You are on page 1of 4

ŠTRAJK GLAĐU

:
MOJE ISKUSTVO
Ante Vranković
Uvod
U štrajk glađu prvi put sam stupio potkraj 2009. ispred Opdinskog suda u Starom Gradu na Hvaru, na
kojem me sutkinja Jasna Jeličid lišila sredstava za život, čime mi je - kršedi time Ustav RH, čl. 21, i Opdu
deklaraciju o ljudskim pravima, čl. 3. - osporila pravo na život, što je kasnije službeno potvrdio i HHO. (vidjeti
dolje članak iz Slobodne Dalmacije od 31. 3. 2012., str. 6). U tom štrajku glađu izgubio sam preko 25 kg!

U ožujku 2012. započeo sam prvi u nizu štrajkova glađu, u kojima sam, prosvjedujudi pred odvjetničkim
uredom tadašnjeg predsjednika Hrvatske odvjetničke komore (HOK) Lea Andreisa i pred Veleposlanstvom SR
Njemačke, izgubio više od 50 kg, tražedi da HOK riješi moje dvije disciplinske prijave protiv odvjetnice Dijane
Zoričid, na čije mi je traženje sutkinja Jeličid osporila pravo na život, a kojim traženjem je navedena odvjetnica
izravno prekršila Kodeks odvjetničke etike čl. 6 i 7, što je potvrdio i HHO. HOK je međutim odbijao riješiti te
prijave, dapače, odbio mi je na njih poslati bilo kakav odgovor koji nisam dobio sve do danas, jer njihovom
disciplinskom tužitelju Predragu Labanu nisam dao mito koji me on za rješavanje mog predmeta bio tražio.
U sukcesivnim štrajkovima glađu u kojima se od 2012. nalazim gotovo bez prestanka, u nekoliko
navrata sam izgubio više od 50 kg od početne tjelesne mase, bijudi istodobno pravosudnu bitku za razjašnjenje
situacije.
U mojem postupanju su mi dali za pravo: Policija, HHO, Veronika Vere, Juris protecta, Porezna uprava,
specijalist psiholog, sudski svjedoci, 4 različita suda, Pučka pravobraniteljica RH, Predsjednica RH, te
Ministarstvo financija (knjiga Pravosudna mafija, str. 71-74).
Prosvjedujudi mjesecima pred sudom na Hvaru, pred odvjetničkim uredom tadašnjeg predsjednika
HOK-a Andreisa, i pred Veleposlanstvom SR Njemačke, imao sam prilike o štrajku glađu razgovarati s mnogim
ljudima, te sam u tim razgovorima shvatio da vedina njih uopde ne zna što je to štrajk glađu.

Što je štrajk glađu?
Štrajk glađu je dragovoljna nenasilna metoda prosvjeda gladovanjem, s ciljem privlačenja pozornosti
javnosti na određen legitiman cilj, kada su sve ostale, „konvencionalne“ metode pokazale neuspješnim.
Tzv. „turski tip“ štrajka glađu uključuje uzimanje šedera i vitamina B, čime se duljina štrajka znatno
produljuje.
Štrajkač glađu se definira kao duševno zdrava osoba koja ne želi umrijeti, ved svojim prosvjedom
postidi proklamirani pravedni cilj, dok je životna pogibelj u koju tako ulazi, zapravo samo način da se tražena
uspostava prava i/ili pravde postigne.
Tako, primjerice, štrajkom glađu u kojeg sam stupio 16. veljače o. g. ja tražim da Hrvatska odvjetnička
komora i USKOK prema meni izvrše svoje zakonske obaveze: za to mi traženje je svojom pravomodnom
presudom u moju korist za pravo dao i sud, no obje te instance – i HOK i USKOK - ignoriraju tu presudu, uporno
opravdavajudi svoje nepostupanje očitim lažima.1

Nazivanje štrajka glađu „samoubojstvom“ predstavlja ozbiljno kršenje ljudskih prava
Tijekom mojih štrajkova glađu zapazio sam da je vjerojatno najčešda predrasuda prema štrajku glađu
koja vlada u našem društvu ona da je riječ o samoubojstvu. To ne samo da je netočno, nego takav stav
predstavlja, kako ističe dr. Slobodan Lang, „ozbiljno kršenje ljudskih prava“. Riječ je naime o malicioznom
etiketiranju kojim se želi izbjedi razmatranje prosvjednikovih zahtjeva, proglašavajudi ga patološkom osobom.
Iz tog sam razloga ja na savjet moje liječnice opde prakse „iz administrativnih razloga“ poslan na
detaljno dvodnevno psihološko ispitivanje, koje je pokazalo da sam posve normalan.
S prethodnom negativnim stavom prema štrajku glađu povezan je i onaj da je riječ o nečem
(po)grešnom. Kada to čujem, obično pitam svojeg sugovornika da li zna tko je izmislio štrajk glađu? Odgovor
glasi: glasoviti sveti Patrik i sv. Malahija, koji su temeljem Pavlove Poslanice Rimljanima (14, 6-8) stupili u štrajk
glađu, kako bi obuzdali silnike svojega vremena, baš kao što je to 1994. učinio i banjalučki biskup msgr. Franjo
Komarica.
Moje iskustvo tijekom štrajkova glađu je da su oni samo produbili moju vjeru, a slično iskustvo imao je
i Domagoj Margetid, koji je tijekom svojeg štrajka glađu molio krunicu 4 puta dnevno!

Moje iskustvo sa štrajkom glađu
Tijekom zadnjih nekoliko godina dosta sam čitao o štrajkovima glađu i ustanovio da oni u pravilu
uspijevaju, ali tek u času kada liječnici službeno potvrde da se štrajkačev život doista nalazi u opasnosti.
Ukoliko se štrajk glađu provodi na nekoj javnoj površini, potrebno ga je prethodno, temeljem Ustava
RH čl. 38 i 42, najaviti nadležnoj policijskoj postaji.
Tijek štrajka glađu ponajviše ovisi o dobi štrajkača i njegovom psihofizičkome stanju.
Prije štrajka glađu poželjno je očistiti cijeli probavni trakt, pri čemu mogu biti od pomodi razna
odgovarajuda sredstva.
Štrajk glađu može postati opasan po život ved nakon nekoliko dana, što potvrđuje i primjer starijeg
štrajkača iz Bosne koji je umro nakon svega 9 dana.
Moje iskustvo je da su osobito „krizni“ 4., 7. i 11. dan štrajka. Nakon toga tijelo se privikne na
neuzimanje hrane i nove krize se javljaju tek kada se organizam potpuno preda, što čovjek u duhu osjeti kao
ulazak u „dolinu smrti“ (Ps 23, 4).
Ved prvih sati nakon prestanka unosa hrane javlja se slabost. Tijekom potpunog štrajka glađu tijelo u
početku gubi oko 0,6 kg dnevno, a kasnije oko 0,3 kg dnevno.
Tijekom daljnjih nekoliko dana dokazi do hipoglikemije (niske razine šedera u krvi) koja najprije
rezultira bljedilom, gubitkom strpljivosti („kratak fitilj“), naglim znojenjem (slično „valunzima“), otežanim
kratkoročnim pamdenjem, gubitkom osjedaja ravnoteže, otežanim disanjem, a kasnije i teškim zamorom koji se
manifestira u usporenim pokretima i zamoru prigodom svake fizičke aktivnosti, od gutanja vode, preko držanja
ruku nad tipkovnicom računala do govorenja i sjedenja. Na koncu se javlja i tzv. acetonski zadah.
Nakon otprilike dva tjedna javlja se i hipokalemija (niska razina kalija u krvi), koja u početku može
rezultirati slabošdu, nesigurnošdu, tromošdu, otežanom koncentracijom, usporenošdu, te bljedilom, žeđu i
hladnodom udova a kasnije u kombinaciji s hipoglikemijom usporenjem rada srca (bradikardija) i znatnim
usporavanjem cijelog metabolizma, osobito rada bubrega, što ima za posljedicu zadržavanje vode. Također
logično dolazi i do gubitka imuniteta.
Nedostatak kalija u slučaju štrajka glađu Branimira Glavaša je postao smrtno opasan, jer taj element
regulira rad srca, te njegov nedostatak najprije uzrokuje srčanu aritmiju, a onda i smrt.
Opdenito se smatra da organizam postaje životno ugrožen u času kada tijelo izgubi 18% od svoje
početne mase. Naravno, u dužini štrajka glađu postoje znatna odstupanja, ovisno o tome da li je organizam na

1
Tako disciplinski tužitelj HOK-a Predrag Laban, koji me za rješavanje mog predmeta zatražio mito kojeg mu ja nisam dao, tvrdi da ja uz svoju prijavu nisam
poslao nikakve nove dokaze, iako sam ih poslao čak 30 (link na dokaze: Pravosudna i policijska mafija, str. 68, bilj. 12), a glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan
nepostupanje USKOK-a po mojoj prijavi od 10. 1. 2013. „pravda“ tvrdnjom da ja navodno USKOK-u nisam poslao traženu dopunu kaznene prijave, premda sam
to učinio istog dana kada je to od mene bilo zatraženo, te je ona u USKOK-u zaprimljena 24. 1. 2013., kako to dokazuje datum na povratnici, koja je svima
dostupna na uvid na Internetu (link: https://www.scribd.com/document/335846306/8-po%C5%BEurnica-ministru-%C5%A0prlji-2-1-2017)
početku imao 129 kg, kao u mom slučaju, ili 73 kg, kao u slučaju najpoznatijeg irskog štrajkača glađu Bobbya
Sandsa.

Večernji list, 29. 8. 2012., str. 17

Tijekom cijelog štrajka glađu valja unositi velike količine tekudine – vode, i čajnu žličicu soli, kako ne bi
došlo do disbalansa elektrolita. Važno je također i klistiranje, kako organizam ne bi otrovao sam sebe, i
svakodnevno „ribanje“ jezika četkicom za zube jer se osim kroz crijeva, najviše toksina iz organizma („kemije“ iz
hrane, koju je organizam pogrješno uskladištio u salu, te se njegovim trošenjem ti otrovi ponovno nađu u krvi)
prazni upravo preko jezika.
Također, važno je očuvati i psihičku stabilnost, u čemu osobito pomaže vjera.
Najvedi problem u štrajku glađu je potreba intenzivne komunikacije s raznim institucijama i medijima
koji prate prosvjed, a koja je znano otežana zbog slabosti organizma. Taj je problem „komplicirao život“ čak i
Branimiru Glavašu, koji je mogao platiti nekoliko odvjetnika da ga zastupaju, a u mojem je slučaju – u kojem su
štrajkovi bili isprepleteni s 4 sudska postupka, koje smo ja i moja svjedokinja pravomodno dobili – bio razlogom
što se cijela bitka razvukla na 5 godina (2012.- 2017.).

Zdravstvene štete od štrajka glađu.
Osim hipoglikemije (guk: 2,6), hipokalemije (K: 2,9) i bradikardije (37 otk/min), koje su i najčešde
bolesti u štrajkača glađu, u mom su slučaju uzastopni štrajkovi glađu rezultirali i polipozom žučnjaka, koja
predstavlja početnu fazu raka žučnjaka od kojeg se umire u roku od nekoliko mjeseci, i osteoporozom (radi
neunosa hrane, a time i kalcija u organizam), koja je rezultirala dvostrukim lomom noge.

Moja desna noga u gipsu nakon dvostrukog loma, 1. ožujak 2015.

Pravo na naknadu štete
Prvih 8 mjeseci svojih štrajkova glađu, ja od Hrvatske odvjetničke komore nisam tražio nikakvu
naknadu štete za zdravstvene ozbiljne tegobe koje sam trpio.
No kada je, unatoč prethodnim upozorenjima, postalo jasno da HOK namjerno uništava moje zdravlje,
kako bi od mene napravio negativan, zastrašujudi primjer kako prolazi onaj tko njihovim dužnosnicima za
rješavanje predmeta ne da traženi mito, od HOK-a sam 7. 11. 2012. zatražio naknadu za sve svjesno i/ili
namjerno počinjene mi štete, temeljem Zakona o obveznim odnosima, čl. 1052 i 1095.
Taj je moj „Odštetni zahtjev prema Hrvatskoj odvjetničkoj komori od 07.11.2012.“ kao i onaj nastavni u
2
„Dopisu predsjedniku HOK Travašu od 24 1 2013.“ postali su ključnim dokazima prekršajne tužbe protiv mene ,
po kojoj je Prekršajni sud u Hvaru u predmetu Pp. I-J 34/2013 dana 26. 5. 2014. u cijelosti presudio u moju
korist, a tu je presudu potvrdio i Visoki prekršajni sud u Zagrebu, presudom od 19. 10. 2015. (knjiga
3
„Pravosudna i policijska mafija“, Zagreb, 2016., str. 73, bilj. 15) čime je ona postala pravomodna.
Presudom u moju korist, ocjenjujudi da je svo moje postupanje prema Hrvatskoj odvjetničkoj komori
bilo zakonito, sud, je zapravo prihvatio moju obranu u kojoj sam naveo da sam štrajkajudi glađu štitio svoje
pravo na život osporeno od strane članice HOK-a, tj. da sam, pravno govoredi, postupao u nuždi i da je stoga za
štete mojem zdravlju odgovorna Hrvatska odvjetnička komora, čiji su mi djelatnici svojim nezakonitim
postupanjem (60 ogluha na moje 2 disciplinske prijave iz 2012. i ostale dopise!) uzrokovali stanje nužde, te
svjesno i/ili namjerno uništili zdravlje do razine 2 invaliditeta (polipoza i osteoporoza), te da, obzirom da su mi
štete počinjene namjerno - umišljajem (zbog mojeg nedavanja traženoga mita) - imam pravo na naknadu štete
prema parametrima koje sam istakao u svojem zahtjevu od 7. 11. 2012. i dopuni od 24. 1. 2013.- dokumentima
koji su sudu bili predočeni kao od glavni dokazi.

Zaključak
O svojem sam štrajku glađu u zadnjih nekoliko godina razgovarao s mnogo ljudi, među ostalim i s tri
suca porijeklom iz Sv. Ivana Zeline u kojoj živim, i koje poznajem cijeli svoj život. Svo troje (među njima je bila i
sada pokojna sutkinja Vrhovnoga suda Jasna Guštek) su mi rekli da „moram izdržati do kraja“, jer je moje
postupanje u čitavoj toj stvari pravno i moralno ispravno, i da je štrajk glađu u ovome času jedni efikasni
„pravni lijek“ za ljude poput mene, koji za ostvarivanje svojih zakonskih prava ne žele pladati reket tj. mito.
To je Hrvatska u kojoj mi danas živimo.

Osnovna literatura:
Baloban, Stjepan: Može li se štrajkom glađu uspostaviti pravda? Glas Koncila, Zagreb, 7. siječnja 2007.
Borovečki, Ana: Štrajk glađu – perspektiva biomedicinske etike, Hrvatski časopis za javno zdravstvo, vol. 3, br. 9, Zagreb, 7. siječnja 2007.
Butorac, D.: U 55 dana izgubio 26 kg – Sestra odvjetnica uzela mi je jedini izvor prihoda, Jutarnji list, 24.-26. Prosinca 2009., str. 10
Lang, Slobodan: Što treba svaki hrvatski građanin znati o štrajku glađu?, Hrvatski časopis za javno zdravstvo, vol. 3, br. 9, Zagreb, 7. siječnja 2007.
Šešo, M.: HHO: Ante Vrankovid je u pravu, Slobodna Dalmacija, Split, 31. ožujka 2012. str. 6.
Škalić, Marina: Štrajk glađu – Ante Vrankovid od ožujka izgubio 50 kilograma, Večernji list, Zagreb, 29. kolovoza 2012., str. 17
Trgovac, Ana: Štrajka glađu ubog korupcije - izgubio ved 60 kg, www.24sata.hr, 8. 11. 2012.
Vranković, Ante: Ministarstvo pravosuđa svjesno štiti pravosudnu mafiju, u: Pravosudna i policijska mafija (zbornik radova), urednik: Darko Petričid, Zagreb,
2016., str. 60-86
Vranković, Ante: Otvoreno pismo Predsjedniku i Upravnom odboru HOK-a, www.scribd.com, 30. 12. 2016.

Napisano: 27.-28. veljače 2017.
Korigirano i stavljeno na Scribd: 7., 13 ožujka 2017.

2
Tekst tužbe nalazi se na linku: https://www.scribd.com/doc/166336244/Optu%C5%BEni-prijedlog-1-7-2013
3
Moju argumentaciju tj. obranu opravdanosti traženja naknade štete za od dužnosnika HOK-a umišljajem posve uništeno mi zdravlje vidjeti na linkovima:
https://www.scribd.com/doc/166957520/O%C4%8CITOVANJE-NA-OPTU%C5%BDNI-PRIJEDLOG-ODVJETNICE-DIJANE-ZORI%C4%8CI%C4%86-od-1-7-2013
(str. 12-13) i https://www.scribd.com/doc/208343288/PODNESAK-i-PO%C5%BDURNICA-prekr%C5%A1ajnome-sudu-u-Hvaru-24-velja%C4%8De-2014 (str 15).
Na istim linkovima nalaze se poveznice na prvostupanjsku i pravomodnu presudu, obje posve u moju korist.