1.

UVOD U OTPORNOST MATERIJALA

1.1. ZADATAK OTPORNOSTI MATERIJALA

Da bi jedan mainski dio mogao primiti vanjske sile bez tetnih posljedica i
prenositi ih, on mora imati takva mehanika svojstva da se veza unutranje grae
materijala od kojeg je izraen ne remeti. Usljed vanjskog optereenja u materijalu se
javljaju unutranje sile koje se suprotstavljaju djelovanju vanjskih sila.
Ako su unutranje sile tako velike da se uspjeno suprotstave spoljanjim,
uspostavie se ravnotea i materijal e primiti vanjske sile bez posljedica.
Zadatak nauke o otpornosti materijala je da pronae takav oblik i dimenzije
predmeta kod kojeg su unutranje sile tako velike da se mogu suprotstaviti spoljanjim
silama. Istovremeno, taj predmet treba da ima najveu vrstou i da se moe izraditi
uz najmanji utroak materijala.

1.2. Spoljanje (vanjske) i unutranje sile

Usljed djelovanja vanjskih sila pojavljuju se unutranje meumolekularne sile koje

se opiru vanjskim silama, odnosno koje se opiru deformaciji tj promjeni dimenzija i
oblika tijela. Kao i pasivne vanjske sile, tako i unutranje sile rastu ili opadaju s rasom
ili opadanjem vanjskih sila. One rastu sve dok se ne izjednae s vanjskim silama tj do
prestanka daljnjeg porasta deformacije.

1.3. Pojam deformacije i napona

Poznato je da u prirodi ne postoje apsolutno kruta tijela. Svi realni elementi

konstrukcija i maina pri djelovanju vanjskih sila redovno mijenjaju svoj oblik i
dimenzije, deformiu se i pri nekoj odreenoj vrijednosti vanjse sile mogu da se razore.
Sposobnost deformisanja je jedna od osnovnih osobina vrstih tijela. Deformacija
tijela se javlja kao posljedica njihovog molekularnog sastava. Molekuli ne ispuunjavaju
ukupnu zapreminu tijela, a odravaju se na nekom rastojanju jedan prema drugom
pod uticajem meumolekularnih sila uzajamnog djelovanja. Djelovanjem vanjskih sila
dolazi do naruavanja normalnih rastojanja izmeu molekula i tijelo se deformie. Pri
tome se mijenja normalno meumolekularno djelovanje i u unutranjosti tijela se
pojavljuju sile koje se suprotstavljaju deformaciji tijela i nastoje da povrate estice
tijela u prvobitno stanje. To su unutranje sile.
Ako su vanjske sile kojima je tijelo izloeno toliko velike da se ne mogu
uravnoteiti s unutranjim silama, uzajamna veza meu djeliima tijela se naruava i
tijelo se razara.
Osobina vrstih tijela je da nakon prestanka djelovanja spoljanjih sila, koje su
izvrile deformaciju, poprime svoj prvobitni oblik. Ova osobina se naziva elastinost.
Ako tijelo poslije uklanjanja optereenja potpuno uspostavi svoju prvobitnu formu
i dimenzije, tada ga nazivamo apsolutno elastinim tijelom.
Neposrednu suprotnost apsolutno elastinim tijelima predstavljaju potpuno
plastina tijela. To su tijela koja su pod uticajem vanjskih sila vie ili manje promijenila
svoj oblik i ne pokazuju nikakvu tendenciju da se vrate u svoju prvobitnu formu.
Da li je neko tijelo elastino ili plastino zavisi od mnogo razliitih okolnosti, u
prvom redu od temperature. Na visokim temperaturama, veina metala prelazi sve
1
vie u plastino stanje, to je u tehnici neobino vano, jer se na toj osobini zasniva
cjelokupna obrada plastinom deformacijom.
Pojavu unutranjih sila u optereenom tijelu moemo utvrditi metodom presjeka.
Metoda presjeka zasniva se na principu koji glasi: ako je pod djelovanjem nekog
sistema sila, cijelo optereeno tijelo u ravnotei, onda je u ravnotei i bilo koji dio tog
tijela pod djelovanjem sila koje djeluju na taj dio tijela.
Metoda presjeka je zamiljeno presijecanje optereenog tijela na proizvoljnom
mjestu, pridruivanje na mjestu presjeka unutranjih sila i analiza ravnotee bilo kojeg
od dva dijela tako presjeenog tijela.
Zamislimo da tap na slici, na proizvoljnom mjestu presjeemo s ravni, na dva
dijela i npr. desni dio izdvojimo, na mjestu presjeka dodamo sumu unutranjih sila
Fu , koje zamjenjuju utjecaj lijevog, na izdvojeni desni dio i posmatramo njegovu
ravnoteu.
Ako sve vanjske sile koje djeluju desno od ravni , oznaimo oznakom F D , a
rezultantu unutranjih sila oznaimo oznakom N L , onda prema slici, slijedi:
F X FiD N L0
FuL N L F Di
U ovom izrazu index D znai desno od presjeka.
L
Ako bi izdvojili lijevi dio izloen djelovanju vanjskih sila Fi , i unutranjih sila
D
Fu ili N D , imali bi:
F X FiL N D0
FuD N D F Li

Prema tome, ravnotea tijela

optereenog sistemom proizvoljnih
sila, podrazumjeva da je suma, tj.
rezultanta svih sila desno od
proizvoljnog presjeka, jednaka sumi,
tj. rezultanti svih sila lijevo od tog
presjeka.
Iz toga proizlazi, da se kao
posljedica djelovanja vanjskih sila, u
bilo kojem presjeku tijela javljaju
dva meusobno uravnoteena
sistema unutranjih sila, od kojih
onaj lijevi sistem unutranjih sila dri ravnoteu svim vanjskim silama koje djeluju
desno od posmatranog presjeka, a onaj desni sistem unutranjih sila, dri ravnoteu
svim vanjskim silama koje djeluju lijevo od tog presjeka.

2
 Prema tome, ako je pod djelovanjem vanjskih
sila tijelo u ravnotei, onda su i dijelovi tog tijela
nastali zamiljenim presijecanjem na proizvoljnom
mjestu, u ravnotei pod djelovanjem vanjskih i
unutranjih sila.
Suma svih unutranjih sila koje djeluju u bilo
kojem presjeku optereenog tijela predstavlja
naprezanje tijela.
Dio unutranjih sila koji djeluje na jedinicu
povrine popre. presjeka tijela ( mm2ili cm2) zove
se napon. Napon je vektor koji openito ima
proizvoljan poloaj prema ravni poprenog
presjeka napregnutog tijela.
Napon iji vektor stoji koso u odnosu na ravan poprenog presjeka napregnutog tijela,
zove se ukupni napon p.
Vektor ukupnog napona p, rastavlja se na dvije komponente i , meusobno
okomitih pravaca djelovanja.
Komponenta , ukupnog napona p, iji je pravac okomit na ravan presjeka
napregnutog tijela zove se normalni napon.
Komponenta ukupnog napona p, iji pravac tangira ravan presjeka napregnutog

tijela zove se tangencijalni napon.

Kada vektor tangencijalnog napona stoji koso u ravni poprenog presjeka napregnutog
tijela, tada se on rastavlja na komponente x i y , paralelne sa osama
pravouglog koordinatnog sistema Oxy, sa ishoditem O, u hvatitu vektora napona.
Ako rezultantu komponenata unutranjih sila okomitih na ravan poprenog
presjeka napregnutog tijela oznaimo sa oznakom N, a rezultantu komponenata
unutranjih sila koje tangiraju ravan poprenog presjeka napregnutog tijela oznaimo
sa oznakom T, onda iz definicije napona proizlaze slijedee jednaine napona
n F
u
i1 N N

A A mm 2

n Fu
T N
i1

A A mm2
Iz trokuta OAB, a prema Pitagorinoj teoremi, proizlazi izraz za odreivanje
ukupnog napona p:
N
p 2 2 2
mm

1.4. Stvarni i dozvoljeni napon

Ako je neko tijelo ili konstrukcija izloeno djelovanju spoljnih sila, unutar toga
tijela (u materijalu) pojavie se jedan odreen napon koji se naziva stvarni napon.
Stvarni napon ne smije da pree jednu odreenu granicu (vrijednost) jer bi u
protivnom dolo do loma mainskog elementa ili do njegove neeljene deformacije.
Mainski elementi i konstrukcije ne smiju biti optereeni tako da u njima doe do

3
prekomjernih napona, tj stvarni napon ne smije prei jednu odreenu vrijednost koja
se naziva dozvoljeni-doputeni napon.
Mainske elemente i konstrukcije dimenzioniemo uvijek prema dozvoljenom
naponu. Dozvoljeni napon zavisi od vrste optereenja i vrste materijala, a
obiljeavamo ga sa doz i doz ili samo d i d .
1.5. Stepen sigurnosti
Ako je neki mainski dio izloen optereenju i ako se to optereenje stalno
poveeva, u materijalu se javlja sve vei i vei stvarni napon, koji e rasti sve do loma
mainskog dijela. Svaki materijal ima granicu izdrljivost. Kad se pree ta granica, do
koje mainski dio moe da izdri djelovanje spoljne sile, koja dolazi na jedinicu
povrine njegovog presjeka, nastupa kidanje-lom materijala. Taj najvei stvarni napon
u materijalu pri kojem nastaje kidanje nazivamo jaina matrijala ili napon kidanja, a
oznaavamo ga sa M (ako se radi o normalnim naponima) ili sa M (ako se radi o
tangencijalnim naponima).
Broj koji pokazuje koliko je dozvoljeno naprezanje ( doz ili doz ) puta manje od
jaine materijala
( M ili M ) je stepen sigurnosti (ni).
M
doz ili doz M

odnosno
jaina materijala
dozvoljeni napon
stepen sigurnosti
M M
ili
doz doz
Stepen sigurnosti je neimenovan broj, koji usvajamo za proraun dimenzija
elemenata.
On zavisi od naina djelovanja vanjskih sila, vrste materijala i vrste konstrukcije, a
vrijednost mu se kree u granicama:
mirno optereenje I: I 2,5 4
jednosmjerno promjenjivo opetreenje II: II 6
naizmjenino promjenjivo optereenje III: III12 i vie
1.6. Vrste naprezanja
Od ranije je poznato da se vrsta tijela pod djelovanjem vanjskih sila deformiu tj.
dolazi do relativnog pomjeranja molekularnih estica samog tijela. To je naprezanje
materijala. U zavisnosti od djelovanja vanjskih sila na tijelo, naprezanje moe biti
razliito: naprezanje na istezanje; naprezanje na pritisak; naprezanje na smicanje;
naprezanje na savijanje, naprezanje na uvijanje-torziju i naprezanje na izvijanje.
a) Naprezanje na istezanje
Ako na tijelo djeluju dvije aksijalne sile suprotnog smjera one tee da izvre
deformaciju izduenja, tada se govori o naprezanju na istezanje. Sa slike se vidi da je
ovakav vid naprezanja uslovljen time da se pravac djelovanja sila poklapa sa osom
tijela.

4
 b) Naprezanje na pritisak ili sabijanje
Aksijalno optereenje moe da izazove deformaciju u vidu skraenja tijela,pa
takvo naprezanje nazivamo naprezanje na pritisak ili sabijanje. I iz ove slike se vidi da
je ovakav vid naprezanja uslovljen time da se pravac djelovanja sila poklapa sa osom
tijela, na koje djeluje.

c) Naprezanje na smicanje-odrez
Ako na tijelo djeluju vanjske sile koje imaju karakter transverzalne sile, koja
djeluje u ravni presjeka i nastoji da izazove klizanje jednog dijela tijela u odnosu na
drugi, takvo naprezanje nazivamo naprezanje na smicanje. Iz slike se vidi da sile
djeluju okomito na osu tijela, za razliku od prva dva sluaja.

d) Naprezanje na savijanje-fleksiju
Vanjsko optereenje, koje izaziva savijanje tijela, tj. na jednoj strani ga skrauje, a
na drugoj strani izduuje tijelo, izaziva naprezanje koje nazivamo naprezanje na
savijanje. isto savijanje silama imamo ako na tijelo djelujemo spregovima-
momentima. Ako na tijelo djelujemo silama koje su okomite na osu tijela, ove sile
pomou otpora oslonaca izazivaju savijanje tijela. U ovom sluaju pored naprezanja na
savijanje pojavljuje se i naprezanje na smicanje. Pojava smicanja kod ovakvog
optereenja je mala, pa se kao takva ne uzima u obzir, ve se vodi rauna samo o
pojavi savijanja koja je mnogo vea.

e) Naprezanje na uvijanje-torziju
Djelovanjem momenata-spregova u ravni poprenog presjeka nekog tijela dolazi
do pojave uvijanja-torzije na samom tijelu, pa ovakav vid naprezanja nazivamo
naprezanje na uvijanje-torziju. Sa slike a) uoavamo da su spregovi suprotnih znakova,
a na slici b) vidimo da je tijelo uvreno jednim krajem na osloncu, dok na drugom
kraju djeluje spreg. Po zakonu akcije i reakcije, u osloncu se javlja spreg iste veliine

5
ali suprotnog znaka, pa tada usljed djelovanja ovih spregova dolazi do naprezanja na
uvijanje-torziju. Ovaj vid deformacije se javlja u pomjeranju poprenih presjeka jednog
prema drugom.

f) Naprezanje na izvijanje
Na slici je prikazan specijalni sluaj aksijalnog naprezanja na pritisak-sabijanje.
Kod ovog sluaja smjer djelovanja sila koje djeluju je identian kao i kod pritiska, s tim
da je bitna razlika u dimenzijama ova dva tijela. Kod izvijanja vidimo da je duina tijela
mnogo vea u odnosu na popreni presjek i u tom sluaju radi se o vitkom tapu kod
koga se i pojavljuje naprezanje na izvijanje. U ovom sluaju tijelo e se izviti, i tako se
aksijalne sile pretvaraju u spreg koji izaziva deformaciju u vidu izduenja, odnosno
skraenja vlakana na tijelu.

Na osnovu ove podjele naprezanja kao i na osnovu naina djelovanja sile na tijelo,
moemo zakljuiti da su naprezanje na istezanje, pritisak, savijanje i izvijanje u stvari
normalna naprezanja, dok su naprezanje na smicanje kao i naprezanje na uvijanje,
tangencijalna naprezanja.
U praksi se esto sreemo sa sloenimoptereenjima (tada je tijelo
optereeno istovremeno na dva ili vie osnovnih naina optereenja).
Najee se javljaju: savijanje i istezanje; savijanje i sabijanje; savijanje i
uvijanje itd.

2.AKSIJALNA
NAPREZANJA
2.1. SPECIFINO ISTEZANJE (VLAK) I POASONOV BROJ
Na slici je prikazan ulijeten tap i optereen na drugom kraju silom F .
Neoptereen tap ima duinu l i prenik d , ali pod djelovanjem sile F dolazi do
isduenja tapa, koji ima dimenzije: duinu l 1 i prenik d 1 . Pri istezanju tapa
duina l je poveana za l , dok je istovremeno smanjen prenik d za
vrijednost d , pa imamo da je:
ll 1l ; ddd 1

6
 Analogno izduenju deformacije imamo i kod tapa ako je
izloen sabijanju(pritisku).
Kod istezanju znai da se pod djelovanjem sile F tap
l
izduuje za veliinu l , a odnos nam daje izduenje
l
na jedinicu prvobitne duine, koju nazivamo specifinim
istezanjem (epsilon)ili uzdunom dilatacijom.
l

l
Istovremeno, pod djelovanjem sile F dolazi do
suenja(kontrakcije) presjeka za veliinu d , a odnos
d
nam daje specifinu poprenu deformaciju p ili poprenu dilataciju.
d
d
p
d
Ako je tap izloen sabijanju, njegova duina se skrauje, a popreni presjek
poveava. Odnos specifine poprene dilatacije i specifine uzdune dilatacije zove se
koeficijen Puasona(Poasona) i obiljeava se sa (mi).

p

2.2. GRANICA ELASTINOSTI I GRANICA PROPORCIONALNOSTI
Poznato je da u prirodi nema idealno krutih tijela i da sva tijela mijenjaju vie ili
manje svoj oblik pod uticajem spoljnih sila. Tu promjenu oblika nazivamo
deformacijom. Ako se po prestanku djelovanja sile tijelo vrati u svoj prvobitni oblik,
tijelo se naziva elastinim, a ta osobina se naziva elastinost. Ako se tijelo ne povrati u
prvobitni oblik nakon prestanka djelovanja sile, za njega kaemo da je plastino tj. da
su nastupile trajne deformacije tijela. Ovo nas navodi na zakljuak da pri proraunu
konstrukcije, moramo voditi rauna o granici do koje je tijelo elastino, jer u protivnom
konstrukcija nee biti sigurna i stabilna. Djelovanje sile na neko tijelo izaziva
deformaciju, a tu osobinu imaju svi materijali. Meutim, kod nekih materijala postoji i
proporcionalnost, ali samo do odreene granice, izmeu sile i izduenja kod istezanja i
skraenja kod pritiska(sabijanja). Ovo znai da e se istezanje ili sabijanje poveati dva
puta ako se sila koja vri deformaciju povea dva puta. Granica do koje postoji
proporcionalnost izmeu sile i izduenja naziva se granica proporcionalnosti (taka P).
Granica propocionalnosti i granica elastinosti su jako vane granice zbog toga to
poveanjem optereenja iznad granice elastinosti, deformacije rastu mnogo bre
nego optereenje. Na slici je prikazan dijagram zavisnosti sile i izduenja ili napona i
deformacije. Dobija se u laboratorijama pri ispitivanju materijala na mainama
(kidalicama). Na horizontalnu osu nanosimo izduenje l a na vertikalnu
odgovarajuu silu F . Spajajui ucrtane take dobijamo dijagram tj krivu ponaanja
ispitivanog materijala.

7
 Taka P granica proporcionalnosti
Taka E granica elastinosti
Taka Tg gornja granica teenja materijala
Taka Td donja granica teenja materijala
Taka M granica najveeg optereenja materijala
Taka K granica kidanja materijala
Ako se materijal opereti do granice P ili E i nakon prestanka djelovanja vanjske
sile, on e se vratiti u probitni oblik ( duina se nee promjeniti). Meutim, ako se
optereti iznad take E, unutar tijela e nastupiti odreena trajna plastina deformacije,
tj njegova duina e se promjeniti. U taki Tg na ispitivanom materijalu (epruveti)
poinju da se uoavaju kose linije (pukotine) koje su karakteristika poetka trajnih
plastinih deformacija. U taki Td broj tih kosih linija prestaje da raste to oznaava
prestanak teenja materijala. Izmeu taaka Tg i Td nastupa deformacija bez
poveanja optereenja tj nastupa razvlaenje (poputanje) materijala.
Najinteresantnija taka je taka M do koje dolazimo pri daljnjem optereenju
epruvete, gdje se materijal ponovo opire djelovanju sile F . Taka M odgovara
maksimalnom optereenju i u tom trenutku pojavljuju se prvi uoljivi znaci raskida
epruvete u obliku suenja kontrakcije presjeka. Dok se tap prije izduavao na cijeloj
svojoj duini, sada se izduuje samo na mjestu suenja i za njegovo izduenje
potrebna je sve manja i manja sila. Na kraju kod optereenja F K , u taki K tap se
kida.
2.3. HUKOV ZAKON
Zavisnost izmeu optereenja i deformacija prvi je pronaao 1660.godine
engleski fiziar Robert Huk (Hooke), koji je svoj pronalazak objavio tek 1678. godine u
obliku zakona. Robert Huk je bio profesor geometrije u Londonu i jedan od osnivaa
poznatog britanskog naunog drutva Rojal sosajeti". Povod za prouavanje
elastinosti materijala bio je njegov poznati pronalazak spiralne opruge kao regulatora
hoda satnog mehanizma. S druge strane je, nezavisno od Huka, francuski fiziar
Mariote doao 1680. godine
do istog zakona na osnovu svojih eksperimentalnih istraivanja. Robert Huk je svojim
zakonom postavio temelj na kojem je kasnije izgraena matematika teorija
elastinosti i vrstoe, koja se veoma brzo razvija. Hukov zakon je i danas osnovni
zakon nauke o elastinosti materijala, ukoliko se radi o deformacijama i granicama
proporcionalnosti elastinosti. Matematiku formulaciju ovoga zakona dao je 1807.
godine engleski naunik Tomas Jung, pa se po njemu koeficijent proporcionalnosti

8
modul elastinosti (E) pri
aksijalnom naprezanju naziva i Jungovim modulom.
Ako na jedan tap poprenog presjeka A i duine l djeluje aksijalna sila F ,
tap e se izduiti za l . Iz do sada poznatog, naprezanje u tapu e biti:
F

A

l l 1l
Za dilataciju imamo:
l l
Na osnovu Hukovog zakona,moemo napisati:
1
; E
E
Gdje su i E stalni koeficijenti.
Ako u formulu uvrstimo vrijednosti za i onda
dobijamo
Fl
l
E A
Formula sadri Hukov zakon koji glasi:
Apsolutno produljenje tapa proporcionalno je sili i duini
tapa, a obrnuto proporcionalno povrini presjeka tapa i
modula elastinosti.

2.4. OBRASCI ISTEZANJA I PRITISKA BEZ OBZIRA I S OBZIROM

NA
SOPSTVENU TEINU TIJELA. KRITINA DUINA I VISINA
Prvo emo izvesti obrasce istezanja i pritiska bez uticaja sopstvene teine, a
zatim s obzirom na sopstvenu teinu.
Razmatrajui dijagram napona i dilatacija, upoznali smo se s mehanikim
svojstvima materijala. S druge strane, u dijelu Stepen sigurnosti vidjeli smo koji
sluajevi mogu nastupiti, tj. koji nam elementi mogu biti poznati za rjeavanje
zadataka pri odreivanju elemenata konstrukcije. Jedan od najvanijih tipova tih
zadataka jest odreivanje povrine presjeka ( A ) pri kojoj elemenat ima najmanju
teinu i moe sigurno izdrati zadano optereenje. Zatim smo se, u dijelu Napon,
upoznali s unutranjim silama koje su mani- festovane unutarnjim otporom samog
materijala.

9
 Nadalje smo silu N nazvali aksijalnom silom. Sila N dri ravnoteu vanjskoj sili
F i u svim presjecima tapa jednaka je sili F , ali je suprotnog smjera. Poto smo
rekli da je naprezanje na jedinicu povrine, moemo napisati:
FN

AA
F A

Ako oznaimo sa d i d dozvoljena naprezanja pri istezanju i sabijanju ako

e c

znamo njihove vrijednosti, moemo tada napisati:

F
e d
A e

F
c d
A c

Iz obrazaca da se zakljuiti da dobiveno naprezanje u tapu ne smije biti vee od

dozvoljenog, jer ono moe da bude, po pravilu, manje ili jednako dozvoljenom naponu.
Da bi se materijal to racionalnije iskoristio, obrasce piemo:
F
d e
A
F
d c
A
Ovi obrasci slue za dimenzionisanje elemenata konstrukcije ako se zanemari
sopstvena teina elementa. Ovakvu pretpostavku moemo uzeti kod konstrukcija iji
su elementi kratki, tj. ija teina nee znatno uticati na raun koji provodimo.
Kada analiziramo sluajeve istezanja i sabijanja, s obzirom ,na sopstvenu teinu
tijela, tu nam se pojavljuje i dodatna komponenta od sopstvene teine, za razliku od
prethodno izvedenih obrazaca. Gornji obrasci su izvedeni uz pretpostavku da
sopstvena teina nema bitnog uticaja.
Sada emo posmatrati dugaak prizmatini tap koji je objeen vertikalno i na
gornjem kraju uklijeten, a na kom e se, zbog sopstvene teine, pojaviti unutarnje
sile i deformacije.
Neka je, pri tome, duina tapa l , njegova poprena povrina A , a specifina
teina (gama).

Razmotrimo, zatim, kako utie sopstvena teina tapa na raspodjelu naprezanja i

deformacija. Ako zamislimo jednu ravan n n kojom smo presjekli tap na duini
x , uslijed sopstvene teine donjeg dijela koja iznosi A x , pojavie se
unutarnja sila N x koja dri ravnoteu pomenutoj sili. Rezultantna sila N x , u

10
prosjeku (nn), mora biti jednaka teini odrezanog dijela tapa na duini x , pa
moemo napisati:
Gx N x A x N
gdje je:
A povrina presjeka tapa
xduina odsjeenog tapa
specifina teina materijala tapa
Obrazac pokazuje da naprezanje od sopstvene teine zavisi od duine i specifine
teine materijala, kao i na to da e najvee naprezanje biti pri ukljetenju, tj. u
presjeku aa . To je sluaj kada je xl ,
pa moemo pisati:
max l

Ako sada dodamo i uticaj vanjske sile, tada imamo:

F A x
x
A A
F
x x
A
Maksimalno naprezanje e biti za xl.
F
max l
A
Iz dijagrama napona i dilatacija do granice proporcionalnosti vrijedi Hukov zakon,
a mi smo izveli obrazac za ukupno produenje tapa koji glasi:
Fl
l1
E A
i odnosi se na izduenje usljed djelovanja vanjske sile. Dodamo li ovom obrazcu i
uticaj sopstvene teine l 2 , imaemo:
l l 1 l 2

l 2 max min l ; max l , min0
2E
l A G
l 2 max l l l
2 E 2 A E 2 A E
G
F
2
l l
A E
Izvedeni obrazac, navodi nas na zakljuak da je ukupno produenje tapa pod
djelovanjem vanjske sile i sopstvene teine proporcionalno zbiru vanjske sile i polovini

11
sopstvene teine. Sopstvena teina G , kako vidimo, utie na izduenje svojom
polovinom iz razloga to teina jednog dijela tapa djeluje na izduenje samo onog
dijela koji se nalazi iznad njega pri istezanju, a ispod njega pri sabijanju.
G
Kod tapova male duine veliina sopstvene teine je neznatna,
2
usporeujui je s vanjskom silom F , pa se, zbog toga, moe zanemariti. Obratno,
jedan dugaki tap moe se prekinuti i od same svoje teine ako njegova duina
dostigne kritinu duinu l k . Prema tome, kritina duina je duina kod koje
se
tap prekida usljed sopstvene teine. Prekid e se desiti kad napon u tapu
dostigne vrijednost jaine materijala, pa imamo:
G A lk
m lk
A A

lk m

Iz posljednjeg obrasca vidimo da kritina duina zavisi od specifine teine i jaine
materijala m .
Analogno kritinoj duini, moemo napisati i obrazac za dozvoljenu duinu:

ld d

ali i ovdje duina zavisi od specifine teine i dozvoljenog napona d .
Na osnovu ovoga da se zakljuiti da e obrasci i za visine h zavisiti od istih
parametara ; , pa moemo napisati izraze za kritinu visinu hk i dozvoljenu
visinu hd :

hk m ih d d

2.5. NAPREZANJE USLJED PROMJENE TEMPERATURE

2.6.

12
 3. S M I C A NJ E (SMIK-ODREZ)
Smicanje (smik) se javlja kao posljedica djelovanja smiue sile F, koja djeluje u
ravni jedne granine povrine tijela (mainskog elementa) u kojoj se javljaju smiui
naponi. Pod djelovanjem ovih napona u ravni presjeka, npr. kod kocke ili prizme ija je
jedna povr uvrena (sl. 3.1.), pomakne se druga paralelna povr za iznos (u
lunoj mjeri).
Kao primjer ovakve deformacije smicanja moe nam posluiti jedan model (slika
3.2.) sainjen od veeg broja limenih ploica meusobno povezanih gumenom trakom
(ili kanapom). Kada gornju ploicu pokrenemo odgovarajuom silom F popreno u
horizontalnom pravcu, na model (si. 3.2.-a.) e se iskoristiti (si. 3.2.-b.), a svaka
ploica e se neto pomjeriti (pomaknuti) u odnosu na ploicu ispod sebe. To znai da
se svaka ploica smie sa one ispod sebe.

Slika 3.1.

Slika 3.2.
x
Sa slike 3.1. vidimo da je: tg 1
l
U ovom sluaju bono pomjeranje x je srazmjerno sili F i duini l , a
obrnuto srazmjerno povrini S i materijalnoj konstanti, koju emo oznaiti sa G :
F l
x 2
GA
ili:
x F
3
l G A
gdje je:
x apsolutno smicanje

13
 x
specifino smicanje
l
Za male uglove (a ovdje se radi o malim uglovima) moe se vrlo priblino
uvrstiti (zbog poznate relacije iz, trigonometrije) tg . Izraz 2 za specifino
smicanje moemo napisati kao:
x
4
l
u radijanima.
3.1. Raspodjela napona po presjeku
Pri naprezanju tapova, odnosno mainskih elemenata na smicanje, najee se u
praksi uzima da su smiui (tangencijalni) naponi jednako rasporeeni po povri
poprenog presjeka datog tapa. Meutim, kod tapova s pravougaonom i krunom
povri poprenog presjeka tangencijalni (smiui) napon je raspodijeljen po zakonu
parabole (sl. 3.3.).

Slika 3.3.
Vrijednost maksimalnog napona ( max ) stoji u odreenom odnosu naspram
srednjeg (prosjenog) napona ( s ).
4 3
Kod krunog presjeka je max s , a kod pravougaonog presjeka max s .
3 2
Dozvoljeno naprezanje pri smicanju ( d ) rauna se prema jaini materijala
s
M
dobijenoj kao srednja vrijednost.
Odnos dozvoljenog tangencijalnog napona prema dozvoljenom normal nom
naponu na istezanje moe se dati relacijom:
d 0,75 0,8 d 5
s e

3.2. Obrazac smicanja. Hukov zakon pri smicanju. Modul

klizanja
Razlikujemo jednorezno jednosjeno (sl. 3.4.), dvorezno dvosje no (sl. 3.5.) i
viesjeno vierezno smicanje, a raunamo ga po obrascu:
F
s 6
A
gdje je:
kN
s 2 stvarni naponna smicanje (koji vlada u materijalu)
cm
F kN smiua sila
A cm 2 suma povrina svih presjeka koji se smiu
Iz obrasca 6 moemo izraziti silu F koja izaziva smicanje, a kojoj ravnoteu
dri unutranja sila Fu u materijalu:
FF u s A7

14
 Slika 3.4. slika 3.5.
Pri naprezanju na smicanje, isto kao i pri istezanju i sabijanju, mora biti zadovoljen
uslov da stvarno naprezanje s mora, radi sigurnosti, biti manje od dozvoljenog d s

ili, u krajnjem sluaju, moe mu biti jednako, dakle:

F
s d 8
As

S druge strane, da bi materijal za neki mainski element ili konstrukciju bio to

racionalnije iskoriten, s ciljem ekonominosti postavljamo izraz:
F
d 9
s
A
pomou kojeg moemo proraunati elemente jedne konstrukcije izloene
naprezanju na smicanje.
Poznato je da smiua sila F izaziva deformaciju tijela , s kojom se u
materijalu javlja tangencijalni napon . Smiui napon proporcionalan je sa
deformacijom (specifinim smicanjem ), tj. i ovdje vai Hukov zakon, koji za ovo
naprezanje moemo izraziti na sljedei nain:
G 10
Konstanta G se u ovom sluaju naziva modul klizanja (smicanja). Ako se
uzme daje 1rad , onda je G , tj. modul klizanja je jednak onom naponu na
smicanje kad se postie specifino smicanje (deformacija) od 1 radijana. Modul
smicanja je znatno manji od modula elastinosti.
Za metale je priblino:
G0,385 E
G ima istu dimenziju kao i modul elastinosti E , tj. kN cm 2 .
F x
Ako u izraz (10) uvrstimo i , dobijemo:
A l
F x
G
A l
a odavde moemo odrediti koliko je apsolutno smicanje x :
F l
x 11
GA
3.3. Smicanje kod zakivaka (zakovica)
Tipian primjer naprezanja na smicanje su spojevi sa zakivcima. Na slici 3.6.
vidimo da je zakivak koji spaja dva lima izloen na smicanje po jednom poprenom
presjeku (ab). To nazivamo jednosjenim jednoreznim smicanjem. To znai da
cjelokupnu silu F prima jedna kruna povr zakivka. Pored jednosjenih, imamo
dvosjene i viesjene zakivke, gdje dolazi do smicanja zakivka po dvjema ili vie
krunih povri.

15
 Slika 3.6.
Prema slici 3.6. vidimo da su limovi spojeni zakivkom izloeni istezanju usljed
djelovanja sila F , koje nastoje da ih razdvoje, tj. smaknu jednu po drugoj. Ovome se
odupire zakovica, zbog ega se u njenom presjeku (a-b) javlja tangencijalno
naprezanje . Raspodjela tangencijalnih napona u presjeku (a b) veoma je
sloena i ne moe se lako odrediti. Meutim, u praksi se pretpostavlja da je ta
raspodjela napona jednolika, pa piemo daje:
F F 4 F
s 12
A d2 d 2 d
s

4
gdje je:
2
d
S cm 2 povrina poprenog presjeka zakivka
4
d cm prenik stabla zavikva
kN
d dozvoljeni napon na smicanje
cm2
s

4 F
d 2
d
s

Odavde raunamoprenik zakivka:

4 F
d 13
d
s

U sluaju dvosjenog i viesjenog zakivka imamo:

4 F
d 14
n d
s

Gdje je n broj smiuih povrina( broj sjenosti)

Pored odreivanja prenika stabla zakovice d , potrebno je esto provjeriti i
veliinu bonog povrinskog pritiska p , kojem je stablo zakovice izloeno:
Fd p
tj:
F
p p doz15
d

16
 gdje je:
d projekcija povri na kojoj dolazi do
povrinskog pritiska
na stablu zakivka (sl.3.7.b.)
kN
pdoz 2 dozvoljeni povrinski pritisak
cm

Slika 3.7.
Kod spojeva zakivcima ima, pored zakivaka, i drugih opasnih mjesta, koje treba
provjeriti. Popreni presjek limova (ploa) koje spajaju zakivci oslabljeni su otvorom za
zakivke. Na dijelu lima - ploe, u presjeku (ABCD) si. 3.8. koji je izloen istezanju,
kao i u presjecima (BE) i (CF), koji su izloeni smicanju, potrebno je izvriti
provjeravanje.

Naprezanje u presjeku (ABCD)je:

F F
d 16
e
A ld
gdje je: ld povrina posmatranog presjeka na limu sl.3.8.c.
Naprezanje u presjecima (BE) i (CF) je:
F F
d 17
s
2 A1 2 a
gdje je:
A 1a smiua povrina lima
Iz obrazaca 16 i 17 moemo lako odrediti nepoznate vrijednosti i a .

17
 4. MOMENTI INERCIJE I OTPORNI MOMENTI RAVNIH POVRI-
PRESJEKA
Za odreivanje napona u nosaima (gredama) i njihovo dimenzioniranje potrebno
je poznavanje momenata inercije i otpornih momenata ravnih povri presjeka.
4.1. Aksijalni, centrifugalni i polarni moment inercije
Razlikujemo tri vrste momenata inercije:
aksijalni,
polarni i
centrifugalni.
Pri proraunima i dimenzionisanju nosaa izloenih savijanju veoma vanu ulogu
ima aksijalni i centrifugalni moment inercije, dok kod nosaa izloenih uvijanju (torziji)
posebnu vanu ulogu ima polarni moment inercije.
Posmatraemo jednu ravnu povr S proizvoljnog oblika i u njoj ravni koordinatni
sistem x, y (sl.4.1.). Neka je Si proizvoljni elemenat ove povri S . Ako ovu
elementarnu povr S pomnoimo kvadratom njenog rastojanja y ili x, dobiemo
moment inercije za osu 0 x ili Oy . Za x i y osu koordinatnog
sistema mogu se odrediti momenti inercije cijele date povrine S na isti nain (gdje
je S Si , tj. moe se napisati:
I x Si y 2i 1a
I y S i x 2i 1b

sl.4.1.
Ovako odreeni momenti (1) zovu se aksijalni momenti inercije ravnih povri.
Aksijalni moment inercije ravne povri S jednak je sumi proizvoda elementarnih
povri i kvadrata rastojanja od date ose Ox ili Oy .
Polarni moment inercije dat je izrazom:
I p I 0 Si r 2i 2

gdje je:
r i rastojanje elementarne povri Si od koordinatnog poetka.
Kako je r2 x2 y2 to je:
2
Si y i
S i x 2i
2 2
Si x y
I pI 0
I p I 0 I x I y3
Polarni moment ravne povri jednak je zbiru aksijalnih momenata inercije za
koordinatne ose x i y .

18
 Pod centrifugalnim momentom inercije ravne povri S podrazumijevamo izraz:
I xy Si x i y i 4
Dakle, centrifugalni moment inercije je jednak sumi proizvoda elementarnih
povrina i njihovih udaljenosti od osa Oy i Ox .
Aksijalni, polarni i centrifugalni moment inercije imaju dimenziju [cm4].
Dok su aksijalni i polarni moment inercije uvijek pozitivni, centrifugalni moe biti i
pozitivan i negativan, a takoe i jednak nuli. Za sluaj kad je centrifugalni moment
inercije jednak nuli, tada je jedna od osa x ili y osa simetrije ravne povri S .
4.2. tajnerova teorema
Moment inercije neke ravne povri moemo najjednostavnije odrediti u odnosu na
ose koje prolaze kroz njeno teite. Ovakve momente inercije zovemo sopstvenim
(vlastitim) momentom inercije ravne povri. Meutim, esto je potrebno da se odredi
moment inercije ravne povri za osu koja ne prolazi kroz teite date povri, ali je
paralelna s njenom teinom osom. U tom sluaju koristimo tajnerovu teoremu,
koja glasi:
Moment inercije ravne povri (lika) u odnosu na neku osu koja je paralelna s
njenom teinom osom jednak je zbiru momenta inercije date povri u odnosu na
teinu osu i proizvoda cjelokupne povri S i kvadrata rastojanja a izmeu ove
dvije ose (sl. 4.2).

Sl.4.2.
2
I x I xS a 5
1
2
I y I y S b 6
1

gdje su:
1
I x i I y momenti inercije za paralelne ose,
1

I x i I y sopstveni momenti inercije date ravne povri (za teine ose),

S Si cjelokupna povrina date ravne povri,
a ib rastojanja izmeu osa (teinih i njima paralelnih osa).
No, kako se kroz teite ravne povri moe povui vie osa u razliitim pravcima,
to svakoj od njih odgovara po jedan moment inercije. Dvije ose, od kojih jednoj
odgovara maksimalni moment inercije I max , a drugoj minimalni I min , nazivaju se
glavne ose poprenog presjeka (ravne povri lika), a one
uvijek stoje upravno jedna na drugu. Osa simetrije nekog presjeka (ravne povri) jest
uvijek jedna od glavnih osa.
Centrifugalni moment inercije je za glavne ose, dakle, jednak nuli. Najpovoljnije je
da moment inercije presjeka nosaa bude maksimalan za osu koja je upravna na ravan
savijanja.
4.3. Otporni momenti
a) Aksijalni otporni moment neke ravne povri predstavlja kolinik izmeu
sopstvenog momenta inercije i rastojanja najudaljenijeg vlakna od teine ose:

19
 Ix I
Wx ;W y y 7
y max xmax
U aksijalnom otpornom momentu ( W x ; W y ) nalaze se dimenzije elementa
napregnutog na savijanje.
b) Polarni otporni moment neke ravne povri (poprenog presjeka) predstavlja
kolinik izmeu polarnog momenta inercije i rastojanja najudaljenijeg vlakna
od teine take pola:
I
W pW o p 8
r max
U polarnom otpornom momentu ( W pW 0 ) nalaze se dimenzije elemenata
napregnutog na uvijanje
torziju.
Dimenzija otpornog momenta je [cm3].
Z A PA M T I :
Momenti inercije, a isto tako i otporni momenti kao isto geometrijski
pojmovi ne zavise od materijala nego samo od veliine i oblika profila
(poprenog presjeka) i o poloaju njegove neutralne osi.

4.4. Momenti inercije i otporni momenti sloenih povri (likova

presjeka)
Najvaniju primjenu tajnerove teoreme imamo pri odreivanju momenata
inercije sloenih ravnih povri (presjeka). Opti postupak je sljedei: Najprije se
sloena povr (presjek) odnosno profil rastavi u osnovne povrine za koje poznajemo
momente inercije. Zatim odredimo parcijalna teita C1 , C2 , Cn osnovnih povri i
njihove koordinate. Po obrascima za tranje koordinata teita odredimo poloaje

neutralne ose nn cijele (sloene) povri, poto je ona ujedno i teinica profila.
Potom prema tajnerovoj teoremi odreujemo momente inercije pojedinih
sastavnih osnovnih povri s obzirom na neutralnu osu nn ( x c :
I x C , I x C , ..
1 2

Pri tome je:

20
 I x C I x S1 a21 ,
1 1

I x C I x S2 a22
2 2

gdje su:
a1 , a2 rastojanja teinica pojedinih sastavnih povri do teinice nn ,
S 1 , S2 , povrine sastavnih povri (likova).
Kako se momenti inercije I x C , I x C , odnose na zajedniku neutralnu osu nn
1 2

moemo ih bez daljnjega sabirati, te je, prema tome, moment inercije sloene povri
odreen izrazom:
I xC I x C I x C
1 2

PRIMJER:
Treba odrediti otporni moment sloene povri date na slici s obzirom na
horizontalnu neutralnu osu

Najprije emo datu sloenu povr sa slike rastaviti na dva pravougaonika ije su
parcijalne povrine S 1 i S 2 .
Poloaj horizontalne teinice (neutralne ose) nn odredimo po obrascu:
Sy S y S y
yC i i 1 1 2 2
Si S 1S 2
S 16 16 cm2
S 22 36 cm2
y 15 cm; y 21 cm
a1 y 1 y C 532 cm
a2 y C y 2312 cm
6 56 1 306
yC 3 cm
66 12
Parcijalni momenti inercije iznose:
I x C I x S1 a21186 2242 cm4
1 1

b 1 h31 1 6 3 4
Ix 18 cm
1
12 12
I x C I x S2 a2226 2226 cm4
2 2

b 2 h32 3 23
Ix 2 cm 4
12 12
2

Moment inercije sloene (cjelokupne) povri:

21
 I xC I x C I x C 422668 cm 4
1 2

Otporni moment sloene povri je:

I
W xC
y max
I 68
W 1 xC 13,6 cm 3 e 1 y max5 cm
e1 5
I 68
W 2 xC 22,7 cm 3 e 2 y C 3 cm
e2 3
3
W min W 113,6 cm poto je za proraun mjerodavan uvijek minimalni otporni moment.
Poto je dati profil (presjek) nesimetrian prema neutralnoj osi to imamo dva
otporna momenta, dok je kod simetrinih profila W 1W 2W .
U praksi su najee u upotrebi standardizovane sloene povri, odnosno profili.
To su:

U posebnim tablicama dati su za ove profile posebno svi potrebni podaci, kao to
su: sopstveni momenti inercije, otporni momenti, povrina i drugo.
4.5. Radijus inercije i elipsa inercije
Promjenu momenata inercije moemo grafiki predstaviti uvoenjem
poluprenika inercije. Poluprenik inercije nekog presjeka odreen je sljedeim
izrazom:
I
i cm
S
gdje je:
i radijus (poluprenik) inercije presjeka u cm,
I moment inercije presjeka u cm4,
S povrina presjeka u cm2.
Za odreene proraune uzima se kao mjerodavan i min (minimalni poluprenik
inercije presjeka):
I
i min min cm
S
I min moment inercije za osu sa manjim momentom.
Ako izraunamo vrijednosti poluprenika inercije za dvije ose ( x i y , a potom
ihnanesemo okomito na odgovarajue ose (u oba smjera), dobiemo poluose elipse
inercije.
kod pravougaonog poprenog presjeka imamo:
I I
i x x ;i y y
S S
i mini y , poto je kod pravougaonog presjeka I y I x

22
 ZADACI ZA VJEBU:
1. Izraunati momente inercije krunog prstena I x i I 0 , kao i otporne momente
W x iW 0 ako je d20 mm i D40 mm .
2. Izraunati moment inercije pravougaonika ije su stranice b12 cm i h20 cm za
osu x 1 koja se poklapa s njegovom osnovicom . Izraunati centrifugalni
moment za ose koje se poklapaju s njegovim stranicama.
3. Treba izraunati sopstveni moment inercije i otporne momente za trougao
osnovice b9 cm i visine h20 cm .
PITANJA ZA PONAVLJANJE:
1. Koje vrste momenata inercije imamo?
2. Kako glasi tajnerova teorema? Objasni njenu primjenu!
3. Kada je centrifugalni moment inercije ravan nuli?
4. ta je otporni moment presjeka? Kakav je polarni otporni moment?
5. Od ega zavise momenti inercije i otporni momenti presjeka (ravnih povri)?
6. Napii izraze za otporne momente (aksijalni i polarni) kruga!
7. Kako odreujemo moment inercije sloenih povri?
8. ta je radijus inercije i emu on slui?

5. S A V I J A NJ E
Savijanje nekog tapa (nosaa) karakteristino je time to se u njegovom presjeku
istovremeno javljaju normalni naponi i pritiska i istezanja. Zbog toga ovo predstavlja
novi sluaj osnovnog naprezanja.
5.1. isto savijanje i savijanje silama
isto savijanje tapa ili njegovog dijela imamo onda ako se u poprenim
presjecima pojavljuje samo moment savijanja, a ono nastaje onda kad na tap
djelujemo spregovima sila iste veliine, a suprotnih smjerova (sl.5.1.).

Ako na tap (nosa) djeluje jedna ili vie sila upravnih na njegovu osu, onda
govorimo o savijanju silama ili obinom savijanju (sl.5.2.) koje je u stvari sloen sluaj
istog savijanja i smicanja.

23
 Naprezanje na savijanje posljedica je djelovanja momenata savijanja. Moment
savijanja je, dakle, ta veliina koja stvara naprezanje na savijanje. Ovom vanjskom
akcionom momentu dri ravnoteu unutranji reakcioni moment izmeu pojedinih
estica materijala.
Naprezanje na savijanje javlja se uvijek kod svih vrsta nosaa, jer kod njih imamo
moment savijanja. No, pored savijanja javlja se istovremeno naprezanje na smicanje,
koje potjee od poprenih (transverzalnih) sila pri obinom savijanju nosaa (tapa
grede). No, veinom se smicanje zanemaruje kod prorauna nosaa, jer je neznatno u
poreenju sa savijanjem. Ipak, kod kratkih nosaa mogu biti i transverzalne sile,
odnosno od njih proizvedeno smicanje od uticaja.
5.2. Poloaj neutralne ose
Svakom naprezanju odgovara manja ili vea deformacija, koja moe biti prolazna
ili trajna. Tako se, na primjer, nosa prosta greda (sl.5.3.) pod djelovanjem akcione
sile F deformie u krivu, koja se naziva elastina linija.

Napon pritiska u gornjim vlaknima proste grede (sl.5.3.) prelazi postepeno u

napon istezanja u donjim vlaknima (kod konzole na sl.5.4. je obrnuto), tj. mijenja
predznak, dakle, mora u izvjesnim vlaknima imati vrijednost nula. Vlakna u kojima je
napon ravan nuli nalaze se u neutralnoj ravni sloju nosaa i ona ne mijenjaju svoju
duinu ni nakon deformacije. Neutralna ravan nosaa (sl.5.5.) sijee svaki njegov
normalni presjek (profil nosaa) u neutralnoj osi presjeka n n. Neutralna osa uvijek
prolazi kroz teite povri poprenog presjeka.

24
 Vlakna koja se nalaze u neutralnoj ravni nosaa pri optereenju samo se saviju u
elastinu liniju i ne deformiu se. Sjedne strane neutralne osi nn (u sluaju proste
grede sl.5.3.) nalaze se vlakna s gornje strane napregnuta na pritisak (skraena
vlakna) a s druge strane napregnuta na istezanje (izduena vlakna).
5.3. Raspodjela deformacija i napona po presjeku
Vidjeli smo da u jednom dijelu poprenog presjeka nosaa izloenog savijanju
vlada naprezanje na istezanje (zona istezanja), a u drugom na sabijanje pritisak
(zona sabijanja). Jasno je da e vlakna na raznim rastojanjima od neutralne osi nn
imati i razne napone, usljed toga, naravno, i razne deformacije, tako da moemo
nacrtati dijagram napona i dijagram deformacije (sl. 3.6.).

Oigledno je da e vlakna simetrino poloena u odnosu na neutralnu osu nn i

od nje udaljena za vrijednost y imati iste napone, a naravno i deformacije
(dilatacije) samo sa suprotnim predznakom. Iz ovoga slijedi: naponi, a usljed toga i
pripadne deformacije su u pojedinim vlaknima direktno proporcionalni rastojanjima tih
vlakana od neutralne ose. Prema tome, dijagram napona i dijagram dilatacija imaju isti
oblik (sl.5.6.).
Najvee napone, a prema tome i dilatacije, treba traiti u vlaknima najudaljenijim
od neutralne ose n - n . Kod tih krajnjih vlakana (udaljenih za y max od ose n - n )
najprije dolazi do kidanja s jedne strane odnosno gnjeenja s druge strane nosaa, da
bi se razaranje materijala nastavilo dalje prema neutralnoj osi. Odranije znamo da su
za proraun mjerodavni maksimalni naponi (bilo pozitivni ili negativni), tj. treba pri
proraunu uzimati u obzir samo max i max .
5.4. Obrazac savijanja
Do obrasca savijanja, koji predstavlja analitiki izraz za vrijednost napona
savijanja u bilo kojoj taki poprenog presjeka nosaa, dolazimo pomou:
1. Hukovog zakona,

25
 2. pretpostavke da su naponi proporcionalni udaljenju od neutralne ose
presjeka, i
3. pretpostavke da normalni ravni presjeci nosaa i nakon njegove deformacije
ostaju ravni, tj. ne iskrive se u prostorno krive povri.
Osnovna jednaina savijanja ima sljedei oblik:
M kN
f y 21
I cm
gdje je:
M f kNcm moment savijanja,
I cm4 sopstveni moment inercije presjeka (profila),
y cm rastojanje take u kojoj traimo veliinu napona od neutralne ose
presjeka.
Budui da nam max i max (sl.5.6.), koji se javljaju u krajnjim vlaknima nosaa, tj.
za y y max , predstavljaju najvea naprezanja na savijanje, uzimamo ih kao mjerodavna
za proraun.
Poto se u praksi najee susreu simetrini popreni presjeci nosaa profili
(pravougaonik, kvadrat, krug i dr.), moemo uzeti da su apsolutne vrijednosti napona
max i max jednake, dakle:
max max f
M M
f f y max f 2
I I
y max
I
Veliinu W zovemo otporni moment ili moment otpornosti zadatog
y max
presjeka (profila) s obzirom na osu n n. Sada naa osnovna jednaina savijanja dobija
konani oblik:
M
f f d 3
W f

Gdje je:
kN
f najvei stvarni napon na savijanje u
cm2
kN
d dozvoljeni napon na savijanje u
f
cm2
Obrazac (3) nam, u stvari, slui za kontrolu naprezanja pri savijanju, to dolazi u
obzir kod naknadnog rauna.
Meutim, poto se mora voditi rauna o ekonominom iskoritenju materijala,
uzimamo:
M
f f d
f
W
M
ili samo: d f 4
f
W
Ovaj obrazac (4) primjenjuje se samo pri direktnom dimenzionisanju nosaa.
Obrasci (3) i (4) odnose se na isto savijanje, kod kojeg je moment savijanja
stalna vrijednost, tj. M f const . Oni su isti i za obino savijanje, kada je nosa
optereen silama upravnim na osu. Tada je moment savijanja promjenljiv i

26
dimenzionisanje treba vriti prema najveem (maksimalnom) momentu M f koji se max

javlja u takozvanom opasnom presjeku nosaa. Poto se obino savijanje u praksi, za

razliku od istog, ee javlja, osnovni obrazac savijanja piemo:
Mf
f max
d 5
W f

5.5. Proraun nosaa izloenih savijanju

Dimenzioniranje nosaa izloenih savijanju vri se pomou obrasca savijanja:
M
M f W d ili W f
f
d f

Redoslijed dimenzioniranja (prorauna) nosaa izloenih savijanju je sljedei:

1. odrediti reakcije u osloncima nosaa,
2. odrediti maksimalan moment savijanja M f , max

Mf
3. odrediti otporni moment presjeka: W
max

d f

4. odrediti dimenzije poprenog presjeka nosaa iz otpornog momenta W i

5. provjeriti stvarni napon f d
f

Vidimo da je za dimenzionisanje i provjeru nosaa izloenih savijanju potrebno

poznavati maksimalni moment savijanja M f max
i dozvoljeni (doputeni) napon na
savijanje d , odnosno materijal iz kojeg je napravljen dati nosa.
f

6. U V I J A NJ E
Uvijanje je veoma est oblik naprezanja i deformacije mainskih dijelova
(elemenata).
Pri ovom naprezanju djeluje torzioni moment M t , u ravnima normalnim na
uzdunu osu nosaa
(sl. 6.1.). Uslijed toga u ravnima normalnih presjeka nosaa javljaju se
tangencijalni naponi t . Akcionom momentu uvijanja ( M t ,) odgovara na mjestu
ukljetenja unutranji reakcioni moment M u , koji s momentom M t , dri
ravnoteu, tj.:
M u Mt
Djelovanjem momenata M t , i M u nastaje deformacija nosaa na uvijanje -
torziju, usljed ega se krajnji desni presjek posmatranog nosaa (sl. 6.1.- a.) zaokrene
u odnosu na presjek nosaa u ukljetenju za ugao koji nazivamo ugao uvijanja
(torzije).
Sa slike 6.1. vidimo da e se i uzduna vlakna posmatranog nosaa uviti. Pri
uvijanju ova vlakna dobiju oblik zavojne linije, a najvie se uviju spoljna vlakna dok je
uvijanje vlakana sve manje i manje to vie idemo ka osi grede koja ostaje
nedeformisana. Zamislimo sada dva bliska poprena presjeka datog nosaa okomito
na njegovu uzdunu osu. Zapaziemo da e se oni uslijed optereenja zaokrenuti
jedan u odnosu na drugi za ugao , koji nazivamo ugao klizanja.

27
 Moemo zakljuiti da ovdje nema normalnog naprezanja , nego samo
tangencijalno naprezanje , koje je u bilo kojoj taki presjeka nosaa upravljeno
okomito na odgovarajui poluprenik.
6.1. Obrazac uvijanja za kruni i prstenasti popreni presjek,s
obzirom na dozvoljeni tangencijalni napon.
Dimenzionisanje vratila
Nosai izloeni uvijanju najee su krunog i prstenastog poprenog presjeka,
kao to su npr. vratila.
Posmatrajmo jedan (kruni) presjek ( A A ) nosaa datog na sl. 6.1.-a. iji je
poluprenik r. Na proizvoljnom promjenljivom rastojanju poprenog presjeka nosaa
(sl.6.1.-b.) uoimo jednu elementarnu povr S . NapoTreba napomenuti, da je samo
kod krunog i prstenastog poprenog presjeka dijagram napona t , linearan (sl. 6.1.,-
c i d.). Kod svih ostalih presjeka on je krivolinijski. U srednjem vlaknu presjeka je t 0 ,
a u krajnjim vlaknima dostie svoju maksimalnu vrijednost ( t ). max

Desni dio datog nosaa (sl. 6.1.-a.) od presjeka A A , na koji djeluje akcioni
moment M t , bie u ravnotei pod djelovanjem momenta M t , i momenta
unutranjih sila u presjeku A A koji djeluje s lijevog dijela nosaa na desni.
Moment M t , nastoji da desni dio nosaa obrne u jednom smjeru, emu se
suprotstavljaju unutranje sile djelujui svojim momentima M u u suprotnom smjeru.
Prema tome, na nau elementarnu povr S , otpada unutranja sila F i S t . i

Ova sila proizvodi elementarni unutranji moment M u F i i .

Cjelokupni unutranji moment M u dobiemo ako saberemo preko cijelog
presjeka S sve elementarne unutranje momente M u .
M u F i i1
S

Poto je F i S t , slijedi:
i

M u S i t i2 i
S

Zbog linearnosti dijagrama napona moemo napisati proporciju:

t : t i :r
i max

t i t 3
r
i max

Za ir imamo maksimalno naprezanje t t

i max

28
 i t
M u Si i Mu max
Si 2i 4
S r t max
r S

Izraz Si i2 predstavlja polarni moment inercije kruga I 0 .

Poto je M u M t izraz (4) dobija oblik:
t
Mt I 05
max

r
Mt r Mt
t 6
max
I0 I0
r
I0
Kako je W (polarni otporni moment kruga), to je:
r 0
Mt
t
W0
max

Poto uvijek raunamo najvee naprezanje, moemo napisati:

M
t t d 7
W0 t

3
d
Kako je za kruni popreni presjek W0 , to je:
16
d3 1
M t d d3 d ili
16 16
t t

16 M t
d
d t

Ukoliko je zadata snaga P koju vratilo prenosi i ako je poznat broj obrtaja
vratila n , onda se moment uvijanja izraunava po obrascu:
P P
M t954,93 955 kNcm9
n n
gdje je:
P kW snaga
n min1 - broj obrtaja vratila
Na ovaj nain dimenzioniemo laka vratila. Laka vratila su ona vratila ija je
sopstvena teina zanemarljiva, a izloena su samo uvijanju.

7.

29