KNJIGA JEDANAESTA »Zasto se ispovijedamo Bogu kad nas on dobro poznaje?« Tom miilju Augustin na svoje Ispovije- sti nadovezuje molbu Bogu da mu dade razumijeti Sveto pismo (gl. 1—2), te prelazi.na prou retenicu Knjige Postanka: »U potetku stvori Bog nebo i zemlju.< Pojam stvaranja (3—6). Rijeé Bodja je Potetak i Uéitelj (79). Volja Boja je bez pote- tka (10), Vrijeme i ojetnost (11—13), Analiza poj- ma vremena (14-28). Dua nema protezanja u prostoru (29—31), — Pisano u Hiponu 397. 253 GLAVA 1 Zakto se ispovijedama Bogu 1. Tvoja je, Gospodine, vjetnost, pa zar ti ne znaX ono Sto ti ja govorim? Ili zar vidi§ samo u vremenu ono &to se dogada u tom vremenu? Zagto ti dakle pripovijedam u sitnice tolike stvari? Odito ne zato da po meni saznag za njih, nego da k tebi uzdignem svoju ljubav i lubav onih koji ovo titaju, pa da svi reknemo: Velik je Gospodin i hvale do- stojan veoma!l (Ps 96,4). Veé sam rekao i reéi éu: sIz ljubavi prema tvojoj ljubavi Sinim to.« Mi te i molimo, premnda. Istina. kaze: Zna Otac vai 3to vam je potrebno prije nego ga zamo- lite (Mt 6,8). Otkrivamo dakle svoje duvstvo prema tebi kad ti ispovijedamo svoje nevolje i tveja milosrda prema nama (Ps 33,22), da nas oslobodi§ sasvim, kad si veé poteo, da pre- stanemo biti bijedni u sebi, a postanemo blazeni wu tebi, jer si nas pozvao da budemo siromaini u duhu, krotki, tuini, gladni i Zedni pravde, milosrdni, tista srca i mirotvorci at 5,3-9). Evo, ja sam ti ispripovjedio mnoge stvari,) onoliko ko- liko sam mogao i kolike sam htio, jer si ti prvi htio da ti se ispovjedim, tebi Gospodinu Bogu svome, jer si dobar i ger je dovijeka milosrde tvoje (Ps 118,1). GLAVA 2 Zeli upoznati istinu u Svetom pismu 2, Kada éu pak uspjeti jezikom pera svoga iskazati sve poticaje tvoje, sve prijetnie tvoje, utiehe i upute tvoje ko- 1 Iz ovih se rijeti vidi da su posljednje tri (li—13) sastavnl dio Ispovijesti. Vidi se to i iz potetka aijedsee occaoae284 KNJIGA JEDANAESTA jima si me naveo da propovijedam tvoju rijet i da tvoju svetu tajnu dijelim tvome narodu? Pa ako i uspijem sve redom iskazati, opet me skupo stoji svaka kap vremena. Veé odavna gorim od 4Zelje da razmatram o zakonu tvome ida ti u tome ispovjedim svoje znanje i svoje neznanje, prve zrake tvoga prosvjetljenja i ostatke svojih tmina, dok. tvoja jJakost ne uni8ti svu moju slabost. I neéu da mi se rastepu na druge stvari asovi koje nalazim slobodne od briga za okrepu tijela, od duSevnoga rada i od sluzenja koje dugujemo lju- dima, ili koje ne dugujemo a ipak ga finimo. 3. Gospodine Boze moj, posluaj .molituu moju (Ps 61,2), i milosrde tvoje neka uslii ¥elju moju, jer ona ne gori samo za me, nego Zeli posluziti bratskoj ljubavi: ti vidi§ u srcu mome da je tako. Daj da ti Zrtvujem sluzbu misli i jezika svoga i daj mi Sto da ti prinesem: Ja sam ubog 4 siromazan {Ps 86,1), a ti si bogat za sve koji te 2azivaju (Rim 10,12), ti si bez brige a brine’ se za nas. Obredi od svake nepromidljenosti i od svake 1a%i moje usne, nutarnje i vanjske. Neka mi budu tista naslada tvoja Pisma, ne daj da se u njima prevarim i ne daj da po njima koga prevarim. Gospodine, pogledaj i smiluj se, Gospodine Boe moj, svjetiosti slijepih i jakosti slabih, ali istodobno svjetlosti vidovitih i jakosti jakih, obazri se na duzu moju i posluSaj vapaj iz dubine (Ps 130,1). Jer ako wii tvoje nisu iu dubini, kamo éemo igi? Kamo éemo upraviti vapaj k tebi? Tvoj je dan i tvoja je noé (Ps 74,16). Na tvoj mig proli- jeéu trenuci. Udijeli mi od njih vremena za moja razmatranja o tajnama tvoga zakona i ne zatvori ga pred onima koji ku- caju. Sigurno nisi htio da se uzalud napi8u tolike stranice skrivenih tajna. Di zar one sume nemaju svojih jelena koji se u njih sklanjaju i skrivaju, hodaju po njima i pasu, lijezu ondje i preZivaju? O Gospodine, dovrSi me i otkrij mi one stranice. Evo, tvoj je glas moja radost, tvoj je glas imad svih mojih uzitaka. Daj mi ono Sto ljubim, jer ja Wjubim. I to si mi ti dao. Ne zapuStaj svojih darova i ne prezri Svoje trave koja Zeda. Daj da ti ispovjedim sve Sto nadem u tvojim knjigama, daj da ujem glas hvale (Ps 26,7), da budem opojen tobom i da razmiiljam 0 divotama tvoga Zakona (Ps 119,18), sve od po- etka kad si stvorio nebo i zemlju, pa do vietnoga kraljevstva koje ¢emo imati s tobom u svetom gradu tvojemu. 256 ENJIGA JEDANAESTA kad bi govorio latinski, znao bih sto govori. Ali odakle bih znao da li govori istinu? Pa kad bih i to znao, zar bih znao od njega? Ne, nego unutra u meni, unutra u_ prebivaliatu misli moje govorila bi Istina, koja nije ni hebrejska, ni gréka, ni latinska, ni barbarska, govorila bi bez upotrebe usta i je zika, bez SuStanja slogova: »Istinu govoril« I ja bih odmah bio siguran i pouzdano bih onome tovjeku tvome rekao: xIstinu govorisl« Buduéi dakle da ne mogu pitati njega, molim tebe, tebe kojega je on bio pun kad je govorio istinu, tebe, Istino, tebe, Boge moj, molim, oprosti moje grijehe (Job 14,16), i ti koji si onome svome sluzi dao da to iskaZe, daj meni da to razu- mijem! GLAVA 4 Stoorenja navjeSuju Stvoritelja 6. Evo, postoje nebo i zemlja i vitu da su stvoreni, jer se mijenjaju i preobrazuju. A sve Sto nije stvoreno, a ipak postoji, nema u sebi nitega Sega nije bilo prije: to bi bila promjena i preobrazba. Vitu takoder da nisu sami sebe stvorili: »Zato posto- jimo jer smo stvoreni; nije nas dakle bilo prije nego Sto smo bili, da bismo mogli stvoriti sebe.« T glas njihov koji to govori jest upravo u tome Sto se vide. Ti si th dakle, Gospodine, stvorio, ti koji si lijep, jer su oni lijepi; ti si dobar, jer su oni dobri; ti postoji§, jer oni po- stoje. Ali nisu tako lijepi, nisu tako dobri nifi tako postoje kao ti, njihov Stvoritelj; u usporedbi s tobom oni niti su lijepi, niti su dobri, niti uopée postoje. Znamo to, hvala tebi, ali nage zanje usporedeno s tvo- jim manjem samo je neznanje. GLAVA 2-3 255 4. Gospodine, smiluj. mi se i-ustizi (Ps 27,7) j 4 ‘ moju Zeljul ein da ona ne tezi za zemljom, ne teZi ni es oe i ae oes ni za dragim kamenjem ili krasnim haljinama, ni za ‘astima i vilastima, ni za nasladama tjelesnim ni za stvarima Pole ras zeeene age i ovom Zivotu naSega putovanja, ¥to '@ dodaje ako trazimo tuo ji Soh ON ay je kraljevstvo i svoga i naSega, preko kojega si nas tra%io kad mi tel ii trazili, a trazio Si nas da bismo mi trazili tebe; eae Rijetju tvojom, po kojoj si sve stvorio, sva biéa medu kojima i mene; zaklinjem te Jedincem tvojim, po kojemy si pozvao u Posinastvo narod vjernika, u kojemu i mene; zaklinjem te po onome koji sjedis desne tvoje i kod tebe Posreduje za nas (Rim 8,34), u kojemu su skrivena sva blaga mudrosti i znanja (ol 2,3). Njih trazim u tvojim knjigama. Mojsije je o njemu Pisao: to kaze on sdm, to kaZe Istina! GLAVA 3 Sam Bog moze dati Pravo razumijevanje Svetog pisma 5. Daj da éujem i Tazumijem kako si y i 3 potetku stvorio nebo 4 zemlju (Post 1,1). To je napisao Mojsije, napisao je hebrejskim jezikom, uzalud bi njegov osjetila, jer niSta od toga ne bi dopiralo do moga uma; ali * Augustin ne studira Bibliju samo iz hladn udenj, ado znalosti, on u njoj tradi ctf Za Zivot. = aie GLAVA 3-6 257 GLAVA 5 Svijet je stvoren rijetju Bozjom 7. Ali kako si stvorio nebo i zemlju i kakav si imao stroj kod izrade tako velikog djela svoga? Nisi naime radio kao Sovjek umjetnik, koji oblikuje jedno tijelo od drugoga tijela Po volji duge koja moze nametnuti na bilo koji natin onaj oblik koji vidi u samoj sebi unutarnjim okom — a odakle bi to mogla da je nisi ti stvorio? — i name¢e oblik nefemu Sto veé postoji i ima postojanje, kao na primjer zemlji, kamenu, drvetu, zlatu ili bilo kojoj stvari te vrste. A odakle bi i te stvari postojale da ih nisi stvorio ti? Ti si umjetniku stvorio Hjelo, ti si mu stvorio dugu koja zapovijeda udovima, ti si mu dao tvar od koje neSto dini, ti si mu dao um kojim moze razumjeti umjetnost i vidjeti unutra u sebi ono &to treba da uéini vani, ti si mu dao tjelesna osjetila da preko njih pre- nosi iz dude na tvar ono Sto Yini, i da javija natrag duSi Sto je uéinjeno, da ona unutra u sebi pita za savjet istinu koja njom upravija, da li je djelo dobro udinjeno. Tebe hvale sve ove stvari kao Stvoritelja svega. Ali kako ih ti stvaraS? Kako si stvorio, BoZe, nebo i zemlju? Nisi zaista ni na nebu ni na zemlji natinio nebo i zemlju, ali ni u zraku ni u vodama, jer i oni pripadaju nebu i zemiji; nisi ni u cije- Jom svijetu stvorio cijeli svijet, jer nije bilo mjesta gdje bi mogao biti stvoren prije nego je bio stvoren da postoji. Nisi ni u ruct dréao niSta da od toga natini§ nebo i zemlju: jer odakle bi ti uzeo to Sto ti nisi stvorio, da od toga neSto nati- nig? Sto naime postoji drugatije nego zato sto ti postojid? Dakle, ti si rekao, i stvari postadoée, rijeéju svojom ti si ih stvorio. GLAVA 6 Kako se moze shvatiti ta Bodja Rijet 8. Ali kako si govorio? Zar mo%da na onaj natin kako je izaSao glas iz oblaka govoreéi: Ovo je Sin moj ljubljeni? (Mt 3,17; 17,5). Onaj je naime glas do8ao i progao, poéeo i syriio. Zajetali su slogovi i zamuknull, drugi za prvim, tre¢i za dru- 17. Ispovijestt258 ENSIGA JEDANAESTA gim, i tako redom, dok nije zajetao posljednji iza svih osta- lih, a za posljednjim je nastala Higina, Odatle je jasno i oti- gledno da je taj glas proizveo pokret jednoga styorenja slu- Ze€i vjetnoj volji tvojoj, i to pokret u vremenu. I te tvoje rijeti izgovorene u vremenu javilo je vanjsko uho razumnoj dui, kojoj je unutarnje uho okrenuto Prema tvojoj vjetnoj Rijeti. A ona je ove rije%i koje su u vremenu zvuéale uspore- dila s tvojom vjetnom Rijeti odjenutom u tidinu i rekla: »To je druga stvar, sasvim druga. Ove rijeti su daleko ispod mene, i uopée nisu, jer bjeZe i prolaze, a Rijeé Boga moga nada mnom ostaje dovijeka« (Iz 40,8). Ako si dakle gujnim i prolaznim rijetima rekao neka bude nebo i zemlja i tako stvorio nebo i zemlju, onda je veé postojalo neko tjelesno stvorenje prije neba i zemlje, da je njegovim vremenitim pokretima onaj glas mogao u vremenu odjeknuti. Ali nikakva tijela nije bilo prije neba i zemlje, ili ako ga je bilo, onda si ga sigurno bio stvorio bez prola-~ moga glasa da bi od njega mogao natiniti prolazni glas kc~ jim bi rekao: Neka bude nebo i zemlja. Sto god naime bilo ono odakle bi nastao takav glas, uopée ne bi postojalo da nije od tebe stvoreno. Kojom si se dakle rijeéju posluzio da postane tijelo iz kojega bi nastale one rijeti? GLAVA 7 Rijeé Bodja vjetna je kao i Bog 9. Tako nas ti zoveS da razumijemo Rijet, koja je Bog kod tebe Boga, koja se vjetno izgovara i uw kojoj se vjetno izgovaraju sye stvari, jer se u njoj ne svr8ava ono Sto se govorilo niti se govori ne&to drugo kako bi se moglo reéi sve, nego sé Sve govori zajedno i vjetno. Inage bi veé postojalo vrijeme i promjena, a ne prava vjetnost ni prava besmrtnost. To gam, Boke moj, i zabvaljujem ti za to. Znam, pri- znajem ti, Gospodine, a sa mnom zna i blagoslivija te tko god nije nezahvalan za sigurno spoznatu istinu. Znamo, Gospo- dine, mamo da neka stvar utoliko umire i rada se ukoliko nije vise ono Sto je bila i biva ono sto nije bila. Nidta dakle od tvoje Rijeti ne prolazi niti nadolazi jer je uistinu besmrtna i vjetna. I zato ti Rijedju koja je s tobom suvjetna govori8 260 KNJIGA JEDANAESTA svijetli u meni i udara Moje srce ne zadajuéi mu rand? Groza me hvata i Zarim se: groza me hvata ukoliko sam razligan od. njega, Zarim se ukoliko sam sligan njemu. Mudrost, jest, sama Mudrost je ona koja katkada svijetli u meni, razbijajuéi moj oblak, koji me, medutim, kad se odmeéem od nje, ponovno pokriva tamom i gomilom mojih kazna, jer je tako u nevolji oslabila moja snaga (Ps 31,11) da ne mogu viSe podnositi ni dobro svoje, dok ti, Gospodine, koji si se smilovao svim opa= tinama mojim, ne izlijetid i sve slabosti moje; jer ée8 i otku- piti od propasti Zivot moj, i ovjentat ée% me u smilovanju 4 milosrdu i nasitit é3 dobrima Zelju moju, obnovit ée se mladost moja kao u orla (Ps 103,3-5). Nadom smo naime spa- Seni i obetanja tvoja strpljivo tekamo (Rim 8,24sl). Neka slu3a tko moze u nutrini Svojoj glas tvoj, ja Gus pouzdanjem u_tyoje prorotanstvo vikati: Kako su divna djela tvoja, Go- spodine, sve si u mudrosti svojoj stvorio! (Ps 104,24), Ona je Potetak, iu tom si Pogetku stvorio nebo i zemlju. GLAVA 10 Neki prigovori protiv stvaranja 12. Zar nisu, evo, puni svoga staroga grijeha oni koji nam govore: »Sto je radio Bog prije nego je stvorio nebo i zemlju? Ako je naime mirovao — kaiu — i nije radio ni&ta, za8to nije tako ostao uvijek i dalje kao Sto se uvijek prije ustezao od svakoga djela? Ako je naime ikakav novi pokret nastao u Bogu i nova volja da sazda stvorenje kojega nikada prije nije bio sazdao, kako to moze biti prava vjetnost gdje se tada volja koje prije nije bilo? Ali volja Botja nije neko stvorenje, nego je Postojala prije svakog stvorenja, jer nigta ne bi moglo biti stvoreno da nije prije toga bilo volje Stvori- teljeve. Dakle, samoj Bozjoj biti pripada njegova volja. Ako Je u Bo3joj biti nastalo negto éega prije nije bilo, ne moe se kao istinito tyrditi da je ona bit vjetna. Ako je pak Botja volja uvijek bila da postoji stvo; zakto nije i stv vjeéno?«* ' an Ht I oomanie * Na isti prigovor ak xara Yast Prigevor odgovara Augustin i u dielu Botja driave GLAVA 5-3 259 zajedno i vjetno sve Sto govori, i biva sve Sto god rekne3 da bude. Ti ne stvarad drugatije nego rijedju, pa ipak ne po- staju u isti tas ni za svu vjetnost sve stvari koje rijetju stvaras. GLAVA 8 Vjetna Rijeé jedini uéitelj istine 10. A zaSto je to tako, Gospodine Boze moj? Ja to ne- kako vidim, ali kako da to izreknem, ne znam, osim da sve Sto potinje i svr§ava po%inje tada i svr8ava tada kad vjetni razum, u kojemu niti Sto potinje niti Sto svrgaya, spoznaje da je trebalo poteti ili svrSiti. A taj razum, to je tvoja Rijeé, koja je i Potetak, jer nam i govori (Iv 8,25). Tako nam je go- vorila u Evandelju glasom tijela, i zajetala je izvana u uSima ljudskim, da bi vjerovali u nju i da bi je u sebi tradili i nala- zili je u vjetnoj Istini, gdje ona sve svoje utenike poutava kao dobri i jedini Uvitelj. Ondje Sujem tvoj glas, Gospodine, ‘kako mi kazeS da nama govori samo onaj koji nas pouéava, a da onaj koji nas ne poutava, ako i govori, ne govori nama. A tko nas poutava, ako ne nepromjenljiva Istina? Jer i kad nas promjenljivo stvorenje opominje, vodi nas k nepromjenljivoj Istini, gdje primamo pravu pouku kad stanemo i slu3amo nju i radoSéu se radujemo glasu zaruénika (Iv 3,29) vratéajuéi se. onamo odakle smo doSli. I zato je ona Poéetak, jer kad ona ne bi bila postojana, ne bismo imali kamo da se vratimo kad bismo zalutali; a da bismo je spoznali, ona nas poutava, jer je Pote- tak i jer govori nama. GLAVA 9 Kako Rijeé Bozja govori nafem sreu 11, U tom si Po&etku, Boze, stvorio nebo i zemlju, u Ri- Jeti svojoj, u Sinu svome, u Snazi svojoj, u Mudrosti svojoj, u Istini svojoj, divno govoreti i divno radeéi, Tko ée razu- mijeti to tudo? Tko ée ga ispripovjediti? Sto je to Sto katkada GLAVA 9-12 261 GLAVA 11 Vrijeme i vjetnost 13. Oni koji tako govore jo§ ne razumiju tebe, Mudrosti Bodja, svjetlosti duSa; ne razumiju jo kako postaju stvari koje postaju po tebi iu tebi; pokuSavaju osjetiti okus viet- nosti, ali njihovo srce jok uvijek oblijeée po proglim i budu- éim pokretima stvari, i jo3 je uvijek puno ispraznosti (Ps 5,10). Tko ée ga zadrZati i zaustavitl da malo stane i da malo uhvati sjaja uvijek nepomitne vietnosti, da je usporedi s vremenima koja nikada ne stoje pa da vidi da se ona s njima ne moze usporediti; da vidi da dugo vrijeme Postaje dugo samo zbog toga Sto se sastoji od Tanogo prolaznih trenutaka koji se ne mogu odvijati zajedno; da u vjetnosti nigta ne prolazi, nego da je u njoj sve sadaSnje, dok naprotiv nijedno vrijeme nije cijelo u sada&njosti; da vidi da svaku proglost potiskuje bu- duénost i da svaka budydnost slijedi iza proglosti, i da se svaka proSlost i buduénost stvara i izlazi iz onoga Sto je uvi- jek sadainje? Tko ée zadrzati ljudsko srce da stane i vidi kako vjetnost, koja nema ni buduénosti ni proslosti, nepo-~ mitno stoji i odreduje buduéa i proSla vremena? Zar je moja ruka sposobna za to? Zar ruka usta mojib mote rijetima izraziti tako veliku stvar? GLAVA 12 Prije stvaranja svijeta Bog nije radio ni&$ta 14. Evo odgovaram onome koji pita: »Sto je radio Bog prije nego Sto je stvorio nebo i zemlju?« Ne odgovaram onako kako se prite da je netko Saljivo izmituéi te3kom pitanju odgovorio: »Spremao je pakao onima koji istrazuju tako visoke stvaril« Drugo je vidjeti, a drugo zbijati Salu. Zato ja ne odgovaram tako, Radije bih odgovo- rio: »Ne zname, kad nedto ne znam, nego tako da: bude ismi- jan onaj koji je postavio visoka pitanja, a pohvaljen onaj koji je laZno odgovorio. Nego kazem da si tl, Boxe nag, Stvoritelj svega stvorenja, pa ako se pod imenom neba i zemlje razumijeva sve stvore- nje, smiono kaZem: »Prije nego je Bog stvorio nebo i zemlju,262 XKNJIGA JEDANAESTA nije radio ni§ta. Ako je naime ne&to radio, Sto je to bilo ako ne stvorenje? I_kamo sreée da znam tako sve Sto god Zelim znati na svoju korist, kao Sto znam da nije bilo nijednoga stvorenja prije nego je bilo ikakva stvorenjal GLAVA 13 Prije stvaranja nije postojalo vrijeme 15, Ako diji povrni duh luta po slikama pro’lih vre- mena te se tudi Sto si ti, Bog Svemoguéi, koji si sve stvorio i sve uzdr¥avai, koji si graditelj neba i zemlje, mogao od tolikoga djela, prije nego si ga natinio, mirovati kroz bez- brojne vjekove, neka se taj probudi i promisli da za njegovo éudenje nema razloga. Jer kako su mogli proéi bezbrojni vjekovi kad ih ti jos nisi stvorio, ti koji si zatetnik i stvoritelj svih vjekova? Ti kako bi mogla postojati vremena koja ne bi bila stvorena od tebe? Hi kako bi mogla proti ako ih nikad nije bilo? BuduGi dakle da si ti stvoritelj svih vremena, kako se moze reGi da si mirovao od Posla ako je postojalo neko vri- jeme prije nego si stvorio nebo i zemlju? I sémo to vrijeme stvorio si ti, te nisu mogla prolaziti vremena Prije nego si stvorio vremena. Ako pak prije neba i zemlje nije bilo nika~ kva vremena, za3to se pita Sto si »tada« radio? Jer nije bilo nikakva »tadaz dok nije bilo nikakya vremena. 16. Ako si ti prije vremena, nisi prije njih u vremenu, Jer inate ne bi bio prije svih vremena. Ti si prije svih pro- Slih vremena uzvidenoséu uvijek sadainje vjetnosti i nadvi- sujeS sva buduéa vremena jer su ona buduéa, a tim dodu, bit ée progla, a ti si uvijek isti i godine tvoje neée nestati (Ps 102,28). Tvoje godine niti idu niti dolaze: a ove nae idu i do- laze zato da sve mogu doti. Tvoje godine sve zajedno stoje jer nepomiéno stoje; one ne odlaze tjerane od onih koje do- laze, jer ne prolaze: a ove naie bit ée tek onda sve kad sve prestanu biti. Tvoje su godine jedan dan (2 Pt 3,8), a tvoj dan nije svaki dan, nego danas, jer tvoj danaSnji dan ne uzmite pred sutrainjim, a ne dolazi ni iza juéerainjega. DanaSnji tvoj dan je vjetnost; zato si kao sebi suvjetnoga rodio onoga 264 KNJIGA JEDANAESTA dina, a isto tako buduée dugo vrijeme nazivamo iduéih sto godina, a kratko proglo vrijeme, na primjer, zovemo prote- klih deset dana, ili kratko buduée vrijeme iduéih deset dana. Ali kako moe biti dugo ili kratko ono Sto ne postoji? Pro- Bost naime vie ne Postoji, a buduénost jo3 ne Postoji. Ne- mojmo stoga govoriti: »Dugo je«, nego za proSlost govorimo: »Bilo je dugo«, a za buduénost: »Bit ée dugo.« Gospodine moj, svjetlosti moja, zar se neée i ovdje tvoja istina smijati fevjeku? Jer to dugo proSlo vrijeme — je li bilo dugo onda kad je veé bilo Proélo ili dok je jo8 bilo sada- &nje? Jer moglo je biti dugo onda kad je bilo ne&to Ho je moglo biti dugo, a kad je Proglo, nije vige postojalo, pa nije moglo ni biti dugo kad uopée nije postojalo. Nemojmo dakle govoriti: »Bilo je dugo proflo vrijemex, jer neéemo nati Sto je bilo dugo, kad ga vie nema otkako je proSlo, nego govorimo: »Dugo je bilo ono sadaSnje vrijemes, jer je bilo dugo kad je bilo sadainje. Jo§ naime ne bijaSe pro- Slo tako da ga vite nije bilo, i zato je bilo neSto sto moze biti dugo; ali kad je jednom proilo, zajedno je prestalo biti dugo jer je prestalo postojati. 19. Pogledajmo dakle, duo ljudska, da li sadaSnje yri- jeme mo%e biti dugo: dano je naime da opazag i mijeri§ nje- Sovo trajanje. Sto ée§ mi odgovoriti? Je li sto sadainjih godina dugo vrijeme? Pogledaj prije da li sto godina mogu biti SadaSnje? Ako naime teée prva od tih sto godina, ona je sadaSnja, a devedeset i devet godina su buduée godine, i zato Jo3 ne postoje; ako pak teée druga go- dina, veé je jedna Progla, druga je sadaSnja, a ostale su bu- duée. I tako koju god godinu izmedu prve { posljednje godine toga stogodiinjeg broja postavimo kao sadainju, sve godine prije nje bit ée progle godine, a godine poslije nje buduée, Stoga svih tih sto godina neée moéi biti sadainje. Da vidimo je H bar ona jedna godina koja sada tede sada- Snja. Ako naime tete njezin prvi mjesec, ostali su mjeseci buduéi, ako tege drugi, veé je prvi pro$ao, a ostali jo ne po- stoje. Dakle ni godina koja tete nije sva sadaSnja, a ako nije sva sadainja, onda nije sadainja kao godina, Godina je dva- naest mjeseci; svaki Mmjesec, bilo koji, dok te&e, sadaSnji je on sam, a ostali su ili profli ili bududi. All ni Mijesec koji tete nije sav sadaSnji, nego samo jedan njegov dan; ako je prvi, GLAVA 12—15 263 kome si rekao: Ja sam te danas rodio (Ps 2,7). Ti si dakle stvorio sva vremena, i prije svih vremena ti postoji8, i nikada nije postojalo neko vrijeme kad nije bilo vremena. GLAVA 14 Sto je vrijeme? 17. Nije dakle bilo vremena kad ti nisi nigta radio, jer si ti stvorio 1 samo vrijeme. I nikakyih vremena nema koja Su suvjetna s tobom, jer ti stalno Postoji§, a vremena ne bi bila vremena kad bi bila stalna. A Sto je vrijeme? Tko bi to mogao lako i ukratko razja- sniti? Tko bi to mogao i samo mialju shvatiti pada to onda rijetju izrazi? A je li nam igta obitnije 1 poznatije sto u go- voru spominjemo nego yrijeme? I razumijemo sasvim dobro kad o njemu govorimo, razumijemo i kad éujemo gdje drugi © njemu govori. Sto je dakle vrijeme? Ako me nitko ne Pita, znam, ali ako bih htio nekome na Pitanje to razjasniti, ne znam; ipak sa sigurnoSéu_mogu reéi da znam, kad ne bi nikita Prolazilo, da ne bi bilo proSloga vremena, i kad ne bi nilta dolazilo, da ne bi bilo buduéeg vremena, i kad ne bi nista Postojalo, da ne bi bilo sada&njega vremena. A kako ona dva vremena, prodlo i buduée, postoje, kad Proglo viSe ne postoji a buduge joS ne postoji3 A sadainje vrijeme, kad bi uvijek bilo sadainje i kad ne bi prelazilo u Proglost, ne bi vise bilo vrijeme, nego vjetnost. Ako dakle sadaSnjost, da bi bila vrijeme, mora prijeéi u Proglost, kako moZemo tvrditi da i ona postoji, kad joj je uzrok postojanja to Sto viSe neée Postojati? Tako dakako mozZemo isprayno kazati da je ona vrijeme samo zato Sto ide k tome da ne po- stoji. GLAVA 15 Kako se mijeri vrijeme? 18. Pa ipak govorimo o dugom vremenu io kratkom vre- menu, @ to govorimo samo o pro3lom ili buduéem vremenu. Proglo dugo vrijeme nazivamo, na primjer, Proteklih sto go- GLAVA 15—i6 265 ostali su buduéi, a ako je posljednji, ostali su proéli, a ako je koji u sredini, on je medu proglima i buduéima. 20. Tako je evo sadainje vrijeme, za koje smo vidjeli da se jedino mo%e zvati dugo, stegnuto na razmak od jedva je- dnoga dana. Ali razmotrimo i njega, jer ni jedan dan nije Sav sadaSnji. On se naime sastoji od dvadeset i %etiri sata u svemu, od noénih sati i dnevnih sati, prvom satu su svi ostali buduti, a prema posljednjemu su svi drugi pro&li, a svaki od srednjih sati ima prije sebe Prodle, a poslije sebe buduée. Ali isam jedan sat sastoji se od kratkotrajnih djeliéa: Sto god je od njega odletjelo, to je proSlost, a 3to god mu preostaje, to je buduénost. Ako se moze zamisliti dio vremena Koji se ne moze viSe podijeliti ni u najmanje djeliée vremena, onda je on jedini koji se moze zvati sadagnji, ali taj dio tako brzo iz buduénosti prelijeée u proglost da se ne proteze ni trenutak. Jer ako se proteZe, dijeli se na proglost i buduénost, a sada- Snjost nema nikakva trajanja. Gdje je dakle vrijeme koje bismo mogli nazvati dugim? Da li moida buduénost? Ali o buduénosti ne kaZemo da jest duga, jer joS nema nigega Sto bi bilo dugo, nego kazemo: »Bit ée duga.« Ali kad ée to biti? Ako naime i tada jo3 bude bu- duéa, neée biti duga, jer jo8 neée biti nidega Sto bi moglo biti dugo; ako pak bude duga tada kad iz buduénosti: koja jo ne postoji veé potne postojati te Ppostane sadaSnjost, da moze biti neSto 3to moze biti dugo, tada vet sadainje vrijeme vite da ne mofe biti dugo, kako smo malo prije gull. GLAVA 16 Koje se vrijeme moze mjeriti? 21. Pa ipak, Gospodine, mi opatamo vremenske razmake, usporedujemo ih medusobno pa ka%emo da su jedni dulji, drugi kraéi. Mjerimo takoder koliko je dulje ili kraée ovo vrijeme od onoga i odgovaramo da je ovo dvostruko ili tro- struko od onoga, a ono da je polovica ili da je ovo toliko ‘koliko ono, Ali mi mjerimo vremena dok prolaze kad ih mje- rimo koliko opazZamo; ali tko moze mijeriti progla vremena kojih vise nema, ili buduéa kojih jos nema, osim ako ée se266 KNJIGA JEDANAESTA tko usuditi reéi da moze mjeriti Sto ne postoji? Kad dakle vrijeme prolazi, moze se opazati i mijeriti, ali kad jednom prode, ne moze se mjeriti jer viSe ne postoji. GLAVA 17 Postoje i proSlost i buduénost 22. Ja istrazujem, Ode, a ne tvrdim; Boze moj, vodi me i upravljaj me! Gdje je taj koji bi mi se usudio reéi da nema triju vre- mena, kako smo kao djeca utili i drugu djecu pougavali: pro- Slo, sadaSnje i buduée, nego samo sada&gnje, jer ona druga dva ne postoje? Tli i ona postoje, ali vrijeme izlazi iz nekoga skrovi8ta kad od buduéega postaje sadainje, a zalazi u neko skrovi8te kad od sada8njega postaje pro&lo? Jer gdje su vi- djeli buduénost oni koji su je proricali, ako ona jos ne po- stoji? Ne moZe se naime vidjeti ono Sto ne postoji. Ai oni koji pripovijedaju proSlost, ne bi sigurno pripovijedali istinu kad to ne bi gledali duhom: a kad to ne bi postojalo, ne bi se uopée moglo vidjeti. Postoji dakle i buduénost i proélost. GLAVA 18 Gdje su proslost i buduénost? 23. Dopusti mi, Gospodine, da dalje istratujem, nado moja! Ne daj da se i8ta smete moja painja! . Ako naime postoje buduéi i progli dogadaji, htio bih znati gdje su. A ako to jo ne mogu znati, mam ipak, gdje god bili, da nisu ondje ni kao buduéi ni kao proili, nego kao sada- &nji. Jer ako su i ondje buduéi, onda jo8 nisu ondje, a ako su i ondje proSli, onda vide nisu ondje, Dakle, gdje god bili, ka- kvi god bili, nisu drugatiji nego sadainji. Ali kad se proéli dogadaji istinito pripovijedaju, ne iznose se iz paméenja same stvari koje su profle, nego rije¢i koje su se rodile iz slika tih stvari koje su prolazeéi utisnule u du’u kao neke tragove preko osjetila. Jer moje djetinjstvo, koje vike ne Ppo- stoji, pripada proSlosti koja vie ne Ppostoji; ali kad ga se 268 KNJIGA JEDANAESTA proroke. A koji je to natin na koji udig buduénost, ti za kojega niSta nije buduénost? Ili mo%da pokazujeS sadagnjost iz koje se vidi buduénost? Jer &to ne postoji, ne moze se dakako pokazati. Predaleko je taj natin od moga shvaéanja, nadi§ao je moje snage: sam po sebi neéu moti k njemu (Ps 139,6), ali éu moéi po tebi kad mi dopusti8 ti, slatka svjetlosti otiju dude mojel GLAVA 20 Sva tri vremena su u mojoj dudi 26. Sto mi je sada jasno i o&evidno, to je da ne postoji ni buduénost ni Pproglost, i da se ne moze s pravom reéi: »Tri su vremena, proglo, sadagnje i buduéee, nego bi se mozda moglo s pravom rei: »Tri su vremena, sadaSnje u prolosti, sadainje u sadainjosti, sadaSnje u buduénosti.c Ona su na- ime u mojoj dudi kao neke tri stvari i drugdje ih ne nalazim: sadaSnjost u proglosti je paméenje, sada’njost u sadanjosti je gledanje, sada3njost u buduénosti je oéekivanje. Ako nam je to dopuSteno redi, vidim i Priznajem tri vremena, tri su vremena. Moize se takoder kazati: »Tri su vremena, proSlo, sada- Snje i buduéec, kako je kriva upotreba uSla u obigaj; neka se tako govori, eto, ja ne marim, ne protivim se, ne kudim, samo neka se razumije Sto se kaze, i neka se ne misli da sada po- stoji ono Sto je buduée i ono sto je proSlo. Ima ionako malo stvari koje se ispravno govore, a vife ih je koje se neispravno govore, ali se za Sto hoéemo kazati. GLAVA 21 Kako prolazi vrijeme? 27. Rekao sam dakle malo prije da mjerimo vrijeme kad prolazi, tako da moZemo refi da je ovo dvostruko vremena od onoga jednostrukoga ili da Je ovo toliko koliko ono, i sve Sto drugo jo’ moZemo kazati © dijelovima vremena mjereéi vrijeme. GLAVA 16—19 267 sjeéam i pripovijedam, onda njegovu sliku gledam u sada- Snjem vremenu, jer je jo¥ sada u mome paméenju. Da li je slitna stvar i kod proricanja buduénosti, tako da se od stvari koje jo3 ne postoje vide slike kao da veé postoje? Priznajem, Boze moj, da to ne znam, Ali sigurno mam da mi vetinom unaprijed zami8ljamo Svoje buduée dine i da je to zamigljanje sada3nje, dok tin koji zami8ljamo jo ne postoji jer je buduéi; ali kad tome éinu pristupimo i zapotnemo ra- diti ono Sto smo unaprijed zami8ljali, tada ée ona radnja po- stojati, jer tada neée biti buduéa, nego sadagnja. 24. Kakva god dakle bila ta tajanstvena slutnja o budu- éim dogadajima, ipak se moze vidjeti samo ono sto postoji. A ono Sto veé postoji nije buduée, nego sadaknje. Kad se dakle kaze da se vide buduéi doga&aji, ne vide se oni sami koji jo he postoje, to jest koji su buduéi, nego njihovi uzroci ili mo- Zda znakovi koji veé postoje: zato oni nisu onima koji vide buduéi, nego veé sada&nji, i po njima se proriéu buduéi doga- daji kako su u dugi zamiiljeni. Te slutnje opet veé postoje, injih kao sadainje kod sebe vide oni koji te dogadaje proritu. Neka za me govori jedan primjer iz tolikog Zarenila stvari. Gledam zoru, i unaprijed Objavljujem da ée izidi sunce. Ono Sto gledam, to je sada&nje, a &to unaprijed objavijujem, to je buduée; nije sunce buduée, jer veé sada postoji, nego njegov izlazak, koji jo¥ nije; pa ipak ni sam njegov izlazak, kad ga ne bih u duhu zamigljao, kao sada kad © njemu govo- rim, ne bih mogao proreti. Ali ni ona zora koju vidim na nebu nije izlazak sunca, iako dolazi prije njega, niti je ono zamigljanje u mojem duhu: ovo oboje vidim kao sadaSnje tako da mogu proreéi da ée sunce iziéi. Buduénost dakle jo’ ne Postoji, a ako jo’ ne postoji, uopée ne postoji, a ako ne postoji, ne mo%e se ni vidjeti; ali moze se proreti iz sadaknjosti koja veé postoji i mo%e se vi- djeti. GLAVA 19 Kako nam Bog otkriva buduénost? 25. Gospodaru svoga stvorenja, reci mi na koji nagin ti poutavas duSe o onome Sto ée se dogoditi. Utio si naime svoje GLAVA 19—22 269 Tako dakle, kako sam govorio, mjerimo vrijeme dok pro- lazi, pa ako bi mi tko kazao: »Odakle to znai?«, odgovorio bih: »Znam odatle sto ga mjerimo; ne mo%emo mijeriti Sto ne Postoji, a prodlost i buduénost ne postoje.< A kako mjerimo sadaSnje vrijeme kad nema trajanja? Mjeri se dakle kad pro- lazi, a kad prode, ne mjeri se, jer neée biti nitega Sto bi se moglo mijeriti. Ali odakle i kuda i kamo prolazi kad se mjeri? Odakle ako ne iz buduénosti? Kuda ako ne kroz sadanjost? Kamo ako ne u proSlost? Iz onoga dakle Sto jo§ ne Postoji, kroz ono Sto nema trajanja, u ono Sto vie ne postoji. Sto pak mjerimo ako ne vrijeme u nekom trajanju? Jer kad govorimo jednostruko, dvostruko, trostruko, jednako i sve Sto na taj natin u vremenu govorimo, govorimo samo 0 vre- menskom trajanju. U kojem dakle trajanju mjerimo vrijeme koje prolazi? Da li u buduénosti, odakle prolazi? Ali 8to jos ne postoji, ne mjerimo. Ti u sadaSnjosti, kuda prolazi? Ali gdje nema trajanja, ne moze se mijeriti. Ili u proSlosti, kamo prolazi? Ali Sto vise ne postoji, ne moze se mjeriti, GLAVA 22 Zamriena zagonetka 28, DuSa moja gori od Zelje da rije3i tu zamrgenu zago- netku.! Nemoj zatvoriti, Gospodine Boge moj, dobri Oée, za- klinjem te Kristom, nemoj zatvoriti mojoj Zelji ove tako obitne, a opet tako skrovite stvari, daj da prodre u njih i da joj budu jasne u svjetlu tvoga milosrda, Gospodine. Koga éu Pitati o tome? I kome éu s vetom koristi priznati svoje ne-~ znanje nego tebi, kojemu nisu dosadna moja nastojanja koja me tako Zarko vuku prema tvojim Pismima? Daj mi Sto lju- bim, jer ja ljubim, a i to si mi ti dao. Daj mi, Ofe, ti koji uistinu znade§ dobre darove davati sinovima svojim (Mt 7,11), daj mi to, jer sam se Potrudio da to upoznam i teak je napor preda mnom (Ps 73,16) dok mi to ne otvori§. Kristom te zakli- njem, u ime onoga Sveca nad Svetima, neka mi nitko ne * Filozofsko istrazivanje oZivijava se stalno kod Augustina Zarkom Zeljom koja ga svega obuzima,270 KNJIGA JEDANAESTA smeta. I ja sam povjerouuo, zbog Sega i govorim (Ps 116,10). To je moja nada, za nju Zivim, da razmatram milinu Gospod~ nju (Ps 27,4). Evo, veé dayno si odredio moje dane (Ps 39,8) i oni prolaze, a kako, ne znam. Uvijek nam je u ustima vrijeme i vrijeme, vremena i vre- mena: »Koliko je vremena ovo govorio?« »Koliko je vremena ovo tinio?« »Koliko vremena nisam to vidiol« »Dvostruko vremena traje ovaj slog prema onom jednostrukom kratkom.« Govorimo to, éujemo to, razumiju nas drugi i mi razumijemo druge. To su sasvim uobitajene stvari, a opet iste te stvari vrlo su skrivene i otkrivanje njihovo uvijek je novo. GLAVA 23 29. Cuo sam od nekog uéenog dovjeka da je vrijeme giba- nje sunca, mjeseca i zvijezda; ali nisam uz to Pristao. Jer zaSto ne bi s ve¢im pravom vrijeme bilo gibanje svih tjelesa? Kad bi se naime zaustavila nebeska svjetlila i okretalo se samo lontarevo kolo, zar ne bi postojalo vrijeme kojim bismo mijerili njegove okretaje i zar ne bismo govorili da se ili okreéu jednakom brzinom, ili kad bi se sad sporije, sad brZe okretalo, da su jedni okretaji dulji, drugi kraéi? Ui kad bismo to govorili, zar ne bismo i mi u vremenu govorili, ili zar ne bi u nagim rijetima jedni slogovi bili dugi, drugi kratki samo zato Sto su oni prvi zvutili dulje vrijeme, a ovi drugi kraéc? Bode, daj ljudima da vide, u malom primjeru, pojmove zajednitke malim i velikim stvarima. Ima zvijezdA i svjetlila nebeskih da nam budu makovi koji oznatuju godisnja doba, dane i godine. Ima ih, bez sumnje. Ali niti bih ja rekao da je okretaj onoga drvenoga kotatiéa dan, niti bi onaj utenjak rekao da taj okretaj ne predstavlja vrijeme. 30. Ja Zelim mati bit i narav vremena kojim mijerimo gibanja tjelesa i kaZemo, na primjer, da je ono gibanje dvo- struko vremena dulje nego ovo. No buduéi da se dan naziva me samo vrijeme dok sunce obasjava zemlju, po Semu je jedno dan, a drugo noé, nego takoder vrijeme svega onoga okretaja od istoka pa opet do istoka, po temu kazemo: »Pro- lo je toliko dana<« — ovdje se, naime, danima nazivaju dani 272 KNJIGA JEDANAESTA se nijedno tijelo ne giba drugatije nego u vremenu: ti to ka- %eS. Ali ne éujem da Je sémo gibanje nekoga tijela vrijeme: to ti ne ka%e5. Kad se naime neko tijelo giba, vremenom mje- rim kako se dugo giba, otkad se potinje gibati pa dok se ne zaustavi. A ako nisam vidio kad je zapotelo te se ono nasta- vija gibati da ja ne vidim kad Se prestane gibati, ne mogu mijeriti trajanje, osim sluéajno od vremena kad potinjem vi- djeti pa dok ne prestanem vidjeti. Pa ako dugo vidim, mogu Samo izjaviti da je vrijeme dugo, ali ne koliko je dugo, jer i kad kaZemo koliko, kaZemo to usporedbom, na primjer: »Ovo traje toliko koliko ono.« Ili: 2Ovo je dvostruko prema Onome.« I drugo na taj natin. Kad bismo pak mogli obiljeziti razmake mjesta u prostoru odakle i dokle dolazi tijelo koje Se giba, ili njegovi dijelovi, ako se giba kao na tokarskom kolu, mogli bismo reéi koliko je vremena trebalo da tijelo Hi njegovi dijelovi izvrie gibanje od jednoga mijesta do drugoga. Buduéi dakle da je jedna stvar gibanje tijela, a druga ono time mjerimo njegovo trajanje, tko ne moze shvatiti koji od ovih dvaju pojmova treba zvati vrijeme? Jer ako se tijelo katkada razlitito giba, katkada miruje, mjerimo vremenom ne samo njegovo gibanje nego i njegovo mirovanje, i kaZemo: »Toliko je mirovalo koliko se gibalo.« Ili: »Dvostruko ili tro~ struko dugo je mirovalo prema onome koliko se gibalo,e I sve drugo sto nase mijerenje moze vise ili manje totno izmjeriti, kako se to obitava kazati. Dakle vrijeme nije gibanje tijela. GLAVA 25 Moli Boga da ga prosvijetl: 32. Ispovijedam ti, Gospodine, da joS ne znam &to je vri- deme, i opet ti ispovijedam, Gospodine, da znam da to govo- tim u vremenu, i da veé dugo govorim o vremenu i da s4mo to sdugoe nije dugo drugatije nego u trajanju vremena. Ali kako to mogu mati ‘kad ne znam Sto je vrijeme? Ti moda he mam kako da izrazim ono ito znam? Jao meni, koji ne znam ni Sto ne znam! Eto, Boze moj, tebi je poznato da ne i f 1 1 a! ta Sebbbie tent hie sien tens GLAVA 22—24 271 zajedno sa syojim noéima, a ne raguna se posebno: vrijeme no¢ti — budu¢i dakle da se dan ostvaruje gibanjem. sunca i njegovim okretajem gibanje dan ili s4mo od istoka do istoka, Pitam'da li je samo trajanje gibanja, ili jedno i drugo, Kad bi naime ono prvo bilo dan, bio bi dan i onda kad bi sunce onaj tok prevalilo u vremenskom razmaku od je- dnoga sata. Kad bi bilo ovo drugo, ne bi bio dan kad bi od iglaska sunca do drugoga izlaska bilo tako kratko. vrijeme koliko je vrijeme od jednoga sata, nego bi sunce moralo obiéi dvadeset i Setiri puta da ispuni jedan dan. Kad bi bilo jedno i drugo, onda niti bi Se ono zvalo dan kad bi sunce za jedan sat izvrSilo cijeli svoj okretaj, niti ono kad bi sunce stajalo, ali bi pro&lo toliko vremena za koliko sunce obiéno prevali cijeli svoj put od jutra do jutra. Neéu zato sada dalje Pitati Sto je ono Sto se zove dan, nego Sto je vrijeme rekli da je on izvrgen kojim mjerimo okretaj sunca te bismo za pola vremena manje nego obitno kad bi bio izvréen za toliko vremena za koliko prode dvanaest sati; tada bismo, poredeéi oba vremena, rekli da je ono jedno- struko, a ovo dvostruko, iako bi jedanput sunce obi$lo od istoka do istoka za ono jednostruko vrijeme, a drugi put za ovo dvostruko. Neka mi dakle nitko ne govori da je gibanje nebeskih tjelesa vrijeme, jer i kad je sunce stalo na molitvu jJednoga tovjeka da bi ovaj dovriio pobjedonosnu bitku, sunce je stajalo, ali vrijeme je i8lo. Jer ona je bitka bila vodena i za- vrSena u svom yrem: Vidim dakle da enskom razmaku koliko je bilo dosta.s je vrijeme neko tastezanje. No da li uistinu vidim ili mi se samo Gini da vidim? Ti ¢e3 mi to poka- zati, Svjetlosti, Istino: ! GLAVA 24 Vrijeme nije gidanje tijela 31, Zapovijeda li mi da pristanem ako tko ka%e da je vrijeme gibanje nekoga tijela? Ne zapovijeda’. Jer tajem da * U Bibliji (Jo3 10,12—14) pripovijeda se kako se JoSua u bici protiv Amorejaca pomolio Jahvi da produlji dan, i sstade sunce, i zaustayi se mjesec, sve dok se narod nije osvetio Beprijateljimae, GLAVA 2426 273 lazem: kako govorim, tako misli moje sree. Ti ée¥ Tasvijetliti svjetiljku moju, Gospodine Bote moj, rasvijetlit ée% tmine moje (Ps 18,29). GLAVA 26 Kako se mjeri vrijeme? 33. Zar ti se moja du&a ne ispovijeda iskreno kad kazem da mjerim vrijeme? Tako ga, Gospodine Boze moj, mjerim, a he mam 8to mjerim. Mjerim gibanje tijela vremenom, Zar isto tako ne mjerim i s4mo vrijeme? Di zar bih mogao mje- riti gibanje tijela koliko traje i za koliko vremena tijelo sti- gne odavde onamo, kad ne bih mjerio vrijeme u kojemu se zbiva gibanje? Ali dime mjerim s4mo vrijeme? Da li kraéim vremenom mjerimo duze, kao Sto duljinom lakta mjerimo duljinu grede. Tako se naime dini da trajanjem kratkoga sloga mjerimo tra- janje dugoga sloga, i kaZemo da je ovaj dvostruko duzi. Tako mjerimo duljinu pjesama duljinama stihova, duljine stihova duljinama stopa, duljine stopa duljinama slogova, duljine du- gih slogova duljinama kratkih, i to ne kako stoje na strani- cama — jer na taj natin mjerimo prostor a ne vrijeme — nego kako glasovi prolaze izgovaranjem te ka’emo: »Pjesma je duga, jer se sastoji od. toliko stihova; dugi su stihovi, jer se sastoje od toliko stopa; duge su stope, jer se sastoje od toliko slogova; slog je dug, jer je dvostruk prema kratkome.« Ali ni tako ne dolazimo do sigurne mjere vremena, jer Se moZe dogoditi da dude vremena zvuéi kraGi stih ako se spo~ rije izgovara, nego dudi stih ako se brde izgovara. Tako je kod pjesme, tako kod stope, tako kod sloga. Odatle zakljutujem da vrijeme nije ni8ta drugo nego rastezanje, ali Sega, ne znam, i bilo bi fudno kad ne bi bilo rastezanje same duge.é Sto naime mjerim, zaklinjem te, Boze moj, kad kazem ne odredeno: »Du%e je ovo vrijeme nego onos, ili odredeno: »Dvostruko je ovo vrijeme prema ono- mee? Mjerim vrijeme, to znam. Ali ne mjerim buduée vri- * Tu misao naSao Plotina (oko 204—270). 18 Ispovijesti Je Augustin kod aleksandrinskog filozofa274 KNJIGA JEDANAESTA jeme, jer jo3 ne postoji; ne mjerim sadainje vrijeme, jer ne- ma nikakva trajanja; ne mjerim proSlo vrijeme, jer vide ne postojL Sto dakle mjerim? Da li vrijeme kad prolazi, a ne kad je prodlo? To sam veé prije rekao.? GLAVA 27 Kako mjerimo vrijeme u dudi? 34. Nastavi, duSo moja, i budno pazi: Bog je pomotnik nai, on nas je stvorio, a ne mi (Ps 62,9; 100,3). Pazi dobro gdje sviée istina.® Evo, na primjer, tjelesni glas potinje zvudati, zvudi, io8 zvuti, i evo prestaje, i veé je tidina, i onaj glas je progao i nema vige glasa. Bio je buduéi prije nego je zazvutao, i nije se mogao mjeriti, jer ga jo8 nije bilo; ni sada se vige ne moze mijeriti, jer ga vise nema. Mogao se dakle mjeriti tada kad je zvuéao, jer je tada bio takav da se mogao mieriti. Ali ni tada nije mirovao: dolazio je i prolazio. Ili se moZda zato mogao bolje mjeriti? Jer dok je prolazio, pruzZao se u neko trajanje vremena u kojemu se mogao mieriti, jer sada&nje vrijeme nema nikakva trajanja. Ako se dakle tada mogao mjeriti, evo, zamisli da je drugi glas poteo zvutati i joS sada zvuti nastavijajuéi bez ikakva prekida: izmjerimo ga dok zvuti! Kad naime prestane zvutati, bit ée veé proac i neée ga biti da se moze mijeriti. Izmjerimo ga, dakle, i recimo kolik je.-Ali on jo3 zvu% i ne mo%e se mieriti drugatije nego od svoga potetka kad je poteo zvutati, pa do kraja kad prestaje. Jer sim vremenski razmak mjerimo od nekoga potetka sve do nekoga svretka. Stoga se glas koji jo8 nije dovrSen ne moze. mjeriti da bi se reklo koliko je dug ili kratak, ne mo%e se kazati da je ili fednak kojem drugome ili da je prema kojem drugome jednostruk, dvostruk i slitno. A kad bude dovrgen, neée ga vie biti. Kako ée se dakle moti mijeriti? Pa ipak mjerimo vrijeme, ali ne mjerimo ni ono koje jo$ ne postoji, ni ono koje vise ne postoji, ni ono koje 7 Ispovijesti. X1,16,21 i 21,27, str. 265/66 i 268/69. 8 ee Ne Vereilija, vrlo "prikladno prenesen na ovo mijesto; usp. Georgike 1,367; Eneida 4,586. 276 KNIIGA JEDANAESTA zato da ga izazovu; taj utisak mjerim kad mjerim vrijeme. Dakle, ili je taj utisak vrijeme, ili ja ne mjerim vrijeme, A kad mjerimo tiSinu i ka¥emo da je ona tidina trajala toliko vremena kolike je trajao onaj glas, zar ne obra¢éamo svoju ‘misao na mjerenje glasa kao da on jo3 zvuti, da bismo mogli neSto izjaviti o intervalima tidine u trajanju vremena? Jer i kad glas i usta miruju, mi mo%emo u misli govoriti pjesme, stihove i svaki govor, moZemo izraziti svaku mjeru pokreté i svaki uzajamni odnos njihova trajanja potpuno jJednako kao da th glasno izgovaramo. Ako bi tko htio izgo- voriti malo duZi glas i unaprijed razmibljajuci odredio kako ée biti dug, taj je svakako razmislio to trajanje vremena u tidini i predajuéi ga paméenju poteo je izgovarati onaj glas koji zvuti dok ne dotte do odredenoga termina: ili bolje, zvu- tao je i zvutat e; jer Sto je od njega veé proglo, svakako je zvutalo, a Sto je joS preostalo, zvuéat &e, i tako se dovr8a- va, dok sadaSnja painja prebacuje buduénost u proSlost, tako da proilost raste koliko se umanjuje buduénost, dok se pot- Punim iserpljenjem buduénosti sve ne pretvori u proglost. GLAVA 28 Painja, sjeéanje, otekivanje 37. Ali kako se umanjuje ii iscrpljuje buduénost koja jo8 ne postoji? Hi kako raste proglost koja vi§e ne postoji, ako ne zato Sto u du&i, u kojoj se to zbiva, postoje tri stanja? Ona naime éeka, pazi i sjeéa se, da ono sto éeka preko onoga na Sto pazi prijede u ono tega se sjeéa. Tko dakle porite da buduénost joS ne postoji? Ali ipak veé Ppostoji u dufi id%e- kivanje buduénosti. A tko porige da Pproglost viSe ne postoji? Ali ipak jo8 postoji u dudi sje¢anje na proilost. A tko porite da sadaSnje vrijeme nema trajanja jer prolazi u trenutku? Ali ipak traje painja kroz koju ide prema nepostojanju ono Sto ée tek biti prisutno. Nije dakle dugo buduée vrijeme koje ne postoji, nego je duga buduénost u dugom iStekivanju buduénosti; nije dugo ni proSlo vrijeme koje ne postoji, nego je duga proSlost u dugom paméenju proSlosti. 38. Kanim izgovoriti pjesmu koju zam napamet: prije nego zapotnem, moje je otekivanje usmjereno prema cijeloj GLAVA 26-27 275 se ne proteze kroz neko trajanje, ni ono koje nema granica. Ne mjerimo dakle ni buduée vrijeme, ni prodlo, ni sadainje, ni vrijeme koje prolazi, a ipak mijerimo vrijeme. 35..0 Boze, Stvorée svijeta sveg! Deus, Creator emnium® — taj stih od osam slogova sastoji se naizmjence od kratkih i dugih slogova. Cetiri su kratka: prvi, treti, peti i-sedmi; oni su jednostruki prema éetiri duga: drugom, tetvrtom, Sestom i osmom. Ovi drugi pojedinaéno traju dvostruko vre- mena prema onim prvima pojedinatno; izgovaram ih i po~ navijam, i tako jest, koliko osjecam otitim svjedotanstvom svojih osjetila. Koliko je osjetilo vjerodostojno, ja kratkim slogom mjerim dugi i opa%am da je dugi dvaput toliki kao kratki. Ali kad zvudi jedan za drugim, ako je prvi kratak, a drugi dug, kako ¢u zadrZati Irratki i kako éu ga upotrijebiti mijereéi dugi da nadem da on traje dvostruko toliko kao kratki, jer dugi ne podginje zvuéati ako kratki ne prestane zvutati? I sam dugi slog ne mjerim kad je sadainji, jer ga mogu mijeriti samo kad je dovrSen. A kad je prestao, pro- Sao je. Sto dakle mjerim? Gdje je kratki slog kojim mjerim? Gdje je dugi koji mjerim? Oba su odzvutala, odletjela, pro- §la, nema ih vie: a ja mjerim i s pouzdanjem odgovaram, koliko se moZe tovjek pouzdati u izvjeZbano osjetilo, da je onaj kratki slog jednostruk, ovaj dugi dvostruk, dakako u vremenskom trajanju. I to mogu re¢i samo zato Sto su pro- Sli i dovrSeni. Ne mjerim dakle njih same, koji vise ne po- Stoje, nego mjerim ne&to u svome paméenju Sto u njemu ostaje utisnuto. 36. U tebi, du’o moja, mjerim vrijeme.¢ Nemoj mi pro- tusloviti: tako je! Nemoj sebe zaglugivati mnogtvom svojih utisakal U tebi, ka%em, mjerim vyrijeme. Utisak koji u tebi izazivaju stvari koje prolaze, i koji ostaje kad one produ, taj utisak mjerim kad je sadainji, a ne stvari koje su progle * Augustin je ved citirao prve dvije strofe toga himna (ispo- vijesti TX,12,82); to je jedan od etiri autentitna himna sv. Ambro- zija, % DuSa sa_svojim utiscima i tuvstvima jest smjestoc u_ko- Jem ostaju proSle stvari 1 ondje se miere ti utisci uzrokovani od stvari koje prolaze. GLAVA 27-~29 277 pjesmi, ali kad potnem, sve Sto od nje otkinem i podaljem u proglost, ulazi u moje paméenje, i trajanje toga moga dje- levanja razdvaja se u paméenje onoga to sam veé rekao i u iStekivanje onoga sto jo8 kanim reéi: prisutna je ipak moja painja, kroz koju se ono Sto je bilo buduée prebacuje da po- stane proSlo. I koliko se to vise dogada i dogada, toliko se skraéivanjem iStekivanjem produljuje paméenje, dok se ne iscrpi sve iStekivanje, kad sve ono djelovanje svr3i i prijede U paméenje. I Sto se dogada u cijeloj pjesmi, to se dogada iu pojedinim njezinim dijelovima i u pojedinim njezinim slo- govima; to se dogata u duljoj radnji kojoj je ona pjesma moZda djelié; to se dogada u titavom Zivotu éovjeka, kojemu su svi dini ovjekovi samo dijelovi; to se dogada u svemu narastaju sinova ljudskih, kojemu su svi Vudski Zivoti samo dijelovi. GLAVA 29 Moj je Zivot rastresen 39. Ali buduéi da je dolje milosrde tvoje nego mnogi zi- voti (Ps 63,4), evo Zivot je moj samo Tasap, i tvoja me de- Snica primila (Ps 18,36; 63,9) u Gospodinu mojemu, Sinu %o- vjetjemu, posredniku izmedu tebe jedinoga i nas mnogih, posredniku u mnogome po mnogim sredstvima, da po njemu uhvatim onoga u kojemu sam i uhvaéen, i da se od starth dana saberem slijedeéi tebe jednoga, zaboraviv&i so je proflo; i da ne rasipajuéi se na ono &to ée doéi i proéi, nego tezeéi za onim So je preda mnom, ne na putu rastresenosti, nego na putu_paljivosti idem k palmi nebeskoga poziva (Fil 3,12s), gdje éu duti glas hvale ¢ razmatratt twoju radost (Ps 26,7; 27,4) koja niti dolazi niti prolazi. Sada pak godine moje u uzdisajima prolaze (Ps 31,11), a ti si utjeha moja, Gospodine, ti si moj Otac vjetni. Ja sam se rasuo u vremena, kojima ne znam reda, moje se misli, naj- dublja nutrina moje due, razdiru u burnim promjenama, dok se ne izlijem u tebe otiéen 1 rastopljen vatrom tvoje ljubavi.278 KENJIGA JEDANAESTA GLAVA 30 Nema vremena bez stvorenja > 40. Stajat ¢u postojano i naéi éu Evrstoéu u tebi, u svome praobliku, u tvojoj istini, i neéu vise trpjeti ljudskih pitanja, Yudi koji u_gre&noj bolesti vise Zedaju nego Sto mogu popiti, i govore: »Sto je radio Bog prije nego je stvorio nebo i ze- miju?« Ti: »Kako mu je do’lo na pamet da neSto radi, kad prije toga nije niSta radio?« Daj njima, Gospodine, da dobro promisle Sto govore i da uvide da se ne moze kazati »nikada« gdje ne postoji vrijeme: Za koga se dakle kaze da »nikada« nije niSta radio, Sto se drugo za njega kaze nego da nije ni&ta radio ni u jedno vri- jeme? Neka dakle uvide da ne moze postojiti nikakvo vrijeme bez stvorenja i neka prestanu govoriti takve gluposti. Neka upru pogled i na ono Sto je pred njima, i neka shvate da si ti prije svih yremena vjetni Stvoritelj svih vremena i da nijedno vrijeme nije s tobom suvjeéno, i nijedno stvorenje, ako i ima koje stvorenje iznad vremen4. GLAVA 31 Vjetnost je u Bogu 41. Gospodine Bole moj, koliki je onaj bezdan duboke tajne tvoje i kako su me daleko od njega odbacile posljedice mojih grijeha!l Ozdravi moje oti, da se poveselim tvojoj svjet- losti. Zaista, ako postoji duh bogat tako velikim znanjem i poznavanjem buduénosti da su mu pro’li i buduéi dogadaji tako poznati kao meni neka opéenito poznata pjesma, taj je duh vyrijedan velikog divijenja i zasluzuje strahopoStovanje, jer njemu nije sakrito niSta Ste se dogodilo u proglim i Sto ée se jo dogoditi u budutim vjekovima, kao &to meni nije sakrito, kad pjevam onu pjesmu, Sto sam i koliko od nje ispje- vao od potetka, a Sto i koliko mi jo& ostaje do kraja. Ali daleko bila od mene misao da ti, Stvoritelj svemira, Stvoritelj dusa i tjelesa, daleko bila od mene misao da ti otprilike tako po- znaS sve buduée i prodle dogadaje. Ti ih ma’ kudikamo divyni- je, kudikamo tajanstvenije. Jer kod onoga koji pjeva poate stvari ili sluSa poznatu pjesmu mijenja se éuvstvo i raste GLAVA 30-31 279 napetost u istekivanju buduéih glasova i u sjeéanju na veé otpjevane, ali tebi se tako neSto ne dogada, tebi koji si ne- promjenljive vjetan, to jest uistinu vjetni Stvoritelj duga. Kao. Sto si dakle u potetku Poznavao nebo i zemlju bez pro- mjene svoga znanja, tako si u potetku stvorio nebo i zemlju bez ikakve promjene svoga djelovanja. Tko to razumije, neka te uzvisuje, a koji ne razumije, neka te jednako hvali. O kako si uzvi a koji su ponizni srcem, tvoj su stan! Jer ti podize¥ obarene (Ps 145,14; 146,8), ine padaju oni kojima si uzvi¥enost ti.