You are on page 1of 20

Biografija

Septimije Sever je roen 11. aprila 145. godine, u Lepcis Magni u Tripolitaniji, sin P. Septimija Geta i
Fluvia Pia. Lepcis je imao status rimske kolonije ve jednu generaciju i bio je jedan od velikih gradova
rimske Afrike. 1 Po roenju se zvao Lucius Septimius Severus, a kao princeps Caesar Lucius Septimius
Severus Eusebes Pertinax Augustus. 2 Imao je starijeg brata Publija Septimija Getu (Publius Septimius Geta)
i mlau sestru Septimiju Oktavilu (Septimia Octavilla).3

Slika 1. Bista Septimija Severa


(https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/36/Septimius_Severus_Glyptothek_Munich_357_
(cropped).jpg, 12.2.2107, 11:30)
Septimije Sever je djetinjstvo i ranu mladost proveo u svome rodnom mjestu, pa je prvi jezik bio
punski/fenianski, iako je uobiajeno obrazovanje sticao na latinskom i grkom jeziku. Po Kasiju Dionu,
kao djeak Septimije Sever je bio eljan za vie edukacije i znanja, nego to ga je dobijao. Oko 162. god.
n. e. Septimije Sever se zaputio u prijestolnicu, nadajui se ostvarenju politike karijere uz pomo
preporuka i proteiranja roaka Gaja Septimija Severa. Tako je zapoeo njegov uspon u cursus honorumu,
i to dosta postupno pa i sa odreenim potekoama. 4
Prvo je obnaao nie magistrature, kao nadzor i odravanje cesta u ili u blizini Grada. Krajem 169. god. n.
e., kada je dostigao predvienu dob da moe postati kvestor, Septimije Sever se vratio u Grad, da bi ve 5.
XII. iste godine preuzeo tu dunost. U oktobru 169. Godine, Marko se vratio na sjeverni front. Kao kvestor

1 Anthony Birley, Septimius Severus- The African Emperor, Routledge, str.1


2 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1907
3 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1907-1908
4 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1908
u toj godini, Septimije je osjetio posljedice mjera koje je Marko poduzeo. Car je naredio da se gladiatori
prime u vojsku. Ovo je stvorilo potekoe za one koji su trebali da prave javne igre, ukljuujui I kvestore.
Septimije je moda bio u mogunosti da iskoristi svoje konekcije u Lepcisu da osigura dovoljno divljih
zvijeri za igre.5
Nakon isteka kvestorskog mandata, po drevnom obrascu, postao je lan Senata. Iako Septimije nije
uestvovao u bitnim akcijama tokom 170. Godine, ti dogaaji su utjecali na njegovu karijeru. Bio je jo
mlad da bi mu se dale neke vee odgovornosti, ali je bio praznina na svim nivoima koje je trebalo popuniti.
Nekada u 170. Ili poetkom 171. Godine je postalo jasno da nee biti dovoljno kvestora za slubu u nekim
provincijama. Septimije je ponuen ili mu je moda nareeno da slui ponovo, u provinciji Baetica. 6
Naredni period njegove karijere je pomalo nejasan, iako je tada zauzimao i obnaao veliki broj dunosti.
Nakon prvog kvestorskog mandata (nakon odbijanja vojnog slube vojnog tribuna), trebao je da odslui
prokvestorski termin (172. god. n. e.) u senatskoj provinciji Betici. Zbog iznenadne smrti oca, morao je iz
Betike otii u Leptis Magnu kako bi sredio familijarne poslove. Prije nego to je napustio Afriku maurski
ratnici su upali u Betiku, pa je Senat ovu provinciju prepustio princepsu, a u zamjenu je privremeno dobio
Sardiniju i Korziku. Kada je 173. god. n. e. roak Gaj Septimije postao namjesnik prokonzularne Afrike,
uzeo je kao jednog od svojih legata i Septimija Severa. Nakon te slube, on je bio plebejski tribun i to kao
kandidat princepsa Marka Aurelija. Do kraja svog mandata kao legata, Septimije je uao u trinaestu godinu
i jo uvijek nije bio oenjen. Oko 175. god. n. e. oenio je svoju prvu suprugu Pakiju Marcijanu (Paccia
Marciana), rodom iz Leptis Magne i vjerojatno libijskog ili punskog (ili mijeanog) porijekla. Njena
porodica je vjerovatno bila povezana sa porodicom Septimijeve majke, Fluvijima. O njoj se veoma malo
zna, a Historia Augusta navodi da je sa njom imao dvije kerke, o kojima ne postoje druga svjedoanstva.
Brak je trajao nekih deset godina, sve do njene smrti. 7 Ona je umrla prirodnom sigurno prije 185. god. n.
e., a Septimije Sever ju je komemorirao sa statuama kada je postao princeps.
U toku svoga prvog braka bio je pretor 178. god. n. e., i boravio je u paniji. eljan da se ponovo oeni i
osigura potomstvo, on je konsultirao i horoskop koji mu je prorekao enu iz Sirije. I kada je posjetio sirijski
grad Emesu (danas Homs), upoznao je djevojku po imenu Julija Domna (Iulia Domna). Inae on je u Siriji
tada boravio sluei kao komandant IV. legije Scythica u Siriji, dok je namjesnik ove provincije bio
Pertinaks. Brak izmeu Septimija Severa i Julije Domne je bio sretan, i porodio je dva sina i to Lucija
Septimija Basijana (kasnije sa nadimkom Karakala) i mlaeg Publija Septimija Getu. Karakala se rodio u
Lionu, kada je njegov otac bio legat u Lugdunskoj Galiji. Nakon to je Sever bio konzul sufekt 190. god.
n. e., Komod ga je 191. god. n. e. imenovao za komandanta panonske armije. Kada je stigla vijest o ubistvu
Pertinaksa, Sever je u Karnuntumu aklamiran od vojnika. Na njegovoj strani su bile sve legije Panonija i
Mezija izuzev X. legije Gemina, stacionirane u Vindoboni/Beu. 8 Sever je u tom trenutku veliku i krucijalnu
pomo dobio od svoga brata Publija, koji je namjesnik Donje Mezije. I sa svojim trupama je pohitao da
pomogne bratu. Inae je Publije Septimije imao veoma istaknutu politiku i vojnu karijeru do tada. Kasnije
e imati veliku ulogu na severijanskom dvoru. 9 Zajedno sa svoja dva sina, Karakalom i Getom uputio se
208. u Britaniju, gdje je umro nakon ponovne uspostave Hadrijanovog zida, a usred novih borbi sa
Kaledoncima, 4. februara 211. u Eboraku (Eboracum, York). Mnogostruko je podupirao vojnike

5 Anthony Birley, Septimius Severus- The African Emperor, Routledge, str. 48


6 Anthony Birley, Septimius Severus- The African Emperor, Routledge, str. 49
7 Anthony Birley, Septimius Severus- The African Emperor, Routledge, str.52
8 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1908
9 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1908-1909
izvanrednim promaknuima, poboljanjima civilne skrbi i doputanjem enidbe za vrijeme vojne slube.
Osim toga, poveao je broj legija i otvorio ih i nerimljanima. 10
Zanimljivo je da je Septimije Sever napisao i svoju autobiografiju, vjerojatno nakon pobjede nad Albinom,
i koju je koristio pisac njegove biografije u Historia Augusta. Sva izvorna graa koja se odnosi na Septimija
Severa kao jednu od karakternih osobina istie njegovo sujevjerje i vjerovanje tumaenju snova,
horoskopima i raznoraznim proricateljima. I pojedine odluke iz privatne i politike sfere odluivanja je
usmjeravao na osnovi onoga to su mu govorili snovi, horoskopi ili razni tumai budunosti. Sa druge
strane, Sever je vodio skroman ivot, bez luksuza i ekstravagancije i zadovoljao se obinom hranom i
piem.11

Ubistvo Pertinaksa i dolazak Septimija Severa na vlast


Nakon to je Commodus zadavljen popodne 31. decembra 192. godine, glavni pokretai ovoga, Aemilius
Laetus, Prefekt Pretorijanaca, i Electus, vii dvorski slubenik, su odmah prili Pertinaksu. 12Car Komod bio
je posljednji predstavnik dinastije Antonin. Kao i za vrijeme prethodnih prevrata, rukovodea uloga kod
izbora novog cara pripadala je pretorijancima. Za cara je proglaen senator Publije Helvije Pertinaks, ovjek
neznatnog porijekla, ali iskusan vojskovoa i ovjek od autoriteta meu senatorima. Pertinaks se je nastojao
vratiti politici Antonina Pija i Marka Aurelija.13

Slika 2. Bista Pertinaksa (http://www.ancient.eu/uploads/images/display-5131.jpg, 12.2.2017, 12:20)

10 Otto Veh, Leksikon rimskih careva od Augusta do Justinijana I ( 27. g.p.n.e. -565. g. ); Naklada Slap, Cirh, str. 49
11 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1909
12 Brian Campbell, The Severan dynasty, in : THE CAMBRIDGE ANCIENT HISTORY 2008 : VOLUME XII, The Crisis of

Empire, a.d. 193337, 1 28, Cambridge, str. 1


13 N. A. Makin, Historija starog Rima; Nauna knjiga, Beograd, str.362
Pertinaks je imao dobre ideje za reorganizaciju carske administracije. Sva zemlja, ukljuujui carska
imanja, koja nije bila obraivana u Italiji i provincijama, je trebala biti data privatnicima da ih obrauju, i
bili bi osloboeni poreza na deset godina. Nove carinske tarife koje je uveo Commodus su povuene.
Blagajna je bila prazna i on je morao da proda Commodusove stvari da bi prikupio novac za donacije
seljacima i vojnicima. Pretorijanci, i u manjoj mjeri carski osloboenici, morali su biti disciplinovani nakon
povlastica koje im je dao Commodus. 14
udei da vrate nasilje i pljakanje koje je bilo za vrijeme prethodne tiranije, pretorijanci su skovali zavjeru
da uklone Pertinaksa, argumentujui to time to im je on predstavljao teret na leima i eljeli su cara koji
e im vratiti razuzdanu i nekontrolisanu vlast.15 I tako su, bez upozorenja, pretorijanci krenuli iz svog tabora
jednog dana u podne, kada nisu bili na dunosti, upali su u palau, bijesni, sa kopljima i izvuenim
maevima.16 Ali nekoliko onih koji su bili odani Pertinaksu su ga obavijestili o napadu i savjetovali mu da
pobjegne.17 28. marta 193. godine, Pertinaks je ubijen od strane jednog od svojih tjelohranitelja. Pertinaks
je bio prvi car koji je bio zbaen zbog nezadovoljstva vojnika, jer nije mogao da zadovolji oekivanja svojih
vojnika.18
Zloinako ubistvo Pertinaksa je pred pretorijance postavilo i pitanje ta dalje. Oni nisu imali pripremljenog
kandidata, i ini se kao da je njihov obraun sa Pertinaksom vie bio nerazumne, afektivne prirode nego
neke promiljene konspiracije. I tada nastupa jedna od najozlogaenijih i najsramotnijih epizoda u historiji
klasinog rimskog svijeta. Ve na prvi znak pobune u tabor pretorijanaca je Pertinaks poslao gradskog
prefekta Sulpicijana, kako bi pokuao smiriti i urazumiti trupe. Kada je doao u tabor, Sulpicijan jo uvijek
nije znao za sudbinu Pertinaksa. Njegov pokuaj smirivanja situacije je uutkan dolaskom skupine koja je
uestvovala u ubistvu Pertinaksa, i koja je na koplju nosila glavu princepsa. 19
I onda su pretorijanci princepsku ast stavili na javnu aukciju, odnosno prodavali su je onome ko e ponuditi
vie. Uvidjevi ozbiljnost situacije, i Sulpicijan je morao prihvatiti postavljenu igru pretorijanaca.20 Ova
ponuda je dola do uiju Didija Julijana, bogatog senatora, kojeg je privlaio prijesto. 21 Starac je pourio
do kampa Pretorijanaca, gdje je Sulpicianus jo uvijek pokuavao da isposluje dogovor sa Pretorijancima,
i poeo je da se nadmee sa Sulpicianusom. 22 Nedostojne pregovore vodili su poklisari koji su naizmjenice
ili od jednog do drugog kandidata i svakog od njih upoznavali sa ponudama takmaca. Sulpicijan je obeao
po 20 000 sestercija po pretorijanskom vojniku, da bi Didije Julijan ponudio po 25 000. I sa tom ponudom
je Didije Julijan pobijedio, pretorijanci su mu otvorili kapije i pozdravili ga sa imenom Komoda i
proklamirali za novog vladara rimskog svijeta.23 Vrata tabora su odmah bila otvorena kupcu; proglaen je
za cara i od vojnika je dobio zakletvu od vojnika koji su ipak sauvali malo ljudskosti i nagovorili ga da
oprosti i zaboravi nadmetanje sa Sulpicianusom. 24 Svog novog vladara ssu postavili u centar svojih redova,
okruili ga s asvih strana titovima i proveli ga kroz naputene ulice grada. Iz senata je sproveden do polaa.

14 Brian Campbell, The Severan dynasty, in : THE CAMBRIDGE ANCIENT HISTORY 2008 : VOLUME XII, The Crisis of
Empire, a.d. 193337, 1 28, Cambridge, str. 2
15 Herodian, 2.5.1
16 Herodian, 2.5.2
17 Herodian, 2.5.3
18 Brian Campbell, The Severan dynasty, in : THE CAMBRIDGE ANCIENT HISTORY 2008 : VOLUME XII, The Crisis of

Empire, a.d. 193337, 1 28, Cambridge, str. 2


19 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1904
20 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1905
21 Edward Gibbon, The History of the Decline and Fall of the Roman Empire, Strahan & Cadell, London, str. 133
22 Edward Gibbon, The History of the Decline and Fall of the Roman Empire, Strahan & Cadell, London, str. 133-134
23 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1905
24 Edward Gibbon, The History of the Decline and Fall of the Roman Empire, Strahan & Cadell, London, str. 133-134
Prvo to mu je zapalo za oko bio je naputeni trunk Pertinaksa i zabava koja je prireena za njegovu veeru.
Velianstvena gozba je bila prireena po njegovom nareenju i on se zabavljao sa Pylades, poznatom
plesaicom.25

Slika 3. Bista Didija Julijana (http://viamus.uni-goettingen.de/vd/98/mjt.jpg, 12.03.2017., 13:15)


im je vijest o smrti Pertinaksa dola do granica, vojska i njeni generali su bili spremni. Rano u aprilu,
Sever je proglaen za cara od strane svojih vojnika u Karnuntumu. Pored njega bila su jo dva kandidata,
Pescenije Niger u Siriji i Klodije Albinus u Britaniji. Niger je proglaen za cara nekada prije kraja maja
193, dok je Klodije Albinus sutpio na scenu malo kasnije. Tajming nije toliko bitan, kljuna stvar je da e
doi do brutalnog natjecanja koje e ukljuivati i graanski rat. Sever je odluio da ignorie svoje
protukandidate i da krene odmah u Rim da uvrsti svoju poziciju tamo. Njegov brak sa Julijom Domnom,
njegovom drugom enom, je bio pomno isplaniran, ne samo zbog njenog horoskopskog znaka koji je
govorio da e biti ena cara, nego i zbog njenih istonih veza koje su dovodile uticajnije i bogatije ljude u
Severov krug ljudi. 26 Rano u Aprilu 193, nakon smrti Pertinaksa, on je vodio komunikaciju sa drugim
upravnicima provincija, ali to ne bi bio prvi put da je komunicirao sa njima. Prema Historia Augusta, legije
Rajne i Dunava su bile za njega, podstaknute od svojih generala, i kada je uvrstio svoj poloaj cara u Rimu
Sever je izdao novac, posebno hvalei mnoge od tih legija njihovim imenima. Njegova investicija se kasnije
isplatila kada je zapoeo graanski rat na zapadu. Upravnik donje Germanije, Virius Lupus, je stajao na
strani Severa i suprotstavio se Klodiju Albinusu kad je ovaj stigao u Galiju. 27

25 Edward Gibbon, The History of the Decline and Fall of the Roman Empire, Strahan & Cadell, London, str. 134
26 Pat Southern, The Roman Empire from Severus to Constantine, Routledge, str. 28
27 Pat Southern, The Roman Empire from Severus to Constantine, Routledge, str. 30
Novi kandidat (Septimije) je uvidjeo i poboljao svoje prednosti u datoj situaciji. Njegova provincija se
pruala do Alpa, to mu je dalo lagan pristup Italiji; i sjeao se rijei Augusta, da panonska vojska moe za
deset dana doi do Rima. On(Julijan) je bio obavijeten da je Sever preao Alpe; da su italijanski gradovi,
nevoljni ili nesposobni da se suprotstave njegovom napredovanju, primili su ga srdano; vano mjesto
Ravenna se predalo bez borbe, a Jadranska flota je bila u rukama Septimija. 28
Napredovajui brzo, on je preao, bez potekoa, Apenine, primio u svoju druinu vojnike i izaslanike koji
su poslani da uspore njegovo napredovanje i kratko se zadrao u Interamnia, nekih 70 milja od Rima.
Izaslanici Septimija, poslani su u prijestolnicu, uvjerili su Pretorijance da ako napuste svog princa i da ako
predaju ubice Pertinaksa pravdi osvajaa, on za prosle dogaaje nee kriviti itavu gardu. Bezvjerni
Pretorijanci su vrlo rado udovoljili zahtjevima, uhvatili su veliki dio ubica i obavijestili senat da vie nisu
u slubi Julijana. Senat je priznao Severa za zakonitog cara, dali su Pertinaksu boanske poasti i osudili
su njegovog nasljednika na smrt. Julijan je odveden u banje svoje palae i obezglavljen je poput obinog
kriminalca, nakon to je kupio vlast koja je trajala samo 66 dana. 29
im je ustanovio svoju vlast, Sever se odluio pozabaviti sa nevjernom pretorijanskom gardom.19 On je
tajno poslao pisma tribunima i centurionima, obeavajuu im bogate nagrade ako ubijede pretorijance u
Rimu da se pokore carevim naredbama. 30 Takoer je poslao pismo u pretorijanski tabor, dajui upute
pretorijancima da ostave svoje oruje u taboru i da izau nenaoruani, kao i to je bio obiaj kada bi pratili
cara na festival. Jo im je naredio da se zakunu na vjernost njemu i da e nadalje biti njegovi zatitari. 31
Vjerujui njemu i ubijeeni od strane tribuna, pretorijanci su ostavili oruje i napustili tabor u sveanim
uniformama, nosei grane lovora. Dolazei u Septimijev kamp, pretorijanci su poslali glasnika da prenese
vijest da su oni doli na mjesto sastanka gdje im je nareeno da dou. 32 Pretorijanci su ili prema caru dok
se on penjao na govorniko mjesto; i tada, na dati signal, su opkoljeni dok su mu pljeskali zajedno. Prije
toga su izdata nareenja vojsci da opkole pretorijance, sada njihovog neprijatelja, u momentu kada su im
pogledi i panja usmjereni na cara; ali nareeno im je da ne rane ili ne napadaju bilo koga od pretorijanaca.
Sever je naredio vojsci da dre pretorijance u vrstom obruu, ubijeen da se oni nee opirati, jer su bili
samo aka nenaoruanih ljudi suoeni sa naoruanim neprijateljem. 33 Nakon to je izdao ove naredbe,
vojnici iz Ilirije su oduzeli pretorijancima njihov kratki ma za ceremonije, ukraen zlatom i srebrom; zatim
su im oduzeli uniforme i bilo koji vojni simbol koji su imali na sebi i poslali ih gole. 34
Da bi istakao svoju pomirljivost i odanost drevnim rimskim obiajima, i kako bi dobio podrku senatora,
vitezova i javnosti Grada Sever je uao u Rim 9. VI. bez ratne opreme i u civilnoj togi, i to pjeice a ne na
konju. Ali je vojska koja ga je pratila ula je u ponoj ratnoj opremi. 35 Ustanovljen je novi sastav
pretorijanske garde koji je popunio vjernim balkansko podunavskim vojnicima. Praefectus vigilum Gaj
Fulvije Plautijan (Severov prvi roak) je dobio zadatak da uhapsi Nigerovu djecu i dri ih kao taoce. 36

28 Edward Gibbon, The History of the Decline and Fall of the Roman Empire, Strahan & Cadell, London, str. 139
29 Edward Gibbon, The History of the Decline and Fall of the Roman Empire, Strahan & Cadell, London, str. 141
30 Herodian 2.5.1
31 Herodian, 2.13.2
32 Herodian, 2.13.3
33 Herodian, 2.13.4
34 Herodian, 2.13.5
35 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1910
36 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1911
Septimije Sever dobo je carsku vlast od vojnika, i vojnici su i dalje ostali glavni oslonac kako njegov, tako
i njegovih nasljednika. Dion Kasije pripisuje mu ove posljednje rijei, upuen pred smrt sinovima: "Slaite
se, bogato plaajte vojnike, a za ostalo se ne brinite". 37

Rat protiv Pescenija Nigera


Pescenije Niger (Gaius Pescennius Niger Augustus) roen cc 135. 140. god. n. e., je vladao na istoku
samo od aprila 193. do sredine 194. god. n. e. Porijeklom je bio iz jedne stare italijanske viteke familije,
iz koje je on bio prvi koji je uao u senatorski red. Malo se zna o njegovoj karijeri, izuzev da je obnaao
neke zapovjedne i administrativne pozicije u Egiptu, bio zapovjednik u vojnim kampanjama u Dakiji
poetkom Komodove vladavine i da je bio konzul sufekt, nakon ega je 191. god. n. e. postao legat Sirije.38

SLika 4. Bista Pescenija Nigera (http://www.crystalinks.com/Niger.jpg, 13.2.2017., 13:09)


Iskoristivi nezadovoljsto zbog ubistva Pertinaksa i vlast Lidija Julijana, kandidovao se i bio izabran za
carau Antiohiji u isto vrijeme kada i Septimije Sever u Panoniji. Za njega je bila sva vojska na istoku, a
uivao je i podrku paranskog kralja Voloraza IV. 39
Sinovi Nigera su mu pali u ruke (Septimiju) zajedno sa djecom drugih provincijalnih upravnika, koja su
bila zadrana u Rimu kao zakletva za lojalnost njihovih roditelja. Dokle god je Nigerova mo inspirisala

37 N. A. Makin, Historija starog Rima; Nauna knjiga, Beograd, str.363


38 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1909
39 Miroslava Mirkovi, Rimska drava u doba Principata i Dominata ( 27. g.p.n.e.-337 g.n.e.) od Augusta do

Konstantina; Dosije, Beograd, str.136


teror ili ak potovanje, njegova djeca su bila odgajana sa Septimijevom djecom; ali su ubrzo bili ukljueni
u propast svoga oca koji je prvo bio protjeran, a kasnije ubijen daleko od oiju javnosti. 40
Septimijeva ruta na istok je ila putem via Aquielia i R.Save do Singidunuma (Beograd) na Dunavu i dalje
prema rijeci Viminacium. Odatle je vjerovatno iao na jug, putem prema Naissus (Ni).41 Na putu kroz
Podunavlje Sever se zadrao u velikom legijskom logoru u Biminacijumu, kod dananjeg Kostolca, i tu je
svog starijeg sina Kapakalu proglasio za cezara pod imenom Marko Aurelije Antonin, kao da je adoptiran
u gens Marka Aurelija. 42 Kao cezar, Kapakala je zauzeo mjesto maleg savladara i budueg nasljednika. 43
U odreenom momentu njegovog puta na Istok, vjerovatno ubrzo nakon to je stigao do Naissus (Ni),
njegov brat Geta mu je doao u susret. Septimije mu je rekao da upravlja provincijama koje su mu
povjerene. Niger je dao sve od sebe da odbrani obale Male Azije, preputajui komandu Aemilianusu.
Meutim, kada je gledao Maximusovu vojsku kako se sprema za opsadu Bizanta i kada je Septimije lino
doao da napravi tab u Perintu, manje od 80 km od Bizanta, poeo je da gubi samopouzdanje. Pored toga,
Septimije je doveo Nigerovu djecu u Perint. Septimije je bio spreman da potedi ivot Nigera ako bi se
predao i otiao u izgnanstvo, ali je odbio da pomiluje Aemilianusa. 44 Kada su se severijanske trupe pribliile
razmeu Europe i Azije, Sever je pokuao dogovoriti mir, ponudivi Nigeru da se preda i ode u izgnanstvo.
Ovu ponudu je Niger odbio. 45
Bizant je pruio veliki otpor, i severijanska armija je morala da nastavi operacije ne ekajui pad ovog
grada.46 U jesen, Klaudije Kandid je poveo panonsku vojsku preko Mramornog mora. Pobjedio je
Aemilianusa, koji je pobjegao u Kizik, bez sumnje pokuavajui da doe do Niger u Bizant, ali je uhvaen
i pogubljen od strane Kandida. Nicomedia je na pobjedu Septimija odgovorila promjenom strana nudei
podrku Severu. Kandid je poslao svoje vojnike tamo i tako zaobiao neprijatelja. Protivnik Nicomedia,
Nicea je dala podrku Nigeru. Sam Niger je uspio da doe iz Bizanta tu i preuzme komandu. Kandid je
poveo svoje vojnike protiv Nicaea sa sjevera.47
Nova bitka se odigrala kod Nikeje krajem decembra 193. god. n. e., koja je isto rezultirala porazom Nigera,
koji se sa glavninom trupa povukao do planinskog lanca Taurus, koji dijeli Malu Aziju od Levanta. 48 Bitka
se odigrala zapando od grada, u uskim prolazima koji vode pored jezera Ascania do Cius. Dio nam daje
detaljan izvjetaj. Kandid je smjestio svoje trupe na uzvisinu i na poetku su imali prednost iako je borba
bila konfuzna. Neki neprijatelji su ih gaali strijelama sa brodova na jezeru. Kada se Niger pojavio,
Septimijevci su se poeli povlaiti. U tome trenutku, Kandid je pokazao izuzetne kvalitete jednog voe.
"On je preuzeo kontrolu nad bajraktarima i natjerao ih da se suoe sa neprijateljem i da prihvate borbu".
Ovaj potez je spasio vojsku od poraza i Nigerove snage su izbjegle unitenje zahvaljujui mraku. Vijest o
pobjedi Septimija je dola u Rim do 31. januara i do 13 februara je Egipat preao na njegovu stranu.
Nigerova vojska se uurbano povlaila, a Niger je iao u Antioch.49 Niger se povukao u Siriju, iako jo nije

40 Edward Gibbon, The History of the Decline and Fall of the Roman Empire, Strahan & Cadell, London, str. 144
41 Anthony Birley, Septimius Severus- The African Emperor, Routledge, str. 109
42 Miroslava Mirkovi, Rimska drava u doba Principata i Dominata ( 27. g.p.n.e.-337 g.n.e.) od Augusta do

Konstantina; Dosije, Beograd, str.136-137


43 Miroslava Mirkovi, Rimska drava u doba Principata i Dominata ( 27. g.p.n.e.-337 g.n.e.) od Augusta do

Konstantina; Dosije, Beograd, str.137


44 Anthony Birley, Septimius Severus- The African Emperor, Routledge, str. 109
45 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1911
46 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1911
47 Anthony Birley, Septimius Severus- The African Emperor, Routledge, str.110
48 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1911
49 Anthony Birley, Septimius Severus- The African Emperor, Routledge, str.110
bio u potpunosti poraen, ovaj njegov potez je okarakterisan kao poetak kraja. 50 Problem za Nigera je
nastao kada su armije, provincije i lokalne zajednice na istoku poele prelaziti na Severovu stranu. Tako su
Laodikeja i Tir, Egipat 13. II. 194. god. n. e. i namjesnik Arabije promijenili stranu. Meutim, Niger je brzo
reagirao i stanju razjarenosti je na Laodikeju i Tir poslao svoje maurske jedinice i strijelce sa nareenjem
da ih sravne. Oba grada su zauzeta i stravino kanjena.51
Sever je zamijenio Kandida sa Publijem Kornelijem Anulinem (Publius Cornelius Anullinus), sa
zamjenikom po imenu Valerijan (Valerianus). 52 Dok je Anulinu napredovao kroz Galatiu i Kapadokiju u
potjeru za Nigerom, Septimije je ostao u Perintu. Niger je vrio pripreme za odbranu, utvrujui Taurus i
sakupljajui nove trupe. 53 Armija kojom je zapovijedao Anulin je u maju 194. god. n. e. ula u bitku sa
preostalim Nigerovim trupama kod Isa (Kasij Dion ih naziva Klikijske Kapije).54
Niger je izaao u susret neprijatelju dok su ili prema zaljevu Alexandretta. Dio daje ubjedljiv opis bitke.
Anulinovi vojnici su bili potpomognuti grmljavinom i kiom iza njih. Odluujui faktor bio je potez
Anulina koji je poslao Valeriusa Valerijana sa konjicom iza lea Nigerove vojske. Nigerova vojska se ve
povlaila kada se Valerijan pojavio iza njih. Prema Dio izgubili su 20,000 vojnika. Niger je pobjegao u
Antioh, Anulin ga je pratio i ubrzo zauzeo grad. Niger je navodno pokuao da pobjegne kod Parta ali je bio
uhvaen i ubijen, a njegova glava je poslana Septimiju koji ju je poslao vosjci koja je opsjedala Bizant, u
nadi da e ih to natjerati da se predaju, ali je to grad odbio. 55 Bizant je zauzet tek nakon tri godine opsade
i tek nakon to je u jednoj pomorskoj bitki teko poraena bizantska flota koja je pokuala da dopremi zalihe
i resurse u Bizant. Magistrati i vojnici koji su branili grad bili su pobijeni, grad je izgubio autonomiju, a
stanovnici su morali plaati danak. itav teritorij Bizanta prikljuen je Perintu. Bizant je teko stradao, a
kasnije je Sever dao da se Bizant obnovi. Tako je zavrio obraun sa Crnim (Niger znai crn), a slijedio
je obraun sa Bijelim (Albinus znai bijeli). Pri povratku u Italiju Sever je odbio trijumf koji mu je Senat
dodijelio za pobjede u sjevernom Meurjeju, jer bi to moglo dobar dio javnosti asocirati da slavi pobjede
u graanskom ratu. 56
Pojedine dravice su pokuale i da iskoriste stanje graanskog rata, pa su napale rimske pozicije i zauzele
odreena podruja. Vojske Osroene i Adiabene su bile opkolile rimski garnizon u Nisibisu. Poto nisu htjele
da se potine Severu, ovaj je pokrenuo na njih veliku ofanzivu. Tako je zapoela eufratska kampanja 194.
195. god. n. e. i to dok je jo trajala bitka za Bizant. i pored tekog prodora kroz suho polupustinjsko i
pustinjsko podruje trupe su dole do Nisibisa. Nakon toga su njegovi komandanti (Let, Anulin i Prob)
upueni u Osroenu i Adiabenu nanosei im teke gubitke. Sudei po prikazima sa slavoluka Septimija
Severa, severijanske trupe su i napale Edesu, a njen kralj Abgar se predao. Pobijeena je i oblast Adiabene.
Jo su izvedeni neki pohodi, a Severu su se potinile i odreene arapske zajednice. Septimije Sever je za te
pobjede uzeo nazive Arabicus, Adiabenicus, /Arapski, Adiabenski, kasnije e dodati (nakon pobjede iz
198. god. n. e.) i Parthicus/Partski.57
Septimije je poeo mar nazad krajem 195. godine. Drugi su krenuli ranije da bi osigurali njegovu poziciju
u Rimu, Italiji i sjevernim provincijama; Istok i Afrika su bile u vrstim rukama Septimija i njemu odanih

50 Pat Southern, The Roman Empire from Severus to Constantine, Routledge, str. 33
51 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1911
52 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1911
53 Anthony Birley, Septimius Severus- The African Emperor, Routledge, str.112
54 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1912
55 Anthony Birley, Septimius Severus- The African Emperor, Routledge, str. 112-113
56 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1913
57 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1913
ljudi.58 Na svom putu nazad, Septimije se zadrao u Perintu, gdje je posvetio hram koji je obeao prilikom
svog prvog boravka. Samo je jedan dogaaj zabiljeen nakon Perinta, a to je cemeronija koja se odrala
kod Viminacium na Dunavu, logoru legije VII Claudia. HA govori da je Septimije imenovao svoga sina za
Cezara tu, da bi umanjio nadanja svog brata Geta za carskom moi. 59
Sever je bio vrlo surov u obraunu sa Nigerovim pristalicama. Neki senatori koji su bili pristalice Nigera je
dao pogubiti, a veinu je protjerao na neke otoke i konfiscirao im imovinu. Bilo je i onih koji su potpuno
nevini stradali. Nigerova supruga i djeca su prvo bila protjerana a zatim pogubljena (neposredno nakon
raskida sa Albinom) i njegova imanja konfiscirana. Provincija Sirija je podijeljena na dvije nove provincije
i to Syria Coele i Syria Phoenicia, jer ju je i na taj nain elio kazniti zbog podrke Nigeru. 60 Septimije
Sever je golemu svotu novca odvojio radi obnove gradova koje je nigerijanska armija unitila. 61

Rat protiv Klodija Albina


Klodije Albin (Imperator Caesar Decimus Clodius Septimius Albinus Augustus) proklamirani car od vojske
na Zapadu, vladao od jeseni 196. do 19. II. 197. god. n. e. Albin je roen cc 150. god. n. e. u familiji koja
je pripadala eliti grada Hadrumetuma u prokonzularnoj Africi. Nadimak Albinus/Bijeli je dobio zbog svoje
svijetle pute. U vojsku je uao u mladoj dobi i sluio je kao komandant pojedinih jedinica (dalmatinska
konjica, I. legija Italica i IV. legija Flavia) sa velikom posveenosti, posebno za vrijeme pobune Avidija
Kasija. Marko Aurelije ga je posebno hvalio u svojim pismima i za vojno iskustvo i umijee ali i poradi
karaktera, a istakao je da bi bez Albina trupe u Bitiniji prele na stranu Avidija Kasija. Kasnije je Albin bio
namjesnik u jednoj od rajnskih i sjevernogalskih provincija (moda Donja Germanija), gdje je izvojevao
pobjedu nad prekorajnskim zajednicama. Potom je bio i namjesnik Britanije. 62

58 Anthony Birley, Septimius Severus- The African Emperor, Routledge, str. 121
59 Anthony Birley, Septimius Severus- The African Emperor, Routledge, str. 122
60 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1912
61 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1911
62 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1910
Slika 4. Bista Klodija Albina (http://www.crystalinks.com/Albinus.jpg, 12.2.2017., 14:40)
Nakon konane pobjede nad Nigerom i pada Bizanta, Sever se smatrao dovoljno stabilnim da uini sebe
jedinim vladarem rimskog svijeta, i da se ne mora dodvoravati Albinu. Marko Aurelije je bio poznat kao
posljedni Car, ija su dostignua i vrsti rimski stavovi bili vrijedni emulating, te je zbog toga Sever
proglasio povezanost svoje sa ovom Carskom kuom tako to je proglasio sebe za sina Marka i dao je svom
sinu vnovo ime Marko Aurelije Antonin. 63 Otvoreno deklariranje Severovog sina Karakalu za nasljednika
je bilo direktni udarac za Albinove ambicije, jer je ovaj raunao da je dobijanjem naziva cezara bio
inauguriran kao nasljednik i drugi ovjek po politikoj vanosti u rimskom svijetu. Nesumnjivo je Albin
bio vrlo vjeto prevaren od strane Severa.64
Hronologija raspada dobrih odnosa izmeu Severa i Albina nam nije kristalno jasna. Krajem 195. ili moda
poetkom 196., Albin se proglasio za Avgusta. 65 U proljee 196. vojska je proglasila Albina za neprijatelja
naroda.66
Iako je Niger bio eliminisan, Sever je jo uvijek smatrao Albina za prijetnju. Sada je jo i uo da se on,
oduevljen titulom cezara, ponaao sve vie i vie kao car. Obavijeten je da veliki broj ljudi, naroito
istaknuti senatori, pie tajna i javna pisma cezaru, nastojei da ga nagovore da se vrati u Rim dok je Sever
bio odsutan i zauzet negdje drugdje. injenica je da je aristokratija preferirala Albina za cara zbog toga to
je pripradao plemikoj porodici i imao je blagu narav. 67 Kada je otkrio ovo, Sever je odbio da pokae
otvoreno neprijateljstvo prema Albinu i da zapone rat sa njim zbog toga to mu je falio izgovor za to.
Mislio je da je najbolje da se cezar eliminie. 68 Zato je poslao svoje najodanije carske glasnike u Britaniju

63 Pat Southern, The Roman Empire from Severus to Constantine, Routledge, str.35-36
64 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1914
65 Pat Southern, The Roman Empire from Severus to Constantine, Routledge, str.34-35
66 Pat Southern, The Roman Empire from Severus to Constantine, Routledge, str.35-36
67 Herodian, 3.5.2
68 Herodian, 3.5.3
sa tajnim nareenjima da predaju Albinu poruku, ako ih puste u njegovo prisustvo. Zatim su trebali da ga
pitaju da se sastane sa njima nasamo da mu prenesu tajne instrukcije. Kada bi Albin na to pristao i kada
njegova lina zatita ne bi bila prisutna, oni su tada trebali da ga napadnu i ubiju. 69 Sever im je jo
obezbijedio smrtonosni otrvo tako da, ako bi im se ukazala prilika, pokuaju da ubijede kuhara ili nosaa
pehara da stave otrov u tajnosti u hranu ili pie. 70 Albinovi savjetnici su, meutim, bili sumnjiavi u vezi
carevih glasnika i upozorili su ga da bude na oprezu. Severov potez protiv Nigerovih savjetnika je ozbiljno
natetio njegovoj reputaciji, jer se okoristio Nigerovom djecom da bi oni izdali Nigera i nakon to je
postigao ono to je htio on je njih zajedno sa djecom NIgera ubio. Ovi postupci Severa su otkrili njegovu
mranu stranu. 71 Zbog ovoga je Albin poveao broj pripadnika svoje line zatite. Niko od carevih ljudi
nije bio puten u prisustvo cezara dok nije bio u potpunosti skinut i pretraen za skrivena oruja.72 Kada su
glasnici poslani od strane Severa doli njemu, oni su mu predali zahtjeve i traili od njega da se osame da
bi mu dali tajna nareenja. Ali Albin, sumnjiav, je dao njih zarobiti i muei ih, saznao je za itavu zavjeru.
Nakon to je ubio glasnike, poeo je sa pripremama da se odupre otkrivenom neprijatelju. 73
Shvativi da su mu dani odbrojani ako ne poduzme neto, Albin je djelovao vrlo brzo, im je saznao da je
Niger bio poraen. On je svoje trupe poveo u Galiju i utaborio se ko Lugdunuma (dananji Lion), gdje je
poeo da izdaje svoj vlastiti novac. Njegova vojska je bila mjeavina vojnika iz Britanije i vojnika
regrutovani iz Galije. Pojedinane jedinice njegove vojske nam nisu poznate; jedino je sigurno da je
Kohorta XIII Urbana iz Liona stala na njegovu stranu, a da je panska legija, VII Gemina, odbila da mu
pomogne jer ih je Sever nagradio titulom pia.74
Pripremajui odbranu Italije, Sever je zatvorio alpske prolaze da bi sprijeio iznenadni napad Albina iz
Galije.75 Septimije nije ostao u Rimu dugo. Ponovo je otiao u Panoniju, zatim krot Noricum i Raetia u
gornju Germaniju. Odatle je otiao na jug u Lugdunum sa svojom vojskom. Dio navodi da je 150,000 ljudi
bili ukljueno u odluujuoj bici. 76
Bila je jo uvijek zima kada je Septimije uao u Galiju, rane 197. godine iz gornje Germanije. Prvi okraj
se dogodio kod Tinurtium (Tournous), 60 milja od Lugdunuma. Albin je pokuao da obije napadae, ali je
odbaen na jug do rubova Lugdunuma gdje se glavna bitka zbila 19 februara. Na poetku je Albinovo lijevo
krilo bilo poraeno i povuklo se do logora, ali je onda lijevo krilo Septimija upalo u zamku. Albinovi vojnici
su iskopali niz skrivenih jama-tzv. lilia, u emu je britanska vojska bila vjeta zbog svojih iskustava na
svojim sjevernim granicama-i navukli su Septimijevu vojsku tu tako to su odglumili povlaenje. Sam
Septimije je doao na konju sa pretorijancima, ali umjesto da spasi stvar, doveo je sebe u opasnu situaciju
kada je pao sa konja. Onda je "skinuo svoj ogrta i izvukao ma", krenuo za svojim vojnicima u povlaenju
i nagovorio ih da se bore. To je bila zvanine verzija.77
Na kraju toga krvavog dana, albijanska armija je u potpunosti poraena, a Klodije Albin je ili (po Kasiju
Dionu) izvrio samoubistvo ili (Po Herodijanu i Historia Augusta) bio zarobljen i pogubljen po Severovom
nareenju. Kao posljedni in ponienja, Albinovo nago tijelo je bilo poloeno ispred Severa, tako da je on
mogao preko njega prei sa svojim konjem. Lion je bio opljakan i razaran od ruilake i bezkrupulone

69 Herodian, 3.5.4
70 Herodian, 3.5.3
71 Herodian, 3.5.6
72 Herodian, 3.5.7
73 Herodian, 3.5.8
74 Pat Southern, The Roman Empire from Severus to Constantine, Routledge, str.36
75 Pat Southern, The Roman Empire from Severus to Constantine, Routledge, str.36
76 Anthony Birley, Septimius Severus- The African Emperor, Routledge, str.124
77 Anthony Birley, Septimius Severus- The African Emperor, Routledge, str. 125
ilirsko podnavske armije, a pristalice Albina su bile surovo progonjeni. U poetku su Albinova supruga i
djeca bili poteeni, ali izgleda da je vrlo brzo Sever promijenio miljenje i dao ih eliminirati. Bezglava
tijela Albina i njegove neposredne familije su bila baena u rijeku Ronu. i Historia Augusta i Herodijan
navode da je veliki broj ljudi pogubljen u Galijama, i to meu njima znaajan broj istaknutih mukaraca i
ena. Veliki broj pripadnika galske i panske elite je likvidiran. Njihova imovina je konfiscira, ime je fisk
doao u posjed enormnog novca i imovine. Historia Augusta zato navodi da je rezultat ovih konfiskacija
bilo to da je on svojim sinovima ostavio bogatstvo vee nego to je iza bilo kojeg drugog princepsa ostalo,
i da veliki dio zlata Galija, panija i Italije postao princepsko vlasnitvo. Ovo jasno ukazuje na
koncentriranje bogatstva u rukama carske institucije. I provincija Britanija je, po uzoru na podjelu Sirije,
kanjena podjelom na dvije nove provincije Gornju Britaniju (Britannia Superior) i Donju Britaniju (
Britannia Inferior). 78

Drugi pohod na Iran


Nakon zavenog rata sa Klodije Albinom, Septimije Sever se vratio u Rim. Sever je u Rimu ostao ovaj put
ostao dugo, a njegovi sinovu su bili njegovi partneri u vlasti. Sada je bio obuzet poudom da uzme slavu za
pobjede nad sunarodnjacima i nad vojskama Rima, ali i za pobjede nad barbarima, koristei za izgovor
prijateljstvo Barsemiusa, kralja Hatre, i Nigera poveo je svoju vojsku na istok. 79 Koristei se Severovim
odlaskom, Iranske trupe su izvele uspjenu ofanzivu i napale rimske pozicije na irokom frontu od Sirije i
Mesopotamije do Jermenije. Garnizon u Nisibisu je bio opkoljen, ali ovaj grad nije pao zahvaljujui
zapovjedniku Juliju Letu (Iulius Laetus, inae se istakao u prvom eufratskom ratu i u bitci kod Liona).80
Ovog puta je Septimije otiao na Istok preko mora. Ukrcavajui se u Brundisiumu, on je plovio direktno
prema Maloj Aziji, vjerovatno se iskrcavajui u kilikojskoj luci u Egeju i zavravajui svoj put u Siriji.
Glavnina ekspedicione snage ukljuujui dvije nove legije je bila poslana ispred Septimija. Bio je praen
Julijom i njihovim sinovima i prefektom Garde Plautianusom. Po svom dolasku u Siriji on je odmah sakupio
svoje snage i preao Eufrat. Njegov plan sada bio je da napadne prijestolnicu Partije, predvodei napad
lino.81
Sama kraljevska kua Partije je bila podjeljena u frakcije i brat Vologaesesa je bio na strani Severa. 82 Sever
je na Eufratu skupio znaajnu vojnu silu, i onda je preao Eufrat i tako zapoeo trei po redu upad u Iran u
zadnjih sto godina. Sada je Abgar IX., kralj Osroene predao svoju djecu kao taoce i pomogao je Severovu
ekspediciju sa kontigentom strijelaca. U isto vrijeme je i Hosroe I., kralj Jermenije (vladao od 198. do 217.
god. n. e.) poslao taoce, novac i poklone Severu koji je napredovao prema Nisibisu. Prilikom ovog
inicijalnog pohoda u sjevernom Meurjeju, severijanska armija je prela i preko Adiabene (iji je glavni
grad inae bio Nisibis). Nakon to se probio do Nisibisa, a Iranci se ve neto ranije povukli, postavljena je
i opsada Hatre, ali su odluna odbrana, veliki gubitci i patnja rimskih vojnika doprinijeli da Septimije Sever
odustane od opsade i privremeno povrati na sirijsku teritoriju. Grad Hatra, smjeten na vrhu planine, je bio
okruen visokim I jakim zidinama, na kojima su bili strijelci. Nakon to na napravili tabor, Severovi vojnici
su poeli opsadu svom silom, nastojei da zauzmu grad. Opsadne sprave svih vrsta su koritene i njima sve

78 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1915
79 Herodian, 3.9.1
80 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1916
81 Anthony Birley, Septimius Severus- The African Emperor, Routledge, str.129
82 Pat Southern, The Roman Empire from Severus to Constantine, Routledge, str.41
znane taktike.83 Stanovnici Hatre su se borili hrabro, bacajui kamenje I strijele na Severovu vojsku. Pravili
su glinene posude koji su punili otrvonim kukcima. Kada bi to bacili na Severovu vojsku, ti maleni kukci
bi napadli oi i druge nezatiene dijevole tijela.84 Rimljani su imali I potekoa sa klimom koja je bila
nepodnoljiva I imali su vee gubitke od bolesti nego od ratnih operacija. 85 U meuvremenu se obraunao
sa preostalim pristalicama Nigera na istoku. 86
Tokom opsade su se zbila dva nemila dogaaja. Tribun garde, Julije Krips, je citirao Vrigila ime je iznio
nezadovoljstvo vojske zbog opsade koja nije imala cilja. Prijavljen je Septimiju i pogubljen je; Drugi
dogaaj je bio mnogo ozbiljniji. Ovog puta rtva je bio Julius Laetus, koji je bio sa Septimijem prilikom
mara na Rim, sluio je u Mesopotamiji 195., izvukao je situaciju kod Lugdunuma 197. i odatle je otiao i
spasio Nisibis od napada Parta iste godine. Postao je previe popularan meu vojnicima. Dio navodi da su
vojnici odbijali da da se bore ako ih nije predvodio Laetus. Nakon njegove smrti, bez sumnje, je putena
pria da je planirao da preuzme tron za sebe kod Lugdunuma i da je namjerno zadravao svoje vojnike od
borbi.87
Zatim je otpoela glavna operacija u kojoj su oruane snage Rimske drave izvrile kombiniranu rijeno
pjeadijsku ofanzivu nizvodno Eufratom, prema sredinjem Meurjeju. Bila je izgraena i rijena flotila,
kojom se olakavalo prebacivanje trupa i resursa. Zauzeti su i gradovi u Meurjeju, a nadirua armija je
pljakala i unitavala sve kuda je prolazila. Nakon to je osvojen Ktesifon, Sever je dozvolio vojnicima da
opljakaju grad i da pobiju veliki broj ljudi, uz uzimanje 100 000 zarobljenika. Ova velika pobjeda je 28. I.
198. god. n. e. okrunjena i deklaracijom Severa kojom Karakalu proglaava svojim suvladarom, a Getu
cezarom. Nakon osobnog sastanka Septimija Severa sa Vologasesom V. zakljuen je mir, evakuirano je
srednje Meurjeje. Rezultat rata je bilo osnivanje nove provincije Mesopotamije na sjeveru Meurjeja,
sa glavnim gradom u Nisibisu (koji je uzdignut na status kolonije) i kojom je upravljao namjesnik iz
vitekog stalea. Pohod severijanske armije na Meurjeje 197./198. god. n. e., spada u red najstranijih
pohoda neke vojne sile na odreenu zemlju. Unitavanje, paljenje, ubijanje, odvoenje u roblje i razaranje
su imali goleme razmjere. I pored briljantnih pobjeda u Meurjeju, Septimije Sever nije uspio da zauzme
arapsku Hatru, ak i nakon druge opsade. Stanovnici su se branili svim sredstvima, ukljuujui i prolivanje
zapaljene nafte na napadae. 88
28. januara 198. godine Septimije je proglasio da je pokorio Partiju, i uzeo je tituli koju je imao Trajan,
"Partikus Maximus". Datum je pomno odabran, bilo je to na dan kada je prolo 100 godina od smrti
Trajana.89 Ulazei u Rim kao heroj, Sever je naredio da se njegov pohod na Partiju zabiljei nizom slika.
Invictus "nepobjeeni", je bila iroko rasprostranjena fraza na njegovom novcu i postala je dio njegove
titulature.90
Godinu 199. 200. god. n. e. Septimije Sever je proveo u Egiptu, gdje je Aleksandrincima dao privilegiju
lokalnog senata/vijea koju oni nisu imali do tada. 91 U Egiptu, Sever je reformisao administraciju i postao
Carski turist, posjeujui mjesta samo da bi ih vidio i uivajui u svojim putovanjima. Posjetio je grobnicu

83 Herodian, 3.9.4
84 Herodian, 3.9.5
85 Herodian, 3.5.6
86 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1916
87 Anthony Birley, Septimius Severus- The African Emperor, Routledge, str. 132
88 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1917
89 Anthony Birley, Septimius Severus- The African Emperor, Routledge, str. 130
90 N. A. Makin, Historija starog Rima; Nauna knjiga, Beograd, str.43
91 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1917-1918
Aleksandra Velikog i onda je zatvorio za posjete. 92 Nakon Egipta je posjetio Tripolitaniju i rodnu Leptis
Magnu. U Rim se vratio tek 202. god. n. e. I ovaj put je Sever odbio predloeni/dodijeljeni trijumf, zbog
gihta radi koje nije mogao stajati u trijumfalnim kolima. 93
Nakon povratka iz pobjednikog rata sa Iranom, podignut je trijumfalni slavoluk na sjeverozapadnom kraju
Foruma, u podnoju Kapitola. Ovaj slavoluk, posveen 203. god.n. e., podignut je kao komemoracija i
pobjeda nad Irancima, ali posvetu itavoj dinastiji Severa. Najvaniji dijelovi slavoluka su njegova etiri
velika reljefa (od kojih su dva dobrano oteena i neitka), koje prikazuju scene iz oba ratna pohoda
(194./195. i 197. 199. god. n. e.) u podruju Meurjeja. Reljefi prikazuju i oslobaanje Nisibisa od
opsade, kao i rimsku opsadu Edese, te predaju osroenskog kralja Abgara. Dalje slike prikazuju zauzimanje
iranskog grada i Ktesifona, kao i Severovo proglaavanje Karakale za suvladara i Gete za
prestolonasljednika. Na reljefima se vidi i odvlaenje ratnog plijena, kao i zarobljenici. Reljefi prikazuju i
krilatu boginju Pobjede kako nosi tropeum, te statue Severa i njegova dva sina ukolima/quadriga koja vuku
etiri konja, i svi praeni vojnicima. Getin lik je kasnije Karakala dao ukloniti, uslijed damnatio memoriae.
1918 Septimije Sever je vrlo dobro znao da mu je vojska glavni oslonac, jer ga je ona dovela na vlast i
slijedila u obraunu sa suparnicima u borbi za princepsku vlast. 94

Slika 6. Slavoluk Septimija Severa (http://fotoulovky.ic.cz/cesty_lide_mesta/rim/forum_r_sept1.jpg,


13.2.2017., 13:39)

Odnos prema vojsci i vojne reforme

92 Pat Southern, The Roman Empire from Severus to Constantine, Routledge, str.43
93 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str.1918
94 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str.1925
Kraj drugog stoljea je pokazao potrebu za vojnicima zbog dugotrajnih ratova i prve (vjerovatno I najgore)
serije kuge koje je napala carstvo. Ova potreba se ispoljila regrutovanjem pet novih legija: II i III Italica, i
tri partijske legije, od strane Septimija Severa.95
Postojale su dvije glavne inicijative za pristupanje u legije; novac zajedno sa socijlnim statusom koji donosi
vojna sluba. Novac je dolazio u vidu plate, stalne donacije I u vidu zahvalnosti prilikom otputanja.
Hronologija Herodiana navodi da su reforme koje je sproveo Septimije Sever u cilju poboljanja uslova u
vojsci, provedene u kratkom periodu izmeu pobjede nad Klodijem Albinom I poetka drugog pohoda na
Iran.96
Temeljna organizaciona forma rimske oruane sile ostaje legija, podijeljana u 10 kohorti. Legije su
uglavnom popunjavanje rimskim graanima dobrovoljcima (voluntarii). Pomone jedinice takoe su
stvarane u okviru narodnosti kojoj su pripadale, te su zadravale svoje nacionalne okvire. U rimskoj vojsci
one su sainjavale odrede pridodate legijama, koji su u borbi koriteni na oba krila. Nalazile su se pod
zapovjednitvom "perfekta saveznika" (praefectus sociorum), a to je bio rimski graanin koga imenuje
konzul.97 Najee se u legionarski sastav stupalo izmeu 17. i 20 godine ivota. Sluba u rimskim oruanim
snagama je u odnosu na moderne profesionalne vojske trajala je relativno dugo. Ve 13. god. p. n. e. August
je odredio za legionare 20 godina slube (16 godina na uobiajenim i 4 godine na lakim dunostima kao
rezervisti veterani/evocati), da bi 5. god. n. e. standardni period za legionara bio uvean na 20 godina
uobiajene slube i 5 godina rezerve. Svaka legija ima svoj simbol, kao i orla kojeg nosi aquilifer. Svaka
od kohorti je imala svoj broj, ime pa i nadimak, ali nisu imale isto znaenje niti brojnost. I. kohorta je uvijek
najznaajnija i najbrojnija i sastoji se od oko 800 vojnika, kohorte II. X. se sastoje od cc 500 vojnika. 98 I.
kohorta se sastojala od 5 centurija, a II. X. kohorte od 6 centurija, samo sa tom razlikom da su centurije
I. kohorte bile duplo brojnije u odnosu na centurije ostalih devet kohorti. 99
Pod vladavinom Augusta, znatno jasnije je postavljena komanda legije i dodijenjeljn stalni komandant. To
je bio legatus legionis, senator, najee u ranim tridesetim. 100
Glavni oslonac svake legije su inili njeni red (ordo) centuriona, koji su i nadalje imali svoje zamjenike
(optiones). U legiji je ukupno bilo 59 centuriona. etiri centuriona I. kohorte su zvani primi ordines i to :
hastatus posterior, princeps posterior, hastatus, princeps. Peti centurion I. kohorte i ujedno glavni legijski
centurion je nosio naziv primipill/primus pilus, i nakon jednogodinjeg obnaanja navedene dunosti je
uvrtavan u viteki red. Svaka kohorta, od II. do X. imala je 6 centuriona, koji su nosili nazive: hastatus
posterior, hastatus prior, princeps posterior, princeps prior, pilus posterior, pilus prior (najvii centurion
kohorte i ujedno centurion 1. centurije odreene kohorte). Ispred naziva centuriona je stajao broj kohorte :
decimus hastatus posterior (centurion X. kohorte). Kohortom je zapovijedao najstariji centurion. 101
Iznad centuriona, stajali su vojni tribuni. Ukupno ih je legiji bilo 6, i svoj poloaj su esto smatrali kao
meustepenik za civilnu, politiku karijeru. Zapovjednik tribuna (tribunus laticlavius) dolazio je iz
senatorskog reda, koji bi prije obnaanja viih magistratura i ulaska u Senat i neko vrijeme proveo u vojsci.
Drugi tribuni su birani iz reda vitezova i oni su pomagali legatu u zapovijedanju legijom (tribuni
angusticlavii). Iznad vojnih tribuna je bio legat, komandant legije (legatus Augusti legionis), koji je

95 Michael C. Ibeji, The Evolution of the Roman Army during the third century AD, University of Birmingham,str.77
96 Michael C. Ibeji, The Evolution of the Roman Army during the third century AD, University of Birmingham, str.81
97 Pierre Grimal, Rimska civilizacija, Beograd, Izdavaki zavod Yugoslavija,str.163
98 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str.1423
99 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str.1423-1424
100 Adrian Goldsworthy, The complete roman army, London, str.50
101 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str.1424
uobiajeno tu dunost obnaao 3 4 godine. esto je to senator (koji je ve ostvario neke stupnjeve
dravnog cursus honoruma) kojeg je imenovao August, i kojem je to bila dobra stavka za dalju politiku
karijeru. Njemu su bili pretpoinjene i auksilijarne jedinice koje bi bile prikljuene njegovoj legiji. Prefekt
tabora (praefectus castrorum; i ovu slubu je uveo August) je bio stariji i vrlo iskusni ovjek (u rangu viteza)
koji je bio primipil i koji je cijeli ivot proveo u vojsci. 102
Tradicija nam govori da je Rimska Republika prvi put poela da daje platu svojim vojnicima tokom
desetogodinje opsade Veii na poetku 4 st. p.n.e.,. Polibije nam daje podatke o visini plata konjanika i
pjeadije sredinom 2 st. p.n.e.,. Savezniki vojnici nisu dobijali platu od Rima, ali su dobijali svoju porciju
ita besplatno. Polibije nam daje odgovarajue vrijednosti u grkoj valuti i kae da je centurion dobijao 4
obola, pjeak 2 obola i konjanik jednu drahmu dnevno. Ova plata nije imala za cilj da obezbijedi vojnicima
izvor prihoda nego da im pokrije trokove dok se ne bi vratili svom graanskom ivotu. 103
Cezar je uduplao platu legionara tako da su primali 225 srebrnih denarii (9 zlatnih aureza) godinje, to
nam ukazuje da su prije ove reforme primali oko 112.5 denarii. Na kraju 1.st. Domitian je poveao platu
legionara na 300 denarii (ili 12 aureza). Ovo je vjerovatno ukljuivalo i uvoenje etvrte stipendia. Samo
stoljee kasnije, Septimije Sever je poveao platu legionarima, moda na 450 denarii, koja je bila
isplaivana ponovo u tri stipendia. Njegov sin, Karakala, je poveao platu za jo 50 po centu, to je naznaka
o sve veoj inflaciji 3. st. n.e.. 104
Od Augusta nadalje, rimski vojnici nisu mogli da se ene. Ako su prije stupanja u vojnu slubu bili oenjeni,
taj se brak proglaavao nevaeim. 105 Septimije Sever je 197. god. n. e. ukinuo zabranu vojnicima da mogu
stupati u legalni brak. Homoseksualno ponaanje meu vojnicima (i za vrijeme milicijske i za vrijeme
profesionalne faze) je bilo strogo kanjavano (razliito od ponaanja spartanskih i tebanskih vojnika),
ukljuujui i smrtnu kaznu, jer se to smatralo povredom vojne discipline. Od vojnika se ak i vie oekivalo
da potuju svoje tijelo i da imaju vei seksualni integritet u odnosu na civile. 106
Vojnici su se mogli nadati i dodatnim sredstvima, kao to su nagrade od svojih pretpostavljenih i udio u
ratnom plijenu. Od plate (stipendium) svim vojnicima bi se odbijao dio za hranu, odjeu i sijeno (za postelje
na marovnim etapama i za hranu mulama). Ali i pored tih odbitaka, plata je ipak bila znaajna. I odnos u
platama meu pojedinim tipovima vojske je bio razliit (zavisno od hijerarhijske pozicije), pa su plate
obinih pretorijanaca bile vee u odnosu na plate obinih legionara, dok bi njihove plate opet bile vee u
odnosu na plate obinih auksilijara koji bi zaraivali vie u odnosu na pripadnike straa i mornare.
Konjanici su primali veu platu u odnosu na pjeadince, jer su morali brinuti i o konju. ak je i konjanik iz
ala (koje su smatrane kvalitetnijim borbenim formacijama) primao veu platu u odnosu na konjanika iz
mijeanih kohorti. U svim tipovima oruanih snaga (pretorijanci, legionari, auksilijari, gradske i none
strae, lokalne strae, mornarica) visina plata vojnika je zavisila od ina, ranga i starosti pojedinca. Postojao
je jasno utvren odnos/koeficijent meu platama redova i razliitih starjeinskih nivoa. 107
Ponekad su upravnici provincija - ili ponekad car i carica - i njihove porodice obilazile vojne baze ili
oblinje gradove, da bi ili izvrili inspekciju ili da nadgledaju pohod. ena Septimija Severa, Julia Domna,

102 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str.1425
103 Adrian Goldsworthy, The complete roman army, London,str. 94
104 Adrian Goldsworthy, The complete roman army, London,str.34
105 Adrian Goldsworthy, The complete roman army, London, str.102
106 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str.960
107 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str.1458
je pratila svog mua u Siriju, gdje joj je data titula "Majka logora" (mater castrorum) 195. godine i takoer
u Britaniju.108
Prijanji sastav pretorijanske garde, koja je raspolagala carskom vlau, bio je rasputen jo 193. g. Novi
pretorijanci uzeti su iz podunavskih zemalja. Nedaleko od Rima smjetena je u logor nova legija, sastavljena
poglavito od stanovnika podunavskih i istonih legija. Pretorijanci su izgubili mnoge svoje povlastice. Prije
Severa srednji asniki kadar legij popunjavao se gotovo iskljuivo iz redova Italika, jer su za centurione
imenovani gotovo iskljuivo pretorijanci. Od Severovog vremena poloaj svih legija izjednaava se s
poloajem pretorijanske garde. Sada je svaki vojnik mogao napredovati u slubi, mogao je postati centurion
i ak vitez. Vanu posljedicu imalo je to to su vojnici dobili pravo stupanja u zakoniti brak. I prije Severa
su se uz stalne rimske logore naseljavale vojnike obitelji; sada je takvo stanje bilo legalizirano. Vojnici su
dobili pravo ivota u obitelji, iako logorski reim nije bio ukinut. Veterani su dobili niz povlastica, oni su
bili osloboeni mnogih municipalnih obveza. To su, bez sumnje, bili ustupci vojsci, od koje je Septimije
Sever i dobio vlast. 109
On je osnivanjem novih legija (I. Parthica, II. Parthica, III. Parthica), poveao i legijski sastav na 33 legije.
Takoe je dolo do poveanja broja auksilijarnih vojnika, koji su bili sada razvrstani u vie od 400
regimenti. Moglo bi se ak tvrditi da je u vrijeme Septimija Severa i kvantitavni i procentualni udio
pripadnika vojske u ukupnoj populaciji rimskog svijeta bio najvii. Pretpostavlja se da je brojnost vojske
tada iznosila cc 440 000 pripadnika, i to bez federata i ratne mornarice. Septimije Sever je zasluan i za
darivanja vojnika novcem, izvan sustava redovnih plata. Znaajno je poveana i plata vojnika, to je
mogue bilo rezultat praenja sve vee inflacije i smanjivanja vrijednosti srebrnog novca.110 Nekim
pograninim jedinicama dodijeljena su zemljita, koja su u manjim esticama davana vojnicima. Uslijed
toga, pogranine su postrojbe postale manje pokretljive, vojnici su bili vie vezani za zemlju nego prije.
Vojnicima su poveana i sljedovanja hrane, ali je dolo i do promjena u nainu prehrane. Po Herodijanu,
Septimije Sever je i oslabio striktnu disciplinu, uvodei i leernije odnose meu vojnicima. Veterani su isto
dobili niz povlastica, oni su bili osloboeni mnogih obaveza. Vojska je ostala glavni oslonac kako njegov,
tako i njegovih nasljednika.111
Vrijeme vladavine Septimija Severa bi se sa pravom moglo oznaiti kao legaliziranje vojske kao dominatne
institucije Rimske drave, odnosno kao inicijacija uvoenja vojnokratije koja e dominirati kao politika
pojava u toku III. st. n. e. 112

Unutranja politika
Dok je severijanski reim ubrzanje procesa kojim je vojska preuzimala poluge Drave, dotle je njegov
odnos sa Senatom bio relativno zategnut. Sa oficijelnim preuzimanjem i priznavanjem princepske vlasti
Septimije Sever podnio i tradicionalnu zakletvu da nee pogubiti nijednog senatora, pa je ak donio sa
Senatom zajedniku odluku kojom se dodatno to potvruje, tako to se propisuje da e se princeps ili bilo

108 Adrian Goldsworthy, The complete roman army, London, str.104


109 N. A. Makin, Historija starog Rima; Nauna knjiga, Beograd, str. 363
110 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str.1926
111 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str.1927
112 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str.1928
ko drugi koji mu pomogne da uini neto tako (da se ubije senator) smatrati dravnim neprijateljem i on i
njegova djeca.113
Pod Septimijem Severom izvrene su i neke promjene u sustavu kazni za kaznena djela. Hijerarhijska
podjela nikada nije prestajala postojati u rimskom svijetu, i pravnici su ljude dijelili na dvije osnovne
kategorije: na slobodne i neslobodne. Prilikom odreivanja raznih pravnih normi koje se tiu slobodnog
stanovnitva, pravnici su razlikovali rimske graane od osoba koje nemaju prava punog rimskog
graanstva. Pa su i kazne za isto krivino djelo bile razliite za rimske graane i one koji to nisu, npr. rimski
graanin se nije smio razapeti na krst, nego je pogubljenje vreno samo odrubljivanjem glave. Pod
Septimijem Severom kod utvrivanja kazni poinju razlikovati uglednici (honestiores) i ponizni
(humiliores). 114 U prvu kategoriju spadali su senatori, vitezovi, predstavnici viih asnikih inova,
dekurioni. Svi ostali spadali su u ovu drugu kategoriju. 115 Ljudi niskog socijalnog poloaja mogli su biti
pogubljeni uz muenje; umjesto progonstva oni su pretvarani u robove. to se tie povlatenih osoba, oni
su bilo osloboeni od muenja i mogli su apelirati neposredno na princepsa. Dioba slobodnog stanovnitva
na honestiores i humiliores opaa se i u sljedeim razdobljima, i postaje karakteristina za ostala stoljea. 116
Nakon rastrone vladavine Komoda rimske su se financije nalazile u tekom stanju. Uz to su unutarnje i
vanjske Severove mjere zahtijevale znatna sredstva. Zato su porezi naplaivani s veom strogou nego
prije. Kod ubiranja porez odgovornost je padala uglavnom na najvie predstavnike gradske samouprave
na decemprimi. U svezi s tim bila je reforma Septimija Severa izvrena u Egiptu. Svim metropolama nom,
koje su se nalazile na poloaju sela, dana su prava gradova, i u njima je uvedena samouprava, oigledno
zato da bi se i oni ukljuili u opi porezni sustav. Erarij blagajna koja stoji pod nadzorom Senata
pretvorio se pod Septimijem Severom u rimsku gradsku blagajnu. Fisk je stekao opedravno znaenje;
pritom je izdvojeno posebno povjerenstvo za upravu osobnom carevom imovinom ( res privata, ili ratio
privata ), na ijem je elu bio poseban prokurator. Ulogu vrhovnog organa u dravi igrao je carev savjet (
Consilium principis ). Odluke tog savjeta zamjenjivale su u odreenom pogledu senatske odluke. U njemu
su zasjedali najistaknutiji pravnici toga vremena, koji su odigrali veliku ulogu kod razrade rimskog prava.
Pod Septimijem Severom ( od 205. g. ) postavljaju se dva prefekta pretorija, od kojih je jedan razmatrao
samo graanske predmete ( taj je poloaj zauzimao Papinijan, jedan od najboljih rimskih pravnika carskog
doba ). Slabio je znaaj senatorskih dunosti i u provincijama. Septimije Sever je vie volio postavljati
vitezove, uglavnom iz redova isluenih vojnika.117

Kaledonski rat Septimija Severa i njegova smrt


U skladu sa svojom politikom eliminiranja prijetnji na granicama, Sever je panju usmjerio na Britaniju.
Albin je sa sobom povukao skoro kompletnu britansku armiju, izloivi provinciju napadima Kaledonaca i
Maeta (Maetae).118
Kako bi se smirila situacija, Virije Lup je morao da sklopi mir sa Maetima, isplativi im golemu svotu.
Zauzvrat je dobio nekoliko zarobljenika. I pored toga, nesigurnost je ostala. I tako se 208. god. n. e. osobno
Sever, praen sa svojom familijom i brojnom armijom uputio u Britaniju. Novac iz 208. pokazuje Septimija

113 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str.1927
114 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str.1931
115 N. A. Makin, Historija starog Rima; Nauna knjiga, Beograd, str.364
116 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str.1931
117 N. A. Makin, Historija starog Rima; Nauna knjiga, Beograd, str.364
118 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str.1934
kako ide u rat. Sve vie su ga muile njegove noge i stopala, koje su povezivali sa artiritisom. Uprkos svemu
ovome, on je 208. godine doao do velikom klimakterija, do svog 63. roendana.119 U zoni britanske
provincije je ostavljen Geta da se bavi sudbenim i civilnim dravnim poslovima, dok je u vojnu kampanju
poveo Karakalu.120
Prvo je ojaan Hadrijanov zid, a zatim se prelo na osvajanje Lowlandsa sve do nekadanjeg Antoninovog
zida, koji je isto poboljan. Juno od Antoninovog zida je izgraen i veliki vojni tabor u Trimontiumu. Kada
je zavreno utvrivanje u ovom podruju, krenula je velika ofanziva u dubinu Kaledonije, odnosno prema
Highlandsu. Sever je prilikom ove kampanje se oslanjao na tragove ranije Agrikoline kampanje, pa su
mnoge naputene utvrde obnovljene, ukljuujui i tabor na podruju dananjeg Carpowa koji je sa svojom
veliinom mogao primiti do 40 000 vojnika. Kaledonci su pruali estok otpor, uglavnom koristei gerilsko
partizanski nain ratovanja. Guste ume, brdsko planinski karakter zemljopisa, movare i rijeke koje je
trebalo premostiti su dodatno oteavali ofanzivu. Ali i pored velikih gubitaka u ljudstvu, Sever nije
odustajao, dok nije dostigao krajnje take otoka. Nakon to su ipak Kaledonci bili prisiljeni na mirovni
sporazum po kojem su se odrekli znatnog teritorija u zoni sredinjeg Lowlandsa, Sever se povukao na jug.
I tako je sa 210. god. n. e. Sever uspio da ostvari jo teritorijalnih dobitaka za Rimsku dravu. Dobio je i
poasni naziv Britannicus. Meutim, neto kasnije iste godine Kaledonci su se ponovo pobunili i pridruili
Maetima, koji izgleda da se nisu potinili Severu. Radi toga se Sever pripremio za drugu kampanju na
Kaledoniju. Ovaj put, ljut zbog krenja mirovnog sporazuma, a i inae surove naravi, Sever je odluio da
izvri klasini genocid i da fiziki istrijebi stanovnike dananje kotske, bar njegog Visoja. Zato je
okupljenim vojnicima naredio na ubiju sve na koje naiu, da niko ne izbjegne potpuno unitenje, ak ni
bebe u majinim utrobama. 121
Smatrajui svog oca, koji je bio bolestan dugo vremena, za teret, on je pokuao da nagovori ljekare da naude
njegovom ocu prilikom lijeenja ne bi li ga se tako bre rijeio.122 Kaledonci i Maeti su imali veliku sreu,
jer im je kampanja zapoela, Sever se ozbiljno razbolio i 4. II. 211. god. n. e. je umro u Eboracumu.
Njegove posljednje rijei su bile: "Drava, kada sam je dobio, je bila uzurpirana sa svih strana; Ostavljam
je u miru, ak i u Britaniji; sada star i bolesnih nogu, ostavljam mojoj dvojici Antonina carstvo koje je jako,
ako se pokau kao dobri, slabo, ako se pokau slabi."123 Iako je njegov sin Karakala nastavio kampanju
sljedee godine, to je bilo daleko od onoga to je Sever bio planirao i uskoro je postignut novi mir.
Kaledonci su se uspjeli spasiti i nikada vie oruane snage Rimske drave nee tako duboko prodrijeti u
Kaledoniju. Uskoro e se napustiti Lowlands i granica e biti postavljena na Hadrijanovom zidu, gdje je
vie manje ostala i u naredna dva stoljea. Po svojoj smrti Sever je naslijeen od sinova Karakale i Gete,
a pepeo mu je pohranjen u Hadrijanovom mauzoleju, a bio je i deificiran od Senata. Septimije Sever je iza
sebe ostavio znaajan suficit u javnim financijama, kao i goleme rezerve ita i ulja. 124

119 Anthony Birley, Septimius Severus- The African Emperor, Routledge, str.177
120 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str. 1935
121 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str.1935
122 Herodian, 3.15.2
123 The Scriptores Historiae Augustae (ed. D.MAGIE), LCL, Cambridge (Mass.),1932, str.429
124 Salmedin Mesihovi, Edicija XII stoljea Rimskog Carstva,autorsko izdanje, Sarajevo, str.1936