vratima.« Obraza koji su gorjeli koliko su bili crveni. . a da nije ni jednom jedinom rečenicom obavijestio Petera o novostima. Fredrika je istog časa osjetila napetost. Kvragu. što ga je razdražilo. koje su morale nastati neposredno nakon toga.

Peteru je bilo teško ovo posložiti u glavi. znao je govoriti njegov djed. Uvreda ukupnim kompetencijama unutar policije. zato bi trebali dobro funkcionirati zajedno. »Uđi«. »Našla si nešto?« pitao je nonšalantno. ako se Petera pitalo. Njezini ne baš česti osmijesi i duga. To što je trudna nije imalo veze. Nema šanse. Izgledala je zadovoljno i izvukla naslagane kopirane papire iz plastičnog fascikla. Ali nikako nije. malo manje zahtjevna. »Baš dobro«. Nije pitao do čega su to došli. Ovaj je čak bio gori nego što je Fredrika ikad bila. odgovori Fredrika. dobila je neproporcionalno veliku ulogu u određenim istragama. Joar je. Nema šanse da bi se fina gospođica Bergman prepustila nekome tko pripada drugoj. Nije mogao da ne pokuša malo kopati o tome. Joar se nasmiješi ne pogledavši ga. Iz nekog nedokučivog razloga. Provukao se u sobu i sjeo njoj nasuprot. Oduvijek je bila zgodna. S ovako kompliciranim kolegom još nije imao posla. Stariji. »Bogme jesam«. za razliku od Fredrike. Ali onda je zatrudnjela i nakon toga je postala druga osoba. zbog čega je bio iznenađen kada je došao k Alexu i vidio da se u njegovu posebnom timu nalazi civil. prije nekoliko godina došlo se do zaključka da su im u policiji potrebni istražitelji civili. Peter se još uvijek jasno sjećao kako je suradnja između njega i Fredrike ispočetka bila teška. Osim toga. bilo je sve što je rekao. Ispočetka se prepirala oko svega. »Zapravo dosta toga o uključenosti Jakoba . »Onda ćemo i mi ostali doznati te novosti na sljedećem sastanku u Lavljem brlogu?« Peter nije odgovorio. Poskočila je u stolici. Peter se grohotom nasmijao kada je to prvi put čuo i rekao da bi se kladio da nije tako. Nakon nekog vremena počeo je mijenjati stav koji je zauzeo. samo je otišao. rekla je. kako je bilo zbilja svakakvih glasina o tome tko je djetetov otac. Iako se njegov djed mnogo puta glasno zapitao što je uopće djevica. U svakoj djevici čuči kurva. a povrh toga. ali nasmiješila se kad ga je vidjela. Otad je prošlo neko vrijeme i činilo se da Fredrika više ne stvara neku veliku pomutnju oko sebe. tamna kosa mnogo su puta bili podloga za Peterove prljave maštarije. ali to je bilo sve. »Imaš vremena?« upitao je nakon što je pokucao na otvorena vrata Fredrikine sobe. bio pravi policajac i čisti istražitelj. Samo da je htjela biti malo opuštenija. oženjen muškarac. Više se to nije činilo nemoguće kako je ispočetka zvučalo. moglo bi objasniti zašto je Fredrika toliko malo govorila o djetetu i trudnoći. Peter se osjećao gotovo prisiljenim spomenuti to Alexu. to da Fredrika praktički nije dovoljno dobra za neke stvari. Nije mogao ne nasmiješiti se kada bi pomislio na tu trudnoću.

»Mislio sam da uopće nećeš pitati«.« Gurnula je papire niz stol prema Peteru. »i potvrdili su mi da je Jakob Ahlbin bio njihov suradnik. »Tako se zove čovjek koji je slao e-mailove?« Peter zadovoljno kimne.« Fredrika zamišljeno kimne.« »Je li još netko uključen?« upita Fredrika. Ali čini se logičnim da je taj Tony krišom slao e-mailove s različitih mjesta. mogu li dobiti svoju kopiju?« »Naravno da možeš«. »Tako je. pitajući se kako to da on nije znao za tu skupinu. socijalnih radnika i ljudi iz raznih udruga useljenika. »Kažeš da su e-mailovi pristizali s različitih IP-adresa?« »Od ostalih neke pripadaju knjižnici u Farsti. rado bi radio na takvim stvarima. »I to je dotičnog gospodina Tonyja Svenssona toliko uznemirilo da je počeo slati prijeteća pisma. Ispričao joj je što su uspjeli doznati. nastavi Fredrika. e-mailove. I ne samo to nego i važne informacije prema kojima je možda bio član mreže za potporu bivšim pripadnicima ekstremne desnice. koja sada postoji oko dvije godine. »Je li ti poznato ime organizacije SN?« . Sadržaj je ionako isti. reče Peter. »Sjajno«. »Što znamo o tom Tonyju Svenssonu? Je li otprije poznat policiji?« Peterovo lice razvuklo se u širok osmijeh. tako se zove. reče trijumfalno i uspravi se.« Peter fućne.Ahlbina u izbjegličku problematiku. a neke Seven Elevenu u južnom Stockholmu. Uspjeli smo ući u trag IP-adresi s koje je poslana većina e-mailova i on je registriran kao vlasnik. Čak je bio jedan od začetnika grupe. »Nisam još pročitala sve poruke. »Već sam stupila u kontakt s njima«. što upućuje na istu osobu. Ta je grupa još aktivna. a sastoji se od policajaca.« »Tonyja Svenssona?« upita Fredrika zbunjeno. To jest. tako da se može reći da nemamo baš vlasnika imenom i prezimenom. prema Forenzici i Comhemu koji je davatelj internetskih usluga. reče nečujno.

dodao je. kada je očuha pretukao gotovo nasmrt. prvi put sa sedamnaest. SN-a. Peter je brzo nastavio dalje sa svojim izlaganjem. »Drugi napad bio je povezan s bandama.« »Aha«. prekine ga Fredrika koja je problijedila u licu. Policijska postaja južni Stockholm zato je nakon toga blisko surađivala sa socijalnom sve do njegove punoljetnosti. . rekao je. Osjetio je toplinu oko srca začuvši Petera da priča o tipu koji je prijetio Jakobu Alilbinu. i završio paradu tako što mu je razbio praznu vinsku bocu o glavu. ali zna da ipak smeta.Alex je sazvao sastanak u Lavljem brlogu kada su se on i Joar vratili s Ekeröa. reče Alex ravnodušno.« »Ne«. Dvaput je bio u zatvoru. iste one kojom je potpisivao e-mailove Jakobu Ahlbinu. »Tony Svensson rođen je i odrastao u Farsti«. reče Peter. zasmetalo mu je što nije imao priliku iznijeti sve detalje slučaja. Pošteno je iscipelario drugog dečka. a s dvanaest je prvi put imao posla s policijom. reče Alex iznenađeno. Tony Svensson sudjelovao je u nizu krađa i provala i postojali su čvrsti razlozi da bude osumnjičen za pljačku.. kao da ne želi smetati.poznat je kao ekstremni desničar. »Da pogodim .« Djelovala je smeteno i zaštitnički je položila ruku na trbuh. I . »Sada mu je dvadeset sedam godina. koji je godinama bio član neonacističke organizacije Sinovi nacije.K«. »O.« »Daj.kao šlag na torti .« »Molim? Svašta«. »Možda ju je zastrašio da šuti«. »Osim ovoga. molim te«. »Bilo bi sjajno ako bi detalje ostavio za kasnije.« Dao je na znanje da je izlaganje gotovo odloživši olovku koju je sve vrijeme držao u ruci. to je neka prava sirovina?« »Bogme da«. A onda ju je upotrijebio da ga izreže s tim. Peter je pod stolom stisnuo šaku i nastavio govoriti kao da Joar nije ništa rekao. ali tužitelj je morao odustati od slučaja zbog nedostatka dokaza jer je djevojka odbila suradnju. »Bio je optužen i za teško silovanje. Kao i obično«. »Očuh mu nije htio posuditi tri tisuće kruna za put na Ibizu. počeo je. oštećenje tuđe imovine. »Znači. reče Peter. tiho se nadovezao Joar.. Kao da je očekivala da netko dojuri na vrata i razbijenom bocom ozlijedi nju ili dijete.očuh je tukao majku. Sitne krađe. Kada bi Peter otkačio od svojih gluparanja bio je mnogo vještiji istražitelj.

Imamo li nešto konkretnije o sukobu između njih i Jakoba Ahlbina?« »Radimo na tome i pokušavamo otkriti«. Agne je mislio da su prijetnje prestale. reče. »Lijepo. reče Alex. »To i ono s grupom za potporu. »Znači da definitivno imamo s čime nastaviti. Zašto se Jakob nikome nije povjerio?« Joar nagne glavu. znao je«. »Da. »Morat ćemo sutra porazgovarati i s njim. Osim toga. ni Ragnar Vinterman. »To nije točno«. odgovori Peter. kao i obično. . »Zašto je to mislio?« »Jer su razgovarali o tome prošli tjedan. koji se mogao pogrešno protumačiti kao cerenje. »Možda Fredrika može prikazati kako trenutačno stojimo?« Fredrika se uspravila kada je čula da je spominju i.« Zabilježio je nešto u blok pred sobom. počela otvaranjem bloka s bilješkama. znali su da njihov rad živcira neke ljude. »jest da se čini kako nitko drugi nije znao za prijetnje. Uvijek je bila dobro pripremljena. »Zapravo to samo po sebi nije nužno čudno«. »Jakob Ahlbin primarno je privukao pozornost na sebe u dvije ozbiljnije prilike«. Agneom Nilssonom. »Primio je još tri e-maila posljednja dva tjedna života. Možda ih je već primao dok je radio na prethodnim slučajevima.« Peter je listao papire pred sobom. Rekla sam da može tako. Stupila sam u kontakt s voditeljem. »Ali nitko od njih nije to uzimao zaozbiljno. i Jakob mu je tada rekao da više od tjedna nije primio prijetnje. odgovori Fredrika. Petere«. nastavio je. počela je i prešla na dio priče o tome kako je Jakob dopustio obitelji izbjeglica da boravi u crkvi dok su čekali odluku Imigracijskog ureda. reče Alex automatski.« »Jeste li razgovarali o prijetnjama koje je Jakob primao? Je li znao za to?« upita Alex. »Ono što je također zanimljivo«. reče polako. Djelovao je vrlo potreseno Jakobovom smrću i bez problema će doći ovamo sutra prijepodne na razgovor.« »Je li bilo još prijetnji među njegovom poštom?« upita Alex Petera.« »Zanimljivo«.« Alex je djelovao smeteno. Alex je zaustavio osmijeh. »Ne ako ni Jakob sam te e-mailove nije uzimao zaozbiljno. Ni Sven Ljung koji ga je našao.

Osobito nakon današnjeg posjeta kući na Ekeröu. reče i prepriča svoje mišljenje o tome. rekao je. nitko nije imao ništa novo što bi podijelio s ostalima. Trebali bismo ispis telefonskih poziva upućenih Jakobu Ahlbinu i sa svih brojeva koje je Jakob Ahlbin koristio. K. . »O. »Moram priznati da nisam baš znao tko je Job dok Peter nije izvukao tu priču. Odjednom se osjećao vrlo glupo. »I dalje ne znamo imaju li prijetnje u ovom kontekstu ikakvu ulogu. »Onako kako sam upravo rekla.« Alex baci pogled na sat i odluči zaključiti sastanak. Peter zavrti glavom. reče. ali ne možemo definitivno otpisati ove informacije prije nego što razgovaramo s članovima grupe za potporu i. reče Fredrika.« Fredrika se nasmiješi. ali onda je ipak dignuo ruku. Doduše. »Nije li upravo to najvažniji dio o kojem treba razmisliti? « »Kako misliš?« upita Alex. da mi je neočekivano da se netko poput Tonyja Svenssona razbacuje s biblijskim imenima i još ih uspije savršeno uklopiti u kontekst. ali pritom nije ništa senzacionalno. reče ukratko. tražit ćemo da ga prvo privede zbog protupravnih prijetnji. »Možda je zanimljivo.« Nitko nije odgovarao. provjerite možemo li otkriti je li ga Tony i zvao. »Pod uvjetom da se od nekoga tko ima prošlost nalik njegovoj može očekivati da zna tko je Job«. »U jednom od zadnjih e-mailova spominje se biblijski lik Joba«. »Usput. ali to ne znači da ih nikad nije bilo. od čega je u Peteru počelo kuhati. Samo da ih nije sačuvao.« Alex je djelovao postiđeno. »Zanimljivo«. Onda idemo tužitelju. »Čini mi se sve važnijim da je brzo pronađemo. ali šutke.«. imamo li nešto novo o Johanni?« upita Alex da promijeni temu. Tonyju Svenssonu sigurno nije promaknulo da e-mailove šalje pastoru«. naravno. Ima li još nešto u ovom slučaju što bismo sada trebali spomenuti?« Peter se dvoumio. »Nije. Alex ga je pozorno pratio. sa samim Tonyjem Svenssonom. »Što ostali misle?« Joar se trzne.

Kako su me svi moji snovi i planovi mogli dovesti na ovako bezvezno raskrižje? Odgovor je uvijek bio isti. Kako se moj život pretvorio u ovo? razmišljala je sigurno po tisućiti put. Nesreće. umorno je zaključila. Najočitije točke pucanja od sviju. umjesto kojih se vodila nužnim rješenjima. Alex je pogledom šarao oko stola. i ove večeri. »Vidite gdje mama svira?« upitao bi ih tata šaptom. Ja sam ono što čovjek postane ako mu se otme mogućnost slobodnog izbora. »Da?« »Ovaj.« Alex glasno uzdahne. koje se sada prilično bojala. Evo je ponovo u njezinim mislima. reče. »Pa nek’ ode sve kvragu«. Fredrika je na povratku s posla nazvala Spencera. »Jer auto ga nije samo udario . Prošle su godine i godine otkad su je posljednji put vodili najdublji snovi.« Pojačao mu se osjećaj za posao koji je stajao pred njim. »Još nešto?« pitao je. Rano si je u životu postavila cilj da živi od sviranja violine. Osobito kada bi došla večer i sve se više bližila noć. označena prokletom i jadnom Nesrećom. gdje su s tatom čekali najnoviji koncert ili nastup svoje mame. očiju zamagljenih od ponosa. što ju je uznemirilo. Očito je ta zapetljana gomila samo rasla. Nije se javljao. usredotočena na izbore koji su bili drugorazredni. imam nove informacije o neidentificiranom muškarcu koji je pregažen«. reče. Fredrika digne ruku. »Slušamo!« »Čini se da je ubijen«. Svakim danom rasla je njezina potreba da češće čuje njegov glas. »Vidite da živi za ono što radi?« . »Samo nam je to falilo: novi slučaj ubojstva. Fredrika i njezin brat praktički su odrasli među kulisama raznih velikih pozornica. Glazba je bila prirodan okvir njezine obitelji. Ja sam nusprodukt. reče Alex. »Aha«. frustriran. reče Fredrika.netko se vratio unatrag i još ga pregazio.

Tvrda zemlja. Moguće da joj je to bilo prvo sjećanje. Automobil nad kojim je vozač izgubio nadzor. bilo je nevjerojatno lako prizvati sjećanja. stvari su se promijenile kada su djeca krenula u školu. svečano obećavši da bi mogla svirati kao prije. koji je sigurno mislio da je dobra učenica. Možda nije imao većih želja od te da prati svoju ženu po cijelom svijetu i gleda je kako briljira sad pred jednom. Njezina mama počela je rjeđe svirati u inozemstvu i djeca su prvi put nešto jasnije vidjela profesionalnu stranu svog oca. hrabrio je. Nikad nije svirala violinu iz zabave. ali satima svaki dan? Nikako. koje se može opisati jedino kao ljubav na prvi pogled. ali kasnije u životu propitivala je njegovu misao. Ali zapravo takvih osjećaja u njoj uopće nije bilo. iako su je toliko puta pokušavali spasiti. Nakon Nesreće. I očajničku borbu vatrogasaca: »Auto može svaki čas eksplodirati. prevrnuo se i poletio. pomisli Fredrika iscrpljeno na kauču svog tihog stana. shvatila je da to uopće ne zna. pomisli Fredrika i na trenutak zatvori oči. sad pred drugom publikom. izvor prihoda. Da je radosna što nije poginula. da život onakav kakav je bio poslije nije bio vrijedan življenja. Još uvijek. rekao je liječnik koji joj je na kraju prenio konačno mišljenje. Jer bilo im je dobro. kad je ugledala krvavo lice svoje mame oslonjeno o bočni prozor. nije uopće svirala. jer ostao joj je učitelj sve do proklete Nesreće. činilo se. pak. Prijateljica koja vrišti i ne želi prestati. bez namjere da joj to bude životni stil. »Moći ćeš bez problema svirati nekoliko sati tjedno. skije koje su skliznule iz krovnog sanduka. Boljet će toliko da će na duge staze biti neizdrživo. Bio je uz nju dok se oporavljala. Na vrhu ormara. »Neće nikad više biti ista«. iako je prošlo mnogo godina. ležala je raštimana violina i . iluziji da je sretna što je preživjela. da je borba za tu ruku na kraju postala središte oko kojega se vrtio njezin život. Ni tada ni sada. Živjeti za svoj posao. Naravno. Živjela je u iluziji zahvalnosti. Uspješan. Ali bio je u krivu. kvragu!« Ponekad se Fredriki čini da su je slobodno mogli ostaviti u autu. Tada je Fredrika bila još premlada da bi razmišljala što je to njezin tata rekao. Imao je posao za koji je morao nositi odijelo i bio je prodavač.« Naravno da nije razumjela što je rekao. moramo ih izvući. Jer lijeva joj je ruka bila slomljena i nije se mogla potpuno oporaviti. posve u dnu. može li to doista biti ispravno? A koje je snove i ideje imao njezin tata? Na svoju prepast. a istodobno bi riskirala da izmoriš ruku i da postane neupotrebljiva. Fredrika je već sa šest godina krenula s podukom iz violine. kao brat njezine prijateljice. Voljela je i violinu i svog učitelja.

možda ti jednog dana nešto sitno odsviram«. »Baš lijepa razglednica«. odgovori Lena. samo smo mogli otići ranije i baš mi je došla želja da skuham finu večeru. Posao mu je pružio dobru intuiciju uz čiju je pomoć gotovo u svim situacijama mogao svladati demone koji su ga dražili maštarijama o tome kako mu supruga nešto radi iza leđa. nasmiješila se kada ju je poljubio. Mogla je imati koga god je htjela. Što to ne valja s njim da ne vjeruje Leni koja mu je podarila sjajan dom i dvoje predivne djece? Sigurnost je došla s vremenom. Iz nekog razloga. to što je na neki način u njihovoj vezi on bio više izabran nego ona. ali odabrala je upravo Alexa.« Vratila se u kuhinju napraviti salatu i nasmijala se pomalo visokim glasom. Donekle je to bila zasluga posla. nešto se dogodilo?« »Ništa posebno.« »Je li. »Ako me lijepo zamoliš. Znao je kada je sve bilo u redu i znao je kada nije. »Večeras imamo nešto talijansko«. Intuicija je također rađala znanje. vidjela sam«. Rijetko su usred radnog tjedna pili vino. Oduvijek je između njih dvoje ona bila iskrena i lijepa. Fredrika nježno pomiluje trbuh u kojem je spavalo dijete. Ljubomora im je oboma postala problem. Supruga Lena dočekala ga je na vratima. »Možda. »Baš lijepo da se javio.« »Nešto slavimo?« pitao je Alex iznenađeno. a njemu je služila na sramotu. Osjećao se jak miris češnjaka. samo sam mislila da će nam dobro doći nešto posebno«. je. S godinama je ponekad bio neopisivo ljubomoran kad bi joj se drugi muškarci previše približili ili kada se u nekoj situaciji osjećao nedostatno. doviknuo je prema kuhinji. odgovori Lena.čekala. prošapće.« Već je otkucalo šest kada se Alex vratio kući. Primili su sinovu razglednicu iz Južne Amerike. »A i vratila sam se nešto ranije s posla. »Je. to nije imalo samo pozitivan utjecaj na njega. Premda su mu još u mladim danima sijede vlasi prošarale tamne i imao je duboke bore na licu. . »Ne. Alex ode u kuhinju i pogleda je s leđa. je l’ da?« Opet onaj isti smijeh. »Izvadila sam vino. Alex je listao poštu koja je stigla tijekom dana.

nasmijala se svojim novim smijehom i povukla. »Bilo je dobro. lamatala je rukama. reče Alex polako.« Kad je podignuo pogled i pogledao je u oči. ali Alex nije bio gladan. pomislio je da joj se čak i držanje promijenilo. Sada je isključivo pitala o stvarima koje je. Stresla se kad ju je dotaknuo. Pokušavala je biti ona. pokušavajući zvučati veselo i ležerno. Puno posla. rekla je. Njezini odgovori bili su škrti na riječima. »Kakav je bio tvoj dan?« upita Alex. odgovori i otvori pećnicu provjeriti što god da je već bilo unutra. Pokušavajući. a on se nije sjećao da je prije to primijetio. nisu zanimale. Glasno bi i dugo govorila o stvarima koje su im oboma bile strane. Taj mu se osjećaj prikradao još unatrag nekoliko tjedana. demoni su se ponovo probudili. I još taj smijeh koji bi se brzinski iz dubokog i iskrenog pretvorio u visok i površan. a pogled odsutan. počela bi postavljati pitanja. Trebali bismo razgovarati o ovome. Postalo je nekako ukočenije. O tome se radilo. Ponekad bi joj zazvonio mobitel.« Obično bi se ona nadovezala na to. morao se siliti da proguta ono što je prožvakao. »Možeš otvoriti vino«. baš kao i inače. pomislio je. Alexa stisne u želucu od straha koji mu je obujmio nutrinu. O mjestima na koje je željela otputovati i ljudima s kojima bi rado ostala u kontaktu. kao da je igrala neku čudnu kazališnu ulogu koju joj je netko nenadano bacio pod noge. činilo se. Miris je bio nevjerojatno ugodan. Postavio joj je još nekoliko pitanja o poslu. »Jest«. odgovorila je. isto dobar«. Ali sada više nije. zakleo bi se da je izgledala kao da će zaplakati. »Mogu li ti kako pomoći?« upitao je. Kad su poslije sjeli za stol s finim jelom i finim vinom. »Živjeli«. Dok ju je promatrao s leđa. »Živjeli. a ona bi otišla javiti se u drugu sobu. Zašto ne razgovaramo? »Je li ti bio dobar dan na poslu?« upitala ga je nakon što je nekoliko trenutaka šutjela. . »Pa. Ovoga puta nije bilo. Drukčije je govorila.

Ustajao miris duhanskog dima više nije prevladavao jer je dao popraviti i napu i ključ kojim se otvarao lokot na jednom od manjih prozora. Možda bi i on shvatio da je postalo nemoguće držati se tog pravila. On nije ni pokrenuo taj nesretni rat.PETAK. »Nisam imao izbora«. Za neke od takvih nikad se više nije čulo. »Nema tučnjava i nema krađa. U gradu koji mu je nepoznat. A njegov prijatelj. a nepoznati naoružani muškarci koje se šalje po nalogu vlasti da pojedinog čovjeka dovedu na ispitivanje. Dok je živ. VELJAČE 2008. rekao mu je otac dok je bio dijete. Ili možda Europu koja ga nije željela uzeti k sebi osim pod ovim uvjetima za koje je doznao. povrijede privatnost doma i provale u nju. on i njegova obitelj. nije mogao zaključiti da je pogreška njegova. »Postoje određena temeljna pravila. 29. Jednostavno. Ovdje će početi ispočetka.« Njegova žena sigurno se pita gdje je. »Uopće nisam imao izbora. Činjenica je da je preuzeo samo svoj dio odgovornosti kao suprug i otac. Torba je ležala na podu uz donji rub kreveta poput surovog i drskog podsjetnika na njegovu novu svakodnevnicu. Mnogi su poznavali osjećaj kada se čovjeku automobili zaustave pred kućom rano ujutro. Sat je otkucavao i bližilo se vrijeme ručka. Skrenuo je pogled na sleđeni prozor. niti je sebe ostavio bez posla i zaštite. Drugi su vraćeni svojim obiteljima u stanju koje je svjedočilo o tolikim grozotama i surovostima da ih se ni unutar najuže obitelji nisu usudili imenovati. sigurno se isto pita. a svakodnevnica je zamijenjena kaosom. Bilo je jutro i u stanu je bilo zvjerski hladno. zar ne?« Otac mu je umro prije nego što se Irak srušio kao država i nacija. Nije znao koga bi točno trebao proklinjati zbog svoje nesreće. nego zato što je bilo mirnije i naoko sigurnije. Možda američkog predsjednika koji je volio mrziti i srušio je velikog vođu Saddama. promrmljao je zureći u pukotinu na stropu. no Ali nije želio odustati. . Više nikad neće napraviti ništa slično. a onda zemlju koja se raspala prepustio samoj sebi. Zbog njih je u nedjelju namjeravao izvršiti dodijeljenu zadaću. u zemlji koja mu je potpuno strana. mali moj«. Ne zato što je prije bilo toliko bolje. Kako god okrenuo stvar. Možda roditelje koji su ga donijeli na svijet u zemlji poput Iraka. Ali samo naoko. Negdje vani nalazi se njegov prijatelj. koji se još nije javio.

da joj je netko otkazao povratni let. palež i pljačke. Pružio je drhtavu ruku i uzeo osmu cigaretu tog jutra. Baš kao i ostale stotine tisuća Šveđana koji bi ovamo doputovali svake godine. Progutala je tešku knedlu da . u to je vrijeme bila ondje. zbog onoga što ću uskoro učiniti. Uputio ju je nekoliko kvartova dalje i tako je mogla otići iz hostela. U džepu hlača imala je kopiju policijske prijave koja je podupirala njezinu priču. uz krađe. ona je turistkinja. Olakšanje koje je osjetila kad je ugledala švedsku zastavu na vratima bilo je toliko da je gotovo zaplakala. Ni to što je opljačkana i ostala bez svega ne bi se trebalo činiti kao nešto iznimno. BANGKOK. ali ne možemo više. TAJLAND Švedsko veleposlanstvo otvaralo se u deset sati. Oprosti mi. zatvorio pristup e- mail računu i izbrisao je s popisa gostiju hotela . Umjesto toga pitala je momka na recepciji gdje bi mogla naći najbliži bankomat i dala naslutiti da će se uskoro vratiti s gotovinom u ruci.to je odlučila ne spominjati. ali to se činilo kao manji problem. Irak je sada bio drukčiji. Ne možemo više. uvidjela je to protekle noći. pomisli Ali. a nova i bolja budućnost osigurana. Imala je jasan plan. Jednostavno. Potaknulo bi suviše brojna pitanja na koja nije bila spremna odgovarati. Ni pod kojim uvjetima ne smije reći zašto je doputovala na Tajland. tata. Na kraju je morala odsjesti u jeftinom hostelu na rubu grada i gotovo je cijelu noć ležala budna od nemira. Uskoro će sve biti gotovo. a da ne privuče pozornost na sebe. Čak ni fotoaparata s fotografijama više nije bilo. Teško je bilo podnijeti gubitak sveg radnog materijala. Novac je postao važan na način na koji prije nije bio i odjednom su otmice postale dio svakodnevnice. Ostatak onoga što joj se dogodilo . Neočekivano nasilje dolazilo je sa svih strana i stvaralo još veću nesigurnost. Noć je bila duga i mučna. Veleposlanstvo je bilo stiješnjeno u visoku zgradu neposredno uz Landmark Hotel u Sukhumvitu i zauzimalo pune dvije etaže. Je li on ovime postao takav čovjek? Zbog torbe s oružjem i fantomkom uz rub kreveta usporedba je bila sve samo ne beznačajna. Novac koji je imala uza se i koji pljačkaš nije odnio nije bio dovoljan da plati.

ne počne opet plakati. Uskoro će biti kod kuće i onda će moći razriješiti ovu
zapetljanu situaciju.
Barem se duboko u sebi tome nadala. Možda joj je trebalo biti jasno da to
jednostavno neće proći. Da onaj tko se već toliko potrudio rastaviti joj život
komadić po komadić naravno da neće zanemariti mogućnost da ona ode u
veleposlanstvo. No u svom razmišljanju nije otišla toliko daleko i uopće nije
primijetila dug pogled kojim ju je recepcionistica pratila nakon što ju je uputila k
jednom od diplomata koji su radili.
Prvi tajnik veleposlanstva Andreas Blom pozdravio ju je i poželio joj
dobrodošlicu hladno se rukovavši. Jedva da je promijenio izraz lica nakon što joj je
rekao da sjedne.
Kad je došla asistentica i upitala želi li gostu naručiti kavu, odmahnuo je rukom i
rekao joj neka vrata ostavi otvorena. U kutu oka nazrela je zaštitara koji je hodao
naprijed-natrag niz hodnik, sve vrijeme u blizini sobe u kojoj je sjedila.
»Nisam siguran mogu li vam pomoći«, reče Andreas Blom i nasloni se unatrag.
Ruke su mu bile prekrižene u krilu i gledao ju je spuštenih kapaka. Gotovo kao da
je bio uvježbano ohol.
Više se puta nakašljala, poželjela je da je ponudi vodom. Ali dobila je jedino
tišinu. »Kao što sam rekla, dosta sam se loše provela«, počela je oprezno. Ispričala
mu je priču koju je unaprijed smislila. O pljački i nečemu u hotelu što je nazvala
»pogreškom«, a što se odnosilo na njezinu prtljagu koja je nestala. »Moram nekako
kući«, rekla je i zaplakala. »Ne uspijevam doći do svojih roditelja, a prijatelj koji mi
je trebao pomoći nije se javio. Treba mi nova putovnica i trebam posuditi nešto
novca. Vratit ću vam čim stignem kući - samo mi pomozite.« Pustila je suze da
slobodno teku, nije imala snage održavati prividnu fasadu. Tek nakon što je tišina
neko vrijeme trajala, podignula je glavu i pogledala Andreasa Bloma. Jednaka
izraza lica, i dalje je sjedio u istom položaju.
»Ovo je vaša verzija?« upitao je.
Zurila je u njega.
»Molim?«
»Pitao sam je li ova pričica ista ona koju imate namjeru prepričati tajlandskim
vlastima dok budu radile na vašem slučaju.«

»Ne razumijem«, rekla je.
»Kako ste ono rekli da se zovete?« prekinuo ju je.
Automatski je ponovila ime i prezime.
»Stvarno mi ne olakšavate stvar«, rekao je.
Njegove je riječi dočekala tišina, nije imala ideje što se od nje očekuje da kaže.
»Ono čime vam mogu pomoći, Therese, jest pravni zastupnik i osoba za kontakt
u veleposlanstvu. Ali ako se odmah ne predate tajlandskoj policiji, vaša situacija
automatski će se značajno pogoršati. Već ste si je zakomplicirali kad ste pred
službenom osobom naveli lažni identitet.«
Nastala je tišina nakon što je rekao svoje. Misli su joj u glavi lepršale poput
divljih ptica.
»Bojim se da ne razumijem«, prošaptala je, premda je prvi put počela nazirati
opseg svojih problema. »I ne zovem se Therese...«
Andreas Blom izvadi iz stola papir i slavi ga pred nju. »Je li ovo kopija policijske
prijave od jučer?«
Brzo je izvukla svoju kopiju i usporedila ih. Radilo se o istom dokumentu.
»Ali ovo ovdje nije vaše ime«, rekao je i upro prstom.
»Kako nije«, reče ona.
»Nije«, reče Andreas Blom, »to nije vaše ime. Ali ovo jest.«
Niz stol joj je gurnuo novi papir.
Zagledala se u njega ne shvaćajući u što točno gleda. Kopija putovnice s
njezinom slikom, ali s drugim matičnim brojem i nečijim tuđim imenom. Therese
Björk, tako se zvala vlasnica putovnice.
Prostorija se počela vrtjeti. »Ne, ne, ne«, reče. »To nisam ja. Molim vas, ovo se
mora nekako riješiti...«
»Naravno da će se riješiti«, reče Andreas Blom odlučno. »Ovo je vaša putovnica
i vaš identitet. Nazvao sam i švedsku policiju i poreznu upravu da provjerim. Ovo
ste vi, Therese. A ova putovnica pronađena je uz vaše ostale stvari u hotelu u kojem

ste zapravo bili prijavljeni, u hotelu Nana. U sobi iz koje ste pobjegli kad je Odjel
za suzbijanje zlouporabe droga napravio raciju u hotelu, a u kojoj je među vašim
stvarima pronađeno pola kilograma kokaina.«
Mučnina ju je iznenadila i prestrašila se da će povratiti po podu. Sve što je
Andreas Blom potom rekao do nje je dopiralo samo na mahove. Teško je uspijevala
povezati fragmente informacija u cjelinu.
»Među nama, imate dobre šanse na sudu pod uvjetom da se, prvo, istog časa
sami predate. Drugo, odate tko vam je dojavio da će biti racija, da možete na
vrijeme pobjeći iz hotela. Dvije vrlo jednostavne stvari.« Podignuo je dva prsta u
zrak kao da želi naglasiti koliko je jednostavno.
Uznemireno se vrpoljila, nikako nije mogla zaustaviti suze koje su tekle. »Da
sam kriva za sve što ste naveli, zašto bih došla ovamo, umjesto da bježim, iz
zemlje?« rekla je i uhvatila njegov pogled.
Ponovo se nagnuo unatrag i nadmoćno nasmiješio.
»Jer je ovo Tajland«, rekao je, »a i vi i ja dobro znamo da za vas nema načina da
izađete iz zemlje.«

STOCKHOLM

Noć je donijela nove noćne more različite tematike. U snovima je više nisu
proganjali, već je bila privezana za stablo, okružena muškarcima odjevenim u
mantije koji su joj željeli učiniti nažao. Fredrika Bergman uopće nije razumjela
otkuda dolaze te apsurdne ideje. Nisu je podsjećale ni na što što je proživjela ili za
što je čula. Mrzila je vrišteći probuditi samu sebe, iz noći u noć, sva mokra od znoja
i na rubu plača. I umorna. Tako neopisivo umorna. Svejedno je odlazila na posao.
Nije dolazilo u obzir da ostane sjediti kod kuće.
»Kako si?« upitala ju je Ellen Lind ozbiljno kada su se srele u čajnoj kuhinji.
Fredrika nije ni pokušala lagati. »Prilično loše, zapravo«, priznala je. »Strašno
loše spavam.«

»Zašto si onda ovdje?« upita Ellen. »Ne bi li se trebala odmarati kod kuće?«
Fredrika tvrdoglavo zavrti glavom. »Ne više nego što se već odmaram«, rekla je
umorno. »Radije sam ovdje.«
Ellen nije pitala dalje. Baš kao i svi drugi, sigurno se pitala kako je to Fredrika
zamišljala. Čekati dijete, napola sama, a onda ga roditi bez prisutnog oca. Fredriku
je zapekla savjest jer je Ellen uvijek postavljala pitanja, dok ona nije. Nikad nije
pitala kako je Ellen, kako su joj djeca ili kako joj ide s njezinom velikom ljubavi.
Sreli su se prošle godine na putovanju, Ellen se odmah jako zaljubila.
Zaljubila.
Sve dok nije zatrudnjela, više ili manje bila je zadovoljna dogovorom koji je
imala sa Spencerom. To što joj je ulazio u život i izlazio iz njega nije bio problem
jer i sama se povremeno tako ponašala. Pronašla bi jednu ljubav i ostavila drugu.
Izgubila jednu ljubav i vratila se Spenceru. Problem je postao očit sada kada više
nije bila ona stara, i kada bi se bolje osjećala da ga je imala u blizini. Naravno da je
dolazio koliko je često mogao i počeo se uvijek javljati na telefon kad je zvala. Ali i
dalje nije bio postojan dio njezine svakodnevnice.
»Čuj, nikako ne razumijem tu vašu situaciju«, rekla joj je prijateljica Julia jednog
dana. Ista ona prijateljica koja se više puta zapitala kako Fredrika uopće može
spavati s nekim tko je toliko stariji.
»Puno toga čovjek ne razumije u životu«, odgovorila joj je Fredrika s očitom
oštrinom u glasu i otad više nisu razgovarale o tome.
U sandučiću je bilo mnogo e-mailova. Jedva je imala snage pogledati ih, većina
ih je ipak bila nezanimljiva. »Opet je vrijeme za obvezne vježbe gađanja«, stajalo je
u jednom, »hoće li netko sa mnom?« Obvezne vježbe gađanja. Kao da su se
automatski odnosile na sve zaposlenike policije podjednako.
Neki e-mailovi bili su od sindikata koji se želio angažirati oko policijskih
službenika-civila. Sindikat policije povremeno je provodio prave kampanje da
civilima oteža situaciju na poslu, a sad je Jusek htio krenuti u protuakciju. Fredrika
nije imala snage brinuti se ni o tome, makar bi voljela. Odradila sam svoj put,
pomislila je pomirljivo. I odlučila sam ostati. Zasad. Kako je ostalima, za to se
trenutačno nemam snage brinuti.
Pomalo bez plana, počela je listati papire koji su ležali pred njom. Mora uspjeti
barem skupiti dovoljno energije da obavi što treba. Prema Alexovoj odluci, slučaj

čovjeka kojeg su pregazili pred Sveučilištem imao je manji prioritet od preminulog
svećeničkog para na Odenplanu. Povrh toga, odlučila je riješiti se tog slučaja. Bilo
je nemoguće voditi dvije istrage ubojstva s tako malim resursima. Svejedno su sve
informacije o dotičnom muškarcu neprestano pristizale Fredriki i nikome osim njoj.
Pročitala je izvješće Državnog zavoda za forenziku, koje je potvrđivalo da na
njegovoj odjeći postoji tvar koja upućuje na to da ne samo da ga je automobil
udario nego je i prešao preko njega. Na jakni su pronađeni tragovi auto-laka.
Trenutačno se radilo na tome da se otkrije o kojoj se vrsti laka radi, da bi ga se
poslije moglo usporediti s automobilom na koji padne sumnja, ako na njega naiđu.
Nastavila je otvarati e-mailove. I dalje ni glasa od nacionalne policije u vezi
otisaka prstiju. Ljutita, podignula je slušalicu.
»Upravo sam vas htjela nazvati«, rekla je poletno žena s druge strane žice.
Fredrika se iznenadila kad je čula glas koji je gotovo zvučao kao cvrkutanje, prije
dva dana kada je bila ondje, nije tako zvučao.
»Aha«, rekla je i pokušala zvučati jednako ushićeno. Nije joj uspjelo, ali činilo se
da to druga žena nije primijetila.
»Potražila sam ga u našem registru i našla ga.«
Ženin glas probijao se kroz telefonsku žicu i punom snagom zazvonio u
Fredrikinim ušima.
»Doista?« preneraženo je rekla.
»I te kako«, reče žena trijumfalno. »Sjećate se pljačke transporta novca u Uppsali
prošlog tjedna, ispred Forexa?«
Fredriki je srce poskočilo. Forex. »Naravno«, odgovori brzo.
»Tijekom vikenda pronađeno je oružje za koje mislimo da je upotrijebljeno u
pljački, našao ga je čovjek dok je šetao psa. Vrlo neobično, ako uzmemo u obzir da
se sve činilo dobro isplaniranim. Ipak, pronađeno je oružje i uspjeli smo izdvojiti
dio otiska prsta.«
»I to neidentificirana muškarca«, reče Fredrika napeto.
»Upravo tako.«
Zahvalila je na informacijama i poklopila slušalicu. Pljačka Forexa bila je
posljednja u nizu teških pljački koje su se dogodile u Stockholmu i u okolici.

Bilo je neobično imati Joara uza se. Pitala se što stoji iza maske. razmišljala je. Pristojno se nasmiješio. kako i priliči. Takav osmijeh ništa ne odaje. Fredrika se smiješila dok je kucala Alexu na vrata. Vidjela je kako je automatski pogledao u njezin trbuh. ali možda živi s nekim? Ima li djece? Živi li u kući ili stanu? Ima li auto ili dolazi autobusom? Fredrika nije bila znatiželjna. Fredrika bi se gotovo uspaničila pored nekih kolega iz hodnika i osjećala je njihove ispitujuće poglede. Fredrika se mogla svim snagama usredotočiti na ustrijeljeni par. gotovo kao da je sama ostvarila nešto značajno. samo drukčije. kao nacrtana maska. Obično nije morala razmišljati. i to jednostavnim telefonskim pozivom. Nizak i pomalo zdepast. vidjet će. Oči su mu bile oštre i tražile su nešto. jednom rukom ili objema. a da oni to nisu znali ili nisu željeli priznati. Uopće nije izgledao kako je Fredrika očekivala. Samo stoji nasred lica. . Ali te oči. Nježno bi joj pomilovali trbuh. ali nije nalazila odgovarajuće riječi. Ni na koji način loše. Ljudi su pogrešno mislili da je u redu dodirivati trudnice kako ni pod kojim uvjetima ne bi dodirivali ženu koja ne čeka dijete. većina toga zračila bi iz ljudi. Tko zna gledati. Uhvatila je samu sebe kako očito gleda u njega. pomislila je dok je prihvaćala njegovu ruku i predstavila se. Ne nosi prsten. govorila je njezina majka. Pokucao joj je na vrata baš kad su se trebali spustiti i dočekati posjetitelja. Uskoro će otkucati jedanaest sati. rijetke kose i blijed. Više nije bilo upitno tko će preuzeti slučaj neidentificirana muškarca. goreći oštrinom i energijom. nego je to uglavnom bilo zbog toga što je dobro čitala druge ljude. na čemu je bila zahvalna. »Spremna?« pitao ju je. Kad je Alex čuo kako se lako može riješiti slučaj pregaženog muškarca. jasno da će to biti nacionalna policija koja je bila odgovorna za navedene serijske pljačke. Kao u neposlušne i tvrdoglave djece. Agne Nilsson stajao je na recepciji i izgledao izgubljeno. A kad je slučaj uspješno prebačen na nacionalnu policiju.Osjetila je neobičan nalet energije. počeo je raditi neuobičajenom brzinom. Fredrika je smatrala da je to doista istina. Čak je razmišljala ne bi li sazvala sastanak. ali nije ništa komentirao. a ona i Joar će se naći s Agneom Nilssonom iz grupe za potporu bivšim pripadnicima ekstremne desnice.

Odrasli smo u istom kvartu. ali čovjek nema uvijek jebenog izbora. s lošim ocjenama. među problematičnim desničarima. Agne Nilsson se promeškolji u stolici. Agnea Nilssona poveli su u jednu od prostorija za posjete. nije imao kamo. »Njezinoj obitelji trebalo bi smetati što smo skupa. Još kao četrnaestogodišnjak preko svog starijeg brata završio je u krugu loših ljudi. pak.« Žalosno se nasmiješio i nastavio.« Momak je došao do ruba koji mlada osoba može podnijeti. reče Joar nakon što su svi sjeli. ali njegova frizura . rekao mu je. rekao je Jakobu. a Fredrika je ostala ćaskati s Agneom Nilssonom.« . odavala je da se ideološki pozicionirao. započeo je. Brat mu je prije više godina napustio pokret. U tom trenutku bilo mu je devetnaest i trebao je uskoro maturirati. izgledalo je kao da ne zna otkud bi zapravo krenuo. »Poznajem neke ljude.zajedno s određenim tetovažama. To bi vam trebalo biti jebeno jasno. A moji frendovi bi ubili i mene i nju da saznaju. ostao u Stockholmu. uhvaćen u krug poznanika pred kojima se počeo osjećati kao stranac. Momak se bojao i bio je nesretan. »Daj mi nekoliko dana«. raspitat ću se što se može napraviti u tvojoj situaciji. »Nemojte misliti da je to tako jebeno jednostavno«. kao i u mnogo drugih slučajeva. On je. nepostojanje frizure . Također. Bio je odjeven kao većina ostalih. Malo prije toga upoznao je jednu djevojku. Jakob je to vidio i zato je želio nešto poduzeti. Projekt je bio njegova ideja. Nadimu iz Sirije. dobili kavu i utihnuli.« Bio je to početak poprilično duga razgovora. »Vi tu stojite i blebećete o tome kako je tim useljenicima i kako bismo se mi ostali trebali ponašati.odnosno. »Ali njezin stari je totalno kul i ne smeta mu što je njegova kći našla Šveđanina za dečka. Počelo je tako što ga je nakon jednog od njegovih predavanja verbalno napao mladić koji se zadržao u predavaonici. preselio se u drugi grad i našao posao. osobe koje nisu osumnjičenici za kaznena djela ne bi trebalo tretirati kao zločince. s prozorima. »Jakob i ja smo otprije bili dobri prijatelji. rekao je Jakobu. a ne mojim frendovima«. »Počeli smo prije dvije godine«. Joar je brzo otišao po kavu. »Mogli biste nam malo pobliže predstaviti svoju ekipu«. Soba za saslušanja bez prozora teško da bi urodila razumnim razgovorima.

»Koja je konkretno bila Jakobova funkcija?« reče Joar. »Silovali su je. čekali su ih.« Agne Nilsson kimne kao da želi pokazati da razumije na što Joar cilja. Slabašno. Agne Nilsson trepne nekoliko puta. »Kao što sam rekao. zahvaljujući svojim poslodavcima. »Svakog je mogao navesti da razmišlja na drukčiji način. »Spomenuli ste općinski novac. Prvenstveno je bio glasnogovornik i naš najvažniji ‘doušnik’. Njegov trik bio je da ljudima predstavi ono što su čuli sto puta. Nemojte me pitati zašto. Inače daju novac bolje etabliranim udrugama. »Jakoba je to strašno pogodilo. Nadima je jedina koja radi puno radno vrijeme i koju općina plaća. Sad je u kolicima. i kad su se jednog dana vraćali iz šetnje.« »Što se dogodilo?« upita Joar. da nije shvatio koliko je stvar u biti hitna. jedan po jedan. »Ona je postala dio naše mreže«. ali iskreno. Agne Nilsson se prvi put nasmiješio otkad je došao.« Joaru i Fredriki bilo je lakše kada su to čuli. dobili mogućnost uključiti se. kako vi u policiji kažete. Njegovi su već doznali da se netko od njihovih članova sprema napustiti grupu i spetljati se sa strankinjom. Poslije se pokazalo da nisu imali tih nekoliko dana. Njega su pretukli na mrtvo ime. reče i ozari se. Nije ni željela ni mogla slušati ikakve užasne detalje. a njega natjerali da gleda. »A djevojka?« rekla je i pokušala zvučati profesionalno.« Fredrika je htjela zaplakati. u različitom opsegu. što je Fredriku uznemirilo. Jeste li ga koji put vidjeli na njegovim predavanjima?« I Fredrika i Joar zavrte glavom. . Jakob je zapravo bio jedini kod kojeg to nije bio slučaj. Mi ostali smo. »Predavanja su mu bila fantastična«. i to sjajno. samo drukčije. pretrpio je i mentalna oštećenja. rekao je. ali tako je. Ona je jedina kojoj je općina htjela dati posao na puno radno vrijeme. I s puno energije. Agneu Nilssonu zasuze oči. Mislim da je ona na taj način nastavila živjeti. »Otvoreno radi kod nas. on je radio gotovo isključivo volonterski.

prije je bilo gore. »I u politici bi bio kao kod kuće. U drugim slučajevima ljudi su smatrali da se petljamo gdje nam nije mjesto. Doduše. »Ne. kažem vam. od takvih prijetnji. naravno«. »Ionako nikad ništa od toga. Djelovao je gotovo iznenađeno. . »Molim?« Agne Nilsson odlučno kimne.« Fredrika se zaustavi usred zapisivanja bilješki. nego socijalističke svinje. reče ponovo. priznao je Agne Nilsson. »Jesmo. i donekle je bio u pravu. nego i prije. ali poenta je bila ista. »Je li bila očita?« »Pa sad«.« Nakašljao se.« »Ali nikad niste detaljnije razgovarali o tome?« upitao je Joar iznenađenim glasom. Zato nikad nije govorio o svojoj bolesti. »Ne. reče Agne. »A što s njegovom bolesti?« upitala je. To nam se obojici činilo u redu. Koliko sam shvatio. da tako kažem. bilo je faza kada bi se povukao u sebe i dosta je otvoreno govorio o tome. »Trebao je biti političar«. zaključila je Fredrika u sebi.« Oporo se nasmijao.« »Od iste osobe?« upita Joar. I nije to bilo samo sada. osim općenito. »Primio sam gotovo isto. dodao je.« Prstima se igrao dugmetom košulje.Prilično je dobro dopirao do publike. da«. »Da. reče Agne Nilsson i napravi grimasu. »Nismo. da tako kažem.« »Ne«. jesam«. Bile su očekivane. za to ste znali?« »Jesam.« Svidio bi mi se taj Jakob. Jakob je znao reći da mu se zdravlje neće poboljšati ako time bude razbijao glavu.« »Ali za te prijetnje koje je primao. »Kad bismo se susreli. »Više nas primilo ih je istodobno. zašto bismo se bojali?« reče Agne Nilsson. »Istina. »I uopće se niste bojali?« ubaci se Fredrika. »Prepoznajete li ovo?« »Da. najčešće smo razgovarali o poslu. u mojima se nisu proklinjali pastori.« Joar izvadi kopije e-mailova koje je Jakob primio. reče Agne. »Budući da ste se dugo poznavali.

« Izgledalo je kao da Joar razmišlja.« Fredrika se suzdržala da ne uzdahne. »Naravno«. E-mailovi su bili potpisani sa SN. ali službena prijava . A ni on ih nije spominjao. »Poznajete li čovjeka imenom Tony Svensson?« upita potom Joar. reče ponovo. »Kako mislite da su e-mailovi prestali?« upita Joar i čelo mu se namršti. imamo u ekipi policajaca s kojima se može razgovarati. otišli bismo već na policiju. a da ne bude ljutitih i uzrujanih reakcija. Imao je zakazana brojna predavanja. uz nadu da sljedeći put neće toliko čekati s time. »Makar. Agne Nilsson se smrači. Ali da to baš on šalje prijetnje. »Što je onda bilo?« upitao je zatim. znali smo da je dio skupine. Radilo se o dečku koji je tražio izlaz iz Sinova nacije. prokomentirao je Joar i pokazao na papire koje je držao. »Stvarno to ne mogu objasniti«.« »Ali u ovim e-mailovima netko je poprilično ljutit«.s tim smo htjeli pričekati. pa nisam pokrenuo tu temu s njim. »Njega zna svaki socijalni radnik i policajac koji radi u toj četvrti. iskreno govoreći.Nitko od nas nije mislio da se možemo baviti čime se bavimo. Ovaj. reče. a i ja sam imao dosta posla.« Premještao se u stolici. reče Agne Nilsson. ali pozadina toga je najnoviji slučaj koji smo preuzeli. Nakon toga ih više nisam dobio. Da e- mailovi nisu prestali stizati. Znali smo da će biti i te kako teško.« »Možemo li dobiti kopije e-mailova koje ste primili?« upita Joar. »Jakob ih je primao sve do nekoliko dana prije nego što je umro. »S dečkom koji je pokušao izaći iz Sinova nacije?« . to zbilja nisam znao. »Ovaj. »Naravno«. nismo se baš vidjeli posljednjih deset dana. »Da.« Agne Nilsson nemoćno napravi gestu rukama. »Razgovarao sam s Jakobom prošli tjedan i tada nijedan više nije primao e- mailove.« »Jeste li znali da vam on šalje e-mailove? Ili barem Jakobu?« Agne Nilsson šutke zavrti glavom.

Ali koliko sam shvatio. reče blago. »Nastao je veliki kaos. »Znači. Jakob ga je sam priveo kraju. .« Joar kimne. Netko drugi iz ekipe možda bi vam znao više reći. »Ljudi ponekad nisu ono za što se izdaju«. Istini za volju. »Usput.informacije su u predistragama uvijek curile. »Jer. Nije mi stigao ispričati kako se stvar riješila prije nego što je umro. Fredrika će oprezno: »Možda trebate zaštitu. »Molim vas«. Nikad nisam završio raditi na njegovom slučaju. mislite da možda ipak nije samoubojstvo?« rekao je zatim tiho. bilo je razloga za sumnju u mladićeve stvarne motive koji su stajali iza pokušaja da napusti organizaciju.« Fredrika se zainteresirano nagnula naprijed. »Kako je to procurilo?« Zapravo je pitanje bilo bespredmetno . uzdahne Agne. »U kojem smislu?« »Činilo se da ne pokušava napustiti skupinu iz ideoloških razloga. još uvijek su oni koji su znali za nove zaokrete u istrazi bili malobrojni. pa se ispravila. mogu se raspitati. Dok je skupljao papire. reče Agne Nilsson i pogleda u njih. no ovoga se puta Alex osobito trudio da se to ne dogodi. Ali kao što sam rekao. Agne. Ako je povezano. tako mi svega.« »Dobro da je tako«. »Tako je«. nitko od nas ne može povjerovati u to da bi Jakob upucao sebe i svoju ženu. »Ali nismo sigurni.« »Pa kvragu!« zagrmio je Alex Recht i čvrsto udario stisnutom šakom o stol.« Joar nagne glavu u stranu. ukratko«. ne znam mnogo o tome.« Agne Nilsson isprva nije ništa rekao. reče Joar. Neposredno nakon jedan eksplodirala je vijest na naslovnici jednog od tabloida: »Slučaj ustrijeljenog pastora i žene: Policija sumnja u vezu s ekstremnom desnicom. nego je u pozadini toga stajao sukob njega i nekih drugih članova. Sve dok ne saznamo kako je ovo povezano. zove se Ronny Berg. Shvatila je da sigurno izgleda smiješno kad joj je trbuh stao na put. reče.

više nije bilo moguće osobno obavijestiti najmlađu kćer o tragediji. reče Ellen i pogleda u stranu. Jesmo li uspjeli doći do Johanne Ahlbin?« Ellen zavrti glavom. »Inače. to jesmo«. reče Alex tiho. »Saznati tako nešto na takav način. Jedino što su novinari izostavili bila su imena i fotografije kćeri. Ali ime zapisano u bloku možda bi moglo biti zanimljivo. »Nismo. Izgledala je žalosno. dobila sam ove papire od asistenta s Forenzičkog. bjesnio je Alex. »Da.« »Ali pokušali smo«. »Zasad još. Sve je izašlo u javnost.« »Bloku?« promrmlja Alex tražeći nešto među papirima u košuljici. »U zaključanoj ladici u njegovu radnom stolu. reče Ellen. »Pa dobro. reče Ellen i stavi plastificiranu košuljicu Alexu na stol. Doduše. koji su trebali znati gdje se nalazi. Neupadljiv mali bež blok. pisalo je samo »Muhammed« i broj mobitela. Našao ga je sasvim na kraju. Ispod jedne pernice. »Novinari zovu ko ludi«. ali nitko nije znao gdje je. gdje je ta žena?« Jedva se usudio gledati u ekran otkud su fotografije Jakoba Ahlbina sada gledale u njega.« »Ima nešto zanimljivo?« »Ne. nitko nije znao kako je i nitko nije znao je li već doznala. reče Alex i okrene se od računala. Preko poslodavca i kolega došla je do imena i brojeva osobnih prijatelja. »Gdje su ovo našli?« upita Alex. ne bih rekla. pomisli Alex umorno. Ellen je naporno radila i pokušavala locirati nestalu Johannu.« »A zašto nismo?« procijedi Alex. to ja ne znam. »Pa ovo je užas«. »S čim smo spremni izaći?« »Ni s čim«.« . Barem smo pokušali. kvragu. »Izvadci iz materijala za predavanja s Jakobova računala.

Sve te silne putovnice koje su »nestajale«. Alex joj je uzvratio osmijehom. Možda. ili možda osoba koja mu se javila iz drugih razloga? »Jesmo li provjerili broj telefona u našem registru?« upitao je Alex. Nema šanse da bi izdržao cijeli vikend kod kuće uz Lenu koja se držala kao stranac. osjetio je da ne može razgovarati s njom i pitati što se dogodilo. »Nekažnjavan«. Pa uvijek smo mogli razgovarati o svemu. Bez njih bi rijeci izbjeglica bilo teško. pretpostavi Alex. Tako znači. pa se smirio. »Upravo jesmo«. Isprva je gotovo djelovalo da će tjedan završiti jednako loše kao što je i započeo. to je Alex znao. »Čak sam našla nešto. rekla je i izgledala zadovoljno. Nakon što je prošao ispise. Iz razloga koje nije znao imenovati. Alex je razmišljao kako da nastavi. a vikend udaljen još samo nekoliko sati. Kristalno plavo nebo i blješteće sunce. Postala je takva. nije se moglo doprijeti do nje. Zatim je pogledao prijavu o izgubljenoj putovnici koju mu je Ellen isprintala. Gledao je u papirić s imenom i brojem. Peter je mislio da će puknuti od bijesa. Zašto ne? pitao se Alex. pomislio je oštro. Loše za sve uključene. Ali neovisno o tome: definitivno bi trebao pokušati odradili nekoliko sati tijekom vikenda. osjećao se praktički ushićeno. Skrenuo je pogled kroz prozor. A cijena toga je da smo izgubili kontrolu nad ljudima koji ulaze u zemlju i izlaze iz nje. Peter Rydh dobio je naređenje da prođe ispise poziva koje je policija dobila od telefonskog operatera i od Ahlbinova mobilnog operatera. a onda u košuljicu sa svim ostalim materijalima. Pretvorili smo Europu u bedem čvrst kao vražji Fort Knox. kao ni o tome kako on to doživljava. na jednoj prijavi izgubljene putovnice. ali poslije je doznao da od njega očekuju da prisustvuje saslušanju Tonyja Svenssona koje će se održati poslijepodne. Na njoj je pisalo puno ime i adresa. požurila se reći. .« Pružila mu je još jedan papir. dok je Joar pravio društvo Fredriki na saslušanju Agnea Nilssona. a onda je morala otići jer joj je zazvonio mobitel. Trepnuo je. nešto je skrivao. Možda bi ipak trebao pokušati. Možda je Muhammed bio izbjeglica s kojim je imao poseban odnos.

sve dok sam ja šef. »Na ovom radnom mjestu. I ništa drugo«. brzo. Peter se nacerio i slavio svoj uspjeh kada je otkrio povezanost. rekao je naglasivši svaki pojedini slog. Kontakata koji su se po učestalosti mogli učiniti iznimno zanimljivima. »dobro je. šef mu je. reče Alex. Svaki put kad bi se bavio materijalima s telefonskih prisluškivanja ili prismotra. primjerice. za koje je Peter pretpostavio da su proslijeđeni izravno na Jakobovu telefonsku sekretaricu. izgledao još zlovoljnije nego inače. Alex je nešto promrmljao. Naravno. . »Aha. Naravno.« Bolje raspoložen. Tony Svensson triput je nazvao Jakoba Ahlbina. a pojedinih dana nisu uopće. Tko je medijima odao povezanost s desnicom? Baš kad je želio izaći. kiflica je kiflica. Ali postojao je i velik broj ostalih brojeva i kontakata koje je trebalo analizirati.znači da nije u potpunoj nemilosti.« Peter osjeti kako mu se toplina proširila tijelom . razgovori između supružnika koji su se ponekad nazivali dvaput dnevno. »Dobro je«. stvar je bila prilično jednostavna. bilo mu je potpuno iznenađenje. »Imaš malo vremena?« upitao je. ako je to moguće. ali uopće činjenica da je Tony Svensson nazivao Jakoba Ahlbina bila je dovoljan dokaz. ovo je bilo predobro da bi bilo istinito. ali kad bi ih se pobliže pregledalo i identificiralo pretplatnika. Sastavi nekakve osnovne informacije za tužitelja brzo. Na pragu se iznenada pokolebao. »Da?« reče Alex grubo. I prije nego što je sjeo. Peter je ušao u sobu i pokazao ispis telefonskih razgovora. često se moglo uočiti uzorke. svakoga puta radilo se o kratkim pozivima. ali smekšao se kad je vidio tko je na vratima. znao je što je Alexu na umu. Ali kako je to izrekao. U slučaju telefona Jakoba Ahlbina i njegovih eventualnih kontakata s Tonyjem Svenssonom. uđi. Brzo je izašao iz ureda i krenuo prema Alexovoj sobi. Peter se diskretno nakašljao. Pogotovo sad kad je cijela priča izašla i u medijima. Same poruke neće biti moguće reproducirati. bio je opčinjen brojem svakodnevnih razgovora između ljudi. hoću da tog lika stisnemo zbog prijetnji još prije vikenda. Istodobno s toplinom pojavio se i stres. pokazalo bi se da se radilo o lokalnoj pizzeriji.

« »Da. Istodobno. moramo biti oprezni«. »Ima nešto nesretnih okolnosti s kojima. Propast ću u zemlju od srama i zaslužujem to sto posto. »Prije svega zbog naše prijateljice vani. to nitko od nas nije mislio.« Nije imalo smisla proturječiti mu. prošapće Peter. Nisam mislio da ćemo vidjeti članke s imenima i slikama preminulih bar do sutra. bilo je nužno.« »Prokleta policija.ima tako ozbiljnih problema da ne zna što je pecivo. odlučio je prihvatiti svoj izgled. Stariji je preuzeo riječ. s obzirom na to da je vijest puštena već danas. »Ovo nam malo radi kaos u rasporedu«. »Znali smo da će se privući velika pozornost«. a nijednome od njih nije bilo ugodno susretati drugoga. doduše. onda od dotične osobe očekujem da te stvari zagladi. Zapitao se hoće li ikad više moći nastaviti raditi. uzdahne stariji. reče mlađi. Informacije im u svakoj prokletoj istrazi cure kao pijesak kroz prste. Živci moraju podnijeti pritisak. sasvim drugo provesti je. »Jasno?« »Jasno«. reče odlučno.« »Većinu toga može se objasniti i tako riješiti«. Našli su se u dnevnoj sobi starijega. Kad se vraća?« »U ponedjeljak. Jedva se usudio pogledati Alexa u oči. tako smo planirali. U međuvremenu. izvještavanje medija.« Nastala je tišina. Jedno je unaprijed planirati i posložiti ovakvu operaciju. Bio je to treći susret u kratkom razmaku.« Ušutio je i pogledao Petera ravno u oči. »Teško da je ijednom od nas bilo iznenađujuće da ljude potresu pastori samoubojice. »Kao prvo. treba zadržati prisebnost.« »Možemo li to očekivati? Hoću reći. koji je neumoljivo nastavio: »A kad netko od mojih ljudi . a što je nešto drugo. Pa propast ću u zemlju. . imajući na umu događaje u posljednje vrijeme. Izgledao je strašno jer je razvukao osmijeh. pomisli Peter. Niz operacija koje su mu trebale korigirati ozljedu uspjele su tek upola onoliko koliko su se ispočetka nadali. nakošeni osmijeh postao mu je zaštitni znak.iz privatnih ili drugih razloga . reče mlađi uvjereno.

Barem jednome od njih. Da vani postoji netko tko previše zna. »S time imamo povećih problema«. »Da. vjerujemo da postoji. »On plaća u nedjelju. bio je vrlo uredan kad je izlazio. »Ako i po čemu drži konce u rukama. Smeta mi. »Nije mi baš drago to mijenjanje strana prije nego što se sve ovo dogodilo. nismo još stigli ubrati cvijet prije nego što je. Nadam se da je onako kako kažeš . to spremno priznajem. nemamo ime prijatelja. proširio dobru vijest među drugim svojim prijateljima. »Nažalost. reče mlađi. Kao što sam rekao. reče stariji. Inače nam se loše piše. Prvi put otkad su otvorili sastanak izgledao je primjetno zabrinuto. a da i sam ne završi u zatvoru. a orijentalni tepisi krasili podove. Osim toga. što je i priznao.« Između dvojice muškaraca nastala je tišina. »Postoji li način da procijenimo opseg štete?« pitao je.da ga i dalje možemo smatrati prijateljem. rekao je promislivši. nastao je problem s našom zadnjom tratinčicom«.« Potom dometne: »Hoće li preživjeti?« Ponovo tišina. onda je to to. Mlađemu su se zategnule crte lica. Nepostojanje zvukova postalo je očito u prostoriji u kojoj su dugi nizovi polica s knjigama gotovo prekrivali zidove.« . Ne može nas izdati.« Stroga bora pojavila se starijemu na čelu.« Takvo razmišljanje djelovalo je smirujuće na starijeg. Ali radim na tome da dođem do njega. Stariji je prvi progovorio: »A sljedeća tratinčica?« Mlađi se ponovo nasmijao svojim deformiranim osmijehom. koji je brzo nastavio sa sljedećom točkom dnevnog reda. da tako kažem. Onom koji se poslije javio pastoru. Stariji je ustao i stao uz prozor. reče i sjedne u visoku klasičnu fotelju uz veliku policu za knjige s rječnicima.« »On zapravo još nije dobio svoj dio«.« »Dobro onda«. »Koliko sam shvatio. protivno našim pravilima. »Vjerojatno neće. Čini se da se i on izbrbljao. Nažalost. nije stigao obavijestiti veći broj ljudi. »Dobro.

Peter i Joar trebali su voditi saslušanje. Još jedan Znak. radionice i kuće. »Stvari se ne razvijaju kako smo zamislili. I jebote. Krišom je gledao kolegu dok su u tišini stajali u dizalu. pomisli Peter. Tužitelj se složio da su dokazi dovoljni da bi se Tonyja Svenssona s razlogom moglo sumnjičiti za prijetnje. Zna on što će se dogoditi ako napravi pogrešku i izostavi nas. ako treba. »Pričekajmo da vidimo kako će naš prijatelj s one strane zakona odigrati karte tijekom dana. Hoće li to poslije dovesti do podizanja optužnice. Pljuvao ih je i psovao kad su se policijski automobili iznenada pojavili pred mjestom gdje je radio. Prošlo je relativno mirno. E-mailovi i ispisi telefonskih poziva bili su više nego dovoljni. Kao da je to nešto što čovjek u policiji može nositi. »S te strane ne bi trebalo biti problema. Ako bude htio. Ne smije biti previše pogrešaka. prestao se opirati. STOCKHOLM Tony Svensson bio je čovjek navike.« Stariji stisne usne. nije još jasno.« Probolo ga je u želucu dok je izgovarao te riječi. Za razliku od Jakoba Ahlbina. Kao da mu je taj osjećaj pobudio sjećanja iz vremena koja je skoro zaboravio. Nešto ne valja s ovim momkom. izvući ću to iz njega. Policajci koji su došli po njega ispričali su da se čak smijao kada je čvrsti metal lisica škljocnuo oko njegovih zapešća. Ružičasta košulja ispod sakoa. Rijetki su se usudili svjedočiti protiv skupina poput one Tonyja Svenssona. gotovo kao da se pobojao za sebe samog. Energija koju je Peter obično crpio iz saslušanja izostala je kad je morao raditi s Joarom. on je bio živ i mogao je posvjedočiti o prijetnjama. Možda moramo na neko vrijeme staviti djelatnost na led?« Činilo se da si mlađi ne može predočiti predstojeću katastrofu. . mnogo je toga ovisilo o tome koliko će Agne Nilsson surađivati. Njegov svijet u principu se vrtio oko uskog trojstva: prostorija udruge. saznat ću što je to. Stariji problijedi. ali kad je shvatio ozbiljnost situacije. Odlučili su ga privesti u radionici.

Zato je tako smiren. mogao bi biti stvarno zgodan. Kao dva metka uperena u Petera i Joara. Tony Svensson čekao ih je u sobi za ispitivanja. »U kojem kontekstu?« pitao je Joar. »Petljao se u privatne stvari. tako smo se upoznali. »Znaš li za koje si kazneno djelo osumnjičen?« pitao ga je Joar. Nešto je bilo jezivo s ulogom koju je Joar preuzeo. Vidjelo se da je već ovo radio i činilo se da ga situacija ni na koji način ne dira. Previše ljubazno. Oči su mu bile tamne. »Bilo bi dobro da odgovaraš verbalno. »Pokušao nas je razbiti kao grupu. to je riječ koja je Peteru prošla kroz glavu. što je i bio. reče postojanim glasom. Da nije izgledao tako zapušteno. ljubazno je napomenuo Joar. »Mislim da sam čuo to ime«. Kao da se iznenada mogao razbjesnjeti. Kao da je to bio dio priče. nalikovao je više gangsteru. Ali s tom obrijanom glavom. moje i mojih prijatelja. »Govori li ti to ime išta?« Tony Svensson je oklijevao. Peter je bio hladan. Obrijanom muškarcu s druge strane stola pobjegao je uzdah. ali klijent nije želio gledati u njegovu smjeru. Psihopat.« »Na koji se način petljao?« upitao je Peter. ponekad stvar ode kvragu i onda čovjek mora podnijeti posljedice. kamo su ga doveli nakon što je službeno uveden u zatvorski registar. inače se ne čuje na snimci«. »Jakob Ahlbin«. Previše je bio uravnotežen da bi to bilo stvarno. Branitelj je pokušavao uhvatiti njegov pogled. Tony Svensson se nasmiješio i kimnuo. baciti se preko stola i nasmrt prebiti osobu s druge strane. procijenio je Peter instinktivno. otkrivenim podlakticama posve išaranim tetovažama i uljem pod noktima. Ponovo osmijeh na licu Tonyja Svenssona. Bistar je. odgovorio je.« . izazvati svađe. I jer je već uspio pozvati branitelja.

odgovorio je zatim. Baš kao što je Tony Svensson sjedio.« Joar se nakašlje i pročita naglas: »‘Loše ti se piše. »Kada?« »Kad je Jakob Ahlbin gurao nos u stvari s kojima nije imao veze. »Kako si mu to objasnio?« »Nazvao sam ga i poslao ga kvragu. a branitelj diskretno prelista papire. procijedio je Tony Svensson i u istom trenutku izgubio strpljenje.’« Podignuo je pogled. »Je li u e-mailovima bilo još nečega?« upitao je Peter. Ahlbine. »Što si onda napravio?« upitao je Peter. onda.« »Aha. »Kako to?« »Tako što je gurao nos u sukob s kojim nije imao veze.« Tišina. »Možda sukob u vezi nekoga tko više nije htio biti dio tvog kruga ljudi?« reče Joar i nagne se unatrag ruku prekriženih na prsima. Makni se iz ovog sranja dok još možeš. »Pokušao sam mu objasniti da treba gledati svoja posla i ne petljati se u tuđa«. Poslao sam mu i nekoliko e-mailova. »Možda se radilo o tome«. odgovori Tony. »Ti si to napisao?« .« Joar i Peter automatski su počeli listati ispise poziva koje su imali pred sobom. »Čitaj iz toga. »Pa imaš ih tu pred sobom.« Tony promijeni položaj.« »Kakav sukob?« »Nemam volje ulaziti sad u to. U mislima je očito već bio na putu prema sastanku sa sljedećim klijentom. kvragu«. jebemu.

’« Tony Svensson je šutio. »To«.« »Ali jebeno je teško znati. Nagnuo se nad stol i dignuo prst. šta ne?« odgovori Tony i namigne. »Da«. »Onda ajmo pročitati nešto još malo jače: ‘Ima da nas slušaš. reče Peter blago. hoćeš reći da je odjednom netko drugi počeo Jakobu Ahlbinu slali e-mailove s tvog računala. E-mail koji je upravo citirao bio je jedan od onih koji nisu poslani s kućnog računala Tonyja Svenssona. ne znam baš«. proklet bio. »ja jebeno nisam napisao. reče Joar. »Nisi?« rekao je glumeći iznenađenost. »Jebeno mi je teško doživjeti ovo kao prijetnju.« Peter upitno podigne obrve.« »Čekaj«. To namigivanje. reče Peter i spusti pogled na papire. Tony Svensson vidio je kako se promijenio Peterov izraz lica i smireno se opet nagnuo unatrag. Pred tobom je Jobova muka ako odmah ne prestaneš sa svojim aktivnostima.’« Tony Svensson udari u smijeh. »I mislio sam. odgovori Tony Svensson. »I dalje nije prava prijetnja. ‘SN’. I šteta što ne razumiješ da ćeš na kraju ti najgore završiti.« »Znači.« Čitao je s papira: »‘Šteta što nas ne ostavljaš na miru. procijedio je naglašavajući svaku riječ. »Tako dakle«. a s istim potpisom. Joar je planuo i Peter je osjetio kako se ozračje u prostoriji promijenilo u roku sekunde. »Da«. »Znači. Samo da bi otkrio kako to nije istina. reče. »Ako daš do znanja da će netko ‘loše završiti’. lice mu se zaledilo. »ima još. tvrdiš da je još netko istim povodom slao e-mailove Jakobu Ahlbinu? Ne ti?« . obično se to ne misli u pozitivnom smislu. ti pastore jedan. nadajući se da će mu sada uspjeti na trenutak preuzeti vođenje ispitivanja.« »Hm.« »Hoćeš reći da je taj e-mail poslan s mog računala?« upita Tony Svensson glasno.

»O.« . »Nije ti se više slalo e-mailove.« »Kad je to bilo?« »Da vidimo«.« »Jesi li na još koji način stupio u kontakt s Jakobom Ahlbinom? « upita Joar.. reče. »Upravo smo ti napravili premetačinu kuće i zaplijenili neke stvari.« Tamne oči još su potamnjele i Peter je primijetio kako je Tony Svensson nekoliko puta progutao slinu. pomisli Peter. pa sam se pokupio. K.« »Ali mi imamo«. Vješt je. »Valjda prije tjedan dana. reče Tony Svensson naglo. Tony Svensson također je izgledao iznenađeno. »Nisam pastoru slao e-mailove s ijednog drugog računala osim onog kod kuće. »Starom sam ostavio ukupno tri poruke na sekretarici« . reče Tony Svensson.« »Misliš na onaj koji smo upravo pokupili?« ispravio ga je Joar ironično. Možda prošle subote. Koji kurac? Za tako nešto nije znao. »Bile su skoro iste kao e-mailovi.« »Kako je onda moguće da smo našli tvoje otiske prstiju na njegovim ulaznim vratima?« upita Joar..« »Nikad nisi bio kod njega doma?« »Nisam. »Nemam više vremena. Peter se ukočio. zvao. jeste li htjeli još nešto?« reče Tony ljutito. zamislivši se. »Upravo to tvrdim«. »Nisam. reče Joar odlučno. Ali ništa nije rekao. Zna kada mora popustiti. glasno i pretjerano.. Mislim na one koje sam slao sa svog računala i na ništa drugo.« »A zašto?« upita Joar. »Što si rekao Jakobu Ahlbinu kad si ga nazvao?« Tony ponovo uzdahne. »Bio sam kod njega i pozvonio mu na vrata. Ali nitko nije otvarao. u redu? Lupao po vratima.

Onda je ispričao da ga je Ahlbin nazvao u vezi nečega. Pa sam otišao k njemu. Joar usudio doći na ispitivanje. uopće nije želio imati posla s policijom. »Ako kažete da ste našli moje otiske prstiju u stanu.« Berg. Prvo nije želio odgovoriti. »Možemo li dobiti imena ostalih koji mogu potvrditi tvoju verziju događaja?« rekao je. da se prestane petljati u naše privatne odnose.« Posljednja riječ ostala je odzvanjati među zidovima sobe za ispitivanja. Barem smo mi ostali to tako shvatili. Ali svejedno je ispala još jedna runda svađi i bio sam siguran da je opet taj pastor upetljan. jebemu. da. Ali nije želio reći o čemu se radilo. »Slao sam e-mailove da smirim starog. zvučao je pretjerano raspoloženo. »Bilo me strah da sam krivo procijenio«. reče Tony Svensson ljutito. »Kamo smo krenuli?« pitala je nakon što je pokupila svoje stvari. taj sukob koji smo imali unutar grupe. Jer nikad nisam bio unutra. da su tako uspostavili kontakt. Tony nastavi: »On želi razgovarati s vama. Zauzvrat? Upravo kada su se Joar i Peter spustili na ispitivanje s Tonyjem Svenssonom. »Samo taj jedan put?« ponovio je. Dečko s kojim smo se zakačili . »Kunem se«. Ali samo taj jedan put. »Možete početi s ispitivanjem Ronnyja Berga. reče Tony Svensson. Da čujete što je pastor tražio zauzvrat.« .« Joar je polako kimao. Alex je pokucao Fredriki Bergman na vrata i pitao želi li otići s njim upoznati nekoga. Alex joj je objasnio da su našli zapisano ime i broj telefona u zaključanoj ladici pisaćeg stola Jakoba Ahlbina. »Da. Ime čovjeka kojeg im je Agne Nilsson već spominjao. A onda je stvar svejedno otišla kvragu. naravno«. objasnio mu što se dogodilo i pitao ima li veze s Jakobom Ahlbinom. moglo bi se reći. a Peter je kipio od bijesa. reče Tony Svensson. a da kolegi nije unaprijed prenio sve informacije? Joar je djelovao kao da ga ovo zabavlja.« Joar je sjedio u tišini. znači da lažete. Nazvao sam momka. »Išao sam na sreću.pomirili smo se s njim. Kako se.

Moram to prekinuti. moramo im dati nešto da napišu jer inače ćemo imati kaos prije večeri. »Nije želio o tome preko telefona ili nije uopće želio razgovarati?« »Uopće nije želio razgovarati. Fredrika je razmišljala o tome da Alex izgleda prilično umorno.« . »Jesu li novinari bili naporni?« upitala je Fredrika i već je znala kakav će biti odgovor. upucati dvoje ljudi i izaći iz stana. ali takve se stvari događaju. reče Alex ljutito. ali pomislio sam da ako odemo do njega i iznenadimo ga. Sada nije mogla. samo je rekao i slegnuo ramenima. na nekom drugom radnom mjestu. »Baš to mi nikako nije jasno«. pomislio sam to isto«. u smjeru Skärholmena. I još da to uspiju namjestiti da izgleda kao samoubojstvo. »I nikako ne mogu razumjeti kako to da mi nemamo jedan jebeni komentar. možda bi ipak progovorio. Alex uključi radio.« Alex je pogleda.« Fredrika je sjedila u tišini i neko vrijeme razmišljala.« Spustili su se u garažu. »Kako si mogao biti tako jebeno neodgovoran?« zagrmio je Peter čim su se vratili na Odjel. »Zapravo. »Naravno da mi je žao.« »Također«. povrh toga. rekla je potom. Umorno i žalosno. dati na znanje da će ga rado saslušati ako želi razgovarati. »Što to?« »Da bi netko poput Tonyja Svenssona i njegove ekipe mogao ući u stan u finom kvartu poput Vasastana u pet popodne. mogla bi ga pitati kako je. »Ali moram priznati da mi je sve teže uvjeriti samog sebe da se stvarno radilo o samoubojstvu. Prošli su Kungsholmen u tišini pa krenuli po E4 prema jugu. U neko drugo vrijeme. »Informacije o otiscima prstiju došle su prekasno da te stignem obavijestiti«. Joar je djelovao smireno. a da ih nitko ne vidi i da ne ostave tragova. odgovori Fredrika. reče oprezno. »Prokleto naporni«.

»Mogao sam ispasti jebeni idiot«. Ispočetka samo tjelesna avantura sa zgodnom kolegicom. »Pazi na jezik«. Ti i tvoje kiflice. bio je jednako šokantan kao prije Alexova igra. Često se nalazio na pivu s bivšim kolegama. rekao je prigušeno. Kad ga je primio. Alex je i više nego zadovoljan mojim postignućima. Pia Nordh i dalje je radila dolje na Söderu. nastavio je uzrujano. nije mi jasno kako si se popeo toliko po ljestvici. A poslije više ni na što. Misli su mu same navirale. nikad nije čuo za nekog Joara. Djelomično je radio na istragama Odjela za financijski kriminal i posljednjih godinu dana radio je u policiji u Södermalmu. . odlučio je prisebno. U svojoj sobi. a da prvo ne odalami kolegu. »Uvjeren sam da obojica znamo da si ti ovdje suvišan. Poslije na naviku. Ne previše. »Ipak sam ja stalni član ekipe. Pobrinut ću se za njega neki drugi put.« Joar ga je prezirno pogledao. Peter nije vjerovao ni u jedno od toga. »Sreća?« Napetost u zraku bila je gusta kao dim usred požara. Ako mene pitaš. »Čista sreća da nisam nešto krivo rekao i sjebao sve. Petere. razmišljao je o tome što je zapravo saznao o novom kolegi. prebacio težinu na nožne prste i pitao se hoće li uspjeti izaći iz te sobe. Namrštilo mu se čelo. Peteru su se usta osušila. neosjetljiv i neprofesionalan kakav jesi. to je mogao zaključiti. »Mislim da to čovjeku treba gotovo neprestano dok radi s tobom. tako je Peter postao siguran da će mu ovo biti prvi put u životu da je u napadu gnjeva pretukao čovjeka. okrenuo se na peti i izašao. gotovo do granice boli.« Stajao je mirno i čekao protuudarac. Joar mu priđe jedan korak.« Kako je Joar završio rečenicu. »Sreća?« reče Joar i pogled mu se smrači. Baš kao i Peter prije godinu dana. Manje je jasno kako gleda na tvoja. To mu je ime budilo toliko sjećanja. nije ih uspijevao zadržati. Sve dok se opet nije počeo dosađivati.« Peter je stisnuo šake. U vrijeme intenzivnog slučaja s nestalom Lilian prošlog ljeta. u trenutku kada je svakodnevnica sve više počela nalikovati na hod kroz pustinju bez vode i priviđenja. koji jebeni luđak. nitko ne zna dokad će Alex trpjeti tvoje gluposti.

u neobjašnjivom strahu da bi Joar mogao biti toliko poremećen da stoji na hodniku i prisluškuje. Ona je sada netko drugi. rekao je i stišao glas. reče Pia mekim glasom. »Dobro. Prsti su mu petljali. Negdje u sebi znao je.« Glas mu je bio bijedan. ja sam. Peter.« »Ne moraš odrađivati nikakav veliki posao«. »Čuj. »Ovdje nam je relativno nov kolega«. hvala«. Kvragu. . slušam«. brzo je rekao. uzbuđenje se nije dalo svladati. »čini se da je prije radio kod vas. I dalje čekanje. Imam nekih problema s njim i volio bih da ga provjeriš. pa kvragu. »poznaješ ga?« Tišina. misli su se vratile na kolegu koji mu je toliko zagorčavao život. Bila je iznimna ljubavnica. Samo da malo pročačkaš i vidiš možeš li naći nešto o njemu. Krv mu je navrla. Čuo ju je kako diše s druge strane slušalice. netko ozbiljan. Vani na hodniku čuo je Joarov smijeh. Petere«. »Joar Sahlin«. A zatim njezin glas: »Halo. Slabašniji nego što je mislio. sad se doveo u problem. da se loše vladao prema njoj. Teško je disao dok je slušao signale kako zvone. Šutjela je. Gotovo mu je pozlilo od te riječi . odgovorila je. nastavi Peter. rekla je napokon. »Šta ima?« Nakašljao se i pokušao ohrabriti. Peter. zanimalo me ako mi možeš pomoći s nečim«. Petera je to vratilo u stvarnost.« Čuo je kako Pia hvata zrak. Što to znači? »Bok. reče Peter. Peter odluči prijeći izravno na stvar. K. »O. tražio je njezin broj.« Toplina mu se proširila u prsima. »Bok.»ozbiljan«. ali teško da će išta postići ako se bude pravio da je odjednom postao umiljato janje. naravno. »Dobro sam.

. »Odjebi. pomalo iznenađen njezinom reakcijom.« Tako dakle. Joar koji mu je natezao bivšu. »Ali oboje žive blizu«. zakuhao i prijetio da ga zaslijepi. bio je prostran. mogao ju je vidjeti kako vrti glavom.. Plava kosa koja se pomicala naprijed-natrag. uzdahnula je jer je on šutio. A ti me tu zivkaš zbog njega. Režim Saddama Husseina njegov je ostanak u Iraku učinio nemogućim. Alex se ogledao oko sebe. Žena im je poslužila kavu i kekse. počeo je Peter. ali nije se usudio ništa reći dok ona nije nastavila.«. Nevjerojatno je dobar kao osoba i kao muškarac. »Misliš da ne vidim što pokušavaš?« Iznenada je zvučala kao da će zaplakati. rekla je ponovo. Djeca su već odselila od kuće. »Nikakav veliki posao?« ponovila je grubo. Iz tjedna u tjedan ide naokolo s tim prokletim psihopatom. »Odjebi«. Za Muhammeda i njegovu ženu. Ne bi mu vjerovala da joj je rekao kako mu ni na kraj pameti nije bilo da joj je Joar novi dečko. Osjećao se slatkast miris. Tražimo stan i uselit ćemo se zajedno. objasnio je Fredriki i Alexu kada im je napokon uspjelo pozvati se i ući u njegov stan. Netko se jako potrudio uskladiti zavjese sa stolnjacima i slikama na zidu. Suho se nasmijala. A sve vrijeme .« »Nisam mislio da. Zatim je ostao sjediti za stolom i čekao da bijes popusti. Bijes je eksplodirao.sve vrijeme . Peter«. »Kako lijepo od tebe.riječi od kojih je vrijeme stalo: »Joar je prvi frajer nakon puno godina s kojim imam stvarno dobar odnos. procijedila je. procijedio je i prekinuo razgovor. »Odjebi više. dodao je sa zadovoljstvom u glasu. »Zaboravi da sam zvao«.bio je u podređenom položaju. Joar je otišao u kadrovsku i izblebetao se o kiflicama. Muhammed Abdullah došao je u Švedsku prije više od dvadeset godina.« Preplavio ga je stid. ali nije mogao odrediti otkud točno. Zbunjeno je treptao.« A onda . »Zbog sebe moraš. . »Moraš to pustiti na miru i nastaviti dalje«.

»Samo jednom smo se čuli.« Otpio je malo kave. »Nismo«. Ali samo taj jedan put. prilično se bojao. Ali čuo sam od sina jednog dobrog prijatelja u Iraku da će doputovati u Švedsku pod drugim uvjetima.« »Tko?« »Krijumčari. »Zna koštati i po 15 000 dolara da bi čovjek došao u Švedsku. »Znate kako to ide danas«.« Alexu se čelo nabora. Ako se nekom kaže. »Jeste li vi i Jakob Ahlbin bili često u kontaktu?« upitala je Fredrika prijateljskim tonom. I još više . Kad sam ja došao ovamo. Ne dok sin mog prijatelja nije došao ovamo. Ali bojao se. reče muškarac. »I nitko u policiji nipošto ne misli da ste i na koji način povezani s tim ružnim događajem. bilo je drukčije. išlo se drugim putovima. pogled mu je tumarao.vidio je na tom čovjeku da to i on smatra važnim. rekao je prijateljskim tonom. rekao je odugovlačeći. Muhammed problijedi. »Ne znam ništa«. reče Alex mekim glasom. »Da postoji nov način da se uđe u Švedsku za one kojima treba pomoć. On je nazvao mene. Alex je iskoristio priliku kada je izgledalo kao da se muškarac donekle opustio. »Da će manje koštati i da će biti puno lakše dobiti dozvolu boravka.« »Ni ne mislim da znate«. »Ali jako su strogi. No popustio je. Pravila su stroga i može jako loše završiti za one koji ih se ne pridržavaju.« Žena se vratila poslužiti još keksa. ponovi Muhammed. Mnogi od nas izbjeglica nemaju taj novac.« . »Ništa. rekao je tiho. Blago se naslonio o kauč. »To su samo bile glasine«. reče i zavrti glavom.« Hvatao je zrak i pružio ruku prema šalici kave.« Alex je predosjećao važne informacije. »Zapravo nas samo zanima što je Jakob Ahlbin htio kada vam se javio«. Za to je vrijeme vladala tišina. »Što to?« upitala je Fredrika. Zato zapravo ne želim reći. Onda smo se našli. Europa je bila drukčija. »Kakvim to uvjetima?« »Drugim uvjetima«.

»Trebali su se vjenčati. A onda smo došli na ovu drugu temu.« »Ali trebao bi se javiti Imigracijskom uredu?« reče Alex zamišljeno. Ni njoj nije ništa rekao prije nego što je otputovao. reče neodređeno i Alex je znao da je pogodio u pravu točku.« Muhammed je gotovo izgledao ponosno. Ili se skriva. kad smo dogovorili gdje da se nađemo. »Kakve to kontakte imate?« upitao je Alex i pokušao zvučati ležerno.« »Jeste li sigurni da je uopće izašao iz zemlje?« reče Fredrika nakon što je promislila. ja sam je sam spomenuo. »Zaručnicu«. reče Muhammed izbjegavajući nastaviti. Nije kao nekad. nije se javio. Znalo bi se da je otet ili da mu se nešto drugo loše dogodilo. nastavi Muhammed. to se sazna.« .« Alex je razmišljao. preko mene je došao do te informacije. »Imam određenih kontakata«.« »Jakob nije otprije znao za to?« »Ne. »Nije li moguće i da mu se nešto dogodilo u Iraku?« »Može biti«. »Jednog jutra samo je nestao. »Nije još došao?« upitala je Fredrika oprezno. »Za druge koji žele doći u Švedsku«.« »Ima li obitelj u Iraku?« upitao je Alex. ali očito mu se počelo jako žuriti. »Nisam osobno uključen u to. reče Muhammed tiho i spusti pogled na svoje ruke. »Moguće«. »Zbog njih je Jakob Ahlbin zvao. »Ali kako god. samo znam koga se može nazvati. »Ali ne vjerujem. reče Muhammed. Muhammed zavrti glavom. kad se nešto dogodi. a nije stigao. Saznao je nakon što je nazvao. tako mi je rekao njegov otac. Prošla su dva tjedna. »Kako je Jakob Ahlbin došao na ideju da nazove upravo vas? Je li znao da vi imate tu informaciju?« Muhammed kao da se zatvorio.

Primijetio je da.« Ušutio je. i ja se nadam.« Fredrika stane. Zapitaš se kako netko jednostavno može nestati s lica zemlje.« Za kraj su održali sastanak u Lavljem brlogu prije nego što će otići na vikend. kad bi pogledi ubijali. reče Joar zamišljeno. »Čovjek se zapita kako je to moguće. U Peterovu pogledu bilo je više mržnje nego što je Alex dosad vidio.« Rezignirano je uzdahnuo. »Možda. Neka ga sami nađu. »Mislite li da to ima neke veze s pastorovom smrću?« upitao je Muhammed radoznalo. »Znači. »ali nisam siguran da Tony Svensson baš mora biti počinitelj. Alex je bio škrt na riječima. »Zbog koga?« »Zbog Farah. Alex je imao kolege u nacionalnoj policiji koji bi prodali vlastite roditelje da saznaju njihova imena. Peter i Joar još su pisali izvješće s ispitivanja kad ih je Alex pozvao. Sigurno je luda od brige.« Muhammed je obećao da ništa neće reći i poslužio im još kave. Muhammed je izgledao zabrinuto. Joar već odavno ne bi bio na životu. »Nadam se da će se vaš prijatelj pojaviti«. Pa kvragu. vrijedi ispitati«. reče Fredrika kada su koji čas kasnije stajali na vratima i spremali se za povratak u Stožer. »Da. zbog Farah. rekao je Alex uznemireno. njegove zaručnice. tako? Je li Tony Svensson naš čovjek?« »Trag. što se dogodilo? »Izašlo je u medije«. ne znamo. . naravno. Ako ništa drugo. što je trenutačno jako vruća tema.« »Kojih to?« upitao je Alex. Ima oko njega još prilično drugih zanimljivih likova. ali odlučio je da im neće predati Muhammeda. nego su ga ubili pripadnici ekstremne desnice zbog stavova o izbjeglicama. Bilo bi dobro da nikome ne kažete da smo bili ovdje. »I već su odlučili: pastor nije počinio samoubojstvo.

Drugi očito ima uspješne kanale kojima nabavlja oružje. »Ovo je Ronny Berg«. Taj je i te kako mogao ući u stan Ahlbinovih usred dana.« Ali bio je. a da to ne primijete.« Kad je pokrenuo prezentaciju koju je pripremio. »Istina«. reče suzdržano. Joarovo izlaganje očito mu nije bilo već poznato. »Složio sam nešto materijala nakon ispitivanja«.a zapravo su mu ravni .« »Ali par je ipak ustrijeljen Ahlbinovom lovačkom puškom«. »Bivši član zbog kojeg se Jakob Ahlbin sukobio sa Sinovima nacije. odgovori. Kakva ti je spontana reakcija?« »Čini se da bi moglo imati smisla«. »Jesam«. Stoga se Alex okrenuo prema njemu: »Petere.ima još ljudi s teškom kriminalnom prošlošću. ali ispod njega . »Nisam mislio da će to biti problem. ubaci se Alex. oni su još davno držali te dečke pod nadzorom jer ih se sumnjičilo da sudjeluju u relativno naprednom organiziranom kriminalu. Alex je trebao odobriti sva ispitivanja prije nego što ih se obavi. Na primjer. reče Peter glasno. . nastavio je. to se jasno vidjelo. »Jučer poslijepodne odlučio sam porazgovarati s njim«. »I dao mi je neke informacije. rekao je jednostavno. Tony Svensson je vođa grupe. reče Joar. »Ali možda im je trebalo oružje da pod prijetnjom uđu u stan. »Kontakt koji imam u nacionalnoj policiji mi je pomogao. Peter uzdahne.« Trijumfalno je prikovao pogled za Joara. na bijelom platnu iza njega pojavila se fotografija. ti si bio prisutan i vodio ispitivanje.« »Išao si sam?« upitao je Alex.« Alex je razmišljao i krišom gledao prema Peteru. jedan od njih je stručnjak za provale. »Jesi li gotov? Imam i ja nešto što bih htio pokazati. a to su znali i Alex i Peter. Peter ustane i kimne prema Joaru. Alex je vidio kako su mu iskočile žile na vratu. kojem se nije micao nijedan mišić na licu.

»Ronny Berg. »Umjesto toga. »Nipošto«.« Peter je izgledao zadovoljno. »Da. »Drage volje pomažu kome god da se vrati na pravi životni put. a da bi to mogao izvesti. obratio se grupi za potporu. Poslije se stvar pogoršala. . »Politika grupe za pružanje potpore jednostavna je«. naime. Sinovi nacije dojavili su mreži za pružanje potpore da njihov novi dečko ne želi prekinuti svoje kriminalne aktivnosti. pojavila se nova fotografija. »Da odmah prekine sa svim kriminalnim aktivnostima u koje je bio uključen.« Uzdahnuo je i kliknuo. pravio se da se duboko kaje i da više nije simpatizer ciljeva i ideologije organizacije.« Alex je tiho lupkao prstima o stol. reče Peter. a onda napustiti zemlju. »Gdje je sada?« upitala je Fredrika smeteno. »Bar ispočetka. jesu«. koji je to pak prenio dalje svojim kolegama. Ali Sinovi nacije doznali su za njegove planove i zapaprili mu. »Ispričao je koliko je htio«. »U pritvoru na Kronobergu«. odgovori Peter. »I ispričao je ovu priču?« reče Alex iznenađeno. bivši provalnik. »Poslije sam ostatak riješio s policajcem iz mreže kojem je Jakob Ahlbin to dojavio. stavio je sav ulog na jednu kartu i odlučio što prije izvesti svoju provalu iz snova. reče Peter. Ali Jakob Ahlbin naslutio je kako razmišlja i dojavio to jednom od policajaca unutar mreže.« »Pa se Ronny vratio Sinovima nacije?« reče Alex. ali zahtijevaju da se prekinu baš sve kriminalne aktivnosti u koje je osoba uključena. da.« »Povjerovali su mu?« upitala je Fredrika. A to je očito predstavljalo problem. »Jakob Ahlbin postavio je Ronnyju samo jedan zahtjev«. znači?« reče Alex i podigne obrve. Na to je Tony Svensson mislio kad je rekao da je Jakob od Berga tražio protuuslugu. navodno je dobio dojavu o velikoj provali koja bi mu donijela prilično mnogo novca.« »Tako. i pod svaku cijenu ju je želio provesti bez sudjelovanja svoje braće. reče Peter. Onda je Ronny Berg zaključio da želi napustiti organizaciju. nastavi Peter. a onda je Jakob Ahlbin odlučio dignuti ruke od njega. reče Peter.

dodao je Peter. Ali mislim da trebamo dodatno istražiti povezanost Jakoba Ahlbina s čovjekom koji je pregažen na Frescatijevoj.« Peter zavrti glavom. reče Alex zamišljeno.« »Znači. reče Peter jednostavno. već je bio u pritvoru. »Ima li alibi za noć ubojstva?« »Da. »U ovaj trag s ekstremnom desnicom«.« Fredrika svoje tamne oči nije dizala s bloka u koji je bilježila. »U što ne vjeruješ?« upitao je. nego način na koji je to učinjeno.« »A pismo i uvid u njihov privatni život dobiva objašnjenje«. Ne taj dio s provalom. U četvrtak. Yusefom. Ronny Berg jednostavno nema takvu mrežu. danima prije nego što su Jakob i njegova žena pronađeni mrtvi«. reče Fredrika s težinom u glasu koju Alex dugo nije čuo. mislim. »Ne vjerujem u ovo«. »Ali u praksi? Ne bih rekao. »Što bi onda bio motiv?« upitao je Alex frustrirano. imam osjećaj da je ovo prenapredno. Jakob je bio u kontaktu s Muhammedom. da«. Fredrika ga je pogledala u tišini. povijest bolesti Jakoba Ahlbina.« Nastavila je: »Ako mislimo da se radi o nekom koga su poznavali. No izgleda bijesno i prisebno. primijetio je Alex.« Čovjekom kome su očito saznali ime. koji je pak poznavao pregaženog čovjeka. to je očito iz oproštajnog pisma. »Kao što sam ti rekla danas. reče i duboko udahne. Osim toga. »Što sad Ronny Berg misli o Jakobu Ahlbinu?« upitao je. rekla je s novom oštrinom u pogledu. Onda nije neobično što su ih pustili u stan ili što se nisu vidjeli tragovi nasilnog pružanja otpora. uz neizravnu povezanost s Jakobom Ahlbinom. »Dovoljno vremena da isplanira i naredi dvostruko ubojstvo. a Joarovo lice bilo je nepomično. pogotovo bez potpore i zaštite Sinova nacije. . postaje manje čudno. Pljačku koja mu je otišla kvragu počinio je još tjedan prije. »Mrzi ga«. Onaj tko je inscenirao samoubojstvo morao je znati za to. »Ne znam. gdje se nekog ustrijeli u glavu. »Sasvim teoretski. Alexe. »Ima li ta veza kakva smisla u kontekstu desnice?« upitao je Joar.

E-mailovi SN-a su grublji i izravniji. »Onaj tko je napisao te e-mailove s drugih računala kao da u prvom pokušava oponašati ton.« »E-mailovi jesu poslani s računala Tonyja Svenssona.« Drugi su iznenađeno gledali u nju. E-mailovi koji su poslani s drugih računala. reče strpljivo. »Da«. »Koliko zasad znamo. Alex je primijetio kako Joar netremice gleda u Fredriku. ali s adrese koju zajedno koriste svi Sinovi nacije. bez obzira na računalo s kojeg je e-mail poslan. ubacila se Fredrika odlučno.« »Nakon što se bacio u pljačkanje banke«. nema. ali ne uspijeva mu. dopunio ju je Peter. Pa stvarno. »Ima još nešto«. pomisli Alex. Znači da ih ima dosta koji su u nekom trenutku možda mogli odati lozinku i korisničko ime. a ne s Tonyjeva kućnog. »Mislim da je Tony Svensson govorio istinu kad je rekao da nije sve to napisao. Nije još vidio ovu njezinu stranu. reče Fredrika.« Alex je izgledao neodlučno. »E-mailovi«. U svima ima jasnih referencija na Bibliju. rekla je. reče Alex i napravi grimasu. »Što nas dovodi do cijele priče s transportom novca«. rekla je.« »Ali Muhammed se bojao«. »Sigurna sam«. Fredrika se nije dala i ponovo je tražila riječ. za razliku od onih koji su došli sa Svenssonovog računala. imaju donekle drukčiji ton od onih koje je Tony poslao. »Razmišljala sam o tome dok sam to opet čitala«. »još prvi put sam reagirala na to da bi netko poput Tonyja Svenssona bacao referencije na biblijske likove poput Joba. »Tko bi imao pristup njegovoj pošti? Očito je da su poslani s iste adrese.« .« Listala je po e-mailovima koje je ponijela. zaključio je. »Sin njegova prijatelja stigao je u Švedsku i bio je mrtav prije nego što je uopće stigao do Imigracijskog ureda. rekla je. Probudila se. reče Fredrika.

reći joj za svoju zabrinutost. Odlučio je.« »Provjeri e-mailove u ponedjeljak«. Kvragu. imala je pred sobom sate samoće koje treba ubiti.« Fredrika je maknula pramen kose koji joj je pao na lice. »Možda da je netko znao za prijetnje koje je Jakob već primio. tko je onda? Mrak i hladnoća. Poželio je da sin nazove iz Južne Amerike.« Fredrika kimne i svi počnu ustajati. zaključivši da je sastanak gotov.. preklinjao ga je u mislima. Spencer će doći tek kasnije. pa ih je upotrijebio da mu dodatno zaprijeti. nebo na koje se već spustilo noćno crnilo. prizna Fredrika. to je Fredriku dočekalo kad je izašla iz Stožera i krenula kući. »Dakle«. Južna Amerika djelovala je silno daleko. S mukom je progutao slinu i prešao dlanom po ožiljcima na rukama. rastao je i jedan poslovni: ako Tony Svensson nije ubio Jakoba i Marju Ahlbin. Ali Jakob je očito razumio. K. jer se trag neće dati pratiti. rekla je. »Trebalo bi se moći provjeriti e-mailove koji su poslani iz knjižnice u Farsti«. zaključio je Alex i onda dodao: »I drži na oku slučaj onog pregaženog čovjeka. Možda da ne bismo trebali tražiti drugdje. mora donijeti nekakvu odluku. reče Alex odlučno. on će početkom sljedećeg tjedna otvoriti temu. Bez riječi napustio je Lavlji brlog i teškim se koracima vratio u svoju sobu. »Ondje postoji popis na koji se treba potpisati i dati osobnu prije nego što vas puste u čitaonicu. I da se tiču različitih pitanja. »Nisam sigurna«. Što bi trebalo objasniti zašto je Jakob odlučio prešutjeti te posljednje e-mailove Agneu Nilssonu. idemo kući. dovraga.« Kući. što pokušavaš reći?« reče Alex i uhvati se rukom za čelo. Počeli su s tim jer su ljudi po internetu tražili pornografiju. Nemir se uvukao u njega čim su mu misli skrenule na nadolazeći vikend. »O. Dođi kući.« »Što je razumio?« upitao je Alex i zazvučao frustriranije nego što je želio. »Imamo vikend. Jer tvoja mama u posljednje vrijeme ne sliči na sebe. »Da prijetnje dolaze od različitih pošiljatelja. Ako Lena cijeli vikend sama nešto ne kaže. Zanima me do čega će nacionalna policija doći. . A u sjeni njegova privatnog nemira.

pomisli Fredrika. Spencer.« »Nešto mi je palo na pamet«. »Ne previše«. počne njezina mama. Nikome nije bila prioritet iznad svega ostalog i zato bi se tu i tamo našla u situaciji da se osjeća usamljeno i napušteno kad su svi njezini prijatelji imali ispunjene kalendare i nisu stizali naći se s njom baš kada joj je najviše trebalo njihovo društvo. I još prijatelja. »Ne«. Stavila je ruku na jedan radijator i osjetila kako je blago hladan. Ovdje sam se nanovo rodila. a za više slobodnih aktivnosti neće nikad imati vremena. imala je više prijatelja nego prije. palila ih je jednu po jednu. Očito mamu nešto muči. Samo malo. Lampe bi zatitrale kuda bi prošla. Tišina. Umor i noćne more činili su svoje. »Možda bi ti bilo bolje da opet počneš svirati?« Na trenutak je vrijeme stalo i Fredrika je utonula u misli iz doba prije Nesreće. Ali je li ova večer stvarno takav slučaj? Sama je odlučila ne zakazivati dogovore s prijateljima dok čeka Spencera. Koji je bio smisao toga da se baš ti i ja sretnemo? Zvonjava telefona proparala je stanom. »Ali manje me boli. Znaš da ja uvijek sviram kad ne mogu spavati. Doba kada su zajedno svirale i planirale buduće Fredrikine poteze. Kako joj se samo svidio kad ga je našla. da se osjećaš uravnoteženije. odgovori Fredrika. Uvijek taj Spencer. Zapravo to nije bila istina. Barem danas. Veliki prozori s golemom količinom svjetla. »Bolje spavaš?« pitanje odmah na početku. Spencer se uvijek bunio jer je voljela da u kući bude hladno. Stan je bio prazan i tih kad se vratila kući. Treba mi nekakav hobi. umorno je razmišljala dok je hodala s posla na Kungsholmenu prema stanu kod parka Gustava Vase. požurila je mama. »Nikako ne previše. Ali to . S druge strane. nitko je od prijatelja nije ni nazvao. I još ta nesretna bol zbog koje je povremeno željela vrištati. Ali kako nastaju te praznine gdje osjeća akutnu samoću i nedostatak bavljenja nečim? Fredrika je godinama razmišljala i došla do toga da je odgovor zapravo prilično jednostavan. Osjećaj samoće i napuštenosti postao je izrazito veći otkad je zatrudnjela. problem je u tome što nije nekog prva srela. sjajan polirani jelov pod.« Postojalo je vrijeme kada su ovakvi razgovori Fredriki i njezinoj majci bili prirodni. Izvorna kuhinja i djevojačka soba u kojoj je mogla urediti malu biblioteku.

Ovo je sve što sam ikad željela. Odlučno.« Zatim je dugo u tišini sjedila na kauču i razmišljala o tom sudbinskom pitanju koje ju je dugo proganjalo. . »Razgovarat ću sa Spencerom navečer kada dođe«. »Tata i ja se pokušavamo. »Dođite k nama. mogao ostaviti samu puno prije nego što ona proživi svoje? S mrakom.je bilo tada. bio oženjen ili ne. što je i osjetila dok joj je kći šutjela u slušalicu. ali i molećivo.« »Ne znam što bih rekla«. »Javim se. Ugođena i nedavno svirana. Sviraj me. umorom i tugom. nije znala reći. šaptao je glas. prije Nesreće. Kad je Spencer nekoliko sati poslije došao k njoj. rekla je. uzdahne Fredrika. Stoga je odlučila razgovarati o nečemu drugom.gledano unatrag. Koja je zapravo svrha toga da se zaljubila u muškarca koji nikad neće biti njezin. krišom je došao i poziv s mjesta za koje je mislila da je već desetljećima zaključano. Sutra. violina je bila položena natrag u svoj kovčeg. pođe u hodnik i prvi put otkad je nakon Nesreće primila presudnu vijest izvadi violinu . obećala je. Sviraj. »Ti ne. želeći biti dijelom kćerina života. reče joj mama oštro. Koji ju je to poriv na kraju naveo da ustane s kauča. Ali iznenada je stajala s violinom u rukama i osjećala njezinu težinu. Nije dovoljno što si očito dulje od deset godina u tajnosti bila u vezi. »Trebali bismo ga upoznati«. Ali osjećamo se loše ovako isključeni. ali ja znam«. tako dobro znanu i tako zvjerski žuđenu. Šokirala je Fredriku. koji je dvadeset godina stariji i koji bi je. Fredrika.« Fredrika je razmislila i zaključila da se Spencera više ne da držati podalje od njezine obitelji. Pokušavamo shvatiti kako si to zamislila i isplanirala. Sad njezina mama više nije imala prava razgovarati s Fredrikom o sviranju. nego sad i čekaš dijete s njim. saživjeti sa situacijom koju si postavila pred nas. i to čak jako. Molećivo.

Nije bilo hrane. Sišli su niz stube. otvaraju ormariće i hladnjak. Nitko mu ništa nije spomenuo o novom smještaju. Torbu koju je prethodno dobio stavili su u prtljažnik. sveukupno manje od deset sati. polagano se okrenuo i pogledao ga. . Skamenio se među plahtama u krevetu. Napokon . Ovoga puta žene nije bilo.izaći će.« Tijelom mu se proširio osjećaj olakšanja. svi odjednom. Koliko je uopće spavao otkad je otišao iz Iraka? Rekao bi. Stranci su došli kad je pao mrak i imali su ključeve vrata koja su trebala biti samo njegova. sad lijevo. samo muškarac s dvojicom Aliju nepoznatih ljudi. Ali je sjedio na stražnjem sjedalu stisnut između dvojice nepoznatih muškaraca. »Bit ćete negdje drugdje do nedjelje. »Dobra večer. činilo se da automobili brže voze. Ovoga puta automobil je bio veći. »Ovdje sam«. I čarape. Muškarci su se stanom kretali poput progonjenih duša. Začuo je muškarčev glas. »Jeste li budni?« Naravno da je bio budan. Već se prestao stidjeti što se u stanu osjeća dim. Ali u sredini i na kraju ostali. Osjetiti hladnoću na obrazima. Izgledao je nakrivljeno na neki neobjašnjiv način. Bilo mu je jako hladno po nogama.Pokupili su ga kasno navečer. Ušli su u sobu. Vozili su se kroz naselje u kojem su sve kuće izgledale jednako. Izašli su na pločnik. Istodobno. Prvi je išao onaj koji je govorio arapski. čuo ih je kako hodaju kuhinjom. bližila se ponoć. U sebi se nadao da će je u novom stanu biti. glas Šveđanina koji je tako dobro govorio arapski. Kao da mu je netko rasjekao lice nožem i potom ga zašio. Drugi je izgledao jezivo. Ali je gledao sad desno. To ga je smelo jer je na sebi imao samo gaće. rekao mu je muškarac i nasmiješio se. Jedan je muškarac na sebi imao dugi kaput i Alija je podsjećao na lik koji je gledao u nekom filmu. udahnuti svjež zrak. Zatim su izašli na veću cestu. Kad je osjetio da Ali zuri u njega. Ali je instinktivno odmaknuo pogled. obavijest ga je iznenadila. Postupak nije bio drukčiji od onog što se sjećao iz starih dana. rekao je glas. Pogledao je na sat dok je navlačio traperice i majicu. Ali je podignuo pogled i snijeg mu je upao u oči. Ništa nije ostalo od svježeg mirisa tek oličenih zidova koji ga je dočekao kada je ušao u stan. Koliko vode u raznim oblicima u ovom dijelu svijeta. reče i ustane iz kreveta. »Odjenite se«. nije imao kamo. više je bio nalik minibusu. Ali«.

pak. Sada joj je trebala sva pomoć koju je mogla dobiti. izbacili su je na ulicu. Jednom moram stići na kraj ovog beskonačnog putovanja. Potrčala je koliko su je noge nosile. ne znajući kamo ide? Noć je obavila automobil. S druge strane. Uz savjet da se što je prije moguće javi lokalnoj policijskoj postaji. netko . Netko. pomislila je iznemoglo. Svi dosadašnji planovi zbrisani su. a uz temperaturu koja je dosezala četrdeset stupnjeva. Ali telefonske brojeve može se skupiti s drugih strana. Bez hrane. Kapci su mu postali teški. nije uspijevala odrediti u kojem je smjeru trčala. s njegove desne strane. TAJLAND Nisu je mogli prisiliti da se preda policiji. Koliko se često čovjek nađe u automobilu. Ali. duž Sukhumvita. Posljednja kap racionalnog razmišljanja pod pritiskom se probila na površinu. snaga ju je napustila nakon samo nekoliko ulica. besciljno. Činilo se da joj osjećaj za orijentaciju više ne funkcionira. Nepostojanje kontakata bliskih osoba s obzirom na to da nije imala pristup mobitelu ili e-mailu teže joj je padao. Misli. bez tekućine. reče muškarac pored njega. »Globen«. Koji mi je trenutačno najveći problem? Nedostatak novca bio je akutni problem.mora moći potvrditi da sam ja ja. ali ipak posve jasno. Napor je postao neizdrživ. ali rješiv. pogleda pred sebe. Prvenstveno mora pokušati čuti se s ocem. BANGKOK. U daljini. Bila je prisiljena stati i provjeriti gdje se nalazi. Jer postoji rizik da je i on u opasnosti. misli. Koljena su je izdala i samo se srušila na pločnik.A onda odjednom.bilo tko . Nešto što je izgledalo poput goleme loptice za golf. misli. pomislio je umorno. bodrila je samu sebe. Vidno polje joj se zamutilo kad je pomislila na oca. mogli su joj ne pružiti zaštitu. Nije se radilo o tome da pretrese popis prijatelja i poznanika u pokušaju da razluči kome se može povjeriti. Zašto se ne javlja na telefon? A . osvijetljeno poput hrama. Jednom. a može i otvoriti novi korisnički račun za e-mail.

»Jako mi treba pomoć. Poslala ga je i na njegovu privatnu i crkvenu e-adresu. »nesretan zbog kćerine smrti«. »Mogućnost samoubojstva«. Nakon kratkog oklijevanja. Otišla je na stranicu Hotmaila i otvorila novi korisnički račun. Ili? Oklijevala je.« Nakon što je završila pisati e-mailove. bit će dovoljno za pola sata korištenja interneta i jedan do dva međunarodna poziva. Slike i tekst pogodili su je kao prednji dio kamiona koji nije stao ispred znaka stop. Pobrini se . Vlasnik kafića bio je ljubazan čovjek koji joj je besplatno poslužio kavu kad je dobila računalo. Prijatelj kojem se prethodno obraćala više nije jednako važan. bilo to da su joj roditelji pronađeni ustrijeljeni prije tri dana i da policija ne isključuje da je djelo počinio netko izvana. Ali ponestalo joj je zraka i soba se vrtjela. nakon što je sve bilo gotovo. Ali ništa od toga. dobila je nadahnuće koje joj je poslije. Zatim još jedne. Otišla je na početnu stranicu jednog od tabloida. Nakon toga nemam više ništa. Mozak joj je prestao raditi. »raniji psihički problemi«. Prsti su se glatko kretali po tipkovnici. Možda da bi se na brzinu osjetila bliže svojoj domovini. nije se dao van iz nje. nego je nastavio ravno na kolnik i završio u frontalnom sudaru sa znatno manjim automobilom. proganjale jedna drugu brzo i energično poput osa u njezinoj umornoj glavi. ustvrdivši da je crkva izgubila jednu od svojih najistaknutijih ličnosti. nego je odabrala kriptičniji potpis. napisala je kratak i jezgrovit e-mail ocu. Činilo se da nema dvojbe. uvjerena da ništa od onog što čita nije istina. jer je prvo što je saznala kad se stranica otvorila.mama? Gdje su svi? Prebrojala je bathove. Brzo je promijenila stranicu. nastavila je otvarati članke. Vrisak koji se želio probiti zapeo joj je negdje na pola puta u grlu. bilo nemoguće objasniti sebi samoj. odabrala je druge novine. Napisala mu je e-mail vrlo škrt na riječima. Strava joj je puzala tijelom. možda griješi što ga otpisuje? Misli su joj sijevale. možda da smanji osjećaj da je osoba u bijegu. Našla je broj telefona šačice ljudi u koje je imala povjerenja i zapisala ih. tresla se od studeni na vrućini. Mehanički. U više članaka citirali su Ragnara Vintermana. odlučila je ne upotrijebiti svoje ime u novoj adresi. Bio je zaprepašten i očajan. I još jedne. pomislila je. Javi se švedskoj ambasadi u Bangkoku i zatraži da im faksiraš moj izvadak iz matične knjige i iz registra putovnica. boreći se protiv panike koja je prijetila potpuno je svladati. Djelovala je brzo i efikasno.

Sjela je za računalo. preklinjala je u tihom očaju.za mene. Vlasnik je izgledao uznemireno. nemoj početi plakati jer nikad nećeš stati. »Prema informacijama.« SUBOTA. Signal za signalom. najdraža moja seko.. Broj koji toliko dugo nije nazivala. molim te. Dala mu je broj telefona. Vratile su joj se nepotpune riječi što su tvorile molitve koje je molila s roditeljima. ali nije ništa rekao.. javi se ako ovo čuješ. šapnula je sama sebi i osjetila kako joj se obrazi žare. STOCKHOLM Spoznaja da stari došla mu je kad je pala noć i zbog nje se rano probudio. Emergency. Pročitala je još dva članka. Uto je pukla. prišla je vlasniku kafića i zamolila da joj posudi telefon. Odmah. Seko. Nemoguće.. glasno je zajecala: »Molim te.« Zavrtjela je glavom. broj po broj. a oči vlaže. »O. 1. Pružio joj je slušalicu preko šanka i ustrajao da joj pomogne telefonirati. poželjela je pasti na koljena pokraj računala. Ne možeš odjednom ostati bez cijele obitelji. Na klecavim nogama. Za manje od minute vratila se u kafić. da nije shvatila za koga se tvrdilo da je mrtav. seko. Nikad ga dosad nisu proganjale takve misli i zato nije ni znao kako se nositi s njima. Kad se u slušalici začuo signal i kad je trebala ostaviti poruku. Ona koja joj je govorila da nije pročitala novine kako treba. Počelo je tako što mu je supruga skrenula pozornost na bore na mjestu površinskih crta na . Please.. Jakob Ahlbin je tijekom vikenda saznao za kćerinu smrt. morala je istrčati na cestu da udahne nevjerojatno pregrijan metropolski zrak. »Ne plači«. OŽUJKA 2008. A onda telefonska sekretarica i glas koji se sada činio nepojmljivo dalekim. Suze nisu htjele stati. ali koji nikad neće zaboraviti. Izdigni me iz ove noćne more. jedna jedina mimoišla ju je. dragi Bože. A među silnim mislima koje su joj se rojile glavom. hurry. To se ne događa.« Hitno joj je trebao zrak. bez odgovora.

kad se nije mogao prisjetiti ni jednog jedinog racionalnog razloga koji bi mogao biti osnova izbora bračnog druga. Zaključak je bio isti. Ali tada je izgledalo kao da će neimanje novca postati njegova nesreća i da će žena za koju je mislio da je voli postati tuđa. I u svoj izbor karijere. pa je ponudio jednostavno rješenje velike dvojbe. U sve. Imali su solidne temelje. unatoč svim nevoljama. Novac je bio nešto što on nikad nije imao i nikad mu nije nedostajalo. S ugovorom o dugovanju došao je i strogi predbračni ugovor. Starenje. Kako to često biva. kako će se pokazati. Kad je potpisao ugovor. I sijede vlasi su posvijetlile. U tom slučaju mora odmah vratiti novac.ili je ipak ona izabrala njega. Ili je možda svoju suprugu tek tada doista upoznao. Ni tijekom odrastanja ni u mladosti. neovisno o tome: nikad nije trebao prihvatiti prokleti posuđeni novac. Ideja je zvučala sjajno. Mladenki nisu rekli ni riječ. Nema govora o razvodu. Dvoje mladih. založio je cijelu svoju budućnost. tast je ispalio salvu za koju se ispostavilo da ju je čuvao sve vrijeme. Možda to nešto govori o širini njihovih bračnih problema. Prvo u to kojim smjerom njegov studij treba krenuti. Ali tast je znao i za kćerine prioritete i za zetove probleme. Što je bilo sve rjeđe. Sreli su se otprilike oko Ivanja malo prije nego što će napuniti dvadesetu. iako je sama namjeravala privređivati. Jer premda su u mladosti mislili da imaju toliko toga zajedničkog. ostat će bez podjele kuće. . radilo se o novcu. U tim prilikama granica između smijeha i suza napukla bi i navela ih oboje da utihnu. osim toga. neka zet posudi novac za kupnju kuće i time će sve biti riješeno. sve očitije. Problemi su počeli otprilike kad je upoznao svog tasta. Uvijek je bio siguran. Zatim u izbor supruge . da se lijepo zajedno nasmiju. Nakon što je zaljubljenost izblijedila i nastupila prva kriza. Sa starenjem došao je i strah. Diskretno je novac prebačen na njegov račun i jednako je diskretno sastavljen plan otplate. Pomisao na suprugu privremeno je odagnala nemir zbog starenja. Znao bi se podsjećati na to kasnije u životu. Kad je objasnio da je spreman na sve to. Brzinski pogled u ogledalo potvrdio je njezinu presudu. Potom bi sve opet bilo kao i obično. I dalje se znalo dogoditi. I dalje su se prepirali oko toga kad su bili istinski dobro. nadahnutih ljudi koji su imali život pred sobom i utvarali si da dijele baš sve. tast je s njim održao vrlo ozbiljan razgovor.čelu. Nikad. O njegovu nedostatku novca i o njezinu zahtijevanju da dolično živi i da je suprug uzdržava. naravno da su postojale neke stvari oko kojih se nisu mogli usuglasiti.

odgovorite spontano. Tih uzdah. a koliko joj je to rijetko davao do znanja. Psiholog: Vidim ovdje na papirima da imate dvoje djece. Promatrao je ženu koja je spavala do njega. Zvala se Fredrika Bergman. kao da mu je supruga. Nije moguće. Alex: Tako je. legao je uza ženu na koju je gledao kao na ljubav svog života i pažljivo je poljubio u rame. čekala je njegovo dijete i zato namjerava napraviti sve kako treba. Alex: Da izgubim svoju ženu Lenu. Ipak je u životu Spencera Lagergrena postojala svijetla točka. Psiholog: Što je najgora moguća stvar koja vam se može danas dogoditi? Alex: Danas? Psiholog: Danas. Alex:--- Psiholog: Nemojte toliko razmišljati. . Ljubav je već postojala i umalo je počeo teško disati od pomisli na to koliko je jako i dugo voli. Sjećanje iz nekih drugih vremena našlo je put do površine. to bi definitivno bilo najgore moguće. Ne tako davno grčevito se držao starih strahova. od četrnaest i dvanaest godina. Ili barem koliko god je to moguće. Ali budućnost? Nije moguće reći. U to je mogao biti siguran. Glave i duše teške od mračnih noćnih misli. nikad ne bi bio izdržao. Netko je jednom rekao da je čovjek najviše usamljen kad je u paru s pogrešnom osobom.« Time je rasprava završena. Rijetkima je to bolje poznato od čovjeka kojem je iznenada oduzet san. I ljubav. »Nemam tajni. A nije bila. »Znam za tvoju tajnu«. Da se nisu upoznali i da nije ispalo kako je ispalo. Zašto mu te grozne misli dolaze baš noću? U doba dana kad čovjek treba otpustiti loše prikrivene misli da bi mogao na miru spavati. Psiholog koji je obavio nužan razgovor kad je zatražio obavljanje službe izvan zemlje. Doduše.« Jedna jedina riječ: »Josefine. Kao da se bojao da stvar ne pukne ako joj objasni koliko mu znači. rekao je. ne želim izgubiti ni njih.

Ali s Lenom nije tako. Ona je »moja« na drugi način. Alex s mukom proguta slinu. Ista stvar jučer. Hodnik istražiteljskog tima bio je pust i prazan kad je izašao iz dizala. Nadao se da će nekoliko sati posla otjerati te misli. bez radosti. Otkad je znam. Smijala se glasno. Psiholog: Je li to misao koja vam daje sigurnost ili vam uzrokuje stres? Alex: Sigurnost. Da se sutra probudim i nje nema. A ja sam njezin. ukočila se kad ju je dotaknuo. i otišla u krevet neshvatljivo rano. nego je moja uloga u njihovim životima sva usmjerena na to da ih pripremim za samostalnost. nevjerojatno da je toliko teško shvatiti što je pošlo krivo. Ona mi je najbolja prijateljica i jedina žena u životu koju sam bezuvjetno volio. Zauvijek ćemo ostati zajedno. Ništa bolje nije bilo kad je tužitelj večer prije odlučio da moraju pustiti Tonyja Svenssona nakon što je Peter bio kod Ronnyja Berga i saznao ponešto o pozadini sukoba s Jakobom Ahlbinom. Nije cilj da zauvijek ostanu živjeti s vama. . počeo je listati papire naslagane u više hrpica. Okrenula se od njega dok je pokušavao uhvatiti njezin pogled. Alex: Ne. Kvragu. Ali to ne znači da ne volim svoju djecu. uvijek bi se dogodilo da netko čuje nešto što nije bilo namijenjeno njegovim ili njezinim ušima. Alex: Djeca nisu nešto što posudite. Psiholog: Pokušajte objasniti. Neka odu kvragu svi ti koji puštaju informacije iz policije. To znate odmah od početka. Psiholog: Zauvijek? Tako danas osjećate? Alex (odlučno): Oduvijek sam tako osjećao. Psiholog: Ali spontano niste pomislili na njih kad sam postavio pitanje. Samo da je ljubav prema njima drukčija. Prvi članci o slučaju pušteni su na internet još dan prije. Bez ikakva plana. Teškim koracima ušao je u svoju radnu sobu i utonuo u stolicu za radnim stolom. nema šanse da bih mogao dalje. nisam. a sada ujutro mogao je zaključiti da se vijest proširila do svih većih dnevnih novina. Zauvijek ćemo biti zajedno. Nije imalo veze o koliko se zatvorenom krugu radilo.

Nije bilo tragova u snijegu. Ne. pročitao tužiteljevu odluku. »Ne ako ne možete potvrditi da je slao i e-mailove koji nisu stigli s njegova računala. Ako pođe od toga da je lovački pištolj odnesen s Ekeröa i da je njime oduzet život Jakobu i supruzi. Istodobno. koji je imao dovoljno pameti da zaključa za sobom. Nisu imali razloga misliti da je lovački pištolj iznimka od ostale kolekcije. Jer činilo se da prijetnje Tonyja Svenssona nije smatrao osobito ozbiljnima. Alex je oklijevao. neke su stvari tražile razjašnjenje. nastavio je dalje. Bilo da je to učinio Jakob Ahlbin ili počinitelj. Pripadalo je kolekciji koju je Jakob Ahlbin držao u kući koju je prije nekoliko godina prepisao na kćeri. nema motiva. Iako nema sumnje da je snijegu međuvremenu padao. Snijeg je počeo padati prije skoro dva tjedna. nervozan. Netaknuti snijeg.« Alex je. a samo se u kući za odmor nalazio sef za oružje. prije nego što je imao razloga oduzeti si život. a bogme nema ni dovoljno da ga se stavi pod ključ zbog prijetnji«. Nešto na tom desničarskom tragu što sjeda ravno na mjesto u smrtnom slučaju Jakoba i Marje Ahlbin. Na kući nije bilo štete. ništa nisu uspjeli dokazati. dakle. Alexu se malo ubrza puls. bilo je logično zaključiti da ga nije Jakob odnio. zaključio je vrlo umorni tužitelj. pomisli Alex. jer tako je prokleto očito da ovdje nešto smrdi. jer ništa nije upućivalo na to da je netko ušao na silu. ni tragova cipela. Samo ne mogu točno reći što je to. Pitanje je samo u kojem smislu. bio je netaknut. Što bi moglo tok misli vratiti na krug ljudi oko Tonyja Svenssona. Alex izvadi fotografije koje su snimili oko kuće na Ekeröu. Kad su on i Joar bili ondje u četvrtak. ni vozila. »Nema fizičkih dokaza. Od Ahlbinovih. Eventualno je dotična osoba mogla biti vrlo vješt provalnik. Ali koje to veze ima. Zatim se zadržao jer je i dalje bilo hladno.« »Nije li jednostavno moguće da ih je slao s drugog računala samo da bi mogao tvrditi da to nije on? Da je u posljednjim e-mailovima odlučio pisati drukčijim tonom jer je znao da će se izvući?« »Sve je to moguće. morao je nekom prilikom biti iznesen iz kuće. Isfrustriran. Je li moguće da je Jakob Ahlbin donio oružje jer se osjećao ugroženo? Alex nije vjerovao u to. . Znači da je oružje moralo biti odneseno prije nego što je Jakob Ahlbin primio obavijest da mu je preminula najstarija kći. A niste. Tako. jedino je Jakob imao dozvolu za oružje. U tom je slučaju osoba koja ga je odnijela morala imati pristup ključevima. Oružje kojim je izvršeno ubojstvo bilo je zanimljivo u tom kontekstu. ali i dalje je na vama da dokažete da je bilo tako. nije ga napadalo toliko da bi prekrio otiske cipela i guma na onome koji je prethodno pao.

Koja nije odgovarala ni na e-mailove ni na mobitel. »Naravno«. »Usput. Koja je nestala kao duh s obiteljskih fotografija iz kuće na Ekeröu. »Ideš sa mnom?« Peter žustro kimne. Njegovo pitanje podsjetilo je Alexa na poruku koju je primio večer prije i već je uspio zaboraviti..« Alex osjeti olakšanje. Jučer se javio policiji. A onda kći Johanna. odgovori. reče izbjegavajući pogledati Alexa u oči. Bio je na putu i tek se jučer vratio..« . »Djeca su kod Ylve. reče Alex suho.« Peter uzdahne. reče. reče Alex zbunjeno. tako da.« »Ni ja«. »Joj. »A mislio sam i na par Ljung koji su u utorak pronašli Ahlbinove. Nakašljao se. Ali za početak nam je faksirao dio povijesti bolesti. Koliko je slomljenih ljudi na ovom odjelu. jesmo li došli do Jakobova liječnika?« upita Peter dok je Alex ustajao kako bi ponovo odjenuo kaput. Ni u subotu neće nedostajati posla. Koja je tati bacila bolnu vijest u krilo i onda se samo pokupila iz zemlje. reče Peter. Iznenađujuće. »Bok«. naravno. dosta kasno. »Nisam očekivao da ću ikoga ovdje naći.« »Da?« »Trebali bismo opet razgovarati i s njima. Pitati ih o razlogu zbog kojeg su se prije koju godinu prestali družiti. »I ja sam mislio to isto«. ali Peter se pojavio na vratima: »Bok«. »Sjedim tu i pokušavam sa strane baciti pogled na slučaj Ahlbin. »Izrazito sam uvjeren da se moramo opet vidjeti s Ragnarom Vintermanom«. Zvukovi na hodniku trgnuli su Alexa iz misli u koje se udubio. Toliko puta nije ostajalo dovoljno energije i za obitelj i za posao.« Alex kimne. I toliko su puta muškarci i žene davali prednost potonjem pred prvim.

Spencer je pristao poći s njom. Upuzala je pod prekrivač i stisnula se uz njegovo toplo tijelo. Jutro je bilo blagoslovljeno. Ugođena.« Peter je izgledao kao da mu je toplo. Bio je zgodan. Molim vas da mi se što prije javite na ovaj broj mobitela. »Pokušao sam doći do vas čim sam se vratio kući i vidio naslove u novinama.« Erik Sundelius javio se već kad je telefon drugi put zazvonio. Srdačan pozdrav. uskliknuo je. nema apsolutno nikakve šanse da je učinio ono što se piše po novinama. »Vodio sam liječenje Jakoba Ahlbina više od dvanaest godina«. Erik Sundelius zvučao je kao da mu je veliko olakšanje razgovarati s policijom. Sijeda kosa koja je inače bila savršeno začešljana pretvorila se u neobuzdanu masu. reče Erik Sundelius i uzdahne. . Tu vam dajem svoju riječ. Te noći nije imala nijednu noćnu moru.« Prvi put u nekoliko mjeseci Fredrika Bergman probudila se odmorna. Na poleđini prvog papira s podacima o faksu. Vratio se s tankim svežnjem papira. Alex se ispričao što tako rano zove. Probudila se rano. Erik Sundelius. Spencer je spavao do nje. »Evo«. Alex je samo na brzinu prelistao papire. Nadam se da se možemo osobno naći i razgovarati o stvarima koje treba spomenuti. Da bi ostavio dojam pristojnosti. U kovčegu na podu ležala je violina. psihijatar je napisao nekoliko redaka. s obzirom na odjeću. Bilo je jedva deset sati i činilo se razumnim pretpostaviti da velik broj ljudi nije još ustao. Voljan sam stupiti u kontakt s policijom u vezi s ovim slučajem. kao profesionalac. već oko sedam. Čak i u ležećem položaju vidjelo se da je neobično visok. reče Alex.« Alex je čekao. Nikad ne bi ubio ni sebe ni suprugu. »Idemo dolje do auta«. Peter pođe provjeriti faks kod Ellen. »Žao mi je što nisam bio dostupan. i to višestruko. »I da vam iskreno kažem. reče i pruži Alexu što je našao. »Nazvat ću ga usput. Ležao je. Ali jedno vam želim reći već sada. »Napokon«. Želudac joj se stisnuo kad se sjetila da se bliži večera s njezinim roditeljima.

kad mu je Bog dao da mu bude tako dobro. ponovila poruku koju je Jakob primio: ». Bio je dugačak i napisan tako da je sve vrijeme morala tumačiti pravo značenje riječi. .. uvijek postoji mogućnost da se čovjek pokaje i ispravi svoja djela. pomislila je. poslije je molio za oprost. Dijete se protegnulo. sama za sebe. automatski je sjela i počela listati. Job. Stari zavjet pun je neshvatljivo sadističkih pripovijesti. Bog je onda dopustio đavlu da Jobu oduzme i bogatstva i zdravlje. okretnost joj je bila u krvi. Sjetila se posljednjeg e-maila koji je Jakob Ahlbin primio nekoliko dana prije smrti. Job je prilično dobro podnio svoja iskušenja. tihi protest protiv majčinih neočekivanih kretnji. Ostala je iznenađena njezinom težinom u ruci. uočljiva zbog svojih crvenih korica i zlatnog tiska na hrptu. Misli su joj automatski prešle na posao. umjesto onih desetero koje je dopustio da mu đavao oduzme. koji je smatrao da je Job najodaniji čovjek na svijetu. Jakob Ahlbin nije bio kao ja. zaključila je Fredrika suho. Prestanite s istragom. čovjek s vlastitom knjigom u Bibliji. Fredrika se zaustavi. Nije trebao provjeriti u Bibliji da bi razumio što je pošiljatelj želio reći. Pokazalo se da je tekst pravi izazov. Dao mu je dvostruko više stoke nego što je ispočetka imao i sveukupno dvadesetero nove djece.. uvijek postoji mogućnost da se čovjek pokaje i ispravi svoja djela.« S olakšanjem što su misli o roditeljima gurnute u stranu i zamijenjene mislima koje se odnose na posao. A to je onaj koji je uputio prijetnju znao. I tiho je. na slučaj supružnika Ahlbin. kao i desetero njegove djece da mu pokaže kako će mu Job i dalje biti odan. oprezno je izašla iz kreveta. Kao da mu je na leđa stavljena Jobova sudbina. promrmljao je trenutak prije nego što je zaspao. »Bit će to iskušenje«. smatrao je đavao. Nije imalo veze što je u visokom stupnju trudnoće. »Sjetite se kako je Job završio.« Uložila je mnogo energije razmišljajući što bi to moglo značiti s obzirom na ono što je upravo naučila o Jobovoj sudbini. Zaboga. Ali ništa čudno što je Job odan. Za ono malo sumnje koju si je dopustio osjećati jer mu je Bog činio nažao. Kako se pokazalo. Priča je bila jednostavna: đavao je izazvao Boga. Sve je dobro što se dobro svrši. Biblija je stajala posred police s knjigama. I Bog mu je to uvelike nadoknadio.

može ga se shvatiti kao poziv na pregovore. ali potom molio za oprost. Alex je odlučio prvo posjetiti Erika Sundeliusa. Pitanje je koliko je sam pošiljatelj bio upoznat s Biblijom.i sjetila se da su otisci prstiju Tonyja Svenssona pronađeni na ulaznim vratima. »Osobno sam je snimio prije nekoliko godina. Spustio se na stolicu. Ordinacija mi je na drugoj strani hodnika«. Neka se pokaje. Neka učini pravu stvar. Vlastita iskustva sa psiholozima i psihijatrima bila su tek povremena. koja je očito predstavljala vrlo prometno križanje na kojem su automobili stajali u redu na crvenom. Fredrika se zaustavi usred koraka. Erik Sundelius. reče Alex i odobravajući kimne. Morali su stupiti u kontakt s njim i na druge načine. »Ali moram priznati da su mi kontakti s pacijentima posljednjih godina bili ograničeni. prije nego što produže do Ragnara Vintermana. zbog čega su se njegove predodžbe o tome kako bi ova vrsta ljudi trebala izgledati temeljile djelomično ili potpuno na predrasudama. To je otvaralo mogućnost nagodbe gotovo na samom kraju. u posljednjoj poruci. A Jakob Ahlbin je odbio. Pitao se prima li Erik Sundelius u ovoj sobi pacijente.« »Lijepo«. primio ih je u svojoj radnoj sobi. Čita li se e-mail pažljivo. Fredrika je razmišljala . »Mexico City«. I sve mu je vraćeno. ali dobro organizirana. »Ovo je moja radna soba. Nažalost. reče psihijatar kao da odgovara na njegovo prešućeno pitanje. Kratke police uz jedan zid.« Alex ga je promatrao.. Soba je površinom bila mala. Job se kolebao. Ali što je to tražio? I kako su znali da ne želi pregovarati? Istraga je pokazala da Jakob Ahlbin nikada nije odgovorio na ijedan od tih e-mailova. Ustane i krene natrag u sobu. a na zidu iza radnog stola uvećana fotografija u smeđim tonovima. objasnio je psihijatar prateći Alexov pogled. U mnogočemu . na kojima su stajale gusto naslagane knjige. predstojnik Klinike za psihijatriju bolnice u Danderydu. Odbijao je poslušati njihovo upozorenje da prestane tražiti.

»Pa. činilo se da razmišlja što bi sljedeće učinio. »Ali najviše je. reče. reče Erik Sundelius. Sven Ljung. »Izgledao je kao da mu je nekako lakše. pomisli Alex automatski. »Čak jako loše. »Da je to bio najzdraviji bolesnik kojeg sam ikad sreo. ali na Alexovo olakšanje. uredno počešljane frizure i razdjeljka po strani. »Jakob Ahlbin«. Bilo je sjajno. reče Alex ozbiljno. Birao je bitke i pobjeđivao u onima koje su mu bile nužne. »Johannu?« Alex će smeteno.« .« Peter je bilježio i dignuo pogled s bloka. to se razumije samo po sebi. Čovjek koji je pronašao Jakoba ustrijeljenog u glavu. naravno. »Povremeno je bilo loše«.« Peter se okrenuo kad su spomenuti elektrošokovi.Erik Sundelius nije izgledao kako je Alex očekivao. nije ništa glasno komentirao.« Erik Sundelius nagne se nad stol isprepletenih ruku. Oduvijek se angažirao baveći se izbjegličkim pitanjima.« Erik Sundelius uzdahne. Psihijatar umorno kimne. Jednom sam čak bio na jednom od njegovih izlaganja. »Jakoba je silno mučilo što nije uspio srediti taj odnos. Djelovao je više poput liječnika opće prakse. Bio je dovoljno bolestan da ga smjestimo na odjel i liječimo EKT-om. »Biste li nam mogli dati neki primjer takvih borbi? Bojim se da s tim imamo najveću prazninu u ovom slučaju. »Što nam možete reći o njemu?« Čovjek s druge strane stola se rastuži i pogleda Alexa pa Petera. Ali to je imalo i posljedice na njegove obiteljske odnose.« Stidljiv osmijeh provukao se na Alexovo lice ispod namrštena čela. kao i profesionalne. odakle da počnem? Od toga da se zakačio s određenim strujama u društvu zbog svojega radikalnog stajališta u vezi izbjeglica. ali sa sve većim brojem predavanja mislim da je našao nov način da se bavi svojim omiljenim pitanjem. »Unatrag tri godine činilo mi se da vidim promjenu«. zabrinjavalo kako njegov rad utječe na njegovu najmlađu kćer«. nastavio je psihijatar.

Fotografije u kući na Ekeröu. Najmlađa kći koja je nestala s obiteljskih
fotografija.
»Johanna Ahlbin ocu je okrenula leđa kad je sklonio izbjeglice u crkvu?« upitao
je Alex.
»Ne, još prije, ako sam dobro shvatio. Uopće nije dijelila očeva uvjerenja o tome,
što je dovelo do razmirica.«
»Saznali smo da se Johanna u određenom smislu udaljila od obitelji jer nije
dijelila njihova vjerska uvjerenja«, reče Peter.
»Što je također bio problem«, potvrdi Erik Sundelius. »Zato je Jakobu bila velika
radost što je starija kći Karolina pokazivala potpun angažman i u izbjegličkim
pitanjima, kao i u vjeri svojih roditelja, iako uopće nije bila predana poput njih.
Jakob se često tome vraćao u našim razgovorima, veselju koje mu je Karolina
pružala.«
Alex podigne obrve i osjeti kako se Peter ukočio.
»Ali pretpostavljam da je odnos s Karolinom sigurno bio i na teret nekome s
Ahlbinovom poviješću bolesti?« reče.
Psihijatru se namršti čelo. »Kako to mislite?«
»Mislim na njezin prilično težak problem s ovisnošću.«
Prvo je Erik Sundelius izgledao kao da će udariti u smijeh, zatim se smračio.
»Ovisnica? Karolina?«
Zavrtio je glavom. »Nemoguće.«
»Nažalost, nije«, reče Alex. »Primili smo i izvješće s obdukcije i potvrdu o
uzroku smrti. Na tijelu je dugogodišnja zlouporaba narkotika ostavila traga.«
Erik Sundelius netremice je gledao sad u Alexa, sad u Petera. »Oprostite, hoćete
reći da je mrtva?«
Psihijatar očito nije osobito detaljno čitao novinske članke. Alex odluči proći
cijeli slučaj s njim. Ispričao mu je kako su supružnici pronađeni, o pismu koje je
Jakob Ahlbin navodno napisao i spoznaji da je najstarija kći mrtva, što je navodno
povod odluci da oduzme život sebi i supruzi.

Erik Sundelius sjedio je u tišini. Kad je zatim progovorio, zvučao je kao da
govori s naporom, kao da je vrlo ljutit ili žalostan. Ponovo je izgledao na rubu da
udari u smijeh.
»O. K.«, rekao je polako i položio ruke na stol. »Dopustite da razradimo dio po
dio. Kao prvo, mogu li vidjeti kopiju pisma koje je Jakob ostavio?«
Alex kimne i izvadi papir iz torbe.
Erik Sundelius pročita poruku napisanu na računalu, koju je Jakob potpisao.
Odgurnuo je dokument od sebe kao da se opekao na njega, »Potpis je Jakobov. Ali
općenito ne dam ni pišljive pare za ono što tu piše.«
Alex zausti nešto reći, ali Erik Sundelius podigne ruku. »Dopustite da dovršim«,
reče. »Jakob mi je bio dugogodišnji pacijent. Vjerujte mi - ovo pismo on nije
napisao. Ništa nema smisla, ni ton, ni sadržaj. Čak i da je htio učiniti to što ovo
pismo nagoviješta, ne bi se ovako izrazio. Kome je zapravo namijenjeno? Jer nije
nikome. Ni Johanni, ni nekom dobrom prijatelju. Samo prazne riječi upućene
svakome i nikome.« Uhvatio je zraka. »Kao što sam rekao, morate mi vjerovati kad
vam kažem da ovo nije nešto što bi Jakob učinio. Inače ćete počiniti užasnu
pogrešku.«
»Ne mislite ni da je to mogao učiniti nakon što je doznao za kćerinu smrt? «
Erik Sundelius je nato puknuo i začuo se zvuk smijeha koji se dotad igrao
skrivača na njegovom licu.
»Apsurd«, rekao je glasno. »Sve to skupa.« Dohvatio je opet pismo, izgledalo je
kao da se pokušava pribrati. »Ako, kažem ako je Jakob primio takvu vijest, ni pod
kojim uvjetima to ne bi prešutio ženi. I došao bi k meni - uvijek je dolazio kad bi se
dogodilo nešto što je utjecalo na njegov psihički status. Uvijek. Usudim se tvrditi da
je njegovo povjerenje u mene u tom smislu bilo beskrajno.«
»Govorite kao da imamo razloga dovesti u pitanje je li uopće primio obavijest o
smrti«, prokomentira Alex.
Psihijatar baci papir na stol. »Upravo tako«, reče liječnik. »Karolina je
povremeno dolazila ovamo, zajedno s ocem. Majka također.«
»Kao pacijentice?« zbunjeno će Alex.

»Ne, ne, ne«, reče Erik Sundelius malo ljutito. »Nipošto. Samo kao podrška
njemu. Pazila je da bude uključena u njegovu bolest i liječenje. Čini mi se potpuno
nezamislivim da bih u deset godina propustio informaciju da je narkomanka.«
Alex i Peter se pogledaju.
»Ali«, reče Peter, »bojim se da se nema mnogo što dovoditi u pitanje. Hoću reći,
djevojka je očito mrtva. A izvješće s obdukcije potpisao je liječnik s kojim je jedan
od naših istražitelja u kontaktu.«
»Tko ju je identificirao?« upita Erik Sundelius i stisne oči.
»Sestra Johanna«, odgovori Alex. »Pronašla je Karolinu bez svijesti i pozvala
hitnu. Inače, stvarno bismo trebali nekako doći do nje.«
Erik Sundelius ponovo zavrti glavom. »Neshvatljivo mi je sve to skupa«, reče.
»Da bi Johanna otišla Karolini...« Ponovo zavrti glavom. »U sve te godine što je
Jakob bio ovdje, samo sam jednom prilikom sreo Johannu. Bila je još toliko mlada
da tako reći nije imala izbora. Bila je ovdje jer je morala. To se odmah vidjelo na
njoj. A kako sam shvatio Jakoba, sestre nisu bile osobito bliske. To ga je također
mučilo,« Oklijevao je. »Ne znam kakvu sliku Johanne imate, ali moj dojam je, po
onome što je Jakob sam govorio, da nije baš sve bilo u redu s njom.«
Nastane tišina. Alexov mozak radio je punom parom, pokušavajući pojmiti silne
nove informacije.
»Je li i ona patila od depresije?«
Erik Sundelius stisne usta, izgledao je gotovo kao da nešto potiskuje. »Ne«, reče.
»Ne od depresije. Moram naglasiti da nikad nisam osobno vidio Johannu... Prema
Jakobu, nije se samo držala podalje od obitelji, već je i bila puna bijesa i prezira, što
je otvoreno pokazivala obitelji. To što je prepričavao, zvučalo je bolesno,
pomaknuto.«
»Možda je bilo nečim izazvano?« reče Alex. »Mislim, njezin bijes.«
Erik Sundelius slegne ramenima. »U tom slučaju, motiv nije bio jasan čak ni
Jakobu. Kako god, ništa ne mogu reći sa sigurnošću, osim da ga je mučilo kćerin
nedostatak unutarnjeg mira.«
Alex se spremao završiti razgovor. »Dakle, što biste rekli, ukratko...«

»Da ni na trenutak ne mogu povjerovati u teoriju da bi Jakob Ahlbin ubio svoju
ženu, a onda i sebe. Da bez sumnje trebate proučiti kćerinu smrt. Jasno, ne mogu
tvrditi da je netko tko je mrtav zapravo živ, ali zato ovako napamet mogu reći da
nije bila narkomanka.«
»Zvučite vrlo uvjereno u svoju priču«, reče Alex.
»Jer i jesam«, reče Erik Sundelius odlučno. »Pitanje je samo koliko ste vi sigurni
u svoje zaključke.« Potom okrene glavu i pogleda kroz prozor. Gotovo kao da je
čekao da se Jakob Ahlbin došeće po bljuzgi.

Zima je odlučila dolaziti u više navrata. Kad je na Novu godinu pao prvi snijeg,
pretpostavio je da će biti i zadnji. Naravno da nikad nije ispalo tako. Uzdahnuo je i
iznenada se osjećao umorno. Bilo je zabrinjavajuće što Jakob nije shvatio širinu
svojih problema prije nego što je bilo prekasno, ali, naravno, donekle je to i klasika.
Ponekad gotovo da je vjerovao kako je odlučio živjeti u skladu sa značenjem
svojega imena: Jakob, ime oko kojeg su postojali prijepori, hebrejskog podrijetla,
koje je prema nekima značilo »koji štiti«. Umalo da se radilo o ironiji sudbine što,
kada je poslije doista trebao pomoć, nije bilo nikoga da mu priskoči i spasi ga.
Dugo su se nadali da će se sve riješiti prije nego što stvar ode predaleko.
Pouzdali su se u to da će razumno reagirati. Ali nije. Jakob je bio emocionalna
osoba kojom su upravljali porivi i kad bi shvatio da je na tragu nečega, odbijao je
maknuti se s tog puta na koji je naišao. Kao božanskom providnošću saznao je za
prijetnje koje mu je organizacija Sinovi nacije uputila i odlučio je jednostavno
poboljšati ionako dobre preduvjete da ga se zaplaši. Ali nikad nije skretao s traga
koji je nanjušio.
Onda sve nužno završava onako kako i jest završilo, uvjeravao se naknadno.
Katastrofom koja je mogla jedino postati još veća ako bi se Jakobu dopustilo da
istraži informacije za koje je saznao i koje su ga isprva vrlo obradovale.
»Preokret. Čuo sam nešto sjajno!« rekao je, uvjeren da se obraća prijatelju. Ali
prijatelj se prestravio i tražio je da mu kaže još. Nažalost, Jakob se zatvorio poput
školjke, možda jer je tada počeo naslućivati da mu prijatelj igra za dva tima. Zato je
identitet njegovog prvotnog izvora njihovu krugu ostao nepoznat. Posljednji
problem kojim se trebalo pozabaviti. Uto zazvoni telefon.
»Imam ime«, začuje glas.

»Napokon«, rekao je i olakšanje je bilo veće nego što je zapravo želio priznati.
S druge strane linije vladala je tišina. »U Skärholmenu živi čovjek kojeg je
posjetila policija. Moguće da njega tražimo.«
Pažljivo je zapisao podatke koje mu je glas ostavio. Zatim je zahvalio na pozivu i
poklopio. Time se većina stvari pokrenula. Sljedećeg dana još će jedna tratinčica
platiti svoje, a u ponedjeljak se, usto, očekuje i povratak glavnog lika u drami koja
se upravo odigravala.
Bila je vrlo tražena.
Zavrtio je glavom. Na trenutke bi pomisao na nju izazvala čisti, nepatvoreni
strah.
Kakva je to osoba? Netko voljan žrtvovati toliko puno - i toliko mnogo ljudi - za
jednu jedinu stvar, s takvima treba biti oprezan. Normalni ljudi ne rade što je ona
radila. Istog časa preplavila ga je tjeskoba i vratio se osjećaj da je sve moglo biti
drukčije. Samo da nije sve išlo tako prokleto brzo. Da su barem svi radili po
pravilima.
Da su barem mogli vjerovati jedni drugima.

Peter Rydh nazvao je Ragnara Vintermana i najavio mu da su na putu, dok je
istodobno Fredrika nazvala Alexa na mobitel.
»Na poslu sam«, rekla je s energijom u glasu kakvu Alex nije čuo mjesecima.
»Zašto, zaboga?« bilo je sve što se sjetio reći, i dalje zabrinut za njezino zdravlje.
»Sjetila sam se nečega i vratila se na miru razmisliti. Radi se o prijetnjama
poslanima Jakobu Ahlbinu.«
Alex je pozorno slušao Fredrikine zaključke o e-mailovima i njihovu sadržaju.
»Znači, uvjerena si da to nije Tony Svensson slao e-mailove sa svoga vlastitog
računala?« oklijevajući reče Alex.
»Definitivno«, odgovori Fredrika. »S druge strane, pak, uopće nisam sigurna da
nije znao da više ljudi pokušava izvršiti pritisak na Ahlbina. Mislim da bismo ga
trebali ponovo ispitati, dobro provjeriti zašto je išao kući k Jakobu. Moguće da je
bio glasnik, svojevoljno ili prisilno.«

Što bi i objasnilo zašto je Svensson potražio Jakoba Ahlbina nakon što je Ronny Berg već bio u pritvoru. »Zeleno je«. »Koji vrag«. »Tko je taj?« »Jedan naš kolega. glasnik nekoga tko se nije želio otkriti?« »Upravo tako. Automobili s automatskim mjenjačem su dar čovječanstvu. pa nije točno znao kako nazvati nju ni njezin dar. Ali nije bila policajka. Vidjela sam da je dvaput nazvao nekog Vigga Tuvessona. koliko si sigurna?« »Sigurna sam«. zainteresirano je pratio razgovor. odgovori Fredrika i Alex je čuo da se smiješi. rekao bi da ima osjećaj za posao.« »Da?« reče Alex upitno i s olakšanjem zaključi da je Peter napokon završio razgovarati na mobitel. »On i još jedan kolega bili su prvi na licu mjesta kad je par Ljung pronašao tijela i obavijestio policiju. makar pridonose rastućem zagađenju okoliša. »Kako to znaš? Mislim. Nikad nisam čuo za nekog Vigga Tuvessona. a ja sam pretraživala broj i našla ga u našem internom telefonskom imeniku. »Dakle. promrmlja. reče Fredrika.« Peter podigne obrvu. ne mora imati veze s našim slučajem. »Ali mogli bi postojati i logični razlozi za uspostavu kontakta. Tony Svensson ga je zvao na službeni mobitel. Alex zakoči na crvenom. »Hoćeš reći. To nam je jučer promaklo . Možda intuicijom? Njegova šutnja omogućila joj je da nastavi.« Preneražen.Tony Svensson očito je lagao o razlogu zbog kojeg je posjetio Jakoba Ahlbina. Alex brzo premjesti nogu s kočnice na gas. Da se školovala za policajku.« Iza njih je netko potrubio i Peter začuđeno pogleda u Alexa. »Radi u Norrmalmu«. Hoću reći.« Alex proguta slinu.« . Pokazalo se da Fredrika može prelaziti s teorije na teoriju i izvlačiti pouzdane zaključke u relativno ranim fazama. »Opet sam provjerila ispise poziva Tonyja Svenssona. rekao je kao da je mislio da je to njegovu šefu nekako promaknulo. htjela sam vidjeti hoće li nešto biti čudno.

»Nažalost. Dok je vozio dalje prema Brommi. Također. . »O. Alexu su usta bila suha. potvrdio mu je.« Sad je bio red na Ragnaru Vintermanu da kimne. Pogledao je Petera. iako prvih mjeseci nakon što je postala dio tima ništa drugo nije ni radio. reče. »Već učinjeno«. »Za slučaj da me ne bude u ponedjeljak. Putem su u automobilu isplanirali ispitivanje. koji je radoznalo pokušavao shvatiti zbog kakve je to informacije Fredrika zvala. Očekuje me uskoro.i ostaviti mi na stolu?« Za slučaj da te ne bude u ponedjeljak. »Ponekad je nevjerojatno oštroumna«. obavijestio ih je iste sekunde nakon što je gostima pokazao put do biblioteke gdje će se razgovor odvijati. a koji je procjenjivao vjerojatnim da si je Jakob Ahlbin oduzeo život. »Upravo me nazvala gospođa iz moje pastve čiji je suprug već dugo bio bolestan i sad je preminuo. »Odmah u ponedjeljak bacamo se na to. reče Fredrika. »Ali pojavila su se nova pitanja koja bih želio pretresti s vama. mislio je reći. Ovoga puta Ragnar Vinterman nije stajao na stubištu dočekati goste. K. Pokazalo se da je Ragnar Vinterman jedini od ljudi s kojima su razgovarali.« Alex kimne. Alex je uputio Petera u ono što je Fredrika otkrila i mislila. Ovoga puta dugo su i jako morali lupati na vrata župnog dvora prije nego što je naposljetku otvorio. »Nadam se da vam nećemo oduzeti previše vremena«. To je brinulo istražiteljski tim jer je bio previše blizak Jakobu Ahlbinu da bi se moglo ignorirati njegove dojmove i mišljenja. reče Peter spontano.«. bogme jest«. bio je najuvjereniji u to da je Karolina Ahlbin imala problema s narkoticima.oprosti umornom inspektoru na izboru riječi . »Da. Hoćeš li sastaviti kratko izvješće o tom vragu . reče Alex. ovoga puta nemam onoliko vremena«. Kao da baš nikad nije dovodio njezinu kompetenciju u pitanje.« Nasmiješio se.

Alex ga je promatrao. shvatio je Alex. Zbog čega se dogodila promjena stava kod župnika. reče suho. »Ali mogu pokušati pogoditi da su njezini problemi počeli već krajem adolescencije. Naoružan do zuba. I jest. Bio je siguran da Peter. to Alex nije mogao odrediti. »Jest. »Ali znali ste za to?« Župnik uzdahne. »Kad smo zadnji put razgovarali. »i rekao da sam gotovo sve što znam o tome saznao od Jakoba. pomislio je i gotovo da se nasmijao.« I Ragnar Vinterman nagnuo se unatrag. reče.« Pogledao je Alexa da se uvjeri da sluša i razumije. reče župnik i prekriži noge. ruku položenih na oba naslona fotelje. odgovori Ragnar Vinterman odlučno.« .« »Odmah teške droge?« »To ne mogu reći. ima isti dojam kao on. Ali on sam osjećao je da treba postaviti neka pitanja i vidjeti hoće li dobiti poštene odgovore. radilo se o ovisnosti Karoline Ahlbin«. »Nažalost. Kao da je ovo talijanski mafijaški sastanak i da prvo što će učiniti jest odložiti pljuce na pregovarački stol. Jasno mu je da njegove izjave više nisu neporecive.« Povlači se. »Mislim da sam prošli put bio jasan«. »Ali kad smo prošli put bili ovdje. Kum. Lovac u pripravnosti. Zato mi je teško preciznije vam odgovoriti na pitanje. odlučili ste nam ne reći? « »Pretpostavio sam da to ne igra neku ulogu u slučaju kao cjelini. »Da«. Ravnih leđa. »Možete li nam otprilike reći kad je to počelo. ni to mi nije poznato«. započeo je Alex i naslonio se u kauč. Jakob je redovito razgovarao s vama o tome?« pitao je. »Svi su znali za to«. Gotovo da je izgledao prkosno. I nerado ocrnjujem sjećanje na Jakoba pred policijom.« »Koliko je godina Jakob skrivao izbjeglice na Ekeröu?« upitao je potom Alex kao da je to prirodni nastavak razgovora o kćerinoj zloporabi droga. kao iz nekog filma koji je gledao. Situacija mu se činila poznatom. »Znači. koji je šutke sjedio s njegove desne strane.

vjerujem da jest. nakon što je prošlo nekoliko dana«. »Da. Uopće nije bio dobro. Alex se nasmiješi. . Ragnar Vinterman se namršti. Alex nastavi. »Nikad nije preispitivao svoje metode. I vjerujte mi . kao da je iznenada pokraj njega prošla golema sjena. reče Peter. makar Jakob nije reagirao na liječenje kako je trebao. umorno je primijetio Alex. »Erik Sundelius? U njega sam davnih dana izgubio povjerenje.« Žarom koji je bilo teško prikriti. reče Alex službeno. pa se i on nagnuo naprijed. »Jeste li ikad sudjelovali u tome?« »Nikada. odgovori župnik. Ragnaru Vintermanu smrači se pogled. Uputio je Peteru kratak pogled. rekao je prije nego što je stigao razmisliti.« Alex je osjetio kako razdraženost raste. ne. Ali bio je nevjerojatno tvrdoglav.« O.nije bio dobro. i ja i Marja molili smo Jakoba da promijeni liječnika. »Plemenito od vas«. Alex se nagnuo naprijed. Ali kao kolege. župnik koji se igra privatnog detektiva. »jeste li i dalje uvjereni da si je Jakob oduzeo život?« Župnik se nije pomicao.« »Kojim ste povodom željeli da promijeni liječnika?« »Bio je neodgovoran«.« »Njegov psihijatar dao je drukčiju procjenu«. Držanje i pogled su se promijenili. Spreman sam priznati da sam bio toliko zabrinut da sam ga odlučio provjeriti. »Da«. »Ne mogu tvrditi da smo Jakob i ja imali osobito blizak odnos. Zato mogu reći da sam doista poznavao Jakoba. »Objasnite mi kako to mislite. Svakodnevno smo se povjeravali jedan drugome i razmjenjivali mišljenja u doista mnogim pitanjima vjere. »Sad.« Ragnar Vinterman ponovo je pratio Alexov govor tijela. bili smo bliski koliko je to uopće moguće. odgovori jasnim glasom.« »Je li netko drugi iz župe sudjelovao?« »To doista ne znam.

policija je sve to već znala?« rekao je blago. rekao je Alex nervozno nakon što je upalio automobil i pomalo prebrzo skrenuo sa župnikova prilaza. Peter je po stoti put razmišljao o svojoj životnoj situaciji. rekla je zabrinuto. Spoznaja da će Pia Nordh uskoro useliti s odvratnim Joarom trenutačno je postala nevažna. Nismo.« Alex ga je pogledao nakon što je poklopio.« Strah je iznenadio Petera. Neko je vrijeme mislio da će mu se srce u prsima raspuknuti na komadiće. Ne. »Jedan od klinaca se razbolio«. Kao da je to adresa s kojom nikad nije imao nekakve veze.kako da to kažem . ali htjela sam provjeriti možeš li se ti u međuvremenu brinuti o Davidu. reče Peter nakon što je razmislio i što ga je prekinula zvonjava mobitela. »Evo me odmah«.»kreativno liječenje« visokorizičnih pacijenata. »U autu sam s Alexom. »Kvragu. Ylva. »Ali. može. »Možeš li me odbaciti do Ylve? Ako je Fredrika na poslu.« Nakon što je Ragnar Vinterman pogledao Peterova i Alexova zbunjena lica. »I ima točkice na trbuhu. Jebeno . »Da je moja procjena bila točna. »Može.« Za kratke vožnje do nekadašnjeg Ylvina i Peterova zajedničkog doma. vrlo zadovoljan sam sobom. rekao je teškim glasom. pomisli Alex pribrano. Isak je dobio jako visoku temperaturu«. Idem u bolnicu. I bio je optužen za ubojstvo ljubavnika svoje žene. možda ona može s tobom do Ljungovih?« Alex kimne. zamolit ću ga da me odbaci na povratku. Sin mu je bolestan. naravno. »Petere. u oba slučaja završilo je tako što su si pacijenti oduzeli život. Rijetko kad bi čuo išta dobro kad je ona zvala. »Do čega ste došli?« upitao je Peter. nagnuo se unatrag u fotelju. »Možeš me odbaciti do Ylve?« rekao je Alexu. a on nije uz njega. Dvaput ga je Odbor za kontrolu u zdravstvu opomenuo za . rekao je. kako smo to uspjeli zeznuti?« »Ne znam jesmo li zapravo imali razloga ići to provjeravati«. Vratila se savjest koja ga je vječno pekla. »Pa do vraga sve to«.

Peter se nasmijao. unatoč svemu. vrata Ljungovih bila su odškrinuta. od pristupačnog do izobličenosti. »Nešto se dogodilo«. Za pravo. »Curu. »Da«. pomislila je. »Eeeej«. S njom ima problema. Ponovo mu je zazvonio mobitel. »Imam curu. da se Jimmyja tako lako dalo zabaviti. Alex je snažno pokucao na vrata i Elsie Ljung izišla je dočekati ih na ulazu. reče Jimmy svojim uobičajenim razvučenim glasom. rekao je uzbuđeno u slušalicu. Tu smo. odgovori Peter. »Ha?« rekao je blesavo. Kad su došli na njihov kat. »Je l’ ti drago?« pitao je Jimmy s iščekivanjem. dakle. rekla je. Ovoga puta bio je njegov brat.« Izgovoreno je Petera ostavilo bez riječi. »Ostavili smo otvoreno da vas čujemo«. Prsima mu se razlila toplina i otopila neke od gruda koje su se ondje skupile. a ne da ostanu i istrunu u Vaxholmu. gdje im se nalazila kuća. a Fredrika ga je slijedila po istom stubištu kojim se prije nekoliko dana uspinjala s Joarom. reče Peter i začuje kako se brat smije. Alex je vodio. »Ej«. Četvrt Vasastan oduvijek je privlačila Alexa. neobično je otvoreno ispričao Fredriki. upravo u tom dijelu grada naći stan u kojem bi povremeno boravili. Malo mi je ipak drago. Povremeno je to bio blagoslov. To da se »nešto dogodilo« moglo je značiti da kralj dolazi u posjet. . Fredrika i Alex parkirali su se ispred stana Ljungovih na Vanadisplanu. isto kao što je moglo značiti da će brat dobiti novi luster.je dugo prošlo otkad je nekoga volio na taj način. Fredrika se uznemirila jer se Alexovo lice dok je govorio o sebi i supruzi promijenilo. Lena i on složili su se da će si jednog dana. tako lako razveseliti. kad budu stari.« Peter se protiv svoje volje nasmijao.

odgovori Alex.« Kad ni Elsie ni Sven Ljung nisu odgovorili. reče Alex blagim glasom. uzdahne Sven Ljung i dramatično podigne ruke. Jeste li došli do Johanne?« »Nažalost. Oboje su izgledali umorno i žalosno. ali primirio ih je uvjeravajući ih da je to rutinski postupak u ovakvim slučajevima. Na trenutak je pomislila da će starija žena početi priču o tome kako je svojedobno i ona čekala dijete. . s nepoznatim je ljudima željela izbjeći razgovor o djetetu. ali poruka je bila kristalno jasna. ništa od toga. Pojedinačno.« Nasmiješio se. kao da su željeli reći. reče Fredrika nešto oštrije nego što je isprva namjeravala da pokaže kako nema više pitanja o njezinu nerođenom djetetu. zatvorile su vrata za sobom i sjele za kuhinjski stol. gdje ih je čekao njezin suprug. Fredrika je slijedila Elsie u kuhinju. Da izbjegnemo naguravanje u postaji. »Obećavam vam da nećemo ostati dulje nego što je nužno«. Beba je bila mirna. pomislila je i pokušala se ne nasmiješiti. Slijedili su domaćicu u dnevnu sobu. Koliko god je to moguće. ali na svu sreću. Elsie je izgledala napeto i nesigurno. »Drage bismo volje pomogli«. »Zato bismo željeli razgovarati s vama o tome. nastavio je: »Ako ja porazgovaram s vama. Naravno. ali s odlučnošću koju se nije moglo pogrešno shvatiti.« Postariji par se pogleda i kimne. Nije joj uspjelo. »Jakob i Marja Ahlbin«. »Imamo nekih pitanja u vezi vašeg odnosa s Ahlbinovima«. Reakcija para bila je zbunjenost i nemir. Fredrika bi možda mogla porazgovarati s gospođom Ljung u nekoj od vaših soba. Spavaš. Osmijeh se pretvorio u grimasu. odgovorila je da ne ispadne nepristojna. »Da«. reče Alex i sjedne u jednu od fotelja oko stola. sigurno će se javiti. »Ali nadamo se da će se javiti kada dozna. nismo«. »A sad je sve izašlo u medije. »To vam je prvo?« upitala je Elsie i kimnula prema Fredrikinu trbuhu.

»Jakob je namjeravao svoju kuću i dom staviti na raspolaganje ljudima koji bježe. reče Elsie i morala se nakašljati. »Zapravo se radi o nečemu o čemu će Sven više znati«. smatrao je da Jakob previše riskira. i baš je zato Sven smatrao da nije u redu«. »Pa. »Ali i dalje smo živjeli toliko blizu da smo se ponekad viđali. »Nije valjda bilo novca u tom skrivanju izbjeglica?« »Nije. on razmišlja dosta praktično. Jakob se razbjesnio. »Obećavam da ćemo biti što je moguće diskretniji.. .. onda sigurno imaju još malo. Fredrika se smekša. Fredrika je zanemarila poriv da ustane i dobro je zavme.« Fredrika se namršti.« Još koji trenutak tišine. »Razišli su se prije nekoliko godina«. reče Elsie tankim glasićem.. Jer danas pobjeći u Švedsku puno košta.« S pravom. »U kakvom ste odnosu zapravo bili u posljednje vrijeme?« Oklijevanje i smetenost.. a da sam baš ništa nema od toga. a da ne dobiva ništa zauzvrat. reče Elsie. »Prošla je puna godina prije nego što smo opet počeli komunicirati«.« »Sven je bio protiv toga?« »Hmm. Sven je time htio reći da ako imaju toliko novca. prema Fredrikinu mišljenju. ali svejedno dovoljno dobrom da bismo se družili.« »Oko čega se to nisu slagali?« Starija je žena šutjela. u istom kao već duže vrijeme«. »Ne dobrom kao nekada. »Zbog čega nije bio dobar kao nekad. Sven je smatrao da mnogi koji dolaze ovamo imaju prilično dobru financijsku situaciju. »Radilo se o.« »Zbog čega?« upitala je Fredrika. nije baš tako jednostavno.« Fredrika je čekala. Više se radilo o tome da Sven. »Ne trebate se bojati da ćete mi ispričati nešto nezgodno«. Ali nije ništa rekla. onome čime se Jakob bavio. rekla je Elsie snažnijim glasom. pa. rekla je. pojasnila je Elsie. nazvao je Svena egoistom i idiotom. »To što je skrivao izbjeglice«. »Ili je namjeravao. rekla je i stavila dlan na Elsieinu ruku.« Elsie je izgledala žalosno. »On i Jakob nisu se slagali. U sudoperu je kapala slavina.

skrivali su ljude u podrumu na Ekeröu. Bacila je pogled na svoje bilješke i reagirala na nešto što je zapisala.Kad smo nekoliko puta naletjeli jedni na druge.« »Ali to je valjda već radio. Koliko mi je poznato.« »Nije mi jasno. a onda je odlučno zavrtjela glavom. ali mogu vam ovo ispričati jer obitelj Ahlbin .. »Sven zapravo ne želi da govorim o ovome.«. a onda iznese vrlo konkretnu činjenicu poput imena ili godine budila je sumnje. A onda smo saznali da je kuća na Ekeröu prepisana na kćeri. »Shvatili smo da po tom pitanju nije baš dijelila očeve stavove.« »I Jakob i Marja sedamdesetih i osamdesetih godina bili su prilično angažirani u radu s izbjeglicama. Sklonost da neprestano govori »mislim da. a ne tek namjeravao početi raditi?« Na trenutak je Elsie djelovala smeteno. Među ostalim.. Ne kao prije. nijedna od njih nije bila uključena u njegove aktivnosti.« U kuhinji je bilo hladno i Fredrika se stresla. do 1992. »Ali mislim da su njegove ideje uzrokovale oprečna mišljenja unutar obitelji.« Fredrika se pitala ne zna li Elsie više nego što želi odati. Ali nikad nije bilo ništa od toga.. ako ne griješim. Radili su to sve do devedesetih. rekla je. rekla je upitnim tonom. ali ipak dobro. a osjećaj da nešto nije u redu morao se potisnuti. jer drži da takve stvari trebaju ostati unutar obitelji. Dobro smo se osjećali u vezi s tim. Zatim su se odlučili uključiti neizravnije. reče Elsie izbjegavajući odgovor. Marja nije dijelila njegova čvrsta uvjerenja. »Zašto nije bilo ništa od njegovih planova?« »Zapravo ne znam«. »Nikako. »Ne«.« »Nije«. To je bilo nešto što je Jakob prethodno radio i namjeravao opet početi. bili su uključeni u mrežu koja je pružala zaštitu ljudima u nevolji. Znatiželja je prevladala. ponovo se uspostavio kontakt. »Da. reče Fredrika. »Rekli ste da je Jakob ‘namjeravao prepustiti svoju kuću i dom’«. Sve dok Jakob prije nekoliko godina nije počeo razmišljati na drukčiji način. Pogotovo ne Johanna.« Elsien glas se stiša.

jako uznemirila. promijenila je težište na stolici. Johanna je samo u iznimnim prilikama viđala obitelj. pokušala je. Pogled joj se zaustavio na Elsienoj ruci koja je obujmila čašu vode. stvarno nije. Nešto bi željela reći. Točno u trenutku kad je Jakob počeo pričati o tome da bi ponovo počeo sa svojim nekadašnjim aktivnostima . ali on je drukčije držao stvari u sebi. Fredrika joj je pokušala olakšati. Sjećam se da je vikala nešto poput: ‘Nećeš valjda opet sve uništiti?’ ali stvarno nisam znala što je mislila pod tim. tada je Sven prestao prijateljevati s Jakobom«. Činilo se da je to nešto što traje godinama. Elsie je stisnula usta i zavrtjela glavom. Ruka joj se smirila. rekla je za kraj. »U svakom slučaju. Kad je Elsie nastavila šutjeti.« A ipak jest.čim smo počeli razgovarati o situaciji s tražiteljima azila. Rasplakala se i ustala od stola.« »Kako to?« »Johanna se jako. Kako sam i mogla?« Elsie se uvijeno nasmijala. »Jeste li sigurni da ne znate ništa više?« upitala je tiho. ali valjda je bilo više razloga istodobno. »Što je bilo s drugom kćeri. Bili smo jednom na večeri kod Jakoba i Marje. »Možda ste u tom smislu nešto propustili. Ruka joj se tresla i trzalo joj je oko očiju. Karolinom?« upitala je Fredrika da promijeni temu. Kojeg to vraga ne vidimo u vezi s njezinom smrću? »Posljednjih godina baš i niste bili bliski«. atmosfera je postala neugodna. Fredrika prekriži nogu preko noge.a kćeri su bile prisutne . Ne sjećam se točno zašto.« . zaključi Fredrika. shvatila je Fredrika i odlučila pričekati. Bit će nevjerojatno lijepo čim se dijete rodi i njezino tijelo opet postane njezino. Nemoguće da je umrla od predoziranja.« »Nije vam bilo jasno u čemu je korijen sukoba?« »Ne. Elsien pogled postao je prazan. »Tvrdim što smo rekli i prošli put.jedva da više postoji. I Jakob se činio očajnim.

« »Znam«. policiji je često stvaralo veće probleme nego što su očito mislili.« »Ali. »Kako god okrenemo. »Karolina više nije mogla izaći na kraj s njegovim silnim problemima i potpuno to razumijemo.« »Oslobodi od čega?« »Svoje ovisnosti«. Oboma nam nedostaje. rekla je.« »Razumijem«. »Ne. »Nismo. Sestra ju je identificirala. reče Elsie. u svom srcu znam da ta djevojka nije mogla umrijeti od predoziranja.. Shvatite.« »Onda ćemo morati misliti o njoj kao o biblijskom Lazaru. toliko se toga drugog dogodilo. nisu«. počelo mu je biti puno bolje. A baš tog dana kad ste bili ovdje. počeo je raditi i paziti na sebe..« Fredrika je razmišljala. »Nisu više zajedno. »Zato znam da Karolina nije imala takvih problema. Karolina se nekoliko godina družila s našim mlađim sinom Månsom. plakala je Elsie. »nismo ništa rekli kad ste prošli put bili ovdje. rekla je na kraju. Nedostaje mi kao da mi je bila vlastita kći. Sklonost ljudi da sami odlučuju što je važno. »Jer u sebi. kojeg je Isus vratio u život nakon što je umro«. nosila je Månsove probleme kao svoj životni križ. a što nevažno. vaš sin i Karolina?« Elsie zavrti glavom i rasplače se. Ali. Karolina je mrtva. Neprepoznatljiv. pokušavajući odvagnuti riječi. i danas je sjena onoga što je bio na početku s Karolinom. Jednostavno smo se u sebi nadali da će ona za njega biti rješenje. nažalost.. Upravo suprotno. »Elsie«. Da će mu moći pružiti snage da se oslobodi. kao da nikad ne nestane. »Ne«. Opet mu se pogoršalo. Uglavnom zato što je to dosta osjetljiva priča i jer smo imali tako velikih očekivanja od te veze. reče Fredrika pokušavajući ne zvučati razdraženo. Odselila se od njega i našla vlastiti stan. reče Elsie odlučno i izvadi maramicu iz džepa.« ... jednom kad čovjeku taj prokleti otrov dođe u krv. reče mirno..« »A Måns?« »Kad su stvari između njega i Karoline postale ozbiljne. Sve do dana kad više nije mogla.

on i pomoćnik trebali bi se vratiti u Stockholm i naći se s ostalima nešto dalje od velike loptice za golf koju je vidio iz automobila. što na arapskom nije značilo ništa. Elsie još nešto drži za sebe. »Moraš je uzeti večeras prije nego odeš spavati«. Zabranili su mu da i pod kojim uvjetima obavijesti rodbinu i prijatelje kamo je otišao. osjećala je to cijelim tijelom. Ljutito je zurio u nju i gotovo želio da se rastopi pred njegovim očima. I javiti se svome prijatelju koji ga je čekao u Uppsali. kako da izdrži sve do sutra? Više od svega želio bi da projekt završi tijekom dana. sređujući misli. Uznemirivala ga je činjenica da mu je prijatelj negdje i pita se zašto se ne javlja. Doći će sljedećeg jutra u devet sati i ostaviti ga vani. Oklijevala je. da nadolazeća noć bude noć oslobođenja. toga je sada bio svjestan. Pitao se što to znači na švedskom. osjetio je veliko olakšanje. Mala bijela tableta ometala ga je kao muha usred noći. čovjeka koji će voziti. da ga prijatelj ne bi počeo tražiti. Srce mu je lupalo u ritmu kojim je tjeskoba rasla. Negdje usred sve te muke. Kazna bi bila teška ako se dozna za njegovu izdaju. koji će se moći ponovo naći sa svojom suprugom. Tada će upoznati i svojeg pomoćnika. Pročitao je s papirića koji su ostavili na stoliću u dnevnoj sobi. A on je prekršio to pravilo. Nakon što odrade pljačku. Očito je pisalo Västerås. I kao da Job nije bio dovoljan. Njegov se put bližio svome kraju i uskoro će biti čovjek bez dugova. Fredrika je ne vjerujući gledala u Elsie. Globen. Ali ništa od toga nije bilo osobito ostvarivo. »Inače ćeš biti preumoran da bi mogao odraditi svoju sutrašnju zadaću. Bilo je tek kasno poslijepodne. Obećao je nešto što nije održao. . Zajedno će se odvesti do mjesta gdje će izvesti pljačku. Nakon što predaju plijen. Bila bi to katastrofa da netko iznenada počne postavljati pitanja i time izda tajnost njegova boravka u zemlji. bit će slobodan čovjek. obavijestiti ostatak obitelji i poručiti im da je dobro. rekao je muškarac koji je znao arapski prije nego što je otišao. toga je bio svjestan.« Prethodne večeri ostavili su ga u novom stanu i vratili se tijekom poslijepodneva da još jednom za kraj prođu plan za sutra. policija je sada morala izaći na kraj i s Lazarom.

ali koštala mnogo novca. Inače nikad neće zaspati. začuvši njezin smijeh. koji je jedini iz obitelji posjetio SAD. brižno ju je uzeo pod ruku i izveo na pločnik. Tako je Spencerova i njezina veza ušla u novu fazu. Fredrika je udarila u smijeh od njegove arogancije. pomisli Ali. Kad su izašli iz stana i krenuli prema njezinim roditeljima. Ali Spencer.« Logika je bila stara i dobro znana. Pričao je o automobilima širokima kao Tigris i kućama velikima kao Saddamova palača. Švedska država ne želi plaćati našu djelatnost. Široke automobile ili palače u biti još nije vidio. »Kad ću onda ja upoznati tvoje?« pitala je istodobno dok se Spencer parkirao ispred doma njezina djetinjstva. Radi svoje žene i svoje djece. Samo malo hladnija. bez dodataka poput večera s drugim parovima ili roditeljima. Stresao se i stisnuo na kauču. rekli su mu. A noć kvalitetnog sna bila je preduvjet dobre izvedbe sljedećeg dana. Gledao je u tabletu i znao da je mora uzeti. Cijelog je djetinjstva slušao priče o tome. »Radiš ovo radi svojih sunarodnjaka«. Fredrika Bergman ozbiljno je pokušala odvagnuti da li da otkaže dogovor. Nije imalo veze. Najviše od svoga djeda. U zemlji koja je bogata gotovo kao SAD. koji je osjećao njezin otpor. Sami u staklenoj kugli. što znači da uzimamo novac od onih koji ga već imaju mnogo. »Po mogućnosti nikad. Njihovo skrovište iz kojeg su crpili životnu energiju i radost. Uzme se bogatima i daje siromašnima. a zatim odveo do automobila. jer u usporedbi sa svim ostalim zemljama za koje je znao. Skrovište u koje su sada stali i nerođeno dijete i tast i punica. i o velikim naftnim poljima koja je posjedovala isključivo država. već imao tasta i punicu. ako može«. Prepričavao je nevjerojatne priče o tome koliko novca ljudi ondje imaju i što rade s njim. . odgovorio je nonšalantno i otvorio vrata automobila. »Bez ovog novca naš rad bilo bi nemoguće financirati. Da me djed sad vidi. bio je siguran u jedno: Švedska je zemlja u kojoj bi najradije počeo ispočetka. za razliku od Fredrike. a u kojima su živjeli obični ljudi. naravno. O sveučilištima koja su bila otvorena svima. Uvijek su bili samo njih dvoje. I radi svog oca i djeda. »Nećeš valjda postati histerična?« reče Spencer zabrinuto. Potonje je. bilo bizarno jer je Spencer.

K. »Gle«.šokirana pogledom na svoju kćer u visokoj trudnoći s muškarcem dobi svoga muža. »O. »Ma molim vas«. odgovorio je i zadržao njezinu ruku u toplom stisku.premda se sigurno pripremila na to . ali nije ništa rekla.?« upitala je Fredrika i krišom stavila ruku u Spencerovu. ali sudeći prema izrazu lica. Fredrika je bila brža i otvorila vrata dok je on obilazio haubu. Mama joj je uzvratila. . koji je također izgledao kao da mu puno toga nije jasno. Roditelji su joj uputili dug pogled. Obišao je automobil da otvori vrata na njezinoj strani. »Teško da može biti gore i od čega što sam doživio u ovakvim slučajevima. Nije počelo baš sjajno kada je pristala na čašu vina koja joj nije ponuđena.« Fredrika nije imala pojma što bi to moglo značiti. pa je pogledala kćer kao da je sišla s uma dok je prinosila čašu vina ustima i otpila. »Nisi valjda postala alkoholičarka otkad radiš u policiji. Vrlo su slične. promrmljao je Spencer. Vidjela je majku kroz kuhinjski prozor koji je gledao na ulicu. pomislila je Fredrika jetko. rekla je Fredrika. koji je na to da muškarac ženi pridrži vrata gledao kao na stvar principa. »Kako ne«. »Mogu sama izaći iz auta. Neka drži vrata svojoj drugoj ženi. Fredrika?« upitao je uznemireno. mama«.« To nipošto nije primirilo njezinu majku. bila je . ali ništa više nisu rekli. dignula je glas i nije znala bi li se smijala ili plakala. rekla je i odobravajuće se nasmiješila ocu. Fredrika je mahnula. koju britanski zaključci nisu osobito dirali. zaprepastila se njezina mama. Institut za javno zdravstvo u Velikoj Britaniji upravo je promijenio preporuke i smatraju da se bez problema može popiti dvije čaše vina. »Dolje na kontinentu trudnice su stoljećima pile vino. »Ne piješ valjda vino u trudnoći?« »Zaboga. »Fredrika«. često su im govorili.« »Nije da se baš radilo o tome«. »Fino«. rekla je trijumfalno.

Smještaj za stolom podsjećao je na raspored koji je ona kao djevojčica slagala za svoje lutke kada se igrala s njima i njihovom kućicom. Nastane tišina. Fredrikin stric obznanio je . »Tako je«. Nekonvencionalan je. shvatila je. Davno je to bilo. znali su da često spava sama. Tata ju je pitao kako joj je na poslu i odgovorila je da je u redu. prije deset godina. Što su to njezini roditelji očekivali? Znali su da je Spencer oženjen. Zapravo bi trebali imati mnogo toga zajedničkog. reče njezin tata. Nedostatak zvukova može biti blagoslov. U domu vlastitih roditelja. Pohvalila je tatin izbor vina. Ipak je Spencer samo pet godina mlađi od tate. što je njezinu majku beskrajno zabavljalo. »Čujem da radite na sveučilištu u Uppsali«. a istodobno teško da je to jedini neortodoksni trenutak u povijesti obitelji. Konkretno. U njoj je počeo bubriti isti onaj grohotni smijeh koji joj je navro u automobilu. ali i prokletstvo. Zamolila je mamu da joj doda još umaka za meso. ali shvatila je da je pogriješila jer je time podsjetila roditelje da pije unatoč trudnoći. rekla je Fredrika izbjegavajući odgovor. Primjerice. pomisli Fredrika. »Djeluje nevjerojatno kad to kažem. Diskretno se nakašljala. reče njezina mama. Fredrika nije mogla izbjeći osjećaj frustracije. Gosti s druge. to je najblaže što se moglo reći o njihovu dogovoru. »A tako«. odgovorio je Spencer. ali uskoro će biti trideset pet godina otkako ondje radim«. Pokušala se sjetiti kad je zadnji put predstavila muškarca svojim roditeljima. »Aha«. shvatila je zapanjeno. znali su da će djelomično podići dijete kao samohrana majka. sve ovisi o kontekstu. Mama i Tata s jedne strane stola. U ovom konkretnom slučaju nije bilo dvojbi: večera bez ijedne riječi samo što se nije pretvorila u katastrofu. Ja sam Gost. ali najčešće ne spava. Čovjek o kojem se radilo zvao se Elvis. odgovorila je da ponekad spava. Mamu je zanimalo spava li noću. »Ponekad«. Glasno se nasmijao i nije primijetio kako su se Fredrikini roditelji ukočili. »Ne spavaš valjda svaku noć sama?« upitala ju je mama i krišom pogledala Spencera. začula je oca.

Koji nevjerojatan alibi za obje. Ali u ponedjeljak. i to tako precizno? Zavrtjelo joj se od te pomisli i grubo je zaključila da će biti nužne drastične metode da večeras zaspi. Dvije sestre. O. a njega je obitelj oduvijek prihvaćala jednako kao i sve ostale. a majka je stavila novu ploču koju je nekoliko dana prije kupila u trgovini rabljenom robom. rekla je.svoju homoseksualnost još u šezdesetima. Zatim na Karolinu. koji se činio više nesiguran u vezi svog zeta vršnjaka: »Hoće li netko još vina?« Zvučalo je gotovo kao molba. kvragu. koja mora da je preko interneta doznala za ubojstvo svojih roditelja. koju je Elsie Ljung nazvala Lazarom. »Vinil«. reče Spencer i glasno se nasmije. Razbili su led. da su Karolina i Johanna ubojice koje policija traži? Vuku li to kćeri konce razvoja događaja. Fredrika je poželjela da može još popiti. Ako je Karolina Ahlbin živa. Sutra je dan odmora. zašto se nije javila? Misao joj je proletjela. I Fredrika je utonula u osjećaj mira. »Nikad ne bih kupio CD. Negdje vani postojao je ubojica koji se slobodno kretao. temperatura je porasla. Ali nijedna nije mrtva. pomisli Fredrika. »Nema ničeg boljeg. Razgovor se nastavio. Je li moguće da je tako jednostavno. umjesto da leži budna razmišljajući o ubojstvu Jakoba i Marje Ahlbin. Čulo se nakašljavanje njezina oca.« »U tome se slažemo«. čak i od njezina oca. Otac je otišao u kuhinju po još krumpira. riječi su počele lakše teći od svih za stolom. Misli su joj skrenule na kćer Johannu. to je prvo čega ću se prihvatiti. . Spencer je postavio nekoliko pristojnih pitanja o zanimanju Fredrikine majke za glazbu i atmosfera za stolom odmah je postala srdačnija. A oni nisu ni približno imali osjećaj je li njegov zadatak završen ili su ubojstva Jakoba i Marje Ahlbin dio nečega mnogo većeg. Jedna potvrđuje smrt druge i potom napušta zemlju. a istodobno toliko tužno.« Fredrikina majka se nasmijala i ovoga puta osmijeh joj se vidio i u očima.

Ondje su joj on i njegova supruga pripremili kauč i naizmjence noću sjedili uz nju. Vijest o tome što se dogodilo njezinoj obitelji. Prošla su dva dana otkako je iz novina saznala da joj je obitelj mrtva. Kad ju je vlasnik kafića vidio kako se slomila. Pokušala je sve vrijeme razmišljati o tome gdje spušta noge. OŽUJKA 2008. Sve ostalo bilo bi gubitak vremena. I točno je znala što mora učiniti. gotovo kao da nije vjerovala da će pod u stanu podnijeti njezinu težinu. Nesanica i dehidriranost bile su pravi izazov. Njezin plač bio je divlji i neobuzdan. Vode više nije bilo. NEDJELJA. bio je odlučan u tome da zatvori lokal i povede je kući. tuga nepodnošljiva. TAJLAND Stan je bio malen i bilo je zastrašujuće vruće. vjerojatno ubijena. pomislila je. bila je pribrana. naime. A sa stravom i strahom stigla je nova racionalnost. 2. Prvih sati nakon toga jedva se sjećala. Ispod nje otvorio se dubok ponor prijeteći da je živu proguta. ali shvaćala je barem da je njezin nestanak bitan dio operacije. Na kraju joj je užas postao spas. I moramo pronaći Johannu. Tiho je ispila posljednji gutljaj vina iz čaše. Moramo se usuditi krenuti novim putem u istrazi. Što prije. Pomisao na motivaciju takvog postupka izazivala je stravu. ali nije se usudila izaći kupiti je ni piti izravno iz slavine. Možda bi ponovo trebala izvaditi violinu? Kratko sviranje trebalo bi joj pružiti duševni mir. Pozadina tragedije koju je sada prisiljena proživljavati bila je nepoznata. koja ju je silila na djelovanje. Barem nakratko. Vrijeme nam izmiče iz ruku. Instinktivno je . BANGKOK. Kao da bi itko pokušao gledati u stan na četvrtom katu. Scenarij iz noćne more. koji uključuje ubojstvo i urotu ne inscenira se bez razloga. Sunce su vani zadržavale goleme zavjese. jako je dobro znala da balansira na rubu preko kojeg su je pokušavale pogurati. Kad se sunce u subotu ujutro diglo nad Bangkokom. bacila je posve novo svjetlo na njezinu situaciju. Netko je metodično i sustavno pokušavao ugasiti njezin život i prošlost i zatrti joj obitelj. Uznemireno je hodala od male dnevne sobe do kuhinje i natrag. koje su trebale štititi od suviše radoznalih pogleda.

Unajmila je usmenog prevoditelja i razgovarala s nekolicinom uključenih. stalno ga je slijedila. Podataka kojih više nije bilo.« Tako je pridobila njegovo povjerenje i poštovanje. te uvid u njegov svijet. uvjeri ga da nije iz policije i da je doputovala u zemlju iz osobnih razloga. Nedostatak osobnih dokumenata i predmeta prepao je krijumčara ljudima kojem se obratila za pomoć. Baš sve. »Jer istodobno preuzimaš golem rizik i prijete ti visoke kazne. »Jer joj otac godinama skriva izbjeglice i jer i sama ide njegovim stopama. Objasnila im je da je . ja to baš i ne radim iz ikakva drugog razloga osim da zaradim. Slijedila je tragove izbjeglica. odgovorila je unatoč tome što uopće nije bila sigurna u to. praznih pogleda. Ljudi koji bježe.« Prvi put su se vidjeli baš kad je došla u Bangkok. Mreža je bila diskretna. odgovorila mu je spuštena pogleda. »U tom slučaju ne mogu ti pomoći. Fotografirala je i dokumentirala. A usred svega toga nalazili su se oni oko kojih se sve vrtjelo. Trebalo joj je više dana da zadobije njegovo povjerenje. neprestano progonjena od korumpiranih policijskih snaga koje su tek napola pokušavale zaustaviti njihovu djelatnost. ljudima koji su se posvetili subverzivnoj djelatnosti u zračnim lukama i ključnim osobama koje su osiguravale zaštićeni smještaj. prepušteni mreži koja je u svojoj biti kriminalna.naslućivala da više nemaju na zubu nju i oca. nego majku ili sestru. beznadni. ali proširena. Kao diskretna sjena. »Zašto bi se pastorova kći angažirala u ovakvim stvarima?« upitao ju je podrugljivo. s godinama kaosa i propasti iza sebe. »Zato što je dio sustava prihvata u Švedskoj«. »Za razliku od tebe. Možda zbog putovanja na koje je otišla i podataka koje je skupila. pomislila je mirno. pokušavala pratiti kako funkcionira djelatnost na Tajlandu. Čini se razumnim da ti se to nadoknadi. Vjerojatno zbog njihova zajedničkog interesa za izbjeglička pitanja.« »Što je možda i razumno«. Činilo se besmislenim i neshvatljivim da ljudi koji bježe sa Srednjeg istoka putuju u Europu preko Tajlanda. »Jesi li ti kriminalka?« upitao ju je uznemireno. susrela se s krivotvoriteljima putovnica i prodavačima putnih dokumenata.« »Kako onda gledaš na mene?« upitao je glasom punim sumnji. Sve je bilo uzalud.

znala je da će se malo njihovih očekivanja ostvariti i da je samo pitanje vremena kada će postati apatični i pasivni. ako se vrate kući. Putovanje je počelo u Grčkoj. dok budu čekali odluku Imigracijskog ureda kojoj će prvo dugo trebati. sićušan.cilj pružiti pravednu sliku svih uključenih. U Siriji i Jordanu nalazilo se više od dva milijuna iračkih izbjeglica. Sanjali su svijetlu budućnost.« Ali ona. ali većina je išla kopnenim putem preko Turske. a kada stigne. samo da stignemo. rekao je muškarac uvjereno. i to takvu da se u najboljem slučaju mogla opisati nerealnom. Od dva i pol milijuna izbjeglica. Nazvala je oca i plakala na telefon. Onima koji su na svemu tome zarađivali obećala je potpunu anonimnost i privukla ih neizravnim publicitetom i većom potražnjom za njihovim uslugama. gdje je dokumentirala kako se postupa s tražiteljima azila i kako dolaze do europskog kontinenta. »U Švedskoj trebaju radnu snagu«. kao i mnogi drugi upućeni. Misleći o svojem putovanju. Kuće i vrtove i društvo koje će im poželjeti dobrodošlicu. posao i dobre škole za djecu. Kao da je mogla biti veća nego što je bila. u skučenom stanu u predgrađu. u bijegu od neprijatelja kojem nije znala ni imena. onaj da izbjegnu vraćanje. da je neznanje među ljudima u Švedskoj veliko i da će svi imati koristi od toga da okolina sazna za njihovu muku. Rekla je da shvaća. Njihov izbor bio je toliko sužen. bit će odbijenica. koja je bila jedna od najvećih tranzitnih zemalja u Europi.i dalje bez doma i čvrste baze. Činilo se da su putovi onamo beskonačno brojni. a odande do Damaska i Ammana. počela je naslućivati da je upravo kraj bio problematičan i moguće objašnjenje katastrofe koja ju je sada pogodila. »Zato znamo da će se sve riješiti. vrlo je mali postotak nastavljao prema Europi. što mu je potpuno slomilo srce kad se uključio u očajničku borbu za ispravljanje nepravde nad tim ljudima. A onda će početi pravi bijeg. Govorilo se . Otputovala je natrag u Tursku. kao da su se ljudi imali kome drugom obratiti. Nastavilo se u Turskoj. A sad se i sama našla u jednom od zaštićenih stanova u Bangkoku. navrle su joj suze. slijedila jednu obitelj izbliza. Jedino što ju je tješilo bilo je što je stigla nazvati tatu i reći mu to. Bangkok je bio njezina konačna postaja. u brojnim slučajevima postat će ono što se naziva interno raseljenim osobama . Kada je čula njihova očekivanja od novog života u Švedskoj.

Barem bez vidljiva uspjeha. Njezin zaštitnik. Kratke krnje rečenice. Istina je možda bliža njoj i njezinoj obitelj. Kad je pokušala doći do podataka o svom računu u banci i prebaciti novac u Bangkok. No ono što je čula bilo je u skladu s onim što je njezin tata doznao u Švedskoj.. pa je u posljednjem pokušaju da stupi u kontakt s nekim tko radi s tim novim igračem otputovala onamo. Ona sama imala je samo jednu misao u glavi . . obavijestili su je da joj je račun zatvoren i da nije moguće da je ona ta za koju se izdaje. No možda je to bio odgovor na zagonetku. jer činio se ushićenim što joj može pomoći. tuga ju je paralizirala. činilo se da nova mreža djeluje s vrlo malim brojem klijenata. Možda ju je vidio kao dio uzbudljivog projekta. To je izazvalo reakciju. mogli su se referirati samo na priče rekla-kazala.o novom putu preko Iraka. sklupčala se u fetalni položaj na krevetu i zatvorila oči. »Treba mi tvoja pomoć«. nikad kopnenim putem. Noćna mora samo se nastavila. Istanbul je već dvaput posjetila. ali njezino tijelo kao da se zatvorilo i odbijalo reagirati. bez uspjeha. razlog je možda privatne naravi. zbog čega se tajna donekle pročula. Zaspala je na krevetu i probudila se tek kad je vani već pao mrak.. Nova putovanja navodno će ići etabliranim rutama. I uvijek avionom. ali uvijek preko Bangkoka ili Istanbula. Uzela je papir i olovku i legla u malenu spavaću sobu. Nitko od ljudi s kojima je razgovarala nije poznavao nekoga tko je tako otputovao. a da toga nije bila svjesna. a Bangkok joj je ionako bio primamljiv kao kraj putovanja. da se previše približila. iznenadio se što je tako brzo ponovo vidi. ako čovjek prije putovanja obeća da neće pisnuti ni riječi o dogovoru. Pod svaku cijenu. Jer premda je katastrofu koja ju je zadesila povezala s vlastitim istraživanjem krijumčara ljudi. jer bilo je mnogo riskantnije krijumčariti nekoga zračnim putem nego kopnenim. što su neki ipak tu i tamo napravili. a on je slušao. Netko tko je nudio jednostavan dolazak u Europu. Sirije i Jordana do Švedske. krijumčar ljudima. ovo je bio njezin najbolji trik da se isključi od svega lošeg. netko tko radi po drugim principima i s manjim iznosima novca. Da na tržištu postoji novi igrač. počela je naslućivati da je stvarnost daleko od jednostavne. Umjesto toga.vratiti se kući. S druge strane. Plaćanje će stoga morati pričekati. nitko ništa nije mogao potvrditi. rekla mu je. Kad je bila mala. Zrak nije strujao. što je njezin zaštitnik prihvatio. vani je bilo gotovo neizdržljivo toplo. Umor ju je činio slabom. Platit će mu kad se vrati u Švedsku. Tražila je i tražila.

Muškarac koji je sjedio na suvozačkom mjestu također je izašao. Srce mu je luđački udaralo. Muškarčeve upute bile su tihe. Možda je njihov dogovor previše rizičan da bi se rješavao među ljudima. Mora da mu stvarno vjeruju. Unatoč mjesečini. Putovanje je završilo i sada će otplatiti posljednju ratu. Lice joj je ostalo mirno kada je ušao u automobil. Sav se pretvorio u velik osmijeh. Dovezli su se na prilaz uz veliku cestu. Uopće nisu ugasili motor. Čovjek koji zna arapski. Napokon je na cilju. učinio je kako mu je rečeno. zbog adrenalina večeras je sve vidio tako jasno. Prozorsko staklo se spustilo i netko mu je pokazao da stavi plijen u prtljažnik i sjedne na stražnje sjedalo s desne strane. Vozili su se kroz hladni zimski Stockholm koji se kupao u mjesečini. bio je to onaj izobličena lica. zato za kratke vožnje nije osjetio nemir. izgledalo je kao da su u blizini nekakva parka. Nekoga tko maše.STOCKHOLM Čekao ih je na dogovorenu mjestu. Plijen se nalazio u crnoj vreći u prtljažniku. Odmah je učinio kako mu je naloženo i otvorio stražnja vrata. Bio je gotovo siguran da se ovoga puta voze prema sjeveru. noć je bila previše mračna da bi dobro vidio. jer nisu se ni potrudili provjeriti je li ih prevario. S olakšanjem je dignuo pogled prema čistom zvjezdanom nebu i osjetio napetost u vratu. Čovjek izobličena lica hodao je dva koraka iza njega. Kad su mu pokazali da izađe iz automobila. S druge strane sjedila je žena koja je došla po njega na postaju. Sada je povjerenje već bilo obostrano. boli. Sreća. samo je pokazao prema mračnom parku. Ali je pogledom pratio njegove ruke i učinilo mu se da niže među stablima nešto vidi. Crni osobni automobil marke koja mu nije bila poznata dovezao se uz pločnik na kojem je stajao. Odlučnim koracima krenuo je ususret čovjeku koji govori arapski. . tek nekoliko stotina metara od goleme loptice za golf koja se zvala Globen i bila tako lijepo osvijetljena u noći. kad je velika. Pitao se zašto se transakcija mora odviti u pustom parku usred noći. Osoba je izašla iz sjene.

Ali se iznenada počne kolebati. a da nije znala zašto. koji mu je uzvratio. izgledala je zadovoljno. zaključi čovjek. odgovori čovjek i okrene se. »Dođite«. hodnik istražiteljskog tima bio je vrlo živahan i žustar. »Ostao je još samo jedan mali detalj. »Znali smo to. »Nažalost. gotovo da se zbunila. »Sve je prošlo fantastično«. »Kad se mogu vidjeti sa svojom obitelji?« upitao je slijedeći ga prema šumarku. reče potom i kimne prema dijelu šume gdje je drveće bilo gusto. a među deblima se ljeskalo jezero. »Koliko sam shvatio. reče čovjek ponovo. Ellen Lind široko joj se osmjehnula kad su se srele ispred njezine sobe. iza mene je previše godina treninga. »Vrlo.« Nasmiješio se tako toplo da se Ali odmah ponovo osjećao sigurno. »Dođite«. »Sjajno izgledaš! Je l’ ti to bolje spavaš?« Fredrika kimne. »Dobar ste strijelac«.« Čovjek je zadovoljno kimnuo. 3. Sekundu nakon toga ispaljen je hitac. Nasmiješio se Aliju.« Izgledao je kao da razmišlja što će sljedeće reći. »Mnogi drugi promašili bi cilj koji se tako brzo kreće. Nije znala ni zašto spava mnogo bolje. reče čovjek na arapskom kad mu je prišao. PONEDJELJAK. zato smo vas odabrali. Time je završilo Alijevo putovanje. danas je sve dobro prošlo«. OŽUJKA 2008.« Ali nije mogao ne nagnuti se bliže k njemu. uvjerio ga je ushitom petogodišnjaka koji je pun želje da nekoga uvjeri u nešto. vrlo brzo«. Kad je Fredrika Bergman u ponedjeljak došla na posao. Možda je subotnja obiteljska večera .

pomisli Fredrika zabrinuto. pak. iako bi povremeno pogriješila koji ton. kao da su one neovisne jedna o drugoj.« . »Provjerio sam informacije Ragnara Vintermana u vezi opomena Eriku Sundeliusu i optužbe za ubojstvo.« Fredrika uhvati malo zraka. Alex. Nakon što je počela. »Mora li imati nekog značenja baš u ovom konkretnom slučaju da je Ahlbinov psihijatar u druga dva slučaja pogrešno liječio pacijente. nije mogla stati. reče Peter. pa je požurila nastaviti. Otvorio je sastanak u Lavljem brlogu trenutak kasnije i održao kratko izlaganje o onome do čega su došli tijekom vikenda.« Fredrika je izgledala nesigurno. ali ne znamo pouzdano. A možda joj je pomoglo sviranje. »Sve vrijeme govorimo o nejasnoćama u istrazi. Peter i Joar zauzeli su mjesta što su dalje mogli jedan od drugoga i netremice gledali pred sebe. svirala je komad za komadom. Ima i više razloga da sumnjamo u nepravilnosti oko smrti Karoline Ahlbin. ali ni tu ne znamo točno što je pošlo krivo.na nju bolje djelovala nego što je mogla predvidjeti. Mi ipak mislimo da Jakob nije oduzeo život ni sebi ni supruzi.« »Ne«.« Ostali su je upitno gledali. Tim je od dobro povezanog počeo propadati u samo nekoliko dana. ne znam točno što mislimo da se dogodilo. »Pitanje je samo što to znači u ovom kontekstu. S druge strane. »Zamislite da je sve povezano. »Razmišljala sam malo o sestrama Ahlbin«. Fredrika je donekle uz olakšanje zaključila da se jednom za promjenu sukob ne vrti oko nje. rekla je. ali svejedno mislimo da nije. ove čudne stvari držimo svaku na svojoj strani. i istina je«. reče Alex polako. uopće nije izgledao kao da je osobito dobro spavao. To je sve što sam htjela reći. Čini se da je Jakob Ahlbin doista ustrijelio suprugu i sebe.« » Mora li nešto značiti?« upitala je Fredrika. »I pitam se griješimo li kad. »Ne mislimo. Izgleda kao da je Johanna Ahlbin nestala s lica zemlje. što je rezultiralo samoubojstvom. da tako kažem. Čovjek tone. A mi ni da bi prstom mrdnuli da mu pomognemo. Njezini prsti su se sjećali.

a Johanna Ahlbin ne javlja se jer zapravo još ne zna što se dogodilo.« »Pa koliko teško može biti srediti lažnu vozačku. reče Peter namrštena čela. Karolina Ahlbin jednostavno se ne javlja jer je stvarno mrtva. Brade naslonjene o dlan. Ali slažem se . da ima svojih razloga držati se podalje od policije.« Okrenuo se prema Fredriki. »I kolike su šanse da će liječnici otkriti da nije prava? Karolinu Ahlbin identificirala je sestra od koje ni traga ni glasa.« »Misliš da joj se nešto dogodilo?« upitao je Joar.« »Ali identificirala ju je vlastita sestra«. Čuo sam se s tužiteljem i smijemo ga ponovo pokupiti. »Imala je i vozačku uza se. »nitko nije mislio da sve to skupa nije povezano. Može biti da iza svega čudnog stoje puno manje dramatični razlozi. . »Ali. možemo ustvrditi da ni nju nismo vidjeli. problem je više u tome što ne znamo kako točno. ipak ćemo morati poduzeti neke druge mjere. rekao je Alex.ako se sama ne pojavi do sredine tjedna. Svi su vidjeli jutrošnje novine . To je zapravo ključno pitanje. »Razumijem što misliš«. reče Fredrika. reče Alex Fredriki. Ovoga puta novinarima je uspjelo i pronaći slike obiju kćeri. Htio bih da Joar i Peter to ispitivanje održe zajedno. ponovio je. »Zajedno«. počeo je. reče Fredrika i okrene se. »Ili to ili je onako kako je Fredrika rekla. iako je vijest eksplodirala u medijima?« U sobi nastane tišina. naravno. »Je li jasno?« Obojica su kimnuli.« Podignuo je pogled i izgledao je bijesno. to zvuči suludo. »Prijeđimo na nešto drugo«. »Gdje je Johanna Ahlbin?« bjesnjeli su naslovi i dali naslutiti da se i njoj nešto dogodilo. A ako je Karolina živa. »i naravno . rekla bih. Na što si mislila?« »Mislila sam da Karolina nije mrtva«. »Imalo je poprilično smisla ono što si rekla u vezi sadržaja e-mailova i da je s Tonyjem Svenssonom možda kontaktirao netko tko je napisao e-mailove koji nisu bili poslani s njegova računala. »Znači«.pune duplerice preko kojih se pripovijedala priča o obitelji Ahlbin. ako se baš mora?«.moguće je da si u pravu. Zašto se ne javlja. Alex je izgledao deset godina starije nego što je zapravo bio.

ipak ga treba pokopati. »Mrtav je«. Alex proguta slinu.« Fredrika osjeti zaprepaštenje i tugu. »Otišao je jučer nešto obaviti i nije se vratio. reče tiho.« Fredrika je kimnula. »Onda je to sve«. rekao je i pogledao Alexa. Nismo ga uspjeli identificirati. rekao je. Provjerite je li se netko javio da bi preuzeo tijelo. ali prvi testovi pokazali su da je ustrijeljen istim oružjem kao Muhammed Abdullah u Skärholmenu. »Što s policajcem?« reče Peter smeteno. »S onim iz postaje u Norrmalmu koji je bio u kontaktu s Tonyjem Svenssonom. reče istražitelj. »Da?« reče Alex. je li. iako se osjećao ugroženo. »Samo želim ostaviti informacije o Muhammedu Abdullahu s kojim ste vi i Fredrika razgovarali na Skarholmenu prošli tjedan«. Alex pogleda oko sebe donekle nesigurna pogleda. Možda je imala dečka za kojeg još ne znamo. »To nije sve«. reče istražitelj. Nađen je ustrijeljen u glavu na parkiralištu blizu stana. »Imat ćemo sastanak i poslijepodne u četiri. Obećao si je da će pokušati razgovarati s njom tijekom vikenda. ali nitko nije reagirao do jutros. »Jučer navečer neki je džoger našao mrtvaca u Brunnsvikenu. Supruga je navečer obavijestila policiju. nestrpljiv jer su ga prekinuli. . A sad ga više nema. Javite se opet bolnici i kopajte i kopajte dok nekog vraga ne nađete. Pekla ga je pomisao na Lenu. Za Alexa je noć bila duga i teška. reče Alex. »Pa kvragu«. uz stazu za trčanje oko jezera. izgledala je zadovoljno.« »Njega ću sam naći«.« Uto ih je prekinulo snažno kucanje na vratima i provirila je glava momka iz Odjela za istrage Stockholmske policije. Ili hrabrosti. Čovjek je bio fin i pristupačan. »Fredrika će se javiti knjižnici u Farsti«. sat za satom ležao je budan uza svoju ženu. ali nije imao snage. »I još hoću da nastavimo istraživati okolnosti oko smrti Karoline Ahlbin. nastavi Alex.

»Otkad je mobitel kod nas. ako ima Alzheimera. jer on je bio preslab pitati.« »Bangkok?« ponovila je Fredrika iznenađeno. Tehničar kimne. razmišljao je. Koji je. veljače. pretplata je trebala isteći u utorak. Nije jasno tko ju je otkazao. a prema ovom dokumentu ovdje. mobilni operater registrirao je dva dolazna poziva: jedan s nepoznatog broja u Bangkoku i jedan od župljana koji očito nije znao da je mrtva. Što ako je bolesna. nazvao svog mobilnog operatera i otkazao pretplatu na dan kad je umro.« »Je li netko zvao na taj broj?« upita Alex. Nisu imali podatke u računalu. Što ću onda? Strah ga je paralizirao. iscrpljen. onda je pretplata ukinuta. nastavila je. Fredrika je nahrupila na vrata. »Da?« reče Alex osorno. Dobila je na brzini. 26.« »Tko je potpisao dokument?« upita Alex. reče Alex. usput budi rečeno. Želio je da bude voljna reći što ne valja. »Osobno Jakob Ahlbin.« »A ženin mobitel?« Tehničar se nakašlje. reče momak. »Ahm?« »Otkaz pretplate na fiksnu liniju Jakoba i Marje Ahlbin poslan je operateru tjedan prije ubojstva. »Nazvala sam i knjižnicu u Farsti«. rekli su da moraju pogledati u dnevnik korištenja.« Prekinuo ih je jedan od momaka iz Zavoda za forenzička vještačenja i pokucao na vrata iza Fredrike. »Htjela sam samo reći da idem u Dandervd. prvo trbuh pa ostatak nje. »obećali su mi se javiti. . dakle. »Bio je aktivan sve do srijede ujutro.« »Zvuči kao dobar početak«. »Našli smo nešto dok smo pregledavali telefonsku pretplatu Ahlbinovih«. na dan kad su umrli. tek nekoliko mjeseci prije poroda.

uključi se tehničar.« reče Alex razvlačeći. U svakom slučaju. pa nije očekivao da ga tako rano pronađu. reče Fredrika.. »Jedini podaci koje pretplatnik koji zove treba dati su jednostavni. Fredrika mu je kimnula. Isto oružje. znamo da je i imao razloga za to. »Zašto bi to učinio?« »Ako je to uopće bio on«. Izgledala je zamišljeno. OIB i kućna adresa. preminuo je samo dva sata prije muškarca u Brunnsvikenu. odgovori Fredrika frustrirano. Fredrika je rekla. Alex izvadi izvješće koje je primio o dvojici ustrijeljenih prošle večeri.« »Tako je«. Potom je rekla: »Mislim da su oboje ušutkani i da je to poveznica. nastavi Fredrika. ubacila se Fredrika. Muškarac koji je pronađen u Brunnsvikenu vjerojatno je umro samo sat prije nego što ga je džoger pronašao. dajući znak da slobodno pođe u njezinu sobu. »Samo je pitanje«. »Tako je. »A zašto je Muhammed Abdullah u biti bio toliko prestrašen? Jer je djelomično bio siguran da je doznao povjerljive informacije. mislim da mora postojati«. a čistač prođe hodnikom. »Mislim da možemo pretpostaviti da se u oba slučaja radi o istom počinitelju.« »Znači. reče Alex. gledajući unatrag. Što se tiče Muhammeda Abdullaha. baš to bilo toliko važno? Da im se isključi telefone?« Tehničar se povuče. Kao da mu je čitala misli. dovraga.« »Što vjerojatno nije«. »Ali zašto?« »Taj dio ne razumijem«. ali nisam sigurna je li on to shvaćao. reče žustro. Ubojica s razlogom nije mislio da će netko trčati po parku u Hagi oko ponoći. Jakob Ahlbin također je imao razloga za strah. ako je to uopće bio on. »Zvuči vjerojatnije da se radi o istoj osobi koja je naknadno ugasila Marjin. »Da..« Alex kimne i potom skupi obrve. isti počinitelj? razmišljao je Alex. »Kad smo razgovarali s njim.« »Sasvim je moguće otkazati tuđu mobilnu pretplatu«. Muhammed Abdullah otvoreno nam je dao do znanja da se boji. a sad. on je otkazao pretplate. »zašto bi. .« Alex je čekao. »A povezanost s Jakobom Ahlbinom? Ako uopće postoji? « »Da.« Alex ju je gledao širom otvorenih očiju. ubojica koji ne staje.

»jer zvučalo je kao da je to nešto pozitivno za ljude koji bježe. »A čovjek u parku u Hagi?« pitao je.« »Da. »Bilo bi vrlo neobično da se isti oni koji krijumčare izbjeglice pod vrlo velikodušnim uvjetima istodobno bave smaknućima crkvenih ljudi. počinjem odmah«.. dopunila ga je Fredrika. Alexovo lice razvuklo se u širok osmijeh. »Pokušat ću doći do kolege iz postaje u Norrmalmu koji je bio u kontaktu s Tonyjem Svenssonom«. reče Fredrika. »Nadajmo se da nam nacionalna policija tokom dana može pružiti više informacija o drugom ubojstvu. I on je ubijen.« Alex je izgledao sumnjičavo. »Čovjek koji je pregažen ispred kampusa«. poznato. Vratila se Fredrika Bergman kakvu je poznavao. reče Fredrika jednako odlučno i s neočekivanom lakoćom ustane sa stolice.. »Jakobu su u jednom od e-mailova poručili da prestane istraživati.« Čistač je završio i diskretno mahnuo Fredriki dok je prolazio pokraj Alexove sobe.. da postoji bolja i jeftinija alternativa od oslanjanja na korumpirane velike gangstere. K. .« »O.« Alex ustane i pogleda na sat.« »Ali može li to stvarno biti poveznica?« reče Alex sumnjičavo. došao je ovamo na taj ‘novi’ način.djelomično jer se bojao da će policija početi istraživati njegove kontakte s krijumčarima ljudi. »Prema Muhammedu. »Ali ima nečega u toj priči što se čini prilično. naravno«. A ti pokušaj doznati što više možeš o okolnostima smrti Karoline Ahlbin.« »A povjerljivu informaciju koja se odnosila na novu mrežu krijumčara ljudi stigao je prenijeti Jakobu«. »Ne znam«. reče. reče Fredrika. Uto joj je nešto sinulo.. reče odlučno. »Ubijeni pljačkaš banaka?« pitao je Alex. A ipak ne znam točno. Znači li to da je aktivno tražio podatke o stvarima koje je trebao pustiti kvragu?« »To zvuči smisleno. »Baš taj«.. reče Fredrika i osjeti kako joj srce jače tuče. tako da možemo pretpostaviti da je imao uvid u način funkcioniranja.

»Šutim«. Iza fasade snage i drskosti. Shvatio je. »Rekao sam što sam imao za reći«. Jer ti nisi slao one zadnje e- mailove i znao si da ćemo to prije ili poslije saznati. procijedio je. Peter je bio zadovoljan početkom tjedna. Ovoga puta bio je manje raspoložen za suradnju i bijesno je gledao u Petera Rydha i Joara Sahlina kad su ušli u sobu za ispitivanja. onda nije morao razmišljati o privatnim stvarima koje su ga mučile. povikao je. Nadao se da će netalentirani Joar primijetiti istu stvar. dobio je i odgodu svojih razgovora sa psihologom rada. Očito ipak ima želje za komunikacijom . »Postoji li kakav poseban razlog zašto se više ne usudiš razgovarati s nama?« upitao je Joar polako. Volio je kad se na poslu nešto zbivalo. »Postoji li kakav poseban razlog za to?« upitao je Joar. »Imamo samo još nekoliko dodatnih pitanja«. »Mislim da stvar stoji ovako«. odlučio je Alex i obećao da će nazvati voditeljicu ljudskih resursa Margaretu Berlin.Drugi put u kratkom roku Tony Svensson završio je na razgovoru u policiji.samo traži određena jamstva. reče Joar i nagne se preko stola. bio si smiren jer si znao da samo želimo razgovarati o sukobu između tebe i Jakoba Ahlbina i jer si znao da će se sve riješiti. Nije bilo reakcije. »Postoji li poseban razlog za što?« procijedi Tony Svensson. »Prošli put kad si bio ovdje. pomisli Peter ironično. Tony Svensson je šutio.« . Peter se zato usredotočio isključivo na Tonyja Svenssona. »Bavit ćemo se time kad budemo imali vremena«. Pitanje je samo namjerava li opet sve zaribati. rekao je smireno. Tony Svensson je i dalje izgledao bijesno. Ma je li. Peter je vidio još nešto: strah. »Je l’ me čujete! Više neću ni pisnuti!« Spustio se u stolicu ruku prekriženih na prsima i zapiljio se u njih mračna pogleda. pomisli Peter. a sve vrijeme pričaš. Zahvaljujući aktualnom razvoju događaja.

reče Peter polako.« Ponovo se naslonio unatrag. počeo je. Peter je tražio Tonyjev pogled. »A jedino što želimo i trebamo znati je s kim si bio u kontaktu i što si trebao reći ili napraviti. pokušavajući zvučati pouzdanije. Ali Tony je šutio i njegovo je lice bilo nepristupačno. . »Što su rekli da će ti učiniti ako progovoriš?« upitao je Joar kao da je Peteru čitao misli. Izazvao je vrlo jasnu reakciju. »Iz tvojih papira vidio sam da imaš kćer«. pokušavajući procijeniti dopire li do Tonyja. pokušao prepustiti riječ Tonyju Svenssonu prilagođavanjem odnosa moći za stolom. Sigurno su mu opako prijetili. Pa sranje. »Jakob Ahlbin i njegova žena pronađeni su ustrijeljeni u glavu«. reče Joar blago. a i ti i mi znamo da nema baš toliko stvari o kojima bismo željeli razgovarati s tobom. sjedni«. »Jesu li ti prijetili da će te ušutkati? Ili će im biti dovoljno da te pošteno premlate?« I dalje nije bilo odgovora. očito ga je više strah sukoba s nalogodavcem nego da završi u zatvoru s optužbama za planiranje ubojstva. Joar je čekao. »Da je niste taknuli!« urliknuo je Tony Svensson i poskočio s mjesta. pomisli Peter. »Ne mislimo da si otišao do Jakoba Ahlbina jer se opet petljao u to što radiš. »Ali ovoga puta strah te da odjednom želimo razgovarati o nečemu drugom. njegov pravni zastupnik diskretno mu je položio dlan na podlakticu. »Meni i ovdje prisutnom kolegi teško je ne uvući te u istragu kao osumnjičenog za sudjelovanje u planiranju ubojstva ako nam ne daš dobre razloge za to. mislimo da ti je netko rekao da odeš k njemu«. Tony brzom kretnjom povuče ruku. ali zadržavši tihi ton.« Budući da je Tony Svensson i dalje šutio. »Molim te. rekao je pribrano. ali sad je Peter vidio kako se Tonyju Svenssonu stišću vilice.« Tražio je pogled Tonyja Svenssona i prešao rukom preko stola. kao da briše nevidljivu prljavštinu. »Da niste!« Joar i Peter nisu ustali. samo su ostali sjediti.

« Stolica je zagrebla po podu kad se odvjetnik pomaknuo. ponovio je ravnodušnim tonom. Puno bolje nego ti sam.« Tony Svensson umorno se nasmije.« Peter i Joar su se prvi put tijekom ispitivanja pogledali.« Peter se nagne naprijed. »Jesu li prijetili da će njoj nauditi?« upitao je. Peter uzdahne s olakšanjem. »Njoj možemo pomoći. »Ako vjeruješ u to. »Izgubljeni ste da ni sami ne vidite koliko. i to odmah sad. reče Peter odlučno. reče Tony Svensson promuklo.. »Možemo vam pomoći oboma. Ne tražite nekog kao ja. rekao je prisebno.« »To je sasvim dovoljno«.. Tony«.napokon . Nema jebene šanse. tog ‘ostalog’ neće biti!« vikao je Tony Svensson. »Što to onda tražimo?« upitao je nervozno. moja jedina jebena šansa da ovo preživim i da mi kći iz toga izađe neozlijeđena je da ne razgovaram s vama. Tony?« upita Joar. »Treba nam samo jedno ime«.« »Ako dobijete to jebeno ime. Ne gledajući ni u koga od prisutnih. »Da pogledam fotke«. jebeno me pusti odavde. Je l’ kužiš što govorim? Ako me stvarno želiš spasiti.. rekao je.« »Vraga možete«. I . reče Peter.pobrinut ćemo se za ostalo. »Naravno da možemo«. izgledao je kao ispuhan balon. »I to dobro. oslonio se laktovima o stol i zario glavu u dlanove. Imam samo jebeno ružnu facu. »Nemojte mi jebeno tvrditi da možete ikoga od nas zaštiti od njih. reče Joar.. »Moja jedina zaštita. »A ja nemam to jedno ime.dobio je nijemo kimanje na odgovor. . »Hoće li je oteti ako se izbrbljaš?« Tony Svensson zgurio se na stolici. »Barem ga možeš identificirati. onda u ovom kaosu jebeno ništa ne kužiš«. »To je sve .« Prekinuo ga je oštar smijeh Tonyja Svenssona koji se odbio od hladnih zidova. Samo nam reci. »Je li tako. Možemo ti dati da pogledaš fotografije i ako ga prepoznaš. vi jebene ovce.

Tony Svensson ga pogleda ravno u oči. Tony Svensson kimne. Činilo se kao da Joar intenzivno razmišlja. Predati mu omotnicu. onda nam bar reci što ti je bio zadatak. »Neću više reći ni a..« »Jakob ju je primio kad si pozvonio?« »Da. »Trebao sam otići k pastoru i pozvoniti mu na vrata.« Nastala je tišina dok je Tony razmišljao o onome što mu je Peter upravo predložio. prijetili su da će joj u suprotnom nauditi«. Izgledao je ravnodušno i žalosno.« »Znači. reče Peter polako.« Oklijevao je. rekao mi je da poručim onima koji su me poslali da pripaze s prijetnjama. jer naši problemi su se već počeli rješavati.« Joar je oprezno lupkao prstima po stolu. »A to mi nije bio problem. . Rekao je da će spaliti pismo kad odem. »Trebao sam prestati slati e-mailove«. Ali trebao sam učiniti još nešto. odgovorio je. »Ne.« »Znaš li što je bilo unutra?« upitao je Joar. prazna pogleda. neće ni moju kćer. ali bilo je važno da mu se dostavi baš taj dan. »O. Tony Svensson zavrti glavom. a zatim se uspravi u stolici. »Nisu me ubili«. »A ako budem imao sreće i dobro odigram karte koje imam. »Je li pročitao pismo dok si bio ondje?« Tony se nakesi.« Peter je oklijevao. »Ako nam ne želiš reći s kime si kontaktirao. reci nam onda nešto o svom zadatku.« Tony Svensson je slušao. Užasno se naljutio. K. ali onda se činilo da je shvatio da se ne radi o Ronnyju Bergu. Bio je iznenađen kad me vidio. »Čak je.« »Što si dobio zauzvrat?« upitao je Peter. Tony Svensson stisne usne. rekao je zatim tiho.

reče muklim glasom. sad u Tonyja Svenssona. dugo vremena proveli su zajedno mirnu večer. »Istina je«. kao što on tvrdi. a on je subotu poslijepodne i gotovo cijelu nedjelju proveo s Ylvom. ne razmišljajući previše o tome što je rekao. Ylva se složila i po prvi put u dugo. reče Peter odlučno. Pitao ju je kako joj je na poslu i odgovorila je da se osjeća mnogo bolje.« Peter je zurio sad u Joara. ali. reče Joar i zvučao je gotovo opčinjeno. Mržnja prema kolegi bila je golema i oslabjela mu je sposobnost rasuđivanja. »Ona je kod njih«. Peter i Joar ispričali su se na nekoliko minuta. Jedino što mu je razblažilo osjećaje bili su događaji od prošlog vikenda. rekao joj je kad se vratila iz bolnice. »Nisam siguran da se radi o njegovoj kćeri. Kao da su zapravo zajedno. Bilo mu je drago čuti to.. kad se jedan od sinova razbolio. »Ni ja ne vjerujem da blefira i definitivno mislim da njemu upućene prijetnje trebamo uzeti ozbiljno. »Važno je da se sada držimo zajedno«. a on je bio u kuhinji i pripremao im večeru. »Je l’ to istina?« upitao je. reče Peter čim je ostao sam s Joarom. u pravom smislu.« »Ali što?« upitao je Peter bijesno. »Oteli su je kao jamstvo da ćeš obaviti svoj dio operacije. »Ne vjerujem da blefira«.. da rasprave nešto prije nego što Tony bude mogao otići kući. Joarov glas vratio ga je u stvarnost. Što je ponovo Joara stavljalo u bolji položaj. Kao da su obitelj.« »Ja mislim da je to ipak točno«. .« Nakon što su završili razgovor s Tonyjem Svenssonom. a ovo nije bila iznimka. Nikad ne bi podnio da ispadne slabiji od nje. »I jebeno ne znam kako će reagirati na to da sam opet bio ovdje. ali nije se mogao natjerati ispričati joj svoju situaciju.

Ali to je druga stvar. tako da malo popustimo?« »Tako je. »To mi ne zvuči baš kao opcija. »Čini se da ovi nisu obični nasilnici.K. a ja da odem gore na Odjel i sredim odluku da frajera stavimo pod prismotru nakon što ode.. da se držimo podalje. a onda su ubojice djeteta. Kad se vratio kući s posla. I da se ubuduće držimo podalje od njega. da nije odao nikakve bitne podatke. Možda će do kraja dana imati ime nekog od ljudi koji su ga pritisnuli. razmisli malo bolje. reče Eva.. Iako ni najmanje ne sumnjam da su prijetili kako će to učiniti. rekao je laički kad je trenutak poslije ušao u kuhinju. Jest da je postalo sve rjeđe. »Opa. Što to čini još manje vjerojatnim. kao prvu mjeru? Teško da je poslije mogu pustiti. koju će nazvati da javi da je sve O. zapuhnuo ga je miris hrane čim je otvorio ulazna vrata. reče Joar odlučna izraza lica. zaključiš ispitivanje i obaviš papirologiju. Velik broj nasilnika oklijeva s ubijanjem djece«. To bi značilo da je moraju ubiti. ali gdjekad bi se Spencer Lagergren i njegova supruga Eva našli kod kuće i zajedno skuhali ručak.« Spencer je vrlo dobro znao da njegova ljubavnica Fredrika Bergman ne razumije njegov odnos sa suprugom.« »Ni ja to ne mislim«. to Spenceru nije bilo jasno. mogla bi identificirati svakoga od njih. hoćeš reći da Tony Svensson laže da su mu odveli kćer. Zašto bi toliko riskirali .« Peter je na trenutak osjetio mir.« »Istina.jer zapravo se radi o riziku . Već su prisluškivali telefon Tonyja Svenssona. »Nije mi se dalo ovdje stajati i čekati. A nakon toga ne bi me čudilo da ima neku osobu za kontakt među svojim neprijateljima. Postalo je sve teže . »Stvarno? Petere. Mislim da će otići ravno kući provjeriti je li mu kći dobro.i uzeli mu kćer. »Zato predlažem da ti odeš natrag. povremeno ga ni on nije razumio.« »Znači. Zašto je Eva inicirala takvo što baš danas.« Peter je razmišljao. već si počela«. Previše su pametni da bi se okomili na malo dijete. »Naravno«. ali bio je dovoljno pametan da joj učini po volji..

Jedna mu je misao prošla glavom. naravno. Visoke . »Naravno«. velika salata na stolu.nositi se s povremenim potpuno apsurdnim trenucima koji su se pojavili u njihovu odnosu otkad je čekao dijete s drugom ženom. njemu je smetalo što su njezini ljubavnici bili toliko brojni. rekla je Eva grubo. Oprezno je zatvorio vrata hladnjaka i okrenuo se. koja je stajala s druge strane kuhinjskog stola. U prilično ranoj fazi svog odnosa stekli su naviku druženja s drugim ljudima izvan braka. ali na kraju je samo Spencer odlučio da to bude ista osoba iz godine u godinu. Usudi li se uopće jesti išta od ovoga? Ne djeluje li ona malo čudno? »Vidim da si se potrudila«. »Inače može jednostavno poslati sve kvragu. kojoj nikad nije uspjelo koju od svojih avantura sa strane učiniti dugoročnima. »Ponekad se čovjek mora potruditi. Kao da je imao opravdan razlog prigovoriti njezinu izboru muških znanaca. Ta radnja bila je dovoljno upadljiva da shvati da nešto nije kako treba. rekla je Eva gotovo živahnim glasom. Oduvijek je bila lijepa.o čemu ona to govori.« Janjetina i pečeni krumpir u pećnici. S druge strane. ali klasična frizura. dragi«. Istodobno je. vrlo jednostavna. jasno.« Spencer se ukočio. manje od pet puta čuo je suprugu da psuje.ili da uopće shvaća . Dugim prstima uzela je bocu balzamičkog octa. bilo posve nemoguće ne prepričati Evi o obvezama koje je preuzeo i promjenama koje će mu se dogoditi u životu. »Jedva da smo se vidjeli za vikend«. Nije naglas prokomentirao njezin izričaj. rekao je ne praveći se da vjeruje . jedan se pramen izdvojio i padao joj niz obraz. neizostavan uz salatu. I dalje njezinu izgledu ništa nije nedostajalo. »pa sam mislila da bi bilo dobro da uzmemo malo vremena za sebe sad za ručak. »Zar ne?« upitala je sugestivno. Kao i obično. Dresing je. Povremeno i tako mladi. Vitka i profinjena. poput oceana u kojima se zjenica isticala kao pusti otok. »Kako ti je prošao vikend?« pitala je potom i glasno spustila bocu na stol. rekao je i krenuo prema hladnjaku odabrati piće. Velikih zelenih očiju. U nešto manje od trideset godina braka. Bujna kosa bila je začešljana od lica. Zagledao se u nju. Znao je da je to smetalo njegovoj supruzi.

rekao je. bilo naivno da bi smrt vražjeg starca značila ikakvo spasenje. »Mislio sam da smo razgovarali o tome«. Spencer suspregne uzdah.. nažalost. reče Spencer. Spenceru«. »O. Zatvorski čuvar je plakao. »Jesi li uopće razmišljao o tome? Hoće li ti dijete biti ovdje svaki drugi vikend ili tjedan. Jer. bila je gnjevan. zaboga. Eva zalupi vratima pećnice. Makar je. pomislio je umorno.« Spencer se namršti i zauzme obrambeni položaj. naravno. rekla je tiho. Spenceru.« Kad je zaustio odgovoriti joj. »Ne mi.. to je ono što ona jest i što je bila unatrag dvadeset godina. Drugim riječima.« Oklijevala je. rekla je. kad joj je otac imao infarkt? Žilavi starac kojem je sad bilo preko osamdeset pet godina i dalje je bio dozlaboga previše zdrav da bi Spencer imao nade na vidiku.. kad ju je zadnji put vidio da plače? Prije pet godina.« . oku ugodan zatvorski čuvar. » Ti si pričao o tome«. »Ništa ti nisam sakrio«. O. ili što si planirao? Hoćeš li ga voditi sa sobom kad idemo k prijateljima na večeru i što ćeš u tom slučaju reći?« Vrtjela je glavom i otišla provjeriti pečenje. »Moraš me obavještavati o tome što sada. Pogledi su im se sreli i on se stresao protiv svoje volje. Bože. Fredrika ne podnosi najbolje trudnoću i zato. rekla je muklim glasom i uhvatila malo zraka. »Rekao sam ti za Fredriku i rekao sam ti za dijete. podignula je kažiprst da mu pokaže neka šuti. Tast iz pakla ne nestaje tako lako.. križ koji je nosio. »Ali to da ti odlučiš zasnovati obitelj s drugom ženom. nije te bilo praktički cijeli vikend. Naglas je rekao: »Kao što sam ti prije spomenuo. ali i samom mu je bilo jasno koliko to neuvjerljivo zvuči. »Saživjela sam se s idejom da odavno osjećamo da se trebamo viđati s drugim ljudima ako želimo biti dobro«.« Nisam znao da te je briga.jagodične kosti i pune usne.« Njezin smijeh bio je prazan. a onda nastavila: »Ako mi više uopće postojimo. a nisi mi rekao kamo si nestao.« »A što poslije?« prekinula ga je. Čuvar njegova zatvora. »Ne možeš me isključivati.

Treba li me i dalje biti briga? pitao se Spencer. ali odmah je osjetila kako joj se iščekivanja ispuhuju kad je shvatila da je on trenutačno na prisilnom liječenju slijedom zakona o postupanju s ovisnicima. Dva nova tijela. Budući da je bolnica u Danderydu bila ista ona u kojoj će Fredrika u kasno proljeće roditi svoje dijete. koji su. više može smatrati krunskim svjedokom. a odgovor je bio: »Jer se strašno stidim što sam neuspješan roditelj. bio je smješten u dom za ovisnike kraj Stockholma. iako su prethodna iskustva pokazala da je u više slučajeva pogriješio. Osumnjičeni počinitelj kojeg se. Što to zapravo miris bolničke zgrade . usporedili su svoje zaključke nakon razgovora i Elsie je neprijeporno bila ona otvorenija za razgovor. ali liječnici još nisu bili sigurni u to. na različite načine poznavali Jakoba Ahlbina i koji su pružili suprotne informacije i procjene. od kojih jedno izravno povezano sa slučajem ubojstva para Ahlbin. Sven Ljung i Ragnar Vinterman. gotovo da joj je bilo uzbudljivo zakoračiti preko praga. nije zucnuo ni riječi o tome da je njihov sin ovisnik i da je Karolina Ahlbin godinama bila uz njega. prema Peterovoj i Joarovoj procjeni. činilo se. Kad su Fredrika i Alex za vikend otišli iz doma Ljungovih. Doduše. primjerice. Kasnije tijekom dana Alex ga je nazvao i otvoreno pitao zašto je policiji uskratio tu informaciju. Prema Elsie. Što uopće može biti gore od ovoga? Fredrika Bergman ugurala se za volan automobila i odvezla u smjeru bolnice u Danderydu. A sad se stidim još i više jer sam ne rekavši ništa oblatio i Karolinu. Stavila je ruku na usta i prvi put u nekoliko godina dobio je poriv da je zagrli. Slučaj kao da je preko vikenda dosegao točku vrenja.« Fredrika se potrudila doći do imena i kontakt-podataka njihova sina. da bi eksplodirao u ponedjeljak. odbijao je surađivati s osobljem i nije imao kontakata s okolinom. miris bolnice ju je spustio na zemlju. »Kako smo zaglibili u ovoj vezi u kojoj nijedno nije sretno i nijedno ne može voljeti drugoga?« Pojmio je njezine riječi i usta su mu se osušila. Psihijatar koji je policiju pokušao uvjeriti da njegov pacijent nije bio u stanju oduzeti si život. I povrh toga dvojica pastora. Fredrika ga je stoga istog časa otpisala kao mogućega krunskog svjedoka. »Kako se ovo dogodilo. Spenceru?« zaplakala je. Činilo se da je zadnje predoziranje ostavilo određena oštećenja na mozgu. Sven. Očito ni izdaleka nije imala ideje o postupcima svog oca.

kameno sivim pogledom. dobro je ako svejedno prihvaća. Ali. Göran Ahlgren.« Göran Ahlgren podigne dlanove. »Naime. rekao je pun razumijevanja.« Liječnik kimne. Njezina majka ne mora se osjećati dužnom imati razumijevanja ili uopće prihvaćati životni stil svoje kćeri.« »Pojavile su se neke nove činjenice koje kompliciraju stvari«. koja ju je obavijestila da je njoj i njezinu ocu drago što su za vikend upoznali Spencera. Nakon proteklog vikenda sve se činilo mnogo jednostavnijim i istodobno beskrajno mnogo težim. oženjen je i nikad dotad nije bio otac. previše ljudi bliskih Karolini posvjedočili su da u životu nije koristila opijate. Muškarac koji se bliži šezdesetoj.« . »Mogu zaključivati samo na temelju onoga što sam osobno vidio i zabilježio«. dežurni liječnik kada je Karolina Ahlbin zaprimljena u bolnicu i s kojim je Fredrika prethodno telefonski razgovarala. ali u praktičnom i emotivnom smislu Fredrika je znala da će imati razloga biti razočarana. »Karolina Ahlbin«. Nažalost. Njezini roditelji zapravo nisu bili posve u krivu dovodeći u pitanje kako će ona sve uspjeti sama nakon što se dijete rodi. S ekonomske će strane Spencer. bilo mu je više od pedeset. »Bili ste ovdje kad je dovedena na hitnu. »Jesam. Jasno.čini toliko odbojnim? Gotovo kao da se sama smrt ušuljala u ventilacijski sustav i da je udišu svi koji uđu ili izađu na vrata. pomislila je Fredrika automatski i uhvatila samu sebe kako se previše široko osmijehuje. reče Fredrika i mršteći se skupi obrve. vrlo je vjerojatno bio doista loš materijal od kojeg bi se gradila obitelj. uzvratio joj je barem jednako širokim osmijehom i odmjerio je od glave do pete oštrim. naravno. primio ju je u svojoj radnoj sobi. Postiđena. Oglasio joj se mobitel u džepu i Fredrika ga izvadi. s ozljedama koje su svjedočile o dugotrajnoj ovisnosti. rekla je potom i pokušala zvučati profesionalno da ispravi svoj početni flert. Poruka njezine majke. Zgodan je. »A slučaj koji mi je prezentiran bio je vrlo izmučeno žensko tijelo. spustila je mobitel natrag u džep jakne. obaviti svoj dio posla. U tako lošem stanju. ali ne više od pedeset pet. bojim se da vam ne mogu pružiti više informacija od onog što sam vam rekao kad smo razgovarali. Po svoj prilici.

naravno. promrmlja. Radili smo prema svim protokolima koji.« . »A ovo«. hoću reći. »Za svaki slučaj. »je li ovo žena koja je dovedena kao ovisnica i koja je preminula od predoziranja? Sestra ju je identificirala kao Karolinu Ahlbin?« Liječnik uzme fotografiju i ustukne. »Na njoj nije bilo drugih ozljeda?« pitala je. reče liječnik. »Hoću reći da sad više nisam siguran. » Nemoguće«. »Jeste li sigurni?« »Nisam.«.« »Normalnoj ženskoj slici. reče Fredrika i otvori torbicu. »Kako to mislite?« »Ozljeda koje bi mogle upućivati na drugi uzrok smrti?« »Ne«. ne znam. pokušavajući ne pokazati koliko iščekuje njegovu reakciju. moram ovo provjeriti tijekom dana. reče zbunjeno. »Ne«. Fredrika ga je prekinula. »Ali konkretan uzrok smrti bilo je predoziranje heroinom?« upitala je. »Primio sam izvješće s obdukcije i nije bilo ničeg neobičnog što ne bi odgovaralo normalnoj ženskoj slici.« Nemirna i uzbuđena. Žena na slici. Fredrika je s olakšanjem vratila sliku Johanne Ahlbin u torbicu. Liječnik zavrti glavom. odgovori Göran Ahlgren odlučno. Fredrika čvrsto stisne svoj blok. ali. priznao je. sliči ženi koja je ovdje umrla. Nikad mi se tako nešto nije dogodilo...« Izvadila je dvije fotografije. pojednostavljeno bi se moglo tako reći.« Fredrika se stresla kad je čula te riječi. »Ne. K. »Molim?« reče Fredrika. »Ovaj. »Da. rekla je i pokazala sljedeću fotografiju. to doista nije ista osoba«. »O.« »Što to ne znate?« upita Fredrika resko i uzme fotografiju koju joj je Göran Ahlgren vratio.« Liječnik rezignirano uzdahne... »Je li ovo žena koja je došla vozilom hitne pomoći i potom se identificirala kao sestra preminule?« »Da«.

« »Možete krenuti od toga da njezin DNA usporedite s njezinim roditeljima. reče Alex. »Ali zašto bi to netko učinio?« Jer mora nestati. Želim biti posve sigurna da je to doista ona umrla prije više od deset dana. Zašto se naviknula javljati mu određene stvari. Lena je nazvala i javila da je otišla s posla jer joj nije dobro. požurio je liječnik reći. Nekoliko kratkih razgovora s njegovim nadređenim i saznao je da policajac kojeg traži trenutačno piše izvješće u postaji. i njih. »O tome ne znam ništa. ali ga je to i živciralo. imate ovdje u zgradi. a da nije trebao ni zakoračiti van. Alex se zabrinuo. Fredrika je to osjećala. »A heroin si je ubrizgala u svom stanu?« Göran Ahlgren zurio je u nju. bila da utvrde postoje li sumnje u zločin. to ćemo riješiti«. to nije bilo važno za tretman u bolnici. Što ne bi trebalo biti teško. ali policajci koji su pozvani u bolnicu trebali su se zainteresirati za slučaj.« Udaljenost od zgrade gdje je bio smješten njegov tim do policijske postaje za Norrmalm bila je kratka.« Uistinu nije. to jest moguće«. Već je previše vremena izgubljeno. Pitala se koji su napori uopće učinjeni da se istraže okolnosti Karolinine smrti. »Već sam krenuo. »Samo nam treba drugi DNA za usporedbu. Alex Recht mogao je samo ustvrditi da se loše vrijeme nastavlja. Nije bilo teško pronaći policajca zaposlenog u policijskoj postaji Norrmalm. Njihova je. to je i Fredrika znala.« Kad je pogledao kroz prozor na putu prema policijskoj postaji za četvrt Norrmalm. »Želim da uzmete DNA uzorak s Karoline Ahlbin. naime. reče Göran Ahlgren očekujući nastavak. »Da.« »Naravno. a koji je sudjelovao u istrazi smrti supružnika Ahlbin. a o drugima ni . kao kroz različite svjetove. Svi su bili smješteni u zgradi u Kronobergu i brzo je mogao proći zonu koja je povezivala razne zgrade. »Je li moguće da joj je netko drugi ubrizgao razne vrste droge?« upitala je Fredrika sa sumnjom. Otkud joj opijat. a ne zadaća bolnice. Znam samo da ju je hitna dovezla u bolnicu i da ju je sestra pronašla u stanu. »Zadržite ga ondje«.

rekao je polako. Prekriživši jednu nogu preko druge i brade uprte o dlan. ne«. Vigga Tuvessona našao je u njegovoj radnoj sobi. reče Alex jednako polako. Alex je sjeo na ponuđenu stolicu. Važno je ovo sada. Zašto mu ovo nisu bolje sredili? Donekle oklijevajući. pomisli Alex. »Ali kao što sam rekao. nadvijenog nad tipkovnicu računala. pun iščekivanja. ozario se i nasmiješio osmijehom koji je otkrivao da je upravo ugledao bliska prijatelja kojeg dugo nije vidio. odlučan pokušati preuzeti vodstvo u razgovoru. pokušavajući odmjeriti snage s potištenim. Zaboga. rekao je. Alex se ponovo nakašlje. u drugim uvjetima?« »Naravno da sam čitao u novinama o Jakobu Ahlbinu«. Usmjerio je snagu u to da stane na put mislima o Leni. jer je iščekivanje nestalo i prepustilo mjesto zbunjenosti. iako je Alex bio stariji kolega. ugledavši Alexa. »Bili ste prisutni kad su prošli tjedan pronađeni Jakob i Marja Ahlbin«. Alex se glasno nakašlje i pokuca na vrata. ali energičnim očima koje su tako opčinjeno gledale u njega. »Čemu dugujem čast?« Alex nije mogao ne zagledati se čovjeku u lice i zapitati se za koji je to zločin ovakva deformacija kazna. reče autoritarno. a sada je na poslu. Viggo Tuvesson promijeni položaj i udari koljenom o stol. »Jeste li kojom prilikom upoznali nekoga od njih?« Činilo se da ga je pitanje iznenadilo. iz dana u dan. »Alex Recht«.riječi? I koji je pak njemu vrag? Samo je šutio. rekao je toliko glasno da je Alex poskočio. Prošlo je nekoliko sekundi prije nego što se okrenuo. barem koliko se mogu sjetiti. koji je na pola nosne kosti bio uleknut i svinut. nikad ga nisam osobno upoznao. nenaviknut da mu se ime tako izgovara.« »Jeste li Jakoba ili Marju poznavali otprije? Hoću reći. »Čujem da je vaš tim dobio cijeli slučaj«. »Jesam«. Poput zvijeri. Ožiljkasto tkivo širilo se od gornje usne prema nosu. »Nisam. reče Viggo Tuvesson. Grimasa je odavala bol. mlađi je muškarac vodio razgovor. Takav slijed događaja bio je jasan od samog početka. ali kad napokon jest.« »Znači. .

jeste li se i poslije čuli?« Ponovo su gledali jedan u drugoga. »A poslije? Mislim. da«. »Na tome smo vam i te kako zahvalni«. Tako su nam se putovi sreli. Viggo Tuvesson slegne ramenima. naravno. zaključio je Alex s mukom.« Alex zamišljeno kimne. »On i njegovi dečki bili su osumnjičeni za prodavanje alkohola maloljetnicima na Odenplanu. Ali otprilike prije godinu dana. »Kad je to bilo?« pitao je. »Ne sjećam se točno. reče Viggo. »Jeste li ga priveli na ispitivanje?« »Da. »Zato sam i ovdje. Dobro je znao kako se izraziti da bi njegove riječi bilo teško nazvati otvorenom prijetnjom. da tako kažem.« Kao i s e-mailovima. da. Uglavnom nas je zajebavao. Tony Svensson.« »Drage sam vam volje na usluzi«. »Da. reče Viggo i ponovo se nasmije svojim neobičnim osmijehom. Poznajete li ga?« Policajac kimne.« »Što je htio. ali šutio je ko zaliven. »Možete li mi reći otkud?« »Jer je neke od svojih dogovora ispregovarao u mom distriktu. Čak vrlo vješto. reče Alex.« Alexu se vrati blijedo sjećanje da je već čuo za taj zadatak. ako smijem pitati?« .« »Kakve to dogovore?« Viggo Tuvesson se nasmije. mogu provjeriti ako želite. Imao je impresivno znanje o pravilnicima i zakonima. Uklapalo se u ono što je već znao. »Tako je«. reče Alex nepotrebno nonšalantnim glasom i potom nastavi: »Dakle. Točno je znao plesati na rubu. tražili prešućene informacije u tuđim očima. ali nikad nismo ništa uspjeli dokazati. »Nazvao me nekoliko puta na službeni telefon.

»A želio bih da baš ti ideš sa mnom jer si bila i prošli put. reče Alex i ustane. reče Alex. »Kako vam ide? Jeste li već pustili Svenssona ili ga možete još nešto pitati?« Kad se Fredrika vratila iz bolnice u Danderydu. Ali Viggo se nije obazirao. s kojim je Peter razgovarao. ali kako stvari sad stoje. »Svakako ću se javiti ako nešto iskrsne. »Zato sam htio provjeriti znate li nešto zanimljivo o njemu. »Misliš da nas želi primiti?« upitala je Fredrika zabrinuto.« »Hoće to tako ponekad«. Jakob Ahlbin.« Isprika je bila nespretna i prozirna. »Koliko sam shvatio. koje će ga vratiti do zone što povezuje policijsku četvrt. Alex je odlučio da zajedno posjete ženu Muhammeda Abdullaha u Skärholmenu. Tony Svensson opet je aktualan u istrazi slučaja Ahlbinovih. Dobrom starom Tonyju to je očito teško padalo. Što Viggo u tom kontekstu nije ni spomenuo. Prema Ronnyju Bergu.« Viggo Tuvesson položio je ruke u krilo. dojavio je policiji o njegovim pučističkim planovima. Alex izvadi mobitel i nazove Petera.« »Tako je«. . »Možda nas optuži za muževu smrt. »Hvala vam na izdvojenom vremenu. morat ću vas razočarati.« Drugi put u kratkom roku Alex i Fredrika bili su na putu prema Muhammedu Abdullahu.« Rukovao se s Viggom Tuvessonom i pošao prema dizalu. Nije bio samo razočaran u Viggove navode. Svakom bi bilo jasno da je Alex potražio Vigga Tuvessona jer je pokušavao istražiti veze između njih.« »Ipak mi se čini ispravnim što smo otišli k njemu«. »Prijaviti bivšeg člana svoje mreže. a ne Tony Svensson. Alex je bio pod pritiskom. reče Alex. jednog koji se htio odvojiti od grupe i raditi na svoju ruku.

Alexu zazvoni mobitel.« Alex se nasmiješi. rekao je žustro. Iako mislim da već možemo računati kako će testovi pokazati da to nije bila Karolina. Ako nije. i sve dok se Fredrika čini stabilnom i odmorenom. Nije znao umišlja li to. čini se da postoje neke stvari koje bi trebala objasniti u istrazi ubojstva. odgovori Peter. ali činilo se da njezinu trudnoću prati određena harmonija. »Ali to ne isključuje da su imali kontakata druge vrste. Svejedno ih je smetalo da je presudan detalj u istrazi mnogima promakao. »Dobro da si zatražila DNA test«. »Johannu su identificirali kao sestru koja je pratila ženu u kolima hitne pomoći. a ako je ona namjerno i svjesno nepoznatu ženu nazvala svojom preminulom sestrom.« Njihovu zaključivanju nije se imalo što prigovoriti. pa je na poslu birala bitke. Peter ga je tražio. Ili se samo radilo o tome da je imala druge stvari na pameti. Sve dok se Peter i Joar ne podnose.« . »A s kojim razlogom tražimo Karolinu?« Fredrika se nasmije. »Rekao je da nikad nije zvao policiju i dojavljivao planove Ronnyja Berga. osim što su ispitali bolničko osoblje i vozače hitne. »Tony Svensson silno se uzrujao kad sam ga suočio s tvojim novim informacijama«. to su znali i Alex i Fredrika. Smatrali su da nije bilo razloga sumnjati u sestrin iskaz i zato nisu poduzeli druge mjere.« »Vjeruješ mu?« upitao je Alex napeto. Budući da obdukcija nije pokazala ništa čudno. a to je valjda potpuno dovoljno. »Moramo ih naći«. draže mu je njezino društvo od muškoga. reče Alex.« »Uzburkat će se duhovi«. promrmlja Alex više sam za sebe. »Potražila sam policajce koji su otišli u bolnicu nakon Karolinine smrti. tako da imaju s čim usporediti test. »Jer smo zabrinuti za nju?« Alex je sam sebe uhvatio kako se smije. »Bez imalo sumnje«. »Kad ćemo dobiti preliminarne rezultate?« »Trebali bi nam se moći javiti već večeras i reći je li preminula žena u rodu s parom Ahlbin. trebamo pokušati dobiti Karolinin DNA u njezinu stanu. zaključili su slučaj. reče Fredrika misleći na Karolinu i Johannu Ahlbin.

reče Alex. a glas joj je drhtao. misleći na čovjeka kojeg su našli pregaženog ispred kampusa. reče žena odlučno.« . reče Alex oprezno. »Sjajno. okrenuo se prema Fredriki. reče Alex. ali nikad se nije javio. Sve u meni govorilo je da je nešto pomaknuto u vezi te takozvane mreže koja mu je pomogla da dođe ovamo. imao je kontakte. »jesi li mu spomenuo Vigga Tuvessona? Jesi li ga pitao znaju li se?« »Nisam«. a još ne znamo čime se taj policajac bavi. »Činilo mi se nepotrebnim odati ime sada kad znamo da Tonyju prijete. Čini se da je onaj policajac ipak upetljan u neko sranje. Ni s norrmalmskom postajom ni s drugima.« Baš kao što je Fredrika i mislila. »Pa kvragu. »Rekla sam mu da bude oprezan. dok je nisu uspjeli nagovoriti da nakratko nasamo razgovaraju u kuhinji.« Kad je završio razgovor. ali nikad osobno nije bio dio organizacije«. rekla je.« »Zašto ste imali osjećaj da trebate biti oprezni?« upitala je Fredrika. a osim toga. »Yusef se nikad nije vratio kući«. supruzi Muhammeda Abdullaha njihov posjet nije bio ni najmanje simpatičan. rekla je umorno. »Da. Potrošili su nekoliko minuta diplomatski se vrzmajući oko nje. Njezin govor tijela iskazivao je uvjerenu sumnjičavost i nespremnost na suradnju kad je sjela za kuhinjski stol. da ne razgovara s vama«. reče Peter. Ovoga puta nije im poslužila ni kavu ni kekse.« »Sjajno«. Fredrika je vidjela da je plakala. »To bi bilo previše riskantno. stan je bio pun ljudi. ali tijekom cijelog razgovora ostala je pribrana. »Ali nije slušao. kad su pozvonili. Samo sam pitao je li imao kakvih kontakata sa stockholmskom policijom i rekao je da nije.« »Vaš muž ipak je imao vlastitih kontakata u toj vrsti djelatnosti«. »To da su bili u kontaktu. tu nema ni najmanje sumnje«. »Čekali smo i načekali se.

I kad je nakon toga nestao. reče žena tiho. »Kad ste se zabrinuli što ga nema?« upitao je Alex. »Barem koliko ja znam. »Nakon jedva sat-dva. rekla je žena. Ponekad bi nazvao netko od njegovih kontakata i onda bi brzo morao otići na sastanak. ništa od toga.« Fredrika i Alex se zabrinu. Ali Muhammed Abdullah ustrijeljen je praktički nasred ceste. reče žena. moguće da je netko čak pokušao pregovarati s njim. rekla je. »Uopće. tako da to nisam provjerila. »Nije«. »Kako to da je izašao jučer navečer?« upitala je Fredrika. a oni nemaju mobitel. Žena je zavrtjela glavom. Razgovor je trajao manje od pola minute i onda je Muhammed rekao da mora izaći nešto obavili. Nikad nisam postavljala pitanja. »Nema ničeg. ozbiljno smo se zabrinuli. Naravno. »Imao ga je uza se kad je izašao iz kuće. »Gledali smo televiziju. Zbog djece činilo se boljim da samo jedno od nas bude uključeno u to. ali ako je čovjek primio kakvu prijetnju ili SMS. bez upozorenja.« »Je li rekao tko ga je nazvao?« »Nije. Istodobno je bio loš znak što telefona nije bilo.« Alex je razmišljao.« »A mobitel?« Žena odmahne glavom. Yusef je bio rekao da je sve vrlo tajnovito.« Fredrika je mogla razumjeti takvo razmišljanje.« »Jeste li odmah nazvali policiju?« . Jakob Ahlbin primao je prijetnje prije nego što je ubijen. ali nije to bilo ništa čudno. jer policajci nisu pronašli nikakav mobitel dok su pregledavali osobne predmete koje je Muhammed imao uza se u trenutku smrti. Inače se nikad nije tako dugo zadržavao na sastancima. »Nismo«. »Je li razgovarao s nekim od svojih kontakata o toj takozvanoj novoj mreži?« upitala je Fredrika mekim glasom. »Pregledala sam muževe e-mailove i poštu«. mogli su naknadno pregledati pozive na taj broj. »Zvonio mu je telefon«.« »Jeste li vi ili vaš muž ikada primili prijetnje?« pitao je Alex.

Ako jest. koja je navodno bila povod očajničkom činu Jakoba Ahlbina. bile neposredno povezane s njegovom kasnijom smrću.« Čuti njezine riječi gotovo je izazivalo fizičku bol. Peter Rydh premetao je i listao svoje bilješke sa zadnjeg ispitivanja Tonyja Svenssona. Ležao je na trbuhu u snijegu. »A ipak sam sigurno bila vani baš u vrijeme kad je umro. No Ronny Berg imao je alibi za vrijeme ubojstva.« Utihnula je i s mukom nekoliko puta progutala slinu. Žena odmahne glavom. dovraga. To nije zvučalo osobito vjerojatno. Tuga ima toliko mnogo lica i poprima toliko različitih obličja. Primjerice. ili je išao pješke. Pomalo rastreseno. Misli su mu neprekidno letjele glavom. Usporedo s tim. onda je treći po redu. Jednako jasno kao dan činilo se da je sukob riješen. dohvate ako to nije bila Karolina? Peter je razmišljao. Istražiteljski tim imao je svojih pretpostavki. Zato sam poslije deset izašla pogledati je li uzeo auto kad je nestao. Kristalno je bila jasna činjenica da su Tony Svensson i Sinovi nacije bili u sukobu s Jakobom Ahlbinom.« Ženine tamne oči sjale su od suza. da su prijetnje koje su Jakobu Ahlbinu poslane s adrese Tonyja Svenssona.. koji se nalazio u pritvoru u Kronobergu. Nije se radilo o samoubojstvu i krivci nisu bili Tony . »Jesam. morao je angažirati nekoga drugog da počini dvostruko ubojstvo. da je onaj koji je zapravo bio u sukobu s Jakobom Ahlbinom u trenutku kad je umro u biti bio Ronny Berg. postojale su čudne stvari u vezi sa smrću Karoline Ahlbin. Možda je i to pogrešan trag. Ponekad čak ljude čini lijepima. ali s drugih računala. grizao je olovku koju je držao. Je li to doista nužno tako? razmišljao je Peter. što je značilo da ako je on počinitelj.. »Ali niste ga našli?« upitala je Fredrika oprezno. ali nije plakala. Nastavila je govoriti: »Bila sam prisutna kad su ga jutros našli. Čega da se. Prva pomisao bila mi je da će se prehladiti ako nastavi tako ležati. ali rekli su da ga prekratko nema da bi imali razloga išta poduzimati.

koji se može povezati s inspektorom Tuvessonom? . gotov je. Klasičan motiv. A mora se slagati. A što s čovjekom pregaženim ispred kampusa. Pogled mu je zastao na jednoj konkretnoj formulaciji. Odlučio je napraviti nekoliko koraka unatrag.. u vjerskom smislu. poput Tonyja. Vani na hodniku čuo je kako Joar pjevnim tonom razgovara s nekim tko mu je. Oči usredotočene na bilješke sa zadnjeg ispitivanja Tonyja Svenssona. Tony Svensson dao je naznačiti da policija tog čovjeka nema u evidenciji. vi jebene ovce. ali Peter nije mogao pojmiti kakva je to toliko velika tajna da je vrijedna ubojstva nekolicine ljudi. a netko drugi je preuzeo. pa da on identificira onoga tko ga je prijetnjama prisilio na urotu protiv Jakoba Ahlbina. Barem dovoljno da bi se mogla referirati na biblijske likove i time isprovocirati protivnika. koji je preko sada ubijenog Muhammeda Abdullaha bio slabo. užurban. Riječi »nekog kao ja« poprimale su drukčije značenje ako se pusti mašti na volju. Ali to se nikako ne slaže. Je li to htio reći? Ipak se i policajac pojavljuje u istrazi. nego netko poput vas. Postoji li poveznica s crkvom? Peter je osjetio glad u želucu. čini se. Peter klikne i otvori nove popise. pokušavajući kontrolirati misli. ovoga puta poziva s Tonyjeva telefona. Osim toga. Teoriju da su ušutkani kako ne bi odali preosjetljivu tajnu. ali ipak utvrđeno povezan sa slučajem supružnika Ahlbin? Uklapa li se on na neki dubinski način u sliku? Alex je. ali ovaj njega nikad nije.« Te su riječi bile reakcija na Peterov i Joarov prijedlog da Tonyju pokažu fotografije. jer nije poznat kao kriminalac.Svensson i Sinovi nacije. » Ne tražite nekog kao ja. Moguće da nije bila ni druga osoba koja je prijetila s računa Sinova nacije.. Ako počne misliti na Piju Nordh. blizak. Barem ne s ovog telefona. svi su telefonski razgovori obavljeni nakon što je Tony Svensson prestao slati e- mailove Jakobu Ahlbinu. Što je zapravo mislio? Peteru se ubrza puls. I nekoliko pastora. Peter je na računalu našao popis poziva. čak i ako trenutačno nije jasno kako. Fredrika je kolegama osvijestila da se osoba koja je poslala kasnije e-mailove Jakobu Ahlbinu činila relativno upućenom. Fredrikine ideje spomenuo Joaru i Peteru. Ne netko kao ja. Je li ga netko otprilike u to vrijeme nazvao s nekog drugog broja. Peter pritisne prste o sljepoočnice. Bilo je teško predočiti si kategorije ljudi koje su imale manje toga zajedničkog s Tonyjem Svenssonom od pastora i policajaca. Tony Svensson doista jest triput nazvao Vigga Tuvessona.

»Teško je reći. Peter nije izustio ni riječi. reče Joar kratko. a što drugo? »Ali barem znamo gdje se vlasnik telefona nalazi i gdje se nalazio tijekom dana. Timski administrator odradio je opsežan posao i identificirao više brojeva koji su se najčešće pojavljivali. naravno.« . Možda je koji od tih pripadao muškarcu . ali pojavljivalo se i dosta brojeva s neregistriranih prepaid kartica.« »Gdje?« upitao je Peter. možda o policajcu. Sveukupno je Tony Svensson unatrag mjesec dana bio u kontaktu s petnaest takvih brojeva. Naravno. »Zvali su iz Nadzora«. koji nije mogao suzdržati radoznalost. O nekome tko nije bio kao Tony Svensson.« Na povratku iz Skärholmena. »Ovdje na Kungsholmenu. Peter zatvori Excelove dokumente s telefonskim brojevima. »Ne bismo li mogli otići na Ekerö pogledati kuću?« »Zašto?« upitao je Alex iznenađeno. U blizini Kronoberga ili unutar njega. Morat će početi ispočetka i drukčije razmišljati. »I jer imam osjećaj da je trebam vidjeti kako bih bolje shvatila Karolinu i Johannu Ahlbin. reče Peter jednako kratko. »Imali smo pravo u vezi Svenssonove kćeri. slobodna je ko ptičica. ali.ili ženi . Otišao je ravno u njezinu školu. »I obavio je dva poziva nakon što je posjetio kćer.« »Fino«. sudeći prema telefonskom prometu i uspostavljenom kontaktu s baznim stanicama. samo se zagledao u njega što je više živčano mogao.« »Možda čak u postaji norrmalmske policije?« Joar se nasmije.« Peter je napeto iščekivao. Uto mu Joar pokuca na vrata. »Jedan bivšoj koja je majka djevojčice i drugi broju s neregistriranom prepaid karticom.« Peter uzdahne. pa je bilo nemoguće procijeniti čije su i tko se koristio telefonom.koji su mu prišli da bi ga prisilili na dvostruku igru? Možda se radilo o pastoru. »Jer ja nisam imala prilike vidjeti je«. bio je jednostavan odgovor. možda. Fredriki Bergman sinula je ideja.

reče Alex i spremi mobitel. Fredrika pogleda oko sebe. makar je bilo očito da nije ničiji stalni dom. »Pod svaku cijenu uvjerena si da su obje upletene u ubojstvo svojih roditelja?« upitao je Alex i izgledao radoznalo. Alex je nazvao tužitelja i dobio usmeno odobrenje ponovog posjeta kući. udahne svjež zrak i upije tišinu koja je vladala. Kuća sestara Ahlbin nije bila jedna od tih. prvo u prizemlju. nažalost. Alex se namršti čim su izašli iz automobila. Fredrika je imala prilike biti prisutna pri nekolicini pretresa kuća i stanova i često bi se uhvatila kako mašta o ljudima koji su ondje živjeli. Jesu li sretni ili nesretni. »Možda«. »Dobro došli. bio slučaj da je postojao opravdan razlog zašto je policija došla kući upravo k njima. pa je i ovdje izgrađeno. »Ovo je drugi auto«. odgovori Alex i krene mobitelom fotografirati tragove. reče i pokaže na usporedne tragove kotača u snijegu koji se počeo topiti. Ostavljala je dojam doma. Ključanica je blago zaškripala kad je okrenuo ključ. Dom bi odavao bijedu ili društvenu isključenost. »Ali to je općina. naravno.« Alex je hodao ispred nje prema kući. »Nisu li to vaši tragovi otkad ste zadnji put bili ovdje?« upita Fredrika. uđite«. Često bi. ponovi Fredrika i nešto joj se sanjivo pojavi u pogledu. Uvijek je bilo očaravajuće ući u tuđi dom. ali plahte su zaudarale po vlazi i djelovale zagušljivo pod . siromašni ili bogati. bilo je sve što je rekla. »Nekad je ovdje bila livada«. rekao je Fredriki i prepustio joj da uđe prva. prodala. rekao je i pokazao prema susjednoj parceli. a potom na katu. Svi su kreveti bili pospremljeni. »Sigurno je prije bilo i bolje«. a vrata dok ih je otvarao ispustila su slabašan zvuk u znak prosvjeda. Fredrika položi obje ruke na trbuh. Snijeg joj je pod nogama bio čvrst. a potom su prošli do Središnjice pokupiti kopiju ključa koju su napravili tehničari kad su zadnji put bili ondje. »Lijepo je ovdje«.« »Livada«. zaokupio nečime u kuhinji. Alex se. prokomentirala je naglas. a prljavština bi bila nakupljena u debelim slojevima na pokućstvu i predmetima. činilo se. »Mora da je bilo idilično odrastati ovdje. dok je Fredrika obilazila sobu po sobu. Još pola sata vožnje i stigli su do kuće na Ekeröu. »Netko je bio ovdje«.

zaključila je da se činilo kako je Johanna Ahlbin nestala s fotografije. Morala se približiti da bolje vidi. Prostorije su bile pedantno uređene. Gleda li se na Johannu Ahlbin doista kao na manje važan dio obitelji? I u tom slučaju. sve u veličini za Jakoba Ahlbina. »Čime se to baviš?« upitao ju je. »Vidi«. Marja.teškim prekrivačima. bilo je nemoguće vidjeti da je netko skinuo sve fotografije. Potpuno sama na inače ogoljelu zidu. Spuštala je okvire sa zidova. »Nešto se promijenilo 1992. Baš kao i njezini muški kolege.« »Marja i Karolina kad se bunar zaledio ‘86. Na svoju radost. Fredrikin pogled zaustavio se na uokvirenom osušenom cvijetu koji je visio na zidu jedne od soba. »Jakob. potom u prizemlju. a ona je poskočila od straha. zatim više nije.« Fredrika je postala toliko obuzeta svojom zanimacijom da nije čula Alexa iza sebe. Je li to simbolično? upitala je samu sebe. »Netko ih je datirao. jesen ‘85. otkrila je da je ona koja je svojedobno postavila sve slike bila vrlo uredna i označila praktički svaku pojedinu fotografiju. Kad je završila. Prvo na katu. godine« rekla je odlučno i pljesnula dlanovima da se riješi prašine. Bila je prisutna.« »Jakob i Johanna.« Alex je impresionirano pratio rad njezinih dugih prstiju dok je u tišini otvarala okvir za okvirom. rekla je i podignula jednu od fotografija. osim nekoliko kompleta odjeće za slobodno vrijeme. otvorio ih i potom objesio natrag na mjesto. vađenje čamca iz vode ‘85. ali ipak osobno. Prešana tratinčica. rastavljala ih i proučavala poleđine fotografija da vidi jesu li obilježene datumima ili kakvom drugom bilješkom. . Karolina i Johanna. Pogledala je sve obiteljske fotografije postavljene na zidove i komode pokraj dječjih cipelica i igračaka koje su sigurno pripadale djevojčicama dok su bile male. toliko krhka i stara da je izgledala da bi se u bilo kojem času mogla pretvoriti u prah. Pokazala je na jednu od fotografija. Garderobni ormari bili su prazni. zašto? Ili se ona odrekla njihova društva? Fredrika je krenula sustavno proučavati fotografije. Zašto? zapitala se Fredrika i krenula dalje po kući.

Posljednji put da su ovdje slavili.« Prešla je rukom preko najvišeg reda fotografija.?« upitao je Alex. »Čini mi se kao da nam vrijeme izmiče kroz prste. Obitelj Ahlbin roštilja u vrtu.« »Što se dogodilo 2004. »Prema Elsie i Svenu Ljungu. »Zarađivati na ljudskoj nesreći. »Obiteljska proslava Ivanja 1992. tako je«. rekla je. Samo Marja. rekla je.« Fredrika se stresla. da mi život ovisi o tome. »Moramo odmah pokušati naći Johannu Ahlbin«.« Alex pogleda fotografiju. pa kvragu. s njegovim izbjeglicama u podrumu«. snimljena je 2004. Jakob je otprilike u to vrijeme prestao skrivati izbjeglice«. »Samo. »Ali nikad nismo razjasnili zašto?« »Ne«. reče Alex teškim glasom. »Ovo je drugo doba«. rekla je. što bi trebalo odgovarati. »Svake godine bili su ovdje otkad se Karolina rodila.« . i činilo se da razmišlja. reče Alex i vrati fotografiju na zid.« »Zaboga«. ne bih uspio shvatiti kako. »Da.. Johannu je to očito izrazito uznemirilo. »To je posljednja fotografija na kojoj je Johanna. Njegova kolegica u visokom stupnju trudnoće ponovo je podignula svoj čarobni prst i uprla ga u nešto. kako je došao na tu ideju.« Alex je skinuo fotografiju iz 1992. rekao je. »Ovdje«. »Ono o kojem je Elsie govorila. promrmlja Alex. Zatim su Sven i Jakob prekinuli druženje nakon što je Sven predložio Jakobu da pokuša zaraditi na svojim aktivnostima. »Ovdje je počelo. Čini se da nitko drugi nije bio prisutan. prisjetila se Fredrika. Jakob i djevojčice. »Tada je Jakob Ahlbin počeo govoriti da bi se ponovo počeo baviti skrivanjem izbjeglica. kako mu je to moglo dobro zvučati?« Drvene podne daske škripale su pod njihovim nogama dok su se primicali zidu i odmicali od njega.

počeo je Peter. »Ako se nitko ne bude jako bunio. reče Alex pribrano.. »Jedino što još ima smisla s tim desničarenjem i prijetnjama Tonyja Svenssona i Sinova nacije jest da ih je netko primijetio. reče Alex. možemo ga otpisati«. »Jednostavna krvna pretraga pokazala je da žena. koja je identificirana kao Karolina Ahlbin.« Fredrika zakopča jaknu koju je držala raskopčanu dok su hodali kućom. a Alex priguši uzdah.«. Joar razvuče usne. a taj netko je potom pokušao upotrijebiti sukob između Sinova nacije i Jakoba Ahlbina da prikrije vlastiti zločin«. zadovoljna izraza lica. Počelo je ovdje i godina je bila 1992.« »Pa koji vrag. Fredrika se iskrala obaviti telefonski razgovor. Baš je htio nastaviti.. Peter je izvukao stolicu da Fredrika može sjesti. htio bih započeti tako da pojasnim kako ništa od našeg takozvanog desničarskog traga. a ne s Joarove. ustvrdio je Alex. »Kao da stojimo usred proklete bujice i ne možemo ni prst podignuti da spasimo stvar. rekla je. Alex se mnogo puta pitao koji je smisao toga da mrak veći dio godine pada već tijekom poslijepodneva. Kao da nema prave ravnoteže u životu. »Ali sad bar znamo gdje je i kada sve počelo«. želeći da sjedne s njegove strane stola. Nitko se nije bunio. rekao je za početak. kad su se vrata sobe naglo otvorila i utrčala je Fredrika. smatrao je. »Imam jednak osjećaj«. nikako ne može biti u rodu s Marjom i Jakobom. narkomanka. Sazvao je svoj istražiteljski tim na kratak sastanak u Lavljem brlogu prije nego što svi odu kućama. »Ovdje se obitelj Ahlbin raspala i odavde je netko odnio oružje kojim je počinjeno ubojstvo. »Da čujem«. . A onda ljeti nikad kraja svjetlu.« Počelo se mračiti kad su se Alex i Fredrika vratili na Kungsholmen.

« . s financijske strane joj ide li-la. Tako su učinili ono što su trebali učiniti odmah: zatražili su kopije rendgenske slike njezinih zubi. zaključi Alex. I ne . Prema zadnjoj poreznoj prijavi.« »A nikad nisu javili da nije došla na posao?« upitala je Ellen. požurio je isključiti ga. »Ili i ona sudjeluje u zavjeri«. ne isključuje da svejedno nije Karolina Ahlbin. Hoću reći. »Radi kao slobodna novinarka«. ali u bolnici su ovoga puta željeli biti sigurni u to što govore. »Cijeli dan zove. Jer bili smo joj u stanu i čini se da je tjednima prazan. »Moj brat«.« »Ako želiš razgovarati s njim. promrmljao je. Čak je i Peter zurio u njega.. Čulo se nakašljavanje s Fredrikine strane. reče Joar i baci olovku na stol. Nije da to uopće zvuči vjerojatno. koja se rijetko ili nikad ne bi oglasila na sastanku. Alex pogleda u njegovu smjeru. barem u teoriji. mračnijim pogledom. Peter je odlučno zavrtio glavom. ili se možda iz nekog razloga ne može javiti. uporan dečko. Možda je oteta?« reče Peter.« Ušutio je. Jedini ja nisam pratio. »Što. reče diskretno Alex. »Mora postojati neki razlog zašto je ona tako reći jednostavno prihvatila da je se proglasi mrtvom.. slobodno izađi«. »Dakle. sa sigurnošću znamo da je Karolinina sestra namjerno drugu ženu identificirala kao svoju umrlu sestru«. odgovori Fredrika. nije se mogao sjetiti da ga je ikad čuo kako psuje. zaključi Alex. makar iz novina iskače na sve strane da su joj roditelji mrtvi. razmišljao je Joar. »Istodobno se Karolina nije javila. doduše. Što odgovara slici nje kao ovisnice. »Što nam to zapravo govori?« »Ili je mrtva.« »Jebeno neshvatljivo«. Peterov mobitel zazvonio je. koji je znao za Jimmyjevo stanje. mogla je biti usvojena ili tako nešto. On je to već vidio na njemu.ta žena nije Karolina Ahlbin. »Ili barem pokušava.

uspijeva neprimijećeno ući u kuću i odnijeti oružje kojim je počinjeno ubojstvo.učinila vjerodostojnim«.potrudio stvoriti cijelu priču oko njezine smrti«. prema zabilježenom vremenu ubojstva. netko se . ona i Jakob su bili vrlo bliski. U tom slučaju počinitelj bi se za Jakoba pobrinuo nekom drugom prilikom.« »Da bi sljedeći smrtni slučaj . »Je li bilo napisano unaprijed. osim žrtvina doma. »Zašto bi ubili i suprugu onog koga žele ušutkati? Ne prolazi argument da je počinitelja iznenadilo što je prilikom ubojstva bila kod kuće. Kakav zaključak možemo izvući iz toga?« Prije nego se itko stigao oglasiti.znači. »Ali zašto Marja?« U sobi nastane tišina.« . »A ako su željeli da izgleda kao samoubojstvo. Netko odlazi na Ekerö. »Ili je netko pokušavao ubiti dvije muhe jednim udarcem?« reče Fredrika improvizirajući. »Ako se vratimo na radnu hipotezu da je Jakob Ahlbin ubijen jer su ga htjeli ušutkati.« »Hajdemo skicirati ubojicu«.« »Možda su bili u žurbi?« reče Peter zamišljeno.« Alex uzdahne i protrlja lice dlanovima. nastavio je: »Prvo: ubojica prilično dobro poznaje obitelj Ahlbin. reče Peter.« »A što s oproštajnim pismom?« upita Fredrika. ne može se baš birati mjesto. »Samo je pitanje zašto. »Dokument postoji spremljen na hard disk i datiran je tog dana.uz njezin pristanak ili bez njega . očito je uspio ući na obje adrese. a da nije napravio štetu na ulaznim vratima. nakon što prisiljava Jakoba da potpiše vlastito oproštajno pismo. odgovori Joar. reče Alex energično. kako je zapravo izgledalo?« »Bilo je isprintano s Jakobova računala«. Netko u utorak s jasnim zadatkom odlazi k Jakobu i Marji i ustrijeli ih oboje u glavu. »Kako god bilo. Drugo: ubojica bar donekle ima pristup domu supružnika Ahlbin kao i kući gdje žive kćeri. što se u kasnijem slučaju može objasniti time da je njega ili nju netko dobrovoljno pustio unutra. možda je bilo razloga da se ušutka i Karolinu... »Netko je organizirao Karolininu smrt u četvrtak. Sudeći prema više izvora. zaključi Joar. Treće. samoubojstvo supružnika Ahlbin .

teško je doći do njezinih prijatelja. Osim toga.« Stao je. odgovori Peter umorno. procurit će kako god. »Tako je«. »A nije nam ni bilo prioritet jer smo jednostavno mislili da je mrtva.« Joar odmahne glavom. Zašto se dvaput mučiti s ubojstvom? Zašto je stvarno odmah ne srediti i onda pravu smrt prikazati kao povod Jakobovu ubojstvu i samoubojstvu? Kako ja to vidim. reče Alex odlučno. . »najvjerojatnijim se čini da nisu mogli do nje kad su joj htjeli oduzeti život. »Onda ćemo ih prestići«. reče. »Ubojica je znao . »Ako je bilo važno da nestane. »Treće. nemamo ni njezin telefon ni e-mail. a jedan dlan mirovao joj je na trbuhu.« Fredrika se nagne prema stolu. »To jednostavno ne stoji. »Možda i jest. jer dotična osoba tako vješto igra na kartu Jakobova zdravstvenog stanja i činjenice da mu je Karolina bila bliskije dijete.« »Ne ako dobro začepimo sve rupe«. reče Alex suho. »S druge strane. Intenzivno je razmišljao kako dalje.« »Ako javimo medijima da je tražimo. »Sve je ostalo isključeno. reče Alex. »Četvrto«. »Nema apsolutno nikakve šanse da se ne proširi do navečer. reče Fredrika. procurit će iz bolnice«. A nema ni neki pristojan posao. Možda se zato ne javlja. reče Fredrika i nagne glavu. »Samo je pitanje gdje je bila i gdje je sad. ili jer je sudjelovala u cijeloj priči«.« Ostali su je pogledali. Jesmo li razgovarali s dosta njezinih prijatelja?« »Nismo imali vremena«. zašto nisu učinili da nestane zauvijek?« Fredrika problijedi. a mislim da to imamo razloga misliti. ubojica je sigurno dugo poznavao obitelj. dok je Peter više izgledao zbunjeno. »Ako ne procuri odavde. puno je vjerojatnije da je sudjelovala u tome.ili je barem imao razloga vjerovati - da Karolina Ahlbin osobno neće moći otkriti da u biti nije mrtva.« »Istina«.« »Ako promotrimo njezin dobar odnos s ocem«.« »Jer nisu mogli. reče Alex. ispast ćemo idioti«. »Zašto je stvarno nisu ubili?« reče Alex. Alex kratko zastane. reče Alex polako i odobravajuće kimne. dodao je Joar.

Dan će biti dug. ali nažalost. Kvragu.« Alex je krišom gledao prema Ellen. policija samo želi stupiti u kontakt s njima da bi bolje razumjela okolnosti smrti njihovih roditelja. Ni jednu od njih ne sumnjiči se ni za kakav zločin. »Kako?« »Sazvat ćemo konferenciju za medije«. Danas se još nisu čuli i nedostajao joj je. to se mora pod svaku cijenu razjasniti policiji. Održao je kratko izlaganje koje je u biti ciljalo na ovo: Policija je primila nove informacije koje upućuju na to da nije moguće da je u četvrtak. umrla kći Jakoba i Marje Ahlbin. Ako želiš kontrolirati kako se priča predstavlja i kako se o njoj dalje piše. Brzo je izašla iz prostorije kako bi mogla neometano razgovarati. Zato se i osjećao izgubljeno kad je zauzeo mjesto na podiju u prostoriji u kojoj su se pripremali medijski istupi. Nada da je zove Spencer prikrala joj se niotkuda. »Kako je moguće da nije osumnjičena? Pa morala je biti svjesna da osoba koju je pratila u bolnicu i identificirala nije njezina sestra?« Alex otpije vode iako nije osjećao žed. »Možeš se pobrinuti za to. »Koje su to točno okolnosti dovele do toga da je nepoznata žena identificirana kao Karolina Ahlbin prije nešto više od tjedan dana. moraš biti onaj koji će kontrolirati prvi put kad izađe u javnost. trenutačno nalazi. reče. u šest. Stoga bi bili zahvalni kad bi se javili svi koji misle da imaju spoznaje o tome gdje se Karolina Ahlbin.« Medijski trening očito je bio nešto što je dobilo na popularnosti. Dotad zajednički pokušavamo postići da cijelo sranje ne procuri.« Fredrika je stajala u dnu prostorije i promatrala šefa tijekom kratke tiskovne konferencije. zavibrirao joj je mobitel u džepu sakoa. prije nego što je par pronađen mrtav u svom domu. Baš kad je počeo konferenciju privoditi kraju. »I prvi prenijeti vijest. smatrala je da se dobro držao. pomislila . Klasična logika medija.« Ponovo je pogledao na ručni sat. »Ali što s Johannom?« reče jedan od novinara. »Recimo da počinje za dva sata. razni takvi tečajevi nisu okrznuli Alexa Rechta. rekao je pokušavajući zvučati odlučno. Sveukupno uzevši. napisati izvješće za medije zajedno s Odnosima s javnošću? A ja ću se potruditi da se ideja pogura na više instancije. ili u biti i Johanna. »Upravo takve nejasnoće moramo moći ispitati«.

znači. »Yes. Upotrijebljen je samo nekoliko puta i uvijek. čovjek koji je pretplatnik broja s kojim je pregaženi momak bio u kontaktu. vjerojatno mu je izletio iz džepa jakne kad je prvi put pregažen.« U telefonu se čulo blago pucketanje. »Imam neke informacije koje mislim da će vam biti drago čuti«. osim jednom. Fredrika je slušala. On je zvao Ljunga. Da mi nedostaje Spencer jednako je beznadno kao i željeti snijeg na Badnjak. nego kolega iz nacionalne policije. Ležao je gotovo dvadeset pet metara od tijela. dvaput kratko. »U kojem je trenutku nazvao Svena Ljunga?« »Dva dana prije nego što je izvedena pljačka.« »Da?« Čulo se kako kolega šuška papirima. Kad se javila. na mjestu gdje je Fredrika stajala bila je loša pokrivenost mreže. Predstavio se kao jedan od istražitelja koji su radili na seriji pljački transporta novca s kojima se moglo povezati pregaženog Yusefa. . a njoj svejedno nije bilo jasno što to stoji pred njom. reče potom. dobro. doista se pokazalo da nije Spencer. »I pronašli smo mobitel s otiscima prstiju preminulog. ponovo smo pretražili mjesto događaja«. »Kad je slučaj prešao k nama. »Skinuli smo sve informacije s njega i prikupili podatke o telefonskom prometu od operatera kod kojeg je imao pretplatu. pozivi su bili upućeni ili primljeni s neregistriranih prepaid kartica.« Fredrika je hvatala zrak. ali nikad se ne isplati previše se nadati. »Sven Ljung?« ponovi Fredrika začuđeno. Ako se dogodi. rekao je. »Sven Ljung«. pokušavajući razjasniti kakve sve to veze ima jedno s drugim.« Fredrika je intenzivno razmišljala. Činilo se da se krug sam zatvara.je umorno. počeo je prepričavati.

ali kad smo otkrili da je Sven Ljung prijavio nestanak svog auta večer prije ubojstva. Nakon što su razmijenili još nekoliko rečenica o mogućnosti da je Sven Ljung upleten u ubojstvo pregaženog čovjeka. »Jeste li razgovarali s njim. Karolina je pokušala nazvati majku. »Razmišljali smo o tome . »Molim te. što je i boja Mercedesa Svena Ljunga. »Ponovo sam provjerio e-mail Jakoba Ahlbina i stigao mu je e-mail od kćeri. rekla je. ali ne uspijevam te dobiti na mobitel. Sjedim tu u Bangkoku u gadnom škripcu i ne mogu se maknuti. Sve je ispalo katastrofalno. »Još nešto«. prekinuli su razgovor i Fredrika je vratila mobitel u džep. Fredrika je osjetila kako joj na oči naviru suze. Znači. a time možda i u ubojstvo Jakoba i Marje. . nekoliko dana nakon što je umro. Spencer. Ponovo je pogrešno pretpostavila. pročitaj mi što piše u e-mailu«. »Nismo još. pomislili smo da je stvar postala zanimljivija. iznenada pokolebana oko tehničke izvedivosti. da nitko od novinara ne čuje što je rekla.ne mora.« »Jeste li ih uspjeli usporediti?« upitala je Fredrika. Molim te.« Fredrika stisne mobitel. Gotovo istodobno ponovna zvonjava. ali radimo na tome«. reče dečko iz Zavoda za forenziku. ništa značiti. »Od Karoline«. »Zar nije ona mrtva?« Fredrika se nije obazirala na njegov komentar. bezbroj automobila je te boje. koji ju je nazvao. naravno. Karolina« Bangkok. pomisli Fredrika automatski. Treba mi tvoja pomoć. odgovori istražitelj. Ljudi su navirali iz prostorije koju je i sama maločas napustila i shvatila je kako je konferencija za medije sigurno završila. reče istražitelj. žao mi je što ti ovo moram javiti e-mailom. odmah. »Ovo je jebeno čudno«. Kao da je i dalje živ. javi se čim ovo vidiš! Pusa. »Sa žrtvine odjeće uspjeli smo izdvojiti tragove metalik srebrnog autolaka. odgovori tehničar zbunjeno. mislim na Svena Ljunga?« upitala je glasom promuklim od napetosti.« Fredriki su počele navirati misli i sve vezano uz Spencera potisnuto je u svojevrsnu mentalnu čekaonicu. »Od koje kćeri?« upitala je tiho. »Tata.

TAJLAND Još uvijek neobaviještena o vlastitoj smrti i uskrsnuću. kad je Karolina Ahlbin mrtva. nastao je problem. trebalo je naći putovnicu osobe koja je što sličnija izbjeglici. »Znači da nije znala«. kada je pomagao propustiti izbjeglice iz Bangkoka za Stockholm. nego osobama koje su izvorno potjecale iz drugih zemalja. kad je Karolina u očaju potražila krijumčara i obratila mu se s molbom da napusti Tajland »unutar sljedećih nekoliko dana«. tražena je u cijeloj zemlji i spomenuta je u dnevnim novinama. U uobičajenim slučajevima. Ako bi izbjeglica putovala s pravim putnim dokumentima koji su dokazivali državljanstvo neke od zemalja EU-a. Zato se nije usudila izlaziti iz stana i prihvatila je biti odsječena od vijesti o ubojstvu njezinih roditelja i sestre u Švedskoj. Karolininu je krijumčaru bila od slabe pomoći. Nakon nekoliko sati promišljanja. »Pa halo?« prekine je tehničar. Putovnice iz druge ruke do kojih je mogao doći na tržištu nisu baš pripadale švedskim državljanima plavih očiju i kose plave kao lan. Prema krijumčaru. I Karolina Ahlbin je iste večeri bila u avionu iz Bangkoka za Stockholm. otvoreno je priznao da je pred njega stavila osjetljiv problem. Držeći putovnicu u ruci. uz sliku. Prijatelj krijumčar radio je ubrzano otkad mu se obratila za pomoć. No. nisu postojale prepreke za putovanje u Europu. krijumčar je zaključio da je moguće samo jedno rješenje: on i njegovi prijatelji moraju u gradu pokušati pronaći turistkinju koja barem podsjeća na Karolinu i ukrasti joj putovnicu. . Slijedom toga.« BANGKOK. Činjenica da je trgovina putnim dokumentima raširena. Paralizirana spoznajom da se vraća u svoj rodni grad kako bi pokopala cijelu obitelj. šapnula je gotovo samoj sebi. »Kako može Karolina Ahlbin slati e-mailove. jedva je imala snage osjećati napetost uoči situacije koja ju je čekala. nepovjerljivo je gledala u fotografiju.« U Fredrikinoj glavi postojao je samo jedan odgovor na to pitanje: »Lazar.

Vrag odnio onoga tko je ovo učinio. slobodu odlučivanja i kretanja. Johanna Ahlbin spremala se ući u avion koji će je odvesti kući u Švedsku i nije znala da se njezina sestra kreće prema istom konačnom cilju. Njezin bijeg bio je hladan i nijem. na drugom dijelu svijeta. U drugoj zračnoj luci. znatno bliže Švedskoj. Čovjeka koji je vjerovao da je između njih dvoje on snažniji. puls joj se donekle smirio i ponovo joj se vratila tuga. . a da ga ona ne preplaši i otjera. Zatim je apatično sjela na rub kreveta i nekoliko sati ostala ondje sjediti. Žudnja za domom postala je jača kad je zatvorila oči i pred sobom vidjela svoga dragog. Onda imaš barem sitnu šansu. frizuru i nabavi nove naočale. »Ne možeš izaći iz zemlje neprerušena«. Kad je pola sata poslije sjela na svoje mjesto u avionu i zakopčala sigurnosni pojas. ukočena poput lutke. svemu drugom unatoč. shvatila je. Nemam nikoga i ništa čemu se vraćam. prihvatila se posla koji mora obaviti. Zračna luka vrvjela je uniformiranim policajcima i Karolina se morala napregnuti do krajnjih granica da ne uspostavlja kontakt očima ni s jednim od njih. Za nju više nije bilo spasa. Više nisam čovjek. Čovjeka koji je uvijek bio uz nju i koji se zakleo da je nikad neće napustiti. Njezina ljubav prema njemu bila je. Jer zapravo ne znam što će onda biti. Sve sam izgubila. Jedini muškarac kojem je ikad dopustila da joj se približi. Postala sam jedna od onih koji ne osjećaju ništa. Kad je na kraju sjela u čekaonicu kraj odgovarajućeg izlaza. I prvenstveno . prazna.« Mehanički. Ošišala se na kratko i obojila kosu. rekao joj je krijumčar odlučno kad je vidio koliko se obeshrabrila. Izgubila je čak i svoj izgled.svoju obitelj. bila je toliko umorna da nije imala snage ni plakati. »Na aerodromu će tražiti tebe i druge takve osobe. Spustila je glavu na naslon sjedišta i pomislila prije nego što je zatvorila oči i zaspala: Bog mi pomogao kad pronađem krivca za ovo. Svoj identitet i život. jaka i postojana. ali zapravo je bio upravo onoliko slabiji koliko treba biti. jedini koji je imao dovoljno ožiljaka da čuva njezinu tajnu. I dalje nije znala zašto. Promijeni boju kose. Sat poslije stajala je u zračnoj luci s ukradenom putovnicom u džepu i osjećala kako joj puls raste dok je prilazila mjestu sigurnosne provjere i provjere putovnica.

OŽUJKA 2008. Nije mogao ni pogledati Lenu dok je izlazio iz sobe. A sad je to sutra.« UTORAK. Možda je Alex Recht već kad se probudio osjetio da je upravo danas dan koji će poslije pamtiti kao onaj koji mu je više od svih promijenio život. slušajući poruku iz zvučnika kojom se putnike moli da zakopčaju sigurnosne pojaseve i isključe mobitele. Uvjeravala ga je da potpuno razumije da su napravili sve što su mogli i da je to djelomično njezina krivica . Bolio ga je i sam pogled na njezina nepomična leđa. osjećaj. Barem kada sve završi i kad ostane sam. tako će to pamtiti. »Alex Recht«. 4. koji su mu prespojili tek što je otkucalo sedam. što prije. obećala je na to. U tišini je izašao iz spavaće sobe i pošao u kuhinju skuhati prvu šalicu jutarnje kave. čim je otvorio oči deset minuta prije nego što mu je zazvonila budilica. Što je saznala iz medija da su joj roditelji mrtvi. samo nekoliko minuta nakon što je on zatvorio vrata za sobom. ispričala se što se nije javila. Što nisu uspjeli na vrijeme doći do nje. »Doći ću do vas sutra«.što mu je pružilo mogućnost da upotrijebi autoritarniji ton i obavijesti je da policija želi razgovarati s njom. da je u njemu postojala svijest o tome. pomislila je. A sad je jutro i posao ga doziva kao priviđenje usred pustinje. Moj ljubljeni kralj mira. Mislim da očekuje moj poziv. bila je toliko umorna da je jedva imala snage razgovarati s njim. Kad se dan prije vratio s posla. . ubrzavao mu se puls. Odmah će nazvati policiju i reći da je na povratku kući. »Mogu li odmah razgovarati s njim? Zovem se Johanna Ahlbin. Zamolila je da je prespoje čovjeku koji je govorio na konferenciji za medije koju je ranije danas vidjela na televiziji. I on je imao zbog čega se ispričavati. Požalila se na glavobolju i legla u krevet prije osam. Bila je vrlo kratka. Od sjećanja na razgovor s Johannom Ahlbin prethodne večeri. Potom je odlučila. rekla je.

»Može večeras«. Nasmiješila se. Nakašljala se i nastavila: »Alexandere. a onda je prekinuo razgovor naprasno joj poželjevši laku noć i rekavši da će se uskoro čuti. Trudnoća ju je. rekla je prigušeno. u tom je trenutku znao. a to je bilo kad su se upoznali. učinila dodatno osjetljivom. bio je škrt na riječima i neočekivano joj je rekao da će otputovati i vratiti se tek u srijedu navečer. Zatvorio je vrata bez pozdrava i krenuo prema automobilu. Instinktivno je znao da ne želi čuti što mu ima reći. Fredrika Bergman naslutila je da se prikradaju nedaće i tjeskoba. ali zvučao je rastreseno. Istodobno je večera prošlog vikenda imala praktički čudotvorno djelovanje na njezinu mamu. koja je sada u razgovorima s Fredrikom govorila isključivo pozitivno. možda jer je zapravo imala volje rano otići na posao. »Plašiš me«. S druge strane vrata. kratko je rekao. Lena se meko spustila na pod i dugo plakala. Prije puta se ne mogu vidjeti. barem u tom trenutku. tako i o njegovu ocu. »Možemo večeras«. ali oči su joj bile bez sjaja. kako o djetetu. ali nisu ga pratili ni harmonija ni racionalnost kojima se nadala. kako je on okrenuo ključ u bravi i dodao gas. Možda je unatoč svemu bila pogreška dovesti ga k roditeljima? Teško da bi to sam predložio. promrmljao je.« Ako dotad nije shvatio da je nešto pošlo jako krivo. Kratki hodnik . Lena mu se obratila punim imenom jedan jedini put. Spencer se javio kad ga je nazvala večer prije. u svakom je slučaju bila na radnom mjestu već u pola osam. Možda radi obuzdavanja tjeskobe. Jedva je rekao kamo ide. Činilo se da će kvalitetan san potrajati. jasno. ali Spencerova promjena u ponašanju pogodila ju je i iz drugih razloga. Navukao je na sebe jaknu i uto ugledao Lenu kako stoji iza njega u hodniku. moramo razgovarati. a neće imati ni vremena za telefonske razgovore. Nije bilo pošteno ni prema jednom od njih dvoje. poput zaleđene površine vode. nego samo više energije za neprestano razmišljanje. Poskočio je kad ju je vidio jer nije čuo kad je došla. »Oprosti«. rekla je tankim glasom. otvorio ulazna vrata i izašao na stubište.

čekaju druge informacije do kojih pokušavaju doći. Ponovo je bacila pogled na tekst faksa dok je čekala da joj se netko javi. »Pogotovo s obzirom na to da se njezina sestra poslije navečer javila. složila se dok je vješala jaknu i zatim se sagnula uključiti računalo. »Je li netko nazvao ovog Andreasa Bloma koji ju je. »Za posjedovanje narkotika«. »Molim?« »Nove informacije koje su nam sinoć faksirane iz švedskoga veleposlanstva u Bangkoku.« »Pitanje je samo za što se željela praviti nevina i pred kime«. reče Fredrika.« Fredrika nestrpljivo ode u svoju sobu. odgovori Joar. »Jesi čuo nešto od nacionalne o Svenu Ljungu?« »Nisam. a da nije ni dovršila rečenicu. Odlučila je otići k Peteru. »Therese Björk«. iako se dalo zaključiti da su i Peter i Joar ovdje. primio u veleposlanstvu kad im se obratila za pomoć?« upitala je. Joar dođe za njom. počne čitati. »Makar. na primjer.« Fredrika primi papir koji joj je Joar pružio i.istražiteljskog tima bio je pust. odgovori Joar. od našeg prijatelja Lazara«. reče misleći na Karolinu Ahlbin. Očito je Karolina Ahlbin tajlandskoj policiji bila poznata pod tim imenom. »Podaci o računu. odgovori Fredrika i pruži ruku prema telefonskoj stušalici. Kod njih je šest sati manje. »Zanimljiv neki e-mail jučer. kao pokušaj Karoline Ahlbin da djeluje nevino.« »O čemu se radi?« Peter uzdahne. Uvijek je dobro vidjeti je li novac upetljan u ovakve stvari.« »Idem odmah nazvati«. moguće da nas to samo navodi na pogrešan trag. nakon presice. »Čekali smo dok ti ne dođeš. zbilja«.« »Da. sve zbunjenija. Možda joj je Therese draže nego Lazar. »Ne«. razdraženo pomisli Fredrika. . izgleda.

ako želiš i ako imaš vremena. ili bolje rečeno . . Bezrazložno ljutit. Peter je dobio odgodu razgovora sa psihologom još nekoliko dana. Ali možda upali nešto drugo. Mislili smo dati medijima sliku žrtve i nadati se da će ga netko prepoznati. Tog trenutka nije bilo jasno što će odabrati. Automatski je osjetio olakšanje. znao je koliko je nezdravo na večeru s obitelji gledati kao na dužnost. »Ne. »Ima li što novo o ubojstvu u Hagi?« pitao je.« »Ništa niste našli preko otisaka?« »Ništa.« »Odlično!« izleti Peteru.« Peter naćuli uši.imamo nešto drugo. neka žena pronašla ga je rano jutros u šetnji. Dečki pitaju za tebe. Uto pomisli najstrože zabranjene među riječima: Ovo na duge staze nikad neće funkcionirati. »Auto Svena Ljunga pronađen je malo dalje od Märste. Kvragu. koji su se bavili dvostrukim ubojstvom od nedjelje navečer. nešto neugodno što se mora. »Slobodno dođi večeras nešto pojesti s dečkima i sa mnom. Ylva« Bez razmišljanja odgovorio je: »Drage volje! Pokušat ću doći k vama najkasnije u šest!« Požalio je iste sekunde kad je poslao poruku. ponovo je zgrabio telefon i nazvao jednog od momaka iz nacionalne policije. nula bodova. Opna pod kojom je glumio da je frajer pukla je i otkrila da je iznutra u stanju raspada. Moram riješiti nešto. jedva je stigao odložiti telefon prije nego što je ponovo zapištao. Ovoga puta ton joj je bio blaži. Ni pod kojim uvjetima i ni s kojom ženom. ništa. odgovorio je da mu je drago zbog dobrih vijesti. Kao da mu je posao srodna duša s kojom želi provesti život. Bogme ne može obećati da će negdje biti u šest . Ylva mu je poslala SMS da im je sin bolje.nije imao blage veze u kojem će smjeru slučaj Ahlbin otići tijekom dana. S olakšanjem je poklopio slušalicu nakon što je nazvao voditeljicu ljudskih resursa Margaretu Berlin. u tom trenutku nije imao volje analizirati ovisi li to o tome što je on sam zvučao drukčije. više entuzijastičnim glasom nego što je namjeravao. Istodobno.

složio se kolega iz nacionalne. U Bangkoku je već bilo poslijepodne kad je Fredrika uspjela doći do Andreasa Bloma. »jest da je bila ovdje i tvrdila da se zove upravo Karolina Mona Ahlbin. »Baš sam htio reći kako je ispalo nevjerojatno dobro«.« Peteru je raspoloženje splasnulo. Nije baš neuobičajeno da ljudi. tko god da ga je zapalio.« Peteru je na kraju razgovora ostao osjećaj da je nešto postigao. ne bi išao mučiti s tim. ispalo je da to nikako ne može biti ona jer je žena s tim imenom i matičnim brojem mrtva. »Najgore u cijeloj priči«. »Barem znamo da mora imati neke veze sa slučajem ili slučajevima«. rekao je pjevnim tonom sjevernošvedskih dijalekata. i poklapaju se s Ljungovom.osim što su svjedoci rekli da je auto kojim su bježali bio metalik srebrni . kad se nađu u situaciji kao ona. još smo nešto uspjeli zaključiti. reče odlučno. Blago rečeno. u Västeråsu. Mreža se zatvarala i Peter se smiješio.ali u Västeråsu smo saznali dijelove registracije.« »Niste se obazirali na to što je bez problema mogla navesti tuđe ime i matični broj?« »Zaboga. »Da je vjerojatno upotrijebljen za bijeg u pljački prijevoza novca u Uppsali i onom o kojem su mediji izvješćivali tijekom vikenda. zvučao je uznemireno i izrazio je veliku zabrinutost u vezi informacija koje je imao na stolu.« . reče istražitelj. imaju dvostruki identitet. »Osim toga.« »Najvjerojatnije ne bi«. Čini se da je automobil Svena Ljunga bio umiješan i u pljačku i u ubojstvo. »Zapaljen je i gorio je već neko vrijeme prije nego što smo stigli. Zapaljen automobil znači manje tragova. U Uppsali nismo imali ništa drugo od čega bismo krenuli . Ali kad sam nazvao Poreznu u Švedskoj. učinio sam što sam mogao. I da joj treba nova putovnica jer su je opljačkali nasred ceste. »Inače se.« »Što to?« bio je radoznao Peter.

K. »Stvar je jasna«. probajmo ovo raščistiti.«. avionskih karata i da je imala problema u hotelu u koji se prijavila. »Racija u hotelu koji je navela kao mjesto gdje je odsjela dogodila se samo nekoliko sati nakon što ga je napustila. da su joj stvari nekako nestale iz hotelske sobe. Dokazi su bili snažni. složio se zatim. Ali zašto bi se javila policiji upravo tad. Rekli su da laže. oprezno će Fredrika. Prema vremenu koje piše na prijavi pljačke koju ste mi faksirali.« »Upravo tako. .. dakle ne onaj u kojem joj je poslije zaplijenjena prtljaga s drogom? « »Naravno«. unatoč svemu prihvatiti sliku Karoline Ahlbin kao ovisnice. i ispričala da je opljačkana i da je gost njihova hotela... Zašto bi se u tako kritičnom trenutku odlučila javiti policiji i privući toliko nepotrebne pažnje na sebe?« »Ali što ako je stvarno opljačkana«. reče Andreas Blom. »U tom slučaju trebala bi joj nova putovnica da se vrati kući. »O. a ne s diplomatom na Tajlandu. »Čemu to pozivanje policije ako se radilo samo o nekoliko sati prije izdavanja tjeralice zbog droge za njom?« »Molim?« reče Andreas Blom. Uzdahnula je i svejedno nastavila.« »Jeste li nazvali hotel u kojem je navodno bila prijavljena. Ali nitko od osoblja nije ju prepoznao i nisu je imali u sustavu. novca.. »Što je točno . »Ali tek nakon što je otišla odavde. a ne prije?« Andreas Blom je šutio. I uopće nisu bili voljni govoriti u prilog njezinoj priči.« Prekinula je samu sebe. Trebala joj je kopija policijske prijave izgubljene putovnice da joj švedsko veleposlanstvo pomogne oko nove.. »Da su je opljačkali i da je ostala bez svih dragocjenosti. da im je uletjela na recepciju. unatoč čudnoj situaciji u vezi s njezinim raznim putovnicama.« »O. počeo je Andreas Blom. Fredrikin mozak pokušavao je presložiti stvari. K. Makar je to s hotelom isprva prešutjela i nije spominjala sve dok je nisam suočio s drugim informacijama koje smo mi imali. shvativši da bi o tome trebala raspravljati s nekim od kolega. to se odvijalo gotovo u isto vrijeme.navela kao problem?« upitala je polako. putovnice.točno .

Glasila je na Therese Björk. Therese je bila mlađa od Karoline Ahlbin i unatrag tri godine prijavljena kod svoje majke. zaključila je razgovor i ponovo se usredotočila na svoje bilješke. »Ali bili smo u kontaktu s njima nakon što je nestala i ispostavilo se da je lažna. Fredrika je slijedila iznenadno nadahnuće i ukucala Theresein matični broj u registar prekršitelja zakona. »Oprostite što opet smetam.« »Ima je tajlandska policija«. onu Therese Björk. Stigne obaviti razgovor prije jutarnjeg sastanka u Lavljem brlogu. podignula je slušalicu i birala telefonski broj. Fredrika prijeđe na registar osumnjičenih. iako je sumnjala da je Karolina Ahlbin dobila potporu i pomoć koju je trebala. brzo će Fredrika. Fredrika ponovo nazove Andreasa Bloma. Pojavila se u više navrata. Nakon kraćeg oklijevanja.. odgovori Andreas Blom. a koji su pripadali osobi koju se dokazano moglo naći u matičnoj evidenciji. Iznenada se rodila sumnja i svake sekunde počela rasti sve jače. Nakon što je peti put odzvonilo. Mlada žena koja je na temelju lažnih podataka proglašena mrtvom u Stockholmu i zatim se pojavila u Bangkoku s lažnim putnim dokumentima. Trebale su joj manje od dvije minute da pronađe osobne podatke Therese Björk u policijskom registru s adresama. I ondje se pojavila.« »To mi je jasno«. Kako sad. S Karolininom fotografijom. kažnjavana je za lakša kaznena djela i prekršaje. osumnjičena za fizički napad na muškarca za kojeg je tvrdila da ju je pokušao silovati. Prema podacima. Samo sam htjela pitati jeste li poslije bili u prilici provjeriti putovnicu za koju ste mislili da pripada Karolini. Uz nekoliko kratkih fraza iz pristojnosti.« Fredrika je razmišljala. netko se javio. kopiju putovnice koja je pronađena u hotelskoj sobi u kojoj je navodno odsjela Karolina Ahlbin. . Budući da Fredrika nije odgovarala.. nastavio je: »Nije na veleposlanstvu da zauzima stav o samoj krivnji. Tko bi se usudio tako što? Netko tko je znao da Therese Björk neće primijetiti ili se neće pobuniti ako joj se identitet upotrijebi za zamračivanje dilerskih poslova na Tajlandu. Premetala je papire koje su joj faksirali iz Bangkoka. na nama je samo da osobi u njezinoj situaciji damo odgovarajuće savjete.

radi nečega što mu se činilo poželjnijim. Barem ne dok sve ne bude gotovo. Spencer i njegova supruga nikad . »Zovem se Fredrika Bergman«. Ali to je u biti bilo manje važno. Nikako se nije mogao prisjetiti tko je od njih prvi odustao. Problem je bio jedino što je ta ljubav imala silno nezdrave temelje. Prvi put nakon više desetaka godina doživio je da reagira odlučno i poduzetno u nečemu što mu je obilježilo cijeli odrasli život. Tast je znao za Spencerovu najmračniju tajnu. bilo bi suludo tvrditi išta drugo. u njegovu životu nije bilo ničeg tome sličnog. Spencer Lagergren već je odlučio. Izgledalo je kao da će se gusti oblaci donekle razići i propustiti koju zraku sunca. a tijelo koje je bilo pejzaž avanture postane dobro poznata četvrt. Lijep zimski dan početkom ožujka. a u najgorem. Dijete se nikad nije rodilo.« . Toliko velik dio njihove prošlosti odlučio je zaključati iza zaboravljenih podrumskih vrata. Na putovanje na koje će otići mogao je poći isključivo sam. »Zanima me smijem li vam postaviti nekoliko pitanja o vašoj kćeri Therese. zaključio je kako je svom projektu odabrao lijepu kulisu. u drugom dijelu zemlje. Da je neposredno pred zaruke doznao kako će postati otac djeteta druge žene. Odvezao se iz Uppsale prema Stockholmu i nastavio prema Jönköpingu. Što se u ono vrijeme još smatralo grijehom. ili kao po kazni. Već je prošlo previše godina i vjerojatno će se pokazati da je njegova zamisao došla prekasno. Ne bez ironije. Pomiješao je strast i privlačnost na način koji se u najboljem slučaju mogao nazvati nesretnim. Nitko drugi ne smije znati. Kao da se cjeloživotna ljubav može graditi na tjelesnoj žudnji. Kako smo sami sebi mogli ovo učiniti? Na njegovu tastu neizbježno je bio dio krivnje. katastrofalnim. žena kojoj je napravio dijete. Da je zato odlučio kupiti kuću u drugom mjestu. i karijeru preseliti iz Lunda u Uppsalu. odlučio je. Protiv njegove volje. misli su mu skretale na početak Evine i njegove veze. Josefine. ali njih je bilo lako prebrojiti. Da je iznevjerio drugu ženu. odlučila je pobaciti. U pojedinim prilikama gotovo je doveo u pitanje je li je ikada volio. Kao kakvom ironijom sudbine. životni projekt koji su odlučili ostvariti. Zbog Spencerove slabosti. reče Fredrika. Na zajedništvo koje su imali. Naravno da ju je volio. Kao da se tjelesnu žudnju može održati nakon što se zabava pretvori u svakodnevnicu. koja je bila tako sramotna da je nije priznao ni roditeljima ni prijateljima. iako je imao vremena učiniti pravu stvar.

Mogla se nositi s razgovorom o najvažnijoj osobi u svom životu preko telefona. mislim da zapravo jest. mogla je i ona. Nakon tri spontana pobačaja uslijedile su godine bezuspješnih pokušaja. . Kao da je to najprirodnija stvar na svijetu. Nismo imali snage. Ja to stvarno ne bih mogla. U biti. Svaki put se vratila k meni. reče lakonski majka Therese Björk. Njezin tata i ja pokušali smo joj biti podrška koliko smo mogli. pomisli. Definitivno se mogla suzdržati i ne vratiti. Možda je u tom trenutku to bio blagoslov. Therese je u sebi bila nesretna.nisu imali djece. nastavila je bez emocija. Zapravo. Jednostavno nismo imali snage odustati od nečega što je bilo puno bolje od onoga što smo inače imali. s druge strane. »Kad je stvar pošla krivo?« Ingrid Björk je razmišljala. Ali nikad nije bilo dovoljno. Onda mu je Fredrika ušla u život. Ali ne nedostaje mi. Unatrag gledano. nije znala kako izaći na kraj s nekim stvarima. pomisli Fredrika umorno. Ta lijepa i inteligentna žena. Učinila je to nemogućim. Od samoće.a koja se svejedno uvijek vraćala k njemu. Spencer je osjećao kako mu se grlo steže čim pomisli na nju. Istodobno je ton Ingrid Björk odavao da joj ne zamjera. »Već u višim razredima osnovne«. »I dalje je volim«. Svaki put. jer ih je do tada već prestao željeti. Kao da postoji granica do koje roditeljstvo ide i nakon koje počinje nešto drugo. »Već onda?« »Da. No.« . »Godinama mi već kći ne nedostaje«. Sve dok ta velika nesreća jednog dana nije postala očita činjenica: ništa od djece. trenutačno se ne mogu nositi ni s čim. Možda ju je trebao odbiti.samo da je i sama vjerovala u to . »I navečer plačem jer više nije sa mnom.« Fredrika je zapravo željela otići kući k Ingrid Björk i osobno se susresti s njom. Otuđenje i nesloga. i nju je iznevjerio. koja je mogla imati koga god je poželjela . djelovalo joj je pogrešno što je poslušala svoj instinkt i bacila se na telefon. reče potom uvjereno.

Nisam je vidjela cijelu vječnost. želim da uz međusobnu pomoć nađemo najveće rupe i stvari pod upitnikom za koje mislimo da ona nama može pomoći razjasniti«. Ostali su je zapanjeno pogledali. »Kao da više nije moja. »Želim i da zajednički razmislimo čega se na ispitivanju trebamo paziti. O djevojčici koja je postala djevojka. Nastavila je govoriti o svojoj kćeri. iako je živo . Prestala se javljati kad je shvatila da joj više neću davati novac. »Prije ispitivanja Johanne Ahlbin. »Naravno da jest. reče Fredrika sigurnim glasom. Kopija izvješća obdukcije koju se isprva smatralo Karolininom. Nastavila je pripovijedati. ni brak roditelja. što ne smijemo zeznuti. ali to nema veze. O prvom dečku koji ju je odveo na krivi put. Riječi koje su govorile da se dijete može izgubiti. »Zašto me zovete i ispitujete sve ovo?« Riječi Ingrid Björk prekinule su njezine misli.« Riječi su Fredriku zapekle. pokušavajući opisati kako je započela utrku s vremenom da spasi kćer od konačne propasti. »Jer se bojim da znam gdje vam se kći trenutačno nalazi«. o neugodnoj tinejdžerici koja nije željela preuzeti odgovornost i o zdravom tijelu koje je zaposjeo bolestan um. reče Alex. . ali na kraju je bila prisiljena prihvatiti da je projekt osuđen na neuspjeh i da njezina kći više nikad neće biti njezina. strahujući da će Alex nastaviti istim tempom kojim je počeo i ne pružiti joj mogućnost da se uključi. rekla je ozbiljno. Opreznim pokretima.« »Ali prijavljena je kod vas?« upitala je Fredrika.« »Uspjela sam identificirati ženu za koju smo pretpostavljali da je Karolina Ahlbin«. U Lavljem brlogu vladala je napeta atmosfera kad se Fredrika posljednja ušuljala na vrata i našla si mjesto za stolom. odgovorila je prigušenim glasom. »Tako ja to vidim«. o prvom putu kad je odvedena na psihijatriju za djecu i mlade. nego pripada svojoj ovisnosti. Fredrika je izvukla fascikl koji je ležao na dnu naslaganih fascikala na njezinu stolu. O godinama s raznim psiholozima i terapeutima koji na kraju nisu mogli spasiti ni kćer.to nije postojalo u njezinu svijetu.

»Žena koja je prije skoro dva tjedna umrla od predoziranja zvala se Therese Björk. »Ne znam«. Da je sve vrijeme namjera bila ubiti je. nego ju je osoblje veleposlanstva suočilo s tim podacima nakon što su tajlandske vlasti zaplijenile lažnu putovnicu. dok je istodobno Karolina neutralizirana na Tajlandu?« reče Alex s nevjericom.« »Ali ona im nikad nije dala to ime«. »Isto ono ime koje je Karolina Ahlbin koristila na Tajlandu?« »Tako je. »Karolina je u veleposlanstvu tvrdila da nikad nije odsjela u hotelu u kojem je policija napravila raciju. hoćeš reći da ona konkretno nije dio urote protiv Jakoba Ahlbina. Fredrika otpije vode i polako kimne. djelujući smeteno. »Kako nije?« »Nije im sama dala to ime. »Tako nekako«.« »Znači da je netko ubio Therese Björk kako bi Karolina Ahlbin u Švedskoj bila proglašena mrtvom. ubaci se Fredrika grubo. »Koji je to sad vrag?« »Možda to znači da su Karolina i Johanna zajedno izvele ovu predstavu«. »Inače teško da bi baš to ime dala tajlandskim vlastima.« Peter zavrti glavom. »Jer ipak je ona identificirala sestru i pokrenula cijeli ovaj cirkus. nego vjerojatnije žrtva?« reče Joar razmišljajući. kao da je želio da sve sjedne na svoje mjesto. Zašto? »Mislim da upravo to trebaš pitati Johannu«.« »Therese Björk?« ponovi Joar. »Ali zašto?« zanimalo je Alexa. ali nije uspio. upravo sam telefonski razgovarala s njezinom majkom.« »Znači. reče Alex. reče Fredrika. odvrati Fredrika neodređeno. »Već smo prije razmišljali da bi moglo biti tako. reče Fredrika nervozno. Da ju je netko želio maknuti s puta.« .« »Ali zašto bi imala lažnu putovnicu s tim imenom ako nije znala tko je Therese Björk?« upitao je Peter. ali da to ubojici iz nekog razloga nije uspjelo.

kojeg su pregazili pred kampusom.« »Misliš da stvarno ima?« reče Fredrika sumnjičavo. . »Nema šanse da slučajevi nisu povezani. zanimljivo. odgovori Peter. reče Joar. »Javili su se prije nego što je počeo sastanak«. »Koliko dugo misle čekati prije nego što zatraže dozvolu za privođenje?« Peter se smračio čim mu se Joar obratio.to jest. da su to dva odvojena slučaja. Peter ponovo zavrti glavom. Čelo mu je bilo namršteno. »Znamo da je auto Svena Ljunga vjerojatno korišten u Yusefovu ubojstvu.« »Odsad nadalje želim da me informirate o svemu čega se nacionalna primi«. reče Alex odlučno. Prekinuo ju je zvuk Alexovih prstiju koji su bubnjali po stolu. »Zapravo je moguće da je upravo onako kako smo od početka mislili . »Znam. zatražit ćeš da budeš prisutan na ispitivanju. I dalje se ne podnose. rekao je i pogledao Fredriku.« »Koji je pronađen mrtav u svom stanu. makar ne razumijem koje. Mora imati nekakve veze s ovim. zaključi Fredrika uzdahnuvši. svejedno ih ima dovoljno da ih ne možemo ignorirati«. »Ne treba ih biti ne znam koliko. »A Sven Ljung?« reče. kao i u dvjema pljačkama novca u Uppsali i Västeråsu.« »Što zapravo kažu u nacionalnoj u vezi s Ljungom?« upita Joar Petera. a ima toliko podudarnosti. a onda nadoda: »Petere.« Poletno kao dječačić koji je upravo dobio novac da si kupi sladoled. a on je pak imao veze s Jakobom Ahlbinom. »Kako se on i njegov auto uklapaju u ovo?« »Moraju li se uklapati?« Fredrika je ostala pri svome. Bogme. a našao ga je ni manje ni više nego Sven Ljung«. razmišljala je Fredrika.« »Ni u teoriji«. Peter je obećao da će ih nazvati čim sastanak završi. »Očekuju da će sve biti gotovo tijekom prijepodneva i da će ga poslijepodne pozvati na prvi razgovor. znam. A znamo i da je Yusef bio prijatelj s Muhammedom iz Skärholmena.

»Oprostite što ste toliko čekali«. a osim toga. Fredrika je napeto iščekivala. iako su je ispunjavale zle slutnje.« U sobi nastane tišina. Kao i uvijek. Napokon ju je zvala knjižničarka iz Farste. »Pregledala sam popise koji se odnose na zadani vremenski okvir«. Fredrika se okrene prema Alexu koji joj se nasmiješio kutom usana. »U vezi razgovora s Johannom Ahlbin«. nakon tek nekoliko sekundi. i ponijela ju je ta misao. nastavila je žena i nakašljala se. reče knjižničarka sumnjičavo. U džepu joj zavibrira stišani mobitel. Stvari se mijenjaju. »Nema problema«. pomisli Fredrika. »Iako nisam sigurna da je to odgovarajuća osoba«. brzo je pomislila da zaustavi navalu misli koje su se pokrenule. jer je poželjno imati prisutnu kolegicu dok ispitujemo mladu ženu poput Johanne. Automatski. ispričavala se dama s druge strane slušalice.. »Čini se da je za računalom na koji ste mislili sjedila jedna starija dama. Na silu se nasmiješila Alexu. položila je ruku na trbuh. Sve je u redu. reče Fredrika na silu.. pomislila je kako je vidjela trzaj na Peterovu licu: »Uostalom. Znala je da Alex mora nešto dodati kako bi se sve vratilo u uobičajeno stanje. Tek je tad shvatila da je prošlo neobično dugo otkad je posljednji put osjetila kako se dijete miče. »Fredrika će ići sa mnom i odraditi taj dio.« . Fredrika je podjednako kompetentna voditi ispitivanje kao i bilo tko drugi u ovoj prostoriji.« Fredrika je promatrala Petera i Joara iščekujući reakciju.« Iznenađena. Tek nakon što je Alex nastavio. bila je i više nego zabrinuta jer se Spencer neobjašnjivo nekamo zaputio i obavijestio je u zadnji čas. kao i uvijek kad bi se oraspoložila ili rastužila. naravno. nastavi Alex. Za slučaj da je netko od prisuitnih krivo shvatio što sam rekao. Potpuno je izostala. morala se ponovo potruditi da se pribere. Samo spava. Ubrzanim koracima izašla je iz Lavljeg brloga da odgovori na poziv. Tišina kada dobijem posebno poželjan zadatak. nastavio je: »Prvenstveno. osjetila je to. i doista.

»Marja Ahlbin koristila je računalo u Farsti s kojeg je poslan e-mail. reče kruto. znamo otkud su poslani ostali e-mailovi. reče Alex. »Što ako je Jakob stvarno upucao svoju ženu. »Što ako smo sve krivo procijenili«. odgovori Fredrika. reče Fredrika i počne tiho u sebi brojiti koliko je puta posljednjih dana izgovorila te riječi.« »O Bože«. »Iz Seven Elevena. »Jebeno ništa ne znamo«. ali u samoobrani. i zove se Marja. »I pokušaj brzo dobiti odgovore. »Imate li ime ili datum rođenja?« »Imam i jedno i drugo«. Fredrika skupi obrve. »Žena je rođena u siječnju 1947. a onda nije mogao živjeti s tim i zato je napisao oproštajno pismo?« »A kako se Karolinina smrt uklapa u taj scenarij?« »Ne znam«. reče. »Provjerit ću i to«. izleti Alexu.« Fredrika uleti natrag u Lavlji brlog i zaustavi Alexa koji je bio zadnji na izlasku iz sobe.« »Samo daj«. »Aha«.« »A eventualna upletenost Marje Ahlbin u prijetnje Jakobu?« »Zasad nemam nikakvog jebenog pojma«. Fredrika ga ispitivački pogleda ravno u oči. »Pa. Moramo imati poštene informacije za suočavanje s Johannom Ahlbin. poviče Alex. reče Fredrika oklijevajući. reče Fredrika. koji nisu došli s privatnog računala Tonyja Svenssona«. Provjerit ću s Marjinim mobilnim operaterom je li joj mobitel bio aktivan u blizini u vrijeme kad su poslani e-mailovi. Ona ili njezina sestra. Zvučala je odlučno kao Alex maločas. promrmlja Alex. odgovori knjižničarka zadovoljno. »Jer ipak je ona jedina koja nam može riješiti slučaj.« .« »Znam«. Marja Ahlbin. »I počinje mi biti dosta toga da smo u cijelom ovom kaosu stalno korak iza. »Što to?« upitao je smeteno.

»Još od jučer navečer je pod prismotrom.zadnji je dignuo nedavno.« »Barem mu nije palo na pamet otići iz zemlje. Dugovi.« Kolega preusmjeri temu razgovora. čini se da se on i žena drže u stanu. Uvijek taj prokleti novac. da bi zatim eksplodiralo u orgiji nepovezanih niti i nepripadajućih dijelova slagalice. »A ni žena.« »Dosta slabo. drugim riječima«.« »Nisu izašli od jučer?« »Ne. reče kolega iz nacionalne. Kvragu. zaključi Peter. naravno. Stan je opterećen kreditima . od svojih mirovina. sjeo je za telefon i nazvao svoju osobu za kontakt u nacionalnoj policiji da pita koliko su blizu uhićenju i poruči da bi rado bio prisutan na ispitivanjima koja će uslijediti. Peter je šutke čekao. nema . pomisli automatski. On i žena su prije dvije godine prodali vikendicu i uspjeli fino zaraditi. ali čini se da je taj novac nestao. čini se da nisu. Ali nešto je bilo iznimno posebno s određenim slučajevima na kojima je radio otkad je došao u Alexov tim. reče glasom koji je nagoviještao da može očekivati nekoliko novosti. od čega žive on i žena?« »U principu. Peter Rydh je to naučio s godinama. Slijedeći Alexove upute. Novac.Rijetko bi se rano tijekom istrage dogodio uspjeh. Sviđa mi se to.a osim toga. Zar je i ovaj put tako jednostavno? »Dobro.« Peter je pobožno slušao. Izbjegavao je uopće baciti pogled prema Joaru dok je ulazio u svoju radnu sobu i zatvarao vrata za sobom. u rujnu . mislim da ne bih mogao živjeti bez toga. »Čini se da je naš dragi Sven unatrag nekoliko godina imao ozbiljnih financijskih problema. Nešto zbog čega se sve vrlo brzo razvijalo. »Blago rečeno«. »Privest ćemo ga nakon ručka«. dužan je dosta velike novce na nekoliko strana bankama i zadrugama. »Dobili smo informacije koje ste čekali u vezi s privatnim financijama Svena Ljunga«. reče istražitelj iz nacionalne policije.

« Ovo nije sve. nekih prihoda vrijednih spomena. a ne kolegi u kojeg može imati povjerenja.« »Ali imali su kuću«. odgovori kolega jednostavno. sjetio se Peter. ali nije baš nemoguće da ćete naći otprije uspostavljene kontakte između njih dvoje. onaj čovjek pronađen ispred kampusa?« »Htjeli su se valjda riješiti pljačkaša da zametnu tragove«. kad se sjetio još nečega što ga je Alex zamolio: »Obratite pozornost na Marju Ahlbin u istrazi. »Koji to ‘oni’?« upita Peter oklijevajući. pomisli. Ni tih novaca nema. Marja i Sven. jesu«. kao da se obraća djetetu. »Javit ćemo se kad nešto više saznamo. »Imate li već neka imena upletenih?« »Radimo na tome«.« Usta su mu se osušila dok je izgovarao posljednje riječi. Je li vaša krivnja što vam se obitelji više nisu slagale? Kad je bila dijete. »I na tome su zaradili.« Peter je baš krenuo poklopiti. »Ne mislimo valjda da je Sven Ljung sve ovo izveo sam«. prigušeno se nasmije kolega.« »Zar nije ona mrtva?« »Jest. samo se sada ne možemo sjetiti. razmišljao je Peter. ustvrdio je kolega. Kolega je bio na granici nestrpljivosti. S deset godina . Prejednostavno.. Fredriki nikad nije bilo dosta slaganja slagalica. »Istina. Alex mu je rekao da je Marja slala prijetnje Jakobu. reče kolega. Zapravo znamo gdje je sav taj novac završio. dobar milijun. »Polazimo od hipoteze da se Sven odlučio na ovaj cirkus s pljačkama zbog loše financijske situacije i ničega drugog«.. rekao je pretjerano polagano. »A Yusefovo ubojstvo.

prema takozvanom oproštajnom pismu navodno ustrijelio oboje. sjajan osjećaj za detalje i pamćenje stvari. Oči su joj se zacaklile. a ne Marja. posao. Zašto si ih ostavila u toj situaciji? pitala se Fredrika šutke. disanje otežalo. Roditelji bi je bez oklijevanja pustili unutra. Knjižničarka je bila neumoljiva. pak. Fredrika je nazvala poslovnicu. uznemirena. primijetio je Alex. prošapće Fredrika i objema rukama počne ispipavati trbuh. a ne Marja. »Ajme. Johanna se u pravom smislu isticala kao vjerojatni počinitelj. Ponekad je to sve što uspijemo izvući. ne Marji. Fredrika nije imala što prigovoriti. rekla je tad njezina majka i pomilovala je po kosi. To je umanjivalo mogućnost da je netko drugi. Tehničari su pregledali izlistane Marjine pozive i zaključili da se u barem jednoj prilici nalazila u blizini Seven Elevena iz kojeg su slani e-mailovi. Previše je pod stresom. Svi koji rezerviraju računalo radi pristupa internetu moraju se identificirati. Jest išlo brzo i bilo je pravo olakšanje iščekivati nešto toliko važno poput razgovora s dotad nestalom Johannom Ahlbin. I činilo se da je na neki način sve upereno protiv njega. Popila je malo vode i osjetila kako tijelo upija tekućinu. Dijete. Imala je. al sam se prepala«. Spencer. »Čarolija«. Previše se toga odvijalo istodobno. Alex je Fredriki dao petnaest minuta da se posveti upravo čarobiranju prije nego što su se spustili da dočekaju Johannu Ahlbin. Nove informacije koje su dobili od nacionalne policije uklopile su se u istragu koja je trajala nešto više od tjedan dana i upravo se činilo kako se bliži svojevrsnom razrješenju. činila kao ona koja je možda prijetila. doznati kako im procedura zapravo izgleda. »Brzo to ide«. Indicije. I kojeg je vraga tvoja majka imala s tim? Potonje joj je gotovo izbilo zrak iz pluća. Jakobu se prijetilo.složila je prvu od tisuću komada. kako se njezin djed izrazio. Nikad nema mira više od nekoliko dana . Osjećala je da mora ponovo nazvati knjižnicu. Ako isključi Marjinu eventualnu upletenost u sve što se zbilo. pomisli Fredrika. Jakob je. a više je ljudi ustvrdilo da je imala problematičan odnos s ocem. ali nikako nisu mogli utvrditi tko je u konkretnom trenutku upotrebljavao pojedino računalo. poslao e-mailove. koja se.

izgleda. Zašto je tako tiho napustila zemlju? pitala se Fredrika. Trebalo joj je tek nekoliko minuta da pronađe broj koji je tražila. bila je spremna spustiti se i susresti se s Johannom Ahlbin. ali ni sada. Zurila je u kratak popis pitanja koje je pripremila za Johannu Ahlbin. I kad se planirala vratiti. a trebali smo paralelno tražiti Karolinu . kroz prozor je promatrala nebo. Fućka mi se za njega trenutačno. odluči Fredrika i vrati se svojim bilješkama. Snijeg je počeo padati nekoliko sati nakon ručka. kad su obznanjeni njezino ime i sudbina. samo da je htio. A sad je otišao obaviti neki brže-bolje smišljen posao u koji je nije želio uputiti. stoga nikako ne može biti u bolnici.zaredom. Policija očito nije razgovarala s mnogo ljudi iz Karolinina kruga poznanika. pomisli Fredrika. Nebo. vrag ga odnio. mrtva. kako se to Tajland uklapa u sliku? U veleposlanstvu je Karolina dala naznačiti da je žrtva nekakve urote. a ni psihijatar Jakoba Ahlbina. Netko s kim policija nikad nije stupila u kontakt jer su to otpisali kao uzaludno. Taj čovjek to nikad nije htio. . a koja bi možda mogla odgovoriti na to. Gdje je. u raciji pronađene sve njezine stvari. Zapravo postoji osoba koju su otpisali. Još joj je jedna misao preletjela glavom dok je zatvarala vrata svoje radne sobe. Bijesno je zgužvala papir i bacila ga u koš za smeće. Tražili smo je danima. Brzo je otvorila vrata svoje sobe i svom se težinom bacila natrag za radni stol. ali tko je opisan kao osoba koja je bila vrlo bliska Karolini. Strpljivo je od signala do signala čekala da se netko javi. Fredrikini prsti žustro su skupili papire i bilješke. Mogao bi biti i Spencer. i zašto nije reagirao na njezinu navodnu smrt? Elsie i Sven nisu doveli u pitanje mogućnost da nije u Švedskoj. Dijete joj je očito bilo prioritet. Ni Ragnar Vinterman. mjesto gdje se navodno nalazio Bog koji ju je toliko puta razočarao. ako uopće planira? Od iznenadne spoznaje zaljuljalo joj se tlo pod nogama. Zašto nitko drugi nije znao da je Karolina otputovala.ili možda čak radije nju. zapravo? Je li još na Tajlandu? Usput. Umornih očiju. nitko se nije javio policiji i obavijestio ih da je Karolina zapravo u inozemstvu. da ona nema veze s Therese Björk i da nikad nije nogom kročila u hotel u kojem su.

Dok je ona očekivala da će dječaci narasti. nikad se zapravo nije znao nositi kao vječno drugi. Diskretno se nakašljao. rekao je zatim. Tebe stvarno nemam razloga voljeti. »Bogohuliš«. Sada jedva da je viđala ijednog od njih dvojice. biti snažni i jedan drugome najbliži na svijetu. a na koje je isprva gledala kao na blagoslov. prošaptala je i osjetila kako joj naviru suze iz nutrine. da isprva nije shvatila što govori. umorna i žalosna od godina meteža i teškoća.. »Sve znam. rekao je toliko tiho.« . ali takve procjene nisu mogle biti dalje od istine. shvatila je promatrajući snježne pahulje koje su padale sa sivog neba. Sada više ne mogu učiniti išta u vezi s tim. »Ovdje su još od jučer«. »Samo je pitanje trenutka kad će sve otići kvragu.« Dugo je gledala u njega. Bila je toliko duboko utonula u misli da nije čula njegove korake iza leđa. ne osjetivši ni tračak straha. da je prestala sklapati ruke kad se molilo na misi. pomislila je oštro. koji je toliko povrijedio mlađega. Stariji sin. rekla je. šapnula je odgovor suprugu kad je diskretno primijetio da ne sudjeluje u molitvi kako bi trebala. »Znam«. u sjeni svoga uspješnog brata. Bila je stara. »Ionako me ne sluša«. »Tko to?« upitala je smeteno. Ali mlađi. Rijetko tko smatrao ju je starom. ali beskrajno bolji od ostalih u obitelji. jedva da joj je nedostajao. »I još u crkvi!« Ali što je drugo mogla učiniti? Dvojica sinova koje je rodila. prosiktao joj je na uho. s vremenom su se pretvorili u prokletstvo koje je tvorilo jednu veliku modricu na njezinoj duši. ali na kraju se toliko nevjerojatno umorila od neuslišanih molitvi. sinovi su bili udaljeni poput Kaina i Abela. »Mislim da moramo razgovarati«. Kod onih prvih kušnji okrenula se crkvi i Gospodinu koji je bdio nad svima njima. Prekasno sam to primijetila.. Pokazao joj je umornim prstom. sam za sebe. Pogled mu je zastao na automobilu koji je stajao uz pločnik. »U što gledaš?« »U samog vraga«. koji je uvijek bio slabiji i pomalo na stranputicama. Njegove su plave oči krenule u drugom smjeru. niz ulicu.

Morat će reći i gdje je bila na noć ubojstva. Predlažem da počnemo od toga: gdje ste bili posljednjih. Ali. Fredrika i Alex s jedne strane. reče Alex ljubaznim tonom. koliko god da je ispitivački promatrala vanjštinu Johanne Ahlbin.« .. zavidno lijepo oblikovane usne. osim para jednostavnih naušnica od bisera.. »Pretpostavljam da razumijete da nam je bilo jako stalo doći do vas. Fredrika je pokušavala protumačiti izraz lica mlade žene. a Fredrika se nije mogla prisjetiti je li ga dosad čula da tako govori. »Moje iskrene isprike što je bilo toliko teško doći do mene«.« Alex se namršti i prekine sam sebe.Prvo što je sinulo Alexu i Fredriki bilo je da Johanna Ahlbin ne izgleda baš kao na fotografijama u kućici na Ekeröu. čeličnosivi pogled. Nije nosila nakit. devet dana«. osobine koje se rijetko razluče na fotografiji. imala sam svojih razloga da ne privlačim pozornost. »Bila sam u Španjolskoj.« »Rado bismo saznali koji su to«. Nešto je pogrešno. Oboje ih je iznenadila visoka. Visoke jagodične kosti. koja ih je u dogovoreno vrijeme čekala u velikom predvorju policijske zgrade. ». Najviše ih je iznenadilo što je odavala smiren i pribran dojam. pomisli Fredrika. Johanna Ahlbin s druge. Ne odaje baš dojam žene kojoj je umrla cijela obitelj. Fredrika je osjetila smirenost druge žene. postalo joj je neugodno. 25. a sad je najednom stajala pred njima. Mora se vidjeti nešto od silnih osjećaja ili prošlosti koje bi trebala imati. to je instinktivno osjećala. rekla je dok su hodali prema sobi za ispitivanja koju je Fredrika rezervirala. Johannin odgovor bio je brz i kratak. Na njezino olakšanje. Alex je oštrim glasom započeo ispitivanje. dovrši. Trenutak kad se Johanna rukovala s njima i pozdravila ih djelovao je gotovo nestvarno.. »Ali vjerujte mi. Fredrika je opčinjeno promatrala drugu ženu. Bež majica koju je nosila ravno joj je padala sa širokih ramena. Sjeli su za stol smješten posred prostorije. velike. njezina mimika nije odavala doslovno ništa.. pomisli Fredrika suho. lijepa žena duge svijetle kose. veljače?« Dobro je. toliko da je osupnuo i Fredriku i Alexa. Toliki dani šutnje. »Gdje ste bili od ponedjeljka.

« Zastala je i spustila pogled na svoje dlanove.« Fredrika i Alex su napeto iščekivali. »Znamo«. Tamo sam ih vidjela. Dugi tanki prsti i nalakirani nokti. »Izbjeglice koji su noću dolazile čamcima«. trebala sam biti ondje jer smo zaključivali posao s važnim klijentom. Nanovo tišina.« Duboko je uzdahnula. sve to skupa.ne. zna mi se to dogoditi kad sam pod stresom. »A što ste ondje radili?« upitala je Fredrika.« Nekoliko je puta trepnula i pokušala izvući iz sebe osmijeh.. Jednog jutra došlo mi je da odšećem do pristaništa u selu u kojem sam bila i onda sam ih vidjela. počela je oklijevajući. naslućivala je Fredrika. »Otputovala sam u Grčku. prije nego što joj se lice izobličilo. nisam pomislila . reče Alex. Bez vjenčanog ili zaručničkog prstena. »Već sam tražila godišnji i. nastavila je Johanna tihim glasom. Alex nije mogao ne zagledati se netremice u nju. »U Španjolskoj?« ponovio je. potvrdila je Johanna sigurnim glasom. Fasada.« Na trenutak nastane tišina.. »Ali onda se prošle jeseni dogodilo nešto zbog čega se sve preokrenulo. htjela sam uživati jer je još bilo toplo. »Godinama smo on i ja različito gledali na to«. a u Švedskoj je već zahladilo.« . počela je priču. Pomislila sam . Da sam bila nepravedna prema ocu. »Prvotno je plan bio da putujem privatnim poslom«. Činilo se da Johanna pokušava odvagnuti kako da odgovori i prvi put je izgledalo kao da je sve što se dogodilo ostavilo traga na njoj. »U Španjolskoj«. godinama. »U to vrijeme imala sam problema sa spavanjem. Ostala sam nekoliko dana dulje. »Sigurno znate za angažman mog oca u vezi izbjeglica?« rekla je. »Bilo je nedostojno čovjeka. Toliko je usredotočena na održavanje fasade. Johanna otpije vode koja je stajala na stolu. da se potpuno udaljila od svoje nutrine.osjetila sam da sam griješila. »Imam putne dokumente koji to potvrđuju.

ali prešutjela je to. nije.« »Što mislite pod time da je bila laž?« upitala je Fredrika i prizvala u misli sve iskaze o Karolini kao kćeri koja je dijelila vrijednosti svog oca. Johanni je glas podrhtavao. »Karolina. imaju i sjedište u Španjolskoj. »Pravila se. izgledala je gotovo kao da joj se plače. između ostalog. Alex je nastavio. »Ali znate kako je. Fredrikin je mozak radio punom parom da upije sliku koju joj je Johanna upravo oslikavala. »Ne. rekla je i izgledala je vrlo umorno. Oduvijek ju je jako zanimalo čime se to otac bavi. »Govorila je da joj je stalo do istih stvari kao njemu.« Odjednom je u sobi postalo vrlo hladno. Karolina me uvukla u svoje planove.« Fredrika se uznemireno pomakne na svome mjestu. Roditeljima ćete posljednjim popustiti. . Umjesto toga. Budući da se činilo da više neće ništa reći. godinama«. Je li ovo razlog što se policijski službenik Viggo Tuvesson pojavljuje u istrazi? Johanna je djelovala pribrano. »Ali to se nije ostvarilo«.« Ponovo je zastala. Trebala sam biti ondje tijekom veljače i ožujka. pa nastavila odlučnijim tonom. zaključio je. Željela sam ga iznenaditi. ali sve to skupa bila je užasna laž i jednostavno se više nisam željela praviti da sudjelujem u toj svinjariji. ali ništa od toga nije bilo točno.« Pet tjedana. pokazati da mislim ozbiljno. Zapravo se njezina takozvana pomoć koju je pružala ocu i njegovim prijateljima nikad nije svela na išta više od anonimnih dojava policiji o tome gdje mogu pronaći izbjeglice i što krijumčari rade da ih dovedu ovamo. da dijeli njegove temeljne vrijednosti. odgovori Johanna mračnim pogledom. Fredrika je umalo htjela pitati zašto ne plače. i dalje s čvrstim osjećajem da nisu sve čuli.. Mislila sam to pokazati dobrovoljnim radom kao pravnica. »Što se dogodilo?« upitala je smireno. Možda je njezina tuga suviše osobna. za organizaciju koja radi s izbjeglicama. pa sam odlučila ispričati ocu svoje nove spoznaje. »Sve je otišlo skroz kvragu«.. Johanna Ahlbin odmahne glavom. »Karolina se vješto prodala pod dobru i privrženu kćer.. Gledala je Fredriku ravno u oči.. vrijeme za koje je na poslu tražila dopust. Pobjegao joj je sirov smijeh.

»Nikad nije podnijela prijavu. »Pobrinuli su se za to unutar obitelji. Fotografije na zidu. »Isto kao i sa svim drugim«. »A vaša majka?« upitao je Alex i Fredrika je pažljivo slušala. Moglo bi se reći da je otac brzinom svjetlosti prekinuo svoj rad « Vratila su se sjećanja s posjeta Ekeröu i činilo se da Fredrika i Alex misle na isto. zašto Karolina ima toliko loše mišljenje o useljenicima?« Jasno je vidjela na Johanni da je reagirala na promijenjenu formulaciju koja je odala da je policija već izašla u medije s podatkom da zna kako je Karolina Ahlbin živa. iako je znao što će odgovoriti. da bi potom preformulirala pitanje: »Hoću reći. reče Johanna strogo. tako su roditelji smatrali. . reče Johanna gotovo izbjegavajući odgovor. Fredriku i Alexa pogodile su svom snagom. datirane sve do Ivanja početkom 1990-ih.« »Hoćete reći.« »Zašto je Karolina imala toliko loše mišljenje o useljenicima?« ubacila se Fredrika.« Johanna zavrti glavom. otkrila bi se cijela njihova djelatnost. Zašto Johanna. po stavovima?« »Da. a kad su riječi naposljetku izgovorene. a ne Karolina? »Biste li mogli vremenski smjestiti događaj koji ste upravo opisali?« pitao je Alex. »Jer ju je silovao jedan od izbjeglica koje je otac skrivao u podrumu kuće na Ekeröu. gotovo nesigurna želi li znati.« »Što su onda učinili?« upitala je Fredrika oprezno. »Kako to između?« »Između mene i oca. »Nismo našli nikakvih prijava silovanja u sustavu. Nije se smjelo prijaviti. Johanna koja je na slikama blijedila poput duha. Isprva nije odgovarala.« »Silovao?« ponovi Alex gotovo nepovjerljivo. »Ona je valjda bila negdje između«.

« Ne samo pred njima. da netko treba biti kažnjen. Odjednom kao da je bila moja krivica što se obitelj podijelila. »Silno ogorčena. reče Johanna prigušenim glasom. »Kuća na Ekeröu postala je kugina kuća u kojoj nikome nije bilo ugodno. reče Alex oprezno. ja sam bila miljenica. zapravo su uloge bile obratne. bilo je kao da je cijela obitelj pomrla. ali nisu se još izoštrile. Meni je bilo samorazumljivo da to treba prijaviti policiji. »Sigurno se osjećala užasno. »Na Ivanje 1992. samo bismo tu i tamo otišli na vikend ili na koji tjedan tijekom godine. a ona je uvijek željela biti negdje drugdje. I usamljena. »Što je Karolinu taj događaj promijenio. Johannino držanje postalo je opuštenije.« »Sigurno ste postali jako ogorčeni«. zaključi Fredrika. . manje pritisnuto stvarima koje je imala za reći. otvoreno mi je govorila koliko prezire useljenike koji dolaze u Švedsku. »Ovo što sam spomenula«. ali to se nikad nije ostvarilo. nego i pred obiteljskim prijateljima i poznanicima. uostalom. svatko za sebe nešto je zapisao. »Što se dogodilo nakon toga?« upitala je Fredrika. to je svakome bilo jasno. a ne uz obitelj. ali pravila se kao da nije bilo ništa. preuzela sam njezinu ulogu jer nisam mislila da je očeva reakcija bila dovoljna zadovoljština za učinjeno. Nakon silovanja. moja. Možete zamisliti moje iznenađenje kad sam bila prisiljena prekinuti svoj križarski rat jer se činilo da Karolina misli kako je sve u redu. Stvari su se počele bistriti. Prije nego što se to dogodilo. Tata i mama raspravljali su o tome da bi je trebalo prodati. Ili Karolinina. Nikad više nismo ondje proveli Ivanje.« »Što vam je bila najveća frustracija?« upitala je Fredrika.« »Kako je bilo Karolini?« Prvi put tijekom ispitivanja Johanna je izgledala ljutito. a ne očeva ili majčina. a istodobno se pred ocem i majkom pravila kao da joj nije ništa. »Može li se reći da ste se onda udaljili od obitelji?« Johanna kimne.« Oboje su kimnuli. Ne samo da je prestalo očevo skrivanje izbjeglica.

« »Mogu vam dati jednostavan odgovor: jer me zamolila. Alex je prekinuo tišinu. »Podsjetnik na što?« »Na našu povezanost. Gdje ju je već vidjela? U misli joj se vratila kuća na Ekeröu. Cvijet. Ili.« »Tko vas je zamolio?« »Karolina. nesigurni što će dalje.« Johannin glas je otežao. pogotovo ne nakon što je otac počeo pričati o tome da će se vratiti svojoj aktivnosti skrivanja izbjeglica.« Toliko nabijenu emocijama. da simbol te povezanosti treba sakriti satom? upitala se Fredrika. Johanna je pratila njezin pogled i pomaknula sat pokušavajući sakriti tetovažu. Što se dogodilo?« Johanna se ispravi. ali Karolinini planovi stali su tome na put.« Opet tišina. »Tako je. pogled joj je postao zagonetan. Uto je Fredrika vidjela tetovažu na Johanninu zapešću. dodala je. Rekli ste da ćete pet tjedana biti na dopustu i otputovati u Španjolsku. I nitko mi od njih nije nedostajao. sada. »Johanna. Dojam o Karolini se u manje od sata radikalno promijenio. moramo čuti ostatak. a jedina koja je na to negativno reagirala bila sam ja. »Zanima vas zašto sam identificirala Karolinu iako sam znala da to nije ona?« »Poprilično. gipkost kretnji kao da je odavala balerinu. ali Fredrikina znatiželja već je bila pobuđena. »Što predstavlja tratinčica?« izravno je upitala. »To mi je podsjetnik. suhi cvijet koji je jedini krasio jedan od zidova spavaće sobe. gotovo prekrivenu ručnim satom koji je nosila.« Fredrika i Alex se pogledaju. bolje rečeno. tratinčicu. . ali oboma im je bilo jasno da su daleko od kraja. barem ne previše. »Karolina ima isti takav«. Nisam više mogla podnijeti to silno pretvaranje.

Bolničari su je pokušali spasiti. »Jer se našla u tako teškoj situaciji da je doslovno morala nestati s lica zemlje. »Veza koja sestre drži zajedno može se rastegnuti koliko god treba. a da zapravo ne umre. kao da je Fredrika rekla nešto posve izvan pameti. Objasnila mi je cijeli plan. odlučila sam još dulje ostati u Španjolskoj.« »Je li bila živa kad ste došli u stan?« »Nije tako izgledalo. Ali odbijala mi je odgovoriti. samo je rekla da je prošlost došla na naplatu i da je shvatila što mora učiniti. Fredrika nije mogla a da ne osjeti olakšanje. »Zašto ste joj pomogli s nečim toliko ozbiljnim poput insceniranja vlastite smrti. Neprestano. Na Johannino nepomično lice probio se blagi smiješak. Da se vidi na njoj da je teško živjela.« »Kako ste znali da je ovisnica. a tako mi svega. Pa sam otputovala u Španjolsku. »Kako to mislite?« Johanna se uznemireno nagnula nad stol. ta žena koja je umrla i predstavljala vašu sestru?« »Karolina mi je rekla. ispitivala sam je. »Zašto?« Johanni prvi put od početka razgovora zasuze oči. kako će umrijeti.« Fredrika je od nesigurnosti čvršće stisnula olovku. ako vam nije htjela ni objasniti zašto to radi?« upitao je Alex. a da ne pukne.« Johanna nije odgovarala. ali očito je bila.« »Nije vam detaljnije objasnila o čemu se radi?« »Nije. Kad je rekla da je našoj obitelji prošlost došla na naplatu. Moj zadatak bio je pozvati hitnu i zatim ovisnicu identificirati kao svoju sestru. uopće mi nije palo na pamet da misli na događaj od tog Tvanja. Kad sam shvatila da je mislila na to.« »Sigurno vas je bilo jako strah. »A kako bi inače sve ovo imalo smisla? Zašto bi učinila što je učinila?« . Barem se tako izrazila. a onda napustiti zemlju.

»S druge strane. Kao i obično. u ubojstvu Therese Björk?« Alex uzdahne. odgovorio je. »Počelo je u kući na Ekeröu. Peter će se uskoro pokupiti u nacionalnu policiju da prisustvuje ispitivanju Svena Ljunga. objasnila je da se osjećala primoranom držati se podalje. Nakon što je čuo njegovo naređenje. baš kao što smo i rekli. reče Fredrika gotovo vedro. koja je gotovo otrčala u kantinu po sendvič. Alex je naložio timu da se što je brže moguće ponovo nađu u Lavljem brlogu. koliko god minornog. jasno da mora jesti. »Nemamo dovoljno dokaza«. nemamo ni puno toga što bi upućivalo na suprotno. Naravno. pomisli Alex. vrijeme je proletjelo i već je prošlo podne. Za kaznu što joj nismo pomogli kad joj je na onoj livadi uništen život. »Što zapravo imamo. »Zbog ometanja istrage ili zbog njezina sudjelovanja. »Zapetljano je«. Žena je u visokom stupnju trudnoće.« Alex krišom pogleda na sat na ruci.« »Sad bar znamo da smo ti i ja bili u pravu«. nitko se nije usudio vući se. a sad će se namjeriti i na mene. Bora između Alexovih obrva produbila se i pretvorila u usjeklinu pravilna oblika. S nogu i glasno.« »Hoćemo li je pritvoriti?« upitao je Peter. priznao je Alex.« »Treba li joj zaštita?« upitala je Fredrika kad su se otvorila vrata dizala. »Što to mislite da je učinila?« »Mislim da je dala ubiti majku i oca. Što se . pogotovo ne Fredrika. a da ide u prilog njezinoj priči?« upitao je Joar kad je Alex prenio timu što su saznali iz razgovora s Johannom. Alex je pogleda. a oni se vratili u hodnik istražiteljskog tima. iz straha od sestrine reakcije nakon što je shvatila da je sestra roditeljima oduzela život. »Što se tiče činjenice da nam je omela istragu. »Ne puno«. promrmljao je Alex. »Čak jako zapetljano.

»Da.« »I upravo u tome moramo napredovati«. Johanna nije znala ni reći kako je Therese Björk umrla. Recimo da smo već bili ondje i uništili potencijalne dokaze kad smo tražili ključ kuće na Ekeröu. rekao je. hitna je pokupila u Karolininu stanu. tamo našla. nakon što je identificirala Therese Björk kao svoju sestru«. »Brza si«. »Zna li Johanna da je Karolina na Tajlandu?« upitao je Joar. ali ne zna zašto.« . odgovori Alex suho. Kad smo je obavijestili da joj se sestru traži zbog krijumčarenja droge. reče Joar i krišom pogleda u Peterovu smjeru. da tako kažem. nije imala nikakve veze ni s Karolinom ni s Johannom. »Osobu koja. »Je li rekla možda nešto o ulozi svoje majke u ovom kaosu?« upitao je Joar radoznalo. reče Peter. koliko nam je poznato.« U sobi zavlada tišina.« »Osim toga. prema uputama svoje sestre. »Možda nam on može malo razjasniti Marjinu upletenost. To zapravo Karolinin stan čini mogućim mjestom zločina. stojimo u mjestu. reče Alex i uzdahne. »Onda napeto iščekujemo što će biti na ispitivanju Svena Ljunga«. Johanna se poslije vratila počistiti stan. Koliko brzo možemo dobiti pristup stanu?« Joar se oprezno nasmiješio Fredriki. »Ni riječ«.« Fredrika je djelovala kao da će nešto zaustiti.tiče pogrešne identifikacije njezine sestre kao umrle. »Stvarno imam osjećaj da bismo trebali razgovarati i s Karolinom Ahlbin«. ni tu trenutačno nemamo puno. ali nije. »Da«. »Čak bih se usudio ustvrditi da sve dok ne znamo ništa o Karolininim aktivnostima proteklih tjedana. mislim da ne bi bilo puno koristi od istrage mjesta zločina u Karolininu stanu. a zatim je preminula u bolnici. Alex kimne. tvrdi da nije bila prisutna u sestrinu stanu prije nego što se Therese. prekinula ga je Fredrika. dometnuo je Alex i podsjetio Fredriku na zadnje dijelove razgovora s Johannom. mislila je kako je Karolina namjeravala upotrijebiti taj novac da plati počinitelja ili počinitelje ubojstva svojih roditelja. »Nažalost.

nije osobito teško shvatiti. ali ako su obje nevine. na kraju krajeva. »Erik Sundelius«. njezini roditelji. pomislila je Fredrika i osjetila kako je sve više pod dojmom. Zasebno. Kao dijete. Ali Fredrika se ipak morala zapitati nije li je netko trebao prozreti. Koga takav doživljaj ne bi obilježio? I to sasvim sigurno dovoljno jako da osoba počne manipulirati okolinom onako kako je to Johanna prepričala. potvrdi Alex. Usput se nakratko vratila jednoj od svojih prethodnih teorija. rekla je. Nakon nekoliko sekundi neodlučnosti. koja je polazila od toga da su sestre nekako zajednički ubile roditelje. tako da nažalost ne možemo biti toliko sigurni. »Dao je naznačiti da je Johanna imala problema. kako ga je Johanna opisala. Ili. Supružnici Ljung. o sebi. Ragnar Vinterman ili psihijatar Jakoba Ahlbina. Fredrika se ponovo oglasila. Tako da ne mislim da bismo trebali pridavati previše pozornosti stvarima koje su iskrsnule u razgovoru s njim. »Ali više ljudi je spomenulo da s Johannom nije sve u redu. odgovori Fredrika. sve misli o mitovima oko posebne veze koja je navodno postojala između sestara postale su aktualne. »Liječnik Jakoba Ahlbina.« U mlađim danima. policija nema jasan razlog. taj nam je zaboravio ispričati neke druge stvari. »Ali po običaju.« »Istina«. Karolinin motiv. Fredrika se često pitala bi li bila sretnija da je imala sestru umjesto što je odrasla s bratom.« »U što to?« »U to je li Karolina ili Johanna dovoljno bolesna da ubije svoje roditelje. Nismo ništa znali o Johanni. Zar nikad nitko nije posumnjao u njezin blizak odnos s ocem? . glasno se smijala dok je čitala »Najdražu sestru« Astrid Lindgren.« »Da?« reče Alex. Motiv.« »Ne mislim ni ja da trebamo«. zapravo je svaka od njih imala motiv. A baš kad smo preusmjerili pozornost i usredotočili se na nju. Dok je sjedila uz bilješke s ispitivanja Johanne Ahlbin. dobrovoljno nas je potražila. a kao odrasla mnogo je puta poželjela sestru s kojom bi razmjenjivala misli i ideje.

»Fredrika Bergman. Ali zašto? Ispunjena lošim slutnjama. ostaviti slučaj drugima s dovoljno snage i brzine. Uskoro će dva. Ili je. Premetala je po zadnjem faksu poslanom iz Bangkoka. Trebala bi poći kući. čini se. S mukom je progutala slinu i osjetila kako je od nemira steže u prsima. na snijeg koji je padao.. Obuzeo ju je osjećaj da s više strana na nju navaljuju teška pitanja. pokušavajući ne zvučati previše nametljivo. zatim hripavo disanje. Okrznula ju je slutnja da se prikrada opasnost.« . Slika koja je podrazumijevala potpuno drukčiju problematiku od one koju si je Fredrika isprva predočila. Istodobno. netko je nesuvislo govorio. Negdje griješimo u svemu ovom. i jako mi je drago što ste mi uspjeli uzvratiti poziv. Zatim je govor iznenada postao mnogo razgovjetniji: »Zvali ste u vezi Line.« »Tako je. Zvukovi su se nastavili. pomisli Fredrika. idi spavati. Ništa nije upućivalo na to da je Karolina Ahlbin napustila Tajland. Fredrika baci pogled na sat. Ili je i. Očito nije bilo dijela tijela kojem nije bila spremna prkositi. I svirati. Idi kući. Kad joj je u misli došla violina. doista toliko bolesna koliko je njezina sestra Johanna dala naslutiti. shvatila je i osjetila suviše poznat umor kako je svladava. Spustila je papire. ako ona stoji iza dvostrukog ubojstva Jakoba i Marje.. Počela se pojavljivati nova slika Karoline Ahlbin. I to u nečemu silno važnom. Kako joj je zazvonio telefon na radnom stolu. Johanna koju su polako izbrisali s obiteljskih fotografija i koja je na kraju izgubila sve. ljudska mašta nema granica. Kada drugim ljudima treba nanijeti bol. pustila da joj pogled odluta kroz prozor. tako je praktički zauzela stav mirno. očito i na daljinu ima mogućnost kontaktiranja ubojica za posebne zadatke. Istog časa znala je tko zove. ruka joj se učinila kruta i bolna. Mlada žena koja možda očajnički treba zaštitu. a Spencer se još nije javio. »Måns Ljung?« upitala je. Ili je i Karolina žrtva iste one urote koja je. dovela do ubojstva njezina oca. Stresla se. I majke. što je bila umirujuća činjenica koju treba uzeti u obzir.« Tišina.

reče potom. zvučalo je kao da je odložio slušalicu. iako je godinama bio Karolinin dečko.. A ja sam bila toliko blesava da to bez problema povjerujem. a druge na trbuhu. »Nisam«. pomisli Fredrika.« »Je li rekla o čemu se radi?« »Rekla je da ne uspijeva doći do Jakoba i Marje.« Muk. Isključivo zbog onoga što je Elsie rekla. uvijek imam vremena za razgovor.. Oprostit ćete mi što loše zvučim. »U vezi s čime joj je trebala pomoć?« .. »Jer se bojim da joj se nešto loše dogodilo. »Prošli tjedan nazvala je i zamolila me za pomoć. »Je li to moja mama rekla da ne mogu odraditi jedan telefonski razgovor?« Da. Usiljen smijeh kroz telefonsku slušalicu.. »Sve je u redu«.« Mora da je shvatila. Najvažnije je da se s njim da razgovarati. »U posljednje vrijeme nismo baš u kontaktu. I uplašila se.« Fredriku uopće nije bilo briga kakvo mu je zdravstveno stanje. da ima problema s povratkom kući jer izgleda da joj je netko ukinuo e-mail i izbrisao rezervaciju za povratni let s Tajlanda. »Istina je da sam primljen u jednu od takozvanih klinika za rehabilitaciju. u tebe je imala povjerenja. ali kad se radi o Lini. pokušavajući zvučati profesionalno »Zapravo me zanima je li Karolina unatrag tjedan dana pokušala stupiti u kontakt s vama.« Oklijevanje. »Jeste li znali da je ondje? Mislim na Tajland?« Måns je počeo kašljati. Fredrika duboko uzdahne. pomisli Fredrika. »Zašto to pitate?« Jedne ruke na telefonu. policija je odlučila ne saslušati njezina i Svenova sina Månsa. rekla je. imam nekakvu infekciju.« Ali Månse.

Viggo Tuvesson. Da si osigura povratak kući.« Fredrika uhvati samu sebe kako diše jednako teško kao Måns. »Da dođe do Jakoba. da mora kupiti novu kartu. nešto se dogodilo jer se više nije javljala na mobitel.. »A Karolinu sam zamolio da pričeka.« Fredrika se morala nasmijati užasnim predrasudama koje je imala. njemu idu takve stvari«.« Pametno. »Što je učinio?« »Nazvao je da mi kaže kako se nema puno što učiniti. Ali kad sam je nazvao. ne provjeravam baš često. I nisam joj rekao da joj je tata mrtav. »Policajac je. pomisli Fredrika. Je li i on drogeraš na rehabilitaciji? »Možda ga poznajete«. Ali osmijeh joj se zaledio na licu i pretvorio u grimasu kad je Måns nastavio: »Zove se Viggo. ne preko telefona. »Nazvao sam brata.« »Jeste li joj to rekli?« Uzdah. reče Måns. Pametan brat.« . »Nisam.« Čula ga je kako šmrca. bojeći se da ne brižne bez razloga u plač. Postavila je još jedno pitanje za kraj prije nego što je prekinula razgovor. »Ali nisam baš bio u stanju srediti joj to..« »Je li poslala e-mail?« »Moguće.« »Što ste onda učinili?« upitala je Fredrika i nije mogla izbjeći osjećaj frustracije u Karolinino ime. Jednostavno nisam mogao. »Što vam brat radi?« Pustila je da sljedeće pitanje ostane visjeti u zraku. Savjetovao mi je da joj ne govorim za Jakoba preko telefona. reče Måns tankim glasom. »Što s vašim bratom?« gotovo da je prošaptala.

Mora. Elsie je djelovala kao da je na rubu suza. Stefan Westin preuzeo je vodstvo. Čim je započeto ispitivanje Svena Ljunga. Pretpostavljate li tko ga je mogao ukrasti?« Sven je šutio. »Gospodine Ljung. Sven je progovorio. ali suzdržala se od glasnih prigovora. Odavao je dojam žalosna čovjeka. »Djelovala je užasno ravnodušno«. prema njegovim bilješkama. Već je vidio takvu šutnju kad su ispitivali Tonyja Svenssona. gotovo kao da su samo čekali da netko dođe i odvede ih. »Ne. prije deset dana prijavili ste krađu automobila. ispitivanje će biti sporo i prilično besadržajno. mora se poboljšati. Misli mu je prekinuo glas Stefana Westina. Peter blago podigne obrve. a ne Joaru. »Ali sigurni ste da je ukraden?« upitao je Stefan. Ako su te sreće da su priveli još jednu osobu koju je bogzna tko zastrašio i ušutkao. Peter je gotovo fizički osjećao pritisak u prsima kad je zakoračio preko praga sobe i rukovao se sa Svenom Ljungom. Sven još nije napunio ni šezdeset petu. znao je da pouzdanje koje u policiji imaju u njega mora dodatno narasti. prelagano otpisati. Krišom je pažljivo pogledao u svoje papire. Peter je odlučnim koracima prešao zadnjih nekoliko metara do sobe za ispitivanja u kojoj je čekao Sven Ljung. bilo je golemo. Povratio je dio teritorija koji je u posljednje vrijeme izgubio. bio je mlad. Oplakivao je težak. kolegi iz nacionalne koji će biti voditelj ispitivanja. U Peterovim očima. mora.Osjećajući kao da se kreće snagom teretnog vlaka po ravnoj pruzi.« Tišina u prostoriji. Sven polako kimne. Kad su joj muža odvodili iz stana. Prema Stefanu Westinu. Očekivanja od ovog ispitivanja bila su golema. . Peter se prethodno nije susreo sa Svenom i iznenadilo ga je koliko izgleda ostarjelo i umorno. Trenutačno su ga prelagano mogli prezirati. Olakšanje što je Alex ovaj zadatak povjerio njemu. Istodobno. samo privođenje prošlo je vrlo mirno. Ali kod starijeg muškarca radilo se o nečemu drugom. tajni gubitak. tako se Stefan Westin izrazio. Elsie i Sven pili su kavu kad im je policija pozvonila na vrata.

prenio mu je Stefan Westin.« Noge stolice zagreble su o pod kad se Stefan Westin pomaknuo i nagnuo preko stola. Sven nato brizne u plač. »Ali znamo da vas je zvao na telefon«. i Sven problijedi. Sven je promislio. Gotovo kao da se sav zrak ispuhao iz njega. »Kunem se da nisam vidio auto otkad je nestao«. korišten za dvije teške pljačke. Hoću reći. Stefan Westin pravio se kao da razmišlja o onome što mu je Sven upravo rekao. reče Sven naposljetku. Sven odmahne glavom. Kao ni to da je ukraden. pokušao je Peter jer Sven nije odgovarao. Više ili manje dobrovoljno.« . »Imamo snažne dokaze da je vaš automobil u vrijeme za koje tvrdite da je ukraden.« »Možda mu je samo poznanik i ništa više«.« Pogledao je Petera i podignuo ruke u rezigniranoj gesti. »Poznanik kojeg je posve slučajno pregazio vaš automobil pred Sveučilištem. Nije bio na cesti gdje sam ga ostavio dan prije. »Ali nije nam sjela priča da ne znate tko ga je uzeo.« Odjednom je izgledao mnogo sitniji. Za sve je prilike naveo da su supruga i on bili kod kuće. Vrijeme je stalo. »Jesam. »Više puta. »Istina«. Sami. znate li ga?« upitao ga je zatim. reče Stefan.« »Kako ste to primijetili?« »Kad mi je trebao u petak ujutro prije dva tjedna. kao i za jedno ubojstvo«. »Yusef. misleći na muškarca kojeg su pronašli pregaženog ispred Sveučilišta. reče strpljivo. »Vjerujemo vam«. reče Stefan. Peter jedva da se usudio pomaknuti. »Biste li nam mogli reći gdje ste se tom prilikom nalazili?« Suočen s datumima. Tiho i dostojanstveno. zapravo mislimo da ste ga posudili. »Ne. takve stvari se događaju.

ne znam tko je uzeo auto i iz kojeg razloga. Budući da je Sven sjedio i šutio. Pomisao na Jimmyja pogodila ga je poput groma iz vedra neba. »I zatim prijavili krađu da se osigurate od mogućih sumnji«. Iz odanosti. Ali to je bila pogreška..« Stefan i Peter pozorno su slušali.. Ili ne želi.« Pogled mu je tumarao. nastavi Peter blagim glasom. rekao je polako. pomisli Peter. čak više puta? Stariji muškarac s druge strane stola obrisao je suze s obraza i iznenada izgledao vrlo odlučno. zajedničkih poznanika. »Potrajalo bi jako dugo«.« »Ili ipak znate. ali glas je bio staložen. nije mene tražio. Glasom i tonom koji je prije bio rezerviran za njegove sinove. »Ne bi li vam bilo pravo olakšanje otvoreno ispričati što se stvarno dogodilo?« Svenu se oči ponovo zacakle. Stefan ponovo preuzme riječ: »Ovakvim zavlačenjem razgovora dobit ćete tek nekoliko sati i minuta«. Peter i Stefan demonstrativno su se zavalili u svojim stolicama. »Jakoba Ahlbina. Zajedničkih poznanika? »Koga to?« Ponovo oklijevanje. rekao je tiho. ali se ne usudite reći«. reče Stefan čvrstim glasom od kojeg je Sven problijedio. »Imamo sve vrijeme svijeta. koliko je dana prošlo otkad su se čuli? Nije li ga Jimmy nazvao i želio razgovarati? Nije li ga Peter odbio. »Ali trebali biste nam moći ispričati kako to da ste poznavali dotičnog Yusefa«. I Jimmyja. Pa kvragu. Sven je razmišljao. »Iskreno.« . »Nema šanse«. pomisli Peter. reče glasno. »Dobio je moj broj od. reče Stefan jednostavno. Laže tako da i sam u to vjeruje.

Njegove nezgodne navike koštale su nas jako puno novca. Ne samo što sam smatrao da je. Sven je nastavio priču oklijevajući s izborom riječi. priznao je Sven. i pokrenuli smo posao. imao sam osjećaj da ne mogu podržati njegovu novu ideju.« Diskretno se nakašljao u podlakticu. »Skrivali smo izbjeglice u vikendice na osami. »Trebao mi je novac«. Johanna Ahlbin potpuno je poludjela. »Ragnar je želio proširiti djelatnost.« Budući da su Stefan i Peter samo sjedili u tišini.. »Oduvijek mi je trebao. na skrivanju izbjeglica. Ali shvatio sam da bi moralo biti moguće. ali nedovoljno«. a Sven i Jakob posvadili su se nakon što je Sven predložio da Jakob svojim radom zaradi velik novac. izgubili smo nekoliko stotina tisuća.Počelo je kad je Jakob Ahlbin ispričao kako će ponovo skrivati izbjeglice.« Umorno je nastavio: »Nikad mi nije palo na pamet da se može zaraditi novac na tome što je Jakob radio. a Sven mu je uzvratio nazvavši ga autodestruktivnim i kukavicom. moguće očekivan. pa sam prekinuo suradnju. Jakob je Svena nazvao pohlepnim idiotom. a mi mu nikad nismo imali srca zatvoriti vrata. pomislio sam da moraju i poslije imati nešto novca uza se.. sve je otišlo kvragu i njegova majka i ja nismo mogli ni naprijed ni natrag. »Da. Kad ljudi koji dolaze ovamo toliko plaćaju za putovanje. Jednom je uspio prevariti i sebe i mene da se oporavlja i da mu treba novac za pokretanje posla.. barem otkad su počeli Månsovi problemi s drogom. uzdahne Sven. Puno je izgubio na pogrešnim ulaganjima i špekulacijama s nekretninama u inozemstvu. ali trebalo mu je još novca. nije bio previše voljan pružiti. Ali. koje smo mogli iznajmiti za manje novca nego što su izbjeglice morale platiti.« »Jeste li puno zarađivali?« upitao je Peter. »S Ragnarom Vintermanom. Ali ja sam imao osjećaj.. pogrešna nego jer je to bio i prokleto riskantan . Kad je napokon stigao odgovor. širom otvorenih očiju. Još jedna informacija koju im Sven. naravno. Pa sam podijelio ideju s bliskim prijateljem. pokazalo se. Krao je stvari i novac do krajnjih granica. ovaj. »S kime ste vodili posao?« reče Stefan. moralno gledano. Peter je shvatio da ga je svejedno iznenadio.

« Prazan Svenov smijeh odjeknuo je među zidovima sobe za ispitivanja. rekao je zatim. iako je vrlo oprezno uspio izbjeći sve prilike u kojima bi mogao odati više detalja. Sad ćemo dobiti zadnji dio slagalice. . Peter je naslućivao da se približavaju točki u priči nakon koje će postati teže dobiti informacije od Svena. Kad je Sven napokon progovorio. Evo. iz Iraka ili Somalije doći u Švedsku. ponovio je ljutito. imena. počeo je Stefan i Sven je žustro kimnuo.projekt koji bi tražio još mnogo suradnika. dobrih prevoditelja. Zatim će ih vratiti natrag u njihovu zemlju. pomno izabrane pojedince koji imaju vojnog iskustva.« »A koja je bila svrha toga?« upitao je Stefan radoznalo. »Velikodušno«. »Vjerujte mi. nadao se. Krijumčara. Ragnarov plan se više odnosio na to da privuče pojedince koji će uspjeti ući u zemlju uz pomoć lažnih dokumenata i na njegov nalog odraditi razrađene zločine. »Kako je Ragnar reagirao na vaše povlačenje?« »Razbjesnio se. pljačke novca kojima smo se bavili posljednjih mjeseci«. Posebne. »Na jedan novi način. više kao da nije mogao stati. primjerice. za Božjeg čovjeka. Ragnar Vinterman bez premca ima najlošije shvaćanje značenja te riječi. a da nitko nikad neće moći uhvatiti počinitelja zločina ili ih povezati s nama. ali Peter se primirio. krivotvoritelja dokumenata. »Krijumčarenje izbjeglica«. na primjer. sad će.« »Znači. Peter zadrži dah.« »Kakvu vam je to proširenu djelatnost predložio. a koju niste mogli prihvatiti?« Svena su obuzeli uznemirenost i stres. i da bi se dalo privući posebno izabrane izbjeglice ako im se ponudi jednostavniji način da dođu u Švedsku. »Sve to skupa zvuči vrlo velikodušno.« Sven je ušutio.« »Kakav to ‘novi način’?« upitao je Stefan nestrpljivo. »Ragnar je smatrao da je za izbjeglice preskupo.

Peter je znao za pljačke.« Nova bora na Stefanovu čelu.. »Mislim da jest«. zaključio je Stefan ukratko. Ali mislim. ali kad sam vidio vijesti o pljačkama. Ragnar je to riješio. Dobio je moj broj telefona od nekoga iz naše mreže..« »Mreži koja je navodno velikodušnija od ostalih«. »Zašto su onda najmanje dvaput pronađena tijela na području Stockholma?« »Stvarno ne znam«. reče Sven. nikad mu nismo rekli čime smo se počeli baviti. »I tako je sve počelo«. i ispričao mu da je čuo glasine o novouspostavljenoj krijumčarskoj mreži u Švedskoj.« Nešto je moralo poći posve krivo. pomisli Peter za sebe nakon što je sažeo crescendo nasilja i smrtnih slučajeva koje je djelovanje Ragnara Vintermana proizvelo tijekom posljednja tri tjedna. Sven mu je uzvratio pogled. očito je otišao k Ragnaru. Neuobičajeno dobro isplanirane. »Ali samo u prilikama kad me Ragnar potražio da se uvjeri da ću držati jezik za zubima. »A Jakob Ahlbin?« upitao je. ustrajao je Peter. reče Sven. »Je li on znao i za što od toga?« S mukom na licu. »Morali ste i poslije biti u kontaktu s Ragnarom u vezi s tim«. Sven ponovo kimne. reče Peter.« . naivni jadnik.« Čekali su. »Ali ne znam pouzdano. shvatio sam da ih je očito svejedno izveo. »Tako je«. tko je mislio da sam još aktivan. »Ne. obilježene posve drukčijim nasiljem nego što su takve pljačke obično bile. »Odlučio sam nikad ne biti dio tih ogavnih aktivnosti. reče Sven preplašeno. I kad me Yusef nazvao. »Bojim se da je unatoč svemu bio na tragu istini. »Rekli ste da je plan bio poslati izbjeglice natrag kući?« Sven je kimnuo.

rekao je prigušenim glasom. »Prema podacima koje smo naknadno dobili. ali i Peter i Stefan vidjeli su da oklijeva. »Bilo je puno jednostavnije nazvati izravno Vigga.« »Nema apsolutno nikakve šanse da je Ragnar svu tu golemu operaciju vodio sam. počeo je Peter. prvi na licu mjesta bio je policajac po imenu Viggo Tuvesson. Sven je šutio kao zaliven. reče Sven. »Još nešto na što ne mogu odgovoriti«. Odlučio je pokušati drugim putem. Stefan je na trenutak oklijevao prije nego što je ponovo pokušao: »Kvragu.. Peter odluči nastaviti s još jednim pitanjem: »A Johanna i Karolina Ahlbin? Je li koja od njih dviju sudjelovala?« Sven se još više usukao i problijedio. »Je li i ona sudjelovala?« Sven je samo vrtio glavom. reče Sven tiho.. »To mi je nezamislivo«. »A Marja?« Peter je bio tvrdoglav. Zašto niste rekli da vam je to sin?« »Nije mi se činilo nužnim«. »Ako vam je netko prijetio.« »Je li on član Vintermanove mreže?« upitao je Peter izravno i Sven je ponovo problijedio. Tko je još bio s njim?« upitao je Peter. Sven je šutio i obojica policajaca shvatili su da se bliže kraju puta. Zašto niste nazvali 112?« Sven uzdahne. .«. »Prema policijskom izvješću napisanom nakon što ste Elsie i vi pronašli Jakoba i Marju. u tom trenutku osvijestio je s kakvom se neugodnom situacijom Jakob suočio posljednjih sati svog života. pa tko vam je uzeo auto?« »Ne znam. Viggo je otišao k Marji i Jakobu nakon što ste ga Elsie i vi nazvali izravno na mobitel.

I da je Svenov i Elsien sin. Marja je u nekoliko navrata nazvala Ragnara Vintermana. u kombinaciji s nepostojanjem i Johanne i Karoline Ahlbin među kontaktima. Uspjelo im je izvući još informacija. kao i s Muhammedom iz Skärholmena. ubacila se Fredrika. rogoborio je Alex Recht kako se bližilo pet i trideset navečer. Ponovo su analizirali podatke telefonskog operatora i zaključili da nekoliko brojeva više nije nepoznato. frustriralo istražiteljski tim. »Tko je ubio ili dao ubiti Marju i Jakoba?« Muk. »Tko je onda?« upitao je Peter isfrustrirano. čak i bez suradnje Svena Ljunga. bilo je očito da ga se može povezati i s čovjekom koji je pronađen mrtav pred Sveučilištem. izgledao je neodlučno.« Peter je kucnuo o svoj sat. »Mogu još malo. a tim se ponovo okupio u Lavljem brlogu. Alex je nešto nečujno promrmljao i potom širom otvorio oči gledajući je. »Taj prokleti Viggo Tuvesson iz norrmalmske postaje također se ne pojavljuje«. . osim da je nekoliko puta bio u kontaktu s Tonyjem Svenssonom. koji je ustrijeljen u nedjelju navečer. čak i vrlo kasno navečer. »Nisi li ti trebala otići kući?« Odmahnula je glavom. svatko sa svojom šalicom kave u ruci. Uz nešto napora. je li vas strah?« Postariji čovjek samo je bez riječi kimnuo. Šutke je ostao sjediti. »Moraš ići?« upitao ga je Alex. Dva broja neregistriranih prepaid kartica bila su učestala na svim ispisima poziva. To je.« »Zapravo nije mogao uvjerljivo objasniti kontakt s Tonyjem Svenssonom«. »Nemamo ništa u vezi s njim. kad se činilo malo vjerojatnim da su pretresali posao. Peteru je uspjelo blaže se izraziti: »Svene. Kada su im nakon hitnog zahtjeva telefonskom operateru Ragnara Vintermana napokon poslani ispisi prometa s njegove telefonske linije.

idemo opet korak unatrag«. »Pitanje je samo tko ga je ubio.. od čega je mlađi kolega poskočio. kako bi se uvjerili da neće pokušati pobjeći kad sazna da je policija privela Svena Ljunga. reče Alex razdraženo. Joar će odlučno.« Zbunjeno su se pogledali. ali. Fredrika je stisnula usta i šutjela. »Zašto je i ona morala umrijeti? Jer ipak radimo po hipotezi da je i ona sudjelovala u Vintermanovoj mreži. pogleda ravno u Fredriku i zavrti glavom.« »Idi«. baš kao što si mislila«. počeo je Alex. »Misliš na Karolinu?« reče Alex. »O. zaključila je Fredrika. »Idi kući jesti.«. »ali došao je hitan faks od tajlandske policije.« »Mislimo li da možemo sa sigurnošću reći zašto je Jakob Ahlbin mrtav?« upitao je Joar retorički.« »Dobro.« »Ali Marja?« pobunila se. ali prekinula ga je Ellen Lind. »Ne. mislim na koju god.« . rekla je. Peter je djelovao ravnodušno. »Ubijen je jer su ga htjeli ušutkati.« Laganim koracima. odgovorila je Fredrika istodobno kad je Alex odgovorio: »Da.. U suradnji s nacionalnom kriminalističkom policijom. »Namjeravao sam večerati s Ylvom i dečkima. sve dok nema protuteže Johanninoj verziji. Peter je izjurio iz sobe i zatvorio vrata za sobom.. »Ne«. tko je mogao imati motiv ubiti Jakoba. reče Alex grubo.. Dvije sekunde poslije ponovo ih je otvorio: »Hvala. »Što mislimo. Zvat ću ako se budeš trebao vratiti.. »Možda uopće nije bila namjera da se i nju ubije«. vikne Alex. zatražio je da se Ragnara Vintermana stavi pod prismotru. ili eventualno i Jakoba i Marju?« »Ili Vintermanova mreža ili jedna od kćeri«. K. koja je pokucala na vrata sobe za sastanke. »Oprostite«.« Alex je izgledao iscrpljeno.

neovisno o tome koju je ulogu odigrala u ovoj drami. Ako ništa drugo. Otišla je u hodnik. Alex je čitao zabrinuta izraza lica. Stoga je Elsie odlučno ustala od kuhinjskog stola za kojim je sjedila kad je došla policija i privela Svena. gorko je pomislila. pogled joj je zastao na jednoj od obiteljskih fotografija koje su visjele na zidu u hodniku. Ali kaže se da nikad nije prekasno da čovjek ispravi pogreške koje je učinio. Znala je da će se Sven sve do kraja braniti od odgovornosti koje se s razlogom moraju preuzeti. a Viggo. Čudilo ju je što policija u ni manje ni više nego tri posjeta njihovu domu nije prepoznala Vigga. »Više nemamo izbora. On je oduvijek birao teži put. »Da je u tom slučaju već u Švedskoj«. nije bilo govora ni o čemu drugom. shvatila je dok je navlačila kapu. čovjek s cijelim licem. traže je za ozbiljne zločine. kad su te fotografije snimljene.. Informaciju su dobili kad su napravili raciju kod poznatog krijumčara izbjeglicama koji radi iz Bangkoka. »Ali kamo će?« reče Fredrika uznemireno. Ali to se vrijeme sada činilo toliko dalekim. Jadna Johanna kad je nađe. zbog njezine vlastite sigurnosti. vjerojatno silno uzrujana. »I da je. Otputovala je s tuđom putovnicom. Iznenadilo ih je što je želio .« Alex joj je uputio dug pogled. ona je bjegunac. reče Alex prigušeno.« Nemir se s obnovljenom snagom ušuljao u istražiteljski tim. Došlo joj je da zaplače. S druge strane. moraju shvatiti da je on dio svih ovih strahota. Moraju doznati koju je ulogu imao. Viggo je. moramo objaviti da je tražimo. »Pa kvragu sve.« Vrijeme je napokon došlo na naplatu. navukla teški zimski kaput. Drhturavim prstom prešla je po fotografiji. predao se ovisnosti. Istodobno kad je. Oteo joj se težak uzdah. »Što to znači za nas?« upita Fredrika tiho. Jednom su doista bili prava obitelj. reče Joar tiho. bio druga osoba. Månsa su odavno izgubili. Trebala sam ovo odavno učiniti.. Tajlandske vlasti gotovo su sigurne da je Karolina Ahlbin jučer navečer napustila Bangkok izravnim letom za Stockholm. »Neizravno.« »Pa vrag odnio sve«. donekle s naporom. Čak i ako ne znaju kako točno. cjelina u kojoj su se svi brinuli jedni o drugima i pazili na međusobnu dobrobit.

Što jedna moderna majka može odgovoriti na tako nešto? Elsie je odlučno spremila ključeve u torbicu i otvorila ulazna vrata stana. »Zar ti?« stigla je reći prije nego što su je iznenađujuće jake ruke gurnule natrag u stan. ali prošlog ljeta postavila se pred njegov ulaz i čekala. Nadala se da policija nije još otišla kući. ali također ih je iznenadilo što nije htio da mu liječnici srede ožiljak koji mu je nagrđivao lice. pokušala je objasniti sinu. lupiti šakom o stol i prekinuti njegovu tiraniju . Napravila je jedan korak i izašla na stube. Kolnik je bio sklizak od snijega koji je pao tijekom poslijepodneva i da je tome posvetio i najkraću misao. pomislila je umorno. pretpostavili su da su prekinuli. Sumnje su joj potvrđene kad je izašao držeći se za ruke sa ženom koju bi Elsie prepoznala na daljini od nekoliko stotina metara. možda bi zaustavio automobil dok mu je vrijeme još išlo na ruku te proveo noć u hotelu. Prolazili su mjeseci. nije htio slušati i pozivao se na pravo da slijedi vlastiti put. »Ovo je moj znak«. pripremila sam nam zajedničku propast. Čula je samu sebe kako se uspuhala kad je vidjela tko ondje stoji. »Nemoj misliti da je ona za koju se izdaje. Umjesto toga. a ipak toliko drukčije. odgovorio je pa se okrenuo i počeo zabavljati nečim drugim. odlučno ustvrdivši da roditelje neće upoznavati s njom. Bolesna je. Bilo je praktički beznadno pokušati iz njega izvući nešto smislenije. Vozio je kroz jedno naselje za drugim i osjetio kako su mu oči zasuzile od sjećanja za koja je . Småländske ceste bile su mu toliko poznate. Odbijao je ispričati koga je upoznao. misli su mu se prikovale za jedino što mu se ondje i tada činilo vrijednim razmišljanja . »Kaže moja draga«. objavio je kad se zadnji put pokrenula rasprava. na kraju cijela godina. Viggo.pa je pustio automobil da nastavi svojim putem. Podignula je pogled. »Tko to kaže?« upitala je Elsie nesigurnim glasom.« Ali.da će potražiti tasta. Umjesto toga. ona je toliko toga razumjela što je Elsie bilo teško izgovoriti. »S tom ženom ništa ne dolazi besplatno«.postati policajac. Ali Elsie je poznavala svojeg sina i s vremenom je sumnja pustila korijenje. Prvenstveno je željela da ondje bude ona policajka u visokom stupnju trudnoće. Srce joj je lupalo. Nisu više čuli da je spominje. Jako bolesna. Mislila sam da sam nas sve izbavila.

Kvragu. a koja su se probijala naprijed i bušila rupe na njegovoj duši. U pojedinim trenucima tijekom silnih sporih sati vožnje misli su mu skrenule na Fredriku Bergman. Prvo je nazvao svog poslodavca. a nagrađen sam s manje od pola. Svjedoci su ih . Spencere?« Nedostajati. voljan sam slušati. Od te riječi gotovo mu je srce puklo. Ženu koja se pravila da joj se ne sviđa kad bi joj otvorio vrata automobila. kamo ću onda? Možda su ga te silne sjetne misli učinile neopreznim. trenutak poslije začuo se silovit zvuk sudara vozila. Želio sam sve. »Stojiš na raskrižju«. Ne nedostaje mu ono što ima i zato to ne cijeni. u toplom automobilu. Kako će izgledati svakodnevnica s njom? Žele li doista jedno drugome postati dijelom života ili će otkriti ono što su otkrili i mnogi drugi u njihovoj situaciji onog dana kad im se otvorila mogućnost suživota? Da je pomisao na zajednički život bila primamljiva samo dok je bila neostvariva? Čovjek u tom smislu vješto vara sam sebe.onog dana kad ti bude trebalo da s nekim razgovaraš. koja je bila toliko iskrena. Njezina tišina iznenadila ga je i prenerazilo ga je što mu je na kraju rekla: »Neću ti uopće nedostajati. a bila je ogromna laž da bi prihvatila išta drugo. Prošlo je nekoliko sekundi prije nego što je stigao primijetiti da je vozilo izgubilo dodir sa zaleđenom i snijegom prekrivenom podlogom. kojeg je obavijestio da ga sljedećih dana neće biti na poslu. kojoj je javio da će je ostaviti kad se vrati s puta.mislio da je zaboravio. Zatim je nazvao Evu. izjaviti da ga ne želi u svojoj blizini onako kako je on to sad posložio i isplanirao. a čini se da ti nije stalo objasniti mi.« Cijeli je život prošao otkad je Spencer odbio svog oca i još nije mogao znati posljedice toga. priznao je sam sebi. te da je po poledici otklizao u suprotni trak. Ali ništa i nitko nije mu nedostajao sada. ali da znaš . pa je izgubio kontrolu nad automobilom. Toliko toga mi je nedostajalo posljednjih godina. rekao mu je otac kad je selio iz Lunda. »Nije mi posve jasno kakvo je. Bio sam idiot. ni ne slutiš koliko. pod crnim noćnim nebom s kojeg snijeg nije prestajao padati. Što ću onda? pitao se Spencer iscrpljeno. Obavio je dva važna poziva prije nego što je krenuo iz Uppsale. Bio sam pohlepan. Možda će Fredrika. U smälåndskoj šumi. Donekle je osjećao nervozu kad bi pomislio na to. Jer više nisam zaslužio. pomislio je kad je poklopio.

piroška se u mikrovalnoj pretvorila u gumu i imala je grozan okus. Čak je rekao da ih nije poznavao. glava mu se činila teškom. ali nisu ništa čuli ni vidjeli. Fredrika je prožvakala i progutala. Pozvonili su i susjedima. Fredrika Bergman otišla je u kantinu i ugrijala si pirošku za večeru. »Upravo tako«.« »I ja to mislim«. »Već mi je to palo na pamet«. »Ne uspijevamo doći do Johanne Ahlbin«. gdje su se odbili od čvrstih debla stabala koja su desetljećima stajala.« »Svog sina Vigga.« Mikrovalna je zazvonila i Fredrika izvadi prigrijano jelo. recimo«. Kad je prošlo šest sati. usamljena. ili da je praktički odrastao u kući do Jakoba i Marje Ahlbin i igrao se s njihovim kćerima. »Zašto Sven Ljung nije htio odati druge ljude iz Vintermanova kruga?« rekao je zamišljeno. odgovori Alex. rekao je frustrirano. Alex je sjeo njoj nasuprot. reče Fredrika lakonski. »Zamisli. Nakon udara uslijedila je tišina i nije se čuo nikakav zvuk. smrskali se i zatim sletjeli s ceste.vidjeli kako su naletjeli jedno na drugo. »Ni na onaj novi broj mobitela koji nam je dala?« »Ne. klasika. tko je jednako zastrašen. ali da nitko ne otvara i da izgleda kao da je stan prazan. »Otac koji štiti sina.« .« Nakon što je sjela i počela jesti. zar ne?« Alex je kimnuo. »Možda da pošaljemo patrolu do njezina stana da provijeri je li sve u redu?« predložila je Fredrika. uz cestu. reče. »Da je sasvim moguće da pokušava nekog zaštiti. Alex je došao iza nje i sinulo joj je kako joj se čini da ne želi poći kući. »Upravo su javili da su pozvonili. razgovarao sam s tim Viggom i on ni jednom riječju nije spomenuo da je sin Ljungovih. »Ili iz straha ili iz emocionalnih razloga. reče Alex polako.

pobrinuo se da ga se ne može odmah povezati s obitelji i promijenio je prezime. »Ne usudim se odgovoriti na to«. prigovori Fredrika. »Mislim da je ovo puno pažljivije promišljeno i razrađeno nego što možemo vidjeti iz svoje aktualne pozicije. Na primjer. počela je. »Stavili smo ga prije sat vremena«. pobjeglo je Alexu. »Znamo li kakav je bio kontakt s Viggom?« Alex je nakratko šutio.napravio je to iste godine kad je upisao policijsku akademiju.« »Možda čeka upute?« »Možda«. »Pa i nije«. »A da ne bi odmah privukao pozornost na sebe ako mu uhvate oca. oko 2004. »Ono što sigurno znamo jest da se Karolina dosta ‘igrala’ s njihovim sinom Månsom«. »Mislim da Forenzika danas nije mogla proći njegove ispise poziva.« Alex je pogleda iskosa. reče Fredrika odlučno. došli su tek kasnije. reče Alex napeto. »Očito se ne miče iz stana. ona je zvala. Fredrika je diskretno odložila jedaći pribor. »Ali smo jebeno daleko od toga da ga uhitimo.. »Mislim da ćemo u njima nešto naći«. »Da?« reče Alex. otkad su počeli skrivati izbjeglice za novac.« Na silu je progutala još jedan komadić piroške..?« »Sigurno«. »Je li moguće da je od početka u tome. »Evo nas ovdje.« »Zaboga«. . znamo da mu nije uspjelo. reče Fredrika.« »Očito je upalilo«. reče zatim.« »Možemo li ga staviti pod prismotru?« Njezin šef se nešto šire osmijehne. promrmlja Alex. Javio se nakon što je telefon zazvonio drugi put. provjerila sam kad je Viggo promijenio prezime . reče.

Uplašio se za nju. to ih je činilo tako uspješnim parom. »Znam«. rekao je. »Jesam. »Moglo bi biti opasno«. toliko da je odmah znao da slobodno može dići ruke.« »Pa kvragu. »Čuvaj se. obznanila mu je. Znači da je ipak stigla.« Prekinula ga je. Mnogo je bolje pripremljen za fizičku borbu nego što je ona ikad bila. »Nije bila kod kuće. »Ne još«. »O. kao i uvijek kad bi bila neoprezna.« »I?« Ponovo tišina. Jednostavno mora pitati. odgovorila mu je. »Jesi li bila kod mame?« Čuo je kako je hodala i naglo zastala.. odgovorila je prigušenim glasom kao i prije. »Nadajmo se najboljem«. Vilice su mu se snažno stiskale dok je razmišljao.. »Idem«.« Nastala je tišina i od napetosti je stiskao zube. K. . zaključio je.. Ostao je mirno sjediti dugo nakon što su završili razgovor i besciljno gledao kroz prozor. ali čulo joj se oklijevanje u glasu. Svaki put. »I budimo spremni na najgore«. Ona je bila strateg koji je donosio smjernice njihova rada. rekla je odlučno.« »Uvijek. hoćeš li da idem s tobom?« Tišina. a na njemu je bilo da se pobrine za probleme koji bi nastali i makne ih s puta.

Kraljevski glavni grad ponovo je zavijen u bijelo i Fredriki jedna misao prođe kroz glavu: sva sreća da večeras ne moram na cestu. Elsie Ljung se dobrovoljno obratila policiji izvan radnog vremena. Tijelo i duh bili su joj umorni i otežali njezine pokušaje da pronađe logičan razlog tome. Telefonska slušalica otežala joj je u ruci dok je razgovarala s centralom.« Diskretno kimnuvši. da nešto nije u redu. Zabrinutost za dijete ipak je zasjenila zabrinutost što nije mogla doći do Spencera. Centrala je prespojila poziv baš kad je Fredrika namjeravala završiti i spremiti stvari. Impulzivno je donio odluku. Kad mu je telefonirala. oklijevala je Fredrika. zvonjava je samo prazno odjekivala. uopće nije bio nalik sebi. kao da je ležalo. skupljalo snagu za nešto što će se uskoro dogoditi. . Osjetila je to dok je razgovarala s Alexom u kantini. Što joj to. zaboga. »Idemo skupa dolje?« upitao je. Fredrika je zapravo već odlučila: mora otići kući i pobrinuti se za sebe i svoje nerođeno dijete. Dijete je mirovalo.« »Ne znam«. i to na neki način koji joj je bio nepoznat. Brz pogled kroz Alexov prozor odao je da snijeg obilno pada. čini se da bi moglo biti jako sklisko. »Nisi valjda već na putu«. Uznemirena je i kaže da je hitno. Fredrika je izašla iz njegove sobe i spustila se dočekati Elsie.« »Onda ću pričekati ovdje. »Imam vremena. Neka Elsie Ljung je u predvorju i traži je. Toliko je bio tajnovit prije nego što je otišao. Nema šanse da ostane sjediti u svom stanu dok se njegova draga bori za život na bojnom polju na kojem je davno toliko ozbiljno povrijeđena da je naučila svakog stranca promatrati uz najveći mogući oprez i sumnju. leži na duši? Odlučno je ustala od radnog stola i pošla obavijestiti Alexa. mogu ostati još malo. »Čini se da je izričito tražila da razgovara samo sa mnom. Imam osjećaj da mi želi ispričati nešto važno. promrmlja Fredrika sebi u bradu.

Napeti mišići u prsima skrenuli su mu misli na oca koji je prije nekoliko godina preživio infarkt. U tom trenutku znala je kako mora postupiti. shvatila je. Lena se na brzinu javila i pitala kad se vraća kući. Ponovo je birala broj koji je u panici. Alexe. ne kamo ideš. nazvala iz Bangkoka tražeći pomoć. slušaj tijelo ako osjetiš da se buni. »To se prenosi s generacije na generaciju«. Dotična ju je spoznaja stresla čim su se kotači odbili o asfalt. Onog trenutka kad je njezin avion tog jutra sletio na Arlandu. a shvatila je i tko joj je protivnik. U bitci ništa nije važnije od poznavanja protivnika.svog neprijatelja s druge strane. Zapravo je bilo svejedno hoće li ostaviti poruku na sekretarici. Koliko li je samo puta odvozila ovu dionicu. nije bilo onoga kojeg bi bolje poznavala. Modrice odaju gdje si bio. bilo je užasnih trenutaka koje bi radije izbrisala iz cijele priče da je samo mogla. Ovo je osobno. Ali poznavala je . kao konačan dokaz svoje potpune naivnosti. Boljelo ju je sjećanje na tatu i oči su joj zasuzile. glas joj je bio hladan: »Vidimo se gdje je sve počelo. upozorio je sina. »Čuvaj se. čekala da stigne i da je okruže topli zidovi i brojna sjećanja unutar njih? Sjećanja su se izmiješala. Spoznaju je pratio i osjećaj sigurnosti.« Prvi put u svom odraslom životu Alex nije želio otići kući.Karolini Ahlbin bila je potrebna čvrsta snaga volje da zadrži automobil u svom prometnom traku. znala je da sjedi. ionako nije namjeravala dugo razgovarati. I ponovo je odzvonilo a da se nitko nije javio i preusmjerena je na telefonsku sekretaricu. znala je da nesreća koja se dogodila njezinim roditeljima nikako nije mogla imati veze s njezinim putovanjem i specifičnom zainteresiranošću njezina oca za izbjeglička pitanja. Tata joj je rekao da nije moguće promijeniti prošlost. Kad je naposljetku progovorila. a od svih protivnika koje je mogla imati. ali gotovo. Dođi sama.« Pomisao na moguće zdravstvene probleme morala je prepustiti mjesto mislima o poslu. ali čovjek ipak može pokušati popraviti svoj odnos prema njoj. Kako je sve moglo završiti tako loše? Kako je cijena koju su morali platiti uspjela postati tako visoka? Mislila je da zna. .osjećala je . drži telefon u ruci i pušta ga da zvoni. Ne baš točno.

No.« Nekoliko minuta poslije. Policajac koji je bio toliko upleten u sva ta sranja da je bilo teško razumljivo kako je toliko dugo uspio ostati u sustavu. I dvije sestre koje su. jedne ranoljetne večeri prije petnaest godina izgubile sve. reče Alex sumnjičavo i pogleda na sat: upravo je prošlo sedam. već da je krenuo van iz grada. ostala dio obiteljske idile. unatoč nasilju što ga je pretrpjela. Osim ako nije logičnije da je Johanna bila silovana i zato odlučila okrenuti leđa obitelji. reče napetim glasom. Osim u slučaju da je bilo obratno. telefon mu je ponovo zazvonio. Puls mu se ubrza. Karolina koja je. »Ali ne ispuštajte ga iz vida. ali završio je u sukobu gotovo s cijelom obitelji. svi otisci i tragovi koje su pronašli mogli . »Krenuo je prema Brommi«. dok je Karolina postala očeva miljenica. po Drottningholmsvägenu. nikakav trag. Još dva Božja čovjeka kojima su financijski problemi toliko narasli da im više ništa nije bilo sveto. »Budite na vezi s njihovim timom i provjerite je li i Vinterman krenuo van. »Kasnije«. Datirane fotografije. Čini se da Viggo Tuvesson nema namjeru odvesti se u Stožer. Alexove misli skrenu na njegov i Fredrikin posjet kući na Ekeröu. pomisli Alex.« Ali Vinterman je i dalje bio u svom župnom dvoru i ekipa koja ga je ondje držala na oku nije imala novih informacija. Johanna koja je u mladim danima odabrala put koji ju je udaljio od obitelji. Promatrao je naslagana izvješća. Tuvesson je izašao iz stana i automobilom krenuo prema Kungsholmenu. Alex prvo pomisli na Ragnara Vintermana. promrmljao je Alex i završio razgovor s neodređenim osjećajem da je nešto stvarno otišlo kvragu i da nikad ne želi doznati što. Pastor koji je želio sve učiniti kako treba. tko je u tom slučaju počinio ubojstva? Istraga na mjestu zločina nije im pružila ništa. kako se činilo. poput razbacane slagalice na svojemu stolu. što je moglo značiti da je već u problemima. Možda zajedno s majkom. »Možda ide na posao«. Alexa je brinulo to što se činilo da je Johanna Ahlbin policiji ponovo nestala iz vidokruga. ali Alex je instinktivno znao da to nije slučaj. Odmah nakon toga javili su se kolege koji su Vigga Tuvessona držali pod prismotrom.

. Zatražio je da svim dostupnim patrolama izdaju naredbu da se zapute prema kući obitelji Ahlbin na Ekeröu. bijesno je zaključila. mozak mu je radio punom parom. u vrijeme ubojstva su i Johanna i Karolina dokazano bile u inozemstvu. Poput svojevrsne ironije sudbine. završio je razgovor i nazvao centralu. sebi i posjetiteljici koju je dopratila do jedne od soba za ispitivanje. Gledajući unatrag. samo da nije bio toliko neoprezan da upotrijebi službeni telefon u planiranju užasnih zločina koje je bio spreman počiniti. nije postojala jasna crta razdvajanja između dijela večeri dok je Fredrika osjećala mir u vezi svog života i onoga kad je izgledalo kao da joj se život raspada. Također. valjda mogu pričekati dok porazgovaram s Elsie Ljung.su se povezati s bračnim parom.i koban . Na čovjeku koji se mogao izvući. Je li unatoč svemu moguće da je stvar toliko jednostavna: da je Sven Ljung našao načina da uđe u stan i ubije Jakoba i Marju? Alex je znao da griješi i prije nego što je stigao dovršiti misao.« Time je Alex dobio zadnji potreban trag i užasnuto shvatio gdje se nalaze sestre Ahlbin. »Ideš onamo?« upitala je. Elsie i Svenom Ljungom ili policajcima i zdravstvenim osobljem koje se ondje nalazilo. »Ne ide ni prema Brommi«. Kao u transu. dojavili su mu. potiskujući prvi poziv sa Spencerova kućnog broja.trenutak. još je nekoliko sati odgađala presudan . Pogled mu je potom zastao na najočitijem imenu. Ako sam čekala cijeli dan. Potonje riječi bile su posve nepotrebne. Fredrika si je i previše dobro mogla predočiti koliko opasan može ispasti sraz između sestara Ahlbin. »Kamo je onda krenuo?« »Prema Ekeröu. Telefon na Alexovu stolu zazvonio je toliko glasno da se on gotovo prenuo. Alex je ovlaš ponovo pregledavao rezultate s mjesta zločina. Alex ju je nazvao na mobitel baš kad je otišla po vodu. U nekoliko brzinskih rečenica informirao ju je o situaciji i upozorio da bi večer mogla vrlo neugodno završiti.

»Ne vjerujem«. »Dakle«.« Upravo su namjeravali poklopiti. »Tog ljeta došli smo ih iznenaditi na Ekerö. »Kad smo kasnije te večeri bili na putu kući. Marjina je odluka bila da se ne zove ni liječnike ni policiju. a Fredrika je i sama osjećala da polako postaje razdražena. Posve nerazumno. Još nešto prije nego što će otvoriti vrata sobe za ispitivanja . I pokušaj doznati koje se od sestara imamo više razloga bojati.« Kao da je to bilo nešto što je morao raščistiti prije nego što je ušao u policijski minibus i otišao iz Stožera. odgovori Alex. napregnuto dišući u telefon. Usredotoči se na to da izvučeš iz Elsie kako se to Viggo uklapa u sve ovo. rekla je da ako se djevojčice maknu od te kuće. govorila je tihim glasom. »Zašto ste nas večeras posjetili?« Kao i mnogi drugi dobri pripovjedači.« »Čini se da su obje jednako poremećene«. stvari koje nismo mogli naslutiti. Elsiena sjećanja od te večeri bila su kristalno jasna. želim da znaš da ćeš mi nedostajati u timu kad odeš na porodiljni. »U garaži sam s Joarom i nekoliko kolega iz nacionalne«. bio je dan prije Ivanja«.« I doista ih iznenadili. reče Alex. kad je Alex dodao: »Ako to nisam prije dovoljno jasno dao na znanje. ali nama su te godine propali planovi. bit će samo pitanje vremena kad će se rane zaliječiti. promrmlja Fredrika. Istodobno. pa smo mislili da ne možemo ne biti dobrodošli. zvučeći nehajnije nego što joj je bila želja. Nismo ni sanjali da se Jakob bavi skrivanjem izbjeglica. Fredrika je iz nekog razloga gotovo zaplakala i morala je pričekati koji trenutak prije nego što se vrati k Elsie. znali smo kako Jakob i Marja žive. Elsie se mogla pouzdati u nevjerojatno detaljno pamćenje. »Marja i Jakob su nam ispričali da Ivanje provode unutar obitelji. Pojavili smo se kod njih. a nismo znali ni da je bolestan. naučila se biti oprezna prije nego što prestrogo osudi ljude. a sjećanja zamutiti. rekla je Fredrika Elsie nakon što je spustila čaše vode. Ispričala je Fredriki svoju priču.« Elsie je izgledala bijesno. a dečki su stvarno voljeli društvo njihovih djevojčica. »Idemo s njima. Tko zna kakva su to prethodna iskustva utjecala na Marjinu odluku? . »Mislim da je Johanna lagala o tome koja je onog ljeta silovana i mislim da odonda mrzi svoju obitelj.isključila je mobitel.

spakiraju stvari i vrate se u grad. zaljubila u našeg Månsa. reče Elsie sa suzama u očima. »Kad je bila mala. ipak je Karolina bila silovana. naravno. »Možete mi reći ako vam govorim stvari koje znate. Nakon tog događaja. »Palestinac.« Elsie je izgledala nesigurno. Karolina si više nije mogla dopustiti osjećaje koje je prije imala.« »Drage volje vas slušam«. iz razumljivih je razloga strastveno mrzila svakog useljenika kojeg bi vidjela. »Ali. Pomirila se sa sjećanjem na ono . izgubila je kontrolu nad autom. Ne bi izašla iz tog auta da nije bilo mladića koji je vidio nesreću. »Ovisi kako gledate na to«. reče Elsie suho. kao da joj se svijet srušio. Kad je shvatila da joj roditelji ne namjeravaju poduzeti drastičnije mjere od toga da isprazne kuću od izbjeglica što je brže moguće. kako su ih njezini roditelji nazivali. zar nije samo jedna od djevojaka. »Karolina je. skočio u vodu i borio se kao životinja da otvori vrata i izvuče je van. nego kako«. »a kad se kasnije.« Izgledala je vrlo žalosno dok je opisivala vrijeme kad je Karolina dolazila u njezin i Svenov stan i bila im poput snahe. »Bila je u posjetu rođacima u Skåneu i dok je prelazila most na kojem se zaledila kiša. kimnula je Elsie. ali Johanna je bila neobuzdano bijesna. očito nije previše znala o ‘gostima u podrumu’.« »A taj mladić bio je useljenik?« Elsie se nasmiješi kroz suze. »Karolina se vrlo dobro izražava«. pretrpjela štetu«. reče Elsie. reče i u sebi počne brojiti koliko je minuta Alexu ostalo do Ekeröa.. Prvih godina nakon silovanja.« Fredrika proguta slinu.« »Tako je. Ali onda se dogodilo nešto što je sve promijenilo. ona i ja puno smo puta imale povjerljive razgovore o onome što se dogodilo. »Znači. »Karolina je imala prometnu nesreću kratko nakon što je dobila vozačku«. kao odrasla.. počela je Fredrika kad je čula Elsie kako govori o djevojčicama u množini umjesto u jednini. više pretrpjela s fizičke strane.

« Fredriki se čelo namršti. Johanna u toj situaciji nije imala kamo. Kad je Jakob ponovo počeo spominjati skrivanje izbjeglica na Ekeröu.« »Razbolio se?« »I to jako. Žena koja je krišom otišla u knjižnicu i slala prijeteće e-mailove vlastitom mužu. sve dok Karolina nije imala prometnu i skroz se preobratila. »A Johanna?« Elsie polako uzdahne. Zauzimala se iz godine u godinu.« Fredriki se pred očima pojave fotografije s Ekeröa. »Da. Jakob je platio visoku cijenu. »Udaljila se od obitelji«. Mislim da se osjećala iznevjereno. a iznenada je njezina sestra postala tatina curica.ljeto i prešla na tatinu stranu. možda jer je godinama radila sve u svojoj moći da mu pokaže koliko ga mrzi i krivi za to. Jakob je predložio da Marja i on naprave darovni ugovor. Znate. »U očajničkom nastojanju da još jednom pokuša smiriti sukob.Johanna se zauzela za svoju sestru. kao da je odlučila prijeći granicu i postati najgori neprijatelj svoje obitelji. »Zapravo je njezin dio priče puno tužniji od Karolinina. . potpuno poludjela i rekla da ne želi ni čuti za takve gluposti.« Marja. Marja se složila s njom. ali već je bilo prekasno. Prvi put mu je bilo toliko loše da su ga morali smjestiti u bolnicu. viđala ih je samo povremeno. Samo ga je Marja posjećivala. »Tad je Johanna. A vjerujte mi. ona je cijelo svoje djetinjstvo provela kao tatina curica. pa da kćeri dobiju kuću na Ekeröu.« »Kako to mislite?« upitala je Fredrika i nesvjesno zadržala dah. uzdahnula je Elsie.« Pred Fredrikom je jedna sumnja počela poprimati oblik.jer kako god da okrenemo. promrmljala je. što sam spomenula kad smo prošli put razgovarale. A kad je Jakob tako stravično iznevjerio Karolinu nakon silovanja . ipak je to bila svojevrsna izdaja . »Jakobova ideja dovela je do teških razdora unutar obitelji«. Odnos s Jakobom bio joj je uništen.

pa je Måns izgubio posao i počeo provoditi dane po kući. pak. Zaključili smo da ćemo pričekati. Fredrika je čekala. »Jer Sven vam nikad ne bi imao snage predati Vigga. već je stajao na rubu ponora koji su mu Johanna i Viggo dugo pripremali i gledao dolje. makar je naškodio nama i svom bratu. iako su surađivali u vezi s izbjeglicama. počela je raditi s njim. Ogovarao je Månsa pred njegovim poslodavcem. Kad je napokon shvatio.« Fredrika je oklijevala. »Kako biste procijenili Johannino mentalno zdravlje?« »Bolesna je«. I zato sam ovdje«. .« »Jeste li posljednjih dana bili u kontaktu s Karolinom?« Sada je. a za to su oboje platili. Ali veza im je bila vrlo diskretna. a ja nisam pisnula nikome osim Svenu. Danas žalim zbog toga. da ne želimo imati posla s tom vezom. Elsie oklijevala. a Fredrika je to znala. Znate. Širio je ružne glasine o njemu među Månsovim prijateljima i Månsu je bilo sve gore i gore. Viggo je učinio sve da pogorša Månsovu ovisnost i tako ih rastavi. »Viggo?« reče kao glasna jeka. Na kraju je pobijedio. nakon što su Karolina i Måns prekinuli. »U pravom smislu. odgovori Elsie. naravno da su smatrali da je tako najbolje. prošaptala je odgovor. »Naš Viggo i Johanna potajno su završili zajedno istom onom prilikom kad je Jakob potegnuo pitanje svoje reaktivacije.« »Tako je.« »Odabrala je Månsa umjesto Vigga. I nije mogao podnijeti što ga je odbila. Ali Jakob to još dugo nije shvaćao. nego Karolini. »Prešla je na drugu stranu i kad je Ragnar Vinterman započeo svoju djelatnost. Johanna je također imala prste u tome. reče Elsie.« »Tako je. znači. Bili su skupa već godinama prije nego što sam shvatila da su par. »Dotad je već izgubio Marju«.« Ali postojali su i drugi razlozi. Viggo ipak završio s Johannom?« »Da. makar njezin glavni cilj nije bio naštetiti Månsu. »Jer mislim da se toj djevojci strašno loše piše. zapravo je želio Karolinu. Viggo se tek kasnije zainteresirao za Johannu.« Vrijeme je stalo. »Došla sam i zbog Line«. Imajući na umu što su skupa planirali. potvrdila je Elsie promuklim glasom. Ni Marja nije znala za njih. Definitivno nije žena koju bih poželjela za snahu.

Oslabili su ga do te mjere da se na njega više uopće nije moglo računati. Shvatila je da se sve počelo raspadati još dok je bila dijete. prije nego što može nastaviti. Ovdje je priča svojedobno počela i ovdje će završiti. postojale su i druge stvari koje nikako nije mogla shvatiti i na što će zahtijevati odgovor od svoje sestre. Trenutak poslije ponovo se našla vani i otključala je ulazna vrata. a koja joj je sada ležala u krilu. Bila je jako zabrinuta za Månsa. Policijski kamionet u kojem se Alex vozio klizio je po skliskoj podlozi. Kuća je bila zamračena i pusta kad je Karolina na prilaz parkirala unajmljeni automobil. . mora suočiti s osobom koja ju je uništila. Zatim su nastavili. ali rekla je da prvo mora nešto važno obavili. Pružila je ruku i jagodicama prstiju ovlaš dodirivala drage fotografije kako je prolazila pored njih. No. Nastavila je prema dnevnoj sobi. Rekla je da se. preplavio ju je val sjećanja. »Došla je k meni. Ni najmanje ne oklijevajući. Pokušala sam je urazumiti i nagovoriti da se javi policiji. Fredrika je nazvala u trenutku kad im je preostalo još manje od deset minuta. Svojedobno je pomagala mami da ih stavi na zid. Uz ugašena svjetla. nevidljiva je onima koji požele vidjeti unutra. Radilo se samo o vrlo vješto stvorenoj fasadi da se sakrije pravi motiv: osobna osveta. pa tako ni biti u vezi s njim.« »I mi također«. Danas. Brzim je koracima obišla kuću i ušla na podrumska vrata. nakon što se pojavi. izbezumljivalo ju je koliko su to metodički i ciljano radili. zakoračila je na snijeg. Ubojstvo Jakoba i Marje uopće nije imalo veze s opasnim tajnama i ljudima koje treba ušutkati. Prvo su uništili nju i Månsa. Kad je zakoračila preko praga i zatvorila vrata za sobom. Bila je spremna svakog časa susresti se sa sestrom. Još uvijek nije upalila nijednu svjetiljku. a vozač je svejedno odlučio ubrzati. željela se uvjeriti da je s njim sve u redu. Mislim da znam o čemu bi se moglo raditi. Obujmila je pušku koju je uzela i napunila u podrumu. Karolina čučne uz jedan veliki prozor i počne promatrati izvanjsku tamu. dok istodobno ima bolji pregled nad okolišem. reče Fredrika i šutke za sebe zaključi: prevarili su Jakoba i Marju i još mnoge.

ali poslije. vi jebene ovce. Ispočetka to nije bio problem. »Je li imala što reći o Viggovu povodu da ubije roditelje svoje djevojke?« upitao je kratko. Izgleda da otad ima ružan ožiljak.« »Pa daj me ne.« .. reče Alex s nevjericom i vratilo mu se gorko sjećanje na riječi Tonyja Svenssona na ispitivanju s Peterom i Joarom: »Ne tražite nekog kao ja. Dvojica braće. »Viggo i Måns bili su na Ekeröu one večeri nakon što je Karolina silovana i saznali su od Johanne što se dogodilo. »Osveta«. reče Fredrika kad je uhvatila zraka. u Karolinu. odbila ih je obojicu. izvijestila ga je. prekine ga Fredrika. kad je odselila od kuće i počela studirati. probudilo se njezino zanimanje za Månsa. a Viggo je pobjegao zadobivši duboku posjekotinu na licu. U vezi su unatrag nekoliko godina. »Elsie je sigurna da je Viggo ubio Jakoba i Marju i da su on i Johanna sve isplanirali zajedno. a Alex je pokušavao posložiti sve informacije. a ne Johanna.«..« »Mislio sam da mu je to od neuspješne operacije zečje usne«. »Viggo i Sven ispočetka su planirali skrivati izbjeglice kao zajednički projekt. Ali nitko nije znao da su se oba brata zaljubila u istu curu. počeo je Alex. Viggo je potajno potražio frajera koji ju je silovao i pokazalo se da je još uvijek u Švedskoj. dvije sestre. »Elsie je potvrdila gotovo sve naše sumnje. Dvije obitelji na rubu raspada i snažni pojedinci koji su se istrgnuli iz toga i zahtijevali zadovoljštinu.« Nalet vjetra na minibus samo što ih nije izgurao s ceste. ali nisu nikom rekli. »Susret s počiniteljem prošao je katastrofalno. Viggo se poslije odlučio angažirati u proširenoj djelatnosti Ragnara Vintermana. Alex je s naporom pokušavao pratiti što mu Fredrika govori. tako da u ovoj tragičnoj priči imaju smisla. Viggo im je uzeo auto.« Fredrika je hvatala zrak. prijavili su krađu samo da izbjegnu moguće sumnje ako bi se pokazalo da je upotrijebljen u kriminalne svrhe. i ne samo to«. I usput. ali za razliku od Svena. »Ima još«. stvarno je onaj put silovana Karolina. U blago očajničkom pokušaju da nadmaši brata.

pokušao je Alex pogoditi. »Johanna je vjerojatno uvjerila majku da se radi o nerizičnom projektu. i čini se da je to bio jak povod njegovoj velikoj motivaciji u pomaganju Johanni.« »Karolina. bilo ih je strah za vlastiti život. a sigurno je i Johanna imala uvjerljivih argumenata. Johanna je također bila dio Vintermanove mreže i čak joj je uspjelo privući Marju.« Alex je zurio kroz prozor automobila i gledao u snijeg koji se kovitlao u zraku. koja se snažno pobunila protiv suprugovih planova oko obnavljanja djelatnosti. »Moramo imati razumijevanja«.« Fredrika proguta slinu. nije bila osobito impresionirana Viggovim ponašanjem«.« ». Nadali su se da ćemo ostalo zaključiti sami. Vjerojatno je samo pokušavala spasiti što se spasiti dalo. »To su mislili svi koji su ga poslije upoznali«.« »A kad je na kraju shvatila koliko je stvar gadna. »Koja užasna izdaja s Marjine strane«. na sestre koje su se spremale za konačan okršaj. reče Fredrika prigušenim glasom. »Nije. reče Fredrika. Ragnar ju je privukao novcem.« »A Sven i Elsie sve vrijeme to znaju«. Ali svejedno je pokušala.« Alex je šutio. Nikad nije podnesena prijava policiji. a Karolinin silovatelj imao je dosta razloga da se drži podalje od ruke pravde. Znamo da je prijetila Jakobu i mislim da se možemo složiti oko toga da je djelovala u najboljoj namjeri. reče zatim glasom koji Fredrika dotad nije čula. Nikad nije oprostio ni svojoj ni Karolininoj obitelj što su osudili njegov postupak. Možda je igrala i na kartu starih osjećaja krivnje. Smatrala je da su je na osobnom planu izbjeglice previše koštale i da im nikad više neće besplatno pomagati. reče Fredrika žustrim glasom... Jedino što su nam se usudili reći bilo je da su uvjereni kako to Jakob nije učinio. Misli su mu skrenule na kuću na Ekeröu. »A obitelj je pustila neka tako i bude jer ih je bilo stid reći kako je zapravo zaradio ožiljak... . »Mnogo je ljudi ostalo doživotno obilježeno tom ljetnom večeri. naravno. »Ne vjerujem baš u to«. već je bilo prekasno. »Otkad su našli Jakoba i Marju. reče Alex umorno.

« .i to od vlastite sestre. vidjela je kako se kvaka polako spušta.« Trzaj na sestrinu licu. »Izdaja. ne može biti nitko drugi. Stvarno jest njezina sestra. Johanna. »Nakon onog prokletog Ivanja učinila sam sve za tebe. Ona je bila samo kotačić u Johanninu stroju. pritisnula čelo o hladno staklo i pokušala bolje vidjeti. A tatu si sama okrenula protiv sebe. Karolina poskoči i podigne pušku. Kad je prilika skrenula s puta na prilaz. Ni u jednoj jedinoj od brojnih prilika kad je išla u lov s tatom nije joj palo na pamet da će jednoga dana to znanje upotrijebiti da brani vlastiti život . gotovo prekrivena snijegom. a Johanna je vjerojatno više od svega željela dočekati smrt svojih roditelja. reče odlučno. reče zatim i promotri svoju naoružanu sestru. Zatreš cijelu obitelj i onda tvrdiš da si ti izdana. »Želim znati razlog«.gotovo svečanim korakom - uspravnih leđa.« Isprva Karolina nije bila sigurna je li osoba koja je hodala niz cestu prema kući njezina sestra. napustiš me i okreneš tatu protiv mene. rekao je odlučno. A ti mi okreneš leđa. Johanna ispruži ruku i pritisne prekidač na zidu.« Karolina osjeti kako su joj oči zasuzile.« Karolina odmahne glavom. »Mogla je učiniti više«. Karolini srce počne brže kucati. Uopće nije usporila korak. duge kose koja joj je slobodno padala preko ramena. »Bolesna si. Kao da je sve vrijeme znala da je Karolina na podu uz veliki prozor. »Pa bi možda ona i Jakob danas bili živi. uza stube sve do ulaznih vrata. Dala sam si i istetovirati tratinčicu da me zauvijek podsjeća na to što si prošla. polako se okrenula prema njoj. visoka i vitka. Približila se prozoru. »Zar sjediš tu u mraku«. Vrata potom otkližu u stranu i Johanna uđe. »Nikad ti nisi išta učinila i za koga osim za sebe. nego se približavala . Sve. a stropna lampa zatreperi i upali se.« »Ili ne bi. Samo je čekala pravi trenutak. Karolina je čula kako ondje oklijeva. a njezine hladne ruke obujme oružje.

»Da si mamu uvukla u to. »Nisam vam nikad imala namjeru oprostiti. »Točno. »To ti je bio glup potez . kao hvala. Lina.« Karolina je zaplakala od straha i umora. Nije mislila da je on bio dio cijele priče. pola djetinjstva provela sam slušajući kako bih trebala biti više kao ti.jer ti je moglo biti jasno kome će se Måns obratiti kad ga nazoveš i zamoliš za pomoć. A onda se sve okrenulo. kao da sam svima bila nevidljiva. je l’ da? Osim meni. »A ti si. »Lažeš!« poviče Johanna tolikom snagom da je Karolina zateturala. »Moram reći da ti se divim. nastavi Johanna jednako glasno.i to vrlo glup . moram priznati da je postalo hitnije nego što smo mislili.« »Ali nikad nisi bila«.« »Måns«. shvatila si«. da«. Sve vrijeme bili smo korak ispred tebe. ionako bi se dogodilo prije ili poslije. Kiptjela je od bijesa. izabrala njegova brata. »Kako mi to možeš i dalje zamjerati?« »Viggo te pokušao osvetiti«. rekla je u suzama i puška joj se zatresla u rukama. sve što se sad dogodilo. »Svi su vidjeli upravo tebe. I Viggu.« . Bila je posve uvjerena da je samo tata u opasnosti. Htjela sam da jedan jedini put u životu osjetiš kako je meni bilo. ali jasno da je morao biti. »Ah. Vjeruj mi. reče Johanna blago. Ne samo da si uspjela izbjeći onu nezgodnu situaciju na Tajlandu nego si se uspjela vratiti u Švedsku i doznati istinu. »Baš kao što si lagala kad si rekla da te nije briga za Månsa i Vigga. ukazala joj se istina i osjetila je kako joj se sve razjasnilo i učinilo je slabijom.« Karolinu je uplašilo spominjanje Vigga.« Zrak je u kući bio težak. Johanna je stajala mirno poput kipa i naizmjence stiskala i otvarala šake. prošapće Karolina. Kako si mogla?« Johannin pogled još se više smračio kad je vidjela suze svoje sestre.« »Bili smo mladi«. A mamu je bilo toliko lako prevariti da je to jednostavno bilo tužno. Nikad. Pa pobogu. nasmiješi se Johanna. proturječila joj je Karolina. »Mislila sam da se ovdje radi o toj vražjoj mreži krijumčara«. Pola djetinjstva. Ali kad se idiot od našeg oca odlučio petljati u stvari s kojima nije imao veze. šapne Karolina slabašno. »Znači. Dio po dio.

a ja ću trunuti u zatvoru na Tajlandu?« »Definitivno ti treba odati priznanje što si nam toliko zakomplicirala stvar«.« Johanna ušuti. Misli su joj se vratile na Vigga. »Ne možeš napraviti nekome ono što ste vi napravili meni.« Cijenu. gotovo sve se u životu riješi. a ipak je više njih učinilo upravo to. nije baš bilo teško zatvoriti ti e- mail adresu kad si bila tako draga da tati daš lozinku i korisničko ime. »Pročitala sam u novinama«. podmetanje droge u tvoju sobu. Za pljačku. U Karolininoj glavi riječi su se slagale jedna na drugu. . je l’ da? Morali smo se na licu mjesta pobrinuti za tebe.« »Nisi. ali teško je preuzeti odgovornost za postupke ljudi koji se ne drže jednostavnih pravila igre. ali uz malo mašte. prebacivanje tvojih stvari iz jednog hotela u drugi. Koji je ušao u stan njezinih roditelja. Svima nam je to bio izazov. Imali smo sve kontakte koji su nam trebali da sredimo što treba na Tajlandu. ni ja sama nisam znala koliko sam blizu.« »Nismo mogli? To misliš na sebe i Vigga?« Sestra joj se naceri. »Sve ima svoju cijenu«.« »Informacije radi. »I razgovarala sam s Elsie. čuvao ih je u bilježnici na radnom stolu. ali ne reče ništa. reče.« Johanna nagne glavu u stranu. »Da će mama i tata umrijeti. pa smo morali reagirati. Zato ih nismo mogli vratiti kući. Zamisli. »Priznajem da je izgubljeno više života nego što smo ispočetka računali. ali pogrešnim redoslijedom. to smo odmah odlučili. Na primjer. Ubili ste puno ljudi. reče Karolina. dojavu policiji koja je dovela do racije. Izričito smo rekli da nikad nikome ne smiju reći za svoj bijeg u Švedsku. ali to baš ne mijenja na stvari. Nije zadovoljena njezina potreba za objašnjenjem. reče Johanna neutralnim tonom. a da ne platiš za to. Činilo se da se žena koja je naručila ubojstva svojih roditelja uopće ne kaje. Bilo je tako jednostavno da sam gotovo bila razočarana. ali shvatili smo da si uspjela lokalizirati jednog od naših najvažnijih suradnika u Bangkoku. Zidovi kao da su se približili dok je Johanna govorila. »Što si zapravo mislila?« reče Karolina. »Ipak smo se nadali da ćeš se stići vratiti prije nego što se pobrinemo za njihove aktivnosti. ali Karolina i dalje jedva da je uspijevala shvatiti koliko joj je sestra poremećena.

Koji je podigao pištolj i ustrijelio ih u glavu. U kojem su trenutku shvatili da će
umrijeti? I jesu li uopće stigli shvatiti zašto?
»Zašto nam nisi rekla za vas?« upitala je Karolina tankim glasom. »Za sebe i
Vigga.« Prazan smijeh odbio se o zidove.
»Što se tu ima reći, Lina? Da sam pokupila mrvice koje ti nisi htjela? Jedva da
smo se viđale posljednjih godina, zašto bih ti se povjeravala oko ičega?«
Na to se nije imalo što reći, što dodati. Sve je bilo gotovo, došlo je do kraja. Sve
ima svoju cijenu. Karolina je ipak pitala: »Gdje je sad? Čeka te negdje?«
»Vani je u vrtu«, odgovori Johanna toliko smirenim glasom da je Karolina
morala maknuti pogled s nje i okrenuti glavu prema velikom prozoru koji je gledao
na čistinu pred kućom.
Ondje ga je ugledala u obrisima, usred snijega koji je padao. Čovjeka koji ju je
nekad toliko volio da je počinio užasan zločin da bi osvetio nepravdu koju je ona
davno ostavila u prošlosti.
»Nikad se nećete izvući. Previše ste ljudi prevarili, uvukli ih u priču punu mrtvih
u kojoj odbijam vjerovati da su željeli sudjelovati.«
»Baš dirljivo da je zadnje što ćeš napraviti u životu brinuti se oko toga kako ću
se ja izvući iz ove osjetljive situacije«, rekla je Johanna jednostavno.
Da na stropu nije bilo upaljeno svjetlo, vidjela bi što je imao u rukama i možda bi
prva zapucala. Umjesto nje, bio je to Viggo, okružen snijegom, stajao je nekoliko
metara od kuće s jednom od pušaka njezina oca i ispalio prvi hitac. Težina tuge bila
je posljednje što je stigla osjetiti.

Policija je bila u blizini kuće kad su čuli da je ispaljen hitac. Nijemo je odjeknuo o
stabla prekrivena snijegom, a policajcima je brže potekla krv u žilama.
Pa kvragu, pomisli Alex. Osjećao je kako ga Joar gleda. Automobili su žestoko
kočili po snijegu, vrata su se brzo otvorila i hladnoća je prohujala kroz minibus.
Prvi su izašli Joarovi i Alexovi kolege i počeli se grupirati oko kuće. Radiovezom
čuli su da je netko rekao kako se čini da u kući stoje dvije osobe i razgovaraju.
Nijedna nije izašla kad im je policija izvana doviknula da izađu.

Alex je napeto krišom gledao prema kući. Ta prokleta vikendica iz koje potječe
toliko nesreće i tragedija. Nijemi nemir pomiješao se sa svježinom večernjeg zraka.
Alex je trepnuo i znao je da su ostali pomislili isto: ako se kroz prozor naziru dvije
osobe, gdje je treća, žrtva ispaljenog metka?

Johanna je promatrala sestrino opušteno tijelo. Lokva krvi pod njom sve se više
širila. Johanna ispruži ruku i ugasi svjetlo.
»Hvala«, prošapće i pomiluje Vigga po ruci. Stajao je pored nje kao skamenjen.
»Učinio si pravu stvar«, reče Johanna prigušenim glasom. »Znaš da jesi.« Pratila
je njegov pogled van kroz prozor, gdje su treperila svjetla policijskih automobila i
tamne se prilike kretale po snijegu.
»Ne možemo van«, zaključio je.
Izgledala je neodlučno, ali ne zadugo.
»Nemamo ni kamo.«
Polako se okrenuo prema njoj.
»Što ćemo onda?«
»Učiniti ono što moramo.«
Polako se nagnula naprijed i podignula pušku koju je Viggo odložio. Zaslijepljen
vlastitom naivnošću i vjerom da je u Johanni našao ženu koja ga voli, nije reagirao
kad je cijev oružja uperila prema njemu.
»Ipak me nikad nisi volio kao nju«, reče Johanna bezizražajnim glasom, pritisne
obarač i ustrijeli ga u prsa. Samo je na sekundu zastala i pogledala njegovo tijelo na
podu. Što bude, bit će, njezin cilj je ostvaren. Umorna, baci pušku i pojuri prema
stubama ususret zaprepaštenim policajcima:
»Upomoć!« zavrišti. »Molim vas, pomozite! Upucao mi je sestru!«

Ragnar Vinterman shvatio je da je sve gotovo nekoliko sati prije nego što mu je
policija pozvonila na vrata. Zapravo je osjećao samo olakšanje, ništa drugo. Toliko

je toga pošlo nepojmljivo krivo. Mnogo je ljudi moralo platiti životom zbog
njegove i tuđe pohlepe.
Istini za volju, on zapravo nikada nije dijelio naivne ideje Jakoba Ahlbina o
ljudima koji su se nazivali izbjeglicama i bježali u Švedsku. Baš nikada nije imao
osjećaj da iskorištava ljude koji su doista potrebiti otkad im je prvi put osigurao
hranu i smještaj, a zauzvrat primio novac, a ni poslije kad je došao na ideju da
proširi djelatnost na krijumčarenje ljudi. Barem ispočetka nije imao takvih misli. Jer
svi su mogli platiti cijenu koju je tražio. Utoliko nije bilo dvojbi ni za jednu od
uključenih strana.
Ali onda je Sven stao na loptu i odbio nastaviti suradnju. Već je onda Ragnar
osjetio prvu naznaku sumnje. Za razliku od Jakoba, Svena se nije moglo otpisati
kao emocionalnog i iracionalnog. Sven je bio solidan čovjek čiji je najveći problem
bilo to što je sin od njega muzao nemali novac, toliko da je bio prisiljen upustiti se u
kriminal da bi riješio financijsku situaciju. No u svojoj biti nije bio nerazborit i
upravo je to Ragnara pokolebalo kad mu je Sven otvoreno obznanio da mu je dosta.
Problem su bile Marja i Johanna. Naravno da je Ragnar razmišljao o tome kako
su dvije žene iz Jakobove vlastite obitelji mogle tako otvoreno zauzeti toliko
drukčiji stav od otprije zajednički uspostavljenih temeljnih vrijednosti. Ako njima
ta djelatnost nije predstavljala problem, zašto bi bila Ragnaru?
Jedan jedini put pokušao je to raspraviti s Marjom, ali nju su uznemirila tako
osobna pitanja i pokušala ih je izbjeći. Njezin je jedini uvjet bio da Jakob ni u
kojem slučaju ne smije saznati što se događa - tako je i bilo, sve dok posebno
izabrani izbjeglice, koje je Johanna nazivala tratinčicama, nisu prekršili jedno od
njihovih najjasnijih pravila i nekome ispričali kako su došli u Švedsku.
Tada smo izgubili kontrolu, pomisli Ragnar u očaju. Tada smo postali ubojice.
Nije potrajalo ni dulje od pola godine. Bilo je jednostavno stvoriti mrežu koja je
zarađivala na skrivanju izbjeglica, ali je zato bilo teže ustrojiti strukturu koja će
ilegalno uvesti ljude u Švedsku, navesti ih da počine razrađene zločine i zatim ih
poslati kući.
Zapravo im nije uspjelo poslati natrag više od tri osobe prije nego što su shvatili
da će se svojih tratinčica morati riješiti na neki drugi način. Jednostavno, ljudi su
previše pričali i tako su nastajale glasine, što je bilo neprihvatljivo.
Nikad neće zaboraviti večer kada se spremao u krevet i čuo na radiju da je u
svom domu na Odenplanu ustrijeljen bračni par. Sve do kraja nadao se da stvar neće

morati otići toliko daleko. Da će se Jakob urazumiti. No, kao i obično, Jakob se nije
dao ušutkati, zbog čega je sve moglo završiti samo na jedan način. A Marja... prema
Johanni, i ona je morala jednako završiti jer nikad ne bi prešutjela da su ubili
Jakoba. Sjećanje na Johannino bezizražajno lice kad je objavila da će se osobno
pobrinuti za ušutkavanje svojih roditelja nikada neće izblijedjeti. Također, Ragnar
nije mislio da će dobiti odgovor na pitanje koje ga je silno mučilo i kao pastora
fizički boljelo: što je to u čovjeku kojem padne na pamet ubiti ljude koji su ga
donijeli na svijet?
Uto mu je zazvonilo na vratima i Ragnar Vinterman pošao je otvoriti. Policija će
tražiti imena ljudi s kojima je surađivao. Žene koja je poznavala krivotvoritelja
dokumenata, muškarca koji je govorio arapski, svih njih koji su živjeli od
krijumčarenja izbjeglicama.
Sve ću im dati na pladnju, odluči Ragnar. Jer nemam više što skrivati. Otvorio je
ulazna vrata i šutke, bez opiranja predao se policiji. Tim je činom župa izgubila
jednog od svojih vjernih slugu.

Sljedeći je poziv došao baš kad je Fredrika namjeravala krenuti kući. Otkucalo je
devet i Alex je nazvao da joj za kraj prenese događaje koji su bili toliko suludi, da
je jedva razumjela što joj govori. Johanna Ahlbin predala se policiji, tvrdeći da je u
samoobrani ustrijelila Vigga nakon što je ubio Karolinu. Liječnici su Vigga
proglasili mrtvim, ali Karolina će vjerojatno preživjeti.
»Bogme napeto iščekujemo njezin iskaz«, Alex će ironično, a zatim reče Fredriki
neka pođe kući.
Ali nije ga poslušala. Prvo je posložila sve papire, a zatim se sjetila da bi netko
trebao nazvati Petera i ispričati mu što se dogodilo. Zvučao je sretno što je nazvala.
»Večeramo«, objasnio je. »I moj brat je tu.«
Pomislila je kako dobro zvuči. Ili je možda bio zatečen. Kako god, bilo joj je
drago zbog njega. Za sve je njih dobro da Peter posloži svoje životne prioritete.
Vjetar se primirio, a snijeg je privremeno prestao padati. Odjenula je kaput i
spremala se na večernju šetnju kući. Dok je stavljala kapu na glavu, drugom se
rukom javila na mobitel koji je zazvonio. Ponovo Spencer, i to opet sa svojega
kućnog broja. Baš čudno da ne zove s mobitela, stigla je pomisliti.
»Fredrika Bergman?« reče nepoznata žena kad je prihvatila poziv.

Osupnuta čim je shvatila s kime razgovara, Fredrika stane u mjestu nasred
praznog hodnika. »Da«, odgovori napokon. »Eva Lagergren na telefonu.
Spencerova supruga.«
Fredriki je to već bilo jasno, ali svejedno je bila toliko u šoku da je morala sjesti.
Polagano se spustila na pod, a Eva Lagergren izgovorila je riječi od kojih svaki
čovjek strepi:
»Bojim se da imam jako loše vijesti.«
Fredrika zadrži dah.
»Spencer je imao prometnu nesreću. Trenutačno se nalazi u bolnici u Lundu.«
Ne, ne, ne. Ne sad ovo. Bilo što, samo ne ovo.
Očaj ju je pogodio poput udarca u trbuh i automatski se pognula prema naprijed.
Udahni. Izdahni.
»Kako mu je?«
Lula je uzdah druge žene.
»Kažu da je u teškom stanju, ali da mu život nije ugrožen.«
Činilo se kao da Eva oklijeva, a kad je nastavila govoriti, zvučalo je kao da
govori kroz suze: »Vjerojatno ne bi bilo loše ako bi mogla doći još večeras. Sigurno
bi te htio vidjeti kad se probudi.«

Kad se Alex nekoliko sati kasnije vozio kući, vladao je gotovo božićni ugođaj.
Adrenalin ga je prejako držao da bi s Ekeröa otišao ravno kući, zbog čega se vratio
u Stožer napisati izvješće. Činilo se da je Fredrika otišla kući jer je u njezinoj sobi
bio mrak, a jakne joj nije bilo.
Alex se gotovo na trenutak osjećao dobro dok je skretao na prilaz svoje kuće u
Vaxholmu, a onda se sjetio da su se Lena i on dogovorili da će razgovarati, a on nije
ni javio da će toliko kasniti. Bacio je pogled na sat na ruci. Ponoć je prošla prije
više od jednog sata. Vjerojatnost da je Lena budna bila je vrlo, vrlo mala.
Zato ga je doista iznenadilo kad ju je našao gdje sjedi u jednom od naslonjača u
dnevnoj sobi. Vidio je da je plakala, a osim toga, mogao je zaključiti i da je
smršavjela. Čak poprilično. Preplavio ga je strah. Kao da je upravo sada u pravom

promrmljao je i sjeo u naslonjač njoj preko puta. Kad su mu posljedice njezinih riječi postale jasne. Blago rečeno. još manje naučiti živjeti s njom. »Naravno. bio je siguran da se prvi put našao u situaciji koju nikada. Je li sve dobro prošlo?« Gotovo se nasmijao na njezino pitanje. kao što je ona znala da je njemu to isto. Tanašnu. zaplakala je. Zavrtjela je glavom. Bila je to jezgra njihovoga dugog i mirnog braka. temelj njihovoga odnosa bilo je prijateljstvo. U kući je bio mrak i vladala je tišina. sve je to relativno. . Bolesna sam. a vani je prestalo sniježiti. Nije to ona zaboravila. »Moram te ostaviti«. »Nešto što znam već neko vrijeme. Ne dok nije bilo sigurno. baš nikada neće moći prihvatiti. ali u principu nije baš prošlo predobro. Rekli su mi da neću više ozdraviti. osjećajući kako mu se nemir pretvara u paniku. Alex. blijedu i sumornu.« Namršti se. osim iznimno nekoliko puta u travnju. Nešto mi je promaknulo.« Alex je pogleda praznim pogledom. znao je da će ono što će reći promijeniti sve i oduzeti mu svaku mogućnost da pred njom ispravi svoj suludu pogrešku. »I tebe i djecu. Jednostavno ti nisam mogla reći. pomislio je očajnički. »Nešto ti moram reći«. Toliko sam vremena posvetio hvatanju duhova da sam izgubio razum.. nešto grozno. sve je već bilo gotovo. »Dok što nije bilo sigurno?« Koji je to vrag koji nije mogla reći svom najboljem prijatelju? Znao je da je to on. Te zime više nije pao snijeg. prvi put nakon nekoliko tjedana. »Nazvala sam centralu i rekli su mi što se dogodilo. »Kako se uzme«. Grižnja savjesti probola ga je kao nož ravno u dušu.« Lena se blago uzvrpolji u mjestu i napravi grimasu kao da je nešto boli.smislu vidio svoju ženu. nego on.. »Oprosti«. Kasno. Kad je došla jesen. Zaspali su jedno drugome u naručju. I prije nego što je progovorila. budućnost naše radne skupine je nesigurna. Ni na jednom planu. procijedio je. potom će prigušenim glasom. ali.

« Peter promijeni položaj. reče prostodušno.« »Zahvaljujući nečemu posebnom?« Peter se ozari. stvari koje prije niste shvaćali?« Kimnuo je. Kako danas stojite s njime. jako dobro.« »I zadovoljni ste?« »I te kako. Boli me briga za njega. koliko se sjećam. »Zimus ste imali prilično ozbiljnih problema s kolegom Joarom. je li bilo dobro?« Peter Rydh se zamisli.STOCKHOLM »Kako ste se proveli tijekom ljeta. »Sreli smo se nekoliko puta prije ljeta i.« »Hoćete reći. »Shvatio sam neke stvari. S dečkima i mojim bratom Jimmyjem. bilo je. naknadno. »Bogme.« . je li to moguće? Ipak radite zajedno.« »Razumijem. »Išli smo autom do Italije. Zapravo.« »Stvarno. »Koristilo mi je«. što mislite?« Nakon kratkog oklijevanja. Petere. ali bilo je nezaboravno. Nisam znao što da očekujem. ispočetka niste bili sto posto oduševljeni našom suradnjom. vi i Ylva opet ste skupa?« »Jesmo.« »Znači.« Nastane kratka tišina. Otkazao sam svoj stan i vratio se kući. jeste li i dalje u konfliktu?« »Sve je pod kontrolom. Peter je zaključio da nema razloga lagati. Ali ovako. »Moja iskustva sa psiholozima bila su svakakva. Sve skupa je zapravo ludo.

Samo znam da je tako. vraćen je natrag u svoju Službu gospodarskog kriminaliteta.« »Ne.« »Ali kad sam vam postavila pitanje. samo da ih volim na drugi način. to bi definitivno bila najgora moguća stvar. »U biti.« »Znači. ne bih imao snage za dalje.« Peter uzdahne: »Ne mogu. da vidim kako ste sada i da postavim nekoliko pitanja za kraj. . Ali to ne znači da ih ne volim. »Što je najgora moguća stvar koja bi vam se danas mogla dogoditi?« »Danas?« »Danas. nisu.« »Pokušajte mi objasniti. Alex je nekoliko tjedana na dopustu. »Nemojte toliko razmišljati. a na njemu je bilo da je iskoristi kako treba.« »Da izgubim Ylvu. »Ne radimo.« Nije više imao što reći.« Peler je razmišljao. Nikad ne bih mogao prolaziti ono što sad Alex prolazi. nisu vam oni spontano pali na pamet. ostali ste samo vi i Alex Recht?« Od tuge mu zasuze oči. to ne znam. Da se sutra probudim i Ylve nema. Moglo bi se reći da je većina toga još nedefinirana. odgovorite spontano. Ili je tražio da ga vrate. »Zapravo. trenutačno samo ja i jedan na zamjeni.« »A dečke?« »Ni njih ne želim izgubiti. pa je ušutio.« Ponovo tišina. Ylva mu je dala još jednu priliku. Pelere.« Peter je čekao. htjela sam se samo naći s vama.

pogled mu je neprekidno tražio opasnost ili bilo što drugo oko sebe. Zato mu je pokazala neka je slijedi do susjedne kuće gdje je živio njezin rođak.BAGDAD. mora posjetiti još nekoga.« Farah je zinula kad je to čula i pogledala u žalosno lice postarijeg muškarca. prenio joj je rođak nakon što je neko vrijeme govorio s čovjekom. Nije Amerikanac. Zaključila je kako je gost previše neobičan da bi donio išta dobro. »Ima nešto što ti želi dati«. Još jednu ženu koja je u proljeće ostala bez svog muškarca. a njezin engleski iz školskih dana bio je suviše loš da bi shvatila što joj govori. Kaže da je u proljeće radio na istrazi smrti tvog zaručnika.« »Kaže da je iz Švedske i da radi u policiji. ali da je sad na dopustu. »Meni?« bila je zbunjena. . Zvao se Ali. mogla iščitati iz njegovih očiju. Posjet rođaku neće biti dug. Gotovo svi bili su novinari ili diplomatski predstavnici koji su se usudili otvoriti stalni ured na tom području. Tuzi toliko velikoj da ga se jedva usudila pogledati. činilo joj se. već prvenstveno po beskrajnoj boli i tuzi koju je. radoznala vidjeti tko joj je to došao u kuću. kad joj je sijedi zapadnjak iznenada pozvonio na vrata. No Farah je istog časa znala da je njezin gost od neke druge vrste - drukčije gipkosti u koracima. Policajac. No neće ga Farah pamtiti po ponašanju. U Bagdadu su zapadnjaci još uvijek bili vrlo rijetko viđeni gosti. »Ali ne poznajem ga. Rođak kimne. vrijedno opažanja. jer njemu je engleski išao dobro otkad je radio kao tumač za američke postrojbe. ne može dugo ostati jer prije nego što otputuje kući. Ili vojnik. IRAK Farah Hajib već se pomirila sa smrću svog dragog i s time da se nikad neće vratiti. Nije govorio ni riječi arapskog. »Nažalost.« Uto rođakova žena izađe iz kuće. pretpostavila je. ali mogao bi biti Nijemac.

»Čestita nam na djetetu koje čekamo«. sve dok sjećanja i prizori koje je prizvao nisu postali toliko snažni da su joj potekle suze. »Njegova žena predložila je da doputuje i preda prsten«. »Pozdravite je i zahvalite joj«. Kad je ponovo pogledala u čovjeka koji se predstavio kao švedski policajac. Zaručnički prsten njezina zaručnika. reče Farah ukočeno. Ne rekavši ništa. primila je prsten i pogledala ga. ni hvala. . i dalje ne shvaćajući zašto ju je ovaj čovjek tako neočekivano posjetio. vidjela je da je i on počeo plakati. a on će za Božić postati djed. Gotovo se mogla zakleti da se stranac kroz suze nasmiješio. Stranac joj je oprezno kimnuo i nešto rekao rođaku. Bez riječi je spustio ruku u džep i izvadio sitan predmet. objasni rođak mrmljajući.« Farah se sjetno nasmiješi. »Jedna od najbližih kolegica mu je dobila dijete pred ljeto. uznemiren suzama svoga gosta. reče rođak i pogleda svoju ženu u visokom stupnju trudnoće.

Nažalost. Ann-Marie. Ponosna sam na to što me upravo vi predstavljate! Hvala svim prijateljima i kolegama koji su s velikim entuzijazmom. Velika hvala i nevjerojatno sposobnim suradnicima iz Salomonsson Agency - Niclasu. Često ispadne dobro. volje i strpljenja. uvijek (Anna. Često se vraćam na to da pišem s lakoćom. nije to nikakvo jamstvo da će sve ispasti savršeno. Lasse. Toru. da nismo sve napravili sami.koji su mi osigurali goleme inozemne uspjehe otkad smo u svibnju 2009. vidim to čim ispišem tekst s računala. koja vjeruje u mene i vjeruje da mogu napisati knjiga koliko god želim. ovo je namjerno ponavljanje) ima snage kad ja nemam i koja je pravi prašak za pecivo u smjesi koju zovemo uređivanje knjige.gdje bih bila bez vaše energije i neprestanih poticaja? Posebna zahvala ide Sofiji. koja uvijek. koja mi je nakladnica i koja mi nastavlja utirati put naprijed. korak po korak. Catherine i Szilviji .ni da ne bismo trebali sve sami. Zapravo . a ne . Riječi dolaze same od sebe. ne trebam ih zazivati ili izvlačiti. Naime. započeli suradnju. napisati knjigu je kao kad pečete kompliciran kolač. Madeleine. Jenny. Također hvala mojoj urednici Anni. pokušavam ih prisiliti da se poslože kako treba. gotovo kao da sam rock-zvijezda. potrebno vam je još ruku. Izazov leži u prihvaćanju činjenice da je zahvala znak da je zapravo i netko drugi sudjelovao u radu. osjećam slaba mjesta u priči. Treba vam i vremena i snage. Prvo i osnovno: velika hvala svim fantastičnim ljudima u mojoj nakladničkoj kući Piratförlaget! Sofia. Barem meni jest. Ali ponekad ne ide nikako. Mattias. Louis. Anna Carin i Jonna . I mučim se sa svim tim slovima i riječima.SPISATELJIČINE ZAHVALE Važan jt ovaj dio priče gdje se usuđujemo izraziti zahvalnost. pratili moje književno putovanje. još prstiju. Leyli. Anna. bjelanjaka i glazure. Dok stojite pored smjese. Cherie.

Hvala prodavačima u trgovini lovačkom opremom Walter Borgs Jaktbutik. koja i dalje ima posebno mjesto u mom pisanju. Kristina Ohlsson U Bagdadu. koji su mi pomogli izabrati savršeno oružje. pa uzduž i poprijeko obilazi Švedsku da može prisustvovati predstavljanjima na kojima govorim o svojim knjigama ili sjedim za stolom i potpisujem knjige po knjižarama. ne samo zato što čitate moje knjige. Hvala.nadam se da imaš vremena i volje! Hvala i mojoj obitelji. Hvala Sven-Åkeu. nego i jer ih kupujete drugima na dar i dajete mi da ih potpišem. Hvala dizajnerici Nini Leino. proljeća 2010. Uskoro dolazi novi rukopis koji će trebati pročitati . koji mi daju vremena. koja se tako bezgranično veseli mojim uspjesima. koji mi nastavlja pružati pomoć kad mi ponestane spoznaja o policijskom radu.spisateljica. Sjajni ste. Hvala Maleni i Matsu. Hvala Sofiji Ekholm. zahvaljujući kojoj su mi knjige tako nevjerojatno lijepe. .