George Herbert Mead

UM, OSOBA l DRUŠTVO
sa stajališta socijalnog biheviorista

priredio i uvod napisao Charles W. Morris

s engleskoga preveo Srđan Dvornik

Naklada Jesenski i Turk
Hrvatsko sociološko društvo
Zagreb, 2003.

Izvornik
George H. Mead, MIND, SELF & SOCIETY
from the Standpoint of a Social Behaviorist
Edited and with an Introduction by Charles W. Morris
Llcenced by The University of Chicago Press, Chicago, Illinois, U. S. A.
Copyright 1934 by The University of Chicago. All rights reserved.
Renewal Copyright 1962 by Charles W. Morris

Sadržaj

Predgovor (CharlesW Morris) ............................................................................. .!

Uvod: George H. Mead kao socijalni psiholog
i socijalni filozof (CharlesW Morris) ................................................................ .V

I. Gledište socijalnog biheviorizma
1. Socijalna psihologija i biheviorizam* ...................................................... 3
2. Bihevioristički značaj stavova ................................................................ lO
3. Bihevioristički značaj gesta .................................................................... 15
4. Nastanak paralelizma u psihologiji ........................................................20
5. Paralelizam i dvosmislenost "svijesti" ....................................................28
6. Program biheviorizma ................................................. ...........................34

Il. Um
7. Wundt i pojam geste ............................................................................. ..43
8. Imitacija i porijeklo jezika ...................................................................... 51
9. Glasovna gesta i smisleni simbol ........................................................... 60
10. M isao, komunikacija i smisleni simbol ..... ............................................ 67
11. Značenje ...................................................................................... ;...........74
12. Univerzalnost .............................................................. ........................... 80
13. Narav refleksivne inteligencije ................................. ............................. 88
14. Biheviorizam, watsonizam i refleksija ................................................... 97
15. Biheviorizam i psihologijski paralelizam ................... ......................... 105
16. Duh i simbol ............. ............................................................................ 112
17. Odnos uma spram reakcije i okoline .................................................. 120

III. Osoba
18. Osoba i organizam .................................. .............................................. 131
19. Pozadina geneze osobe ........................... .. ............................................ 140
20. Igranje, igra i poopćeni drugi ............................................................... 147
21. Osoba i subjektivno .............................................................................. 158
22. 'Ja" i "mene" .......................................................................................... 166
23. Društveni stavovi i fizički svijet ........................................................... 171
24. Duh kao individualno unošenje društvenog procesa ......................... 178

25. '1a" i "mene" kao faze osobe ................................................................. 183
26. Ostvarivanje osobe u društvenoj situaciji ........................................... 190
27. Doprinosi "mene" i 'ja" ........................................................................ 198
28. Društveno stvaralaštvo osobe u nastajanju .........................................203
29. Kontrast individualističke i društvene
teorije sopstva .......................................................................................211

IV. Društvo
30. Osnova ljudskog društva: čovjek i insekti ...........................................219
31. Osnova ljudskog društva: čovjek i kralježnjaci ...................................229
32. Organizam, zajednica i okolina ........................................................... 235
33. Društvene funkcije i funkcije mišljenja i komunikacije .................... 242
34. Zajednica i institucija ...........................................................................249
35. Spajanje 'ja" i "mene" u društvenim aktivnostima ............................261
36. Demokracija i univerzalnost društva ...................................................268
37. Dalja razmatranja religijskih i ekonomskih stavova ...........................275
38. Narav suosjećanja ................................................................................. 284
39. Sukob i integracija ................................................................................288
40. Funkcije ličnosti i uma u društvenoj organizaciji ..............................296
41. Prepreke i obećanja u razvoju idealnog društva .................................302
42. Sažetak i zaključak ................................................................................312

Dodatni ogledi
A. Funkcija imaginarija u vladanju ...........................................................321
B. Biologijska individua ............................................................................330
C. Sopstva i proces refleksije .................................................................... 336
D. Fragmenti o etici ...................................................................................357

Bibliografija radova ........................................................................................ 367

Pogovor (Ogtyw Čaldarović) ..........................................................................373

Kazalo ..............................................................................................................381

Predgovor

Stranice što slijede predstavljaju širi pregled sistema socijalne psi-
hologije Georgea H. Meada. Njegovi nazori su razvijani od 1900.
nadalje na Ćikaškom univerzitetu, u široko poznatom i vrlo utjecaj-
nom kolegiju "Socijalna psihologija". Godinu za godinom, kolegij su
pohađali studenti zainteresirani za psihologiju, sociologiju, lingvisti-
ku, obrazovanje, filantropiju i filozofiju, često i po više godina; sve je
više knjiga s\jedočilo o djelovanju Meadovih ideja na njegove brojne
studente. Ovaj svezak sadrži mnogo toga što će zanimati ljude sličnih
interesa. Za mnoge njegove slušače Meadovo gledište- ujedno i hu-
manističko i znanstveno - djelovalo je kao fokus orijentacije cijelog
njihovog intelektualnog i vrijednosnog života. Kolegij socijalne psi-
hologije pružio je temelj Meadove misli. Tu je u biti bio Mead kao
znanstvenik; upravo na tom temelju počivala je njegova filozofijska
elaboracija i društvena participacija. Očekujemo da nakon ovog sve-
ska slijede knjige Movements ofThought in the Nineteenth Cmtury i The
Philosophy of the Act. Te tri knjige bi zajedno predstavljale tri glavna
područja Meadovog rada: socijalnu psihologiju i socijalnu filozofiju,
historiju ideja, sistematski pragmatizam. Njih dopunjava već objavlje-
ni svezak, The Philosophy of the Preselit, koji je uredio Arthur E. Mur-
phy, a 1932. objavila Open Court Publishing Company, Chicago.
Premda je objavio mnoge spise na području socijalne psihologije
(kao što pokazuje bibliografija na kraju ovog sveska), profesor Mead
nikad nije svoju poziciju i rezultate sistematizirao u dužoj formi. Cilj
je ovog sveska da obavi taj zadatak sistematizacije, djelomice sređi­
vanjem materijala, a djelomice time što na odgovarajućim mjestima

II i III zajedno praktički tvore jedan neobjav- ljen rukopis. Alvinu Carusu. kako u tekst tako i u obliku bilješki ispod teksta. postoji zahvaljujući odanosti i daleko- vidnosti g. Dodatni ogledi la. Georgea Anagnosa. Meada (koja su uvijek bila izlagana bez bilješki). U cjelini to nipošto nije neki sudski zapisnik. John M. Mnogobrojni studenti. on je našao priležnog suradnika u g. osoba i društvo upućuje na objavljene napise. Meada. Ogled IV je kompilacija sačinjena iz stenografskog skupa bilješki 1927. Smith i Herbert Blumer proči­ tali su i dali komentare na dijelove rukopisa.Yvjerniji zapis posljednjih godina velikog mislioca. Anagnosu.. s kolegija elementarne etike. (preuređen. koji je mogao osi- gurati sredstva nužna za angažiranje osoba koje će doslovce zapisivati razne kolegije. označeni su brojem godine nakon teksta izvatka.. Carusu i Pageu što su mi stavili na raspolaganje cjelokup- ni korišteni materijal. Profesori T. Taj kurs. Taj materijal je dostupan posred- stvom Odsjeka za filozofiju Čikaškog univerziteta. Drugi urednički dodaci dani su u zagradama. bilješkama koje su osobito vrijedne jer su vođene 1930. Osnovni rukopis znatno je obogaćen vjernim i potpunim bilje- škama još jednog odanog studenta. Sve naslove je dodao ured- nik. ali skup koji je osnova ovog sveska vrlo je potpun. Dunham velikodušno su pružili svoje vrijeme i svoje prisna poznavanje Meadovih nazora. zadnje godine u kojoj je kole- gij u potpunosti održan u Chicagu. Meada.Um. Roberta Pagea. Umeci iz rukopisnih materijala označeni su oznakom MS nakon teksta. Ništa od ovdje korištenog materijala nije ranije objavljeno. očišćen od nepotrebnog ponavljanja i stilski ispravljen) umetnuti su dijelovi materijala iz 1930. Svezak je uglavnom sastavljen iz dva skupa odličnih studentskih bilješki s kolegija. ali je zasigurno najadekvatniji i n. V. ll . Potpunost materijala vrlo je neujednačena. g. Brewster i profesor Albert M. Osjetivši kao student važnost materi- jala predavanja g. Zahvalan sam gg. G. Kao osnova uzet je stenografski zapis kolegija 1927. zajedno s ekscerptima iz drugih takvih bilješki i izborom iz neobjavljenih rukopisa iz ostavštine g. a izvaci iz drugih skupova osim 1927. U materijal iz 1927. On pruža prirodan ulaz u intelektualni svijet Georgea H. zajedno s mnogim sličnim kursevima za druge kolegije. To je u mnogo manjoj mjeri učinjeno i s materijalom iz drugih kolegija. i 1930.

Arthur C. g. Predgovor koje ne mogu pojedinačno navesti. forma koja široj publici u vremenu i prostoru može najbolje prenijeti pustolo- vine ideja (da upotrijebimo izraz g. nepotpun. V. Moore dali svoj prilog. No. Možda je svezak poput ovoga. Tufts susretljivo je pomogao u korekturi. Whiteheada) koje su predavanja g. želim im iskazati svoju iskrenu za- hvalnost. Unutrašnji razvoj njegove misli bio je prebogat da bi mu dopustio da svoje ideje izloži u sre- đenom poretku.WM.najprikladnija forma za njegove misli. ali su i g. U svim fazama rada oso- bljc University Press je pružalo djelotvornu pomoć. Profesor James H. Gđa. Brewster. On nije pisao sistem zato što je uvijek radio na njegovoj izgradnji. Mead. lli . C. Njegov genij se najbolje izražavao u predavaonici.sugestivan. Bergholz je odgovoran za konačnu biblio- grafiju. Lewis Bassie i profesor Merritt H. Moja supruga je pomogla u izradi Indeksa. Meada o socijalnoj psihologiji više od trideset godina predstavljala užim auditorijima. Glavni posao na bibliografiji obavio je profesor Dunham. Stevenson obavila je zadatak pretvaranja zbrke oznaka u sređen prepis. prodoran. nema dokaza da bi i u nekom produženom životu taj materijal bio pretvoren u knjigu njegovom rukom. G. ljubazno su mi na raspolaganje stavili svoje bilješke s predavanja. raz- govornog tona . I te kako sam svjestan da ni sva naša zajednička nastojanja nisu mogla proizvesti knjigu koju smo željeli da napiše George H. Rachel W. Donacija Committee on Humanistic Research Univerziteta omogućila je vrijednu pomoć u pripremi rukopisa.

.

Descartesa.Uvod George H. Sama društva valjalo je sagledati kao složena biologijska bića. U jednom od svojih predavanja Mead je izjavio da je "filozofija nekog razdoblja uvijek nastojanje interpretiranja njegovog najsigurnijeg znanja". Ta doktrina je dramatično usmjerila pažnju prema činiocu razvojne promjene u svijetu. kao što su fizika i matematika ranije bile izložile element strukturalne kon- stantnosti. Na kraju devetnaestog stoljeća nijedan dio znanja nije izgledao si- gurniji od doktrine biologijske evolucije. nego i čitav život duha. i čiji su pripadnici i sami kako znanstvenici tako i filozofi. Mead je bio pragmatist.tradiciji Aristotela. Leibniza. bio je socijalni psi- holog. Whiteheada. Teško bi bilo prenaglasiti doprinos što su ga filozofiji dali oni čija se filozofija hranila na njihovom znanstvenom djelovanju. Mead kao socijalni psiholog i socijalni filozof I. Premda bi tu opasku možda trebalo pobliže odrediti obzirom na mje- sto vrijednosnih razmatranja u filozofuskoj generalizaciji. v . znanstveno. Duh se imao pojaviti unutar vladanja i ostati unutar njega. ona pruža ključ Meadovog vlastitog razvoja. Russella.koja ne vidi nikakvu oštru liniju razdvajanja ili ikakav antagonizam između djelatnosti znanosti i filozofue. Deweya. koji i sam ima to svojstvo promjene i nastaje u međudjelovanju orga- nizma i okoline. a zapravo i pragmatizma uopće. Izgledalo je da to znači da unutar evolucijskog razvoja ne treba interpretirati samo ljudski organizam. Pripadao je staroj tradiciji . Filozofijski.

Pragrnatičko oslanjanje na eksperimen- talnu metodu. te epistemologiju. bilo im je zajedničko uzajamno davanje i uzimanje Vl . obojica su. jasno se razabiru osnovne crte empiričkog naturalizma koji se uzdiže na biologijskim.Um. psi- hologijskim i sociologijskim odrednicama koje su dobile vodeću ulogu u postdarvinističkim misaonim strujanjima. estetiku. Oni su bili bliski prijatelji još u godi- nama na Univerzitetu Michigan i tokom godina na Ćikaškom univer- zitetu stalno su zajedno raspravljali o svojim problemima. psihologijskim i sociolo- gijskim podacima i stavovima. premda različite inte- lektualne veličine. naturalizma koji misaonog čovjeka vidi u prirodi i kojem je cilj da izbjegne naslijeđene dualizme duha i ma- terije. To je filozofija koja se. Iz toga je uslijedila prirodna dioba rada na zajedničkom zadatku. Filozoftiski zadatak pragrnatizma bio je da pojmove uma i razuma reinterpretira u biologijskim. što dokazuje činjenica da se razdoblje formiranja sistema još jedva pomalja.. Razvoj i razrada te teorije definira cjelokupnu životnu aktivnost Georgea H. osoba i društvo uklopljena u evolucijske kategorije.. te onostranosti duha. znanstvenu metodu. antičke filozoftie. Najsigurniji i najistaknutiji rezultat djelovanja pragmatizma do danas u mnogome je njegova teorija razuma i duha. u terminima koje rabi Mead. filozoftie i znanosti. Meadovo i Dewe- yevo djelo u mnogome su komplementarna i. teorije i prakse.. logiku. bili jednake. iskustva i prirode. koliko znam. i da probleme i zadatak filozofije preispita s tog novog stajališta.. teleologije i mehanizma. kršćanske doktrine.. dualizama renesan- se". takva teorija je osnova cijele strukture. te poimanjem suvremenog moralnog problema kao preusmjeravanja i preformulacije ljudskih dobara u smislu stavova i rezultata eksperi- mentalne metode. nigdje nisu značajnije suprotstavljena. No. Dakako. Nijedan od njih ne stoji spram drugoga u isključivom odnosu učitelja spram uče­ nika. rezultiralo je poimanjem fi- lozoftie kao dvojako zaokupljene činjenicama i vrijednostima.. Taj zadatak nipošto nije završen. onostranosti duše . etiku. Mnogo je također učinjeno na utvrđivanju implikacija pratećih stavova na obrazovanje. Darvinizam. povezano s moralnim i vrijednosnim odnosom tog pokreta spram demokratske tradicije. Meada. suprotstavlja "onostranosti uma. po mojem sudu. religiju. eksperimentalna metoda i demokra- cija matice su u pragrnatičkom toku.

1 Ako Dewey pruža raspon i viziju. Naš zadatak. koji će izaći u godi- štu 1936. (1930).teoriji i opažanju. John M. Albert M. 2 Vidi Meadova djela The Philosophy of the Present (ur. Meadova misao čvrsto počiva na nekoliko osnovnih ideja koje su godinama istančavane i razrađivane. n. on zračnom linijom ne može dopri- jeti ništa dalje nego glavčina. tog časopisa. 309-14 i u University of Chicago Record (nova serija). Mead kao znanstvenik bio je socijalni psiholog. te članak "The Philosophy ofJohn Dewey". Merritt H. nije da ovdje razmotrimo tu filozoftiu kao cjelinu. Mead pruža analitičku dubinu i znanstvenu preciznost. Arthur E. međutim. Moore). XVII. VII . Charles W Morris). ideacijskoj i pojmovnoj strukturi pak dodaje mnogo. Istina je da su ta dva aspekta znanosti u krajnjoj liniji nerazdvojna. Murphy). Za Meadovu diskusiju Deweya vidi Intemational]ournal ofEthics. filozoftia kojom se u svojim kasnim godi- nama sve više bavio bila je elaboracija. XXVIII. Pa premda po dužini puta obod putuje najbrže. 211-31. Uvod u skladu s osobitim genijem svakoga od njih. Mead dodaje malo ili ništa korpusu či­ njenica društvenih znanosti određenih zasebnim metodama istraživa- nja. (1931). Prema nje- govim vlastitim riječima. daje logi- čka faza znanosti (faza izoliranja i definiranja osnovnih kategorija. Movements of 71zouglzt in the Ni11eteenth Ce11t11ry (ur. te neke njene socijalne i etičke dimenzije. 173-77. XL. 71ze Philosophy of the Act (ur. te izgradnje sistema) podjednako važna kao i djelatnost onih koji prona- laze i provjeravaju činjenice. (1931). te da se znanstvene ideje ne može plodonosna razvijati ili analizirati bez referencije na Dewey raspravlja o Meadu u journal ofPhilosophy. Mead je središnja glavčina. "deskriptivna generalizacija". osnovnih ideja koje su predstavljale najsigurnije primjenjivo znanje koje je kao znanstvenik mogao postići.Z nego znanstvenu osnovu na kojoj ona počiva (osnovu čijem je stvaranju Mead kao znanstvenik u mnogome pridonio). Ako je Dewey odjednom i kružni obod i mnoštvo radijalnih žbica suvre- menog pragmatičkog točka. Brewster. Dunham. Danas se općenito priznaje da znanost hoda na dvije noge.

Njegov doprinos ne valja tražiti u brojkama. Giddings je dovršio svoje glavno djelo. kreativan. to je socijalni. Do 1900. osoba i društvo činjenicu. Ćak ni postdarvi- novski u~ecaj biologijskih pojmova zadugo nije razbio naslijeđene individualističke pretpostavke (o čemu svjedoče poteškoće jednog Huxleya da u evolucijskom procesu nađe mjesto moralnom ponaša- nju). Ipak je bila sreća što se Mead nalazio na Ćikaškom univerzitetu kad se teško nabijen psihologijski zrak kon- denzirao u funkcionalne i biheviorističke forme. grafikonima i instrumentima. Mead je bio Cooleyev prijatelj i 3 Atmosferu tih dana. Odrednice "socijalni" i "psiholog" ne pojavljuju se dugo skupa. Tradicija je identificirala psiho- logiju s proučavanjem individualne osobe ili duha. Tarde i Baldwin su bili dali mnoge doprinose u pravcu socijalne psihologije. premda je formulirao problem kao pitanje kako se ljudski duh pojavio u povijesti životinjskog vladanja. društvenoga. 3 Nije tako lako objasniti ulazak drugog faktora.sazreo. U objašnjenje je valjalo uvesti drugi faktor: društvo. samosvjestan duh- pojavio unutar prirodne povijesti vladanja.a Mead je bio Royceov student. jer on sam nije popratio taj razvoj. a Cooley je započeo svoju sociološku karijeru na Univerzitetu Michigan.Um. odgovoran. nego u uvidu u narav duha. Idealistički filozofi poput Hegela i Roycea naglašavali su društvenu narav osobe i morala . a ni u društvu s biologijskim kategorijama. Mead na stranicama što sli- jede prati proces kojim su biologijska razmatranja prisilila psihologiju da prođe stadije asocijacionizma. Premda je vlastita Meadova pozicija bihevioristička. zahvaća članak Jamesa R. u Meadovu misao. Angella "The Relations of Structural and Functional Psychology to Philosophy". paralelizma. a ne individualistički ili potkožni biheviorizam. III. 55-73. misaon. The Decellllial Publicatious.ne uključuju nikakvu posebnu znanstvenu teh- niku. VIli . University of Chicago 1903. ali opažanja na koja se Mead poziva najvećim su dijelom otvorena svakome . uvjerenost da funkcionalna psihologija podrazumi- jeva cijelu filozofiju. Mead je i opet imao sreće što se nalazio u okruženjima u kojima su sociologija i soci- jalna psihologija počinjale zadobivati znanstvenu formu. funkcionalizma i bihe- viorizma. on ni u jednom stadiju ili školi psihologije nije našao odgovor na pitanje kako se duh. osobe i društva.

može reći da je Mead slijedio put koji je djelomice pokazao Wundt. a da jezik. Čarobni šešir iz kojeg je trebalo izvući duh i osobu bio je djelomice unaprijed napunjen. Meadov je poduhvat pokazati da su um i osoba bez ostatka društvenog porijekla.a Mead je studirao u Njemačkoj. U jednom se smislu. (2) čak i obzirom na one faze duha ili osobe koje jesu pokušali društveno objasniti. umjesto jednostavnih "izražaja emocija" u darvinovskom smislu. korištenjem društvenih kategorija. on je na njih primijenio jednu osnovnu kritiku: oni nisu u potpunosti objasnili kako umovi i osobe nastaju unutar vladanja. i prati razvojni tok od takvih gesta do istinske jezične komu- nikacije. oni nisu uspjeli izolirati mehani- zam o kojem se radi. On s njima postupa kao anatom. Ta kritika sc razdvaja na dva dijela: (1) svi su oni na neki način pretpo- stavljali antecedentno postojanje umova ili osoba da bi se pokrenuo društveni proces. dakle. a ne u Leipzigu s Wundtom. religiji. 'Wundt postavlja društvene funkcije izražaja emocija kao nešto kasnije. Kako razjašnjavaju stranice što slijede. dana je puka vjernička najava da sc trik može izvesti. Uvod predavao je tri godine u tom okruženju. kao indikatora kasnijih stadija dru- štvenog čina. Premda je bio u Berlinu. nema sumnje da Wundtovom ugccaju treba odati priznanje daje pomogao izolirati pojam geste sa- gledavanjem društvenog konteksta u kojem ona funkcionira. pogotovo kod Nijemaca. ali sama pred- stava nikad nije izvedena. isprva ih smatra pukim paralelama psihologijskih procesa" (1912). pruža mehanizam njihovog nastajanja. Mead nije bio tek sljedbenik Roycea ili Tardea ili Bald- wina ili Giddingsa ili Cooleya ili Wundta. u formi glasovne geste. IX .Wundtov paralelizam se odbacuje i metodologijski objašnjava. Mead gestu specifično promišlja u društvenim odred- nicama. Postepeno je.4 Pa ipak. a što se ostaloga tiče. 'Wundt geste kao takve nije ana- lizirao kao dijelove čina. mitologiji. Wundt muje zasigurno pomo- gao da ispravi manjkavosti individualističke psihologije. a ne kao psi- holog". bilo je do- brano uznapredovalo promatranje gesta kao ranih stadija čina jednog organizma na koji reagira drugi. 4 Wundtu sc odaje priznanje za njegov voluntarizam i kaže se da je "uveo glasovnu gestu" (1930). S druge strane. sve veća pažnja posvećivana društvenim aspektima jezika.

bez ostatka. X . . Meadova distinkcija između nesmislenih i smislenih simbola nije isto što i gornja distinkcija znaka i simbola. Markey. kod kojih jedan događaj vodi u nekom organskom centru do očeki­ vanja nekog drugog događaja i njegove redintegracije. pitanje se odnosi na genetski prioritet znakov- ne situacije (nejezični simboli) i simbolne situacije Gezični simboli). čini mi se da je on pokazao da su duh i osoba. I. treba sma- trati da su svi takvi simboli jezični simboli društveno-glasovnog pori- jekla. mogli bi postojati individualni aspekti duha kod ljudi i životinja koji ne ulaze u domašaj Meadove terminologije. te činjenice odložene reakcije koju ističe Hun- ter. proizve- deni u društvenom procesu. U sadašnjim terminima. Mead priznaje da indi- vidualni organizam mora imati stanovite fiziologijske pretpostavke da bi razvio jezične simbole.prev. stavio primjedbu da to objašnjenje smatra previše pojednostavnjenim. ali za razliku od njih on osjeća da takvi procesi ne potpadaju pod klasifikaciju "smislenog simbola" ili "duha". Pitanje se uglavnom odnosi na denotaciju riječi "duh" i "simbol". Ako nije tako. Mead je.Um. i da je on prvi put izolirao mehanizam te geneze. Hollingworth. 5 H. prihvaćanjem Meadovog korištenja termina "duh" i "osoba". i nedruštvene znake. Postoji pitanje da li. Hunter. Meadovo djelo označava rani stadij zbiljskog rađanja socijalne psihologije kao * Ponovno pojavljivanje cijele neke ranije mentalne pojave kada se pojavi samo jedan njen dio ili dio podražaja koji ju je ranije potakao. Odjeljak 23 sadrži nabačaj Meadove distinkcije i naravi te razlike. W S. Gotovo i ne treba reći da bi i mnogo manje dostignuće bilo dovoljno da bude kamen međaš u znanosti i filozofiji. jer su oba člana prvog para društvena. osoba i društvo Uvjeren sam da je Mead u tim zadaćama bio uspješan. Također njegovi članci u Psychological Review 1924. The Delayed Reaction in Animals and Children. ako se duh identificira s djelovanjem simbola. međutim. Psychology. osobito u izoliranju jezičnog mehanizma kojim se duh društveno konstituira i putem kojega se pojavljuje osoba svjesna sebe kao predmeta. jer Mead na nekim mjestima priznaje činjenice redintegracije* koje na- glašava Hollingworth. The Symbolic Process and Its Integration in Children. Poziciju u biti srodnu Meadovoj razvio je John F. 5 U svakom slučaju. oni koji žele koristiti duh i simbol u širem smislu mogli bi dodati da individua ne bi mogla razviti jezične sim- bole a da ne bude u stanju reagirati na nejezične.

XXXV (1930). nastaju duh i osobe. psihologija i sociologija su sjedinjene na biologijskoj osnovi. socijalna psihologija je utemeljena na socijalnom biheviorizmu. Kratka upućivanja na razi- laženja između Meadovih i Cooleyevih nazora mogu se pojačati upućiva­ njem na njegov članak "Cooley's Contribution to American Sociological Though t". racionalne životinje. o socijalnoj psihologiji pokazuje da su njegove temeljne misli već imale zrelu formu. Mead na problem kako ljudski um i osoba nastaju u procesu vladanja odgovara na bio-društveni način. Upravo u tim odrednica- ma Mead se latio glavnog problema koji su postavile evolucijske kon- cepcije: problema kako premostiti jaz između poriva i racionalnosti. jer njegove osnovne ideje potieču još iz ranih godina ovog stoljeća. moralne odanosti. kako to čini tradi- cionalni psiholog. Individualni čin promatra se unutar društvenog čina. On ne zanemaruje društveni proces u kojem se zbiva ljudski razvoj. 6 Prema tome. 7 U ovom svesku dana je jasna kritika Watsona. 693 i dalje.7 Obje krajnosti se izbjegavaju pozivanjem na društveni proces koji teče. American journal cif Sociology. Xl . ukratko. svrhovitog ponašanja. pokazati kako neki biologijski organizmi stieču sposobnost samosvi- jesti. problema nastajanja čovjeka. proces biologijskih organizama u interakciji. Uvod znanosti. 6 Stenografski zapis predavanja iz 1912. on ne zanemaruje biologijsku razinu društvenog procesa. kako to čini tradicionalni socijalni znanstvenik. unutar kojega putem pounutrivanja razgovora gesta (u obliku glasovne ge- ste). apstraktnog rezoniranja. zapadanjem u mentalističko i subjektivno poimanje društva kako ga žive umovi što prethode. Treći pak ekstrem biologijskog individuali- zma izbjegnut je priznavanjem društvene naravi biologijskog procesa koji leži u osnovi i u kojemu nastaju umovi. mišljenja.

ali je jasno vjerovao da je njegova verzija biheviorizma dorasla zadatku. osoba i društvo III. Može se pomisliti da ova šira upotreba termina nije preporučljiva. već sagledati ga kao tip ponašanja koji genetski izrasta iz nementalnih tipova. predstavama.način da u individui njene vlastite geste pobude stavove i uloge drugih koji sudjeluju u zajedničkoj društvenoj aktivnosti. a konačno se potpuno gubi među implicitnim reakcijama. nego i onih internih aspekata čina koji su uglavnom. Mead je bio vrlo svjestan te situacije. Nije se kanila redu- cirati duh na nementalno ponašanje. stoga moramo pisati ima- jući pred sobom ljudsku životinju. Pa čak i tamo ona se skriva u kretnjama glasnica ili u reakcijama koje nadomještaju glasovni odzivi. Premda Watson mnogo govori o jeziku. Nasuprot tome. Druga razlika leži u tretiranju privatnoga. termin "socijalni biheviorizam" može poslužiti za karakterizaciju odnosa Meadove pozicije spram pozicije Johna B. ona praktički kaže da privatno ne može spadati u zna- nost čak i ako se može znati da ono postoji. pa čak i kad je pounu- tren da bi tvorio unutrašnji forum uma individue. a tu činjenicu je moguće komunikacijski prenijeti. biheviori- zam za Meada nije značio ni poricanje privatnoga niti zanemarivanje svijesti. emocijama. mislima. opažamo aspekte nas samih koje s takvom potpunošću ne opažamo kod drugih. daje termin Xli . nego. da su individualni segment čina apstrahirali od cjelovitog ili društvenog čina. Nije se radilo tek o pukom uključivanju zanemarenih društvenih aspekata čina. usložnjenje gestovne situacije. Savršeno je primjereno opisivati ono što se na taj način dade opaziti. on ostaje društven . Watson izam ostavlja dojam da je iz rasprave odbacio upravo one sadržaje koje jedna zrela psihologija mora objasniti. ali ne isklju- čivo. otvoreni opažanju same djelujuće individue. Watsona. bit jezika kakvu nalazimo u stanovitom tipu društvene međuigre posve je umakla i sakrila se pod kožu. za Meada je jezik objektivan fenomen interakcije unutar dru- štvene skupine. ali kao ljudske životinje mi ustvari u sebi u svojim stavovima. U skladu s tim.Um. Kao što je Kohler primi- jetio u svojoj Gestalt Psychology. Premda ga Mead nije koristio. Watsonova pozicija je u biti izbor jedne epistemologije.pristup svemu iskustvu u odrednicama vladanja. Mead je smatrao da su Watsonovi nazori odveć pojednostavnjeni.

zahvaljujući sposobnosti da sebi putem simbola pokaže posljedice stanovitih tipova reakcije na te podražaje. Takvo objašnjenje može protumačiti i Watsonovo ponašanje dok kondicionira štakora.u odrednicama vladanja jednostavno primjerenim imenom signalizira smjer implicite prisutan u evolucijskom pristupu pragmatizma. vidi The Nature of Intelligence L. Aspekti svijeta postaju dijelovima psihologijske okoline. Meadova (i Deweyeva) upotreba ter- mina "biheviorizam" za upućivanje na pristup iskustvu. Tako. Neki radikalni bihevioristi su otvoreno poistovjetili "vidim x" s "moji 8 O razvoju ove pozicije. koji ostavlja dojam da promatra organizam kao lutku čije žice vuče fizička okolina. osnovna razlika se odražava u okolnosti da mnogi sma- traju da watsonizam ne samo negira privatno iskustvo. samo ukoliko izazivaju daljnje ispoljavanje tekućeg nago- na.8 Tako osjetljivost i aktivnost organizma određuju njegovu efek- tivnu okolinu isto onako autentično kao što fizička okolina djeluje na osjetljivost tog oblika. biheviorizam u ovom širem smislu može se razlikovati od watsonizma. a tamo gdje bi to moglo pro- uzročiti ikakvu konfuziju. Uvod Watsonov. Shvaćanje koje iz toga slijedi bolje uvažava di- namiku i agresivne aspekte ponašanja nego watsonizam. a ne samo rezultirajuće ponašanje kondicioniranog štakora. Thurstonea. postaju podražaji. u suglasju s Deweyevim spisom "The Reflex-Arc Concept in Psychology" (Pojam refleksnog luka u psihologiji) iz 1896. Konačno. L. nego i da iz samog "iskustva" prazni svako značenje koje nije u posjedu "reakcije". smjer uspostavljen mnogo prije no što se Watson pojavio na sceni i nastavljen pošto ju je u profesionalnom smislu napustio. Meadov biheviorizam u mnogome asimilira psihoanalizu. naglašava korelativnost podražaja i reak- cije. Xlii . u vezi s refleksivnim mišljenjem. sadašnja upotreba uključuje sve što radikalni bi- heviorist može opaziti i kvantificirati. Sud vremena možda će watsonizam sma- trati biheviorizmom metodologijski pojednostavnjenim radi inicijal- nog laboratorijskog istraživanja. koje Watson tretira sasvim al pari s uvjetovanjem štakora.refleksivnom i nerefleksivnom. Treća razlika slijedi iz činjenice da Mead.. koji mnogo duguje Meadu. Međutim. Mead je kadar pružiti prodornu analizu takve refleksije u odrednicama samouvjetovanja organizma za buduće podražaje. Gestalt psihologiju i egzistencijalnu psihologvu.

Privatno iskustvo i zajedničko iskustvo su polarni pojmovi. svijet znanosti nije "zbiljski" svijet po čijim bi se odrednicama omalovažilo iskustveno doživljen svijet. ono pri- vatno se može definirati samo nasuprot onome zajedničkome. Pragmatist Meadovog tipa ne može se suglasiti s nastoja- njem kritičkog realizma da tu situaciju učini prihvatljivom. Vidjeti The Philosophy ifthe Act. Takva situacija jednostavno znači da se u psihologiji pojavljuje onaj logički i metodo- logijski skandal koji već dugo gnjavi znanstvenu misao: s jedne strane znanost se ponosi time što je empirijska. zn~nostje sklona prihvatiti meta- fiziku koja podatke opažanja smatra subjektivnima i mentalnima i koja osporava da predmeti proučavanja imaju karakter koji se čini da imaju u iskustvu. nego je nešto čije porijeklo treba iznaći na iskustven način. s druge. da je u redoslijedu iskustva društveno izvedena. ali neki dio je društven ili zajednički. a formulira ga znanost. Takav pragmatist drži da se svijet kako ga poima znanost nalazi unutar šireg i bogatijeg iskustveno doživljenog svijeta. XIV . tj. Mea- dova sugestija rješenja zagonetke leži u insistiranju na tome da osnov- ni podatak opažanja jest svijet u kojemu su druge osobe i predmeti isto onako direktno dostupni (premda potpunost dostupnosti može vari- rati) kao što je opažač dostupan sam sebi. Mead poima iskustveno do- življeni svijet kao oblast prirodnih događaja koji se pojavljuju putem osjetljivosti organizama. dio. Filozoftiski. to je pozicija objektivnog relativizma: svojstva predmeta ipak mogu biti relativna na organizam koji uvjetuje. što svoje najsuptilnije teorije podvrgava kušnji opažanja. Neki dio svijeta. osoba i društvo očni mišići su se stegnuli". Za Meada je svijet znanosti sastavljen od onoga što je zajedničko i istinito za različite opažače - simbolički formuliran svijet zajedničkog ili društvenog iskustva. a isto su tako otvoreno priznali da to pois- tovjećivanje vodi u biheviorističku formu solipsizma. Tako je Mead držao da je fizička stvar. jest privatan. iskustveno doživljenog.Um. događaja koji organizmu ne pripadaju više nego što pripadaju opaženim stvarima. 9 On je ovdje 9 Jasno je da ovo poimanje dovodi u pitanje individualističku osnovu tradi- cionalno poj mijene epistemologije. I. Ovdje se ne može ući u implikacije koje za epistemologiju i filo- zoftiu znanosti ima ovaj pojam društvenog iskustva. premda za znanost ima prvenstvo. u iskustvenom smislu izvedenica iz društvenih predmeta.

i za pile koje potrči kvočki na njeno kvocanje. 11 Ćesto izgleda da Mead zanemaruje upućivanje na ne-društveni predmet. Ovdje se čini da se uvijek upućuje na kasniji stadij . i 63. Preobrazba biologijske jedinke u oduhovljen organizam ili osobu zbiva se. dok jezik sa svoje strane pretpostavlja postojanja neke vrsti društva i neke fiziologijske sposobnosti individualnih organizama. 10 N. odjeljak ove knjige. premda tvrdi da su karakteri tog svijeta funkcije nagona koji traže izražaj. Upravo zato što is- kustvo ima društvenu dimenziju.r= Uvod spomenut da bi se pokazalo da Meadov biheviorizam ne reducira iskustveno doživljeni svijet na kretnje živaca i mišića. Moguće razvijanje vidjeti u 62. Mead se povremeno previše zadovoljava time da biheviorizam tretira metodologij- ski. jer one pokazuju. Taj nazor ne čini iskustvo ni mentalnim niti individualnim. Takvo postupanje je nekakva komunikacija. odjeljku. prvi put predstavljajući biheviorizam koji može polagati pravo da je dorastao problemima filozoftie. Vidjeti 6. u jednom smislu geste su simboli. odjeljku mojih Six I11eories of Mind. posredstvom jezika. mačevaoca. što se osoba ili organizam nalazi u polju s drugima. jer je propustio da bude određeniji u vezi sa smještajem privatnoga. Minimalno društvo mora se sastojati iz biologijskih jedinki koje sudjeluju u društvenom činu i koriste rane stadije uzajamnih akcija kao geste. dakle kao vodilje prema dovršenju čina. kao u 11. predstavljaju i uzrokuju akciju primjerenu kasnijim stadijima čina čiji su rani djelići. Mead je empirijski u pravu da započne s društvenim činom i da svoju socijalnu psihologiju zasnuje na socijalnom bihevi- orizmu. Bogatija i primjerenija koncepcija biheviorizma koja iz toga slijedi daje njegovom objašnjenju središnju važnost u razvoju psiho- logije. naprosto kao jednu tehniku kontrole. po Meadovom objašnjenju. a u drugom redu primjerenu predmetima umiješani- ma u takve čine. 11 U istom smislu se može reći da geste imaju zna- lO Mead možda nije u najpunijoj mjeri iskoristio svoj biheviorizam. U "razgovoru gesta" borbe pasa svaki pas određuje svoje ponašanje prema onome što drugi pas počinje činiti. isto važi za boksača.

povre- meno s kasnijim stadijima čina čiji je gesta dio. stvari koje predstavljaju kasniji stadij čina djeluju na raniju fazu. simboli ili geste mor~u postati smisleni simboli ili geste. U 7. nisu mentalna. krajnji čin zabijanja čavla za nas je značenje čekića. one znače kasnije stadije čina koji dolazi i. uključene predmete: stisnuta šaka znači udarac. završeci čina prisutni u tekućem pro- cesu. U biheviorističkom smislu to znači da biologijska jedinka mora moći u sebi izazvati reakciju koju njena gesta izaziva u drugoj. nisu pri- vatna. Individua mora znati o čemu se kod nje radi. Takve geste su smisleni simboli. Ona čini razumljivima razne zbunjujuće pasaže u kojima je značenje povremeno identificirano s reakcijom druge forme na gestu prve. mora moći protu- mačiti značenje vlastite geste. "Mehanizam stavljanja sadržaja u predmet je mehanizam simbolizma. značenja još nisu "na umu". sama ona. Već samo izgovaranje tog zvuka bilo bi naprosto dio začetog čina. ovaj tip komunikacije nije pravi jezik. a ne tek oni koji joj se odazivaju. Izazivanje iste reakcije kako u sebi tako i u drugome pruža zajednički sadržaj nužan za zajedništvo značenja. Značenja stvari jesu rezul- tante koje kontroliraju sadašnji čin. Da bi se pokazali takvi rezultati. i u najboljem čina. Izjava iz 1924. biologijske jedinke još ne komuniciraju svjesno svoja sop- stva. a povremeno s predme- tima na koje se referira. nego objektivno postoje u društvenoj situaciji. Pa ipak. ispružena ruka znači predmet koji se dohvaća. sekundarno.Um. njegov je stav da je tome izvorno tako. Takva značenja nisu subjektivna. Čovjek je u biti životinja koja preuzima uloge. odjeljku on govori o referenciji kao onome što se odnosi na "ovaj ili onaj predmet unutar polja društvenog ponašanja". Po svemu sudeći. da je značenje "prisutnost reakcije drugoga u životinji koja daje simbol" mora se uvjetovati uočavanjem da u Meadovom objašnjenju "drugi" može povremeno biti fizički predmet. osoba i društvo čenje. Ta interpretacija je u suglasju s njegovim nazorom da su fi- zički predmeti u društvenom procesu izolirani od društvenih predmeta. Kao primjer smislenog simbola Mead koristi tendenciju da se poviče 'Vatra!" kad se opazi dim u ispunjenom kazalištu. a onda tu reakciju druge upotrijebiti u kontroli vlastitog daljeg vladanja. naime. Njihovom upotrebom individua "uzima ulogu druge" u reguliranju vlastitog vla- danja. a tek se sekundarno upućuje na stvari ukoliko su uključene u društveni proces i putem njega dobivaju značenje." (1927) XVI .

Duh ostaje društven. Mead počinje objektivnim društvenim procesom i izvodi prema unutra. Individua uzima u sebe društveni čin. Glasovna gesta je za Meada zbiljsko izvo- rište pravogjezika i svih izvedenih formi simbolizma. a tako i duha. kroz unošenje društvenog procesa komunikacije u individuu putem medija glasovne geste. glasovna gesta je postala smislen simbol. Mead dolazi do glasovne geste. Nijedna druga gesta ne djeluje na samu individuu tako slično kako djeluje na druge. U traganju za gestama koje mogu postati smisleni simboli te tako preobraziti biologijsku individuu u oduhovljen organizam. čak i na unutrašnjem forumu tako se razvijena misao nastavlja time što čovjek preuzima uloge dru- gih i kontrolira vlastito ponašanje u odrednicama takvog uzimanja uloga. a ti učinci kontroliraju i nju samu. Čujemo sebe kako govo- rimo poput drugih. Umjesto da pođe od individualnih umova i od toga izvodom dođe do društva. Kako izolacija fizičke stvari za Mcada ovisi o sposobnosti da se 12 Ovu upotrebu svijesti treba lučiti od one koja označava polje datoga ("iskustvo") i od trećeg načina korištenja koji ju čini istoznačno m s pri- vatnim za razliku od društvenog iskustva. sada sc može reći da koristi sim- bole. ali ne vidimo svoje facijalne izraze niti normalno gledamo vlastite postupke. Uvod slučaju bi bilo ncznakovit simbol. koja je i sama dio društvenog procesa. Duh je prisutnost smislenih simbola u ponašanju. individua je svjesna 12 što je ona. stekla je duh. Onje u indivi- dui pounutrivanje društvenog procesa komunikacije u kojem nastaje značenje. Vezano uz sadašnji način upotrebe. Iste te tri distinkcije važe i za termin "duh". Smislena gesta. On je sposobnost da se vlastitoj osobi ukaže na reakciju (i predmete što ih uključuje) na koju čovjekova gesta ukazuje drugima i da se u tim odrednicama kontrolira i sama reakcija. a ne tek da reagira na znake. XVII . pounutruje i biologijskim indi- viduama koje ga sačinjavaju čini raspoloživim značenja koja su i sama nastala u ranijim. Ali kad tendencija da sc uzvikne 'Vatra!" djeluje na individuu onako kako pogađa druge. dosegla je stadij istinskog jezika umjesto nesvjesne komunikacije. nesmislenim stadijima komunikacije gesta. Duh kao prisutnost smislenih simbola nije identičan ni s iskustvom uopće niti s privatnim iskustvom. "Mi smo svjesni kad ono što kanimo učiniti kontrolira ono što činimo" (1924).

13 Fizičke stvari su predmeti umiješani u društveni čin. neovisne o tim pro- mjenama biologijskih kategorija. premda predmeti o kojima se misli to više nisu. osoba i društvo uzme uloga drugoga. XVIII . Mead svoje neurologijske opaske često daje u odrednicama srodnima sa starijim. čije uloge možemo uzeti ali koji sa svoje strane ne mogu uzeti naše.a ne u odrednicama bližih dinamičkih koncepcija koje nalazimo kod Childa. čak i znanstvenikova refleksija o fizičkoj prirodi je društven proces. Njegove osnovne teze su. Zapravo. statičnijim formama biheviorizma. Dodatni esej II. IL dio. Može se pretpostaviti da su upravo ljudski korteks (čije su mjesto u višim refleksima refleksolozi obilato razjasnili) i temporalna dimen- zija nervnog sistema (koji omogućuje kontrolu geste u odrednicama posljedica njenog izvođenja) dopuštaju samo ljudskoj životinji da s razine razgovora gesta pređe na razinu smislenog jezičnog simbola.13 Sve životinje koje komuniciraju na razini razgovora gesta ne prelaze na razinu smislenog simbola. Uzimam da sva kontro- la "pomoću budućnosti" počiva na mogućnosti takvog ponašanja.u odrednicama broja živčanih stanica. Vidi odjeljak 23. Izgleda da je njegov stav da samo ljudski organizam ima neurologijski sastav nužan za smisleni simbol.sposobnosti da se čin koji se polako razvija kontrolira u svo- jem razvoju putem čina koje on sam inicira. premda općenito dodaje primjedbu da nema dokaza koji bi upućivali na drugo. moguće kombinacije stanica. razbijanja i ponovnog združivanja elemenata starijih asocijacija.Um. Kohlera i Pavlova. međutim. te kako misao o takvim predmetima uključuje uzimanje njihovih uloga. U diskusiji neurologijskih uvjeta smislenog simbola on s jedne strane naglašava važnost kore mozga. The Philosophy of the Act. Lashleya. a s druge ono što naziva temporalnom dimenzijom ljudskog živčanog sistema . također i The Philosophy of the Present. a njihova odsutnost sprečava ptice koje govore da zbilja govore. Mead vrlo jasno vje- ruje da taj prijelaz od nagona do racionalnosti nije izvela nijedna ži- votinja osim čovjeka.

Ovdje se. vidi usvajanje drugih putem samopodraživanja glasovne geste. U jednom od najsretnijih Meadovih termina i najplodnijih pojmova čovjek je preuzeo stav ili ulogu "poopćenog drugoga" . čovjek je zapravo postao svi drugi koji sudjeluju u zajedničkoj aktivnosti . On ovdje nije preuzeo tek ulogu određenog drugoga.on u vlastitoj osobi mora imati čitavu orga- niziranu aktivnost Iciko bi uspješno igrao vlastitu ulogu. U igranju dijete na- prosto preuzima jednu za drugom uloge drugih ljudi i životinja koje su na ovaj ili onaj način ušle u njegov život. I ovdje je problem bio otkriti sredstva pomoću kojih individua zauzima poziciju grupe. Hume je tragao za mehanizmom simpatije. "svijest o" i smisleni simbol se na neki način zgušnjavaju skupa. XIX . široko ocrtano. sudi o vlastitim pobudama. dočim su kasnije u životu takvi stavovi skraćeniji i teže ih je ustanoviti. nastati osobe . Jezikje ujedno i sprovodnik koji po toj teoriji omogućuje pojavu oso- be. već bilo koga drugoga tko sudjeluje u zajedničkoj aktivnosti. To nije ni puki proces bivanja svjesnim vlastite osobe koja je društvena: osoba o kojoj čovjek na taj način dobiva svijest sama je društvena po formi. Zapravo. Meha- nizam kojim je to omogućeno je za bihevioristički pristup preuzima- nje uloga koje sudjeluje u jezičnom simbolu. duh. Uvod v. premda ne uvijek po sadržaju. poopćio je stav preuzimanja uloga. osoba. Adam Smith je to elaborirao u shvaćanju moralnih osjećaja. u razlici spram biologijskih organizama. Mead naglašava dva stadija u razvoju osobe: stadije igranja i igre. Ukoliko netko može uzeti ulogu drugoga. međutim. U igri. dok su Mill i Bain tragali za mehanizmom u učenju o asocijaciji ideja.osobe kao bića koja su postala svjesna sebe. Mead nalazi da osobita značajka sopstva leži u sposobnosti oduhovljenog organizma da sebi bude predmet. sankcionira svoj interes u od- rednicama društvene dobrobiti.14 t4 Lako je moguće daje Meadovo naglašavanje pojmova preuzimanja uloga i poopćenog drugoga bilo pod utjecajem engleske asocijacijske škole. on se može osvrnuti na sebe iz te perspektive (reagirati na sebe iz nje) i tako sebi postati predmet. Tako pak samo u društvenom procesu mogu. te čak čini sreću drugih predmetom vlas- titih htijenja.

koje ne ostavlja mjesta za stvaralačko i rekonstruk- tivna djelovanje. VI (1932). kao organska cjelina složenog reda. Kad bi to bilo sve što se ima reći o osobi. uglavnom blago. ne može postaviti nasuprot svojim razlučivim i raspoznatljivim komponentama . no priznanje biologijske individue ('ja" nasuprot onome "mene") i činje­ nica da. a u slučajevima genija ili vođe jako. nego se i samo društvo. Nikakva druga interpretacija nije spojiva s naglaskom što ga Meadov instrumentalizam i etička teorija stavljaju na misao kao rekonstruktivnu aktivnost. u svojem djelovanju ono mijenja društvenu strukturu. Valja istaknuti ovu tezu jer su neki čitaoci stekli dojam da je pragmatizam izgubio individuu u društvu. "The Religious Bearings of a Secular Mind: George Herbert Mead". trebale bi ukloniti svaku sumnju. već ne bi bilo ništa osim tog odraza. one sa svoje strane omogućuju organizaciju navlastito ljudskog dru- štva. te na indi- vidualnog mislioca kao . ali kritički članci T. Social Service Review. svaki postupak individue bilo na nejezičkoj bilo na jezičkoj razini komunikacije mijenja u nekoj mjeri društvenu strukturu. Neki Meadovi izrazi mogu povremeno navoditi na to. to bi bilo ekstremno i jedno- strano objašnjenje. Americarz Joumal of Sociology. "individua nije rob društva. "George Herbert Mead and the Philosophy of Philantropy". Ne razvija se tek osoba kao društveno biće na osnovi biologijskog organizma. osoba i društvo Svi ti stavovi drugih.da upotrijebimo Deweyev izraz . Zbog tih članaka smatrao sam nužnim raspraviti stanovite aspekte Mea- dove misli: "The Social Philosophy of George Herbert Mead". Potpunu osobu.biologijskim individuama na jednostavnijim dru- štvenim razinama. međutim. 368-85. 37-54. sopstva ne bi samo odražavalo društvenu strukturu.Um. Kao što Mead kaže o Deweyevim nazorima. xx . Ona konstituira društvo isto tako autentično kao što društvo konsti- tuira nju". V Smitha o Me- adu zanemaruju mjesto biologijske individue u Meadovoj teoriji osobe. Mead poima kako kao 'ja" tako i kao "mene".konstituiraju pak "mene". a osobama na višima. XXXVII (1931). 15 15 Ćini mi se da sa simpatijom pisani."rekon- struktivan centar društva". premda osobe pretpostavljaju prethodan društven proces. organizirani i preuzeti u vlastitu osobu - kolikogod bili specifični ili poopćeni. Zapravo. 'Ja" je princip djelovanja i impulsa.

Psihologija abnormalnosti otkriva mnogo toga što se odnosi na neuspjeh da se primjereno integri- raju te osnovne faze ličnosti. An Appreciation". !6 Problem duh-tijelo ili duša-tijelo prirodno se objašnjava u odrednicama kontrasta između biologijske individue i osobe. dru- štvo je dobilo novu tehniku kontrole. tako i biologijska indi- vidua ostaje čak i kad je organizirana u osobu.r Uvod Dakle. postaje moralna individua s na- gonskim ciljevima preobraženima u svjesno stremljenje sagledanim ciljevima. Mead. Van Meter Ames. Pod prijetnjom ]o11mal of Religio11. Nagonska životinja putem društva posta- je racionalna životinja. čovjek. Ono putem refleksivne društvene osobe prima organizaciju koja odlikuje ljudsko društvo. Baš kao što ranije razine društvenog procesa ostaju nakon stjecanja viših. U11iversity of Chicago Magazi11e. predstavi društveni postav unu- tar kojega sc ima odvijati vladanje. X. XXIII (1930-31).jcr se sada usadilo u dijelove koji ga sačinjavaju. putem onog "mene". Zadobivajući nov princip društvene organizacije. "George H. Vidi također članak "George Herbert Mead" u E11cyclopaedia of Social Scie11ces. Ono može racionalno h~eti samo da svakome od svojih članova. Konačno. umjesto da svoju društvenu ulogu igra kroz fiziologijsku diferencijaciju (kao kod kukaca) ili kroz puki u~e­ caj gesta na druge. Zbog nastanka takve individue sa svoje se strane preobražava i društvo. XXI . i svakoga učiniti odgovornim za društvene vrijednosti na koje taj postupak djeluje. putem društvenog procesa individua potrebnog organskog sastava s~eče um i sopstvo. 241-42. i tako u mjeri u kojoj je to uspješno ostvareno regulira ponašanje individue u smislu učinka što ga na druge ima njen zami- šljen postupak. ljudska individua svoj udio u društvenom činu regulira time što unutar sebe ima uloge drugih sudionika u zajedni- čkoj aktivnosti. s~eče sposobnost da sebe učini predmetom za sebe i da živi u zajedničkom moralnom i znanstvenom svijetu. XII (1932). 16 Zahvaljujući interiorizaciji ili unoše- nju društvenog procesa komunikacije. individua dobiva mehanizam refleksivne misli (sposobnosti da svoje djelovanje usmjerava u odred- nicama predviđenih posljedica alternativnih tokova akcije). 200-213. 370. u tom procesu je društvo osiguralo tehniku vlastite preobrazbe.

psihologiju i lingvistiku. osoba i društvo kazne stagnacijom. Upra- vo su takvim faktorima istaknuto mjesto dale matematička i fizikalna znanost. U zbilji. Ćesto se kaže da pragmatist mora biti nominalist i da ne može uvažiti činjenicu univerzalnosti. Pi- tanje o kojem je ovdje riječ nije usko filozoftisko. stabilnosti i univerzalnosti.teoriju univerzalija i pojam poopćenog drugoga. dok su postdarvinovska biologijska i društvene znanosti učinile prominentnima kategorije promjene i procesa. relativističkom i empiričkom gledištu primjereno sagleda faktore strukture. bilo koji predmet koji za- bija čavao jest čekić. primjeri su (Pierceovim riječima. psihopatologiju. te tako ima udjela u kakvojgod univerzalnosti koju čin posjeduje. individualna ponavljanja riječi. ponavljajući nepriliku u koju je bila zapala grčka misao. iz toga slijedi nominalizam.Um. društvo može biti samo zahvalno za promjene što ih moralni čin stvaralačkog 'ja" uvodi na društvenu scenu.univerzalnost je blisko povezana s navikom. pragmatizam je u tome najbliži srednjovjekovnom konceptualizmu. koja indiferentno predstavlja neki broj drugih posebnosti. kao ilustraciju plodnosti njegovih temeljnih ideja. međutim. ne mogu a da ne spomenem dvije povezane teze. No.a davno prije njega Ockham . replike) univerzalnosti tog XXII . VI. Tek kad je simbol gola posebnost. niti time kako njegova filozoftia tvori cjelinu s njegovom socijalnom psihologijom. Riječi pak "sjedište" i "čekić". Bio bi to znak nedoraslosti modernog empirizma kad bi uz bok filozofu a bitka samo opet postavio neku filozoftiu postajartia. kao univerzalije. niti implikacijama po obrazovanje. Ćinjenično. smisleni simbol kao gesta nije proizvoljan. već je uvijek neka faza čina. same su segmenti stavova o kojima se radi. a ne izolirane posebnosti. nego se tiče moguć­ nosti da se na pragmatičkom. Ovo nije mjesto za bavljenje mnoštvom uvida koje je Mead utkao u svoj opći okvir. poput specifičnog čina sjedanja ili za- bijanja. Kao što je uvidio Char- les Pierce . Ćin je univerzalan po tome što mnogi predmeti ili aspekti predmeta mogu poslužiti kao prikladni podražaji: bilo koji predmet na koji se može sjesti je sjedište. sociologiju.

Ideja ili pojam kao univerzalni leže upravo u tom stavu. Poj- movi označavaju bilo koje predmete koji udovoljavaju zahtjevima čina.neki bi rekli i jedini mogući tip. Tim postupkom se negira samo nužnost hipostaziranja takvih uni: verzalija. dokje uni- verzalnost predmeta karakter koji kao zajednički posjeduju služeći kao podražaj i za čin. dakle bilo koje predmete čije su karakteristike pogodne da poslu- že kao podražaji za čin koji se odvija. Baš kao što predmeti za Meada imaju boje i vrijednosti u stanovitim situacijama u kojima sudjeluju organizmi. čin ima univerzalnost kao karakter što ga indiferentno podupire niz predmeta. tako predmeti imaju karakter univer- zalnosti u odnosu na čin koji se može izvesti raznim predmetima ili aspekt. prihvat- ljivo ili istinito za bilo koje druge individue koje sudjeluju u zajedni- čkoj aktivnosti (a bez zajedničke aktivnosti ne bi bilo zajednice zna- čenja). Individua transcendira ono l XXIII . Poopćeni drugi. može se smatrati univerzalizacijom procesa preuzimanja uloga: poopćeni drugi je bilo koji i svi drugi koji stoje ili mogu stajati kao posebnosti nasuprot stavu preuzimanja uloga u prisutnom kooperativnom pro- cesu. u biti je objektivan relativizam obzirom na univerzalije. Drugi element u tretiranju univerzalnosti jest društveni faktor. U takvoj situaciji čin ili segment čina koji je gesta može se kao ono univerzalno pod koje potpadaju ili u kojem sudjeluju podražajni predmeti kao posebnosti. Uvod stava. ono što je učinjeno ili rečeno ima nov tip univerzalnosti - društvenu univerzalnost. elaboriran ponešto onkraj Meadovih kratkih napomena. To je za pozitivista najvažniji tip objek- tivnosti. poopćeni drugi jest čin preuzima- nja uloga u svojoj univerzalnosti. Univerzalnost tako nije biće ne- go funkcionalan odnos simbolizacije između niza gesta i predmeta. univer- zalnost je dovedena unutar domašaja empirijske znanosti i filozofije. U jednom smislu termina ta univerzalnost je sinonim za objektivnost. Time što je učinjena relativnom na čin. Predmeti imaju univerzalnost u odnosu na čin koji indiferentno podupiru. Promotren sa stajališta čina. u odrednicama upravo izloženog objašnjenja.ima predmeta. čime se podiže antiteza bitka i postajanja koja se pokazala fatalnom od Platona do Whiteheada. Utoliko što je ono što individua čini ili kaže razumljivo. čiji su pojedinačni članovi "instance" univerzalnoga. Taj stav.

Tamo gdje se to postiglo. te tako i djelovanja i svijeta o kojemu se govori. a idealno i svim promatračima. može se shvatiti da je Meadov pristup kompatibilan s priznanjem da relativno na najopćije kooper- ativne čine postoje visoko invarijantne značajke svijeta. Indivi- dua je ustvari izašla izvan svojeg ograničenog svijeta preuzimajući uloge drugih. iskustvo je društveno. Kao najma- nji zajednički nazivnici svijeta diskursa. tek nasuprot tom zajedničkom svijetu individua razlikuje vlastito pri- vatno iskustvo. a pretpostavljivo i nalazi. zajedničko. Postoje promjenjivi stupnjevi takve društvene univerzalnosti. U najmanju ruku. Prem- da sam Mead ne razrađuje svoje prigodne referencije na logiku. "Neovi- snost o iskustvu" i "univerzalna istina" možda znače više od "neovisno o ikojem posebnom iskustvu" i "važeće za sva opažanja". Relacijska struktura svijeta otkriva najveću univerzalnost. Premda nije odsutna iz morala i estetike. i to proporcionalno stupnju mogućeg formalizma. ona je šira u znanosti. Tamo gdje posebno- sti ili primjeri tog univerzalnoga padaju unutar različitih iskustvenih perspektiva. Ona neovisnost o partiku- larnoj perspektivi promatrača zadobiva pronalaženjem onoga što je zajedničko mnogim. osoba i društvo što joj je dano samo kad putem komunikacije nađe da njen doživljaj dijele i drugi. njegovo objašnjenje u implicitnoj formi sadrži klice teorije logike i filozofije matematike.Um. dakle da njen doživljaj i doživljaj drugih potpadaju pod isto univerzalno (u prvom smislu tog termina). opće. one su zajedničke svim racionalnim bićima. Emergentni i XXIV . Mead u svojoj prodornoj analizi socijalne psihologije fizičke relativnosti (koja tako postaje primjer njegove opće teorije preuzimanja uloga) pokazuje da invarijantnost koja se traži. matematika i logika naprosto su krajnji rezultat potrage za strukturalnom invarijantnošću. ali ne mogu značiti manje od toga. uvjeravajući se kroz empirijski zasnovanu i provjerenu komunikaciju da u svim tim slučajevima svijet predstavlja istu poja- vu. Kad se shvati da se društvena univerzalnost može potencijalno proširiti na prošlost i na budućnost. univerzalnost je poprimila društvenu dimenziju. leži u izoliranju formule koja važi za svijet bez obzira na točku promatranja. znanost je zapis univerzalnijih aspekata takvog zajedničkog svijeta u verbaliziranoj formi.

bilo in- dividualnom ili društvenom. čini se.Aristotela kojeg je rast same biologije oslobodio nedostataka platonizma.17 Kad bi prostor dopuštao. a ne svega ili ničega. povremeno smatra grani- com smislene metafizike. ona je pitanje većega ili ma- njega. bilo bi zanimljivo raspraviti i druga pitanja koja postavlja koncepcija poopćenog drugoga. Kao takva. 18 u filozoftiski realizam? 19 Kakva je pozicija Mcadove doktrine. Pragmatizam samo želi izbjeći fanatizam u tim pitanjima. Koliko. a ova digresija i proširenje Meadove misli nije poštena spram nekih čitalaca. ističući da empirijski univerzalnost jest karakter stvari nasuprot činu. ranJu prazmna. On pre- poruča trezvenost spram uzajamnih načela bitka i postajanja. . koji Mead. niti s bilo kakvim formalizmom koji mogu zadobiti logika i matematika. kad se poveže s pojmom društvenog iskustva. 1934. Mead je cijelog života proučavao Aristotela. U to se ušlo kako bi sc pokazalo snagu Meadove socijalne psihologije za pristup problemima koje pragmatizam nije' dostatno diskutirao i gdje su kritičari imali najviše prava u detekti- . razlika između platonista i relativista ovisi o stupnju u kojem netko preuzme ulogu poopćenog drugoga? Može li proširenje proce- sa preuzimanja uloga na fizičke stvari dopustiti čovjeku da posve transcendira ljudske promatrače tako da može sa značenjem preći s društvenog pozitivizma. . Uvod temporalni aspekt pragmatičke pozicije nisu u neskladu s bilo kak- vom konstantnošću koju svijet kroz iskustvo ustvari razotkriva. 18 Vidi osobito str. 17 Ovo objašnjenje univerzalnoga u funkcionalnim odrednicama donekle daje Meadu status postdarvinovskog Aristotela. te time i kontrasta zbilje i pojave? Ovdje se može samo postavi- ti ta pitanja. na primjer. 118 u Tize Philosophy ciftlze Present. 19 To pitanje se diskutira u mojem članku "Pragmatizam i metafizika". Phi- losophical Review. u odnosu na narav istine i znanja? U kojoj mjeri poopćcni drugi pruža psihologijski ekvivalent historijskog pojma boga. 117. ili apsoluta kod ide- alista.

To je kao kad unovčite svoju policu životnog osigu- ranja." XXVI . predmet koji može tako potaknuti i integrirati nagone ima estetski karakter vrijednosti. izriču to na ovaj način: "Estetski predmet zaustavlja život u jednoj točki. zadaća je moralnog života da putem refleksivnog napora stvori neku sličnu integraciju nagona na razini osoba u inter- akciji. 387. osoba i društvo VII. "sladeći se ciljem koji oblikuje". interesi i nagoni se sukobljavaju. izazivajući u njima njegov stav. Mead je vjerovao da ova verzija biheviorističke psihologije pruža plodnu osnovu za estetičku teoriju. Estetska vrijednost je na neki način završni dar što ga osobi nudi priroda ili umjetnik. pa tako nastaje problem mjerila vrijednosti i potreba vrednovanja. Ne razrađujući pobliže svoje nazore.22 20 Povremeno Mead govori o vrijednosti kao "budućem karakteru predme- ta ukoliko on određuje tvoje djelovanje spram njega. Međutim. Etički predmet je organizacija života kako bi se doseglo naj pu nije dovršenje. 2! "The Nature of Aesthetic Experience".ona ne počiva ni u samom predmetu niti u emocio- nalnom stanju subjekta. Mead se drži interesne teorije vrijednosti: to je dobro koje zadovoljava neki interes ili nagon." Ovdje se govori samo o njegovoj aksiologijskoj upotrebi. Ovom svesku bi se mogla dodati potpunija diskusija vrijednosti kod Meada u The Philosophy of the Act. International Journal of Ethics. estetski zanos je tim predmetom omogućen spoj onoga 'ja" i "mene".Um. XXXVI (1926).20 No Mead to i opet iskazuje u objektivnim relativističkim odrednicama: vrijednost je karakter nekog predmeta u njegovom svojstvu zadovolja- vanja interesa .21 Umjetnik djeluje na stavove time što korištenjem svojeg medija pobuđuje u sebi emocio- nalne aspekte stava što ga njegovo djelo u različitim stupnjevima saopćava drugima. Ukoliko se to po- stiže. Estetski predmet dovodi emocionalno obojene nagone u harmo- ničnu cjelinu. Kao i svi pragmatisti od Jamesa nadalje. Čovjek putem predmeta takvog ka- raktera uživa "obnovu osjećaja konačnog ishoda u djelomičnom po- stignuću".385. 22 Bilješke iz 1926. To je plaćanje premije životnog osiguranja.

Etičkim pojmovima rečeno. u mjeri u ko- joj je osoba putem jezičnog procesa uzela u sebe stavove drugih. zato što se osobe kao društvenog bića mora i iznutra i izvana ticati društvena harmonija nagona. Epistemologijski bijeg od egocen- tričke neprilike zadobivanjem ega koji sadrži i stajališta drugih analo- gan je u teoriji vrijednosti zadobivanju sopstva koje unutar sebe sadrži vrijednosti drugih. a vrijednosti drugih su i njene. no pristup kroz socijalnu psihologiju sopstva pruža kon- cepciji novu olakšicu. Budući je socijalna. nego što to obično omogućuje psihologijsko oruđe etičara. ili ih sužava i potiskuje. Mead tvrdi da je u moralnom po- stupku motiv za djelovanje sam nagon upravljen na društven cilj. u mjeri u kojoj osoba preuzima ulogu poopćenog drugoga. Društvena osoba ima društvene nagone koji zahtijevaju da se izraze isto tako imperativna kao i bilo koji drugi nagoni. nema psihologijskog pro- blema kako osoba može uzeti u obzir druge u svojoj refleksivnoj aktivnosti. ona je postala tim drugima. Slijedi daje moralni zadatak pažljivo uočavati sve vrijednosti smje- štene u određenoj životnoj situaciji. baš kao što nema ni problema prevladavanja hedonizma u nazoru koji čin upravljen na predmete uzima kao svoju osnovnu je- dinicu. onakva kakvu je konstituiraju njeni nagoni. njene vrijednosti su vri- jednosti samog društvenog procesa. Za Meada moralni ciljevi su društveni ciljevi jer.jedino mjerilo nagona. XXVII . koje nagon omogućuje. Kao društvena. počiva u odgovoru na to da li se dotični nagon hrani ili umire svojim zadovoljenjem. a ne neodređeno i nezamislivo "društvo uopće". prije svega. drugo. te da li proširuje druge nagone i usklađuje se s njima. samopotvrđivanja i samopožrtvovnosti. On zasigurno daje precizniji način formuliranja raščlambe alternativa egoizma i altruizma. Osoba. Ova slobodna konstrukcija implikacija Meadovih zbiljskih izjava pokazuje plodnost tog pristupa polju vrijednosti. Mead naglašava posebnu situaciju.i Uvod U svojim bitnim crtama Meadova estetička teorija ista je kao i Deweyeva. traži pred- mete koji dopuštaju ispunjenje nagona.23 te promišljeno postupati s tim 23 U jednom od iskaza tog nazora Mead prilično grubo izjavljuje da to nije pozicija po kojoj je "mjerilo morala ono što će donijeti najveće društveno dobro" (1927).

osoba i društvo vrijednostima u nastojanju da se dopusti maksimum zadovoljenja i proširenja . Bavila bi se tehnikom prepravljanja vrijed- nosti putem reinterpretacije situacije u odrednicama najboljeg raspo- loživog znanja.uje nečije ponašanje. jezgra Meadove. Takvo društvo moralnih bića moglo bi biti Meadova verzija de- mokratskog ideala. privredni napredak. Mead odista vjeruje da sprovodnici i institucije ljudskog života.ustvari proširu- ju sam proces preuzimanja uloga koji je u njima prisutan. a jezik se može protezati 24 Mistični karakter religijskog doživljaja Mead nalazi u proširivanju dru- štvenih stavova na cijeli univerzum. koji se zasniva na obrascu bespomoćnosti u porodičnim odnosi- ma.24 te ekonomski stav da se drugima nudi višak onoga što čovjek sam potrebuje. Premda univerzum u nastajanju ne može jamčiti nikakvu budućnost. relativan na situaciju. Pravi čin. društveno usmjereno djelo- vanje u kojem čovjek postupa imajući na umu kako vlastiti. U tome je. ipak zahtijeva stvaralaštvo onoga 'ja". Moralno djelovanje je inteligentno. XXVIII . njegova univerzalnost je društvena univerzalnost. To društvo ne bi kao cilj imalo golo održanje i stjecanje bilo kojeg skupa autoritativno definiranih vrijednosti. kako ga ja čitam. religija. osobe koja je više od nekog "mene". Ne poziva se iz interesa na um. koji podržavaju društveni ciljevi a hrani ga sve znanje koje znanost može pružiti. potencijalno su univerzalni. dakle i pragmatičke.jezik. Pravo nikad nije subjektivan kapric niti bezvremena bit. Takav nazor čini moralni život napregnutim i aktivnim. Moral. Njegova filozofija povijesti bila bi nasuprot tome isto onako eksperimentalna kakva je i sama eksperimentalna metoda. Upravo u društvu takvih osoba Mead vidi druš- tveni ideal. a pokazalo bi se da ta tehnika ne može biti ništa drugo doli sam moral. tako i interes drugih.maksimalna dinamična harmonija .Um.nagona o kojima se radi. ipak je objektivan i univerzalan po tome što zahtijeva pristanak svih racio- nalnih bića. Religiozni stav. već iz izoliranih in- teresa na interes u društvenom sistemu interesa u kojem sudjel.Mead to nazi- va augustinovskom filozoftiom povijesti. etičke teorije. Iznenađuje da Mead nigdje izri- jekom ne sugerira svezu između personalističk:ih poimanja boga i pojma poopćenog drugoga.

Mead je interna- cionalist. Nacije još nisu naučile preuzeti ulogu druge i svjesno i moralno participirati u širim dru- štvenim procesima u kojima de facto sudjeluju. a ne naprosto dru- štvene osobe. (5) dužnost škole da izgradi moralne osobe. pokatkad ostavlja dojam nekritičnog povjerenja u budu ći razvitak ljudskog društva. Pragmatističko naglašavanje obrazovanja logična je izvedenica njegove etičke teorije: obrazovanje bi trebalo osigurati tehniku kojom se imaju razviti moralne - inteligentne i socijalizirane. premda je inače dovoljno osjetljiv na društveno remeteće aspekte ponašanja (vidi osobito Odjeljak 39). (4) značaj igranja koje pruža materijal za preuzimanje uloga drugih. ali u koje još nisu kadre ući u smislu funkcionalne uloge. vlasništva ili moći kao takvih: ono mora duboko nje- govati superiornosti i ponos zbog superiornosti koja izrasta iz izvo- đenja raznolikih društvenih funkcija. (3) nužnost manipulatornih aktivnosti koje odgovaraju osjećaju za stvarnost u kontaktnim fazama čina. Ona je prije kompatibilna s velikim razlikama sposobno- sti i doprinosa. On stalno upućuje na Ligu Nacija kao tentativan oblik u kojem nacije dohvaćaju šire društvo čijim se dijelom osjećaju.osobe.25 Kao što Mead jasno vidi. takva demokracija nema nepoželjnih tendencija ujednačavanja i ne stavlja u prvi plan osrednjost. U tom smislu sposob- nost da sve više ljudi u sve većoj mjeri preuzme uloga drugoga mogla bi voditi u smjeru demokratskog ideala. (2) mjesto znanosti u obrazovnom programu. iz kojih je sagrađena osoba. U demokratskom društvu nema mjesta za su- periornost klase. Ono što ovdje važi za individue važi i za nacije. pod uvjetom da osobe po- stanu moralne osobe. ratovi. Uvod onoliko koliko se proteže zajednička aktivnost. Istinska je implikacija demokracije da treba da svatko ozbilji sebe putem moralnog sudjelovanja u suradnom procesu. nesuglasice i dezorga- nizacija su isto tako društveni kao i njihove suprotnosti. Meadovi spisi o obrazovanju naglaša- vaju pet točaka: (1) važnost škole u davanju zajedničkih značenja. Naslove spisa vidi u Bibliografiji.jer društveni stav koji opisuje može se teorijski protezati sve do svjesnog identificiranja s ljudskim društvom kao takvim i sudjelo- vanja u njemu. Meadov propust da naglasi činjenicu da je problem kako dobiti moralne. zajed- ničkih jezičnih alata.te su tako prisi- ljene da se još uvijek potvrđuju jezikom moći. XXIX . Na idealan način individua se "realizira u drugima putem onoga što čini kao za nju osebujno". U analogiji s indivi- 25 U ne-moralnom smislu riječi "društveno".

njihovo 'ja" još ne djeluje na sceni koju je postavilo internacionalno "mene". Mead je pomogao u pisanju njegovog epitafa. On unutar nacije i među nacijama organski sjedinjuje načela kako individualiz- ma tako i socijalizma. dovele do same po sebi interesantne socijalne i etičke teorije i pružile matricu za značajno širenje pragma- tizma u formi "filozoftie čina". što zajedno obilježava demokraciju. Je li to predsjaj ili paslika? Ako demokratski ideal krene ka ozbi- ljenju. bio jedan od najvećih njegovih filozoftiskih govornika. tako i ovaj internacionalizam ne poziva na uklanjanje nacija nego na njihovu samoafirmaciju na moralnoj razini društvenih osoba. Kakvagod bila sudbina demokratskog ideala. Charles W Morris xxx . već po svemu pokazuju kako u sebi imaju moć da obogate pojmove društvenih znanosti. Baš kao što se unutar svake dru- štvene grupe nagrađuje doprinos funkcionalno diferencirane osobe. Mead bi. osoba i društvo duom. još nisu stekle moralno osobnost. ako snage s lijeva i s desna onemoguće njegovo ozbiljenje.Um. Meadovo objašnjenje primjereno postupa kako s faktorom indi- vidualne inicijative tako i s faktorom društvenog obzira. George H. Meada nisu mu dale tek sigurno mjesto među tvorcima socijalne psihologije. Walt Whitman u oblasti misli. skupa s Johnom Deweyem. izvanredno plodne ideje Georgea H. da ukažu na nove putove empirijskog istraživanja i otvore nove horizonte filozo- fijske interpretacije. nacije su još uvijek na razini biologijske jedinke. kako stav pionira tako i uvažavanje ljudskog bratstva.

I. dio GLEDIŠTE SOCIJALNOG BIHEVIORIZMA .

.

Socijalna psihologija u tom pogledu pretpostavlja da se iskustvu pristupa sa stajališta pojedinca. ili barem sa stajališta komunikacije. ali se poduhvata toga da posebno odredi ono što tom iskustvu pripada. društvenom poretku. * O načinu prevođenja osnovnih pojmova u ovoj knjizi i mogućim drugim rješenjima vidjeti bilješku urednika na 374. smatrati poseb- nim interesom socijalnog psihologa. 3 . Točka pris- tupa koju bihja želio sugerirati jest točka bavljenja tim iskustvom sa stajališta društva. Ako odbacimo poimanje o supstancijalnoj duši kojom je osoba individue obdarena pri rođenju. stranici. i njegove samosvijesti unutar polja njegovog iskustva. Dakle. jer sam pojedinac pri- pada društvenoj strukturi. Između socijalne i individualne psihologije ne može se povući baš oštra linija. možemo razvoj pojedinčeve osobe. definiciju područja socijalne psihologije nalazimo u proučavanju iskustva 'i po- našanja pojedinačnog organizma ili sopstva u njegovoj ovisnosti o društvenoj grupi kojoj pripada. kao bitne za društveni poredak.1. Socijalna psihologija i biheviorizam* Socijalna psihologija se raznim fazama društvenog iskustva u pravilu bavila s psihologijskog stajališta individualnog iskustva. Postoje zatim stanovite faze psi- hologije zainteresirane za proučavanje odnosa individualnog orga- nizma spram društvene grupe kojoj pripada. Socijalnu psihologiju osobito zanima učinak što ga druš- tvena grupa vrši na određivanje iskustva i vladanja pojedinačnog člana. i te faze konstituiraju socijalnu psihologiju kao granu opće psihologije.

dakako. i čak se poduhvatila toga da u vladanju nađe točku u kojoj se pojavljuje svijest."Skinite im glave!". proizvodi ili fenomeni društvene strane ljudskog iskustva. koliko se tiče znanosti. te o njihovom društvenom funkcioniranju. Watsona. Pošto je to bihevioris- tičko stajalište prihvaćeno za niže životinje. Tu se bilo pokazalo kako se ne može koristiti ono što se označava kao introspekcija.Um. Ranija životinjska psihologija doda- laje na osnovi zaključivanja referenciju na svijest. Stoga ga se. To izvo- đenje možda nije uvijek imalo podjednak stupanj vjerojatnosti. jer indi- vidualno iskustvo i ponašanje. bilo ga je moguće preni- jeti i na ljudsku životinju.takve stvari ne postoje. biheviorizam je u psihologi- ju ušao kroz vrata životinjske psihologije. Zajedničko psihologijsko stajalište što ga predstavlja biheviorizam može se naći kod Johna B. ali nije ga bilo moguće eksperimentalno provjeriti. individualna psihologija defini- tivno apstrahira stanovite faktore iz situacije kojom se socijalna psiho- logija bliže bavi u njenom konkretnom totalitetu. moglo jednostavno odbaciti. Pa ipak. osoba i društvo Premda su umovi i sopstva bitno društveni proizvodi. a zapravo je i nenadomjestiv za njihovo nastajanje i postojanje. Nema nikakvog slikovitog predstavljanja. vlada- nja kakvo je uočljivo za druge. Watsona bio je stav Kraljice iz Alise u Zemlji čuda. Povijesno. ono polje introspekcije. a posebno. već valja proučavati životinju u odrednicama izvanjskog vladanja. iskustava koja su privatna i pripadaju samom pojedincu . Polje takozvane introspekcije Watson je objašnjavao pomoću 4 .iskustava što se obično nazi- vaju subjektivnima. Što činiti s njima? Stav Johna B. U tom širem smislu biheviorizam je naprosto pristup proučavanju iskustva indi- vidue s gledišta njenog vladanja. Biheviorizam kojim ćemo se mi služiti prikladniji je od onoga kojim se služi Watson. Tom ćemo poto- njem području pristupiti s biheviorističkog gledišta. tvori fiziologijsku bazu za društveno iskustvo i ponašanje: procesi i mehanizmi potonjih (uklju- čujući i one koji su bitni za porijeklo i postojanje umova i sopstava) psihologijski ovise o procesima i mehanizmima prvih. Preostalo je. daleko od toga da bi fiziologijski mehanizam što leži u osnovi iskustva bio irelevantan. nema nikakve svi- jesti. međutim. To zaključivanje nije bilo nužno za proučavanje vladanja pojedinačne životinje. Ne može se pozivati na životinjsku introspekciju. mada ne isključivo.

što ne može opaziti nitko drugi. Namještaj se. s gledišta kolorističkih vrijednosti koje su mu pridružene u svijestima osoba koje ga opažaju. Naprosto se priznaje daje opažajni aparat taj koji ne uspijeva uvijek u istoj mjeri. ali misli u odrednicama jezika. pod naslovom "Da li 'svijest' postoji?"2 James je isticao da se. ali između ta dva slučaja nema kvalitativne razlike. na primjer. njegove estetske vrijednosti. Psychology from the Standpoint ofa Behaviorist. Gledište socijalnog biheviorizma jezičkih simbola. i one koje može utvrditi jedino sama individua. i korištenje tog vladanja za objašnjavanje pojedinčevog iskustva bez unošenja opažanja unutrašnjeg iskustva. to bijaše sve. ukratko. and Scientific Method. Umjesto da se takvo ponašanje nazove subjektivnim. postoje znanstveni instrumenti koje se može pričvrstiti uz grlo ili tijelo da otkriju težnju ka kretnji. razlika leži samo u tome u kojem su stupnju do stanovitih opažanja mogli doći drugi. svijesti kao takve. predmeti unutar nje mogu gledati s dvaju stajališta.] 5 . ono je smatrano poljem ponašanja koje je dostupno samo samoj individui. To je. Ono što opazi u toj sobi bilo bi njegovo vla- stito iskustvo. Stanovita polja su dostup- na jedino individui. može pro- matrati sa stajališta osobe koja ga je kupila i koja ga koristi. Čovjek bi se sam mogao smjestiti u sobu i opažati nešto što ne može opaziti nitko drugi. a često su uključivali samo mišiće grla. Postoje kretnje koje su za druge lako vidljive. tamo gdje ih druge osobe normalno ne bi mogle opaziti. Cilj joj je opažanje vladanja kad se ono zbiva. X i XI poglavlje. Preštampan u Essays in Radica[ Empiricism. Psycho- logy. Čovjek misli. zbiva i nešto u pojedinčevom grlu ili tijelu. gledište Watsonove biheviorističke psihologije. Postojao je i drugi napad na svijest. njegove tradicijske vrijednosti. J 2 ["Does 'Consciousness' Exist?". ako je neka osoba u sobi. vlastite organe artikulacije. Tako je Watson cijelo polje unutrašnjeg iskustva objasnio odrednicama vanjskog ponašanja. objavljen u journal of Philosophy. eto. 1 Ti simboli nisu morali biti izgovarani dovoljno glasno da bi ih čuli drugi. X poglavlje. njegove ekonomske vrijednosti. napad koji je izvršio William James u svojem članku iz 1904. an Introduction to Comparative Psychology. Što se tiče mišljenja. Čovjek može opažati vlastite kretnje. ali to nije opažanje drugačije vrste. Dakako. Na taj se način. O svemu tome moiemo [Osobito u Behavior. ne dovodeći do čujnog govora.

zasigurno je uključeno u područje psihologije. O kući kažemo da je sagrađena. ali ona je sada za njega stvar stanovitih kontura. Kad netko dođe i odmjerava te predmete s gledišta vlasti- tog iskustva. pod uvjetom da ga ne shvatimo preusko. psihologijski podatak je najbolje definiran odrednicama dostupnosti.iski realizam pomogao je oslobađanju psihologije od bavljenja filozof\. bez obzira na to što se tu još drugo nalazi ili ne nalazi. 3 Moderni filozof\. (1924) 6 . Ona uključuje pojedin- čevo iskustvo. mi kuću i namještaj stavljamo u drugačiji niz. stanovi- tih boja. a drugi neku drugu. i dostupno je jedino njoj. ona mora biti studij jednog šireg polja. Ono na čemu valja insistirati jest da objektivno opaziva ponašanje nalazi izraz unu- tar individue. a o namještaju da je napravljen. ne u tom smislu daje u drugom. Iskaz u odrednicama svijesti naprosto znači priznanje da soba ne leži samo u povijesnom nizu. već i u iskustvu individue. Sada se može uzeti presjek obaju tih poredaka. Ono što je u iskustvu individue dostupno jedino samoj individui osobeno je psihologijsko. On govori o istoj stolici. zidovi. uzetih iz njegovog vlastitog iskustva. možemo da mu pristupimo s gledišta biheviorista. Međutim. James je insistirao na tome da se ta dva slučaja razlikuju samo po tome kako je stanoviti sadržaj raspoređen u različite nizove. To je naš najbolji trag u nasto- janju da izoliramo područje psihologije. upra- vo se ta znanost doista služi introspekcijom. sva će ta gledišta biti dovedena u odnos s pojedinčevim iskustvom. Odnedavno se u filozoftii sve više priznaje važ- nost Jamesovog insistiranja na tome da je u svijest položeno mnogo toga što bi se moralo vratiti takozvanom objektivnom svijetu. Ono što (iskustveno) pripada individui qua individui. sama kuća pripadaju jednom povi- jesnom nizu. Dakle. No isti se ti predmeti mogu smatrati fi- zičkim dijelovima fizičke sobe. Međutim. tako da se na stanovitoj točki ta dva niza susreću.3 Sama psihologija ne može se baš pretvoriti jedino u proučavanje polja svijesti. subjektivnom svijetu. Namještaj. Jedan mu čovjek pridaje jednu vri- jednost.iom mentalnih stanja. u tom smislu da ona unutar iskustva traži pojave kojima se ne bavi nijedna druga znanost -pojave do kojih samo sama individua ima iskustven pristup. želim istaknuti da čak i kad uđemo u diskusiju o tak- vom "unutrašnjem" iskustvu.Um. osoba i društvo govoriti u odrednicama psihologije.

mislim da je Watson previdio upravo tu stranu ponašanja. Vanjski čin koji zaista opažamo dio je procesa koji je počeo unutra. ali izjava o činu uključuje cilj ka kojemu pokreće čin. Podražaj je prigoda za izražavanje impulsa. Ako naše biheviorističko gledište sada uzme u obzir te stavove. To je početak čina. a tamo nalazimo nešto što odgovara upravo načinu kako astronom pristupa instrumentu pod stanovitim uvjetima. (1924) s Ćin je impuls koji održava životni proces odabirom stanovitih vrsta podražaja koji su mu potrebni. 5 Ali dio čina leži unutar organizma i tek kasni- je dolazi do izražaja. natrag do čitavog niza neurona. (1927) Svrha ne mora biti "na vidiku". Unutar samog čina postoji područje koje nije vanjsko. Nešto od tog pon- ašanja pojavljuje se u onome što možemo nazvati "stavovi". To je prirodna teleologija. instrument ne bi imao vrijednosti. Inteligencija je odabir po- dražaja koji će osloboditi i održati život i pomoći njegovoj ponovnoj izgradnji. počeci čina. on je dio čina. taj je pristup posebno važan jer je kadar baviti se poljem komunikacije onako kako to ne mogu ni Watson ni intro- 4 Vrijednost: budući karakter predmeta ukoliko on određuje tvoje djelova- nje na njega. ali pripada činu. tendencija je prava stvar. organizam stvara svoju okolinu. Ako želimo slijediti trag odgovora astronoma. Gledište socijalnog biheviorizma već u tom smislu da jest unutar njenog organizma. moramo se vratiti u njegov centralni živčani sistem. vrijednosti4 za koje kažemo da ih instrument ima jesu vrijed- nosti kroz odnos predmeta spram osobe koja ima tu vrst stava. Podražaji su sredstva. (1925) 7 . osobito onima povezani- ma s govorom. Kad osoba ne bi imala taj posebni živčani sistem. u harmoniji s mehaničkim iska- zom. ne bi bio teleskop. nalazimo da oni daju povoda za sve vrste odgovora. nalazimo da ono može vrlo dobro pokriti psihologijsko po- Ije. Teleskop u rukama početnika nije teleskop u smislu u kojem on to jest za one na vrhu Mount Wilsona. i postoje karakteristike tog unutrašnjeg držanja koje se ipak otkrivaju u našim vlastitim stavovima. Ako se sada vratimo takvim stavovima. U obje verzije biheviorizma stanovite karakteristike koje stvari imaju i stanovita iskustva koja pojedinci imaju mogu se iskazati kao događaji unutar čina. U svakom slučaju. Dakle.

a ne dio cjelini. jer su njegovi pojedinačni postupci uključeni u šire. jer ga se može razumjeti samo u odrednica- ma društvenih procesa ponašanja unutar grupe organizama u interakciji.njegovih izvora i razvoja -jest grana socijalne psihologije. ponašanje pojedinca može se razumjeti samo u odrednicama ponašanja cijele društvene grupe čiji je on član. Mi u socijalnoj psihologiji ne konstruiramo ponašanje društvene grupe u odrednicama ponašanja odvojenih individua koje je sačinja­ vaju. Filolog.Um. u Bergsonovom smi- slu. i čiji je činom definiran predmet. Za socijalnu psihologiju cjelina (društvo) prethodi dijelu (individua). a dio se objašnjava odrednicama cjeline. Dakle. a ne cjelina odrednicama dijela ili dijelova. pa. vladanje po- jedinca nastojimo objasniti odrednicama organiziranog vladanja dru- štvene grupe. možda nekog proizvoljnog posla. Jeziku želimo pristupiti ne sa stajališta unutrašnjih znače­ nja koja treba izraziti. ograničiti društveni čin na klasu akata koji uključuju suradnju više od jedne individue. osoba i društvo spekcionisti. a ne objašnjavamo organizirano vladanje društvene grupe odrednicama vladanja odvojenih individua koje joj pripadaju. društveni predmet. često usvaja gledanje zatvorenika u ćeliji. međutim. mi zapravo započinjemo danom društvenom cjelinom složene grupne aktivnosti. Naš biheviorizam je socijalni biheviorizam. u kojoj (kao elemente) raščlanjujemo ponašanje svake od odvojenih individua koje je sačinjavaju. Pod društvenim predmetom mislim na onaj koji 8 . društvene postupke koji sežu onkraj samog njega i impliciraju druge članove te grupe.6 Značenje se pojavlju- je unutar tog procesa. međutim. znajući da postoje drugi tako zatvoreni ljudi. jer je on jedna od djelatnosti takve grupe. Želim. On se tako laća neke metode komunikacije. Dakle. razvija načine uspostavljanja komunikacije s njima. kao što je kuckanje po zidu. 7 "Društveni čin može se definirati kao čin u kojem se događaj ili podražaj koji oslobađa impuls može naći u karakteru ili vladanju živog oblika koji pripada prikladnoj okolini živog oblika čiji je to impuls. svatko od nas je prema tom gledanju zatvoren u vlastitu ćeli­ ju svijesti. Zatvorenik zna da su drugi u sličnom polo- žaju i želi stupiti u komunikaciju s njima.7 Društveni čin se ne objašnjava tako 6 Studij jezičkog ili govornog procesa . nego u njegovom širem kontekstu kooperacije u grupi koja se odvija pomoću signala i gesta. Socijalna psihologija proučava djelovanje ili ponašanje pojedinca onako kako ono leži unutar društvenog procesa.

ali za razliku od watsonovskog bihevi- orizma ona priznaje dijelove čina koji se ne pružaju izvanjskom opažanju. tekućim društvenim procesom. Ove opće napomene morale su se baviti našom pristupnom to- čkom. Ona.kompleksan organski proces što ga implicira svaki u njega uključeni pojedinačni podražaj i odgovor. InternationalJournal ofEthics. a ne trakt. Ona je bihevioristička. Upravo suprot- no. Socijalna psihologija je bihevioristička u tom smislu da počinje s opazivom djelatnošću .dinamičnim. te s društvenim aktima koji su njegovi sastavni elementi . jednostavno radi izvana prema unutra u nastojanju da odredi kako takvo iskustvo doista nastaje unutar proce- sa.koju valja znanstveno proučiti i analizirati.] 9 . tako i iznutra. takoreći. i on ima i unutraš- nju i vanjsku fazu. premda se ti dijelovi mogu naći u vladanju različitih pojedinaca." [Iz "The Genesis of the Self and Social Control". odgovara svim dijelovima kompleksnog čina. xxxv (1925). a ne samo u procesima samih individua. Gledište socijalnog biheviorizma što ga se izgrađuje od stimulansa plus odgovora. U socijalnoj psihologiji do društvenog procesa dospijevamo kako izvana. i naglasak stavlja na čin ljudske individue u njegovoj pri- rodnoj društvenoj situaciji. ona se posebno bavi nastajanjem takvog iskustva unutar procesa kao cjeline. Tada je u bihevioristički pojmljenoj kako socijalnoj.unutrašnju fazu onog procesa djelatnosti. valja ga uzeti kao di- namičnu cjelinu -kao nešto što traje -od koje se nijedan dio ne mo- že razmatrati ili razumjeti po sebi . interni i eksterni aspekt. 263-64. No. Cilj tih akata može se onda naći u životnom procesu grupe. tako i indivi- dualnoj psihologiji temeljni datum akt. ona nije bihevioristička u tom smislu da ignorira unutrašnje pojedinčevo iskustvo.

u točno određenom smislu. Životinjski psiholog je proučavao vladanje a da se nije laćao pitanja je li ono s\jesno ili nije. koji je. ipak. izgledalo bi da postoji polje koje bihevioristička psihologija nije kadra doseći. posredstvom fiziologijskih psihologa. ne gube zanimanje za centralni živčani sistem i psihologijske pro- cese koji se u njemu odvijaju. Drugim riječima. Komparativna psihologija je. zadobiva značenje. dakako. kao područje psihologijskog istraživanja. komparativna psihologija. biheviorist poput Watsona je učinio ono što je mogao da umanji samo polje. 8 Komparativna psihologija je psihologiju općenito oslobodila zatvorenosti samo unutar područja centralnog živčanog sistema. bio zauzeo mjesto svijesti kao takve. tim se poljem naizgled nije mogla baviti čisto objektivna psihologija koja je proučavala samo vladanje onako kako se odvija za promatrača. dakle. faktički smo u stanju razlučiti reflekse koji se zbivaju bez svijesti. Prema tome. omogućila psihologiji uopće da razmatra čin kao cjelinu. i kao nešto što uključuje či­ tav društveni proces ponašanja ili se zbiva unutar njega. 8 Ali kad dođemo do polja ljudskog vladanja.Um. kao što je "svijest" kao nešto različi­ to od vladanja bez svijesti. i prouzročila da psiholozi pojedinačan čin smatraju dijelom šire društvene cjeline kojoj on ustvari pripada. i iz koje. oni zbog toga. da zaniječe stanovite fenomene koji su trebali ležati samo u tom polju.te biheviorizam kao njen izdanak. osoba i društvo 2. Bihevioristički značaj stavova Problem koji se pokazuje krucijalnim za humanu psihologiju tiče se polja što ga otvara introspekcija. Kako bi ovo polje doveo u doma- šaj objektivne psihologije.proširila je područje opće psihologije s onu stranu centralnog živčanog sistema i samog individualnog organizma. 10 . Watsonovski biheviorist je naprosto učinio što je mogao da bi minimizirao tu razliku.

zbiljski vi- zualni imaginarij koji čovjek ima: on ima obrise. kao što je područje straha kod dojenčeta. Tako se metoda koja pripada objektivnoj psihologiji prenosi u područje s kojim se obično postupalo u odrednicama intro- spekcije. ima boju. te da te misli impliciraju nešto drugo. dakako. Njega se može navesti da se boji nečega tako što se određenom predmetu pridruže drugi. Upravo na tom mjestu psiholog uvodi uvjetovane reflekse. Takvo iskustvo igra ulogu. Dakle. objasniti šire procese rasuđivanja i zaključivanja. bez ikakve specifične referencije na bilo kakvu svijest. kako se vjeruje. i to vrlo veliku ulogu u našoj percepciji. Takav biheviorist želi analizirati čin. On pokazuje da pukim pridruživanjem stanovitih podražaja može dobiti rezultate koji ne bi slijedili iz samih tih sekundarnih podražaja. to je iskustvo koje se može otkriti samo introspekcijom. Uvjetovanje refleksa može se prenijeti na druga područja. a razrađujući to uvjeto- vanje možemo. poput sadržaja slikovitog predočavanja. bilo individualni bilo društveni. koji su otporniji spram takve analize. tako da sada to sekundarno iskustvo pobuđuje odgovor koji pripada primarnom iskustvu. Biheviorist nastoji utvrditi što su procesi ponašanja. našem vladanju. koji proizvode strah. bilo unutar šireg područja zbilje općenito. Ali uzmimo same sadržaje. umjesto da kažemo kako imamo stanovite misli onda kad imamo stanovita iskustva. on hoće posve osporiti egzistenciju svijesti kao takve. Što ćemo reći o odgov~rima koji ne odgovaraju ni na kakvo dano iskustvo? Možemo. i druge značajke koje je teže izolirati. Gledište socijalnog biheviorizma Istraživačko polje biheviorista u priličnoj je mjeri polje malog djeteta. Isti taj proces može se koristiti za objašnjavanje za- mršenijeg vladanja u kojem združujemo elemente sa stanovitim zbi- vanjima koja s njima nisu izravno povezana. gdje su primijenjene metode upravo metode životinjske psi- hologije. i ne pokušavajući da je smjesti bilo unutar područja organskog ponašanja. i vidjeti kako se aktivnosti dojenčeta mogu upotrijebiti za objašnjenje aktiv- nosti odrasloga. Watson insistira na tome da je 11 . Bihe- viorist mora poći putem koji zaobilazi taj tip iskustva ako se kani držati watsonovskog tipa biheviorističke psihologije. Preostaju sadržaji. kažemo da se stanovito iskustvo zbilo istodobno sa zbivanjem prvog iskustva. ima vri- jednosti. reći da su oni rezultat prošlih iskustava. a ipak. Ukratko.

jer se egzistencija duha i svi- jesti kao takva mora priznati ovako ili onako. i pokušava sve "men- talne" fenomene svesti na uvjetovane reflekse i slične fiziologijske mehanizme . ali moguće je objasniti ih ili tretirati ih u biheviorističkim odrednicama. No. nije moguće zanijekati egzi- stenciju duha. njeno poricanje neiz- bježno vodi u očigledne besmislice. Ukratko. individualne i socijalne. Mentalno ponašanje nije svediva na nementalno. kao ono što iz njih potječe i kao rezultat njihovog usložnjavanja. nego i ono što se odvija u centralnom živčanom sistemu kao početak pojedinčevog čina i kao organizacija čina. Daka- ko. No. pa ako ih pojmimo funkcionalno. konstitu- irano potpuno i isključivo objektivno opazivim ponašanjem. prije kao prirodnu nego kao transcendentnu pojavu. Ako kanimo koristiti biheviorističku psihologiju kako bismo obja- snili svjesno ponašanje. koje su upravo slične onima koje Watson primjenjuje u bavljenju ne- mentalnim psihologijskim pojavama (pojavama koje su. gura u stranu ideju "duha" i "svijesti". nasuprot tome. na čisto biheviorističke odrednice. postaje moguće baviti se njima u biheviorističkim odrednicama. niti je to poželjno. On. svijesti ili mentalnih fenomena. To 12 . u skladu s njegovom definicijom polja psihologije. moramo u svojem očitovanju biti mnogo te- meljitiji nego što je bio Watson.ukratko.Um. mi možemo negirati njihovo postojanje kao psi- hičkog entiteta a da uopće ne negiramo njihovo postojanje u nekom drugom smislu. Taj pokušaj je. Watson naoko pretpostavlja da osporiti postojanje duha ili svijesti kao psihičke tvari. Ali mentalno ponašanje ili pojave mogu se objasniti odrednicama ne- mentalnog ponašanja ili pojava. premda je duh ili svijest nemoguće reducirati na čisto biheviorističke odrednice . dakako.ipak nije nemoguće objasniti ih u tim odred- nicama. krivo usmjeren i beskoristan. supstancije ili entiteta znači potpuno osporiti njihovo postojanje.u tom smis- lu da ih se takvim objašnjenjem otpravi i potpuno ospori njihova egzistencija kao takvih. kao pogrešnu. sve psihologijske pojave koje uopće postoje). to nas odvodi s onu stranu područja našeg direktnog opažanja. osoba i društvo područje znanstvene psihologije. Moramo uzeti u obzir ne samo pot- pun ili društven čin. i to u najmanju ruku bez ukidajućeg objašnjavanja ili ospo- ravanja njihove egzistencije kao takvih. a da naturali- stička ili biheviorističko objašnjenje njih kao takvih nije u pitanju.

međutim. Njen pristup određuje uspjeh cijelog procesa. Gledište socijalnog biheviorizma ide s onu stranu zato što ne možemo doći do samog procesa. Ali konj nije naprosto nešto što se mora jahati. koja pripada nekome. tako da. Ako čovjek pristupa čekiću. kao pojmu. već i potonje stadije koji se imaju dogoditi. morali bismo ga naći u svim tim različitim dijelovima iniciranih akata. 13 . i korake u našem početnom baratanju njime. Kreće se prema prikladnoj strani i spremna je vinuti se u sedlo. bez obzira na to o kojem je određenom činu rije~. Osoba koja dobro poznaje konja pristupa mu kao ona koja će jahati. organizacija koja ne pred- stavlja samo ono što se neposredno zbiva. Oni određuju kako ćemo pristupiti predmetu. ili. Pojedinac je u odnosu na ko- nja spreman učiniti čitav niz stvari. a taje spremnost uključena u bilo koju od mnogih faza različitih akata. upućuju na to da je čin organiziran u odrednicama stavova. Ima stanovite ekonomijske vrijednosti. Ti karakteri su uključeni u ideje o konju. Ako se pristupa distinktnom predmetu. Sadašnji rezultati. nego u tom smislu što služe za kon- trolu samog procesa. Kasniji stadiji akta prisutni su u ranijima . onakve kakvi su uključeni kad razgovaramo o našim idejama predmeta. Možemo prema tome priznati da pobuda stanovite skupine stanica u centralnom živčanom sistemu može već unaprijed inicirati kasnije stadije čina. onje sav mišićno pripremljen da uhvati dršku čekića. To je konj na kojeg će se popeti. Centralni živčani sistem samo je djelomično ispi- tan. to je biologijska životinja. U tom smislu možemo u početku čina naći upravo one karaktere koje pripisujemo "konju" kao ideji. U takvom općem stavu spram predmeta možemo također pre- poznati i stav koji predstavlja alternativne odgovore. O svakome od njih čovjek bi morao misliti kao združenome s drugim procesima u kojima on ko- risti konja. Postoji organizacija raznih dijelova živčanog sistema koji će biti odgovorni za postupke.ne naprosto u tom smislu da su spremni da krenu dalje. ako hoćete. On je životinja koja mora jesti. naoko zbog tegobnosti samog predjela koji valja istražiti. postoji spremnost da se spram konja djeluje na te različite načine. pristupa mu se obzirom na ono što će se učiniti kad se do njega dođe. to je ekonomska životinja. Ako taj idealni karakter konja potražimo u centralnom živčanom sistemu. To je polje više ili manje isključeno. Ćin kao cjelina može biti tu i određivati proces.

u nekom su smislu uključeni u neposredni proces. i koji su u nekom smislu započeti. on djeluje drugačije nego ako pripada nekome drugome. Međutim. one su u najmanju ruku iskazive u biheviorističkoj formi. ali one su uvelike hipotetičke. Ako je učinjeno dovoljno širokim i ako se zna poslužiti gotovo beskonačnim složenostima što postoje u živčanom sistemu. biheviorističko postupanje se može prilagoditi mnogim područjima za koja se pretpostavljalo da ih se može napasti samo s introspektivne strane. tako da vremenska organizacija čina može biti prisutna u nepo- srednom procesu. Prema tome.Um. a osobito u spojevima između ne- urana. Tamo se nalaze cijeli skupovi veza koje su takvog karaktera da možemo djelovati na više načina. moramo je potražiti u neuronima. Svakim danom učimo sve više o tome kakve su te pove- zanosti. ako konj pripada jahaču. a posebno kasnije stadije čina. Mi ne znamo kako se ta vremenska organizacija odvija u centralnom živčanom sistemu. osoba i društvo Ako kanimo potražiti tu ideju u centralnom živčanom sistemu. Na primjer. a te moguće akcije djeluju na način kako doista djelujemo. Ti kasniji procesi koji će se dogoditi. Dakako. Ti drugi obuhvaćeni procesi određuju samu neposrednu akciju. to velikim dijelom mora biti hipotetično. u načelu možemo bihevioristički iskazati ono što mislimo pod idejom. 14 .

ili skupinu akata. Spremni smo učiniti sve te različite stvari. ali važno je prepoznati da je ono na što se riječ odnosi nešto što može ležati u iskustvu poje- dinca bez upotrebe samog jezika. Dakako. Istu vrst organizacije nalazimo kako se naizgled proteže i na vladanje životinja nižih od čovjeka: ti procesi koji pomažu sačinjanju naših objekata moraju biti prisutni u samim životinjama koje se ne služe jezikom. Bihevioristički značaj gesta Biheviorist watsonovskog tipa sklon je prenositi svoj princip uvjeto- vanja na područje jezika. 9 Postoje bezbrojni znaci i sim- boli koji mogu poslužiti u svrhu onoga što određujemo kao 'jezik". što se grupiraju oko konja. On je oruđe za tu svrhu. 9 Što je osnovni mehanizam kojim se odvija društveni proces? To j e mehani- zam geste. prodaja ili razmjena. manjka priznanje da ti različiti procesi. Oni pridonose sačinja­ nju tog predmeta u našem iskustvu. no to. koji omogućuje prikladne odgovore na međusobno ponašanje različitih individualnih organizama uključenih u društveni proces. nije cijeli proces. a funkcija riječi jest funkcija koja ima svoje mjesto u toj organizaciji. moraju biti umetnuti u sam čin. Unutar 15 . Mi koristimo riječ. međutim. kupovanje. velika je ili jedna od najvećih vrijednosti jezika što nam on daje kontrolu nad tom organizacijom čina. a to sa svoje strane oslobađa skup odgovora. Jezik je dio društvenog ponašanja. To je točka koju ćemo kasnije morati podrobnije razmotriti. Jezik stvarno izvlači i organizira taj sadržaj u iskustvu. međutim. Uvjetovanjem refleksa konj je postao zdru- žens riječju "konj". Tom iskazu. Gledište socijalnog biheviorizma 3. za koje biheviorist kaže da su identični s riječju "konj". a odgovor može biti uzjahivanje.

režeći i škljocajući zubima. ona koja je uključena u geste ili stavove koje koristimo. sa stajališta simbola koji se koristi. čekajući priliku za napad. Ustvari. a onda pokušavamo otkriti da li taj simbol izaziva tu namjeru u duhu drugoga. jezik doista i nastaje baš u takvom procesu. Specijalizacija ljudske životinje unutar tog polja gestike bila je na koncu odgovorna za porijeklo i rast sadašnjeg ljudskog društva i zna- nja. ideja o kojoj govorimo.] 16 . stanoviti stav jedne od individua koji izaziva odgovor kod druge. Može se voditi razgovor gesta koji se ne može prevesti u artikuliran govor. Psi koji jedan drugomu pristupaju neprijateljskim stavom izvode takav jezik gesta.Um. Tako postavljena komunikacija između individua može biti vrlo savršena. Ali ako kanimo proširiti pojam jezika u smislu o kojem sam govorio. I (1904). mi smo previše skloni da jeziku pristupimo onako kako to čini filolog.osobito one glasovne. tako da obuhvati i stavove što leže u podlozi. 10 ["The Relations of Psychology and Philology". Obilaze jedan oko drugoga. 10 Mi taj simbol analiziramo i iznalazimo s kojom ga je na- mjerom određeni pojedinac upotrijebio. i tako dalje u beskraj. To važi i za niže životinje. Postoji nešto što nam otkriva što je svrha -letimičan pogled. koja sa svoje strane izaziva drugačiji stav i drugačiji odgovor. Psyclzological Bulletin. osoba i društvo Značenje vladanja drugih ljudi čitamo možda i kad toga nisu svjesni. To je proces iz kojega bi mogao nastati jezik. Nuđenje stolice osobi koja ulazi u sobu po sebi je pristojan čin. s cjelokupnom kontrolom nad prirodom i nad ljudskom okolinom koju omogućuje znanost. Međutim. Ne moramo pretpostaviti da osoba kaže sama bilo kojeg danog društvenog čina postiže se pomoću gesta prilagođavanje akcija jednog uključenog organizma akcijama drugoga. držanje tijela koje vodi do odgovora. kao što svi vidimo. 357 ff. tj. Pretpostavljamo da u svijestima osoba postoje skupovi ideja i da te individue koriste stanovite proizvoljne simbole koji odgovaraju njihovoj namjeri. možemo vidjeti da je tako- zvana namjera. Polje djelovanja gesta je polje unutar kojeg se zbio nastanak i razvoj ljudske inteligencije kroz proces simbolizacije iskustva koji su omogućile geste. geste su kretnje prvog organizma koje djeluju kao specifični podražaji koji pozivaju na (društveno) prikladne odgovore drugog organizma.

ili. O takvim izražaj ima govorimo kao o izražajima srdžbe. Taj je stav. Tu je Darwin svoju teoriju evolucije prenio na polje onoga što zovemo "svjesnim iskustvom". čovjeka čiji je posao da izražava emocije kretnja- ma lica. Mnogi naši akti neprijateljstva ispoljavaju se u držanjima lica slično životinjama koje napadaju zubima. Ćini se da ova gesta ostaje u svrhu izražavanja emocija. ili uzeti kost drugom psu. tu analizu možemo unijeti u ljudsko izražavanje emocije. Tu imamo skup stavova koji izra- žavaju emocionalni stav pasa. uzeo glumca. Ako jedna životinja napada drugu. držanje. Darwin je proučavao krvotok pri strahu i pri užasu. Gledište socijalnog biheviorizma sebi kako ova druga želi stolicu. One. Stav. prema tom gledanju. predstavljaju promjene cirkulacije krvi u aktima. ta akcija izaziva nasilne odgovore koji izražavaju ljutinu drugog psa. U tim emocijama može se naći promjene koje se zbivaju u samom krvo- toku. Darwin je upravo pokazao kako postoji čitav niz akata ili početaka akata što izazivaju stanovite odgovore koji izra- žavaju emocije. S gledišta promatrača to je gesta. te proučavao same mišiće. gesta. To je sam stav te individue. dakako. tim stavovima bavio kao izrazima emocija. ili je upravo kani napasti. To djelovanje je općenito brzo i može se zbiti samo ako krv brzo teče. zadržana je i pošto je vrijednost akta nestala. Dio našeg organizma koji najživlje i najspremnije izražava emocije jest lice. i bilježi- mo kako u jednom stadiju krv može jurnuti lice. Te promjene imaju svoju vrijednost. On se tim gestama. Ovdje je 17 . Mora biti promjene u ritmu cirkulacije. a u drugom nestati iz njega. sačuvan i pošto je nestala vrijednost akta. i to se općenito registrira na izražaju lica. u općeni­ tijem određenju. posebno za filozoftiu jezika. i pretpostav- ljajući u to vrijeme da gesta ima tu funkciju izražavanja emocija. pri- rodno. jest Darwinov Expression of the Emotions in Man and Animals (Izražavanje emocija kod čovjeka i životiftia). pa ga je Darwin proučavao sa svojeg gledišta. Naslov Darwinovog djela ukazuje na njegovu pristupnu točku. proučavajući ih poduhvatio se da pokaže koju bi vrijednost te promjene lica mogle imati u zbiljskom činu. Takvi rani stadiji društvenih akata prethode pravom simbolu i namjernoj komunikaciji. On je. Nuđenje stolice je kod osobe dobrih manira gotovo instinktivno. Jedan od važnih dokumenata u historiji moderne psihologije.

shvaćamo da je to krivi pristup. što se publike tiče. na pri- mjer. ne možemo im pristupiti s gledišta izra- žavanja sadržaja u duhu jedinke. Međutim. Dakako. To je ukazivalo na to da su preživjeli zato što su služili stanovitim vrijednim funkcijama. učiniti djelotvornije nego osoba koja je bijesna u zbilji. Oni zasigurno nisu kod tih nižih životinja mogli postojati kao sred- stva izražavanja emocija. U ovom posebnom slučaju impliciralo se da su te geste ili stavovi izgubili vrijednost koju su imali u izvornim činima. emocionalan stav kojeg se životinja u nekom smislu trebala riješiti. stanovitih osjećaja. Nikako nije moguće pretpostaviti da se životinje doista bave izražavanjem svojih emocija. zato što oni izražavaju nešto u duhu individue. Glumac se. Darwinova psihologija je pretpostavljala da je emocija psihologij- sko stanje. Oni pretpostavljaju da je jezik postojao u svrhu prenošenja stanovitih ideja. Oni uzimaju da ima razloga za postojanje tih akata. A sada moramo pogledati kako je iz te prethodne vrste vladanja mogla nastati komunikativna funkcija. Tu se može primijeniti i doktrina preživljavanja najsposobnijih. ali ne možemo shvatiti da su one i nastale kao takav jezik kako bi izražavale emocije. To je slično pristupu filologa. One se zasigurno ne poduhvaćaju toga da ih izraze u korist drugih životinja. Ovdje imamo te geste što služe svrsi izražavanja emocija. može latiti toga da izrazi svoj bijes. Najviše što se može reći jest da su "izražaji" doista u pojedincu oslobodili stanovitu emociju. a ipak su preživjeli. Ako to razmotrimo. nego jednostavno gledaocima prenosi evidenciju gnjeva. Jezik onda valja proučavati s gledišta gestualnog tipa vladanja unutar kojega je postojao a da nije kao takav bio određen jezik. te da se to stanje samo ne može formulirati 18 . i može to učiniti putem izraza lica. on ne izražava svoju vlastitu emociju. pa je sugerirano da je to izražavanje emocija.Um. možemo vidjeti kako oni za glumca mogu na određen način postati jezikom. stanje svijesti. ljudi koje je kao i Darwina zanimalo proučavanje čina. osoba i društvo naravno pretpostavljen stav u doživljaju životinja koji u nekom smi- slu odgovara doživljajima ljudske životinje. te tako publici prenijeti emociju koju je kanio. takoreći odušak za bijeg. pa ako je uspješan može to. Taj Darwinov stav odražava se u radu drugih psihologa. informacija koja je tim stavom prenošena od jedne individue drugoj.

Evidenciju bi primili i spram nje djelovali neki drugi oblici. odatle je društveni čin. to je pretpostavljalo stanje svijesti nasuprot biologijskom organizmu. 19 . Mehanizam društvenog čina može se skici- rati a da se u njega ne uvede poimanje svijesti kao odvojivog elementa unutar tog čina. Ono se imalo izraziti u ponašanju i u nekoj formi prepoznati kao egzistentno u svijesti nekog drugog oblika putem tog medija ekspresije. oblik organizma . nasuprot Darwinu. Stanje svijesti bijaše ono što se ima izraziti u gesti ili držanju. nego je dru- štveni čin njen preduvjet. ne nalazimo dokaza da je svijest postojala prethodno. obliko- vani poput njega. * "Oblik" u cijelom tekstu označava živ oblik. Prije će biti da smo prisiljeni zaključiti kako je svijest ono što iz takvog po- našanja nastaje. Uzimalo se da je emocija tu i da evidenciju o njoj mogu pružiti stanovite kretnje. kao nešto što na strani jednog organizma prouz- ročuje ponašanje takve vrsti da izaziva prilagodbeni odgovor sa strane drugog organizma. da nije ona preduvjet društvenog čina. Međutim. Takav je bio opći psihologijski stav što gaje prihva- tio Darwin. Dakle. a da samo nije ovisno o takvom ponašanju. ili mimo nje. u svojim elementarnijim stadijima ili formama. moguć bez neke forme svijesti. Gledište socijalnog biheviorizma u odrednicama stava ili ponašanja nekog oblika*.prev.

M~đu njima bili su elementi zadovoljstva i bola. kao što su zvuk. te akcije koja uključuje naglu promje- nu cirkulacije. a zasigurno su u istom slijedu s emocionalnim doživljajima. neprijateljstvo. Otvoren je cijeli proces cirkulacije krvi. odražavaju se u 11 Linije asocijacije slijede linije čina. Za stanovita dana stanja svijesti uzimalo se da ih skupa drže drugi slični elementi. miris. koji traže naglo kretanje. Asocijacija je pripadala tom statičkom svijetu. osoba i društvo 4. ona se prije bavila statičkim nego dinamičkim iskustvom. Sve se više priznavalo da postoji velik dio našeg iskustva koji je dinamičan. Sve dalje i dalje guranje psihologijske strane u centralni živčani sistem otkrilo je da postoji čitav niz iskustava koje bi se moglo nazvati senzacijama. U vezi s tim atomizmom asociranih stanja svijesti stajala je psi- hologija djelovanja zasnovana na asocijaciji zadovolj stva i bola sa sta- novitim drugim senzacijama i iskustvima. nasljeđu­ jući jedno drugo u skladu sa svojim vlastitim zakonima asocijacije. (1924) 20 . Bilo je i proučavanja tih traktova koji sežu sve do utrobe. Cijelom doktrinom psihologije koja slijedi Humea prevladava asoci- jativizam. Dominantna psihologijska doktrina bijaše doktrina asocijacije.Um. Nastanak paralelizma u psihologiji Psihologiju koja naglašava paralelizam valja lučiti od psihologije koja smatra da stanovita stanja svijesti postoje u duhu pojedinca. ili strava. Strah. koja pojedinca lišava sposobnosti kretanja. ljutnja. a koja su ipak vrlo različita od onih koja se može smatrati statičkima. 11 Forma zbiljskog činjenja bila je prisutna u nekima od senzacija koje odgovaraju podraživanju senzor- nih živaca. okus i boja.

valja izdvojiti iz fiziologijskog mehanizma. Ono što se zbiva u svijesti teče paralelno s onim što se zbiva u centralnom živčanom sistemu. područje za koje se čini­ lo da osobeno pripada mentalnoj strani života. kao i ljudski oblik. Darwin je životinju smatrao onim iz čega se razvija ljudsko vladanje. Bilo je teško prenijeti mehanizam poput ovoga na niže životinje. nužno je da se i svijest u nekom smislu razvija. Kako bi ih se moglo iskazati u fiziologij- skim odrednicama? Proučavanje samih akata s evolucijskog stajališta. koja nudi ključ pomoću koje- ga se te razne dinamične doživljaje može slijediti sve do mehanizma samog orgamzma. Tu bi se moglo naći nešto što točno odgovara emocijama. Pristup koji iz toga proizlazi polazi s gledišta samog vladanja. naoko. stanja duha. jedan tip doživljaja koji se nije uklapao u statični svijet. dakle. Postojao je. Centralni živčani sistem i njegovi motorni i senzorni živci treti- rani su tako da je živčano strujanje uneseno u centralni živčani si- stem. Gledište socijalnog biheviorizma stanju utrobe. a ako je tome tako.to su. a ipak valja u onome što se zbiva u živčanom sistemu naći paralelu za ono što su fiziolozi bili smjestili u svijest kao takvu. Mržnja. također i njihovi senzorni aspekti povezani s central- nim živčanim sistemom. Sadržaj forme nužno je proučavati kao psihologijski a također i kao fiziologijski. Središte svijesti. ljubav. 21 . a potom dovršiti motorne rezultate koji se zbivaju zbog onoga što se događa u svijesti. koji je zauzvrat odgovoran za senzaciju koja se događa u "svi- jesti". predstav- ljaju analogone tim emocionalnim stanjima. to je fiziologa izvlačila s područja životinjskog iskustva. Da bi se dalo potpun iskaz o onome što zovemo činom valjalo je popratiti osjetilnu stranu. unutar kojega se registrira ono što afici- ra senzorne živce i iz čega vladanje provire uslijed osjetilnih doživlja- ja i predstava iz sjećanja. Fiziologija na koju sam se pozvao u stanovitom se smislu odvojila od područja svijesti. Činilo se da ono na što sam ukazao u odnosu na emocije predstavlja fiziologijsku suprotnu stranu za ono što se zbiva u svijesti. a također i proučavanje promjena koje se odigravaju u samom orga- nizmu kad je pod u~ecajem onoga što zovemo emocijom. Wilhelm Wundt je tom problemu pri- stupio sa stajališta ove vrste psihologije. i na tom se mjestu uvodi princip paralelizma. U naj- manju ruku. ljutnja .

to je postalo pitanje dovođenja onih stvari koje su nađene u in- trospekciji u skupni odnos na dinamički način na koji su fiziologijski elementi povezani sa životom organizma. Mi se osjetima bavimo sa stajališta podražaja. što odgo- vara motoričkim odgovorima? Kad se na njih odgovaralo fiziologijski. Ono što odgovara tim emocionalnim stanjima jest stav u organizmu. Zatim dolazimo do osjeta i poduhvaćamo se njihovog iskazivanja u odrednicama pot- pune refleksne akcije. osobito oni unutrašnji uvjeti na koje sam upućivao. To može biti odložena akcija. sada postaje bitno da se skup psihičkih stanja dovede u odnos s različitim fazama čina.Um. Što je to u aktu životinje što odgovara tim različitim takozvanim psi- hologijskim kategorijama? Što je to što odgovara osjetima. jer sve što se zbiva u tijelu jest akcija. ali nema tu ničega što je po sebi naprosto stanje. te nagle pro- mjene u cirkulaciji za koje je nađeno da su združene s emocijama. 22 . Neizbježni rezultat te analize bio je prenošenje psihologije iz sta- tičke u dinamičku formu. Paralelizam je nastojanje da se nađu anaJa- goni između akcije i doživljenih sadržaja. Psihologija je zauzvrat 12 Tako je John Dewey Jamesovoj doktrini dodao nužnost konflikta u akciji kako bi mogle nastati emocije. dosta prirodno. a udaramo kad smo ljuti. Budući da bježimo kad smo ustrašeni. Takva psihologija bila je. da se za ono što je iska- zano u odrednicama svijesti moglo naći paralelu u mehanizmu tijela i djelovanju tog mehanizma. Ona je u odrednicama onoga što se odvija u organizmu bila iskaz sadržaja kojim se bavio psiholog. nazvana fiziologijskom psihologijom. bavimo se njima u odrednicama pripreme za akciju i samog čina kako se odvija. 12 Dakle. Nije to naprosto pitanje dovođenja onoga što je nađeno u introspekciji u odnos s onim što je nađeno u organi- zmu. Postaje mogućim dovođenje psihičkih uvjeta u odnos s fiziologijski- ma. i kad uzmemo u postupak razna emocionalna stanja. osoba i društvo Daljnji razvoj te upute zbio se uJamesovoj teoriji emocija. fiziologijsko stanje koje bi se dalo usporediti sa statičkim stanjem. u fiziolo- gijskom organizmu možemo naći nešto što odgovara strahu i ljutnji. Rezultat bijaše to da se moglo dati mnogo potpuniji iskaz vlada- nja pojedinca u fiziologijskim odrednicama. ta su pitanja dakako obuhvaćala mehanizme locirane u unutrašnjost čina.

Gledište socijalnog biheviorizma postala asocijacijskom. Što je to. U centralnom živ- čanom sistemu nije bilo ničega što bi omogućilo da se locira trakt pre- pušten apstrakcijama. Čini se da svijest korespondira samo senzornim živcima.] 14 Uvijek smo svjesni onoga što smo učinili. naš doživljaj koji odgovara stezanju šake? Fiziologijska psihologija slijedila je akciju kroz živce koji dolaze iz mišića ruke i šake. a 13 [Među filozofima. 13 Stanice mozga smatrane su dijelovima živčanih putova snabdjevenima materijalom za vođenje sistema. one putem mehanizama mozga enormno kompliciraju sam čin. 14 Nekih smo stvari svjesni. Putanje omogućuju vrlo komplicirano vladanje. Svojevremeno je frontalni režanj smatran Iocu- som misaonih procesa. funkcionalnom. ali tu nije nađeno ništa što bi vodilo čuvanje ideje kao takve. Proučavanje svijesti sa stajališta organizma neizbježno je navelo ljude na to da samo svijest promatraju s gledišta akcije. Historijska transformacija psihologije bila je proces koji se zbivao postepeno. Svijest je bila nešto čega se nije bilo moguće naprosto ota- rasiti. U ranoj psihologiji postojao je sirov pokušaj da se svijest obja- sni kao stanovita izlučevina mozga. Doživljaj čina tada bi bio osjet onoga što se odvi- ja.no ni frontalni režanj pritom nije predstavljao ništa osim putanja. ali one ne postavljaju nikakvu strukturu koja funkcionalno odgovara ide- jama. Vidi nje- govu Matiere et Memoire. Postalo je očito da nema ničega osim putanja u centralnom živčanom sistemu. a nikad da to činimo. i na koncu bi- heviorističkom. motoričnom. nije kompletan paralelizam. u svijesti kao takvoj postoji svjesnost onoga što organ čini. a nikad motornih procesa. Sve što se zbiva u tijelu bilo je dio čina. dakako. Ra- nija koncepcija centralnog živčanog sistema uzimala je da se stanovite duhovne sposobnosti mogu locirati u stanovite dijelove mozga. no to je bila samo smiješna faza te preobrazbe. tu je točku osobito naglasio Henri Bergson. ali proučavanje centralnog živčanog sistema nije otkrilo nikakvu takvu korelaciju. To. Izravno smo uvijek svjesni samo osjetilnih. stoga smo 23 . ali što se može dovoditi u sve bliži odnos s onim što se odvija u tijelu. na primjer. Ono što se tamo odvija ima stanovit određen poredak. Svijest bijaše nešto što je tu. postoji paralelizam između onoga što se odvija u organu i onoga što se zbiva u svijesti.

u odrednicama čina. Prvenstveno mjesto zauzeo je organizam. tamo stvarno nalazite organizaciju koja svojom djelatnošću kontroli- ra druge djelatnosti. i iz koje izlaze odgovori. u koju ulaze pozivi. općeni­ to. Postojalo je pitanje usmjeravajućih centara jedinstvenog djelova- nja. u dinamičkim odrednicama. ka onom dijelu koji tvori bit centralnog živčanog sistema nižih oblika. te da polazeći od tih činjenica može zaviriti u svi- jest. ili uklapati ih u nj. Skloni smo misliti centralni živčani sistem s gledišta telefonske centrale. U svijesti kao takvoj pojavljuju se samo komadi odgovora. Znanstvenik je osjećao da ima istu onu sigurnost kao fiziolog pri identificiranju tih činjenica u živčanom sistemu. Ovdje je zanimljivo upra- vo to što sada ključ za analizu pruža upravo organizam. s odvijanjem procesa sadržaje svijesti valja korelirati s psihologijskim sistemom. Ako se vraćate ka bazi mozga. u odrednicama stanja. Eksperimentalna psihologija otpočela je onime u psihologijskom sistemu čime je mogla ovladati.Um. Stanoviti cen- tri bivaju pojmljeni kao glavni. transcendentalno). i potom registrirati ono što je nađeno u psihozi. i. Dakle. U motornih procesa s\jesni samo putem senzornih. čovjek vidi stvari koje će omogućiti izvođenje tekuće aktivnosti. Ćovjek vidi stablo kao moguće pribježište ako ga goni bik. ali kad dođete do vladanja u ljudskom obliku. proučavanjem fiziologijskih procesa centralnog živčanog sistema kako bi se odredilo što to u duhu odgovara djelatnostima fiziologijskog organizma. a u određivanju što je slučaj vrlo veliku ulogu igra pažnja. ne uspijevate naći takav sistem u kojem postoji jedinstven direktivni centar ili skupina centara. Na taj se način sadržajima svijesti pristupilo odozdo (to jest. a ne odozgo (to jest. Može se vidjeti da razni procesi obuhva- ćeni bježanjem od opasnosti mogu biti procesi koji su s drugim ak- tivnostima u takvom međuodnosu da u organizaciji nastaje kontrola. a potom se latila da iznađe što tome odgovara u svijesti. umjesto statički. koji su njihove rezul- tante. Izgleda da paralelizam koji prenosimo nije kompletan. nego do njega dolazi samo na raznim točkama. prihvaćanje neke vrsti paraleli- zma između sadržaj a svijesti i fiziologijskih procesa centralnog živ- čanog sistema dovelo je do toga da se ti sadržaji pojme dinamički. 24 . Bilo je jednostavnije otpočeti s neurozom. osoba i društvo drugih nismo. Prema tome. naturalistički).

koji je prihvatio darvi- novski princip evolucije. kad ulaze okusi i mirisi.) Spencera. Ćini se da su u sve što se događa uključeni svi različiti dijelovi korteksa. Ta se pozicija zauzima u psihologiji (H. i kontroliraju djelovanje rasta sve dok kontrolu ne preuzmu neki drugi procesi. To jedinstvo je jedinstvo integracije. Zatim. Zračni valovi pri ulasku djeluju na posebne organe uha. pogledati iskustvo s gledišta psihologista i izvoditi zaključke s obzirom na ono što se mora odvijati u centralnom živčanom sistemu. ostaje problem koji nipošto nije definitivno riješen: jedinstvo djelovanja centralnog živčanog sistema. prepoznati da mi nismo naprosto prepušteni milosti različitih podražaja koji igraju u centralnom živčanom siste- mu. dakako. ali ne možemo se vratiti stanovitim centrima i reći daje upravo na tom mjestu smješten duh u mišljenju i djelovanju. Moguće je. Moguće je. ali u strukturi samog mozga nema ničega što izolira ikakve dijelove mozga kao one koji ravnaju vladanjem kao cjelinom. raditi u drugom smjeru. a ipak dobivamo jedinstveno djelovanje. Gledište socijalnog biheviorizma cijeloj pojedinčevoj djelatnosti determinirajući činilac može biti veća ili manja skupina centara. Stanoviti dijelovi embrija počinju rasti. Možemo vidjeti da se ti organi prilagođavaju različitim tipovima podražaja. Wundt se poduhvatio iznalaženja stanovitih centara koji bi bili odgovorni za tu vrst jedinstva. dakle nikakve dokaze za nju u strukturi same tog oblika. na primjer. što je prirodno gledanje psihologista. a njihovo podraživanje u nekom smislu vodi jedinstvenom djelovanju. ali gotovo je nemoguće iznijeti što jest to jedinstvo u odrednicama centralnog živčanog sistema. dina- mičkoga a ne statičkoga. U korteksu. Može se činiti da je to puki odgovor organizma na podražaje. Svi podražaji koji dosegnu mozak odražavaju se u sve dijelove mozga. ne uspijevamo naći nikakvu isključivu i nepromjenjivo kontrolu. Okolina utječe na neki oblik. a adaptacija 25 . to jest. organu koji u nekom smislu odgovara ljudskoj inteligenci- ji. Možemo na neki način uzeti da korteks djeluje kao cjelina. po- dražaji dolaze do traktova u prikladnim organima koji daju odgovor. prem- da ne možemo reći baš kako se ta integracija zbiva u detaljima. To je pojam koji je također bio prenesen u područje rasta. Želio sam istaknuti da pristup psihologijskoj teoriji sa stajališta or- ganizma neizbježno mora voditi putem naglašavanja vladanja. Postoji neodređen broj međusobno povezanih stanica.

koje predstavljaju osebujnu osjetilnost.] 26 . i organizira taj svijet. Takav je pristup onome što se odvija u centralnom živčanom sistemu koji fiziolog dobiva od psihologa. Mi možemo učiniti sebe osjetljivima na izvjesne tipove podražaja. već je naša pažnja kako pro- ces selekcije. Jedan organizam izdvaja jednu stvar.15 Drugi podražaji koji bombardi- raju sistem na neki se način guraju u stranu. Ne samo što izvjesnim podražajima otvaramo vrata. činiš se osjetljivim na stanovitu predstavu prijatelja s kojim ćeš se susresti. Svoju pažnju pokla- njamo jednoj posebnoj stvari. tako daje okolina ta koja formira taj oblik. i to je vrlo važno za određivanje što će životinja učiniti. premda to područje' očne mrežnice nije toliko osjetljivo na formu i razlike u boji.Um. Fenomeni pažnje daju. U lančanom skupu reakcija oblik izvodi jednu ts [Vidi odjeljke 13 i 14. mi izdvajamo cijelu skupinu podražaja koji predstavljaju nastupajuću aktivnost. osoba i društvo oblika usljeđuje iz ugecaja okoline na nj. Čini se da cijeli naš inteligentni proces leži u pažnji koja je selektivna spram stanovitih tipova podražaja. jer kani djelovati na drugačiji način. Može se izabirati zvukove na daljinu. a drugi drugu. Naša nas pažnja osposobljava da organiziramo polje na kojem ćemo djelovati. različitu. Kad svoju pažnju poklanjamo onome što ćemo učiniti. U organizmu također leže reakcije poput bijega od opasnosti. drugačiju sliku vladanja. a drugima ih zatvaramo. tako i proces organizacije. međutim. Zvuk u nekom drugom smjeru ne bi imao isti učinak. Ljud- ska životinja je pozorna životinja. On nije jedno- stavno skup pasivnih osjeta kojima se igraju podražaji što dolaze izvana. Fiziologija pažnje je polje koje još uvijek predstavlja taman konti- nent. Sam se organizam uklapa u stanovite tipove vladanja. i možemo izgraditi onu vrst akcije koju ćemo poduzeti. i nosiš neku vrst mentalne predstave njenih korica. U knjižnici tražiš knjigu. Tu imamo organizam kao djelatan i kao onaj koji određuje svoju okolinu. Spencer je centralni živčani sistem poimao tako kao da se njime stalno igraju podražaji koji po- stavljaju stanovite putanje. Organizam izlazi van i određuje ono na što će dati odgovor. i svoju pažnju može dati podra- žajima koji su relativno blijedi. Oko je vrlo osjetljivo na kretnje koje leže izvan središta vidnog polja.

ukratko. Insisti- ram upravo na tome da obrasci koje se može naći u centralnom živ- čanom sistemu jesu obrasci djelovanja . psihologije koja se bila pomakla na sljedeću stepenicu. tako da će čak i onda kad svojim prouča­ vanjem centralnog živčanog sistema ravnate s gledišta psihologije tip objašnjenja koji ćete dobiti morati biti u odrednicama putanja što predstavljaju djelovanje. Ne možete u centralnom živčanom sistemu postaviti princip selekcije koji će se općenito primjenjivati posvuda. ali isticanje pažnje je uvelike izvedeno iz proučavanja organizma kao takvoga. ne možete reći da sc u centralnom živčanom sistemu nalazi specifično nešto povezano s pažnjom. mi sami gradimo takve orga- nizirane reakcije. Kad se slije- di trag tog prelaza obično se naglašava pažnja. historija pojave fiziologijske psihologije u njenoj paralelističkoj formi. 27 . biheviorističku psiho- logiju. voluntarističku i. Polje pažnje jest ono unutar kojega se mora nalazi- ti mehanizam u kojem možemo organizirati različite podražaje s obzirom na druge tako da se mogu odigrati izvjesni odgovori. Kako će fiziolog objasniti pažnju? Kad fiziolog to pokuša. Paralelizam u psihologiji bio je uvelike pod kontrolom prouča­ vanja centralnog živčanog sistema. konačno. ali. Ako kani objasniti zašto je odabrana ova. Opis toga jest nešto što možemo doseći putem proučavanje našeg vlastitog vladanja. i tako dalje. on to mora učini­ ti odrednicama raznih pu tanja. Gledište socijalnog biheviorizma instinktivnu reakciju i potom se nađe u prisutnosti drugog podražaja. a ne ona pu tanja. ne možete reći da postoji opća moć pažnje. Morate je odrediti na određen način. kao inteligentna bića. što je neizbježno vodilo u funkci- onalnu. te ju u skladu s tim valja promatrati u širem kontekstu koji smo prikazali. nego obrasci djelovanja. i postaviti fiziologu stanovite probleme. Takva je. više se obrazac nađen u centralnom živčanom sistemu moglo koristiti za interpretiranje vladaf1ia. motornu. s onu stranu stadija asocijacionizma. mora se vratiti tim odrednicama putanj a i akci- ja. S druge strane hoću istaknuti da se centralnom živčanom sistemu može pristupiti s psihologovog gledišta. niti pro- cjenjivanja kao takvoga. i to je zasad najviše što možemo reći. Što se više o procesu individue moglo reći u odrednicama centralnog živčanog sistema.ne kontemplacije.

] 28 . dakle nešto što se može pojmiti kao da teče usporedo sa stanovitim fenomenima u živčanom sistemu. ali u skladu s izvjesnim živčanim promjenama postoje stanja svijesti. Ekstreman iskaz te vrsti dao je Hugo Miinsterberg. a nije tu pod drugi- ma. to manje važnom postaje svijest. I što smo potpunije sposobni iskazati fiziologijske procese jezikom centralnog živčanog sistema. Da 16 [Vidi Die Wtllenshandlung. Ona implicira organizam koji trajno djeluje. Među­ tim. Paralelizam i dvosmislenost "svijesti" "Svijest" je vrlo dvosmislen termin. Svijest odlazi i vraća se. ali sam organizam nastavlja dalje. ali ne usporedo s drugima. To je situacija iz koje po~ eče paralelistička psi- hologija. Čovjek tome najprirodnije pristupa uzimajući da je to nešto što se događa pod stanovitim uvjetima organizma. osoba i društvo 5. nego imamo osjetilni proces koji teče paralelno s njim. Nismo svjesni aktualnog motornog procesa. Ako netko kaže daje nešto učinio. Svijest se često identificira s izvje- snim nečim koje je tu pod stanovitim uvjetima. svijest o početku čina jest ono što on interpretira kao svoje htijenje čina. paralelizam u toj ekstremnoj formi ne uzima u obzir upravo ta- kve procese kao što su procesi pažnje i selektivni karakter svijesti. i koji naizgled može ići bez svijesti. to znači svijest o kretanju mišića njegovog tijela dok to čini. Pod općom anestezijom čovjek i dalje živi. 16 On je pretpo- stavio da organizam naprosto radi. l Um. Čini se da nema svi- jesti koja odgovara motoričkom procesu kao takvom. ona svijest koju imamo o svojem djelovanju osjetilnog je tipa i odgovara toku koji dolazi od osjetilnih živaca na koje djeluje kontrakcija mišića. Postoji samo svijest o stanovitim procesima koji se odvijaju.

te se vraćamo spektralnim bojama i analiziramo ih. Ako otkrijemo da se stablo koje smo iz daleka vidjeli ne nalazi tamo kad dođemo do tog mjesta. osobito u takvim od- rednicama. nego kao faza koja je služila vrlo očitoj svrsi i zadovoljila vrlo očitu potrebu. vrlo je teško izolirati u centralnom živčanom sistemu. Svijest kao takva selektivna je na osebujan način. još bi uvijek moglo biti domi- nantno takvo objašnjenje u odrednicama ovog ekstremnog paraleli- zma koji bi smatrao da je pojedinac jednostavno svjestan selekcije koju je napravio njegov organizam. Nalazimo da smo pogriješili zbog manjkavosti našeg vi- đenja. Wundtje pokušao učiniti paralelizam mogućim pretpostavljajući mo- gućnost stanovitih centara koji bi vršili tu selektivnu funkciju. Ali. senzibiliziranja organa na podražaje. sam proces selekcije toliko je složen da postaje gotovo nemoguće objasniti ga. Mi. William James ističe kako je veličina razlike koju valja pridati stanovitom podražaju da bi ga se učinilo do- minantnim vrlo mala. Paralelistička faza psihologije ne razotkriva se jednostavno kao faza prolaznih formi koje se pojavljuju u psihologijskom istraživanju. Nastojimo ovladati dijelom iskustva koje se može smatrati neo- visnim o čovjekovom vlastitom neposrednom odgovoru. Gledište socijalnog biheviorizma je psiholog mogao pokazati mehanizam centralnog živčanog sistema kojim organiziramo svoje djelovanje. a procese selekcije. i daje mu tek malo veći naglasak nego inače. Tako na tom stadiju razvoja psihologije prije dobivamo paralelizam nego interakcionizam. onda smo greškom smatrali stablom nešto drugo. moramo imati polje na koje moramo referirati vlastito iskustvo. a također zahtijevamo predmete koji su prepoznati kao neo- visni o našem vlastitom viđenju. doista lučimo iskustva koja zovemo svjesnima od onih koja se odvijaju u svijetu oko nas. Vidimo boju i dajemo joj neko ime. nije bilo zadovoljavajućeg objašnjenja o tome kako bi se moglo zado- biti tu interakciju između organizma i svijesti. stanje smatramo prihvatljivim. Tamo gdje nema nikakve greške. Dakle. Mi time želimo ovladati tako da bismo se mogli baviti problemom greške. u neku ruku. o tome kako svijest može djelovati po centralnom živčanom sistemu. Kažemo da postoji nešto što je neovisno o našem neposrednom osjetilnom pro- cesu. te je mogao pojmiti čin htijenja koji se drži sta- novitog podražaja. Ali. Hoćemo mehanizam koji će u bilo 29 .

Želim istaknuti razlike u upotrebi odrednice "svijest" kao oznake pristupačnosti stanovitih sadržaja i kao sinonima za stanovite sadržaje same. Slično tome. Naši psiholozi se svakako bave iskustvom onako kako ono varira među individuama. Eks- perimentator uključuje određeno svjetlo. postupati s različitim sadržajima koji u nekom smislu predstavljaju isti taj predmet. i točno zna kakvo je to svjetlo. Želimo biti u stanju postupati s iskustvom koje varira kod različitih pojedinaca. pa moramo uspostaviti sta- noviti paralelizam između stvari koje su tu i imaju uniformnu vrijed- nost za svakoga i stvari koje variraju od pojedinca do pojedinca. zatvarate se za izvjesne podražaje. Prepoznajemo da među individuama ima svih vrsta razlika. Kad zatvorite oči. On može odrediti što se zbiva u mrežnici oka i u centralnom živčanom sistemu. koji su određeni iskustvom pojedinca. a na drugoj. Teo- riju osjetilne percepcije izvodimo u odrednicama izvanjskog podra- žaja. kako kažemo. Neka od tih iskustava ovisna su o perspek- tivi pojedinca. Ako netko uzme anestetik. Tu razliku moramo povući. a potom pita kakvi su doživljaji. a neka su osebujna za poseban organ. a i on sam ima izvana predmete koje se može analizirati na isti način. Tu analizu on prenosi na polje koje je važno za njegovu istragu. to da se čovjek čini pristupačnim ili nepristupačnim za stanovita polja. U la- boratoriju možemo razlučivati podražaj od osjetnog doživljaja. fizi- kalne procese koji se odvijaju. želimo biti u stanju odvojiti one sadr- žaje koji variraju od sadržaja koji su svima nama u nekom smislu za- jednički. On na jednoj strani dobiva svjesne podatke. Sigurni smo u neke procese. On sve vrste ele- menata u procesu postavlja tako da će subjekt pogrešno odrediti što je to. tako da možemo ovladati onim na što se može osloniti kako bismo ga razlučili od onoga na što se nije moguće osloniti na taj na- čin. Ako je netko 30 .Um. osoba i društvo koje vrijeme činiti tu razliku. Tako se može rastvoriti čak i predmet koji je zbiljski ovdje. svijet mu biva nepristupačan. ali nismo sigurni kakva će biti reakcija ljudi na njih. san čini čovjeka nepristupačnim za svijet. Želimo biti kadri lučiti ono što pripada našem vlastitom doživlja- ju od onoga što se. i na ovaj ga način generaliziramo. Sada želim tu upotrebu svijesti. Ćini se da dobivamo polje svijesti i polje fizičkih stvari koje nisu svjesne. razlučiti od samih tih sadržaja. može iskazati u znanstvenim odred- nicama.

koje su ovisne o karakteru oka. te želimo biti u stanju proučiti to doživljavanje u toj promjenjivoj formi. O svijesti vidi "The Definition of the Psychi- cal". usput. i doživljaja koji je osebujan posebnom organizmu. VII (1910). a ipak je to isku- stvo o nečemu što nije varirala onako kako su varirali naši doživljaji. nego i od trenutka do trenutka. i upravo tu leži legitimnost našeg paralelizma. S psi- hologijskog stajališta još je važnija perspektiva pamćenja. u kojem je "svijest" ograničena na razinu djelovanja simbola. 174 ff..Joumal of Philosophy. taj je način upotrebe potpuno drugačiji od onoga kada sebe činimo nepristupačnima za svijet. i ne samo na taj način različit. od trećeg načina upotrebe. kad "svijest" koristimo s obzirom na one uvjete koji su vari- jabilni u odnosu na doživljaj pojedinca. nego različit i od njegovog vlastitog doživ- ljaja u različita vremena. 'What Social Objects Must Psychology Presuppose?". Naše iskustvo ne varira jednostavno prema našem organizmu. III (1903). a druga drugi. putem koje jedna osoba vidi jedan penny. University of Chicago Dewmial Publications. To su karakteri koje želimo razdvojiti. njegovo je iskustvo drugačije nego kod osobe s nor- malnim očima. pa ipak penny je tu. Dakle. posebnoj osobi.] 31 . Želimo biti kadri postupati s tim individualnim razlikama prostorne perspektive. 17 U jednom slučaju se bavimo situacijom osobe koja pada u san. 17 [Te. ili djelovanju prošlih iskusta- va. kao biće po sebi. fizikalno i fiziologijski. Za jednu osobu to nije isti penny kao za drugu. može odrediti kao zajednički za sve. 77 ff. ali proučavanje pod- ražaja nas neizbježno prenosi u proučavanje samog tijela. odvaja- jući ili centrirajući svoju pažnju. u toj distinkciji između predmeta kakav se. Kako će se doživjeti penny ovisi o prošlim iskustvima koja su se mogla desiti različitim pojedincima. tako da je nužno uspostaviti neku vrst paralelizma. Gledište socijalnog biheviorizma slijep za boje. Različiti položaji će dovesti do različitih doživljaja u odnosu na predmet kao što je pemty smješten na određeno mjesto. Drugi način upotrebe primjenjuje se na doživljaj pojedinca različit od doživljaja bilo koga drugoga. Moglo bi se pokušati uspostaviti paralelizam izvan tijela.djelomičnim ili potpunim isključe­ njem stanovitih dijelova polja. Postoje druge pojave.

Um. Dvije osobe koje proučavaju isti cen- tralni živčani sistem na stolu za seciranje vidjet će ga pomalo različi­ to. dospijevamo do fiziologijskog organizma koji je isti za sve ljude. Tragom podražaja idemo u mozak. i kažemo da se tamo pojavljuje svijest. koristimo tu analizu kao osnovu za generaliziranje te distinkcije. Ćiji je to mozak? Kako je mozak znan? Gdje mozak leži? Cijeli svijet biva položen unutar promatračevog mozga. Pretpostavljamo da se na doživljeni svijet svake osobe gleda kao na rezultat uzročnog niza koji leži unutar njenog mozga. ono što je ostalo. osnova za takvu distinkciju nam je dobro poznata i moguće ju je opravdati. a tada se uzdižu stare epistemologijske utvare. a s druge svijest. ali kad ju se stavi u psihologijsku formu. osoba i društvo l Postavljanje te distinkcije kao psihologijske doktrine daje onu vrst psihologije kakvu je najdjelotvornije i najiscrpnije prikazao Wundt. i rezul- tat je paralelizam: s jedne strane fizički svijet. Kao što smo vidjeli. na koji djeluje za sve isti skup podražaja. Na taj način konačno sve iskustvo moramo locirati u mozgu. a njegov mozak leži u mozgu 32 . svijest na jednoj strani s nesvjesnim svijetom na drugoj. Legitimna je distinkcija koja osobi omogućuje da identifi- cira onu fazu iskustva koja je osebujna za tu osobu. takoreći. a na drugoj mentalna zbivanja. Na taj se način doživljaj samog predmeta stavlja u kontrast s pojedinčcvim doživljajem. to vodi tf poteškoće. Tehnika takvog odvajanja vraća se na fiziologijsku okolinu s jedne strane. Svaka od njih u tom procesu ima različit doživljaj. On je organizam i njegovu okolinu nastojao prikazati kao identične fizikalne predmete za svaki doživljaj. i stavite to u iskustvo odvojenih individua. Ako tu distinkciju popratimo sve do njenih granica. a doživljaj s druge. premda su svi njihovi odrazi u različitim doživljajima različiti. Možemo reći da na jednoj strani postoje fizičke stvari. Stavite sada na jednu stranu organizam i njegovu okolinu kao zajednički predmet i potom uzmite. one ipak vide isti centralni živčani sistem. Postoje činjenice koje su važne samo ukoliko leže u pojedinčevoj biografiji. Kad smo to učinili za poseban slučaj . Učinke takvih podražaja u centralnom živčanom sistemu želimo slijediti sve do točke gdje posebna indivi- dua ima specifičan doživljaj. a ako se te granice pređu. i koju valja prou- čavati u odrednicama jednog momenta njene biografije. ona doseže svoje granice.

Ako se tu paralelističku diobu počne uzdizati u metafizičku. 33 . Gledište socijalnog biheviorizma svakoga drugoga. Sada valja istaknuti bitno praktičku narav te diobe. nastaju sve vrste poteškoća. i tako dalje bez kraja.

A nađ znanstveni iskaz korelira ono što doživljava sam pojedinac.] 34 . Ista je svjetlost. odjeljku. valja iskazati u njegovu odnosu spram situacije unutar koje se zbiva. Jedna individua ima jedno isku- stvo. Želimo ih kontrolirati koliko je god moguće. dobivamo paralelističku psihologiju. 18 18 [Metodologijska interpretacija paralelizma koja slijedi dalje se raspravlja u 15. Ona se razlikuje od doživljaja drugih pojedinaca. Posebna boja ili miris koji bilo tko od nas doživi privatna je stvar. s doživljajem koji pripada svakome. osoba i društvo l 6. što se zbiva samo na polju nje- govog vlastitog unutrašnjeg života. A kada taj odnos. i što se u krajnjoj liniji može iskazati samo u odrednicama doživljaja. a ipak postoji zajed- nički predmet na koji referira. tu korelaciju. a drugi drugo. i upravo nam to određivanje uvjeta pod kojima se zbiva posebno iskustvo omogućuje da provedemo tu kontrolu. To je bitno da bismo mogli inter- pretirati ono što je osebujno za pojedinca. ukoliko je osebujan njemu kao pojedincu. kao dodatak postoji ono što je zajedničko iskustvu sviju. na zajednički svijet. izvedemo u ono što se zbiva fizikalno i fiziologijski. Ono što je dostupno samo pojedincu. Program biheviorizma Vidjeli smo da nastojanje iskazivanja doživljaja pojedinca. Ono što je osebujno našoj vlastitoj reakciji.Um. ali. i oba se iskazuju u odrednicama njihovih bio- grafija. mi uvijek odvajamo od onoga što je zajedničko svima. Cilj nam je da dođemo do općeg iskaza u univerzalnim odrednicama. ista ruža uključena u te doživljaje. uključuje stanovitu vrst paralelizma. koji će odgo- varati tim posebnim uvjetima. Mi pokušavamo upravo da te zajedničke podražaje slijedi- mo kroz živčani sistem svakog od tih pojedinaca. ono za što vidimo da druge osobe ne mogu vidjeti. Mi ono što pri- pada samo iskustvu pojedinca referiramo na zajednički jezik.

19 [Die Lehre von dem Tonempfindungen. sačinjen od njegovog osjetnog doživljaja. Motivna pozadina moderne psihologije dolazi" do izražaja na polju mentalnog testiranja. a potom se prihvati iskazivanja uvjeta pod kojima se te senzacije zbivaju. Gledište socijalnog biheviorizma Ako netko kaže da je njegov doživljaj predmeta sačinjen od različi­ tih senzacija. nego je također zainteresirana za to da te iskaze dobije kao korelacije. pronalaženje kakav je odnos iz- među onoga što se odvija u fizikalnom svijetu i onoga što se odvija u organizmu kad osoba ima osjetilni doživljaj. bivaju iskazane u odrednica- ma osjeta. i po tome postupa znanstveno. na kraju krajeva. on može reći da te uvjete iskazuje u odrednicama vlastitog doživljaja. 19 Postoji svijet u odrednicama koje se mogu is- kazati u znanstvenim zakonima.] 35 . On želi učiniti te iskaze što je moguće uni- verzalnijima. gdje se dobivaju korelacije između stanovitih situacija i stanovitih odgovora. grube ili glatke. Psihologiju zanima ta korelacija. Ali to su uvjeti koji su z*dnički svima. ali iskazane su u odrednicama osjeta koje možemo učiniti univerzalnima. On mjeri. prirodno. zato što ga se mo- že formulirati u odrednicama istog onog polja nad kojim ima kontrolu. nastoji vladanje pojedinca iskazati u odrednicama refleksa. ali taj aparat kojim mjeri je. On kolikogod može koristi bihevioristički iskaz. Taj je program proveo Hermann Helmholtz. odrednicama uvjeta pod kojima se ono pojavljuje. Sve se egzaktnije može iskazati što se odvija u živča­ nom sistemu. određuje što se zbiva. Značajka je te psihologije da nije samo onoliko bihevioristička koliko može biti (po tome što individualno iskustvo najpotpunije što može iskazuje u objektivnim odredni<:ama). Handbuch der physiologischen Optik. i kolikogod može svodi složenije reflekse pojedinca na jednostavnije forme djelova- nja. On. pa uzimamo te zajedničke karaktere iskustva i u nji- hovim odrednicama nalazimo ona iskustva koja su osebujna različi­ tim individuama. On želi što je moguće bli- že iskazati iskustvo individue odrednicama polja koje može kontro- lirati. sami predmeti. U· podražaji su iskazani u fizikalnim odrednicama. Stvari koje su vruće ili hladne. A psihologa zanima da za- dobije korelaciju i zmeđu uvjeta pod kojima se zbiva iskustvo i onoga što je osebujno pojedincu. a to se može korelirati s nekim određenim iskustvima koja pojedinac nalazi u vlastitom životu.

hoćemo nešto što može korelirati sa zadatkom koji dijete mora izvesti. a mora preuzeti i stanovitu određenu kulturu kao pozadinu vlastitog iskustva. te nastoji analizirati različite inteligencije kako bismo ih mogli iskazati u odrednicama koje su u najvećoj mogućoj mjeri zajedničke. Um. i poduzima da taj doživljaj iskaže u odrednicama ponašanja. Želimo doći do korelacije između ovog zajedničkog svijeta i onog svijeta koji je ose- bujan za pojedinca. Mora se uklopiti u stanovite socijalne strukture i učiniti ih dijelom samoga sebe. i nastoji ovladati onime što je osebujno u abnormalnom pojedincu. kako bismo ga mogli slijediti. pitanja osoblja. Zanimljivo je uočiti da psihologija otpočinje tim problemom dobi- vanja korelacija između doživljaja pojedinaca i uvjeta pod kojima se on zbiva. Što je tu uniformno i pomoću čega možemo identificirati ono što pojedinac može učiniti. Nalazi- mo da je moderna psihologija zainteresirana za praktične probleme. također da se ujedno trudi da korelaciju koju pronalazi praktično iskoristi u svrhe obuke i kontrole. Inteligenciju dojenčadi i djece mora- mo uvesti u neke određene načine upotrebe sredstava i stanovite odre- đene tipove odgovora. Takvi su u~ecaji na djelu u biheviorističkoj psihologiji. Historija i sve 36 L . i probleme škole. pitanja prodavača. Kako možemo uzeti pojedinca s njegovim ose- bujnostima i prevesti ga u tip odgovora bliži jednoobraznome? On mora imati isti jezik kao drugi. a ipak tc individue moraju postati dijelom zajedničke cjeline. te dovesti to u odnos s normal- nim i sa strukturama koje u tim abnormalnostima dolaze do izražaja. i odgurnula je na jednu stranu psihologijske i filozofijske prob- leme koji su bili vezani uz raniju dogmu pod asocijacijskom psiholo- gijom. Taj je doživljaj takav da nas vraća vladanju. niti ju treba smatrati takvom. Govor uključuje neke određene procese. te kakvu posebnu obuku mora dobiti? Psihologija pre- lazi i u polje poslovnih pitanja. ona prelazi u polje onoga abnormalnoga. Kako to postići? Imamo posla s odvojenim individuama. Ona nastoji otkriti koji su to uvjeti pod kojima nastaje doživljaj pojedinca. Ona postaje bitno praktična zna- nost. osoba i društvo l tako da u najvećoj mogućoj mjeri može kontrolirati vladanje. Upravo to daje distinktivnu oznaku psihologijskom istraživanju. Tako imamo psihologiju koja napada pitanje uče­ nja. i iste jedinice mjere. Takva psihologija nije teorija koja bi se imala suprotstaviti asocija- cijskoj doktrini. osobito probleme obrazovanja.

Te 20 [W Kohler. i vrlo je zanimljivo uočiti da naša moderna psihologija zalazi sve dublje u ona područja unutar kojih se kontrola može ostvariti na taj način. želje. Ali proučavanjem njegovog doživljaja. ekonomijom. osobnim odnosima koja valja razmatrati odrednicama pojedinaca. recimo. postoji i aspekt istraživanja radi spoznaje. ali iza toga stoji nastojanje da putem znanja koje steknemo zadobijemo kontrolu. naime psihologija konfiguracije ili gesta/ta. Historija nije ništa drugo nego biograftia. Problem kojemu se psiholog okreće u biti je problem kontrole. U svim se društvenim zna- nostima može naći psihologijska faza. problemima političke znanosti. čitav niz biografua. problemom vrijednosti. njega se motri s gledišta onoga što on postiže u društvu u cjelini. a ipak se sve te socijalne znanosti bave pojedincima u njihovim zajedničkim likovima. ali nisu u prvom redu psi- hologijske. Psihologija može imati veliku važnost u bavljenju. To su problemi koji se sve više nameću kao prvorazredni. ili u odrednicama razornog učinka koji može iza- zvati . Gestalt Psychology. i koji su za tog pojedinca osebujni. odnosom pojedinca spram države. Trebali bismo poduzeti da iskustvo poje- dinca najviše što možemo iskažemo u odrednicama uvjeta pod kojima ono nastaje. Dakako. ali koje je moguće identificirati u posebnoj individui. Die physischen Gestalten in Ruhe und im stationaren Zustand. Želimo povećati svoje znanje.20 Stanovite opće forme u polju percepcije postoje kako u doživljaju pojedinca. a tamo gdje se pojedi- nac istakne različitošću. Ona je uspješna u onoj mjeri u kojoj može razraditi korelacije koje se mogu testirati.] 37 . Tamo nalazimo prepoznavanje elemenata ili faza iskustva koji su zajednički iskustvu pojedinca i onim uvjetima pod kojima to iskustvo nastaje. U novijoj psihologiji postoji još jedna faza na koju bih htio ukaza- ti. nismo u prvom redu zaokupljeni kao društveni znanstvenici. Gledište socijalnog biheviorizma socijalne znanosti bave se ljudskim bićima. Psihologija se doista podu- hvaća razrađivanja tehnike koja će joj omogućiti bavljenje tim isku- stvima što ih bilo koji pojedinac može imati u bilo kojem momentu svojeg života. tako i u samim predmetima. Želimo ovladati onim faktorima u naravi pojedinca koje je moguće prepoznati u nar- avi sviju članova društva. koja zaokuplja zanimanje posljednjih godina. A metoda bavljenja takvim iskustvom sastoji se u zadobivanju uvjeti pod kojima se to individualno iskustvo zbiva.

Za nas je osobito važno upravo to prepoznavanje elementa koji je zajednički u pojedinčevoj percepciji i elementa koji se smatra uvjetom pod kojim ta percepcija nastaje . te potom korelirati s doživ- ljajem pojedinca. tako i u uvjetujućem svijetu.pozicija koja je u opoziciji spram analize koja postupa pod pretpostavkom da je cjelina koju imamo u svojoj per- cepciji naprosto organizacija tih odvojenih elemenata. Čovjek ne može uzeti nešto takvo kao boju i sagraditi je iz stanovitih skupova senzacija. te se čini da smo u stanju zahvatiti problem u našoj nutrini i opet doći do nečega u našem organizmu. između psihičkoga i fizičkoga. Cijeli proces o kojem je riječ počinje od podražaja i obuhvaća sve što se zbiva. Ne mo- žemo uzeti centralni živčani sistem po sebi. centralnog živčanog sistema. Istina je da se sva djelovanja podražaja mogu slijediti do centralnog živčanog sistema. tendenciju da se dopre što dalje u iskazivanju uvjeta pod kojima nastaje iskustvo pojedinca. Zvuk ne vrši u~ecaj dok ne dopre do uha. i tako dalje. tako da možemo reći kako se cijeli svi- jet dade iskazati u odrednicama onoga što se odvija unutar samog orga- nizma. Iskustvo. Možemo reći da su ono što nastojimo korelirati događaji u cen- tralnom živčanom sistemu s jedne strane. Ali moramo priznati da smo tu napravili proizvoljan rez. Ako govorimo da na nas u~eče svjet- lo. i doživljaj individue. s druge. Psihologija gesta/ta daje nam još jedan element koji je zajednički iskustvu poje- dinca i svijeta koji određuje uvjete pod kojima iskustvo nastaje. čak i ono individualno. koji je pred- stavnik svega što se događa vani. mora početi nekom cjelinom. Dakle.iskazati u odrednicama centralnog živčanog sistema.Um. Korelacija dobiva svoj izraz u para- lelizmu. Bihevioristička psihologija prije predstavlja određenu tendenciju nego sistem. Mogli bismo intenzitet težine koju podižemo . sada imamo stanovitu strukturu koju valja prepo- znati kako u individualnom iskustvu. Ono mora obuhvatiti neku cjelinu da bismo mogli dobiti elemente koje tražimo. ono ne u~eče dok ne pogodi mrežnicu oka. niti fizičke predmete po sebi. Taj termin nije sretan zato što sa sobom nosi distinkciju iz- među duha i tijela. Tamo gdje se ranije valjalo baviti podražajima i onime čemu se trag mogao pratiti u centralnom živčanom sistemu. U psihologiji se ne radi o 38 . ali takav način iskazivanja bio bi kompliciran. osoba i društvo l je forme moguće identificirati. psihologija korelira razlike u percepcijama s fizikalnim intenzitetom podražaja.

Ona ne pokušava dovesti skup psihoza u odnos sa skupom neu- roza. Zanima nas da nađemo najopćenitije zakone korelacije do kojih možemo doći. To nije neka nova psihologija koja ulazi i zauzima mjesto starog sistema. U nekim prigodama možemo slijediti taj proces sve do u centralni živčani sistem. Moguće je da to možemo promijeniti bavlje- njem zbiljskim organizmima. već nastoji in- dividualnu inteligenciju iskazati u odrednicama koje će nam omo- gućiti da vidimo kako se ta inteligencija primjenjuje. Ona nastoji upravo iskazati doživljaje pojedinca u odrednicama uvjeta pod kojima oni nastaju. Da bismo došli do te vrste kontrole. zvukovima koje proizvodimo. a drugi za stanovite svjesne činjenice. Onda je prirodno da takva psihologija treba tragati za iska- zom koji bi te dvije faze doživljaja doveo u najveću moguću među­ sobnu blizinu. Bertrand Russell kaže da stvarna glava na koju ukazuje nije glava koju vidi fiziolog. To je ono gdje imamo kontrolu. ili ih preveo na jezik zajednički za oba polja. Doživljaje kontroliramo intenzitetom svjetla koje imamo. ali posve je nemoguće u tim odred- nicama iskazati većinu uvjeta. dobivate rezul- tate kao kad kažete da sve što se zbiva u svijesti valja na neki način locirati u glavi. jer slijedite. ali općenito nastojimo korelirati isku- stvo pojedinca sa situacijom pod kojom ono nastaje. te kako se može poboljšati. moramo imati generaliziran iskaz.jedan za stanovite fizičke činjenice. Ako tu analizu dogurate do granice. a takvi se uvjeti vrlo rijetko mogu iskazati kao neuroze. a potom pada. To u sadašnjoj psihologiji nije problem. to je pitanje za psihologe beskonačno ravn- odušno. Ali psihologje zainteresiran da nađe onu vrstu uvjeta koja se može korelirati s iskustvom pojedinca. Mi neće­ mo dvajezika. Mi pokušavamo dati iskaz iskustva pojedinca i situacija upravo najobičnijim mogućim odrednicama. i ne treba smatrati da je biheviorizam legitiman do neke točke. Da li je tome tako ili ne. kontroliramo ih u smislu učinaka što ih na nama proizvode vrućina i hladnoća. Objektivna psihologija ne nastoji se riješiti svijesti. Bihevi- oristička psihologija samo se poduhvaća toga da dođe do zajedničkog 39 . Glava o kojoj govorite ne iskazuje se u odrednica- ma glave koju opažate. Želimo znati uvjete pod kojima se iskustvo može pojaviti. nego fiziologova vlastita glava. stanovitu vrstu uzročnog odnosa koji djeluje na svijest. Gledište socijalnog biheviorizma tome. i upravo to daje važnost onome što zovemo biheviorističkom psihologijom.

a.Um. a kasnije one postaju zajedničkom svojinom. zajednički svijet. s druge. poticaj koji mu stoji u pozadini. osoba i društvo iskaza koji je značajan i čini našu korelaciju uspješnom. a potom poduzima potragu za objašnjenjem tih čudnih činjenica. psihologi- ja se bavi doživljajem pojedinca u odnosu na uvjete pod kojima se doživljaj odvija. 40 . ne slijedi da imamo dvije odvojene razine egzistencije ili zbilje. Rad otkrivača je upravo to da putem svojih opservacija te putem hipoteza i eksperimenata ono što predstavlja njegovo vlastito privatno iskustvo stalno transformira u uni- verzalnu formu. i na način kako se psihologija prenosi u druga podru- čja. privatnoga i javnoga. Ta činjenica leži iza "paralelizma". postoji bliska povezanost. Svako otkriće kao takvo počinje iskustvima koja valja iskazati jezikom biografije otkrivača. kasnije postaje javnim. a kasnije ipak može postati javan. možda privatan u smislu u kojem sam upućivao na privatnost. U zbilji mi samo kažemo što jest iskustvo. Termin "paralelizam" ima jednu nesretnu implikaciju: historijski i filozofijski povezan je s kontrastom fizičkoga nasuprot psihičkome. Čovjek može opažati iznimke i implikacije koje drugi ne vide. Psihologija nije nešto što se bavi sviješću. kao njegov vlastiti osjet ili percepcija. Bihcviorističkajc tamo gdje se doživljaju pristupa putem vladanja. Razrađuje hipoteze i iskušava ih. priznajući da jedan te isti faktor sada može biti samo pri- vatan. vidi da sc interes. s jedne strane. 21 21 Time što ću nadalje izbjegavati stanovite metafizičke implikacije želim reći kako iz toga što. Isto se to može reći 9 drugim poljima. Historija psi- hologije je historija koja se kreće u tom smjeru. a može ih zabilježiti samo jezikom vlastitog iskustva. a da bi se izvelo korelaciju valja oba polja iskazati što je moguće više zajedničkim jezikom. On ih stavlja u tu formu kako bi i druge osobe mogle doći do sličnog iskustva. i svatko tko baci pogled na ono što se u današnje vrijeme zbiva u psihološkim udruženjima. sa sviješću nasuprot nesvjesnom svijetu. nasuprot onim uvjetima pod kojima nastaje. a biheviorizam je naprosto kreta- nje u tom smjeru. Mi ih razlikujemo. koje valja metafizički lučiti jednu od druge. Dakle. imamo doživljaj koji je individualan. kao u radu velikog umjetnika koji uzima vlastite emocije i daje im univerzalnu formu tako da drugi mogu ući u njih. Veliki dio onoga što se pojavljuje jednostavno kao doživljaj pojedinca. Tamo gdje su uvjeti društveni to je socijalna psihologi- ja. između tih dvaju polja psihičkoga i fizičkoga. sastoji baš u zadobivanju onakve korelacije koja će znanost učiniti sposobnom da zadobije kontrolu nad uvjetima iskustva.

dio UM . II.

l .

7. I (1904).ono u psihičkom iskustvu na što se može referirati u fizičkim odrednicama. "The Relations of Psychology and Philology". jer samo osjetna. l.osobito komunikacije . Postupak svakog 1 [Usp. kako je predstavljeno procesima u centralnom živčanom siste- mu.. i onoga što se zbiva u onim iskustvima koja individua prepozna- je kao svoja vlastita. Taj temeljni nedostatak psihologijskog paralelizma k tome kvari analizu društvenih iskustava . dobivamo gledište s kojega možemo pristupiti problemu društvenog iskustva. ali što u svojim ranijim stadijima valja naći kao dio društvenog čina. Vol. Za Meadov tretman Wundta usp.] 43 .1 Wundtje upravo vrlo vrijedno poimanje geste izolirao kao ono što kasnije postaje simbol. čime ga se ruši. stoga se psihi- čki aspekt traženog paralelizma može upotpuniti samo psihologijski. 393 ff. Ako uzmemo Wundtov paralelistički iskaz. skri- tičkijim "The Imagination in Wundt's Treatment of Myth and Religion".. Morao je pronaći ono što je zajedničko tim dva- ma poljima . a ne i motorna faza fiziologijskog procesa doživljaja ima svoj psihički korelat. 375 ff.koju on zasniva na pretpostavci tog paralelizma. ibid. 2 Upravo taj dio društvenog čina služi kao podra- žaj drugim oblicima uključenima u isti društveni čin. Wundt se poduhvatio toga da pokaže paralelizam između onoga što se zbiva u tijelu. Psychological Bulletin. 2 [Volkerspsychologie. III (1906). Gnmdzilge der physiologischen Psyclwlogie. Wundt i pojam geste Posebno polje socijalne znanosti kojim se bavimo jest polje otvoreno Darwinovim djelom i razrađenijim Wundtovim prikazom. Kao metodu prikazivanja geste davao sam ilustraciju borbe pasa.] Temeljni nedostatak Wundtovog psihologijskog paralelizma jest temeljni nedostatak svakog psihologijskog paralelizma: traženi paralelizam ustvari nije kompletan na psihičkoj strani.

može biti mnogo tih uzajamnih igara prije no što dođe do pravog udarca." Ono što se doista zbiva jest zbiljska promjena nje- govog vlastitog držanja zahvaljujući smjeru prilaženja drugog psa. kao u lažnom napadu i pariranju što ih izaziva onaj drugi.Um. Upravo činjenica daje pas spreman napasti drugoga postaje drugome podražaj da promijeni vlastito držanje ili stav. to nisu geste u tom smislu da su smislene. Dakako. Početak reakcije postaje podražajem prvom obliku da primijeni stav. Može namjerno izvesti lažni napad kako bi otvorila prostor za pravi. U ovom slučaju imamo situaciju u kojoj stanoviti dijelovi čina postaju podražaj onom drugom obliku da se prilagodi tim reakcijama. u stavu psa onje vidio radost s kojom prati gospodara u šetnji. Termin "gesta" može se identificirati s tim počecima društvenih čina koji djeluju kao podražaji za reakcije drugih oblika. koje pripadaju počecima akata koji podražuju reakci- je koje se odigravaju. kretnji. geste su izražavale emocije životinje. promjena držanja drugog psa zauzvrat uzrokuje pro- mjenu držanja prvoga. skočit će mi na grlo. Čim on to učini. osoba i društvo l psa postaje podražaj za reakciju drugoga psa. Potom prvi od tc dvojice zauzvrat mijenja svoj napad. Držanju druge jedinke mora se prilagođavati "instinktivno". a to prilagođavanje zauzvrat postaje podražaj onom prvom obliku da promijeni vlastiti akt i započne drugačiji. uglavnom ne smije razmišljati o napadu i obrani. da usvoji različit postupak. Tu imamo razgovor gesta. Međutim. Wundtu je bilo lako pokazati da to nije legitiman pravac napada na problem tih gesta. Kod tih oblika postoji niz stavova. Ali za najveći dio ne smije biti razmišljanja. Darwina su takve geste zanimale zato što izražavaju emocije. One u dubini nisu služile funkciji izražavanja 44 . može to činiti promi- šljeno. između njih dva postoji odnos. a kad drugi pas odgovori na akt. Situacija je ista kao i u borbi pasa. pa ću se tako okrenuti. Ako je jedinka uspješna. Za Darwina. Dakle. Sličnu situaciju nalazimo u boksu i u mačevanju. i on se njima naširoko bavio kao da im je to jedina funkcija. ovaj zauzvrat pretr- pljuje promjenu. Svoj tretman gesta onje uglavnom zadržao u tim odrednicama. Promatrao ih je kao da u odnosu na druge oblike služe funkciji kojoj su služile s obzirom na njegovu vlastitu opser- vaciju. već se to mora odigrati neposredno. Ne uzimamo da pas samom sebi kaže: "Ako ta životinja priđe iz ovog pravca.

zvuk reakcije sa strane roditeljskog oblika. pri čemu te reakcije same postaju podražaji za ponovno podešavanje. zvukom svojega glasa. strah se izražava u bijegu. Za ljudskog promatrača one su ekspre- sije emocije. Imamo tu međusobnu igru što teče. svojim gestama. Um emocija: one ne djeluju kao podražaji zbog tog razloga. možemo vidjeti da geste znače te stavove kod tog oblika. Vidimo da je životinja ljutita i da će napasti. Postale su oruđe putem kojega drugi oblici reagiraju. i koja može postati izražajem emocija. ali oni su samo dio cijelog procesa koji se odvija. Glumac je u istom položaju kao i pjesnik: on izražava emocije vlastitim držanjem. One su dio organizacije društvenog čina i vrlo važni elementi te organizacije. nego zato što su dio složenih akata u koje su uključeni različiti oblici. izazivajući reakcije drugih. koji. Unutar tog procesa može se naći ono što određujemo kao geste. s gestama što služe svojim funkcijama. Znamo 45 . i ta funkcija izražavanja emocije može legitimno postati poljem rada umjetnika i glumca. Primitivna situacija je situacija društvenog akta koji uključuje interakciju različitih oblika. Te faze čina nose sa sobom stav kako ga prepoznaje promatrač. Na taj način dobi- vamo funkciju koju ne nalazimo u društvenom aktu tih životinja ili u velikom dijelu vlastitog vladanja. uključuje međusobno prilagođavanje vladanja tih različitih oblika u izvedbi društvenog procesa.podražujući plač. Životinja može biti ljutita ili uplašena. dakle one imaju to značenje za nas. potom. u svim tim primjerima imamo društven proces u kojem se može izolirati gesta koja u društvenom procesu ima svoju funkciju. Postoje takvi emocionalni stavovi koji leže iza tih akata. Mi. ideje. Ljutnja se izražava u napadu. te sljedstvena promjena plača organizma dojenčeta. prema tome. a također i ono što zovemo unutrašnjim stavom. one faze čina koje izazivaju prilagodbenu reakciju drugoga oblika. baš kao što pjesnik svojom poezijom izražava svoje emocije i pobuđuje te emocije kod drugih. Tu imamo skup prilagodbi dvaju oblika koji izvode zajed- nički društveni čin obuhvaćen brigom o djetetu. kao kod boksača ili mačevaoca. ili kasnije može postati izrazom značenja. Pošto su izazvale stanovi- tu reakciju. Druga ilustracija za to jest odnos roditeljskog organizma spram malog djeteta . one se i same mijenjaju kao odgovor na promjenu koja se zbila u drugom obliku. Dakle. sve dok se ne izvede sam konačni društveni akt.

u ovom pak slučaju imamo simbol koji odgovara značenju u doživljaju prve individue. XIX (1922). čovjek može poskočiti i pobjeći od glasnog zvuka iza njego- vih leđa prije nego što zna što čini. kad ta gesta znači tu ideju iza nje i kad izaziva tu ideju u drugom pojedincu. Čovjek može udariti drugoga prije no što to svjesno nakani. Pretpostavljate da to ne znači samo mogući napad. Gesta općenito. Glasovna gesta postaje smislenim simbolom (a kao takva je ne- važna na puko afektivnoj strani iskustva) kad na pojedinca koji ju izvodi ima isti učinak kao na onoga kojem je upućena ili koji na nju izričito reagira. gesta ili simbol koji imaju znače- 3 [Vidi "A Behavioristic Account of the Significant Symbol". već da ta individua ima neku ideju u svo- jem doživljaju. ako vam netko maše šakom ispred lica. Ako on ima određenu misao na umu. Ona je sada smislen simbol i označava stanovito značenje. predmet od zajedničkog interesa za sve individue obuhvaćene danim društvenim činom koji je tako upravljen prema tom predmetu ili na njega. Međutim. U slučaju borbe pasa imamo gestu koja izaziva prikladnu reakciju.] 46 . U jednom slučaju pro- matrač vidi da stav psa znači napad. Dakle.Um. osoba i društvo da je to u njenoj akciji i da se otkriva njenim stavom. ona je postala ono što zovemo 'jezikom". a glasovna gesta posebno. onda pretpostavljate da on nema samo neprijatelj- ski stav. Ne možemo reći da životinja to misli. tada imamo smislen simbol. ukazuju na ovaj ili onaj predmet unutar polja socijalnog ponašanja. Tamo gdje gesta dopre do te situacije.Journal of Philo- sophy. ali on ne kaže da na strani psa znači svjesnu riješenost za napad. onda ta gesta nema samo to značenje za promatrača. a koji također izaziva to značenje u drugoj individui. 3 Gesta je ona faza individualnog čina spram koje se na strani drugih individua zbiva prilagođavanje u socijalnom procesu ponaša- nja. Funk- cija geste jest da omogući prilagođavanje među pojedincima imp lici- ranima u bilo kojem danom društvenom činu s obzirom na predmet ili predmete kojima se taj čin bavi. već također znači i ideju koju ima taj pojedinac. te tako uključuje referenciju pojedinca koji ju izvodi na sama sebe. nego da iza toga ima i neku misao. 157 ff. u tom smislu da ima promišljenu riješenost da napadne.

ili bi trebali izazivati kod drugih pojedinaca. jer se samo u odrednica- ma gesta koje su smisleni simboli može zbivati mišljenje . Um nje dopuštaju za to prilagođavanje ili promjenu prilagodbe daleko šira sredstva nego gesta bez značenja. značenje njegove geste pojavljuje se u njegovoj vlastitoj svijesti .koje je naprosto pounutren ili implicitan razgovor pojedinca sa sobom po- moću takvih gesta. s~esni ili znakovi- ti razgovor gesta mnogo je adekvatniji i djelotvorniji mehanizam uza- jamnog prilagođavanja unutar društvenog čina . pojedinaca kojima su upu- ćene. te ga tako čini svjesnim njihovog stava spram nje (kao komponente njegovog ponašanja) i osposobljava ga da u svjetlu tog stava svoje naredno ponašanje prilagodi njihovome.koji uključuje da svaka od individua što ga vrše prima stavove drugih spram nje . Na . Kada u bilo kojem danom društvenom činu ili situaciji jedan pojedinac gestom ukazuje drugome što da ovaj drugi čini. a implicitno kod pojedinca koji ju izvodi. bilo internog (između da- nog pojedinca i njega samoga). Ukratko.nego nesvjesni ili nesmisleni razgovor gesta. bilo eksternog (između različitih pojedinaca). a taj poseban akt ili odgovor što ga ona predstavlja jest njeno značenje kao smislenog simbola. Geste postaju smisleni simboli onda kad u pojedincu koji ih izvodi implicitno izazivaju iste odgovore koje eksplicitno izazivaju.taj način svaka gesta počinje u danoj društvenoj grupi ili zajednici predstavljati poseban akt ili odgo- vor.odnosno. pojedinčeva svijest o sadržaju i toku uključenog značenja ovisi o takvom njegovom primanju stava drugo- ga spram njegovih vlastitih gesta. jer ona kod pojedinca koji je čini izaziva spram nje (ili spram njenog značenja) isti stav koji izaziva kod drugih pojedinaca koji s njim sudjeluju u danom društvenom činu. a tako pounutrene geste su smisleni simboli 47 . Pounutrivanje vanjskih razgovora gesta koje u društvenom procesu vodimo s drugim individuama u našem isku- stvu jest bit mišljenja. prvi je svjestan značenja vlastite geste . a u svim razgovorima gesta unutar socijalnog procesa. Egzistencija duha ili inteligencije moguća je samo u odrednicama gesta kao smislenih simbola.utoliko ukoliko on prima stav drugoga pojedinca spram te geste i teži da na nju implicitno od- govori na isti način na koji drugi pojedinac na nju odgovara ekspli- citno. naime akt ili odgovor koji za sobom izričito povlači kod pojedin- ca kojem je upućena.

u njihovim svijestima ne postoje misli.naime. Ali mi bismo trebali biti na početku tih razvojnih tokova jezika. a izaziva i sličnu ideju. osoba i društvo zato što imaju isto značenje za sve individualne članove danog društva ili društvene grupe. čim vidimo držanje psa. Gesta znači te procese. i ako ta gesta izaziva sličnu gestu drugog pojedinca. l Um. one kod pojedinaca koji ih izvode pobuđuju isti stav kao i kod onih koji na njih odgovaraju: inače ih pojedinac ne bi mogao internalizirati ili biti svjestan njih i njihovih značenja. Kao što ćemo vidjeti. Ono na što sam ranije referirao bio je razgovor gesta koji nije uključivao smislene simbole ili geste. Ona predstavlja te misli u svijesti njih oboje. No ako. tj. izvođenje ove analize do- nosi neke poteškoće. Ne smijemo pobrkati početakjezika s njegovim kasnijim stadijima. gesta koju koristi prvi pojedinac mora se u nekom smislu reproducirati u iskustvu drugoga da bi u njegovom duhu mogla pobuditi istu misao. može značiti da i vi mašete ša- kom. Vaš odgovor može varirati: može ovisi- ti o tome koliko je velik onaj drugi. to je gesta u onom smislu u kojem koristimo taj termin. gesta kao paralelu ima stanovito psihičko stanje. kažemo da ono znači napad. Sasvim je istinito da. Ako prihvatimo Wundtov paralelizam. Moguć je čitav niz različitih odgovora. a to značenje je pobuđeno onim što vidimo. Gesta izaziva u drugom obliku neku gestu koja će pobuditi ili izazvati isti emocionalni stav i istu misao. Ako pođemo od toga da postoji stanovito psihičko stanje koje 48 . u slučaju ljudske individue. niti mi uzimamo da pas nastoji prenijeti neku misao drugom psu. ili da. kad vidimo neku osobu da traži stolicu. U Wundtovom nauku određeni paralelizam između geste i emo- cije ili intelektualnog stava pojedinca omogućuje uspostavljanje sličnog paralelizma u drugom pojedincu. onda ona postaje smislenom gestom. može značiti tučnjavu. Da bi sc Wundtova teorija porijekla jezika mogla provesti. početak čina koji izaziva odgovor s vaše strane. Psi ne razgovaraju. uzimanje stava drugoga spram moje osobe ili spram mojeg ponašanja .također nužno istodobno obu- hvaća genezu i postojanje smislenih simbola ili smislenih gesta. ista ona procedura koja je odgovorna za genezu i posto- janje duha ili svijesti . to znači da bi htjela sjesti. Tamo gdje se to zbilo pojedinci su počeli razgovarati. Kad vam netko maše šakom pred licem. koje je misao o onome što će ta osoba učiniti.

sopstva valja razložiti u odredni- cama socijalnog procesa. gesta "A" u prvom obliku izaziva gestu "B" i s njom povezanu misao "b" u drugoj. Jer ako. To je primitivna situacija. Tu na gestu "A" ne odgovara ideja "a". Kako u odrednicama Wundtove psihologijske analize komuni- kacije organizam koji odgovara dobiva ili doživljava istu misao ili psi- hički korelat bilo koje dane geste koju ima organizam koji izvodi tu gestu? Poteškoća je u tome što Wundt pretpostavlja sopstva kao pret- hodeća socijalnom procesu. Tijelo kao takvo nije sopstva. koja odgovara stanovitom cilju. kako ćemo dospjeti do točke na kojoj će gesta pobuditi istu gestu u držanju drugog pojedinca? Na samom početku gesta druge osobe znači ono što ćete vi učiniti u vezi s njom. s druge strane. onda porijeklo umova i njihova interakcija postaju tajanstveni. pa čak ni njenu emociju. No ako. Ako pretpostavite da tom činu odgovara stanovita misao. Takav proces nikad u jednom duhu ne može pobuditi baš onu misao koju u svoje- mu ima druga osoba. na početku pretpostavite da postoji duh kao onaj koji objašnjava ili omogućuje socijalni proces iskustva. Um odgovara fizičkom stanju. Što se vas tiče. kao što čini Wun- dt. Tamo gdje veliki pas napada maloga. a to što ih on pretpostavlja kao ono što omogućuje taj proces. nego "b". Pretpostavimo li da je njen bijesni napad u vama pobudio strah. odu- zima valjanost njegovoj analizi tog procesa. ali vaša ideja će izvorno biti vaša vlastita ideja. Wundtu ne pada na pamet da postojanje i razvoj sopstava i umova razloži unutar socijalnog proce- sa iskustva ili u njegovim odrednicama. mali pas stavlja rep među noge i bježi. smatrate da 49 . onda želite u kasnijem stadiju dobiti ideju prvog oblika. Ona ne znači ono što druga osoba misli. pobuđen je dru- gačiji postupak. ali ta gesta u drugoj jedinki ne pobuđuje ono što pobuđuje u prvoj. a pojedince valja dovesti u bitan odnos unutar tog procesa prije nego što postane moguća komunikacija ili doticaj umova različitih pojedinaca. dočim. U društvenom činu odgovor je općenito drugačije vrste od podražaja. njena gesta znači strah. Ako kažemo da gesta "A" ima kao odgovarajuću ideju "a". i komunikaciju unutar njega. kako bi objasnio komunikaciju unutar tog procesa. ono postaje sopstvom tek pošto razvije duh unutar konteksta društvenog iskustva. suprotno tome. te u odrednicama komunikacije. vi u svojem duhu nećete imati bijes nego strah.

a ne komunikacija kroz duh. jedini takav odnos koji se može uspo- staviti na njegovoj psihologijskoj osnovi jest onaj koji nikako ne uspi- jeva osvijetliti značenje što ga kontekst socijalnog iskustva ima za postojanje i razvoj duha. umjesto da on pretpostavlja njih. iskazivanje do kojega vodi ta analiza. pak. pretpostavljaju taj proces. Wundtova analiza komunikacije pretpostavlja po- stojanje umova koji su kadri komunicirati. nego i interakcija među njima (koja se tako sagledava kao unutrašnja samoj njihovoj naravi i kao pretpostavljena njihovim postojanjem i razvojem uopće) prestaje izgledati kao misterij ili čudo. Duh se uzdi- že kroz komunikaciju razgovorom gesta u socijalnom procesu ili kontekstu iskustva . a na njegovoj psihologij- skoj osnovi to postojanje ostaje neobjašnjivim misterijem. 50 . biheviori- stička analiza komunikacije. a uvažavanjem umova kao feno- mena koji su se uzdigli i razvili iz procesa komunikacije i društvenog iskustva općenito . Wundt zadržava dualizam ili razdvajanje između geste (ili simbola) i ideje. Dakle. Takvo svjetlo pruža samo bihevioristička analiza komunikacije i iskazivanje naravi duha u odrednicama komu- nikacije.ta analiza može baciti pravo svjetlo na njihovu narav. između osjetilnog procesa i psihi- čkog sadržaja. osoba i društvo socijalni proces iskustva prethodi (u rudimentarnoj formi) postojanju duha i objašnjava porijeklo umova u odrednicama interakcije među pojedincima unutar tog procesa. već umjesto toga postojanje umova objašnjava ili razlaže u odrednicama komunikacije i društvenog iskustva. i premda on priznaje potrebu za uspostavljanjem funkcionalnog odnosa između njih u odrednicama procesa komuni- kacije unutar društvenog čina. prema tome. a vrijednost i prednost biheviori- stičkog objašnjenja duha poglavito se nalazi upravo u priznanju te činjenice. Wundt tako previđa važnu činjenicu da je komunikacija temeljna za ono što određujemo kao "duh". ne vrši takvu pretpostavku.fenomena koji. zato što ga njegov psihofizički paralelizam obavezuje na taj dualizam. onda ne samo porijeklo umova.Um.

Sada je u ljudskoj psihologiji imitacija diskreditiral?-a kao opći instinkt. i nije nađeno da vlada- nje jednog organizma služi u svrhu pobuđivanja istog čina u drugome. prije nego što je psiholog dopro do točnije analize. činili biste isto što i ona i imali istu misao kao i ona. Bilo je vrijeme kad su ljudi uzimali da kod ljudske životinje postoji jasan nagon da čini baš ono što vidi da čine drugi ljudi. ali znanstveno proučavanje je pronašlo daje to mit. ali ne imi- tira. kad bi bila istina da. A ipak se sve dosad općenito uzima da stanoviti oblici imitiraju jedan drugi. Imitacija i porijeklo jezika Wundtova poteškoća je u prošlosti razrješavana pojmom imitacije. Majmun vrlo brzo uči. Ustvari. kao što su ptice. Majmun je. ali u pravilu se razlikuju. kad vam neka osoba maše šakom ispred lica. Vrapca se može naučiti da imitira kanarinca tako što ga se drži u bliskom društvu s kanarincem. geste važne za jezik. Um -- 8. Ćinilo se da za to mnogo dokaza ima i kod sta- novitih životinjskih formi. došao do postavke da mi imitiramo zvukove koje čujemo. čak i u vladanju viših životinja. Kod ljudskog oblika se čini da imitacija postoji u slučaju glasovne geste. Kod 51 . ima takvih slučajeva gdje su u društvenom činu odgovori slični podražaj ima. Reći ćemo da to nije istinski govor. Dakako. vi nju naprosto imitirate. tradicionalno. ali uobičajeno kažemo da papagaj imitira zvukove koji se po- javljuju oko njega. Papagaj nauči "govoriti". Mnogo se istraživalo taj problem imitacije i ulogu koju bi ona imala igrati u vladanju. jer on ne prenosi misli. S tog su stajališta proučavani psi i mačke. osobito kod nižih oblika. posebno onih koje koriste bogatiju fonet- sku artikulaciju. Tako je posebno filolog. najimitativnija životinja. no rezultat tog proučava­ nja bijaše minimiziranje imitacije.

koji su svi prisutni u njenoj naravi. problematični smisao u kojem se pojam imitacije često koristi. 4 Psiholog je isprva. Navedena opažanja i rezerve ne opravdavaju. miris čovjeka će je na~ erati u bijeg. 4 {Les lois de /'imitation. osoba i društvo djece ima mnogo toga što izgleda kao imitacija. Ima li ikakvog razloga za imitaciju? Uzimamo da iza svakog vladanja ima neka funkcija. uči hvatati i izbjegavati određene životinje. Ter- min "imitacija" je u svoje vrijeme postao vrlo važan u socijalnoj psi- hologiji i sociologiji. a kad je prisutan čovjekov vonj. ona izvorno nema prigovora na čovjekov vonj. Postoje osobe koje smatramo neinteligentnima. ali pošto je bila sa starom lisicom. nije ništa drugo nego imitacija. Kod francuskog sociologa Gabriela Tardea kori- šten je kao osnova čitave teorije sociologije. koja postupa drugačije? To je nemoguća pret- postavka. ti odzivi. Ali ta uobičajena upotreba ne bi implicirala bježanje kao automatski čin imitacije.] 52 . nego oni kroz razdoblje ranog dje- tinjstva s~eču asociranje skupa više ili manje instinktivnih odziva sa stanovitim skupom podražaja. kako se čini. ako mladi oblik ide okolo s roditeljem. Mlada lisica je bila stavljena u situaciju u kojoj doista bježi. koje samo ponavljaju zvukove koje čuju. lovi s njima. kao što ćemo vidjeti. on biva jasno združen s tom reakcijom bije- ga. i koje po- navljaju razne stvari a da pojma nemaju što se time mislilo. Zašto bi neka osoba namignula jer to čini druga osoba? Koji bi to podražaj naveo drugu osobu da postupi tako? Pogled na neku drugu osobu. Vidljivo je kako bi teško bilo razraditi ikakav meha- nizam te vrsti. Što je funkcija imitacije? Odgovor naizgled imamo u razvoju mladih oblika. bivaju združeni sa stanovitim jasnim podražajima. Kod niže razvijenih formi također postoji govor koji. bez adekvatne analize. Ni kod jednog mladog oblika nižih životinja nikad nema pukog imitiranja akata odraslog oblika. Mlada lisica ide okolo s roditeljima.Um. U vrlo poopćenom smislu možemo govoriti o tome da lisica imitira svoje roditelje i izbjegava čovjeka. kod osobe pretpostavio sklonost da čini ono što čine druge osobe. Ali i dalje ostaje pitanje zašto bi taj oblik tako oponašao. U ovom slučaju postoji niz odziva koji bivaju jasno združeni s određenim podražajem.

zbrinjavanje. On tamo može biti prisutan. služe za podraživanje drugih oblika. to neće dobiti svoj odraz u odgovoru. taj odnos nije dat u nepo- srednom odgovoru tuče ili bijega. On je pošao od fizičke situacije koja ima neki upliv na vladanje određenog oblika. Njegov je problem da iz te situacije dobije jezik kao smislenu komunikaciju. nego i ideja. podražaj je drugom obliku za obranu ili bijeg. Za promatrača ta gesta znači opasnost i odgovor individue na tu opasnost. Geste su onda onaj dio čina koji je odgovoran za njegov u~e­ caj na druge oblike. u vuntovskom smislu. Postoje takve situacije. Gesta je u nekom smislu predstavnik čina utoliko ukoliko djeluje na drugi oblik. Sada je problem staviti taj odnos između ideje i samog simbola u razgovor gesta. Prijetnja silom. Za stisnutu pesnicu se može reći da znači opasnost utoliko ukoliko izaziva tu ideju. Ne ukazujem na upliv u smislu refleksivne svijesti. a drugo zaštita. One izazivaju čine različite od njih samih. koje su dijelovi čina. a pored toga i ideja napada. Ona sobom nosi upliv samog čina. 53 . Premda mogu izazivati akte koji su slični. Ti dijelovi čina koji su podražaji za druge oblike u njihovoj društvenoj aktivnosti sada su geste. što uključuje postupke različitih oblika. Ako postoji ideja. Ona izaziva nekakav čin. onda je u duhu osjet u kojem se pojavljuje podražaj. a s druge je strane pošao od psihičkog kompleksa ideja koje su u stanovitom smislu izražaj fiziologijskih ili biologijskih vrijednosti. prvo je strah. Djetetov krik izaziva majčin brižni odgovor. Dakle. reći ćemo da ona prijetnja dovodi do bijega. kao što je stegnuta pesnica. situacije u kojima za u njih uključene oblike stanovite faze čina postaju podražajima da izvedu svoj dio čina. a geste. Odgovor ni u kojem smislu nije identičan s drugim činom. ali koliko sc tiče razgovora gesta jedan čin izaziva kod drugog oblika drugačiji čin. već u smislu ponašanja. U razgovoru gesta postoji priprema za puni društveni proces. Um U Wundtovom paralelizmu imamo osnovu za njegovo obrazlo- ženje jezika. odgovor je u pravilu različit od samog podražaja. vizija sti- snute pesnice. Kao što sam istakao ranije. kakve predstavlja razgovor gesta na koji sam upućivao. Ideja bijega nije ideja napada. Pođemo li od svijesti u kojoj nije prisutan samo podražaj u formi osjeta. psihički sadržaj koji odgovara stanovitom posebnom podražaju.

Um. Ako neki broj pojedinaca na određen podražaj odgovara različito. koji iziskuje različite odgovore. Dakako. kod druge dovodi do drugačijeg odgo- vora. inteligentnim individuama je pod takvim okolnostima moguće prevoditi te geste u smislene simbole. Kreću se na pametan način. nalaze adekvatne podražaje za različite odgovore. podijelje- na k tome u različite grupe s različitim funkcijama. a možda svi misle na nešto sasvim drugo. njihovom držanju i kretnjama. Ako je to kooperativan proces. a druga drugačiji. osoba i društvo Cini se da jezik nosi upravo skup simbola koji odgovaraju stanovitom sadržaju koji je mjerljivo identičan u iskustvu različitih pojedinaca. simbol mora značiti isto svim uključenim pojedincima. ali ipak u gestama drugih. Može se pretpostaviti da je takvo kooperativna vladanje jedini tip vladanja koji se može naći kod mrava ili pčela. Razgovor gesta ne donosi simbol koji za sve različite individue ima univerzalan smisao. ali čovjek ne mora zastati radi prevođenja u takve odrednice. Ako nekoliko osoba diže teret. ali ipak nije nađen nikakva evidencija o ikakvom znakovitim simbolima. Ono što je za jednu podražaj za djelovanje. U tim veoma složenim društvima postoji odnošenje među različitim oblicima koje je u mno- gome naizgled jednako složeno kao i ljudsko vladanje. onda poziv jedne osobe za akciju izaziva različite odgovore drugih. Postoji kooperativna aktivnost. U nekim velikim mravinjacima nalaze se društva od milijun jedinki. 54 . Ljudi odu u gomilu i kreću se ovamo i onamo. jedna osoba zauzima jedan položaj. ne- svjesno se prilagođavaju ljudima koji im dolaze ususret. Dakako. ali u vladanju tih kukaca nema dokaza ni o kakvom znakovitomjeziku. kao što kažemo. nije bitno da pojedinci određenom simbolu dadu identično značenje. Takav univerzalan diskurs nipošto nije bitan za razgovor gesta u kooperativnom vladanju. jer podražaj što ga daje jedan poje- dinac može biti primjeren podražaj za izazivanje drugačijih odgovora pojedinaca u grupi. Takav razgovor može i bez toga biti sasvim djelotvoran. To ilu- strira razgovor gesta u kojem postoji kooperativna aktivnost bez ijednog simbola koji za sve ima isto značenje. to je polje na kojem treba obaviti još mnogo rada. taj podražaj njima znači različite stvari. Ako treba da bude komunikacije kao takve. vodeći računa jedni o drugima. Da bi svaki mogao prikladno odgovoriti.

Mrav uzima hranj ivi predmet i s njim tetura natrag u mravinjak. Vonj kakva stranog oblika u mravinjaku znači napad ostalih oblika. Kasnije to znači nešto što se jede. a ipak je moguće da ne bude zajedničkog značenja što ga svi ti različiti oblici daju bilo kojoj posebnoj gesti. Kao što sam rekao. Vonj ne znači neprijatelja kao takvog. Nema dokaza da postoji ikakav simbol koji znači hranu kao takvu. stvari što ih vaU a sakupiti. bez ikakvog prikazivanja značenja kao takvih. ali nema simbola koji takvoj skupini znači "putanju". posredovan posebnim simbolima ili posebnim gestama koje imaju isto značenje za sve članove grupe. Bitna je upravo kooperativna djelat- nost. Ovdje povik neprijateUa nije naprosto podražaj za napad. tada nema napada. koje radnici moraju nositi i stav- Uati u usta ratnika. Nema zajedničkog simbola koji za mrave znači hranu. spremiti. On ima isto značenje za sve pojedince i to značenje može posredovati čitav niz različitih odgovora.ada može doprijeti do pravog jezika? Wundt počinje od pretpostavke da postoje psihički uvjeti koji odgovaraju stanovitim podražajima. znači čitav niz aktiv- nosti. Miris duž putanje podražava druge kukce da idu tom puta- njom. U vladanju životinja može postojati visok stupanj inteligencije. Ali gesta jedne može izazvati vrlo različite odgovore na strani drugih oblika. Suprotstavimo ove dvije situacije: u jednoj postoji vrlo složena društvena aktivnost u kojoj su geste naprosto podražaji prikladnom odgovoru čitave skupine. Puki inteligentan odgovor na strani razli- čitih članova grupe na pojedinačan podražaj (na ono što je za proma- trača pojedinačan podražaj) ne donosi komunikaciju. iz druge zajednice. Pa kako se :. onako kako kori- stimo tu odrednicu. i da se vodi borba. tako da gesta jednog oblika izaziva primjeren odgovor drugih. bez ikakvih smislenih simbola. ali ako se nekog stranog mrava umoči u tekućinu dobivenu gnječcnjem mrava iz tog mravinjaka i stavi ga se u mravinjak. Hrana znači jako mnogo stvari. te 55 . premda je njegov fizički lik mnogo veći. Do stanovitog odgovora dovode izgled. Um Hoću razjasniti razliku između tih dviju situacija. s Wundtovog stajališta problem je prebaciti taj drugi karakter u onaj primitivniji razgovor gesta ili vladanje posre- dovano razgovorom gesta. miris hrane i njen smještaj. u ljudskoj situaciji postoji drugačiji odgo- vor. On znači da je prisutna neka osoba drugačije rase.

Papagaj ne misli ono što rečenice znače nama. osoba i društvo asocijacija među njima. Poteškoća ove analize koju iznosim leži u razlaganju posebne geste koja izaziva istu gestu kod drugog pojedinca. a osobito zvukovi združuju sc sa stanovitim mislima. Tu bismo imali poseban simbol koji ima zajedničko značenje. ona se mehanički ruši. mirisi. Stanoviti prizori. kad upotrebi neki zvuk. ne možemo reći čime je to psihički praćeno kod ptica. sama ima na umu tu misao. To bi značilo da u svojoj naravi već 56 . Dakle. jedan pojedinac će se tući. Uzimajući da riječ "neprijatelj" znači neprijateljstvo. Pogled na jednu osobu koja nešto čini bio bi za drugu osobu podražaj da čini to isto. primijetili smo da kanarinčevu melodiju može preuzeti vrabac. kad kažem "neprijatelj". postojala bi osnova za komunikaciju pomoću smislenih simbola. Ćini se da početke tog proce- sa nalazimo kod ptica koje govore. Ono što mi želimo dobiti jest jedan podražaj sa stanovitim psihičkim sadržajem koji izaziva isti podražaj kod drugog oblika. Izgleda da jedan podražaj izaziva isti podražaj u vladanju drugog oblika. onda će ta gesta druge osobe izazvati istu misao kod ove. to u tvojem duhu izaziva isti odgovor kao i u mojem. a također i to da te tendenci- je ne leže samo u našoj naravi. a gesta koju koristi. Recimo da riječ "neprijatelj" izaziva neprijateljski odgovor. recimo glasov- na gesta. već su također povezane sa stanovitim specifičnim podražajima koji znače ono što čine drugi ljudi. izaziva istu gestu kod druge. Ako osoba. Međutim. Dokazivali smo da kod organizama nema nikakvih dokaza opće sklonosti da imitiraju jedan drugi. čak i ako uzmemo da je ista ta misao združena s istom glasovno m gestom kod drugog pojedinca. kako može nastati situacija u kojoj jedna osoba kaže "neprijatelj". To bi značilo da imamo tendenciju da činimo isto ono što čine drugi ljudi. ali možemo zabilježiti kako se čini da kod njih to nema takvo značenje kao u našem iskustvu. a time i isti sadržaj. a drugi će pobjeći. Morali bismo uzeti da je ono što ta osoba čini već reakcija koja je u naravi pojedinca koji imitira. Kad bi svi članovi grupe bili konstituirani tako da on ima to značenje. Ako se pokuša izložiti takvu sklonost.Um. i taj naizgled imitativni proces moramo ubrzo podrobno raspraviti. Dakako. a druga također kaže "neprijatelj"? Tamo gdje neka osoba kaže "neprijatelj". Tu tom zvuku odgo- varaju dva različita označavanja.

ot- krivate da govorite isti dijalekt. tako i među pticama. ako ga se svede na nešto konkretno u djelovanju samog obli- ka. ograničio ju je na polje na kojem se dešavalo da ljudi čine iste stvari. Sklonost da se bude nošen skupnim kretanjem nije nemoguća vrst instinkta. Ta pretpostavka je savršeno nemoguća. jer možemo pojmiti da kretanje životinja u stanovitom smjeru može biti podražaj drugim životinjama. Isto važi i za razne druge manirizme. Ako dođete u lokalitet gdje postoji kakav osebujan dijalekt i ostanete tamo neko vrijeme. Potonju sklonost nalazi- mo kako među ljudima. i učini to dovolj- no često. Mi doista uzimamo da je pogled na životinju koja zbilja trči podražaj drugim životinjama da i one potrče. ona je neće imitirati. Jedna životinja prepuštena sama sebi bit će nervozna i neće pasti. ali kad se vrati među druge opet je normalna. Ako jedna osoba trči. Dakako. Međutim. moguće i bez svoje volje. izgleda da sklonost imitiranju postoji među ljudima. Ako mislite na neku drugu 57 . posebno u reproduciranju glasovnih gesta. Ako se mačku stavi u labirint. Jedna životinja je naprosto sklona potrčati kad to učini druga. ona će polugu pomicati od prve. To je otprilike sve u čemu se sastoji instinkt "stada". "straži". Nema izravno imitativne aktivnosti. Jedna životinja. ona spremnije vrši svoju aktivnost. Ali ako je riječ o nekom određenom aktu. te da ih izaziva prizor drugih ljudi koji čine istu stvar. Najjedno- stavniji način da to objasnite jest da kažete kako nesvjesno imitirate. Ukoliko je u skupini. To u stadu može dovesti do stampeda. Sva stoka koja pase na pašnjaku kreće se skupa. jer jedna životinja ne kopira drugu. a druge su doista sklone krenuti sa stražarskim organizmom. Um imamo sve te razne aktivnosti. Životinja postupa normalnije kad je s drugima u istoj skupini. te ona uspije doći do točke gdje polugom otvori vrata. malo osjetljivija nego druge. Nema dokaza da ono što čini jedna životinja postaje podražaj za drugu da učini to isto. Kad je psiholog uzeo analizirati imitaciju. Ako se sada unutra stavi i drugu mačku. i to tako da može vidjeti prvu. digne glavu i počne bježati. može se reći da ona istovremeno pobuđuje za druge ljude podražaj da trče. Hranit će se bolje nego inače. otprilike sve što možete naći jest da su životinje doista sklone da se kreću u istom smjeru. To je vrlo važno za oču­ vanje životinja koje žive u stadima. to nije imitacija u smislu kopira- nja. Nešto takvo leži i u tzv.

reći ćemo. Vrapca možete naučiti da pjeva kao kanarinac. takoreći. roditeljski oblik vidi i čuje oblik mladunče­ ta. motoričku tendenciju. ali mu morate stalno omogućavati da sluša kanarinca. Moramo se vratiti do neke situacije iz koje možemo dosegnuti neki simbol koji će imati istovjet~o značenje. ne može biti podražaj samo tako da reproducira ono što se vidi i čuje. Ali čim u organizmu prepoznate skup akata koji izvode procese bitne za život te forme. Čini se daje u tom posebnom smi- slu posebno obdaren. osjetljivi doživljaj kao. te ako čovjek tim impresijama prilagođava. To su akti koji sežu s onu stranu organizma uzetog po sebi. ne može se pojmiti organizam konstruiran tako da svi prizori i zvukovi koji dopru do njega pobude u njemu tendencije reproduciranja onoga što vidi i čuje na tim poljima doživljavanja. Imitacija kao puka sklonost organizma da reproducira ono što vidi ili čuje kako čini drugi organizam mehanički je nemoguća. onje prije podražaj za izvođenje organičkog procesa. Takvo pretpostavljanje je moguće samo u odrednicama starije psihologije. To nazivamo "imitacija". podražaj za odgovor. osoba i društvo osobu. Izgleda da imitacija pripada ljudskoj formi. a neobično je upravo to da praktički nema indicija takvog ponašanja kod nižih formi.Um. te ako se poduzme prikazivanje mehanizma koji bi 58 . gdje je dosegla neku vrst neovisne s\jesne egzistencije. Kad je se sjetite. Ni u jednu takvu shemu ne može se uklopiti poseban impuls imitacije. da karakter našeg svjesnog iskustva nije ništa drugo nego skup impresija predmeta. te poduzmete da osjetljivo i osjetilno doživljavanje unesete u tu shemu. nju se može pojmiti tako da teži reproducirati ono što vidi i čuje. To se ne događa lako. Nema dokaza da gesta općenito tendira da izazove istu gestu kod drugog organizma. Izgleda da kos preuzima zov drugih ptica. Ako se uzme da je duh sačinjen od ideja. a ne možemo ga dobiti iz pukog instink- ta imitacije kao takvog. Ali "imitacija" ne pruža rješenje za porijeklo j ezika. pripadaju kooperativnim procesima bitnima za život tih oblika. bit ćete skloni preuzeti bilo kakav mani- rizam koji ta druga osoba ima. vrlo vam se lako može dogoditi da uhvatite sebe kako govorite poput nje. Ali preuzimanje procesa drugih općenito nije prirodno za niže forme. Životinja vidi ili njuši hranu i čuje neprijatelja.sve su to podražaji tim oblicima da provedu procese koji su bitni za vrstu kojoj pripadaju.

Imitacija se. ne može uzeti kao prvobitan odgovor. koji je poduzeo štedjeti dah tako što neće govoriti. 59 . te je nosio punu torbu svih onih predmeta o kojima bi mogao ushtjeti govoriti. Čovjek bi. ne bi bile prikladne čak ni zamrše- nosti centralnog živčanog sistema. Pojedinac bi bio u onakvoj situaci- ji u kakvoj se nalazio jedan od Gulliverovih likova. Um taj proces učinio spoznatljivim. međutim. takoreći. morao okolo nositi ogromnu punu torbu takvih mogućih akcija ako bi trebalo da one budu predstavljene u centralnom živčanom siste- mu.

Dakako. Glasovna gesta je podražaj nekoj vrsti odgovora. pri čemu zov jednoga izaziva niz tonova kod dru- goga. i koristiti ton koji drugi koristi radi reproduciranja posebnog tona o kojem je riječ. osoba i društvo 9. Ako treba da određeni oblik u sebi izazove isti onaj ton koji izaziva kod drugoga. kada ptica čuje prvi zvuk. Glasovna gesta i smisleni simbol Pojam imitacije naširoko je korišten na polju glasovnih gesta. vrabac u vlastitom procesu vokalizacije koristi onakve tonove kakve koristi kanarinac. on mora djelovati kao i onaj drugi. Tu doista izgleda da kod stanovitih organizama imamo tendenciju da reproduciraju zvukove koje čuju. Tu jedan ton izaziva kod drugog oblika drugi ton. Ali čak i tu imitacija teško može biti neposredna tendencija. vokalna gesta tu mora biti više- manje istog tipa. budući da treba mnogo kako bi se postiglo da jedna ptica reproducira pjesmu. izaziva jedno drugo držanje sa suodgovarajućim tonom. Ilustracija je proces gukanja kod golubova. ili da dijete preuzme fonetsku gestu ljudskog oblika. to nije naprosto podražaj izazivanju zvuka što ga životinja čuje . Tako. Ilustracije pružaju ljudska bića i ptice koje govore. već. u kojem stanovito držanje. Da se pitalo zašto jedan ton odgovara drugom.Um. ako vrapca i kanarinca stavite u susjedne kaveze. Tamo gdje postoji ta situacija. To je razgovor gesta. Vrabac ne ugeče samo na kanarinca. pticu se može staviti u situaciju u kojoj ona može postići puko pon- avljanje onoga što čuje. koje se izražava u stanovitom tonu. ugeče 60 . Uzmemo li da jedan zvuk koji ptica ispusti izaziva drugi zvuk. slušajući sam sebe. otkrivate da. ako se vrabac zatekne kako se glasa onakvim tonom kakvim to čini kanarinac. odgovara drugim. moralo bi se ići do nekog procesa gdje bi glasovna gesta imala drugačije fiziologijsko značenje.

on koristi taj posebni ton. jer će oni biti prisutni ne samo onda kad ga koristi kanarinac. i postaje dijelom pjeva vrapca izraziti- je nego inače. Um također i na sebe. tako da se on koristi učestalije. mi čujemo sebe kako govorimo. kad vrabac doista koristi isti ton koji koristi kanarinac. postoji dvostruka tendencija proizvođenja tog posebnog odziva. Tamo gdje vrabac zbilja koristi fonetsku vo- kalnu gestu kanarinca putem zajedničkog tona u repertoaru njih oboje. U takvom sluča­ ju je pretpostavljeno da je poseban podražaj prisutan u samom orga- nizmu. takoreći. tj. po sebi izaziva odgovor koji bi po sebi izazvao kanarinčev. takoreći. podcrtani. Upravo to daje takvu osebujnu važnost vokalnoj gesti: to je jedan od onih društvenih podražaja koji na oblik koji ga vrši djeluje na isti način na koji na nj djeluje kad ga vrši neki drugi. može se vidjeti da će ti posebni tonovi. onda se razumije da bi njegov vlastiti odgovor u tom slučaju bio identičan odgovoru na kanarinčev ton. i ako on u svojem repertoaru ima isti ton. Pretpostavljamo da jedan ton izaziva drugi. To su situaci- je koje bivaju naglašene i održavane tamo gdje imamo ono što odre- đujemo kao "imitaciju". Ako je vokalna gesta koju izvodi vrabac identična onoj koju on čuje kad kanarinac upotrebi isti ton. To bi onda u vrapčevom doživljaju dalo dodatnu težinu tom posebnom odgovoru. već također i vrabac. tako i u kanarinčevom reper- toaru. Ako taj ton koji izaziva ovaj odgovor ne koristi samo kanarinac. Ako se uopće želi doći do 61 . dvostruka težina. koji odgovaraju tom podražaj u. on kod sebe izaziva isti odgovor koji izaziva kanarinčev ton. vrabac bi težio da izvede po sebi isti odgovor koji bi se javio tonom kanarinca. upisani. nego i onda kad ga koristi vrabac. to naglasiti vokalne odgovore na taj ton. Dakle. Utoliko će. Na toj posebnoj n?ti ili nizu nota leži. podražaj izazi- va odgovor. ako je identičan s kanarinčevim. biti. dakle. Ako vrabac koristi kanarinčev ton. Takve su situacije u kojima vrabac doista uzima ulogu kanarinca utoliko ukoliko postoje stanovite note na koje je sklon rea- girati onako kako to čini kanarinac. Postat će navikom. Ton koji koristi. Upravo na takav način možemo razu- mjeti kako vrabac uči kanarinčev pjev. da je vokalni podražaj što izaziva poseban ton koji je naučen prisutan kako u vrapčevom. Ako se to prepozna. a ono što kažemo vrši na nas isti upliv kakav vrši na druge. onda svaki put kad vrabac čuje kana- rinca.

ako hoćete. Jed:ln pas napada drugoga. budući također proizveden i ug e- cajem drugih. Odgovor nije prvenstveno glasovan. Drugi poprima drugačiji stav da bi izbjegao skok prvo- ga. onda će se u životinji koja koristi tu vokalnu gestu. Ali u pjevu ptica. Rikanje zastrašujuće djeluje na životinju koju on napada. tako da je ptica. dvaput dobiva naglasak koji bi imao daje samo izazvan tonom drugih. U takvom procesu ne bi bilo mehanizma za imitaciju. ili. ali same geste postaju osobito važne. Da bismo to dalje ilustrirali. ali on naprosto izvodi proces pripreme skoka. dok pjeva. Na prvog psa ugeče njegovo vlastito držanje. valja pretpostaviti sličnu tendenciju dvaju oblika. pod ugecajem vlastitog podražaja na odziv koji će biti sličan odzivu što ga proizvodi u drugom obliku. odgovor drugog psa je promjena položaja. da- kako. tu jedna vokalna gesta izaziva drugu vokalnu gestu. pobuditi barem tendencija da odgovori na isti način kako to čini druga živo- tinja. imaju svoju funkciju u međusobnom općenju ptica. i jedan zov teži tome da izazove i drugi ton. kada dođemo do tako bogato razuđenog procesa vokalizacije kakav je pjev ptica.Um. uzajamno mijenjanje položaja i držanja pasa. vratimo se razgovoru gesta u borbi pasa. To može biti vrlo blaga tendencija . 62 . Vokalizacija igra vrlo veliku ulogu u pro- cesu poput vabljenja ženke. ako uzmemo da je jedan glasovni element podražaj za stanovit odziv. To je prije akcija samog organizma. borba. kad čuje rezultirajući zvuk. Postoji razgovor gesta. Jedan pas ne opo- naša drugoga. podražaj zasigurno izaziva stanovit odziv. gdje se vokalizaci- ja izvodi na bogat način. tako daje uge- caj na tog psa naprosto pojačavanje procesa koji se već zbiva. Međutim. i spreman je skočiti prema njegovom grlu. kad se koristi glasovna gesta. Tamo je podražaj što ga jedan pas dobiva od drugoga podražaj za reakciju različitu od reakcije oblika koji podražuje. U slučaju lavlje rike reakcija nije toliko glasovni zvuk koliko bijeg. osoba i društvo ikakvog mehanizma imitacije. On se izaziva učestalije nego odziv na druge zvuke. To za tog psa nije podražaj da zauzme držanje drugog psa. a pod određenim uvjetima ima i karakter izazova. Podražaj u držanju jednog psa nije u tome da kod sebe izazove ono što izaziva kod drugoga. One.lav sebe nimalo ne plaši vlastitim rikanjem. a možda i skok prema grlu prvoga. Taj odziv što biva proizveden u samome sebi. No.

Tu postoji proces selekcije kojim se odabire ono što je zajedničko. i ako pretpostavimo da A izaziva B. zato što ga ne izazivaju samo glasovne geste drugih oblika. spremniji smo obratiti pažnju. ako taj zvuk proizvode drugi oblici on izazi- va odgovor oblika o kojem se radi. U slučaju glasovne geste organizam čuje svoj vlastiti podražaj baš kao kad ga koriste drugi oblici. a bebe govoriti sebi. Um Upravo to daje naizglednu očiglednost imitaciji u slučaju zvukova ili glasovnih gesta. onda. Taj proces. ovi oblici će odgovoriti načinom B. onda će reakcija na taj zvuk biti ona koja će se čuti učestali­ je nego kakva druga reakcija. u ovom slučaju identičnosti podražaja.zvao samoopo- našanjem. Ako ovaj oblik također koristi glasovnu gestu A. 63 . Pa ako taj podražaj A nije sličan B. . Baldwin bi to na. To se nikad ne bi zbilo kad ne bi bilo iden- tičnosti koju predstavlja A. Tamo gdje postoji specifičan zvuk koji izaziva specifičan odziv. nego i u repertoaru one određene ptice koja koristi glasovnu gestu. ukoliko koristi istu vokalnu gestu. Na taj način će iz vrapčevog repertoara biti selektirani oni elementi koje možemo naći u pjevu kanarinca. Ako se vrabac služi tim posebnim zvukom. Ako se pak čujemo kako govorimo. i takva selekcija će postupno u vrapčev pjev ugraditi one elemente koji su zajednički oboma. 5 Podražaj koji izaziva poseban zvuk može se naći ne samo u drugih oblika te grupe. Taj podražaj A izaziva odziv B. tako ta će odziv B biti naglašen nasuprot drugim odzivima. Mi ne možemo sebe vidjeti kad naše lice poprimi stanovit izražaj.. To jest. te je sklon i reagirati na vlastiti podra- žaj onako kako reagira na podražaj drugih oblika. ako se uopće zbiva. tako da ona nije samo pod utjecajem druge. on će u sebi izazivati odziv B. ima važnost kakvu nema nijedna druga gesta.tendenciju organizma da obnovi ugodan osjet. 5 Baldwin je pokušao prenijetiimitaciju unatrag u fundamentalni biologijski proces . ptice imaju sklonost pjevati sebi. dakle. nego također i ovaj oblik sam. već također i same sebe.. ako drugi oblici koriste A. Sam proces žvakanja obnavlja podražaj. bez pretpostavljanja neke posebne sklonosti oponašanju. Vokalna gesta. ni po čemu ne odgovara situa- ciji kojom se mi bavimo (1912). vraća okus. Zvuci koje prave podražaji su da proizvedu druge zvuke. "Imitacija" ovisi o jedinki koja na sebe utječe onako kako na nju utječu druge.

registrira ovo. ono. te postepeno izgrađuje te skupove reakcija u dominantnu cjelinu. Vrabac ne zna da oponaša kanarinca. u facijalnom izrazu iritacije podražaj nije onaj koji u tom pojedincu izaziva izražaj što ga izaziva u drugome. kad se nađe u posebnoj situaciji u kojoj njegov iza- zov bude prihvaćen. A to važi za svaku imitaciju. čovjek čuje sam sebe kako koristi ton koji ima svoj- stvo nadraživosti i tako sam sebe zahvaća. registrira ljubav. To se. To je samo postepeno usvajanje tonova koji su im obojici zajednički. samo pomoću ogledala on može dosegnuti poziciju na kojoj on na svoje vlastite geste reagira onako kako reagiraju drugi ljudi. Postoji stanovita doza istine u tome kad se vratimo na učinak što ga na samu osobu ima gesta kojom se ona služi. Mehanizam se sastoji u tome da individua izaziva u sebi reakciju koju izaziva u drugoj. kao što kažemo. Ali. Kad se kasnije posluži tom gestom. Ali gla- sovna gesta je ta koja nekome doista daje tu sposobnost da na svoj vla- stiti podražaj odgovori onako kako bi odgovorio netko drugi. Samo glumac se služi tjelesnim izražaj ima kao sredstvom da izgle- da onako kako želi da se drugi osjećaju. pokaže se da je njegovo vlastito držanje zapravo držanje drugih. ona je prisutna kao mentalna slika. On postiže reakciju koja mu otkriva kako izgleda tako što stalno koristi ogledalo. To je jedina osnova onoga što zovemo imitacija. ili neki drugi stav. otkrit će se da ona počiva na činjenici da čovjek u sebi pobuđuje onaj osjećaj straha što ga njegov nasilnički stav pobuđuje u drugome. tako da. Ako ima ikakve istine u starom aksiomu da je nasilnik uvijek kukavica. Ako je vlastiti stav popuštanja nasilničkom držanju drugih taj koji pobuđuje nasilničko držanje. on je u toj mjeri pobu- dio nasilničko držanje i u samome sebi. i ispi- tuje sebe u zrcalu da vidi kako to čini . Ukoliko osoba u sebi izaziva stav koji izaziva kod drugih. On shvaća da upravo taj određeni izražaj doista izaziva strah. On registrira srdžbu. Ako isključimo glasovne geste. Nije to imitacija u smislu da jednostavno netko čini ono što vidi da čini neka druga osoba. sljed- stveno daje tim reakcijama veću težinu nego drugima. osoba i društvo Kad je nadražen. 64 .Um. Ćovjekje spremniji da sebe uhvati i kontrolira u glasovnoj gesti nego u izražaju lica. reakcija je izdvojena i osnažena. može činiti nesvjesno.

kao i svakome drugome do kojeg njegov glas dopre. a vi tu istu tendenciju pobudite i u sebi. ali kad govorimo. Polazite od pret- postavke da u nekom stupnju odgovori moraju biti identični. Dakako. vije donesete sami. ali naša reakcija na značenje onoga što kažemo stalno je vezana uz naš razgovor. Značenje onoga što kažemo jest tendencija reagiranja na to. Podražaj tada postaje smislen. Što se papige tiče. Mi sami nismo svjesno prestrašeni kad ljutito govorimo nekome drugome. jer to je osnovna gesta koja doista utječe na individuu onako kako utječe na 65 . Za potonju je osebujno upravo to da individua na svoj po- dražaj reagira na isti način kako reagiraju drugi ljudi. Reakcija indi- vidue na uzvik. Vi u dru- gome pobudite tendenciju da donese stolicu. Samo je glasovna gesta prikladna za tu vrst komu- nikacije. koja je istovrsna kao reakcija druge. ali ako on djeluje sporo. značenje onoga što kažemo uvijek nam je prezentno. isto to važi i za bilo koju formu pisma. Izgleda da je teško dovesti ih u odnos sa smislenim govorom. Moramo stalno reagirati na geste koje pravimo da bismo vodili uspješan gla- sovni razgovor. Ćovjek vidi samog sebe kako se služi gestama koje koriste gluhi ljudi. baš kao što odgovaraju drugi ljudi. on to kaže samome sebi. reagiranje na njih ne stupa u neposredan razgovor. jer samo na glasovnu gestu čovjek reagira ili je sklon reagi- rati onako kako je neka druga osoba sklona reagirati na nju. ne igra nikakvu važnu ulogu u vladanju tog oblika. One na njega utječu na isti način kako utječu na druge. Istina je da jezik ruku ima isti karakter. Reakcija na tu vokalnu gestu je činjenje određene stvari. Vi od nekoga zatražite da posjetiocu donese stolicu. njen "go- vor" ne znači ništa. Reakcija lava na njegovu riku od vrlo je male važnosti u relaciji samog tog oblika. Ali svi su takvi simboli razvijeni iz specifične glasovqe geste. Um Ukoliko razmatramo usklične zvuke (a oni koji bi u našim gla- sovnim gestama odgovarali onome što nalazimo u glasovnim gestama životinja). tada čovjek nešto kaže. To je djelovanje na zajedničkoj osnovi. ali tamo gdje netko vlastitim glasovnim procesom kaže nešto. Doveo sam u kontrast dvije situacije da bih pokazao kako je dug put koji govor ili komunikacija mora preći od situacije gdje nema ničega osim glasovnih usklika do situacije u kojoj se koriste smisleni simboli. a utje- caj tih reakcija na individuu relativno je slab. Vi uvijek dajete odgo- vor sami sebi.

Um. Tamo gdje ona ne postaje smislena jest u vokalizaciji dviju ptica. 6 Za diskusiju o ovome vidi Dodatni esej III. osoba i društvo druge. prisutan je isti tip procesa. ipak. izazvati i kod same te ptice. ma kako lagano. 6 Pa. 66 . podražaj jedne ptice koji vodi k tome da kod druge ptice izazove reakciju koju će.

tako da on u sebi izaziva. na isti način kako vrabac preuzima ton kanarinca mi usvajamo dijalekte oko nas. istu onu reakciju koju izaziva kod drugoga. Mi više-manje nesvjesno vidimo sebe onako kako nas vide drugi. ako je u individui već preuzeto djelovanje poput djelovanja druge. Nesvjes. to jest on je u nekomu smislu pokrenuo isti taj čin u samome sebi. Ćovjek koji izvede fintu izaziva kod svog protivnika stanovit udarac. Toga nema u borbi pasa: držanje jednog psa ne vodi k tome da izazove isto držanje kod drugoga. Tu imate osnovu za takozvanu imitaciju. tako da nesvjesno preuzimamo te stavove. jer on je upravo od 67 . ili je sklon izazvati. Misao. i taj vlastit akt doista ima značenje za njega. To se u nekom smislu može zbiti u slučaju dvaju boksača. onda postoji situacija koja omogućuje oponašanje. nego zapravo da. Nesvjesno se obraćamo sebi onako kako nam se obraćaju drugi. Mi u drugoj osobi izazivamo nešto što izazivamo u sebi. Dakako. On ne prodire na jasan način.no se stav- ljamo na mjesto drugih i postupamo kako postupaju drugi. u tom smislu da je zvuk ili vidni opažaj reakcije drugoga sam po sebi podražaj da se izvede ista reakcija. ali čovjek je u svojem centralnom živčanom sistemu pobudio centre koji bi ga naveli da izvede isti taj udarac na koji je naveden njegov protivnik. Um 10. u našem vlastitom mehanizmu moraju postojati te posebne reakcije. Takav je taj proces koji se sada naširoko preporučuje u načinima govora. odijevanja ili stavova. Ovdje naprosto hoću izolirati taj opći mehanizam. Ovo što je sada nužno provesti kroz to oponašanje jest to da bi vladanje i gesta individue koja u drugoj izazi- va reakciju trebali također voditi ka tome da u samoj individui izazovu istu tu reakciju. komunikacija i smisleni simbol Ustvrdili smo da nema neke posebne sposobnosti imitacije.

naime da su ti podražaji bitni elementi u razgranatim društvenim procesima i da sa sobom nose vrijednosti tih društvenih procesa. Svjesna komunikacija . U ne- kom smislu to je istina. važnost vokalnog podražaja leži u toj ~injenici da individua može čuti ono što kaže.nastaje kad geste postanu znaci.Um. skupa s inteligencijom i mišlju koji idu uza nj. Obično to izražavamo tako što kažemo da netko zna što traži od tebe da učiniš . Watson ne uzima u obzir sve što je tu uključeno. a također. ili da ga uključuju. time što u individuama koje ih izvode implicitno izmamljuju iste reakcije koje eksplicitno izmamljuju u individuama koji- ma su upućene. vraćamo se situaciji kad od neke osobe tražimo da ne- što učini. 68 . Možda vas osoba ko- 7 Ako se geste vrate na matricu iz koje izviru. Glasovni proces kao takav ima tu veliku važnost i vrijedi pret- postaviti da glasovni proces. Kritična važnost jezika u razvoju ljudskog iskustva leži u toj činjenici da je podražaj onaj koji na osobu koja govori može djelovati onako kako djeluje na drugu.svjesni razgovor gesta . mi stalno u sebi pobuđujemo one reakcije koje izazivamo kod drugih osoba. uvijek se nađe da kao svojstvo pripadaju širem društvenom činu čije su faze. osoba i društvo temeljne važnosti za razvoj onoga što zovemo samosvijest i pojavlji- vanje sebe. tako da. služeći individuama koje na njih reagiraju kao prethodna ukazivanja potonjeg ponašanja individua koje ih izvode. Baveći se komunikacijom prvo moramo prepoznati njeno najranije porijeklo u nesvjesnom razgovoru geste. Međutim. one omogućuju uzajamno prilagođavanje raznih individualnih komponenti društvenog čina jedne drugoj. Biheviorist poput Watsona drži da je sve naše mišljenje vokaliza- cija. dakle kad za individue koje ih izvode i one koje na njih reagiraju počnu nositi konačna značenja ili sig- nifikacije u smislu potonjeg ponašanja individua koje ih čine.7 Dakle. Kad sada govorimo o toj reakciji ove indi- vidue na druge. Osobito korištenjem glasovnih gesta. nije naprosto izvođenje određenih glasovnih elemenata jednih naspram drugih. Uzmite kao ilustraciju kad netko od nekog drugog traži da nešto učini. i čujući to što kaže sklona je reagirati onako kako reagira druga osoba. Takav nazor zanemaruje društveni kontekstjezika. one čine mogućim nastanak samosvijesti u povezanosti s tim uzajamnim prilagođavanjem. tako da u svoje vlastito vladanje preuzimamo stavove drugih osoba. U mišljenju mi naprosto počinjemo rabiti stanovite riječi. a onda to učini sam.

Postoji podražaj koji uzbuđuje stanovite putanje koje uzrokuju da individua krene u pravcu predmeta i sjedne. Ono što ćemo učiniti djeluje una- trag na ono što činimo sada. Komplikacije su vrlo velike. Kako je teško nekome drugom pokazati kako da učini nešto što sami znate učiniti! Zbog sporosti reakcije teško se suzdržati da ne učinite ono što poučavate. Kasniji proces koji ima uslijediti već je začet. Vaš zahgev je u vama pobudio istu onu reakciju koju ste pobudili u drugoj individui. Čovjek sc može pokrenuti prema udaljenom predmetu. obično pretpostavljamo stanovi- tu grupu centara u živčanom sistemu koji su međusobno povezani i koji se izražavaju u djelovanju. stupiti u proces sjedanja. Takva organi- zacija velike skupine nervnih elemenata kakva će voditi do vladanja s obzirom na predmete oko nas jest ono što bi se našlo da u centralnom živčanom sistemu odgovara onome što zovemo predmetom. Ona je fizički predmet na nekoj udaljenosti. ali centralni živčani sistem ima u sebi gotovo beskonačan broj elemenata. naše vladanje je sačinjeno od niza koraka koji slijede jedan za drugim. Ako u centralnom živčanom sistemu pokušamo naći nešto što odgovara našoj riječi "stolica". U nastojanju da ovo objasnimo. a onda vi sami izvršite akci- ju. kad ga dosegne. i taj kasniji proces u~eče na raniji proces (onaj koji se zbiva prije no što je taj. izvest će jedan proces. ili djeluje sporo. bio dovršen). već započeti proces.] 69 . 16. a njih se može organizirati ne samo u međusobnu prostornu svezu. a kasniji koraci mogu već započeti i ugecati na one ranije8. Na taj način u sebi nalazite istu onu tendenciju koju od druge oso- be tražite da izvede. Ti centri su u nekom stupnju fizički. a zatim. Ta organizacija u neutralnim elementi- ma obzirom na ono što zovemo fizičkim predmeto~ bila bi ono što 8 [vidi odjeljke 13. U sebi ste pobudili istu onu reakciju koju pobuđujete u drugoj individui. povezanih tako da ako čovjek počne u jednom pravcu. Um joj ste se obratili ne čuje. Stolica je prvenstveno ono na što se sjeda. Valja zamijetiti da postoji uge- caj kasnijeg čina na raniji. već i s vremenskog stajališta. a ako počne u dru- gom pravcu izvest će drugi proces. Zahvaljujući ovoj potonjoj činjenici. može se pret- postaviti da bi ono što bismo trebali naći bilo jednostavno neka orga- nizacija cijele grupe mogućih reakcija.

ali uvijek postoji neka orga- nizacija tih reakcija koje se može prizvati terminom "pas". koje variraju od individue do individue. njihove stavove spram nje i njene reakcije na tc stavove) jest sve na što se svodi ideja. ili. ili u slučaju procesa komunikacije što se provodi pomoću njega. to je jedina osnova njenog zbivanja ili postojanja u "duhu" dane individue. nijedna od jedinki koje u njemu sudjeluju nije svjesna značenja razgovora. ili u slučaju procesa komunikacije koji se provodi pomoću razgovora gesta. on u sebi pobuđuje taj skup reakcija koji pobuđuje u drugoj individui. u svakom slučaju. Dakako. s druge strane. ali to što je on smislen simbol uključuje još nešto: ta reakcija u vlastitoj osobi na takvu riječ kao što je "stolica" ili "pas" jest kako reakcija tako i podražaj za tu individuu. uklju- čeno u ono što određujemo kao značenje stvari ili njen smisao9.to značenje se ne pojavljuje u iskustvu bilo koje od odvojenih individua koje su uključene u razgovor ili ga provode. Postoji čitav niz mogućih odgovora. Tako. Upravo je to. Ako se pita što je ideja psa i pokuša se tu ideju naći u central- nom živčanom sistemu. te glasovne geste. kad netko upotrebi termin "pas". čini tu glasov- nu gestu onim što zovemo smislenim simbolom. osoba i društvo zovemo pojmovnim predmetom. svaka od J 70 . on će vjerojatno izazvati tu skupinu re- akcija. ako čovjek nekome govori o psu. dakako. a ima i drugih. Postoje sta- noviti tipovi tih reakcija koje se nalaze u svima nama.Um. unutar iskustva bilo koje od individua uvučenih u tu situaciju ili čin (što unutar njegovog iskustva uključuje njene stavove spram drugih individua. naše vlasništvo ili pak nečije tuđe. spram takvog skupa reakcija u samoj individui kao i u drugoj. Pas može biti drug u igri. Mi 9 To uključivanje matrice ili kompleksa stavova i reakcija što konstituiraju bilo koju danu društvenu situaciju ili čin. može biti neprijatelj. upravo iniciranje takvog skupa organiziranih sku- pova reakcija odgovara onome što zovemo idejom ili pojmom neke stvari. Grubo rečeno. Simbol doista ima tendenciju da u individui izazove skupinu reakcija kakvu izaziva u drugoj. upravo taj odnos ovog simbola. iskazano u odrednicama centralnog živčanog sistema. njihove reakcije na njene stavove spram njih. U slučaju nesvjesnog razgovora gesta. u slučaju svjesnog razgovora gesta. našlo bi se cijelu skupinu reakcija koje su više-manje zajedno povezane određenim putanjama tako da.

ali on nije mislio na ono što čini. Reakcija koju on izaziva u sebi (reakcija garda) za njega je podražaj da udari tamo gdje sc pokaže otvor. Čovjek se može početi odijevati za večeru. upravo zato što se to značenje pojavljuje u njenom iskustvu i zato što svijest o tom značenju upravo podrazumijeva to pojavljivanje. a naći se u pidžami u kre- vetu. U slučaju boksača. nego se naprosto izvela pošto je započela. XIV (1907). da ono nije postalo podražaj za udarac tamo gdje se pokaže pogodan otvor. ona sc ne stavlja u položaj druge osobe i kaže nešto što bi značilo "Ona će dje- lovati na takav način.] 71 . Svi koraci u ovom slučaju bili su inteligentni koraci koji kontroliraju njegovo vladanje obzirom na kasniju akciju. Značenje što ga njegovo djelovanje uklju- čuje nije bilo prisutno. postaje tako podražaj za njegovu kasniju reakciju. Ta kasnija akcija nije bila podražaj za njegovu reakciju. kao što se priča o rastresenom profesoru. Kad govorimo o značenju onoga što činimo. str. To značenje je podražaj za pripremu pravog udarca koji on očekuje da će zadati. Psyclwlogical Revierv. koju je on već inicirao u sebi. Ta akcija. onaj udarac koji on počinje usmjera- vati prema svojem protivniku imao bi izazvati stanovitu reakciju koja će otvoriti gard protivnika. Ona se ne stavlja u položaj za koji je odgovorna. Stanovit proces razodijevanja je započet i proveden mehanički. i postaje podražaj da udari tamo gdje sc pokaže otvor. 10 [Za prirodu životinjskog vladanja vidi "Concerning Animal Perception". a ja ću na ovakav". On zna što će protivnik učiniti jer je pokret garda već pobuđen. kako bi on mogao udariti. Ako jedinka može djelovati individua koje u njemu sudjeluju svjesna je značaja razgovora. U njegovom vladanju ne bi bilo prisutno značenje. mi reakciju koju ćemo upravo izvesti činimo podražajem za svoju akciju. Um često djelujemo obzirom na predmete načinom koji zovemo inteli- gentnim. 383 i d. U tome je razlika između inteligentnog vladanja kod životinja i onoga što zovemo refleksivnom individuom 10. Ona postaje podražaj za kasniji stadij akcije koja se ima zbiti s gledišta ove poseb- ne reakcije. on nije prepoznao značenje onoga što čini. Kažemo da životinja ne misli. Kanio je ići na večeru i otkrio daje otišao u krevet. premda možemo djelovati a da značenje predmeta i ne bude prisutno u našem iskustvu.

U organizmu koji izvodi gestu mora postojati nekakav implicirani stav (dakle. ona u vlastitom iskustvu ima značenje čina druge osobe. ali u drugom je smislu valjano. jer jezik ima te vrijednosti samo kao najdjelotvorniji meha- nizam misli. u odrednicama riječi -on nije naprosto konstituiran ovim potonjim. 72 . a stav koji izazove u sebi može za nju postati podražaj za neki drugi čin. tada riječ postaje čisto proizvoljnom . valjano je u tom smislu da proces jezika unosi cijeli društveni čin u iskustvo dane individue kao one koja je sama uključena u čin. naime ta zajednička reakcija u vlastitoj osobi kao i u drugoj. Osoba sudjeluje u istom onom procesu koji provodi druga osoba i kontrolira svoje djelovanje obzirom na to sudjelovanje.stav koji odgovara na vidljivu reakciju na tu gestu kod druge individue i koji suodgovara stavu što ga ta gesta izmamljuje ili pobuđuje u tom drugom organizmu.Um. osoba i društvo na ovaj način. i tako omogućuje proces uma. i to takvu da s gledišta te reakcije ona može us~eravati svoje kasnije vladanje. imamo vladanje sa značenjem. To ne uključuje samo komunikaciju u smislu u kojem ptice i životinje ko- municiraju jedna s drugom. To je opći mehanizam onoga što određujemo kao "misao". koji u samoj individui pobuđuju reakciju koju ona izaziva u drugoj. iz pukog razloga što nosi svjestan ili smislen razgovor gesta do njegovog najvišeg i najsavršenijeg razvitka. i držite da je jedno od tih stanja nešto univerzalno. ali taj pokušaj je pogrešan. No premda se proces uma odvija i mora se odvijate u odrednicama procesa jezika . A upravo centralni živčani sis- tem osigurava mehanizam za takve implicitne stavove ili reakcije. reakcija koja je ini- cirana a da nije u potpunosti izvedena) .dakle. tendencija da se postupi onako kako postupa druga oso- ba. Tamo gdje se reak- cija druge osobe izaziva i postaje podražaj za kontrolu njene akcije. općenito glasovne geste. kao što čine 11 MUller pokušava unijeti vrijednosti misli u jezik.ako se u orga- nizmu koji izvodi gestu ima razviti misao.ona je tek simbol 11 . Naime. preuzimanje uloge druge. nego i to da se u samoj individui pobu- đuje ista reakcija koju ona izaziva u drugoj individui. jer da bi misao po- stojala moraju postojati simboli. Ako zamislite duh naprosto kao neku vrst svjesne supstancije u kojoj postoje stanoviti utisci i stanja. Upravo to konstituira značenje predmeta. Tako m~žete uzeti riječi i izgovarati ih unatrag. koja sa svoje strane postaje podražaj vlastitoj osobi. Identificiranje jezika s umom s jedne je strane apsurd.

dok se pjesnik bavi stvarno živim tekstom. možda ste u stanju nanjušiti pro- mjenu u njenom držanju po nečemu što se uopće ne bi dojmilo neke treće osobe. Pri pokušaju da izrazimo poruku u manje od deset riječi. Postoji. 73 . mi samo · želimo prenijeti stanovito značenje. ako to ima biti jezik. za njega je jezik bogat i pun vrednota koje mi možda posve ignoriramo. čovjek mora razumjeti ono što kaže. dio reagiranja te individue. no. i to za vas postaje gesta. dakle. a jezik izgleda kao nešto posve mehaničko. i to uvijek onog dijela pomoću kojega djelujemo na sebe kako djelujemo na druge i posredujemo društvenu situaciju kroz to razumijevanje onoga što kažemo. ona u sebi izaziva stav one druge. Jezik ni- kad nije arbitraran u smislu jednostavnog denotiranja golog stanja svijesti pomoću riječi. onda jezik ima samo ograničen raspon proizvoljnosti. Možemo reći da je prihvatljiv čitav skup odjelitih simbola s jednim značenjem. emocionalnim otkucajima u samom izrazu. Mogu vam biti poznate njene osebujne uobičajene manire. ali oni su uvijek geste. To mogu činiti različite faze čina. To se vidi u razlici između čisto intelektualnog karaktera sim- bola i njegovog emocionalnog karaktera. što leži izvan procesa inteligencije. To je fundamentalno za bilo koji jezik. Ako pak priznate da je jezik samo dio kooperativnog procesa. Unutar geste postoji stanovit mogući raspon onoga što može poslužiti kao simbol. Ako govorite nekoj drugoj osobi. dakle uvijek su dijelovi čina individue koji otkrivaju što će ona učiniti drugoj osobi tako da. čini se da postoji apsolutna sloboda sređivanja. mora djelovati na . U tom smislu može se i o samoj gesti govoriti kao o nevažnoj. Um djeca. kad osoba upotrebi ključ. sebe kako djeluje na druge. Pjesnik se oslanja na ovaj potonji. kojugod fazu tog raspona koristili. ona je dio društvenog procesa. ali vrlo je važno što će to gesta otkriti. Više-manje je proizvoljno koji će poseban dio nečijeg čina služiti za usmjeravanje kooperativne aktivnosti. Ono što o sebi izgleda nevažno može biti vrlo važno za raskrivanje o kakvom se stavu radi. širok raspon načina korištenja jezika. onaj dio koji dovodi do prilagođavanja reakciji drugoga tako da se cijela aktivnost može odvijati.

ono nije fizički dodatak tom činu niti je tradicionalno pojmljena "ideja". IX (1912). odnos između danog podražaja.kao geste. rezultanta društvenog čina u kojemu je ta gesta rana faza. str. Značenje 12 Osobito nas zanima inteligencija na ljudskoj razini. geste spram drugog organi- zma. Gesta jednog organizma. Drugim riječima. osoba i društvo 11. Psychological Bulletin. Ako ta gesta tako drugom orga- nizmu ukazuje na potonje (ili rezultirajuće) ponašanje danog orga- nizma. str.] 74 . 401 i d.i kasnijih faza društvenog čina kojemu je ona rana (ako ne i početna) faza konstituira polje unutar kojega značenje izvire i postoji. 379 i d. Centralni faktor u takvom prilagođavanjuje "značenje". i reakcija drugog organizma na tu gestu. a na višima putem smislenih simbola (geste koje posjeduju značenja i stoga su više od pustih nadomjesnih podražaja). dakle međusob­ no prilagođavanje akata različitih ljudskih individua unutar ljudskog društvenog procesa. Značenje nastaje i leži unutar polja odnosa između geste danog ljudskog orga- nizma i potonjeg ponašanja tog organizma kako na njega drugom ljudskom organizmu ukazuje ta gesta. ili koja se 12 [Vidi također "Social Consciousness and the Consciousness of Meaning"..Um. a taj trostru- ki odnos konstituira matricu unutar koje nastaje značenje. VII (1910). tada ona ima značenje. i geste spram slijedećih faza danog društvenog čina. prilagođavanje koje se zbiva kroz komunikaciju: na nižim ravnima ljudske evolucije putem geste. jesu relati u trojnom ili trostrukom odnosu geste spram prvog organizma. "The Mechanism of Social Consciousness".Jouma/ oJ Philosophy. Značenje je tako razvitak nečega što postoji kao odnos između stanovitih faza društvenog čina.

Njegov sc pak razvoj zbiva u odrednicama simbolizacije na ljudskoj evolucijskoj razini. Mi smo se općenito bavili društvenim procesom iskustva i pona- šanja kako se pojavljuje kad čin jednog organizma izaziva prilagodbu na taj čin u reaktivnom činu drugog organizma. Organički procesi ili reakcije u nekom smislu konstituiraju predmete na koje reagiraju. reakci- ja pileta na kvocanje majke kvočke jest reakcija na značenje kvocanja. Um razvija u polje značenja. da značenje uključuje taj trostruki odnos između faza društvenog čina kao kontekst u kojem ono nastaje i razvija se: taj odnos geste jednog organizma spram prilagodbenc reakcije drugoga (također umiješanoga u dani čin). Na primjer.kad ne bi bilo organizama koji bi ih mogli probavljati. Slično tome. 75 . Kako društveni proces uključuje komunikaciju. Dru- gim riječima.ako i nije uvijek eksplicitno - u odnosu između raznih faza društvenog čina na koji upućuje i iz koje- ga se razvija. rezultantu na koju postoji jasna reakcija kod individua uključenih u njega. on je u nekom smislu odgovoran za pojavljivanje novih predmeta u iskustvenom polju individualnih organizama umiješanih u taj proces. i spram dovršenja danog čina - takav odnos da drugi organizam na gestu prvoga reagira kao na onu koja ukazuje ili upućuje na dovršenje danog čina. kvocanje upućuje na opasnost ili na hranu. Vidjeli smo da je narav značenja prisna združena s društvenim procesom koji se na taj način pojavljuje. i ima za pile to značenje ili konotaciju. tako da je znanje dano ili se iskazuje u odredni- cama reakcije. društveni proces u nekom smislu konstituira predmete na koje reagira ili kojima se prilagođava. ne bi bilo hrane -jestivih predmeta. predmeti su konstituirani u odrednicama značenja unutar društvenog procesa iskustva i ponašanja kroz uzajamno prila- gođavanje reakcija ili akcija raznih individualnih organizama uklju- čenih u taj proces. Gesta predstavlja stanovitu rczultantu dru- štvenog čina. a u kasnijim stadijima oblik jezika. to znači daje bilo koji biologijski organizam na neki način odgovoran za postojanje (u smislu značenja što ga oni imaju za njega) predmeta na koje on fiziologijski i kemijski reagira. Na primjer. prilagođavanja omogućenoga pomoću komunika- cije koja u ranijim evolucijskim stadijima tog procesa poprima oblik razgovora gesta. Značenje je implicitno . već prema prilici.

Društveni pro- ces dovodi reakcije jedne individue. u odnos s gestama druge. Simbolizacija konstituira predmete koji nisu konstituirani prije. sa- svim suprotno. predmeti su u pravom smislu konstituirani unutar društvenog procesa iskustva. jezik omogu- ćuje postojanje ili pojavljivanje te situacije ili predmeta. jer on je dio mehanizma kojim su ta situacija ili predmet stvorene. da ponovimo. Značenje.na koji ta gesta upućuje kroz ishod danog društvenog čina u ko- jemu je ona neka rana faza. fundamentalno ne valja poimati kao stanje svijesti ili kao skup organiziranih odnosa koji mentalno postoje ili opstoje izvan polja iskustva u koje ulazimo.ili novog sadržaja starog predme- ta. Značenja su u prirodi. treba ga pojmiti objektivno. predmeta koji ovise o tim zna- čenjima ili ih ona konstituiraju. komunikaci- jom i uzajamnim prilagođavanjem ponašanja među individualnim 13 Priroda ima značenje j implikaciju. Gesta kod jednog organizma u bilo kojem danom društvenom činu izaziva kod drugog organizma reakciju koja je u direktnom odnosu spram akcije prvog organizma i spram njenog ishoda. Ćin ili prila- godbena reakcija drugog organizma daje gesti prvog organizma njeno značenje. Jer. a gesta je simbol rezultata danog društvenog čina jednog organizma (organizma koji ju izvodi) ukoliko je neki drugi organi- zam (time također uključen u taj čin) na nju reagirao kao na ono što ukazuje na taj rezultat. Simbol se može razlučiti od značenja na koje upućuje. kao njena značenja. ali simboli su nasljeđe čo\jeka. nije nužna svjesnost ili svijest. (1924) 76 . predmete koji ne bi postojali osim u kontekstu društvenih odnosa u kojima dolazi do simbolizacije. a također je u nekom smislu odgovorna za po- javu ili nastajanje novog predmeta. Nije tako da jezik naprosto sim- bolizira situaciju ili predmet koji već unaprijed postoji.Um. kao ono što svoju egzi- stenciju ima u potpunosti unutar tog polja samog. dakle. te je taj proces odgovoran za nastanak i postojanje novih predmeta u društvenoj situaciji. osoba i društvo Da bi značenje bilo prisutno u procesu društvenog iskustva. Tako je mehanizam značenja prisutan u društvenom činu prije nastajanja svijesti ili svjesnosti. ali ne i indikaciju pomoću simbola. 13 Reakcija jednog organizma na gestu drugoga u bilo kojem danom društvenom činu jest značenje te geste.

To su dva osnovna i komplementarna logička aspekta društvenog procesa. Jezički simbol naprosto je smislena ili s~ esna gesta. Na razini samosvijesti takva gesta postaje simbol. onje vanjski. Taj proces može stvoriti te nove predmete u prirodi samo utoliko što omogućuje 14 [Vidi Experience and Nature.ona je značenje te geste. fizički ili fiziologijski proces koji se odvija u zbiljskom polju društve- nog iskustva. reakcijom koja pokazuje prema rezultatu tog čina kako je na njega ukazivala ta gesta. koji postoje u odnosu na njega (naime. Rezultat bilo kojeg danog društvenog čina jasno je odvojen od geste koja na njega ukazuje reakcijom drugog organizma na tu gestu.] 77 . Značenje se može opisati. i (2) da gesta jednog organizma i prilagodbe na reakcija drugog orga- nizma na tu gestu unutar bilo kojeg danog društvenog čina iznose na vidjelo odnos koji postoji između te geste kao početka danog čina i dovršenja ili rezultante danog čina. nego na društveni proces koji je u tako velikoj mjeri odgo- voran za predmete koji konstituiraju svakodnevnu okolinu u kojoj živimo: proces u kojem glavnu ulogu igra komunikacija. otvoren. Ali interpretacija gesta nije u osnovi proces koji se odvija u duhu kao takvome. smislen simbol. kroz komunikaciju koju omogućuje među individuama koje u njemu sud- jeluju. predmeti "zdravog razuma"). pariranje je interpretacija napada. a ne na gole ideje ili otisnute riječi kao takve. V poglavlje. ili proces koji nužno uključuje duh. Cijela ta situacija postoji . tako u društvenom činu prilagodbena reakcija jednog organizma na gestu drugoga jest interpretacija tog organizma o toj gesti .14 Ova izjava upućuje upravo na sadržaj koji nastaje za- hvaljujući društvenom procesu. objasniti ili iskazati u odred- nicama simbola ili jezika na njegovom najvišem i najkompleksnijem stadiju razvoja (stadija koji on doseže u ljudskom iskustvu). odgovoran za pojavu cijelog skupa novih predmeta u prirodi. Baš kao u mačevanju. ne-svjesnoj razini. Dewey kaže da značenje nastaje kroz ko- munikaciju.u potpunosti je dana - na ne-duhovnoj. prije no što ju se analizira na du- hovnoj ili svjesnoj razini. na koje gesta upućuje. Ovdje je riječ o dvije glavne misli: (1) da je društveni proces. ali jezik naprosto izdiže iz društvenog procesa situaciju koja je logički ili implicitno već tu. Um organizmima koji su uključeni u taj proces i koji ga provode.

ili u prirodi u nje- nom odnosu spram takvog vladanja. Kao što smo vidjeli. i u tom smislu.jest smisao u kojem on određuje.zapra- vo za postojanje cijelog svijeta zdravorazumskih predmeta . uvjetuje i omogućuje njihovo apstrahi- ranje od ukupne strukture događaja. upućuje na rezultantu društvenog 78 . kao one koja ukazuje na rezultantu društvenog čina što ga započinje i u koji su tako uključena oba organizma. značenje uključuje to da gesta jednog organizma. Samo kad se poistovjeti s takvim simbolima. komunikacija je odgovorna za postojanje čitave oblasti znanstvenih predmeta kao i identiteta apstrahiranih iz ukupne strukture događaja zahvaljujući njihovoj relevantnosti za znanstvene svrhe. kao na ono što ukazuje na rezul- tantu društvenog čina što ga započinje. pri čemu je sama prilagodbe- na reakcija drugog organizma upravljena prema dovršenju tog čina ili je s njim u vezi.Um.i iznosi na vidjelo značenje . onako kao j e na nju u tom upućivanju prilagod- beno reagirao drugi organizam. osoba i društvo komunikaciju među u njega uključenim individualnim organizmi- ma. Ono nije u biti ili prvenstveno psihički sadržaj (sadržaj duha ili svijesti). jer egzi- stencija značenja ovisi o činjenici da je prilagodbena reakcija drugog organizma upravljena prema rezultanti danog društvenog čina kako ju je inicirala i indicirala gesta prvog organizma. Reakcija sa strane drugog organizma na gestu prvoga jest interpretacija . naprednijem stadiju razvitka. Na isti način. Značenje geste kod jednog organizma jest u prilagodbenoj reakciji drugog organizma na nju. prilagodbene reakcije i rezultante društvenog čina što ga gesta započinje osnova je značenja. Drugim riječima.jer ono uopće ne mora biti svjesno.te geste. logičku strukturu značenja treba tražiti u trostrukom odnosu geste spram prilagodbene reakcije i spram rezul- tante danog društvenog čina. Tako se osnova zna- čenja objektivno nalazi u društvenom vladanju. odnosno kao oni koji imaju značenje. A smisao u kojem je on odgovoran za njihovo postojanje. značenje postaje svjesno. Značenje je sadržaj predmeta koji je ovisan o odnosu organizma ili skupine organizama spram njega. oni postoje samo u odnosu na to ponašanje. a ustvari to i nije. kao identitete relevantne za svakodnevno društveno ponašanje. sve dok se u procesu ljudskog društvenog iskustva ne razviju smisleni sim- boli. Taj trostruki ili trijadični odnos između geste. u kasnijem.

Um

čina koji ona inicira i indicira; prilagodbena reakcija drugog organi-
zma predstavlja pak značenje geste.
Geste mogu biti bilo svjesne (smislene) bilo nesvjesne (ne-smi-
slene). Razgovor gesta ispod ljudske razine nije smislen, jer nije svje-
stan, dakle nije samosvjestan (premda je svjestan u tom smislu da
uključuje osjećaje i osjete). Kao suprotnost ljudskom obliku, kad na
nešto ukazuje drugom obliku ili mu iznosi značenje, životinja isto-
dobno ne ukazuje ili iznosi i samoj sebi istu stvar niti značenje; jer
ona nema duha, nema misli, te stoga tu ne postoji značenje u smi-
slenom ili samosvjesnom smislu. Gesta nije smislena kad reakcija na
nju od strane drugog organizma ne pokazuje organizmu koji izvodi
gestu što je to na što reagira drugi organizam.15
Mnogo je istančanih rasprava potrošeno na problem značenja. U
nastojanju da se taj problem riješi nije nužno pribjeći psihičkim sta-
njima, jer kao što smo vidjeli, otkriveno je da je narav značenja im-
plicitna u strukturi društvenog čina, u odnosima između tri njegove
individualne komponente: naime, u trijadičnom odnosu geste jedne
individue, reakcije druge individue na tu gestu, i dovrše~a danog dru-
štvenog čina koji je započela gesta prve individue. A činjenica što sc
tako pokazuje da je narav značenja implicitna u strukturi društvenog
čina, stavlja dodatan naglasak na nužnost da sc, u socijalnoj psihologiji,
počne od inicijalne pretpostavke trajnog društvenog procesa iskustva i
ponašanja u koji je uključena bilo koja dana skupina individua i o
kojem ovise postojanje i razvoj njihovih svijesti, osoba i samosvijesti.
15 Onome što označavamo kao "značenja" pripadaju dva karaktera; jedan je
participacija, a drugi komunikabilnost. Značenje može nastati samo uto-
liko što se neka faza čina koju individua pobuđuje u drugoj može pobu-
diti i u njoj samoj. U toj mjeri uvijek postoji participacija. Komunikabil-
nostje pak rezultat te participacije, tj. individua može sebi ukazati na ono
na što ukazuje drugima. Komunikacija bez smislenosti postoji tamo gdje
gesta individue izaziva reakciju druge, a da ne izaziva niti je sklona iza-
zvati istu reakciju same te individue. Može se reći daje smislenost sasta-
jališta promatrača prisutna u gesti koja izaziva primjerenu reakciju druge
ili drugih unutar kooperativnog čina, ali ona ne postaje smislena indivi-
duama uključenima u čin, osim ako se tendencija prema činu ne pobudi
unutar individue koja ju izvodi i ako se individua na koju ta gesta direk-
tno djeluje ne stavi u položaj individue koja izvodi gestu. (MS)

79

Um, osoba i društvo

12. Univerzalnost

Naše iskustvo stvarno prepoznaje ili pronalazi ono što je tipično, a to
je za adekvatnu teoriju značenja isto tako bitno kao i element poseb-
nosti. Na primjer, ne postoje samo činjenice crvenoga, već u iskustvu
postoji neko crveno koje je identično ukoliko se iskustvo odnosi na
neko drugo crveno. Može se izolirati crveno samo kao osjet, a kao
takvo ono je prolazno; ali osim tog prolaznog karaktera postoji nešto
što zovemo univerzalnim, nešto što mu daje značenje. Ono što se
događa jest boja, ona je crvena, ona je stanovita vrst crvenoga- a to je
nešto što u samoj izjavi o boji nema prolazan karakter. Ako s ovakvih
posebnih sadržaja pređemo na druge predmete, kao što su stolica, sta-
blo, pas, naći ćemo nešto što se može razlučiti od tog posebnog pred-
meta, biljke, životinje oko nas. Ono što prepoznajemo u psu nije
skupina osjetilnih elemenata, nego karakter da jest pas, pa ako
nemamo neki poseban razlog da se zanimamo baš za tog psa, neki
problem kao tko mu je vlasnik ili da li taj pas grize, naš odnos spram
te životinje je odnos spram nečeg univerzalnoga - to je naprosto pas.
Ako vas netko upita što ste vidjeli, odgovarate da ste vidjeli psa. Ne
biste znali kakve je boje; to što ste vidjeli bio je naprosto pas uopće.
Ovdje postoji značenje koje je dano u samom iskustvu, i upravo
bi s tim značenjem ili univerzalnim karakterom bihevioristička psi-
hologija trebala imati poteškoća. Kad postoji reakcija na životinju
poput psa, tu imamo reakciju prepoznavanja, kao i reakciju spram
predmeta krajolika; ta reakcija prepoznavanja jest pak nešto uni-
verzalno, a ne posebno. Može li se taj faktor iskazati u bihevioristi-
čkim odrednicama? Dakako, ne zanimaju nas filozofijske implikacije;

80

Um

ne zanima nas metafizika psa, nego to prepoznavanje, koje bi pri-
padalo i svakoj drugoj životinji iste vrste. Pa ima li u našoj naravi
reakcije takvog univerzalnog karaktera da se može reći da odgovara
tom prepoznavanju onoga što označavamo kao univerzalno? Nasto-
jim ocrtati upravo mogućnost takvog biheviorističkog iskaza.
Ono što predstavlja centralni živčani sistem nije tek skup automa-
tizama, dakle stanovitih neizbježnih reakcija na stanovite specifične
podražaje, kao što je povlačenje ruke kad dodirnemo grijalicu, ili
poskakivanje kad iza sebe začujemo glasan zvuk. Živčani sistem ne
pruža samo mehanizam za kakvu vrst vladanja već i za prepoznavan-
je predmeta na koji ćemo reagirati; to se pak reagiranje može iskaza-
ti kao reakcija koja može odgovarati na bilo koji iz stanovite skupine
podražaja. Dakle, čovjek treba zabiti čavao, poseže za čekićem, otkri-
je da ga nema, pa ne prekida posao da bi ga našao nego poseže za čime
drugim što može upotrijebiti, za ciglom ili kamenom, bilo čime što
je dovoljno teško da udarcu dade snagu. Štogod da dohvati, a može
poslužiti svrsi, bit će čekić. Takva vrst reakcije, koja se sastoji u
hvatanju kakvog teškog predmeta, jest nešto univerzalno. 16 Ako taj
predmet doista izaziva tu reakciju, ma kakav bio njegov poseban
karakter, može se reći da on ima univerzalan karakter. On je nešto što
se može prepoznati zahvaljujući tom karakteru, bez obzira na vari-
jacije u pojedinačnim slučajevima.
Može li se, dakle, u centralnom živčanom sistemu nalaziti mehani-
zam koji se može pobuditi tako da dovede do te reakcije, ma koliko
uvjeti inače bili raznoliki? Može li postojati mehanizam koji bi po
karakteru bio dostatno kompliciran da predstavlja predmete kojima
se bavimo- predmete koji nemaju samo prostorne, nego i vremenske
dimenzije? Predmet poput melodije, napjeva, jedinstvena je stvar.
Začujemo prve tonove i reagiramo na to kao na cjelinu. Takvo jedin-
stvo postoji u životima što ih prikazuju biografije koje prate čovjeka

16 Apstrakcijai univerzalije posljedica su sukoba i inhibicije: zid je nešto što
treba izbjeći i nešto što treba preskočiti, te dok je i jedno i drugo, on je
nešto duhovno, pojam. Jezik omogućuje da zadržimo te mentalne pred-
mete. Apstrakcije postoje za niže životinje, ali one ih ne mogu zadržati.
(1924)

81

Um, osoba i društvo

od rođenja do smrti, pokazujući sve što pripada rastu individue i
promjenama koje se zbivaju na njenom životnom putu. Postoji li
onda nešto u centralnom živčanom sistemu što može odgovarati tak-
vim karakterima predmeta, tako da možemo dati biheviorističko obja-
šnjenje predmeta koji je tako složen kao neka melodija ili jedan život?
Puka kompliciranost ne predstavlja ozbiljnu poteškoću, jer centralni
živčani sistem ima gotovo beskonačan broj elemenata i mogućih kom-
binacija, ali može li se u centralnom živčanom sistemu naći struktura
koja bi odgovarala stanovitom tipu reakcije koji za nas predstavlja
karakter predmeta koji prepoznajemo, za razliku od pukih osjeta?
Prepoznavanje uvijek podrazumijeva nešto što se može otkriti u
beskonačnom broju predmeta. Boju se može osjetiti samo jednom,
ukoliko "boja" znači neposredan odnos svjetlosti i očne mrežnice
normalnog živčanog sistema. Taj doživljaj dođe i prođe i ne može se
ponoviti. Ali nešto je prepoznato, u samom doživljaju dan je univer-
zalan karakter, za koji je bar moguće da se ponovi beskonačno mnogo
puta. Upravo se za njega smatralo da leži onkraj biheviorističkog
objašnjenja ili iskaza. Bihevioristička psihologija taj karakter iskustva
iskazuje u odrednicama reakcije. Može se reći da ne može biti uni-
verzalne reakcije, već samo reakcije na određen predmet. Nasuptot
tome, ukoliko je riječ o reakciji koja se može zbiti obzirom na ciglu,
na kamen, na čekić, u formi te reakcije postoji nešto univerzalno što
odgovara na čitav skup posebnosti, a tih posebnosti može biti besko-
načno mnogo, samo pod uvjetom da u odnosu na reakciju imaju
stanovit karakter. Odnos te reakcije prema beskonačnom broju po-
dražaja baš je odnos predstavljen u onome što zovemo "prepoznava-
nje". Kad koristimo termin "prepoznavanje", možda mislimo samo na
to da odabiremo kakav predmet koji služi toj posebnoj svrsi; ono što
pak općenito mislimo jest da je karakter predmeta koji je podražaj za
njegovo prepoznavanje prisutan u našem doživljaju. Na taj način mo-
žemo imati nešto što je univerzalno, nasuprot raznim posebnostima.
Mislim da u bilo kojoj navici možemo prepoznati ono što odgovara na
različite podražaje; reakcija je univerzalna, a podražaj partikularan.
Sve dok taj element služi kao podražaj, izaziva tu reakciju, može se
reći da to posebno potpada pod ovo univerzalno. To je iskaz bihevio-
rističke psihologije o univerzalnoj formi nasuprot posebnom slučaju.

82

Um

Sljedeća je točka više pitanje stupnja, koje se može ilustrirati
složenijim predmetima poput simfonije ili nekog života, sa svim nji-
hovim varijacijama i harmoničnim kontrastima. Kad muzički kritičar
raspravlja o tako složenom predmetu kao što je simfonija, možemo li
reći da se u centralnom živčanom sistemu nalazi nešto što odgovara
predmetu koji kritičar ima pred sobom? Ili, uzmite biografiju nekog
velikog čovjeka, Lincolna ili Gladstonea, gdje historičar, recimo Mo-
rlcy, ima pred sobom čitav taj život, sa svim njegovim beskonačnim
mnoštvom elemenata. Može li se za njega reći da u svojem central-
nom živčanom sistemu ima neki predmet koji odgovara tom stavu
prepoznavanja Gladstonea u svim njegovim promjenama kao jednog
te istog Gladstonca? Može li se, kad bismo imali mehanizam pomoću
kojega bi sc to moglo učiniti, izdvojiti u historičarevom mozgu ono
što odgovara Gladstoneu? Pretpostavljajući da se može, što bi to bilo?
To zasigurno ne bi bila tek pojedinačna reakcija na ime Gladstone. Na
neki način to mora predstavljati sve sveze koje su sc zbile u njegovom
iskustvu, sve sveze uključene u njegovo vladanje ukoliko su sc nji-
hovi analogoni zbivali u Gladstoneovom životu. To mora biti neka
vrst jedinstva, takvog jedinstva da, ako se ova cjelina dotakne u bilo
kojoj točki, to dovodi na vidjelo bilo koji drugi element u histo-
ričarcvom iskustvu Gladstonea. To može baciti svjetlo na bilo koju
fazu njegovog karaktera; može izložiti bilo koju situaciju u kojoj figu-
rira Gladstone. Sve to mora biti potencijalno prisutno u takvom ma-
piranju Gladstonea u Morleyevom centralnom živčanom sistemu. To
je beskonačno složeno, ali i centralni živčani sistem je beskonačno
složen. On ne predstavlja puke prostorne dimenzije, nego i vre-
menske. On može predstaviti akciju koja je odložena, koja ovisi o
nekoj ranijoj reakciji; potonja pak reakcija može u začetku, ali prije no
što se otvoreno zbude, utjecati na onu raniju reakciju.
U strukturi centralnog živčanog sistema možemo onda pojmiti
takvu vremensku dimenziju kao što je ona koja pripada melodiji ili
prepoznavanju tonova i njihovog međusobnog razmaka na ljestvici, i
na naš doživljaj tih dimenzija, onako kako na njih zbiljski utječe
početak naše reakcije na kasnije tonove, kao kad očekujemo stanovit
kraj. Ako pitamo kako se to očekivanje pokazuje u našem iskustvu,
trebalo bi nam biti teško da ga detaljno prikažemo u odrednicama

83

Um, osoba i društvo

ponašanja, ali shvaćamo da je to iskustvo određeno našom sprem-
nošću da reagiramo na kasnije tonove i da ta spremnost može posto-
jati i bez prisutnosti samih tonova. Način na koji ćemo reagirati na
svršetak u duru ili u molu stvarno određuje način kako doživljavamo
tonove koji zvuče sada. Upravo iz tog držanja proizlazi karakter našeg
doživljavanja svih duljih muzičkih kompozicija. Ono što je dano na
početku određeno je stavom spram onoga što ima doći kasnije. To je
faza našeg iskustva koju James ilustrira svojom diskusijom osjetilnog
karaktera veznika poput "a", "ali", "premda". Ako iznesete neku tvrd-
nju i dodate "ali", vi određujete slušaočev stav spram nje. On ne zna
što kanite uvesti, ali zna da slijedi nekakva iznimka. Njegovo znanje
se ne iskazuje u refleksivnoj formi, nego je stav. Postoji stav "ali", stav
"ako", stav "premda". Upravo takve stavove zauzimamo prema
početku melodije, prema ritmu pjesme; upravo ti stavovi daju smisao
strukturi onoga čime se bavimo.
Postoje stanoviti stavovi koje zauzimamo spram uzdignutog stupa
ili njegovih potporanja, i dovoljna namje samo naznaka tog predmeta
da izazove te stavove. Slikar i kipar, baš kao i muzičar, računaju na
takve stavove. Ukazivanjem na podražaje svaki od njih može uvesti
refleksiju složenosti reakcije. Dakle, ako netko može uvesti nekoliko
takvih složenosti i dovesti u sklad raznoliku refleksiju svih tih stavova,
on izaziva estetsku reakciju koju smatramo lijepom. Upravo harmo-
niziranje tih složenosti reakcije konstituira ljepotu predmeta. Postoje
različiti podražaji koji izazivaju beskonačno mnogo reakcija, a njihove
se naravi reflektiraju natrag u naš neposredni doživljaj i dovode u me-
đusoban skladan odnos. Kasniji stadiji samog iskustva mogu biti pri-
sutni u neposrednom doživljaju koji na njih utječe. Uz dostatno
kompliciran centralni živčani sistem, možemo onda naći beskonačno
mnogo reakcija, koje pak mogu biti ne samo neposredne nego i odlo-
žene, a kao odložene mogu već utjecati na sadašnje vladanje. .
Tako u nekom smislu možemo u centralnom živčanom sistemu
naći ono što bi odgovaralo složenim predmetima, s njihovim ponešto
maglovitim i neodređenim značenjem, kako leže u našem zbiljskom
iskustvu - predmetima složenima ne samo u prostornome, nego i u
vremenskom smislu. Kad reagiramo na bilo koju fazu tih predmeta,
sve druge vrijednosti su spremne da se uključe i dadu joj intelektualni

84

Um

i emocionalni sadržaj. Ne vidim razloga zašto se u organizaciji stava
kako je prikazan u centralnom živčanom sistemu onda ne bi moglo
naći što je to na što upućujemo kao na značenje predmeta, onoga koji
je univerzalan. To što reakcija odgovara neodređenom broju među­
sobno različitih podražaja jest nešto što nam daje odnos univerzalno-
ga spram partikularnoga, a kompleksnost predmeta može biti isto
tako neodređeno golema kao što su i elementi u centralnom živča­
nom sistemu koji predstavljaju moguće vremenske i prostorne kom-
binacije našeg vlastitog vladanja. Možemo onda legitimno govoriti o
stanovitoj vrsti reakcije koju neki Morley ima spram nekog Gladsto-
nea, reakciji koja svoj izraz može naći u centralnom živčanom siste-
mu, uzimajući u obzir sve njegov~ složenosti.
[Dosad smo naglašavali univerzalnost ili općenitost reakcije
nasuprot partikularnosti podražaja koji ju priziva. Sada želim skrenu-
ti pažnju na društvenu dimenziju univerzalnosti.]
M išljenje se zbiva u odrednicama univerzalija, a univerzalija je
entitet koji se dade razlučiti od predmeta pomoću kojega ju mislimo.
Kada mislimo na lopatu, u svojoj misli nismo ograničeni na bilo koju
posebnu lopatu. Ako pak mislimo na univerzalnu lopatu, mora biti
nešto o čemu mislimo, a to očevidno nije dano u onom posebnom
slučaju koji je povod misli. Misao transcendira sve slučajeve. Mora-
mo li, da bismo objasnili svoje mišljenje, pretpostaviti kakvu oblast
takvih entiteta, esencija ili subzistenata? To općenito pretpostavljaju
moderni realisti. Deweyev odgovor bi bio da smo svojom apstrahi-
rajućom pažnjom izolirali stanovite značajke lopata za koje su ra-
zličite posebne lopate irelevantne, premda u tim posebnim lopatama
postoje ili bivstvuju. Za te značajke, koje će se naći u svakoj lopati
koja jest lopata, bilo koja od njih stoga je irelevantna. Možemo ići i
dalje i reći da je za te značajke irelevantan slučaj lopata koje nastaju i
istroše se. Drugim riječima, one su vremenski neosjetljive i mogu se
nazvati vječnim predmetima ili bićima. Ali, kaže Dewey, ta irelevant-
nost vremena u odnosu na ove značajke u našem mišljenju ne
apstrahira njihov bitak iz posebnih lopata ... Dewey se sasvim slaže s
ranije spomenutim realistima da značenje nije smješteno u svijetu
samome, dakle, on nije nominalist. On, međutim, tvrdi da značenje
počiva u lopati kao karakter koji je nastao putem društvene naravi

85

Um, osoba i društvo

mišljenja. Mislim da u sadašnjoj terminologiji možemo reći da su
značenja nastajala u društvenom iskustvu, baš kao što boje nastaju u
iskustvu organizama s aparatom vida. 17
Značenje kao takvo, ~- predmet misli, nastaje u iskustvu kroz po-
jedinca koji sebe potiče da u svojoj reakciji spram predmeta zauzme
stav drugoga. Značenje je ono na što se može ukazati drugima , dok
sc istim procesom na njega ukazuje i samoj individui koja ukazuje.
Ukoliko individua ukazuje na nj samoj sebi u ulozi druge, ona zau-
zima perspektivu ove potonje, pa kako ona ukazuje na nj drugoj indi-
vidui iz svoje perspektive, a to na što se tako ukazuje je identično, to
mora biti ono što može biti u različitim perspektivama. To stoga mora
biti nešto univerzalno, u najmanju ruku u identitetu koji pripada
različitim perspektivama organiziranima u jednoj jedinstvenoj per-
spektivi, i ukoliko je načelo organiziranja ono koje dopušta i druge
perspektive osim onih zbiljski prisutnih, ta univerzalnost se logički
može beskonačno proširivati. Međutim, njegova univerzalnost u vla-
danju svodi se samo na irelevantnost razlika različitih perspektiva za
karaktere na koje ukazuju smisleni simboli koji se koriste, ~- geste
koje individui koja ih koristi ukazuju na ono na što ukazuju drugima,
za koje služe kao primjereni podražaji u kooperativnom procesu.18
Smislenost smislene geste ili simbola uvijek pretpostavlja dru-
štveni proces iskustva ili ponašanja u kojem nastaje; ili, kako kažu
logičari, uvijek sc implicira univerzum diskursa kao kontekst u čijim
odrednicama, ili kao polje unutar kojega, smislene geste ili simboli
doista imaju smisao. Taj univerzum diskursa konstituira skupina
individua koje provode zajednički društveni proces, i sudjeluju u za-
jedničkom društvenom procesu, iskustva 19 i ponašanja unutar kojega
tc geste ili simboli imaju ista ili zajednička značenja za sve članove te
skupine, bilo da oni izvode te geste i simbole ili ih upućuju drugim
individuama, bilo da otvoreno reagiraju na njih kako su im upućene

17 [Ovaj odlomak je odabran iz rukopisa "The Philosophy ofJohn Dewey",
objavljenog 1936. u Irzternational ]ou mal <if Ethics.]
18 (Odlomak izabran iz MS.]
19 Zajednički svijet postoji ... samo utoliko ukoliko postoji zajedničko (grup-

no) iskustvo. (MS)

86

izvan dru- štvenih čina u koje su uključene i iz kojih izvode svoje značenje one su besmislene. (MS) 87 . Uko- liko u društvenom vladanju s drugima i sa sobom ukazujemo na značajke koje opstaju u perspektivi skupine kojoj pripadamo i iz koje nastajemo. premda u različitim situacijama možemo naći metodu raz- govora.20 Sama ta univerzalnost i impersonalnost misli i uma je s biheviori- stičkog stajališta rezultat toga što dana individua uzima stavove dru- gih spram nje i konačno kristalizira sve te posebne stavove u jedin- stven stav ili stajalište koje se može nazvati stajalištem "poopćenog drugoga". Um od drugih individua. Čitav naš proces apstraktnog mišljenja. Neki univerzum diskursa jednostavno je sistem zajedničkih ili društvenih značenja. Univerzalije (bez obzira na to kako se s njima postupa u logici i metafizici) se stvarno svode na alternativne načine djelovanja pod neodređenim mnoštvom različitih posebnih uvjeta ili u neodređe­ nom mnoštvu različitih posebnih situacija. da. na ono za što je prolaznost irelevantna. drugim riječima. i koja tako pruža metodu prevođenja iz jedne per- spektive u drugu. pa tako i mišljenja. mi ukazujemo na ono što se ne mijenja u odnosu na naše vladanje. ta neosjetljivost pripada samo onom širem karakteru što ga pretpostavlja problem koji se reflektira. Istoj kategoriji pripadaju takozvane univerza- lije ili pojmovi. koja se pokazuje neosjetljivom na razlike među tim situacijama. tehnika i metoda su u biti dru- štveni. Oni su elementi i struktura univerzuma diskursa.21 20 Naši takozvani zakoni mišljenja su apstrakcije društvenog odnošenja. Neka metafizika koja te logičke elemente izdiže iz njihovog iskustvenog staništa i obdaru- je ih subzistencijskim bitkom previđa činjenicu da je i relevantnost pro- laznosti strogo relativna na situaciju u vladanju unutar koje se razvija refleksija. (1912) 21 Svi trajni odnosi podložni su promjeni.načine koji su više-ma- nje identični za neodređen broj normalnih individua. Ostaju logičke konstante i deduk- cije iz logičkih implikacija. i nikada ne transcendira društveno vladanje unutar kojega ta metoda nastaje.

različite ili alternativne načine do- vršenja danog društvenog čina u koji je individua umiješana ili koji je već započela. ili kao funkcionirajućeg elementa u procesu društvenog iskustva i ponašanja koji konstituira to okruženje . a druga ne. ~erojatno bismo mogli detaljnije opisati izraz čovjeka kojeg prvi put sretnemo nego naših najprisnijih prijatelja. Izabiremo knjigu koju hoćemo ali ne možemo reći kakav je njen karakter. tenta- tivno i unaprijed. Pred koji čas sam rekao da naš iskaz značenja nekog predmeta uk- ljučuje nešto više od puke reakcije. S prijateljima smo spremni početi 88 . Naš stav može biti naprosto da nam se neka muzika sviđa. Refleksija ili refleksivno ponašanje nastaje samo pod uvjetima samosvijesti i omogućuje individualnom organizmu da svr- sishodno kontrolira i organizira svoje vladanje. Narav refleksivne inteligencije U onom tipu privremene inhibicije djelovanja koji označava mišlje- nje. radi njenog biranja među njima. ne moramo biti kadri reći zašto reagiramo ili na što to reagiramo.stavova koje on može zauzeti. obzirom na svoje dru- štveno i fizičko okruženje. Bitno je da se takvom refleksivnom inteligencijom pozabavimo sa stajališta socijalnog biheviorizma. ~· obzirom na razne društvene i fizičke situacije u koje se uključuje i na koje reagira.i spram sebe sa stajališta tog okruženja. ili u kojemu nastaje refleksija. u iskustvu individue smo. Mo- žemo reagirati na muzičku frazu i u iskustvu ne mora biti ničega osim te reakcije. ma koliko ona bila složena. Takva je većina naših prepoznavanja. prikazali različite mogućnosti ili alternative budućeg djelovanja koje su joj otvorene unutar dane društvene situacije . organi- zacija skupa stavova spram njegovog društvenog okruženja . osoba i društvo 13. Organizacija sopstva jednostavno je organizacija koju vrši individualni organizam.Um.

Recimo. prijatelji ga ne bi odmah prepoznali. Možda moramo odrediti koji su to podražaji koji izazivaju reakciju tog složenog karaktera. njegovo značenje. dobivamo iskaz o tome što je narav tog predmeta ili. Možda moramo odabrati te detalje. Ta sposobnost apsolutno razlikuje inteligenciju takvog misaonog bića kakvo je čo~ek od inteligencije nižih životinja. Želim skrenuti pažnju na proces zahvaljujući kojemu se ukazuju one značajke koje doista izazivaju tu reakciju. Jedan pas ne može poslati drugoga da ustanovi taj miris. mi tu osobu prepoznajemo zbog njenog vanjskog izgleda. Ali pas nije kadar ukazati drugom psu na taj miris. ako hoćete. Možda moramo izdvojiti te značajke koje omogućuju uspje- šno prepoznavanje da bismo na njih ukazali nekome drugom ili sami- ma sebi. barem u odrednicama 89 . Moramo sebi pokazati što to izaziva tu određenu reakciju. Neobičan je dar sposobnost analize takvog predmeta i izdvajanja podražaja za tako složeno djelovanje. Kad bi netko ušao u sobu jako izmijenjen zbog dugotrajne bolesti ili zbog izlaganja tropskom suncu. Životinje niže od čov­ jeka reagiraju na stanovite značajke finoćom koja nadmašuje ljudsku sposobnost. On može navesti one značajke koje će proizvesti stanovitu reakciju. ma koliko one bile inteligentne. kao što se vidi u muzičkoj kritici. S osobom koja nam je poznata prelazimo na razgovor bez razmišljanja o takvim stvarima. Većina naših procesa prepoznavanja ne uključuje to identi- ficiranje značajki koje nam omogućuju da identificiramo predmete. kao što je miris za psa. Um razgovor čim su tu. a niže životinje nisu. Ali ako pokušamo otkriti čo~eka kojeg su nam opisali. Često je to vrlo teško. pa ako zauzmemo kritički stav moramo otkriti što je to u tom predmetu što izaziva tu složenu reakciju. Čovjek pak može reći kako identificirati drugog čovjeka.predobro je poznajemo. Može nam se desiti da moramo opisati neku osobu pa otkrijemo da ne možemo . Kad to činimo. ne moramo utvrditi tko su. Postoje stanoviti elementi koji nam omogućuju da prepoznamo pri- jatelja. Općenito kažemo da je čovjek racionalna životinja. a možda nitko neće moći reći što je to u izvedbi izazvalo takvu reakciju ili odrediti razne reakcije tih individua. mi podrobno razgledamo osobu da se uvjerimo da odgovara opisu koji smo dobili. Cijela publika može biti zanesena nekom kom- pozicijom. Ono što želim pokazati.

Kad tipkate na pisaćoj mašini. Učitelj crtanja ponekad će tražiti od učeni­ ka da crtaju lijevom rukom. 22 Takav bi bio bihevioristički iskaz o tome što znači um (reason) . Kad rasuđujete. jer je vrlo teško riješiti se navika desne. To su dva tipa inteligencije. Knjiga s uputama može pružiti skup podražaja koji dovode do stanovitog skupa reakcija. Inteligencija detektiva nasuprot inteligenciji psa tragača leži u toj sposobnosti da pokaže koje su to posebne značajke koje će izazvati njegovu reakciju hvatanja čovjeka. Mišljenje je zamršen proces . tako da se mogu postići životni ciljevi tog organizma. a vi ih izdvajate iz drugih vaših složenih reakcija. prikazivanja svijeta tako da bude pogodan za vladanje.. jest da u tom razlikovanju mislimo upravo na ukazivanje na one značajke koje dovode do onakve reakcije koju imamo na predmet. ne baš racionalni procesi kojima iz starih možete izvesti nove reakcije. To isprva može biti gruba reakcija. a onda ti podražaji sa sobom donose i sastavljene reakcije. osoba i društvo bihcviorističke psihologije. Do pogrešaka dolazi zato što su reakcije koje rabite drukčije. možete odrediti površinu trokuta. Postoje i drugi. Biti u stanju 22 Inteligencija i spoznaja su unutar procesa vladanja. što su povezane s cijelim skupom drugih reakcija. Upravo isticanje značajki koje dovode do reakci- je razlikuje detektivsku agenciju koja šalje čovjeka od psa tragača koji progoni nekoga.Um.i to je sve. Sjedinjujete podražaje koji u prošlosti nisu bili sjedinjeni. Upravo to činite kad postupate na racionalan način: pokazujete sebi koji su to podražaji koji će izazvati neku složenu reakciju. od kojih je svaki speci- jaliziran. Način na koji reagirate na udvostručavanje slova kad pišete razlikuje se od načina reagiranja kad slova tipkate na mašini. stanovite značajke ukazuju na stanovite reakcije. (MS) 90 . i po po- retku podražaja određujete kakva će biti cjelina reakcije. možete dobiti poduku o korištenju. ali i to je proces koji još uvijek uključuje navođenje podrapaja koji izazivaju razne reakci- je. možda onako kako nikada prije nisu bili izdvojeni. vi sebi ukazujete na značajke koje izazivaju stanovite reak- cije . detektiv ne može učiniti ono što čini pas tragač.. a pas tragač ne može ono što može detektiv. Možete razabrati odgovore koji se nalaze u drugim reakcija- ma i povezati ih. Ako imate kut i stranicu. Možete za početak razviti posve dobru tehniku. koju valja osloboditi od reakcija iz prošlosti.

kako kažemo. posvećujući pažnju određenim elementima. a kombinacija koja je uspješna naprosto se održava. Pokazu- jete joj stanovite specifične faze ili značajke predmeta koje izazivaju određene tipove reakcija. Ali osobi se može reći "Gledaj ovo. pa tim usmjeravanjem pažnje i držanjem podražaja možemo steći kontrolu nad reakcijom. od kojih svaki proizvodi određeni tip reakcije. Ona može usmjeriti pažnju i tako izolirati određenu reakciju koja mu odgovara. Čov­ jek može kombinirati ne samo reakcije koje su već tu. Vi zapažate sta- novite elemente. Niže forme nemaju sposobnosti da posvete pažnju nekom anali- ziranom elementu u polju podraživanja. vi se sad držite tih procesa reakcije posvećujući pažnju podražajima. držeći se reakcija koje odgovaraju na te posebne podražaje i potom ih kombi- nirajući da bi sačinila neki drugi čin. Na taj način sgečemo kontrolu nad svojim djelovanjem. Možemo direktno kontrolirati osjetilne. izdvajajući je između drugih i ponovo je kombinirajući s drugima. a ta analiza omogućuje rekonstrukciju čina. Gesta kakva se razvila u vladanju ljudske skupine definitivno služi da pokaže baš te elemente pa tako i da ih dovede u područje voljne 91 . Dešava se upravo raščlamba procesa pu- tem posvećivanja pažnje specifičnim podražaj ima koji izazivaju odre- đen čin. samo pokušajima i pogreškama. Tako mi rastavljamo svoje složene djelatnosti i time omogućujemo učenje. Životinja kom- binira. što može i ži- votinja niža od čovjeka. Čovjeka razlikuje ta moć analize područja podraživanja koja mu omogućuje da izdvoji ovaj a ne onaj podražaj i tako se drži reakcije koja pripada tom podražaj u. a ne motorički proces. ne kontroliramo svoju reakciju direktno kroz same motoričke putanje. ljudska individua može ući u svoje aktivno- sti i rastaviti ih. možemo usmjeriti pažnju na određen element u polju. To je ono što mislimo pod uče­ njem ili pod poučavanjem neke druge osobe da nešto učini. Brava vam ne funkcionira. To općenito iskazujemo kad kažemo da svi- jest prati samo osjetilni. koja bi im omogućila da kontroliraju reakciju. Um pokazati te podražaje drugim osobama ili samoj sebi jest ono što zovemo racionalnim vladanjem za razliku od nerczonske inteligenci- je nižih životinja i od dobrog dijela našeg vlastitog vladanja. samo gledaj ovu stvar" i ona može svoju pažnju prikovati uz taj specifični pred- met. ali ne i motoričke procese.

Bilo je nađeno neodređeno mnoštvo asocijacija koje leže u našem iskustvu obzirom na bilo što što se nađe pred nama. Čovjek isto to čini i sam ukoliko je 92 . propovjednika. Ona je izlagala pravila da će jedna asocijacija. osoba bira različite reakcije što ih obuhvaća bijeg. Iskazano u odrednicama centralnog živčanog sistema. ali asocijacijska psi- hologija nikad nije objasnila zašto je dominantna jedna asocijacija.Um. voljna akcija ovisi o ukazivanju na stanovitu značajku. biti i dominantna. mogu zadobiti potpunu kontrolu nad organizmom i utoliko zakočiti druge aktivno- sti. kakav osebujan vonj. ali ima u sebi te određene elemente reakcije. a nju omogućuje jezik. Gesta pod tim okolnostima izaziva kod individue stanovite reakcije koje izaziva i kod druge osobe. čovjek i sam ima stav skoka i bijega. Postoji. o njenom isticanju. učitelja. ali ustvari često postoje situacije u kojima pažnju zaokuplja nešto što izgleda kao naj- slabiji element situacije. Inženjer za produktivnost uočava ovo. U slučaju glasovne geste postoji tendencija da se u jednom obliku izazove ona reakcija koja se izaziva i u drugome. Neko jako svjetlo. tako da dijete igra ulogu roditelja. Psihologija pažnje smijenila je psihologiju asocijacije. ima pred sobom listu svih različitih reakcija. Kada uđe u kazalište i u programu uoči znakove koji je upozoravaju da u slučaju požara izabere najbliži izlaz. o pridržavanju te značajke. to znači da je on pobudio njegove gornje traktove što bi dovelo do zbiljskog skoka i bijega. osoba i društvo pažnje. neka temeljna sličnost između voljne i ne- voljne pažnje. Međutim. ono. i odabire redoslijed kojim to treba izvesti. psi- hologje mogao raditi s takvim situacijama i shvatiti da voljna pažnja ovisi o ukazivanju na neku značajku u polju podraživanja. Ona. o kojima govori- mo kao o značenjima. Tek kad se poduhvatio analize pažnje. takoreći. Kad naglim uzvikom upozorava osobu koja je u opasnosti. Reakcija druge nalazi se u individui koja izolira podražaj. a ne neka druga. nešto treće. a njeno izvođenje izolira u toj individui taj posebni karakter podražaja. ako je bila intenzivna. nedavna i učestala. i priprema se za ono što će učiniti birajući različite elemente i sastavljajući ih na traženi način. Takvo ukazivanje omogućuje izoliranje i rekombinaciju reakcija. Takva analiza je bitna za ono što zovemo ljud- skim razumom. premda ne izvodi taj čin. te tako i pridržavanju njoj pripadne reakcije. On nije u opa- snosti. dakako.

Gesta mora biti ona koja u individui izaziva ili bi mogla izazvati onu reakciju koju će njeno korištenje izazvati u reakciji drugoga. S takvim materijalom radi duh. ili pogledom oka. i koji mi zauzimamo ukoliko preuzimamo njegovu ulogu. zbiljska gesta je proizvoljna. O tome se radi u ljudskoj inteligenciji. značenje. pod uvjetom da doista izaziva reakciju koja pripada stvari na koju ukazuje. reakcija koju dobijemo nije stvarno činjenje. Dobivamo stav. U nekim granicama. Ne možemo reći slonu da treba uhvatiti rep drugog slona. On to čini priskrbljujući one geste koje. Kada moramo odrediti redoslijed jednog skupa reakci- ja. Gesta daje proces pomoću kojega netko u sebi pobuđuje reakciju koju bi se moglo pobuditi i u drugome. Možemo stvoriti situaciju koja je za slona podražaj. Izolirati reakciju bez ukazivanja na podražaj gotovo je proturječna. Kad nekoj osobi kažemo da učini nešto. ma koliko neznatna. Mora postojati nekakva gesta. unutar polja naše kontrole. mi ih sastavljamo na određen način i možemo to učiniti zato što možemo navesti redoslijed podražaja koji će na nas djelovati. za razliku od tipa inteligencije nižih formi. tako da se oni tamo nalaze u odnosu spram onoga na što ukazujemo. ili pomoću glasovne geste na ovom ili onom jeziku. Svejedno je da li čovjek pokazuje prstom. Mi ih ne izvodimo. taj podražaj neće ukazati na istu stvar slonu i nama. djelujući na nas onako kako djeluju na druge. pružajući nam materijal koji postoji u našem duhu. Jezik kao društven proces omogućio nam je da odaberemo reakcije i zadržimo ih u or- ganizmu individue. a to nije dio njegove nepo- sredne reakcije ukoliko je riječ o njegovoj neposrednoj fizičkoj okoli- ni. To je bitna uloga jezika. ili držanjem tijela. ili kret- njom glave. nego njegov početak. Jezik je proces ukazivanja na stanovite podražaje i mijenjanja reakcije na njih u sistemu ponašanja. izazivaju stav koji drugi zauzima. ali ne možemo postići da slon samom sebi pokaže što je taj podražaj tako da u svojem vlastitom si- stemu ima reakciju na njega. Na takav način 93 . ali oni su tu i konstituiraju značenja tih predmeta koje pokazujemo. Komunikacija nam daje one elemente reakcije koji se mogu zadržati u mentalnom polju. Nastojim istaknuti što taj proces komunikacije čini. Um samosvjestan. a ta kontrola se sastoji u kombiniranju svih tih raznih mogućih reakcija da bi se pri- bavio novo konstruirani čin što ga iziskuje problem.

i njihovo djelovanje kao dijela činilaca ili uvjeta koji određuju sada- šnje ponašanje. individua živi u budućnosti. 24 Pomoću fiziologijskog mehanizma ljudskog centralnog živčanog sistema. Pomoću svojih daljinskih organa i svoje sposobnosti za odložene reakci- j e. s mogućnošću da planira svoj život obzi- rom na tu budućnost.23 Centralni živčani sistem omogućuje implicitno započinjanje više mogućih alternativnih reakcija obzirom na bilo koji dani predmet ili predmete. bio u doticaju s nama. odjeljak. ljudska inteligencija namjerno između nekoliko alternativ- nih reakcija koje su moguće u danoj problemskoj situaciji okruženja odabire jednu. Želim našem objašnjenju dodati još jedan faktor: odnos tempo- ral nog karaktera živčanog sistema spram predviđanja i izbora. prije suočavanja s predmetom. ne bismo imali vremena za odlučivanje. tako on omogućuje inteligentan ili promišljen izbor kada se među tim mogućim alternativnim reakcijama bira ona koja će se prenijeti u otvoren učinak. Kad bi se naš svijet neposredno nadnosio nad nas. ako je pak dani odgovor koji je odabrala složen . Postojao bi samo jedan način da se na njega reagira. instinktivnim i naviknutim vladanjem ili ponašanjem - odloženu reakciju s neposrednom reakcijom. (1931) 94 . Ono što se zbiva u sa- dašnjem organičkom ponašanju uvijek se u nekom smislu izdiže iz prošlosti kao nešto novo i nikad se nije mqglo unaprijed precizno predvidjeti .] 24 Prednost je imati te reakcije u pripremi.nikad se nije moglo precizno predvidjeti na osnovi ma 23 [Vidi i 16. sta- vlja inteligentno vladanje ili ponašanje u odlučujući kontrast s reflek- snim. prije stvarnog dovršenja tog čina. radi dovršenja bilo kojeg već započetog čina.Um.ona može taj skup ili lanac jednostavnih reakcija organizirati na takav način da tu individuu osposobi za najadekvatnije i najskladnije rješe- nje danog problema okruženja. Upravo uvođenje alternativnih mogućnosti buduće reakcije u određivanje sadašnjeg vladanja u bilo kojoj danoj situaciji okruženja. putem mehanizma centralnog živčanog sistema. osoba i društvo možemo iskazati racionalno vladanje u odrednicama biheviorističke psihologije.~­ ako je skup ili lanac ili grupa ili slijed jednostavnih reakcija .

već i nužni fiziologijski uvjet odložene reakcije što ga taj pro- ces pretpostavlja. te to što individua konačno odabire svoje is- paljene odgovore ili reakcije na društvene situacije na koje nailazi i koje ju stavljaju pred probleme prilagođavanja. bilo bi nemoguće kad bi ova ili ona ispoljena reakcija na dane podražaje okoline morala biti neposredna.koja može biti selek- tivna samo zato što je odložena . Ideje.Uu koji na takvo ponašanje vrše mogući budući rezultati ili posljedice koje ono može izazvati. u slučaju pak inteligentno kontroliranog organičkog ponašanja osobito se ističe taj element spontanosti. Organizacija. inteligencija je uvelike stvar selektivnosti. i izvan njenih odrednica. dakle. za razliku od postupaka. napro- sto su ono što ne činimo. Naše ideje bu- dućeg vladanja ili o njemu jesu naše tendencije da djelujemo na ne- koliko različitih načina u prisutnosti dane situacije okruženja. i koji se tako mogu kao određujući faktori uključiti u kontrolu ili selekciju te otvorene reakcije. Um koliko potpunog poznavanja prošlosti i uvjeta iz prošlosti relevantnih za njegovo pojavljivanje.ten- dencije ili stavovi koji se u centralnom živčanom sistemu mogu pojaviti ili implicite pobuditi prije samog otvorenog odgovora ili re- akcije na tu situaciju.dje!uje inteligencija u određivanju ponašanja. sve bi to bilo nemo- guće kad njeni ispoljeni odgovori i reakcije u takvoj situaciji ne bi bili odloženi dok se ne provede taj proces organiziranja. Proces inteligentnog vladanja bitno je proces selekcije među raznim alternativama. jer upravo putem tog procesa selektivne reakcije . sposobnost rješavanja problema sadašnjeg ponašanja u svjetlu kako 95 . Inteligencija je u biti sposobnost rješavanja proble- ma sadašnjeg ponašanja u odrednicama njegovih mogućih budućih posljedica što se podrazumijevaju na osnovi prošlog iskustva. Zapravo. upravo taj proces tvori inteligenciju. za- hvaljujući sadašnjem ugec. Odložena reakcija je nužna za inteligentno vladanje. one su mogućnosti otvorenih reakcija koje implicite iskušavamo u centralnom živčanom sistemu i odbacujemo u korist onih po kojima stvarno postupamo odnosno pretvaramo ih u djelo. Bez odgođene reakcije. ne može se vršiti nikakva svjesna ili inteligentna kontrola ponašanja. implicitno iskušavanje.dakle. Centralni živčani sistem ne pruža samo nužni fiziologijski mehanizam za taj proces. ili kao ono što ne prelazi u otvoreno ponašanje. implicitnog iskušavanja te konačno selekcije i izvođenja.

ranja. i nije u temelju niti nužno svjestan ili psihičan. koje pojedincu stoji na raspolaganju. Taj proces je omogućen mehanizmom cen- tralnog živčanog sistema. te odabiranja odgovora ili reakcije na podražaje dane situacije okruženja. organizi. Proces prakticiranja inteligencije je proces odga- đanja. uključena ili upletena individua koja zauzima taj stav. usporedo s drugima. ona uključuje i pam- ćenje i predviđanje. To je najdjelotvornije sredstvo prilagodbe na društveno okruženje. 96 . svjestan motiv. i obzirom na njih. tako da svrhoviti element ponašanja ima fiziologijsko sjedište. No proučavanje naravi centralnog živčanog sistema pokazuje da se u formi fiziologijskih stavova (izra- ženih u određenim fiziologijskim postavima) različita moguća dovr- šenja danog čina nalaze prije njegovog zbiljskog dovršenja. osoba i društvo prošlosti tako i budućnosti. koji dopušta da individua zauzme stav druge spram nje i tako sebi postane predmet. te stoga mora podrazumijevati prisutnost duha ili ovisiti o njoj.Um. društvenog čina u koji je. Bilo kakav stav predstavlja početak. Tra- dicionalna je pretpostavka da onaj svrsishodni element ponašanja mora biti kakva ideja. biheviorističku osnovu. ili potencijalno započinjanje ovog ili onog sastavljenog čina. te da se tim putem raniji dijelovi danog čina nalaze pod djelovanjem ili u~e­ cajem (u sadašnjem vladanju) njegovih kasnijih faza. zapravo na okolinu uop- će.

tako da sam podražaj prate drugi podražaji. tako da se uplašilo u mraku. Kasnije bijeli zamorac izaziva reakcije straha čak i kad zvuka nema. Glasni zvuk uzrokuje strah. Po tom gledištu mi se služimo glasovnim gestama u svezi sa stvarima i time uvjetujemo svoje reflekse na stvari u smislu glasovnog procesa. kako ga je prikazao Watson. Psiholog izolira neki skup refleksa koji odgovara- ju stanovitim specifičnim podražajima.25 Uvjetovani refleks objektivnih psihologa koristi i Watson kako bi objasnio proces mišljenja. a onda dopušta tim refleksi- ma izražavanje pod različitim okolnostima. Um 14. Prisutnost bije- log zamorca uvjetuje tu reakciju straha tako da se dijete počinje bojati bijelog zamorca. od jedne neprimjerenosti. mi taj refleks uvjetujemo riječju "stolica". Vraćajući pro- ces mišljenja na proces govorenja. watsonizam i refleksija Raspravljao sam o mogućnosti uvođenja pojma ili ideje u područje biheviorističkog postupka. Biheviorizam. Ćini to pomoću prenosa re- fleksa s jednog podražaja na drugi . On otkriva da te reflekse može proizvesti i taj novi podražaj.tehnički termin za taj proces je uvjetovani refleks. ali je moguća interpretacija u odrednicama uvjetovanja. čak i u odsutnosti onoga koji je prije bio nužni podra- žaj. 97 . Tipična je ilustracija dijete koje se počne bojati bijelog zamorca zato što su mu ga nekoliko puta pokazali u trenutku u kojem se iza njega začuo glasan zvuk. simbolom. Stolica 25 Djetetov strah od mraka mogao je nastati tako što ga je probudila glasna grmljavina. glasovnom gestom. Watson naprosto identificira misao s riječju. nastojeći time osloboditi biheviorizam. Ako imamo tendenciju da sjednemo kad je u blizini stolica. Ovo nije dokazano.

Um. Uvježbana vojna jedinica pokazuje skup uvjetovanih reflek- sa. ovo objašnjenje izgle- da prilično neprimjereno. Ako vojnik u tim okolno- stima razmišlja. vrlo je vjerojatno da neće djelovati. Tu se događa nešto vrlo određeno. Ako te reakcije možemo uvjetovati glasovnim gestama tako da svaki put kad se izvede stanovita reakcija istodobno upotrijebimo stanovite fonetske clemente. tako da puko izdavanje naredbe uključuje i njeno izvršenje. Istina je da ljudi "dolje" izvode proces bez razmišljanja. i tako dalje. Razumno je pretpostaviti da u tim zajednicama nije prisutno ono mišljenje koje 98 . pro- ces mora postati automatski. Tu. Mi prepoznajemo upravo to da ovakav iskaz nije primjeren mišljenju koje se moralo obaviti na višoj razini. S gledišta analize iskustva o kojem je riječ. Jezički proces je navlastito pril~gođen takvom uvjetovanju refleksa. može doći do toga da taj čin oslobađa korištenjem te riječi. Jedan skup reakcija slijedi drugi. ali pošto su to obavili oficiri negdje "gore". Ncmisaono vladanje vojnika koji izvršava naredbu. Tom procesu se ne može postaviti nikakva posebna granica. No ako je mišljenje na višoj razini obavljeno pod istim uvjetima. Psiholozi u procesu mišljenja ne bi trebali tražiti išta složenije od pukog uvjetovanja refleksa glasovnim gestama. Mišljenje tada ne bi bilo ništa drugo doli upotreba tih raznih glasovnih elemenata skupa s reakcija- ma koje izazivaju. što se ne može iskazati u odred- nicama uvjetovanih refleksa. Imamo beskonačno mnogo reakcija na predmete oko nas. imamo djelovanje bez mišljenja. osoba i društvo je izvorno podražaj koji oslobađa taj čin sjedanja. dakako. Mogu se naći veliki. osobito kod mrava. a dijete. dovršenje jednog koraka dovodi taj organizam u kontakt s određenim podražajima koji oslobađaju drugi. Njena uspješnost leži u automatskoj reakciji na izdavanje naredbi. biheviorist očigledno ne uspijeva uzeti u obzir ono što je osebujno za planiran- je. bivajući uvjetovano. u nekom smislu njegovo djelova~e ovisi o odsustvu misli. Možda bi ono bilo dostatno za neke vrste iskustva. karakteristično je za tip vladanja nižih životinja. Negdje se mora obaviti složeno razmišljanje. možemo doći do toga da ta reakcija bude izazvana svaki put kad se pojavi ta glasovna gesta. do detalja razrađeni složaji tog procesa. Pomoću određenih naredbi stvara se određena formacija. Mi taj mehanizam koristimo za objašnjenje složene instinkte nekih organizama.

Ljudska zajedni- ca koja pohranjuje hranu u hladno spremište i kasnije je koristi čini u nekom smislu isto što i osa. je li moguće preoblikovati naš prikaz biheviorističke psihologije tako da bude pravedniji prema onome što obično određujemo kao svijest o onome što činimo? Ja sugeriram da u najmanju ruku možemo pružiti sliku onoga što u centralnom živ- čanom sistemu odgovara nekoj ideji. Pripremamo se za stanoviti proces time što 99 . U mojem primjeru s nuđenjem stolice i izricanjem ponude nekoj osobi da sjedne. Čovjek može biti potpuno zaokupljen nečim drugim. spremni smo sjesti. On naprosto povezuje skup reakcija sa stanovitim podra- žajima i pokazuje da mehanizam organizma može mijenjati te podra- žaje. Ali ta supstitucija nam ne daje sliku mehanizma koji u nekom smislu odgo- vara stolici. zamijeniti jedan podražaj drugim. Osa koja sprema paraliziranog pauka kao hranu za larve koje ona nikad neće vidjeti i s kojima nikada nije imala kontakta ne postupa na način svjesnog predviđanja. ali ideje koje ostvaruju taj proces nisu objašnjene naprosto tom supstitucijom. Watsonov prikaz uvjetovanja refleksa ne uključuje te dijelove iskustva. i tada taj podražaj nije onaj podražaj koji djeluje u izvornom refleksu. Dakako. Takav postupak se eksperimentalno primjenjuje samo isku- stvima kao što su ona kod malog djeteta. Individua koja se brine za hladnu pohranu zapravo sebi prikazuje situaciju koja će nastati i određuje metode čuvanja obzirom na buduću upotrebu. pa ipak taj je proces na neki način pokrenut. iskazana ponuda može zauzeti mjesto određene per- cepcije stolice. ali to ne učinimo. legitimno je da nova ideja nađe najširu primjenu a onda kasnije naiđe na specifične poteškoće. No. Ono što nastojim pokazati jest da mi u centralnom živčanom sistemu imamo takav mehanizam koji odgovara tim složenim reakcijama i da podražaji koji ih izazivaju mogu tamo uspostaviti proces koji se ne provodi u potpunosti. To je ono što Watsonov prikaz izostavlja. Mi ne sjednemo stvarno kad nam netko to ponudi. Um pripada ljudskoj zajednici. ili ideje o tome što mu to druga osoba kaže da učini. Watson nastoji razviti jed- nostavan mehanizam koji bi se mogao široko primjenjivati a da se ne uzmu u obzir sve komplikacije što ih ta primjena uključuje. čovjek može prići i sjesti a da uopće ne obrati pažnju na stolicu. ali s tom važnom razlikom da je akcija ovdje svjesno svrhovita.

Um, osoba i društvo

mislimo o njemu, razrađujemo neku kampanju ili postupak, i tada
smo spremni da izvedemo različite korake. Već prisutni motorički
impulsi pobudili su različite putanje, pa se reakcije mogu zbiti na
pripremljeniji i sigurniji način. To osobito važi za međusobni odnos
različitih postupaka. Možemo povezati jedan proces reakcije s dru-
gim te možemo u svojem vlastitom vladanju dograđivati počevši od
one niže instinktivne forme zvane općim refleksom. No na to na neki
način može ukazivati struktura živčanog sistema. Možemo zamisliti
reakcije koje nastaju sa svojim različitim odgovorima na te predmete,
na ono što, drugim riječima, zovemo značenjima tih predmeta. Zna-
čenje stolice je sjedenje na njoj, značenje čekića je zabijanje čavla- a
te reakcije mogu nastati u živcima a da ne budu izvedene. Inervacija
tih procesa u centralnom živčanom sistemu možda je nužna za ono
što zovemo značenje.
Ovdje bi se moglo postaviti pitanje da li je stvarna pobuđenost
živaca u nekom dijelu ili po nekim putanjama legitiman supstitut za
ono što zovemo ideja. Nailazimo na paralelističko objašnjenje onoga
što izgleda kao razlika između ideja i tielesnih stanja, između onoga
što zovemo fizičko i fizičkog prikaza u odrednicama neuroza. Bihe-
viorističkoj psihologiji bi se moglo prigovoriti da uspostavlja mnoge
mehanizme, ali još uvijek izvan igre ostavlja ono što označavamo kao
svijest. Može se reći da se takva povezanost različitih procesa kakvu
opisujem, takva organizacija različitih reakcija u centralnom živča­
nom sistemu, na kraju krajeva ne razlikuje od onoga o čemu je govo-
rio Watson. I on ima čitav skup reakcija koji odgovaraju stolici, i on
uvjetuje odgovor glasovnom gestom, "stolica". Moguć je osjećaj da
nismo postigli više od toga. Pa ipak, kao što sam rekao, mi prepozna-
jemo da se svijest ne svodi samo na takvu uvjetovanu reakciju.
Automatska reakcija vojnika razlikuje se od vladanja koje uključuje
mišljenje o njemu i svijest o tome što činimo.
Bihevioristička psihologija je nastojala da se riješi više-manje
metafizičkih komplikacija što ih za sobom povlači postavljanje psihi-
čkoga nasuprot svijetu, duha nasuprot tijelu, svijesti nasuprot mate-
riji. Osjećalo se da to vodi u ćorsokak. Taj paralelizam se bio pokazao
korisnim, ali kad je upotrebljen u analizi onoga što se odvija u cen-
tralnom živčanom sistemu, naprosto je vodio u ćorsokak. Opravdano

100

Um

je suprotstavljanje biheviorista introspekciji. S gledišta psihologijskog
proučavanja ona nije plodonosna. To što ju Watson naprosto briše i
kaže da se sve što činimo svodi na to da slušamo riječi koje izgovaramo
subjektivno, moglo bi biti neopravdano; to je zasigurno posve neprik-
ladan način postupanja s onime što označavamo kao introspekcija.
Ipak, istina je da je introspekcija prilično beznadna kao sredstvo po-
stupanja s pojavama kojima se psihologija mora baviti. Biheviorist je
zaokupljen samom zbiljskom reakcijom, kojoj se moramo vratiti, i
samo u onoj mjeri u kojoj sadržaj introspekcije možemo prevesti u
reakciju možemo doći do iole zadovoljavajuće psihologijske dok-
trine. Nije nužno da psihologija ulazi u metafizička pitanja, ali važno
je da ovlada reakcijom koja se koristi u samoj psihologijskoj analizi.
Ono što tvrdim jest upravo da taj proces, pomoću kojega se te
reakcije koje tvore ideje ili značenja asociraju sa stanovitom glasov-
nom gestom, leži u aktivnosti organizma, dok se u slučaju psa, djete-
ta, vojnika, taj proces ustvari odvija izvan organizma. Vojnika obuča­
vaju kroz čitav skup razvojnih koraka. On ne zna zašto mu daju baš
taj skup niti čemu to služi; on je samo podvrgnut vježbi, kao što se
životinja dresira u cirkusu. Dijete je isto tako izloženo eksperimenti-
ma a da samo ništa ne misli. Pravo mišljenje znači da je ovaj proces
asociranja stolice kao predmeta s riječju "stolica" proces koji izvode
ljudska bića u društvu i potom ga pounutruju. Takvo ponašanje
zasigurno treba razmatrati isto toliko koliko i mjetovano ponašanje
koje se zbiva eksterno, pa i više, jer mnogo je važnije da razumijemo
proces mišljenja nego njegov proizvod.
A gdje se taj proces mišljenja zbiva? Ako hoćete, ovdje zaobilazim
pitanje o tome što je to svijest, ili pitanje da li ono što se odvija u
području mozga treba identificirati sa sviješću. To pitanje nije psi-
hologijsko. Ono što pitam jest: gdje se zbiva taj proces pomoću koje-
ga se, u Watsonovom smislu, uvjetuju svi naši refleksi ili reakcije? Jer
taj se proces zbiva u vladanju i ne može se objasniti uvjetovanim
refleksima koji su njegov rezultat. Djetetov strah od bijelog zamorca
možete objasniti uvjetovanjem njegovih refleksa, ali ne možete obja-
sniti vladanje g. Watsona kad taj iskazani refleks uvjetuje pomoću
skupa uvjetovanih refleksa, osim ako ne postavite nekog nad-Watsona
da uvjetuje njegove reflekse. Taj proces uvjetovanja refleksa treba

l
101

Um, osoba i društvo

uključiti u samo vladanje, ne u metafizičkom smislu da se na spiritu-
alan način postavi duh koji djeluje na tijelo, već kao zbiljski proces
koji bihevioristička psihologija može proučavati. Metafizički proble-
mi i dalje postoje, ali psiholog mora biti kadar da objasni sam taj pro-
ces uvjetovanja refleksa dok se zbiva u samom vladanju.
Dio mehanizma nužnog za takvo vladanje možemo naći u cen-
tralnom živčanom sistemu. Možemo identificirati neke reflekse,
poput refleksa ispravljanja koljena, i popratiti podražaj od refleksa pa
sve do centralnog živčanog sistema i natrag. Većinu refleksa ne mo-
žemo pratiti detaljno. S takvim pogodnim elementima možemo
izvesti analogiju i prikazati sebi složenu organizaciju o kojoj sam go-
vorio, koja odgovara predmetima oko nas i kompleksnijim predmeti-
ma kao što su simfonija ili biografija. Sada je pitanje da li je ono što
imamo na umu pod idejom tek puko pobuđivanje niza takvih sku-
pina reakcija. Kad sc poduhvatima prenošenja, prevođenja takve ideje
jezikom ponašanja, umjesto da zastancmo s malo svijesti, možemo li
tu ideju prenijeti u vladanje i barem u vladanju izraziti što to zapravo
mislimo kad kažemo da imamo ideju? Moglo bi biti jednostavnije
pretpostaviti da svatko od nas ima negdje pohranjeno malo svijesti i
da dojmovi djeluju na svijest, a kao rezultat ideje svijest na neki neob-
jašnjen način uspostavlja reakciju u samom sistemu. Ali biheviori-
zmu treba postaviti pitanje da li se u biheviorističkim odrednicama
može iskazati što to znači imati ideju ili steći pojam.
Upravo sam rekao da Watsonov prikaz pukog uvjetovanja refleksa,
pokretanja stanovitog skupa reakcija kad se upotrebi neka riječ, baš ne
odgovara tom procesu dobivanja ideje. On odgovara na ono što slije-
di kad se dobije ideja, jer pošto dođe do ideje, čovjek kreće da ju ost-
vari pa pretpostavljamo da slijedi taj proces. Dobivanje ideje vrlo je
različito od rezultata već dobivene ideje, jer ono prvo uključuje uspo-
stavljanje ili uvjetovanje refleksa, koji se ne mogu sami koristiti za
objašnjenje tog procesa. Pod kojim se pak uvjetima to događa? Može-
mo li pokazati te uvjete u odrednicama ponašanja? Možemo u bihe-
viorističkim odrednicama iskazati što će biti rezultat, no možemo li u
odrednicama biheviorizma iskazati taj proces dobivanja i imanja ideje?
Kod malog djeteta, proces dobivanja ideje je proces međuodnosa
s onima oko njega, društven proces. Samo po sebi ono se može bori-

102

Um

ti i boriti a da ne stekne nikakvu ideju o tome što čini. Kad govori
samo sebi, tu nema mehanizma za uvjetovanje bilo kojeg refleksa po-
moću glasovnih gesta, ali u međuodnosu s drugim individuama ono
ih može tako uvjetovati, što se zbiva i u vladanju nižih životinja. Psa
možemo naučiti da čini neke stvari kao odgovor na određene riječi.
Mi uvjetujemo njegove reflekse pomoću stanovitih glasovnih gesta.
Na isti način dijete počinje upućivati na stolicu riječju "stolica". Ali
životinja nema ideju o tome što će učiniti, a kad bismo se s djetetom
zaustavili na ovoj točki ne bismo mu mogli pripisati ideju. Davanje
ideje podrazumijeva nešto što se upravo ne može iskazati u odredni-
cama ovog uvjetovanja refleksa. Izložio sam da takvo davanje uklju-
čuje činjenicu da podražaj ne samo da izaziva reakciju, nego da indi-
vidua koja prima reakciju i sama također koristi onaj podražaj, onu
glasovnu gestu, i izaziva tu reakciju i u sebi. Takav je barem početak
onoga što slijedi. Upravo tu dalju komplikaciju ne nalazimo u vlada-
nju psa. Pas samo stoji na zadnjim nogama i hoda kad upotrebimo
neku posebnu riječ, ali on ne može dati sebi taj podražaj koji netko
drugi daje njemu. On može na njega reagirati, ali ne može, takoreći,
sam preuzeti kontrolu nad uvjetovanjem vlastitih refleksa; njegove
reflekse može uvjetovati netko drugi, ali on to ne može činiti sam.
Karakteristika je pak smislenog govora da se cijelo vrijeme odvija
upravo taj proces samouvjetovanja.
Dakako, postoje u našem govoru izvjesne faze koje ne padaju
unutar domašaja onoga što označavamo kao samosvijest. Postoje
promjene koje su se u govoru ljudi zbivale tokom dugih stoljeća -
promjene kojih nijedna individua uopće nije bila svjesna. Ali kad
govorimo o smislenom govoru mi uvijek impliciramo da individua
koja čuje riječ u nekom smislu koristi tu riječ obzirom na sebe. To je
ono što zovemo osobnim razumijevanjem onoga što je rečeno. Ona
nije samo spremna reagirati, već također koristi isti taj podražaj koji
čuje i sklona je sa svoje strane reagirati na njega. To važi za osobu koja
se služi smislenim govorom drugoj osobi. Ona zna i razumije ono što
traži od druge osobe, i u nekom smislu u sebi poziva reakciju da
izvede taj proces. Proces obraćanja drugoj osobi također je i proces
obraćanja sebi i izazivanja reakcije koju osoba izaziva u drugoj; osoba
pak kojoj se obraćamo, ukoliko je svjesna što čini, i sama naginje

103

Um, osoba i društvo

tome da upotrebi istu glasovnu gestu i da tako u sebi izazove reakci-
ju koju izaziva druga - u najmanju ruku da nastavi društveni proces
koji uključuje to vladanje. To se jasno razlikuje od postupanja vojni-
ka;jer u smislenom govoru osoba sama razumije ono što od nje traže
i pristaje da izvede nešto i učini sebe dijelom toga. Ako čovjek nekom
drugome daje upute kako da dođe do neke ulice, on i sam prima sve
te detaljne upute. On se identificira s drugim pojedincem. Slušalac se
ne pokreće jednostavno po naredbi, već daje sebi iste one upute koje
mu daje druga osoba. To je u biheviorističkim odrednicama ono na
što mislimo kad kažemo da j e osoba nečega svjesna. Sigurno se uvi-
jek podrazumijeva da individua doista naginje tome da izvede isti
proces kao i osoba kojoj se obraća; ona sebi daje isti podražaj, i tako
sudjeluje u istom procesu. Ukoliko ona uvjetuje svoje vlastite reflek-
se, taj proces ulazi u njeno vlastito iskustvo.
Mislim da je važno prepoznati da naša bihevioristička psihologija
koja se bavi ljudskom inteligencijom mora prikazati situaciju koju
sam upravo opisao, u kojoj osoba zna značenje onoga što joj se kaže.
Ako se individua doista sama služi nečim što odgovara istoj onoj gesti
koju opaža, govoreći to iznova samoj sebi, stavljajući se u ulogu osobe
koja joj govori, onda ona ima značenje onoga što čuje, ima ideju;
značenje je postalo njeno. Upravo takva situacija spada u ono što oz-
načavamo kao duh, kao takav: ovaj društveni proces, u kojem jedna
individua djeluje na druge, prenosi se u iskustvo individua koje su
pretrpjele to djelovanje.26 Individua zauzima taj stav ne naprosto po-
navljanjem, već kao dio složene društvene reakcije koja teče. Upravo
se o nužnosti iskazivanja tog procesa u odrednicama ponašanja radi u
adekvatnom biheviorističkom prikazu, nasuprot pukom objašnjenju
uvjetovanog refleksa.

26 [Vidi odjeljke 16, 24.]

104

Um

15. Biheviorizam i psihologijski
paralelizam

Moguće je da biheviorizam dohvaća ono što bi se moglo nazvati para-
lelizmom u odnosu između neuroza i psihoza, to jest u odnosu
onoga što se zbiva u centralnom živčanom sistemu spram doživljaja
koji mu je paralelan ili mu odgovara. Moglo bi se, primjerice, tvrditi
da postoji pobuđenost mrežnice zbog poremećaja koji se odigrava
vani, te da tek kad takva pobuđenost dođe do neke točke u central-
nom živčanom sistemu, nastaje osjet boje ili doživljaj obojenog pred-
meta. Mi vjerujemo da vidimo predmet tamo gdje se vani događa taj
poremećaj. Dakle, mi, recimo, vidimo električno svjetlo. Ali kažu
nam da svjetlo predstavlja fizičke promjene koje se odvijaju golemim
brzinama i koje se na neki način svjetlosnim valovima prenose na
mrežnicu i potom u centralni živčani sistem, tako da vidimo s\jetlo
na točki na kojoj pretpostavljamo da se zbiva to titranje. Dakako, za
tu transmisiju je potrebno neko vrijeme, a tokom tog djelovanja
može u predmetu doći do fizičke promjene. Ne postoji samo ta mo-
gućnost greške percepcije, nego možemo pogrešno doživjeti čak i
sam predmet koji vidimo pred sobom, jer je svjetlo vremenski kasni-
je nego poremećaj koji ono otkriva. Brzina svjetla je konačna, a pro-
ces koji se odvija između mrežnice i centralnog živčanog sistema traje
mnogo duže nego proces svjetla. Tu situaciju nam zgodno proširuje
primjer svjetla zvijezda. Mi vidimo svjetlo koje je napustilo Sunce
prije kojih osam minuta; Sunce koje vidimo staro je osam minuta- a
postoje zvijezde koje su od nas toliko udaljene da im treba mnogo
s\jetlosnih godina da bi doprle do nas. Naša percepcija tako ima uv-
jete koje lociramo u centralnom živčanom sistemu u određenom tre-
nutku; ako se nešto umiješa u taj živčani proces, taj posebni doživljaj

105

Um, osoba i društvo

neće nastati. Na takav neki način dolazimo do prikaza onoga što stoji
u pozadini paralelističkog objašnjenja; ako ono što se na toj točki do-
gađa kao neuroza dovedemo u odnos s onime što se događa u našem
iskustvu, naoko dobivamo dvije posve različite stvari. Poremećaj u
centralnom živčanom sistemu je neki električki ili kemijski ili meha-
nički proces koji se zbiva u nervnim elementima, dočim ono što vidi-
mo jest obojeno svjetlo, i najviše što možemo reći jest kako izgleda da
je jedno paralelno s drugim, budući ne možemo reći da su identični.
Bihevioristička psihologija pak, umjesto da te događaje u central-
nom živčanom sistemu postavi kao uzročan niz koji je u najmanju
ruku uvjetovan osjetnim doživljajem, uzima čitavu reakciju spram
okoline kao ono što odgovara obojenom predmetu koji vidimo, u
ovom slučaju svjetlosti. Ona ne smješta taj doživljaj ni na koje mjesto
u centralnom živčanom sistemu; ona ga, riječima g. Russella, ne
smješta unutar glave. Russel doživljaj čini učinkom onoga što se de-
šava tamo gdje se uzročni proces događa u glavi. Sa svojeg gledišta, on
ističe da glava unutar koje možete smjestiti taj doživljaj postoji
iskustveno samo u glavama drugih ljudi. Fiziolog vam objašnjava gdje
dolazi do te pobuđenosti. On vidi glavu koju vam prikazuje i vidi što
se u imaginaciji nalazi unutar te glave, ali po tome ono što on vidi
mora biti unutar njegove vlastite glave. Russel se iz te zbrke izvlači
tako što kaže da glava o kojoj govori nije ona glava koju vidimo nego
glava koja je implicirana u fiziologijskoj analizi. Umjesto da pret-
postavi da se doživljeni svijet kao takav nalazi u glavi, smješten tamo
gdje se odvijaju stanoviti nervni poremećaji, biheviorist postupa tako
da svijet iskustva stavlja u odnos s cjelovitim djelovanjem organizma.
Istina je, kao što smo upravo rekli, da se doživljeni svijet ne pojavlju-
je drugačije nego kad razni podražaji dođu do stanovitih točaka u
centralnom živčanom sistemu; također je istina da, ako odsiječete
bilo koji od tih kanala brišete odgovarajući dio tog svijeta. Biheviorist
u svojem objašnjenju kao jedinicu uzima, ili bi trebao uzeti, upravo
cjelokupan čin, cijeli proces vladanja. U tom postupku on mora uzeti
u obzir ne naprosto živčani sistem već i ostatak organizma, jer živčani
sistem je samo specijaliziran dio čitavog organizma.
Svijest kao materijal, kao iskustvo, sa stajališta biheviorističke ili
dinamičke psiho1ogije naprosto je okolina ljudske individue ili dru-

106

Um

štvene skupine utoliko što ju ta individua ili društvena skupina kon-
stituira, što je o njima ovisna ili spram njih egzistencijski relativna.
(Drugi smisao termina "svijest" nastaje u svezi s refleksivnom inteli-
gencijom, treći pak u svezi s privatnim ili subjektivnim aspektima
iskustva, nasuprot zajedničkim ili društvenim aspektima.)
Cijeli naš iskustveni svijet - priroda kako je doživljavamo - u
osnovi se nalazi u odnosu s društvenim procesom ponašanja, proces
u kojem postupke započinju geste koje kao takve funkcioniraju zato
što one sa svoje strane izazivaju kod drugih organizama prilagodbene
reakcije, tako što ukazuju ili upućuju na dovršenje ili rezultantu akata
koje započinju. Dakle, sadržaj objektivnog svijeta kako ga doživljava-
mo u velikoj se mjeri konstituira putem odnosa društvenog procesa
spram njega, a osobito putem trojnog odnosa značenja koji se u tom
procesu stvara. Cijeli sadržaj duha i prirode, ukoliko poprima karak-
ter značenja, ovisi o tom trojnom odnosu unutar društvenog procesa
i među fazama koje sačinjavaju društveni čin, koji je pretpostavka
postojanja značenja.
Svijest ili iskustvo, protumačeni ili objašnjeni tako, u odrednica-
ma društvenog procesa, ne mogu se međutim smjestiti u mozgu- ne
samo zato što takvo lociranje podrazumijeva neko prostorno poima-
nje duha (poimanje koje je, kao nekritički prihvaćena pretpostavka, u
najmanju ruku neosigurano), nego i zato što takvo lociranje vodi u
Russellov fiziologijski solipsizam i u nesavladive poteškoće interakci-
onizma. Svijest je funkcionalna a ne supstantivna, i u bilo kojem od
dvaju glavnih smislova te oznake ona se mora locirati u objektivni
svijet a ne u mozak- ona pripada okolini u kojoj se nalazimo odno-
sno značajka je te okoline. Međutim, ono što je doista smješteno u
mozak, što se tamo odvija, jest fiziologijski proces kojim gubimo i
ponovo stiečemo svijest: proces koji je ,donekle sličan procesu spu-
štanja i ponovnog dizanja prozorske rolete.
Kao što smo ranije zapazili, ako želimo kontrolirati proces isku-
stva ili svijesti, možemo se vratiti na razne procese u tijelu, osobito na
centralni živčani sistem. Kad postavljamo paralelizam, zapravo poku-
šavamo iskazati one elemente u svijetu koji nam omogućuju da kon-
troliramo proces iskustva. Paralelizam leži između točke na kojoj se
odvija vladanje i iskustvene reakcije, a mi moramo odrediti one

107

Um, osoba i društvo

elemente koji će nam omogućiti da kontroliramo samu reakciju. Mi
tu reakciju u pravilu kontroliramo pomoću predmeta izvan organi-
zma, a ne usmjeravanjem pozornosti na sam organizam. Ako želimo
bolje svjetlo, stavimo jaču žarulju. Naša kontrola se u pravilu sastoji
u reakciji na same predmete, a paralelizam s tog gledišta postoji
između objekta i percepta, između električnog svjetla i vidljivosti. To
je onaj paralelizam kakav uspostavlja obična individua; uspostavlja-
jući paralelizam između stvari oko nje i njenog iskustva, ona odabire
one značajke stvari koje će joj omogućiti da kontrolira doživljaj.
Njeno je iskustvo da stalno može vidjeti stvari koje joj pomažu te ona
sljedstveno bira u predmetima one značajke koje će se izraziti u
takvom doživljaju; ali ako su njene nevolje prouzročene nekim pore-
mećajem u njenom centralnom živčanom sistemu, ona će se morati
usredotočiti na njega. U tom slučaju paralelizam će postojati između
njenog doživljaja i pobuđenosti u centralnom živčanom sistemu. Ako
ustanovi da ne vidi dobro, ona može otkriti neku nevolju s optičkim
živcem, te paralelizam postoji između njenog vida i funkcioniranja
optičkog živca. Ako ju zanimaju neke njene mentalne slike, ona se
vraća iskustvima koja su u prošlosti djelovala na centralni živčani sis-
tem. Neki učinci takvih iskustava na centralni živčani sistem još su
uvijek prisutni, tako da će, ako uspostavlja neki paralelizam, otkriti da
paralelizam leži između tog prošlog događaja i sadašnjeg stanja nje-
nog centralnog živčanog sistema. Takav odnos postaje vrlo važan u
cijeloj našoj percepciji. Tragovi prošlog iskustva uvjetno djeluju na
naš percipirani svijet. Da bismo pak u organizmu ovladali onim što
odgovara tom stadiju našeg vladanja, našem sjećanju, našem inteli-
gentnom reagiranju na sadašnjost u odrednicama prošlosti, mi
postavljamo paralelizam između onoga što se zbiva u centralnom živ-
čanom sistemu i neposrednog iskustva. Naše pamćenje ovisi o stanju
stanovitih područja u našoj glavi, a ta stanja valja izdvojiti da bi se
zadobila kontrola nad takvim procesima.
Takva korelacija se zapaža sve više kad sa predstava kao takvih
prelazimo na proces mišljenja. Inteligencija koju uključuje percepci-
ja postaje neusporedivo složenija u onome što zovemo "misao". Čov­
jek opaža predmet u odrednicama svojeg reagiranja na njega. Ako
promatrate svoje vladanje često ćete uočiti da okrećete glavu na jednu

108

Um

stranu da biste nešto vidjeli zbog svjetlosnih zraka koje su pale na
periferiju mrežnice. Okrećete glavu da vidite što je to. Počinjete ko-
ristiti oznaku "svjestan da je tamo nešto". Možemo imati dojam da
nas netko iz gomile gleda, i zateknemo se kako okrećemo glavu da
vidimo tko nas to gleda, a naša tendencija da se okrenemo razotkriva
nam činjenicu da postoje zrake iz očiju drugih ljudi. Za sve naše
iskustvo važi da nam upravo reakcija tumači što nam to pridolazi u
podražaju, i upravo takva pozornost čini percept iz onoga što zove-
mo "osjetom". Upravo interpretacija reakcije daje joj sadržaj. Naše
mišljenje je naprosto elaboracija te interpretacije u odrednicama naše
vlastite reakcije. Zvuk je nešto što dovodi do toga da čovjek odskoči;
svjetlo je nešto što treba pogledati. Kad je opasnost nešto što je
možda vrlo udaljeno, opasnost gubitka novca zbog lošeg ulaganja,
opasnost za neki naš organ zbog ozljede, upravo interpretacija
uključuje vrlo složen proces mišljenja. Umjesto da naprosto skočimo
u stranu, mi možemo promijeniti način prehrane, više vježbati ili
drukčije ulagati. Taj proces mišljenja, koji je elaboracija naših reakci-
ja na podražaj, jest proces koji se također nužno odvija u organizmu.
Pa ipak, pogrešno je pretpostaviti da se sve što zovemo misao može
locirati u organizmu ili staviti u unutrašnjost glave. To da li je ula-
ganje dobro ili loše jest u samom ulaganju, a vrijedan ili opasan
karakter hrane je u hrani, ne u našim glavama. Odnos između njih i
organizma ovisi o vrsti naše reakc_ije, a plan tog odnosit je iscrtan u
centralnom živčanom sistemu. Tu se nalazi način kako ćemo reagi-
rati, a da bi moglo biti misli, u mogućim svezama moraju se nalaziti
sveze prošlih iskustava sa sadašnjim reakcijama. Ćitav skup stvari
izvana, osobito onih prošlih, povezujemo sa svojim sadašnjim sta-
njem da bismo se mogli inteligentno suočiti s nekom udaljenom
opasnošću. U slučaju ulaganja ili neke organske tegobe opasnost je
vrlo daleko, ali na nju ipak moramo reagirati tako daje izbjegnemo.
Taj pak proces uključuje složenu svezu koju treba naći u centralnom
živčanom sistemu, osobito ukoliko predstavlja prošlost. Tako mi ono
što se zbiva u centralnom živčanom sistemu postavljamo kao pa-
ralelno onome što leži u iskustvu. Ako ustreba da nešto promijeni-
mo u centralnom živčanom sistemu, u onoj mjeri u kojoj je to ostva-
rivo pri sadašnjem znanju, možemo pomoći onome što se zbiva u

109
l

------·-------------~

Um, osoba i društvo

centralnom živčanom sistemu. Svoja navodna protusredstva trebali
bismo primijeniti na sam centralni živčani sistem, dok smo u pret-
hodnim slučajevima trebali mijenjati predmete koji djeluju na cen-
tralni živčani sistem. U sadašnje vrijeme možemo učiniti vrlo malo,
ali možemo zamisliti takvu reakciju kakva bi nam omogućila da
djelujemo na svoje pamćenje i misao. Dakako, mi nastojimo odabrati
doba dana i uvjete kad namje glava bistra ako moramo obaviti kakav
kompliciran posao. Na taj način indirektno pokušavamo postići
pogodnu kooperaciju nervnih elemenata u mozgu da obave neko
razmišljanje. To je ista vrst paralelizma kakav postoji između sistema
rasvjete u našim kućama i našeg iskustva vidljivosti. Kako bismo
kontrolirali svoje reakcije, u jednom slučaju moramo obratiti pažnju
na uvjete izvan, a u drugome na uvjete unutar centralnog živčanog
sistema. Ne postoji općenit paralelizam između svijeta i mozga.
Jedna bihevioristička psihologija nastoji upravo da u reakcijama, u
cijeloj našoj skupini reakcij a, nađe ono što odgovara onim uvjetima
u svijetu koje želimo izmijeniti, poboljšati, kako bi naše vladanje bilo
uspješno.
Prošlost koja postoji u našem sadašnjem iskustvu nalazi se tu zbog
centralnog živčanog sistema u odnosu na ostatak organizma. Ako je
netko stekao stanovitu lakoću sviranja violine, to prošlo iskustvo je
registrirano u samim živcima i mišićima, ali uglavnom u vezama koje
se nalaze u centralnom živčanom sistemu, u cijelom skupu putanja
koje stoje otvorene tako da, kad dođe podražaj, kreće kompleksan
skup razgranatih reakcija. Naša prošlost ostaje s nama u smislu onih
promjena koje su uslijedile iz našeg iskustva i koje su u nekom smi-
slu tamo registrirane. Ona naročita inteligencija ljudske forme leži u
toj razrađenoj kontroli stečenoj kroz prošlost. Prošlost ljudske živo-
tinje stalno je prisutna u lakoći s kojom ona djeluje, ali ne bi bilo
ispravno reći da je prošlost naprosto smještena u c'entralnom živča­
nom sistemu. Istina je da takav mehanizam mora biti prisutan kako
bi se prošlost mogla pojavljivati u našem iskustvu, ali to je dio uvjeta,
a ne jedini uvjet. Ako nekoga prepoznate, mora biti da je do toga
došlo putem činjenice da ste tu individuu vidjeli u prošlosti, a kada ju
vidite opet, tu su one sklonosti da reagirate onako kako ste reagirali u
prošlosti, ali da bi sc to dogodilo, ta individua, ili netko njoj sličan,

110

Um

mora biti ovdje. Prošlost valja naći u sadašnjem svijetu. 27 Sa stajališta
biheviorističke psihologije, mi izdvajamo centralni živčani sistem
samo zato što je to neposredan mehanizam putem kojega naš organi-
zam operira kada dovodi prošlost da djeluje na sadašnjost. Ako želimo
razumjeti na koji način neki organizam reagira na stanovitu situaciju
koja ima neku prošlost, moramo ući u to kako su prošle akcije djelo-
vale na taj organizam, što je ostalo u njegovom centralnom živčanom
sistemu. Ta činjenica nije u pitanju. Ta djelovanja postaju na odgo-
varajući način osobito važna, ali taj "paralelizam" se za biheviorističku
psihologiju ne razlikuje od paralelizma koji postoji između topline u
kući i uređaja za grijanje koji je u njoj instaliran.

27
[Za teoriju prošlosti koja je ovdje implicirana vidi The Philosophy of the
Preselit, str. 1-31.]

111

Um, osoba i društvo

16. Duh i simbol

Pokušao sam istaknuti da značenja stvari, naše ideje o njima, odgova-
raju strukturi organizma u njegovom vladanju obzirom na stvari.
Struktura koja to omogućuje nađena je prvenstveno u centralnom
živčanom sistemu. Jedna od osobitosti tog sistema jest u tomu što on
u nekom smislu ima temporalnu dimenziju: stvari koje ćemo učiniti
mogu se rasporediti u temporalnom poretku tako da kasniji procesi
mogu u svojem začetku biti prisutni tako da određuju one ranije; ono
što ćemo učiniti može odrediti naš neposredan pristup predmetu.
Mehanizam centralnog živčanog sistema omogućuje nam da nam
sada, u smislu stavova ili implicitnih reakcija, budu prezentna alter-
nativna moguća manifestna dovršenja bilo kojeg čina u koji smo
uključeni; a tu činjenicu treba shvatiti i priznati zahvaljujući očigled­
noj kontroli koju kasnije faze bilo kojeg akta vrše nad njegovim rani-
jim fazama. Određenije, centralni živčani sistem osigurava mehani-
zam implicitnog reagiranja koji individui omogućuje da implicitno
iskuša razna moguća dovršenja već započetog čina prije nego što se
čin zbiljski dovrši, te da tako sama, na osnovi tih pokusa, izabere ono
najpoželjnije, koje će izričito izvesti ili prevesti u vidljiv učinak.
Ukratko, centralni živčani sistem omogućuje individui da svjesno
kontrolira svoje ponašanje. Upravo ta mogućnost odloženog reagira-
nja prvenstveno razlikuje refleksivno vladanje od nerefleksivnoga, u
kojemu je reakcija uvijek neposredna. Viši centri centralnog živčanog
sistema sudjeluju u onom prvom tipu ponašanja omogućujući da se
između podražaja i reakcije, u jednostavnom podražajno-reakcijskom
luku, umetne proces odabiranja ove ili one iz čitavog skupa mogućih
reakcija i kombinacija reakcija na dani podražaj.

112

Um

Mentalni procesi odvijaju se u tom polju stavova kako ih izražava
centralni živčani sistem; a to polje je stoga polje ideja: polje kontroli-
ranja sadašnjeg ponašanja u odrednicama njegovih budućih posljedi-
ca, ili u odrednicama budućeg ponašanja; polje tog tipa inteligentnog
vladanja koje je navlastito karakteristično za više forme života, a oso-
bito za ljudska bića. Razni stavovi koji se dadu izraziti kroz centralni
živčani sistem mogu se organizirati u različite tipove akata što slijede
jedan za drugim; a odložene reakcije ili odgovori što ih tako omogu-
ćuje centralni živčani sistem osebujna su značajka mentalno kontro-
liranog ili inteligentnog ponašanja.28
Ako hoćemo misliti u biheviorističkim odrednicama, što je to duh
kao takav? Duh je, dakako, vrlo dvoznačan pojam, a ja želim izbjeći
dvosmislenosti. Kao karakteristiku duha sugerirao sam upravo refle)c-
sivnu inteligenciju ljudske životinje, koju se može razlikovati od inte-
ligencije nižih formi. Kad bismo pokušali smatrati um specifičnom
sposobnošću koja se bavi onim univerzalnim, trebali bismo u nižim
formama naći reakcije koje su univerzalne. Možemo također istaknu-
ti da je njihovo vladanje svrhovito, te da su eliminirani tipovi vladanja
koji ne vode prema stanovitim ciljevima. Izgleda da bi to odgovaralo
onome što označavamo kao "duh" kad govorimo o životinjskom duhu,
ali za ono o čemu govorimo kao o refleksivnoj inteligenciji općenito
priznajemo da pripada samo ljudskom organizmu. Neljudska životinja
djeluje obzirom na buduće u tom smislu da ima porive koji traže
izraz koji se može zadovoljiti samo u kasnijem iskustvu, i kakogod se

28 U razmatranju uloge ili funkcije centralnog živčanog sistema- ma koliko
ona bila značajna - u inteligentnom ljudskom ponašanju, ipak moramo
imati na umu činjenicu da je takvo ponašanje u biti i u temelju dru-
štveno; da uključuje i pretpostavlja proces društvenog života koji sc stal-
no odvija; i da jedinstvo tog tekućeg društvenog procesa - ili bilo kojeg
od akata koji ga sačinjavaju - nije svediv ni na kakav broj diskretnih
nervnih elemenata, a osobito se ne može naprosto raščlaniti na tc ele-
mente. Socijalni psiholog mora priznati tu činjenicu. Ti diskretni nervni
elementi leže unutar jedinstva ovog trajnog društvenog procesa, ili
unutar jedinstva bilo kojeg od društvenih akata u kojima se taj proces
izražava ili u~elovljuje; a analiza koja ih izolira- analiza čiji su oni rezul-
tati ili krajnji proizvodi - ne uništava i ne može uništiti to jedinstvo.

113

Vjeverica skriva lješnjake. osoba i društvo to moglo objasniti. Ako sc prihvati darvinovsko objašnjenje. Vonj žrtve usmjerava pažnju zvijeri prema plijenu. Inteli- gentni čovjek. kakva pripada okolini specifičnog oblika. i koji za sam oblik imaju razne vrijednosti. a mi smo se latili toga da izoliramo njegov mehanizam. to kasnije iskustvo doista određuje što će biti sadašnje iskustvo. Takvo djelovanje pokazuje da iskustvo nije moglo usmjeravati aktivnost određenog organizma. te obzirom na nju usmjerava svoje vladanje. Koja je razlika između takve situacije i vladanja 114 . kaže da budućnost odre- đuje vladanje oblika kroz strukturu stvari kako postoje sada. kao rezultat prošlih događaja. ali i ona će početi skrivati lješnjake kao i starije vjeverice. Za taj je mehani- zam bitan upravo način na koji se ukazuje na karaktere stvari koje kontroliraju reakcije. mi sasvim određeno govorimo o prisutnosti budućnosti u smislu ideja. U takvom se iskazu. \Je- verica slijedi stanovite slijepe poticaje. koja određuje naše sadašnje vladanje. a izvođenje tih poticaja je vodi do istog rezultata do kojega brižnog čovjeka vodi spremanje žita. upravo ta slika o tome što će biti u budućnosti. Mlada vjeverica je rođena u ljeto i nema smjernica od drugih oblika. tako da će takvi karakteri zaokupiti pažnju organizma i proizvesti željen rezultat. te ona posvcćivanjem pažnje tom vonju doista zadovoljava glad i osigurava svoju budućnost. za razliku od inteligentne životinje. predočava stanovitu situaciju. svakako slijedi stanovit kurs. barem indirektno. Pred nama je nekakav pro- blem. kaže sc da preživljavaju samo oni oblici čije je vladanje u nekom odnosu sa specifičnom budućnošću. Kad predstavljamo takvu sliku. Oblici čije vladanje doista osigurava budućnost prirodno će preživ- jeti. Kad s druge strane govorimo o reflcksivnom vladanju. Promišljen čovjek. Životinja može postupati na takav način koji će joj sutra osigurati hranu. činimo to u odrednicama svojih reakcija. u smislu onoga što ćemo učiniti. ali mi ne drži- mo da vjeverica ima sliku onoga što će se dogoditi. Takav način mišljenja karakterizira ljudsku formu. a naš iskaz problema dat je u odrednicama buduće situacije koja će nam omogućiti da mu se suprotstavimo putem naših sada- šnjih reakcija.Um. predstavlja sebi ono što će se dogoditi. Me- đutim. karakteristična je za ljudsku inteligenciju - budućnost kao sadašnjost u idejama. međutim.

ako je čovjek u lovu na medvjeda. to upućuje na daljnje napredova- nje lova. Biti kadar identificirati da "ovo vodi do onoga". u doživljaju individue pos- toji odvajanje podražaja i reakcije. ili u stezanju u želucu kad naiđemo na svježe tragove medvjeda. Upravo to identificiranje nekakvog traga pomoću nekog simbola tako da ga kas- nije mogu koristiti različiti članovi grupe. i dobiti nekakvu glasovnu ili drugu gestu koju se može upotrebiti da se ukaže na tu implikaciju i drugima i samom sebi kako bi se omogućila kontrola vladanja ob- zirom na nju. 115 . Ovdje simbol znači medvjeda. ali osobito sama individua kasnije. a riječ "medvjed" ili koju izrekne on sam ili kakav prijatelj također može uvjetovati refleks. Ti simboli izdvajaju posebne karakteristike situacije tako da reak- cija na njih može biti prisutna u svijesti individue. jest ono što odlikuje ljudsku inteligenciju i što se ne nalazi u životinjskoj inteligenciji. putem indiciranja i naglašavanja podražaja koji ju potiče. jest stvar karakteristična za ljudsku inteligenciju. Um čovjeka koji. ili pak nastavljanje lova. što se tiče akcije. čovjek. uvjetuje refleks. kao što smo vidjeli. kao u tendenciji da pobjegnemo. a to zauzvrat znači izbjegavanje. Kad se taj simbol koristi za samu stvar. znak počinje predstavljati stvar. simbolizacija pak tog karak- tera putem te indikativne geste upravo konstituira mehanizam koji u najmanju ruku pruža oruđa za inteligentno vladanje. tako da. djeluje racionalno? Fundamentalna je razlika da ova potonja jedinka na neki način drugoj osobi i sebi ukazuje na taj karakter. Ali kad postoji uvjetovanje refleksa koje uključuje riječ "medvjed". Ono što pokušavam izvesti upravo je razlika između prethodnog tipa vladanja i tipa koji sam ilustrirao eksperimentom na malom djetetu s bijelim zamorcem i bukom iza njegove glave. ma kakav on bio. Možemo reći da su one prisutne u idealnom obliku. Čovjek tako pokazuje stanovit otisak šape i kaže da to znači medvjeda. ili pogled na otisak šape. Indikacija daje to medvjed izaziva reakciju izbjegavanja medvjeda ili. otisak šape uvjetovao je taj refleks. osoba koja naiđe na otiske medvjeđe šape ne boji se otisaka. U ovoj poto- njoj situaciji postoji uvjetovaqje refleksa u kojem nema odvajanja raz- ličitih elemenata. Pod tim okolno- stima. Watsonovim riječima. Pogled na medvjeda naveo bi ga da pobjegne. ·Reakcija dolazi čovjeku u iskustvo prije no što je otvoreno izvedena.

ili sačin­ javaju mehanizam. Mi imamo skup simbola pomoću kojih ukazuje- mo na stanovite značajke. tako da sa strahom reagira kad vidi bijelog zamorca. te stoga polažu osnovu. Uvjetovani refleksi plus svijest o stavovima i značenjima što ih oni uključuju jesu ono što konstituira jezik. Jer uvjetovani refleks. po mojem mišljenju. čovjek se ne boji otiska šape. Izoliranje simbola kao takvoga omogućuje čovjeku da zadrži te značajke i izolira ih u njihovom odnosu spram predmeta. Dijete se boji zamorca. on nije 116 . ili indiciraju. a ukazivanjem na te značajke mi ih odjelju- jemo od njihove neposredne okoline i jednostavno održavamo ja- snim jedan odnos. Tako je simbol više od pukog nad-omjesnog podražaja.Um. Mi izoliramo otisak medvjeđe šape i zadržavamo samo taj odnos sa životinjom koja gaje napravila. ni na što drugo. mi upućujemo na značenje stvari. Jezik je sredstvo kojim individue jedna drugoj mogu ukazati na to kakve će biti njihove reakcije na predmete. i u situaciji u kojoj.reakcija na puki nadomjesni podražaj -ne uključuje i ne potre- buje svijest. te sljedstveno i u njihovom odnosu s reakcijom. dočim ju reakcija na simbol uključuje i mora uključivati . Mi reagiramo samo na to. nego medvjed. ali predmet straha nije znak. Čovjek se toga drži kao indikacije medvjeda i vrijednosti koju taj predmet ima u iskustvu kao nešto što treba izbjeći ili uloviti. je bilo koji od njih tako prisutan (ili je neposredno doživljen). Kad se služimo simbolom. Sposobnost izoliranja tih važnih značajki u njihovom od- nosu spram predmeta i spram predmetu pripadne reakcije po mojem je mišljenju ono na što općenito mislimo kad govorimo da ljudsko biće nešto promišlja ili da ima duh. koji nisu direktno prisutni ili dati u vrijeme kad.29 29 Značenja stvari ili predmeta jesu njihova zbiljska svojstva ili kvalitete. osoba i društvo nego medvjeda. oni su neki dijelovi iskustva koji ukazuju na. za mišljenje i inteligentno vladanje. karakterizira našu ljudsku inteligenciju u tolikoj mjeri da je čini osebujnom. Za otisak i simbol koji upućuje na medvjeda može se u nekom smislu reći da uvjetuju ili potiču reakciju. kako kažemo. mjesto bilo kojeg značenja jest u stvari koja ga. Simboli pred- stavljaju značenja onih stvari ili predmeta koji imaju značenja. "ima".više nego puki podražaj za uvjetovanu reakciju ili refleks. Upravo to. Takva sposobnost tvori općenitu razliku između kondicioniranja refleksa u slučaju bijelog zamorca i ljudskog procesa mišljenja pomoću simbola. te time i koja su značenja tih predmeta. nego medvjeda. ili predstavljaju druge dijelove iskustva.

određu­ je put kojim će krenuti.može se. i taj pristup. bila bi ograničena na njih. oslobo- di. Ona nije naprosto uvje- tovala stanovite reakcije putem stanovitih podražaja. naći u centralnom živčanom sistemu. On želi dalje. pa može potrčati prema tom mjestu. Kad se zaustavi. Ili može stati i postaviti pitanje postoji li puki sistem uvjetovanih refleksa. na koji on ukazuje samom sebi. čovjek naiđe na procjep koji ne može presko- čiti. oni nam omogućuju da izdvojimo te značajke i zadržimo ih ukoliko one određuju naše vladanje. u odrednicama takvog skupa simbola kakav se stvara u našem društvenom vladanju. 117 . duh se. jasno. kao što smo vidjeli. Pomoću ovih simbola ona upravo pokazuje na stanovite značajke koje su prisutne. Mogla bi iskušati raznorazne moguće akcije koje joj se ukažu i predstaviti ih samoj sebi pomoću simbola kojima se služi.neuro-fiziologijski mehanizam mi- šljenja . Ona gleda niz rascjep i misli da se rubovi približavaju. a u njenom iskustvu bi se pojavile druge slike. I pas i čovjek bi pokušali pronaći mjesto gdje mogu preći. U takvoj situaciji povećava se osjetljivost na svakojake značajke koje ranije nije zapažao. u odrednicama jezika. Kad bi pas izdaleka vidio usko mjesto. ali procjep sprečava provođenje te namjere. potr- čao bi do njega. A iskustvena ili bihevi- oristička osnova takvog vladanja . On izabire najbolja mjesta koja će iskušati. Racionalno vladanje uvijek uključuje i refleksivnu referenciju na sebe. Hodajući terenom. u razgovoru gesta -jednom riječju. Ona vidi stablo koje bi moglo poslužiti kao most preko prostora koji se pred njom otvorio. tako da su i reakcije spremne za akciju. kao što kažemo. Da jest. Ali ono što bi čovjek mogao učiniti a pas ne bi jest da primijeti da se strane procjepa približavaju jedna drugoj kad se ide u jednom smjeru. Ljudska jedinka vidjela bi oko sebe druge predmete. ali vjerojatno na njega ne bi djelovalo postupno suža- vanje na koje ljudska jedinka može sebi simbolički ukazati. dakle na indikaciju samoj jedinki o zna- čaju koji njeni postupci ili geste imaju za druge. Um Što je to u vladanju što omogućuje tu razinu iskustva. Kad u svoje vladanje unesemo te simbole koji ukazuju na stanovite značajke i nji- hov odnos spram stvari i reakcija. tu selekciju stanovitih značajki s njihovim odnosom spram drugih značajki i reak- cija što ih one izazivaju? Moj vlastiti odgovor je. On ne traži samo naznaku puta koji vodi dalje.

Ona već ima tendenciju da ide u stanovitom smje- ru. Ona je spremna da skoči. U perceptivno polje ulazi slika nekog užeg dijela. upravo je ta sloboda pre- duvjet refleksije. čovjek traži znake puta. Može ih zadržati pomoću simbola i dovesti ih u međusoban odnos. tako da dođe do konačne akcije. Primjećujemo dasku dovoljno dugu da premostimo jarak. situacija u kojoj čovjek traži uvjetovanje reakcija je. Dakle. U ovom slučaju su u perceptivno polje ušle druge pobude. uključujući i onu za kretanje prema užem dijelu. a upravo naše društveno samorefleksivno vladanje daje tu slobodu ljudskim individuama u grupnom životu. a pobuda da se krene dalje nalazi svoje mjesto u kombinaciji pobuda. Ono što ju zaustavlja upravo je raznovrsnost drugih stvari koje može učiniti. To se može desiti takvom vremenskom prilagodbom da jedna od sukobljenih pobuda dođe do izražaja kasnije. Ta određivanje ne po- stoji samo u njenom držanju. Kad naprosto hoda. i taj je refleks spreman da odredi njene postupke. Početak čina nalazi se u njenom iskustvu. ali to čini nesvjesno. Budući individua već ima kompleks pobuda koji vodi k uzimanju daske i polaganju preko jarka. uvijek prisutna u formi proble- ma. niti bi ga te ten- dencije da reagira učini le osjetljivim na svoje podražaje kad ne bi bile oslobođene čvrsto organiziranih navika. što se tiče efektivne inteligencije. Ali kad dođe do procjepa. Opaža sve mogućnosti prelaza. ti simboli su načini izdvajanja podražaja tako da se razne reakcije mogu organizirati u neku formu djelovanja. mogu preskočiti". Umjesto da su tek puko uvjetovanja refleksa. a ono što bi učinila već je tu i određuje ju. već oma ima i ono što je izdvojeno riječima "to je usko. koje odgađaju izražavanje one koja je bila zakočila akciju. osoba i društvo neki drugi način da ubrza prelaz.Um. Ni u jednom od tih dvaju slučajeva on ne bi odgovorio na podražaj (u jednom slučaju na predstavu užeg dijela jarka. upravo taj proces povlačenja od 30 Refleksivni čin se sastoji u rekonstrukciji perceptivnog polja tako da posta- je moguće da pobude koje su bile u sukobu više ne koče akciju. ranije ignoriranih osjetilnih značajki u polju. on postaje dijelom organizirane grupe pobuda koja čovjeka vodi prema odredištu. Rekonstrukcija se može zbiti putem drugih. pod tim uvjetima nije svjestan da ga traži. a u drugome na to što je ugledao dasku) da u svojoj na- ravi nije imao reakcije koje odgovaraju tim predmetima. (MS) 118 . On naprosto vidi put pred sobom.30 Po mojem sudu. Tako širina jarka koči pobudu preskakanja.

reakcije su reakcije na vanjske stvari. međutim. bilo što što bi odgovaralo tim različitim reakcijama na način da ih se sve može zadržati u iskustvu jedinke. Tip stvari koje će vidjeti bit će pak zna- čajke koje predstavljaju razne mogućnosti djelovanja pod tim uvjeti- ma. Ti karakteri su u stvarima. pa premda po- dražaji izazivaju reakciju koja je na jedan način prisutna u organizmu. i upravo ta sposobnost zadrža- vanja konstituira njegov duh. Um procjepa zaustavlja napredovanje. Čovjek te razne mogućnosti reagiranja zadržava u odrednicama različitih podražaja koji se pojavljuju. Mentalnostje onaj odnos organizma spram situacije koji je posredovan skupovima simbola. oslobađa da uoči čitav skup drugih stvari. Duh. što dovoljno razjašnjava činjenica da ni u jednom životinjskom ponašanju ne nalazimo da bismo mogli u pojedinostima izvesti bilo kakav sim- bol. l 119 JJ . Taj ga sukob. uključuje i odnos spram karaktera stvari. bilo kakvu metodu komunikacije. Cijeli proces nije mentalni pro- dukt i ne možete ga smjestiti unutar mozga. Moramo priznati da je jezik dio vladanja. mehanizam koji to omogućuje jest jezik. Upravo to razlikuje djelovanje refleksivno inteligentnog bića od vladanja nižih formi. takoreći. Nemamo dokaza za takvu situaciju u slučaju nižih životinja.

U logičkoj terminologiji. Taj odnos inheren- cije stanovite značajke u stanovitoj supstanciji jest odnos specifične reakcije. 120 . nasuprot posebnim podražajima koji izmamljuju tu reakciju. kao što je odnos ukrađavanja predmeta oko nas spram sku- pine akcija što ih obuhvaća obitavanje u kući. Možemo ovu izjavu prebaciti u logičku formu i reći da je reakcija univerzalna dok su podražaji posebnosti podvedene pod takvo univerzalno. Takva organizacija stavova obzirom na ono što označavamo kao predmete konstituira za nas značenja stvari. U biheviorističkim odrednicama univer- zalnost se odražava u identičnosti reakcije premda su svi podražaji koji je izazivaju međusobno različiti.to je ono osnovno što predstavlja skup reakcija u kojemu jedna neizbježno implicira drugu. u stanovitom smi- slu pridodaje naviknutoj reakciji. mora nas osiguravati kad spavamo i kad smo budni. a univerzalnost se. ~· podešavanje sadašnje reakcije prema kasnijim reakcijama koje su u nekom smislu već inicirane. Govorimo o kući kao. već i one koje uključuju druge vremenske odnose. u stanovitom smislu. Ti stavovi obuhvaćaju ne samo situacije u kojima su elementi istovremeni. Postoje. supstanciji na koju se može primijeniti atribut boje. osoba i društvo • 17. Kuća nas mora štititi. mora nositi sve što je potrebno za obiteljski život. kao što smo vidjeli. Odnos uma spram reakcije i okoline Vidjeli smo da su mentalni procesi u vezi sa značenjima stvari. Ti međusobni odnosi stavova bacaju svjetlo na odnos "supstancije" spram njenih atributa. Boja je akciden- cija inherentna u stanovitoj supstanciji kao takvoj. te da se ta značenja mogu iskazati u odrednicama visoko organiziranih stavova individue. ta značenja se smatraju uni- verzalijama.Um.

što uključuje podešavanje koraka koje treba poduzeti obzirom na stvar koju valja izvesti. Ono čemu teži psihologija jest zadobiva- nje kontrole. koje variraju. Taj odnos reak- cija daje implikaciju. i tako dalje. One odgo- varaju stvarima u njihovim logičkim odnosima. i druge reakcije. To su stanovite reakcije koje variraju. Organizirani skupovi reakcija odgovaraju značenjima stvari. baš kao i moderna psihologija. S gledišta biheviorističke psihologije možemo u odrednicama stavova iskazati ono što zovemo značenjima stvari. Upravo sam sada referirao na odnos supstancije. U odnosu uzroka i posljedice postoji međusobni odnos reakci- ja u smislu ovisnosti. nabavka voznih karata. to jest značenja stvari. U našim navikama mora postojati takva organizacija da bi čovjek mo- gao imati upravo onakvu inteligenciju kakvu stvarno ima. u svijetu postoji ono što odgovara grupi stavova. Ovdje izbjegavamo logičke i metafizičke probleme. ona ne teži rješavanju metafizičkih pitanja.31 O tome što kanimo učini­ ti ovisi da li ćemo odabrati ovo ili ono sredstvo. Naše navike su podešene tako da. podizanje potrebnog novca. Postoji čitav skup organiziranih reakcija koje se odjednom aktiviraju u pri- mjerenom međusobnom odnosu kad se osoba odluči da želi putovati. Ovi potonji nisu bitni. spram raznih reakcija koje odgovaraju atribu- tima. jedan ili drugi uzro- čni niz. Ovdje imamo odnos ovisnosti jedne reakcije o drugoj. biranje knjiga za čitanje na putu. dočim po- stoji stanovita cjelina više ili manje standardiziranih reakcija koja ostaje nepromijenjena. ako primjerice odlučimo krenuti na put. odgovaraju im u njihovoj univerzalnosti. kako se odražava u nekoj cjelini navika. nu- žan odnos koji leži unutar šireg sistema. nego i svoje hirove. U biheviorističkom iskazu imamo dakle mjesto za ono što bi tre- balo biti navlastit sadržaj duha. ono što psiholog zahvaća u toj 31 Predstavljanje obuhvaća odnos ranijih čina spram kasnijih. Dakako. Raspored koji se jednom može pojavljivati kao sredstva i cilj drugi put se pojavljuje kao uzrok i učinak. (1924) 121 .pakiranje torba. O tim faktorima govorim kao o stavovima. Um međutim. dakle u navikloj reakciji koju izaziva širok varijetet podražaja. U ukrasima koje koristimo možemo zadovoljiti ne samo svoj ukus. imamo cjelinu s time povezanih navika koja počinje djelovati .

ona neizbježno spremna naći podražaj koji će osloboditi neku drugu s tim povezanu reakciju. ono što sc može naći u nacrtima i statističkim podacima nije zbiljska proizvodnja koja se vrši u tvorni- ci. neurona. i upravo se tu nalazi specifičnost stanovite živčane organizacije. 122 . stavovi reakcije. U centralnom živčanom siste- mu. Za njega je u najmanju ruku jednako legitimno iskazati značenje u odrednicama stavova kao što je za ranijeg psihologa bilo da ga iskaže u odrednicama statičkog pojma koji ima svoje mjesto u umu. mora postojati organizacija za sve kombinacije koje ikako mogu ući u um i baš za takav odnos reakcija koje su međuovisne. Ako u organizmu ima ičega kao što je čisto fiziologijski mehanizam koji odgovara onome što zovemo iskustvo. Ako govorimo o osobi koja u pripremi puto- vanja provodi korake o kojima sam govorio. ili barem opravdano pretpostaviti. U izvjesnom smislu možete reći da se organizacija koncer- na provodi u uredu inženjera. podešavanja organizma spram složene okoline. Neke je od njih identificirala psi- hologijsko proučavanje živčanog sistema. Ta organizacija se zbiva upravo u centralnom živčanom sistemu. Kao što sam ranije rekao. Na isti način centralni živčani sistem koordinira sve različite procese koje tijelo izvodi. Isticao sam upravo da se u centralnom živčanom sistemu može naći. moramo pretpostaviti da za tc korake nisu bitni nervni elementi. elek- tričkoj i fizičkoj aktivnosti koja se odvija u živcu nema ničega što odgovara onome što označavamo idejom. ali daje odnos tih reakcija u centralnom živčanom sistemu takav da je. premda taj ured doista organizira i koordinira razne ogranke kon- cerna. ako osoba izvodi jednu reakciju. Ali. ono i nešto drugo. dok druge valja pretpo- staviti na osnovi tog proučavanja. Ono što se u nervu događa u određenoj situaciji jest inervacija stanovite reakcije što znači ovo. upravo onakve kompleksno- sti reakcija. kakve smo diskutirali.Um. Raniji fiziologijski psiholozi su govorili o specifičnom psihičkom procesu. Ti procesi su. ali u mehaničkoj. ono što sc odvija unutar neurona nije specifični fiziologijski proces koji bi kao takav trebao odgovarati značenju. to je totalni organički proces što ga predstavljaju ti nervni elementi. kad sc to obično označava svjesnim. ili mehanizam upravo onakvih kompleksnosti reakcije. kao što smo vidjeli. osoba i društvo situaciji jest organizirano držanje individue. putem njegovih elemenata.

Mi vidimo stvari u njihovom vremenskom odnosu koji odgo- vara vremenskoj organizaciji koju nalazimo u centralnom živčanom sistemu. Dolazak vola uvodi nov predmet. bilo društvena bilo individualna. Možemo priznati daje upravo to senzibilizira- nje organizma na podražaje koji će osloboditi njegove reakcije odgo- vorno za to što čovjek živi baš u ovakvoj a ne u nekakvoj drugačijoj okolini. tako da ti stavovi kao takvi ne predstavljaju samo nađe organizirane reakcije. or- ganizmi su odgovorni za pojavljivanje čitavih skupova predmeta koji prije nisu postojali. 123 . čina koji traži manifestan izražaj. 33 Raspodjela značenja na organizam i okolinu 32 Struktura okoline je nacrt organičkih reakcija na prirodu. tada trava postaje hrana. Taj predmet. Ako na svijet dođe životinja koja može probavljati travu. 32 Teško je iskazati što točno mislimo pod dijeljenjem stanovite situacije između organizma i njegove okoline. Postoji organiziran skup reakcija koji je prvo odaslao neke telegrame. Mi izdvajamo neku organiziranu okolinu u odnosu na nađu reakciju. razvoj organa u uhu dao je svijetu zvuk. Želim naglasiti način na koji ti stavovi određuju okolinu. Pregled nad svije- tom svakako nam pružaju reakcije koje će se tek dogoditi. dakle trava kao hrana. Oni su zasigurno međusobno relativni (MS). Uzmimo hranu. onda nas poslao u banku po novac. onu posebnu fazu realnosti koja postoji za nas izdvojila je za nas naša reakcija. kao na primjer vol. Napredujući od jednog do drugog skupa reakcija. mi se za~ečemo kako izdvajamo onu okolinu koja odgovara tom narednom skupu reakcija. 33 Sporno je govoriti da hranidbeni proces životinje konstituira hranidbeni predmet. zatim odabrao prevozno sredstvo. nije ranije postojao. nego predstavljaju i ono što za nas po- stoji u svijetu. Dovršiti jednu reakciju znači staviti se u položaj s kojega vidimo druge stvari. a po- tom se pobrinuo da u vlaku imamo nešto za čitanje. Pojavnost elemenata mrežnice dala je svijetu boju. kad učinimo ovo. možemo učiniti ono. bilo koja okoli- na. Um stavovi koji senzibiliziraju oblik za podražaje koji će osloboditi re- akcije. jest nacrt logičke strukture čina kojem odgovara. Vidimo stvari kao udaljene od nas. Stanoviti predmeti po- činju za nas postojati zbog karaktera organizma. ne samo prostorno nego i vremenski. U tom smislu.

Vanjski svijet posjeduje stanovite značajke samo obzirom na.u odrednicama fiziologijskih osjetljivosti.Um. u biti je ono što sma- tramo sviješću. kao i u stvari. koja selektivno i relativno određuje karakter vanjskog predmeta koji percipira. Društvena okolina je obdarena značenjem u odrednicama proce- sa društvenog djelovanja. jer organizam određuje okolinu isto tako potpuno kao što okolina određuje organe. baš kao što neke druge značajke posjeduje samo obzirom na. ona je neka organizacija objektivnih odnosa koji nastaju u odnosu na grupu organizama koji sudjeluju u takvom djelovanju. dakle. da bi ga se pri- kladno razumjelo. osoba i društvo ima svoj izraz u organizmu. Oko i s njim povezani procesi podaruju predmeti- ma boju upravo u istom smislu u kojem vol podaruje travi karakter hrane. Unutar organizma postoji određena i nužna struktura ili gestalt osjetljivosti. dakle ne u smislu projiciranja osjeta u predmete. Boje inheriraju u predme- tima samo zahvaljujući njihovom odnosu spram danih percipirajućih organizama. A kako organizam i okolina određuju jedno drugo i u svojem su postojanju uzajamno ovisni.spram društvene okoline analogan 124 . Organizam je. u nekom smislu odgovoran za svoju oko- linu. sa- me individualne organizme. Ono što označavamo kao svijest treba unijeti upravo u ovaj odnos između organizma i njegove okoline. i taj izraz nije stvar psihi- čkih ili mentalnih uvjeta. ili u odnosu na. Historijski smo bili skloni da tu svijest s~estimo u duh ili u mozak. Naša kon- struktivna selekcija okoline . Fiziologijska ili osjetna struktura percipirajućeg organi- zma određuje doživljeni sadržaj predmeta. emocionalnih vrijednosti i slično . Organička reakcija je odgovorna za pojavljivanje čitava skupa predmeta koji prije nisu postojali.boja. slijedi da životni proces. u procesima društvenog iskustva i ponašanja. i u odnosu na. Odnos društvenog procesa ponašanja - ili odnos društvenog organizma . nego u smi- slu stavljanja sebe u odnos s predmetom koji omogućuje pojavljivanje i postojanje boje kao kvalitete predmeta. valja razmotriti u odrednicama njihovih među­ odnosa. inter- agirajuću društvenu grupu individualnih organizama. a ta reakcija nije tek determinacija organizma od strane okoline. Postoji izraz reakcije organiziranog odgovora organizma na okolinu.

društvena grupa individualnih organizama - konstituira ili stvara svoju vlastitu posebnu okolinu predmeta baš. mnogo rudimentarni- ja od okoline koju konstituira društven organizam).ili odnosu individualnog organizma. cigala od kojih je sačinjena kao fizički predmet. kao što individualan organizam konstituira ili stvata vlasti- tu posebnu okolinu predmeta (koja je.dakle. ili nasuprot samoj individui koja misli. koje ne bi posjedovali inače. Upravo je organizacija različitih reakcija jednih na druge i njihov odnos spram podražaja koje oslobađaju navlastiti predmet psihologi- je koja sc bavi onim što označavamo kao "duh". ili općenito za nas. mi izoliramo građevni materijal sa stajališta fizičara 34 Društven organizam . Unutar tog paralelizma. općenito ograničavamo na ljudski organizam. oni ipak posjeduju stano- vite karakteristike zahvaljujući njihovim odnosima s njenim iskustvom ili duhom. Organizirani podražaji odgovaraju organizira- nim reakcijama. Cijeli se proces ne nalazi naprosto u želucu. izvan tih odnosa. nasuprot našem iskustvu prirode. Nastojimo razlučiti značenje neke kuće od ka- menja.vanjski svijet . a to činimo obzirom na upotrebu kuće.postoji objektivno. betona. a duh je zaokup- ljen tim značenjima.35 Ako hoćete. njihova značenja. Organizam uspostavlja bakteriologijski laboratorij. ta značenja. preživanja i tako dalje. Premda vanjski predmeti postoje neovisno o individui koja ih doživljava. kao što je onaj koji vol nosi sa sobom da se pobrine za pretvaranje trave u hranu.distinkcija između 125 . Distinkcija između fizičkih predmeta ili fizičke stvarnosti i mentalnog ili samo- svjesnog doživljavanja tih predmeta ili te stvarnosti . i u istom smislu. Po tome je kuća nešto mental- no. Um je odnosu procesa individualne biologijske aktivnosti . Termin "mentalno". pa tako i "duh". 35 Priroda . To je proces koji je blisko povezan s takozvanom hranom koja postoji negdje vani. jer tu nalazimo onu cjelinu simbola koja nam omogućuje da izoliramo te značajke. već u svim aktivnostima paše. a također i pri- zor i miris koji uvode hranu. Značenja su tu. međutim. 34 Paralelizam o kojem govorim je paralelizam skupa organizma i predmeta koji mu odgovaraju.spram fizičko-biologijske okoline. Te karakteri- stike su za individuu. Kod vola postoji glad. ono što označavamo kao značenje predmeta nalazi se specifično u organiziranom stavu reakcije na strani organizma spram značajki i stvari.

tako da na razne načine može kon- trolirati te reakcije. Mentalnost se sastoji u ukaziva~u na te vrijednosti drugima i samome sebi tako da se može kontrolirati vlastite reakcije. osoba i društvo ili arhitekta. ali kad ljudsko biće živi u kući. ako hoćete. mentalnost stupa na scenu naprosto kad j e organizam kadar istaknuti značenja sebi i drugima. Ono što valja prepoznati jest vanjskog i unutrašnjeg iskustva . i pomoću tak- vog ukaziva~a može kontrolirati te reakcije. Jazbina u kojoj živi neka životinja u nekom je smislu njena kuća. pa premda ljudska životinja reagira na te vrijednosti kao i druge životinje. s gledišta biheviorističke psihologije. udobniju sobu za odijevanje nego prije. Ljudska životinja ima sposobnost koja seže iznad i preko prilagođavanja niže životinje da izdvoji i izolira podražaj . Ćovjek može kontrolirati taj proces sa stajališta vlastitih reakcija. I krtica mora naći hranu. Biolog prepoznaje da hrana ima stanovite vrijednosti. Na toj točki po- javljuje se. Upravo njegova sposobnost da ih izdvoji čini kuću mentalnom stvari. Doživljeni predmeti imaju odre- đena značenja za individue koje o njima misle. U našem pristupu. Kod krtice i drugih životinja postoje kompleksni elementi ponašanja u vezi s okolinom. nastaje duh. ona također može ukazati na stanovite značajke hrane koje znače stanovite stvari u njenim probavnim reakcijama na tu hranu. sastoji mentalnost. suprot- staviti se neprijateljima i izbjegavati ih. Ljudska individua ima sposobnost da izdvoji ele- mente kuće koji odgovaraju njenim reakcijama tako da ih može kon- trolirati. ali ljudska životinja je sposob- na samoj sebi i drugima ukazati na to koje karakteristike u okolini izazivaju te kompleksne. koji vjerojatno nema rupa za krticu koja u ~oj živi. Ona čita reklamu nove vrsti kotla za zagrijavanje. ali mi ne pretpostavljamo da je krtica kadra samoj sebi ukazati na osobite prednosti njene rupe nasuprot nekoj drugoj .Um. On dobiva značenja i tako kontrolira reakcije. visoko organizirane reakcije. te može dobiti više topline.leži u činjenici da se potonje bavi značenjima ili konstituira putem njih. Postoje različita stajališta s kojih se može promatrati kuća. Njena kuća nema mentalne karakteristike. U tome se. ili. ona za njega poprima ono što zovemo mentalnim karakterom. 126 . Mentalnost leži u sposobnosti organizma da u okolini ukaže na ono što odgovara njegovim reakcijama.

to se pak može učiniti samo ako se prepozna društvena narav duha. ali orga- nizam nije u svojem vladanju kontrolirao taj odnos. ljudska živo- tinja je izradila mehanizamjezične komunikacije pomoću koje može steći tu kontrolu. Kontrolu je omogućio jezik. konsti- tuirao termin "duh". 127 . Ijedno i drugo dio su procesa koji se odvija između organizma i okoline.u izolaciji od njegove društvene oko- line. Međutim. Štoviše. unutar iskustvene matrice društvenih interakci- ja. premda tu leži njegovo žarište. U tom procesu ulogu igraju simboli. Izvorno on nema mehanizma kojim bi ga mogao kontrolirati. Psihologa zanima mehanizam koji je ljudska vrsta razvila da bi zadobila kontrolu nad tim odnosima. kako tvrdim. međutim. nego u odnosu stvari spram organizma. Ti odnosi su postojali i prije nego što su stvorene ove indikacije. Apsurdno je promatrati duh naprosto sa stajališta individualnog ljudskog organizma. a ne za individualni organizam izoliran od drugih in- dividualnih organizama. Moramo. Upravo je taj meha- nizam kontrole nad značenjem u ovom smislu. to je u biti društvena pojava.individualno iskustvo sa stajališta društvenih čina koji iskustva odvojenih individua uključuju u društven kontekst u kojem te individue interagiraju. Očevidno je sada da velik dio tog mehanizma ne leži u centralnom živčanom sistemu. i zato je komunikacija tako važna. dakle. naime. Sposobnost da se ta značenja izdvoje i da se na njih ukaže drugima i samom organizmu jest sposobnost koja ljudskoj individui daje osebujnu moć. društveno-biologijskim aktivnostima mozga kako bi se uopće omogućilo prihvatljivo objašnjenje duha. Iz jezika nastaje polje duha. sagledati duh kako se uzdiže i razvija unutar društvenog procesa. Mentalni procesi ne leže. trebalo bi biti očito koliko je manjkavo individualno iskustvo u izolaciji od procesa društvenog iskustva. Um da imamo posla s odnosom organizma spram okoline koju je odabra- la njegova vlastita osjetljivost. Subjektivno iskustvo individue mora se dovesti u odnos s prirodnim. čak i njegove biologijske funkcije su prvenstveno društvene. To znači da moramo dobiti unutrašnje . Procesi isku- stva koje omogućuje ljudski mozak omogućeni su samo za grupu individua u interakciji: samo za individualne organizme koji su članovi društva. u riječima kao što ni inteligencija organizma ne leži u elementima centralnog živčanog sistema.

Upravo pomoću refleksivnosti .vraćanja iskustva indi- vidue na nju samu. dakle. Kad se to dogodi. koji individui omo- gućuje da zauzme stav drugoga spram nje. osoba i društvo Duh se uzdiže u društvenom procesu samo kad taj proces kao cjelina uđe u iskustvo bilo koje od individua uključenih u taj proces. i kad ta svjesnost ili svijest koju indi- vidua tako ima o njemu modificira i rafinira njeno prilagođavanje tom procesu.uključujući i nju . 128 . individua se može svjesno prilagoditi tom procesu i modificirati njegovu rezultantu u bilo kojem društvenom činu u odrednicama svojeg prilagođavanja na nj.koje· ga provode. ili je prisutan u njenom iskustvu. unutar društvenog procesa bitan uvjet za razvoj duha. individua posta- je samosvjesna ili ima duh.Um. Refleksivnost je. upravo tim putem. postaje svjesna svojih odnosa s tim proce- som kao cjelinom i s drugim individuama koje s njom sudjeluju u njemu. postaje svjesna da taj proces modificiraju reakcije i interakci- je individua . Evolucijsko pojavljivanje duha ili inteligencije zbiva se kad se cijeli društveni pro- ces iskustva i ponašanja dovede unutar iskustva bilo koje od odvo- jenih individua umiješanih u nj.cijeli društveni proces biva uveden u iskustvo u njega uključenih individua.

III. dio OSOBA .

.

Ako nešto datiramo. Osoba ima karakter koji se raz- likuje od karaktera samog fiziologijskog organizma. Pod takvim uvjetima valja. postoji stanoviti osjetilni doživljaj kakav ljudi imaju pri buđenju. dakle razvija se u danoj indi- vidui kao rezultat njenih odnosa spram tog procesa kao cjeline i spram drugih individua unutar tog procesa. to uvijek činimo s gledišta svojih prošlih doživljaja. Takve značajke oko nas mogu postojati u iskustvu a da se ne zbivaju u odno- su spram osobe. dakako. u akcijama na koje smo navikli. 131 . Mi neizbježno na sta- novitoj razini istančanosti težimo da sve iskustvo organiziramo u iskustvo osobe. Ćesto se sjetimo stvari koje ne možemo datirati. Iznenada nam se pred očima pojavi slika. Slično tome. pri rođenju. osobito svoje afektivne doživljaje tako prisna identificiramo sa sopstvom da je potrebna časovita apstrakcija kako bismo shvatili da bol i zadovoljstvo mogu postojati a da nisu iskustvo naše osobe. Osoba i organizam U našem iskazu o razvoju inteligencije već smo natuknuli da je je- zički proces bitan za razvoj osobe. iskustvo koje se neposredno zbiva lučiti od našeg vlastitog organiziranja tog iskustva u iskustvo osobe. Na primjer. Osoba je nešto što ima razvoj. Mi svoje doživljaje. kao i velik dio ljudske inteligencije. gola prisutnost svijeta.18. ona ne postoji od početka. ne uključuje sopstva. nego nastaje u procesu društvenog iskustva i aktivnosti. Nakon analize čovjek kaže da nešto ima mjesto u njegovu iskustvu. u našem kre- tanju po nekom svijetu koji naprosto postoji i kojem smo tako pri- lagođeni da to ne traži nikakvo mišljenje. u iskustvu njegove osobe. smjestiti. svoja sjeća~ a organiziramo prema slijedu vlastite osobe. Inteligencija nižih formi životinjskog života.

što je termin koji ukazuje na iskustvo s vlastitom osobom i iskustvo vlastite osobe. Tijelo ne doživljava sebe kao cjelinu.Um. Na vrlo određen način možemo razlikovati osobu i tijelo. Stopalo i šaka pripadaju osobi. moramo * "self'. Ipak. 132 . Slike se sjećamo savršeno razgovijetno. Možemo izgubiti neke dijelove tijela. Dijelove tijela može se posve razlikovati od osobe.. ali je ne možemo konkretno smjestiti. i nismo zadovoljni sve dok je ne uspijemo smjestiti u odrednice svojeg prošlog iskustva. kao neke čudne stvari koje je teško pre- poznati kao naše. Ne možemo vidjeti svoja leđa. ta karakteristika ju razlikuje od drugih predmeta i od tijela. ali ne vidi cijelo tijelo. ali doživ- ljaji tijela su za nas organizirani oko osobe. koja je povratna. a u prošlosti je isti can kao svjestan. Sasvim je istinito da oko može vidjeti stopalo. pogotovo ako gledamo s krive strane kazališnog dalekozora. Ovaj tip objekta bitno se razlikuje od drugih predmeta. Želim iznijeti upravo karakteristiku osobe kao objekta samoj sebi. Kad dajemo bihevioristički iskaz svijesti. uglavnom prevedeno kao "osoba". a da to ozbiljno ne prodre u osobu. ali posvuda gdje se ističe upravo ovo svojstvo odnošenja spram sebe.prev. dakle doživljaj u svijetu oko nas na koji reagiramo po navici. budući se riječ u engleskome pojavljuje u mnogo široj upotrebi. koristio sam termin "sopstva". donekle magloviti doživljaji koje je teško smjestiti. osoba i društvo a mi nikako ne možemo objasniti kad se taj doživljaj izvorno zbio. možemo opipati neke njihove dijelove. Svoja stopala možemo vidjeti. Stol daje osjet drugačiji od onoga što se osjeti kad jedna šaka opipa drugu. Tijelo može postojati i operirati na vrlo inteligentan način a da u iskustvo nije uključena osoba. dakako. kad se to razmotri. ali to je doživljaj nečega s čime smo u konkretnom kontaktu. mislim da je očevidno da osoba nije nužan dio života organizma. niti sudjeluje u onome što označavamo kao svoj osjetilni doživljaj. Postoje. Tu karakteristiku predstavlja riječ "sebe"*. u onom smislu u kojem osoba na neki način ulazi u iskustvo same sebe. te ukazu- je na ono što je i subjekt i objekt. ako smo gipki. Puka sposobnost doživljavanja različitih dijelova tijela ne raz- likuje se od doživljaja stola. Pretpostavljalo se da svijest na neki način nosi tu sposobnost da sebi bude predmet. ali ne možemo doživjeti cijelo svoje tijelo. Karakteristika je osobe da je ona samoj sebi predmet.

raz- likuje ga od njih. Tu situaciju možda možemo rasvijetliti pomoću onih iskustava u kojima se. Potonji mogu biti predmeti poput drugih. da bi se to zbilo. 133 . kojima je kao pojedinac misteriozno i natprirodno obdaren. u doživljaju individue.a ne njegovo tobožnje posjedovanje duše i duha. Osoba potražiti neku vrst iskustva u kojem fizički organizam može sebi biti prcdmetom. Dakako. ali smatram da možemo raspoznati takvu vrst mogućeg iskustva u koje nije uključena osoba. Postoje i slike koje zabljesnu u čovjekovoj svijesti kad se davi. Kako individua može (iskustveno) izaći izvan sebe na takav način da sebi postane predmet? To je bitni psihologijski problem osobnosti i samosvijesti. u pozadini te intenzivne akcije. U takvim slučaj evima postoji kontrast između iskustva koje se apsolutno zaključuje u vanjskoj aktivnosti u koju ne ulazi osoba kao predmet. na polju. 1 Kad čovjek trči da pobjegne od nekoga tko ga progoni. morali bismo biti zaista potpuno zaokupljeni. Upravo zbog tc činjenice su naše antropomorfne rekonstrukcije života životinja tako pogrešne. 1 Ćovjekovo ponašanje u njegovoj društvenoj skupini je takvo da on može samom sebi postati predmet. ili kad individua ne bi sebe dovela u isto ono iskustveno polje koje je i polje drugih individualnih osoba u odnosu na koje djeluje u nekoj danoj društvenoj situaciji. uključujući i dije- love vlastitog tijela. onje pot- puno zaokupljen tom akcijom. ali oni su samo predmeti tamo vani. i aktivnosti pamćenja i mašte u kojoj je osoba prvenstveni predmet. i ne uključuju osobu koja je predmet organizmu. a predmeti oko njega mogu posve obuhvatiti njegovo iskustvo. Smatram da se to često previđa. tako da on privremeno uopće nema svi- jesti o sebi. pojav- ljuju sjećanja i predviđanja. njegovo rješenje valja tražiti u upućivanju na proces društvenog vladanja ili aktivnosti u kojoj sudjeluje dana osoba ili individua. i ta ga činjenica konstituira kao proizvod cvolucijskog razvoja napredniji od nižih životinja. Aparat uma ne bi bio potpun kad ne bi i sebe ubacio u svoju vlastitu analizu polja iskustva. u vrlo intenzivnoj akciji. a niže životinje nisu. Tolstoj kao oficir u ratu izvještava o tome da je usred najintenzivnije akcije doživljavao slike svojeg prošlog iskustva. Upravo ta društvena činjenica. Osoba se tada može u potpunosti razlučiti od organizma okruženoga stvarima i aktima u odnosu na stvari.

s posebnih. Jer individualni organizam je očevidno bitna i važna činjenica ili konstitutivan ele- ment iskustvene situacije u kojoj djeluje. imper- sonalan stav spram sebe. osoba i društvo Um ne može postati impersonalan ako ne zauzme objektivan. Takva osoba. U onoj mjeri u kojoj je dio ponašanja. neafek- tivan stav spram sebe. ne ulazi u vlastito iskustvo kao osoba ili individua direktno ili neposredno. ako sebe ne sagleda objek- tivno kao takav. Ona. lajanja vuka na čopor. sebi pak postaje objektom samo time što zauzima stavove drugih individua spram nje unutar društvene okoline ili konteksta iskustva i ponašanja u kojem sudjeluju i ona i one. ali o osobi u najmanju ruku 2 a) Svi društveni međuodnosi i interakcije korijene se u stanovitoj dru- štveno-fiziologijskoj opremi svake uključene individue. komunikaciji koja nije upravljena samo na druge već i na samu individuu. nego o komunikaciji u smislu smislenih sim- bola. Važnost onoga što označavamo kao "komunikacija" leži u činjenici da to osigurava formu ponašanja u kojoj organizam ili individua može sebi postati predmet.Um. Te fiziologijske 134 . govori i odgovara sebi isto tako zbiljski kao što mu odgovara druga osoba. nije prvenstveno fiziologijski organizam. rekao bih. Dakako. može se vidjeti stvari bez shvaćanja. Raspravljali smo upravo o toj vrsti komunikacije -ne o komunikaciji u smislu kvocanja kvočke pilićima. Fiziologijski organizam joj je bitan2. može se čuti i bez slušanja. Individua ne doživljava sebe kao takvu direktno. djelomičnih stajališta drugih individualnih člani­ ca iste društvene skupine. inače imamo samo svijest. ili mukanja krave. činiti stvari kojih nismo zaista svjesni. ne samo-svijest. on ne može djelovati inteligentno ili racionalno. ta komunikacija u najmanju ruku uvodi neko sopstvo. No tek tamo gdje čovjek doista reagira na ono čime se obraća drugome i gdje ta njegova vlastita reakcija postaje dio njegova vladanja. ne tako što sebi postaje subjekt. baš kao što su za nju ili njeno iskustvo objekti i druge individue. nego samo indi- rektno. da sebi postane predmet. gdje on ne samo da čuje sebe već i reagira na sebe. ili s poopćenog stajališta društvene skupine kao cjeline kojoj pripada. nego samo utoliko ukoliko prvo sebi postaje objekt. imamo ponašanje u kojem individue postaju predmeti za same sebe. Za racionalno vladanje je nužno da individua zauzme objektivan. naime.

U djetinjstvu ga predstavljaju zamišljeni drugovi u igri koje djeca izmišljaju i putem kojih zadobivaju kontrolu nad svojim doživljajima u igri. on je to samo ukoliko organizam traži podražaje u držanju i značajkama drugih oblika da bi dovršio vlastite reakcije. Može ga se izmamiti iz tijela neprijatelja i možda ubiti. Ljudi koji vjeruju u besmrtnost ili u du- hove ili u mogućnost da osoba napusti tijelo uzimaju sopstva posve razlučivo od tijela. ili im dati manifestan izražaj. također su i temeljni biologijski materijal ljudske naravi. Primjeri temeljnih društvenih odnosa koji nastaju zahvaljujući tim fiziologijskim osnovama društvenog ponašanja jesu odnosi između spolova (koji izražavaju instinkt repro- dukcije). dakle. koliko možemo vidjeti. treba tražiti u iskustvima ljudi koja vode koncepciji "dvojnika". osnove društvenog ponašanja . te između susjeda (koji izražavaju instinkt okupljanja). Fiziologijski procesi ponašanja čiji su to mehanizmi jesu procesi koji nužno obuhvaćaju više odjedne individue. Može se reći da početak osobe kao objekta. procesi u kojima su po nuždi uključene i druge individue osim dotične. koji tijelo privremeno napušta u snu.. premda se za obrazac individualnog čina može reći da je u ovim slučajevima društven. Ali. Zbiljsko ponaša- nje drugoga ili drugih nije začeto u ovoj individualnoj formi kao dio njenog vlastitog obrasca ponašanja (MS). a zauvijek u smrti. zato što se na strani individue sastoje u nagonima ili instinktima ili tendencijama ponašanja koje individua ne može izvesti. za kojeg se može pretpo- staviti da je smješten u dijafragmi. b) U seksualnom i roditeljskom smislu. Otvoreno je pitanje koliko se uspješno mogu dr- žati tih poimanja. ali činjenica je da osobu odvajamo od organizma. Osoba možemo misliti bez njega. Pri- mitivni ljudi uzimaju da postoji dvojnik.. upravo zato što su po sebi također društvene. tako da. ili zadovoljiti ih bez suradne pomoći jedne ili više drugih individua. kao i u napadu i obrani.čije je najviše sjedište ili mjesto u nižem dijelu pojedinačnog centralnog živčanog sistema -jesu osnove takvog ponašanja. te svojim po- našanjem nastoji održati drugi kao dio vlastite okoline. osim što konstituiraju fiziologijske osnove svega ljudskog društvenog ponašanja.. kad govorimo o ljudskoj prirodi. 135 . Ti rela- tivno jednostavni i rudimentarni fiziologijski mehanizmi ili tendencije individualnog ljudskog ponašanja. aktivnosti fiziologijskog organizma su društveni po tome što akti započeti unutar organizma iziskuju svoje dovršenje u akcijama drugih . govorimo o nečemu što je u biti društveno.

Um, osoba i društvo
..
Osoba, kao ono što može sebi biti objekt, u biti je društvena
struktura i nastaje u društvenom iskustvu. Pošto je osoba nastala, ona
u stanovitom smislu osigurava sebi svoja društvena iskustva, tako da
možemo zamisliti neku apsolutno samotnu osobu. Ali nije moguće
zamisliti kako osoba nastaje izvan društvenog iskustva. Pošto je nasta-
la, možemo misliti o osobi koja se tokom ostatka života zatvara u
samoću, ali koja još uvijek ima u samoj sebi druga, te je kadra misliti
i razgovarati sa sobom kao što je nekoć komunicirala s drugima. Taj
proces o kojem sam upravo govorio, proces reagiranja na vlastitu
osobu kao što na nju reagira netko drugi, sudjelovanja u vlastitom
razgovoru s drugima, svjesnosti o onome što se kaže, korištenja svje-
snosti o tome što se kaže kako bi se odredilo što će se potom reći- to
je proces koji nam je svima poznat. Svoje obraćanje drugim ljudima
stalno popraćujemo razumijevanjem onoga što kažemo i korištenjem
tog razumijevanja u usmjeravanju nastavka našeg govora. Otkrivamo
što ćemo reći, što ćemo učiniti, putem govorenja i činjenja, a u tom
procesu neprestano kontroliramo sam proces. U razgovoru gesta ono
što kažemo izaziva stanovitu reakciju drugoga, a to zauzvrat mijenja
naše vlastito djelovanje, tako da zbog odgovora koji je dao drugi
napustimo ono što smo započeli. Razgovor gesta je početak komu-
nikacije. Individua dolazi do toga da razgovor gesta nastavlja sama sa
sobom. Ona nešto kaže, a to u njoj izazove stanovit odgovor koji je
navede da promijeni ono što je h~ela kazati. Čovjek krene da nešto
kaže, recimo nešto neugodno, ali kad započne, shvati da je to okrut-
no. Zakoči ga djelovanje onoga što kaže na njega samog; tu imamo
razgovor gesta između individue i nje same. Smislenim govorom
mislimo da je riječ o akciji koja djeluje na samu individuu, te da je
djelovanje na samu individuu dio inteligentnog provođenja razgovo-
ra s drugima. Sada, takoreći, odsijecamo tu društvenu fazu i privre-
meno je se rješavamo, tako da čovjek govori samome sebi onako kao
što bi razgovarao s nekim drugim.3

3
Opć_cnito se priznaje da specifično društveni izraz inteligencije, ili primje-
na onoga što se često zove "socijalnom inteligencijom", ovisi o sposob-
nosti dane individue da preuzme uloge drugih individua koje su s njom
upletene u danu društvenu situaciju, ili se "stavi u njihovu kožu", te o

136

Osoba

Taj proces apstrakcije ne može se beskonačno nastavljati. Čovjek
neizbježno treba publiku, mora se "izručiti" nekome. U refleksivnoj
inteligenciji čovjek misli da bi djelovao, i to djelovao samo tako da
njegovo djelovanje ostane dio društvenog procesa. Mišljenje postaje
priprema za društveno djelovanje. Dakako, sam proces mišljenja je
naprosto unutrađnji razgovor koji teče, ali upravo dovrđenje razgo-
vora gesta implicira da se ono što čovjek misli izrazi nekom slušatelj-
stvu. Smisao onoga što kaže drugima čovjek odvaja od stvarnog go-
vora i priprema ga prije no što ga iskaže. On ga promišlja, možda ga
i napiše kao knjigu; ali to je još uvijek dio društvenog međuodnosa u
kojem se čovjek obraća drugima, a istodobno i samome sebi, i u ko-
jem obraćanje drugima kontrolira putem reakcije na vlastitu gestu. To
reagiranje osobe na sebe bitno je za sopstva, i upravo takvo društveno
vladanje osigurava ponašanje unutar kojega se pojavljuje sopstva. Ne
znam ni za koju drugu formu ponašanja osim jezičke, u kojoj je indi-
vidua samoj sebi predmet, te, koliko mogu vidjeti, individua nije
osoba u povratnom smislu ako nije predmet samoj sebi. Upravo ta
činjenica daje kritičnu važnost komunikaciji, jer je to tip ponašanja u
kojem individua doista reagira na sebe na takav način.
U svakodnevnom vladanju i iskustvu razumijevamo da individua
ne misli mriogo od onoga što čini i kaže. Često kažemo da takav poje-
dinac nije pri sebi. Vraćamo se s intervjua shvaćajući da smo izostavili
važne stvari, da postoje dijelovi naše osobe koji se nisu našli u onome
što smo rekli. Onaj dio sebe koji će ući u komunikaciju određen je

osjetljivosti na njihove stavove spram nje same, koja iz toga slijedi, ili jed-
nih spram drugih. Dakako, ti specifično društveni izrazi inteligencije
poprimaju jedinstven značaj u smislu našeg nazora da je cijela narav
inteligencije do same srži društvena- da to uživljavanje u položaj drugih,
to da vlastita osoba preuzima uloge ili stavove drugih, nije tek jedan od
aspekata ili pojavnih oblika inteligencije ili inteligentnog ponašanja, nego
sama bit njenog karaktera. Spearmanov "faktor X" inteligencije - nepo-
znati faktor koji po njemu sadrži inteligencija- naprosto je (ako je naša
društvena teorija inteligencije točna) ta sposobnost inteligentne indi-
vidue da preuzme stav druge, ili stavove drugih, razumijevajući tako srni-
slove, ili shvaćajući značenja simbola ili gesta putem kojih teče mišljenje,
te time biva kadra da sa sobom nastavi unutrašnji razgovor putem tih
simbola ili gesta što ih mišljenje obuhvaća.

137

Um, osoba i društvo

upravo samim društvenim iskustvom. Dakako, dobar dio osobe
nema potrebu za izražavanjem. Mi održavamo čitav niz različitih od-
nosa s različitim ljudima. Mi smo jedno za nekoga, a nešto drugo· za
drugog čovjeka. Postoje dijelovi osobe koji postoje samo za osobu u
odnosu sa samom sobom. Obzirom na svoja poznanstva mi sebe dije-
limo na najrazličitije osobe. S jednim raspravljamo o politici, a s
drugim o religiji. Postoje najrazličitija sopstva koja odgovaraju najraz-
ličitijim društvenim reakcijama. Upravo je sam društveni proces od-
govoran za pojavljivanje sopstva; ono ne postoji kao sopstva postrani
od tog tipa iskustva.
Višestruka ličnost je na neki način normalna, kao što sam upravo
istakao. Obično postoji organizacija cijele osobe obzirom na zajed-
nicu kojoj pripadamo i situaciju u kojoj se nalazimo. Što je društvo,
živimo li s ljudima u sadašnjosti, ljudima iz vlastite mašte ili ljudima
iz prošlosti- to, dakako, varira od osobe do osobe. Unutar cjelovite
zajednice kojoj pripadamo normalno postoji jedinstveno sopstva, ali
ono se može rascijepiti. Za osobu koja je ponešto nervno nestabilna i
u kojoj postoji linija rascjepa, stanovite aktivnosti postaju nemoguće,
pa te aktivnosti mogu odvojiti i razviti drugu ličnost. Usljeđuju dva
odvojena "mene" i 'ja", dva različita sopstva, što je uvjet pod kojim
postoji tendencija rascjepa ličnosti. Postoji izvještaj o profesoru obra-
zovanja koji je nestao, bio izgubljen za zajednicu, da bi kasnije iskr-
sao u nekom logoru drvosječa na Zapadu. On se oslobodio svojeg za-
nimanja i okrenuo šumi gdje se, ako hoćete, osjećao više kod kuće.
Patologijsku stranu predstavlja zaborav, izostavljanje ostatka sebe. Taj
rezultat uključuje i rješavanje stanovitih tjelesnih sjećanja koja bi
individuu identificirala za nju samu. Mi često prepoznajemo linije
rascjepa što prolaze kroz nas. Voljeli bismo zaboraviti neke stvari, ri-
ješiti se stvari: s kojima je naša osoba svezana u prošlim iskustvima.
Ovdje pak imamo situaciju u kojoj mogu postojati različite osobe, a
o skupu društvenih reakcija o kojima se radi ovisi koja ćemo osoba
biti. Ako možemo zaboraviti sve što uključuje jedan skup aktivnosti,
očito odustajemo od tog dijela sebe. Uzmite osobu koja je nestabilna,
zaokupite je govorom, a istodobno p rivu cite njen pogled na nešto što
pišete, tako da ona vodi dvije odvojene linije komunikacije, pa ako to
provedete na pravi način, možete postići da te dvije struje teku bez

138

Osoba

međusobnog sudaranja. Možete postići da se odvijaju dva posve raz-
ličita skupa aktivnosti. Na taj način možete prouzročiti razdruživanje
sopstva te osobe. To je proces uspostavljanja dviju vrsta komunika-
cije, koje razdvajaju ponašanje individue. Za jednu individuu riječ je
o stvarima koje se kažu i čuju, a za drugu postoji samo ono što vidi
napisano. Dakako, morate jedno iskustvo držati izvan polja drugoga.
Do disocijacije će vjerojatno doći kad neki događaj dovede do emo-
cionalnih poremećaja. Ono što sc izdvoji nastavit će svojim putem.
Jedinstvo i struktura kompletne osobe odražava jedinstvo i struk-
turu društvenog procesa kao cjeline; svako pak od elementarnih sop-
stava od kojih je sačinjena odražava jedinstvo i strukturu jednoga od
raznih aspekata tog procesa u koji je individua umiješana. Drugim ri-
ječima, razna elementarna sopstva koja konstituiraju kompletnu oso-
bu, ili su u nju organizirana, jesu razni aspekti strukture te kompletne
osobe koji odgovaraju raznim aspektima strukture društvenog procesa
kao cjeline; tako je struktura kompletne osobe odraz kompletnog dru-
štvenog procesa. Organizacija i unifikacija društvene skupine iden-
tičnaje organizaciji i unifikaciji bilo koje od osoba koje nastaju unu-
tar društvenog procesa u kojem ta skupina sudjeluje ili ga provodi. 4
Fenomen disocijacije ličnosti prouzročen je raspadom cjelovitog,
unitarnog sopstva u sopstva-sastavnice od kojih je sačinjeno, a koje na
odgovarajući način korespondiraju različitim aspektima društvenog
procesa koji obuhvaća tu osobu i unutar kojega je nastalo njeno cje-
lovito ili unitarna sopstva; pri čemu su ti aspekti različite društvene
skupine kojima ona unutar tog procesa pripada.

4 Jedinstvo duha nije identično jedinstvu osobe. Jedinstvo osobe je konsti-
tuirano jedinstvenošću cijelog obrasca odnosa društvenog ponašanja i
iskustva u kojem individua sudjeluje, i koje se odražava u strukturi
osobe; ali mnogi aspekti ili obilježja cijelog tog obrasca ne ulaze u svijest,
tako da je jedinstvo duha u nekom smislu apstrakcija od inkluzivnijeg
jedinstva osobe.

139

Um, osoba i društvo

19. Pozadina geneze osobe

Problem se sada nadaje kao pitanje kako, u pojedinostima, nastaje
osoba. Moramo obratiti pažnju na nešto od pozadine tc geneze. Prije
svega, postoji razgovor gesta između životinja, koji uključuje svo-
jevrsnu suradnu aktivnost. Tuje početak akta jedne podražaj za drugu
da na neki način reagira, dočim ta reakcija opet postaje podražaj prvoj
da svoje djelovanje podesi prema reakciji na koju će naići. U tome je
priprema za dovršen čin, a u krajnjoj liniji ona dovodi do vladanja
koje je ishod te pripreme. Razgovor gesta, međutim, ne nosi sobom
upućivanje jedinke, životinje, organizma, na sebe. Ona ne postupa na
način koji traži reakciju samog živog oblika, premda sc vlada obzirom
na vladanje drugih. Vidjeli smo, međutim, da postoje stanovite geste
koje stvarno djeluju na organizam dok djeluju na druge organizme i
koje stoga mogu u tom organizmu pobuditi reakcije istog karaktera
kao u onih koje su pobuđene u drugome. Tu, dakle, imamo situaciju
u kojoj individua može u najmanju ruku pobuditi reakcije u sebi i
odgovoriti na te reakcije, pri čemu je uvjet da društveni podražaj i na
individuu imaju učinak sličan onome koji imaju na drugu. Upravo je
to, na primjer, implicirano u jeziku; inače bi jezik kao smislen simbol
nestao, jer individua ne bi shvatila značenje onoga što kaže.
Osebujan karakter što ga posjeduje naša ljudska društvena okoli-
na pripada mu zahvaljujući osebujnom karakteru ljudske društvene
aktivnosti; taj pak karakter, kao što smo vidjeli, treba tražiti u proce-
su komunikacije, ili određenije, u trijadi čnom odnosu geste jednog
organizn"!a spram prilagodbcne reakcije drugoga, u njenoj sposob-
nosti indikacije ukazivanjem na dovršenje rezultantc čina što ga
započinje (pri čemu je značenje geste reakcija drugog organizma na

140

Osoba

nju kao takvu ili kao gestu). Ono što zapravo izdvaja gestu iz dru-
štvenog čina i izolira je kao takvu - što je čini nečim većim od puke
rane faze individualnog akta - jest reakcija drugog organizma, ili
drugih organizama, na nju. Takva reakcija je njeno značenje, ili joj
daje njeno značenje. Društvenoj situaciji i procesu ponašanja ovdje su
pretpostavljeni akti u njih uključenog individualnog organizma.
Gesta nastaje kao odvojiv element u društvenom činu, zahvaljujući
činjenici što su je odabrale osjetljivosti drugih organizama na nju; ona
ne postoji kao gesta tek u iskustvu pojedinačne individue. Da ponovi-
mo, značenje geste jednog organizma nalazi se u reakciji drugog
organizma na ono što bi bilo dovršenje čina prvog organizma što ga
ta gesta započinje i pokazuje.
Ponekad govorimo kao da bi netko mogao u svojem duhu izgra-
diti čitavu raspravu, a potom je prenijeti u riječi da bije prenio nekom
drugome. U zbilji, naše mišljenje se uvijek odvija putem nekakvih
simbola. Moguće je da netko u svojem iskustvu ima značenje "sto-
lice" bez postojanja simbola, ali u tom slučaju ne bismo o njoj mislili.
Možemo sjesti na stolicu i ne misleći o tome što činimo, dakle, može
se pretpostaviti da je u našem iskustvu već pobuđen pristup stolici,
tako da je značenje tu. Ali ako čovjek misli o stolici, on za nju mora
imati nekakav simbol. To može biti oblik stolice, držanje nekog dru-
goga dok sjeda, ali vjerojatnije je da će neki jezični simbol biti taj koji
pobuđuje tu reakciju. U procesu mišljenja mora postojati nekakav
simbol koji može upućivati na to značenje, dakle, tendirati izazivanju
te reakcije, te također služiti u tu svrhu za druge osobe. Kad ne bi bilo
tako, to ne bi bio misaon proces.
Svi naši simboli su univerzalni.5 Ne možete reći ništa apsolutno
partikularno; sve što kažete što uopće ima ikakvo značenje jest uni-
5 Mišljenje postupa u odrednicama univerzalija ili pomoću njih. Nešto uni-
verzalno može se biheviorističk.i interpretirati kao naprosto društveni čin
u cjelini, što uključuje organizaciju i međuodnos stavova svih individua
uključenih u čin, koji kontrolira njihove vidljive reakcije. Ta organizacija
različitih individualnih stavova i interakcija u danom društvenom činu,
obzirom na njihove međuodnose kako ih shvaćaju same individue, jest
ono na što mislimo kao univerzalno; to pak određuje što će biti zbiljske
manifestne reakcije individua uključenih u dani društveni čin, bez obzira

141


Um, osoba i društvo

verzalno. Kažete nešto što izaziva specifičnu reakciju kod bilo koga
drugog, pod uvjetom da simbol za njega postoji u njegovom iskustvu
kao što postoji za vas. Postoji jezik govora i jezik ruku, a može posto- ,
jati i jezik izraza lica. Može se registrirati jad ili veselje i izazvati izvje-
sne reakcije. Ima primitivnih ljudi koji mogu voditi detaljne razgovo-
re samo izražajima lica. Čak i u tim slučajevima na osobu koja
komunicira taj izražaj djeluje isto onako kako ona očekuje da će dje-
lovati na nekog drugoga. Mišljenje uvijek implicira neki simbol koji
će kod drugoga izazvati istu reakciju koju izaziva kod osobe koja
misli. Takav simbol je univerzalija diskursa; onje univerzalan po svo-
jem karakteru. Uvijek uzimamo daje simbol koji koristimo onaj koji
će u drugoj osobi izazvati istu reakciju, pod uvjetom daje dio njenog
mehanizma vladanja. Osoba koja nešto kaže, kaže sebi ono što kaže
drugima; inače ne zna o čemu govori.
Dakako, u čovjekovom razgovoru s drugima ima mnogo toga što
u vlastitoj osobi ne izaziva istu reakciju koju izaziva kod drugih. To
osobito važi za emocionalne stavove. Čovjek pokušava silom nešto
nametnuti nekom drugome; ne pokušava prinuditi sebe. Nadalje,
postoji u govoru čitav skup vrijednosti koje nisu simboličkog karak-
tera. Glumac je svjestan tih vrijednosti; dakle, ako zauzme određeno
držanje, kažemo da je s\jestan da njegovo držanje predstavlja bol.
Ako je tako, on može na neki način reagirati na svoju vlastitu gestu
onako kako to čini njegova publika. To nije prirodna situacija; čovjek
nije glumac cijelo vrijeme. Mi nekada glumimo i razmatramo kako će
djelovati naše držanje, te možemo namjerno koristiti neki ton glasa
da bismo postigli određen rezultat. Takav ton u nama pobuđuje istu
onu reakciju koju želimo pobuditi u nekom drugome. Ali mnogo
onoga što se zbiva u govoru nema taj simbolički status.
Zadaća je ne samo glumca nego i svakog umjetnika da nađe one
izraze koji će u drugima pobuditi ono što se zbiva u njemu. Lirski
pjesnik ima doživljaj ljepote praćen emocionalnim uzbuđenjem, te

na to da li se taj čin bavi kakvim konkretnim projektom (kao što je odnos
fizičkih i društvenih sredstava spram željenih ciljeva) ili nekom čisto
apstraktnom diskusijom, recimo teorijom relativnosti ili platonovskim
idejama.

142

Osoba

kao umjetnik riječi traga za onim riječima koje će odgovarati njego-
vom emocionalnom stavu i koje će u drugima izazvati stav koji ima
on sam. On može u sebi provjeriti svoje rezultate samo tako da po-
gleda da li te riječi u njemu doista izazivaju reakciju koju želi pobudi-
ti u drugima. On je donekle u istom položaju kao i glumac. Prvo di-
rektno i neposredno iskustvo ne zbiva se u formi komunikacije.
Zanimljivo svjetlo na to baca pjesnik poput Wordswortha, kojeg je
jako zanimala tehnika poetskog izraza; on namje u svojim predgovo-
rima, kao i u svojoj poeziji, rekao kako su nastajale njegove pjesme
kao pjesme- bez iznimke, samo iskustvo nije bilo neposredan stimu-
lans pjesničkom izrazu. Između izvornog iskustva i njegovog izraža-
vanja može ležati i razdoblje od deset godina. Proces u kojem se u
jeziku traži izraz koji će izazvati emociju koju smo nekada imali mno-
go se lakše ostvaruje kad imamo posla sa sjećanjem na taj osjećaj nego
kad smo usred doživljaj a poput transa, kroz koje je Wordsworth prola-
zio u doticaju s prirodom. Valja eksperimentirati i vidjeti kako dani
izraz doista odgovara reakcijama koje sada imamo u blijedim sjećanji­
ma na doživljaje. Netko je jednom rekao da muje bilo jako teško pisati
poeziju; imao je obilje ideja, ali nije mogao doći do riječi koje su mu
trebale. S pravom su mu rekli da se poezija piše riječima, a ne idejama.
Većina našeg govora nema taj izvorno estetičan karakter; kad go-
vorimo, većinom ne osjećamo namjerno emociju koju pobuđujemo.
Normalno ne koristimo jezične podražaje da bismo u sebi izazvali
emocionalnu reakciju koju izazivamo u drugima. Dakako, čovjek
suosjeća u emocionalnim situacijama; ali ono što u tome traži jest, na
kraju krajeva, nešto u drugome što podupire individuu u njenom
vlastitom iskustvu. U slučaju pjesnika i glumca, podražaj izaziva u
umjetniku ono što izaziva u drugome, ali to nije prirodna funkcija
jezika; ne uzimamo da osoba koja je ljuta izaziva u sebi onaj strah koji
izaziva u nekom drugome. Emocionalni dio našeg čina ne izaziva u
nama direktno onu reakciju koju izaziva u drugome. Ako je osoba
neprijatelj, držanje drugoga za koju je zainteresirana, držanje koje
prirodno teče iz njenih ljutitih tonova, nije ono što ona na određen
način prepoznaje u sebi. Mi se ne bojimo tona koji možemo upotre-
biti da zaplašimo nekog drugoga. S emocionalne strane, koja je vrlo
velik dio glasovne geste, mi u sebi ne izazivamo reakciju koju izazi-

143

nije mogla dobiti ono što zovemo mentalnim sadržajem ili sopstvom. Racionalnost znači da onaj tip reakcija koju izazivamo kod drugih mora biti na taj način izazvan i u nama. kažemo da ono igra različite uloge. doživljaj dodira je taj koji se može dati drugome onako kako se daje sebi. te da bi ta reakcija sa svoje strane trebala igrati ulogu u određivanju koju ćemo slijedeću stvar reći i učiniti. To je osnova pojma duše kao zasebnog bića. Jedan drugi skup pozadinskih faktora u nastajanju osobe pred- stavljen je u aktivnostima igranja i igre. daje policajac. Kao što sam rekao. a također i u sebi. Upravo iz takvog jezika bio je izgrađen duh Helen Keller. Dakako. Za komunikaciju je bitno to da bi simbol u vlastitoj osobi trebao pobuditi ono što pobuđuje u drugoj individui. doklegod nije uspjela stupiti u komunikaciju s drugim osobama putem simbola koji su u njoj mogli pobuditi reakcije koje su pobuđivali u drugim ljudima. moramo znati što govorimo.Um. U tom smi- slu. a stav drugoga koji u sebi pobuđujemo trebao bi kontrolirati ono što stvarno ka- žemo. igranje je igranje nečega. Ovdje bismo u sebi trebali izazivati onakvu reakciju kakvu izazivamo u drugima. osoba i društvo vamo u drugome ni blizu u onolikoj mjeri kako to činimo smislenim govorom. naime ne- vidljivog. On mora imati takvu univerzalnost za bilo koju osobu koja se nađe u istoj situaciji. zamišljenog druga kojeg mnoga djeca proizvode u svojem doživljaju. Dijete se igra daje majka. Kao što je sama priznala. daje učitelj. Nešto što upućuje na to imamo u onome što zovemo igrom životinja: mačka će se igrati s 144 . među primitivnim ljudima je nužnost razliko- vanja sebe i organizma prepoznata u onome što označavamo kao "dvojnika": individua ima sopstvo koje j e poput kakve stvari i na koje individua djeluje onako kako djeluje na druge ljude i koja se od neposrednog organizma razlikuje po tome što može napustiti tijelo i vratiti se u njega. Ona na taj način organiziraju reakcije koje pobuđuju u drugim osobama. Mogućnost jezika postoji kad god kakav podražaj može na individuu djelovati onako kako djeluje na drugu. Kod djece nalazimo nešto što odgovara tom dvojniku. U slučaju slijepe osobe poput Helen Keller. to igranje s imaginarnim drugom je samo osobito zanimljiva faza običnog igranja. osobito u stadiju koji prethodi organiziranim igrama. dakle.

i tako razgovor teče. obraća se sebi kao roditelju. ili se može okrenuti i uzvratiti napad. Ono uzima tu grupu po- dražaja i organizira ih u neku cjelinu. ono može pobjeći kad ga gone. Ali to nije isto kao igrati se nečega. kao učitelju. te koji odgovaraju Indijancu. a odgovara kao drugi. Dakako. ali ne poprima nikakvu bazičnu organiza- ciju. dijete koje preuzima jednu ulogu mora biti spremno preuzeti ulogu 145 . ono ga naprosto igra. Ako igra prvi lik. Ako igranje suprotstavimo organiziranoj igri. Djeca se skupe da bi se "igrala Indijanaca". predaje sebi pismo i odnosi ga. Ali. Osoba mačićima. pa te strukture nastavljaju voditi razgovor gesta jedna s drugom. kao pas. Kad dijete preuzme ulogu. Za vrijeme igre dijete koristi vlastite reakcije na te podražaje koje koristi gradeći sopstva. Ono ima skup podražaja koje u njemu izazivaju onakve reakcije kakve izazivaju u drugima. zapažamo bitnu raz- liku da dijete koje igra u igri mora biti spremno preuzeti stav bilo kojeg drugog sudionika u toj igri. svatko osim onoga koji se skriva je osoba koja lovi. Ali u igri koja uključuje veći broj individua. u takvim situacijama psi ne preuzimaju određenu ulogu u onom smislu u kojem dijete preuzima ulogu drugoga. To znači da dijete ima stanovit skup podražaja koji u njemu izazivaju reakcije koje bi izazvali u drugima. igra da sebi nešto nudi. Ono se. bio prava borba. S tom tendencijom kod djece radimo u dječjem vrtiću. Postoji kombinacija reakcija koja kontrolira dubinu ugriza. te da te različite uloge moraju biti u određenom međusobnom odnosu. baš kao i pas kad se igra. te je potom njegov odgovor drugog lika podražaj za njega samog kao prvi lik. kad bi se proveo do kraja. Situacija je temporalna. u procesu koji bi. hapsi sebe kao policajac. U njemu i njegovom drugome koje mu odgovara nastaje stanovita organizirana struktura. pa to kupuje. Dijete nešto ka- že kao jedan lik. Uzevši vrlo jednostavnu igru skrivača. ono u sebi ima podražaje koji izazivaju onu osobitu reakciju ili grupu reak- cija. gdje se uloge što ih djeca preu- zimaju koriste kao osnova za odgoj. na primjer. Na tom ranom stadiju ono prelazi iz jedne uloge u drugu na- prosto kako mu dođe. To je najjednostavnija forma bi- vanja drugim za samog sebe. Djetetu su dovoljna dva lika-jedan kojeg love ijedan koji lovi. Dva psa koji se igraju napadat će i braniti se. Reakcija koju je na te podražaje sklono izvesti organizira ih. a psi jedan s drugim.

U igri onda postoji skup reakcija takvih drugih. Prave ih na licu mjesta. osoba i društvo bilo koga drugoga. ali ono nije cjelovita osoba. Pravljenje tih pravila je dio užitka u igri. ali oni nisu organizirani. koja je bitna za samosvijest u punom smislu. Dijete reagira na stanovit podražaj.Um. onaj koji će je hvatati itd. organiziran tako da stav jednoga izaziva primjerene stavove drugoga. 146 . Ono svoj život ne organizira onako kako bismo voljeli. Da bi moglo odigrati svoj potez. kao što su onaj koji će baciti loptu. naime kao cjelinu. Igra u životu djeteta predstavlja prelaz od preuzimanja uloga drugih u igranju. Dijete na prilično inteligentan način reagira na neposredne podražaje koje prima. Svi ti odzivi se nalaze i u vama. što je nešto slože- nije od uloga u igra~ u. na organiziranu ulogu. da se izvuku iz teškoća. mora znati što će učiniti svi ostali. inače je ne može igrati. Postoji samo skup reakcija tog tipa igranja. Mora preuzeti sve te uloge. Te reak- cije moraju u nekoj mjeri biti prisutne u njegovom držanju. Pravila su pak skup reakcija što ih izaziva neko posebno držanje. U igri pak mora postojati organizacija uloga. njegova pozicija mora uključivati i reakcije svih drugih pozicija. Djecu pravila jako zanimaju. Ako dobije loptu devet. Od drugih možete zahtijevati određen odziv ako zauzmete određen stav. Ne moraju one sve biti istodobno prisutne u svijesti. Tako dobivate organiziran skup reakcija o kakvom sam govorio. U takvom stadiju kažemo da dijete još nema pot- puno razvijeno sopstva. ali u nekim tre- nucima u njegovom stavu mora biti prisutno troje ili četvero drugih. Oblik te organizacije su pravila igre. Tu postoji tek skup reakcija koje u beskraj sli- jede jedna drugu. a reakcija je u ~emu ono što se izaziva kod drugih.

prirode o kojoj ovise. a drugu u igri. jednu u igranju. u njihovom držanju spram te prirode koja je nejasna i neizvjesna. pa ipak. koje na njih djeluju 147 . dakako. To je. Govorim o njima s gledišta djece. ne pripada svakodnevnom životu ljudi koji se bave predme- tima oko sebe . U igranju primitivnih ljudi nalazi se bar nešto od toga. možemo reći da je nastao iz situacija sličnih onima u kojima se mala djeca igraju da su roditelji ili učitelji .nejasne ličnosti oko njih. Igranje. i želio bih sažeti i proširiti svoje objašnjenje tih toča­ ka. gdje se ovi pret- varaju u skup koji će imati određenu strukturu ili odnos. Upadljiva ilustracija igranja za razliku od igre nalazi se u mitovima i raznim načinima igranja primitivnih ljudi. Pored jezika. prolaženja kroz neke obrede koji predstavljaju ono što bi te individue imale činiti. u igranju male djece. našli smo još dvije ilustracije. imamo mnogo primitivniju reakciju. igranja izražavanja njihovih bogova i junaka.tu imamo više-manje konačno razvijenu samosvijest -već njihovom stavu spram sila oko njih. U procesu interpretacije takvih ritu- ala postoji organizacija igranja koja bi se možda mogla usporediti s onom koja se zbiva u vrtiću. a odnos tih procesa igranja spram onoga što oni tumače nesumnjivo se više ili manje nalazi u svi- jesti čak i najprimitivnijih ljudi. ta pak reakcija nalazi izraz u preuzimanju uloge drugoga. proces koji se razvija u više- manje određenu tehniku i koji je kontroliran. dakako. Osoba 20. tu. Taj tip aktivnosti. Dakako. osobito u religijskim ma- nifestacijama. igra i poopćeni drugi Govorimo o društvenim UV]ettma pod kojima nastaje osoba kao predmet. možemo govoriti i o stavovima primitivnijih ljudi iz kojih je nastala naša civilizacija. jer su sudionici odrasli. Tu se možda ne nalazi čisti stav igranja koji nalazimo kod male djece.

ili na koje reagira. osoba i društvo i o kojima su ovisna.organizirano društveno sred- stvo što ga individualne članice i članovi te grupe usvajaju da bi ušli u društvene odnose s tom okolinom.na koje djeluje. te utoliko kontroliraju razvoj vlastite ličnosti. na primjer. Tako dobivamo "drugoga" koji je jedna organizacija stavova onih koji sud- jeluju u istom tom procesu. Svaki od njegovih akata određen je pretpostavkom akcije drugih igrača. Temeljna razlika između igre i igranja jest da u igri dijete mora imati stav svih drugih koji u igri sudjeluju. Stav poop- ćenog drugoga je stav čitave zajednice? Tako. na primjer. živih ili neživih. na društven način.Um.bilo koji predmet ili skup predmeta. nego i neživi predmeti tvore za bilo koju ljudsku jedinku dijelove poopćenog i organiziranog- potpuno socijaliziranog .] 7 Moguće je da ne samo drugi ljudski organizmi. Ilustracija koju sam upo- trebio odnosila se na nekoga tko igra baseball.6 Samo to uvođenje orga- nizacije izvana pretpostavlja nedostatak organizacije u tom razdoblju djetetovog iskustva. imamo igru kao takvu. On uzima likove tih raznih nejasnih bića i dovodi ih u takav međusoban organiziran društven odnos da izgrađuju karakter malog djeteta. University of Chicago Record. Organizirana zajednica ili društvena grupa koja individui daje njeno jedinstvo osobe može se nazvati "poopćeni drugi". Tako je. a upravo ta organizacija kontrolira reakciju individue. ili pukih fizi- čkih. utoliko ukoliko ona na takve pred- mete reagira društveno ili na društven način (pomoću mehanizma mi- šljenja. pa tako razvija sopstva ili ličnost. Ono što on čini kon- troliranoje time daje on ujedno i svatko drugi u timu. barem utoliko što svi ti stavovi djeluju na njegovu vlastitu konkretnu reakciju. preuzimanjem njegovih stavova spram sebe ona postaje svjesna sebe kao predmeta ili individue.drugoga. pounutrenog razgovora gesta). Stavovi drugih igrača koje sudionik preuzima organiziraju se u neku vrst jedinstva. u slučaju 6 ["The Relation of Play to Education". To su ličnosti što ih ona preuzimaju. kult u svojoj primitivnoj formi puko društveno o~elovljenje odnosa između dane društvene grupe ili zajednice i njene fizičke okoline . uloge koje igraju. Upravo prema tom ishodu vodi djelovanje dječjeg vrtića. ljudskih ili životinjskih. jest clement u onome što je za nju poopćeni drugi. I (1896- 97). Bilo koja stvar. ili (u nekom smislu) da bi razgovarali 148 . 140 i dalje. Nasuprot takvoj situaciji malog djeteta i primi- tivnih ljudi.

ona zatim mora.ulazi u iskustvo bilo kojeg pojedinog svojeg člana. djelovati spram različitih društvenih projekata što ih to društvo u bilo kojem trenutku provodi. suradne društvene aktivnosti ili skupa takvih aktivnosti kojima se ta grupa kao takva bavi. i na time konstituiranu organiziranu društvenu cjelinu iskustvenih odnosa i interakcija. kompleks kooperativnih procesa i aktivnosti te funkcioniranja institucija orga- niziranog ljudskog društva također je moguć samo utoliko što svaka uključena individua koja pripada tom društvu može preuzeti opće stavove sviju drugih takvih individua obzirom na te procese. na isti način kako preuzima stavove drugih individua spram sebe i jednih spram drugih. ili spram raznih dužih faza općeg društvenog procesa koji konstituira njegov život i čija su ti projekti specifična očitovanja. individua razvija cjelovito sopstva ili posjeduje onakvo potpuno sopstva kakvo je razvila. s njom. poopćavanjem tih individualnih stavova samog tog organiziranog društva ili društvene grupe. nije dovoljno da samo na ovaj način preuzme stavove drugih ljudskih individua spram nje i jednih spram drugih u ljud- skom društvenom procesu. tim je poopćeni drugi uto- liko što .i može svoje vla- stito ponašanje usmjeravati u skladu s tim. bitna osnova i pretpostavka najpot- punijeg razvoja osobe te individue: samo utoliko što preuzima sta- vove organizirane društvene grupe kojoj pripada spram organizirane. ona također mora. S druge strane. drugim riječima. na taj pak način ta okolina za svaku članicu ili člana dane društve- ne grupe ili zajednice postaje dio totalnog organiziranog drugoga. 149 . Osoba društvene grupe kao što je tim za baseball. kao cje- line. niti da taj društveni proces kao cjelinu unese u svoje individualno iskustvo. Ako dana ljudska individua ima u najpotpunijem smislu razviti svoju osobu. Ovo unošenje širokih aktivnosti dane društvene cjeline ili organiziranog društva kao takvoga u iskustveno polje bilo koje od individua koje sudjeluju u toj cjelini ili su njome obuhvaćene jest. preuzeti i njihove stavove spram raznih faza ili aspekata tc zajedničke društvene aktivnosti ili skupa društvenih poduhvata u kojima svi sudjeluju kao članice i članovi organiziranog društva ili društvene grupe.kao organiziran proces ili društvena aktivnost . aktiv- nosti i djelovanje institucija.

Ali ona uopće može misliti samo tako da na ovaj ili onaj način zauzme spram sebe stav poopćenog drugoga. oni su iskazani na osnovi svijesti individue o stavovima poopćenog drugoga spram njih. U ap- straktnom mišljenju individua zauzima stav poopćenog drugoga8 spram sebe. omogućeno je samo time što individue spram sebe zauzi- maju stav ili stavove poopćenog drugoga. osobito u apstrak- tnom mišljenju individua provodi razgovor o kojem je riječ s poopćenim drugim a ne s ikakvim posebnim individuama.ili pounutreni razgovor gesta koji konstituira mi- šljenje. osoba i društvo Društveni proces utječe na ponašanje individua koje u njemu sudjeluju i provode ga upravo u formi poopćenog drugoga. tj. ap- straktni pojmovi pojmovi iskazani u odrednicama stavova čitave dru- štvene grupe ili zajednice. a u konkretnoj misli preuzima taj stav utoliko ukoliko se izražava u stavovima što ih spram njenog ponašanja zauzimaju one druge individue s kojima sudjeluje u danoj društvenoj situaciji ili činu. upravo u toj formi društveni proces ili zajednica ulazi u mišljenje individue kao određujući faktor. naime. na primjer. A što je taj razgo- vor apstraktniji. spram raznovrsnih društvenih problema na koje ta grupa ili zajednica nailazi u dano vrijeme i koji nastaju u svezi s na odgovarajući način različitim društvenim projek- tima ili organiziranim kooperativnim poduhvatima u koje se ta grupa 8 Rekli smo da individua svoj unutrašnji razgovor sa samom sobom putem riječi ili smislenih gesta . to je poopćeni drugi uda- ljeniji od ikakve sveze s posebnim individuama. Samosvjesna ljudska individua onda zauzima ili preuzima orga- nizirane društvene stavove dane društvene grupe ili zajednice (ili nekog njihovog dijela) kojoj pripada. Dakle. Tako su.provodi sa stajališta "poopćenog drugoga". upra- vo u toj formi zajednica provodi kontrolu nad vladanjem svojih indi- vidualnih članova. kao rezultat njenog zauzi- manja tih stavova poopćenog drugoga te reagiranja na njih. bez obzira na izraz tog stava kod bilo koje druge poseb- ne individue. Tako se također i apstraktni sudovi iskazuju u formi u kojoj će ih prihvatiti svatko -svaka druga inteligentna individua. što je mišljenje apstraktnije.razgovor koji konstituira proces ili aktivnost mišljenja. jer samo se tako može zbivati mišljenje . 150 .Um. A postojanje univerzuma diskursa kao onog sistema zajed- ničkih ili društvenih značenja što ga mišljenje pretpostavlja kao svoj kontekst.

naj kompliciranijim ljudskim društvenim zajednicama. U politici. najorganizira- nijim. kao što je klasa dužnika i klasa vjerovnika. kao što su političke partije. te obogaćivanja društvenih odnosa između svih individualnih članova danog društva kao organizirane i ujedinjene cjeline. ona reagira ili odgovara u od- rednicama organiziranih stavova partije kao cjeline. U najrazvijenijim. sljedstveno. ona na odgo- varajući način upravlja svojim vladanjem. Članstvo dane individue u više tih apstraktnih društvenih klasa ili podgrupa omogućuje joj da stupa u određene društvene odnose (ma koliko bili indirektni) s gotovo beskonačnim brojem drugih individua koje također pripadaju ili sudjeluju u jednoj ili dru- goj od tih apstraktnih društvenih klasa ili podgrupa što presijecaju funkcionalne demarkacione linije koje međusobno dijele različite 151 . Druge su apstraktne društvene klase ili podgrupe. po čemu su njihovi individualni članovi u direktnom odnosu jedni s drugima. Neke od njih su konkretne društvene klase ili podgrupe. klubovi. Ona tako ulazi u poseban skup društvenih odnosa sa svim drugim individuama koje pripadaju toj političkoj partiji. koje su sve zbiljski funkcionalne društvene jedinice. korporacije. Osoba ili zajednica kao takva upušta. a kao pojedinačna sudionica u tim društvenim projektima iii kooperativnim poduhvatima. indi- vidua se identificira sa čitavom političkom partijom i zauzima orga- nizirane stavove čitave te partije spram ostatka dane društvene zajednice i spram problema koji se pred partijom isprečuju unutar dane društvene situacije. s raznim drugim odgovarajućim klasama individua. ali koje dopuštaju ili predstavljaju neograničene mogućnosti proširivanja i daljnjeg grananja. na primjer.onima koje je razvio civilizirani čovjek.postoje dvije vrste raznih društveno funkcionalnih klasa ili podgrupa individua kojima pripada bilo koja dana individua (te tako s drugim njihovim individualnim članicama stupa u poseban skup društvenih odnosa). po čemu su njihovi individualni čla­ novi samo više ili manje indirektno u međusobnom odnosu. a na isti način stupa i u razne druge po- sebne skupove društvenih odnosa. pri čemu su individue iz svake od tih klasa članice neke od posebnih organiziranih podgrupa (određenih društveno funkcionalnim odrednicama) čija je i sama članica unutar cijelog da- nog društva ili društvene zajednice. te koje samo više-manje indirektno funkcioniraju kao društvene jedinice.

tako da je omogućena takva organizacija osobe: postoji određen cilj koji treba postići. Na prvome se osoba individue konstituira naprosto nekom organizacijom posebnih stavova drugih individua spram nje i među­ sobno u određenim društvenim činima u kojima ona s njima sudje- luje. osoba se konstituira ne samo nekom organizacijom tih posebnih individualnih stavova. Ti društveni ili grupni stavovi se unose u pojedinačno polje direktnog iskustva i uključuju kao elementi u strukturu ili konstituciju osobe na isti način kao i stavovi drugih posebnih individua. već također i nekom organizacijom društvenih stavova poopćenog drugoga ili društvene grupe kao cjeline kojoj ona pripada. akcije različitih individua su sve 152 . Ali na drugom stadiju punog razvoja sopstva individue. ona zauzima spram sebe. putem mehanizma qjenog centralnog živčanog sis- tema. ona koju definira logički univerzum diskursa (ili sistem univerzalno smislenih simbola) određen sudjelovanjem i komunikativnom interakcijom in- dividua. da u punom razvoju osobe postoje dva opća stadija. ili uspijeva da ih zauzme. to je ona koja pretendira na najveći broj individualnih članova i koja najvećem zamislivom broju ljudskih individua omogućuje stupanje u nekakav međusobni društveni odnos. osoba i društvo ljudske društvene zajednice. klasa ili podgrupa što uključuju indivi- dualne članove iz više (u nekim slučajevima iz svih) takvih zajednica. a potom poopćavanja stavova određenih drugih individua u smislu njihovih organiziranih društvenih ispoljavanja i implikacija.odnos koji na- staje iz univerzalnog funkcioniranja gesta kao smislenih simbola u općem ljudskom društvenom procesu komunikacije. najinkluzivnija i najekstenzivnija je. od svih klasa ili podgrupa. Među tim apstraktnim društvenim klasama ili podgrupama ljudskih individua. putem daljeg organi- ziranja.obrasca koji kao cjelina ulazi u iskustvo individue u smislu tih organiziranih grup- nih stavova koje. Ta igra ima logiku. dakako. jer. Isticao sam. zatim. kolikogod indirektan ili apstraktan .Um. Tako osoba doseže svoj puni razvoj organiziranjem tih individualnih stavova drugih u organizirane društvene ili grupne stavove te posta- jući tako individualan odraz općeg sistematskog obrasca društvenog ili grupnog ponašanja u kojem sudjeluju ona i druge . individua pak dospijeva do njih. baš kao što zauzima individualne stavove drugih.

Osoba u međusobnom odnosu obzirom na taj cilj tako da se ne sukobljava- ju. Stavovi koje dijete usvaja organizirani su tako da vrše određenu kontrolu nad njegovim reagiranjem. ne možete uzeti da će sve ono što dijete čini određivati što će ono učini­ ti u bilo kojem trenutku. a svoj izraz nalazi u neposrednom iskustvu djeteta. nasuprot situaciji igranja gdje postoji jednostavan slijed uloga. Ovdje je riječ o nekoj vrsti organiziranog pro- cesa. koji se nalazi u naravi samog djeteta. koja kontrolira tu posebnu re- akciju. U igri dobivamo organiziranog drugoga. karakteristična za vlastitu djetetovu ličnost. situaciji koja je. A upravo ta organizirana aktivnost u vlastitoj djetetovoj naravi. Ono mu pripada utoliko što doista dopušta da stav drugoga koji zauzima kontrolira njegovo vlastito ne- posredno izražavanje. poopćenog drugoga. dakako. ono postaje organski dio društva. Znači. Ono preuzima moral tog dru- štva i u biti postaje njegov član. izražava u dru- štvenom životu djeteta. tako i manjkavost djetinjstva. Ukoliko dijete doista zauzima stav drugoga i dopušta da taj stav drugoga određuje ono što će ono učiniti obzirom na zajednički cilj. Igra je važna zato što ona leži posve unutar djetetovog v_lastitog iskustva. Dijete je u jednom trenutku jedno. Njih dvojica su u takvom odnosu da unapređuju svrhu same igre. a to što ono jest u jednom trenutku ne određuje ono što će postati u drugome. može također imati i reakciju onoga koji je hvata. Na dijete ne možete računati. daje jedinstvo i izgrađuje njegovu vlastitu osobu. kao što stavovi u igri kontroliraju njegovu neposrednu reakciju. Proces koji se izražava u igri stalno se. dakako. U tome je kako šarm. Oni su u međuodnosu na jedinstven organski način. Ako čovjek ima stav osobe koja baca loptu. a naš moderni tip obrazovanja je važan zato što je ono u najvećoj mogućoj mjeri uneseno u tu oblast. Ono nije organizirano u cjelinu. čovjek nije u sukobu sa sobom. a u drugome drugo. ali ovaj širi proces seže onkraj neposrednog iskustva samog djeteta. Ono stalno zauzima stavove onih oko njega. određenu ličnost. osobito uloge onih koji ga u 153 . Dijete nema određen karakter. u držanju drugoga u timu. Ono što se odvija u igri stalno se odvija i u životu djeteta. Postoji zatim određeno jedinstvo koje se uvodi u organizaciju drugih osoba kada dosegnemo stadij kakav je stadij igre. igra je ilustracija situacije iz koje nastaje organizirana ličnost.

U svojem znakovitom smislujezikje ta vokalna gesta koja ima tendenciju da kod individue pobudi stav koji pobuđuje kod drugih. sam taj proces izaziva kod njega odgovarajuće aktivnosti drugog sudioni- ka. Ono zbiljski prelazi s igranja na igru. U igranju dijete svakako odigrava ulogu koju je samo potvrdilo u sebi. Mora igrati igru. a onda donekle postupa reagirajući na tu situaciju. spremno platiti pobuđuje držanje osobe koja prima novac.Um. U situacijama gdje igranje djeteta poprima različite uloge mi sasvim sigurno vidimo taj proces u primitivnoj formi. kao što sam rekao. a upravo to usavršavanje sebe putem geste što posreduje društvene aktivnosti stvara proces preuzimanja uloge drugoga. To je razdoblje u kojem mu se sviđa "da pripada". Utoliko on ne opisuje točno ono što imam na umu. daje u individui određen sadržaj koji odgovara podražaju koji na nju djeluje onako kako djeluje na nekoga drugog. na pri- mjer. Upravo to. 154 . Govorio sam o ovome kao o procesu u kojem dijete preuzima ulogu drugoga i rekao sam da se on u biti odvija kroz upotrebu jezika. Isprva ono funkciju tog procesa dobiva na nekakav apsolutan način. druge pak privremene. On ga konstituira kao samo- svjesnog člana zajednice kojoj pripada. osoba i društvo nekom smislu kontroliraju i o kojima ovisi. Individua podražuje sebe na reakciju koju izaziva u drugoj osobi. neke prilično trajne. Taj je proces izuze- tan stadij u razvoju djetetovog morala. Dijete prelazi u igru. Takav je proces kojim nastaje ličnost. i ono u njima igra neku vrst društvene igre. Sadržaj drugoga koji ulazi u jednu ličnost jest u individui reakcija koju njena gesta izaziva u drugome. njen moral ga može zahvati- ti jače nego moral porodice kojoj pripada ili zajednice u kojoj živi. Tu sama činjenica da je ono. te ono ulazi u organizacije koje počinju i prestaju postojati. Postoje kojekakve društvene organizacije u koje dijete ulazi. Moral igre ga zahvaća više nego širi moral čitave zajednice. Ono posta- je nešto što može funkcionirati u organiziranoj cjelini i tako teži da se odredi u svojem odnosu s grupom kojoj pripada. Ovaj potonji izraz pomalo je nesretan zato što ukazuje na stav aktera koji je zapravo prefinjeniji od onoga o kojemu se radi u našem iskustvu. Jezik se pretežno zasniva na glasovnoj gesti pomoću koje se provode kooperativne aktivnosti u zajednici. a igra izražava društvenu situaciju u koju može ući u potpunosti.

tako da. Vlasništvo je o sebi vrlo apstraktan pojam. On izaziva reakciju onoga što sam nazvao poopćen drugi. Takva je. Čovjek koji kaže "ovo je moje vlasništvo" zauzima stav druge osobe. i koji može pripadati vrlo širokoj skupini. On uključuje orga- niziran stav obzirom na vlasništvo koji je zajednički svim članovima zajednice. Čovjek se poziva na svoja prava jer može zauzeti stav koji i svatko drugi u grupi ima obzirom na vlasništvo. struk- tura čovjekove ličnosti. Osoba Svoju osnovnu koncepciju možemo ilustrirati upućivanjem na pojam vlasništva. Dakle. te parodični odnosi. Neka osoba je ličnost zato što pripa- da zajednici jer u svoje vladanje preuzima institucije te zajednice. Takve reakcije su apstraktni stavo- vi. ja ću ga kon- trolirati". utoliko ona pobuđuje vlastitu osobu. što je društvo šire. Ti stavovi (kao orga- nizirani skupovi reakcija) moraju biti prisutni kod svih. ob- zirom na ono što označavamo kao vlasništvo. Taj stav se razlikuje od stava psa prema kosti. Čovjek mora imati određen stav kontrole spram svojeg vlasništva i poštovanje spram vlasništva drugih. Ona uzima njen jezik kao medij kojim s*če svoju ličnost. a zatim kroz proces preuzimanja različitih uloga što ih isporučuju svi drugi zadobiva stav članova zajednice. Pas ne zauzima stav drugog psa. te ukoliko se te zajedničke reakcije bude u individui kad ona djeluje na druge osobe. takvi organizirani stavovi. struktura od koje je izgrađena osoba jest ta reakcija zajednička svima. ali oni konstituiraju upravo ono što označavamo kao čovjekov 155 . u izvjesnom smislu. Ako kažemo "ovo je moje vlasništvo. U svakom slučaju. mora posto- jati određen skup reakcija. izaziva u sebi reakciju drugih. to univerzalniji moraju biti ti predmeti. Ono što može sačinjavati organizirano sopstva jest organizacija stavova koji su zajednički grupi. pobuđu­ jući tako u sebi stav drugih. Postoje stanovite zajedničke reakcije koje svaka individua ima spram stanovitih zajedničkih stvari. religijski kultovi. Pas će se boriti s bilo kojim drugim psom da bi uzeo kost. Ono što omogućuje društvo jesu takve zajedničke reakcije. pro- ces obrazovanja. ta tvrdnja izaziva stanovit skup reakcija koji mora biti isti u bilo kojoj zajednici u kojoj postoji vlasništvo. To je ono što može kontrolirati samo indivi- dua i nitko drugi. Dakako. o kojem možemo govoriti kao o apstrak- tnome. kad netko kaže nešto takvo. jer netko mora biti član zajednice da bi bio osoba.

To je skup navika glasovnog izražavanja koji čovjek ima. ali koji pomažu stvaranju onoga što se označava kao nesvjesna osoba. Ne možemo imati prava ako nemamo zajedničke stavove. ali ne zna za to. On se postavlja na mjesto poopćenog drugoga koji predstavlja organizirane reakcije svih članova grupe. To što smo poprimili kao samosvjesne osobe čini 156 / . imamo stanovite skupine navika. Iste su vrsti navike emocionalnog izražavanja pripadne našem govoru. osoba i društvo karakter. a osoba koja ima takvu orga- niziranu grupu reakcija je čovjek za kojeg u moralnom smislu kažemo da ima karakter. Postoje cijeli svežnjevi takvih navika koji ne ulaze u svjesnu osobu. ali mora postojati takva zajednička struktura kakvu sam skicirao da bismo uopće mogli biti članovi neke zajednice. onako kako se taj termin uobičajeno koristi. osobito kad se radi o kakvom važnom skupu reakcija koji određuje članove zajed- nice. ustvari okvir osobe. osim ako na njih posebno obratimo pažnju. Prema učestaloj upotrebi. dok samosvijest upućuje na sposobnost da u sebi izazovemo skup određenih reakcija koje pri- padaju drugima u grupi. Ne možemo biti mi sami ako također nismo članovi u kojima postoji zajedništvo stavova koji kontroliraju stavove svih. Mi možemo znati da smo se izrazili na radostan način. može tvoriti upravo neka struktura stavova. Dakle. za razliku od skupine navika. Dosad sam naglašavao ono što zovem strukturama na kojima je izgrađena svijest. Um. priznate stavove svih članova zajednice spram onoga što jesu vred- note te zajednice. Na sreću ili na nesreću. ali taj proces se u podrobnostima ne vraća našim svjesnim sopstvima. ali pod samosviješću ne mislimo na to. Konačno. samo čovjek ima pristup vlastitoj zubobolji. ono isto što mislimo pod samosviješću jest to da se u nama budi skupina stavova koje pobuđujemo u drugima. Svi mi. i samosvijest. To je ono što vodi vladanje koje kontroliraju principi. Dakako. Takvi naši skupovi navika ne znače nam ništa. kao što je neka posebna intonacija kojom netko govori. mi ne čujemo intonaci- je svojeg govora koje čuju drugi. Svijest i samosvijest nisu na istoj razini. na primjer. sopstva. mi nismo samo ono zajedničko svima: svaka osoba se razlikuje od svake druge. Oni mu daju ono što označavamo kao njegove principe. Nije baš sretno kad se miješa ili brka svijest. svijest naprosto upućuje na polje iskustva.

Individua posjeduje identitet samo u od- nosu na sopstva drugih članica njene društvene grupe. Između na- ših sopstava i sopstava drugih ne može se povući nikakva tvrda i čvr­ sta linija. baš kao i struktura sopstva svake druge individue koja pripada toj društvenoj grupi. struktura pak njenog sopstva izražava ili odražava opći obrazac ponašanja te dru- štvene grupe kojoj ona pripada. Sopstva mogu po- stojati samo u određenim odnosima s drugim sopstvima. Osoba nas takvim članovima društva i daje nam sopstva. jer naša vlastita sopstva postoje i kao takva ulaze u naše iskustvo samo utoliko ukoliko sopstva drugih također postoje i kao takva ulaze u naše iskustvo. 157 .

možemo misliti da ta osoba postoji po sebi.Um. Na taj način postoji društven proces iz kojeg nastaju osobe i unutar kojega se zbiva dalja diferencijacija. barem implicitno. Postoji onda ijedna druga upotreba "svijesti". nekakvog entiteta za koji bi se dalo zamisliti da postoji po sebi. dalja evolucija. Psihologija je naginjala tretiranju osobe kao više-manje izoliranog i neovisnog elementa. ako pođemo od toga da osobu identificiramo sa stanovitom osjećaj­ nom sviješću. te složenije društvene organizacije unutar koje osobe nastaju i postoje. On nadalje podrazumijeva da se iz tog procesa zauzvrat može razviti organizacija složenija od one iz koje je nastala osoba. Možemo misliti o zaseb- nom fizičkom tijelu koje postoji po sebi. dalja organizacija. Osoba i subjektivno Proces iz kojeg nastaje sopstva jest društven proces koji podrazumi- jeva interakciju individua u grupi. te da osobe mogu biti organi. Ako o tom osjećaju govorimo kao o objektivnome. On također podrazumijeva stanovite kooperativne aktivnosti u kojima sudjeluju različiti članovi grupe. kojom smo se poseb- no pozabavili. osoba i društvo 21. podrazumijeva preegzistenciju grupe9. 9 Odnos individualnih organizama spram društvene cjeline čiji su članovi analogan je odnosu pojedinačnih stanica višestaničnog organizma spram organizma u cjelini. upotreba svijesti koja uvijek. možemo uzeti da ono ima te osjećaje ili s~esna stanja o kojima je riječ. Moguće je da u univerzumu bude jedna sama osoba. ili u naj- manju ruku bitni dijelovi. a koja znači ono što označavamo kao mišljenje ili reflek- sivnu inteligenciju. te tako možemo misaono uspostaviti takvu neku osobu kao postojeću naprosto po sebi. 158 .

ne bi bilo okoline.odnos između biologij- skih organizama i stanovitih sadržaja okoline uspostavlja prehrambene predmete. On se u nekom smislu identificira s osobom da bismo mogli kontrolirati takvo iskustvo. Želimo sopstva kao neku vrst strukturalnog procesa u vladanju ove forme razlučiti od onoga što označavamo sviješću o doživljenim predmetima. Moramo mu posvetiti pažnju. Sjetimo se da podliježemo takvim vrsta- ma depresije. a vrednote koje nas zanimaju propadaju. a među tim predmetima bit će i dijelovi našeg vlastitog tijela 10. u pravom ili uobičajenom smislu termina. ali ti predmeti nisu o sebi nužno u odnosu s osobom. Takvu situaciju ne identificiramo nužno s osobom. Zub koji boli vrlo je važan element. izvjestan tip društvenog procesa koji uključuje interakciju različitih individua. Kad ne bi biio organizama s posebnim organima osjeta. moraju postojati stanoviti fiziologijski uvjeti. kad organizam ne bi imao očnu mrež- nicu i centralni živčani sistem.na primjer. Ta upotreba svijesti nije nužno povezana s drugom. to je posve različita koncepcija. Istina je da. nego toj okolini pridaje takve značajke u smislu sličnom onome u kojem vol pridaje travi značaj­ ku daje hrana. Kad dopremo do osobe. Prigodice doživljavamo iskustva za koja kažemo da pripadaju atmosferi. Onda 10 Naša konstruktivna selekcija naše okoline jest ono što označavamo "svi- ješću" u prvom smislu oznake. Jedan način upotrebe tiče se stanovitog mehanizma. Organizam ne projicira osjetne značajke . vri- jeme neugodno.općenitije govoreći. stanovitog načina na koji organizam djelu- je. Organizam (na selektivan način) konstruira svoju okolinu. U tom procesu može nastati osoba kao takva. naprosto osjećamo sta- novitu atmosferu oko sebe. nebo je tamno. svijest pak često upućuje na karakter okoline utoliko što nju određuju ili konstruktivno odabiru naši ljudski organizmi i što ona ovisi o odnosu između prve (kao na taj način odabrane ili konstituirane) i potonjih. Ako je organizam obdaren organima osjeta. Da bi takvi predmeti postojali. a ipak podrazumijeva da se individue bave nekom vrsti kooperativne aktivnosti.u okolinu na koju reagira. 159 . Ne postoji nužan odnos između toga dvoga. onda u njegovoj oko- lini postoje predmeti. boje . ne bi bilo nikakvih predmeta vida. ili na koji. Osoba upućuje na neko 'ja" u njoj. i u svojoj prošlosti pronalazimo takva iskustva. domašujemo izvjesnu vrst vladanja. Čitav svijet djeluje potišten o.

Ako je preuzet u vladanje individue. kao što sam rekao. a rezultat je da se promijenio karakter cijelog svijeta. nešto čemu samo mi imamo pristup. Osoba o kojoj smo govorili nastaje kad je razgovor gesta prenesen u vladanje individualnog oblika. dostupni samo pojedincu. a to mišljenje je nešto što se zbiva unutar njegovog vlastitog vladanja. osoba i društvo posegnemo za nekakvim olakšanjem. Zasad je to dokaz koji postoji samo u njegovoj misli. Privremeno je bio dostupan samo njemu. on ne samo da održava tu funkciju nego s~eče još veći kapacitet. zauzimajući taj stav ja ga mogu primijeniti na sebe i odgo- voriti onako kako on odgovara i dovesti stvari u mnogo bolje stanje 160 . ta dva skupa pojava stoje na posve različitim razinama. Smatram da možemo vrlo jasno lučiti stanovite tipove iskustva. Ćak i goli razgovor gesta koji se može izvoditi kod nižih formi treba objasniti činjenicom da taj razgovor gesta ima inteligentnu funkciju.Um. koji su dostupni samo pojedincu. uzmemo aspirin ili se odmori- mo. onda nastaje osoba. Postoje i druga iskustva koja u svako vrijeme možemo identificirati s osobama. koji općeni­ to poistovjećujemo sa sviješću. a organizam može odgovoriti svojom odgovarajućom ge- stom. Postoji zajednički karakter koji pripada tim tipovima predmeta. koje zovemo subjektivnima jer samo mi imamo pristup do njih. Ta zajednička crta dostup- nosti ne daje im nužno isti metafizički status. i ono iskustvo koje zovemo refleksivnim. uzeta po sebi. te tako pobuditi stav drugoga u svojem vlastitom procesu. karakter po kojem su i jedno i drugo. Ali. Istina je da je refleksija. kao što su slike u sjećanju ili igra mašte. i tom procesu koji zovemo procesom mišljenja. On je čak i tamo dio društvenog procesa. Postoje i drugi takvi sadržaji. barem u nekim faza- ma. Ćovjek smišlja svoj dokaz neke postavke. Neću sada diskutirati metafizičke probleme. Ako mogu zauzeti stav prijatelja s kojim ću povesti diskusiju. Kada se taj razgovor gesta može pre- nijeti u vladanje individue tako da stav drugih oblika može djelovati na organizam. ali hoću insistirati na tome da osoba ima neku vrst strukture koja nastaje u društvenom vladanju koje se može u pot- punosti razlučiti od tog takozvanog subjektivnog doživljaja tih poseb- nih skupova predmeta kojima samo taj organizam ima pristup - zajednički karakter privatnosti pristupa ne stapa ih u jedno. On ga zatim objavi i on postaje zajedničkim vlasništvom. recimo eukli- dovske.

poopćen stav. svejedno je da li je to Tom. Mi možemo reformirati poredak stvari. uzimamo da organiziran običaj predstavlja ono što zovemo moralom. Nismo naprosto vezani zajednicom. Ono što čovjek ne može činiti jest ono što bi svi osudili. Dick ili Harry. Pod tim uvjetima postoji identična reakcija cijele zajednice. Sudjelujemo u razgovoru u kojemu zajednica sluša ono što kažemo. Jedan od najvećih napredaka u razvoju zajednice nastaje kad ta reakcija zajednice na individuu poprimi ono što zovemo institucio- nalnom formom. a na njeno reagiranje djeluje ono što imamo reći. Osoba može doseći točku na kojoj se suprotstavlja cijelom svijetu oko sebe. Proces razgovora je proces u kojem indi- vidua nema samo pravo nego i dužnost da govori zajednici čiji je dio i da proizvede one promjene koje se zbivaju putem interakcije indi- vidua. ali ne smijemo zaboraviti tu drugu sposobnost. U od- nosu na osobu koja krade vaše vlasništvo. možemo insistirati na po- boljšavanju standarda zajednice. upravo takvim 161 . On možda može promijeniti stav zajednice spram njega. sposobnost da se odgovori zajednici i da se insistira na mijenjanju gesta zajednice. ona mora sebi govoriti glasom uma. način kako društvo napreduje. dakako. Pod time mislimo da cijela zajednica prema indi- vidui pod određenim okolnostima postupa na identičan način. Svaka individua mora također zauzeti i stav zajednice. No da bi to učinila. Osoba nego da nisam u vlastitom vladanju primijenio taj razgovor gesta. Isto važi i za njega. Čovjek ustaje i brani ono što čini. Dobro je za obojicu da unaprijed promisle situaciju. To zovemo formacijom institucije. može potpuno sama istupiti protiv njega. Postoji nešto drugo o čemu bih htio kratko nešto reći. Ako zauz- memo stav zajednice naspram naših vlastitih reakcija. Mi u pravilu uzimamo da je taj opći glas zajednice identičan široj zajednici prošlosti i budućnosti. To osobito važi za kritične situacije. To je. Jedino tako sopstva može dobiti glas koji je više od glasa zajednice. ta tvrdnja je istinita. Mora razu- mjeti glasove prošlosti i budućnosti. Jedini način na koji možemo reagirati protiv neodobravanja cijele zajednice jest da uspostavimo neku višu vrst zajednice koja u nekom smislu nadglasa- va ovu zatečenu. može izložiti svoje nazore. ima svoj "dan u sudnici". Mora biti spremna djelovati obzirom na vlastite uvjete baš onako kako bi postupila bilo koja druga individua iz zajednice.

To je refleksivni proces u kojem nastaje osoba. više nije vaša patnja. Istina je da je naše mišljenje. ilustraciju nalazimo u doživljaju nečega neugodnoga što gubi moć nad nama zato što smo svoju pažnju posvetili nečemu drugom. Ako se možete stvarno uzdržati od reagiranja na patnju. rješavate se nekog sadržaja u samoj patnji. U nedostatku anestetičke diso- cijacije. tako da patnja. kad ne bi bilo te referencije na individuu. a samosvijest upućuje na prepoznavanje ili pojavljivanje sebe kao pred- meta. Takvo gledište uvijek nastojimo utisnu- ti osobi koju bi mogle preplaviti emocije. takoreći. Objektivan karakter suca jest karakter nekoga tko je neutralan. Događa se upravo to da to prestaje biti vaša bol. ali to je daleko od cijele priče. osoba i društvo interakcijama kao što su ove u kojima netko iznosi svoje misli. U takvom slučaju ne rješa- vamo se same povrede nego reakcije na nju. također dostupno samo samome organizmu. Na neke načine mi stalno mijenjamo svoj društveni sistem. dakle s privatnom ili subjektivnom prisut- nošću karaktera predmeta. takoreći. dakako. ali kad bi pripadala svima. U tome postoji sasvim određen element istine. tko može jednostavno stajati 162 . Postoji. vrlo se općenito pretpostavlja da ti drugi svjesni sadržaji nose sa sobom i samosvijest . Ali taj zajednički karak- ter da su dostupni jedino organizmu ne znači da su bilo misao bilo sopstvo nešto što treba identificirati sa skupinom predmeta koji su naprosto dostupni. odvajajući ga od oka koje ga opaža. sadašnja distinkcija između svijesti i samosvijesti: svijest odgovara stanovitim doživljajima kao što su bol ili užitak. te da. Ako možemo. dok je samo mišljenje. Ne možemo poistovjetiti sopstvo s onim što se uobičajeno naziva svijest. Pretpostavljam da se dade zamisliti da pod anestetikom dolazi upravo do razdvajanja doživljaja.Um. bila bi relativno nevažna. možemo otkriti daje to izgubilo velik dio svojeg nepodnošlji- vog karaktera. Bol doista mora pripadati individui. Nepodnošljivost boli jest reakcija na nj. a u stanju smo to činiti na inteligentan način jer možemo misliti. Bol može pripadati bilo kome. izaći izvan toga. predmet mojeg nastojanja bio je upravo razlučivanje ove vrsti svijesti od svijesti kao skupa karaktera određenih pristupačnošću stanovitih vrsta predmeta organizmu.da je bol uvijek nečija bol. Napro- sto je promatrate objektivno. to mora biti vaša bol. to ne bi bila bol. Međutim. ako treba da pripada vama.

više ne bi ni postojalo. no sada smo u nekom smislu prešli s onu stranu te osobe i postali osoba s drugim stavovima. Postoji. što je odstranjeno iz sadašnje osobe i više za tu osobu nema onu vrijednost koju je imalo za raniju. što se nas tiče. Takav stav. oslobađanje od sjećanja na to. uz oprost ide i zaborav. tako da ga ne moramo dan za danom. Ta prošlost je realna.. ona bi zasigurno nestala ukoliko se to odnosi na osobu.r Osoba izvan situacije i prosuditi je. i po- tom se napusti. što dovede do iskaza o situaciji. 163 . Može se pokazati mnogo ilustracija tog labavog odnosa raznih sadržaja spram osobe. u obranu našeg priznanja da ti sadržaji imaju neku vrijednost i izvan osobe. svakog časa preuzimati u se. Ako možemo zauzeti taj sudačlci stav u odnosu spram uvrede koju nam je netko nanio. tako da to više nije doživ- ljaj dotične individue. dolazimo u situaciju u kojoj razumijevanje postaje oprost. zauzimamo spram drugih kad je netko počinio nešto loše. Tim držanjem premještamo velik dio doživljaja izvan vlastite osobe. do priznanja. Kad ne bismo imali pamćenja koje iskustva identificira s osobom. Krajnji slučajevi izgleda da podupiru nazor da se neke dijelove takvog sadr- žaja može posve odsjeći od osobe. a ipak mogu i dalje postojati kao senzualni ili osjetilni doživljaji a da nisu preuzeti u oso- bu.ne može sačinjavati osobu. U najmanju ruku mora se uvažiti da možemo doći do točke na kojoj je nešto što prepoznajemo kao sadr- žaj sve manje važno za osobu. Sve povezano s tom fazom njene egzistencije je nestalo i ona postaje dru- gačija ličnost. a koja se sastoji u djelomičnom odvajanju vlastite osobe od tog doživljaja. na primjer. ali ovdje se ona ne identificira s osobom . takav sadr- žaj je privremeno odvojen i ne prelazi preko praga naše samosvijesti. dakle. možda i kajanja. Osoba koja oprašta ali ne zaboravlja neugodno je društvo. onda ono. Takvu situaciju predstavlja patologijslci slučaj višestruke ličnosti u kojem individua gubi sjećanje na neku fazu svoje egzistencij<. spreman da se pod stanovitim okolnostima opet pojavi. stanovita tehnika kojoj se podvrgavamo kad podnosimo patnju ili bilo koju emocionalnu situaciju. Kad bismo pak mogli u potpunosti odvojiti to iskustvo. Specifičan prirodan stav protiv drugoga jest povrijeđena mržnja. tako da ga se i ne sjećamo. dosežemo stanje u kojem druge ne mrzimo nego ih razumijemo. Premda je u nekom smislu i dalje tu. bilo u iskustvu ili ne.

nego zato (i upravo to naglašavam) što je njegovo vlastito isku- stvo kao osobe iskustvo koje on preuzima od svojeg djelovanja spram drugih. a ne puki organski osjeti kojih je individua svjesna i koje doživljava.onih na kojima on obuhvaća svjesnu komunikaciju.svoje osjećaje i osjete . u smislu samosvijesti. društvu drugih individualnih osoba koje zauzimaju stav drugih spram njih. on 164 . a ne kao svoje. ona iziskuje dopunu sa socijal- no-psihologijskog gledišta.Um. Ukoliko razgovor gesta može postati dijelom vladanja u usmjeravanju i kontroli isku- stva. nije naprosto zbog toga što se čov­ jek nalazi u društvenoj grupi. individui je moguće da doživi svoje tijelo i bude svjesna njega i tjelesnih osjeta. takoreći. Putem samosvijesti individualni organizam u nekom smislu ulazi u svoje vlastito polje okoline. pod djelovanjem drugih i djelujući na njih.drugim riječima. individua doživljava svoje tijelo. potaknutog podražajem. te zauzvrat reagiranja na taj odziv. samosvijest je svakako organizirana oko društvene individue. a onda se ta iskustva mogu navlastito identificirati s osobom. osoba i društvo S druge strane.kao puke neposredne dijelove svoje okoline. da ne zauzme stav drugoga spram nje. odnosno osoba ih može prisvojiti. On postaje osoba utoliko što može zauzeti stav drugoga i djelovati spram sebe onako kako djeluju drugi. može nastati osoba. a da ne bude svjesna sebe. a to. Fiziologijska koncepcija ili teorija svijesti po sebi je neadekvatna. Prema društvenoj teoriji svijesti. Osobu konstituira upravo taj društveni pro- ces utjecanja na druge u društvenom činu i potom usvajanja stava drugih. Samosvijest konstituira prihvaćanje ili osjećanje stava drugoga spram vas. Prvo moraju nastati sopstvo i samo- svijest. da bi se.indi- vidualni organizam se ne suprotstavlja kao cjelina svojoj okolini. svjestan razgovor gesta među individualnim organizmima koji s njime interagiraju . osoba se prvo mora razviti unutar društvenog procesa koji obuhvaća to nasljedstvo. ušlo u nasljed- stvo iskustva. Dok u procesu društvenog isku- stva ne nastane samosvijest. kao što smo vidjeli. pod sviješću mislimo onaj osebujni karak- ter i aspekt okoline individualnog ljudskog iskustva koji postoji za- hvaljujući ljudskom društvu. njegovo vlastito tijelo postaje dijelom skupa podražaja okoline na koje se odaziva ili reagira. Po strani od konteksta društvenog procesa na njegovim višim razinama . Naša tijela su dio naše okoline.

165 . doživljajima koji obuhvaćaju "samoosjećaj". U tim doživljajima individua ne mora zauzimati stavove drugih spram nje. on reagira samo na dijelove ili odvojene aspekte sebe. nesvjesnim razinama. bit sopstva je kogni- tivna: ona leži u pounutrenom razgovoru gesta koji konstituira mišlje- nje. te je ta struktura u biti kognitivan. tek u odrednicama razvijenijih formi društvene okoline ili dru- štvene situacije. a ne afektivno iskustvo sa svojim motoričkim popratnim pojava- ma. Suprotno. u društvenom procesu na njego- vim nižim. osim ako njeno sopstva nije već nastalo na neki drugi način. jer ti puki doživljaji po sebi ne zahtijevaju da to čini. kao i mišljenja. g. on na taj način ne biva sebi predmetom. U razmatranju naravi sopstva naglasak treba staviti na centralnu poziciju mišljenja. i uopće ih ne smatra dijelovima ili aspektima sebe. on nije kao cjelina podražaj na koji reagira. a biti samosvjestan u biti je postati predmet samome sebi učinkom naših društvenih odnosa s drugim individuama. Cooley i James nastoje naći osnovu osobe u refleksnim afektivnim doživljajima. a ne emocionalan fenomen. Kao što smo rekli. ona ne može razviti sopstva. cjeloviti individualni organizam doista postaje sebi predmet. te odatle i samosvjestan. odnosno u čijim odrednicama djeluje mišljenje ili refleksija. premda također i u odnosu na druge individue. Istina. jesu društveni. Da- kle. a ako to ne čini. a također i u pukoj psihofiziologij- skoj okolini ili situaciji koja logički prethodi i pretpostavka je dru- štvenom procesu iskustva i ponašanja. Srž i primarnu strukturu sopstva pruža samosvi- jest. Mišljenje ili intelektualni proces. nego naprosto dijelovima ili aspektima svoje okoline općenito. ili samoosjećaja koji bi imao karakterizirati takve doživ- ljaje. U onakvom iskustvu ili ponašanju kakvo se može naz- vati samosvjesnim.r Osoba ne postaje kao cjelina predmet sebi (te stoga nije samosvjestan). Tek unutar društvenog procesa na njegovim višim razina- ma. porijeklo i temelji sopstva. to pak neće činiti u tim doživ- ljajima. ali teorija da narav sopstva valja tražiti u takvim doživljajima ne objašnjava pori- jeklo sopstva.to što individua pounutruje i iznu- tra dramatizira vanjski razgovor smislenih gesta koji tvori njen glavni način interakcije s drugim individuama koje pripadaju istom društvu .jest najranija iskustvena faza u genezi i razvoju sopstva. mi djelujemo i reagiramo osobito obzirom na sebe same. naime na način koji opisujemo.

ali ne vidimo sebe. Možemo imati i bolje i lošije sopstva. jer i jedno i drugo su sopstva. sve se to definira obzirom na 'ja". ali kad se pozivamo na jedno ili drugo ona su oba predmet odobravanja kao dva "mene". može dobiti ovaj funkcionalni odnos. Svjesni smo sebe upravo u djelo- vanju. ne mogu se okrenuti dovoljno brzo da uhvatim sebe. ali to 'ja" nije "mene" i ne može postati "mene". govorimo o sebi. nego propitati značaj te distinkcije s gledišta samog vladanja. Postajem "mene" utoliko što se sjećam što sam rekao. međutim. Mi odobravamo jedno a osuđujemo drugo. osoba i društvo 22. Najjednostavnije se ovim problemom možemo pozabaviti putem pamćenja. 'ja". Preuzimanjem tih stavova uveli smo ovo "mene" i reagiramo na njega kao neko 'ja". a možda i popratnog emocionalnog konteksta. Ipak. Upravo u sjećanju 'ja" je stalno prisutno u iskustvu. Gdje se to u vladanju 'ja" uključuje nasuprot onome "mene"? Ako netko određuje što je njegov položaj u društvu i osjeća da ima stanovitu funkciju i povlasticu. a 166 . 'ja" nije pod reflektorom. 'ja" reagira na sopstva koje nastaje preuzimanjem stavova dru- gih. ali to ipak nije 'ja" nasuprot "meni".Um. Upravo zbog 'ja" kažemo da nikada nismo potpuno svjesni što smo. 'ja" ovog trenutka prisutno je u onome "mene" slijedećega. Sada možemo eksplicitno postaviti pitanje naravi 'ja" koje je svjesno dru- štvenog "mene". Ne kanim postaviti metafizičko pitanje kako netko može biti i 'ja" i "mene". Ja govorim sebi i sjećam se onoga što sam rekao. Direktno se u svojem iskustvu možemo vratiti samo za nekoliko trenutaka. ':Ja" i "mene" Podrobno smo diskutirali društvene temelje osobe i natuknuli da se osoba ne sastoji naprosto u goloj organizaciji društvenih stavova. da vlastitim dje- lovanjem iznenađujemo sami sebe.

To je sopstvo koje postoji neposredno za nju u njenoj svijesti. Ako onda pitate gdje se direktno u vašem iskustvu uključuje 'ja". a možda pogriješiti. Ukoliko individua pobuđuje u sebi stavove drugih. zna što oni hoće i koje će biti posljedice bilo kojeg njenog čina. III. i preuzela je odgovornost za situaciju. Preuzimanje svih tih organiziranih skupova stavova daje joj njeno "mene". To 'ja" je reakcija organizma na stavove drugih 12. to je sopstvo kojega je svjesna.r Osoba onda. Zahvaljujući upravo svojoj sposobnosti da preuzme stavove tih drugih ukoliko se oni dadu organizirati. a potpun imaginativni prikaz organizma ne može prikazati njegovo življenje. ali kao "mene" koje je ranije bilo ovo 'ja". reakcija na tu situaciju je neizvjesna. ono je "mene". Možda će odigrati sjajno. 11 U stanovitom smislu mi se identificiramo upravo s tim 'ja". Zamislivo je da ono može prikazati uvjete pod kojima se življenje zbiva. minutu ili dan. ovisimo o slikama u sjećanju. i upravo to konstituira 'ja". Upravo ono što ste bili prije jedne sekunde jest 'ja" za "mene".] 167 . Sada želim podrobnije ispitati te pojmove. Onako kako se pojavljuje u njenom neposrednom doživljaju. ali u tom polju gesta odvija se priprema. za ostalo. ona u okolinu ne izvodi sam životni proces. Stavovi drugih konstituiraju organizirano "mene". Međutim. Fizički organizam u okolini uvijek ostaje stvar. (MS) 12 [O pogledu na 'ja" kao na biologijskujedinku vidi Dodatne oglede Il. ono nije izravno dano u iskustvu. ali ne jedinstveni životni proces. "mene" je orga- nizirani skup stavova drugih koje sam čovjek usvaja. U razgovoru gesta ne postoji ni 'ja" ni "mene". Tu ulogu mora preuzeti jedno drugo "mene". Tako da je 'ja" u sjeća­ nju prisutno kao govornik nas samih od pred jednu sekundu. Ona ima njihove stavove. 11 Osjetljivost organizma izvodi dijelove njega samoga u okolinu. individua s~eče samosvijest. U tom procesu ne možete dobiti neposredan odziv tog 'ja". Njegovo obuhvaćanje iskustvom jedan je od problema većine našeg svjesnog iskustva. nastaje organizirana skupina reakci- ja. Ona može baciti lopticu nekom drugom članu zato što joj drugi članovi tima postavljaju takav zah~ev. cijeli čin još nije izvršen. Upravo prisutnost tih organiziranih skupova stavova konstituira ono "mene" na koje ona kao 'ja" reagira. Ali ni ona niti itko drugi ne zna što će biti ta reakcija. Kao dano. odgovor je da se uključuje kao historijski lik. a onda čovjek reagira na to kao neko 'ja".

A kad dođe do te reakcije. Nasuprot onome "mene" koje je uključeno u stavove koje preuzima. koji su tražili nekakav odziv. 'ja" kao reakcija na tu situaciju je neiz\jesno. Vidimo prolazak lopte u padu. On može uključiti situaciju u svoje iskustvo jer može usvojiti stavove raznih individua koje u njoj sudjeluju. Tako je i s nama. on kaže: "Učinio sam nešto što me po svoj prilici obavezuje na određen pravac djelovanja. Preuzimanjem njihovih stavova on zna što one osjećaju u vezi s tom situacijom. Tako se 'ja" empirijski stvarno pojavljuje kao dio onoga "mene". mi stvarno doživljavamo događaje koji prolaze. on ima stanovite podatke koji su tu. ali osvrt i pogled na ono što činimo uključuje i slike iz sjećanja. Praktički.Um. što će on učini­ ti? On ne zna. a njena reakcija • tt· ll Je Ja. Naša površinska sadašnjost kao takva vrlo je kratka. Međutim. to je nešto prisutno. uključujući ne- što prošlosti i nešto budućnosti. i ulazi u njeno iskustvo tek pošto je izvršila čin.tako ono nastaje u njenom iskustvu. daju mu stanovito sopstvo. Stavovi drugih što ih čovjek usvaja kao nešto što djeluje na njegovo vlastito vladanje konstituiraju "mene". ono se u polju iskustva pojavljuje uglavnom kao slika u sjećanju. On sebe vidi s gledišta ove ili one individue u grupi. a dio otkriva. Recimo da je riječ o društvenoj situaciji koju mora ispraviti. mi nešto činimo. ali reakcija na to nije još dana. Sjećamo se gdje je lopta bila trenutak prije i predviđamo gdje će biti dalje od onoga što je dano u našem iskustvu. dio lopte se zakriva. Ali na osnovi tog iskustva mi tu individuu koja nešto čini razlikujemo od onoga "mene" koje joj 168 . to je ono "mene" ove situacije. možda će ga to dovesti u pogrešan položaj spram neke druge grupe. Morala je učiniti nešto takvo i učinila je to. Pa. Nastaje "mene" da izvrši tu dužnost ." Ako doista postupi tako. i dok prolazi. dio tog procesa protje- canja događaja prisutan je izravno u našem iskustvu. Želim osobito skrenuti pažnju na činjenicu da je ta reakcija ovoga 'ja" nešto više-manje neizvjesno. koje su sve povezane odnosima. Obavila je svoju dužnost i može s ponosom gledati na bacanje koje je izvela. osoba i društvo To 'ja" je njeno djelovanje naspram te društvene situacije unutar njenog vladanja. Kad čov­ jek sjedne da nešto promisli. a ne zna ni itko drugi. Onda ga je svjesna. Ona je u sebi imala sve stavove drugih. Te individue.

Kretanje u budućnost je. U tom odnosu 'ja" i "mene". ne može na drugi. Samo poduzimanje predviđenih koraka stavlja je u situaciju u kojoj se gledište blago razlikuje od očekivanoga. Ako reagira na jedan način. znamo kakva je situacija. 'ja" daje osjećaj slobode. takoreći. koja traži odgovor. ali ne i mehanička nužnost. korak ega. To je odgovor koji individua daje na stavove koje spram nje zauzimaju drugi kad ona zauzme stav spram njih. Ti stavovi koje ona zauzima spram njih prisutni su u njenom iskustvu. Pošto se doista zbude. "Mene" predstavlja određenu organizaciju zajed- nice tu u našim vlastitim stavovima. Akcija onoga 'ja" je nešto čiju narav ne možemo odrediti unaprijed. To je osnova činjenice da se 'ja" u iskustvu ne pojavljuje u istom smislu kao "mene". Ako ona kaže da zna što će učiniti. ali kako ćemo točno djelovati. On ne zna što će učiniti. dok drugi traže drugi zakon. Navedeni prikaz nam. niti to zna itko drugi. inicijative. Uzmimo situaciju znanstvenika koji rješava problem i koji ima neke podatke koji traže neke odgovore. Za čin postoji moralna. Svjesni smo sebe. Započne činiti nešto. u nekom smislu je novo. Neki podaci iz tog skupa traže da primijeni taj i taj zakon. ali odgovor koji se zbiva je nešto što se upravo događa. kao 169 . mi otkrivamo što je to učinjeno. Obzirom na to nema izvje- snosti. daje relativni položaj 'ja" i "mene" u toj situaciji. a umiješa se neki događaj . Tu su podaci sa svojim implikacijama. To je situacija u kojoj možemo djelovati na samosvjestan način. nešto što. rea- gira na drušfYenu situaciju obuhvaćenu iskustvom individue. ali sada su oni u međusobnom sukobu.to nikad ne ulazi u iskustvo sve dok se akcija ne zbude. ali njena reakcija na njih sadržat će nov element. 'ja" je. a kad pred sobom ima te podatke. Reakcija ulazi u njeno iskustvo tek pošto se zbude. 'ja". To važi čak i kad jednostavno vrši proces hodanja. To je nešto što nije dano u onome "mene". oni predstavljaju stanovite odzive s njegove strane. tako reći. Na kraju ispadne akcija koja se uvijek malo razlikuje od bilo čega što je individua mogla predvidjeti. On zna što znači takvo i takvo obo- jenje. Osoba postavlja problem. svako toliko može pogriješiti. po mojem sudu. koji joj kao znanstveniku postavlja suprotne zahtjeve. Osoba djeluje reagirajući na te sukobljene skupove podataka u formi problema. dakle. Ona ga mora sagledati na različite načine.

ali 'ja" je uvijek nešto različito od onoga što situacija traži. osoba i društvo i osnove za njihovo razdvajanje u ponašanju. a u iskustvu ne bi bilo ničega novog. Razdvajanje 'ja" i "mene" nije fiktivno. jer. Oni nisu identični.Um. "Mene" stvarno traži određen tip 'ja" uto- liko što udovoljavamo obavezama danima u samom vladanju. ako hoćete. To dvoje je u procesu razdvojeno. Uzeti zajedno. a ipak pripadaju skupa. Odvojeni su. 'Ja" i izaziva "mene" i reagira na njega. Dakle. oni konstituiraju ličnost kako sc pojavljuje u društvenom iskustvu. Osoba je u biti društveni proces koji teče s te dvije različite faze. Kad ne bi imao tc dvije faze. ali pripada skupa u tom smislu da su to dijelovi jedne cje- line. ne bi moglo biti svjesne odgovornosti. kao što sam rekao. 170 . uvijek postoji ta distinkcija između 'ja" i "mene". 'ja" sc nikada ne može posve proračunati.

s\jesna komunikacija se razvija iz nesvjesne komunikacije unutar društvenog procesa. Taj proces ne postoji za sebe. Druš!Veni stavovi i fizički svijet Osoba nije toliko supstancija koliko proces u kojem je razgovor gesta pounutren unutar organske forme. Društveni proces s raznim svojim implikacijama zapravo je preuzet u iskustvo individue. Ona još uvijek uključuje stavove drugih. a ne ulogama odvojenih individua. tako da postaju ono što zovemo društvenim stavovima. tako da se ono što se zbiva zbiva djelotvornije. jer je u nekom smislu uvježbano u individui. Taj proces odnošenja vlastitog organizma s drugima u interakcijama koje se odvijaju. i onoga koji se može događati u ljudskoj zajednici. te u povećanoj djelotvornosti individue kao članice grupe. mrava ili pčela. 13 Vrijednost tog unošenja razgovora gesta u vlada- nje individue leži u superiornoj koordinaciji koju zadobiva društvo u cjelini. Osoba 23. a takav način razvoja svje- sne komunikacije koincidira s razvojem svijesti i osoba unutar društve- nog procesa. razgovor putem smislenih gesta iz razgovora putem ne-smislenih gesta. Organizacija društvenog čina unesena je u organizam i potom posta- je duhom individue. Ona ne samo da pod tim okolnostima bolje igra svoju ulogu. 171 . već i uzvratno reagira na organi- zaciju čiji je dio. Sama narav tog razgovora gesta iziskuje da se stav drugoga promi- jeni putem stava individue na podražaj drugoga. U tome je razlika između procesa koji se može događati u grupi štakora. već je naprosto faza cijele društvene organizacije čiji je individua dio. uto- liko što je unesen u vladanje individue s razgovorom 'ja" i "mene". Ta dvosmjernost se 13 U skladu s tim nazorom. ali sada visoko organizirane. konstituira osobu.

koristimo svoje držanje kako bismo proizveli drugači­ ju situaciju u zajednici čiji smo dio. a drugi zauzima različit stav. onako kako se odvija u vašem vlastitom iskustvu. Može se uzeti da su temeljni stavovi oni koji se mijenjaju samo postepeno. Vaš pak odgovor na taj zahtjev zajednice. da treba da platite određenu vrst poreza. Međutim. jer individua ne samo da se prilagođava stavovima drugih. realizirane borbe. Ona uzima stav drugoga spram njenog podražaja i čineći to otkriva da je izmijenjen po tome što njena reakcija postaje drukčija i sa svoje strane vodi daljnjim promjenama. Vaša ideja je odgovor koji dajete na društveni zahtjev koji vam je postavljen. Mi koristimo glasovnu gestu da izazovemo reakciju koja odgovara reakciji zajednice. Ukoliko u svojem vladanju imate simbole koji su izraz vašeg odgovora na zahtjev. kritiziramo stavove drugih. pobliže . vi imate ideju o tome kakva bi trebala biti vaša procjena poreza. uto- liko što vi preuzimate ulogu poreznog procjenitelja naspram sebe. i kroz taj odziv mijenja stav grupe. već također i mijenja te stavove. Razlika je da je razgovor gesta dio zbiljske. koji parira taj skok. a nijedna individua ne može reorganizirati cijelo društvu. iznosimo svoje mni- jenje. Ali mi to možemo činiti samo ukoliko možemo u sebi izazvati reakciju zajed- nice. odobravamo i kudimo. imamo ideje samo ukoliko smo kadri zauzeti stav zajednice i potom reagirati na nj. To nije slično situaciji borbe pasa u kojoj se jedan pas zbilja sprema skočiti. Um. U iskustvu individue najinteresant- nija je upravo ta modifikacija procesa. Kažete "imam ideju da se učini to i to". i odgovarate na nju. mi u svojem vlastitom podražaju imamo odgovor na tu reakciju. Zatim. dočim u drugom slučaju vi zauzimate stav poreznih vlasti unaprijed 172 / . recimo. njena gesta naspram dru- štvene situacije. Vi te poreze smatrate nelegitimnima. Kod nižih životinja. osoba i društvo može primijetiti i u razgovoru gesta nižih formi. ono što odgovara ideji kod ljudske životinje jest reakcija jedinke na društvenu situaciju. zalažemo se. to nije ideja. u svojoj misli.poreznog procjenitelja. Društveni zahtjev je. jest ideja. To je idealna situacija. mi to stalno činimo u svojoj mašti. Upravo reakcija individue u tom razgovoru gesta u nekoj mjeri stalno modificira sam društveni proces. Dakako. a upravo taj odgovor je ideja. reagira na njega. ali čovjek svojim držanjem stalno djeluje na društvo jer on doista uzima k znanju stav grupe spram njega.

Naše mišljenje koje se. ali promjena držanja sada postaje simbol (mada ne i jezik ili smislen simbol) za prvog psa. One su smisleni simboli. Reakcije su značenja utoliko što leže unu- tar takvog razgovora gesta. Kad se to dešava u vašem iskustvu. a pod simbolom ne mislimo nešto što leži izvan polja vladanja. Naše mišljenje je samo jedna takva nepre- kidna promjena situacije. To dvoje. Ako se pak reakcija može dati u odrednicama stava koji se koristi za buduću kontrolu djelova- nja. Ne bi bilo onoga 'ja" u smislu u kojem koristimo tu odrednicu. reakcija je sada uključena u riječ. pa i on mijenja svoje držanje. odvija unutar nas. Netko vam zaprijeti. Osoba i razrađujete ili izazivate svoje reagiranje. a vi ga na licu mjesta oborite udarcem. kao što kažemo. imate ideje. našom sposobnošću da je preuzmemo u vla- stito djelovanje. vi imate ideju. upravo to konstituira ono što označavamo kao um. daje promijenimo tako da s naše strane traži drugačiji stav i da je provedemo to točke gdje se društveni čin može dovršiti. Ako pak izbroji te do deset i razmotrite što ta prijetnja znači. Ono što bijaše značenje sada postaje podražaj. U toj situaciji nema nikakvog ideainog elementa. ne bi bilo "mene" bez reak- cije u formi 'ja". Udarac je povijesni predšasnik riječi. kako se pojavljuju u našem iskustvu. To značenje je samo postalo podražaj za neki drugi odziv. stav jednoga ima značenje da mijenja držanje drugoga. Mi zauzimamo stav zajednice i reagiramo na nj u tom razgovoru gesta. Kao što smo vidjeli. Razgovor se neprekid- no nastavlja. Postoji riječ i udarac. vi prenesite situaci- ju u idealan postav. a reakcija na to jest značenje. "Mene" i 'ja" leže u procesu mišljenja i ukazuju na razmjenu koja ga karakterizira. Simbol nije ništa drugo nego podražaj čija je reakcija dana unaprijed. 173 . nešto dano u samome podra- žaju. U ovom slučaju to su glasovne geste. a ono što bijaše reakcija postaje u polju gesta podražaj. Reakcije se putem gesta izazivaju u našim vlastitim stavovima. jest igra simbola u navedenom smislu. Ono što bijaše značenje sada postaje simbol koji ima neko drugo značenje. oni sa svoje strane pri- zivaju druge stavove. To je sve što se misli pod simbolom. a čim su izazvani. ali ako riječ znači uvre- du. kad ne bi bilo onoga "mene". U borbi pasa. To je sve što mislimo pod simbolom. onda je odnos između tog podražaja i stava ono što mislimo pod smislenim simbolom.

ali sgečući uvid u njihovo stanje. Ljudska jedinka. pa premda ta reak- cija može biti ne samo pozitivna nego i kritička. s druge strane. tc takvim i takvim političkim odnosima. skloni pripi- sivati ličnost našim domaćim životinjama. koja se putem sjećanja može protegnuti u prošlost.Um. One nemaju mehanizma za to. Kad bi postojali samo "riječ i udarac". osoba i društvo konstituiraju ličnost. postaje onda dio cijelog društvenog procesa i omogućuje mnogo višu organizaciju društva. bez razmišljanja. 'ja" i "mene" pripadaju razgovoru gesta. Mi smo. identificira se s tom društvenom situacijom. tako da bi za nju mogla postojati budućnost. ali nema ideja ili sjećanja u potrebnom smislu. Ona je pro- ces u kojem se individua neprekidno unaprijed prilagođava na situaci- ju kojoj pripada i povratna reagira na nju. te tako još uvijek dio struje. kad se oduzme život životinje. vidimo da nema mjesta ovom unošenju društvenog procesa u vladanje individue. u krajnjoj liniji mi shvaćamo da te životinje nemaju prava. jer za životinju ne postoji budućnost. Mi stavljamo ličnosti u životinje. Ona nema svjesnu prošlost.. ona u svojem iskustvu nema ono "mene". s takvim i takvim parodičnom odnosima. koje je po reakciji 'ja" u nekom smislu pod njenom kontrolom. dakako. smje- štene geograftiski na nekom mjestu. Osoba nije nešto što prvo postoji a onda ulazi u odnos s drugima. nije počinjena nikakva krivnja.jezika.. nego je vir u društvenoj struji. 14 One nemaju ličnost koja gleda unatrag ili una- 14 Nema dokaza da su životinje kadre prepoznati daje neka stvar znak nečeg drugoga. kad bi čovjek odgovarao na društvenu situaciju nepo- sredno. ali one im ne pripadaju. Može se pretpostaviti da u iskustvu nižih životinja postoje slike. Kod nižih životinja takvo prihvaćanje ne postoji. ličnosti u gornjem smislu ne bi bilo ništa više nego što je ima kod psa ili konja. one nisu odgovorne za društvenu situ- aciju u kojoj se nalaze. Mi smo individue urođene u neku naciju. Slobodni smo da prekinemo njihove živote. to mi- šljenje. ali to nužno uključu­ je stalno djelovanje organizma na to "mene" u procesu unutar kojega leži. (1912). jer nema onakve osobe kakvu smo opisivali. Tako da 'ja" i "mene". Ona na nju reagira. 174 . Ona nije izgubila ništa. Sve to predstavlja stanovitu situaciju koja konstituira ono "mene". ona uključuje prihva- ćaftie odgovornosti koju situacija predstavlja. i služiti se tim znakom . Tako ka- žemo da one nemaju ličnost. to svjesno prilagođavanje.

One nemaju onu budućnost i prošlost koja im. Pjesnik je u dru- štvenom odnosu sa stvarima oko sebe. Mi spram njih može- mo zauzeti stav društvenih bića. jer u bilo čemu malenome ima nečega što izaziva roditeljsku reakciju. predmetima oko nas. izgubivši tako iz vida društvenu narav naše rane svijesti. 15 Otkriva se da je fizički predmet onaj predmet na koji nema društvene reakcije koja opet izaziva društven odziv u individui. Mi im govorimo. Fizički predmet je apstrakcija koju izvodimo iz društvenog reagi- ranja na prirodu. priroda reagira na različit način. društven odnos. Postoji očevidna osnova za posebne načine reagiranja na male stvari. Potom apstrahiramo od takvog reagira- nja zbog onoga što saznajemo o takvim predmetima. 15 Neposredna reakcija je. i postupamo kao da one imaju onakav unutrašnji svijet kakav imamo mi. Mi govorimo prirodi. obraćamo se oblacima. Neposredna reakcija djece na stvari oko njih je društvena. i njihov nas- tavak tokom njegovog života. stablu. Predmeti s kojima ne možemo održavati društvene odnose jesu fizički predmeti svijeta. Slično pripisivanje imamo i u neposrednom stavu koji zauzima- mo spram neživih fizičkih predmeta oko sebe. takva stvar izaziva univerzalan roditeljski odziv. A opak je opći stav da im se pridaju upravo onakve ličnosti kao što su naše. to je društven stav. Njegov iskaz odnosa čovjeka spram prirode u biti je odnos ljubavi. Dijete formira društvene pred- mete prije nego što formira fizičke. (1912) 175 . mi prirodu činimo racionalnom. društvena. dakako. tako i za fizičke stvari. što se možda najživlje vidi kod Wordswortha. takoreći. U najbogatijem smislu to. Ona djeluje onako kako se očekuje da djeluje. međutim. tamo gdje misaoni proces prenosi- mo u prirodu. moru. To važi kako za živo- tinje. Wordsworthove društvene odnose kad je bio dijete. "Stihovi iznad Opatije Tintern" daju nam. ima simpatije spram predmeta s kojim je povezan u radu ili igri. a kad promijenimo situaciju. uvjeren sam. Taj društveni stav individue spram fizičke stvari upravo je stav koji čo~ek ima spram drugih predmeta. Osoba prijed. Čovjek udari stolicu o koju se spotakao. važi za one koje zovemo prirodnim pjesnicima. (MS) Stav iz fizikalne znanosti prenijeli smo u psihologiju. daje ikakva prava kao takva. Mi zauzimamo stav fizičkih stvari oko nas.

govorimo o fizičkim stvarima. U tom slučaju mi baratamo fizičkom stvari. Postoji čitav skup fizičkih stvari koje dolaze između početka čina i njegovog dovršenja. Dakako. nešto što možemo dohvatiti. ali o njima mislimo kao o inherentnima nečemu čime možemo rukovati. Imamo neki skup utega i mjera pomoću kojih možemo definirati te fizičke stvari. Ona je univerzalna u tom smislu da je fizička stvar. ali fizičke stvari s kojima imamo posla su zajedničke. a sam čin grabljenja bio bi i čin jedenja. 119-39. ima i boju i miris.] 176 . u tom smislu univerzalne. 16 [O društvenoj genezi i naravi fizičke stvari vidi odjeljak 35. Ispunjenje koje dobivamo iz koncerta vrlo je različito za svakoga od nas. ali ono čime ruka rukuje jest nešto uni- verzalno. ne bismo imali nikakvu osnovu za razlikovanje hrane kao fizičke stvari od zbiljskog dovršenja čina. Dodir konstituira ono što zovemo supstancom takve stvari. Imamo aparaturu koju može koristiti bilo tko.Um. konzumiranja hrane. kao što su prava vlasništva ili pjesnikova imaginacija. 16 Inženjer koji konstruira most razgovara s prirodom u istom smi- slu u kojem mi razgovaramo s inženjerom. na umu imamo fizičku stvar. također The Philosophy of the Present. postoje "stvari" koje ne možete dohvatiti. Zbiljski užici mogu poprimati forme koje predstavljaju iskustvo dostupno samo odvojenim individuama. Takva stvar umeće se između početka čina i njegova konačnog dovršenja. bilo da se dovršenje sastoji u jedenju ili slušanju koncerta. dakako. U tom smislu fizička stvar ima ulogu da omogući zajedničku kvalitetu unutar koje osobe mogu djelovati. Kad govorimo o stvari. Tu postoje pritisci i * consummatton. ali one su univerzalne u smislu da pripadaju iskustvu sviju nas. Mi izdvajamo neko posebno mjesto na koje bilo tko može doći. . fizičkoj stvari. osoba i društvo Ruka je odgovorna za ono što označavam fizičkim stvarima. ali kad obično govorimo o stvarima oko nas. Kad bismo hranu uzimali kao psi. Dohvatili bismo je i zgrabili zubima. U tom sluča­ ju ona je nešto univerzalno. Ona. Značajke koje ih mogu sačinjavati prvenstveno određuje ruka.prev. razli- kujući fizičku stvar od onoga što zovem dovršenjem* čina. Ali kod ljud- ske životinje ruka se umeće između dovršenja i stavljanja predmeta u usta. Takva stvar je vrlo važna u razvoju ljudske inteligencije. str. samim organima kojima je žvačemo.

To je promjena na koju onda možemo odgovoriti. 177 . svi mi poštujemo neke predznake na koje obraćamo pažnju. Izbjegavamo nešto jer osjećamo da j e na neki način opasno. Osoba opterećenja s kojima se on nosi. On govori prirodi a ona mu odgo- vara. te konačno dosežemo točku na kojoj možemo surađivati s prirodom. koje možemo predstaviti i na koje možemo odgovoriti. te koje postaju drugačije pošto smo odgovorili. ali koji nam se otkrivaju u mnogobrojnim situacijama. pre- mda ne dopuštamo da to na nas u~eče u važnim odlukama. Takav je razvoj moderne znanosti iz onoga što označavamo kao magiju. Zadržavamo neke društvene reakcije na prirodu oko nas. rezoniramo i mislimo. On u svojem mišlje- nju zauzima stav fizičkih stvari. Nešto te ma- gije nosimo sa sobom. Ukoliko smo racionalni. a u slučaju magije nekritički. To su stavovi koje možda normalno prikrivamo. mi zauzimamo društven stav spram svijeta oko nas. ali uz daljnju pretpostavku da fizičke stvari doista misle i djeluju onako kako to činimo mi. u sluča­ ju znanosti kritički. Ona je i dalje očuvana u stavu koji imamo spram predmeta koji nas povrije- di ili spram pouzdanog predmeta na koji se oslanjamo. Priroda je inteligentna u smislu da postoje stanovite njene reak- cije na naše akcije. a priroda uzvraća drugim reakcijama kojima se valja suprotstaviti na neki drugi način. Magija je upravo taj isti odziv.

Demarkacijska linija između sopstva i tijela nalazi se. lJudsko tijelo se. To ne znači da joj se išta logički protivi. promatra kao fizička stvar. u formi njegovih gesta. Ta osoba u razlici spram drugih leži unutar polja komunikacije. a te druge također leže unutar ovog polja. u kontrastu spram aktivnosti fiziologijskog organizma. Taj proces se u nekom smislu može okarakterizirati u odrednicama 'ja" i "mene". Obrazovanje mora tijesno po- vezati to dvoje.Um. tako da individualni organizam zauzima te organizirane stavove drugih što ih izaziva njegov vlastiti stav. a reagirajući na taj odziv izaziva druge organizirane stavove kod drugih u zajednici kojoj ta individua pripada. prije svega u društvenoj organizaciji čina unutar kojega sopstvo nastaje. to je puki manjak aparata našeg znanja. (1927) 178 . Zasad nemamo sveobuhvatne kategorije. osoba i društvo 24. pri čemu je "mene" ona skupina organiziranih stavova na koje individua reagira kao 'ja". kao unošeqje razgovora gesta u vladanje individualnog organizma. osobito kad ga se analizira. dakle. Osobito želim naglasiti to da društveni proces i vremenski i logi- čki prethodi samosvjesnoj individui koja u njemu nastajeY Razgovor 17 Odnos između duha i tijela jest onaj koji leži između organizacije osobe u njenom ponašanju kao članice racionalne zajednice i ueiesnog organizma kao fizičke stvari. a što ne reagira na takve geste ukazivanja jest u polju percepcije ono što zovemo fizička stvar. Ono na što se može ukazati drugima i sebi. Duh kao individualno unošenje društvenog procesa Osobu i duh sam prikazao u odrednicama društvenog procesa. Tada je racionalni stav koji karakterizira ljudsko biće odnos cijelog proce- sa u kojem individua sudjeluje spram nje kako se odražava u njenom usvajanju organiziranih uloga drugih u poticanju sebe da reagira. (MS) Legitimna osnova razlikovanja između duha i tijela jest između društve- nih obrazaca i obrazaca samog organizma.

ono 'ja" u ovom slučaju. To zauzvrat proizvodi drugačiju društvenu situaciju. mogućnost da se unaprijed vidi što će se zbiti u reagiranju drugih individua. To nije nešto što omoguću­ je sama individua. I on se sam. Sada je nastala nova društvena situacija kao rezultat projekta koji on izlaže. ovog velikog tekućeg koopera- tivnog procesa zajednice.osjeća s njom. Postoji stanovit simbol. onakav kakav koristi policajac kad usmjerava promet. On ima skup organiziranih stavova koji su stavovi zajednice. Ističem da se ono što se događa ne zbiva samo u njegovoj svijesti. nego da je njegova svijest izraz nje- govog vođenja ove društvene situacije. Podrazumijevamo da on posjeduje organiziranost vozača. Postoji određen 179 . Iz toga slijedi golem razvoj koji pripada ljudskom društvu. projekt koji on iznosi pred zajed- nicu kakva se odražava u njemu. te preliminarnog prilagođavanja same individue. On zna kako zajedni- ca reagira na taj prijedlog. Postoji zbiljski proces zajedničkog života svih članova zajednice koji se odvija pomoću gesta. On ne postaje subjektivan kada inženjer kojega je grad angažirao da ispita prometne propise zauzme isti stav koji polica- jac zauzima u odnosu na promet. mijenja utoliko što iznosi taj projekt i pretvara ga u političko pitanje. Cijela procedura se zbiva kako u njegovom iskustvu. To je nešto što postoji. Želim izbjeći implikaciju da individua uzima nešto što je objek- tivno i čini ga subjektivnim. te također zauzme i stav vozača au- tomobila. Osoba gesta je dio društvenog procesa koji teče. Razmotrimo kakvog političara ili državnika koji predlaže neki projekt u kojemu on u sebi ima stav zajednice. On uspijeva u onoj mjeri u kojoj konačno "mene" odražava stav sviju u zajednici. Ono što je omogućio razvoj jezika. koja se pak odražava u onome što označavam kao "mene". U pojav- ljivanju duha nije se pak dogodilo ništa drugo nego to daje taj proces u nekoj mjeri preuzet u vladanje određene individue. jest projekt reorganizacije. a osobito smi- slenog simbola. Njegov vlastiti doprinos. Geste su stanoviti stadiji u kooperativnoj aktivnosti koji posreduju čitav proces. tako da sama individua zauzima drukčiji stav. jest tek preuzimanje te vanjske društvene situacije u vladanje same individue. tako i u općem isku- stvu zajednice. dakako. On u svojem iskustvu reagira na to očito­ vanje zajednice . on zna da zaustavljanje znači usporavanje i kočenje.

ali ljudska individua je moguća jer postoji društveni proces u kojemu ona može odgovorno funkcionirati. postoji mogućnost ljudske inteligencije kad se taj društveni proces. on može zauzeti kako policajčev. dakako. Duh je naprosto međuigra takvih gesta u formi smislenih simbo- la. U društvu to važi baš isto onako kako važi u fiziologij- skoj situaciji. preuzme u vladanje individue. Mora postojati životni proces koji teče da bismo imali diferencirane stanice. i tako dalje. tako i vozačev stav. u smislu reakcija koje su sada moguće. l 180 rd . na isti način mora postojati životni proces koji teče da bi mogle posto- jati individue. Sta- vovi su dijelovi društvene reakcije. u smislu razgovora gesta. Ti raz- ni postupci nalaze se u stručnjakovoj vlastitoj organizaciji. Da je stručnjak to učinio samo onako kako to čini dijete. Duh nije ništa drugo nego unošenje tog izvanjskog procesa u vladanje individue kako bi se suočila s problemima koji nastanu. Tu je proces koji može teći samo putem interakcija unutar te grupe. onda tu djeluje ono što označavamo kao duh. Um. ali ako se to čini za zbiljsko reguliranje prometa. Uzmimo jednostavni parodični odnos. da ne bi moglo biti jedinke kad ne bi bilo procesa čijije ona dio. Zajednica unutar koje organizam djeluje na takav kooperativan način da je djelovanje jednoga podražaj za odziv dru- goga.a potom tamo. baš kao što je i ljudsko tijelo ili bilo koji višestanični oblik ono u kojem nastaju diferencirane stanice. ne ulazeći u društvenu igru. Podizanje policajčeve ruke je gesta koja izaziva razne postupke pomoću kojih se kontrolira vozilo. nastaje druk- čiji tip individue. sam stav mogao bi kao takav postojati samo u toj međuigri gesta. Samo u tom smislu dru- štveni proces je učinjen "subjektivnim". osoba i društvo skup dijelova njegovog organizma uvježbanih tako da on pod stanovi- tim okolnostima zaustavlja vozilo. krici se ne bi održali kao glasovne geste kad ne bi izazivali stanovite reakcije kod drugih. Moramo upamtiti da gesta postoji samo u odnosu spram reakcije. bilo bi to igranje. prethodi posebnom tipu organizacije koji označava­ mo kao duh ili osobu. Ne može se reći da individue dolaze prve. Moglo bi se zamisliti postojanje individue koja se jednostavno igra kao dijete. Ta posebna organizacija nastaje iz društvenog procesa koji joj logički prethodi. Obzirom na taj društveni proces. a zajednica kasnije. gdje postoji muško i žensko i dijete o kojem treba brinuti. jer individue nasta- ju upravo u samome procesu.

pod uvjetom da se ne samo simbol nego i reakcije nalaze u našoj vlastitoj prirodi. tu ne sudjeluje nikakav mentalan proces.njegov stav reakcije na požar. po teoriji da bi mogla izaći u obliku Ilijade ili Shakespeareovih drama. Jedna od Gul- liverovih priča govorila je o zajednici u kojoj je bio napravljen stroj u koji su se slova abecede mogla mehanički ubaciti u bezbroj kombina- cija. s duhom. u stanovitom smislu konstituiraju naš duh. Jezik nikada ne bi bio nastao kao skup golih proizvoljnih termina prikačenih uz stanovite podražaje. tako da uzima stav druge osobe koja s njim surađuje. u smislu podskupa društvenih podražaja koji potiču kooperativan odziv. on naprosto počinje trčati u određenom trenut- ku i tako potiče ostale da potrče. a onda su se članovi zajednice okupljali da vide kako su se slova rasporedila nakon svake rotacije. "unošenje razgovora iz 181 . Osoba stava. Riječi su nastale iz društvenog međuodnosa. Upravo mu to daje duh. životinja koja daje znak također zauzima stav drugih koje na njega reagiraju. Stražar čopora je onaj član čopora koji je osjetljiviji od drugih na vonj i zvuk. koji ga onda slijede zahvaljujući sklonosti čopora da trči skupa. 18 No tu se dogodilo samo to daje ono što 18 Pod duhom mislimo upravo na jezik. nasuprot vladanju drugih. Sve je to izvanjsko. Iza toga bi mogla stajati pretpostavka da su simboli posve neovisni o ono- me što zovemo njihovim značenjem. Ne bi bilo poziva u pomoć kad ne bi bilo tendencije da se reagira na krik u nevolji. a to što on počinje bježati jest podražaj za druge da također potrče. sačinjen od smislenih simbola. Stražar ne smatra sebe jedinkom koja treba dati znak. ili kakvog drugog velikog djela. Ćovjek koji uzvikne "vatra" mogao bi u sebi izazvati reakciju koju izaziva u drugome. njegov osjećaj straha .ta reakcija na njegov uzvik je nešto što njegovo vladanje pretvara u nešto mentalno. Upravo takvi smisleni simboli. To je društven podražaj. Ona zna što znači njen znak. Ta pretpostavka je bez osnove: ne može biti simbola ako nema reakcija. on počne trčati prije drugih. Sadržaj naših umova je (1) unutrašnji razgovor. Prvi oblik opaža vonj ranije i počne bježati. Ne bi bilo riječi kad ne bi bilo takvih reakcija. Ukoliko može zauzeti stav drugoga . Kad se približi opasnost. gesta ako hoćete. na koji drugi oblici reagiraju. Ljudsko biće je uspjelo upravo u tome da organizira reakciju na stanovit simbol koji je dio društvenog čina. No.

onda ne može niti je moglo biti bilo kakvog duha ili misli bez jezika. Ako su pak duh ili misao nastali na takav način. on može reagirati na samog sebe. ali izvorno on nije ništa drugo osim preuzimanja stava drugoga. društvene skupine u individualnu (2) . imamo ono što se označava kao duh. Uobrazilju bi valjalo promatrati u odnosu spram ponašanja u kojemu funkcionira". prije svega ovisi o tome da je simbol takav da se na njega može reagirati. To je razvoj goleme važnosti. (1931) 182 . Preuzimajući organizirani stav cijele grupe koja pokušava pobjeći od opasnosti. osoba i društvo se zbiva izvanjski uneseno u vladanje čovjeka. a koliko je nama poznato.. U onoj mjeri u kojoj životinja može zauzeti stav druge i koristiti ga za kontrolu vlastitog vladanja. te se putem tog izazi- vanja može vratiti na vlastitu sklonost da to izazove i kontrolirati je. dakle putem tog pounutrivanja razgovo- ra smislenih gesta. Ta sposobnost. Htio bih biti siguran da smo uvidjeli kako je sadržaj stavljen u duh samo razvoj i proizvod društvene interakcije. omogućenih time što individua zauzima stavove drugih individua spram nje i spram onoga o čemu se misli. Taj proces ne koristi čov­ jeka obdarena sviješću tamo gdje svijesti prije toga nije bilo.Um. Ne znam ni za kakav drugi način na koji razum ili duh može ilije mogao nastati. dakako. uobrazilju. Ako može djelovati na takav način. U tome nema ničeg sub- jektivnijeg nego da se reakciju na njegov vlastiti podražaj može naći u njegovom vlastitom vladanju. Ne mogu odrediti bi li se on mogao razviti i bez glasovne geste. osim putem toga da individua pounutruje društveni proces iskustva i ponašanja. Imamo isti znak i istu tendenciju reagiranja. nego individuu koja cijeli društveni proces preuzima u svoje vladanje. ali čovjek ne samo što može dati znak nego može u sebi pobuditi stav prestravljenog bijega. koji vodi ka složenostima i komplikacijama društva koje sežu gotovo s onu stranu naše sposobnosti da ih pratimo. i da on može za određivanje svojeg vladanja koristiti razgovor gesta koji se odvija. to je pak jedi- ni aparat koji je na djelu pri pojavljivanju duha.. rani stadiji razvoja jezika morali su prethoditi razvoju duha ili misli. on može uspostaviti racionalnu kontrolu i tako omogući­ ti daleko organiziranije društvo nego inače. uvjet za razvitak takvog tipa simbola bila je glasovna gesta.

Nakon nekog vremena on dolazi do toga da o sebi misli na taj izmi- jenjen način. U govoru dolazi do određenih promjena kojih nitko uopće nije svjestan. Mit prenosi izvještaj o tome kako je došlo do organizacije...] 183 . "The Mechanism of Social Conscious- ness". kažemo. 374 ff. 104 ff. 401 ff. X (1913).. Osoba se pojavljuje kao nov tip individue u društvenoj cjelini. "The Social Self'. a da uglavnom nije bilo nikakvog svjesnog usmjeravanja . opažajući odjeću u izlogu i vidjevši sebe u njoj. Takva osoba nalazi svoj izražaj u samopotvrđivanju ili u tome što sc posvećuje stvari zajednice. University oJ Chicago Decen- llial Publications. 1903. Postoji zatim proces 19 [Vidi takoder "The Definition of the Physical". Osoba je važna faza u razvoju zato što takvo društvo može nastati upravo u mogućnosti unošenja ovog društvenog stava u reakcije cijele zajednice. dakako. zbivaju nesvjesno. nisu jedine promjene koje se događaju u zajednici. ibid.Jouma/ ofPhilosoplry. IX (1912). kao što ilustrira proučavanje mita kakvo je Wundt proveo u svojoj Volkerpsychologie. Isprva to može biti stav prigovaranja. Postoji nova društvena cjelina zbog pojave ovog tipa individue koji sam opisao i zbog osobe s njenim potvrđivanjem sebe ili njenom identifikacijom sa zajednicom. Uzmite nečiji stav spram nove mode. Promjena do koje dolazi tim unošenjem razgovora gesta u vladanje individue jest promjena koja se zbiva u iskustvu sviju uključenih individua. To važi i za druge faze ljudske organizacije. ':Ja" i "mene" kao faze osobe 19 Sada dolazimo do položaja samosvjesne osobe ili duha u zajednici. One se. Pro- mjena se zbila u njemu a da je on nije svjestan. To. str.a takva promjena se zbiva stalno. Osoba 25. Potrebno je znanstveno ispitivanje da bi se otkrilo da su se dogodili takvi procesi.

ali kod ljudske indi- vidue se radi o zauzimanju stavova drugih i o prilagođavanju vlastite osobe ili pak o borbi protiv njih. potom stavove drugih preuzme u svoje vladanje. U takvom slučaju samopotvrđivanja situacija je posve različita od situacije člana čopora koji u njemu možda dominira i može divlje navaliti na razne njegove članove. Kad mrav iz drugog mravinjaka uđe u mravinjak drugih jedinki. Procesa bivamo svjesni kad na određen način zauzimamo stav drugih. Možda čovjek kaže da mu nije stalo do odijevanja po stanovitoj modi. koja odbija da se podčinijer zauzima taj zajed- nički stav. nego što se događa s vođom čopora. a da se taj proces ne pojavljuje u onome što označavamo kao svijest. a tu situaciju valja lučiti od prethodne. pri čemu "mene" predstavlja onu grupu stavova koja predstavlja druge u zajednici. čineći isto. nastaje drugačija reakcija. Stav ljudske zajednice može biti stav same individue. u sta- novitoj situaciji djeluje samo instinktivno. Slučaj mrava posve je izvanjska stvar. ona zna što da očeku­ je. Upravo to priznavanje individue kao osobe u procesu korištenja njene samosvijesti daje joj stav samopotvr- đivanja ili stav odanosti zajednici. ukoliko dominira. U onoj pak mjeri u kojoj se te reakcije mogu izazvati u individui tako da ona na njih može odgovo- 184 . s osjećajem moći. kažemo. U potonjem slučaju imamo naprosto ljutnju ili nepri- jateljstvo. nego mu je draže da bude različit. Općenito. kad je reakcija zajednice unesena u individuu. postoji nova vrijednost u iskustvu i nov red reakcije. individua izaziva reakciju drugih članova grupe. osoba i društvo putem kojega individua u interakciji s drugima neizbježno postaje poput drugih. U ljudskom društvu imamo individuu koja ne samo što zauzima vlastit stav već u izvjesnom smi- slu i stav svojih podčinjenih. Raspravljali smo o osobi s gledišta 'ja" i "mene". dakle. U tim situacijama postoji stanovita organizirana grupa stavova koji odgo- varaju bilo kojem društvenom činu na strani individualnog organi- zma. dominacije. Kad se to zbiva u iskustvu individue. kao što je obitelj. s drugačijim emocionalnim popratnim pojavama. oso- bito onu organiziranu grupu reakcija koju smo pobliže upoznali dis- kutirajući s jedne strane igru. a s druge društvene institucije. određena osoba.Um. a u onom drugome postoji iskustvo osobe koja se svjesno potvrđuje nasuprot drugim osobama. postala konačna. U svakom kooperativnom procesu. one navale na njega i rastrgnu ga. Individua tu. Ona je.

ali proces se ipak odvija. Mali dječak nam ugura reklamni letak u ruku. ono se pojavljuje nasuprot drugome. Isto to. a mi ga uzmemo bez ikakve odre- đene svijesti o njemu ili o sebi. Kad taj odziv druge postane bitan dio iskustva ili vla- danja individue. nije ograničeno na ikoji poseban skup individua. imamo oba ona sadržaja koja sačinjavaju osobu. Tada je u položaju da u sebi reagira na taj stav drugoga. od kojih smo neke već diskutirali. ne može biti iskustva sebe naprosto po sebi. ili je potaknut da zauzme. U takvom iskustvu nema samosvijesti. Mala djeca doživljavaju ono što naiđe. a mi smo opisali stanje pod kojim se taj drugi stvarno pojavljuje u iskustvu ljudske životinje. prilagođavaju se tome na neposredan način. kao kada se netko nesvjesno prilagođava drugima oko sebe. Osoba riti.tada se individua pojavljuje u vlastitom iskustvu kao sopstva. važi i u njezi dojenčadi. Bilo tko tko je racionalan može postati njegov dio. dakako. ona se ne pojavljuje kao sopstva. kad zauzimanje stava druge postane bitan dio u nje- govom ponašanju . Racionalno društvo. Uzmimo da smo se našli u nekoj ekonomskoj situaciji. koja se razlikuje od onih golih organskih reakcija kao što su refleksi organizma. naime u prisutnosti takvog podraživanja u suradnoj aktivnosti koje u samoj individui pobuđuje isti odziv koji po- buđuje u drugoj. Stav zajednice spram naše reakcije unesen je u nas u smislu značenja onoga što činimo. Ta reakcija osobe razlikuje se od izrazito au- tomatskog nuđenja koje se može zbiti bez samosvijesti. Biljka ili niža živo- tinja reagira na svoju okolinu. Ta distinkcija se u našem iskustvu izražava u onome što zovemo pri- znavanjem drugih i priznavanjem nas samih kod drugih. Upravo zauzimajući stav drugoga individua može shvatiti sebe kao osobu. a da sopstva nije prisutno u njihovom iskustvu. možemo se izraziti tako što ćemo pri- hvatiti ili odbiti ponudu. Samosvijest se stječe samo kad čovjek zauzima. Mi sebe ne možemo shvatiti osim utoliko što možemo priznati drugoga u njego- vom odnosu spram nas. dakako. Tek kada zauzmemo stav drugoga koji nam nešto nudi. dok se to ne dogodi. stav drugoga. U najširem smislu to se događa u univerzalnom 185 . "drugoga" i 'ja". ono uvijek uključuje iskustvo dru- goga. Kad se sopstva doista pojavi. Dakako. govorimo o društvenoj situaciji. Kad se sop- stvo doista pojavi u iskustvu. Naša misao može biti negdje drugdje. ali ne postoji iskustvo sebe.

potvrđuje se nasuprot drugima i insistira na tome da oni zauzmu drugačiji stav spram nje. osoba i društvo diskursu. tek pošto smo govorili znamo što smo rekli. Čovjek ima reakciju tog drugoga kao stav unutar sebe. Tek pošto smo djelovali znamo što smo učinili. drugi se pojavljuje u našem iskustvu utoliko što mi doista zauzimamo takav organiziran i poopćen stav. Ako on krene u jednom smjeru. koje je u zajednici priznato ukoliko ono priznaje druge. organizirani. zauzvrat. koji kontrolira ono što kani učiniti. Ako hoćete. Individua nema samo prava nego i dužnosti. to je odgovor što ga na našu izjavu neizbježno daje svijet sačinjen od racionalnih bića. 186 . Kao što smo istaknuli. mijenja. kažemo instink- tivnog skretanja udesno. Značenje je toliko univerzalno koliko i zajednica. bez samosvijesti. To je ona faza osobe o kojoj sam govorio kao o fazi "mene". čovjek mora u svojem vlastitom organizmu imati stav drugoga. to je promjena koja nije prisutna u njenom iskustvu prije no što se dogodila. Njena reakcija na taj organizirani stav ga. on na tu osobu reagira kao na bilo kojeg člana iste zajednice. Upravo to što unutar sebe ima takav stav omogućuje čovjeku da bude osoba. poopćeni drugi. nego i ona koja reagira na tu zajednicu. 'Ja" je odziv individue na taj stav zajed- nice kakav se pojavljuje u njenom vlastitom iskustvu. te je u tom reagiranju i mijenja.oru. Ali ako je reakcija na nj po svojoj naravi razgovor gesta. Čovjek zauzima njegov stav na- suprot vlastitoj osobi. Ako čovjek na ulici susretne nekoga koga ne prepozna. ona nije samo državljanka. Nasuprot onom "mene" jest 'ja". 'Ja" se u našem iskustvu pojavljuje u pamćenju. ako ona stvara situaciju koja je u nekom smislu nešto novo. To je ono sopstva koje se može održavati u zajednici. Da bi imao samosvijest. To uključuje i nešto s onu stranu pukog. u odgovoru koji racionalni svijet daje na našu primjedbu. članica zajednice. ako zastupa svoju stranu u sp. tada se događa nešto važno što prije toga nije bilo prisutno u iskustvu.Um. Ono što se pri zauzimanju tog stava pojavljuje u neposrednom iskustvu vlastitog sopstva jest ono što oz- načavamo kao "mene". U odrednicama takvog procesa mi u svoje iskustvo primamo kako pred- met tako i sebe same. kao što smo vidjeli u razgovoru gesta. čovjek će kre- nuti u drugom. Prilagođavanje tom organiziranom svijetu prisutnome u našoj vlastitoj naravi jest ono što predstavlja "mene" i stalno je tu. onje drugi.

uključen u organiziran skup stavova. ali on ništa ne zna o tome kako će reagirati. suprotne pri- hvaćenoj teoriji. Ali individua neprestano reagira na takvu orga- niziranu zajednicu tako što se izražava. Osoba koja u nekoj prilici potvrđuje svoja prava uvježbala je tu situaciju u svojem umu. konstituira 'ja" nasuprot onom "mene". nije još znala što će reći. dio. Takav nov odgovor na društvenu situaciju. Nastajanje uključuj e i 20 [Usp. Kako ih objasniti? Uzmite otkriće da će gram radija izazvati ključanje lonca vode. a kad ta situacija nastane. Znanstvenik koji pred sobom ima te činjenice mora izvući neko objašnjenje. ali individua u kojoj su organizirani ima mogućnost da im dade izražaj koji se možda nikad prije nije dogodio. Ako se pak uzme da je i sam atom sistem koji uključuje međuodnos energija. biva njom samom u takvom suradnom procesu kakav pripada bilo kojoj zajednici. njegov um j e u procesu pojavlji- vanja ideje. Zapravo. kao što ni znanstvenik ne zna za neku posebnu hipotezu koju će razviti iz razmatranja problema. To dovodi do općenitog pitanja može li se pojaviti išta novo. To "mene" je konvencionalna. uobičajena individua. Mora imati one navike. III. 20 Praktički sc. Zatim je rekla neto što joj je bilo novo. one reakcije koje ima svatko.] 187 . No kad je to po prvi put govorila samoj sebi. da se ona još ne nalazi u njegovom umu. baš kao što je znanstvenikova hipoteza nova u času kad mu sine. Osoba Opći uvjeti pod kojima će netko djelovati mogu biti prisutni u njegovom iskustvu. Tize Plzilosophy of t/ze Act. iz čega se nije moglo dobiti energiju. Stavovi o kojima sc radi prikupe se iz grupe. dakako. što sc u općeniti­ jim odrednicama priznaje u pojmu nastajanja. onda raspad takvog sistema oslobađa relativno golemu količinu energije. već izražava. Tu se događa nešto što protuslovi fizikalnoj teoriji prije koncepcije radioak- tivnosti. Zbivaju se takve i takve stvari. ono novo događa neprestano. osoba sebe pobuđuje i kaže nešto što joj je već na umu. Uvijekje tu. reagirala je spram zajednice. On sugerira da se atom radija raspada i posljetkom toga oslobađa energiju. ne nužno i potvrđuje na na- padan način. Ono što želim istaknuti jest da znanstvenik dolazi na ideju. Po prethodnoj teoriji atom je bio nešto kon- stantno. naizgled bez utroška energije. inače ta individua ne bi mogla biti članica zajednice.

ničeg novoga nema. u odvojenim elementima. ali način na koji individue postupaju pod specifičnim okolnostima rađa sve one individualne razlike koje obilježavaju različite osobe. nije bilo vode. osoba i društvo reorganizaciju. dostojanstvo člana u zajed- nici. jer mu upravo zauzimanje stava drugih jamči priznanje njegovih prava. ali u svakom novom kontaktu među osobama on se koristi na drugačiji način. od postojećih zakona. to je izvor njegovog emocionalnog odziva na vrednote koje mu pripadaju kao članu zajednice. Povremeno reakcija ega ili 'ja" na situaciju. takva situacija je moguća samo tamo gdje se individua. ista jednadžba i dalje važi. način na koji se on izražava. Voda je sada kombinacija vodika i kisika. Dakako. ali ranije. prvenstveno je važno da je on član te zajednice. Ako čovjek održava svoje vlasništvo u zajednici. "mene" koje je u nekom smislu naprosto član zajednice. To mu je osnova da uđe u iskustvo drugih. Na primjer. Pod tim okolnostima je važno da on bude ono "mene". Upravo pak ta reakcija individue na organizirano "mene". Ta rekonstrukcija nije unaprijed dana ništa više nego je neka po- sebna hipoteza koju iznosi znanstvenik dana u opisu problema. U društvu mora postojati neki skup uobičajenih organiziranih navika reagiranja koji se nalazi u svima. iz uže i ograničene 188 . Postoji zajednički jezik. dakako. jednadžbe važe. a naglasakje na reakciji. Prvi put kad se spoje kisik i vodik pojavljuje se voda. Ćirtie­ nica da moraju djelovati na neki zajednički način ne lišava ih origi- nalnosti. daje čovjeku osjećaj najveće važnosti.Um. Umetnite umjesto X i Y bilo kakve vrijednosti. onda. ali se u njihovom važenju ustvari po- malja još nešto čega prije nije bilo. Relativne vrijednosti "mene" i 'ja" uvelike ovise o situaciji. Istina je. takoreći. predstavlja 'ja" u iskustvu osobe. ali reorganizacija uvodi i nešto čega prije nije bilo. Koncepcija nastajanja je pojam koji novija filozoftia mnogo koristi. postoji grupa indivi- dua koje moraju raditi skupa. Traži se slo- boda od konvencija. Ćovjek se tu potvrđu­ je nasuprot stanovitoj situaciji. element novosti u rekon- strukciji zbiva se putem reagiranja individua na grupu kojoj pripada- ju. Ono mu daje njegov položaj. Svijet je naprosto zadovoljavanje te jednakosti. Ako svijet gledate naprosto s gledišta matematičke jednadžbe u kojoj postoji apsolutna jednakost različitih strana.

njegova prilagođavanja su tek ona sitna prilagođavanja koja se. Disocijacije su usredotočile pozornost na sopstvo i pokazale kako je taj društveni karakter duha apsolutno fundamentalan. kažemo. Pa ipak. On bivstvuje kao državljanin upravo putem svojeg odnosa spram drugih u toj zajednici. dolazi do nekakvog prilagođavanja i podešavanja. Osoba zajednice obraća široj. Važnost sopstva je u psihologiju ušla uglavnom preko patologa. Iz utvrđenih konvencija koje više nemaju značenja čovjek se obraća zajednici u kojoj će prava biti javno prizna- ta. Te dvije faze.čak i ako je to apel potomstvu. pod tim okolnostima on jedva daje išta više od "mene".21 21 Psiholozi se u pravilu bave procesima koji sudjeluju u onome što označa­ vamo kao "percepciju". Kod takve osobe 'ja" je važnija faza iskustva.adugačko. a obraća se i drugima. on mora koristiti taj vanjski društveni svijet što ga uzima u sebe. 189 . Da bi pripadao zajednici. čovjek mora zauzeti stav dru~ih u skupini. Ono što konstituira ličnost leži u ovakvoj razmjeni između članova grupe koji sudjeluju u kooperativnom procesu. široj u logičkom smislu posjedovanja prava koja nisu tako ograničena. Nasuprot tome imamo osobu s izrazitom ličnošću. Za nekoga kažemo da je konvencionalan. zbiva- ju nesvjesno. ali uglavnom iz objašnjenja izostavljaju karakter sopstva. Oba aspekta. on misli upravo isto kao i njegovi sus- jedi. koja na organizirani stav reagira na način koji značajno mijenja stvari. da bi mislio. 'ja" i "mene" bitna su za osobu u njenom punom izražaju. zbog racionalnih društvenih procesa koji u njoj važe. Te promjene mogu biti skromne i trivijalne. U tom slučaju postoji stav onoga 'ja" nasuprot onome "mene". koje se nepre- stano pojavljuju. važne su faze osobe. i u tom suradnom procesu mijenja samu tu zajednicu kojoj pripada. individua neprestano reagira na društvene stavove. S druge strane. premda može govoriti l'!. Ne mora čovjek imati što reći. Upravo je ova aktivnost dovela do ljudski inteligentne životinje. pretpostavljajući da postoji skupina orga- niziranih drugih koji odgovaraju na čovjekove apele.

Ona pripada društvu svih racionalnih bića. kroz svakoga i za svakoga. Ćinjenica da sve osobe konstituira ili određuje društveni proces.zapravo odrazi tog obrasca organiziranog ponašanja što ga on izlaže. Ona je članica zajednice mislilaca čiju literaturu čita i kojoj može pridonijeti vlastitim objavljenim mislima. jest mi- saoni svijet kao takav. osoba i društvo 26. vlastit jedinstven obrazac. Ona je članica zajednice. Najšira zajednica u kojoj se individua nalazi. a koji oni zahvaćaju u svo- jim odgovarajućim strukturama . i to ne samo u političkom državljanstvu ili u članstvu u skupinama čiji je dio. ali ona je poseban dio zajednice. jer svaka individualna osoba unutar tog procesa. Ona je na taj način svje- sna sebe kao takve. Ona je ono što jest ukoliko je članica te zajednice. Ta organizacija se. Dokazivao sam da se osoba u iskustvu u biti pojavljuje kao "mene" s organizacijom zajednice kojoj pripada. izražava u posebnoj obdarenosti i posebnoj društvenoj situaciji indi- vidue. već i s gledišta refleksivnog mišlje- nja.Um. premda u svojoj 190 . te da su one njegovi individualni odrazi . s posebnim nasljeđem i položajem koji je razlikuje od bilo koga dru- gog. niti je po nju destruktivna. Ostvarivanje osobe u društvenoj situaciji Ima još jedna faza u razvoju osobe koju treba detaljnije prikazati: os- tvarivanje osobe u društvenoj situaciji u kojoj nastaje. a racionalnost koju ona sa sobom identificira uključuje stalno društveno saobraćanje. Ona je članica takve zajednice i jest to što jest kao takva članica. dakako. da svaka individualna osoba ima svoju vlastitu osebujnu individualnost. koja je posvuda.nije ni najmanje inkompatibilna s činjenicom. a sirovine iz kojih je ta posebna individua rođena ne bi bile osoba da nije njenog odnosa spram drugih u zajednici čiji je dio.

racionalnu za- jednicu predstavljenu u takozvanom univerzalnom diskursu. stalno reagira nasuprot tom društvu. čini to sa svojeg vlastitog posebnog i jedinstvenog stajališta unutar tog procesa. dakako. organizirana struktura svake individualne osobe unutar ljudskog društvenog procesa iskustva i ponašanja odražava organizirani obrazac odnosa tog procesa kao cjeline i taj ju obrazac konstituira. te u tome zauzima u biti jedinstveno vlastito žarište odnosa . sa svojeg posebnog i jedinstvenog mjesta ili stajališta unutar cijelog procesa organiziranog društvenog ponašanja koje izlaže taj obrazac . Individua.taj obrazac konstituira strukturu svake od njih na način različit od toga kako je konstituirana struktura bilo koje druge. Svaka indi- vidualna osoba unutar danog društva ili društvene zajednice odražava u svojoj organiziranoj strukturi čitav obrazac odnosa organiziranog društvenog ponašanja koje to društvo ili zajednica izlaže ili provodi. Svaka prilagodba uključuje nekakvu promjenu u zajednici na koju se individua prilagođava. kao što smo vidjeli. ali svaka individualna struktura osobe odražava različit aspekt ili perspektivu tog obrasca odnosa i njime je konstituirana. Sve do razmjerno novijih vremena njena je forma bila forma aristotelovskog 191 . a taj obrazac konstituira njenu organiziranu strukturu. jer svaka taj obrazac odnosa odražava sa svojeg jedinstvenog stajališta. Drugim riječima. tako da zajedničko društveno porijeklo i konstitucija individualnih osoba i njihovih struktura ne isključuje široke individualne razlike i varijacije među njima. Osoba organiziranoj strukturi odražava obrazac ponašanja tog procesa kao cjeline.budući je dakle svaka na različit način povezana s cijelim tim procesom. može biti vrlo važna. no budući svaka od tih individualnih osoba u svojoj strukturi jedinstveno odra- žava različit aspekt ili perspektivu tog obrasca. pa tako u svojoj organiziranoj strukturi odražava aspekt ili perspektivu cijelog tog obrasca društvenog ponašanja. Uzmite čak i najširu zajednicu koju možemo prikazati. te tako zrcali različit aspekt ili perspektivu tog univerzuma). različit od onoga koji se odražava u organiziranoj strukturi bilo koje druge individualne osobe unutar tog procesa (baš kao što svaka mo- nada u lajbnicovskom univerzumu zrcali taj univerzum s različitog gledišta. Ta promjena. niti protuslovi osebujnoj i više-manje prepoz- natljivoj individualnosti koju svaka od njih ustvari ima.

Njemačkoj. koja ga obavezuju. U neku ruku. ona se uvijek razlikuje od onoga što možemo unaprijed sagledati. Kao što sam istaknuo. u našem prilagođavanju svijetu u kojem važe zakoni prirode. kao tu određenu osobu koja je rekla tu određenu stvar. No. ego ili 'ja" koje je odgovorno za takve promjene pojavljuje se u iskustvu tek pošto se njegova reakcija dogodila. Francu- skoj. Kolikogod pažljivo planiramo budućnost. Znamo da su sc. ljudi u Americi. Ona mora učini­ ti stanovite stvari kako bi ostala članica zajednice. dogodile funda- mentalne promjene. a da stvarna osoba koja se pojavljuje u tom činu čeka na dovršenje samog čina. U dužnostima onoga što zovemo racionalnim vladanjem. znatno su izmijenili strukturu tog svijeta. Prepoznati možemo samo onaj krajnji uči­ nak. osoba i društvo svijeta. Upravo taj živi čin nikada direktno ne ulazi u 192 . Čovjek sklapa ugovore i daje obećanja. čin se mo~e razlikovati od onoga za koji je sama individua očekivala da će ga izvesti. možemo iskazati što će se dogoditi i preuzeti odgovornost za ono što ćemo učiniti. možemo odrediti što će osoba učiniti. Veliki likovi u povijesti donose vrlo fundamentalne promjene. i znamo da se one događaju zahvaljujući reakci- jama različitih individua. doduše. Dogodila se još jedna fundamentalna promjena forme svije- ta kroz reakciju jednog pojedinca -Einsteina. Italiji. ekonomije i političkog sistema. Mo- žemo unaprijed prihvatiti neke odgovornosti. kada iz jednog povijesnog razdoblja prelazimo u drugo. uvodeći logiku višestrukih odnosa umjesto aristotelovskog odnosa supstancije i atributa. Tek pošto smo izrekli neku riječ kažemo da prepoznajemo sebe kao osobu koja ju je izrekla. a to nešto što stalno unosimo i dopu- njavamo jest ono što identificiramo s osobom koja dospijeva na ra- zinu našeg iskustva tek nakon dovršenja čina. tek pošto smo učinili ono što smo kanili svjesni smo onoga što činimo. ali razlike su uzrokovane gestama tih nebrojenih individua koje zbiljski mijenjaju situaciju u kojoj se nalaze. premda su konkretne promjene previše sitne da bismo ih uočili . ali nju obavezuje ugovor koji je sklopila. Te duboke promjene do kojih dolazi djelovanjem individualnih umova samo su krajnji izraz one vrste promjena koje se stalno događaju putem reakcija koje nisu naprosto reakcije onoga "mene" nego onoga 'ja".Um. To su promjene koje se događaju postepeno i više-manje neopazice. Situacija se može promijeniti. Engleskoj.

Mogućnosti u našoj prirodi. Ponekad mu netko drugi može o njemu reći nešto čega on nije svjestan. i to je u neku ruku najfascinantniji dio našeg iskustva. Upravo tu nastaje ono novo i upravo su tu smještene naše najvažnije vrijednosti. Tek pošto se čin dogodio. Upravo za to 'ja" može se reći da ga neprestano pokušavamo shvatiti. Mogućnosti onoga 'ja" pripadaju onome što se zbiljski događa. možemo ga zahvatiti u sjećanju i smjestiti ga u odrednice onoga što smo učinili. bar u mašti. one energije na koje je s toliko zado- voljstva ukazivao William James. Postoje razni načini na koje možemo realizirati to sopstvo. Čovjek ga nikada ne može u potpunosti imati pred sobom. kao što priznaje i svoje inferiornosti u usporedbi s drugima. Ne znamo baš što su. Zanimljivo je vratiti sc u svoju unu- trašnju svijest i izabrati što je to na što smo sc skloni osloniti u odr- žavanju svojeg samopoštovanja. jesu mogućnosti osobe koje leže s onu stranu našeg neposrednog prikazivanja. umjetnosti nalazimo u tome što. Upravo reali- zaciji tog sopstva na neki način stalno težimo. Čovjek se drži zadane riječi. One su u nekom smislu najfascinantniji sadržaji o kojima možemo razmišljati.prilagođavamo im se pomoću takozvanih kompleksa manje vrijednosti. ukoliko ih možemo zahvatiti. duboki i solidni temelji. zbiva. dakako. udovoljava svojim obavezama. filmu. ono se realizira u svojem odnosu spram drugih. Ono se u nekom smislu realizira kroz svoju superiornost drugima. Svi mi ponekad zata- jimo. Postoje. Ali. Osoba refleksivno iskustvo. oslobađamo sposobnosti koje pripadaju nama ili bismo željeli da nam pripadaju. Kompleksi manje vrijednosti nastaju iz tih htijenja osobe koja bismo željeli provesti ali ne možemo . Velik dio uživanja u roman- tičnoj pripovijesti. Pripadamo zajednici i naše samopoštovanje ovisi o našem priznanju samih sebe kao takvih 193 . i može svo- jim vladanjem zapanjiti sebe isto toliko koliko i druge. Kompleksi inferiornosti su sta- nja obrnuta od onih osjećaja superiornosti koja gajimo obzirom na sebe nasuprot drugima oko nas. a to daje osnovu za samopoštovanje. i to kroz samo zbiljsko vladanje. to su značajke koje važe kod većine članova zajednice s kojima imamo posla. Budući je to društveno sopstvo. On nikada nije siguran u vezi sa sobom. ali u cjelini smo uvijek ljudi od riječi. Ono mora zadobiti priznanje drugih da bi imalo same one vrijednosti za koje želimo da mu pripadaju.

čuvamo se da se ne hvalimo direktno. Izgledalo bi djetinjasto odati da uživamo u pokazivanju kako smo u nečemu bolji od drugih. od kojih su mnoge trivijalne. a ne nama. sposobnost pamće­ nja. koja leži 194 . Vrlo je zanimljivo vratiti se do tih nadmoćnosti. Nekome može biti istinski stalo do dolara. centi ili nekih nastojanja.ali uvijek nešto po čemu smo iznad drugih. No to nam nije dovoljno. Neki događaj možemo povezati s pravom žalo- šću. na ovo. ali čak i u našim razvijenijim skupinama one su bitni načini realiziranja vlastite osobe i ne valja ih poistovjećivati s onim što označavamo kao izraz egoistične. Moramo ga se čuvati. Jako se trudimo da takve stvari prikrijemo. osobito onima u vezi s njihovom ličnošću. U takvom smijehu ima nekog olakšanja što ne moramo uložiti napor da ustanemo. Takva samorealizacija. pa ipak ima nekog zadovoljstva u tome da se to dogodilo nekom drugome. ali to ga ne sprečava da uživa u svojim sposob- nostima i da nalazi osobito zadovoljstvo u vlastitim uspjesima. osoba i društvo individua koje sebe poštuju. Ono dolazi do izražaja u onome što zovemo ogovaranje.Um. To je direktna reakcija. Ali postoji zah~ev. a isto tako istinski priznaje uspjehe drugih i uživa u njima. To je isti onaj stav o kojem se radi kada se smijemo tome što netko drugi iznenada padne. sve u svemu. konstantan zah~ev da se vlastita osoba realizira nekom vrstom superiornosti nad onima oko nas. Taj osjećaj superiornosti ne predstavlja nužno onaj antipatični tip nametljivog karaktera i to ne znači da čovjek želi uniziti druge kako bi uzvisio sebe. ono ili nešto treće . može poprimiti taj oblik. čak i štetno ogovaranje. Možemo se vratiti na način govora i odijevanja. činimo bolje od drugih. ali iza svega toga postoji osjećaj onoga što. imamo određen ekonomski i društveni status koji nam omogućuje da se razlikujemo. da se blago izrazimo. jer želimo sebe priznati u našoj različitosti od drugih. Ima nekog uživanja u nezgodama drugih. Dakako. nego i više- manje dostojnim prezira. Među djecom i u primitivnim zajednica- ma s takvim superiornostima se razmeće i čovjek se njima ponosi. i svi ga smatramo ne samo nesretnim. samožive osobe. ali su nam jako važne. i koje je najteže objasniti. ali u zbilji nam donose veliko zadovoljstvo. U nekoj mjeri imamo i položaje u raznim grupama koji pružaju sred- stva samoidentifikacije. Ona se možda određenije pojavljuje u situacijama o kakvima sam govorio. Dakako.

takoreći. a da on istodobno sa sobom ne nosi ništa poročno. Izgleda da je savršeno legitimno potvrđivati supe- riornost nacije kojoj čovjek pripada nad drugim nacijama. Osjećaj superiornosti se povećava kad pripada osobi koja se iden- tificira s grupom. na neki bezazlen način. već se ona isto tako očituje i u zajednici u kojoj netko počinifoux pas. etiketirati vladanje pripadnika drugih nacionalnosti crnim bojama kako bismo istakli vrijednosti u vladanju onih koji sačinjavaju našu vlastitu. To je situacija u kojoj se individua više ili manje identificira s drugom. on je oslobađanje od neposredne ten- dencije da zateknemo sebe pod tim uvjetima. Mi. kad se vlastitu sektu suprotstavlja dru- gima. potiskuje smijeh. a oslobađanje od njega izražava se u smijehu. ali tu je ipak taj stav osobe koja je nekako superiorna pod takvim uvjetima. ali ipak je bilo smiješno gledati kako se raspa- da po tlu. Smijeh je način kako 'ja". Taj stav uključuje grčevit napor koji ne moramo učiniti. a po našoj teoriji smijeha. da tako kažem. zauzeli njen stav. i tu imamo isti osjećaj zadovoljstva i superiornosti. Tu opću situaciju ne nalazimo samo kao fizičku situaciju. suosjećat ćemo s njom. baš kao i u religiji. U tim primjerima želim istaknuti razliku između naivnog stava onoga 'ja" i istančanijeg stava onoga "mene". pa čak i u onim situacijama kad čov­ jek nalazi nekakvo zadovoljstvo prateći ozbiljnije skandale i tegobe. To je zauzelo mjesto isključivih izraza nacionalizma u ranom razdoblju. ali u toj reakciji bio je i element koji se izrazio u osjećaju superiornosti nekoga tko gleda drugoga na pločniku. postoji stav u kojem ima osjećaja superiornosti. brzo priskače u pomoć osobi koja ustaje. a ono smiješno u njoj nije pove- zano s uživanjem u patnji druge osobe. kada legitimi- ramo potvrđivanje superiornosti koju ne bismo pripustili u situaciji o kojoj sam govorio. Ako ona stvarno slomi nogu. Nema u tome ničeg poročnog. razdoblju religijskih ratova. To važi u politici. Čovjek je pripadao jednoj 195 . reagira pod tim uvjetima. no uživa. Možemo jako paziti što kažemo. počinjemo padati s njom. Poistovjetili smo se s drugom osobom. Osoba iza onoga što zovemo samosviješću. izbjegli smo to. Čovjek se ponaša savr- šeno pristojno. Postaje teži u našem patriotizmu. In- dividua se \jerojatno pokreće da pomogne drugoj da ustane. nismo mi učinili tu nesretnu stvar. i ustajati nakon pa- da. rekli bismo. To je društveni stav onoga "mene" nasuprot 'ja" koje stvarno uživa u toj situaciji.

Ona je sredstvo za očuvanje naše osobe. Osjećaj grupne superiornosti općenito se objašnjava u odrednica- ma organizacije grupe. ona gubi onaj element egoizma na koji mislimo kad mislimo na osobu koja se naprosto bani svojom superiornošću nad nekim drugim. jer oduševljenje za one visoko postavljene među nama pomaže organizaciji grupe. A kad se on zbiljski služi njome upravo u zajedni- ci kojoj pripada. i vodstvo igra svoju ulogu. Grupe su u prošlosti preživjele ukoliko su se organizirale protiv zajedničkog neprijatelja. no u cjelini ovisimo o zajed- ničkom shvaćanju da drugi ljudi nisu baš tako dobri kao mi. ne ograničava na nacionalizam i patriotizam. Te sposobnosti nas čine djelotvornima. i može se ponositi svojom superiornošću . Dakako. izgleda.to je objašnjenje koje se daje sa stajališta opstanka najsposobnijih. zajednice čija orga- nizacija najviše zadovoljava. Netko je dobar kirurg.jer je imao Boga na svojoj strani. već je on način na koji individue zaista mijenjaju situacije u kojima žive. u nekom smislu bitna za samosvijest. Ona se. Stvari mijenjamo pomoću sposobnosti koje imamo. Možemo se s drugim pripadnicima naći u ogovaranju koje bi bilo nemoguće s bilo kime drugim iz bilo koje druge skupine. Tu nalazimo situaciju u kojoj je izgleda- lo savršeno legitimno tvrditi tu vrst superiornosti koja dolazi sa samosviješću i koja je. ili ne tako dobro. Superiornost nije cilj kojem stremimo. dakako. 196 . Uzme li se to naprosto na grubi način osobe koja se hvali. One se održavaju jer su protiv zajedničkog neprijatelja djelovale kao jedan . on postaje ne samo posve legi- timan. Moramo se razlikovati od drugih. To je zasigurno najlakši način okupljanja i možda je to objašnjenje prikladno. Ako je netko istinski superioran. Ali kad osjećaj superiorno- sti pređe u funkcionalno izražavanje.Um. osoba i društvo skupini nadmoćnoj drugima i mogao se s pouzdanjem potvrđivati.no to je superiornost kojom se on služi. a to se postiže time što činimo nešto što drugi ne mogu. Svi mi vjerujemo da je skupina u kojoj se nalazimo superiorna drugima. Biti pak kadar držati se sebe u našim osebujnostima vrijedno je ljubavi. održavanja vla- stite osobe. Upravo neposredni stav nosi sa sobom osjećaj superiornosti. to je superiornost koja počiva na izvođenju određenih funkcija. dobar pravnik. a drugi ih nemaju. Naglašavao sam taj drugi aspekt jer ga ponekad stvarno prikrivamo u vlastitom iskustvu.

on gubi taj ružni karakter. Pretpostavljamo da će to biti krajnji ishod izraza nacionalizma. umjesto pukog izražavanja moći. l 197 . --------------------------------------------------- Osoba~ ističe se jeftina i ružna strana. Čak i sistem mandata u najmanju ruku daje akciji nacije koja upravlja funk- cionalan aspekt. Začetak takve organizacije postoji u Ligi nacija. Jedna nacija priznaje neke stvari koje mora učiniti kao članica zajednice nacija. No ako je to izraz koji prelazi u funkci- je što ih podržava. Nacije bi trebale biti kadre da se izraze na funkcionalni način kako to čini profesionalac.

ono što nije u strukturi "mene". Doprinosi "mene" i 'ja" Poduhvatio sam se razlikovanja između 'ja" i "mene" kao različitih faza osobe. osoba i društvo 27. Ono određuje kakvo će se izražavanje dogoditi. ili podizanje hramova. Taj zahtiev za nekonvencionalno osobito je uoč­ ljiv u modernoj umjetnosti. Pa ipakje umjetnik u to unosio originalnost koja jednog umjet- nika razlikuje od drugoga. Za- jednica je više-manje utvrđivala što će oni raditi. Definirana pravila se prihvaćalo kao bitna za izražava- nje. taj stav nije bitan za umjetničku funkciju. smatra se da je dio njegovog umjetničkog izražavanja upravo raskidanje s konvencijom.Um. U držanju umjetnika. božanstava. možda proteže do krajnjih mogućih granica. a oni su i sami to prihvaćali. Do novoga dolazi u djelo- vanju 'ja". 198 . Da upotrijebimo Freudov izraz. Kod umjetnika se naglasak na ono nekon- vencionalno. "mene" je nekakav cenzor. Može se pak smatrati da "mene" daje oblik onome 'ja". oblik osobe je konvencionalan. pri čemu "mene" odgovara organiziranim stavovima drugih koje mi svakako usvajamo i koji posljetkom toga određuju naše vladanje ukoliko je ono samosvjesnog karaktera. Isto se to naglašavanje pojavljuje u nekim tipovima nagonskog vladanja. ono novo je na- glašeno do krajnosti. ali struktura. Nagonsko vladanje je nekontrolirano. tamo gdje postoji umjetničko stvaranje. Uzmite neke umjetnike prošlosti. Struktura "mene" tu ne određuje izražavanje 'ja". Tu umjetnik treba raskinuti s konvenci- jom. U grčkom svijetu umjetnici su bili na neki način najviše zanatlije. Taj konvencionalni oblik može se svesti na minimum. Dakako. i on se vjerojatno nikada ne događa u onako ekstremnoj formi u kojoj se proklamira. kao što je izražava- nje junačkih likova.

ona u kojoj se radi o reakciji individue u situaciji koja je društveno određe­ na. American journal of Sociology. Tada je 'ja" dominantan element nasuprot onome "mene". daj e određenja koja onome 'ja" omogućuju da. dolazi do situacije u kojoj se nekontrolirano reagira. te granice se ne poštuju a individua se možda potvr- đuje na nasilan način. Društvena kontrola22 je ekspresija "mene" nasuprot ekspresiji 'ja". Ova pak 22 [O temi društvene kontrole vidi "The Genesis of the Self and Social Control". institucija u krajnjoj liniji nije ništa drugo nego organizacija stavova koje svi mi nosimo u sebi. 199 . Tu je ono "mene" određeno situacijom. Ona postavlja granice."The Psychology of Punitive Justice". Pod onime što smatramo normalnim okolnostima način na koji individua postupa određen je time što ona uzima sta- vove drugih u skupini. "The Working Hypothesis in Social Reform". 577 ff. Po- stoje neka priznata polja unutar kojih se individua može potvrđivati. no ako joj se ne pruža prilika da se suprotstavi ljudima. kao djetetu koje se zadržava izvan saobraćaja s drugim ljudi- ma. Tamo gdje se ljude drži izvan ili s onu stranu takvog organiziranog izražavanja nastaje situacija u kojoj nema dru- štvene kontrole. U slučaju nagonskog vladanja ta struk- tura "mene" koje sudjeluje u toj situaciji ne pruža tu kontrolu u to- likoj mjeri. tako da se čovjek izražava silovito. To je takva reakcija koja ju uzdiže iznad institucionalizirane individue. 367 ff. Normalna je situacija. takoreći. Osoba postavlja scenu i daje šlagvort. International journal of Ethics. Kao što sam ranije rekao. U doživljaju individue. XXXV (1924-25). i uzmite da je jačina emocija takva da zbacuj e forme pristojnog društva u pravilnom vladanju. orga- nizirani stavovi drugih koji kontroliraju i određuju vladanje. reakcija je ekspresija s kojom se osoba identificira. ibid. No ako pritisak postane prejak. koristi ono "mene" kao sredstvo da provede poduhvat za koji su svi zainteresirani. XXIII (1917-18). stanovita prava koja ona ima unutar tih granica.. ali kojoj ona donosi svoje vlastite reakcije kao 'ja". U više ili manje fantastičkoj psihologiji frojdovske skupine mislioci se bave seksualnim životom i samopotvrđivanjem u njegovom nasilnom obliku. V (1899-1900). 251 ff. međutim. Uzmite situaciju samopotvrđivanja gdje se osoba napro- sto potvrđuje nasuprot drugima.

ta vrijednost leži u društvenoj situaciji i ne bi je bilo bez te društvene situacije. Reći da nastaju iz osobe ne znači da im se pridaje karakter sebičnog egoista. ili bi trebala biti. čov­ jek može igrati i za publiku. U potonjem slučaju se radi o uskogrudoj osobi. jest situacija koja. jer pod normalnim uvjeti- ma o kojima govorimo individua daje svoj doprinos zajedničkom poduhvatu. koja se ne dovodi u odnos spram cijele društvene skupine čiji je dio. U osobi koja radi rutinski posao to dovodi do reakcije protiv stroja i do zahtjeva da se tom tipu rutinskog rada nađe mjesto u cijelom društvenom procesu. On igra za svoju stranu. Igrač baseball a koji je briljantno odigrao učinio je ono što traže devetorica kojoj pripada. Pa ipak. uspostavlja usku osobu koja izrabljuje cijelu grupu da bi zadovoljila sebe. tako da pridavanje vrijednosti osobi ne znači egoizam i sebičnost. Vrijednosti se svakako vezuju uz to izražavanje osobe koje je za nju osebujno. On ne mora biti osoba koja će iskoristiti neku situaciju za svoje vlastite interese. ona prepoznaje nužnost da dođe do situacije u kojoj će za nju biti prilike da nešto doda poduhvatu. To je doprinos individue situaciji. jer takva individualna ekspresija je ono što se identificira sa sopstvom u onim vrijednostima koje su bitne za osobu i koje iz nje nastaju. No u normalnim uvjeti- ma individua nalazi svoj izraz u društvenim procesima što ih čin uključuje. premda vrijednost važi tek u društvenoj situaciji. takoreći. a ono što je osobi osebujno jest ono što ona zove svo- jim vlastitim. Pa čak i takva osoba još je uvijek dru- štvena pojava. sredstvo kojim se individua izražava na svoj način. u obavljanju rutinskog rada ima i nečeg stvarno mentalno i fizički zdravog. baš kao što i kirurg može izvesti sjajnu operaciju i žrtvovati pacijenta. nečeg što je bitan dio ljudskog života.Um. u kojoj osoba u svojem izražavanju doista na neki način iskorištava grupu ili društvo kojima pripada. Druga situacija. Dakako. Dakako. Mi vrlo jasno razlikujemo sebičnog i impulsivnog čov­ jeka. umjesto da bude tek konvencionalizirano "mene". Kad se individua osjeća ograđenom. Čovjek koji može izgubiti živce i udarcem oboriti drugoga može biti vrlo nesebičan čovjek. Čovjek može 200 . može ga više zanimati da ispadne sjajan nego da pomogne pobjedi devetorice. Mi zasigurno tražimo onu vrst ekspresije koja-je samoekspresija. osoba i društvo institucionalizirana individua jest.

Osoba obavljati neke procese u kojima je njegov doprinos vrlo nizak. Takvi se doživljaji mogu zbivati u obliku koji donosi degradaciju i u obliku koji donosi nastanak viših vrijednosti. Zapanjujuće je koliki dio onoga 'ja". Ima zadovoljstva u takvom prepuštanju. gdje ima prilike da misli svojom glavom. hvata ga i privodi pravdi. Gomila predstavlja situaciju u kojoj ono "mene" naprosto podržava i podcrtava nasilniji način impulsivnog izražavanja. One društvene situacije u kojima je struktura "mene" u to vrijeme takva da individui pruža priliku za takvo izražavanje sebe donosi doživljaj najvećeg uzbuđenja i zadovoljstva. Onaj tko ne može obavljati neku količinu stereotipnog rada nije zdra- va individua. gdje može preuzeti odgovornost i izvršiti nešto na vlastit način. Govorio sam o situaciji u kojoj čovjek može sjesti s prijate- ljem i reći sve što misli o nekom drugome. Pa ipak. no to pronalaženje ubojice vraća čov­ jeka na nasilni osvetnički stav primitivne zajednice. u kojoj sama struktura "mene" otvara vrata onome 'ja". u samoj pričije u žarištu interesa pronalaženje ubojice. U takvim izražajima može biti i degradacije osobe. Reakcija na mašinsku industriju naprosto traži da se ograniči količina vremena koja se na to troši. Posebno su dragocjene situacije u kojima se može doći do takvog izražaja. Tu se prirodno izriče nešto što pod drugim okolnostima ne biste rekli i ne biste dopustili sebi ni da pomislite. ovisno o pojedincu. a da muje zbog toga bolje. pogodna je za samoizra- žavanje. može prevladati stav gomile ili vrlo visok moralni stav. mora postojati način da sc indi- vidua izrazi. a potom se u preostalom dijelu dana predati originalnom radu. više- manje mehanički. I individualno zdravlje i društvena stabilnost traže prili- čnu količinu takvog rada. uvažavajući to. a ne da ju se posve ukine. Kad se radi o obrani zemlje. situacije u kojima je individua u stanju da sama nešto učini. kod bolesnog čovjeka. Ako je pak ta situacija takva da otvara 201 . Ljudi poput Johna Stu- arta Milla mogli su se baviti rutinskim zanimanjem tokom dijela dana. čovjek se može raspričati toliko da iznenadi i sam sebe. U priči o umor- stvu čovjek ima pravog zločinca. Situacija u kojoj se čovjek može prepustiti. Nađete li se u grupi koja misli kao vi. Dakako. Ta tendencija leži duboko u ljudskoj naravi. konstituiraju priče o umorstvima. U tim situacijama društveni odnosi defini- tivno konstituiraju ono "mene".

čovjek nalazi posebno.Um. čiji je izvor vrijednost koja se vezuje uz izražavanje ono- ga 'ja" u društvenom procesu. 202 . osoba i društvo vrata nagonskom izražaju. visoko ili nisko z- adovoljstvo.

Osoba 28. Bez te strukture stvari život osobe postao bi nemoguć. ono iskustvo koje skupina omogućuje. znanstvenog pronalazača. To je ona faza iskustva koju nalazimo u 'ja". osobito onu o kojoj se radi u 'ja" nasuprot onoj koju sadrži ono "mene". te time i onog "mene" koje pripada tom društvu. Njene vri- jednosti su vrijednosti koje pripadaju društvu. Reakcija 'ja" uključuje adaptaciju. Te vrijednosti nisu isključiva osobitost umjetnika. nego pri- padaju iskustvu sviju osoba tamo gdje postoji 'ja" koje odgovara onome "mene". izumitelja. ali adaptaciju koja ne djeluje samo na osobu već također i na društvenu okolinu koja pomaže kon- 203 l . vrijednostima koje nalazimo u neposrednom držanju umjetnika. izumitelja. Ono "me- ne" je u biti član društvene skupine. Nasuprot toj situaciji govorili smo o onim vrijednostima koje se posebno vezuju uz 'ja" a ne "mene". a vrijednosti koje su uz njega vezane jesu vrijednosti koje pri- padaju tom tipu iskustva kao takvome. U nekom smislu to su najviše vrijednosti. pa prema tome predstavlja vri- jednost skupine. To su vrijednosti koje pod stanovitim ekstremnim moralnim i religijskim uvjetima izazivaju žrtvovanje osobe za cjelinu. To su uvjeti pod kojima nastaje prividni paradoks da se individua žrtvuje za cjelinu koja omogućuje život nje kao osobe. tako ni individua u stanovitom smislu nije voljna živjeti pod stanovitim uvjetima koji bi uključivali neku vrst samoubojstva osobe u njenom procesu reali- zacije. Baš kao što ne bi moglo biti individualne svijesti izvan društvene skupine. znanstvenika koji pronalazi. Društveno stvaralaštvo osobe u nastajanju Diskutirali smo vrijednost koja se grupira oko osobe. općenito u djelovanju onoga 'ja" koje se ne da proračunati i u kojem je sadržano i rekonstruiranje društva.

Vol koji ima probavni organ koji može obrađivati travu kao hranu dodaje novu hranu. Okolina ovog živog oblika se povećala. koju je na neki način oblikovalo prema svijetu u kojem je morala živjeti. Ljudi se toj individui 204 . Supstancija koja prije nije bila hrana sada postaje hrana. ona implicira i pogled na evoluciju u kojoj indi- vidua djeluje na vlastitu okolinu isto tako kao što i ova djeluje na nju. kakogod se to događalo. a adaptacija koja mijenja oblik mora također promijeniti i okolinu.Um. Organizam u pravom smislu određuje svoju okolinu. te prilagodbe su promijenile tip okoline na koju on može reagirati. Govorimo o goloj osjetljivosti kao da postoji po sebi. To je situacija u kojoj postoji akcija i reakcija. ali postajući drukčijom individuom. ali odabire u smislu da pronalazi one karakteristike na koje može reagirati. Prema tome. on postaje drukči­ jom individuom. Objašnjenje evolucije koje je bilo uobičajeno u ranijem razdoblju jednostavno je pretpostavljalo djelovanje okoline na organiziranu živu protoplazmu. Može to biti malen učinak. a time dodaje i nov predmet. on je u toj mjeri stvorio za sebe novu okolinu. on je djelovao na zajednicu u kojoj živi. ne baš u smislu u kojem netko odabire grad ili zemlju ili posebnu klimu u kojoj bi živio. a svijet je u skladu s tim drugačiji svijet. Uvijek postoji uza- jaman odnos individue i zajednice u kojoj individua živi. takvo određivanje okoline je isto tako zbiljsko kao i djelovanje okoline na taj oblik. No sada valja uočiti upravo to da karakter organizma određuje njegovu okolinu. U uobiča­ jenim okolnostima mi to primjećujemo kod relativno malih društvenih skupina. zaboravljajući da je to uvijek osjetljivost na stanovite tipove podražaja. organizam na neki način iskazuje svoju okolinu u odrednicama sredstava i ciljeva. Kako se čovjek prilagođava stanovitoj okolini. Dakako. Kad neki oblik razvija jednu sposobnost. jer tu individua ne može ući u grupu a da do neke mjere ne izmijeni karakter organizacije. a iskustva koja iz toga slijede koristi da bi postigao određene organske rezultate koji su bitni za nastavljanje njegovog životnog procesa. ali ukoliko se on prilagodio. osoba i društvo stituciji osobe. dakle. živi oblik odabire okolinu u odrednicama svoje osjetljivosti. kojom izlazi na kraj s dijelovima okoline s kojima to nisu mogli njegovi preci. Po tom nazoru jedinka je ustvari pasivna naspram u~ecaja koji na nju sve vrijeme u~eču.

predstavljaju nov poredak. Osoba moraju prilagoditi kao što se ona prilagođava njima. Ljudi velikog duha i karaktera upadljivo su mijenjali zajed- nice na koje reagiraju. a onda postaju predstavnice zajednice kakva bi mogla postojati kad bi se potpuno razvila u smjeru 23 Ponašanje genija je društveno uvjetovano. genij se vraća na sebe sa stajališta organizirane društvene skupine kojoj pripada i stavova te skupine spram nekog projekta u koji se uključuje. on na taj poopćeni stav skupine reagira vlastitim određenim stavom spram tog projekta. zovemo ih vođama. 23 Velike lično­ sti bile su one koje su. Kao takve. Isus je koncepciju zajednice određene porodicom poopćio izjavama poput onih u para- boJama o bližnjemu. njegova postignuća su rezultat društvenih podražaja ili reakcije na njih. baš kao i ponaš~nje obične indi- vidue. baš kao i postignuća obične individue. ali u tom procesu se na sličan način mijenja i društvo. Poput obične individue. 205 . Promjena zajednice putem stava individue postaje. To može izgle- dati kao da individua upada u kalup sila oko nje. zajednice uni- verzalne religije. učinile da zajednica postane drugačija. Ćak i čovjek izvan zajednice će sada zauzeti ta- kav poopćeni parodični stav spram nje. u svojim osobnim odnosima. Ona čini da se odvo- jene individue istaknu kao simbolične. i do neke mjere postaje drugačije društvo. time što su u zajednici bile ono što jesu. jedinstven je i originalan u slučaju genija. ali oni samo uzdižu na n-tu potenciju tu promjenu što je spram zajednice vrši individua koja se pretvara u njen dio. i on one koji su tako dovedeni u odnos s njim čini članovima zajednice kojoj pripada. One. kao članice. a upravo ta jedinstvenost i originalnost njegovog odziva na danu društvenu situaciju ili problem ili projekt . One su je proširile i obogatile. No taj njegov vlastiti određeni stav. ali ona se neizbježno zbiva.koji ipak ne uvjetuje njegovo ponašanje ništa manje nego Što uvjetuje ponašanje obične individue. dakako. koja joj pripada. osobito dojmljiva i efektna u povijesti. dočim u slučaju obične individue nije tako.razlikuje genija od obične individue. baš kao i obična individua. kojim on reagira na poopćeni stav skupine. Taj odnos individue i zajednice postaje upadljiv kad imamo umove koji svojim nadolaskom čine šire društvo uočljivo drugačijim društvom. Figure poput velikih religijskih ličnosti u povijesti su. Ta promjena može biti poželjna ili nepoželjna. besko- načno povećale moguću veličinu same zajednice.

osobe koje će formativno djelovati na društvo kojem pripadaju. U onoj mjeri u kojoj zajednicu u kojoj živimo činimo drugačijom. To šire stanje bijaše ono što je već bilo više-manje implicirano u institucijama zajednice u kojoj su živjeli. Analogna situacija postoji i na polju umjetničkog stvaranja: umjetnici također raskrivaju sadržaj koji predstavlja širu emocionalnu ekspresiju. jedan princip racionalnosti. zbivaju se važne društvene promjene. koja se je pojednostavni- 206 . osoba i društvo koji su one započele. Individua tog tipa o kojem govorimo uvijek nastaje obzirom na formu društva ili društvenog poretka koja se podrazumijeva. Gomila je organi- zacija koja je eliminirala stanovite vrijednosti koje su bile prihvaćene u međuodnosu individua jednih s drugima. u onoj mjeri u kojoj živi u takvoj zajednici. koja odgovara širem društvu. putem velikih individua. Nove koncepcije su sa sobom. Njima je njihovu jedinstvenu važnost dalo to što su zauzeli stav življenja obzirom na šire društvo. u jednom drugom smislu ona principe zajednice izražava potpunije nego itko drugi. svi mi imamo ono što je bitno za genija. Sama definicija genija vratila bi se na nešto poput ovoga o čemu sam govorio. a drugi -princip potpune ljubavi prema bližnjemu. religijski vođa . Ćesto o njima govorimo kao o izrazima individualne genijalnosti stanovitih osoba. naspram situacije u kojoj se 'ja" nađe. Takva individua divergira od gledišta koje bismo nazvali predrasudama zajednice. ili mislioca poput Sokrata. i što postaje genijem kad su učinci duboki. pomogao stvaranju tog društva. Tako nas- taje situacija Atenjanina ili Židova koji kamenuje genija koji izražava principe samog njegovog društva. znanstve- nik. donijele stavove koji enormno proširuju okolinu unutar koje su te individue živjele. onoga 'ja". poput Isusa ili Bude. no. ali nije adekvatno izražena. tu promjenu okoline sa strane individue time što ona postaje članicom zajednice. Upravo u takvim reakcijama individue. Reakcija onoga 'ja" može biti proces koji uključuje degradaciju društvenog stanja. Ne znamo kada će doći veliki umjetnik. Ćovjek koji je bližnji bilo kome drugome u skupini jest član šireg društva. te je. Uzmite gomilu u raznim njenim izrazima. na to neproračunljivo svojstvo. državnik. Takav je tip o kojem gov- orimo kao o geniju. kao što može biti i proces koji uključuje višu inte- graciju.Um. Uzmite religijskog genija.

te je ona jedinstvena sa zajednicom. ograničenja koja nas uistinu drže podalje od intenzivnih dru- štvenih doživljaja. Sigurno ima mnogo toga što tu raduje. To prošireno iskustvo ima dubok utjecaj. To je osjećaj pripadanja zajednici. Ali postoje prigode u kojima možemo odbaciti taj tip manire koje drži ljude dalje od nas. dopusti da dođe do izražaja na način koji inače ne bi bio dop- ušten. Takvu vrst iskustva doživljava neofit u preobraćenju. a iskustvo koje iz toga slijedi je izraz tog osjećaja 207 . U nekoj udaljenoj zemlji susretne mo nekog čovjeka kojeg bismo kod kuće možda nastojali izbjeći. osjećaj da imaš prisan odnos s neodređenim brojem individua koje pripadaju istoj skupini. To je iskustvo koje leži iza ponekad histeri- čnih krajnosti koje idu uz preobraćenja. Pod tim okolnostima rješavamo se nekih ograniče­ nja. Ilustraciju manje trivijalnog karaktera nalazimo u našim osob- nim odnosima s onima oko nas. a zajednica s njom. a tamo ga grlimo dok nas ruke ne zabole. osobito potisnutoj indi- vidui. Netko se pomoću manira može izolirati tako da ga nitko drugi ne može dodirnuti. ali to ne uklanja neposrednu vrijednost za indi- viduu koja nastaje pod takvim okolnostima. Reakciju individue omogućila je zbiljska degradacija same društvene strukture. Manire osiguravaju način da držimo ljude na distanci. Naše manire su metode ne samo posredovanog suodnošenja među osobama.i cigaru . u situacijama s nepri- jateljskim držanjem drugih nacija. čini nam se da smo svi mi jedno protiv zajedničkog neprijatelja. Osoba la. Isto se događa i u političkoj kampanji. one ga mogu i zatvoriti u sanduk. i koja je time omogućila da se individui. ČO\jek je ušao u univerzal- nu zajednicu crkve. ljude koje ne poznajemo i koje ne želimo poznavati. Ona iz te situacije dobi- va svoj emocionalni odziv. već i načini da se zaštiti- mo jedni protiv drugih. Represija koja je ranije postojala nestala je.bilo kome tko je član te posebne skupine kojoj pripadamo. jer u svojem izražavanju nasilja ona čini ono što i svi drugi. Privremeno sretno pružamo ruku . No pod okolnostima o kojima sam govorio čovjek izlazi van sebe i time se pretvara u nesum- njivog člana zajednice šire od one kojoj je prije pripadao. Čitava zajednica čini isto. prepreke padaju a mi imamo društven osjećaj drugarstva spram onih koji stoje skupa s nama u zajedničkom pothvatu. Netko može biti žrtva svojih dobrih manira. Svi se mi služimo takvim procesima. kao što ga štite.

općenito. razradio je tu metodu poistovjećivanja sebe sa svim živim bićima. koji su bili zakočeni. međutim. potpuno identificirajući vlasti- tu osobu s tom individuom. te bi se tako mogle izraziti ne u stavu neprijateljstva već putem zajedničkih vrijednosti. trebali bismo da osjetimo i izv- jesnu zahvalnost ljudima koji su u stanju privući interes naroda za javna pitanja. a nema situacije u kojoj se osoba može izraziti tako lako kako to može nasuprot zajedničkom neprijatelju 208 . To je proces rušenja zidova tako da je individua brat svakome. potisnuti. Moramo se. osoba i društvo identifikacije vlastite osobe sa svakime drugim u zajednici. jer oslobađa bezbroj mogućih doticaja s drugim ljudima. Osjećamo da bismo trebali doći s onu stranu metoda ratovanja i diplomacije i doseći neku vrst poli- tičkog odnosa među nacijama u kojem bi se one mogle smatrati člani­ cama zajedničke zajednice. Interes se održava upravo zahvaljujući tom elementu borbe. doživjevši identifikaciju. individua je. Možemo angažirati interes nekog broja ljudi koji žele poraziti protivničku stranku i izvesti ih na birališta da to učine. dakako. ali znatan dio zajednice možemo pridobiti za političku stranku koja se bori protiv neke druge. pronalaženjem nekoga tko je najudaljeniji od zajednice i pružanjem naizgled služinske žrtve. poprimila vrijednost koja pripada svim članovima te zajednice. učinivši taj korak da postane član. kao i religijska teh- nika Indije. stranačka platforma je apstrakcija i ne znači nam mnogo. Osjećaj ljubavi pokazuje se takvim postupcima kao što je pranje nogu gubava- ca. To rušenje barijera pobuđuje poplavu emocija. To postavljamo kao ideal Lige nacija.Um. Mi obično ovisimo o tim situacijama u kojima je osoba kadra da se izrazi na direktan način. Koristimo ih sve vrijeme u zajednici. Takva iskustva. sjetiti da nismo kadri riješiti niti vlastite političke institucije a da ne uvedemo stranačka nepri- jateljstva. jer da bismo održali djelovanje naših običnih institucija mi zbiljski psihologijski ovisimo o djelovanju tih barbarskijih nagona. Bez stranaka ne bismo mogli postići da dio birača izađu na izbore i izraze se o pitanjima od velike javne važnosti. Ulazeći u tu novu zajednicu. imaju golemu važnost. Srednjovjekovni svetac. Kad prigovaramo orga- nizaciji iskvarene političke mašinerije. Dakako. Mi osuđujemo neprijateljski stav kao sredstvo održavanja odnosa između nacija.

tipa koji je već dan. a "Otkrovenje" pred- stavlja zajednicu nasuprot svijetu tame. s modifikacijama i razradbama ljudskog društvenog procesa koje su iz te liberalizacije slijedile ili ih je ona omogućila. Mora biti nečega protiv čega se treba boriti. jedinstveno ili kreativno mišljenje i ponašanje pojed- inačne osobe u njemu ili njemu pripadnoj. Ideja Sotone bila je. u integri- ranoj relacijskoj strukturi društvenog iskustva i ponašanja što ga dana društvena skupina pokazuje i provodi. uvijek zapadamo u onakvu strukturu kakvu nalazimo u gomili. Osoba grupa u koje je ujedinjena. u civiliziranom društvu indi- vidualnost prije konstituira to što individua odstupa od bilo kojeg 209 . u njenu mišljenju i ponašanju. Za takvo izražavanje treba osigurati sredstvo. Dok ne dobijemo takvu društvenu strukturu u kojoj se individua može izražavati onako kako to čini umjetnik ili znanstvenik. isto tako bitna kao politika za organizaciju demokraci- je. kršćanski vojnici". prim- itivne ljudsko društvo nudi mnogo manji djelokrug za individualnost -za originalno.nego civilizirano ljudsko društvo. Kao izražaj kršćanstva najčešće nam pada na pamet himna "Naprijed. U primitivnom društvu individualnost je u daleko većoj mjeri nego u civiliziranome konstituirana više ili manje savršenim postignućem danog društvenog tipa. Drugim riječima. ali treba također biti i prostora za izražavanje same individue ako treba da se društvo razvije na zadovoljavajući način. Pavao je crkvu svojeg vremena organizirao protiv svijeta neznabožaca. Vrijednost uređenog društva bitna je za naše postojanje. u kojoj je svatko slobodan da se izrazi nasuprot nekom grup- nom predmetu mržnje. za orga- nizaciju crkve. jer se sopstva najlakše može izraziti u pridruživanju određenoj grupi. odnosno slijedila je iz tog oslobađanja. evolucija civiliziranog ljudskog društva iz primitivnog ljud- skog društva zapravo je uvelike ovisila o progresivnom društvenom oslobađanju pojedinačne osobe i njena vladanja. indiciran ili oprimjeren u organiziranom obrascu društvenog vladanja. nego što je to određeno u civiliziranom ljudskom društvu. mnogo potpunije određuje opći obrazac organizirane društvene aktivnosti koju provo- di ona posebna društvena skupina kojoj osoba pripada. Jedna razlika između primitivnog ljudskog društva i civiliziranog ljudskog društva jest da u primitivnom ljudskom društvu pojedi- načnu osobu.

kao posljedica. Nijedna individua nema um koji djeluje naprosto u sebi. izoliran od društvenog životnog procesa u kojem se uzdigao ili iz kojega je nastao. uvijek i nužno zauzima određen odnos spram općeg organiziranog obrasca iskustva i aktivnosti koji se očituje i koji obilježava društveni životni proces u kojem ona sudjeluje.Um. nego njen konformizam. osoba i društvo danog društvenog tipa. ma koliko njeno mišljenje i ponašanje bilo origi- nalno i kreativno. i individualnost je pretežno nešto mnogo izrazi- tije. 210 . i zrcali ga u strukturi svoje osobe ili ličnosti. ili što ga ostvaruje na modificiran način. Ali čak i u najmodernijim i najrazvijenijim formama ljudske civi- lizacije individua. u osnovi utisnut obrazac društvenog ponašanja u tom procesu. pojedinačno i osebujno nego u primitivnom ljudskom društvu. te je u njega.

Osoba 29. uzima individualna sopstva kao lo- gičku i biologijsku pretpostavku društvenog procesa ili poretka unu- tar kojega ona interagiraju. Prvi tip uzima društven proces ili društven poredak kao logički i biologijski preduvjet pojavljivanja sopstava individualnih organizama koji su u taj proces uključeni ili koji pripadaju tom po- retku. i racionalist i empirist usvajaju interpretaciji iskustva u odred- nicama individue (1931). Drugi ljudi postoje koliko i mi. nasuprot tome. sop- stva i društvenog procesa iskustva ili ponašanja analogna je razlici iz- među evolucijske i ugovorne teorije države. i onog tipa socijalne psi- hologije koji umjesto toga izvodi taj proces iz sopstava uključenih individua.kao ono što logički prethodi društvenom procesu u koji su uključene. Drugi tip. No potonji tip teorije 24 Historijski. dočim ona prva teorija uzima društveni proces iskustva ili po- našanja kao ono što logički prethodi u nj uključenim individuama i njihovom individualnom doživljavanju. kako su u prošlosti drža- li i racionalisti i empiristi. U našem iskustvu stvar postoji koliko i mi. te njihovu egzistenciju obja- šnjava u odrednicama tog društvenog procesa. 24 Potonja teorija uzima individue i njihovo individualno doživljavanje. Kontrast individualističke i društvene teorije sopstva Jasne su razlike između onog tipa socijalne psihologije koja sopstva individua izvodi iz društvenog procesa u kojem sudjeluju i u kojem su u iskustvenoj interakciji jedne s drugima. biti osoba iziskuje druge osobe (1924). Naše iskustvo je u stvari koliko i u nama (MS). 211 .individualne umove i sopstva. te objašnjava postojanje tog društvenog procesa u njihovim odrednica- ma. Razlika između društvene i individualne teorije razvoja duha.

Ako je duh društveno konstituiran. Ovu pak posve društvenu teoriju ili interpretaciju duha25 . iz naše društvene teorije duha slijedi da polje duha mora biti koekstenzivno s poljem društvenog iskustva i ponašanja. Naša je teza da duh nikada ne može naći svoj izraz. već prije biologij- ski. Naime. a društven je samo po svojim karakterističnim manifestacijama ili izražajima. premda duh može dobiti izraza samo unutar okoline organizirane društvene skupine i u njenim odredni- cama. tako da on sam nije u biti društven fenomen. on je usprkos tome ipak na neki način urođen dar . u odrednicama takvih fundamentalnih biolo- gijskih ili fiziologijskih odnosa i interakcija kao što su reprodukcija ili kooperacija individua radi uzajamne zaštite ili osiguravanja hrane. niti bi ikada uopće mogao nastati. kako po svojoj naravi tako i po porijeklu. Osobito se suprotstavljamo svim intrakranijalnim ili intra-epi- dermalnim nazorima glede njegovog karaktera ili smještaja. da on nužno pretpostavlja organiziran skup ili obrazac društvenih odnosa i interakcija (osobito komunikacije pomoću gesta koje funkcioniraju kao smisleni simboli te tako stvaraju univerzum diskursa) te da nje- gova priroda uključuje taj skup ili obrazac. i da ni na koji drugi način ne može razviti i imati svoj bitak- valja jasno razlikovati od djelomice (ali samo djelomice) društvenog nazora na duh. koju on pretpostavlja i iz koje se izdiže ili nastaje. onda se polje ili smještaj bilo kojeg indivi- dualnog duha mora protezati onoliko koliko se proteže i društvena aktiv- nost ili aparat društvenih odnosa koji ga konstituiraju. nasuprot bilo kojoj formi supstantivnoga ili biv- stvenoga. U tom nazoru. osoba i društvo uopće ne može objasniti ono što je uzeto kao logički prvo. dakle s matricom društvenih odnosa i interakcija među individuama. i da mora uključivati sve njegove komponente. U skladu s 25 Definirajući jednu društvenu teoriju duha mi branimo funkcionalan nazor na njegovu narav. naime postojanje društve- nog procesa ponašanja.ova teza da se duh razvija i bivstvu- je samo u društvenom procesu iskustva i aktivnosti i zahvaljujući njemu.individualnog organizma.Um. dočim prvi tip teorije može objasniti ono što uzima kao logički prvo.kongeni- talan ili nasljedan biologijski atribut . 212 . osim u odrednicama društvene okoline. i inače uopće ne bi mogao postojati ili se očitovati u društvenom pro- cesu. ne može objasniti postojanje umova i sopstava. pa stoga koža indi- vidualnog organizma kojemu pripada ne može omeđivati to polje.

sadržaj iskustva potpuno je individualan i ni u kojoj ga se mjeri ne može primarno objasniti u društvenim odrednicama. koje očigledno operiraju na čisto instinktnoj ili refleksnoj osnovi i ni najmanje ne uključuju postojanje duha ili svijesti u individualnim organizmima koji ih tvore ili konsti- tuiraju. a pojam sopstva kao u bilo kojem smislu intrinzično društvenoga proizvod je imaginacije.26 Nadalje. stoga je neizbježno introspektivna. premda je njegov postav ili kontekst društven. Za socijalnu psihologiju poput Cooleyeve . a ne vanjski i društven. Osoba ovim potonjim nazorom.samo na razinama što ih predstavljaju društveni odnosi i interakcije ljudskih bića. kakvu nalazimo u njegovom Human Nature and the Social Order. društveni proces pretpostavlja duh i na neki je način njegov proizvod.koja se temelji upravo na istoj toj pretpostavci . tome je direktno suprotan naš nazor da duh pretpostavlja društveni proces i njegov je proizvod.sve društvene interakcije ovise o uobraziljama uključenih individua. i u neku je ruku njegov proizvod. Čak i ako se to protuslovlje izbjegne priznanjem da društveni proces iskustva i ponašanja pretpostavlja postojanje duha ili nužno biva proizvod duha tek na njegovim višim razinama . on sc u svojoj psihologiji vezuje uz subjektivističku i idealističku. i zbivaju se u odrednicama njihovih izravnih svjes- nih ugecajajednih na druge u procesima društvenog iskustva. dočim nam nazor po kojem je duh urođen biologijski dar individualnog organi- zma ne daje stvarno mogućnost da uopće objasnimo njegovu narav i porijeklo: niti o kakvom je to biologijskom daru riječ. niti kako ga organizmi na stanovitoj razini evolucijskog napretka dobivaju. u protuslovlju je s postojanjem društvenih zajednica nekih nižih životinja. no kako je taj proces za nj prvenstveno unutarnji i individualan. štoviše. Cooleyeva socijalna psihologija. pretpostavka da društveni proces pretpostavlja duh. Prednost našeg nazora je u tome što nam on omogućuje da detaljno položimo račun i zaista objasnimo genezu i razvoj duha. 213 . a ne objektivističku i naturalističku metafizičku poziciju.još uvijek nije plauzibilno pretpostaviti da bi taj proces koji se već odvija i razvija odjednom. osobito visoko kompleksnih dru- štvenih organizacija pčela i mrava. a iskustvo je proces unutar kojega sopstva nas- taje. a njegova psihologijska metoda nosi implikaciju potpunog solipsizma: društvo stvarno ne posto- ji osim u duhu individue. na jednom posebnom stadiju svoje 26 Prema tradicionalnoj pretpostavci psihologije. Ćak i za Cooleya sops- tva pretpostavlja iskustvo.

i da se uobičaje­ no smatra da su ti privatni ili "subjektivni" sadržaji iskustva. samo pomoću svojih vanjskih transakcija s drugim individuama u organiziranoj društvenoj okolini. a samo pomoću društvenih sredstava . ili ući u vlastito iskustvo kao predmet. pretpostavljajući taj kapacitet. takoreći.Um. mora slijediti u odrednicama društvenih situacija. procesa društvenog iskustva i ponašanja. 214 . jer da bi postala svjesna sebe kao takve. nasuprot javnima ili "objektivnima". osobe. ona mora. on omogućuje da se taj proces razvije u mnogo kompleksnije oblike društvene interakcije među individuama od kojih se sastoji nego što 27 Fiziologijski kapacitet ljudskog bića da razvije duh ili inteligenciju proizvod je procesa biologijske evolucije. 27 Istina je. ponovimo. baš kao i cijeli organizam. postati sebi predmetom. dakako. ona privatne ili "subjektivne" sadržaje svojeg iskustva ne bi pomoću pukih sadržaja svojeg iskustva dovodila u odnos sa sobom i ne bi postala svjesna sebe kao takve. niti joj ikako proturječi. Individua ulazi kao takva u vlastito iskustvo samo kao predmet. a kao predmet može ući samo na osnovi društvenih odnosa i interakcija. pošto se duh razvio u društvenom procesu.ona može sebi postati predmetom. ona ne bi bila ni samosvjesna niti bi uopće imala sopstvo. ali zbiljski razvoj samog njegovog duha ili inteligencije. Istina je da su stanoviti sadržaji iskustva (osobito kinestetski) dostupni samo da- nom individualnom organizmu i nikome drugome. po tome je i on sam proizvod procesa dru- štvene evolucije. postojanje privatnih ili "sub- jektivnih" sadržaja iskustva ne mijenja činjenicu da samosvijest uključuje to da individua postaje predmet samoj sebi time što zauzi- ma stavove drugih individua spram sebe unutar organiziranog posta- va društvenih odnosa. da. Ali ta dostupnost stanovitih sadržaja njegova iskustva isključivo danom individualnom organizmu ne pogađa teoriju društvene naravi ili porijekla sopstva koju izlažemo. osoba i društvo evolucije. a ne kao subjekt. kad individua ne bi tako postala sebi pred- met. osobito i prisno povezani sa sopstvom individue ili da su u osobitom smislu samoiskustva. dakle kao individue. uveden izvana. i da. Po strani od svojih društvenih interakcija s drugim individuama.samo zauzimanjem stavova drugih spram sebe . u kojima on nalazi svoj izražaj i utjecaj. postao u svojem daljnjem nastavku ovisan o posve ekster- nom faktoru kojije u nj.

Ali nema ničeg čudnoga u tome da proizvod nekog procesa pridonosi daljem razvoju tog pro- cesa ili da postaje njegov bitan faktor. društveni proces u svo- jem porijeklu ili početnom postojanju ne ovisi o postojanju i interak- ciji sopstava. 215 . premda o njima doista ovise viši stadiji kompleksnosti i organizacije. koje doseže pošto su unutar njega nastala sopstva. Osoba je to bilo moguće prije njegovog nastajanja. Dakle.

.

IV. dio DRUŠTVO .

.

inače ne bi mogli nastati.30. jer sve njegove najkarakterističnije značajke pretpo- stavljaju da njegovi individualni članovi posjeduju umove i sopstva. strahovito je ubrzan kao rezultat tog nastajanja.osobito nagoni gladi i 1 S druge strane. a sada treba da ponešto razmotrimo društveni organizam unutar kojega to sopstva nastaje.onim stadij ima na kojima je on bio tek puka rezultanta fiziologijske diferencijacije i zahgeva obuhva- ćenih individualnih organizama. 219 . tempo razvoja ili evolucije ljudskog društva. 1 Ponašanje svih živih organizama ima jedan u osnovi društven aspekt: fundamentalni biologijski ili fiziologijski nagoni i potrebe koje leže u osnovi svega takvog ponašanja . neka- kav trajan društven proces što obuhvaća ljudska bića morao postojati prije postojanja umova i sopstava u ljudskim bićima. ali njegovi individualni članovi ne bi posjedovali umove i sopstva da se oni nisu razvili unutar ili nastali iz ljudskog društvenog procesa na njegovim nižim razvojnim stadij ima . kako bi se omogućilo da ljudska bića razviju umove i sopstva unutar tog proce- sa ili u njegovim odrednicama. već također (ako je naša socijalna teorija porijekla i naravi umova i sopstava točna) i zato što umovi i sopstva. Ljudsko društvo kakvo poznajmo ne bi moglo postojati bez umova i osoba. Osnova ljudskog društva: čovjek i insekti U ranijim dijelovima naše diskusije popratili smo razvoj sopstva u iskustvu ljudskog organizma. ne samo iz fizi- ologijskih razloga. svijest i inteligencija. Takvi niži stadiji ljudskog društvenog procesa moraju postojati. i uvelike ovisan o njima. zbog toga što je. dakle. od nastanka umova i sopstava iz ljudskih društvenih procesa iskustva i ponašanja.

jer da bi ih bilo koji individualan organizam zadovoljio. koji je dakako blisko povezan ili združen sa spolnim nagonom. koji je neka vrst generalizacije roditeljskog nagona ili stava i o kojem više- manje ovisi sve kooperativna društveno ponašanje. Nema nika- kvog živog organizma čija je narav ili konstitucija takva da bi mogao postojati i održavati se u potpunoj izolaciji od svih drugih živih orga- nizama. čak i na najnižim razinama evolucije. osoba i društvo spolnosti. A sve takve šire jedinice ili oblici ljudske društvene organizacije kao što su klan ili država u krajnjoj su liniji zasnovane na porodici i njen su (direktno ili 220 . Iskustvo i ponašanje individualnog organizma uvijek su komponente šire društvene cjeline ili procesa iskustva i ponašanja u kojem je individualni organizam. to uključuje ili iziskuje društvene situacije i odnose. Među tim fundamentalnim socijalno-fiziologijskim nagonima ili potrebama (i držanju što iz njih slijedi) koji su osnovni za društveno ponašanje i društvenu organizaciju u svim vrstama živih organizama. i nagon ili stav ljubavi prema bližnjemu.ne igraju nužnu ili neophodnu ulogu u nje&ovom životu. oni tako tvore temelj sviju tipova ili oblika društvenog ponašanja. onaj najvažniji u slučaju ljudskog društvenog ponašanja. Tako je porodica temeljna jedinica reprodukcije i održavanja vrste: onaj e jedinica ljud- ske društvene organizacije i u njenim se odrednicama izvode i nasta- vljaju te vitalne biologijske aktivnosti ili funkcije. ma kako ono bilo jednostavno ili složeno. Svi živi organizmi su povezani u općoj društvenoj okolini ili situaciji. doduše. u kompleksu društvenih međuodnosa i interakcija o kojima ovisi njihova trajna egzistencija.Um. koji se najodlučnije i na najodređeniji način izražava u cijeloj općoj formi ljudske društvene organizacije (kako primitivne tako i civilizirane) jest spolni ili reproduktivni nagon. sirovo ili visoko organizirano. i izražavaju se u njemu - nužno obuhvaćen. povezani s prehranom i reprodukcijom -jesu nagom 1 potrebe koje su u najširem smislu društvenog karaktera ili imaju društvene implikacije. ili takva da stanoviti odnosi spram drugih živih organizama (bilo iz njegove ili iz drugih vrsta) -odnosi koji su u striktnom smi- slu društveni . teško da su manje važni roditeljski nagon ili držanje.zahvaljujući društvenom karakteru temeljnih fiziologijskih nagona i potreba koje motiviraju njegovo iskustvo i ponašanje. rudimentarno ili dobro razvijeno.

premda indirektno. svako psihologijsko ili filozofijsko bavljenje ljud- skom naravi uključuje premisu da ljudska individua pripada orga- niziranoj društvenoj zajednici i izvodi njenu ljudsku narav iz njenih društvenih interakcija i odnosa s tom zajednicom kao cjelinom te s drugim njenim individualnim članovima.pa time nesebična. društvenih reakcija i aktivnosti. također i parodične organizacije. Klanska ili plemenska orga- nizacija direktna je generalizacija porodične organizacije. time što se izraža- vaju u svim složenostima društvenih odnosa i interakcija. 2 2 Sebični nasuprot nesebičnom aspektu ili strani osobe valja objasniti u od- rednicama sadržaja nasuprot strukturi sopstva.čak i u svojim najkompleksnijim i visoko razvijenim oblicima. na kojima se ono temelji i iz kojega potječe. štoviše. ili izvor sebičnosti). ili na reakcije čitavih organiziranih društvenih skupina drugih individua u odnosu na dane skupove društvenih podražaja. i materijal društvenih in- stitucija. dočim je struktura sopstva društvena. Možemo u nekom smislu reći da je sadržaj sopstva individualan (prema tome. pri čemu te klasne ili društvene reakcije i izvori jesu i osnova. Ukratko. i uvijek pretpostavlja uistinu društvenu individuu. ili osnova nesebičnosti.u nekom je smislu puki produžetak i grananje tih jedno- stavnih i osnovnih socijalno-fiziologijskih odnosa među njegovim individualnim članovima (odnosa između spolova koji slijede iz nji- hove fiziologijske diferencijacije i odnosa između roditelja i djece). Zapravo. 221 . Tako možemo onaj prvi pol općeg procesa društvene dife- rencijacije i evolucije nazvati individualnim ili fiziologijskim polom. Društvo indirektno) daljnji razvoj ili produžetak. Drugi pol općeg procesa društvene diferencijacije i evolucije konstituiraju reakcije individua na identične reakcije drugih. Oni su onaj bitni fiziologijski materijal iz kojega se društveno formira ljudska narav. konstituiraju jedan od dvaju polova u op- ćem procesu društvene diferencijacije i evolucije. dakle na klasne ili društvene reakcije. Ti socijalno-fiziologijski nagoni na kojima su zasnovane sve dru- štvene organizacije. sebičan.a time u krajnjoj liniji. država pak ili nacionalna organizacija direktna je generalizacija klanske ili ple- menske organizacije . a potonji pol tog procesa institucionalnim polom. tako da je ljudska narav nešto skroz naskroz društveno. cijelo organizirano ljud- sko društvo .

Postoje različiti tipovi jedinki s odgovara- jućim funkcijama. zahvaljujući kojemu se u fiziologijskom procesu zbiljski razvija različit tip živog oblika. No u višestaničnom obliku postoji diferencijacija tkiva koja formira mišićno tkivo za kretanje. te životni proces koji izgleda da određuje život različitih jedinki. U iskušenju smo da život pčela i mrava objasnimo na antropomorfan način.sređuje i pomiruje njegova racionalna strana. Insekti pokazuju vrlo zanimljiv razvoj.Um. Taj proces fiziologijskog razvoja koji jedin- ku pretvara u organ u društvenoj cjelini posve je usporediv s razvo- jem različitih tkiva u fiziologijskom organizmu. osoba i društvo Isticao sam da društveni organizam koriste jedinke čija je koope- rativna aktivnost bitna za život cjeline. Tako za cijelu zajednicu čitav proces reprodukcije obavlja jedna jedi- na pčelinja odnosno mravlja matica. a također i zato što se organizacijski princip u tim zajednicama razliku- je od onoga koji nalazimo u ljudskoj zajednici. 222 . reproduciraju se. sve funkcije koje nalazimo u višestaničnom obliku mogu se naći i u po- jedinoj stanici. rješavaju se svojih otpadnih produkata.ili između raznih sastavni- ca njegove nagonske strane. U neku ruku. stanice koje uzimaju kisik i izbacu- ju otpadne produkte. jer u društvi- ma insekata ne možemo identificirati nikakav sistem komunikacije. a da sukobe koji se s vremena na vrijeme događaju između njegovih različitih nagona. čemu odgovara degeneracija re- produktivnih organa kod drugih insekata u zajednici. pri čemu diferencijacija seže dotle da sc oni ne mogu sami hraniti. Princip organizacije među tim insektima je princip fiziologijske plastičnosti. Takvi društveni organizmi po- stoje izvan ljudskog društva. jer izgleda relativno lako u njihovim organizacijama naći tragove ljudske zajednice. Razvija se jedinstvena skupina boraca. prilagođen stanovitim funkcijama. Međutim. kontrolira prva. Tako iz toga Odnos između racionalne ili primarno društvene strane sopstva i njene nagonske ili emocionalne ili prvenstveno antisocijalne i individualne stra- ne je takav da potonju najvećim dijelom. kreću se. Jednostanični oblici mogu obavljati čitav životni pro- ces. stanice spremljene za reprodukciju. još nemamo nikakve osnove za izvođenje takve analogije. U iskušenju smo da o takvom životnom procesu govorimo kao o nečemu sličnome ljudskom društvu. obzirom na njene bihevioristi- čke izražaje. pojedinačan oblik čiji su repro- duktivni organi enormno razvijeni.

te premda zapažamo očiglednu sličnost između njih i ljudskog društva. Tc zajednice ostvaruju mnoge proizvode visoke društvene organizacije. Imamo zadivljujuće rezultate razvoja. odabrati i odrediti tko će biti roditelj sljedeće generacije. kako se to zbiva u zajednici mrava ili pčela. u zajednici mrava. sve individue imaju u biti istu fiziologijsku strukturu. Premda još mnogo toga ne znamo o tom društve- nom entitetu pčelinje košnice ili mravinjaka. ili pčela. Hvataju druge sitne žive oblike čije izlučevine uživaju. Zapanjujuće je dokle može sezati diferencijacija insekata. Stoga se organizacija ne može odvijati putem fiziologijske di- ferencijacije stanovitih oblika u društvene organe. usporedive s našim vlastitim poduhvatima koje u društvu nastojimo provesti. ali način kako se provode posve je drugačiji. a proces organizacije među takvim oblici- ma mora biti posve drukčiji nego proces koji nalazimo kod insekata. Dakako. ali po strani od toga praktički nema fiziologij- ske distinkcije između različitih individua koje sačinjavaju ljudsku za- jednicu. Mogu činiti i što ljudsko društvo ne može: određivati spol sljedeće generacije. Slično tome. U oba slučaja postoji organizacija unutar koje nastaju posebne jedinke i koja je uvjet za pojavu različitih jedinki. a i razlike između roditeljskog i dječjeg oblika su uglavnom fiziologijske. Društvo slijedi tkivo sastavljeno od stanica koje su diferencirane. Imaju klase ratnika i po svoj prilici idu u napadačke pohode i odvode robove· koje kasnije iskorištavaju. Nasuprot tome. Do neke mjere možemo doći do natuknica za razumije- vaqje evolucije takve društvene skupine. Provodi se putem fiziologijskc diferencijacije. Možemo naći samostalne oblike kao što je bumbar i više-manje plodno spekulirati o drugim 223 . u ta dva slučaja postoji posve različit sistem organizacije. postoji fiziologijska diferencijacija izme- đu različitih oblika usporediva s diferencijacijom različitih stanica u tkivu višestaničnog oblika. a u proučavanju tih životinja ne uspijevamo naći bilo kakav medij komunikacije poput onoga putem kojega se odvija ljud- ska organizacija. Takva pak diferencijacija nije organizacijski princip u ljudskom društvu. Osebujnog razvoja koji nalazimo u pčelinjoj košnici ne bi moglo biti osim u pčelinjoj zajednici. i uzgajaju ih slično našem uzgoju krava koje daju mlijeko. postoji temeljna razlika spola koja ostaje fiziologij- skom razlikom.

Pa ipak. pod tim uvjetima viška hrane taj fiziologijski razvoj doživljava zadivljujući procvat. nema bitne razlike u inteligenciji s gledišta fiziologijskog razlikovanja među spolovima. Pčela matica ili mrav ratnik mogu nastati samo iz društva insekata. zahvalju- jući obilju hrane. te da se te individue okupljaju i tvore društvo. prvo mora postojati društvo insekata da bi te jedinke mogle nastati. samo kroz grananje društvenih procesa pomoću smislene komunikacije. U ljudskoj zajednici ne bismo mogli naći takve disparatne inteli- gencije odvojenih individua i razvoj individua iz onakve društvene matrice kakva je odgovorna za razvoj insekata. osoba i društvo oblicima iz kojih se može zbiti razvoj društva insekata. Po tom nazoru društva su nastajala poput poslovnih korporacija. tako da se čini da tu nemamo dru- štvenu matricu odgovornu za pojavljivanje individue. 224 .Um. ako je pozicija o kojoj sam govorio točna. Potonji bi morao postojati prvi. tako da sa svakom pojavom nove generacije odrasle jedinke posve nestaju. ali on još uvijek ovisi o fiziologijskoj diferencijaciji. onda sopstva ne može prethoditi društvenom orga- nizmu. koji biraju svoje funkcionare i sami konstituiraju društvo. Može se pret- postaviti da bi određujući faktor bio višak hrane koji ti oblici mogu prenijeti s generacije na generaciju. Upravo zbog takvih razmišljanja razvijena je teorija da su ljudska društva nastala iz individua. Pod tim je uvjetima moguć kompleksan društveni razvoj. Međutim. kao sopstva. Ne može se okupiti te različite jedinke i konsti- tuirati društvo insekata. namjer- nim okupljanjem grupe investitora. Nema dokaza o nakuplja- nju iskustva koje se putem komunikacije prenosi s jedne generacije na drugu. To je stara teorija i u nekim je svojim fazama još u opticaju. postoji prenošenje formi s generacije na generaciju. U takvim organizaci- jama kao što je pčelinja košnica nastaju uvjeti pod kojima. Prvo dolaze individue. U životu samotnog živog oblika prva generacija nestaje i ostavlja larve. Ljudske jedinke su u velikoj mjeri identične. ako individua doseže svoje sopstva samo putem komunikacije s drugima. a društva nastaju snagom stanovitih individua. Do diferencijacije poput ove može doći samo u zajednici. Postoje fiziologijski or- ganizmi koji su u biti identični. a ne individue iz društva. Tako ugovorna teorija društva pretpostavlja da su sve individue prvo prisutne kao inteligentne indi- vidue.

Postoji zatim i fiziologijska pozadina jezika. ali ne radi se o fiziologijskoj diferencijaciji između raznih oblika. Da- kako. a drugi reagira na osnovi svoje. ali takmiče se jedinke koje praktički stoje na istoj razini. Te geste još nisu smisleni simboli. dakle jedan oblik djeluje na stanovit način na osnovi svoje fiziologijske strukture. dijete ne razvija normalnu ljudsku inteligen- ciju. U tom procesu mora postojati gesta koja izaziva reakciju. Tako dobivamo početke procesa komunikacije u procesu kooperacije. ali na tom ranom stadiju razgovor gesta nije signifikantan. Ustvari nalazimo da u slučaju gluhonijemih. ali to je proces koji k tome obuhvaća i geste. Izgleda da upravo iz tog procesa nastaje smislena komunikacija. postoji i međusobni sukob jedinki koji se ne zasniva nužno na fizio- logijskim uvjetima. Među jedinkama se odvija borba. Njihova organizacija ima fizio- logijsku osnovu. a stanovit njegov dio ovisi o fiziologijskoj diferenci- jaciji. Iza toga leži društven proces. kao što su glad. Početak komunikacije ipak postoji u procesu organizacije koja ovisi o fiziologijskim razlikama. Možda čak možemo uvijek naći neku fiziologijsku pozadi- nu. a te fiziologijske razlike daju osnovu za društveni proces. bila to reprodukcija. svi smo mi kadri ugecati na sebe onako kako ug eče­ mo na druge. seksualno suparništvo ili suparništvo oko vodstva. briga za mlade ili borba. i ukoliko je naš razvoj normalan. nego ostaje na razini nižih životinja. ako se ne posveti pažnja razvijanju jezika. Takve porodice mogu postojati i među životinjama koje su niže od čo\jeka. Ona može imati fiziologijsku pozadinu. takve komunikacije ne bi moglo biti. Tu počinjemo od jedine gelesne diferencijacije (osim spola) koja postoji između ljudskih individua. i u takvim sukobima postoji neki razgovor gesta koji sam ilustrirao bor- bom pasa. ali one omogućuju komunikaciju. taj je proces ovisan o stanovitoj fiziologijskoj strukturi: kad jedinka ne bi bila osjetljiva na vlastite podražaje koji su bitni za izvo- đenje reakcije na drugi živi oblik. Upravo u procesu komunikacije pojavljuje se drugi tip jedinke. Upravo iz te sposobnosti da budemo pod ugecajem vlastite geste onako kako ugečemo na druge nastala je ona osebujna forma ljudskog društvenog organizma sačinjenoga od bića koja su u 225 . Svi mi imamo organe za glasanje i sluh. Društvo Odnos između roditelja i djece kod sisavaca uključuje društven proces.

mi stvarno nalazimo diferencijaciju fiziologijskih karaktera koji zasad objašnjavaju osebujnu organizaciju tih društava insekata. No. dosad još nema adekvatne osnove za generalizacije na tom polju. stoga ona također ne može na prilagodben i kooperativan način kontrolirati vlastitu eksplicitnu reakciju na danu društvenu situaciju. pre- mda smo u iskušenju da spekuliramo o takvim razlikama. s druge strane. Stoga samo u ljudskom društvu. moramo imati i drugačiju fiziologijsku 3 Socijalizirana ljudska životinja zauzima stav druge spram sebe i spram bilo koje društvene situacije u kojoj se ona ili druge individue mogu zateći ili sudjelovati. tako su ljudska bića također evidentno jedini biologijski organizmi koji jesu ili mogu biti samosvjesni ili posjedovati sopstva.Um. baš kao što imamo tip društva izgrađen na tom principu fiziologijske diferencijacije. i uprav- ljajući u skladu s time vlastitom eksplicitnom reakcijom. pa čak i među članicama više razvijenih društava insekata. Ljudsko je pak društvo u svojoj odlikovanoj organizacijskoj formi ovisno o razvoju jezika. Ljudska for- ma se razlikuje od forme insekta. mravi i pčele imaju mo- zak. Mi zaista prizna- jemo da. 3 Tu distink- ciju još uvijek treba vršiti s rezervom. ona sc pak time identificira s drugom u toj danoj situaciji.svijesti nastaju i mogu nastati. na neki način. otkrije kakav jezik među mravima i pčelama. Može se uzeti da su sva komunikacija. Insistiram na tome da to konstituira fundamen- talnu razliku između društva insekata i ljudskog društva. jer moglo bi biti da se u bu- dućnosti. ali individua se u društvenom procesu ne diferencira fiziologijski od drugih individua. Kao što sam rekao. u smislu da je svjesna tog stava druge. 226 . Neki od društvenih procesa unutar kojih se zbiva ta komunikacija ovise o fiziologijskim razlikama. jer ona to fizio- logijski nije kadra učiniti. sav razgovor gesta među nižim životinjama. ne zauzima stav druge spram sebe i spram dane društvene situacije koja ih obje obuhvaća. U iskušenju smo da na fiziologiju insekata gledamo kao na su- protnost fiziologije ljudske forme i bilježimo njene razlike.samo unutar osebujno kom- pleksnog konteksta društvenih odnosa i interakcija koje ljudski centralni živčani sistem fiziologijski omogućuje . Socijalizirana neljudska životinja. Dakako. kao što to može socijalizirana ljudska životinja. nesvjesni. osoba i društvo toj mjeri fiziologijski identična. reagirajući implicitno onako kako bi druga reagirala eksplicitno. ali nemaju ničega što bi odgovaralo korteksu.

i jesti ono što može rukama prinijeti ustima. Iza toga postoji neka fiziologijska osnova. a ljudska životinja bi bila slaba i nevažna. Upravo razvoj mozga donosi sve vrste mogućih kombinacija tih mnogobro- jnih ali relativno fiksnih reakcija. Ali skup kombinaci- ja sviju različitih procesa što ga tamo nalazimo daje beskonačan broj mogućih reakcija u aktivnostima ljudske životi~c. s njegovim naročitim razvojem mozga i korteksa. Dakle. Mogla bi trčati i penjati sc. u svojoj strukturi i organizaciji. svijest ili inteligenciju. ma koliko detalji bili zama- gljeni. a stoga samo ljudska društva mogu. Tako nastaje gotovo beskonačna mnogostrukost reakcija ljud- skog organizma. koje sc zbi- vaju u putanjama koje vode u korteks. može se napraviti bilo kakvu 4 Individualni članovi čak i najrazvijenijih društava beskičmenjaka ne posje- duju dostatne fiziologijske sposobnosti da bi iz svojih društvenih odnosa ili međusobnih interakcija razvili um i sopstvo. kad bi bilo izraženo jednostavno u odrednicama stabla mozga i moždine. Samo individualni članovi ljudskih društa- va posjeduju potrebne fiziologijske kapacitete za takav društveni razvoj umova i sopstava. ljudsko vladanje bi. dosegnuti razinu kompleksnosti koja postaje moguća kao rezultat nastajanja umova i sopstava njihovih individualnih članova. 227 . stoga pak ova društva ne mogu postići ni onaj stupanj kompleksnosti koji bi pretpostavljao nastanak umova i sopstava unutar njih. Upravo zbog raznovrsnosti kombinacija sveza reakcija s podražajima.4 Važno je prepoznati da inteligentna forma doista postiže razvoj inteligencije putem takvog organa kao što je centralni živčani sistem. Leđna moždina predstavlja skupove više ili manje fiksnih reakcija. Premda mogućnost pojavljivanja distinktno ljudskog vladanja do- bivamo upravo u razvoju mozga kao takvoga. bilo veoma ograničeno. Društvo organizaciju. zahvaljujući refleksima koji vuku po- rijeklo iz izvornog centralnog živčanog sistema. mozga i korteksa. Malo bi toga mogla učiniti. niti onaj daljnji stupanj kompleksnosti koji bi bio moguć samo da su svijesti i sopstva nastala ili se uzdigla u njima. U raznovrsnim strukturama ljudske forme dobivamo jedinstvo pomoću dodatnog organa. U formi in- sekta jedinstvo postoji zbiljskom suradnjom fiziologijskih dijelova. pomoću organa koji je nadodan na centralni živčani sistem može se uspostaviti povezanost između različitih tipova reakcija koje nastaju putem tog nižeg sis- tema.

Svi mi imamo ruke i govor. u najmanju ruku teorijski. a to je upotreba ruke za izdvajanje fizičkih stvari. 5 Kao što smo vidjeli. brojem nervnih stanica ili neuronskih elemenata u ljud- skom mozgu. a ta granica mogućeg društvenog ponašanja u posebnom slučaju ljudske vrste određena je. Govor i ruka djeluju zajedno u razvoju društvenog ljudskog bića. Svi mi imamo ono što ozna- čavamo kao "svijest" i svi živimo u svijetu stvari.stupnja kompleksnosti društvene organi- zacije koju jedinke te vrste mogu postići -određena prirodom i opsegom njihove relevantne fiziologijske opreme. te sljedstvenim brojem i raznovrsnošću njihovih mogućih kombinacija i međuodnosa obzirom na njihovo djelovanje na izvanjsko individualno ponašanje ili na kontrolu nad njime. inteligentna bića. pomoću kojega je kod ljudskih individua biologijski omogućena geneza umova i sopstava iz ljudskog društvenog procesa iskustva i ponašanja. kao dru- štvena bića.iz ljudske matrice društvenih odnosa i interakcija. noge i ostatak svojeg tijela. njihovim fiziologijskim kapacitetima za društveno ponašanje. koja je za razvoj navlastito ljudske inteligencije možda isto tako bitna kao i govor. 5 Općenito smo rekli da je granica mogućeg društvenog razvoja bilo koje vrste životinjskog organizma . 228 . Ali mora postojati neka faza čina koja se zaustavlja prije dovršenja ako treba da se taj čin razvija na inteligentan način. i svi smo. identična. osoba i društvo kombinaciju različitih načina na koje ljudsko biće može koristiti svoje ruke.Um. Sve što je urođeno ili nasljedno u vezi sa svijestima i sopstvima jest fiziologijski mehanizam ljudskog centralnog živčanog sistema. medijima posve različitima od onih u kojima se razvija društvo insekata. Za pun procvat inteligencije treba da nastane samosvijest. a jezik i ruka pružaju nužne mehanizme. postoji i druga važna faza u razvoju ljudske životinje. Ljudsko društvo se razvija upravo u ovim medijima.

Porodica je. ukoliko tvore labave agregacije. već i odnos među spolovima. Istina je također da mnoge forme kičmenjaka sa začecima društva nisu ovisne o fiziologijskoj diferencijaciji. a rela- tivno slabo fiziologijski diferencirane. Takva krda pokazuju ono što bismo mogli naz- vati "instinktivnim odnosima". značajna. Životinje u skupini izvodit će funkciju pasenja bolje nego same. Takva društva niža od čov­ jekovoga relativno su beznačajna. i koji vodi do organizacije porodice. u tom smislu da se živi oblici drže skupa i izgleda da jedni u drugima nalaze poticaje za provođenje vla- stite aktivnosti. dakako.Or- ganizacija društvenih stavova koji konstituiraju strukturu i sadržaj ljudske individualne osobe učinakje kako organizacije živčanih ele- menata i njihovih međusobnih sveza u centralnom živčanom sistemu individue. Izgleda da kod tih oblika postoje instinktivne sklonosti da 229 . Krdo. Samosvjesna individua koja konstituira takvo društvo nije ovisna o fiziologijskim diferencijacija- ma. jato riba. zbog dojenačkog razdoblja. ne nastaju iz razvoja fiziologijske funkcije koja pripada porodici. i možemo reći da postoji i porodica niža od ljudske. Osnova ljudskog društva: čovjek i kralježnjaci Vidjeli smo daje ljudsko društvo organizirano na principu različitom od društava insekata. čak ni tamo gdje one postoje. Ljudske individue su u širokom smislu međusobno identične. koji može biti relativno trajan. Društvo 31. koja se zasnivaju na fiziologijskoj diferencijaciji. Postoji ne samo nužan odnos roditelja i djeteta. Ali nije nađena organizacija veće skupine samo na osnovi parodične organizacije. tako i općeg uređenog obrasca društvenog ili grupnog ponašanja ili vladanja u kojem individua sudjeluje kao članica društva ili skupine individua koje provode to ponašanje. dok je u zajednici insekata sama eg- zistencija zajednica ovisna o takvoj fiziologijskoj diferencijaciji . . jata ptica.

Možda se u odnosu različitih članova najprimitivnije skupine može naći držanje uzajamne obrane i napada. kombinirani sa stavovima porodice. osoba i društvo se kreću u smjeru u kojem se kreću druge životinje. Čini se da je to i granica te faze okupljan- ja. Istina je da sc u tom zbijanju stoke protiv napada izvana mlađi oblici stavljaju unutar kruga. yjerojatno je da takvi kooperativni stavovi. Kretanje jednog oblika podražaj je za drugi oblik da se kreće smjerom kojim se kreće i onaj prvi. Kad je sopstva tu. Ali to nije instinkt koji se ovdje konačno razvio u proces obrane ili u proces napada. Jedinka nije određena tim odnosom s krdom. kao u krdu koje se brani protiv napada vukova. Istina je da sopstvu prethodi neka vrst kooperativne aktivnosti. s~ eče se osnova za razvoj društva koje je po karakteru različi­ to od onih drugih društava o kojima sam govorio. Još temeljnije. i takva vrst kooperacije u kojoj gesta indi- vidue može njoj samoj postati podražaj istog tipa kao i podražaj dru- gom obliku. U slučaju ljudske skupine. Postoje i oblici zbijeni skupa u obrani ili napadu. ili kod vukova koji trče zajedno napadajući krdo. kao što sc vidi u bilo kojoj skupini stoke koja se pasući zajedno kreće prerijom. Mora postojati neka labava organizacija u kojoj različiti organizmi rade zajedno. i to po~ eče iz porodičnog odnosa. 230 . i ne ulaze u život jedinke tako što bi potpuno odre- đivali taj život. onog općeg stava roditeljske brige spram mladih. tako da razgovor gesta može preći u vladanje individue. Takvi su uvjeti pretpostavljeni u razvoju osobe. porodica. ali zbiljski procesi jedenja i razmnožava-nja ne ovise o samom okupljanju u krdo. s druge strane. Ono ne predstavlja takvu organi- zaciju svih članova koja bi određivala život odvojenih članova. postoji razvoj u kojem su se složene faze društva razvile iz organizacije koju je omogućila pojava sopstva. Ali takvi mehanizmi pružaju relativno slabe osnove za organizaciju. Ali pošto se sopstva razvilo. što je tako različito od labave organizacije krda ili od komplek- snog društva insekata. Krdo stupa kao nova vrst organizacije i omogućuje život jedinke s gledišta obrane od napada. ukoliko postoji među nižim formama. Upravo osoba kao takva omogućuje specifično ljudsko društvo. ne stupa kao ono što omogućuje strukturu krda kao takvoga.Um. stvaraju situacije iz kojih se uzdiže sopstva. onda postoji mogućnost daljnjeg razvoja društva na toj samosvjesnoj os- novi.

jer tamo imamo fiziologijsku diferencijaciju između različitih članova. To je vanjska ilustracija beskonačnog kompliciranja jednostavnih fizi- ologijskih procesa. dok kortikalne razine centralnog živčanog sistema pružaju sve vrste kom- binacija tih raznih mogućih reakcija. U skladu s tim periodom. vidimo njegu koja se majci pruža prije rađanja djeteta. u jednom smislu postoji fiziologijska osnova za ljudsko društvo. ne biste mogli sačiniti ljudsko društvo iz porodice kakva pos- toji kod formi nižih od ljudske. razvoj škola. ono je društveno u relativno malom broju reakcija. aktiviraju same od sebe. Razli- čite reakcije ovog oblika mogu se putem organizacije centralnog živ- čanog sistema kombinirati u svim mogućim porecima. Dakako.o. te institucija kao što su one što ih uključuje crkva i država. Skupina individua može se na~erati u stampedo. poput stoke. Brinemo se za dojenče i gledamo ga sa stajališta majke. uzeta po sebi i po strani od osobe. brigu koja se posvećuje osiguravanju prave hrane. kad se pobude. Fiziologijski. ----. Sugerirati nešto takvo značilo bi izostaviti iz razmatranja temeljnu organizaciju ljudskog društva oko osobe ili osoba. u razvoju centralnog živčanog sistema. roditeljski odnos spram individue proširenje daleko onkraj obitelji. U gomili pak imamo preokret prema društvu krda stoke. ne biste mogli sačiniti ljudsko dru- štvo iz krda. to je sirovina iz koje se uzdiže inteligencija ljudskog društvenog bića. vidimo kako se školo- vaqjc provodi tako da početak odgoja djeteta kreće s prvom godinom njegova života. Dakako. formiranjem navika koje su za nj od prvenstvene 231 . produžetak je roditeljskog odnosa. već je taj razvoj toliko produžen da predstavlja oko jedne trećine očekivanog životnog vijeka indi- vidue. roditelja i djeteta. Ljudsko biće je društveno na karakterističan način. Ali u ta dva pojavna obli- ka. postoje fundamentalni procesi razmnožavanja i brige za mlade. Društvo Moglo bi se reći da nas parodični odnos na neki način upućuje u to kakva organizacija pripada insektu. prostornima i vremenskima. nemate strukturu ljudskog društva. Fiziologijski rečeno. i koji svoj najrazvijeniji stupanj doseže u čovjeku. Te više razine mozga omoguću­ ju raznolikost aktivnosti viših kralježnjaka. kakav pripada kič­ menjacima. pri čemu leđna moždina predstavlja čitav niz različitih mogućih reakcija koje se. Ne samo da po- stoji fiziologijski period dojenaštva. koji su priz- nati kao dio društvenog razvoja ljudske inteligencije.

nisu ništa drugo nego način da se. i one dakako mora- ju funkcionalno izraziti djelovanje tog sistema. gdje čovjek izvodi neku fin tu kako bi kod protivnika izazvao 232 . odnos plesa spram zvuka koji se pojavljuje u pjesmi. Uzimamo primitivne reakcije. Zatim dolazi mogućnost da se djelovanje cijelog tijela rastavi u dijelove. pa ipak to nije ništa drugo nego nastavak kompliciranja skupova procesa koji pripadaju izvornoj skrbi o djetetu. pokreti kakve nalazimo kod gorila. Mogućnost da se to razvijanje dovede do razmjera koji se pojavio kod ljudske životinja i njoj odgovarajućeg ljudskog društva leži u razvoju komunikacije u vladanju osobe. koji su svojevrsne replike raznih gelesnih organa. Postoji neposredna sklonost ritmičkim procesima. na sve te načine možemo vid- jeti kako se komplicira ona neposredna skrb što je roditelji pružaju djeci pod najprimitivnijim okolnostima. složeni međuodnos individua koji dosežemo u političkim organizacijama. kao što su biblioteke. koja na ovaj ili onaj način dolazi pod javnu kontrolu. kao i razlaganjem kompleksne reakcije i njenim rekonstruiranjem na drugačiji način te njenim sjedinjavanjem s drugim procesima. smatram. osoba i društvo važnosti. da se ritam tijela koristi za naglašavanje stanovitih zvuko- va. što kao pojava dolazi do izražaja u velikim grčkim dramama. rastavljanje samog čina. takoreći. vanjska slika one vrsti razvoja koji se odvija u cen- tralnom živčanom sistemu. na društvenu scenu u uvećanom vidu bace složenosti koje postoje unutar centralnog živčanog sistema. Institucije društva. To je. Takva rekonstrukcija odvija se putem razvoja one vrsti inteligencije koja se poisto'-dećuje s pojavljivanjem osobe.Um. Zatim se ti rezultati ispoljavaju u muzičkim instrumentima. Postoje skupine relativno jednostavnih reakcija koje se mogu pretvoriti u beskonačno složene time što se međusobno sjedinjuju u sve moguće poretke. analiziramo ih i rekonstruiramo ih pod različitim uvjetima. sistemi prevoza. konstruiranjem razrađenih plesova. Kod mačevaoca ili boksača. Promotrimo sviranje na muzičkim instrumentima. Kroz sve te vanjske komplikacije samo se u društvu ispoljava ono kompliciranje koje postoji na naj- višim razinama centralnog živčanog sistema. Buđenje stava koji će voditi do iste takve akcije kakva je ona koja je izazvana u drugoj individui omogućuje proces analize. uzimamo u obzir odgoj u vidu rekreacije.

Upravo to joj omogućuje da preuzme i razradi stavove drugih individua. Može u svojem umu držati četiri ili pet poteza unaprijed. Ona to čini u smislu viših razina 233 . Ona je ne razvija sama po sebi i potom ulazi u društvo na osnovi tog svojstva. dok potiče sebe da učini to isto. On je stimulirao ona područja koja odgovaraju različitim dijelovima složenog procesa. Naglasio sam tezu da proces komunikacije nije ništa drugo nego razrađivanje one posebne inteligencije kojom je obdarena kičmenja­ čka forma. omogućio je mozak kao takav. a proces komunikacije je sredstvo kojim se to dovodi pod kontrolu same indi- vidue. Dakle. a to njegovo kombiniranje je proces refleksivne inte- ligencije. Dobar ša- hist ima u svojem sistemu reakciju protivnika. Društvo stanovitu reakciju. te je u tom izoliranju također rastavio svoju reakciju tako da se u njemu nalaze različite stvari koje može učiniti. To mu omogućuje da svoj način napada raščlani u različite elemente u odrednicama reakcija svojeg protivnika te da zatim na toj osnovi rekonstruira vlastito djelovanje. Ono što on čini jest da drugu osobu potiče da učini nešto. razrada inteligencije kralježnjaka u ljudskom društvu ovisi o razvoju ovakve društvene reakcije u kojoj individua može utjecati na sebe kako utječe na druge. ukoliko je svjestan onoga što čini. izaziva početak te reakcije i u samome sebi. No individua koja ima tu sposobnost jest društvena individua. rastaviti ih na komade. Ona postaje takvom osobom i zadobiva takvu kontrolu budući društve- nom individuom. i rekonstruirati ih. kad bi mu se dopustilo da bude dominantno područje. on istodobno. Ona može rastaviti na komade svoju reakciju i predočiti je sebi kao skup različitih stvari koje može učiniti pod uvjetima koji se više ili manje dadu kontrolirati. To je proces koji najpotpunije ilustrira igrač šaha. on podražuje stanovito područje svojeg centralnog živčanog sistema koje bi. dovelo do toga da ta individua čini isto ono što i protivnik. Mehanizam koji može analizirati te reakcije. On je uzeo svoju aktivnost i izolirao upravo tu njenu posebnu fazu. Proces komunikacije naprosto stavlja individui na raspolaganje njenu vlastitu inteligenciju. Sada ih može kombinirati na različite načine. Dok to čini. i samo u društvu može steći takvu vrst sopstva koje će joj omogućiti da se okrene sebi i ukaže sebi na različite stvari koje može učiniti.

a potom zauzeti njen stav na osnovi tog ukazivanja. Reakcija hodanja. pri- pada stupu u stablu mozga. Upravo takva vrst individue omogućuje ljudsko društvo. Kad za uzimaš stav drugoga. udaranja. već na razvoju putem društvenog proce- sa koji mu omogućuje da izvede svoju ulogu u društvenoj reakciji ukazujući sebi na različite moguće reakcije. niti na instinktu krda.Um. Prethodna razmatranja valja suprotstaviti posve ilogičkom tipu ana- lize koji s ljudskom individuom postupa kao da je ona fiziologijski diferencirana. osoba i društvo centralnog živčanog sistema koje reprezentiraju reakcije koje se deša- vaju. Ljudska individua je kadra ukazati sebi na ono što će druga osoba učiniti. koji reakciju kombiniraju s različitim reakcijama kako bi izazvali potreban odziv. koji ne proizvodi samo različit tip individue nego i drugačije društvo. Ono pak što se dešava s onu stranu toga naprosto su kombinacije reakcija ovog tipa. Kod čovjeka. 234 . analizirajući i rekombini- rajući ih. Centri koji sudjeluju u kombiniranju odziva nižih formi odgovaraju višim mentalnim pro- cesima i omogućuju razrađivanje odziva u tim složenim formama. Ljudski oblik ima u sebi mehanizam za pravljenje tih kombinaci- ja. Kad čovjek pređe sobu da bi uzeo knjigu. Ona može analizirati svoj čin i rekonstruirati ga pomoću tih procesa. ti naprosto po- buđuješ već navedene odzive. funkcionalna diferencijacija putem jezika pruža posve drugačiji princip organizacije. ili bilo koja jednostavna reakcija. Tip inteligencija kakvu ona ima ne zasniva se na fiziologijskoj diferenci- jaciji. naprosto zato što se u ljudskom društvu može naći diferencijaciju jedinki koja se dade usporediti s diferencijacijom u mravinjaku. dogodilo se to daje u njegovom mozgu dođlo do po- vezivanja procesa što ih uključuje prelaženje sobe s procesima veza- nima uz uzimanje knjige.

U tom smislu okolina kontrolira živi oblik. a ne obrnuto. dakle. živi oblik na neki način stvarno svojim odzivom direktno kontrolira okolinu. o zaštiti od kiše i hladnoće i od neprijatelja. kao što su velike kataklizme poput potresa. On odabire ono na što reagira i služi se time za vlastite svrhe. On se služi zemljom kojom gazi i 235 . Organizam ih ne može kontrolirati. zajednica i okolina Sada bih se želio pozabaviti odnosom organizma spram okoline. događaji koji prebace organi- zam u drugačije okoline. Društvo 32. Pa ipak. Međutim. U tom smislu on odabire i izdvaja ono što konstituira okolinu. odnosom koji dolazi do izražaja u odnosu zajednice i njene okoline. Organizam. a da osjetljivost oblika sama nema neposred- nog udjela. Vidjeli smo da individualni organizam na neki način svojom osjetljivošću određuje vlastitu okolinu. svrhe koje su dio njegovih životnih procesa. dakako. Postoji direktna reakcija organizma na okolinu koja dovodi do nekog stupnja kontrole. ukoliko oblik reagira. koji ne odgovaraju tom tipu determinacije. biti ugecaja koji djelu- ju na oblik u cjelini. dakle organizam će imati na odgovarajući način širu okolinu. Ako u razvoju forme dođe do povećanja raznolikosti osjetljivosti. Kad se radi o hrani. kao što je postupno napre- dovanje i povlačenje ledenog doba. vrše samo dodatan ugecaj na organizam. doći će i do porasta odziva organi- zma na njegovu okolinu. ona koju or- ganizam u nekom smislu određuje. takva direk- tna kontrola je vrlo slaba u usporedbi s određenošću okoline u ovi- snosti o osjetljivosti tog oblika. on to čini zahvaljujući svojoj osjetilnosti. Okolina kakva može postojati za organizam jest. Jedina okolina na koju orga- nizam može reagirati jest ona koju otkriva njegova osjetljivost. one se naprosto zbi- vaju. Može. Velike geologijske promjene.

postavljajući uvjete pod kojima oblik može živjeti. ali samo onda kada je osjetljiv spram njih. na taj način egzistira okolina. jedina okolina na koju oblik reagira jest okolina predodre- đena osjetljivošću oblika i njegovim reagiranjem na nju. i mjeri tu udaljenost obzirom na vlastito kretanje prema tim predmetima ili od njih. Sve što postoji oko nas postoji za nas na taj hipotetički način. On egzistira na udaljenosti od predmeta koji su za nj povoljni ili nepo- voljni. jer smo skloni tome da ovoj situaciji pristupimo sa stajališta preegzistentne okoline koja je naprosto tu. Izgleda da su živi oblici prilično u milosti ili nemilosti okoline. eksperi- 236 . i ostaje dok razni oblici odumiru. i u koju živi oblik ulazi ili unutar koje se zbiva. ali promjene koje nas zanimaju jesu one promjene oblika u okolini koju sam on stvarno odabire i koju sam organizira u odrednicama vlastitog vladanja. hladnoće". Zemlja je postojala prije no što se pojavio život. i stablima na koja se penje. U izvjesnom smislu naša oko- lina postoji kao hipoteza. Pa tako iskazujemo oblik u odrednicama oko- line. a drugi nadolaze. te onda misliti kako ta okolina djeluje na taj oblik. hrapavo- sti. Iskustvo na daljinu ukazuje upravo na takve rezultante. To je sasvim prirodan pristup sa znanstvenog gledišta povijesti života na zemlji. "Tamo je zid" znači "Imamo stanovite vizu- alne doživljaje koji nam obećavaju stanovite opipe tvrdoće. Pa ipak. Mora postojati odnos podražaja i reakcije. a ne okolinu u odrednicama oblika. Ovaj prisni odnos okoline i živog oblika je nešto što moramo sebi utuviti u glavu. Možemo ukazati na brojna kritična raz- doblja u povijesti Zemlje u kojima pojavljivanje života ovisi o neče­ mu što se dogodi ili pojavi. To može biti povoljan kontakt s hranom. ili pak kontakt s raljama neprijatelja.Um. Stvari koje vidimo s udaljenosti jesu kontakti koje ćemo imati pošto se pomaknemo prema toj stvari. okolina mora na neki način ležati unutar čina. više- -manje slučajnim pojavama. ako hoćete. Ono što na nju djeluje u njenom iskustvu na daljinu jest obećanje o tome što će se desiti pošto dođe do kontakta. Na taj način problem okoline je postavljen tako da unutar njega treba doći do prilagodbe. Dakako. ako oblik ima reagirati na nju. Istina je da reakcija može biti i nepovoljna za taj oblik. osoba i društvo koju ruje. te hipoteze potkrepljuje vladanje. Oblike koji se pojavljuju u geologijskim podacima smatramo popratnim.

Prigodice podlegnemo ilu- zijama. Takvi postupci tvore vrlo malen dio života tih insekata. Oblik koji. nama je moguće izaći izvan tih okolina različitih živih oblika i dovesti ih u međusoban odnos. Želim ovo iznijeti kako bih istakao činjenicu daje okoli- na u veoma zbiljskom smislu određena karakterom oblika. i tada shvaćamo da svijet koji egzistira oko nas doista egzisti- ra na hipotetički način. jer zahtijeva aktivne reakcije životinja koje određuju kako će bilje rasti. To daje kontrolu okoline koja seže onkraj one o kojoj smo dosad govorili. dio. Ukoliko životinja kopa rupu ili gradi gnijezdo. na primjer. zaista drže neke biljne oblike na svojim galerijama na kojima se hrane. te prvo iskazujemo naše okoline. i očekujemo uobičajen rezultat. Takva kontrola seže dalje od gradnje jazbine ili gnijezda. Sa staja- lišta našeg znanstvenog objašnjenja svijeta. jer tu postoji zbiljsko konstruiranje okoline unutar koje životinja nas- tavlja sa svojim životnim procesom. Ono što upada u oči u vezi s ljudskim organizmom jest razrađeno proširenje ovog tipa kontrole o kojemu sam upravo govorio u vezi s insektima. ali oni se događaju. nema onakvu okolinu kakvu imaju drugi. kao konstruirane u odrednicama mogućih odziva. Ono što nam pridolazi putem tog iskustva na daljinu jest neka vrst jezika koji nam otkriva vjerojatno iskustvo koje bismo trebali steći kad bismo zbiljski prešli razdaljinu između sebe i predmeta. Društvo ment. Mi spuštamo svoja stopala sa sigurnošću rođenom iz prošlog iskustva. Il. nema takvog iskustva na daljinu. poput amebe. Te zbiljske konstrukcije različitog su karaktera od one vrsti kon- trole o kojoj sam prethodno govorio. 6 [Za odnos svijeta običnog iskustva i svijeta znanosti.] 237 . 6 Nasuprot toj kontroli koju oblik vrši nad svojom okolinom (izra- zivoj u odrednicama selekcije i organizacije). postoji i daljnja kontrola o kojoj sam govorio u živom obliku koji zbiljski svojim reakcijama određuje predmete koji egzistiraju oko njega. one egzistiraju u tom odabranom karakteru. ona doista povezuje stvari tako da sebi pravi dom. Ali ukoliko okoline egzistiraju za sam oblik. Mravi. Na taj način proučavamo okoline u njihovom odnosu sa samim oblicima. a onda ih dovodi- mo u odnos s oblikom. vidi The Pllilcsoplly of tile Act. ili koji ga samo funkcionalno uključuje.

rukujemo njome. može hvatati štapove i vraćati ih. dakako. Svoje ciljeve možemo analizirati u odrednicama sredstava kojima raspolažemo. koje možemo rastaviti u sićušne dijelove. Važno je da se čovjek uzmogao spusti- ti sa stabla (pod pretpostavkom da su njegovi preci živjeli na stablu). svojim reak- cijama. Pas. Svijet fizičkih stvari koji imamo oko sebe nije naprosto cilj našeg kretanja nego svi- jet koji dopušta dovršenje čina. Stvari koje možemo dohvatiti. no to je jedino moguće proširenje izvan zbiljskog korištenja za proces žderanja. fizička stvar. Ako sada govorimo o tome da životinja konstituira svoju okolinu svo- jom osjetljivošću. kao što sam rekao. tako da imamo pred- mete u čijim odrednicama možemo izraziti odnos sredstava i ciljeva. ima kritičnu važnost u razvoju ljudske inteligencije. čime možemo baratati. To može biti voće koje možemo jesti ili njegov prikaz u vosku. Našu okolinu kao takvu sačinjavaju fizičke stvari. osoba i društvo Okolina je. Mi dohvaćamo hranu. ima tu fazu oruđa koja dolazi između dovršenja i početka čina. stvari kojima se možemo služiti. One. te što se tiče našeg iskaza o okolini možemo reći da je mi sebi predstavljamo u odrednicama predmeta kojim baratamo. On može koristiti svoje čeljusti za nošenje. svojim kretnjama prema predmetima. dakako. jesu stvari koje dosežemo prije dovršenja čina. Akti živog oblika su oni koji dovode do dovršenja kao što je jedenje hrane. imaju s gledišta inteligencije još i prednost da su oruđa. One dolaze baš između početka čina i njegovog dovršenja. Voće koje možemo pojesti je stvar kojom možemo rukovati. koju dakako podupire beskonačan broj akcija koje omogućuje centralni živčani sistem. Predmet je. naša okolina. možemo vidjeti da ljudski oblik konstituira svoju okolinu u odrednicama tih fizičkih stvari koje su u realnom smislu proizvodi naših vlastitih ruku. međutim. i kojima u nekom smislu možemo manipulirati obzirom na daljnju aktivnost. Čin se brzo dovodi do dovršenja. međutim. Vidimo ono što možemo dosegnuti. Ruka dolazi između početka i kraja tog procesa.Um. a ta stvar se pojavljuje u toj fazi čina. Naše vladanje prevodi predmete na koje reagiramo u fizičke stvari koje leže onkraj našeg zbiljskog dovršenja neposrednog čina. Naglašavao sam važnost ruke u izgradnji te okoline. Ljudska ruka. a zatim se time pozaba- vimo kad dođe do kontakta. ali je još važnije da ima palac nasuprot ostalim prstima pa da može 238 . Ljudska životinja.

Tako razbijamo svoj svi- jet u fizičke predmete. ali ako iza- stavimo neke insekte i mikroorganizme. Mi određujemo što ćemo zadržati od života u divljini. ulazi u onu borbu sa živo- tom insekata koja upravo traje. Svedemo li tu skupinu na njene najniže odrednice . dovodi vodu s velikih udaljenosti. nema živih oblika s kojima ljudski oblik u svojem društvenom svojstvu stoji u bazičnom sukobu. određujući koji će insekti i dalje živjeti. uspostavlja vegetaciju koja će oko njega rasti. Govorimo o darvinovskoj evoluciji. On. i ubijati ili uzgajati životinje kakve hoće­ mo. Ljudski oblik uspostavlja svoj dom tamo gdje hoće. Više nema biologijske okoline u darvinovskom smislu koja bi nam predstavljala problem. kao o bitnom dijelu problema razvoja. One nadođu i zbrišu ono što je čov­ jek stvorio. možemo zbrisati sve postojeće oblike životinjskog ili biljnog života. Cijela ta napredujuća borba čovječanstva na licu zemlje jest takvo određivanje života kakav će egzistirati oko njega i takva kontrola fizičkih predmeta koji određuju i aficiraju njegov vla- stiti život. Promjene u Sunčanom sistemu mogu naprosto pretvoriti u ništa planet na kojem živimo. u okolinu stvari kojima možemo baratati i koristiti ih za svoje konačne ciljeve i svrhe. određuje kakva će oko njega biti temperatura. Društvo hvatati i koristiti predmete koji mu trebaju. možemo sijati sjeme kakvo hoćemo.i stvari kojima ona operira bit će jedva više od toljaga i kamenja. gradi gradove. određuje koje će životinje postojati. takozvane "božje akte". Ali razvoj ljudskog društva u širem razmjeru doveo je do vrlo potpune kontrole nad njegovom okolinom. Dakako. Ali ako uzmemo one sile koje smatramo važnima u razvoju ove vrste na 239 . ne možemo kontrolirati geologi- jske sile. nastoji odrediti koji će mikroorganizmi ostati u njegovoj okolini. Njena okolina nije tako različi­ ta od okoline životinja. takve sile leže izvan naše kontrole. pomoću odjeće i gradnje kuća. Zajednica kao takva stvara svoju okolinu time što je osjet- ljiva na nju.kakve nalazimo u roman- tičnim predstavama o špiljskom čovjeku. S onu stranu ove individualne funkcije leže načini upotrebe u kojima se tim fizičkim predmetima služimo za pospješivanje kontrole koju organizirana skupina zadobiva nad svojim svijetom. određuje protežnost svoje okoline raznim načinima putovaqja. o međusobnom sukobu raz- ličitih živih oblika.

Objašnjenje rabi odrednice sila koje su već tu. ljudska situacija koju sam upravo prikazao u nekom smi- slu doista postavlja cilj. ali čovjek može odrediti populaciju koja će preživjeti u odrednicama znanja koje on već posjeduje. Možemo to objasniti s gledišta evo- lucije. Takva evo- lucija. od kojih neke mogu posjedovati prednosti pred drugi- ma. iz same zajednice. moglo biti varijacija. nego kao determinaciju životnog procesa na Zemljinoj površini. Problem napučenosti i dalje postoji i za ljudski oblik. tako. ne doduše u fiziologijskom smislu. Problem pritiska stanovništva uvijek je igrao veliku ulogu u se- lekciji oblika koji prežive. S takvog gledišta ne moramo smatrati da priroda proizvodi sve više visoko kompliciranih. Ljudsko dru- štvo koje samo može određivati koji su uvjeti unutar kojih ono živi više nije u situaciji da naprosto pokušava riješiti probleme koje postavlja okolina. a u tom procesu pojavljuju se neke posebni živi oblici koji se uklapaju u stanovite situacije i tako preživljavaju u borbi za opsta- nak. Nema potrebe da se uvodi cilj spram kojega se kreće sve stvaranje. a jedinke koje prežive sve su malobrojnije.8. zajednica svakako može kontrolirati. Ako čovječanstvo može kontrolirati svoju okolinu. ali se adaptirao na život prehranom na domaćinu. Problem je u rukama zajednice ukoliko ona inteligentno reagira na svoje probleme. i priroda koristi raznovrsnost. Promjene se objanja- vaju jednostavno varijacijama i prilagodbom na situacije koje nastaju. govoreći antropomorfna. proizvodeći više je- dinki nego što ih može preživjeti. Baš kao što je Burrows u svojim eksperimentima s biljkama ko- ristio brojne odlike u nadi da će neke biti korisne. Tako čak i one probleme koji dolaze iznutra. Takav proces prilagodbe nije nužno proces koji izdvaja ono što smatramo poželjnijom formom. osoba i društvo zemljinoj kugli. djeluje unatrag. da je teorija evolucije dio mehaničke teorije prirode. Priroda mora odabirati na principu pretje- rane produkcije kako bi. On gubi razne organe jer više nisu nužni.Um. takoreći. Stopa smrtnosti nekih insekata je 99. 240 . sve savršenijih formi. one su u velikoj mjeri pod kontrolom ljudskog dru- štva. Legitimno je rečeno da u biologijskoj evoluciji nema nikakvog cilja. govoreći na antropomorfan način. Pa ipak. Upravo je ta kontrola vlastite evolucije cilj razvoja ljudskog društva. Parazit je svakako rezultat evolucij- skog procesa. u nadi da će neka nadmoćna jedin- ka preživjeti.

cilj da. može- mo povisivati ili snižavati temperaturu. u stanovitim granicama. ili odrediti kako će se kretati Sunčev sistem (moguće pro- mjene takve vrsti leže onkraj ikakve zamislive kontrole ljudskog orga- nizma). Nije potrebno dodati da je. kao što ljudsko društvo djelomice može. i ukoliko dolaze pod provedenu kontrolu društva. koliko se tiče razvoja ljudskog društva. Toliko smo udaljeni od bilo kakvog konačnog prilagođavanja ove vrsti da možemo ispravno reći kako ljudskoj evoluciji predstoji još dug put. Možemo odrediti uvjete pod kojima možemo učiniti podnošljivom tropsku vrućinu. Stavljajući neku žicu u zid sobe. onda se daljnje promjene ljudskog oblika ne bi više zbivale u odrednicama principa koji su određivali biologijsku evoluciju. Ne moramo razviti nov oblik prekriven krznom kako bismo živjeli na područjima s hladnom klimom. Ćak i u slučaju mikroorgani- zama. ljudsko društvo predstavlja jedan cilj procesa organske evolucije. a to bi proizvele krajnju točku kao cilj evolucije. odredili smo ne samo što jest okolina u svojem neposrednom odnosu spram nas. ali ljudsko društvo je doseglo cilj koji nije dosegla nijedan drugi oblik. osim utoliko što se društvo i dalje razvija u tom procesu kontroli- ranja svoje okoline. 241 . No ako pretpostavimo daje ona postigla taj cilj. one sile koje djeluju na život ovog oblika i za koje se dade zamisliti da ga mogu izmijeniti u darvinovskom smislu pale su pod kontrolu samog društva. daje odredi- la uvjete unutar kojih može živjeti i reproducirati se. Ne možemo se prebacivati na druge planete. ako ih možemo kontrolirati. već također i što je fizička okolina u svojem utje- caju na ovaj oblik. zbiljski određuje što će biti njegova anorganska okolina. sam taj proces veoma daleko od svojeg cilja. Društvo ono će se u stanovitom smislu stabilizirati i doseći cilj procesa razvo- ja. možemo jed- nostavno proizvesti odjeću koja istraživačima omogućuje da odu na Sjeverni pol. Ljudski oblikje razvoj kon- trole koju svi živi oblici vrše nad svojom okolinom u selekciji i orga- nizaciji. ali po strani od takvih ograničenja.

To iziskuje pojavljivanje drugoga u samoj osobi. ona također postaje svjesna drugih individua.Um. U jednom smislu možemo reći da jedan oblik komunicira s drugima. Osjeća se opći stav cijele publike. što se pak odražava na različite članove publike. ali razlika između toga i sa- mosvjesne komunikacije je očigledna. To su- djelovanje je omogućeno tipom komunikacije koji je ljudska životi- nja kadra izvesti. Čovjek je pod utjecajem držanja onih oko njega. Ilustracije za to dobivamo iz onoga što ozna- čavamo kao svijest gomile. Društvene funkcije i funkcije mišljenja i komunikacije Na isti onaj socijalno-psihologijski način na koji ljudska individua postaje svjesna sebe. a njena svijest kako o sebi tako i o drugim individuama jednako je važna za njen vlastiti samorazvoj i za razvoj organiziranog društva ili društvene skupine kojoj pripada. stav koji će publika zauzeti kad je pod utjecajem kakvog velikog govornika. dohvaćanje samosvijesti kroz drugoga. jedan oblik ko- municira drugomu stav koji drugi zauzima spram stanovitog dijela 242 . dakle. Jedan oblik ne zna da se odvija komunikacija s drugim. kao što se može reći da kvocanje kvočke nešto prenosi piletu. osoba i društvo 33. tako da oni počinju reagirati kao cjelina. Postoje uvjeti pod kojima gesta jednog živog oblika služi tome da dovede druge oblike u prikladan stav spram vanjskih uvjeta. za kojeg se može reći da drugim članovima komunicira svoje otkriće opasnosti. identifika- ciju drugoga sa sobom.tipom komunikacije koji se razlikuje od onoga što se zbiva među drugim oblicima koji u svojim društvima nemaju to načelo. Načelo koje sam predložio kao osnovno načelo ljudske društvene organizacije jest načelo komunikacije koja uključuje sudjelovanje u_ drugome. Zatim postoji komunikacija u pravom smislu. Raspravljao sam o takozvanom stražaru.

direktno i kao organizirana cjelina dovodi u iskustvo svakog od individualnih organiza- ma koji u tom činu sudjeluju. upravo to što se bilo koji društveni čin. Društvo okoline koja im je oboma važna. ima taj karakter uočavanja i rješavanja bilo kakvog problema prilagodbe okolini s kojim se suoči organizam koji je posjedu- je. To nije nešto što se samo dogodi. a društveno putem mehanizma jezika. te da su opća forma i predmet tog razgovora dani i određeni time što se u iskustvu pojavljuje nekakav problem koji valja riješiti. kao što smo također vidjeli. ako ona može preuzeti ulogu druge. Upravo kroz preuzimanje te uloge drugoga ona se može vratiti sebi te tako usmjeravati vlastiti proces komunikacije. nema tek pro- laznu važnost. koja se iz- ražava u mišljenju. 243 . već je važno za razvoj kooperativne aktivnosti. ili totalni društveni proces u kojemu je taj čin konstituens. zauzima stav druge individue. Tu razinu komunikacije nalazimo u oblicima društva koji su nižeg tipa od društvene organizacije ljudske skupine. Priznaje se da ljudska inteligencija. kao što ga i izaziva u drugoj. s druge strane. Vidjeli smo da je proces ili aktivnost mišljenja razgovor koji individua vodi između sebe i poopćenog drugoga. Upravo ta kontrola reakcije same individue putem preuzimanja uloge drugoga vodi do vrijed- nosti ovog tipa komunikacije s gledišta organizacije vladanja grupe. ne postoji samo ova vrst komu- nikacije. izraz koji rabim tako često. kao rezultat mišljenja. obzirom na koje on može sljedstveno re- gulirati i voditi svoje individualno vladanje. bitnu karakteristiku inteligentnog ponašanja tvore odložene reakcije . Ona je sama u ulozi te druge osobe koju na taj način uzbuđuje i na koju utječe. upravo to konstituira osebuj- nu vrijednost i značaj samosvijesti u tim individualnim organizmima. Neposredan učinak takvog preuzimanja uloge leži u kontroli koju individua može provoditi nad vlastitom reakcijomJ Kontrola djelovanja individue u kooperativnom procesu može se odvijati u vladanju same individue. konačni odabir najbolje ili najpogodnije između nekoliko mogućih reakcija u danoj situaciji okoli- ne) fiziologijski omogućeni mehanizmom centralnog živčanog sistema. To pre- uzimanje uloge drugoga.zaustavljanje ponašanja dok teče mišljenje. kao usputan rezultat geste. već i ona u kojoj osoba koja se služi ovom gestom. U ljudskoj skupini. 7 Sa stajališta socijalne evolucije. i tako ko- municira. pritom su ta odložena reakcija i mišljenje u svrhu radi koje je odložena (uključujući. Te tako.

društvena kontrola je. te stavova organizirane društvene skupine čije su sve one članice. a pona- šanje koje se kontrolira samokritikom u biti je društveno kontrolira- no ponašanje. Upravo se tako ta društvena kontrola. i tako.vladanjem. 8 Odatle. u odrednicama njenih integriranih društvenih odnosa s njima i skupinom kao cjelinom. zbiljski konstitutivna za tu individualnost i nerazmrsivo združena s njom. nasuprot tome. No ista ta vrst cenzure i samokritike što je individua vrši nad samom sobom odražava se također i u svim drugim aspektima njenog društvenog iskustva. 244 . kroz tu samokri- tičnost. Ona tako ne po- staje samo samosvjesna. spram sebe. tako da je opći društveni proces iskustva i ponašanja što ga ta grupa provodi njoj direktno prisutan u njenom vlastitom iskustvu.činjenica koja prirodno i neizbježno slije- di iz naše društvene teorije osobe. daleko od toga da bi težila slamanju ljudske individue ili brisanju njene samosvjesne individualnosti. To će reći. služeći tome da individuu i njeno djelovanje integrira obzirom na organizirani društveni proces iskustva i po- našanja u kojem sudjeluje. obzirom na svoje od- nose kako s društvenom skupinom u cjelini tako i s drugim njenim članicama. društvena kontrola nad individualnim ponašanjem ili vlada- njem djeluje zahvaljujući društvenom porijeklu i osnovi takve kritičnosti. ponašanja i odnosa . uključena u društveni proces iskustva i aktivnosti. samo po tome koliko je članica društva. samokri tika je u biti društvena kritika. u odrednicama ovog društvenog procesa. osoba i društvo Ona proces suradne aktivnosti dovodi dalje no što bi ga se moglo dovesti u krdu kao takvome ili u društvu kukaca. a time i društveno kontrolirana u svojem vladanju. djelujući u odrednicama samokritike. a ona je time kadra upravljati svojim vladanjem svjesno i kritički. naime priznanje njenog djelovanja obzirom na seksualni doživljaj i vladanje. Fiziologijski mehanizam centralnog živčanog sistema ljudske individue omogućuje joj zauzimanje stavo- va drugih individua. nego i samokritična. tako prisna i obuhvatno vrši nad individualnim po- našanjem ili .Um. jer individua jest to što jest. kao svje- sna i individualna ličnost. 8 Freudovo poimanje psihologijskog "cenzora" predstavlja djelomično pri- znanje tog djelovanja društvene kontrole na način samokritike.

u kojoj stavovi skupa indi- vidua sudjeluju u suradnoj reakciji u kojoj različite uloge uključuju jedna drugu. a onda se može pojaviti pojedinac sposoban da uđe u stavove drugih članova skupine. stupanj do kojega to može uči­ niti ograničen je njegovim kapacitetom. jer ona izvještavaju o situacijama putem 245 . osoba koja se može postaviti u odnos s čitavim skupinama u zajednici čiji stavovi nisu ušli u živote drugih u toj zajednici. To sam ilustrirao igrom s loptom. premda mogu djelovati u stano- vitim tradicionalnim okolnostima. Prigodice se uzdigne kakva osoba kadra da shvati više od čina u procesu nego drugi. Takvi likovi postaju izuzetno važni. Dakako. Historija se uvelike bavi iznalaženjem razvo- jnih tokova koji nisu mogli biti prisutni u aktualnom iskustvu člano­ va zajednice u vrijeme o kojem historičar piše. no ipak smo u svim inteli- gentnim procesima kadri dostatno zauzimati uloge onih koji sudjelu- ju u aktivnosti da bi naše djelovanje bilo inteligentno. on ga mora uzeti u njegovu odnosu s djelovanjem drugih članova grupe. Odmah se uočava golema važnost sredstava komuniciranja o koji- ma se radi u novinarstvu. morao bi preuzeti stavove sviju uključenih u taj proces. Takav izvještaj obja- šnjava važnost historije. Ona postaje vođa. sile i interese kojih u ono vrijeme nitko nije bio svjestan. kao što sam ukazao. Društvo Sama organizacija samosvjesne zajednice ovisi o tome da indi- vidue zauzimaju stavove drugih individua. ovisi o tome da se dođe do stava skupine različitog od stava odvojene individue . Klase pod feudalnim poretkom mogu biti međusobno odvojene toliko da. Ukoliko čovjek zauzme stav jedne od individua u grupi. ne mogu razumjeti jedna drugu. tako da drugi putem njega mogu ući u tu formu komunikacije. jer omogućuju komunikaciju između skupina koje bi inače bile posve razdvojene. Razvoj tog procesa. a ako se on ima potpuno prilagoditi.do onoga što sam nazvao "poopćeni drugi". Može se osvrnuti na ono što se zbilo i izložiti promjene. Stupanj do kojega život cijele zajednice može ući u samosvjesni život odvojenih individua silno varira. Ta sposobnost o kojoj govorimo u politici je držanje državnika koji može ući u stavove skupine i posredovati između njih. čineći vlastito iskustvo univerzalnim. Moramo čekati da nam historičar pruži sliku jer je zbiljski proces transcendirao iskustvo odvojenih individua.

dakako. onda možda možete krenuti u komunikaciju s njom.Um. Roman prikazuje situaciju koja leži izvan neposrednog dispozitiva čitatelja u takvoj formi da on ulazi u stav skupine u toj situaciji. pripada samoj strukturi individua u ljudskoj zajednici. kao jedinu moguću osnovu za tu participaciju i komunikaciju. Ti procesi su takvi da sa sobom nose ljubav prema bližnjemu i. Ne možete izgraditi društvo iz elemenata koji leže izvan životnih procesa individue. Viteško držanje. One. Ona je izdvajala likove koji u ljudskom duhu leže iz tradicije. sežu unatrag sve do takvih temeljnih međusobnih stavova ljudskih bića kao što su pažljivost. Drama je služila toj funkciji time što prikazuje situacije koje se doživljavaju kao važne. kao što je pružanje pomoći ranjenom neprijatelju usred bitke. Takvi stavovi uključeni su u život individua u skupini. pa u tim likovima izražavala situacije koje pripadaju njihovom vremenu. koja nema zajedničkog interesa niti kooperativne djelatnosti. te posljedično i moguće komunikacije. ako na Marsu već postoji zajednica istog karaktera kao vaša. ukoliko imamo kooperativnu aktiv- nost. što se tiče religije. Morate pretpostaviti nekakvu kooperaciju unutar koje su individue same aktivno uključene. a njihovu generalizaciju možemo naći u pozadini sviju univerzalnih religija. spremnost na pomoć i potpora. ne možete komunicirati. Temeljni stav poma- ganja drugoj osobi kojoj je teško. Pod tim uvjetima postoji mnogo viši stupanj participacije. Takav razvoj. koje svoj izraz nalaze u univerzalnim religijama. ali koje mogu prenijeti pojedince s onu stranu aktualnih čvrstih zidova podignutih između njih kao članova različitih klasa u zajednici. Može se naći čak i pod uvjetima gdje postoji suprotan stav potpunog neprijateljstva. ali sa zajednicom koja leži posve izvan vaše vlastite. potporu onima koji su u nevolji ili pate. nego inače. Dakako. ili i puko lomljenje kruha s drugim. Razvoj ovog tipa komu- nikacije iz drame u roman povijesno ima nešto od iste one važnosti koju novinarstvo ima u naše vrijeme. kao što su činili Grci u svojim tragedijama. uključuje i postojanje zajedničkih intere- sa. osoba i društvo kojih čovjek može ući u stav i iskustvo drugih osoba. kao i u univerzalnim ekonomskim procesima. U ljudskom društvu nastale su stanovite univerzalne forme. Ne možete početi komunicirati s ljudima na Marsu i uspostaviti društvo gdje nema prethodnog od- nosa. koju je zadesila bolest ili kakva druga nesreća. 246 .

tako da čak i procesu raz- govora mora prethoditi kooperativna aktivnost. čovjek mora imati što komunicirati. To su stavovi koji mogu transcendirati gra- nice različitih društvenih skupina. Proces komunikacije je. Postoji sudjelovanje u stavu potre- be. jer nešto što netko sam ne može koristiti dovodi tu osobu u od- nos s bilo kime u razmjeni. ali čak se ni nju ne može naći među ljudima koji nemaju svjesne znake ili literaturu. a upravo iz takvih situacija. On je u jednu ruku univerzalniji od religijskih i eko- nomskih stavova. Čovjek naoko može ras- polagati simbolom nekog drugog jezika. ali koja mogu iskoristiti da dođu do onih koja im trebaju. organiziranih oko vlastitih život- nih procesa. Društvo identificira pojedinca s drugim čak i ako je to neprijatelj. Znanstvena zajednica je možda u nekom smislu postala isto tako uni- verzalna. Te dvije aktivnosti su najuniverzalnije kooperativne aktivnosti. dakle. on ne može komunicirati s njima. To su situ- acije u kojima se pojedinac nađe u stavu suradnje. Iza tih dvaju stavova leži stav o kojem se radi u svakoj istinskoj komunikaciji. a mogu se pojaviti čak i u zbiljskom neprijateljstvu među skupinama. a u drugu manje univerzalan. uzdigle su sc univer- zalne religije. To je visoko apstraktan od- nos. S druge strane. ali ako nema nikakvih zajedničkih misli (što znači i zajedničke reakcije) s onima koji govore taj jezik. Ta situacija je isto tako univerzalna kao ona o kojoj smo govorili u vezi s ljubavlju prema bližnjemu. Onje medij 247 . zasad. Prije no što komuni- cira. Ta dva stava predstavljaju u najvišoj mjeri univerzalno i. U procesu razmjene ili pomoći osobe koje bi inače bile neprijatelji mogu doći do stava suradne aktivnosti. imamo fundamentalan proces razmjene kod indi- vidua. Razvoj te temeljne ljubavi prema bližnjemu izraženje u paraboli o dobrom Samaritancu. iz univerzalnog suradnog djelovanja. Proces komunikacije je proces koji je univerzalniji od procesa univerzalne religije ili od univerzalnog ekonomskog procesa po tome što on služi oboma poto- njima. u jednom smislu univerzalniji nego ti različiti kooperativni procesi. pri čemu se svaka postavlja u stav druge u priznavanju uzajamne vrijednosti koju razmjena ima za oboje. u najvišoj mjeri apstraktno društvo. Do takve razmjene može doći kadgod individue koje imaju takve viškove mogu međusobno komunicirati. koja po~eče od dobara za koja one same nemaju neposredne potrebe.

te usmjerava- nje iščekujuće akcije jedne na osnovi tih stavova drugih. u kojem postoje kooperativni procesi. društveni proces je pretpostavljen kako bi se omogućile misao i komunikacija. One bi konstituirale zajednički društveni proces tako da bi čovjek mogao ući u društveni proces s bilo kojim drugim bićem u bilo kojem povije- snom razdoblju ili prostornom položaju. nije ništa drugo nego odziv individue na držanje druge u širokom društvenom procesu u kojem obje sudjeluju. Ali valja priznati da je to medij za kooperativne aktivnosti. međutim. Mišljenje. osoba i društvo kroz koji se mogu voditi te kooperativne aktivnosti u samosvjesnom društvu. 248 . što ih ona doista pretpostavlja. nema nijednog polja mišljenja kao takvog koje može jednostavno ići samo po sebi. ili kao pretpostavka društvenog procesa. Takav univerzum diskursa je medij za sve te različite društvene procese. Proces komunikacije ne može se postaviti kao nešto što postoji po sebi. Obrnuto. mogli bismo s njima stupiti u komunikaciju ono- liko koliko bismo s njima mogli stupiti u društvene odnose. i u tornje smislu univerzalniji od njih. Pomoću mišljenja može se projicirati društvo u budućnost ili prošlost. Mišljenje nije polje ili oblast koje se može uzeti izvan mogućih društvenih načina korištenja. on ne može naprosto ići sam od sebe. ide sam od sebe. ali on nije proces koji. Mora postojati takvo neko polje kao što je religija ili ekonomija u kojem ima nečega što bi se komuniciralo." može se pretpostaviti da bi nas te logičke konstante stavile u položaj da vodimo komunikaciju s drugom zajednicom. ako ima sta- novnika na Marsu. Dakako. ali mi uvijek pretpostav- ljamo društven odnos unutar kojega se zbivaju ti procesi komunika- cije. Budući se upravo od toga sastoji proces mišlje- nja. Valja pretpostaviti takvu kooperativnu situaciju da bi se došlo do onoga što se naziva "uni- verzumom diskursa". Nužno je to naglasiti stoga što su filozoftia i dogme koje s njom idu postavile proces mišljenja i misaonu supstanciju koje prethode samim tim procesima unutar kojih se odvija mišljenje.Um. u kojem se ono što se komunicira može društveno koristiti. takoreći. Na jezik gledam kao na načelo društvene organizacije koje je omogućilo karakteristično ljudsko društvo. Ako mo- žemo izolirati logičke konstante koje su bitne za svaki proces mišljenja.

Institucija pred- stavlja opću reakciju kod svih članova zajednice na neku posebnu situaciju. kao što je ilustrirano na različitim funkcionarima. Ta opća reakcija. Ta je pak reakcija prisutna i u našoj vlastitoj naravi. od reakcije suca i porotnika. XII (1915). Kad tu reakciju izazovemo kod drugih. Ako se pozivamo na svoja prava. 141 i dalje. U slučaju krađe. a vjerojatno i hoće. koje uključuju priznanje prava vlasništva drugih. koji omo- gućuju organizirano sopstva. očekuje od javnog tužioca da djeluje. A te varijacije. postoje čitavi nizovi takvih općih reakcija u zajednici u kojoj živimo.reakciju koju bi svatko trebao pokazati. dakako.] 249 . očekuje od suda i raznih njegovih funkcionara da provedu postupak 9 [Vidi "Natural Right and the Theory of the Political lnstitution". a ti načini djelovanja od strane bilo koga jesu oni koje pobuđujemo u drugima kad poduzmemo stanovite korake. šerifova reakcija se razlikuje od reakcije jav- nog tužioca. pozi- vamo na određenu reakciju naprosto stoga što su ta prava univerzal- na. možemo zauzeti stav drugoga i potom spram njega podesiti svoje vladanje. U zajednici postoje stanoviti načini djelovanja u situacijama koje su u biti identične. Čovjek se obraća policajcu za pomoć. Tu imamo opću reakciju u različitim formama. pa ipak.Journal of Philosophy. posje- duju organizaciju koja daje jedinstvo raznolikosti reakcija. Nadalje. sve su to reakcije koje održavaju vlasništvo. a te reakcije su ono što zovemo "institucije". u nekoj smo mjeri spremni spram nekoga drugoga zauzeti isti taj stav ako se i on pozove na svoja prava. i tako dalje. Društvo 34. varira ovisno o karakteru indi- vidue. Zajednica i institucija9 Postoji ono što sam nazvao "poopćeni društveni stavovi".

Kao takve. Čovjek doista zauzima stavove sviju tih različitih funkcionara. stereotipne. njegujući individualnost umjesto da je obeshrabruju. ili da ne budu fleksibilne i progre- sivne. Društvene insti- tucije. ultrakonzer- vativne društvene institucije . ako čovjek izazove jedan takav skup reakcija. ili su njegove posebne. Nema nužnog ili neizbježnog razloga da društvene institucije budu baš opresivne ili kruto konzervativne. Kad pobudimo takve stavove. formalizirane manifestacije. mi zauzimamo stav onoga što označavam kao "poopćeni drugi". jer individue koje sudjeluju u općem društvenom životnom procesu. osoba i društvo suđenja kriminalcu. Takvi organizirani skupovi reak- cija međusobno su u odnosu. i nije da nužno predstavljaju ili provode uska određenja stanovitih fiksnih i specifičnih obrazaca djelovanja koja bi pod nekim danim okolnosti- ma trebala karakterizirati ponašanje svih inteligentnih i društveno 250 . bez nekakvih društvenih instituci- ja. jesu razvojna zbivanja unutar dru- štvenog životnog procesa na njegovoj ljudskoj evolucijskoj razini.forme organizirane tako da individualni članovi društva mogu prikladno i društveno djelovati zauzimanjem stavova drugih spram njihovih aktivnosti. one ne potkopavaju nužno individualnost pojedinačnih članova. mogu razviti i posjedovati potpuno zrela sopstva ili lično­ sti samo ukoliko svaka od njih u svojem individualnom iskustvu odražava ili zahvaća te organizirane društvene stavove i aktivnosti što ih društvene institucije otjelovljuju ili predstavljaju. bez organiziranih društvenih stavova i aktivnosti koji konstituira- ju društvene institucije. sve njih kao organiziran proces možemo naći u našim vlastitim naravima. U svakom slučaju. čiji su organiziran izraz društvene institucije. ne bi uopće moglo biti posve zrelih indivi- dualnih sopstava ili ličnosti. Moćne. onako kako oni sudjeluju upravo u održavanju vlasni- štva.koje svojom više ili manje krutom i nefleksibilnom nemogućnošću napredovanja lome ili potiskuju individualnost. nepoželjni su ali ne i nužni ishodi općeg društvenog procesa iskustva i ponašanja. on implicite izaziva i druge.Um.poput crkve . kakve mnoge i jesu. poput samih individua. ili obeshrabruju sve osebujne ili origi- nalne izraze misli i ponašanja u individualnim sopstvima ili ličnosti­ ma koje u njima sudjeluju ili su im podređene. Tako su institucije društva organizirane forme grupnog ili dru- štvenog djelovanja .

Izvor brkaqja 10 Ljudsko društvo. manire se u svojem najboljem smislu ne mogu razlučiti od morala.jesno razgovara sa sobom u odrednicama društvenih stavova koji konstituiraju strukturu njegovog sopstva i koji ogelovljuju obrazac organiziranog ponašanja ljudskog društva kako se odražava u toj struk- turi. kao što su manire neke posebne zajednice. one trebaju odrediti društvene. ne utiskuje puki pečat obrasca svojeg organiziranog društvenog ponašanja na bilo kojeg od svojih individual- nih članova. a kao glavni formalizirani funkcionalni aspekti ili faze cijele organi- zirane strukture društvenog životnog procesa na njegovoj ljudskoj razini. niti bije sačinjavale. veliko mnoštvo navi- ka izražavanja pristojnosti je sasvim proizvoljno. kao člani­ ca određene zajednice ili društvene skupine. Kao odgovor na to predlažemo razlikovanje manira i konvencija. kao sredstvo ili sposob- nost da s'. dakako. 10 Ima mnogo institucionaliziranih reakcija za koje često kažemo da su proizvoljne. tako da taj obrazac na sličan način postane obrazac poje- dinčevog sopstva. Obrnuto. one primjereno sudjeluju i u dinamičnom i naprednom karak- teru tog procesa. 251 . Trebale bi izraziti prirodnu pristojnost svakoga spram svakoga dru- gog. kao što tvrdimo. u njenom bitnom karakteru kako se on izražava u društvenim reakcijama. Postavlja se pitanje da li stanovita manira koja izražava stav pristojnosti može biti ono što označavamo kao "konvencionalna". Konvencije su izolirane društvene reakcije koje ne bi ulazile u narav zajednice. Dakako. ono što je u jednoj dolično može biti uvredljivo u drugoj. ostavljajući mnogo prostora za originalnost. i nisu ništa drugo nego izraz pristojnosti individue spram ljudi oko nje. ili društveno odgovorne obrasce individualnog vladanja samo u vrlo širokom i općenitom smislu. ali. ono mu istodobno daje i duh. fleksibilnost i raznovrsnost takvog vladanja. Društvo odgovornih individua (nasuprot takvim neinteligentnim i društveno neodgovornim individuama kao što su glupani i imbecili). i tako do neke mjere u odrednicama svojeg sopstva rekonstruira i modificira opći obrazac dru- štvenog ili grupnog ponašanja u čijim je odrednicama izvorno bilo kon- stituirano njegovo sopstva. Trebao bi postojati takav izraz. Načini pozdravlja- nja različiti su u različitim zajednicama. A njegov duh mu zauzvrat omogućuje da pečat svojeg sopstva koje se dalje razvija (dalje se razvija putem njegove mentalne aktivnosti) udari na strukturu ili organizaciju ljudskog društva.

upravo ta dis- tinkcija o kojoj govorim implicira da su te razne institucije. Individua može bilo kada prelaziti iz jedne faze u druge. ništa se ne mora mijenjati. doduše. izvodeći iz toga. ona ne izaziva naprosto pojedinačan odziv. druge institucije. a ona svojim djelovanjem izaziva taj više-manje organiziran odziv. Prvi su ga. kao dru- štvene reakcije na situacije u kojima individue izvode društvene akte. Različiti dijelovi reakcije mogu se izolirati. već čitavu skupinu međusob­ no povezanih odziva.Um. jer prethodne nisu proizvoljne u onom smislu u kojem su to kon- vencije. izvorno međusobno povezane na način na koji konvencije nisu. izložili marksovski socijalisti. pravila ponašanja. No. ili riječi. Ako se poremeti ravnoteža osobe koja stoji. ako može shvatiti zbiljsku ekonomsku situaciju. djeluje spram drugih u ekonomskom smislu. ali organizam mora djelovati kao cjelina. koja je dakako pristupačnija od društvenijih manifestacija. s priznanjem da. primjerice. da individua koja živi u društvu živi u svojevrsnom organizmu koji na nju reagira kao cjelina. Institucije. to izaziva novo podešavanje. Možda se pred njenom pozornošću nalazi samo malen djelić tog organiziranog odziva . recimo. No. Preuzimajući bilo koji 252 .re- cimo. Do ekonomske situacije može se doći direktno. Uglavnom istu situaciju imamo u fiziologijskom organizmu. ili morale biti. do te raz- mjene ne bi moglo doći bez čitave ekonomske organizacije. više-manje kao stranačku doktrinu. ona promatra samo prenos nekog iznosa novca. iznosi u ekonomijskoj interpretaciji povijesti. jer u svojoj naravi ima onaj tip reakcije što ga izaziva njegovo djelovanje. Srednjovjekovne ekonomske institucije omogućuju interpretiranje drugih institucija tog perioda. osoba i društvo ležao bi u identificiranju pravila ponašanja i morala s konvencijama. što pak zauzvrat uključuje i sve druge faze grupnog života. Takav međusobni odnos je odnos točaka kakav se. Istina je. koje je moguće tek ukoliko pogođeni dijelovi živčanog sistema vode do određenih i međusobno povezanih reakcija. on iz toga može izvesti druge manifestacije i institucije zajednice. implicirajući određenu ekonomijsku interpretaciju. u stano- vitom smislu predstavljaju životne navike zajednice kao takve. može otkriti što su bile. Tako konzervativci identificiraju ono što je čista konvencija s biti društvene situacije. te se. a kad individua. Sada je prešao u tehniku his- toričara.

. o stupnju do kojega individua izaziva u sebi tu institucionaliziranu skupinu reakcija. Kriminalac kao takav je individua koja živi u vrlo malenoj skupini. Ulazak tog društvenog odziva u individuu tvori proces obrazova- nja koji kulturalne medije zajednice prenosi na više-manje apstraktan način. Situacija je analogna situaciji dječaka i ganga. on istinski ne pripada zajednici. uvodnika i članaka o obrazovanju. dječak zado- biva širu ličnost proporcionalno svojem ulaženju u tu širu zajednicu. "Science in the High School". 237 i dalje. On uzima vlasništvo koje pripada drugima. School Review. pažnju skrećemo na sljedeće: "The Relation of Play to Education". University of Chicago Record. 402 i dalje. čiji nije član. ali on sam ne pripada zajednici koja priznaje i čuva prava vlasništva.] 253 . 11 Obrazovanje je svakako proces preuzimanja stanovitog orga- niziranog skupa reakcija na vlastito podraživanje. "Moral Training in the Schools". a sve dok čovjek ne mogne reagirati na sebe onako kako zajednica reagira na njega. 11 [Među osamnaestak bilježaka.. Može pripadati kakvoj maloj zajednici. "Psychology of Social Consciousness lmplied in Instructions". Elementary School Teacher. kao što mali dječak pripada svojoj grupi a ne gradu u kojem živi. ona u nekoj mjeri organizira čitav društveni proces. a onda otima od šire zajednice. 140 i dalje. Općenito. Tada u nama prisutni "organizirani drugi" jest zajednica manjeg promjera. u onoj mjeri u kojoj je ona kompletna ličnost. XXIV (1906). XIV (1906).. Science. 327 i dalje. Shvaćamo sebe kao članove šire zajednice. Sadašnji snažni nacionalizam trebao bi na koncu izazvati međunarodni stav šire zajednice. "Industrial Education and the Working Man and the School". ibid. "On the Problems of History in the Elementary School". sopstvo je na određen način odgovorilo na tu organizaciju društvenog reagiranja koja tvori zajednicu kao takvu. Postoji stanovita vrst organiziranog reagiranja na naše čine koja predstavlja način kako ljudi reagiraju na nas u stanovitim situacijama. Vidi Bibliografiju na kraju knjige. VIII (1908). 369 i dalje. stupanj do koje- ga se sopstvo razvija ovisi o zajednici. l (1896). XXXI (1910). Sada se borimo za to da zadobijemo neku mjeru internaci- onalnog duha.. IX (1909). ibid. Svi mi pripadamo malim klikama. "The Teaching of Science in College". 433. Društvo institucionaliziran stav. i možemo jednostavno ostati unutar njih. 688 i dalje. 390 i dalje. ibid. "Industrial Education and Trade Schools". ibid.

te smo rimsko pravo naslijedili upravo isto tako kao i grčku filozofiju. ono je i univerzalno. a sada naglašavam upravo to da organizacija tih odziva omogućuje zajednicu. Aristotel je. osoba i društvo Takvi su odzivi u našoj naravi. U onoj mjeri u kojoj je neko dostignuće organizacije zajednice uspje- šno. sjedište velikog metafizičkog razvitka tog razdoblja. visoko organizirane zajednice. bila poželjna potpuna društvena izolacija bilo kojeg grada-države od ostatka svijeta. priznao nužnost međusobnih društvenih odnosa među različitim gradovima- državama. a Grci su racionalnost doveli do njenog samosvjesnog izraza.tip države ili društvene organizacije. Amerikanac obožava veličinu nasu- prot kvalitativnom društvenom sadržaju.Um. Po Platonu je. i taj dio njene društve- ne organizacije nije bio univerzalan i nije ga se moglo učiniti osno- vom neke široke zajednice. kao dom Sokrata. S pravnog stajališta i po organizaciji uprave ono je bilo univerzalno. s druge strane. Platona i Aristotela. ili između bilo kojeg grada-države i ostatka civiliziranog svije- ta. i Aristotel sc slagao. Malena zajednica kao što je bila Atena proizvela je neke od najvećih duhovnih produkata koje je svijet ikada vidio. a omogućuje veću zajednicu. Atena. usporedite ta dostignuća s dostignućima Sjedinje- nih Država. rodno mjesto političkih teoretika i velikih dramatika. pripada zapravo cijelom svije- tu. Želim istaknuti implicitnu univerzalnost visoko razvijene. štoviše. U neku ruku ne može biti zajednice veće od one koju predstavlja racionalnost. Skloni smo pretpostaviti da bi naša ocjena vrijednosti zajednice trebala ovisiti o njenoj veličini. ali nije mogao otkriti opći princip po kojem bi se ti odnosi mogli odrediti bez pogubne štete po političku i društvenu strukturu samog 254 . pa ne treba ni postaviti pitanje stoji li puka veličina ove u ikakvom odnosu s kvalitativnim sadržajima dostignuća one prve. 12 U 12 Platon je držao da je grad-država najbolji -ako ne zapravo i jedini prak- tički mogući . Ono nije bilo organizirano na univerzalnoj osnovi. Atenska zajednica je počivala na ropskom radu i na političkoj situaciji koja je bila uska i skučena. jer djelujemo kao članovi zajednice spram drugih. Ta kvalitativna dostignuća koja pripisujemo jednoj maloj zajedni- ci pripadaju joj u onoj mjeri u kojoj ima organizaciju koja je čini uni- verzalnom. Rimsko Carstvo se raspalo uglavnom zbog toga što je cijela njegova ekonomska struktura počivala na osno- vi ropskog rada.

Ako smo u pravu. takoreći. teorijski nema ograničenja veličine zajed- nice. i pružio tlo iz kojega je mogla izrasti univerzalna religija. kao i Platon. Ono što je čisto i vri- jedno poštovanja univerzalno je . on nije mogao doći do fundamentalnog principa u čijim odrednicama bi se društvena i politička organizacija grčkog grada-države mogla general- izirati kako bi važila za međusobne odnose više takvih država unutar jedinstvene društvene cjeline. U Americi se dogodilo upravo to da smo načelo samouprave generalizirali tako da je ona bitan sprovodnik političke kontrole cijele zajednice. Upravo to daje individui ono što ozna- čavamo kao "duh". organizacija društvenih reakcija omogućuje individui da u sebi izazove ne naprosto pojedinačnu reakciju druge. Sve neposredne društvene organizacije u kojima je postojala samouprava bile su posebni privremeni cehovi ili posebne zajednice. Ta društvena organizacija srednjeg vijeka postojala je pod feudalizmom i u zanatskim cehovima. reakciju zajednice kao cjeline. u kojem su sve bile uključene kao jedinice. Koristiti oznake "vlada". O toj reakciji govorimo putem simbola koji služe kao sredstva kojima se izazivaju reakcije. Samo u tom smislu bi politička veličina postala izraz dostignuća same zajednice. a osobito da bi važila za takvu društvenu cjelinu ili carstvo čak i kad ono ne bi sadržalo gradove-države kao svoje jedinice. Osoba koja u sebi ima univerzalnu reakciju zajednice na ono što čini ima u tom grada-države. 255 . Ako se omogući takav tip kontrole. iznijeti značenje koje imaju. Dakle.pa makar bilo istina da zbiljsko društvo u kojem ta univerzalnost može dobiti svoj izraz nije nastalo. Dakle. obrazaca organiziranog društvenog ponašanja u kojem sudjeluju i kojem duguju svoje postojanje. "porodica" jest. "vlasništvo". u njima odgovarajućim orga- niziranim strukturama. Ta pak značenja počivaju na stanovitim reakcijama. poput Aleksandrovog carstva. a on je. taj fundamentalni princip koji on nije mogao otkriti bio je naprosto princip društvene integracije i organizacije u odrednica- ma racionalnih osoba i njihove refleksije. nego. Amerika je u neku ruku dala univerzalnost onome što označavamo kao "samouprava". Društvo istom tom smislu Isusovo evanđelje je svakako dovelo do izraza stav ljubavi prema bližnjemu na koji se svatko može pozvati. Politički. kao što kažemo. želio očuvati tu strukturu. ili da bi važila za samu tu društvenu cjelinu ili carstvo.

Kori- štenje simbola ima. tako da prvenstvenu važnost ima sgecanje jezi- ka. Racionalna faza toga. Na nekom ranijem stadiju tu univerzalnost 256 . nego riječi koje odgovaraju stanovitim reakcijama. Smisleni simbol nije ništa drugo nego onaj dio čina koji služi kao gesta za izazivanje drugog dijela procesa. gdje se može uzimati simbole ijed- nastavno ih kombinirati u skladu s pravilima matematičke zajednice kojoj pripadaju a da ne znaju što ti simboli znače. Za djelotvornu kooperaciju potrebni su simboli pomoću kojih se mogu izvesti reakcije. najveću važnost. Isto to važi i za knji- ževnost. To ponovo postavlja problem univerzalnoga. Ako je čovjek znanstvenik. ne znamo unaprijed na što se primjenjuju. može se naći u zajednici iz koje je ta organizacija reak- cija preuzeta u narav same individue. osoba i društvo smislu duh zajednice. Ono što je veliko uvi- jek je u neku ruku objektivno. Radimo s x i y. u takvim poljima se mora apstrahirati od značenja simboLi. Veličina njene publike je funkcionalna. Simboli kao takvi naprosto su način izazivanja reakcija.Um. Jezik podrazumijeva organizirane reakcije. u iskustvu oblika koji izvodi gestu. i načinima njihovog međusobnog kombiniranja. U tom smislu veličina može biti pokazatelj kvalitativnog dostignuća. neizbježno kombiniramo stanovit skup reakcija. Zapravo. uvijek je univerzalno. implika- ciju tih reakcija. no je li on nešto istinsko univerzalno ako je tako ograničen? Možemo li doći onkraj te ogra- ničenosti? Logičarev univerzum diskursa na očigledan način pokazu- je opseg univerzalnosti. jest simbol. Nisu gole riječi. dakle. ali ta zajednica uključuje bilo koga tko može razumjeti ono što on ~že. mehanizam. ako se ostvari dostig- nuće organizacije. ona može biti bilo kakva. to je pak sredstvo. reakcija drugoga. njegova zajednica se sastoji od svih njegovih kolega. čak i kad se dovede do točke koja se postiže u matematici. a kad kombiniramo stanovit skup simbola. Ukoliko individua zauzima stav druge taj simbol je univerzalan. Premda se sa simbolima pod stanovitim okolnostima može postupati na takav način. mi ih na kraju ipak spuštamo na zemlju i primjenjujemo ih. a vrijednost. reći ćemo. koja ide uz ono što označavamo kao 'jezik". tu postoji proces nastavljanja racionalnog procesa rezoniranja bez znanja o značenju. Mentalni razvoj individue sastoji se u tome da u sebi stekne te organizirane reakcije u njihovim međusobnim odnosima o kojima je riječ. kojim se izvodi reakcija.

257 . ali iza svih. utoliko ukoliko individua može preuzeti te organizi- rane reakcije u vlastitu narav. da bi "uni- verzalni" diskurs bio univerzalan. Fiziologijski. Upravo jedinstvo cijelog društvenog procesa jest jedinstvo indi- vidue. Društvo je trebao predstavljati skup logičlcih aksioma. On može predstavljati ona razumna bića s kojima se susrećemo. ljudska individua transcendira lokalnu društvenu skupinu kojoj neposredno pripada. bilo tko tko može inteligent- no govoriti taj jezik ima tu univerzalnost. Takvo bi. postoje različiti univerzumi diskursa. koristiti simbole koji nose ta značenja. te da. leži logičarev uni- verzum diskursa sa skupom konstanti i propozicijslcih funkcija. Ako možemo doći do skupa smislenih simbola koji u tom smislu imaju univerzalno značenje. a svatko tko ih koristi pripadat će tom istom univerzumu diskursa. trebalo neprestano revidirati. pret- postavljam. tipu neu- ralne strukture što ga iziskuje društveni razvoj duha. i u svi- jetu kao što je taj ima potencijalne univerzalnosti. bilo jedino univerzalno koje sudjeluje u upotrebi smi- slenih simbola. to daje apsolutnu univerzalnost za bilo koga tko uđe u taj jezik. Upravo 13 Upravo u tim odrednicama univerzalija (ili univerzalno smislenih gesta ili simbola) pomoću kojih operira mišljenje. ukoliko su potencijalno međusobno razumljivi. univerzalnost duha u ljudskom društvenom poretku fun- damentalno se zasniva na univerzalnosti slične prirodne strukture u svim individuama koje pripadaju tom društvenom poretku: naime. Tako da gaje ustvari. ali otkriveno je da pret- postavljeni aksiomi nisu univerzalni. ona ima duh u kojem mogu teći mentalni procesi. Upravo to daje potencijalnu univerzalnost procesu komunikacije. 13 Pokušao sam istaknuti poziciju da društvo u koje spadamo predsta- vlja organiziran skup reakcija na stanovite situacije u kojima individua sudjeluje. a društvena kontrola nad individuom leži u tom zajedničkom procesu koji teče. i izazivati ih pomoću simbola u društve- noj reakciji. u skladu s time (putem svojih individualnih članova) tran- scendira sebe i odnosi se spram čitava šireg konteksta okoline organizira- nih društvenih odnosa i interakcija koji je okružuje i čiji je tek jedan dio. Dakako. duh čiju je ona unutarnju strukturu preuzela od zajednice kojoj pripada. procesu koji diferencira individuu u njenoj poseb- noj funkciji dok u isto vrijeme kontrolira njenu reakciju. a ta društvena skupina. Tu sad nema ograničenja osim onoga da osoba treba govoriti taj jezik.

Survey. osoba i društvo sposobnost osobe da se postavi na mjesto drugih ljudi daje joj ključ o tome što valja činiti u određenoj situaciji. Ona se rijetko zadovoljava time da izgradi religiju na osnovi ljudskog društva u sebi i od sebe. i tako dalje. moramo objasniti što znači Mon- roeova doktrina.. u Afganista- nu. Intemational Journal cif Ethics. Moramo biti u dobrim odnosima sa svojim mušterijama. tako da dobra koja prodajemo u Južnoj Americi. Na pitanJe da li pripadamo široj zajednici odgovara se obzirom na to da li naše vlastito djelovanje izaziva odziv u toj široj zajednici. u Indiji. u Mezopotamiji. 385 i dalje. Reagiramo na način koji odgovara reakcijama ljudi s druge strane te ljudske skupine. tako da stječemo ono što označavamo "internacionalnom sviješću". "The Psychological Bases of Internationalism". svakako djeluju na naše živote. i doista kontrolira vlastito vladanJe u odrednicama zajedničkih stavova. XXXIII (1914-15). bez ika- kva dodatka. u Kini. Sve više i više shvaćamo cijelo društvo kojem pripadamo zbog toga što je društvena organizacija takva da reakciju druge osobe na naš 14 [Vidi "National-Mindedness and International-Mindedness". ulazi u naše živote. To daje čovjeku ono što označavamo kao njegov karakter kao člana zajednice. XXXIX (1929). a on sebe prepoznaje kao njenog člana upravo zbog toga što on doista zauzima stav onih o kojima je riječ. Možemo li nastaviti razgovarati u međunarodnim odrednicama? 14 To pitanje je uvelike pitanje društvene organizacije.Um. no ono nam postaje realnije. s političkog sta- jališta. njegovo članstvo s bilo kojega od razli- čitih stajališta po kojima pripada zajednici.što je doseg religije širi. Nužne reakcije postale su na određeniji način dijelom našeg iskustva zbog toga što postajemo bliži drugim narodima nego prije. to je manje ljudi koji joj svje- sno pripadaju. i tako dalje. Mi svoje članstvo u ljudskom društvu ne uzimamo ve- oma ozbiljno. Svjetski rat je srušio mnoge vrijednosti.] 258 . 604 i dalje. To ga čini dijelom zajed- nice. Naše članstvo u društvu ljudskih bića jest nešto što izaziva veoma malo pažnje kod prosječne individue. ako želimo voditi uspješnu eko- nomsku politiku u Južnoj Americi. njegovo državljanstvo. Naša ekonomska organizacija postaje sve razrađenija. te da li se njen odziv povratno reflektira u naše vlastito vladanje. a mi shvaćamo da ono što se dešava u Indiji.

To daje zajedničku ljudsku prirodu na kojoj su izgrađene sve univerzalne religije. i taj je podražaj izazvao odziv u njegovoj vlastitoj naravi. Ljudska individua koja posjeduje sopstva uvijek je članica šire društvene zajednice. a drugi to očekuje. zajednici uni- verzalne religije. gdje je Isus poveo ljude i pokazao im da je jedan čovjek patio. kao što su suosjećanje u nevolji. što je u drugome izazvalo odziv koji je on razumio. i što se to organizi- ranje više provodi. a zapad je zapad. Pretpostavljalo se da odziv Istoka Zapadu i Zapada Istoku nisu uzajamno razumljivi. Po tome smo svi srodni. Društvo vlastiti čin proiznosi ne samo u toj drugoj osobi nego i u nama sami- ma. Ali i to počiva na kooperativnim aktivnostima.odgovarajućim integriranim strukturama 259 . Drugim riječima. jer ste dovedeni mnogo bliže stavu drugoga kada je taj stav također izazvan i u vama. ili kojoj neposredno i direktno pripada. tada je zamislivo da možete biti bližnji svakome u svojem gradskom bloku. To je odziv koji svi mi dajemo svakome u stanovitom smislu. Ono što je bitno jest razvoj čitavog me- hanizma društvenog odnosa koji nas stavlja skupa. Međutim. više se približavamo. da počinjemo zamjenjivati uloge. Ispod našeg svjesnog iskustva odvija se proces organiziranja. Dakako. ustvari otkri- vamo da se budimo. opsežnije društvene skupine nego što je ona u kojoj se neposredno i direktno nalazi. takve religije kakve su na njemu izgrađene moraju ograničiti ljudske živote tek na nekoliko odnosa. Ilustrativan je primjer dobrog Samari tanca. opći obrazac društvenog ili grupnog pona- šanja koji se odražava u odgovarajućim organiziranim stavovima uključenih individua . u svijetu. Što više u sebi izazivamo reakciju koju naše geste izazivaju u drugome. situacije pod kojima se ta ljubav prema bližnjemu može izraziti vrlo su uske. sljedstveno. iza svega ovoga postoji šira zajednica o kojoj sc u religij- skom smislu govori kao o "blagoslovljenoj zajednici". ali oni se sastaju. svojoj zajed- nici. i to dvoje sc nika- da ne sastaju". Kipling kaže: "Istok je istok. tako da možemo zauzeti stav drugoga u raznim našim životnim procesima. patnja drugoga bila je podražaj. to ga više razumijemo. To je osnova onog temeljnog odnosa koji potpada pod naziv "ljubav prema bližnjemu". ili se ograničiti na izražavanje emocionalnih strana ljudske prirode. Ali ako se društveni odnos može nastavljati dalje i dalje. No. Osoba koja je ne- znanac izaziva u nama stav pomaganja.

Ta šira referencija ili relacijska implikacija općeg obrasca ponašanja bilo koje dane ljudske društvene skupine ili zajednice najmanje je očevidna u slučaju primitivnog čovjeka. kao i posljedica aktivnosti umovanja što ih stoga provode.općeg sistema univerzalno smislenih simbola. a najočitija u slučaju visoko civiliziranog modernog čovjeka. te koja odražava ne samo taj obrazac ponašanja neposredne društvene skupine po sebi kojoj pripada. ili u od- rednicama te organizacije društvenih stavova spram sebe i spram drugih koja konstituira strukturu njegove racionalne osobe. i koje transcendira spone različitih jezika i različitih rasnih i nacionalnih običaja.Um. To pak što su one svjesne te referencije posljedica je toga što su one osjetljiva i svjesna bića.uvijek ima za te individue stru referenciju od referencije njegovog direktnog odnosa spram njih. i čiji je ona tek više-manje ograničen dio. naime referenciju onkraj sebe. već i čitave dane rase ili čak civi- lizacije u cjelini. na širu društvenu okolinu ili kontekst društvenih odnosa koji je uključuje. 260 l . nego i referenciju tog obrasca onkraj sebe na čitav opći obrazac ljudskog društvenog ili grupnog ponašanja čiji je tek jedan dio. moderna civilizirana ljudska individua jest i osjeća daje članica ne samo stanovite lokalne zajednice ili države ili nacije. osoba i društvo njihovih sopstava .što ga sve mišljenje ili umova- nje pretpostavlja kao polje svojeg djelovanja. 15 15 Upravo i osobito u odrednicama logičkog univerzuma ili diskursa. U odrednicama njegove racionalne osobe. individue koje pripadaju bilo kojoj danoj društvenoj skupini ili zajednici bivaju svjesne ove šire društvene referencije te skupine ili zajednice onkraj sebe. refe- rencije na dalji i širi kontekst društvenih odnosa i interakcija ljudskog društva ili civilizacije u cjelini u koju je uključena sa svim drugim poseb- nim ljudskim društvima ili organiziranim društvenim skupinama. ili što imaju duh.

To će po- trajati otprilike sat vremena. No u situacijama o kojima sada govo- rim ono što leži u pozadini spaja se s onime što svi sada činimo. Sada bih htio detaljnije nego prije raspraviti spajanje 'ja" i "mene" u stavovima religije. emocionalni odziv koji iz toga slijedi. mi sudjelujemo i u cijelom društvenom životu. moramo se potvrđivati u raznim situacijama. U koncepciji opće ljubavi prema bližnjemu postoji skupina stavo- va ljubaznosti i spremnosti na pomoć u kojoj reakcija jednoga izaziva isti stav i u drugome i u njemu samome. Ako sve teče glatko. u kojem drugi čovjeka potiču da učini isto ono što čine oni. Društvo 35. Odatle spajanje 'ja" i "mene" koje vodi do intenzivnih emocionalnih doživljaja. svi ti faktori leže u pozadini osobe. U takvim situacijama čovjek ima osjećaj pois- tovjećenosti sa svima zato što je reakcija u biti identična reakcija. vežu nas njegove obaveze. postoji identifikacija individue s grupom. premda ono što čine drugi određuje i što on treba da učini . veća je egzaltacija. Sjednemo i igramo bridž s prijateljima ili se upu- stimo u neku drugu razonodu usred svakodnevnog posla. može donekle doći do iste one egzaltacije kao u prethodnoj situaciji. To 261 . U slučaju timskog rada. Što je širi društveni proces u kojem se to odvija. no u tom slučaju čovjek čini nešto različito od drugih. Upravo tamo gdje se 'ja" i "mene" mogu u nekom smislu spojiti nastaje poseban osjećaj egzalta- cije koji pripada religioznim i patriotskim stavovima u kojima reakci- ja što je čovjek izaziva u drugima jest odziv koji on sam vrši. a onda ćemo se opet prihvatiti posla. patriotizma i timskog rada. Spajanje 'ja" i "mene" u društvenim aktivnostima U situaciji u kojoj svi pokušavaju spasiti nekoga da se ne utopi pos- toji osjećaj zajedničkog napora. Međutim. Još uvijek postoji osjećaj direktne kontrole.

ne možeš dati siromašnima sve što imaš. One. a njene probleme imamo na umu negdje u pozadini. Unutar individue postoji fuzija "mene" s 'ja". Takva situacija je nor- malna u našoj društvenoj aktivnosti. Mislim da religiozni stav uključuje taj odnos društvenog podražaja spram svijeta u cjelini. Gladnome se daje kruh. u nekim religijskim situacijama. s kojim se čovjek op ho- di isto tako konkretno kao s drugom osobom u prostoriji. dakako. Čovjek ne mora imati mnogo toga što bi dao. Postoji fuzija 'ja" i "mene". Takav bi stav normalno potpadao pod opće iskazivanje religije. no u situaciji kao što je ova. čovjek hoće davati. Kad imaš ograničen račun u banci. onda tu naprosto imamo vladanje onog tipa koji je usporediv s vladanjem obzirom na neku drugu društvenu skupinu. uključuju uspješno dovršenje društvenog procesa. osoba i društvo je. u kojem se čovjek zavjetuje i izvršava zavjet pod uvjetom da mu božanstvo pruži određenu uslugu. za to vri- jeme smo se oslobodili onog osjećaja kontrole koja visi nad svima nama zbog odgovornosti kojima moramo udovoljiti u teškim dru- štvenim uvjetima koji nas stavljaju na kuđnju. smisao života . i može mu nedostajati taj osebujan mistički karakter koji općenito pripisujemo religioznom držanju. ali situacija je konstruirana tako da sam stav pobuđen u drugome potiče čovjeka da učini isto to. u grupama stanovita porijekla. Postoji potpuna identifikacija individua. Interes jednoga interes je sviju. "Mene" nije tu da bi kontroliralo 'ja". Egzaltacija u slu- čaju patriotizma predstavlja sličan primjer ove fuzije. izgleda da se sve uzdiglo do stava prihvaćanja svakoga kao pri- padnika iste grupe. Mislim da je to ono nedvojbeno polje unutar kojega se pojavljuje religijsko iskustvo. religijskoj situ- aciji. ljubaznost. Ipak. ali uz 262 . Sve dok možemo zadržati taj stav. Upravo ta društvena tendencija koju imamo u sebi izaziva stanovit tip reakcije. možeš steći stav da učiniš upravo to. Davanje se potiče time da daješ više. ali je spreman da se dade potpuno. Dakako. prenošenje društvenog stava na širi svijet. Može to biti proračunat stav. Nagon 'ja" u ovom slučaju je ljubav prema bližnjemu. Ulazimo u držanje u kojem su svi jedno s drugima ukoliko svi pripadamo istoj zajednici.i čovjek doživljuje egzaltiran religijski stav.Um. tamo gdje imamo jasno izraženu teologi- ju koja se na određen način bavi božanstvom. S emocionalnog stajališta takve situacije su osobito dragocjene. osjećamo.

ono dolazi s tim osjećajem posvemašnje identifikacije vlastite osobe s drugim. Ta situ- acija donosi i svoje užitke. Onaj tko sc lati toga da bude univerzalan pomagač drugima mogao bi lako ispasti univerzalan gnjavator. Ovdje čovjek nalazi zadovoljštinu koja potječe od dje- lovanja s drugima u određenoj situaciji. međutim. i da je to situacija iz koje se uzdiže mistički doživljaj religije. stječe se osjećaj sopstva koji jest doživljaj timskog rada. a to je s intelektualnog stajališta zasigurno uzvišenije od puke apstraktne ljubavi prema bližnjemu. Plodonosna pomoć mora biti pametna pomoć. čovjek mora imati oštru svijest o položaju svih drugih. Nema ničega nepodno- šljivijeg nego kad se uz vas nalazi netko tko stalno želi pomagati svima drugima. ono što čovjek čini određeno je onime što čine drugi. Kad se pak iskustvo stekne. on zna što će drugi učiniti. Društvo to sc općenito priznaje da stav mora biti takav koji tu posebnu pro- težnost društvenog držanja prenosi na čitav univerzum. No on stalno mora budno pratiti način kako drugi reagiraju kako bi u timskom radu odigrao svoju ulogu. 263 . Taj doživljaj pripada religioznom ili patriotskom stanju. No ako čov­ jek može doći do stanja dobro organizirane grupe koja nešto čini kao jedinica. Društvena situacija se rasprostire na čitav svijet. Dan ide svojim tokom. možda i viši osjećaj od onoga o čemu govorim kao o "timskom radu". To je različit. ali to sigurno nije stanje u kojemu se čovjek. no čak i tada možemo još uvijek reći da su ti zahtjevi života samo zadaća koja nam je zadata. Dakako. Religiozno stanje je apstraktno koliko se tiče sadržaja. To kako će čovjek pomagati drugima vrlo je složen poduhvat. nosi sadržaj koji ovo drugo ne nosi. Ne možemo održavati osjećaj egzaltacije. baca u struju u kojoj može dobiti osjećaj predaje. moramo izaći na tržište da bismo se natjecali s drugima i u teškom ekonomskom stanju održali glavu iznad vode. Možda samo stanovitih dana u tjednu i u stanovite sate tih dana dobivamo taj stav osjećanja da smo jedno sa svakime i svime oko nas. takoreći. Osjećaj timskog rada nalazimo tamo gdje svi rade na zajedničkom cilju i svatko ima osjećaj međusobnog proži- manja zajedničkog cilja i posebne funkcije koju on izvršava. konačno. tu još uvijek postoji osjećaj kontrole. Timski rad. Smatram da upravo o tome općenito govorimo kao o religioznom doživljaju. dužnost koju moramo vršiti kako bismo dospjeli do osobitih trenu- taka religioznog držanja.

Kako 'ja" tako i "mene" sudjeluju u sopstvu. Ovdje puna konkretnost onoga "me- ne" ovisi o čovjekovoj sposobnosti da preuzme stav svakoga drugoga u procesu kojim upravlja. uredili Faris. i tu oboje podupiru ono drugo. stroj još ne postoji. To je visoko inteligentan stav. najpotpunijem mogućem preuzimanju stavova sviju drugih. Tu se sgeče konkretan sadržaj koji se ne može naći u goloj emocionalnoj identifikaciji čovjekovog sopstva sa svakime drugim u grupi. organizatora. koliko će im vremena trebati. kako mjeriti procese koje to uključuje. pri čemu ono "mene" postavlja situaciju na koju 'ja" reagira. Kad inženjer izađe iz konstrukcijskog biroa s golim nacrtom. Postoji jasno određena situacija koja predstavlja problem. naime putem usporedbe fizičkog predmeta sa sopstvom kao društvenim predmetom. To su različiti tipovi izražavanja onoga 'ja" u njihovom odnosu spram onoga "mene" koji sam htio izložiti kako bih upotpunio iskaz odnosa 'ja" i "mene". te kako eliminirati škart. Sopstva je pod tim okolnostima djelovanje 'ja" u harmoniji s preuzimanjem uloge drugih u onome "mene". predstavlja situaciju unutar koje se zbiva vladanje. Sada želim diskutirati spajanje 'ja" i "mene" u smislu jednog dru- gog pristupa. a organi- 16 ["Philanthropy from the Point ofView of Ethics". možemo možda govoriti kao o "stavu inženjera". i upravo za- hvaljujući tome što tako participira on može upravljati. To dvostruko razdvajanje na situaciju i odziv karakteristično je za bilo koji inteligentan čin čak i kad ne uključuje ovaj društveni mehanizam.] 264 . Lane i Dodd. osoba i društvo Učestali stav osobe u društvenoj službi koja nastoji izraziti teme- ljan stav ljubavi prema bližnjemu 16 može se usporediti sa stavom in- ženjera. Inženjer ima stavove svih drugih individua u grupi. on pripada visoko društvenim pro- cesima i značajnim iskustvima. O ta- kvom. Intelligent Philantlzropy. Ono "mene". kao što sam rekao. ulaženju u vlastito djelovanje sa stajališta takvog potpunog preuzi- manja uloge drugih. a 'ja" je zbiljski odziv na tu situaciju.Um. Sopstva jest kako 'ja" tako i "mene". ali on mora znati što ljudi trebaju činiti. a ako se može formirati s dubokim in- teresom za društveni timski rad. koji u ekstremnoj formi ilustrira stav timskog rada.

prozor. ne čineći ništa drugo. tako se on kreće pored stolice. ono na što ne reagirate na način dovršenog korištenja. a predmeti u tom mehanizmu jesu društveni po karakteru. Takva organizacija aktivnosti mora postojati u našem uobičajenom kretanju između raznih stvari u sobi. ili kroz šumu. predmeti u sobi postoje za njega. Takva organizacija se u razumnom vlada- nju odvija sve vrijeme. samo što se u slučajevima kao što su religiozni doživljaji ona zbiva u polju društvenog posredovanja. možda pođe da iz radnog stola uzme papir koji je tražio. i od prozora. Prisutni podražaji tendencijski će iza- zvati širok raspon reakcija. u času kad ste stupili u sobu. pa tako predstavljaju drugačiju razinu iskustva. prozori. Ako se. Takvi fizički predmeti koriste se u izgradnji polja u kojemu se doseže onaj udaljeni predmet. scenu predmeta koji omogućuju njegovo zbiljsko kretanje do ladice u kojoj se nalazi papir koji mu treba. postoji fuzija uzimanja papira iz ladice i sobe kroz koju se krećemo da bismo ostvarili taj cilj. Stolica koja postoji u potonjem slučaju nije ona na koju sjedate. i upravo sam o takvoj fuziji ranije govorio. Taj krajolik je sredstvo dosezanja željenog cilja. Pa ipak. Tu pak. u stanovitom smislu. ne uzima knjigu. Isti rezultat nastaje s vremenskog sta- jališta kad netko udaljeniji čin izvede pomoću nekog prethodnog čina koji se prvo mora provesti. svi pak ulaze u to kao predmeti. i to joj daje karakter predmeta kao takvoga. ako hoćete. spustite na stolicu. Mi organiziramo polje obzirom na ono što ka- nimo učiniti. Stolica. ne gledate je kao stolicu onako kao kad je tek prepoznate kao stolicu pa usmjeri te pažnju na kakav udaljen predmet. Fizički predmet je. no ona jest nešto što će vas primiti kad se spustite na nju. On čini nešto određeno. stolovi postoje kao takvi zahvaljujući načinima na koje on normalno upotrebljava te predmete. a ne pojedinačan odziv koji posreduje sve druge. ili među automobilima. stol. On tu gradi krajolik. pokraj stola. Ali proces je analogan: mi 265 . Vrijednost koju u njegovoj percepciji ima stolica jest vrijednost koja pripada njegovom odzivu. Čovjek ne sjeda u stolicu. učinili ste jedva više od pukog obraćanja pažnje na nju. otvara prozor ili čini čitav niz stvari na koje je na neki način pozvan kad uđe u sobu. stolica. ali zbiljska reakcija organizma jest organi- zacija tih tendencija. Društvo zam se onda odaziva na tu situaciju organiziranjem različitih reakcija što ih to uključuje.

samo što se. stolica je nešto na što bismo mogli sjesti. U nekom društvenom "mi" razni sta- vovi sviju drugih se izražavaju u odrednicama naše vlastite geste. neko fizičko "mene". baš kao što stolica jest to što jest u smi- slu poziva da sc sjedne. koja predstavlja ulogu koju izvodimo u društvenoj suradnoj aktivnosti. što nam daje svjetlo ili zrak. Ono što zbiljski činimo. naši izrazi. Sam čin o kojem govorim kao o 'ja" u društvenoj situaciji jest izvor jedinstva cjeline. naše emo- cije. Mislim da takvo vladanje možemo promatrati s općeg stajališta razumnog vladanja. kao što kažem. dočim je "mene" društvena situacija u kojoj se taj čin može izraziti. riječi koje izgovaramo. Sigurno je da u tom smislu zauzimamo stav predmeta oko sebe. sve je to 'ja". premda to normalno ne prelazi u stav komunikacije kad se bavimo neživim predmetima. Može se reći da individua zauzima stav stolice. ako hoćete. prozor je nešto što možemo otvoriti. vladanje ovdje zbiva u ovom društvenom polju u kojem se osoba po- malja u društvenoj situaciji u skupini. "mene" je odziv što ga individua pruža drugim individuama ukoliko individua zauzima stav druge. baš kao što se soba pomalja u aktivnosti individue u kojoj ona dohvaća onaj određeni predmet koji želi. samo što njegov osebujan karakter leži u činjenici da je to društvena situacija i da ta društvena situacija uklju- čuje pojavljivanje "mene" i 'ja" koji su bitno društveni elementi. to stvarno poprima takvu formu kad kažemo da 266 . Tc dvije situacije su u tom smislu identične. Ono "mene" svakako odgovara svim različitim reak- cijama koje predmeti oko nas tendencijski izazivaju u nama. no one su spojene s onim "mene" u istom onom smislu u kojem su sve aktivnosti što ih uključuju predmeti pokućstva sobe spojene s putanjom koju slijedimo do ladice i uzimanja onog pravog papira. Slično tome.Um. Svi takvi predmeti izazivaju u nama reakcije. Smatram da se na pojavljivanje sopstva može primijeniti isto gledanje koje važi za pojavljivanje predmeta u polju koje u nekom smislu konstituira problem. osoba i društvo jesmo to što jesmo u svojem odnosu spram drugih individua putem preuzimanja stava drugih individua spram nas samih tako da sebe po- dražujemo vlastitom gestom. a te reakcije su značenja ili prirode predmeta: stolica je nešto na što sjedamo. Sma- tram da je dosljedno da se prizna taj paralelizam između onoga što zovemo "fizički predmet" naspram organizma i društvenog predmeta naspram sopstva.

Tu društveni stav prenosimo na samu prirodu. obredima i ritualima. u mitovima. U muzici možda uvijek postoji neka vrst društvene situacije. Držanje jedne individue izaziva ovaj odziv. Bez obzira na to da li sc proma- tra s gledišta problema koji se mora riješiti ili iz pozicije nekog 'ja" koje u stanovitom smislu određuje svoje polje svojim vladanjem. dakako. Naš stav pod tim okolnostimajest. Društvo nas stolica poziva da sjednemo ili da nas krevet dovodi u napast da legnemo. Ili joj se pak može pristupiti s gledišta sredstava. Situacija koja predstavlja problem razumljiva je organizmu koji na nju reagira. fu- zija se zbiva u samom činu u kojem sredstvo izražava cilj. Onda on cijeli pro- ces promatra naprosto kao skup sredstava za dosezanje poznatog cilja. a držanje druge individue izaziva neki drugi. Odnos onoga "mene" spram 'ja" jest odnos situacije spram orga- nizma. Mislim da bihevioristička psihologija upravo pruža priliku za takav razvoj estetičke teorije. a fuzija se događa u činu. Već smo diskutirali društveni stav kako se pojavljuje u poeziji prirode. Postoje razne tendencije. Ideja fuzije 'ja" i "mene" pruža veoma prikladnu osnovu za objašnjavanje te egzaltacije. društven stav. Značenje odziva u estetskom doživ- ljaju već su naglašavali kritičari slikarstva i arhitekture. 267 . a problem se onda pojavljuje kao odlučivanje unutar skupa različitih ciljeva. a pret- postavljam da bi se egzaltacija muzike odnosila na potpunost organi- zacije tog odziva koja odgovara tim emocionalnim stavovima. obzirom na emocionalni odziv o kojem se radi. a odziv onoga 'ja" će biti onaj koji ih sve dovodi u zajednički odnos. Čovjekjoj može pri- stupiti iz onoga 'ja" ako točno zna što kani učiniti.

koja se poduhvatila da silom mača zbriše sve druge oblike društva. uključuje posto- janje sopstva. također pripada takvoj univerzalnoj skupini. U prerastanju Car- stva u kršćanstvo nalazimo formu propagande koja proizlazi iz svje- snog nastojanja da se organizira takvo univerzalno društvo. Demokracija i univerzalnost društva U ljudskom društvu postoji univerzalnost koja se vrlo rano izražava na dva različita načina. Oni osigu- ravaju ciljeve kojima se može priključiti bilo koji živi oblik koji se služi istim medijem komunikacije.jedan na religijskoj. osoba i društvo 36. a drugi na ekonomijskoj strani. Ako bi u takvom društvu došlo do evolucije. imamo propagandu koju predstavljaju kršćanstvo i budizam. S druge strane. u Indiji. takoreći. on bi ušao u ekonomsku društvenu organizaciju u njenoj najširoj fazi.Um. S druge strane.da upotrebimo poznat izraz - bližnja drugima. Ne bi bilo tek međusobne konkurencije različitih društava. i koja se latila samo toga da razne individue dovede u stanovitu duhovnu 268 . koje je htjela ili uništiti ili podčiniti sebi. U slučaju univerzalnih religija imamo forme kao što su muhamedanska. Kad bi gorila mogao donijeti kokosove orahe i razmijeniti ih na nekoj vrsti tržišta za nešto što bi valjda želio. Razvoj tih religijskih i ekonomijskih izraza univerzalnosti nalazimo u ovoj ili onoj formi u Rimskom Carstvu. unutar tog šireg organizma. Nužno je samo da životinja bude kadra služiti se onom metodom komuniciranja koja. ona bi se odvijala između različitih organizacija. Kao društveni procesi ti procesi su univerzalni. bilo koja individua koja može sebe sma- trati članicom društva u kojem je . u Kini. te se našla u protimbi spram drugih zajednica. kao što smo vidjeli. nego bi konkurencija ležala u odnosu ovog ili onog društva spram organi- zacije univerzalnog društva.

nema propagande poput ove. Jezički proces je u jednu ruku apstraktniji od eko- nomskoga. a i kao braću. Potpunija ekonomska tekstura se pojavljuje u razvoju samog trgovanja i u razvoju financijskog medija pomoću kojega se takvo trgovanje provodi. Neko ekonomsko društvo definira sebe utoliko što jedna individua može trgovati s drugima. Takve simbole vidimo u golim znacima pomoću kojih divlja plemena koja ne govore isti jezik mogu komunicirati. a onda sami ti procesi nastavljaju s integriranjem. da je ovo društveno načelo. Društvo skupinu u kojoj bi se prepoznale kao članice jednog društva. u pozadini pak leži pretpostavka. Jezik pruža univerzalnu zajednicu koja je nešto poput ekonomske zajednice. sa sve tješnjim i tješnjim odno- som između zajednica koj e politički mogu biti nedvosmisleno su- protstavljene. i u kojem svi zasad mogu stupiti u odnos s drugima putem medija komunikacije. nema nikakve pretpostavke jedinstvenog ekonomskog društva koje se laća toga da se uspostavi. Ona postoji ukoliko postoje zajednički simboli koji se mogu rabiti. Stječu neku vrst sposobnosti komuniciranja. Takve zajednice su po svojem karakteru neizbježno univerzalne. Takvi procesi se 269 . koja do izražaja dolazi u misionarskim pothvatima. i neizbježno je da se proizvodnja u jednoj zajednici prilagođava potrebama međunarodne ekonomske zajed- nice. Ona nalaze neki zajednički jezik u upotrebi prstiju ili u simboličkim crte- žima. Postoji razvoj koji počinje s najnižom vrstom univerzalnog dru- štva i u kojem izvorna apstraktnost uzmiče pred sve konkretnijom društvenom organizacijom. ovo priznanje bratstva ljudi. Promotrimo li ekonomske postupke. koji polazi od gole razmjene. Taj po- duhvat se neizbježno svezao s političkom strukturom. Procesi koji se izražavaju u univerzalnoj religiji neizbježno donose proces logičkog zajedništva što ga predstavlja univerzum diskursa. Ekonomski proces. osnova za jedno univerzalno društvo. Oni mogu druge priznati kao članove. a tendencija je takvog procesa komuniciranja da različite individue dovede u bliži međusoban odnos. osobito u slu- čaju kršćanstva. S obaju ovih stajališta postoji univerzal- no društvo koje uključuje cijelu ljudsku rasu. predaje višak jedne individue u zamJenu za višak druge. zajednica koja se zasniva jednostavno na sposobnosti svih individua da jedne s drugima razgovaraju korištenjem istih smislenih simbola.

To je najprije došlo do izra- žaja u carstvima dolina Nila. Ne radi se naprosto o sukobu jednog plemena s drugim. Zajednica zapadnog svijeta sa svojim različitim nacionalno- stima i različitim jezicima jest zajednica u kojoj će postojati stalna međusobna igra tih različitih skupina. Ne može se jednu naciju uzeti naprosto po sebi. Znak političkog izraza tog rasta univerzalnosti u društvu jest dominacija jedne skupine nad drugima. sve se te tendencije izražavaju tamo gdje je društveni razvoj odmakao dovoljno daleko da to omogući . U tom smislu on postaje drugačija individua. Upravo sama uni- verzalnost procesa koji pripadaju ljudskom društvu. Različite zajednice po- čele su konkurirati jedna drugoj. Ne može čitati njihovu književnost. Ne možete prenijeti jezik kao čistu apstrakciju. Kad dođemo do golog međuodnosa na osnovi smislenih simbola. da se dovedu u takav odnos da mogu voditi ka višoj organizaciji. dobije novu dušu. ustvari. Netko nauči nov jezik i. već prije o onoj vrsti sukoba 270 . u nekoj mjeri neizbježno također prenosite i život koji leži iza njega. koje nastoji uništiti ono drugo. Taj se pak rezultat ugrađuje u odnos s organiziranim stavovima individue koja prima taj jezik i neizbježno dovodi do novog prilagođavanja nazora. ali ovaj proces komunikacije će sobom nositi upravo sam proces u kojem je služio kao medij. Tigrisa i Eufrata. Univerzum diskursa unutar kojega se ljudi mogu izraziti omogućuje da se na okup dovedu oni organizirani stavovi koji predstavljaju život tih različitih zajednica. već samo u njenom odnosu spram drugih skupina koje pripadaju široj cjelini. a u toj konkurenciji nalazimo uvjet za razvoj carstva. a da ne poprimi njene osebujne stavove. bez obzira na to da li ih promatramo s gledišta religije.Um. Univerzum diskursa koji se jednostavno bavi najvišim apstrakci- jama otvara vrata za međusoban odnos različitih skupina u njihovim različitim karakterima. trgovanja ili logičkog mišljen- ja. osoba i društvo ujedno odražavaju unatrag na proces proizvodnje i više-manje neiz- bježno potiču onakvu proizvodnju koja vodi k profitabilnoj razmjeni. On se unosi u držanje onih koji rabe taj jezik. kako kažemo. u najmanju ruku otvara vrata univerzalnom društvu. taj proces sam sobom možda ne teži ka nekoj takvoj integraciji. ne može razgovarati s onima koji pripadaju toj zajedni- ci.

već u funkciji koju može izvesti. čak i u kakvom milita- rističkom društvu. ona stječe osjećaj prestiža koji priznajemo kao legitiman. nego se temelji u onome što možemo uči­ niti u odnosu spram funkcija i sposobnosti drugih. Tu. Taj stav duha posve je različit od stava pukog istrebljivanja neprijatelja. Čovjek doista dobiva osjećaj vlastite osobe putem stanovitog osjećaja superi- ornosti spram drugih. a ukoliko je može izvesti bolje nego itko drugi. a potom je došao upravljački stav koji 271 . Superiornost koju osoba sada ima nije superiornost nad drugim. u pravično priznanje sposobnosti individue na nje- nim vlastitim područjima. postoji jasno dostignuće na strani individue ili višeg sopstva u njenom savladavanju drugoga i držanja drugoga u podčinjenosti. barem s ovog gledišta. prije izražaj podčinjavanja. Društvo koji dovodi do dominacije jedne skupine nad drugom putem održa- vanje potonje skupine. Zajednice mogu stajati u istoj vrsti odnosa jedna spram druge. To je stav koji prelazi. Postoji osjećaj ponosa Rimljanina u njegovom upravljačkom svojstvu kao i u njegovoj ratničkoj moći. To joj daje određen položaj na kojemu se može realizirati u zajednici. naspram onog drugog oblika samopotvrđivanja za koji sa stajališta našeg najvišeg smisla za društvene standarde osjećamo daje nelegitiman. Osoba kompetentna na nekom posebnom polju ima superiornost koja pripada onome što ona sama može učiniti i što možda netko drugi ne može. realizacije sebe u nad- moćnosti nad drugim i u njegovom izrabljivanju. Razvoj stručnjaka koji je superioran u izvedbi svojih funkcija posve je drugačijeg karak- tera od superiornosti nasilnika koji se naprosto ostvaruje u svojoj sposobnosti da sebi podčini nekoga. pod onime što smatramo višim uvjetima. Važno je uočiti tu razliku kad ona ukazuje na izraz samosvijesti dosegnute putem realizacije vlastitog sopstva u drugima. U trenutku neprijateljstva ili žestokog gnjeva individua ili zajednica može naprosto težiti tome da zbriše svoje neprijatelje. Ona se ne realizira u svojoj prostoj superiornosti nad nekim drugim. Ali dominantan izražaj u odrednicama sopstva je. u njegovoj sposobnosti da podčini sve ljude diljem mediteranskog svijeta i podvrgne ih svojoj upravi. a da je to fundamentalno u razvoju sopstva prepoznao je Wundt. Osjećaj nacionalnog prestiža izraz je tog samopoštovanja koje nas- tojimo očuvati u održavanju nadmoći nad drugim ljudima. Prvi stav je stav podvrgavanja.

u smislu koji je ovdje relevantan. Ako se prenese u polje politike. osoba i društvo je bio bliži tipu o kojem sam već govorio kao o stavu funkcionalne superiornosti. pave- zanim s ratničkim držanjem. S takvom univerzalnošću. Ovdje se pretpostavlja društvo u kojem se individua održava kao državljanka samo u onoj mjeri u kojoj priznaje prava sviju drugih da pripadaju istoj zajednici. bilo bi moguće da mase u zajednici zauzmu stav suverena dok on također zauzima stav podanika. Kad bi volja svako- ga bila volja sviju. ustvari. ali demokracija. u koncepciji bratstva i jedinstva. Postoje. postoji i demokracija poput one u grčkim gradovima u kojoj kontro- la naprosto pripada masama nasuprot stanovitim ekonomski i politi- čki moćnim klasama. takvom jedno- obraznošću interesa. U ovom slučaju se odvija prelaz iz osjećaja političke superiornosti i prestiža izraženoga u moći da se slomi u moć usmjer- avanja društvenog poduhvata u kojem je na djelu šira suradna aktivnost. koje dovodi do toga da se zbriše dru- goga. bez obzira na to kako se do toga dolazi. no koje dalje vodi. Zamislivo je da se može pojaviti i neka šira međunarodna zajednica nego što je carstvo. a ne sile. Dakako. ona svoj izraz može dobiti samo u formi kao što je demokracija. gdje dominacija poprima formu upravljanja. Ta sposobnost je učinila Rimsko Carstvo potpuno različitim od ranijih carstava. onda bi se odnos podanika i suverena mogao otjeloviti u svim različitim individuama. orga- nizirana u odrednicama funkcije. a doktrina koja joj leži u pozadini je uglavnom Rousseauova koncepcija. Povezivanje stava univerzalne religije s jedne strane i sve šireg političkog razvoja s druge. Upravo je to Vergilije izrazio u svojem zahtjevu kako Rimljanin treba shvatiti da se u svojoj vladavini nalazi u posjedu sposobnosti upravljanja. Ono o čemu Rousseau go- vori kao o "općoj volji zajednice" imamo samo onda kad je čovjek 272 . razne forme demokratske vla- davine. dobiva najširi izraz u demokraciji. kakvu nalazimo u Društvenom ugovoru. Ona je dobila izraz u Francuskoj revoluciji.Um. Politički izraz otpočinje golim samopotvrđivanjem. ili bi moglo voditi do razvitka više zajednice. To je koncep- cija koja je svoj prvi izraz bila dobila u univerzalnim religijama. iza kojih nije stajalo ništa doli gruba snaga. Svaka indi- vidua trebala je biti na istoj razini sa svakom drugom. jest stav koji ovisi o tipu osobe koji ide pod ruku s univerzalnim odnosima bratstva.

I naj- manja zajednica je u poziciji da se izrazi upravo zbog toga što prizna- je pravo svake druge nacije da učini to isto.povezala su se u demokratskom pokretu. Nudite ono što ne želite u zamjenu za nešto što drugi ne želi. zajedno oni neizbježno impliciraju jedno univerzalno društvo. ne samo u religijskom smislu. ako je vaše pravo takvo da sobom nosi i odgovarajuću obavezu. U razvoju univerzalnog društva radi se upravo o takvoj funkcio- nalnoj organizaciji kakvu nalazimo u ekonomskom razvoju. suveren utoliko što potvrđuje vlastita prava i priznaje ih drugima. Ono što se na kraju proizvodi bit će ono što odgovara potražnji mušterije. vi takvim djelovanjem potičete funkcionalan razvoj. No pošto otkrijete da možete proizvoditi nešto što ne želite i razmjenjivati to za nešto što želite. jer čovjek neće nastaviti proizvoditi više no što se može ponudi- ti u razmjenu na tržištu. i možete davati zakon. To je apstrak- tno. Eko- nomski razvoj jest razvoj koji otpočinje na osnovi razmjene. Tako može postojati opća volja u smislu individue jer svatko drugi izražava isto. a podanik po tome što se pokorava zakonima koje sam pravi (1927). te faktor osjećaja bratstva i identiteta različitih individua u istoj skupini. Također se i nastavilo sa smislom za propagandu. 273 . Društvo kadar da se realizira time što priznaje druge kao pripadnike iste poli- tičke organizacije kao i onP To poimanje demokracije po sebi je isto tako univerzalno kao i religija. onda isto pravo priznajete i svako- me drugome. već u krajnjoj liniji i u političkome. Latila se zbacivanja stare organizacije društ- va i postavljanja svojeg vlastitog oblika društva umjesto nje.faktor dominacije individue ili skupine nad drugim skupinama. gdje svaka zajednica priznaje svaku drugu zajednicu upravo u samom procesu potvrđivanja sebe. U tom smislu ova dva faktora . U funkcionalnoj organizaciji koja nas- taje kao rezultat čovjek razvija svojevrsnu ekonomsku ličnost koja 17 Ako svoj zah~ev možete učiniti univerzalnim. To dolazi do izražaja u Ligi Nacija. a pojava tog političkog pokreta bila je u biti religiozna utoliko što je iza sebe imala Rousseauova evanđelje. u odrednicama cijele za- jednice. a ujedno i kontrolirate taj ekonomski pro- ces. Vi potičete jednu skupinu da proizvodi ovo a drugu da proizvodi ono. Tu onda nastaje zajednica u kojoj svatko može biti i suveren i podanik. tako reći.

a to doista osigurava osnovu za društvenu strukturu. a to se zasigurno postiže u društvenoj organizaciji. no koja se rabi u izvođenju njene po- sebne funkcije u odnosu na druge u skupini. zahtijevate u sebi ono što priznajete drugima. čineći funkcionalni aspekt drugorazrednim." lrlternational Journal of Ethics. ali s punim raz- vojem takve organizacije trebali bismo zadobiti potpuniji duhovni izraz u kojem individua realizira sebe u drugima putem onoga što ona čini kao za nju samu oscbujno. jednakost u funkcionalnom smislu jest moguća. Ćini mi se da se očevidni sukob koji raz- matramo odnosi na apstraktni i preliminarni razvoj funkcionalne organizacije. stvarna demokraci- ja mora više izraziti tonom religioznog stava. Ne vidim razloga zašto se taj funkcionalni stav ne bi izrazio u realizaciji vlastite osobe u drugome. 1B 18 [Za diskusiju o pragmatizmu u odnosu na američku scenu vidi "The Philosophies of Royce.] 274 . funkcionalan razvoj koji se može zbivati čak i u političkoj domeni. postoji mogućnost za eksploataciju pojedinca. Tu imate priznanje kvalitete. U takvoj situaciji postoji tendencija prema funkcionalnom razvoju. te da se.Um. Osnova duhovnog izražavanja jest sposob- nost da se vlastita osoba realizira u mnogima. James. Sve dok ta funkcionalna organizacija nije potpuno izve- dena. Može postojati samosvi- jest zasnovana na sposobnosti da se izradi nešto bolje nego što može itko drugi. dolazimo upravo do takvog sukoba. Može sc učiniti da je funkcionalni aspekt protuslovan ciljevima demokracije utoliko što individuu promatra u odnosu na cjelinu i tako ignorira individuu. 211 i dalje. i ne vidim nikakva razloga zašto ona ne bi sa sobom nosila isto tako dubok osjećaj realizacije drugoga u vlastitom sopstvu kao kod religioznog stava. no ona svoj osjećaj superiornosti može zadržati samo ako se prilagođava zajednici kojoj su potrebni proizvodi u tom procesu međusobne razmjene. Ako se vratimo idealu demokracije kako gaje predstavila Francuska revolucija. o povijesnoj genezi pragmatizma vidi Movemeuts ofT!IoHgllt i11 t/ze Niueteenth Ce11t11ry. Međutim. Liječnik koji svojom superiornom vještinom može spasiti neči­ ji život može se realizirati obzirom na osobu kojoj je pomogao. and Dewey in their American Setting. XL (1930). osoba i društvo ima vlastit osjećaj superiornosti. tu nema takve vrste jedna- kosti. Ali kad promotrite funkcionalni izražaj tog doba. sukladno tome.

Društvo 37. ili bilo kojeg bića na koje možemo prenijeti neposredno zadovoljstvo našim vlasti- tim činima. Ljubav se može iskazati spram bilo kojeg mladog oblika koji pobuđu­ je roditeljski odnos. Pa ipak. svako moguće biće s kojim čovjek može imati osoban odnos. ona obuhvaća praktički sve. Mali predmeti izazivaju neki vid nježnog odnosa. jer su neprijateljske reakcije u svojem izražavanju ponekad snažnije od ičega drugoga. Takve činjenice pokazuju kako je jako široka zbiljska univerzalnost tog odnosa. ta dva procesa su po svojoj naravi univerzalna. Čovjek koji može pomoći bilo kojoj individui koju zatekne kako pati može proširiti tu univerzalnost daleko onkraj čovjeka i dovesti je u oblik neprihvaćanja ikakve patnje bilo kojeg osjetljivog bića. Primitivnog čovjeka koji trampi ili modernog čo. čak i kad to nije ljudski oblik. a ne univerzalan zbog ikakve filozofuske apstrakcije koju uključuju. mogu sc primijeniti na bilo koga..jeka na burzi ne zanima forma ekonomskog društva implicirana u razmjenama koje vrši. Dakako. ali u onoJ 275 . kao što sam pokazao. odnose religije i ekonomi- je. On nalazi svoj izraz u stanovitom stavu nježnosti. niti je uopće nužno pretpostaviti da individua koja se pri ne- posrednoj pomoći koju ukazuje drugome u nevolji identificira s tim drugim predstavlja sebi neki oblik društva u kojemu interes jednoga jest interes sviju. On sc u pojedincima može poopćiti daleko s onu stranu vlastite obitelji. ona nije uvijek dominantna. Svaki od njih postaje univerzalan u svojem djelatnom karakteru. Dalja razmatranja religijskih i ekonomskih stavova Ponovo želim govoriti o organizirajućoj naravi tih širih i apstraktni- jih društvenih odnosa koje sam diskutirao. To je stav koji zauzimamo spram bilo kojeg drugog oblika koji nam se obraća ili možemo zamisliti da nam se obraća u nevolji.

Relativne potrebe na osnovi komunikacije i zajedničkih interesa omogućuju razmjenu. uređivanja sredstava transporta. Ne može se razmjenjivati s volom ili magarcem. ona omogućuje univerzalan oblik društva. proizvođenja takvih viškova radi razmjene (i navodi čovjeka da posebnu pažnju posveti načinima razmjene. a naše vladanje u postupanju s njima implicira da one zauz- imaju naš stav.Um. a naše reakcije pretpostavljaju identifikaciju životinje s nama. Ono o čemu bih osobito želio govoriti jest moć organiziranja koju ta dva tipa stavova mogu imati.9 Drugi proces je proces razmjene u kojem čovjek. raspoznajemo da sve to može poteći iz 276 . gdje razmjena nečijeg viška s viškom nekog drugoga stavlja čovjeka u stav proizvod- nje. a barem u jednom slučaju i s drugim bićima s kojima ne može komunicirati. kao i našu identifikaciju sa životinjom. preda- je nešto što mu ne treba za nešto što mu treba. Mi smo u društvenim odnosima s domaćim životinjama. postupamo kao da pas zna što hoćemo. Kršćanski sveci su predstavljali takvo društvo kojemu je zamislivo mogao pripadati svaki pojedinac. ali se spram njih može biti pažljiv. to su prvenstveno stavovi u koje čovjek može ući s bilo kojim zbiljskim ili idealnim ljudskim bićem s kojim uopće može komunicirati. Kao što sam kazao. To je razlog što je moguće da sami ti stavovi djeluju u pravcu stvaranja strukture tih širih zajednica. uspostavljanja tržišta. izgradnje bankovnih sistema). . stoga postupke domaćih životinja tretiramo kao da i one imaju sopstva. Uzimamo njihovo držanje. te koju i imaju u ljudskoj zajednici. Ako prije svega promotrimo onaj ekonomski stav. što je pret- postavka koja nema konačnog opravdanja. osoba i društvo mjeri u kojoj je prisutna. takoreći. Ne moram dodati da naše vladanje koje podrazumijeva sopstva kod domaćih životinja nema racionalnog opravdanja. ili bar pomažu u tome. razvijanja razmjenskih sredstava. Takvi stavovi su onda stavovi koji mogu voditi ka društvenoj orga- nizaciji koja ide onkraj zbiljske strukture u kojoj se individue zateknu kao sudionice. Taj ideal je dobio svoj izraz u reli- gioznoj koncepciji jednog svijeta u kojem će svi imati apsolutno iden- tične interese. To je proces koji ne seže ispod razine čovjeka kao onaj drugi stav. Naš vlastiti temeljni stav jest društven odnos zasnovan na sopstvu.

To su visoko apstraktni likovi. proces dovođenja čovjeka koji ima dobra za razmjenu u direktan odnos s osobom koja je voljna za njih razmijeniti ono što mu treba. dovodi individue u ~ešnji odnos s drugima koje sudjeluju u ekonomskom procesu. on sa sobom nosi i proces društvenog razvoja u načinu proizvodnje. kad je vunena tkanina prešla preko nacionalnih granica. te do skoka prekomorske trgovine. To je spor proces integracije nekog društva koji ljude povezuje sve ~ešnje. Promjene do kojih je uslijed te industrije došlo unutar engleskih zajednica opće su poznate. Kad takav neposredan stav razmjene postaje načelo društvenog vladanja. te preuzimanja dobara primljenih u zamjenu. pod uvjetom da se prepozna njegova vrijed- nost kako bi dostatno vodila do proizvodnje viškova koji su osnova izvornog procesa. nego ih ujedinjuje u smislu komunikacije. Ali u slučaju ljudskih bića koja mogu gledati unapri- jed i uvidjeti prednosti razmjene. On se mora postaviti na mjesto drugoga jer inače ne bi mogao proizvesti ono što 277 . To je. On ih ne okuplja prostorno i geogr- afijski. dakako. kao što je poznata i velika uloga koju je ona odigrala u razvo- ju vanjske trgovine. pri čemu jedno razmjenjuje kakvu staru igračku s prijateljem voljnim da se rastane sa svojom. Proces pak proizvodnje i transporta. A onda. Društvo pukog procesa razmjene. Dvoje djece mogu međusobno razmjenjivati igračke. to j~ razmjena viškova koja ne vodi ka proizvodnji. Poznata nam je apstrakcija sa slike iz udžbenika o tri ili četiri čovjeka smještena na pustom otoku. potom je došlo prenošenje te djelatnosti s jednog lokaliteta na drugi. Istaknut primjer za to je razvoj industrije vune u Engleskoj. gdje se vuna tkala pod feu- dalnim uvjetima. koji uspostavlja nešto od onog univerzalnog društva što ga taj stav sa sobom nosi kao mogućnost. stvorivši postepeni prelaz s poljoprivrednog na industrijski život same zajednice. izrasla je mreža ekonomske organi- zacije koja je bila osnova cijelog kasnijeg razvoja Engleske. ali oni postoje kao apstrakcije u ekonom- skom zajedništvu i kao takvi predstavljaju međusoban odnos komu- nikacije u kojem se pojedinac u vlastitom procesu proizvodnje iden- tificira s pojedincem koji ima nešto za razmjenu s njim. Isprva se razmjena odvijala u samoj Engleskoj. transporta i svih sredstava o kojima se radi u ekonom- skom procesu. koji provode proces međusobnog trgovanja. razmjena vodi ka proizvodJ1ii.

pomogne nekome tko je poražen i odbačen. premda nastalo kao izvorno religijska i etička dok- trina. Takav stav u društvu doista ima tendenciju da izgradi strukturu univerzalnog društvenog organizma. da bi dobio nešto što želi. kad se zauzme taj stav. bilo kojim mogućim proizvođačem. društvenom pro- gresu koji tako izrazito obilježava taj svijet. Kako se poučava u ekonomiji. Kršćanstvo je popločalo put društvenom . u procesu razmjene jesu upravo takve geste ili simboli kao što je jezik na drugim područjima. Drugi univerzalni stav koji smo diskutirali jest ljubav spram bli- žnjega. Upravo se taj stav izrazio u univerzalnim religijama. Možda se time ne postiže ništa više od toga. No ustvari. tako je postalo širim. onda trgov- ačka mreža može ići bilo kamo a ta forma društva može u sebe prim- iti bilo koga tko je voljan ući u taj proces komunikacije. a mediji razmjene postaju geste koje nam omogućuju da na golemim razdaljinama izvedemo proces prenošenja nečega što netko ne želi. stav koji je omogućio religiju kao takvu. Može to biti tek popu- štanje trenutačnom nagonu da dadete nešto čovjeku koji vas dirne na ulici. kompleksnijim 278 . Neposredan učinak tog stava može biti tek to da se svoju hranu podijeli s nekim tko je gladan. forme razmjene su pak metode razgovora. da se dade vode žednomu. pokazalo se da on ima golemu moć društvene reorganizacije.Um. osoba i društvo drugi želi. Jer kršćansko je shvaćanje racionalnog ili apstraktnog univerzalnog ljudskog društva ili dru- štvenog poretka. baš kao što razmje- na između dvoje djece ne mora otići dalje od tog procesa razmjene. time što sebe dovodi u stav druge osobe. identificira s bilo kojom mogućom mušterijom. koja prelazi u načelo religijskog odnosa. ekonom- skom i znanstvenom . dakle. novac je samo znak. a ako njegov mehanizam pripada toj vrlo apstraktnoj vrsti.političkom. dakako.progresu modernog svijeta. To je simbol za nešto što žele individue koje imaju stav spremnosti za razmjenu. Ako se upusti u taj proces on se. i izražava se u velikom dijelu društvene organizacije mo- dernog društva. simbol za neku količinu vrijednosti. Mediji tih znakova bogatstva. postepeno izgubilo svoje čisto religiozne i moralne asocijacije i proširilo se te također obuhvatilo i sve druge glavne aspekte konkret- nog ljudskog društvenog života.

zahvaljujući dis- tinktnoj organizaciji moderne države.progres (koji mo- derna misao uopće ne bi smatrala istinskim progresom) prema ozbi- ljenju datih. koja je bila posve nemoćna u djelotvornom bavljenju društvenim sukobima. Upadljiv je kontrast između drevnog. zahvaljujući distinktnoj organizaciji grčke države.svjetonazor koji uopće nije dopuštao zbivanje ili zbiljnost ikakve uistinu kreativne promjene ili evolucije u univerzumu: svje- tonazor po kojemu ne može postojati ništa čega svršni uzrok nije u zbilji već dat (i to dat vječno). dočim je to jedna od najkarakteristični­ jih i najdominantnijih ideja u mišljenju i civilizaciji modernog svije- ta. predeterminiranih tipova. ne postoje fiksirani i određeni svr- šeci ili ciljevi prema kojima se društveni progres nužno kreće. dočim svjetonazor antičke kulture bijaše u biti statički .osobito drevnog grčkoga­ i modernog svijeta u odnosu na shvaćanje progresa. zbog toga što se ona prilagođava - 279 . Prema modernom mišljenju. koja je dovoljno fleksibilna da se može bar u izvjesnoj mjeri nositi s unutar nje nastalim društvenim sukobima između pojedinaca. te je stoga takav progres istinski kreativan. Društvo shvaćanjem mnogostranog. To shvaćanje ili poimanje bilo je posve strano mišljenju i civilizaciji starog svijeta i bilo je iz njih posve odsutno. No progres je pretežna značajka modernog društva ili civilizacije. kod poje- dinaca koji ih provode. stvaralaštvo je bitno za modernu ideju progresa).ili suko- bima društvenih interesa. dapače naglašava realnost istinskog kreativnog mijenjanja i evolucije.koji su unutar nje nastajali. dakle ništa ne može početi bivstvovati osim kao pojedinačno ozbiljenje ili po pojedinačnom ozbiljenju kakva fiksnog univerzalnog tipa koji već postoji i oduvijek je posto- jao. Za grčko društvo ili civilizaciju pojam progresa bio je besmislen. Naime. No. jedini pak progres bilo kakve vrsti koji je priznavala kao moguć ili realan bijaše progres prema vječno fiksiranim svršecima ili ciljevima . sve društvene rekonstrukcije koje tvore mo- deran društveni napredak. racionalno univerzalnog ljudskog društva na koje u intelektualnom smislu između ostaloga upućuju. nasuprot tome. svjetonazor moderne kulture u biti je dinamički .svje- tonazor koji dopušta. antičko mišljenje uopće nije priznavala realnost ili postojanje ili mogućnost progresa u modernom smislu riječi. inače ne bi ni bio progres (za- pravo.

Istaknutu ilustraciju za to predstavlja međunarodni karakter rada. S jedne strane se pretpostavlja ekonomski proces koji po karakteru zovemo "materijalističkim".onom više-manje apstrakt- nom proširenju svojih međa.Um. U socijalizmu je radnički pokret postao religija. ove svijesti mogu unutar qje proizvesti rekon- strukcije potrebne da bi se ti sukobi razriješili ili sredili. Jedan od uočljivih učinaka svakog rata jest naglašavanje nacionalnog karaktera religije dotičnog naroda. da čovjek zauzima stav drugoga samo da bi ga nadmašio. a s druge identifikacija ljudi u zajedničkim interesima o kojima govorimo u idealističkim odredni- cama. Tokom rata smo imali boga Nije- maca i boga Saveznika. uvijek se uzimalo da je to nusprodukt ekonomskog procesa. Pretpostavlja se da je ekonomski proces uvijek usredotočen na sebe i da u njemu individua naprosto promiče vlastiti interes nasuprot dru- goj. u skladu s time. religije su bile i izvor ratovanja u prošlosti isto toliko kao što je to ekonomska konkurencija pod sadašqjim uvjetima. nešto što dovodi do priznavanja zajedničkih interesa. ali on previđa važnost činjenice da te stavove treba neprestano ispravljati. cjelinu u kojoj se sukobi društvenih in- teresa unutar nje na neki način usklađuju ili dokidaju. Dakako. prem- da nailazimo na ekonomijski idealizam kod ljudi poput Jamesa Brycea. putem umova individua što ih ona uključuje. Za to do koje se mjere religijski život prilagođava sukobu imamo česte primjere u povijesti. Ekonomski proces je proces koji skupine neizbježno bliže 280 . Premda se tvrdi da je slobodna trgovina. te obzirom na koju. Nije u pitanju daje ekonomski proces pro- ces koji stalno dovodi ljude u bliži međusoban odnos te da ima ten- denciju da identificira ljude jedne s drugima. Postoji kako identifikacija radnika s ostalim radnicima u skupini tako i identifikacija radnika u jednoj zajednici s onima u drugoj. mogućnost razmjene. osoba i društvo onako kako to nije činila grčka država . ne manjkaju posve niti ilustracije idealističkih faza ekonomskog života. S druge strane. takav nazor se može smatrati donekle opravdanim. i razvoj organizacije rada kao takve u lokalnoj zajednici. koje smo već spomenuli: proširenju kojime te svijesti mogu sagledati širu društvenu organizaciju ili organiziranu društve- nu cjelinu koja ih okružuje. a nije uključeno u sam stav. božanstvo je podijeljeno po lojalnosti. Ekonomska i religijska načela često se stavljaju jedno nasuprot drugome.

tome nasuprot. jesu stavovi koji se međusobno potpuno raz- likuju. možete ga razumjeti. tako da se nije prilagodila tako izravno kao sredstvo univerzalne komunikacije kao što je to učinio ekonomski proces. kult u kojem se on institucionalizira uglavnom će se specijalizirati gotovo do najvišeg stupnja. identificirate se s njim utoliko što mu se nalazite pri ruci. što mu pružate pomoć. Ta dva stava. Religija koja se okuplja oko kulta zajednice postaje veoma kon- kretna.vaš stav je stav spašavanja tog pojedinca. Društvo okuplja putem procesa komunikacije koji uključuje participaciju. Misionarski pokret. univerzalnije prepoznatljiv nego religija. tako da. ako se on zna izraziti u komercijal- nom smislu. To je najuniverzalniji faktor socijaliziranja u cijelom našem modernom društvu. Jedan identificira pojedinca s drugim samo onda kad oba sud- jeluju u trgovačkoj operaciji. uvijek po karakteru univerzalni. Razmjena je krvotok ekonomskog pro- cesa. Priđe li vam. i jako je djelovao na karakter same religije. pa 281 . sa svojim posebnim religijskim kultom. On ima tendenciju da fik- sira karakter religioznog izražavanja. premda je religiozni stav stav koji vodi ka identificiranju s bilo kime drugim. te ga stoga čuvamo u formi koju je oduvijek imao i u njegovom društvenom postavu. veliki su izgledi da ga ne možete shvatiti. spašavate njegovu dušu. Ta dva procesa su. a taj proces apstrahira iz drugog pojedinca sve osim onoga na što se odnosi trgovanje. međutim. pomažete mu u ovome ili idućem svijetu. međutim. identificira se s neposrednom poviješću i životom zajednice i konzervativnija je od gotovo ikoje druge institucije u zajednici. No čak i tu religija se poduhvata toga da se prenese kao kult. svojim vjerovanjem i svojom dogmom. tako karakterističan za različite religije. Taj stav je daleko dublji u identificira- nju individue s drugima. Kult ima misterioznu vrijednost koja se uza nj veže i koju ne možemo pot- puno racionalizirati. Religiozni stav vas. Ekonomski proces je površniji paje stoga taj koji možda može brže putovati i omogućavati lakšu komunikaciju. dakako. jest pokret u kojem je univerzalni karakter religije sa svoje strane doveo u pitanje fiksni konzervativni karakter kulta kao takav. prebacuje u neposredan unutrašnji stav drugog pojedinca. Posve je moguće razumjeti bilo koga tko vam pristupa s nečim vrijednim što želite dobiti. s čitavim svojim karakterom.

rekonstrukcija koju ljudi u to vrijeme nisu prepoznavali. vlastitu svijest. Čini mi sc da takvo gledanje na sopstvo kakvo sam detaljno izložio omogućuje razumijevanje akumulacije društvenog rasta. no tamo gdje imamo skupinu sastav- ljenu od sopstava kao takvih. Ti procesi. sa sviješću o onome što se događa. individua koje se identificiraju s drugi- ma. nego pronaći što on hoće i zašto. U izvođenju tih aktivnosti pojedinac je uspostavio proces integracije koji ~ešnje zbližava individue. Posebna je funkci- ja historije da nam omogućuje da gledamo unatrag i vidimo do kojih se razmjera dogodila takva društvena rekonstrukcija . u identifici- ranju sebe s drugim. te da. Ako kanite uspješno provoditi ekonomski proces. 282 . morate ulaziti u sve ~ešnji odnos s drugim poje- dincem. jest davanje usmjerenja i poticaja. da mora stalno izgrađivati sred- stva komunikacije s tim individuama kako bi taj proces bio uspješan. Ako može- mo prepoznati da individua doseže sebe. individue koja je kadra shvatiti takva kretanja te tako sa sobom nositi zajednicu. identificirati se ne naprosto u određenom predmetu razmje- ne. Funkcija pak vođe. premda proces po sebi može biti čvrsto usredotočen na samu osobu. koje pobuđuju stav drugoga kao sredstvo da zadobiju sebe. osoba i društvo ukoliko nađu izraz tendiraju da u nekom smislu izgrade opću zajed- nicu isto tako univerzalnu kao i sami stavovi. ti procesi sežu daleko s onu stranu pukog s~ecanja nečega što jedan može dobiti a što drugi ne želi. Ne može se zauzeti stav identificiranja sebe s drugim a da se na neki način ne usmjerava prema uspostavljanju takvih zajednica. stvarajući mehanizam koji omogućuje dublju komunikaciju sa sudjelovanjem. mogu prestati neposredno izvršenjem čina. on nju neizbježno mora voditi do toga da sve konkretnije i konkretnije zauzima stav drugoga. ali je mi možemo prepo- znati zbog naše prednosti veće distance. ta dva procesa uzeta po sebi tendencijski će proizvesti širu zajednicu čak i onda kad osobe nemaju nikakvih ideala za njeno ozbiljenje. kakvi će biti uvjeti plaćanja. ili gdje jedna životinja pomaže drugoj. onda možemo reći da ekonomski proces mora biti proces u kojem se individua zaista identificira s mogućim mu- šterijama s kojima razmjenjuje stvari. uzeti napro- sto sami po sebi. Važno je prepoznati taj razvoj koji teče u povijesti.Um. kao kad jedno dijete razmijeni igračku za igračku drugog djeteta. ili s onu stranu golog nagona pomoći drugome.

možemo barem priznati da čak i tu postoji pretpostavka da pojedinac mora zauzeti stav dru- goga. a možemo lako vidjeti da takve javne službe mogu posve izaći s područja s*canja i postati uspješni ekonomski poduhvati naprosto kao sredstvo komunikacije. da je priznanje interesa drugoga bitno za uspješno trgovanje. Čak i ako smatramo da se to ne može opravdati. kao da zagovara stavljanje sebe u položaj drugoga kako bi ga se zavaralo da kupi nešto što ne želi. Društvo poseban karakter željenih dobara. Socijalist od te mogućnosti pravi teoriju cjelokupnog poslovanja. Cilj toga se vidi kad ekonomski proces odvedemo s onu stranu pro- fitnog motiva.prodaje koja izgleda kao da uvijek ide ruku pod ruku s licemjerjem. 283 . do brige za javne usluge. i tako dalje. Morate se sve više i više identificirati s njim. Mi prilično s visoka gledamo na stav prodaje što ga naglašava moderno poslovanje. Upravitelj željeznice ili kakve komunalne službe mora se postaviti na mjesto zajednice kojoj pruža usluge.

To je situacija osobe koja pomaže drugome. Da bi se s nekim suosjećala. Ako kod drugoga nema odziva. Roditelj u sebi izaziva stav djeteta kako prihvaća tu utjehu. stav roditelj a prema djetetu. nego mora biti i suradnje. osoba i društvo 38. Ako nema odziva koji tako odgovara. i teško ga je interpretirati. kao do pobuđivanja stava individue kojoj pomažemo u vlastitoj osobi. Čovjek se ne stavlja odmah u položaj osobe koja pati. što osobito nalazimo u odnosima između nižih formi. Ova ilustracija ukazuje i na ograničenje suosjećanja. bez obzira na svoj suosjećajni stav spram nje. vlastitim stavom. kada se time uopće bave. a ton roditelja je ton ublažavanja. mora postojati i odziv koji odgovara na stav drugoga. i zbog toga izaziva u sebi odziv koji njena pomoć izaziva u drugome. nedefiniranom smislu koji nalazimo u našim psihologi- jama. Govo- rio sam o neposrednom stavu brige. Ali u suosjećaj­ nom stavu impliciramo da naš stav izaziva u nama stav osobe kojoj pomažemo. Do suosjeća­ nja dolazi kod ljudske forme. I ne samo to. zauzimanja stava drugoga kada se pomaže drugome. To je ono što smatram ispravnom inter- pretacijom onoga što obično zovemo "oponašanjem" i "suosjećanjem" u mutnom. da bi individua koja suosjeća izazvala u sebi taj stav. Postoje osobe s kojima je teško suosjećati. bez ikakva stava suosjećanja s pacijentom. patnje. odgovora sa strane osobe s kojom se suosjeća. Djetetov ton je ton pritužbe. Narav suosjećanja Termin "suosjećanje" je dvoznačan. Uzmite. u sebi pobudili stav osobe kojoj pomažemo. Osjećamo s njom i također možemo osjećajem unijeti sebe u drugoga zbog toga što smo.Um. 284 . čovjek ne može u sebi pobuditi suosjećanje. Liječnik može naprosto na objektivan način izvesti operaciju. pomoći jedne individue drugoj. na primjer.

na bitno isti način zauzimate njen stav spram sebe u razgovoru gesta s njom. samo kad bi to mogla izraziti. što vas čini samosvjesnima. ali ona se stavlja u položaj druge individue. Sada želim upotrebiti taj mehanizam da bih se pozabavio religi- jom i ekonomskim procesom. s njenog gledišta on nije vrijedan. Ako nema reakcije. nego o pojedincu koji savršeno prirodno pobuđuje stanovitu reakciju u sebi zbog toga što njegova gesta djelu- je na samog njega onako kako djeluje na drugoga. jest identifi- cirati se suosjećajno s njom. Zauzeti specifično ljudski. To pred- stavlja ograničenje suosjećanja kao takvoga. ono se mora zbivati u kooperativnom procesu. čovjek može reći da može pre- poznati što trpi takva osoba. Društvo ne može biti ni suosjećanja. preuzimajući njen stav spram date dru- štvene situacije i njenu ulogu u njoj. dakle samosvjestan. Ljudsko društvo obdaruje ljudsku jedinku duhom. Ne govorim tu o identifikaciji u hegelovskom smislu Ega. Mora postojati situacija u kojoj individua izlaže svoj predmet kao nešto vrijedno. koja će dati nešto za uzvrat zbog toga što za sebe može naći neku korist. No aktivno suosjećanje znači da pojedinac uspijeva da u drugome pobudi reakci- ju koju izaziva njegova pomoć i da u sebi pobuđuje istu reakciju. ili da preuzme njihove stavove. te time implicitno reagirajući na tu situaciju onako kako ona kani učiniti eksplicitno. ili postati svjestan nje kao takve. a upravo društvena narav tog duha traži od nje da se do neke mjere stavi na iskustvena mjesta drugih jedinki koje pripada- ju tom društvu i s njom sudjeluju u cijelom društvenom procesu iskustva i ponašanja koje to društvo predstavlja ili provodi. Dakako. s tim čovjekom se ne može simpatizirati. Ljudske društvene aktivnosti uvelike ovise o društvenoj kooperaciji između ljudskih individua koje ih izvode. a takva kooperacija je rezultat toga što te individue zauzimaju dru- štvene stavove jedne spram drugih. Na ekonomskom polju individua za- uzima stav druge utoliko što drugoj nešto nudi te kao odgovor izazi- va reakciju davanja u individui koja ima neki višak. On se time stavlja na mjesto drugoga koji nije tu. Pa ipak. ali kojega poznaje iz iskustva. Doduše. Ona u sebi izaziva stav druge koja nudi nešto 285 . društven stav spram druge individue. i interpretira ovog pojedinca u svjetlu ranijeg iskustva. jedna osoba se identificira s drugom upravo u tom prethodnom smislu.

Upravo ta negativna vrijednost daje univerzalnost. Ta univerzalnost ovisi o ovoj činjenici da svatko iznosi na tržište stvari koje ne kani koristiti. Pod takvim uvjetima uopće ne postoji bogatstvo. Ne može se dovršiti proces iznošenja dobara na 286 . gdje je svatko u odnosu sa svakim drugim. na čije se mjesto prva može postaviti. ali te naknade se ne stavljaju u formu koja se može izdati za bilo kakva dobra koja on želi dobiti u zamjenu za nešto što ne želi. Dakle. U primitivnoj zajednici. ona to mora smatrati nečime čega će se riješiti radi toga da bi dobila nešto još vrednije. a to se ne može dogoditi između živih formi u kojima nema sposobnosti da se vlastitu osobu stavi na mjesto druge putem komuniciranja u sistemu gesta koje tvore jezik. a ono što sam izlagao jest značenje tih univerzalnih društava s psihologijskog stajališta i njihovih tendencija da se upotpunjuju. pa premda predmet za jednu individuu nema direktnu vrijednost. Stvari se raspodjeljuju u skladu s utvrđenim običajem. Postoje neke naknade koje se daju majstoru. njeno trošenje. svi dijele višak. pa ga čov­ jek procjenjuje po tome koliko može dobiti za njega. on postaje vrijedan s gledišta druge indi- vidue. jer se ona onda može okrenuti bilo kome tko može u zamjenu dati nešto korisno. s gledišta te individue nema vrijednosti. Tu su dakle dvije faze u kojima univerzalna društva. Neposredna vrijednost toga što smo vlasnici neke stvari jest način kako se njome služimo. zbiljski postoje. Ono ovisi o sposobnosti individue da se postavi na mjesto druge. bavi se onime što. ali to je uni- verzalna stvar po tome što ne prelazi u vlastitu direktnu upotrebu individue. pomoću kojeg može dobiti bilo što drugo.Um. i da vidi da ono što njoj samoj ne treba jest nešto što treba drugoj. Iskazuje ih u odrednica- ma apstrakcije novca. da vidi kako drugoj treba ono što njoj samoj ne treba. osoba i društvo za uzvrat za ono što ona nudi. višak kao takav ne znači ništa. Čak i ako uzme nešto što bi mogla rabiti pa to proda. premda visoko apstraktna. tako reći. Dakako. Stoga uspostavljamo proces univerzalne vrste. to mora biti nešto što ona ne kani koristiti. uspostavljanje medija razmjene jest nešto visoko apstraktno. Ono po čemu je taj proces tako univerzalan jest činjenica što se bavi viškovima. Cijeli proces ovisi o iden- tifikaciji vlastite osobe s drugom. no u ekonomskom procesu imamo posla s nečim što je neposredno bez vrijednosti. to dobiva vrijednost na tržištu.

Društvo tržište osim putem razvijanja sredstava komunikacije. pomaganja drugih. one koji u zajednici uspo- stavljaju procese koji će voditi do vezivanja upravo uz one stvari sadržane u religioznom stavu. Oni su primjer tendencije religije da se upotpuni. da upot- puni zajednicu koja je ranije postojala u apstraktnoj formi. To prije svega vidimo u evropskim samostanima. Isto to u ponešto drukčijem smislu važi i s gledišta univerzalnih religija. u obliku propagandista. ili u kompleksnijim formama budizma i kršćanstva. ali se probijaju van toga u misionarskom pokretu. 287 . jer se identificiraju s kultom u zajednici. potpore. Ekonomski proces teče naprijed i sve više okuplja ljude uspostavljajući sve više ekonomskih tehnika i jezičkih mehanizama nužnih za te procedure. To je slika koju sam želio izložiti kao jedan od vrijednih interpretativnih dopri- nosa takvog nazora na sopstvo kakav je ovdje razvijen. One imaju tendenciju da definiraju sebe u odrednicama zajednica. Ona razvija misionara koji je lije- čnik. kao u muhamedanstvu. ali ona se neizbježno laća toga da upotpuni odnose sadržane u stavu spašava~a duša dru- gih. Religija može biti relativno primitivne vrste. gdje su se redovnici poduhvatili toga da postanu vješti zanatima. razvija one koji su vješti zanatima. Jezik kojim se to izražava je jezik novca.

no unutar tog polja moguće su svakojake konkurencije i dezorganizacije.Um. no unutar njih može biti kojekakvih ljubomornih takmaca koji mogu uništiti tim. nejas- nija organizacija. mediji raz- mjene.jer u svakom slučaju postoji kako 'ja" tako i "mene". nasuprot međusobnom političkom neprijateljstvu nacija. Ono je šira. spadaju s društvenog gledišta u dvije glavne klase: one koji vode društvenoj suradnji i one koji vode društvenom antagonizmu među pojedincima. U igri bejzbola imamo pojedince u konkurenciji. koji se žele naći pod reflektorima. na primjer. Moraju postojati distribucija. te psi- hologiju sopstva što leži u osnovi tog procesa i omogućuje ga. U mnogo većoj mjeri to važi za ekonomski proces. postoji. Takvu situaciju imamo i danas. Ti uvjeti čine nužnom neku vrst akci- je. Takvi sukobi moraju izbiti između različitih skupina gdje postoji stav neprijateljstva spram drugih sudionika. Sukob i integracija Naglašavao sam kontinuiranu integraciju društvenog procesa. pojava plemena nasuprot rodu. tržišta. što mogu postići samo ako igraju. A sada koju riječ o faktorima sukoba i dezintegracije. one se priz- naju dok formiraju neku vrst zajednice. one koji uzrokuju prijateljske 288 . Temeljni društveno-psihologijski poticaji ili tendencije ponašanja zajednički svim ljudskim individuama. počinju zajednicom koja je društveno prilično visoko organizirana. Povijesni sukobi. ali ipak postoji. kao što je Liga Nacija. U organizaciji bitnoj za tim izgleda da ima mnogo mogućnosti za dezorganizaciju. koji te individue kolektivno vode da uđu ili se formiraju u organizirana društva ili društvene zajednice. i koji konstituiraju krajnju osnovu tih društava ili društvenih zajednica. osoba i društvo 39. u pravilu. No čak i tu je rezultat obično šira društvena organizacija.

samo temeljni fiziologijski ljudski porivi ili ten- dencije ponašanja prve vrste (oni prijateljski. Termin "društveno" smo koristili u njegovom najširem i najstrožem smislu. među tim "neprijateljskim" ljudskim porivima ili stavovima funkcioniranje ili izražavanje ili djelovanje poriva samozaštite i samoočuvanja u organizaciji i organiziranim aktivnostima bilo kojeg danog ljudskog društva ili društvene zajednice. Istina je doduše daje potonja klasa poriva ili tendencija ponašanja u ljudskim bićima "antisocijalna" utoliko što bi oni po sebi bili destruktivni za cijelu ljudsku društvenu organizaciju. Razmotrimo. a u kombinaciji ili spoju s onim prvim porivima ili tendencijama ponašanja. Društvo stavove i odnose i one koji uzrokuju neprijateljske stavove i odnose između ljudskih individua umiješanih u društvene situacije. i ako ništa drugo lakše se i neposrednije pobuđuju primjerenim društvenim podražajima. na primjer. recimo. Ljudske individue gotovo lakše i spremnije shvaćaju ili posta- ju svjesne sebe kao takvih u odrednicama društvenih stavova povezanih ili asociranih s ova dva "neprijateljska" poriva (ili u odred- nicama tih dvaju poriva kako se izražavaju u tim stavovima) negoli u smislu bilo kojih drugih društvenih stavova ili tendencija ponašanja kako ih izražavaju ti stavovi. ili koji do- prinose neprijateljstvu i antagonizmu među individuama koje moti- viraju) jesu "antisocijalni" ili vode u "antisocijalno" vladanje. no u onom sasvim uobičajenom užem smislu. dočim oni porivi ili tendencije ponašanja iz potonje klase (oni neprijateljski. u kakvoj modernoj državi ili naciji. ipak. oni su od isto tako osnovnog značaja za svu ljud- sku društvenu organizaciju kao i oni prvi. Oni su jednako uobičajeni ili univerzalni među svim ljudskim individua- ma. i teško da igraju manje nužnu i značajnu ulogu u samoj toj društvenoj organizaciji i u određivanju njenog općeg karaktera. ili sami ne bi mogli konsti- tuirati osnovu ikakva organizirana ljudskog društva. u kojem nosi i neku etičku konotaciju. ili oni koji doprinose prijateljstvu i suradnji među individuama koje motiviraju) jesu "društveni" ili vode ka "društvenom" vladanju. te u nekom smislu pod nji- hovom kontrolom. Unutar društvene organizacije države ili nacije "antisocijalno" djelovanje tih dvaju poriva se obuzdava i drži 289 . u najširem i najstrožem neetičkom smislu oni očevidno nisu ništa manje dru- štveni nego ona prva klasa takvih poriva i tendencija ponašanja.

podgrupama određenima (a osobito ekonomski određenima) tom organizacijom. koji je drugi aspekt te organizacije. daleko od toga da bi tvorili sile dezintegracije ili raza- ranja unutar društvene organizacije države ili nacije. osoba i društvo pod kontrolom putem pravnog sistema koji je jedan aspekt te organi- zacije. Ali ljudski porivi samozaštite i samoočuvanja također se i indirektno izražavaju ili manifestiraju u toj organizaciji. te konstituiraju motive funkcionalno nužnih društvenih aktivnosti unutar te organizacije. oni se spajaju s "pri- jateljskim" porivima u tim individuama.naime. ti pak stavovi služe jasnim društvenim ciljevima ili svrhama što ih pretpostavlja ta organizacija. time što povezivanjem s "prijateljskim" porivima u toj organizaciji uzrokuju jedan od prvenstvenih konstitutivnih ideala ili načela ili motiva te organizacije . ta dva poriva su dovedena do toga da tvore temeljna načela u čijim odrednicama djeluje ekonomski sistem. oni indirektno 290 . Obično njihov najočevidniji i najkonkretniji izraz ili mani- festacija leži u stavovima rivalstva i konkurencije što ih oni generira- ju unutar države ili nacije u cjelini. organizacija ih u vlastitom daljem razvoju koristi kao temeljne poticajne sile. među različitim društveno funk- cionalnim podgrupama individua . Štoviše. u kombinaciji ili spoju s onim "prijateljskim" ljudskim porivima. time što za svrhe te organizacije poboljšava djelotvor- nost "prijateljskih" ljudskih poriva sa osjećajem ili shvaćanjem mo- gućnosti i poželjnosti takve organizirane socijalne zaštite i potpore pojedincu. odnosno oni služe kao osnova za društveni progres unutar njenog okvira odnosa. ili tako da ih organiziraju ti porivi što vode ka društvenoj suradnji među individuama koje sudjeluju u toj organizaciji. u takvim okolnostima. pod bilo kojim posebnim okolnostima u kojima se država ili nacija kao cjelina konfrontira s nekom opasnošću zajed- ničkom svim njenim individualnim članovima. to da država pojedincu u vođenju njegovog života omogući socijalnu zaštitu i pruža mu soci- jalnu potporu. i što bi sudbonosno štetilo postojanju i dobrobiti te organizacije. a pošto su tako navedeni da kao integralni elementi uđu u temelje te organizacije. što bi inače bila njihova prirodna posljedica. na takav način da u njima snaže i intenziviraju smisao organiziranog društvenog saveza i surad- nog društvenog međuodnosa među njima na način države. oni su spriječeni da prouzroče trvenja i zlu krv među tim individuama.Um.

društveno funkcionalnim skupinama tih individua unutar države. Neko visoko razvijeno i organizirano ljudsko društvo jest društvo u kojem se individualni članovi nalaze u međusobnim odnosima na 291 . uobičajene društvene prepreke između tih skupina na sličan način se uklanjaju. moramo sebi tako prikazivati sebe. na neko vrijeme. ili spram dru- gih njenih individualnih članica. Društvo postaju načela većeg društvenog jedinstva. u vrijeme rata se poriv samo- zaštite u svim individualnim članovima države jedinstveno usmjera- va protiv njihova zajedničkog neprijatelja i prestaje se. Mi sebi prikazujemo sebe u najpovoljnijem mogućem s~etlu. a tokom tog vremena dano individualno sopstva mora "prizvati" ili se osloniti na osjećaj su- periornosti spram tog društva ili društvene zajednice. Ali u onim društvenim situacijama u kojima ona zasad ne može integrirati svoje društvene odnose s drugim individualnim sopstvima u neki zajednički. kako bi se usidrila i "nastavilo dalje" kao takvo. sasvim je nužno da. privremeno se ruše stavovi rivalstva i konkurencije koje taj poriv izvorno generira među različitim ma- njim. "latentne opozicije" spram organiziranog društva ili društvene zajednice čija je članica. u obrazac ponašanja organiziranog društva ili dru- štvene zajednice kojoj pripada. važi da za nastavljanje ili trajnu egzistenciju osobe nije nužan nikakav osjećaj superiornosti u odnosu na te druge članove. a država predstavlja ujedinjenu frontu prema da- noj zajedničkoj opasnosti. Nadalje. usmjeravati među njih. sjedi- njen obrazac (tj. ili se spaja u jedno jedinstvo u smislu za- jedničkog cilja koji dijele ili odražavaju svijesti sviju njenih individu- alnih članova. Na primjer. kako bismo se održali. no kako nam je svima posao da se održavamo. koherentnosti i koordina- cije unutar te organizacije. sve dok ona ne uzmogne na taj način integrirati svoje društvene odnose s drugim individualnim sopstvima) kod nje uslje- đuje stav neprijateljstva. obrazac društvenog ponašanja koji u strukturi svojeg sopstva odražava i koji konstituira tu strukturu). pri- vremeno (tj. Upravo se na takvim izrazima samozaštitnog poriva u svim individualnim članovima države ili nacije u vrijeme rata uglav- nom zasniva opća djelotvornost nacionalnih poziva na patriotizam. u tim društvenim situacijama u kojima se individualno sopstva u svojem nastavljanju ili trajnoj egzistenciji osjeća ovisno o ostalim članovima dane društvene skupine kojoj pripada.

kritički osvrnu na organiziranu društvenu strukturu društva kojem pripadaju (i iz odnosa spram kojega su prvenstveno i izvedeni njihovi umovi). Jer upravo to što posjeduju umove ili moći mišljenja omogućuje ljudskim individuama da se. umovi individua u čijem iskustvu ili između čijih sopstava se ti sukobi događaju . ili koje rješava probleme.Um. osoba i društvo mnogostruke različite isprepletene i komplicirane načine. Duh. kako smo govorili. nego su sukobi između njihovih sopstava ili ličnosti. a ipak. više-manje su u sukobu vezanome za brojne druge interese koje posjeduju samo individual- no.interesa za društvo ili za njegovo poboljšanje. probleme na koje nailazi tokom svojeg iskustva i koji spre- čavaju da njeno vladanje ide svojim putem harmonično.visoko složenu te organiziranu i sjedinjenu . ili ih pak dijele s drugima samo u malim. unutar takvog društva. sukobi nas- taju između različitih aspekata ili faza istog individualnog sopstva (sukobi koji dovode do slučajeva podijeljene ličnosti kad su dovoljno ekstremni ili nasilni da postaju psihopatologijski).sredstvo ili mehanizam ili aparat kojim te individue proizvode ili postižu društvenu rekonstrukciju. kojim ljudska jedinka rješava razne probleme prilagođavanja okolini. u kojem nastaju ili se dešavaju u općem ljudskom društvenom životnom pro- cesu . čime svi dijele niz zajedničkih društvenih interesa .i svaka s nizom različitih pojavnih oblika ili aspekata. Tako. te modifikacijama danog okvira društvenih odnosa. ograničenim grupama. sve dok ih ne riješi. Sukobi među pojedincima u visoko razvijenom i organiziranom ljud- skom društvu nisu puki sukobi između njihovih odgovarajućih pri- mitivnih poriva. od kojih svaka ima svoju određenu društvenu strukturu . jest društveno stečeno sredstvo ili mehanizam ili aparat. zapravo. ili refleksivno. A oba ta tipa individualnog sukoba sređuju se ili okončavaju rekonstrukcijama posebnih društvenih situacija. s druge strane.pri čemu te rekonstrukcije ili modifikacije izvode. kako s vremena na vrijeme iziskuju nužde 292 . nizom različitih skupova društvenih stavova koji je konstituiraju.onako kako ga posjeduju indi- vidualni članovi ljudskog društva . Duh ili mišljenje također je . kao i između različitih individualnih sopstava. kao mišljenje koje je konstruktivno. te da u većoj ili manjoj mjeri reorganiziraju ili rekonstruiraju ili modificiraju tu društvenu strukturu.

Odnosi između društvene rekonstrukcije i rekonstrukcije sopstva ili ličnosti stoga su uzajamni i interni ili organski. Društveni sukobi među individualnim članovima danog organiziranog ljudskog društva koji. Svaka takva društvena rekonstrukcija. ako ima iole značajan domašaj. ti suko- bi mogu riješiti ili ukloniti. također i isto tako čine nužnim da te individue provedu takve rekonstrukcije i modifikacije vlastitih sopstava ili ličnosti. svugdje gdje problemi prilagodbe tom društvenom okruženju zahtijevaju takve rekonstrukcije. unutar danog organiziranog društva čiji je član. te formirati jedinstvenu konzistentnu i koherentnu i organiziranu ličnost. 19 Povratni karakter samosvijesti omogućuje pojedincu da promišlja sebe kao cjelinu. i vice versa. da bi bili uklonjeni. njegova sposobnost zauzimanja društvenih stavova drugih indi- vidua a također i samog poopćenog drugoga. dijele ih svi pojedinci čiji umovi moraju sudjelovati u toj rekonstrukciji.proširi- vanje koje usljeđuje u široj društvenoj cjelini u čijim se odrednicama usklađuju ili pomiruju društveni sukobi koji čine nužnom rekon- strukciju danog društva. budući njihova sopstva ili lično­ sti konstituiraju njihovi međusobni organizirani društveni odnosi. 19 Promjene koje pravimo u društvenom poretku u kojem sudjelu- jemo nužno uključuju da također mijenjamo i same sebe. omogućuje mu da se kao objektivnu cjelinu dovede u vlastiti iskustveni vidokrug. društvena rekonstrukcija koju vrše individualni članovi bilo kojeg organiziranog društva povlači za sobom u ovoj ili onoj mjeri i to da svaka od tih individua izvrši i rekonstrukciju svo- jeg sopstva ili ličnosti. tako može svjesno integrirati i ujediniti razne aspekte sebe. Štoviše. Društvo društvenog razvoja. u skladu s tim. Način pak na koji umovi uključenih individua zbiljski proizvode takvu društvenu rekonstrukciju jest više-manje apstraktno intelektualno proširivanje međa danog društva kojemu sve te individue pripadaju i koje prolazi kroz rekonstrukciju . istim sredstvima može poduzeti i proizvesti razumne rekonstrukcije tog sopstva ili ličnosti u smislu vlastitih odnosa spram danog društvenog poretka. čine nužnim da te individue izvrše svjesne ili razumne rekonstrukcije i modifikacije tog društva. jer. i obzirom na koju se. odnosno koju ti umovi stvaraju. 293 . pretpostavlja neku osnovicu zajedničkih društvenih interesa što ih dijele svi individualni članovi danog ljud- skog društva u kojem se takva rekonstrukcija zbiva. dakle.

ideal ili najviši cilj ljudskog društvenog progresa -jest postignuće jednog univerzalnog ljudskog društva u kojem bi sve ljudske individue posjedovale usavršenu socijalnu inte- ligenciju. biheviorističke diferencijacije među indi- viduama koje ih konstituiraju.tako da bi značenja čina ili geste bilo kojeg pojedinca (onako kako ih on shvaća i izražava u strukturi svojeg sopstva. Ljudski društveni ideal . putem svoje sposobnosti da zauzima dru- štvene stavove drugih individua spram sebe i spram njihovih zajed- ničkih društvenih ciljeva ili svrha) bilo isto za baš svaku drugu indi- viduu koja na njih reagira. društva se razvijaju u složenosti organizacije samo pomoću progresivnog postizanja sve višeg stupnja funkcionalne. biheviori- stičke diferencijacije među individualnim članovima impliciraju ili pretpostavljaju među njima početne suprotnosti individualnih potre- ba i ciljeva. U oba tipa rekonstrukcije radi se o istom temeljnom materijalu organiziranih društvenih odnosa među ljudskim indivi- duama. dakako. odnosno. i s njim se u ta dva slučaja na odgovarajući način naprosto postupa na različite načine ili iz različitih uglova ili gledišta. Ljudski društveni progres uključuje to da ljudske individue koriste svoj društveno izveden mehanizam samosvijesti. ili u puke specijali- zacije društveno funkcionalnog individualnog ponašanja. ukratko. međutim u odrednicama društvene organizacije preobražavaju u te diferencijacije. U konačnom i fundamentalnom smislu. na sličan način konstituiraju njihovi organizirani društveni odnosi jed- nih s drugima. društvena rekonstrukcija i rekonstrukcija sopstva ili ličnosti jesu dvije strane jednog jedinog procesa. kako u proizvođenju takvih progresivnih društvenih promjena. osoba i društvo one ne mogu rekonstruirati ta sopstva ili ličnosti a da također do neke mjere ne rekonstruiraju i dani društveni poredak što ga.procesa ljudske društvene evolucije. suprotnosti koje se. Međusobno isprepletena međuovisnost ljudskih individua jednih o drugima unutar danog organiziranog društvenog životnog procesa u kojem sudjeluju postaje sve zamršenija i gušće satkana te visoko 294 . takvu da bi se sva i svako društveno značenje slično odraža- vala u njihovim individualnim svijestima.Um. pritom te funkcionalne. tako također i u razvoju njihovih individualnih sopstava ili ličnosti na takav način da prilagodbeno drže korak s takvom društvenom rekonstrukcijom.

široka razlika između feudalne civilizacije sred- njovjekovnog doba. s njenom relativno čvrstom i integriranom društvenom orga- nizacijom (skupa s njenim trendom razvoja prema nekom obliku internacionalne civilizacije). sve gušće tkanog ispreplitanja i integriranog sjedinjavanja sviju društvenih odnosa međuovisnosti koji je konstituiraju i koji važe među individuama koje u njoj sudjeluju. pokazuje stalnu evoluciju ljudske dru- štvene organizacije u smjeru sve veće jedinstvenosti i složenosti od- nosa. Na primjer. s njenom relativno labavom i dezintegriranom društvenom organizacijom. 295 . i nacionalne civilizacije modernih vre- mena. Društvo orgamz1rana kako ljudska društvena evolucija napreduje svojim tokom.

Tu dobivate osobni odnos. Zajednica kojoj individua pripada o~elovljena je u odnosu individue spram kralja. Funkcije ličnosti i uma u društvenoj organizaciji Tamo gdje je u centru organizacije društva monarh. vrhunsku važnost. koji je važan u zajednici. On uključuje prihvaćanje podređenog položaja. samo dotle dokle seže kraljeva vlast. Moguće je putem osobnih odnosa između suve- rena i podanika konstituirati zajednicu koja sc inače ne bi tako kon- stituirala. taj tip društva ima organizaciju. pa čak i u ustavnoj monarhiji kralj djeluje tako da je održava na okupu. Na taj način situacija statusa omogućuje tu širu i obu- hvatniju zajednicu. odnos podanika spram monarha. osoba i društvo 40. odnos podanika spram monarha zadobiva. gdje su ljudi različitih jezika i različitih običaja bili u odnosu samo preko velikih kraljeva. On osigurava najneposredniji proces odnosa. Kroz osjećaj odnosa spram kralja čovjek mo- že dobiti i osjećaj za široka okupljanja zajednica koje se na neki način ujedinjuju. Kralj je pred- stavljao puk u univerzalnom obliku tamo gdje prije toga ljudi nisu imali međusobnih odnosa. 296 . i koliko se proteže ta zajednička osnovica odnosa spram kralja. dakako. no to se prihvaćanje rado daje zbog značaja za zajednicu u cjelini koju takav poredak omo- gućuje. odnos statusa. Tu situaciju nalazimo u drevnim carstvima Mezopotamije. osim feudalnog neprijateljstva zajednica jednih prema drugima.Um. To je. Važnost monarha naspram feudalnog poretka leži u činjenici da je kralj mogao uspostavljati odnose s ljudima koji su međusobno bili široko udaljeni. Tek putem tog odnosa ta zajednica se može uspostaviti i održati na okupu. osim što su bili u tom odnosu s njim. gdje su ljudi unutar iste države tako odvojeni jedni od drugih da se mogu među­ sobno identificirati samo time što su podanici zajedničkog monarha. dakako. a ta činjenica je igrala vrlo važnu ulogu u razvoju država.

Kad uredsku radnu snagu organizira dobar menadžer. ali je bio definiran u pravnim odrednicama koje su definicije što pripadahu rimskom pravu prenosile u odnos između cara i njegovih podanika. a dcifikacija cara pod tim okolnostima je bila izraz nužnosti uspostavljanja nekakvog osobnijeg odnosa. On često djeluje u političkoj organizaciji. Važno je. prepoznati razliku između te organizacije i organizacije koja je. utemeljena na racionalnoj osnovi. nastaje situacija u kojoj takav osobni odnos nije bitan za organi- zaciju te određene zajednice. Nalazimo ga u međusobnom odnosu roditelja. stavljao se u osoban odnos s njim. a onda. formiraju poslovnu korporaciju. On. konstituiralo preapstraktan odnos da bi ispunilo zah~eve zajednice. Društvo Zanimljivo je promotriti kako se ta situacija pojavila u Rimskom Carstvu. od dioničara imenovana korporacija direktora pristupi određivanju politike i pra- vila. ali bilo je to uspostavljanje osobnog odnosa koji je u neku ruku sezao s onu stranu čisto pravnih odnosa o kojima sc radi- lo u razvoju rimskog prava. gdje je vođa onaj čija ličnost budi topao odziv. dakako. Ako se ljudi okupe. Dakako. raspravljaju o kandidatima s gledišta njihove inteligenci- je. Nije nužno umnožavati pri- mjere u kojima je u društvenoj organizaciji važna takva vrst među­ sobnog odnosa osoba u odrednicama ličnosti. Funkcionari se u pružanju potrebne 297 . Tamo gdje djelovanje nekog čovjeka u uredu više ili manje ovisi o njegovom strahu od ukora ili želji za pohvalom samog menadžera. Svima nam je poznata ta uloga ličnosti u društvenoj organizaciji. tu element personalnog međusobnog odnosa osoba igra znatnu. dok mu prepuštaju tehničku kontrolu. reći ćemo. igra dominantnu ulogu u odno- su djece spram njihovih roditelja. te se konačno dogovore oko određenog po- jedinca. Tu je odnos cara spram podanika kao takvih bio odnos apso- lutne moći. Izražavamo je u smislu vodstva ili u širokoj odrednici "ličnost". obrazovanja. iskustva. Kad je rimski član zajednice nudio caru svoju žrtvu. međutim. možda i dominantnu ulogu u zbiljskoj društvenoj organizaciji. međutim. poimanje božanstva pod ta- kvim okolnostima nije bilo usporedivo s poimanjem koje je razvijeno u kršćanstvu. te je zbog toga mogao osjećati povezanost sa svim članovima zajednice. kažemo da u tome igra ulogu njegova ličnost. To je. potraže sposobnog menadžera.

koji eliminira sve ele- mente osobnosti koji nisu bitni za funkciju vlasti. Ali u pravilu se može 298 . to bi tada bio racionalan postupak. do ovakve racionalne organizaci- je na osnovi onoga što je vlast dužna činiti u zajednici. No smatram daje interesantno razlučiti ta dva principa organizacije. Želim ukazati na tu liniju podjele između organizacije ovisne o tome što zajednica želi postići putem svoje vlasti. ono što se tu traži jest čovjek koji kontrolira ljude (osobito one koji se žele okoristiti vlašću). i u interese sviju sudionika u koncernu. znamo kakvi rezultati se traže. osim u krizama u kojima se zemlja nađe pred nekim posebnim pitanjem. i usmjeravanja vlasti s gledišta osobnih odnosa. U sadašnjici ne bismo smogli dovoljno interesa za vođenje države kad se ne bismo oslonili na osobne odnose prisutne u političkim strankama. i tražimo čovjeka sposobnog da nam dade te rezultate". Sve dok imamo upravljački oblik vlasti. a vladavina koja se vodi na toj osnovi ne može eliminirati ili racionalizirati takve uvjete. Kad netko postaje dobar organizator svojeg područja. Upravo u mjeri u kojoj su pametni u takvoj situaciji. Ovisnost o osobnim odnosima smo na neki način naslijedili iz prošlosti. vrijedi zapaziti da ga. Za vršenje menadžerskih funkcija potražit će stručnjaka. Ako funkciju vlasti učinimo dovoljno jasnom. javne službe i tako dalje možemo u dovoljnoj mjeri iznijeti pred zajednicu. To bi izbjeglo poteškoće pod kojima se zajednice muče upravljajući svojim zajedni- cama putem stranaka. osoba i društvo kontrole pouzdaju u sposobnost odabranog čovjeka. ako javne probleme. budi njihove osobne odnose. oni će se organizirati priznajući funkcije koje drugi trebaju obavljati. To ilustrira situaciju koja je otišla s onu stranu osobnih odnosa kao osnove za organizaciju zajednice. tako da članovi mogu reći: "Želimo baš takvu vlast. ili odanosti stranaka osobi na vlasti. Takvu situaciju čini nužnom partijska organizacija. te shvaćajući nužnost da svatko izvršava vlastite funkcije kako bi cjelina bila uspješna.Um. gotovo nijedna zajednica nije napustila. i izvlači iz njih ono što poznajemo kao "lojalnost". gdjegod je uveden. Oni su još uvijek bitni i za našu demokraciju. Upravljački oblik vlasti ilustracija je izrazitog napretka od organi- zacije koja znatno ovisi o osobnim odnosima spram političkih vođa. ako znatan dio zajednice može biti prilično svjestan onoga što od vlasti očekuje.

ali vraćate se na direktan osjećaj superiornosti putem vaše identifikacije s nekim drugim tko je 299 . i općenito smo skloni tome da ih prikrivamo. Važnost te pojave dolazi do izražaja u međusobnom odnosu grupa. Vrlo često imamo taj osjećaj superiornosti u stvarima koje izgledaju nevažne. U stanju smo se tvrdoglaviti u sitnicama. Zamislivo je da se i jedno i drugo može činiti s podjed- nakim oduševljenjem. Možemo ih smatrati načinom da netko realizira vlastitu osobu ne- kom vrsti nadmoći spram nekoga drugog. Ako ih promotrimo s funkcionalnog stajališta. Tako uvjeti pod kojima se može postići to zadovoljenje jesu u~eti koji se traže kao osnova svih situacija u kojima se grupe okupljaju i osjećaju u svojoj superiornosti spram drugih grupa. ali možemo shvatiti razliku između zbiljskih vrijednosti koje se osjete. Društvo reći da razne naše demokratske organizacije društva u djelovanju zajednice. na način kojim se osjećamo malo nadmoćnijima. Izrazitu razliku nalazimo u oblicima u kojima se vrijednosti koje pripisujemo sebi pojavljuju u dvjema formama društvene organizaci- je o kojima raspravljamo. Ti osobni odnosi također su vrlo važni u organizaciji same zajed- nice. Budemo li poraženi. a osobito u djelovanju vlade još uvijek ovise o osobnim odnosima. u drugome pak vi se vraćate na inteligentno izvođenje stanovitih društvenih funkcija i realizaciju sebe u onome što činite pod tim okolnostima. Ta faza seže unatrag do si- tuacije u kojoj se čovjek razmeće kad uvuče drugoga u sukob i izađe kao pobjednik. pribježište nalazimo u osjećaju da netko drugi nije tako dobar kao mi. Upravo na toj osnovi vodi se i ratovanje. mogu izgledati prilično bezvrijedni. Zanimljivo je gledati kako trivijalna može biti osnova te nadmoći. U jednom slučaju vi se realizirate u tim osobnim odnosima koji se vraćaju na vašu superiornost drugima. Mržnja se vraća na osjećaj nadmoći jedne zajednice nad drugom. Bilo tko može pronaći takva mala uporišta za ono što se naziva nje- govim samopoštovanjem. Amerikanac može putovati u inozemstvo i vratiti se naprosto s dojmom o boljim hotelima u Americi. Individua koja se identificira s grupom ima osjećaj proširene ličnosti. U prvom slučaju vrijednost koju osjećate direktno ili indirektno ovisi o vašem dojmu o sebi u smislu vaše na stanovit način sublimirane superiornosti.

Ne osjećate svoje sopstva u svojoj nadmoćnosti spram nekoga drugog. Zajednice u Ženevi bi se radije pohvatale za gušu nego odustale od samosvuesti koja omogućuje njihovu organi- zaciju. kao i ranija uspostava carstva. nego u međuodnosu nužnom za izvođenje više-ma- nje zajedničke funkcije. Ženeva je pozornica. Možete osjećati da ste bolji od svojeg bližnjega koji nije obavio svoj posao. osoba i društvo superioran. Sgecanje te nacionalne samosvijesti bio je izrazit korak naprijed. Na mnoge načine ovisimo o njemu čak i u visoko racional- nim organizacijama. ili bi trebala biti pozornica na kojoj se zajednice mogu okupiti u funkcionalnom odnosu. gdje odnos superiornosti ili inferiornosti izravno ulazi u emocional- no polje. Drugi smisao važnosti vaše osobe sgeče se. ako hoćete. Htio sam skrenuti pažnju upravo na razliku između tih vrijed- nosti. U toj realizaciji sebe ne morate imati neko- ga tko vam je inferioran da biste je izveli. a ipak nema želje da se riješe osjećaja nepri- jateljstva kao sredstva održanja nacionalne samosvijesti. ono pruža osnovu za idealne zajednice velikih univerzalnih religija. Nacije mora- ju čuvati taj osjećaj sebe. Razmotrimo sadašnju situaciju u Evropi. Ali uvijek priznajemo da je osjećaj sebe koji se sgeče ostvarivanjem neke funkcije u zajednici djelotvornija i iz više razloga viša forma osjećaja sebe nego ona koja ovisi o neposrednim osobnim odnosima u kojima sc radi o odnosu superiornosti i inferiornosti. Ono daje zajedničko tlo osobama koje nemaju druge osnove sjedinjavanja. Postoji očita želja nacio- nalnih zajednica da se okupe u racionalnoj organizaciji zajednice u kojoj postoje sve nacije. Ne možemo ignorirati važnost zajedništva koje se zasniva na direktnim osobnim odnosima. Stalno se oslaqjamo na takav osoban odnos tamo gdje se čovjek realizira kroz suparništvo. i dakako na prepoznavanje nadmoćnosti druge nad prvom. jer je ono uvelike odgovorno za organizaciju širokih zajednica koje se inače ne bi pojavile. Vi hoćete da i drugi ljudi također ispunjavaju svoje funkcije. ne mogu se tek tako raspasti i nestati.Um. gdje netko odlučnim nastupom uđe u neku situaciju i naprosto prisili ljude da se drže svojeg posla. putem ispunjavanja vaše dužnosti kao zapovjednika zajednice. putem smisla za izvođenje društvene funkcije. ostvarujući se a da 300 . ali vam je žao što on to nije učinio. koji pronalazi što treba učiniti i laća sc izvedbe.

pa ako se to mora učiniti borbom. moglo bi biti bolje održavati barem prijetnju borbe. Ako se sopstva ne može ostvariti nikako drukčije. Bitno je realizirati sebe. ali realizacija sebe u inteligentnoj izvedbi društvene funkcije ostaje onaj viši stupanj kad je riječ o nacijama kao i o individuama. 301 . vjerojatno je bolje da se to učini na potonji način. Društvo ne prijete šakama jedna drugoj.

na primjer. kao i obuke. onda ni na jednoj strani ne može biti prisutno cjelovito sopstva. jasno latili toga da uđu u iskustvo djeteta i uvaže ga s imalo poštovanja. osoba i društvo 41. S druge strane. sedamnaestom. nije nešto nemoguće. ono nastaje putem koopera- tivnog djelovanja. Ćak i u društvu izgrađenom na kastinskoj osnovi postoje neki opći stavovi. vid- jeli smo da je bitan moment u tom procesu odziv individue na tu re- akciju koja ipak sadrži organiziranu grupu. Ako se individue međusobno tako razlikuju da se ne mogu identificirati jedna s drugom. To. međutim. pa čak i osamnaestom stoljeću uvode djeca. te da ih valja disciplinirati kako bi ih se dovelo do primjerenog držanja. oni 302 . Ukoliko individua može u vlastitoj naravi izazvati te organizirane odzive te tako zauzeti stav drugoga spram sebe. i nailazite na djecu s kojom se postupa kao s malim odraslima. Ono što su imala nauči­ ti trebalo im je donijeti u obliku u kojem se odrasli služi znanjem. Oni koje zanima obrazovanje djece tek su se u dvadesetom stoljeću. a naš razvoj modernog obrazovanja počiva na toj mogućnosti da odrastao čovjek nađe zaje- dničku osnovu između sebe i djeteta. reagiranje organizma na samog sebe. ono što se zove "mene". ona može razviti samosvijest. a odraslome je u najmanju ruku teško da se postavi u poziciju djeteta. ali su usko ograničenog broja. čitav stav spram njih s gledišta morala. Prepreke i obećanja u razvoju idealnog društva Prikazali smo sopstva s iskustvene strane. omogućuju ga identične reakcije sebe i drugih. sastojao se u tome da su ona odrasli s nekom manjkavošću. ono zajedničko svima. Sjetite se literature u kojoj se u šesnaestom.Um. a budući ograničeni. Takva distinkcija. ako nema zajedničke osno- ve. Ono ne može imati cjelovitu samosvijest odra- sloga. ipak leži između dojenčeta i ljudskog društva u koje ulazi.

Njihov karakter ratnika raz- likovao ih je od drugih članova zajednice. Pod takvim okolnosti- ma je za zadobivanje takvog sopstva nužno upravo povlačenje iz kas- tinskog poretka. Čak su i pljačkali zajednicu koju su trebali braniti. Razvoj demokratske zajednice podrazumijeva uklanjanje kasta kao bitnih za ličnost individue. baš kao što sc dovo- di životinja. odvajanje s gledišta kaste će postati društvena funkcija s gledišta skupine. 20 Kasti nsko razlikovanje rane ratničke klase bilo je razlikovanje koje je njene članove odvajalo od zajednice. Kastinski sistem se ruši kako ljudski odnosi postaju konkretniji . građane. i činili su to neizbježno.. Srednjovjekovni period u kojem je postojala izrazito kastinska organizacija društva. specijalizacija povećava kon- kretne društvene odnose.. Na svim tim stadijima imate porast odnosa. u kojima se stvaraju sveci.. Razvojem nacionalne vojske do kojega je došlo početkom devet- naestog vijeka nastala je mogućnost da svatko bude ratnik. bili su to što jesu zbog toga što su bitno različiti od drugih. već njene posebnosti trebaju biti posebnosti funkcionalne razlike koja je stavlja u odnos s drugima umjesto daje odvaja. obrtnike. Isto se to otkriva u drugim zajednicama. Društvo umanjuju mogućnost punog razvoja sopstva. Kasta u Indiji nastala je iz osvajanja. Razlike zanimanja same po sebi ne tvore kaste. (1912) 303 . velmožama i crkvenim dostojanstvenicima. Ona uvijek uključuje grupnog neprijatelja. To je bar djelomično objašnjenje klaus- tarskog života i asketizma. seljake. Kasta je nastala unošenjem nekoga izvana u skupinu. Demokratsku svijest stvaraju razlike funkcija. Njihova djelatnost ih je odvajala od zajednice. koji se povlače iz društvenog poretka i vraća­ ju se nekoj vrsti društva u kojem su te kaste pomirene ili odsutne. kad ju se putem koncepcije vlasništva može učiniti kori- snom. Robovi prelaze u kmetove. predstavlja situaciju u kojoj je stjecanje članstva u spiritualnoj zajednici iziskivalo povlačenje individue iz društva ure- đenoga na kastinski način. tako da se ne bih složio s Cooleyem da kaste proizvodi nasljedno prenošenje diferenciranog za- nimanja. tako da je 20 U onoj mjeri u kojoj je normalna i korisna.. s kmetovima. U idealnom stanju. jer je njihova djelatnost u biti bila borbena. Element neprijateljstva spram osobe izvan skupine bitan je za razvoj kaste. individua ne treba biti ono što jest u svo- joj specifičnoj kasti ili skupini postavljenoj nasuprot drugim skupina- ma. kad se on unosi u skupinu.

lgima. Pogrešno. ili u kojoj se ne mogu lako realizirati. svaka ljudska individua se mora integrirati s obrascem organiziranog društvenog ponašanja koje ju. a oni su imali stavo- ve borca. što je bitna razlika koja je onemogućavala da se individua te posebne skupine identificira s dr!. ili da se drugi identificiraju s njom. ili o svima ostalima). osoba i društvo čovjek borac još uvijek bio osoba kadra da se identificira s drugim članovima zajednice. suradnji i identifikaciji s njima. naši društveni odnosi s drugim individualnim članovima danog ljudskog društva kojem pripadamo ovise o našoj suprotstavljenosti spra~ njih. odraženo ili zahvaćeno u strukturi njenog sopstva. Um. zlo ili grešno 21 [Etičku poziciju koja se implicira vidjeti u Dodatnom eseju IV] 304 / . Ali za individualne članove bilo kojeg društva nasta- ju moralni problemi kadgod se individualno suoče s društvenom situacijom spram koje se ne mogu spremno podesiti ili joj se pri- lagoditi. Etičke ideje21 unutar bilo kojeg ljudskog društva nastaju u svijesti individualnih članova tog društva iz činjenice zajedničke društvene ovisnosti svih tih individua jednih o drugima (ili iz činjenice zajed- ničke društvene ovisnosti svake od njih o tom društvu u cjelini. Isto to napredovanje nalazimo i kod drugih kasta. Čovjek treba biti podanik u onoj mjeri u kojoj je i suveren. Tako je normalan odnos između borca i ostatka zajednice bio odnos koji ljude veže skupa.zdvaja. a osjećaj što u njima prati to što se suočavaju s takvim problemima i rješavaju ih (probleme koji su bitni problemi društvene prilagodbe i adaptacije interesima i vladanju drugih individua) jest osjećaj samonadmoćnosti i privremene suprot- stavljenosti drugim individuama. i iz njihove svjesnosti ili osjećaja ili svjesnog shvaća­ nja te činjenice. U slučaju moralnih problema. kao što su vladaoci nasuprot onima kojima se vlada. prije nego o našem jedinstvu. onje imao njihove stavove. kao kod razvijanja ili formulacije moralnih ideala. Demo- kratski poredak se poduhvaća toga da eliminira tu razliku i svakoga učini i suverenom i podanikom. umjesto da ih ra. čini samosvjesnom ličnošću. integrira vojsku i državno tijelo. Na taj način se može produžiti i kroz druge kastinske podjele. ili s kojom ne mogu neposredno integrirati svoje ponašanje. Da bi se ponašala moralno. Treba da se prihvati primjene prava i da ih održava samo utoliko ukoliko ta prava priznaje drugima.

Društvo vladanje individue protivi se tom obrascu organiziranog društvenog ponašanja koje ju. S drugog gledišta. Osjećaj koji individualna osoba ima o svojoj ovisnosti o organiziranom društvu ili društvenoj zajednici kojoj pripada osnova je i porijeklo. tu pak stranu sopstva karakterizira pojedinčev osjebJ suradnje i jednakosti s drugim članovima te društvene skupine. i impersonalni aspekt sopstva). u smislu da je društveno izveden ili nastao. osnova je za razvoj i postojanje moralnih ide- ala u tom društvu. taje pak činjenica osnova dubokog moralnog osjećaja savjesti . temeljno. razlikuje ga od drugih članova društvene skupine kojoj pripada. moralno i nemoralno ponašanje može se pak u biti definirati u društvenim odrednicama: ono prvo kao ponašanje koje je društveno povoljno i koje vodi ka dobrobiti društva. baš kao što se ispravno. čini onim što jest. odnosno po- stavlja ga u izrazitu i jedinstvenu suprotnost spram njih. kratko rečeno. njenog osjećaja dužnosti (te općenito njene moralne svijesti). "Socijalni" aspekt ljudskog društva . Asocijalni ili personalni aspekt sopstva (koji je usprkos tome također i podjednako društven.s njegovim popratnim osjećajima individualnosti. i egzistencijalno. time što uključuje društvene odnose s drugim individuama. dočim "asocijalni" aspekt ljudskog društva.koji je naprosto socijalni aspekt sopstava sviju individualnih članova uzetih skupno- s njegovim popratnim osjećajima suradnje i društvene međuovisnosti kod svih tih individua. odnosno čini.koji svi imamo u nekoj mjeri. s druge strane. Socijalni ili impersonalni aspekt sopstva integrira ga s društvenom skupinom kojoj pripada i kojoj duguje svoju egzistenciju. moralni ideali i moralni problemi mogu se razmatrati u odrednicama sukoba između socijalne i asocijalne (impersonalne i personalne) strane ili aspekta individualnog sopstva. dobro ili kreposno ponašanje slaže s tim obrascem. odgovoran je za nastajanje moralnih pro- 305 . tu pak stra- nu karakterizira pojedinčev osjećaj superiornosti spram drugih člano­ va te skupine. isto toliko koliko to jest.koji je naprosto asocijalni aspekt sopstava sviju individualnih članova uzetih skupno . samo- nadmoći spram drugih individualnih sopstava i društvene neovisno- sti kod svih tih individua. potonje pak kao ponašanje koje je društveno štetno odnosno vodi razaranju društva.onoga "treba" i "ne smije se" . obzirom na naše vladanje u danim društvenim situacijama. kao osobu.

koje očigledno nije ništa drugo nego ukupan zbir društvenih iskustava sviju qjegovih individualnih članova. U društvenim situacijama onog prvog općeg tipa stav svake individue spram drugih individua bitno je društven. s druge strane. suradnju te integriranje ponašanja više uključenih individua. kombinacija pak sviju tih društvenih stavova individua jednih spram drugih predstavlja. one društvene situacije u kojima je indi- vidui najteže da vlastito ponašanje integrira s ponašanjem drugih jesu one u kojima ona i oni postupaju kao članovi dviju odnosno više različitih društveno funkcionalnih skupina: skupina čije su različite društvene svrhe ili interesi neprijateljski suprotstavljeni. ili u sukobu. pripada velikom broju takvih različitih funkcional- nih skupina. osoba i društvo blema u tom društvu. na isti način ili u isto vri- jeme za razvoj moralnih ideala i za nastajanje moralnih problema u vlastitom iskustvu individue.) S druge strane. tako da u njenim odnosima s tim drugim individua- ma nema ničega ni najmanje suparničkoga ili neprijateljskoga. kao članovi te posebne skupine. i integrira se s tom situ- acijom ili skupinom kontrolirajući na prikladan način svoje ponaša- nje ili vladanje. ideal bilo koje društvene situacije obzirom na organizaciju. stav svake 306 . Te društvene situacije u kojima je za individuu najlakše da svoje vlastito ponašanje integrira s ponašanjem drugih individualnih sop- stava jesu one u kojima su svi individualni sudionici članovi neke od brojnih društveno funkcionalnih skupina individua (skupina na odgovarajuće načine organiziranih za razne posebne društvene ciljeve i svrhe) unutar danog ljudskog društva kao cjeline. te u kojima ona i oni postupaju u svojim odgovarajućim svojstvima. (Svaki individualni član bilo kojeg danog ljudskog društva. nasuprot iskustvu ljudskog društva u cjelini. ili daleko razdvojeni. ili teži tome da više-manje potpuno ostvari. dakako. sjediqjavanje. Ona uzima ili preuzima društvene stavove svih onih drugih individua spram sebe i jednih spram drugih.Um. U društvenim situacijama potonjeg općeg tipa. Ta dva osnovna aspekta svakog pojedinog indi- vidualnog sopstva odgovorna su. dakako. U bilo kojoj društvenoj situaciji ovog općeg tipa individua se ostvaruje kao takva u svojem odnosu spram svih drugih članova dane društv~no funkcionalne skupine i ostvaruje vlastitu posebnu društvenu funkci- ju u njenim odnosima s odgovarajućim funkcijama svih drugih indi- vidua.

ili ih se u takve odnose može dovesti samo jako teško. i društveno su izvedeni). dočim druge indi- vidue djeluju u svojem društveno funkcionalnom svojstvu kao članice radničke klase. koordiniranju i skladnom među­ sobnom odnošenju djelovanja svih tih individua. i postupaju kao takve u svojim odgo- varajućim društveno funkcionalnim svojstvima. jer svakoj takvoj situaciji nedostaje zajednički grupni ili društveni interes koji bi dijelile sve individue. Za društveni poredak u njegovom najpunijem izrazu na osnovi teorije sopstva koju diskutiramo najvažnija je. dakle. takve situacije su tako kom- pleksne da se razne individue uključene u bilo koju od njih ili uopće ne može dovesti u zajedničke međusobne društvene odnose. integri- rajući. što je jedan ekonom- ski aspekt moderne ljudske društvene organizacije. organizacija zajedničkih stavova koje ćemo naći u svih individua. te kojima manjka koordinirajući. Primjeri društvenih situacija tog općeg tipa uključuju interakcije ili odnose između kapitala i rada. umjesto toga. Ali čak i društvene situacije ovog općeg tipa (koje uključuju složene društvene anta- gonizme i različitosti društvenih interesa između individua uklju- čenih u bilo koji od njih. koje se dešavaju unutar općeg ljudskog društvenog procesa iskustva i ponašanja.ona nema jedan zajednički društveni cilj ili svrhu koja ju karakterizira i služi sjedinjavanju. Društvo individue spram drugih individua bitno je asocijalan i neprijateljski (premda ti stavovi dakako jesu socijalni u fundamentalnom neetič­ kom smislu. prodavača i kupaca. što je drugi (a po društvenim interesima direktno suprotan) ekonomski aspekt te društvene organizacije. nakon dugih i muko- trpnih procesa uzajamnog društvenog prilagođavanja. objedinjujući u9ecaj zajedničkih društvenih ciljeva i motiva što ih te individue dijele). jesu određeni as- pekti ili sastojci općeg obrasca odnosa tog procesa kao cjeline. Moglo bi se pretpostaviti da bi se takva organizacija stavova odnosila samo na ono apstraktno ljudsko biće koje bi se kao identično moglo naći u svih 307 . Drugi primjeri društvenih situacija ovog općeg tipa jesu oni u kojima uključene indi- vidue stoje u međusobnim ekonomskim odnosima proizvođača i po- trošača. ~· one u kojima neke od individua djeluju u svojem društveno funkcio- nalnom svojstvu kao članice kapitalističke klase. u tim situacijama nekoliko različitih i više-manje sukobljenih društvenih interesa i svrha motivira te individue. čak i te situacije.

Kad ne bismo mogli unijeti svu osebujnost njega samoga u opću zajednicu. Prema tumačenju koje smo dali. dakako. ne bi mogao biti upravo ta osoba koja nastoji biti. a da bi ono osebujno za ličnost individue iščezlo. Termin "ličnost" implicira da individua ima stanovita opća prava i vri- jednosti stečene u njoj i putem nje. ali on ima vrijednost po činjenici da pri- pada društvu. Ćovjek može biti donekle ispred svojeg vremena. osoba i društvo članova društva. kad ona ne bi mogla biti priznata. on ne bi mogao biti cijenjen u emocionalnom smislu. Ona koja to onemogućuje je. kad drugi u nekom smislu ne bi mogli zauzeti njegov stav. To može biti neki ideal koji je otkrila. dakle. a može biti i dopri- nosa u koje ljudi ne mogu ući. mora postojati ne samo diferencijacija koju doista ima- mo u visoko organiziranom društvu. Pisac. ono što individua postiže mora biti nešto po sebi društveno. radnički pokret. no pored takve društvene. Dakako. razvoj 308 . Pitanje je da li se to može prenijeti u društveno sopstva ili treba li društveno sop- stvo naprosto u~elovljivati one reakcije koje su za nj opće u široj zajednici. ali to mora biti funkcionalna raz- lika u koju stvarno može ući i ostatak zajednice. a koje drugi ne mogu dati. no ono što proizvodi mora pripadati životu zajednice kojoj on pripada. No da bismo bili pravedni spram priznanja jedinstvenosti individue u društvenim odrednicama. ništa nas ne sili da prihva- timo potonju alternativu. Bitno je da drugi članovi zajednice budu kadri da uđu u stav radnika u njegovim funkcijama. ali mora postojati publi- ka. kastinska organizacija.obda- renosti individue postoji ono što je odlikuje spram ikoga drugoga. to može biti publika koja spada u potomstvo. umjetnik. Postoji. sopstva jesu samo oni koji se mogu dijeliti s drugima. Ukoliko je ona sopstva. mora imati publiku. postoje do- prinosi koje daju neki. Uzmite. a njen doprinos mora biti nešto društveno. Ćovjek treba naći svoj identitet u vlastitom individualnom stvara- nju kako ga cijene drugi. nego i diferencijacija u kojoj sta- vove o kojima se radi mogu zauzeti drugi članovi skupine. na primjer. što je čini onim što jest. ona mora biti organski dio života zajednice. funkcionalna razlika. To je najdragocjeniji dio individue.Um. po tome što se čini različitim. ali oni doprinosi koji mogu sačinjati. Kad se čovjek ostvaruje. on se potvrđuje nad drugima u nekoj osebujnoj situaciji koja ga opravdava u njegovom održavanju nasuprot njima.

a istodobno i zauzimanje stava drugih na koje sama osoba djeluje. učitelj koji sc stavlja u položaj djeteta koje nastoji podučiti. Od toga se dade razlučiti identitet koji je kompatibilan s razlikom društvenih funkcija individua. a da ne bude identiteta funkcije. zajedničkim metodama djelo- vanja koje obilježavaju članove različitih zajednica. kao ratnik koji se postavlja na mjesto onih protiv kojih nastupa. premda se njezina funkci- ja razlikuje od ove potonje. ne isključuje mogućnost nekakvog društvenog odnosa. jednoobraznostima. koje ju individualiziraju. što ih ilustrira sposobnost individue da preuzme ulogu drugih na koje djeluje. koje nisu diferencirane s društvene strane. i tako dalje. već dolaze do izra- žaja u pravima. načinima govora. a ipak biti članica zajednice. Sadašnji njegov stadij predstavljen je u idealu demokracije. On može biti različit. kolikogod je 309 . no bilo koji takav odnos uključuje mogućnost da individua zauzme stav drugih individua. Upravo sam o toj vrsti funkcionalno dife- rencirane ličnosti htio govoriti nasuprot onoj koja je naprosto zajed- nička svim članovima zajednice. Ćesto se uzima da je demokracija društveni po- redak u kojem će one ličnosti koje se oštro razlikuju biti eliminirane. Razlika funkcija ne isključuje zajedničko iskustvo. zajedničko iskustvo. već je neizbježno pomogao da se sruši sama kastinska organizacija. da će sve biti ispeglano do stanja u kojem će svatko. Moglo bi se reći da je postizanje takve funkcionalne diferencijaci- je i društvene participacije u punoj mjeri neka vrst ideala koji leži pred ljudskom zajednicom. To. Ta sposobnost dopušta ispolja- vanje vlastitih osebujnosti. Dakako. To što je član zajednice kadar da se identificira s drugim individuama ne znači nužno da im je sličan. pod uvjetom da je kadra zauzimati stav onih na koje djeluje. Dakako. mjera u kojoj se to događa je strahovito promjenjiva. Kasti nska organizacija je u osobama razdvajala bitne funkcije individua tako da jedna nije mogla ući u drugu. a funkcionalna diferencijacija to ne onemogućuje. postoji stanovit zajednički skup reakcija koje pripadaju svima. dakako. Individua može razvijati vlastite osebujnosti. ali stanovita količina je bitna za državljanstvo u zajednici. moguće je da se individua postavi na mjesto druge. Može postojati zajednički sadržaj. Društvo pak modernog radničkog pokreta ne samo da je situaciju o kojoj se radi iznio pred zajednicu.

ideal što se postiže u logičkom diskursu posvuda gdje ga se razumije. ali podrazumijevaju stupanj identifikacije koji zbiljska organizacija zajednice ne može ostvariti. Ovo uključuje svakoga s kime čovjek može trgovati u bilo kakvim okolnostima. individua bi na svaki način djelovala na sebe onako kako djeluje na druge. Ako se taj sistem komunikacije može učiniti teorijski savršenim. a problem je problem organiziranja neke zajednice koja to omogućuje. Tek kad podražaj koji čovjek daje dru- gome pobudi i u njemu samome isti ili sličan odziv. 310 . biti poput svakoga drugog.Um. nego pro- ces stavljanja vlastite osobe na mjesto stava druge osobe. tako potpuno razvija nužni sistem komunikacije. da individue koje vrše svoje posebne funkcije mogu uzimati stav onih na koje djeluju. simbol biva smi- slenim simbolom. osoba i društvo moguće. ali predstavlja cjelinu u kojoj bi bilo gotovo nemoguće da svi ulaze u stavove drugih. No to. Ovdje je značenje onoga što je rečeno isto za jednoga kao i za svakoga drugog. Razvoj komunikacije nije naprosto stvar apstraktnih ideja. nije implikacija demokracije: prije će biti da je implikacija demokracije da se indivi- dua može razviti onoliko koliko to leži u mogućnostima njena vlasti- tog nasljeđa. dakako. Upamtite da je za smislen simbol bitno upravo to da ona gesta koja djeluje na druge treba na isti način djelovati i na samu individuu. To bi bio ideal komunikacije. Može ipak biti vođa. komunici- ranja putem smislenih simbola. Često nailazimo na posto- janje kasta u zajednici koja osobama onemogućuje da ulaze u stavove drugih ljudi premda zbiljski djeluju na te druge ljude i predmet su njihovog djelovanja. Zajednica može veličinom pre- mašivati društvenu organizaciju. može sezati s onu stranu društvene organizacije koja omogućuje takvu identifikaciju. a ipak može ulaziti u stavove drugih na koje djeluje. To koliko individue mogu preuzimati uloge drugih individua u zajednici ovisi o brojnim činiocima. a zajednica može slaviti njihove stavove baš ono- liko koliko te superiorne individue mogu same ulaziti u stavove zajednice koju bi htjele voditi. Ljudska komunikacija se zbiva putem takvih smi- slenih simbola. Idealne zajednice univerzalnih religija jesu zajednice za koje se donekle može reći da postoje. Ideal ljudskog društva je ideal koji doista dovo- di ljude tako blisko skupa u njihovim međusobnim odnosima. To najupadljivije ilustrira ekonomska zajednica.

To nije naprosto proces prenošenja apstraktnih simbola. u kojoj bi svaka individua nosila u sebi baš onaj odziv za koji zna da ga izaziva u zajednici. U sada- šnjem postojanju demokracije nema tog razvoja komunikacije da bi se individue mogle postaviti u stavove onih na koje djeluju. to je uvijek gesta u društvenom činu koja u samoj individui izaziva ten- denciju ka istome činu što ga izaziva u drugima. Upravo to čini komunikaciju u smislenom značenju procesom organiziranja u za- jednici. ali on nipošto nije potpuno ostvaren. postojala bi ona vrst demo- kracije o kojoj smo govoriti. Te apstrakcije se mogu povezati u jedinstvenoj zajednici demokratskog tipa. imamo snižavanje razine i neprimjereno priznavanje onoga što nije samo zajedničko već i identično. Ideal ljudskog društva ne može egzistirati dokle god je individuama nemoguće da ulaze u stavove onih na koje djeluju u izvođenju vlastitih posebnih funkcija. Društvo Univerzalni diskurs je dakle formalni ideal komunikacije. 311 . a univerzalne religije s druge strane. Ako se komunikacija može provesti i usavršiti. Onome što nazivamo idealom ljudskog društva u nekom se smi- slu približavaju ekonomsko društvo s jedne. Kao po- sljedica.

dakle. te okoline koje su u nekom smislu određene selekcijom osjetljivosti forme organizma. s gledišta naše studi- je.a uostalom i mnogi današnji . Raniji psiholozi . Ta pozicija podrazumijeva organizme koji su u odnosu s okolinama. O tom vladanju govorimo kao o inteligentnome samo utoliko ukoliko ono održava ili unapređuje interese oblika ili vrste kojoj pri- pada. funkcija odnosa oblika i njene okoline. Inteligencija je. uzima se i da putem užitka i boli oblik kontrolira svoje vlada- nje. Upravo osjetljivost organizma određu­ je što će biti okolina. Ali ti osjeti. tendenciju djelovanja na stanovit način. stanjima užitka i boli. Uzima se da svijest kasnije nalazi svoj izraz u osjetu prethodećeg procesa podražaja u samoj okolini. ne možemo iskazati okolinu nikako drukčije nego u odrednicama naših osjeta. Takvu inteligenciju možemo naći kod biljaka ili životinja. latili smo se razmatranja vladanja organizma i lociranja onoga što označavamo kao "inteligenciju". Sažetak i zaključak Psihologiji smo pristupili sa stajališta biheviorizma. dakle. jest ono što pokreće pobudu. ako pri- hvaćamo takvu definiciju osjeta kao svijesti koja se jednostavno uzdiže. osoba i društvo 42. Ako pokušamo definirati okolinu unutar koje doista nastaje 312 .Um. a posebno "samosvjesne inteligencije". unutar tog vladanja.uzimaju da na stanovitoj točki u razvoju organizma nastaje svijest kao takva. Ona bi se prije svega imala pojavljivati u afektivnim stanjima. dakle. uključuju i iskazivanje same okoline. Vladanje koje proučavamo uvijek je djelovanje oblika u njegovoj razmjeni s okolinom. te u tom smislu možemo govoriti da živi oblik određuje svoju okolinu. kada oblik u svojoj reakciji na okolinu oslobađa svoje nagone putem podražaja koji dolaze iz okoline. kako ga nalazimo u okoli- ni. Podražaj kao takav.

ugodni su ili bolni. Takav iskaz povezuje dva filozofijska pojma. Predmeti su obojeni. Možemo uzeti da likovi stanovitih tipova nastaju na stanovitim stadijima u toku razvoja. 22 [Za takvu obranu vidi The Philosophy of the Present i The Philosophy of the Act. Bilo što što je kao cjelina više od puke forme svojih dijelova ima narav koja mu pripada. nije naprosto nešto što nastaje na određenoj točki. Oni su značajke predmeta u okolini tog oblika. nas- taje iz kombinacije vodika i kisika. boju se može pojmiti tako da se pomalja u odnosu spram organizma koji ima organ vida. kao takva. Predložio sam postavku da svi- jest. Na primjer. U tom slučaju postoji stanovita okolina koja pripada stanovitom obliku i nas- taje u odnosu spram tog oblika. pojam nastajanja i pojam relativnosti. Po tom nazoru karakteri ne pripadaju organizmima kao takvima. nastaju. ona je nešto viđe od atoma od kojih se sastoji. već samo želim istaći da to doista odgovara stanovitim svjesnim značajkama koje su oblici dobivali na stanovitim točkama u evoluciji. Društvo osjet. već da termin "svijest" (u jed- nom od osnovnih načina upotrebe) predstavlja stanovitu vrst okoline u njenu odnosu spram osjetljivih organizama. na primjer. imaju miris. dakako. sve što želim istaći jest da oni doista odgovaraju onome što označavamo kao "svijest". Voda. koju se ne može naći u elementima iz kojih je sačinjeno. u najširem smislu. mi stvarno ne ispitujemo išta više no što ispitujemo karakter bilo kojeg organskog spoja. Svijest. ne predstavlja odvojenu supstanciju ili odvojeno nešto što se uvodi ponad nekog živog oblika. Kad onda govorimo o takvim likovima kao što su osjeti što se uzdižu. nasta- janja i relativnosti. odvratni ili lijepi. To se. naime stanovitoj okolini koja egzistira u svojem odnosu spram organizma. to činimo u odrednicama onoga što vidimo i osjećamo i onoga što naše opažanje uzima kao prisutno. može proteg- nuti daleko ispod raspona o kojem govorimo. u svojem odnosu spram tog organizma. te u kojoj se mogu uzdizati novi likovi zahvaljujući tom organizmu. nego skup značajki ovisan o odnosu neke stvari spram nekog organizma. već samo u odnosu organizma spram njegove okoline. Ovdje se nisam poduhvaćao 22 toga da ovo branim kao filozoftiski nazor.] 313 . Ako prihvatimo ta dva pojma.

a ono što svi vidimo jest ono što se izražava u univerzalnim odrednicama. Mi doista stalno govorimo da stanoviti predmeti u okolini postoje zbog odnosa između oblika i okoline. Cilj mi je samo da ovdje istaknem da takvim poima- njem zahvaćamo ono što označavamo kao "svijest". mi ih koristimo kad govorimo o nečemu takvome kao što je hrana koja nastaje u okolini zbog odnosa predmeta sa živim oblikom. a kao što sam rekao. dakle. U jed- nom smislu odrednice. a mi prepoznajemo da su ti predmeti postali hrana zbog toga što životinja ima stanovitu vrst probavnog aparata. ona se iden- tificira s univerzalnim "mene". osoba i društvo Ukazivao sam na to da se u razvoju oblika s okolinama koje im odgo- varaju. no doista mi se čini da je važno priznati mogućnost takvog postupanja sa sviješću. Ako 314 . Mogli bismo isto tako govoriti o boji. ako koristimo ova poimanja. To se vraća na razlikovanje koje smo proveli između osobe u njenom univerzalnom karakteru i u njenom individualnom karakteru. Postoje stanoviti predmeti koji su lijepi.Um. no oni ne bi bili opa- sni kad ne bi postojale individue podložne napadu tih klica. Ono psihičko u ovom slučaju odgovara osebujnom karakteru koji okolina ima za određen organizam. jer nas to uvodi u polje gdje rade psiholozi. no svatko ima drugačiju osjetljivost. Želim se zadržati na polju psihologijske analize. stanoviti predmeti postaju hrana. Važno je odrediti jesu li doživljeni likovi stanja svijesti ili pak pripadaju okolnom svijetu. na isti način. ali koji ne bi bili lijepi kad ne bi bilo individua koje im se dive. Upravo u tom organskom odnosu izrasta ljepota. Kad se pojavi kakva životinjska forma. Osoba je univerzalna. Općenito. takvi likovi tvore polje svijesti. To su razlike koje postoje zahvaljujući osebujnom karakteru organizma nasuprot onome što odgovara univerzalnosti. Ukazujem na proširenje tog priznanja na polje svijesti. kao takvu. okolinama što ih reguliraju sami oblici. To je koncepcija koju ponekad koristimo bez ikakva oklijevanja. Postoje stanoviti mikroorganizmi koji su opasni za ljudska bića. a jedna boja je za mene nešto drugo nego za tebe. pojavljuju ili nastaju likovi ovisni o tom odnosu između oblika i njegove okoline. ne moramo pridati tom živom obliku svijest kao nekakvu spiritualnu suštinu. zvuku. Unosimo se u stav sviju. priznaje- mo da postoje objektivna polja u svijetu ovisna o odnosu okoline spram stanovitih oblika. i tako dalje.

Takve predstave koje. koji se na toj točki smatralo neprimjerenim. a ljude koje vidimo oko sebe uvelike vidimo uz pomoć predstava pamćenja. igraju tako veliku ulogu u mišljenju. taj stav skroz naskroz prožimaju metafizički problemi. bila je to predstava. na primjer. ali taj pristup je znanstveno legitiman. iz toga slijedi drugačija orijentacija nego ako se takozvana "stanja svijesti" priznaju kao likovi svijeta u njegovom od- nosu spram individue. izbje- gava kritiku koju iznose psiholozi konfiguracije. onako kako je upamćena. Ono 'ja" je važno i obrađivao sam ga u onoj mjeri u kojoj je ono u odnosu s određenim poljem psihologije. jer psihologu nije zadaća održavanje metafizike kao takve. zauzi- mamo stav koji stalno koristimo kada kažemo da smo nešto pročitali. Vrlo često otkrivamo da stvar koju vidimo i za koju pretpostavljamo da odgovara karakteru nekog predmeta nije stvarno tu. sa stanovitim vrijednostima koje također postoje na određen način u odnosu na tu posebnu okolinu. pripadaju okolini. predstava pamćenja postoji u svojem odnosu sa stanovitim organi- zmom sa stanovitim prošlim iskustvima. Tražim samo da se poslužimo tom koncepci- jom onako kako se njome služimo u drugim svezama. Ako u 23 [Dodatni esej I. Kad se on bavi svijetom oko sebe. on ga samo prihvaća kakav jest. i ne može se jednostavno smjestiti ni u jedno ni u drugo. ima takav imaginarij. Ona otvara vrata postupanju sa svjesnom osobom u odrednicama biheviorizma. Svijest kao takva govori kako o organizmu tako i o njegovoj okoli- ni. Nadalje. To ograničenje je opravdano. ne poduhvaćajući se raz- matranja ili obrane metafizičkih· pretpostavki o kojima bi se moglo raditi. koji je imao takva iskustva. Predstava postoji u odnosu na individuu koja ne samo da ima osjeti- la. Mentalna predstava je predstava pamćenja. Ona. ono što nazivamo "mentalnim predstavama" (zadnje pribježište svijesti kao supstancije) može postojati u odnosu spram organizma a da ne bude nastanjeno u supstancijalnoj svijesti. Dakako. bavi se dalje temom imaginarija. kao simboli. da se psiholozi moraju vratiti stanovitim svjesnim stanjima koja ljudi imaju. J 315 . Društvo su stanja svijesti. već ima i stanovita prošla iskustva. Kada to kažemo. 23 Pasaž koji čitamo sačinjavaju predstave pamćenja. Upravo taj organizam.

Tvrdim da je moguće usvojiti biheviori- stički nazor na svijet a da se ne gnjavimo i ne spotičemo o koncepci- ju svijesti. ista ta poteškoća leži u postupanju s iskustvom koje sc promatra kao stanja svijesti. onda nastaje takvo nešto kao hrana. kada se čovjek vrati na takvu koncepciju svijesti kakvu su koristili rani psiholozi. Dakako. možemo nastaviti s biheviorističkim tretmanom bez poteškoća u kojima se našao Watson baveći se men- talnim predstavama. vanjski svijet i reći da postoji nešto tamo vani što odgovara tim doživljajima. niti je predmet prehramben predmet bez odnosa spram gladi. Zapravo. u sadašnjem smislu "selekcije". a potom ga je pokušao minimalizirati. Ako priznamo da ti likovi stvari doista egzistiraju u odnosu spram organizma. Svijest nastaje iz međuodnosa živog oblika i okoline. Dakako. svakako ne povlači poteškoće ozbiljnije od onih koje povlači poimanje svijesti kao nečega što se pomalja na stanovitoj točki povijesti fizičkih formi i teče na neki na- čin usporedo s određenim živčanim stanjima. Glad ne stvara hranu. a sve doživljeno je smješteno u svijesti. takav nazor. izgleda. baš kao što se voda pojavljuje u odnosu vodika i kisika.Um. Pokušajte iskazati to poimanje u formi primjenjivoj na rad psihologa i naći ćete se u koje- kakvim poteškoćama koje su daleko veće od onih u koncepcijama nastajanja i relativnosti. i obuhvaća oboje. zatim je to morao priznati. upućuje odrednica "odbir"). Nije to naprosto isijecanje i zasebno držanje nečega (na što. kako je izložen. onda se mogu pojaviti predmeti kojih inače ne bi bilo. On je poricao da postoji išta takvo. onda valja stvoriti drugi. ali životinja ne stvara tu hranu u tom smislu da pravi predmet ni iz čega. U tom nazoru nema ničega što nas se doimlje kao da sadrži bilo kakvu čaroliju kada ga uzmemo u formi evolucije stanovitih drugih karaktera. kad se oblik postavi u takav odnos s okolinom. Žito postaje hrana. već sc u tom procesu pojavljuje ili nastaje nešto čega prije nije bilo. i tvrdim da ta koncepcija doista pokriva upravo ono polje o kojem se govori kao o svijesti. Ne smatram da svijest ima moć selekcije. Ono što označavamo kao svijest samo je odnos organizma i okoline u kojoj se selekcija zbiva. Kada postoji taj odnos između oblika i okoline. Ako ste voljni pristupiti svijetu sa stajališta 316 . osoba i društvo ovom smislu oslobodimo polje. onda možemo slobodno pristupiti organizmu sa stajališta biheviorizma.

Jezik kao skup smislenih simbola naprosto je skup gesta koje organi- zam koristi radi izazivanja odziva drugih. ostali moraju postupati na neki drugi. onda imamo ono što možemo označiti "racionalnošću". može se reći da je ta svijest racionalna per se. potencijalno biti široka koliko hoćete. Racionalnost je onoliko široka koliko i skupina o kojoj se radi. te putem vlasti- toga kontrolirati i njihov6 djelovanje. ili svijesti u drugom smislu termina. ta bi pak skupina. dakle putem onog dijela svojeg čina koji izaziva odziv drugih ona u sebi može pobuditi stav drugih. Putem gesta. Druga koncepcija koju sam iznio tiče se posebne vrsti inteligenci- je koju pripisujemo ljudskoj životinji. Pokušao sam upravo vratiti racionalnost u stanovit tip vladanja. Ako njegovo vladanje ima takvu uni- verzalnost. Te geste prvenstveno nisu ništa doli dijelovi čina koji doista potiču ostale uključene u koopera- tivni proces da odigraju svoje uloge. Kada to učini. To podrazumijeva da cijela skupina sudjeluje u nekoj organiziranoj aktivnosti i da u toj organiziranoj aktivnosti djelovanje jedne traži djelovanje svih drugih. tip vladanja u kojem se individua postavlja u stav cijele skupine kojoj pripada. Ono što označavamo kao "um" pomalja se onda kada jedan od organizama u vlastit odziv uključi stav drugih organizama koji sudjeluju. onda možete pristupiti psihologiji s gledišta bihe- viorista. Ona može uključivati sva bića koja govore isti jezik. takozvane "racionalne inteligencije". ono ima i nužnost. dakle onakvu nužnost o kakvoj se radi u čitavom činu . Racionalnost se onda može iskazati u odrednicama takvog ponašanja ako priznamo da ta gesta može djelovati na individuu onako kako djeluje na druge. Društvo tih koncepcija.ako netko postupa na jedan način. on je ono što označavamo kao "umno biće". Tako organizam može preuzeti stavove skupine uključene u njegov vlastiti čin unutar čitavog tog kooperativnog procesa. dakako. Jezik kao takav naprosto je proces pomoću kojega individua koja sudjeluje u suradnoj aktivnosti može doći do stava drugih koji sudje- luju u istoj aktivnosti. a po samoj definiciji izbjegava se problem pojavljivanja onoga što zovemo racionalnost. kako bi 317 . Ako je svijest sup- stancija. mogla funkcional- no. Ako pak individua može zauzeti stav drugih i pomoću tih stavova kontrolirati vlastito djelovanje.

i da tvore veoma prikladan pristup predmetima socijalne psi- hologije. Zauzimajući stav skupine čovjek je sebe potaknuo da reagira na stanovit način. To su dva poimanja svijesti koja sam htio iznijeti. ako imamo takvu organiziranu aktivnost. ono 'ja". Sopstvo se tako pomalja u razvoju ponašanja društvene forme kadre da zauzima stavove drugih koji sudjeluju u istoj surad- noj aktivnosti. Ona. jer mi se čini da ona omogućuju razvijanje biheviorizma onkraj granica do kojih su ga doveli. izvođenje razgovora između onoga što sam označio kao 'ja" i "mene". 318 . čak i kad bi bili prisutni svi živčani putovi. S takvim ključnim pojmovima ne mora se vraćati u stanovi- ta svjesna polja smještena unutar individue. Preduvjet takvog ponašanja jest razvoj živčanog sis- tema koji omogućuje individui da zauzima stavove drugih. Njegova reakcija. dakako. tu se u potpunosti bavi- mo odnosom vladanja individue spram okoline. osoba i društvo izazvala reakciju koja pripada drugoj. kad ne bi bilo organizirane društvene aktivnosti koja teče tako da postupak jednoga može repro- ducirati postupak neograničena broja drugih koji čine istu stvar. Ako postupa na takav način. Njegova gesta onda izaziva neku gestu koja će biti malo drukčija. Međutim. Duh ili um pretpostavlja društvenu organizaciju i kooperativno djelovanje u toj društvenoj organizaciji. ne bi mogla zauzeti neograničen broj stavova drugih. nešto pridonosi skupini i mijenja je. takoreći. on. jest način na koji on djelu- je.Um. Mišljenje je naprosto rezoniranje individue. čovjek može zauzeti stav bilo koga u skupini.

DODATNI OGLEDI .

.

proizlazi iz nagona. Ćak i ovisnost osjetilne pozornosti o intenzitetu podražaja implicira opće stavove bijega ili zaštite posredovane putem takvih podražaja ili putem podražaja boli koji prate intenzivno podraživanje. Glad i gnjev su primjeri takvih nagona. pod stanovitim organskim uvjetima. Tamo gdje putem modifikacije koja proizlazi iz iskustva .A. O toj osjetljivosti se inače govori kao o "selektivnom ka- rakteru pozornosti". Važno je naglasiti osjetljivost na odgovarajuće podražaje koji izazi- vaju nagone. Nagon je urođena tendencija da se na stanovitu vrst podražaja reagira na stanovit način. Upitno je da li postoji nešto takvo kao pasivna pozornost. ili vladanje. poput ponašanja nižih životinjskih formi. a te modifikacije su toliko šire od onih kojima podliježu instinkti nižih životinjskih formi da korištenje termina "instinkt" u opisivanju ponašanja normalnih odraslih ljudskih individua pati od ozbiljne neegzaktnosti. jar podliježu širokim modifikacijama u životnoj povijesti individua. ravnodušnost spram glasnih zvukova koju stječu radnici u tvornicama. u najmanju ruku nije nerazumno pretpostaviti da do od- sutnosti moći zadržavanja takozvane "pasivne pozornosti" dolazi zbog razdvajanja tih podražaja od stavova refleksnog izbjegavanja i bijega. I (1904). Najbolje ih je nazivati "nagonima".npr. Funkcija imaginarija u vladanju 1 a) Ljudsko ponašanje. a pozornost s njene aktivne motoričke strane te- ško da označava išta s onu stranu tog odnosa unaprijed formirane tendencije da se djeluje na podražaj koji aktivira nagon.Joumal of Philosophy. 1 [Vidi također: "Image or Sensation". a ne "instinktima".opada reakcija individue na te jake podražaje.] 321 . 604 i dalje.

kad se čovjek sjeti lica nekoga koga je su- sreo u prošlosti.~· pred- stave predmeta udaljenih u vremenu i prostoru.maj sadržaj koji ne može funkcionirati kao izravan podražaj za aktiviranje nagona. U ovom slučaju tako procijenjen sadržaj opisujemo kao privatan ili psihički. Taj imaginarij ovisi o prošlom iskustvu. i identificira ga kroz zbiljski pogled na to lice. jer se predstavu kao podražaj ili dio podražaja može identificirati samo putem individue. danoga u društvenom vladanju. osoba i društvo Postoji još jedna procedura kojom organizam selektira prikladni podražaj. nikada nema predstave bez takve referencije na predmet. u istom smislu u kojem osjetni proces upućuje na predmet. premda nas rezultat akcije može navesti da priznamo da je promašila kad procijenimo da se pokazalo da ono što je izgledalo tvrdo ili meko ili blizu ili daleko zapravo sasvim drukčije. Može ga se proučavati samo kod čovjeka. jesu psihički. Ta predstava je privatna ili psihička samo u situaciji u kojoj osjetni proces može biti privatan ili psihički. Upravo predstava najčešće omogućuje individui da izdvo- ji prikladni podražaj za nagon koja traži svoj izraz. Privatna ili psihička faza doživljaja jest <. njegov stav je identičan sa stavom čovjeka koji identificira kakav predmet koji se nejasno vidi izdaleka. Drugim riječi­ ma. niti ulaze u polje pamćenja koje konstituira pozadinu osobe u njenoj društvenoj strukturi. Tako. ova definicija privatnoga i psihičkoga počiva na osnovi posve različitoj od one koja privatno ili psihičko poistovjeću- 322 . koji nisu integralni dijelovi fizičkog okruženja jer sežu s onu stranu domašaja neposre- dne percepcije. Prema tome. ispunjavajući ga i podešavajući ga prema zah~e­ vima čina. Tako sadržaji koji upućuju na predmete koji nisu prisutni u polju podraživanja i koji ne ulaze u predmet. To je ona situacija u kojoj je prilagođavanje individualnog organizma i nje- gove okoline dio izvođenja procesa življenja.Um. oni postaju dio predmeta. predmet na koji predstava upućuje. Nju nalazimo u odnosu na imaginarij. u kojoj nagon traži svoj izraz. Ukoliko sadržaji iz prošlog iskustva ulaze u taj podražaj. može se identificirati bilo kao egzistentan onkraj neposrednog domašaja osjetnog doživljaja bilo kao da je egzistirao u onome što se naziva "prošlost". Ta činjenica je otjelovljena u tvrdnj i da cijeli naš imaginarij nastaje iz prethodnog iskustva. No u tom iskustvu individue ili skupine individua. odnosno putem njenog izvještaja o njemu.

npr. opazi samo jedan čovjek ne bi po karakteru smatralo psihičkim. Tako širi krajolik. Tako se ono što. neposredna prošlost. opažanja koja registriraju prave iznimke od pri- hvaćenih zakonitosti i značenja. jer ukoliko je individua predmet samoj sebi na isti način na koji su joj predmet drugi. budući po~ eče iz njegovog vlastitog organizma. S tog stajališta.boga . dakako. ona u svima njima prepoznaje zajedničke značajke. Ćovjekova raspoloženja mogu bespomoćno posezati prema vani. oni koji po~eču iz nečijeg vlastitog organizma. pogreške percepcije. Zubobolja koja nekoga muči nije manje objektivna zbog toga što ju se ne može podijeliti s drugima. objektivnu referenciju. kao njeno vlastito.. te ne mogu postati zajedničkom svojinom zajednice kojoj čovjek pripada (takvi mistični doživljaji dijelom su odgovorni za pretpostavku nekog spiritualnog bića. što ga možda ograničava­ ju obližnja stabla ili zgrade. emocije koje predstavljaju frus- trirane vrijednosti. Dodatni ogledi je s iskustvom individue. Tu spadaju iluzije.koje može ući u ta emocionalna stanja i shvatiti ih). No ta stanja imaju. no dok se to ne osigura. njena iskustva ne postaju privatna ili psihička. no i dalje postoji implikacija nečega što ima objektivnu zbiljnost. doživljaji koji su nužno ograničeni napose- bnu individuu. zahvaljujući oštrijem vidu. koji seže onkraj našeg vizualnog horizonta. pa se čak i za ono što je vezano za iskustvo jedne individue u razlici spram drugih smatra da predstavlja doprinos koji ona daje zajedničkom iskustvu sviju. Privatan ili psihički je upravo onaj doživljaj koji ne uspijeva postići objektivnu vrijednost na koju pre- tendira. ili se pretpostavlja da imaju. Upravo suprotno.osjećaji.koji su nejasni i nemaju mogućnost referencije na predmet. ukoliko ima objektiv- nu referenciju. za nečime što se ne može postići. baš kao i predmeti percepcije. Ćak i tada ono poziva na rekonstrukciju i interpretaciju. tako da se može otkriti njegov objektivni karakter. predstava nije privatna ili psihička. niti dru- gog opisa osim onoga u odrednicama njenog subjektivnog života. ostavljajući ga tek s pukim osjećajima i referencijom na nešto nedosegnuto. ono nema drugog staništa doli doživljaj individue. Po~toje. Ono psihičko jest ono što ne us- pijeva osigurati svoju referenciju i stoga ostaje naprosto doživljaj te individue. te afektivni doživljaji. i koje se u tom njihovom individualnom karakteru ne može dijeliti s drugima. koja je neupitna - oni se ističu kao zbiljski. isto tako 323 .

ili redak štampane stranice na kojem oko tek dva- tri puta zastane u skokovima svoje apercepcije. tj. pružajući organizmu pogodnost prošlog iskustva time što ispunjavaju predmet percepcije. mi držimo da bi ih se uvijek moglo dovesti u odnos s iskustvima iz kojih potječu. ili uglačana hladna površina mramornog stola. U svim tim doživlja- jima radi se o osjetilnim sadržajima koje zovemo "imaginarijem" (fer predmeti na koje upućuju nisu neposredni uzroci njihovog pojavnog oblika). Sada se zakoni asocijacije općenito prepoznaju kao jednostavni procesi redintegracije (ponovnog proživljavanja). Asocijacije ideja zamijenjene su asocijacijama živčanih elemenata. vremenu ili obo- jemu. U potonjem slučaju o predstavama se govori kao o postojećima u duhu. Ustanovljeno je da je najpogodnije da se te tendencije tretiraju kao izrazi živčanih koordinacija. ili pak mogu poslužiti proširivanju polja doživljaja s onu stranu raspona neposredne percepcije. Tako pogled na so- bu doziva u sjećanje individuu koju je čovjek sreo u toj sobi. tako predstave jesu prilagodbe organizma predmetima koji su bili nazočni ali su sada prostorno i vremenski odsutni.Um. u kojima imaginar- ij teži da se upotpuni u svojim vremenskim. Kao što je perceptivni osjetni doživljaj izraz pri- lagodbe organizma podražajima koji potječu od vremenski i pro- storno prisutnih predmeta. kad bi se mogao razviti čitav njihov kontekst. On je prije uzrokovan kontrolom nad pojavljivanjem imaginarija u mentalnim procesima koje se uobičajeno naziva procesima "asocijacije". prostornim ili funkcio- nalnim (sličnost) fazama. Važno je prepoznati da smještaj imaginarija u duhu nije tu zbog materijala imaginarija. Budući 324 . premda uvi- jek impliciraju neku moguću referenciju. jer isti materijal ulazi u naše percepcije te u predmete onkraj neposredne percepcije. ili se pak mogu pojavljivati bez takve referencije. u prostoru. koji postoje s onu stranu našeg prostornog i vremenskog vidokruga. a postaju privatni ili psihički samo time što se njihova objek- tivnost dovede u pitanje na isti način na koji se može dovesti u pita- nje osjetne sadržaje koji odgovaraju neposrednim podraživanjima završetaka živaca. osoba i društvo zbiljski kao i udaljenost susjednih kuća. osobito u procesu mišljenja u kojem iznova prilagođavamo svoje navike i rekonstru- iramo svoje predmete. One se mogu spajati u neposredne percepcije.

nema razloga da se dovede u pitanje pri- sutnost osjetnog sadržaja koji služi kao podražaj. Osjetni sadržaj imaginarija može biti relativno neznatan. Imaginarij prema dosadašnjem razmatranju ne postoji u duhu ništa više nego predmeti vanjske osjetilne percepcije. On konstituira dio polja podra- živanja na koje nas senzibiliziraju stavovi ili nagoni koji traže izraz. Dodatni ogledi je ono područje centralnog živčanog sistema koje je bilo aficirano pri- likom tog susreta djelomice aficirano pogledom na sobu u nekoj kas- nijoj prigodi. kad ti podražaji po- teknu od predmeta u neposrednom polju percepcije ili od imaginari- ja. te se moramo ponovo osloniti na nagone koji traže izraz. kako je konkretno prikazan u Herbartovom izrazu "apercep- cijska masa". no premda se prilagođavanje organizma izvođenju reakcije uključene u čitav čin može najlakše prepoznati. živosti i kontrasta pokazalo se nepriklad- nim. toliko da mnogi psiholozi misle da je velik dio našeg mišljenja bez slika. Ono što je u takvom iskazu asocijacije još uvijek neob- jašnjeno jest činjenica da se pojavljuje jedna predstava a ne bezbrojne druge koje su također bile dio doživljaja sobe. 325 . To se doista događa u sluča­ ju halucinacije. pa tako taj dio imagi- narija smatrati najvažnijim. Takozvana "selektivna narav" svijesti isto je tako nužna za objašnjavanje asocijaci- je kao i za objašnjavanje pozornosti i pokazuje se u našoj osjetljivosti na podražaje koji pokreću nagone što traže izraz. a potonji na one koji više nisu tako prisutni ali koji se još uvijek odražavaju u živčanoj strukturi organizma. a samo pokušaj uspostavljanja kontakta sa znancem dokazuje da čovjek ima posla s predstavom umjesto s perceptivnom činjenicom. Prvi odgovaraju prilagodbi organizma predmetima prisutnima u prostoru i vremenu. osim što predstava znanca ne pristaje u vizualni doživ- ljaj tako što bi postala dio ove percepcije. ono je pobuđeno tim podražajem i pojavljuje se pred- stava o onom znancu. Ona služi organiziranju perceptivnog držanja spram predmeta koji trebamo pre- poznati. Predstava podražaja koji namje potreban življa je od drugih. drugim riječima na interes. Uobičajeno objašnje- nje izvedeno iz učestalosti. Senzibiliziranje organizma važi za obje vrste podraživanja. ili još drugačijim riječima na pozornost. Kao dio mehanizma to se ne razlikuje od percepcije distance ili solidarnosti koja prati naše vizualne doživljaje putem imaginarija prošlih kontakata koji ispunjava neposredni vizu- alni doživljaj.

prvo. ali to je upravo pretpostavka od koje polazi asocijacijski psiholog. Navika fiksira stanovit odziv. Dijete stvara navike da stanovita imena primjenjuje na stanovite stvari. To ne objađnjava odnose stvari u djetetovom iskustvu ili tip njegovih reak- cija na njih. niti su njena iskustva subjektivna kao takva. naime na podražaje odabira i izgradnje predmeta koji će dati izraz nagonima. čiju funkciju u ponašanju moramo istražiti kasni- je. Ovaj prikaz se u slobodni imaginarij kao takav uvodi iz sveobuhvatnog predikata subjektivnosti.Um. osoba i društvo Dominantna uloga koju je u objašnjavaqju vladanja igrala doktri- na asocijacije ideja temelji se na kontroli koju misao vrši nad imagi- narijem. Potonja načela su odnosi smislenih glasovnih gesta ili znakova spram onoga što označavaju. U mišljenju mi sebi ukazujemo na imaginarij koji možemo koristiti u rekonstruiranju svojeg perceptivnog polja. i preno- simo taj odnos na povezanosti predstava jednih s drugima. drugo. Govorimo da su riječi povezane sa stvarima. U ovom preliminarnom prikazu duha mi. [MS] b) Jedino što se može reći o imaginariju jest da se on ne odvija među našim udaljenim podražajima što izgrađuju okolni svijet koji je 326 . nije subjektivna. Načelo asocijacije riječi i stvari u velikoj je mjeri načelo formiranja navike.a koje označavamo kao "subjektivni imaginarij". Ovdje pak želim istaknuti da se smatralo da tako kontrolirani imaginarij podliježe istim načelima red- integracije kao što su oni kojima je unosimo u proces misli. skupa s re- akcijama što ih pomažu posredovati. što je proces koji će biti predmet kasnije diskusije. prepoznajemo sadržaJe koji nisu objektivni. misaoni proces i njegove sadržaje. Važno je priznati da osoba. a naša osjetljivost na njih služi istoj funkciji kao i naša osjetljivost na druge perceptivne podražaje. kao jedna među ostalim individuama. dakle koji ne mogu kon- stituirati neposredni perceptivni svijet na koji reagiramo . Stanovite predstave postoje baš kao i drugi perceptivni sadržaji. no njegov habitualni karakter ne objašnjava ni začinjanje reakcije niti poredak svijeta unutar kojega se reakcija zbiva. koji proizlaze kroz društveni proces razgovora sa sobom i drugima. Na to objašnjenje nema u~ecaja koja se vrst navike formira . To nema veze sa strukturom isku- stva putem koje se prilagođavamo uvjetima što se mijenjaju.

To nas vraća na živost kao razlog što organizam ne reagira na nje. Imaginarij. što nas u najvišem smislu uvjerava u njeno realno postojanje u sadašnjem iskustvu. može se reći da on na prošlost upućuje samo utoliko što u nekom zbiljskom smislu upućuje na budućnost. Lociranje imaginarija u psihičkom polju implicira sopstvo kao postojeće i ne može se učiniti objašnjenjem njegovog smještaja u teoriji koja se poduhvatila da pokaže kako sop- stvo nastaje u nekom iskustvu unutar kojega se imaginarij mora pret- postaviti kao prethodnik sopstva. Ali priznato je da poremećaj u centralnom živčanom sistemu nije ono što označavamo "imaginarijem". premda bolji iskaz treba potražiti u njenoj djelotvornosti u izvršavanju funkcije izazivanja kretanja prema udaljenom predmetu i primanja potvrde doživljaja dodira. Ali očevidno je da bismo. Istina je da likovi u doživljaju na daljinu vjerojatno dolaze od imaginarija i doista izazivaju reakciju. Moguće je da uopće ne možemo locirati neku predstavu. Tako imaginarij može popuniti konture poznatog lica i dovesti do pristupanja toj osobi i stiskanja ruke. dakako. Ako time mislimo da u centralnom živčanom sistemu postoji doživljaj kojije uvjet pojavlji- vanja imaginarija. kad bi 327 . Halucinacije i iluzije također izazivaju ovakve reakcije i dovode do rezultata koji ispravljaju prvi dojam. a tada ne govorimo o centralnom živča­ nom sistemu koji je moguć predmet u polju [percepcije]. Štogod se moglo reći o njegovom porijeklu u prošlom iskustvu. nije ograničen na pamćenje. Možda postoji neki drugi karakter koji nije izražen terminom "živost". On može postojati a da ne upućuje neposred- no ni na budućnost ni na prošlost. on isto tako istinski upućuje na budućnost kao i na prošlost. Zapravo. O imaginariju govorimo kao o "psihički prisutnome". osim ako ne smjestimo neki unutrašnji psihički sadržaj u molekule mozga. Dodatni ogledi proširenje manipulativnog područja. za razliku od onoga što se označava kao "osjet". Ovdje je vjerojatno legitimno Humeovo razlikovanje živosti. Ako ustanovimo da smo umjesto pretpostavljenog prijatelja naišli na neznanca. možda možemo identificirati onaj dio doživljaja na daljinu koji je bio imag- inarij. Što time mislimo? Najjedno- stavniji odgovor bi bio da je imaginarij doživljaj individualnog orga- nizma koji je opaziv događaj u perspektivi.ga onako kako reagira na udaljeni podra- žaj koji ne zovemo imaginarijem. taj iskaz ima stanovito značenje.

a njegov ulazak u osjetilni doživljaj. i on postoji u istom smi- slu u kojem postoje normalni podražaji. Imaginarij potom ulazi da izgradi oba ta raspona.Um. utoliko što organizam podaruje njegovom polju sadašnju egzistenciju [MS]. I ovdje ponovo funkcionalni odnos organizma u korištenju otpora. kada ga se ne da razlučiti. Imaginarij se mora prihvatiti kao da postoji. i od uloge koju cen- tralni živčani sistem izgleda da igra u njegovu pojavljivanju. 9· individua djeluje da do- segne ili izbjegne kontakte što ih impliciraju predstave. a ono što nestaje pruža uvjete za to djelovanje. no on reprezentativno upućuje na takve predmete. reagirali na nj. e) Imaginarij je doživljaj koji se zbiva unutar individue. a predstava ne izaziva takav odnos. Taj proces izgrađivanja već je na djelu u gradnji sadašnjega. ukazuje na to da on nije isključen samom svo- jom kvalitetom. budući po svojoj naravi rastavljen od predmeta koji bi mu dali mjesto u percep- tivnom svijetu. Tamo gdje uspijeva ući na taj način. kao ispuna ili kao halucinacija. Ali uloga koju igra centralni živčani sistem uvelike je izvedenica iz funkcije koju u iskustvu imaju pamćenje i anticipacija. u našem vlastitom istančanom doživljaju izgleda aa je kontrolni faktor to što se on ne uspijeva uklopiti u kompleks oko- line kao kontinuiranog tkanja. ali ne kao dio polja na koje reagiramo u onom smislu u kojem reagiramo na udaljene podražaje osjetilnog doživljaja. kako je primijećeno gore. konstituira materijal udaljenog predmeta. Već sam ustvrdio da nije predstava tvrdoće to što konstituira materijal onoga što vidimo. a izgleda da neposredan razlog što tako ne reagiramo leži u tome što on ne uspijeva upasti u strukturu polja osim kao ispuna. 328 . Svjetlo koje primamo po9eče po svojem karakteru od evidencije da su nje- govi sadržaji uvijek bili u prošlim doživljajima. Ono sadašnje uključu­ je ono što nestaje i ono što nastaje. Naše djelovanje nas vodi prema onome što nastaje. Gledamo i unapri- jed i unatrag i uzdišemo za onim čega nema. sa strane organizma nema oklijevanja da na to reagira kao na osjetilne podražaje. osoba i društvo imaginanJ Imao svojstvo koje pripada takozvanom "osjetilnom doživljaju". za nje- govo isključenje je odgovorno to što on ne uspijeva postati dio udaljene okoline. Dakle. za koji je odgovoran udaljeni podražaj.

u nekom smislu uklanja tu razliku. tj. kako igra istu ulogu koju igraju predmeti i njihove karakteristike. Dodatni ogledi To reprezentativno upućivanje nalazimo u odnosu stavova koji odgo- varaju simbolima dovršenja akta spram raznih podražaja koji začinju akte. ne može ga se razlikovati po njegovoj funkciji. Prikla- dno je da ima narav glasovnih gesta. Ono što ga doista karakterizira jest njegovo pojavljivanje u odsut- nosti predmeta na koje upućuje. ali ona iznosi na vidjelo narav predstave kao produžene prisutnosti sadržaja kakva predmeta koji više nije nazočan. Sadržaj tog imaginarija je raz- novrstan. On služi kao preliminarna ku- šnja uspjeha reorganiziranog predmeta. Imaginarij možemo naći na bilo kojem mjestu čina. Drugi je imaginarij smješten na početku čina. To može biti sadržaj vida i opipa ili drugih osjetila. Dakle. Njegova priznata ovisnost o pro- šlom iskustvu. kao u slučaju predstave iz sjećanja o odsutnom pri- jatelju koja začinje čin sastajanja s njime na dogovorenom susretu. 329 . U tu reorganizaciju ulaze takozvane "predstave" dovršenja čina. Dovođenje tih različitih stavova u harmoničan odnos zbiva se putem reorganizacije sadržaja podražaja. Ona očevidno pripada onoj fazi predmeta koja ovisi o individui u situaciji unutar koje se predmet pojavljuje [MS]. njegov odnos spram predmeta koji su bili nazočni.

ako tom definicijom mislimo da on vodi dva odvo- jena života. oni se ne nalaze na odvojenim ravnima. Vještina kojom netko brzo igra tenis i vještina kojom planira izgradnju kuće ili poslovni poduhvat čine se kao da pripadaju organskoj opremi iste individue. nego obostrano djeluju jedan na drugi. Bilo bi pogrešno pretpostaviti da je čovjek biologijska individua plus um (reason). Jer tenisač povremeno kritizira vlastitu igru i uči plasirati lopticu na različite načine naspram različitih protivnika. a drugi kao život uma -osobito ako uzmemo da se kontrola koju vrši um provodi pomoću ideja koje se smatra mentalnim sadržajima koji ne nastaju unutar nagonskog života i ne tvore njegov realan dio. čitav tok 330 . jer ona obilježava distinkciju između našeg biologijskog nasljeđa od nižeg života i osebujne kontrole koju ljudska društvena životinja vrši nad svojom okolinom i sobom. između vladanja inteligentnijih među nižim životinjama i vladanja čovjeka. to je distinkcija od realne i duboke važnosti. da žive u istom svijetu i podliježu istoj racionalnoj kontroli. jedan kao život nagona i instinkta. Ta dis- tinkcija ugrubo odgovara onoj između vladanja koje ne uključuje svjesno rezoniranje i onoga koje ga uključuje.Um. Biologijska individua Najvažnija distinkcija između tipova vladanja u ljudskom ponašanju jest ona koja leži između onoga što ću označiti kao vladanje "biologij- ske individue" i vladanja "društveno samosvjesne individue". dok se u sofisticiranim poduh- vatima planiranja s pouzdanjem oslanja na svoj osjećaj za uvjete i ljude. Obrnuto. Pa ipak. osoba i društvo B. Premda se te tipove vladanja može jasno razlučiti jedne od drugih u ljudskom ponašanju. i pod većinom uvjeta konstituiraju iskustvo koje se pojavljuje kao isklesano bez rezova.

(8) hranjenje i briga 331 . koja vodi kretanju prema njima ili od njih. Provedena je diskriminacija. tamo gdje se sukobljcni nagoni jedan drugome isprečuju i koče se. racionalno vladanje mora izrasti iz nagonskog vladanja. Tamo gdje čin ne uspijeva ostvariti svoju funkciju. uključujući i specijaliziranu organizaciju općih upravo zabilježenih nagona. (3) prilagodba površinskih dijelova tijela spram doticaja s predmeti- ma koje smo dohvatili kretanjem. te u skladu s time djelujemo kao biologijske jedinke. Postoje. istina je da se rezonirajuće vladanje pojavljuje tamo gdje nagonsko vladanje doživljava neuspjeh.tu umovanje može stupi- ti s novim načinom postupanja koji nije na raspolaganju biologijskoj individui. Ono na čemu ja nastojim jest da se pokaže da se evolucija zbiva upravo u društvenom ponašanju ljudske životinje. Individua koja je unutar sebe bila podijeljena sada je opet ujedinjena u svojoj reakci- ji. (6) kretanje prema jedinkama suprotnog spola ili od njih. drugačije polje podraživanja. (4) napad ili obrana protiv neprijateljskih grabežljivih oblika. S druge strane. ~2) organizacija reakcija prema udaljenim predmetima. sluhu i opipu. ali nije bilo moguće izbjeći nastojanje da se um dovede u domenu evolucije. Koje su to velike skupine nagona koje sačinjavaju tu biologijsku individuu? Za svrhu ove diskusije potreban je samo grub odgovor. utoliko djelujemo nagonski. Dodatni ogledi moderne psihologije ide prema ambiciji da sc volju i um uvede u nagonski život. prije svega. Možda ta ambicija nije posve uspješna. (5) bijeg i izbjegavanje opasnih pred- meta. a ako takvo nastojanje uspije. koje odgovaraju direk- tno na to podraživanje. kada nagonsko nastojanje da sc dođe do hrane ne donosi hranu. analiza i preuredba stvari koje su izazivale sukobljene nagone. ukoliko reagiramo direktno na stvari oko nas bez nužde da nađemo drugačije predmete od onih koji odgovaraju našem neposrednom vidu. (7) pribavljanje i uzimanje hrane. Međutim. a osobito baratanja tim predmeti- ma pomoću ruke. i spolni proces.te. jedinke sačinjene od nagona koji nas čine osjetljivima na podražaje. u užem smislu. prilagodbe kojima individua održava svoj položaj i ravnotežu u kretanju ili mirovanju. a koje sada izazivaju odziv u kojem su sukobljeni nagoni međusobno prilagođeni. Karakteristični rezultat procedure umovanja jest da indi- vidua osigurava drugačiji skup ciljeva na koje reagira.

izvođenje sviju životnih procesa na normalniji način i s manje uzbuđenja unutar skupine nego izvan nje. Taj pritisak je. (9) povlačenje od vrućine. Taj materijal instinkta ili nagona kod nižih životinja visoko je orga- niziran. premda smo otkrili da instinkti kod nižih život- inja podliježu postepenim promjenama putem dugotrajnog iskustva uvjeta koji se mijenjaju. s izuzetkom instinkta sisanja i možda nekih neposrednih reakcija ljut- nje što ih pokazuje vrlo mlada dojenčad. Premda je ovo samo grubo oblikovan katalog primitivnih ljudskih nagona. te (10) formiranje raznoraznih staništa. Uobičajeno je govoriti o instinktima u ljudskoj jedinki kao podložnima gotovo beskrajnom modificiranju. jer nema nijedne primitivne reakcije koju ne nalazimo na ovom popisu ili koja nije neka njihova moguća kombinacija. Ovo potonje je očevjdno visoko kompozitan faktor. Podražaj i na koje je životinja osjetljiva i koji leže u njenom obitavalištu tvore taj svijet i odgovaraju mogućim reakcijama 332 . Govorio sam o tome osobito zbog toga što su nejasnoća i nedostatak definicije te skupine nagona mnoge naveli da koriste taj instinkt za objašnjavanje fenomena društvenog vladanja koje leži na posve drugačijoj razini ponašanja. nalazi objašnjenje u društvenom ponašanju u koje je dijete kadro ući. tendencija člana skupine koja se okuplja da se kreće pravcem i tempom drugih članova skupine. prvo. koja služe funkcijama zaštite i roditeljske brige. ako izuzmemo sporno polje instinkta stada. dakako. on ih doista pokriva. Život djeteta u ljud- skom društvu njih i sve nagone kojima je obdarena ljudska priroda podređuje pritisku koji ih odvodi onkraj moguće usporedbe sa život- injskim instinktima. U krajnjoj analizi izgleda da u tom takozvanom "instinktu" postoje dva faktora. moguć samo putem racionalnog karaktera koji. drugo. On predstavlja prilagodbu životinje vrlo određ~nom i ogra- ničenom svijetu. i izgle- da da ukazuje na povišenu osjetljivost na podražaje za povlačenje ili bijeg u odsutnosti skupine. dojenje i prilagođavanje tijela djeteta roditeljskoj brizi. ako sam u pravu. hladnoće i opasnosti.Um. Instinkti u potonjem smislu teško bi se mogli identificirati u čovjeku. skupa s nekoliko drugih koji su previše nerazvijeni da bi zaslužili tu oznaku. i opuštanje u odmoru i snu. po čemu bi se imali razlikovati od instinkata u nižim životinjskim oblicima. osoba i društvo za djetinje oblike.

ne nalazimo niti takav ujedinjen svijet niti ta- kvu ujedinjenu jedinku. Kontrola koja se vrši nad nagoni- ma uvijek ide putem odabira podraživanja što ih uvjetuje 333 . Su- rogat prošlosti je aktualna prilagodba nagona predmetu kao podraža- ju. Ono sada iskustva predstavljeno je pr- venstveno cjelinom navedenih iskustava. Ono što predstavlja prošlost i ono što predstavlja budućnost ne može se razlučiti po sadržaju. Predstavljeni su lakoćom prilagodbe putem odabira stanovi- tih elemenata kako u 9irektnom osjetnom podraživanju putem pobu- đivanJa receptora. Ta organi- zacija predstavlja ne samo ravnotežu držanja i ritam pokreta nego i slijed akata u odnosu jednih na druge. što bi dalo izraza različitim nagonima. Dodatni ogledi životinje. što ga neprestano rekonstitu- iraju društveni misaoni procesi. a upravo prisutnost podražaja aktivira instinkt. Surogat budućnosti je kontrola koju promjenjivo polje iskustve- nog doživljaja tokom čina održava nad njegovim izvršavanjem. ili nepo- srednog ljudskog reagiranja na perceptivni svijet (drugim riječima. usavršavanjem pri- lagodbe s jedne. pa ipak su predstavljeni u toj situaciji. tako i u imaginariju. cijelu ujedinjenu strukturu života tog oblika i vrste. budućnost na koju može utjecati vladanje indi- vidua skupine. nema prošlosti i budućnosti. Biologijska jedinka živi u nediferenciranome sada. ali to rekonstituiranje se zbiva analizom i selekcijom u polju podraživanja. Ni u jednoj poznatoj ljudskoj zajednici. sa stajališta neraskinutog odnosa između nagona i predmeta koji im daju izražaj). To dvoje se uklapa jedno u drugo i uzajamno se određuje. Individua se projicira u razne moguće situacije te se pomoću oruđa i društvenih stavova poduhvaća toga da neku drugači­ ju situaciju učini postojećom. društvena misaona individua to uzdiže u tok iskustva unutar kojega stoji fiksirana prošlost i više ili manje neizvjesna budućnost. S gledišta instinktivnog ponašanja kod nižih životinja. a ne neposrednim usmje- ravanjem i rekombiniranjem nagona. jer upravo instinkt-koji-traži-izraz određuje osjetljivost životinje na podražaj. a premještanjem kontrole s druge strane. čak i najprimitivnijeg tipa. našeg naslijeđenog prilago- đavanja fizičkom i društvenom svijetu. U ljudskom svijetu prisutna je prošlost i ne- izvjesna budućnost. Tok iskustvenog doživljavanja se ne diferencira u prošlost i bu- dućnost nasuprot neposrednome sada sve dok refleksija putem svo- jih likova ne djeluje na stanovite dijelove iskustva.

osoba i društvo senzibilizirajući u~ecaj raznih drugih nagona koji traŽe svoj Izraz. Moderna znanost dovodi svoje najapstraktnije i najsuptilnije hipoteze u krajnjoj instanci u polje onoga "sada" da bi dokazala njihovu pouzdanost i istinitost. Želim jednostavno ukazati na logički motiv koji unosi mehanički prikaz ponašanja u fizičko polje. osobito njegovim kompleksnim nervnim koordinacijama putem kojih se te reakcije izvode. Ne želim ulaziti u suptilne probleme što ih uključuju ove distinkcije. Kako u fizičkom svijetu s~ečemo svoje najsavršenije sposobnosti kontrole. a biologijska jedinka stoji kao neupitna zbilja u svijestima različito konstruiranih prošlosti i projiciranih budućnosti.drugim riječima. veoma je snažna tendencija da se individuu smjesti kao mehanizam u taj fizički svijet. smjestiti u svijet osoba. Baš uko- liko prikazujemo sebe kao biologijske mehanizme sposobniji smo kontrolirati u skladu s tim veće polje uvjeta koji određuju vladanje. kako se ti termini općenito rabe. kontakata s tim pred- metima i rukovanja njima) kao jedan fizički svijet. taj prikaz u mehaničkim odrednicama apstrahira od sviju svrha i ciljeva vladanja. kretnji prema predmetima. tijela i duha. Neposrednost onoga sada nikada se ne gubi. Upravo je rad znanstvenog promišljanja izolirao neke od tih fiksiranih prilagodbi (u smislu naših urav- noteženih držanja. Fizički svijet. mora ih se smjestiti u duh. nužno je podcrtati da se moder- na znanstvena metoda (a to je tek bogato razrađen oblik refleksije) neizbježno vraća nesofisticiranom neposrednom iskustvu korište- njem eksperimenta kao pro\jere stvarnosti. Premda ta dva na- glaska koja su bila gore prepoznata u distinkciji između prošlosti i budućnosti imaju poglavitu važnost. i koje je konačna provjera realnosti znanstvenih hipoteza kao i provjera istinitosti svih naših zamisli i pretpostavki. kao izraz sopstva . Ako se oni pojavljuju u iskazu individue. a prikaz ciljeva i svrha u mentalni svijet.Um. koji je tako nastao u iskustvu. To neposredno iskustvo koje jest zbilja. koji odgovara biologijskoj jedinki s njenim zamršenim živčanim sistemom. u psihologijski problem paralelizma ili interakcije.probleme meha- nizma i teleologije. jest iskustvo onoga što zovem "biologijskom 334 . dakle u društven svijet. S druge strane. ne odgovara samo našim držanjima i kretanjima obzirom na udaljene predmete i našim rukovanjima tim predmetima. već također i biologijskom mehani- zmu.

Dodatni ogledi jedinkom". podudaranja zvijezde s linijom u teleskopu. stvarnog dovršenja poslovnog dogovora. prisutnosti nekoga u sobi. Označio sam je kao "biologijsku" jer taj termin stavlja naglasak na živu zbilju koju se mo- že razlučiti od refleksije. zbiljsko iskustvo se nije zbilo u tom obliku nego u obliku nesofisticirane realnosti. [MS] 335 . Taj termin govori o individui u stavu i u trenutku u kojem nagoni održavaju neprekinut odnos s predmetima oko nje. Kasnija refleksija se okreće od nje i nastoji prikazati potpun odnos između svijeta i individue u odrednicama fizičkih podražaja i biologijskog mehanizma.ti događaji koji mogu potvrditi bilo koju hipotezu ili pret- postavku nisu sami predmet analize. Traži se upravo podudarnost očekivanog rezultata sa zbiljskim događajem. Konačno registriranje položaja jezička na vagi.

Tako pas koji se približava neznancu koji mu nudi meso može gotovo doći do njega. tako da će iskusna mačka odmah . on implicira neki poraz čina. ili sviranju muzičkih instrumenata. Nagon kretanja prema hrani ili vodi ometen je nagonom suzdržavanja ili povlačenja zbog dokaza opasnosti ili znaka zabrane ulaska. osoba i društvo C. aktivirati polugu kad ju se smjesti u zagonetnu kutiju. stječe se tim postupkom pokušaja i pogreške. ne ostave vrata otvorena za dru- ge nagone i njihove podražaje posve izvan postojećeg polja. Takva klac- kalica između suprotstavljenih nagona može potrajati neko vrijeme. iscrpivši se međusobno. ustuknuti lajući i režeći. premda neprestano ponavljanje može na kraju utisnuti tu reakciju. dobivajući na izražaju sve do točke na kojoj ga konačno zakoči onaj drugi suprotstavljeni nagon ili nagoni. i taj proces može sam od sebe dovesti do nekog rješenja bez razmišljanja. pod kumulativnim djelovanjem podražaja što potječu od toga da je čovjek nepoznat. U tom postupku"jedan za drugim dominira po jedan od suprot- stavljenih nagona. osobito uslijed nagona koji se međusobno koče. To prilaženje i povlačenje može pak uvesti u igru još i druge značajke u 336 . Tako mačke u mehaničkoj kutiji neprestanim pogrešnim kretnjama konačno pronalaze oprugu koja ih oslobađa. Pod tim uvjetima stav životinje niže od čovjeka jest stav napredovanja ili povlačenja. a onda. sve dok oni. ili u postizanju općih mišićnih prilagodbi novim situ- acijama. Taj proces bi prije svega trebalo prikazati u njegovom najjednostavnijem pojavnom obliku. Kao što sam već rekao. Veoma velik dio ljudskih vještina stečenih u igranju igara.Um. Sopstvo i proces refleksije Sam proces refleksije nastaje upravo u društvenom ponašanju. ali tako pronađeno rješenje nije refleksivno rješenje.

U drugom navedenom primjeru . Približavanje neznancu može otkriti poznat vonj tog čovjeka i odagnati podražaj koji je aktivirao nagon bijega i neprijateljstva. Sadašnja objašnjenja putem pokušaja i pogreške. Ustvari. "forma" je osjećaj za one motoričke stavove kojima sebe senzibili- ziramo za podražaje koji izazivaju reakcije što traže izražaj. pobuđujući druge nagone koji tako mogu riješiti prob- lem. registrirana je u novim predmetima i novim držanjima. Cjelina je nerefleksivan proces u kojemu nagoni i njima odgovarajući predmeti postoje ili ne postoje. te koristiti snagu tamo gdje je otpor najjači. te selektivne moći užitka što prati uspjeh i boli što prati promašaj nisu se pokazala zadovoljavajućima. On otkriva da mu se javlja nova situacija koju prije nije prepoznavao. Te objektivne situacije ranije za njega nisu postojale. One su naprosto tu. dočim ih ranije u njegovom iskustvu nije bilo. a zasad možemo odgoditi pitanje načina na koji dolazi do reorganizacije. Reorganizacija objektivnog polja i sukobljenih nagona doista se zbiva u iskustvu. Kao primjer jednostavne refleksije možemo uzeti otvaranje ladice koja odbija popustiti pred opetovanim sve snažnijim potezanjem.mačke u kutiji -jedan nagonski čin za drugim konačno slučajno dovodi do okidanja opruge. ako je moguće. locirati mj esto otpora. nesigurno igranje početnika u tenisu ili sviranje na violi- ni primjeri su istoga toga u ljudskom vladanju. ali ti procesi leže izvan polja refleksije i ne treba da nas sada zadržavaju. tu možemo primijeti- ti kako i sam igrač odnosno svirač kaže da uči a da ne zna kako. introspekcija pokazuje da ih on prepoz- naje po spremnosti na nove vrste reakcija. Umjesto da se preda naporu trošenja sve snage dok ne iščupa i same ručice. Pažnju na njih skreću mu vlastiti motorički stavovi. U ovom postupku upadljiva razlika spram one nepromišljene metode koju smo bili upravo promo triJi nalazi se u analizi predmeta. utiskivanja uspješnih reakcija i eliminaci- je neuspješnih. identificirati male procjepe na ovoj ili onoj strani. osoba koristi svoju inteligenciju time što će. Položaj protivnika i kut približavanja loptice odjednom mu postaju važni. Nije ih izgradio ni na kakvoj teoriji. Šeprtljavo. Ladica je privremeno 337 . Kada se zbila. ili se pozabaviti zamišljanjem sadržaja ladice i ukloniti ladicu iznad nje kako bi mogla izvaditi zapreku koja je osujećivala njene napore. Dodatni ogledi predmetima. On stječe ono što zove "formom". nezgrapno.

Ako on ima biti evolucija unutar ponašanja. u kojem tendencije neke osobe da djeluje navode osobu da zapazi predmete koji će tim tendencijama omogućiti da se razmašu. svaki korak tog procesa mora biti akt u kojem neki nagon nalazi izraz putem predmeta u perceptivnom polju. mora biti iskaziv na način na koji smo pojmili da se ponašanje zbiva u živim oblicima. Može i opet biti nužno izreći opo- menu protiv olake pretpostavke da iskustva koja potječu ispod kože pružaju neki unutrašnji svijet unutar kojega na neki mračan način može nastati refleksija. kao i protiv pretpostavke da tijelo jedinke kao perceptivni predmet pruža središte kojem se mogu pridodati isku- stva. Puka inhibicija sukobljenih nagona ne pruža takvo polje. s neba dan unutrašnji dar spreman da opremi čovjeka novom tehnikom života. ili cesta kojom se ne može proći. i valja ih dovesti u međusoban odnos kako bi bile dijelovi svo- jevrsne nove cjeline. jer se različite sugestije pojavljuju kao konkurentske hipoteze najboljeg plana za napad. Takvo polje nije polje otvorenog djelovanja. To nas može ostaviti s predmetima koji naprosto negiraju jedan drugi . osoba i društvo prestala biti puko nešto što treba izvući. Međutim. dok se pažnja premješta na druga polja djelovanja. ova analiza nas ne odvlači iz polja nagona. individua koja je i prijatelj i neprijatelj. Mehanizam obične percepcije. od kojih su neki nabubrili više od drugih. Čovjek rađi dvjema rukama.la- dica koja nije ladica. posve je u stanju izaći na kraj s problemom. Nismo niti slobodni da prediciramo duh kao mjesto refleksije.Um. Osjet većeg otpora s jedne strane nego s druge vodi pojačanom naporu tamo gdje je otpor najveći. Zamišljanje sadržaja ladice odgovara na tendenciju da se ukloni prepreka koja smeta. jer se ne može izvući. stvarajući tako privatno i psihičko polje koje u sebi ima klicu 338 . samo ako možemo osigurati polje ponašanja unutar kojega dijelovi jedinstvenog predmeta mogu odgovarati dijelovima organizirane reakcije. a mi se možemo jed- nostavno pognuti pred neizbježnim.duh koji postoji na stanovitom stadiju evolucije. Ona je i natr- pana spremnica predmeta koji možda strše iznad okvira držača. Naš je poduhvat da otkrijemo razvoj duha unutar ponašanja koje se nije zamislilo nad sobom i koje je posve pripadalo svijetu neposrednih stvari i neposrednih reakcija na stvari. tj. Ona je drvena stvar iz različi­ tih dijelova.

Dodatni ogledi predstavljanja pa tako i refleksije. Ti po- dražaji mogu djelovati na bilo koje od osjetila. Ni želučani grč niti udaren nožni prst ne rađaju refleksiju. mirisi. Refleksija kakva se javlja u gore navedenim slučajevima uključuje barem dva stava: stav ukazi- vanja na novu značajku predmeta koja daje povoda sukobljenim nag- onima (analiza). tretira ih sc kao da na druge individue ne djeluju direktno već putem njihovog izražavanja emocije. ali postoji jedna klasa takvih podražaja koju treba napose zapaziti i naglasiti. Piderit i Wundt. kao što su to činili Darwin. Izravne aktivnosti iz kojih izrasta misao jesu društveni akti. te drugi stav. Ali svatko tko proučava ono što se može nazvati "razgovor držanja" pasa koji se spremaju na borbu. ili. a može sc uzeti da svoj naj- raniji izraz nalaze u primitivnim društvenim reakcijama. čime je ispuštene zvu- kove koji se u čovjeka razvijaju u artikuliran smislen govor smjestio u tu klasu. dakle. pre- poznat će da počeci društvenih akata izazivaju instinktivne ili nagon- ske reakcije isto tako neposredno kao što to čine životinjski oblici. To su motori- čki stavovi i rani stadiji u kretnjama drugih individua koji upravljaju reakcijama individue o kojoj je riječ. Još bi nešto trebalo komentirati o po- imanju društvenog vladanja. Wundt je dao velik doprinos time što je te podražaje podveo pod opću odrednicu gesta. Njih uvelike previđaju kompa- rativni psiholozi. nego kao sekun- darni ili izvedeni. namjere ili ideje. ili smještanja do- jenčadi i njihovih majki. Društveno vladanje bilo koje individue može se definirati kao vladanje koje nastaje iz nagona čiji se specifični podražaji nalaze u drugim individuama koje pripadaju istoj biologijskoj skupini. čime bi tvorili neki unutrašnji svijet unutar kojega može iskočiti autohtona misao. ne tvore unutrašnje psihičke sadržaje koji se neizbježno odnose na samu osobu. Bit će dakle dobro da se razmotri prva od najjcdnostavnijih formi društvenog vladanja te da se vratimo refleksiji kada saznamo da li takvo vladanje pruža polje i metodu za refleksiju. kao što ni užici ili boli. kada se o njima diskutira. emocije ili raspo- loženja. nisu priznati kao specifični podražaji. dodiri ili krikovi. kao glasovne geste. ili uzajamne kretnje životinja u stadu. Ono se ne smije ograničiti na uzajamne 339 . stav takvog organiziranja reakcije spram tako percipiranog predmeta da čovjek sebi ukazuje na reakciju onako kako bi mogao ukazati i drugome (predstavljanje).

Među pticama nalazimo neobičan fenomen. nema dokaza da je jedan oblik kadar da putem smislenih gesta pre- nese informaciju drugome. u evoluciji životinjskih oblika unutar životnog procesa isto tako blisko ispreplićukao i majka i dijete ili jedinke dvaju spolova.riječju. ili u izgradnji staništa kao što su dabro- va. Među nižim oblicima društveno vladanje se podrazumijeva u instinktima napada i bijega. Životinja koja izravno reagira na vanjske predmete. seksa. nji- hove kretnj e. a vjerojatno i na zamišljene. kao što djeluje druga životinja. U smislu društvenog vladaqja tigar je isto tako dio društva prašume kao i bivol ili jelen. skupa s gestama koje predstavljaju njihove rane stadije. stručni promatrači životinja nisu došli ni do kakvih uvjerljivih dokaza da jedna životinja drugoj ukazuje na predmet ili akciju re- gistriranu u onome što označavamo kao "duh". a vjerojatno i u izgradnji staništa. osobito rani stadiji kretnji . U svim tim procesima sami oblici. drugim riječima. nema sebe kao predmet. roditeljstva i djetinjstva. osoba i društvo reakcije individua čije vladanje prihvaća i čuva druge i služi im. U svojem seksual- nom ili roditeljskom vladanju ptice naširoko koriste glasovnu gestu. Nije loše istaknuti ni to da se lovac i lovina. u instink- tima životinja krda (premda su njihove konture donekle nejasne).i zvuci koje ispuštaju služe kao specifični podražaji društvenim nagonima. Kakogod složeno i zamršeno moglo postati to vladanje.Um. U razvoju uže pojmljene skupine. 0no mora uključivati i životinjske neprijatelje. nema prošlost ili budućnost. Glasovna gesta u osobitoj mjeri ima karakter da direktno djeluje na životinju koja se njome služi. nema duh kako je gore opisan. nego i u vladanju tih oblika jednih spram drugih. instinkti ili nagoni neprijateljstva ili bijega. kao u životu pčele ili mrava. igraju najvažnije uloge ne samo u zaštiti oblika koji se uzajamno podrža- vaju. nije sposobna za refleksiju niti za "racionalno vladanje" kako se taj termin sada koristi. Odzivi su isto tako neposredni i objektivni po svojem karakteru kao što su to i odzivi na nedruštvene fizičke podražaje. Dakako. to da li će se ostvariti ili ne ovisi o prisutnosti nagona koji iziskuju podražaj da bi se aktivi- 340 .jer u prilagodbi na djelo- vanje neke druge životinje najranija indikacija nadolazeće reakcije ima najveću važnost. iz toga ne slijedi da će se taj učinak i ostvariti. onaj koji jede i onaj kojegjedu.

U običnom društvenom životu životinja nagon jednog oblika ne bi bio da učini ono na što potiče drugi oblik. tako da čak i kad bi podražaj bio takvog karaktera da na osjetilni organ same jedinke djeluje onako kako to čini druga. Malo je ili nimalo uv- jerljivih dokaza da je ijedna faza vladanja jedne životinje direktan podražaj drugoj da postupi na isti način. Nama najpoznatiji primjer te reprodukcije glasovne geste jesu dostignuća ptica koje govore. Važno je prepoznati da takav proces nije ono što se uobičajeno naziva "opona- šanjem". Ptica b ne nalazi u tonu ptice a podražaj da ispusti isti ton. U tim slučajevima ptice reproduciraju kombinacije fonet- skih elemenata. Teško je vjerovati da ptica ne potiče sebe da pjeva vlastitim tonovima. Jedna životinja koja samu sebe podražuje na isti izražaj kakav je onaj što ga ona izaziva u dru- goj ni najmanje ne oponaša u tom smislu. Ako ptica a svojim tonom izazove odziv kod ptice b. Kad bi to bilo tako i kad bi jedna ptica učestalo zapjevala čuvši onu drugu. To implicira slične stavove što traže izraz u te dvije ptice i slične tonove što izražavaju te stavove. Taj je proces interesantan zbog svjetla koje može baciti na dječje učenje jezika koji dijete čuje u svojoj okolini. Neke ptice kao što je rugalica stvarno tako reproduciraju povezane tonove drugih ptica. a vrabac smješten u kavez s kana- rincem može reproducirati kanarinčevu pjesmu. On naglašava važnost glasovne geste kao mogućeg podražaja jedinki 341 . međutim. neki dokazi da se to ipak zbiva kod ptica. mogli bi uslijediti zajednički tonovi i zajedničke pjesme. ptica b bi potakla sebe da ispusti taj isti ton kao što j e onaj koji je izazvala kod ptice a. Postoje. Obrnuto. koje zovemo riječima. a ptica b ne samo reagira tonom koji izaziva odziv ptice a nego i u vlastitom orga- nizmu ima stav koji svoj izraz nalazi u istom tom tonu kakav je ispustila ptica a. onako kako vrabac reproduci- ra kanarinčevu pjesmu. premda se time može objasniti dobar dio onoga što prolazi kao takva imitacija. taj podražaj normalno ne bi imao direktnog učinka na njeno vladanje. a taj uvjet jest ispunjen u slučaju glasovne geste.r Dodatni ogledi rali. Ona se može zbiti samo pod uvjetom koji sam naglašavao: da podražaj ima djelovati na samu životinju na isti način kao što je onaj na koji on djeluje na drugu životinju. ovdje se pretpostavlja da njen odgovor ptici a podražuje nju samu da ispusti isti ton koji ispušta ptica a.

Ta rika. proizvodeći isti učinak spremnosti za društvenu aktivnost koji proizvode na jedinke kojima su neposredno upućene. drugim riječima. utoliko su skloni da na isti način djeluju na pticu koja ih ispušta. Pijetao koji odgovara na kukurijekanje drugog pijetla može samog sebe nadražiti na odgovor vlastitim kukurijekanjem. ako u roditelju ne izazove odziv djeteta koji bi opet potaknuo ton roditelja.Um. Pas koji laje na mjesec vjerojatno ne bi nastavljao lajati kad ne bi samog sebe stimulirao vlastitim lajanjem. osoba i društvo da reagira na sebe. za neprijateljski sraz i za brigu za mlade pospješuju glasovne geste koje povratna djeluju na životinju koja ih ispušta. Životinja koju rika protivnika pobuđuje na napad može ispustiti sličnu riku koja potiče neprijateljski stav one druge. Ukoliko su glasovne geste u ptičjem zavođenju obaju spolova slične. Ukoliko ti tonovi dje- luju na druge ptice. Ovdje u polju ponašanja dospijevamo do situacije u kojoj jedinka može aficirati sebe onako kako aficira druge jedinke. ovdje nastaje situacija u kojoj individua može postati predmet u svojem vlastitom polju ponašanja. To bi zadovoljilo prvi uvjet pojavljivanja duha. ustanovit će se vrlo veli- ka važnost glasovne geste kao društvenog akta upravljenog na samu jedinku kao i na druge jedinke. ne bi potaknuo roditelja da ponovi svoju glasovnu gestu. uzbuđenje što ga pobuđuju davat će izraza drugim tonovima koji će opet poveća­ vati uzbuđenje. koja nalazi izraz u drugačijoj glasovnoj gesti. te stoga može na to podraživanje reagirati onako kako bi reagirala na podražaj što pot- ječe od drugih jedinki. S druge strane. međutim. Ovdje nalazimo društvene odnose u kojima pripremu za spolni čin. može povratna djelovati na samu tu životinju i pobu- diti novo borbeno uzbuđenje koje izazove još glasniju riku. Zapaženo je da golubovi roditelji svojim guka- njcm pobuđuju jedno drugo u brizi za mlade. Do ove komplikacije stvarno dolazi u slučaju ljudskih 342 . Premda je bitno prepoznati da se reakcija živ<Jti- nje na vlastit podražaj može zbiti samo tamo gdje postoje nagoni koji teže izražaju što ga ovaj podražaj oslobađa. Ali do tog odziva neće doći ako ne postoje reakcije koje odgovaraju ovim samo-podraživa- njima koja će pospješiti i pojačati vladanje individue. glasovna gesta ne bi vršila takvo neposredno pojačavanje. ako glasovna gesta u drugom obliku izazove drugačiju reakciju. Roditeljski ton koji izaziva ton dječjeg organizma.

Mnogi akti tih nižih oblika isto su tako visoko složeni kao i mnogi ljudski akti koji su refleksivno kontrolirani. potrazi za zaštitom od vrućine i hladnoće. priprema ose za život larve koja će izaći iz jajašca položenoga u njenu napravljenu ćeliju.r Dodatni ogledi roditelja. U oblicima koje smo naveli to je moguće samo tamo gdje su uloge. procesu hranjenja. biranju mjesta za spavanje. U borbi. Postoji okolnost koja po mojem mišljenju nije bez veze s tim razdvojivim karakterom ljudskog čina. seksu. Do neke mjere život- inja preuzima ulogu druge i tako naglašava izražavanje svoje vlastite uloge. To su akti u kojima su geste i odgo- varajući stavovi tako slični da se jedan organizam stimulira na gestu i držanje drugoga i tako ponovo stimulira sebe. Ljudski nagoni. Ona ne ostavlja dijelove cjeline tako slobodne da se mogu rekombinirati u drugim formama. međutim. općenito su podložni upravo takvoj raš- člambi i rekombinaciji u prisutnosti prepreka i inhibicija. 343 . Doživljaji dodira većine kičme­ njaka nižih od čovjeka predstavljaju dovršenje njihovih akata. više ili manje identične. U tim slučajevima prepoznajemo društvene situacije u kojima vladanje jednog organizma djeluje na vladanje drugoga u izvođenju akata u kojima sudjeluju oba. ali može se pretpostaviti da je nema u odnosima roditelja i potomstva kod formi nižih od ljudske. borbi za sigurno mjesto. ali različiti elementi cijelog kompleksnog procesa su organizirani skupa tako čvrsto da zapreka na bilo kojoj točki osujećuje čitav poduhvat. međutim. napadu. npr. ne pripada onom tipu inhibicije iz kojega proizlazi refleksija (premda u cijelom prilagođavanju jedinki na medusobna djelovanja mora biti i nešto inhibicije). Govorim o doživljajima dodi- ra što ih čovjek dobiva putem šaka. niti ona uključuje takvu raznovrsnost stavova kakva je bitna za analizu i pred- stavljanje. Taj nedostatak raznovrsnosti stavova (pod "stavom" mislim na prilagodbu organizma zahvaćenoga nagonom spremnim da se izrazi) također ne pogeče od nedostatka složenosti u vladanju. do stanovitog stadija pripreme za društveni čin. Instinkt može biti visoko složen. dodir se podudara s ciljem instinkta. Ova akcija. To je ona distinkcija koju sam izrazio u distinkciji između instinkta i nagona. većini aktivnosti roditeljstva ili djet- injstva. dočim čovjekova šaka pruža posred ujući kontakt koji je sadržajem daleko bogatiji od kontakta ralja ili životinjskih šapa.

Ona osigu- ravaju još i druge. Glasovna gesta straha izaziva odgovarajuću gestu zaštite. Da se sada vratimo glaso\rnoj gesti. pružaju mnoštvo različitih podražaja za mnoštvo različitih načina da se nešto učini. Upravo taj zamišljeni dodir čini stvar koju vidimo zbiljskom stvari. vruće ili hladne. dopustite da spomenem još jednu značajku ljudske vrste koja je bila veoma važna u razvoju čov­ jekove osebujne inteligencije . Djetetov krik straha pripada tendenciji bijega prema roditelju. jer naše percepcije uključuju i zamišljanje kon- takata što ih obećavaju vid ili neki drugi daljinski osjet. S jedne strane nalazimo ono što se naziva djetetovom imitacijom. Postoje dva zanimljiva ljudska tipa vladanja koja naizgled nastaju iz ovog odnosa djeteta i roditelja. a razne stvari znače razne reakcije. grube ili glatke. skupa s njiho- vim glasovnim gestama. čovjekovi manualni dodiri. I opet moram naglasiti činjenicu da će ta raznovrsnost postojati u isku- stvu samo ako postoje nagoni koji odgovaraju ovoj raznovrsnosti podražaja i koji traže da se izraze. a ohrabrujući ton roditelja j e dio kretanja prema zaštiti. umetnuti između početaka i svršetaka njegovih akata. iz kojih se kasnije izgrađuje artikuliran govor. a s druge suosjećajni odziv roditelja. nego i njegovu neograni- čenu koordinaciju s drugim dijelovima organizma putem centralnog živčanog sistema. već o onoj ulozi koju glasovna gesta igra u brizi roditelja za dijete. te mokre ili suhe. velike ili male u odnosu na nas same. Ti zamišljeni dodiri su prema tome silno važni u kontroliranju vladanja. 344 . kada se pojave prepreke ili smetnje. A šaka. u ovom raz- matranju ne uključuje samo sam taj organ.njegovo dugo razdoblje djetinjstva. Fonetski elementi. Vidimo da su stvari tvrde ili meke. Čovjekove ruke su odigrale veliku ulogu u rastavljanju fiksnih instinkata dajući mu svijet ispunjen mnogim stvarima. pripadaju društvenim pos- tupcima koji izazivaju postupke odgovora kod drugih. Ovo je od osobite važnosti za razmatranje odvo- jivosti dijelova čina. osoba i društvo Čovjekova oruđa su razrada i produžetak njegovih šaka. Ne govorim o prednosti na kojoj insistira Fiske. Međutim. dakako. daleko raznovrsnije kontakte koji leže između početaka i svršetaka njegovih poduhvata. i tako pozivaju alternativne nagone da se izraze u ostvarivanju njegovih akata. o pogodnostima koje proizlaze iz kasnijeg sazrijevanja. osobito majčinoj. Razne slikovite predstave dodira mogu značiti razne stvari.Um.

Dijete će sebi dati podražaj da napravi one zvukove na čije ispuštanje podražuje roditelja. Najpoznatija nam je ilustracija dijete koje plače. a onda ispušta utiešni zvuk koji pripada roditelj- skom zaštitničkom držanju. Individuu mora aficirati podražaj koji aficira i onu drugu. neki od roditeljskih stavova. Drugi je uvjet da u indi- vidui koja ispušta zvuk treba postojati nagon koji traži izraz. nagon koji je funkcionalno istovrstan s nagonom kojemu podražaj odgovara kod druge individue koja čuje zvuk. Dugo razdoblje ovi- snosti ljudskog malog djeteta tokom kojega se njegovo zanimanje centrira u njegovim odnosima spram onih koji brinu o njemu pruža izvanrednu priliku da se takvo preuzimanje uloga drugih izvodi u oba pravca. ili bi možda trebalo reći. s instinktivnim aktivnostima koje rano sazrijevaju. dijete tokom znatnog perioda upravlja svoju · pozornost spram društvene okoline koju pruža primitivna obitelj. reagira određena njegovom društvenom okolinom. !spušteni zvuk pogađa uho individue koja ga ispušta na isti fiziologijski način na koji pogađa uho osobe kojoj je upućen. Sama sveopća navika igranja lutkama ukazuje na to kako je u djetetu spreman za ispoljavanje roditeljski stav. Kao što smo vidjeli. ta okoline će odrediti kakve ono zvuke ispušta. Na podražaj roditelja ono sc 345 . i to putem istog osjetilnog kanala. koji je veoma rano tako izrazito spreman za ispoljavanje u djetetovoj priro- di. tražeći potporu i hranu i toplinu i zaštitu pomoću svojih gesta . a taj odziv će uključivati i odgovarajuću roditeljsku glasovnu gestu. Život oko njega indirektno će odrediti koje će roditeljske odzive ono proizvoditi u svojem vladan- ju. Taj djetinji tip vladanja kasnije se dovrša- va u bezbrojnim formama igranja u kojem dijete preuzima uloge odraslih oko njega. to je moguće ako su ispunjena dva uvjeta. ali direktni podražaj na roditeljski odziv neizbježno će se nalaziti u njegovom vlastitom dječjem pozivu. Te geste moraju neizbježno u njemu izazvati roditeljski odziv. pa prema tome i kakve reakcije potiče kako u drugima tako i u sebi. Dodatni ogledi Osnova svakoga od ovih tipova vladanja može se naći kod individue koja sebe podražuje da reagira na isti način na koji druga reagira na nju. Tamo gdje mlada životinja nižih oblika vrlo brzo dođe do toga da direktno odgovara na podražaje primjerene vladanju odraslih iz njene vrste.osobito svojih glasovnih gesta. Ukoliko je društvena situacija unutar koje dijete . To se dešava s glasovnom gestom.

obilježen time što involvira stimuliranje vlastite osobe na djelovanje reagiranjem na način kako reagira drugi. Ono ulazi u razdoblje odraslosti mehanizmom duha. Uobičajena oznaka za to je "staviti se na njegovo mjesto". postoje obilni dokazi o tome da dijete tokom tog proce- sa uzima različite uloge. ta kontrola vlastitog 346 .ali pojavit će se samo u slučaju da su neke faze tih podražaja odrasloga u njemu. čak i kad se igraju skupa. uništiti i požderati vlastito potomstvo. Pretpostavlja sc daje to isključivo ljudski tip vladanja. Očevidno je da baš iz vladanja kao što je to. koji uopće nije kompatibilan s onim što se čini kad dođe do suprotstavljenih instinkata. osoba i društvo odaziva kao dijete. kod nižih obli- ka. Ali ukoliko ono poklanja pozornost vlastitim dječjim pozivima. Dijete tokom razdoblja ranog djetinjstva stvara forum unutar kojega preuzima razne uloge. Dakako. To je izravan nagon. Igranju mlade životinje drugih vrsta manjka taj samopodražujući karakter. nepotpunost i relativna nezrelost tih odziva poput odraslih daju djetetovom vladanju jednu od osebujnih značajki koje se vežu uz igranje. Suosjećanje uvijek podrazumijeva da netko sama sebe podražuje na pomoć i obzirnost spram drugih time što donekle usvaja stav osobe kojoj pomaže. U tim podražajima nema ničega što bi iz~zvalo odziv od ras loga.Um. i ono pokazuje daleko više zrelosti instinktivnog reagiranja no što ga nalazimo u ranom igranju djece. On nije sadržan u izravnom odzivu pomaganja. iz obraćanja samome sebi i reagiranja primjerenim odzivom drugoga nastaje "samosvijest". Stav koji karakteriziramo kao stav suosjećanja kod odrasloga proi- zlazi iz iste te sposobnosti da se preuzme uloga druge osobe s kojom je netko društveno povezan. Druga je to da dijete samo sebi može dati podražaj za takvu aktivnost. ili. Kao što ćemo vidjeti. naoko bešćutno. a dijete koje je samo nastavit će taj proces podraživanja samog sebe putem glasovnih gesta i gotovo beskonačno djelovati u različitim ulogama. uvijek zadržavajući sposobnost obraćanja sebi i odazivanja na to obraćanje putem reakci- je koja pripada stanovitom osjećaju za drugoga. a djetetovo sopstva se postupno integrira iz tih društveno različitih držanja. pojavljivat će se upravo odziv odrasloga . Roditeljski oblici koji prigodice postupaju na najuobičajeniji roditeljski način mogu. spremne za izražavanje. U igranju male djece. podrške ili zaštite. izravan instinkt.

ili ljudskim u smislu humanoga. izvire iz roditeljskih nagona. ili u takvom izmijenjenom postavljanju predmeta da se nagoni izražavaju po drugačijem vremenskom ras- poredu. stoga se vlastitoj djeci obraća onime što označujemo kao "suosjećajnost". nije ograniče­ na samo na ljubazno ponašanje. Taj pomak pozornosti i opet nalazi objašnjenje u tome što u igru ulaze tendencije koje ranije nisu 347 . tako da istodobno i napreduje i izbjegava opasnost silaska. ili s dodacima i oduzimanjem. ali sekundarno pružaju mehanizam duha. oslobađajući ostale nagone. ali majka i otac u svojim roditeljskim odnosima najpostojanije prakticiraju taj stav. putem reagiranja onako kako reagira drugi. ne može biti sumnje da fun- damentalni stav raznih načina pružanja pomoći drugima svoju naju- padljiviju primjenu ima u odnosu na djecu. te tako naglašavaju vrijedne reakcije. skloni smo da termin "suosjećajno" rezcrviramo za one ljubazne postupke i stavove koji su bitne povezujuće niti u životu bilo koje ljudske skupine. Taj mentalni proces nije proces ponovne prilagodbe mehanizma iznutra. Više no u ikojem drugom smislu. u njega možemo stupiti samo kao mala djeca. kada se nagonu da krenemo prema hrani ili odmorištu ispri- ječi nagon da ustukncmo pred strmom nizbrdicom. Međutim. Bilo koji oblik bespo- moćnosti svodi nas na djecu i pobuđuje roditeljski odziv kod drugih članova zajednice kojoj pripadamo. duh tc uzajamno potiruće tendencije organizira tako da individua pođe zaobilaznicom. Prisjetimo li se ilustracije koju smo već upo- trebili. Slagali se mi ili ne s McDougallovom tezom da fundamentalni karakter nježnosti. služe prije svega svrsi samopodraživanja koju smo zapazili kod ptica. psihologijski se društvo razvilo iz obi- telji. poput onih dječjih. Kontrola nad nagonom leži samo u premje- štanju pozornosti koja u polje podražaja donosi druge predmete. Dodatni ogledi ponašanja. To sc ne postiže direktnom reorganizacijom motoričkih procesa. koji ulazi u bilo što što imenujemo humanim. preurcđi­ vanja opruga i poluga. Odraslo ljudsko biće već je ušlo u društvo kroz vrata djetinjstva s nekom vrstom sopstva. Roditeljski stavovi. Svaki napredak u priznavanju kakve šire društvene grupacije sličan je kraljevstvu nebeskom. sopstva nastaloga kroz preuzimanje raznih uloga. Najvažnija aktivnost duha koja se može identificirati u ponašanju jest aktivnost takvog prilagođavanja sukobljenih nagona da sc oni mogu skladno izraziti.

Ono reagira na izraze lica prije nego na većinu 348 . osoba i društvo bile neposredno djelatne. Drugačije rečeno. Uvijek iznova iznenađuje koliko se ono brzo prilagođava tome. Čak i nagli jaki podražaji dje- luju na nas zbog toga što se u našem sklopu nalaze reakcije naglog po- vlačenja ili napada u prisustvu takvog podražaja. Njena najranija funkcija. tada se pored i povrh neposrednih nagonskih odziva pojavljuje način vladanja za koji_ se dade zamisliti da analizira čin pomicanjem pozornosti tamo kamo je usmjeravaju razne naše tendencije ka djelovanju. u tome da se osigura neki tip vladanja koji dolazi povrh vladanja biologijske jedinke. Kad osoba doista postane takav predmet podvrgnut mijenjanju i usmjeravanju onako kako se djeluje na druge predmete. Jer u tim slučajevima osoba nije prisutna kao predmet spram kojega se zauzima stav kao spram drugih predmeta. koji će razdružiti elemente naših organiziranih odziva. ono ne uvodi nikakav nov princip djelovanja. niti je to njena primitivna funkcija. u slučaju malog djete- ta. Takvo komadanje organiziranih navika će u polje percepcije dovesti sve predmete koji odgovaraju različitim nagonima koji sačinjavali fiksne navike. Te nas tendencije čine osjetljivima ria po- dražaje koji nisu u podražajnom polju. Ukoliko ono tek ističe stanovite reakcije putem samopodraživanja. umjesto da nam dopusti da naprosto uđemo u prikazivanje ili percepciju predmeta. instinktivna je- dinka ne može raskinuti svoje predmete i rekonstruirati svoje vladanje prilagođavanjem na novo polje podražaja. dakle. Dijete je zadugo ovisno o raspoloženjima i emocionalnim stavovima. i koji podliježe učincima vladanja. Kod tih životinja nagoni su tako čvrsto organizirani u fiksnim instinktima da alternative reagiranja leže samo između različitih urođenih navika. u vladanju nižih oblika takvi konflikti dovode do prebacivanja s jednog tipa reakcije na drugi. Mehanički problem duha jest. kao kod ptičjeg ljubavnog pjeva.Um. kao i da može dopustiti predstavljanje. Kao što sam već rekao. jest efektivno prilagođavanje malenom društvu o kojemu ono u tom razdoblju mora ovisiti. Takvo refleksivno usmjeravanje aktivnosti nije forma u kojoj se inteligencija isprva pojavljuje. time što održava zamišljaj rezultata raznih reakcija. jer se njene organizirane reakcije ne mogu razdvojiti da se bi se ponovo sastavite u novim kom- binacijama. Upravo s tog stajališta želim razmotriti društveno vladanje u koje je osoba ušla kao integralan faktor.

dakako. ono preuzima mnoge uloge i obraća se sebi u svima njima. Ti nagoni prvo dolaze do izražaja u tonovima glasa a kasnije u kombinacijama fonetskih ele- menata koji postaju artikuliran govor onako kako se to dešava u gla- sovnoj gesti ptica koje govore. zbog toga što tom djetetu manjkaju razne njihove instinktivne reakcije na fizi- čki i društveni svijet oko njih. Kao što smo vidjeli. postalo roditelj samome sebi. Tek postupno to poprima dovoljno 349 . dijete u tom ranom razdoblju često o vlastitoj osobi govori u trećem licu. Ono. ne izravnom imitacijom.r Dodatni ogledi podražaja i odgovora s vlastitim primjerenim izražajima. Ali ono čini daleko više od toga: ono postupno izgrađuje određeno sopstvo koje postaje najvažniji predmet u njegovom svije- tu. nego putem sklonosti da u sebi u bilo kojoj situaciji izaziva istu reak- ciju koju izaziva u drugima. nižim od njihovoga. kroz vlastite nagone. kod normalnog djeteta glasovna gesta u njemu pobuđuje odzive njegovih odraslih. ne samo njegove direktne odgovore nego također i one odrasle odzive unutar samog njega što ih pobuđuju njegovi od- govori. ono je isprva odraz stavova drugih spram njega.zapravo. Ono je sklop sviju tih individua kojima se obraća kada preuzima uloge onih oko njega. te svoju najraniju inteligenciju prakticira u adaptaciji na svoju društvenu okolinu. Utoliko što ovima daje izraza. Kao predmet. a kasnije i druge nagone koji u svojoj djetinjoj formi počinju sazrijevati u nje- govom centralnom živčanom sistemu. Zapravo. Ono ulazi u svijet visoko osjetljivo na tu takozvanu "mimičku gestu". Ako je urođeno lišeno glasovne geste koja na nj djeluje onako kako djelu- je na druge. time što oni podražuju njegov vlastiti roditeljski nagon. ono je zatočeno u ta instinktivna sred- stva prilagođavanja na one oko njega i živi životom koji jedva da je iznad života nižih životinja. a u primitivnim narodima to je praktički sva obuka koju dobiva. u svojem igranju stječe kondiciju da kasnije preuzme aktivnos- ti odraslih. prije nego što se odazove na način koji smatramo smislenim. Dijete je. prvo glasom a kasnije igranjem. a taj gubitak nije zarana nadoknađen. Isti onaj selektivni proces koji ga navodi na korištenje fonetskih elemenata govora oko njega navodi ga na kori- štenje općih tipova stavova onih oko njega. Društvo koje određuje te situacije odre- đivat će. da- kako. djelomice drugim sredstvima komunikacije koja u principu slijede isti postupak kakav slijedi vokalna komunikacija.

mrzi. te sc izdvajaju različiti elementi u polju predmeta oko njega. ali odgo- vori koji u njegovom igranju života imaju prisniju i trajniju važnost od ostalih iz tog društva u sjeni. bajke. u koje dijete ulazi kao određena ličnost koja se kroz sve to održava. Nužno je istaknuti široku razdaljinu između direktnog neposre- dnog života djeteta i ovog sopstva koje raste u njegovu vladanju. To je dostig- nuće koje se objavljuje u prclazu s ranijeg oblika igranja u oblik igara. sopstva koje odrasta ima isto toliko mnogo i malo realnosti koliko i uloge koje dijete igra. Oni su. već se nadalje radi o funkcional- nom međuodnosu tog objektnog sopstva s biologijskom individuom u njegovom vladanju. Ona nikada nije objekt. Potonje je gotovo nametnuto izvana. utoliko taj poduhvat ima različit aspekt. Tu se ne radi samo o više- manje konačno organiziranom sopstvu sagledanom sa stajališta onih oko njega čije stavove ono preuzima. odgovarajuai njegovim vlastitim različitim nagonima. Kad se to dogodi. nesavršeno personificirani odgovori u djetetu na njegove vlastite društvene podražaje. To je veoma različito od strastvene odlučne biologijske individue koja voli. ono je na neki način kompletiralo i vlastitu osobu spram koje se mogu upraviti sve te aktivnosti igranja. nego su također i odzivi 350 . ono se stavilo u poziciju komentiranja onoga što čini i što kani činiti. Ako se o njemu još ne može reći da misli. njen život je život direktne trpnje i djelovanja. a prešutno sva. grli i udara. sa stajališta bilo koje od uloga u čijem ga izvođenju zatekne to takozvano "imaginativno vladanje". Dijete može pasivno kao sebe prihvatiti individuu koju mu pripisuje skupina oko njega. Kako dijete kompletira krug društvenog svijeta na koji reagira i potiče sebe da reproducira njego- vo djelovanje. dakako. U međuvremenu. Njegove reakcije sada više nisu tek direktni odzivi na društvene i fizičke stvari oko njega.Um. Ukoliko se te uloge razlikuju. osoba i društvo jasnu formu da se identificira s biologijskom individuom i obdari ga jasno ocrtanom ličnošću koju zovemo samosvjesnom. mnoga prizna- jući to. narodne priče na po- vezane izvještaje u kojima ono može održati suosjećajan identitet s junakom ili junakinjom u trci događaja. Njegov interes prelazi s pripovijetke. Zanim- ljive dokumente o tom ranom sopstvu može se naći u takozvanim "zamišljenim drugovima" koje djeca sebi priskrbljuju. ono barem ima mehanizam misli.

Na stadiju koji razmatramo. Ono ne ulazi u vlasti- to vidno polje. Ta rekonstrukcija se zbiva nehotice. Igračka postaje kom- pozitan predmet. odgovor koji bi iznio izaziva sljedeći odgovor. to sopstvo i njegov odziv doista postaje predmet. Sačinjavaju ga društveni odzivi na druge koje se prvenstveno proma- tra njihovim očima kad dijete preuzima njihove uloge. koji svoje igračke mora dijeliti s drugom djecom ako ih želi zadržati kao drugove u igri. Njegove navike reagiranja se rekonstruiraju i ono postaje racional- nom životinjom. Tako dijete počinje gledati sebe kao druga u igri. No premda je taj glas glas dru- goga. kao što smo vidjeli. Upravo se argument što ga nudi pristaša tc dok- trine pojavljuje u mišljenju. Sve vladanje koje predstavlja poteškoće prelazi u taj refleksivni oblik. No kako sopstvo postaje efektivno organizirano. s njenom pozornošću spram predmeta. uloga dru- goga koju ono preuzima preuzima se bez prepoznavanja. ono pruža tehniku koja pomaže djetetu da se izvuče iz svih situacija koje stvori. a i to samo kroz postav koji valja 351 . Dijete j e svjesno svojeg odziva na ulogu. Subjekt je biologijska jedinka . Ali ukoliko se može obraćati sebi. Nastaje glatka međuigra između biologijske jedinke i sopstva. Ovdje je nužno razlučiti još nešto. Tek je ka- snije profinjeno unutrašnje iskustvo svjesno karaktera pod kojim nevidljivo 'ja" ulazi na scenu. jest objekt. Ono je ta individua u akciji. Istina je da subjekt u razgovoru između ovog dvoga uzima čas jednu čas drugu ulogu. a ovo sopstvo prilagođeno svojoj društvenoj okolini. Ovo nam je poznato iz mi- saonih procesa koje izvodimo u formi diskusije s drugom osobom. ona nije samo ono što daje izražaj njegovu vlastit- om nagonu već nešto što ga drži skupa s prijateljima koje voli. izvor svega toga je vlastito sopstvo.organizirana skupina nago- na koje sam nazvao biologijskom individuom. To ga prisi- ljava da druge likove u igrama vidi po strani od njihove privlačnosti za njegov nagon igranja i za nagon posjedovanja. jer iskustvo je suptilno u kra- jnosti.nikada na sceni. Ćovjek nerijetko argumente kojima želi parirati stavlja u usta nekog zagovornika te ideje. a ne uloge koju preuzima. Dodatni ogledi na to sopstvo koje je postalo predmetom stalno sve većeg značaja. a kada čovjek na to odgovori. a time i cijelom svijetu. i izazivati odziv. stadiju mladog djeteta. kada ono pre- poznaje različite značajke predmeta oko sebe koje se nameau njego- voj pozornosti kao sopstvu.

Od osebujnog interesa posebno biva imaginarij rezultata akcija što ga pretkazuju geste. za sopstva indi- cira gesta. Medij interakcije između subjekta i objekta je' gla- sovna gesta s imaginarijem koji se oko nje okuplja. Upravo taj razgovor konstituira najraniji mehanizam duha. ovo je distinkcija između ideje koja nam se pojavi u glavi (padne nam na pamet) i njenog odnosa spram svijeta. ali ta glasovna gesta je tek dio društvena čina. taj zamišljaj rezultata akata privremeno je razdružen od predmeta te služi za provjeru i poticaj za nove prilagodbe. međutim. Izraženo u mišljenju nas odraslih. on predstavlja ma- terijal koji instinktivnom obliku koristi malo ili ništa. Ona predstavlja prilagodbu okolini. Može mu slu- žiti kao što služi nama. osoba i društvo prikazati kasnije. Na ovaj stav i njegovu gestu ponovo odgovara biologijska individua.razgovor gesta koji sam već opisao u vladanju životinja. imaginarij se može iskazati u odrednicama svojeg odnosa s fiziologijskim organi- zmom.Um. Kada je imaginarij stopljen s drugim sadržajima percepta. U prisutnosti alternativnih aktivnosti. da izdvoji predmete koje se ne može 352 . Tu akciju. Utoliko što ne ulazi u neposrednu okolinu. ali njegov odgovor je odgo- vor sopstvu. u stavu neke izvana vidljive akcije. Kao što smo vidjeli. U nekom smislu ono iskušava svoj poduhvat kroz medij komunikacije s nekim sopstvom. To je ono što se dijete priprema učiniti i stavovi koje će posljetkom toga zauzeti. Ono počinje nešto činiti i nađe se u ranoj fazi procesa koja mu se ne svidi pa krene drugim pravcem. koje na neki način konkuriraju jedne drugima. a sopstva kao neko drugo društveno biće putem svojih gesta preuzima stav različitih odziva . pod uvje- tima izravne akcije taj imaginarij je izravno sadržan u predmetu. On je tamo. Tako biologijska individua postaje bitno povezana sa sopstvom. on prođiruje i popunjava polje pred- meta. imaginarij predstavlja prilagodbu između organizma i okoline koja nije tu. kojega smo dio kao objekti. a kao i percepti. subjekt. te njih dvoje sačinjavaju ličnost djeteta. no dok su percepti pretežno izraz neposredna odnosa između organizma i njegova polja predmeta. dok odzivi sopstva nisu upravljeni spram subjekta nego spram društvene situacije o kojoj se radi u stavu koji ju je izazvao. kao što su percepti tamo. U njega ulaze materijal percepcije i imaginarija uključeni u akcije što ih te geste iniciraju. Zabilježio sam dva stajališta s kojih se može promatrati imagina- rij.

imaginarij koji odmah ne nađe svoje mjesto iziskuje navikavanje i smješta se u duh. Vidjeli smo da se to zbiva u formiranju prošlosti i budućnosti. Međutim. Ova potonja funkcija je razvoj funkcije predstave u popunjavanju predmeta. prezentiranjem rezultata različitih pravaca. dok reakcija postaje ovisna o zamišljenom ishodu tog procesa. Važno je potpunije prikazati ulogu koju u tom procesu igra društvena aktivnost individue posredovana glasovnom gestom. Dodatni ogledi detektirati odjednom. osobito kad prošlost i budućnost poprimaju veću određenost. imaginarij lebdi bez orijentacije. a budući da instinktivan oblik ne može rekonstruirati svoje urođene navike. te u tome što se neposredna okolina putem tih dimenzija proširuje s onu stranu domašaja osjetilne percepcije. može dovesti do reorganizacije predmeta tako da se može prevladati sukobe između organiziranih nagona. To je funkcija koja neizbježno naglašava sadržaj imaginarija. Ono podrazumijeva određeno lociranje i identifikaciju imaginarija po strani od njegovog stapanja s drugim sadržajima u predmetu.stavlja sadržaj dodira što će ga otkriti zbiljsko pristupanje predmetu. a geste služe da se stavovi različitih individua unutar čitavog akta uzajamno prilagode stavovima i postupcima drugih. Upravo smo vidjeli da imaginarij sadr- žan u strukturi predmeta. A ipak. Plač djeteta usmjerava pozornost majke prema lokaciji djeteta i karakteru njegove potrebe.poput vida i sluha . U odrednicama biheviorističke psihologije problem izlaganja refleksije jest problem pokazivanja kako u neposrednu vladanju pre- mještanje pažnje. prije no što može doći do tog lociranja. kao i zavodnički 353 . koji predstavlja prilagodbu organizma oko- linama koje nisu tu. time što u ono što pri- dolazi putem daljinskih osjetila . može pripomoći rekonstrukciji objektivnog polja. Njegova prvo- bitna funkcija u refleksiji jest funkcija određivanja koji će se pravac djelovanja slijediti. Društveni akti ovog tipa provode se kooperativne. teško da predstave mogu služiti funkciji koju vrše u čovjekovom duhu. to naglaša- vanje pretpostavlja nešto s onu stranu te distinkcije i njene funkcije. Majčina reakcija usmjerava dijete prema majci i pomoći koju je spremno primiti. no kad predmeti koji ulaze u polje percepcije odgovaraju organiziranim navikama. koje proizlazi iz promjenjivih nagona. funkciji rekon- struiranja kako predmeta tako i navika. Izazivački usklici suparničkih životinja.

One su te koje se vraćaju kao imaginarij kada se ponovo pojavi nagon da se učini ono što je zabranjeno. Neko realističnije dijete može pak uzeti i pojesti i prihvatiti posljedicu šibanja kao vrijednu rizika. koje je uvelike usm- jereno. ali još uvijek s tračkom nade da se može dogoditi ono neočekivano što će sakriti djelo. Što zaokuplja pozornost jest upravo taj odgov- or na nagon da se zgrabi i proždre. osoba i društvo tonovi ptica. jer njegov vlastit društveni stav priziva u njegovu vlastitom odzivu stav drugoga. Tamo gdje bi se životinja samo odšuljala sa zabranjenog mjesta. svojom gestom i vlastitim odzivom na nju.Um. Zabrane. rezerviran za neko drugo vrijeme i neke druge ljude. a njen karakter tabua. ili. Te geste i neposredne reakcije na njih jesu pripreme za međusobno djelovanje koje se ima dogoditi kasnije. U ulozi roditelja taj predmet je tabu. čime na jedinstvo sukobljenih značajki djeluje na junački način. ili se u aktivnosti različi­ tih likova na sceni može dogoditi hiljadu stvari po kojima željena stvar biva njegova. suos- jećajna pretpostavka držanja drugoga uvodi u igru razne nagone koji 354 . kad pojede predmet. Upravo na tom materijalu dijete se laća svojih kreacija imaginacije: majka popušta i uklanja tabu. ne donosi sve one grozne posljedice. Ono što bijaše dio neraskinuta tijeka postaje sada događaj koji pretho- di kršenju zakona ili povinovanju. ta rana lakoća igranja uloga drugih daje im prilagodbu nužnu za to međusobno povezano djelovanje. može se provoditi samo u kombinaciji s vladanjem njihovih starijih. Naprosto je poželjna. Ona se tako smješta u stav individue s kojom ima surađivati. dijete u ulozi roditelja ponavlja zabranu. dijete umakne pozornosti. kod djeteta izgrađuje imaginarnu scenu. a uziman- je predmeta izaziva odmazdu. ili izmijeniti zakon ili njegovu provedbu. U ulozi djeteta ta stvar je predmet neposredna htijenja. Vladanje male djece. tabui. Djetetova sposobnost da bude onaj drugi postavlja preda nj obje te značajke predmeta u njihovoj dis- paratnosti. uključuju sukobljene tendencije koje se pojavljuju jezikom osobnih naredbi. Nije da ga predmet jednostavno navodi i *ra kao što to čini dobro odgojenom psu. Ono što omogućuje pretpostavka različitih stavova jest analiza objekta. Ljudska individua. služe sličnim svrhama. premda priznat. Ono što naprosto ulazi u predmet da bi ga za životinju učinilo opasnim. Jednom riječju. nalazi se u ulozi druge.

Reakcija ljudske životinje na drugu. čime daje zadovoljavajući izražaj svim uključenim ulogama. Međutim. 355 . ona potpuna ličnost kojom ono na kraju bude obdareno i koju nalazi u drugima kombinacija je vlastite osobe i drugih. s intervalima nužnima da se premjesti scena i promijene kostimi. Kao društveni predmeti. tako i u glasovnoj gesti. ne treba uzeti da ti društveni stavovi djeteta impliciraju da u njegovu vladanju postoje potpune ličnosti onih čije ono stavova preuzima. drugi s kojima se dijete igra imaju neizvjesne obrise i zasjenjene strukture. uključujući s njim vezanu organ- sku opremu. koje čini nužnom ovisnost o društvenom vladanju obiteljske skupine. u odnosu alternativnih koraka što vode do nekog događaja. Ono što je u djetetovom stavu jasno i razgovijetno jest reakcija u bilo kojoj ulozi. takoreći. koja stimulira dijete da djeluje spram sebe onako kako spram njega djeluju drugi. uključujući to refleksivno stimuliranje i odziv. Čov­ jek ne može biti i netko drugi i on sam osim sa stajališta vremena sas- tavljenoga od posve neovisnih elemenata. Djetetov najraniji život jest život društvenih aktivnosti. Dodatni ogledi upravljaju pozornost na značajke predmeta što ih stav direktne reak- cije ignorira. te ga tako stavlja u poziciju da svoje probleme gleda sa stajališta sviju koji u tome sudjeluju. Vrijeme sa svojim razlučivim momentima ulazi. Velika je pogreška previđati društveni karakter tih procesa. jer kod ljudske životinje taj društveni faktor sa sobom nosi i komplici- ranje mogućeg samopodraživanja. To je polje na kojemu se kontinuirani tijek razbija u sređene nizove. Veoma pak raznoliki pretpostavljeni stavovi pružaju materijal za rekonstrukciju objektivnog polja na kojemu i kroz koje se može zbivati kooperativni društveni čin. Upravo suprotno. u onoj mjeri u kojoj ih ono može pretpostavi- ti. Upravo tu analizu i rekonstrukci- ju omogućuje aparat glasovne geste. bilo da su to druge žive forme ili puke fizičke stvari. Važno je prepoznati kako je mehanizam refleksivnog vladanja male djece potpuno društven. ima vrijednost koju se ne može pridati direktnim instinktivnim ili nagonskim reakcijama na predmete. ulozi sebe ili drugoga. Objašnjenje leži kako u dugom raz- doblju ranog djetinjstva. reakcija u kojoj gesta igra ulogu koja na prvu jedinku može djelovati isto tako kako djeluje na drugu. u polju u kojemu ni društveni niti puko fizički predmeti nisu nastali na posve određen način.

Postoje veoma zanimljivi dokazi te razlike u držanju prirnitivna čo~eka spram njegove okoline. To je možda najočevidnije u raz- draženosti zbog posvemašnje izopačenosti neživih stvari. Ljudska individua prvenstveno misli u posve društvenom smislu. To je držanje koje u našem sofisticiranom iskustvu nije prisutno samo u tragovima. posredovanja putem glasovnih gesta. On svojim problemima prilazi na način društvenog vladanja. ono djelu- je kao da mu ona pomaže ili ga ometa. ukoliko malo dijete djeluje refleksivno spram svoje fizičke okoline. manje sofisticiranom čo~ekovom iskustvu. u našoj ljubavi prema bliskim predmetima što ih stalno koristimo. To ne znači.. a njegove odzive prati pri- jateljstvo ili ljutnja. što je važnije. Distinkcija između tog stava i stava personifikacije jest distinkcija između stava primitivnog kulta i kasnijeg stava mita. On je proizvod modeme znanstvene metode. i u estet- skom stavu spram prirode koja je izvor sve poezije prirode. To nije samo zbog toga što je ovisno i mora od onih oko sebe tražiti pomoć tokom ranog razdoblja djetinjstva.. između razdoblja Mane.društvenog vlada- nja u kojem postoji ta samorefleksija koja je upravo bila predmet diskusije. [MS]. Takav fizički svijet nije pos- tojao u ranijem. Primitivni čo~ek ima um djeteta. Dijete svoja rjeđenja onoga što su s našeg stajališta posve fi- zički problemi. i razdoblja bogova. 356 . malog djeteta. Ne nalazi se kod nesofisticira- nog djeteta ili čo~eka. te da ti odzivi impliciraju da djelovanja prirodnih predmeta jesu društvene reakcije..Um. nego to da su djetetove reakcije na prirodu i njene pred- mete društvene reakcije. već. premještanja stvari i slično. ma- gije u njenoj primitivnoj formi. dobiva putem svojeg društvenog reagiranja na one oko sebe. osoba i društvo Takvu reakciju.zapravo. poput problema prevoza. Bit refleksivnog procesa na tom stadiju jest u tome da se putem prijateljskog ili nepri- jateljskog držanja prevladavaju poteškoće . pa ipak većina psihologija tretira iskustvo djete- tovih reakcija na takozvane "fizičke predmete" oko njega kao da su ti predmeti za njega ono što jesu za odrasloga. zbog toga što je njegov primitivni proces refleksije proces posredovanja suradnog društvenog procesa. čak i kad je njena samo refleksija tu samo implicit- no. kao što sam prethodno isticao. Drugim riječima. da su priroda i prirodni predmeti per- sonalizirani. valja još oštrije lučiti od naših reakcija na fizičke stvari u odredni- cama našeg modernog znanstvenog stava.

kad bi njeni ciljevi ili forma njenih postupaka bili univerzalni. Phi- losophical Review. "Philanthropy from the Point of View of Ethics". Irztemational]oumal ofEthics. kako sadržaj tako i forma.. Mi smo ono što jesmo putem svojeg odnosa spram drugih. u Intelligent Philatzthropy. ibid. 229 ff. Moguće je izgraditi etičku teoriju na društvenoj osnovi. 311 ff. IX (1900). Naš cilj tada neizbježno mora biti društven cilj. razvoja. to jest može se dati njegov društveni ekvivalent. dakle. slaže se svatko tko može razumno procijeniti situaciju. "Scientific Method and the Moral Sciences". Tako se. Kantov kategorički imperativ može društveno iskazati ili formulirati ili interpretirati u tim odrednicama. sviju umnih bića. 108 ff. University of Chicago Record. naravi i strukture sopstva. i rekao da bi. Fragmenti o etici1 1.. Čovjek je umno biće jer je društveno biće. (1930). XXXIII (1923).. al. Društvenost pruža univerzalnost etič~h sudova i leži u pozadini pučkog iskaza da je glas sviju uni- verzalni glas. XVIII (1908). XII (1908). 1 ff. 1 [Usp. "The Social Settlement: Its Basis and Function".. Sama forma našeg suđenja je prema tome društvena.] 357 . na koju Kant polaže tolik naglasak. Univerzalnost naših sudova. nužno društven cilj. na primjer.. "The Social Self'. jest univerzalnost koja nastaje iz činjenice da mi zauzimamo stav čitave zajednice.journal of Philosophy. u odred- nicama naše društvene teorije porijekla. Dodatni ogledi D. Ellsworth Faris et. Kant je toj univerzalnosti pristupio iz pretpostavke umnosti individue. X (1913). "Suggestions toward a Theory of the Philosophical Disciplines". 374 ff. tako također i s gledišta forme. kako sasta- jališta svojeg sadržaja (onoga što bi odgovaralo primitivnim nagoni- ma). "The Philosophical Basis of Ethics". ur. tako da je cilj.

Nije li to iskaz koji općenito dajemo kada se opravdavamo? Kad neka osoba učini nešto upitno. ali aktima ne mogu dati univerzalnu formu. Htio bi da možeš krasti. Općenito. osoba i društvo moglo nastati društvo. 2. ne bi uopće bilo nečeg takvog kao što je vlasništvo. Kant je rekao da možemo univerzalizirati samo formu. Niže životinje naprosto slijede sklonosti. nije li izjava koja se prva daje "To je ono što bi učinio bilo tko na mojem mjestu"? Takav je način na koji se doista opravdava vlasti- to vladanje ako ga se uopće dovede u pitanje. Možemo se složiti s Kantom da ono "treba" doista uključuje uni- verzalnost. Onje individuu poimao prvenstverw kao um- nu i kao uvjet društva. 3. one slijede posebne ciljeve. već također i sadržaj -da se sam cilj može univerzalizirati. Međutim. To je posve odvojeno od sadržaja čina. njegova je volja da svatko postupa na isti takav način. Kao što on ističe. Ako priznamo da možemo univerzalizirati sam cilj. univerzaliziranje principa tog čina bi uklonilo čitavu vrijednost samog čina. mi doista univerzaliziramo sam cilj. uni- verzalnih ciljeva može nastati društven poredak.Um. Čini drugima ono što bi htio da oni čine tebi. postupaj spram drugih ljudi onako kako želiš da oni postupaju prema tebi pod istim uvjetima. a ipak zadržavati te stvari kao svoje vlasništvo. gdjegod govori nečija savjest. Samo umno biće bi moglo tako poopćiti svoj čin i maksimu svojeg čina. Kada postupa na stanovit način. a ljudsko biće ima takvu umnost. ali kad bi svatko krao. Samo umno biće može svojem činu dati univerzalnu formu. ona uvi- jek poprima univerzalnu formu. Međutim. dakle. Samo poopći princip svojeg čina i vidi što bi uslijedilo obzirom na samo ono što 358 . to važi u slučaju Zlatnog pravila. pod istim uvjetima. tada iz takvih društvenih. to da bi ono trebalo biti univerzalan zakon jest opravdiva potpora koju se daje činu što se pro- pituje.kad koristiš druge ljude. mi prepoznajemo da nije uni- verzalna samo forma suđenja. kad čovjek može biti siguran da je ono što čini ono što želi da učini svatko drugi pod istim okolnostima. Gdjegod se uključi "trebanje".

međutim. dok bi on bio neiskren sa svakim drugim. dok od drugih očekujete da ga se pridržavaju. Želim istaknuti taj zajedni- čki stav ovih dviju škola koje su inače toliko međusobno suprotstav- ljene. jest nešto što leži izvan do- mašaja Kantovog principa. Kantov kategorički imperativ pretpostavlja da postoji samo jedan način postupanja. dobivate novu situaciju za djelovanje. ako ga zaobiđete. onda ne možete koristiti Kantov motiv kao sredstvo određivanja što je pravo. Ono što Kantov princip čini jest da vam kaže da je neki čin nemoralan pod stanovitim uvjetima. ali ne možemo od drugih zahtijevati ono što odbijamo poštivati. Prava koja netko priznaje drugima može i zahtijevati od drugih. Nastojimo odlučiti da li sebe izuzimamo ili bismo trebali htjeti da svatko drugi postupa onako kako činimo mi. Ta kantovska kušnja nije kušnja osjećaja već umna kušnja koja doista udovoljava velikom broju akata koje priznajemo kao moralne. ne bi moglo biti činjenične osnove za takvo vladanje. ali vam ne kaže što je moralni čin. 4. učiniti univerzalnim ono u čemu leži moralnost. I Kant i utilitarijanci žele univerzalizirati. Ako bi neki čovjek kao maksimu za svoje vladanje postavio prin- cip da svatko drugi treba biti iskren prema njemu. Bilo koji konstruktivan čin. Ona je na svoj način vrijedna. Utilitarijanac kaže da to mora biti najveće dobro za najveći broj ljudi. To je praktička nemogućnost. On zahtijeva iskrenost drugih ljudi. a zatim. Kantov princip će vas otkriti. Upravo je to točka na kojoj se Kantov princip ruši. S Kantovog stajališta pretpostavljate da pos- toji standard. onda postoji samo jedan put koji sc može univerzalizirati. a nije u poziciji da je zahtijeva ako je neiskren. on vam ne pomaže da odlučite. jednostavno poopćavanje principa vašeg čina ne pomaže. onda bi poštivanje zakona bilo motiv za postu- panje na takav način. Ako je to tako. Ali tamo gdje nemate standarda. Tamo gdje nešto treba dru- gačije iskazati ili gdje je potrebna drugačija prilagodba. obje osjećaju da postupak koji je moralan mora na neki način 359 . Kant kaže da stav čina mora biti onaj stav koji poprima formu univerzalna zakona. AJi ako uzmete da postoje alternativni načini postupanja. Dodatni ogledi pokušavaš učiniti.

Ako se kategorički imperativ poštuje onako kako želi Kant. svatko će svoj čini učiniti univerzalnim zakonom. Ako moral iskažete u odrednicama rezul- tata čina. on uvodi sadržaj. 360 . Prelom što ga čin stavlja između motiva i namjeravanog cilja tada nestaje. Trebate univerzalizirati ne puku formu čina nego njegov sadržaj. univerzal- na pravila. 5. njegov je iskaz da nema sadržaja. želite nešto čemu se može dati univerzalna for- ma. imate određen događaj. osjećaj koji doživljavate pod stanovitim uvjetima. a time i društvo kao viši cilj. Svaka od njih mora doći do neke vrsti cilja koji može biti univerzalan. Na taj način Kant dolazi do sadržaja u svojem činu. jer obje postavljaju društvo kao cilj. Nijedan od njih ne može iskazati cilj u odrednicama predmeta žudnje pojedinca. Taj zahtjev za univerzalnost nalazi se i u utilitarijanskoj i u kantovskoj doktrini. Zapravo. osoba i društvo imati univerzalan karakter. ako ga iskazujete u stavu čina. da moralni čin nije tek privatna stvar. Ako pretpostavite da je ono što hoćete tek užitak. želite li takav predmet. Kant ga nalazi u organizaciji umnih ljudskih bića. onaj na koji se mora centrirati vaša pozornost ako kanite uspjeti. tako da će društvo sačinjeno iz bića koja priznaju moralni zakon biti moralno društvo. ono što trebate univerzalizirati jest predmet spram koje- ga je žudnja upravljena. koja um primjenjuju na formu svojih akata. Ali ako želite sam predmet.Um. onda rezultate iskazujete u odrednicama cijele zajednice. općoj sreći cijele zajednice. on se mora sastojati u poštivanju zakona. a onda će kombinacija takvih individua biti harmonična. sam motiv može biti isto tako moralan kao i cilj. ali time što ljudsko biće postavlja kao cilj po sebi. Oba priznaju da moralnost uključuje univerzalnost. Utilitarijanac do toga stiže u općem dobru. Ova slika kraljevstva ciljeva jedva se može razlikovati od Millove doktrine. a stav mora poprimiti formu univerzalna zakona. Ono što je dobro s moralna staja- lišta mora biti neko dobro za svakoga pod istim uvjetima.

i razlikuje između onoga koji zaista misli učiniti ono što kaže da će učiniti i onoga koji samo "misli dobro". ali cilj je u predmetima. Takve nagone razlikujemo od motiva koji priznaje utilitarijanac. Vi stvarno morate unijeti cilj u svoju namjeru. koji doista dovode do izražavanja i zadovoljavanja nagona. To je ono što čovjeka čini moralnim ili nemoralnim. Svi naši nagoni mogući su izvori sreće. Postoje neki među našim nagonima koji svoj izraz. a ukoliko dobiju svoj prirodni izražaj oni dovode do sreće. To je razlika između onoga kad želite dobro i kada imate pravu namjeru. dakle. a motivi su u nago- nima koji su usmjereni spram tih predmeta. Postoji pitanje odnosa pothvata i postignuća spram volje. Uzeti po sebi oni nisu poželjni jer nas rezultati koje donose sužavaju. prije svega. Osoba koja poduzima sve korake da proizvede rezultat vidi taj rez d tat u ovim koracima. 7. Ima pak nekih nagona koji dovode naprosto do raspada. ne možete imati konačni rezultat u ranim koraci- ma svojeg čina. U svakom stadiju čina možete postupati s referencijom na cilj. Kada neka osoba. Dakako. Na mjesto toga mi stavljamo nagon koji je upravljen spram samog cilja i tvrdimo da su takvi nagoni motivi moralnog vladanja. U moralnom činu bit će užitka u našim zadovolj enjima. pitanje o tome je li rezultat nešto što može imati ikakve veze s moralnošću čina. Ako kanite biti uspješni. na primjer. primjerice. u svoj stav. ona tada ima nagone koji su upravljeni prema stanovitim ciljevima. koji nisu poželjni po sebi. ali možete barem iskazati taj čin u odrednicama uvjeta kojima udovoljavate. nalaze u okrutnosti. deprimiraju i lišavaju društvenih 361 . Kakvo mjerilo možemo uspo- staviti? Naši ciljevi bi. a takvi nagoni postaju motivi njenog vladanja. U tom smislu rezultat je prisu- tan u činu. trebali biti ciljevi poželjni sami po sebi. cilj možete ugelovljivati u koracima koje neposredno poduzimate. On priznaje samo jedan motiv: osjećaj užitka koji će nastati kad se zadovolji žudnja. postane krajnje zainteresirana za neki poduhvat. Dodatni ogledi 6. Pitanjem tada postaje određivanje one vrsti ciljeva spram kojih treba biti upravljeno naše djelovanje. morate biti zainteresirani za cilj u smislu koraka koji su nužni da ga se provede.

onaj koji će ojačati nagon i proširiti druge nagone ili motive.2 Ako se neka osoba zainteresira za druge. 8. Ethics (1. Motiv se može iskušati na osnovi cilja.). koji pretpostav- ljaju da su naše sklonosti sklonosti spram vlastitih subjektivnih stanja -užitka koji proizlazi iz zadovoljenja. 284] 362 . ona zna da bi iskustvo koje doživljava u prirodi. Cijela situacija unutar koje se individua nalazi popri- ma novu zanimljivost. izd. Što smo zainteresiraniji za osobe. osoba i društvo odnosa. to smo općenito zaintere- siraniji za život. moralni nagoni bi trebali biti oni "koji pojačavaju i proširuju ne samo motive iz kojih direktno prois- tiču već također i one druge tendencije i stavove koji su izvori sreće". Sve stvari vrijedne truda jesu zajednička iskustva. AJi s ovdje izloženog gledišta. bila i te kako naglašenija kad bi se mogla podijeliti s drugi- 2 [Dewey i Tufts. Ako je to cilj. Sada smo slobodni od ograničenja utilitarijanca i kantovca ako prihvatimo da je žudnja upravljena spram predmeta a ne spram užitka. I Kant i utilitarijanac su u temelju hedonisti. po tome da li cilj doista pojačava upravo sam nagon. onda su svi naši motivi dakako nešto subjektivno. Oni također. promatrajući sreću s gledišta samih nagona. ili ono u užitku knjige. Čak i kad je neka osoba sama. Tako. Slično tome. ona otkriva da njen interes doista dovodi do pojačavanja tog motiva i do proširivanja drugih motiva. proširuju i daju izraz također i drugim nagonima. jer on tako široko uveća­ va zanimanje. str. S Kantovog stajališta oni su loši. Takve ciljeve priznajemo kao osobito važne. ukoliko je riječ o drugima. dovode do ozljeđi­ vanja drugih individua. To bi bio predloženi standard. onda je i motiv bolji. ako je predmet po sebi bolji. možemo postaviti standard na sljedeći način: cilj bi trebao biti onaj koji pojača­ va motiv.Um. dakle iskustva koja bismo mogli smatrati čisto indivi- dualnima. U Deweyevim odrednicama. Nagoni će biti dobri u onoj mjeri u kojoj pojačavaju sami sebe. steći intelektualan motiv je najveći blagoslov što ga čovjek može dobiti. a s utilitarijanskoga oni su isti za sve akcije te stoga neutralni.

9. Pogledamo li pak prema cilju djelovanja. Ćovjek je konstituiran iz vlastitih interesa. Vi dosežete moralni cilj i zadobivate moralnu sreću samo ukoliko možete vlastiti motiv i zbiljski cilj koji slijedite poistovetiti sa zajed- ničkim dobrom. a s druge stoji sopstva. a ne prema samom nagonu. Promatramo li individuu s gledišta njenih nagona. a kad su ti interesi frustrirani. tc koje bude druge nagone. a one koje slabe druge motive po sebi su zle. možemo vidjeti da će dobre biti one žudnje koje se pojačavaju ili se nastavljaju u svo- jim izražajima.da se svi uključeni interesi uzmu u obzir. koje omogućuje organizirano društvo. On čita knjige. prisjeća se iskustava koja je doživio. Ili pak može preći u one mističke doživljaje . postoji jedan bitan zahtjev. To dvoje odgovadjedno drugome u moralnom vladanju. moralni ciljevi po svojoj prirodi također moraju biti društveni. Dodatni ogledi ma. Upravo kao društvena bića mi smo mo- ralna bića. Sadržaj je uvijek društvena karak- tera. U našem refleksivnom vladanju uvijek rekonstruiramo neposred- no društvo kojem pripadamo. To bi tre- balo dovesti do razvoja nekog šireg sopstva koje se može identificirati s interesima drugih. Mi stalno rekonstruiramo. da bi živio među vlastitim mislima. nalazimo da su dobri oni ciljevi koji dovode do ostvarivanja sebe kao društvena bića. Trebalo bi djelovati s obzirom na sve uključene interese: to bismo mogli nazvati "kategoričkim imperativom". Koncepcija religioznog života po sebi je društvena koncepci- ja. mi- jenja se i samo društvo.sjedinjavanje s bogom. Mislim da svi osjećamo kako čovjek treba biti 363 . S jedne strane stoji društvo. one pak koje se ne pojačavaju dovode do nepoželjnih rezultata. koje omogućuje sopstva. Ćak i kad izgleda da se netko povlači u sebe. Zauzimamo sasvim određene stavove koji uključuju odnos s drugima. tada se u neku ruku traži upravo žrtvovanje tog uskog sopstva. Mi smo nedvojbeno identificirani s vlastitim interesima. Naš moral se sabire oko našeg društvenog vladanja. Kada se radi o pro- blemu rekonstrukcije. on stvarno živi s drugima koji su mislili ono što misli on. Ukoliko se mijenjaju ti odnosi. Budući je ljudska narav bitno društvenog karaktera. ona se okuplja oko ideje zajednice. predviđa uvjete pod kojima bi mogao živjeti.

Znanstvenik mora razmotriti sve činjenice. U iskustvima individue vrijednosti dolaze u međusoban sukob. ali da se osoba koja to čini stvarno ne žrtvuje. Dakako. ali on razmatra samo one činjenice koje su uključene u neposredni prob- lem. Bitno je upravo da se razmotri svaki uključeni interes koji je u ljudskoj prirodi. rekao sam da jedina prov- jera koju možemo postaviti jest da li smo uzeli u obzir svaki uključen interes. i time dajemo doprinos u smjeru razvoja moralne svijesti zajednice. Ono što je pravo nastaje u iskustvu individue: ona počinje mijen- jati društveni poredak. nego postaje širom osobom. jer on pred- stavlja onu vrst svijesti u kojoj čovjek odlučuje promijeniti poimanje onoga što je pravo.one koja sebe poima onako kako se individue nisu poimale u prošlosti. osoba i društvo spreman priznati interese drugih čak i kad su oni suprotni njegovima. višeg poretka. Ona postaje instrument. Postavljajući pitanje što je pravo mi smo u istoj situaciji. putem kakva novog tipa individue . To ilustriraju pro- roci među Hebrejima i sofisti među Grcima. ona je instrument kojim se sam običaj može izmijeniti. Prorok postaje veoma važan iz tog razloga. Čovjek može razmotriti samo interese koji ulaze u njegov problem. 11. ona sebe poima kao pripadnicu nekog drugog društvenog poretka koji treba zauzeti mjesto staroga. Kada dođemo do pitanja što je pravo.Um. Ona se ne javlja naprosto kao posebna individua. sredstvo mijenjanja starog poretka u novi. · 10. Ona je članica nekog novog. njena je funkcija da dade izraza različitim vrijednostima pomogne formulirati mjerila koja zadovoljavaju više od postojećih. ono što je važno sa stajališta morala jest da se to napredovanje zbiva putem indi- vidue. Skupina napreduje od starih mjerila ka novom mjerilu. Ali moralne promjene su one koje su se zbi- vale putem djelovanja individue kao takve. Ono što želim istaknu- ti jest da se ta nova individua pojavljuje kao predstavnica drugačijeg društvenog poretka. bilo je evolucijskih promjena koje su se zbile bez individualnih reakcija. Znanstvenik koji nastoji otkriti da li se stečene karakteristike 364 .

To je jedina metoda koju pojedincu 365 . baš kao što su proroci izlagali poimanje zajednice u kojem su svi ljudi braća. To ne znači da čovjek. a čovjek to nikada ne može učiniti naprosto s vlastita stajališta. U iskušenju smo da ignoriramo stanovite interese koji su protivni našim vlastitima. od bilo koga. Znanost nikako ne može reći kakve će biti či­ njenice. individua treba uzeti u obzir sve te interese i onda razraditi plan djelovanja koje će racional- no postupati s tim interesima. Ne možete nekome reći kakva mora biti forma njegova čina. i postoje stano- vite vrijednosti o kojima se zasigurno radi. kažemo da ne priznaje vrijednosti. racionalna. i mora biti racionalan. Ne možete unaprijed postaviti fiksna pravila o onome što baš treba činiti. Moralni prob- lem je problem koji uključuje stanovite sukobljene interese. mora preda se raširiti sve društvene vrijednosti. i sve što tražimo. Kad prigovaramo nečijem vladanju. U moralnim sudovima moramo razviti neku socijalnu hipotezu. 12. Moralni čin mora uzeti u obzir sve vrijednosti o kojima se radi. To je ono što tražimo. Ako sada upitamo koja je najbolja hipoteza. jedini odgovor koji možemo dati jest da ona mora uzeti u obzir sve uključene interese. i istaknemo one s kojima smo se identificirali. nije djelovao racionalno obzirom na njih. To je specifičan problem. Jedino pravilo što ga može izložiti neka etika jest da pojedinac treba racionalno postupati sa svim vrijednostima koje se nalaze u nekom specifičnom problemu. nego samo one činjenice koje se odnose na njegov problem. tako da hipoteza bude konzistentna. ništa više no što znanstveniku možete reći kakve će biti činje­ nice kojima se bavi. pristupajući problemu.to je sve što se može reći. aE može pružiti metodu da im pristupimo: priznati sve činje­ nice koje pripadaju problemu. To je jedina metoda koju etika može iznijeti. i ako ih je priznao. Možete otkriti koje su to vrijednosti o kojima se radi u aktualnom problemu i racionalno postupati obzirom na njih. Ta hipoteza je ona koju mi iznosimo. Sam pro- blem definira vrijednosti. Svi ti interesi uključeni u sukob moraju biti razmotreni. Mo- ramo je promotri ti s gledišta društvene situacije. ili da. Dodatni ogledi mogu nasljeđivati ne mora uzeti u obzir činjenice relativnosti.

366 . Naši društveni od- nosi konstituiraju sopstvo. osoba i društvo može dati etika. te da ih potom dovede- mo u nekakav racionalan odnos s onim neposrednijima. skloni smo ignorirati te druge i uzi- mati u obzir samo one neposredne. 13. Isticao sam daje su- ština sebičnosti postavljanje uskog sopstva nasuprot širemu. Osjećamo da su osobe obzirom na njih sklone zauzeti ono što zovemo sebičnim stavom. ali greške nisu grijesi. Ima mjesta za greške. I jedno i drugo je bitno za moralno vladanje: da treba po- stojati društvena organizacija i da individua mora održati sebe. Meto- da da se u obzir uzmu svi oni interesi koji sačinjavaju društvo s jedne strane i individuu s druge jest metoda morala. Od najveće je važnosti da se odredi što su ti· interesi u toj posebnoj situaciji. Ćovjek mora održavati samopoštovanje. Jako je potrebno da čovjek bude kadar postu- pati s njima nepristrano. i može se dogoditi da se u očuvanju samopoštovanja mora suprotstaviti čitavoj zajednici. Ali kada neposredni interesi dođu u sukob s drugima koje nismo priznali.Um. Ali on to čini s gledišta onoga što smatra višim i boljim društvom od po- stojećega . Naše društvo je izgrađeno iz naših društvenih interesa. Poteškoća je u tome da navede- mo sebe da priznamo te druge i šire interese.

L. "The Basis of a Parents' Association". u American ]ou mal of Sociology.. ibid. str. An Introduction to Comparative Psychology. 604-7. u Psychological Review. "The Relations of Psychology and Philology". ibid. Philosophical Review. III (1903). str. Elementary School Teacher. I (1904). IV (1903-4). 210-13. Recenzija C. I (1904). str. "The Working Hypothesis in Social Reform". Abstract.. 77-112. 337-46. Abstract. 1-17. 375-91. ibid. Decetmial Pub/icatio11s. Recenzija Le Bon. University of Chicago Record.. 162-64. str. 140-45. IX (1900). Abstract. "Some Aspects of Greek Philosophy". "Herr Lasswitz on Energy and Epistemology". Psychology of Socialism. Morgan. 367 . "The Definition of the Psychical". 42. u Psychological Review. v (1899). I (1896-97). "A Theory ofEmotions from the Psychological Standpoint".Bibliografija radova Georgea H. Psychological Bulletin. II (1895).]oumal ofPhilosophy. Die modeme Etzergetik i~l ihrer Bedeutungfiir Erketmtniskritik. university of Chicago.. I (1894). "Suggestions Toward a Theory of the Philosophical Disciplines". 172- 75. "The Relation of Play to Education". "Image or Sensation". 399-402. 404-12. 367-71. ibid. Meada Kronologijskim redom Recenzija K Lassiewitz.

u Psychological Bulletin. XII (1908. 19-20.). 174-80. osoba i društvo Recenzije D.10.). "Concerning Animal Perception". "On the Problem of History in the Elementary School. 402-6. str. 7 (1908." ibid. "The Philosophical Basis ofEthics. Recenzija Jane Addams. Psychological Review." Union Labor Advocate. VI (1909. "Editorial Notes". "Social Consciousness and the Consciousness of Meaning." Psychological Bulletin.). 108. 327-28.Um. Draghicesco. IV (1907).. Elementary School Teacher. 281-84." Elementary School Teacher. "The Relation oflmitation to the Theory of Animal Perception". The Newer Ideal of Peace. XVIII (1908. Science. XV (1907).. II (1905). VII (1910. "Moral Training in the Schools.. 399-405.). XIV (1906). 237-49. 401-8." ibid. 160. Psychological Bulletin." Psychological Bulletin." International journal ofEthics. "Science in the High School". "Policy of the Elementary School Teacher. determinisme biologique et determinisme social. VIII (1907-8).). 393-99. "Industrial Education and Trade Schools". str. Psychological Bulletin. IX (1908-9. 383- 90. "Social Psychology as Counterpart to PhysiologicaJ Psychology. XXIV (1906). III (1906). 369-83.). u American journal of Sociology. Abstract. 397-405. 164. "What Social Objects Must Psychology Presuppose?"Journal of Philosophy." University of Chicago Record. 131-38. "The Social Settlement: Its Basis and Function. XIV (1907). "Educational Aspects of Trade Schools. "The Teaching of Science in College". 390-97. br. "Industrial Education and the Working Man and the School. i Le probleme du determinisme. str.). "On the Educational Situation in the Chicago Public Schools". City Club Bulletin. VII (1910. 210-11. School Review.. 433. · 368 . XIII (1907). "The Imagination in Wundt's Treatment of Myth and Religion". ibid. VIII." ibid. Du role de l'individu dans le determinisme social. I (1907-8). 311-23. 121-28.

Recenzija Warner Fite. 'Josiah Royce. Anderson. Jr. X (1913.). str. Tize Conscientious Objector.). VIII (1911. 214-15. "The Mechanism of Social Consciousness."journal of Philosophy."Journal of Philosophy. Elementary School Teacher.A Personal Impression. 432-36. Recenzija B. 315. 1917.. Bibliografija radova Georga H. 141-55. "Professor Hoxie and the Community.) 323-28." Survey. 369 .. Individualism: Four Lectures on the Signlfrcance of Consciousness for Social Relations.). str. "The Social Self.)." International journal of Ethics. odbora City Cluba. IX (1916-17. "Remarks on Labor Night.The Passage of the University through the State Political Agitation of 1914. pamflet br." Scimce.. "Smashing the Looking Glass. IX (1912. VIII ( 1911.354-61.. 176-227. 349-51.) 688-93." Survey.).. "Natural Rights and the Theory of the Political Institution. XII (1915. u Psyclzological Bulletin. 33. "The Psychological Bases oflntemationalism. Social Value. XXXIII (1914-15. "A Heckling School Board and an Educational Stateswoman. XXXI (1910. Rejoinder. u Psyclzological Bulletitl. with Indications these offer of the Place the State University Holds in the Community. 248-49.).). 1912." ibid." University of Chicago Magazine. Allen and His Staff and the Legislative Fight of 1915. "Patriotism through Education Series. "Madison. 401-6. M. XIII (1912-13.). "Exhibit of City Club Committee on Public Education.). "Scientific Method and Individual Thinker. XXXV (1915-16. predsjednika Georgea H.).)."Joumal of Philosophy. 607. the Survey byWm. Meada "Psychology of Social Consciousness Implied in Instruction." objavila National Security League." ibid. XXVII (1917. 168-70.. A Report on Vocational Training in Chicago and in Other Cities. str. H. 604-7.). str.. 114-17." ibid. Recenzirao J u dd.)." Creative Intelligetue (New York: Henry Holt & Co. a Study in Economic 11zeory. 9. XXXI (1913-14." City Club Bulletin. Meada. (Chicago: City Club of Chicago. 374-80. 1917. V (1912. 610. 443-44. New York City.

157-63." Studies i11 the Nature of Truth." Intelligent Philantlzropy. 1932.)."]oumal of Philosophy. XXXV (1929-30." Intemational]oumal ofEthics.). "Retiring President's Address. 382-92. XXXIII (1923." Proceedings of the Sixth Intemational Congress of Philosophy (1926.). "The Genesis of the Self and Social Control" ibid. XIII (1920. 577-602. u Survey. 385-407. 133-48. XI (1929. 693-706.).." Intemational journal of Ethics. Ponovo objav- ljeno u Tize Philosophy oftlze Present (Chicago. "Cooley's Contribution to American Social Thought. str. 251-77. XXVI (1929.). and Dewey. 94. ur.James. XXXIX (1929. "Scientific Method and the Moral Sciences.).)." International Journal of Ethics. 211-31. "Bishop Berkeley and His Message." Intemational ]ou mal of Ethics. 67.).).). University of California Publications in Philosophy. 1930. XXXVI (1926. 75-85. 370 . "National-Mindedness and Intemational-Mindedness. "Philanthropy from the Point ofView of Ethics. 75-105. Truancy and Non- Attendance i11 the Chicago Public Schools. in their American Setting.). "The Nature of Aesthetic Experience. 65-88. 421-30.).). str. 1929. "A Pragmatic Theory of Truth. XXXV (1924-25." Essays in Houor of]olm Dewey (New York: Henry Holt & Co. XXIII (1917-18. 1930.).)." American journal of Sociology.. "The Nature of the Past. osoba i društvo Recenzija Edith Abbott i Sophonisba P. 369-70. Breckenridge. str. "The Psychology ofPunitive Justice." America11]oumal of Sociology. XL (1930. "A Behavioristic Account of the Significant Symbol. XIX (1922. str." City Club Bulletin. Massachusetts: Harvard University Press.Um. "The Objective Reality of Perspectives. 229-47.). XXXVIII (1917. "The Philosophies ofRoyce. vidi br.]o/m Dewey: T/ze Man and His Philosophy (Cambridge. Faris."Joumal of Philosophy. Također u suradničkom svesku.). Lane i Dodd (Chicago: University of Chicago Press. 235-42.

" pripremljeno za Intemational]oumal cif Ethics. xl+195.S. A. W Moore's Philosophy. Bibliografija radova Georga H. s uvodom Arthura E. XVII (1931. XLVI (1936.." University cif Chicago Record. N .) 371 . Co. Murphya i uvodnim napomenamaJohna Deweya.). Str. Meada "Dr. 1932.). "The Philosophy ofJohn Dewey. The Philosophy cif the Presetll. III (Chicago: Open Court Publ. The Paul Carus Foundation Lectures. 47-49..

.

1997). H. No. Stu- denti su mu se. pojavljuje i u našem izda- nju. "kreativnim sociologijama" (M. osoba i društvo . zahvaljujući redovitom posjećivanju pre- davanja. pak. nakon njegove iznenadne smrti u 68. To je djelo utrlo put gotovo svim tipovima sociologije koji se u literaturi najčešće nazivaju "individualističkim". G. svatko će. Ritzer. na temelju zabilješki i sjećanja. 1934. lako je naziv "simbolički interakcionizam" bio ponuđen i prihvaćen nešto kasnije. "subjektivističkim" ili. godini života.nepune tri godine nakon smrti omiljenog profesora. H. 1937). u disciplinarnom smislu. Ukratko ćemo podsjetiti čitatelja na osnovne podatke o nastajanju ove knjige koja se. Plijenio je pažnju prisutnih i bio nezadovoljan ako bi nekakav šum ili neprikladno pita- nje prekinulo "neprekinuti tijek" njegova izlaganja (G. Mead nije bio toliko redovit. 1934). lako steći dojam o tome koliko je Mead bio na tragu ove nove i specifične socijalno-psihologijske i sociologijske legitimne teorijske orijentacije. Morris). pod uredničkom su palicom 373 . čitajući ovu knjigu. H. Meada.Ognjen Caldarović G. kako navodi G. nje- gova su predavanja bila izuzetno dobro posjećena. najranijih djela iz područja simbo- ličkog interakcionizma. Ritzer. Mead: U m. Mead bio je. nego ijedno od najznačajni­ jih i. višestruko i veličanstveno odužili ..sociologijsko utemeljivanje jedne značajne teorije Knjiga koja se ovdje prvi put na hrvatskom jeziku nudi čitateljima nije samo kapitalno djelo G. odličan predavač. sistematičan i uporan u objavlji- vanju svojih radova koliko je bio uspješan i zanimljiv predavač. od jednog drugog autora koji je sistematizirao osnovnu teorijsku i metodološku poziciju te principe simboličkog interak- cionizma (Herbert Blumer. gotovo sedamdeset godina nakon objavljivanja (The University of Chicago Press.

nego mehanizama koji djelovanje omogućavaju i usmje- ravaju u određenom pravcu.society najlakše je. ) osobe. "sopstvo". Mead se pokazao kao vrlo istančan pro- matrač i samopromatrač najsloženijih procesa koji se odvijaju unutar i u okružju pojedinca u njegovim naporima da shvati svijet oko sebe. and Society. naročito ako se pomognemo odrednicom koju i sam Mead nudi: "društvo" je sve ono o čemu se dogovorimo da predstavlja društvo! 374 l . sveobuhvatno i zadovoljavajuće prevesti na hrvatski jezik. kao i neke druge moguće varijante.dakle. prevesti na hrvatski. ili. Mead polazi od pretpostavke objašnjenja koje se temelji na ideji organiziranog ponašanja društvene grupe . Ovo posljednje mo- žda dobro pogađa bitan element kojim se zapravo cijeli simbolički inter- akcionizam i bavi: što je to osoba. duh. interpretira ga te da i sam zauzme stav koji odgovara "očekivanim" situacijama koje su istodobno proizvedene od okoline (drugih aktera) i od strane djelujućeg aktera. samo će djelomično zadovoljiti sve moguće aspekte i značenja.. Mead se zanima za razumijevanje.ije u klasičnom smislu autorsko (moglo bi se mnogo hipotetizirati što i kako bi sam Mead rekao o toj temi u jednoj planski organiziranoj knjizi!). Um. mind predstavlja proces stvaranja smi- sla o svijetu oko nas ali i smisla našeg vlastitog djelovanja u tom istom svijetu. no opet složen odgovor: svijest osobe. a ni potaknuti bez pos- tojanja organiziranog ponašanja (djelovanja) ljudske grupe. ima različita ali i slična značenja. Vari- janta koja se nudi u ovom prijevodu. "um". Self. izuzev posljednjega. kako ona {interaktivno) nastaje. ne prvenstveno motiva ljudskog djelovanja. preživjelo je kušnju vremena kroz prijevode na brojne jezike i kroz brojna izdanja. Posljednji . doista je teško pre- cizno. uteče na njegovu mijenu.treći pojam iz naslova ove knjige . pak. "umu". 1 Sve pojmove u naslovu ove knjige. Kako sc to pak i u knjizi naglašava. Morrisa stvorili knjigu Mind. osoba i društvo Ch. njen "duh". kako smo već istakli. konstituira ga. 1 Iako djelo J:J. što je "konstituira"? Mead daje jednostavan. ponašanje pojedinca nije moguće ni objasniti. "osobi". Mit1d kao "duh". ali i "svijest". Koji je najznačajniji doprinos te "neautorske" knjige najpoznatijeg autora u području sociologijske orijentacije nazvane simbolički inter- akcionizam? U prvom redu. razvija se kao neprekinuti "proces" u kojem različiti elementi konstituiranja te iste svijesti (osobe) "pregovaraju" i oblikuju se u interakciji s osnovnim elementima koji tvore koncept (ideju.. Se!fkao pojam također je podložan različitim interpretacijama- može se raditi o "svijesti". um .

Prvo. dakle.riječ je o dinamičnom. ili igranje "sam sa sobom" (mala djeca). 375 . njena osob- nost."mene" . Svijest osobe. '1a" po kojem je pojedinac poznat. Mead vrši značajna razlikovanja objašnjavajući clemente od kojih je "osoba" (njena svijest.koji je smješten kao u preši između '1a" i "uopćenog drugog". stalno mijenjajućem procesu. odnosno "igranja" igre (game). "Osoba". specifičan i prepoznatljiv. a u razvijenijem stadiju. samo je djelomično poznat. "Ja" je tek djelomično osviješten clement svijesti neke osobe. Pogovor Nadalje. pak. nastanak "mene" nije trenutan. ličnost postupno prelazi u fazu "zajedničkog igranja". vodimo računa da se zapravo radi o podjeli na samostalno zabavljanje "igrom". "Mene" samo dinamična je interakcija različitih razina i sfera koje. Razvoj ljudske ličnosti (osobnosti.. bolje rečeno.taj je dio svijesti osobi dijelom nepoznat ili. očekivani i uglavnom predvidljivi pojavni "oblik" osobno- sti neke ličnosti. osobnost (svijest) re- zultat je "unutarnjeg razgovora" sa samim sobom uz korištenje zna- čajnih simbola. naglašava činjenicu da se self sastoji od nekoliko elemenata: od '1a" (J). Raniji je stadij onaj u kojem se dijete jednostavno "igra" sa samim sobom (play). stupnjeva. dakle. a u drugom slučaju se "igranje" izvodi prema pravilima. a ne na spon- tanu zabavu bez pravila i obaveza tipičnu za najmlađe djetinjstvo.. proizvedena. "mene" (me) i "uopćenog drugog" (generalized other). funkcionira u prostoru koji određuje tek djelomično spoznati '1a" i njegova podruštvljena varijanta . koji se javlja iza treće godine života. "Mene". zapamćen.) izgrađena. sve više liči na zajedničku igru (utakmica). predstavlja "socijalizirani". kon- tinuiranom. bitan cle- ment konstituiranja igre jest njena procesualnost (opet dolazimo do 2 Budući da u hrvatskom jeziku nije moguće precizno razlikovati pojmove play i game u navedenom smislu "igre" i "igranja". njen duh. "vanjski". On je velikim dijelom skriven u podsvijesti i mogao bi biti više predmetom psihoanalize nego sim- boličkog interakcionizma. "mene" i "uopćenog drugog". 2 Osim pravila. u krajnjoj instanci. njen um. u kojoj se igra sve više odre- đuje i razumije pomoću različitih pravila. No. ali i svijesti) prolazi kroz neko- liko faza. Pro izveden je u procesualnoj dinamičkoj interakciji između '1a". pred- stavljaju vlastitu osobnost.

naravno. Bez njega bilo bi gotovo nemoguće provesti bilo kakav tip socijalizacije u kojoj se od pojedinca očekuje da "pounutri" zah- tjeve zajednice. sa- morazumljiva okolina u kojoj se simboli razumiju) . osoba i društvo razvojnog dinamičkog koncepta osobe). dinamičnost. kolektiva. Pojedinac. a cijeli je rezultat takav da jedan (sportski) tim djeluje kao "kolektivno tijelo". odnosno ciljeva datog društva) . pobijediti protivnika. Životinje "razmjenjuju geste" (pokrete).otpad- nik iz društva (Mertonov "neprilagođeni" koji se.zapravo je onaj primjerak u društvu koji ne podliježe (ili se djelatno opire) ele- mentima djelovanja "uopćenog drugog".Um. 376 . zajednice i običnih kolektiviteta.). Ovim konceptom Mead je značajno unaprijedio dotadašnja tumačenja nastanka socijalnog ponašanja i definitivno otklonio mno- gobrojne "objašnjavajuće" paralelizme između animalnog i humanog svijeta. No. sve dok je "pri sebi". U tom je kontekstu "mene" proizvod interakcije procesa individual- ne specifičnosti. ili buni protiv postojećih normi. zabiti što je moguće više golova. Nđ. djelovanja "društva" (okolina. osobito "mene". međusobno prešutno razumijevanje kako fizičkih (pokreti). Taj cilj zajednički je imenitelj pojedinačnih napora svakog od igrača. da bi to razumijevanje bilo moguće.. "usađena" u njega. naprotiv. kad pojedincu "pukne film". kao samorazumljivog stava "zajednice" koja koordinira različite elemente ')a". Ono se. ili povlači. on trenu- tno odustane od prisjećanja i ponašanja upravljanog sistemima uopćenog drugog i približava se životinjskom tipu reagiranja. politike. ali pri tome ne raz- mišljaju niti su podložne djelovanju "uopćenog drugog". nogomet) bila bi nemoguća ukoliko ne bi postojao i zajednički cilj kojemu streme svi sudionici-igrači (pri- mjerice. košarka. taj kolektivizam ne bi bio moguć kad ne bi postojala samorazumljiva pri- hvatljivost "kolektivizirajućih elemenata" okoline koji modeliraju aspekte pojedinčevog ponašanja. tako i izgovorenih simbola (glasovi). igra (utakmica) više pojedi- naca (primjerice. upozorava Mead. itsl. ideologije. Ali. Prema ovom konceptu. potrebno je uključiti i djelovanje "uopćenog drugog". "uopćeni drugi".. Pojedinac. funkcionira poštujući mnoga pou- nutrena pravila koja su socijalizacijom. tijekom dugog procesa odra- stanja. pro- tegnuti daleko izvan područja sportskih igara. Golem značaj kategorije "uopćeni drugi" može se.

što ga stavlja na najznačajnije mjesto utemeljitelja sim- boličkog interakcionizma. nepredočivih. a ipak sistem koji upravo i omogućuje postojanje društva. nego o njegovom utemeljenju posredstvom simbola kao elemenata univerzalnog minimuma sla- ganja. odnosno postoji općenito slaganje o njihovu značenju. dijeljeni. "simbolički". ono što omogućuje društveni život nije tek jed- nostavno fizičko postojanje simbola oko čijih smo se značenja "slo- žili" i "dogovorili". simbola iz prošlosti. no uvijek su zajednički. za umjetnika predmet umjetničke obrade. "mitski". oni su samo niz sistema znakova koji stavljeni u određeni poredak. pose- bni. te uz poštivanje različitih pravila. Sistem simbola s najapstraktnijim značenjem. nego iz socijalne situ- acije koja se odvija. itsl. Simboli su stvari (pojave) uz pomoć kojih se odvija komunikacija u društvenom svijetu. Da bi poslužili komu- nikaciji. pri- mjerice. zapravo. no može biti podložna promjenama konteksta i individu- alnim tumačenjima. simboli moraju biti zajednički. pa sve do izrazito apstraktnih. no i to da simbol (primjerice dr- vo) za pojedinca može imati različita značenja (za drvodjelju pogodan materijal. Sim- boli mogu biti različite naravi (materijalni. moraju imati univerzalno značenje (tumačenje). u sudskoj praksi uzima kao olakotna okol- nost "umanjene uračunljivosti"! Nadalje. osnovicu samog društva - društva tumačenog iz perspektive simboličkog interakcionizma. N o. "Zajednički simboli" stoga predstavljaju osno- vicu komunikacije u društvu. da se u društvu pojavljuju različiti simboli. Jasno je. za šumara pred- met analize. Značenje sim- bola proistječe ne iz njihovog apstraktnog značenja (kao što je. nematerijalni. Ovdje se ne radi ni o kakvoj "simbolizaciji društvenog života" ili simboličkoj strani društvenog života. tvore apstraktni sistem 377 .). Interpretacija pojedinog simbola u pravilu je istoznačna. jest jezik kojim međusobno saobraćamo. opći. bitan element u Meadovom radu jest njegovo tumačenje pojma simbol. itsl. itd. jeziku kao apstraktnom sistemu znakova pridano značenje zbog međusobne komunikacije) ili konvencija. dakle. nego njihova uloga u ostvarivanju interaktivne komunikacije. za šetača predmet divljenja. To znači da se isti simbol u različitim socijalnim situacijama može različito tumačiti. Pogovor što je također zanimljivo. općimo.od materijalnih.). Koliko god se jezici međusobno razlikovali.

zapamti. a u širem smislu i u tradiciji simboli- čkog interakcionizma. kao trećeg elementa u konstruiranju soci- jalne interakcije. Radovi E. također predstavlja nastavak tradicije simboličkog interakcionizma. na nasljeđu meadovski zamišljenog socijalnog interakcio- nizma. Kako smo ranije naveli. Goffmana. nego je samo okvir za socijalnu interakciju. ali i sistem koji se pročita. regulatorni obrazac i re- gulirano je pravilima koja su na prvi pogled nešto čvršća od pravila koja nastaju i realiziraju se pred našim očima tijekom procesa socijalne interakcije. premda se prvenstveno referira na "sociologiju znanja". organizaciono.Um. Društvo je isto toliko podlo- žno dinamičnim fragilnostima interakcije koliko je to i područje "igra- nja" ili pak proces nastajanja ideje o "osobi". Društvo je stoga situacionog karaktera. Mnoge sociologijske teorijske orijentacije razvile su se. S obzirom na Meadovu socijalno-psihološku orijentaciju. Stoga društvo treba shvatiti kao integrirajući okvir koji bez ranije objašnjene socijalne interakcije i komunikacije ne bi mogao biti djelatan. stvar je dogovora. Primjerice. Socijalna konstrukcija zbilje Bergera i Luckmanna. organizira. složeni proces na kojem Mead inzistira. "duhu" ili "umu". socijalni se interakcionizam legitimi- rao kao ravnopravan također snažnoj i djelatnoj drugoj najvažnijoj sociologijskoj teorijskoj orijentaciji -strukturalnom funkcionalizmu u njegovim različitim derivacijama. propusna (etnometodologija!) i uvijek 378 . Društvo je samo okvir. tc drugi oblici individualističkih orijentacija u klasičnijoj ali i suvremenoj sociološkoj teoriji. posebno u pojmu "konstruiranja". Onaje privremena. ne bi se mogli razvijati bez utemeljenja na idejama koje su izložene u ovoj knjizi. kao i na format njegove analize te njegov interes za intersubjektivnost i inter- akciju. forma. dijelom i fenomenologijska sociologija. kao što smo ranije kratko napomenuli. Što društvo jest (ili treba biti). razumije. Socijalna se scena. Upravo "element proizvođenja socijalne scene".raspada. stvara. osnovica je za razu- mijevanje svih triju elemenata analize. osjetljiva. a i danas se razvijaju. stalno se mijenja. ali nije institucionalno. osoba i društvo koji je već samim izričajem jasan sugovorniku(nicima). uglavnom rezidualnog. "politički". sasvim je jasno da je u njegovom sistemu socijalnog interak- cionizma kategorija dmštva. dodatnog karaktera. održava i . dakle. pa i cijela ctnometodologija.

uvjerljivijeg i čvršćeg karaktera. Mogli bismo legitimno reći da ova dva osnovna teorijska pravca u sociologiji dje- lomično odgovaraju i dvama osnovnim tipovima metodologija u so- ciologiji: kvalitativnoj i kvantitativnoj. Socijalno-intcrakcionistička društvena scena ne može. objasniti njegov sastav i procese te dati moguće projekcije razvoja? Upravo na razmeđu tih dviju orijentacija. kako s obzirom na svoj unutarnji sastav (pojedinci. Socijalni se život ne sastoji samo od jednostavnog "papu- njavanja" unaprijed predviđenih uloga i "mjesta" koje pojedinci "za- uzimaju" (radikalnije verzije strukturalizma). sklonost interpretativ- noj subjektivizaciji nalaza istraživanja te malu ili vrlo slabu moguć­ nost predikcije. 379 . krh- kost formata socijalne scene koja se istražuje. "mekog"-"tvrdog") kriju sc slabosti. posebne. uz ostale prednosti "mekih" analiza u sociologiji. cjelina) kojim se sociolozi bave? Kako "uhvatiti" njegovu strukturu. subjektivnog-objektivnog. dinamičkog­ -statičkog. dinamičnost analize i opisa te obrazaca strukturacije socijalne scene. oblikujući i ugečući i na druge poje- dince tc se kroz te izmjene i sama ideja o osobi i društvu kontinuira- no transformira. tako i s obzirom na svoj for- mat. zanimljivost uvida. Druga. strukturalno-funkcio- nalistička tradicija u sociologijskoj teoriji također ima svoj legitimitet i brojne pristalice. situa- cionc i podložne promjenama? Gdje je "društvo" (kao struktura. institucije). promatrao "izvana". naravno. Prednosti su pak dubina i doseg analize. mijenjaju. Kako su u mnogo navrata poka- zale rasprave u sociologiji koje se odnose na metodološke dimenzije.mikro i makro orijentacije (gdje se uvijek prelamaju i dimenzije akcije-strukture. Pogovor različita. Kako će sociolozi komparirati pojedine tipove soci- jalnih interakcija kada su one uglavnom specifične. nego je socijalni život dinamički proizvod koji nastaje iz scene koja sc odvija i koji zapravo u mnogim varijantama i jest ta ista scena! U tom se tijeku i sami pojedinci oblikuju. Društvo je u stalnoj mijeni. ali i prednosti svake od orijentacija. or- ganizam. osobito zbog svog "znanstvenijeg". ali i "iznutra". individualnog-kolektivnog. pa tako i socijalnointerakcionističke. do kraja zadovoljiti zainteresiranog sociologa koji teži pružiti sveobu- hvatno i cjelovito tumačenje društva. Osnovne slabosti odnose se na nisku razinu komparabilnosti nalaza utemeljenih na socijalnointerakcionističkoj perspektivi.

nego će uvijek imati svoje mjesto. da nije bilo temeljne rasprave iz simboličkog interakcionizma koju nam izlaže G. No. dosege. potrebne i prikladne. H. trajna sociološka para- digma koja neće nestati. a koristi ih se ovisno o predmetu istraživanja te fazi istraživanja (kvalitativna. danas često govori o "obnovi interesa" za kvalitativnu metodologiju. U tom smislu treba shvatiti i vrijednost objavljivanja prijevoda ove knjige na hrvatskom jeziku. pa po- tom kvantitativna). prednosti i slabosti. U tom smislu je i simbolički interakcionizam.Um. Mead u ovoj knjizi. pre- točen u suvremenije sociologijske orijentacije. 380 . primjerice. ili se pak radi o trenutnoj sociološkoj "modi" pa se. najvjero- jatnije ne bi bilo razvoja suvremenijih oblika sociologije koji se osla- njaju na ovu orijentaciju. osoba i društvo - obje metodologije su legitimne.

4. nasuprot organizacija u smislu stavova 13 Watsonovoj užoj upotrebi 4 razlika u društvenoj organizaciji značenje za estetsku teoriju 267 219-235 biologijska jedinka. kao univerzalizirajuća Buda 206 samouprava 255 budizam 268. 350-352 unutrašnji i vanjski aspekti 7-8 Bryce. 303 asocijacijska psihologija. omogućena Burrows 240 preuzimanjem uloge 354-355 analiza. u 24- svijesti 312-318 25 upotreba termina b. 287 analiza predmeta. u odnosu spram u komparativnoj psihologiji 10 sebe 330-335. društveni su po Aristotel 254 naravi 363 asocijacija. moralni. C. KAZALO Amerika.definicija 7 atributi. društveno značenje 270-271 apstrakcija. kao procesi upravljeni na predmete 361 redintegracije 324 Cooley. J. definicija 8 Bergson 8 ispunjenje čovjeka nasuprot biheviorizam.330-331 Baldwin.. M. zbog konlikta i cenzor 198 inhibicije 81 ciljevi. H. 63 društveni. J. 280 381 . VIII. objašnjenje refleksije fizičkoj stvari 176 97-104 kao fundamentalna danost za i paralelizam 1OO. kao statična 20 čin. 105-111 psiholigiju 9 opća pozicija b. različit 120-121 obzirom na samouvjetovanje 114-115. odnos spram supstancije čovjek i životinja. zakoni a. 312 koji uključuje prirodnu praktička narav programa 34-40 teleologiju 7 sažetak njegovog tretmana naglašavanje cjelovitosti č. kao karakteristika uma 91-92 carstvo. 165. 213.

ideja d. korištenje igTanja u funkcionalno. zapreke i obećanja u Dewey. dva pola jedinstvom sopstva 139 procesa 221. i društvena društveni proces. 339 društveni napredak. u i ekspresija emocija 17-19 gTčkom i u modernom svijetu i Wundt 43-44 279-280 demokracija.Um. društvena narav njegove osnove ljudskoga 219-234 refleksije 355-356 primitivne nasuprot i odrasli 302 civiliziranome obzirom na porijeklo njegovog sopstva u individualnost 209-210 društvenom vladanju 348-352 duh 125.362 razvoju d. a ne izgradnji sopstva 148 supstancijalno objašnjenje duha djelovanje kooperativna. kao funkcionalna ireduktibilno 113 realizacija sopstva 309-311 razni stupnjevi interiorizacije implicira uklanjanje kasta 302. 302-311 o emocijama 22 ljudsko i d. zbog organizacije i imaginarij 323-326 akata 23-24 i simbol112-119 drama. moguće 212 bez jezika 54-55 geneza problema duh-tijelo XXI objedinjeno. funkcija 348 ličnosti i uma u d. ideal. 294 kao društveno nastajući 126-128 društvena kontrola. izražena kao kao osnova razrješavanja samokritika 244 društvenih sukoba 292-293 s~ecanje putem "mene" 199 mjesto duha u ponašanju 347- društvena organizacija. J. 338-339 dječji vrtić. upotreba u širem i odnos spram religioznog stava užem smislu 289 univerzalnog bratstva 272-273 društvo. ali je ideal. 245 303 "društveno". 77. o. 296-301 ne unutar kože 212 društvene gTUpe 151-152 odnos spram ljudske i društvene znanosti i psihologija životinjske inteligencije 113-114 36-37 odnos spram reakcije i spram društveni čin 8-9 okoline 120-128 moguć bez svijesti 19 odnos spram reakcije i spram simbola 179-180 382 . insekata 219-228 o etičkim standardima 362 ljudsko i d. n. njegovo jedinstvo univerzalnostuniverzalno 268-274 se može analizirati. kao kraj procesa 85 organske evolucije 241 dijete. kičmenjaka 229-234 o univerzalnosti kao društvenoj ljudsko. društvena funkcija 246 jedinstvo duha u kontrastu s društvena evolucija. osoba i društvo Darwin 21.

285-287 frojdovska psihologija 199 ekonomski stavovi. fragmenti o e. A. 68 simbol142-144 glasovna. u usporedbi s funkcionalna diferencijacija i religijskim stavovima 275-283 demokracija 274 emocija izražavanja. u odnosu na akata 43-50. Einstein. naroda 144 p. 134-135. 192 219-222 ekonomijsko tumačenje povijesti kao bazični za duh. po Darwinu funkcionalna superiornost 272 17. i smisleni simbol Etička. 79 343-344 značaj za biheviorizam 15.19 funkcionalno shvaćanje sebe odnos spram simbola 142-144 307-311 estetska reakcija. društvenim predmetom 264-267 119. 357-366 60-65 Etički ideali i etički problemi 304.19 383 . kod ptica 60-63. koju čovjek glasovna. 16 glasovne geste 342-343 Fiske. diferencijacija f. 112. njena priroda 84 estetska teorija. S. Kazalo potpuno nasuprot djelomičnom kao apstrakcija od društvenog društvenom objašnjenju duha procesa 175 212-214 kao element u poopćenom subjektivna iskustva ne daju drugom 148 objašnjenje duha 338-339 kao univerzalan 176 uključuje unošenje društvenih u usporedbi sa sopstvom kao procesa u pojedinca 104. 306 340-342 evolucija darvinovska. njegov uobičajeni pristup samopodržavanje putem jeziku 8. 128 osnovni mehanizam društvenog procesa 15 filolog. nalaze se 252 samo kod čovjeka 227-228 ekonomski proces razmjene. značenje genij 205-206 biheviorizma za nju 267 gesta. 178-182 fizički svijet i iskustvo 356 duša 144 odnos spram preuzimanja uloga dvojnik 144-145 171-177 poimanje d . 344 smislena nasuprot nesmislenoj fizički predmet i ruka 238-239. njena središnja važnost teorijski transcendira 239-241 63-65. definirana kao dio društvenih estetski doživljaj. 53. Freud. J. 269. glasovna. 244 njegova narav 247. kao karakteristika isekata 222-223 društveni aspekt f. kod primitivnih fiziologijski procesi. p. 68-69 mehanizam i sloboda 240-241 odnos spram značenja 140-141 pojava duha u e.

352 ideja. 332 stvari 315-316 institucija. dobivanje ideje kao društveni integracija i u društvenim proces 70. 102-104 situacijama 306-307 kao odgovor na društveni kao središte moralnog zah~ev 172-173 napredovanja 364-366 kao organizacija stvova 13-14 nastaje u društvenom procesu odnos spram kontrole ponašanja 180 u odrednicama budućih nasuprot institucionalnom polu posljedica 95. H. 249 referenca 327-328 i zajednica 249-260 navodna poteškoća biheviorizma odnos spram individualnosti sa slikovitim predstavama 11 250-252 njegov odnos spram psihičkoga institucionalni i individualni pol 323-324.Um. kao idealna društvena 327-328 organizacija za Grke 254 imitacija. odnos reakcija 121 individua biologijska. 327 implikacija. 229-230. 327 društvene diferencijacije 221 njegova funkcija u vladanju integracija društva u odnosu na 321-327 društveni sukob 288-295 odnos spram duha 324-326 inteligencija. definirana u kao ovisan o pojedincu 328-329 odrednicama društveno uobičajenih mjesto u prošlosti i buduća reakcija 161. 35 56-57. 20. odgovor na odnos spram opažaja (percept) prigovor 314-315 352-353 Gomila 201. kao kontrast igri 145-157 kontrolom 243-244 odnos spram preuzimanja uloga odnos spram društvenih 345-347 institucija 250-251 u usporedbi s mitom 147-148 u primitivnom i civiliziranom imaginarij i životnost 327 društvu 209-210 imaginarni drugovi 350 instinkt 321. u odnosu ideal ljudskog društva 294 spram sopstva 330-335. funkcija odnosa forme i okoline 312 384 . 58 Hume. 350. osoba i društvo gestalt psihologija. D. 113 društvene diferencijacije 221 razlika između dobivanja i individualnost i demokracija 274 imanja ideje 102 ne inkompatibilna s društVenom igra (organizirana) u odnosu spram naravi sopstva 190-192 igranja 145-156 neslomljena društvenom igranje. 332 kao objektivno relativan karakter instinkta stada 57. ne služi kao objašnjenje porijekla jezika 51-59 halucinacija 325 nemoguća kao primitivan proces Helmholtz. 206 u\jeti za isključenje iz okoline grad-država. 199.

sopstva 131-132 kritika Wundtove teorije j . 107-111 i konstitucija predmeta iskustva narav privatne ili ~elesne faze 76-77 322-324 kako mu pristupa filolog 16 ne nužno i. sebe uključuje iskustvo drugih aktivnostima 261-267 185 u iskustvu se pojavljuje samo u individualni i društveni aspekti sjećanju 166-167. 29. pojedincu 333-335 350-352 društveno 86. sažetak izloženog izbor ovisan o vremenskoj gledišta 317 dimenziji živčanog sistema 94-96 internacionalizam 258-260 introspekcija i psihologija 6 'ja". u odnosu spram 168-170. 253. 40 simbole 54 subjektivističke konsekvencije obuhvaća smislene simbole 46 individualističke teorije i.211-212 njegova nepredvidiva narav estetsko. doprinosi 'ja" i "mene" 198-202 u Watsonovoj formulaciji u i "mene" kao komponente odrednicama jezika 4-5. W 5-6. 213 odnos spram misli 72 subjektivni nasuprot omogućuje analizu 93-94 objektivnom sadržaju i. 73 metoda kontrole i. daje kontrolu organizaciji čina kao okolina relativna spram 15 individualnog ili društvenog daje mehanizam za refleksivnu organizma 106-107 inteligenciju 119 kontaktno iskustvo i stvari dio društvenog kooperativnog 343-344 ponašanja 15-17. 34-35. 186 3-4. Kazalo kao rješavanje problema 243 zajedničko iskustvo ljudska nasuprot životinjskoj kompatibilno s razlikama 89-93 društvene funkcije 309 racionalna. 22. 165. 127 James. 48-50 odnos između privatne i javne obuhvaća društveno uobičajene faze i. kao simbolička ispunjenje čina 176 indikacija podražaja 90-91 Isus 206. 183-189 iskustvo. 259 racionalna. 192-193 simbola 142-144 njegova varijabilna važnost i fizički svijet 125. biologijsko nasuprot kao odgovor biologijske društvenom refleksivnom individue na "mene" 168. 9 sopstva 166-170. 83. 214 osigurava mehanizam za zajedničko iskustvo i moral preuzimanje uloga 154 362-363 osigurava polje za nastajanje duha 127 385 . 193 iskustvo udaljenosti 236-237 jezik. 356 relativna spram mene 188 i znanost 334-335 spaja~e s "mene" u društvenim i.

357-360. 287 Kant. 232-234 ljepota. H. društveno kult i religiozna konzervativnost interpretiran 357 281. W 347 kontrola. I. i razdvajanje 138-139 ideal k. izražena u "mene" i 'ja" kao komponente odrednicama samokritike 244 sopstva 166-170.Um. društvena. nije objašnjeno ranija faza čina pomoću kasnijih imitacijom 51-59 faza 110-111 proces samouvjetovanja 103-104 konvencije nasuprot običajima rani stadiji j. 256 konačni uzrok i napredak 279 McDougall. 137.287 neadekvatan za konstruktivno kvaliteta nasuprot kvantiteti u moralno ponašanje 359 društvenom postignuću 254-255 predložena formulacija 363 Keller. W 37 društvene organizacije 290-301 komunikacija 310-311 nije izgubljena u društvenoj društveni temelji i funkcije k. 362 kao činilac društvenog napretka kasta 302-304 278-279 kategorički imperativ. osoba i društvo porijeklo j . 197. egzistencijalno ovisna o klan. teoriji sopstva 307-311 242-248 višestruka. 245-246 matematika. kao objektivno relativan pruža materijal duha 93 karakter predmeta 314 razlika kod čovjeka i kod ljubav prema bližnjem 259.288 310-311 logičke konstante 248 odnos spram misli i smislenog logika. kao univerzalni diskurs Liga nacija XXIX. kao poopćenje familije jeziku 174-175 220-221 nasuprot umu kao načelu Kohler. prethode nastajanju 251-252 duha 182 konverzija 207-208 uloga na razini razvijenog kralježnjaci i čovjek 229-234 sopstva 232-234 kreativnost sopstva 203-210 kršćanstvo 268-269. 144 ličnost.273. simboli u m. implikacija odnosa reakcija simbola 67-72 121 odnos spram religijske i l. evolucije 240-241 kao cenzor 198-199 metoda kontroliranja iskustva organiziran skup društvenih 107-111 stavova u individui 167 386 . 183-189 ljudska k. 278 životinja 242-244 uloga u razvoju sopstva 232-234 Magija i znanost 177 važnost medija k. višestrukih odnosa 192 ekonomske univerzalnosti ovisna o polju društvenog 247-248