Ovaj projekat financira

Europska unija

Ovaj projekat
sufinancira Caritas
Internacionalis

PRIRUNIK ZA SABIRANJE,
UZGOJ I PRERADU LJEKOVITOG
AROMATINOG BILJA
 Ovaj projekat financira
Europska unija

Ovaj projekat sufinancira Caritas Internacionalis

Ova publikacija je uraena uz pomo Evropske unije. Sadraj ove

publikacije je iskljuiva odgovornost Caritasa Biskupske konferencije Bosne i
Hercegovine i ni u kom sluaju ne predstavlja stanovita Evropske unije
 PRIRUNIK ZA SABIRANJE, UZGOJ I PRERADU LJEKOVITOG AROMATINOG BILJA

SADRAJ
UVOD 1
STANDARDI PRILIKOM SAKUPLJANJA LJEKOVITOG BILJA 2
OPTI PROPISI PRILIKOM SAKUPLJANJA POJEDINIH BILJNIH DIJELOVA 2
KALENDAR BRANJA LJEKOVITOG BILJA 4
GAJENJE LJEKOVITOG I AROMATINOG BILJA 5
Opta naela proizvodnje ljekovitog bilja 5
Odnos prema humidnosti (vlanost) 5
Odnos prema zemljitu 6
Odnos prema temperaturama 6
Nain razmnoavanja 6
Primjena ubriva 6
Zasnivanje zasada 7
Izbor reproduktivnog materijala sorte 7
Zatita usjeva (zasada) 7
etva 8
SUENJE LJEKOVITOG BILJA 9

NEVEN - Calendula officinalis L. 11

KAMILICA - Matricaria chamomilla 13
PITOMA NANA - Mentha piperita 15
BIJELI LJEZ - Althaea officinalis 17
MATINJAK - Melissa officinalis 19
LAVANDA - Lavandula vera 21
TIMIJAN - Thymus vulgaris 23
VRIJESAK - Satureja montana 25
ODOLJEN - Valeriana officinalis 27
KANTARION - Hypericum perforatum 29
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE
UVOD
Danas, kada ivimo u vremenu kompjuterske revolucije, kada su nam trpeze ispunjene veoma lijepo
upakovanom hranom, sa lijepo napisanim sastavom, a manje-vie nepoznatog porijekla, skoro svih
namjernica, znati neto vie o tome ta nam priroda daje, prava je vrijednost. Jedna od veoma citi-
ranih Paracelziusovih misli: Sve livade i panjaci, brda i planine su apoteke i danas ima isti znaaj, jer
savremena farmaceutska industrija zahtijeva sve vee koliine ljekovitog bilja.
Ljekovito bilje moe zamijeniti mnoge farmaceutske lijekove napravljene veoma sloenim i opa-
sno istim hemijskim procesima. Upotreba biljaka u svrhu ishrane i lijeenja, stara je koliko i samo
ovjeanstvo. Podatke o koritenju ljekovitih svojstava bilja u drevnoj prolosti mogue je saznati iz
etnografskih i arheolokih izvora i pisanih spisa. Kod najstarijih naroda kao sto su Kinezi, Indijci, Asirci,
Babilonci, Egipani, Grci, Rimljani i Arapi postoje opirna pismena predanja o mnogim ljekovitim
biljkama. Znanje o vrijednosti ljekovitih biljaka prelazilo je granice unutar kojih ivi jedan narod, te
postajalo svojinom nekoliko naroda, a sa vremenom i itavog civilizovanog ovjeanstva. Stari Grci,
kao i drevni narodi, ljekovita svojstva mnogih biljaka smatrali su magijom, jer grka rije farmakon
danas postoji u mnogim savremenim jezicima kroz rijei farmacija, farmakopeja, farmakognozija itd.
Sakupljae ljekovitog bilja ili herboriste, u staroj Grkoj su nazivali rizotomima (riza - korijen i tome -
sjei). Oni su imali prodavnice, gdje su prodavali biljke koje su sami sakupljali.
Osnivaem evropske farmakognozije, odnosno ocem farmakognozije smatra se strarorimski ljekar,
Pedanius Dioscorides, a ivio je u I vijeku nove ere. Ispitivanje bilja na naunoj osnovi zapoinje kra-
jem XIX vijeka i traje do danas. Nauka koja izuava ljekovito bilje je farmakognozija i potie od grke
rijei farmakon otrov, lijek i gnosis - znanje, poznavanje. Sutina, znaaj i zadatak moderne farma-
kognozije je izuavanje ljekovitog bilja, kao izvora farmakoloki aktivnih supstanci. Upoznavanjem
sa hemijskim sastavom biljke, ispituje se farmakoloko dejstvo i na osnovu toga koristi kao lijek,
pomono ljekovito sredstvo ili sirovina u nekoj od industrijskih grana (kozmetika, ishrana, hemijska
industrija... Iz ovoga se zakljuuje da je potreba za ljekovitim sirovinama stalna, a na osnovu eko-
nomskih analiza i praenja trita, uoava se sve vea potranja za kvalitetnim sirovinama biljnog
porijekla.

1
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE

STANDARDI PRILIKOM SAKUPLJANJA LJEKOVITOG BILJA

Veoma je bitno poznavanje bilja na terenu, a samo sakupljanje treba izvoditi to paljivije. Potrebno
je izbjegavati sakupljanje po kii i po rosi. Najbolji primjerci se obavezno ostavljaju radi razmnoa-
vanja, optimalno jedna desetina bilja se ostavi i sledee godine ne bi trebalo eksploatisati taj teren.
Ljekovito bilje se ne smije brati u blizini gradova i sela, pored puteva i eljeznice. Vano je optimalno
vrijeme branja odreene vrste, kao i dio biljke koji se bere. Ambalaa za sakupljanje mora biti ista i
prozrana, ubrani biljni materijal neophodno je to prije dopremiti do mjesta suenja.
Nadz. dio u
cvijetu List Cvast Plod Sjeme Korijen
Herba Folium Flores Fructus Semen Radix

Biljni dijelovi koji se koriste kao sirovina

Osoblje
osobe koje pate od prenosivih zaraznih bolesti, ne treba da dolaze u kontakt sa biljem
osoblje treba da bude obueno osnovnim principima identifikacije i sakupljanja

Dokumentacija
Svi procesi koji mogu uticati na kvalitet, moraju biti dokumentovani, prije svega: vrsta, koliina,
datum berbe, ekstremni uslovi, napadi tetnika, sredstva za fumigaciju, itd. Svaku aru neophodno
je identifikovati serijskim brojem (datum sakupljanja, ime biljke...)

OPTI PROPISI PRILIKOM SAKUPLJANJA

POJEDINIH BILJNIH DIJELOVA

FLOS (cvijet)
Bere se tokom cvjetanja, najbolje u samom poetku cvjetanja, jer je tada najbogatije aktivnim mate-
rijama. Ljepe primjerke ne sakupljati, ve ostaviti radi razmnoavanja, precvjetale uvele cvjetove
ne treba brati, jer nemaju vrijednost.Branje se vri runo, pri emu pazimo da cvjetne drke budu
to krae. Suenje moe biti prirodno i vjetako, obavlja se u tankom sloju, na suvom i promajnom
mjestu, i to u hladovini, a samo manji broj se moe direktno na suncu.

2
 PRIRUNIK ZA SABIRANJE, UZGOJ I PRERADU LJEKOVITOG AROMATINOG BILJA

FOLIUM (list)
Najpogodnije vrijeme za branje lista je poetak cvjetanja. Treba izbjegavati branje lista kod veoma
mladih biljaka, jer su tada listovi puni vode, a siromani aktivnim materijama. Listovi se ne beru kod
biljaka u cvijetu - mada postoje i izuzeci kod ovoga pravila, npr alfija. Suenje lista je isto kao i sue-
nje cvijeta, vrijeme suenja je zavisno od vrste i uslova, i iznosi do 8 dana.

HERBA (nadzemni dio biljke)

Pod nazivom herba podrazumijeva se 25-30 cm vrnih dijelova biljke u cvijetu. Berba se vri na
poetku cvjetanja, kod veih povrina, moe se kositi, a moe srpom ili makazama. Za suenje i lage-
rovanje vae isti uslovi, kao i za prethodne dijelove.

CORTEX (kora)
Skida se sa mladih grana i stabljika, u rano proljee prije cvjetanja. Stara i ispucala kora nije za upo-
trebu. Kora se zasijeca noem i guli u rano proljee prije cvjetanja. Ukoliko nije skinuta u proljee,
kora se moe skidati i u kasnu jesen. Nakon skidanja, radi lakeg suenja i lagerovanja, koru sijeemo
u uzdune trake 2-3 cm iroke i 10-30 cm duge. Suenje kore se moe izvoditi i na suncu, tempera-
tura suenja moe biti via do 60C.

FRUCTUS (plod)
Vrijeme ubiranja ploda varira, tako da se u nekim sluajevima bere zreo plod, a kod nekih nedozreo.
Jedna podjela plodova je na mesnate i suve plodove. Mesnati se beru zreli, a veina suvih se bere
prije sazrijevanja. Plodovi se mogu suiti na suncu, naroitu panju treba obratiti na suenje mesna-
tih plodova (ipurak), da ne bi dolo do kvarenja i propadanja.

SEMEN (sjeme)
Bere se potpuno zrelo, a posle suenja treba obratiti panju na uvanje sjemena. Potrebno ga je
pakovati u obloene vree ili kutije, jer veina sjemena zbog visokog sadaja masti privlana su hrana
za glodare.

RADIX et RHIZOMA (koren i rizom)

Korijen i rizom su podzemni organi biljaka, kopaju se u jesen kada lie opadne i u rano proljee.
Prilikom sakupljanja korijena ili lukovica treba ostaviti 30% netaknute biljne populacije. Posle vae-
nja korijen se oisti od ostataka zemlje, uklone se natruli dijelovi i dobro se operu. Kod nekih vrsta
potrebno je izvriti guljenje korijena. Korijen se moe suiti na suncu, s tim to je radi breg suenja
potrebno prethodno rasjei korijen na uzdune trake. Treba naglasiti da je nakon vaenja korijena
potrebno odsjei korijenovu glavu i vratiti je u zemlju da bi se iz nje razvila nova biljka.

3
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE

KALENDAR BRANJA LJEKOVITOG BILJA

Februar imela
pirevina, iirot, ljez (korijen), medvjee groe, islandski liaj, cvijet jagorevine,
Mart
hrast, gavez, maslaak...
pirevina, iirot, medvjee groe, islandski liaj, vrba, gavez, podbjel, cvijet jagor-
April
evine, kopriva, imela...
ranjenik, korijen i list ika, medvjee groe, islandski liaj, vrba, bokvica, podbjel,
Maj
cvijet jagorevine, kopriva, lipa, kopriva
kantarion, breza, list ika, bokvica, orah, crni sljez, bokvica, majina duica, troskot,
Jun
ruzmarin, alfija, cvijet zove, kopriva
hajduica, ljez (cvijet), pelen, breza, list ika, kantarion, list podbjela, ruzmarin,
Jul
alfija, podubica, majkina duica, crni ljez...
hajduica, list ljeza, pelin, breza, list ika, kantarion, list podbjela, ruzmarin, alfija,
Avgust
podubica, majkina duica, crni ljez...
pirevina, list ljeza, pelen, medvjee groe, vodopija, plod gloga, lincura, sitnica,
Septembar
kleka, bokvica, troskot, ipurak, plod zove, ruzmarin
pirevina, list ljeza, plod gloga, kleka, zeiji trn, korjen maslaka, imela, troskot,
Oktobar
oman, trnjina, hrast, gavez, rastavi
iirot, ljez (korijen), vodopija, oman, kleka, hrast, gavez, imela, medvjee groe,
Novembar
zeiji trn, trnjina.
Decembar oman, kleka, imela

Stalnom ekspolatacijom biljnih resursa, naroito samoniklih ljekovitih,aromatinih i zainskih biljnih

vrsta, rezultiralo je time da je:
opstanak mnogih biljnih i ivotinjskih vrsta danas je ugroen
mnoge se nalaze pred iezavanjem
veliki broj je zauvijek nestao
Generalna skuptina Ujedinjenih nacija 2010. godinu proglasila je godinom biodiverziteta i apelovala
na sve drave lanice da znatno smanje stepen njegovog naruavanja. Zbog svega navedenog tei
se uvodjenju to veeg broja biljaka u sistem plantanog uzgoja gdje se dobija ujednaeniji kvalitet,
kao i koliine koje je mogue planirati.

4
GAJENJE LJEKOVITOG I
AROMATINOG BILJA
Opta naela proizvodnje ljekovitog bilja
Gazdinstvo za proizvodnju ljekovitog i aromatinog bilja mora biti prilagoeno ovoj vrsti proizvodnje.
Planiranje plodoreda kod proizvodnje ljekovitog i aromatinog bilja od velikog je znaaja. Pravilan
izbor predkulture moe u znaajnoj mjeri doprinijati poveanju prinosa i kvaliteta proizvoda, a moe
uticati na smanjenje trokova proizvodnje. Snabdjevenost zemljita hranivima i vodom, intenzitet i
struktura zakorovljenosti, u velikoj mjeri zavise i od predusjeva. Ista kultura ili ak iz iste porodice ne
smije se gajiti na istom mjestu u dugom periodu, jer moze doi do akumulacije patogenih organi-
zama u zemljitu
Specifini zahtjevi kulture odreuju izbor parcele za proizvodnju.
Prilikom izbora parcele za proizvodnju treba voditi rauna o specifinim zahtjevima kultura:
Klimatski (nadmorska visina, temperature, padavine)
Zahtjev biljka za zemljitem (meheniki sastav, pH reakcija, snabdjevenost humusom i biljnim
hranivima, poroznost zemljita i dr.).
Laki mehaniki sastav je poeljan kod kultura koje se gaje radi korijena (bijeli ljez, angelika, odoljen,
lincura), jer se korijen bolje razvija i lake pere posle vaenja
Reakcija zemljita je vana iz vie razloga: visoke pH vrijednosti (krena zemljita) npr oteavaju
ishranu nekim mikroelementima. Za gajenje ljekovitog bilja najbolja su zemljita slabo kisele
do neutralne reakcije (pH = 5,5-7,0). Zemljite ne smije biti kontaminirano potencijalno tetnim
materijama i mora biti na bezbjednoj distanci od moguih izvora aerozagaenja
Za uspjean uzgoj vano je poznavanje specifinih odnosa pojedinih ljekovitih biljaka prema fakto-
rima sredine i to:

Odnos prema humidnosti (vlanost):

vrste za suva stanita: ubar, mora, korijandar, lavanda, lan, b. slaica, timijan
vrste za vlana stanita: arnika, odoljen, selen, uskolisna bokvica, velebilje
vrste za stanita sa subalpskom klimom: arnika, odoljen, angelika, lincura
vrste koje podnose razliite uslove: kamilica, kim, crni ljez, mak, lan, hajduica

5
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Odnos prema zemljitu:

Vrste koje dobro uspijevaju na humusom bogatim zemljitima: odoljen, bijeli ljez, lincura, selen,
matinjak, pitoma nana
Vrste za zemljita bogata kreom: mora, korijander, lavanda, majoran, neven, alfija, timijan
Vrste za zemljita siromana kreom: arnika, razliak, uskolisna bokvica

Odnos prema temperaturama:

Vrste vrlo otporne na niske temperature: odoljen, bijeli ljez, angelika, lincura, kim
Vrste otporne na niske temperature: kamilica, lavanda, selen, crni ljez, neven
Vrste srednje otporne na niske temperature: vranilovka, estragon, mora, lan
Vrste osetljive na niske temperature: bosiljak, ubar, miroija, majoran, matinjak

Nain razmnoavanja
Direktna sjetva vrsta se zasniva direktnom sjetvom sjemena u polje
Rasad vrsta se zasniva putem proizvodnje rasada (T.L. proizvodnja rasada u toplim lejama)
Dir. Sjet./rasad vrsta koja se moe zasnivati na oba naina, direktnom sjetvom i preko rasada.
Reznice ila vrsta se zasniva vegetativno, reznicama ila korijena
Reznice/bokor vrsta se zasniva vegetativno, oiljavanjem reznica ili dijeljenjem bokora
Rizomi (sitni) vrsta se zasniva vegetativno sadnjom sitnih rizoma
Stolone vrsta se zasniva sadnjom stolona

Primjena ubriva
Pogrena je pretpostavka da je u proizvodnji ljekovitog bilja zabranjena upotreba ubriva.
ak i najnoviji dokumenti EU koji su stupili na snagu 1999. godine u formi Smjernica za dobru poljo-
privrednu proizvodnju ljekovitog i aromatinog bilja (Good Agricultural Practice GAP), a odnose
se na konvencionalnu proizvodnju, dozvoljavaju primjenu ubriva uz odreena ogranienja.
U dokumentu doslovce stoji sledee: Sva ubriva treba da se primjenjuju u minimalnoj koliini, koja je
u saglasnosti sa potrebama biljke, odnosno odreene vrste ukljuujui i primjenu izmeu dvije etve. Pri
primjeni ubriva treba voditi rauna da se izbjegne njegovo ispiranje u dublje slojeve zemljita
Primjena ubriva u ovoj proizvodnji kao i kod drugih kultura zavisi od vie faktora, pri emu su
plodnost zemljita i zahtjevi kultura za pojedinim hranivima, najvaniji. Princip primjene mineralnih
ubriva treba da bude takav da se obezbijede maksimalno optimalni uslovi ishrane gajene kulture,
a da se pri tome ne dovede u pitanje kontaminacija ivotne sredine.

6
 PRIRUNIK ZA SABIRANJE, UZGOJ I PRERADU LJEKOVITOG AROMATINOG BILJA

Fosforna (P) i kalijumova (K) ubriva u pravilu se primjenjuju u toku osnovne obrade i predsjetvene
pripreme zemljita. Primjena organskih ubriva u proizvodnji ljekovitog bilja je od posebnog zna-
aja. Ona je naroito vana u organskoj proizvodnji koja zabranjuje primjenu klasinih mineralnih
NPK ubriva. Najee se koristi dobro zgoreo stajnjak, ili razliite vrste komposta. Pri upotrebi organ-
skih ubriva treba voditi rauna i o koliini hraniva koja se na ovaj nain unosi u zemljite.

Zasnivanje zasada
Veliki broj ljekovitih i aromatinih vrsta ima sitno sjeme, pa je potrebna velika panja u pripremi sje-
tvenog sloja i u samoj sjetvi. Za direknu sjetvu u polje koriste se specijalne sijaice koje olakavaju
i ubrzavaju posao. Dio ljekovitog bilja zasniva se preko proizvodnje rasada, koji se u pogodnoj fazi
rasta rasauje na stalno mjesto u polje. Zasnivanje zasada preko rasada je neto skuplji metod, ali je
kod kultura koje imaju sitno sjeme, sigurnije od direktne sjetve u polje. Za veinu viegodinjih vrsta
rasad se proizvodi u ljetnjem periodu u otvorenim lejama, a kultura se zasniva u jesen iste godine
ili u rano proljee naredne godine. Zimska proizvodnja rasada u stakleniku ili plasteniku se prakti-
kuje u sluaju kada je vano da se brzo dobije rod. Taj nain proizvodnje je dosta skuplji, a sadnice
proizvedene u zatvorenom prostoru, esto u proljetnom periodu po rasaivanju sporo napredjuju.
Pored navedenog, neke ljekovite biljke se zasnivaju sadnjom vegetativnih organa za razmnoavanje
kao npr. pitoma nana (Mentha piperita) i estragon (Artemisia dracunculus) stolonima, a perunika
(Iris gemanica) rizomom. Navedeni vegetativni organi se sade u otvorene brazde u jesen ili rano u
proljee.

Izbor reproduktivnog materijala sorte

Pravilan izbor sorte (genotipa) od kljunog je znaaja za konaan uspjeh procesa proizvodnje lje-
kovitog i aromatinog bilja. Pored izvjesnog broja selekcionisanih sorti, na naem tritu se naje-
e mogu nai populacije pojedinih vrsta ljekovitog bilja, koje su usljed dueg perioda kultivacije
postigle zadovoljavajuci nivo ujednaenosti eljenih svojstava. Pri nabavci jako je vano da porijeklo
sjemena, odnosno sadnog materijala bude od kompetetnog (registrovanog) dobavljaa.

Zatita usjeva (zasada)

Mjere zatite bilja su neophodne u procesu proizvodnje ljekovitih i aromatinih vrsta u cilju posti-
zanja sigurnog i visokog prinosa, ali i za obezbjeenje dobrog kvaliteta proizvoda. Postupci zatite
moraju biti u skladu sa principima integralne zatite bilja. Principi i direktiva Dobre proizvoake
prakse (GAP) definiu pravila primjene herbicida i drugih pesticida u proizvodnji ljekovitog bilja u
zemljama EU, to je na neki nain prihvatljivo i za nae proizvoae. U proizvodnji ljekovitog bilja
korovi, bolesti i tetoine, pored ostalog suzbijaju se i na sledei nain:
pravilnim izborom vrste i sorte ljekovitog bilja (otporne na bolesti i tetoine)
pravilnim plodoredom (umanjivanje korovske flore i uzronika biljnih bolesti)
odgovarajuom obradom zemljita
zatitom korisnih biljaka i ivotinja
unitavanjem korova fizikim i mehanikim putem ili maliranjem

7
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE

U naoj zemlji je primjena mehanikih metoda suzbijanja najraireniji metod kontrole korova u lje-
kovitom bilju. Praktino niti jedan herbicid nema dozvolu za primjenu u ljekovitom bilju, pa je ova
praksa uobiajena, ak i u konvencionalnoj proizvodnji.
Za unitavanje korova u meurednom prostoru postoji itav dijapazon orua, od traktorskih kultiva-
tora, specijalnih etki plijevilica do malih runih kultivatora.

etva
Za etvu ljekovitog i/ili aromatinog bilja koriste se adaptirane postojee maine iz drugih oblasti
biljne proizvodnje ili specijalizovana oprema konstruisana samo za tu namjenu.
Korijen - za etvu vrsta koje se gaje radi korijena obino se prilagoavaju maine za ubiranje krom-
pira ili eerne repe.
List i herba - etva lista ili herbe se najee obavlja vie puta godinje.
Cvjetovi - Mehanizacija za ubiranje cvjetova je veoma specifina i prilagoena za etvu, prije svega
ljekovitih i aromatinih vrsta.
Zrno (plod) - Relativno najjednostavnija je procedura etve ljekovitih i aromatinih vrsta kod kojih
se koristi zrno. etva se odvija obinim itnim kombajnom, koji je za tu priliku eventualno malo pri-
lagoen specifinoj teini i veliini zrna odnosno ploda vrste koja se anje.

8
SUENJE LJEKOVITOG BILJA
Suenje je jedan od najstarijih naina konzerviranja, odnosno prerade sveeg biljnog materijala.
Svjee biljne dijelove koji predstavljaju rod, treba suiti tako da sauvaju boju i aktivne materije, a
nivo vlage na kraju suenja treba najee da bude 8-12%.
Kod proizvodnje ljekovitog bilja primjenjuju se dva naina suenja:
prirodno suenje
suenje u suarama
Prirodno suenje se odvija pod nastrenicama u provjetrenim prostorijama. Nedostatak ovog
naina suenja je to iziskuje mnogo prostora. U prostoru za prirodno suenje se mora obezbijediti
slobodan protok vazduha, da bi isparavanje i odvoenje vlage tekli to bre. Kvalitet ovako osuenog
biljnog materijala je dobar, a proizvodnja je jeftinija za trokove energije. Ipak, ovaj nain suenja
primjenljiv je samo u maloj (batenskoj) proizvodnji.
Suenje u termikim suarama skrauje vrijeme suenja na sate. Pri suenju toplim vazduhom
mogu se vrlo precizno podeavati vaniji inioci suenja kao to su: temperatura, relativna vlanost,
brzina protoka vazduha, pristup svjetlosti... Danas postoji vie tipova suara sa toplim vazduhom:
tunelske suare, suare sa komorama i suare sa transportnim trakama. U objektima suare obavlja se
kompletan tehnoloki proces: prijem sirovine, priprema za suenje, suenje, pakovanje i skladitenje.
Svjea sirovina dolazi u razliitoj transportnoj ambalai raznim transportnim sredstvima sa ireg pod-
ruja. Mjerenje sirovina obavlja se ili na magacinskoj vagi ili na podnoj vagi.
Prije istovara obavlja se i kontrola kvaliteta, i odmah upuuje na pripremu za suenje.
Po pravilu, finalni osueni proizvodi mogu da sadre maksimalno sledee koliine vlage:
suvo bilje 6-8%
suvo voe 22-26%
suene peurke 5-10%
Temperatura suenja zavisi od tipa suare i od karakteristika sirovine. Mnoge aromatine vrste se sue
na temperaturama do 40 45C, dok vrste koje sadre alkaloide, tanine i sluzi, mogu da se sue i pri
viim temperaturama (60 70C).

9
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Termika suara

Suenje bilja na ljesama

10
 PRIRUNIK ZA SABIRANJE, UZGOJ I PRERADU LJEKOVITOG AROMATINOG BILJA

NEVEN - Calendula officinalis L.

U promet dolazi:
Osuene cvjetne glavice - Calendulae flos
Osuene latice - Calendulae flos sine calycibus
Neven je biljka porijeklom iz zemalja oko Sredozemnog mora gdje
raste u spontanoj flori. Danas se gaji kao ukrasna ili ljekovita biljka u
itavom svijetu.

Morfoloke i fizioloke odlike

Neven je jednogodinja biljka. Gajene biljke su visoke 30 do 60cm.
Odlikuje se vretenastim korjenom. Stabljika mu je uspravna, u gornjem dijelu razgranata. Listovi su
po obodu cijeli ili luno nazubljeni.
To je sloena cvast koja se sastoji od cvjetne loe i jeziastih, neplodnih i tubastih plodnih cvjetova.
Neven cvjeta od juna, pa sve do prvih mrazeva.
Cvasti su narandaste ili utonarandaste boje. Mlade biljke su otporne na mrazeve.
Biljke nikle u jesen esto mogu da prezime bez oteenja.

Hemijski sastav i upotreba

Osuene cvasti nevena imaju oko 0,02% etarskog ulja i oko 5% masnog ulja, smole, eera i drugih
jedinjenja.
U narodu se koristi za zarastanje rana i spravljanje raznih ajeva za mokrenje. Od cvasti se prave
ekstrakti koji se koriste protiv suvika holesterola u krvi. Od masnog ulja se izrauje ekstrakt protiv
opekotina itd.

Uslovi uspijevanja
Podneblje - Neven uspijeva u razliitim klimatskim uslovima. Najbolje uspijeva u podrujima sa
umjereno vlanom i umjereno toplom klimom. Sa pojavom prvih kia se regenerie.
Zemljite - Neven treba sijati na zemljiste normalnih fiziko hemijskih karakteristika. Ne podnosi
teka i vlana tla, kao ni isprana kisela zemljia siromana biljnim hranjivima.

Gajenje
Plodored - Obavezno se gaji u plodoredu. Najpogodniji predusjevi za neven su jednogodinje
mahunarke, djubrene okopavine i strnjine. Neven, kao predusjev za druge culture, vrlo je pogodan,
jer rano naputa zemljite. Oranje treba obaviti u jesen na punu dubinu. Predsjetvena priprema se
obavlja s proljea pred samu sjetvu.
Djubrenje - Neven vrlo povoljno reaguje na djubrenje.

11
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Sjetva nevena se obavlja mainama. Neven se u irokoj proizvodnji iskljuivo razmnoava direk-
tnom sjetvom sjemena. Sije se u redove na rastojanju 50-60 cm, a redovi su neprekidni. Sije se na
dubinu od 3 cm i sjetva poinje krajem marta i poetkom aprila. Za sjetvu 1 ha potrebno je 6-8 kg.

Njega
Njega nevena sastoji se od medjurednog kultiviranja, prihranjivanja i navodnjavanja. Okopavanje
u toku vegetacije treba redovno obavljati kako bi se sprijeila pojava korova i zemljite odralo u
rastresitom stanju. Prihranjivanje se izvodi kada biljke razviju 2-3 stalna lista, kako bi se ubrzao razvoj
biljke. Za to je najbolje koristiti azotno djubrivo KAN, u koliini od 100-200 kg/ha. Navodnjavanje se
primjenjuje samo u sluajevima dugotrajne i jake sue. U cilju postizanja boljeg cvjetanja posebnu
panju treba obratiti na fosfor. Djubrenje fosforom i kalijumom se obavlja pred tanjiranje i drljanje,
odnosno pred predsjetvenu pripremu zemljita.

Berba
Berbu nevena treba poeti kada biljke imaju dovoljno otvorenih cvasti. Cvjetanje poinje jo u toku
juna, a sa berbom se poinje krajem juna. S obzirom da neven cvjeta neprekidno, berba se obavlja
4-5 puta, odnosno u intervalima svakih 10-15 dana.
U kontinentalnim krajevima neven se bere do polovine avgusta, a poslije jesenjih kia ili navodnja-
vanja, berba moe da se nastavi sve do prvih mrazeva. Ubrane cvasti se nose na suenje ili se sa njih
odmah skidaju latice.

Suenje
Cvasti nevena se mogu suiti prirodnim putem ili u suarama. Prirodno suenje se mora obaviti u
sasvim tankom sloju u promajnim prostorijama. Suenje u termikim suarama se obavlja na tempe-
raturi do 50C. Za 1 kg suvih potrebno je 5-6 kg svjee cvasti. Osuene cvasti treba da imaju naran-
dastu boju i da budu bez drki.
Neven daje prinos od 1000-2000 kg/ha suvih cvasti.
Prema propisu Jugoslovenskih standarda JUS E.B3.116 cvijet nevena se po spoljnjem izgledu razvr-
stava na dva kvaliteta.
Sadraj u % za kvalitet
Ocjena kvaliteta
I II
Sitni dijelovi biljke, od 2 mm, najvie 3 8
Drugi dijelovi biljke, najvie 2 6
Organske neistoe 5
biljne, najvie 0 1
ivotinjske 0 0
Neorganske neistoe, najvie 0 0.5
Vlaga najvie 13%
Pepeo, najvie 10%

12
 PRIRUNIK ZA SABIRANJE, UZGOJ I PRERADU LJEKOVITOG AROMATINOG BILJA

KAMILICA - Matricaria chamomilla

U promet dolazi:
Cvijet kamilice - Camomillae flos
Usitnjeni dio cvijeta - Camomillae pulvis
Etarsko ulje kamilice - Chamomillae aetheroleum
U grupi ljekovitog i aromatinog bilja kamilica se nalazi na
prvom mjestu po upotrebi i koliinama u prometu.
Poslednjih godina kamilica se skoro iskljuivo dobija iz orga-
nizovane plantane proizvodnje. Najvie se gaji u Argentini,
Brazilu, Egiptu, Maarskoj, Rusiji...

Morfoloke i fizioloke odlike

Kamilica je samonikla biljka, moe se uzgajati kao monokultura, ali je intenzivno ne treba uzgajati
due od dvije godine. Korijen je ravast, ne prodire duboko u tlo, to ovisi o vlazi u tlu. Stabljika
moe biti uspravna ili povijena, visoka od 30-60cm, to ovisi o razliitim iniocima. Listovi su sjedei,
dvostruko do trostruko perasto razdijeljeni, uski linearnih lisaka, svijetlozelene boje i bez dlaica.
Cvat je sastavljen od jeziastih, bijelih cvjetova koji su poredani oko upljeg cvjetita i cjevastih utih
cvjetova.

Hemijski sastav i upotreba

Cvjetne glavice sadre preko 1% etarskog ulja, gorke materije, tanine, smolu, organske kiseline i dr.
Ulje je gusto, na niim temperaturama skoro smolasto, zelene do tamnoplave boje, karakteristinog
mirisa i gorkog ukusa.

Uslovi uspijevanja
Kao samonikla se javlja od sjevera Evrope dokrajnjeg juga, ali najbolji razvoj se postie u umjereno-
vlanoj klimi. Moe se gajiti gotovo na svim zemljitima. Najbolje prinose daje na normalnim zemlji-
tima, ali dobro podnosi osoljena i ekstremno bazna zemljita. U nekim godinama sjetva je nesigurna
i kod kamilice se preporuuje zaliavanje tj. gajenje na jednom mjestu vie godina. Zaliavanje se
vri tako to se poslije berbe preostali cvjetovi ostave da dozru. Poslije zrenja cvjetovi se ne beru, nego
se njiva jednom ili dva puta podrlja tekom drljaom. Kada je ovo uraeno potrebno je 1-2 zalivanja.
Obrada zemljite se obavlja tokom ljeta (najkasnije do septembra), tj. najbolje poslije skidanja prethod-
nog usjeva. Dubina oranja je max do 10-15cm na slanim, a na normalnim zemljitima 25cm. Naroitu
panju treba posvetiti unitavanju korovskih biljaka. to se tie ubrenja na normalnim i bogatim zemlji-
tima, kamilica se ne ubri, a na slanim i siromanim je potrebno 100-150 kg N:P:K formulacije 15:15:15.
Sjetva kamilice se obavlja u septembru ako ima dosta padavina, a najsigurnije je u rano proljee
(krajem februara ili poetkom marta). Sije se uglavnom omake ili u redove, i to tako da sjeme mora
da se nalazi na povrini zemlje, jer je sjeme jako sitno i klija na svjetlosti. Ako se sije na redove, sije
se na 20-30cm sijalicom za ito. Ne sije se isto sjeme nego se pomijea sa pijeskom ili kukuruznom
prekrupom. Poslije sijanja posijana povrina se valja glatkim valjkom.

13
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Omana sjetva se obavlja runo po tihom vremenu, takoe pomijeana sa pijeskom ili kukuruznom
prekrupom, a poslije se valja.
Koliina sjemena potrebna za sjetvu 1 ha, zavisi od upotrebne vrijednosti sjemena i pri istoi od
90% i klijavosti od 80% - dovoljno je 1-3 kg sjemena, a ostalo bi najbolje bilo da su dijelovi cvijeta. U
tom sluaju potrebno je 10-15 kg/ha.

Njega
Ako je sjetva u redovima onda se vri: okopavanje ,plijevljenje (sredinom aprila dok korovi nisu kre-
nuli, tj. u maju, ako ima krupnijih korova). Prihranjivanje treba obaviti to ranije u proljee i to sa 100-
120 kg KAN sa 27% N i to sa siromanim zemljitima), a ako je sijanje omake, onda je potrebno samo
plijevljenje i prihranjivanje.

Berba i suenje
Kamilica se skida u fazi najveeg cvjetanja i to: runo (runim eljevima) ili se skida specijalnim prila-
goenim kombajnom. Bere se od zore dok ne otopli, a poto ne cvjeta istovremeno, berba traje vie
dana. Najbolji momenat za berbu je kada latice imaju vodoravan poloaj.
Obrana kamilica se sui prirodnim putem ili u termikim suarama. Ako se sui prirodnim putem,
onda se rasprostire u to tanjem sloju i tako ostavi, dok se ne osui. U termikim suarama sui se na
temperaturi 40-45C. Na veoj temperaturi, bre se sui, ali gubi boju i eterino ulje, a time i trgo-
vaku vrijednost. Odnos suene tj. svjee kamilice, prema suvoj moe biti od 5:1 do 7:1.
Osim upotrebe kao cvijeta kamilica, se posljednih godina gaji i radi dobijanja eterinog ulja. Eterino
ulje je nalo veliku primjenu u farmaciji, a naroito u kozmetikoj industriji. Ulje je traeno zbog veli-
kog sadraja azulena i karakteristinog i prijatnog mirisa. Proces destilacije traje 10 sati.

Prinos
Prinos kamilice kod nas je 500-800 kg/ha cvasti i pored toga 200-400 kg/ha cvjetova sa peteljkom
(kupke) to odgovara oko 5000 kg sirove mase.
Standard JUS E.B3-015 za Chamomillae flos cvijet kamilice razvrstava se u tri kvaliteta:
Sardaj u % za kvalitet
Ocjena kvaliteta
I II III
Glavice koje su sauvale prirodnu boju 95 90 80
Glavica na drkama veim od 2mm najvie 5 8 10
Smrvljenih glavica, najvie 10 15 20
Dijelova kamilice /drke, lie, sjemena/ najvie 0.5 1.5 2.50
Stranog bilja I drugih neistoa, najvie 0.25 0.30 2.50
Alkoholni ekstrakt (70 % alkohol) najmanje 25%
Vodeni ekstrakt, najmanje 28%
Etarsko ulje, najmanje 0,30%
Vlaga najvie 15 %
Pepeo, najvie 9 10 11

14
 PRIRUNIK ZA SABIRANJE, UZGOJ I PRERADU LJEKOVITOG AROMATINOG BILJA

PITOMA NANA - Mentha piperita

U promet dolazi:
List pitome nane - Menthae piperitae folium
Nadzemni dio nane - Menthae piperiate herba
Etarsko ulje nane - Menthae piperitae aetheroleum
Pitoma nana je iskljuivo gajena biljka, a njena proizvodnja je rai-
rena u itavom svijetu. U svijetu, pa i kod nas, uglavnom se gaji
engleska nana sorte Mitcham koja se naziva paprena ili crna nana
U rodu Mentha se razlikuje veliki broj vrsta, varijeteta i formi, ali
sve one nemaju podjednak znaaj za proizvodnju.

Morfoloske i fizioloke osobine

Pitoma nana je visegodisnja zeljasta biljka razgranate stabljike visine 40-100 cm. Podzemni stoloni
su bijele boje, a povrinski ljubiasto zeleni. Na donjoj strani lista su sitne i sjajne takice - lijezde
koje lue ulje. Cvjetovi su sitni, crvenkasto-ljubiasto-bijele boje. Cvjetanje poinje u prvoj polovini
jula. Vegetacioni period traje 80-100 dana zavisno od toplote. Stoloni poinju da se razvijaju sa tem-
peraturom zemljita od 2-3C, a nadzemni organi pri temperaturi od 10C. Od pitome nane koristi
se osuen list i nadzemni dio, stabljika sa liem i cvastima. Osueni list sadri 2-4% etarskog ulja, a
nadzemni dio 1-2%.

Uslovi uspijevanja
Pitoma nana uspijeva u skoro svim podrujima. Mlade biljke su otpornije prema niskim tempera-
turama od starijih. Pitoma nana zahtjeva mnogo svjetlosti. Pogodna n.v. za gajenje je do 800 m.
Nana ne podnosi suu, jer razvija mnogobrojne podzemne stabljike - stolone, i vrlo slab korijenov
sistem koji se razvija u povrinskom sloju. Pitomoj nani najvie odgovaraju laka, aluvijalna, pjeskovita
i hranjivim materijama bogata zemljita. Pogodna su ak i tresetna, normalno vlana zemljita, kao
i prorahljene ilovae. U pogledu reakcije zemljita pitoma nana ima razliite zahtjeve, zavisno od
sorte. Na lakim, rastresitim i hranjivim bogatim zemljitima, nana daje najvee prinose mase. Nana se
obavezno gaji u plodoredu, kako zbog potrebe u hranjivim materijama, tako i neotpornosti prema
lisnoj ri. Najbolji predusjevi su ubrene okopavine, koje ostavljaju zemljite bez korova i u rastresi-
tom stanju. Nana u kulturi na istom zemljitu moe ostati do 3 godine. Na isto zemljite moe doi
tek poslije 3-5 godina. Obrada zemljita za uzgoj nane ima veliku vanost. Podzemni dijelovi su vrlo
osjetljivi, te je potrebno stvoriti rastresit povrinski sloj, kao i zalihe vlage i unitavanje korova. Ako
predusjevi rano napuste zemljite, obradu treba poeti ljutenjem na dubinu od 10-15 cm. U jesen
oranje treba vriti na punu dubinu. Dubina oranja ne bi trebala biti manja od 30 cm. Zemljite za
nanu treba dobro ubriti. Ukoliko se za osnovno ubrenje unosi stajnjak, mora biti u to zgorjelijem
stanju, najbolje pod prethodnu kulturu. Koliina zavisi od plodnosti zemljista.
NPK ubriva (najee 18:18:9) unose se u predsjetvenoj obradi zemljita u koliini od 400-600 kg/
ha. Nana najbolje rezultate daje pri kombinovanom ubrenju stajnjakom i mineralnim ubrivima.
Pitoma nana se razmnoava vegetativno-stolonima. Treba izbjegavati njihovo izlaganje suncu i vje-
tru da se ne osue i unite.

15
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Sadnja
Moe vriti u jesen ili proljee i to to ranije. Nana se ne smije saditi u suvo zemljite. Jesenju sadnju
najbolje je vriti u drugoj polovini oktobra ili u novembru. Ona je praktinija od proljetne, jer se
izbjegava izmrzavanje povrinskih stolona tokom zime a i primanje stolona je bolje. Kultura ranije
dospijeva za etvu, sto omoguava dui period za formiranje drugog otkosa. Sadnja se vri na dobro
pripremljenom zemljitu otvaranjem brazde dubine oko 10 cm. Formiranje brazda se vri na rastoja-
nju od 60-70 cm. Stoloni se polau uzduno po dnu brazde u neprekidno u nizu. Zatvaranje se vri
runo. Kada se vri sadnja u proljee, posle sadnje povalja se zemljite, da se ne gubi vlaga. Za sadnju
u neprekidnim redovima potrebno za 1 ha potrebno je oko 1500 kg stolona.

etva
Obavlja kad se otvore cvjetovi u prvoj polovini cvasti. Tada lie sadri najvise eterskog ulja, a usjev
daje najveu masu. Obavlja se travokosaicama, a ponekad runim kosama i srpom. Koenje se vri
na visini od 5 cm iznad zemlje, po suvom vremenu.

Suenje
Pri dobijanju lista nane pokosena masa ostaje na parceli (3-5 sati) da provene i nosi se na susenje.
Suenje se obavlja u zatamnjenim prostorijama sa cirkulacijom vazduha. Tokom ljeta suenje traje
4-6 dana, a u jesen pri poveanoj vlanosti i 10 dana. Za prirodno suenje slue nadstrenice, tavani...
Za ovo suenje potrebne su ljese od ice. Za suenje slue i termike suare sa temperaturom do
40C. Odvajanje lia vrsi se reblovanjem-trljanjem na sitima sa otvorima ili istresanjem. Postoje i
maine za ovaj posao. Roba mora biti suva, ista bez primjesa. Za 1 kg suve potrebno je 4 kg sirove
herbe nane, a za 1 kg suvog potrebno je 5 kg sirovog lia. Za 1 kg suvog lista potrebno je 8-10 kg
svjee nadzemne nane. Lia u herbi ima 45-52%.
Pakovanje i uvanje - Osueno lie ne treba dugo uvati. Pakuje se u vieslojne papirne vree.
Nadzemni dio ide u vree vee zapremine. uva se u hladnim, suvim i mranim prostorijama.
Destilacija - Etarsko ulje dobija se u destilatorima pomou vodene pare. Pokoena masa ostavlja
se na parceli, da bi se ulje sto potpunije izdvojilo. Destilacija sa punjenjem i pranjenjem destilatora
traje 2,5-3 sata.
Proizvodnja stolona - Zbog razmnoavanja vegetativnim putem kod nane dolazi do pojave
izroavanja tj degeneracije. Za proizvodnju sadnog materijala nana se gaji na posebnoj parceli na
kojoj nije gajena najmanje 5 godina.
Prinosi suvog lia kod pitome nane je 1500-2000 kg/ha suvog lia. Prinos suvog nadzemnog dijela
je 3000-5000 kg/ha. Sa 1 ha nane, koja se gaji za destilaciju dobije se 25-40 kg etarskog ulja. Sa 1
ha dobije se koliina stolona, kojom se moe zasaditi 3 do 5 puta vea povrina (5000-10000 kg/ha
stolona).

16
 PRIRUNIK ZA SABIRANJE, UZGOJ I PRERADU LJEKOVITOG AROMATINOG BILJA

BIJELI LJEZ Althaea officinalis

U promet dolazi:
List bijelog ljeza - Althaeae folium
Cvijet bijelog ljeza - Althaeae flos
Korijen bijelog ljeza - Althaeae radix
Samonikli bijeli ljez moe se nai pored veih rijeka, u ritovima po
vlanim livadama. Zbog sve vee potranje bijelog ljeza posljednih
godina, osim samoniklog poelo je i organizovano gajenje ove biljke.
Treba naglasiti da je kod gajene biljke korijen meki, mesnatiji, deblji
i sadri vie sluzi od korijena samoniklog ljeza. Bijeli ljez je poznat
kao narodni lijek upotrebljava se u narodnoj i oficijelnoj medicini.
Najvie se upotrebljava korijen, a list i cvijet u manjoj mjeri. Korijen bijelog ljeza se upotrebljava kao
sredstvo za lijeenje organa za disanje, protiv kalja. U korijenu bijelog ljeza ima 30-35% sluzi, oko
35% skroba i neto saharoze.

Morfoloke i fizioloke odlike

Bijeli ljez je viegodinja zeljasta biljka sa monim korijenovim sistemom, koji je razgranat, mes-
nat, spolja blijedo ute, a unutra bijele boje. Iz glave korjena izbija vie uspravnih stabljika koji
dostiu visinu od 1,5 do 2 metra. Lie je naizmjenino rasporeeno na stabljici. Liska je srcolikog
oblika sa zaotrenim vrhom po obodu jako nazubljena. Cvjetovi se nalaze u pazuhu lista, bijeli su i
blijedoruiasti. Cijela biljka je presvuena njeno sivo bijelim dlaicama, to joj daje kadifast izgled.
Cvjeta u julu i avgustu. Korijen dobro podnosi niske temperature i ne izmrzava u naim klimatskim
uslovima.

Uslovi uspijevanja
Podneblje - Najvie se razvija u umjereno vlanim toplim uslovima. Nije osjetljiv na niske tempera-
ture u toku zime tako da podnosi do -30C temperature. Najbolje uspijeva u krajevima, gdje godinja
suma padavina prelazi 600 mm vodenog taloga.
Zemljite - Najvie prinosa daje na svjeim aluvijalnim nanosima, rtskim crnicama lakeg meha-
nikog sastava i svim ostalim tipovima zemljita, koja imaju povoljna fizika svojstva. Pri tome je
poeljno da se podzemna voda nalazi u aktivnoj zoni korijena. Bijeli ljez moe bez oteenja da
provede pod vodom 20 do 30 dana.

Gajenje
Bijeli ljez na istoj parceli ostaje godinu dana, a najvie dvije. Monokulturu ne podnosi i treba ga gajiti
u plodoredu sa drugim kulturama. Plodored za bijeli ljez treba tako podesiti da se na isto zemljite
vrati tek posle 4 do 5 god. Prethodna kultura treba da ostavi iza sebe rastresito zemljite i isto od
korova. Podizanje zasada je najbolje posle ubrenih okopavina. S obzirom da ljez ima jak i razgranat
korijen, koji duboko prodire u zemljite, osnovni cilj pravilne obrade, je stvaranje dubokog oraninog
sloja u kojem e se biljnikorijen moi nesmetano razvijati. Zemljite za bijeli ljez treba obavezno

17
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE

orati u jesen i to to ranije. Dubina oranja zavisi od tipa zemljita, ali ne bi trebalo da je manje od
35-40 cm, ako se sadi u jesen, a ako se sadi u proljee, zemljite se ostavlja da prezimi u otvorenim
brazdama, a rano u proljee se pristupa povrinskoj obradi.
ubrenje - Nije preporuljivo da se parcela direktno ubri stajnjakom, dovoljno je, ako je prethodna
kultura bila naubrena. Od mineralnih ubriva utvreno je da bijeli ljez povoljno reaguje naroito
na fosforna i kalijumova ubriva. Azot ima glavnu ulogu, ali prilikom odreivanja doze ubrenja azo-
tom treba voditi rauna da se ne predozira. Zahtjevi za glavnim mikrohranivima se kreu na nivou
100 kg/ha fosfora oko 100-120 kg /ha kalijuma.

Razmnoavanje
Postoji vie naina razmnoavanja. U praksi se najvie primjenjuju :
Direktna sjetva sjemena na proizvodne parcele
Proizvodnja rasada u hladnim lejama, pa rasaivanje rasada na stalno mjesto
Sadnja korjenovih glava uzetih od starijih biljaka

Njega
Podrazumijeva plijevljenje, okopavanje i prihranjivanje.
Okopavanje i plijevljenje zasada podignutog direktno iz sjemena, poinje im se ukau prvi redovi.
Kad biljka dobije prva 3 do 4 lista obavlja se prvo kultivisanje. Drugo okopavanje se obavlja 3 do 4
nedelje kasnije, kada biljke dostignu visinu 20 do 30 cm. Prorjeuje se tako to se biljke u redu ostav-
ljaju na rastojanju 20 do 30 cm. Prihranjivanje se obavlja u 2 navrata, prvo, sa prvim okopavanjem
i to sa 100-150 kg/ha azotnog ubriva (KAN 27%), a drugo, uz drugo okopavanje gdje se daje ista
koliina ubriva.
Bolesti i tetoine - Bijeli ljez napada veliki broj biljnih tetoina od kojih su najopasniji buvai. Ove
tetoine se mogu lako suzbiti tretiranjem kulture kada se pojave prvi listovi.

Berba
Koristi se korijen, list, cvijet. Korijen se vadi prve ili druge godine. Tree godine korijen dobija malo
u teini, a gubi u kvalitetu. List moe da se bere tokom godine 2 do 3 puta. Najbolje ga brati prije i
za vrijeme cvjetanja. Prve godine treba da se pazi da se ne obere vie od jedne treine svih listova.
Obrano lie se sui u tankom sloju na promajnim i mranim mjestima. Od 6 kg svjeeg dobija
se 1 kg suvog lia. Korijen se vadi u jesen i najbolje je izoravanje plugom. Sa izvaenog korijena
odmah se odstranjuju glave sa svim drvenastim dijelovima, peru se i ljute. Oljuten korijen se sijee
uzduno, obino na 4 dijela sui se u termikim suarama na temperaturi 30 do 60C.
Od 4 kg svjeeg dobija se 1 kg suvog korjena.

Prinos
Prinos bijelog ljeza u tijesnoj je vezi sa agrotehnikom, koja je pruena za vrijeme gajenja. Sa 1 ha se
dobije 1200 kg do 2000 kg korijena, 500 do 600 kg lista i oko 150 kg cvijeta bijelog ljeza.

18
 PRIRUNIK ZA SABIRANJE, UZGOJ I PRERADU LJEKOVITOG AROMATINOG BILJA

MATINJAK - Melissa officinalis

U promet dolazi:
- List matinjaka - Melissae folium
- Nadzemni dio - Melissae herba
- Etarsko ulje matinjaka - Melissae aetheroleum
U naim krajevima se samonikli matinjak javlja u svim krajevima
zemlje. Vrsta samo u manjoj mjeri sakuplja iz slobodne prirode, jer
postoji organizovana proizvodnja ove biljke. Najvee povrine pod
matinjakom nalaze se na podruju junog Banata,a poslednjih
godina poinje da se gaji i u drugim krajevima.

Morfoloke i fizioloke osobine

Matinjak je viegodinja zeljasta biljka, visine 60-80 cm. Iz gornjeg dijela razgranatog korjena izbijaju
stabljike koje su etveraugaone, a na poprenom presjeku kvadratne.
Listovi su prosti, naspramnog rasporeda, bez zalisaka, jajastog oblika. Donje lie je neto krupnije i
ima duu lisnu drku, dok je gornje sitnije i sa kraom lisnom drkom.
Liska je duga 4-6 cm, a iroka 2-4 cm. Cijela biljka je pokrivena sitnim dlaicama. Podzemni izdanci
daju nove stabljike. Cvjetovi su bijeli, sitni. Plod je sitno i sjajno mrko zrno, jajastog oblika.

Hemijski sastav i upotreba

List sadri 0,1 do 0,3% etarskog ulja u kome je glavni sastojak citral. Matinjak sadri jo vitamina i
gorkih materija. List matinjaka se koristi u medicini kao prijatno i nekodljivo sredstvo za umirenje
i kao aromatian sastojak raznih ajeva. Etarsko ulje se upotrebljava u medicini i u kozmetikoj i
hemijskoj industriji.

Uslovi uspijevanja
Nema naroite zahtjeve prema klimi, raste svuda sem krajneg sjevera i juga. Najbolje uspijeva u
rejonima sa 600 mm vodenog taloga. Potrebno je izbjei sjenovita mjesta, jer loe utiu na sadraj
eterinog ulja. Matinjak je otporan na niske temperature i pogoduju mu zemljita dobre plodno-
sti, umjereno vlana, rastresita, humusna, neutralna do slabo kisele reakcije. Na istom zemljistu 5-6
godina. Najbolji predusjev matinjaku je neka ubrena okopavina. Potrebno je posvetiti panju kva-
litetnoj obradi zemljita, kao i suzbijanju korovskih biljaka. Obradu treba poeti to ranije u jesen, a
dalja obrada zavisi od vremena sadnje. Daje najbolji prinos na perceli ubrenom stajnjakom.
Od kompleksnih NPK ubriva moe se koristiti formulacija sa naglaenim K, u koliini 400-600 kg/ha,
a preostali N se daje u vidu prihrane KAN-om 27%.

Razmnoavanje
dijeljenjem starijih bokora
proizvodnjom rasada u hladnim lejama

19
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Razmnoavanje iz rasada se pokazalo kao najbolja varijanta.

Podizanje zasada se obavlja u jesen ili rano proljee. Sadi se na meurednom rastojanju 60-70 cm, a
u redu 25-30 cm. Ovim nainom potrebno je 47.600-66.600 komada.
Na veim parcelama se sadi sadilicama za povre, a mogu se otvoriti i brazde.

Njega
to se tie njege obavezno je okopavanje i meuredna kultivacija. Okopavanje se vri 2-3 puta godi-
nje. Tree okopavanje se vri pred berbu.
Prihrana azotnim ubrivima je od posebnog znaaja i preporuuje se u 2 navrata.
Prvo prihranjivanje obavlja se rano u proljee, prije prvog okopavanja sa 150-200 kg/ha KAN-a 27%
N, a drugo sa istom koliinom posle prve etve.

Bolesti i tetoine
U vlanim godinama na liu matinjaka mogu se razviti oboljenje izazvano gljivicom (Septoria
Melissae Desm.), koja se manifestuje u vidu sivkastomrkih ili crnih pjega na internervalnom dijelu
listova. Oboljenje re na matinjaku (Puccinia Melissae Pers), koje se u litereturi pominje, kod nas
nije zapaeno. Intenzitet napada tetoina na matinjaku (buva, neke cikade i titasti tvrdoktilci) je
obino mali, pa se u irokoj praksi ne primjenjuju mjere borbe.
Matinjak se kosi dva puta tokom godine, a pri punoj agrotehnici broj koenja moe da se povea.
Kosi se prije nego to biljka procvjeta, po lijepom i suvom vremenu na visinu od 5-10cm iznad
zemlje. Niska kosidba stimulie izbijanje veeg broja izdanaka za sledeu kosidbu.

Prinos
Prinos suvog lista sa 1 ha je dosta razliit i zavisi od prirodnih ujslova u kojima se kultura gaji. U prvoj
godini prinos matinjaka je od 600-800 kg suvog lista, a druge i narednih godina prinos se poveava
na 2000-3000 kg/ha suvog lista. esto se na tritu trai cio nadzemni dio (herba): prinos herbe prve
godine je 1000-2000 kg/ha, a u narednim godinama 4000-6000 kg/ha.
List dobrog kvaliteta treba da sauva prirodno zelenu boju. Prijatan miris na limun je osnov dobrog
kvaliteta lista matinjaka. Osim toga, list ne smije biti usitnjen, niti smije sadravati strane primjese.
Pakuje se u papirne vree ili kutije pri emu treba paziti da se list ne zdrobi.

20
 PRIRUNIK ZA SABIRANJE, UZGOJ I PRERADU LJEKOVITOG AROMATINOG BILJA

LAVANDA - Lavandula vera

U promet dolazi:
Cvijet lavande - Lavandulae flos
Eterino ulje lavande - Lavandulae aetheroleum
Samonikla raste u zemljama oko Sredozemnog mora.
U proizvodnju na veim povrinama je uvedena jo u 19 vijeku. Iz
postojbine se proirila irom Evrope sve do Rusije na istok. Danas se
gaji vie sorti i hibrida.

Morfoloke i fizioloke osobine

Lavanda je viegodinja, kserofitna, polubunasta biljka iz porodice usnatica. Kao biljka aridnih
predjela razvija snaan korijenov sistem koji duboko prodiru u zemljite, dostiui dubinu i do 4m.
Nadzemni dio se sastoji od mnogobrojnih stabljika koje dostiu visinu 50-80 cm. Grane su u donjem
dijelu odrvenjele, a u gornjem dijelu zeljaste, etvrtastog izgleda, a zavravaju se cvastima. Lie i
grane su obrasle srebrnim maljama, tako da cijela biljka ima sivozelenu boju. Ispitivanja su pokazala
da neke biljke u 12 godini ivota mogu da imaju i preko 2000 cvjetonosnih grana. Lie je usko i izdu-
eno, gotovo linearno, koasto i veoma ilavo. Listovi su naspramno poredani na stabljikama. Mladi
listovi su zelene, a stariji sivozelene bolje. Lavanda cvjeta u junu i avgustu. Cvjetovi su sitni i sakupljeni
u klasoliku cvast. Boja cvjetova moe biti veoma razliita: bijela, svjetloplava, plavoljubiasta, pa sve
do tamnoljubiaste.

Hemijski sastav i upotreba

Od lavande se koristi cvijet i etarsko ulje. Osuen cvijet sadri do 3% etarskog ulja, a svje oko 0,5%.
Ulje lavande sadri, kao osnovnu komponentu, linalilacetat u koliini od 35 do 62%. Ova kompo-
nenta daje ulju karakteristian miris.

Uslovi uspijevanja
Lavanda je biljka toplih junih krajeva, koja ima velike potrebe za sjetlou i toplotom. Za kvalitet
lavande i njenog ulja posebnu vaznost ima i nadmorska visina. Otuda je jasno to se najkvalitetnija
lavanda u Francuskoj dobija sa terena koji se nalazi na visini oko 1600 m.
Zahtjevi lavande prema zemljitu su veoma skromni. Uspijeva na gotovo svim zemljistima koja sadre
dovoljno fitioloki aktivnog krea, podnosi ak i najljui kr.

Gajenje
Lavanda kao viegodinja vrsta na istom zemljitu ostaje vie godina, pa se ne uvodi u klasian
plodored.
Obrada zemljita - Dubina zemljista nebi trebala da bude manja od 40 cm. Ukoliko je zemljite jako
nagnuto, onda ne treba orati, ve iskopati rupe, i to sa jeseni bez obzira na vrijeme sadnje. ubrenje
utie na kvalitet lavande. Posebno obratiti panju na P i K ubriva.

21
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE

U osnovnoj obradi u najveoj koliini se upotrebljavaju fosforna djubriva 300-500 kg/ha, dok se
azotna unose u manjoj mjeri 100-200 kg/ha.

Razmnoavanje
Moe se razmnoavati na dva naina:
vegetativno - dijeljenjem starih bokora i reznica
generativno - direktnom sjetvom sjemena i preko rasada

Sadnja
Lavanda se na stalno mjesto se moe saditi u jesen ili u proljee. Jesenja sadnja ima prednosti u
odnosu na proljenu zbog kojih je treba primjenjivati u proizvodnji. Prijem sadnica sadjenih u jesen,
daleko je bolji, a osim toga biljke su vee u prvoj godini jae razvijaju i daju izvjesnu koliinu cvijeta.
Jesenja sadnja se obavlja krajem oktobar ili poetkom novembra, a proljetna sadnja to ranije, krajem
februara ili marta, najkasnije u aprilu. Lavanda se sadi u redove na rastojanju 80-100 cm sa razmakom
izmeu biljaka od 60-80 cm. Za povrinu od 1 ha potrebno je 10 000 do 20 000 komada sadnica.

Njega
Sastoji se u okopavanju, kultiviranju, djubrenju i popunjavanju praznih mjesta. Posebnu panju treba
posvetiti zasadu u prvoj godini. Dobro reaguje na djubrenje stajnjakom.

Berba
Berba lavande se obavlja u drugoj polovini juna, na veoj visini cvjetanje moe da pone ak i itav
mjesec kasnije. Cvjetanje traje 20-30 dana, sadri najvie ulje kada je etva bila u krajnjoj fazi cvjetanja.
etva lavande se obavlja runo ili specijalizovanim kombajnima za lavandu, odsijecaju se cvasti sa
drkom duine 10-15 cm.

Prinos
Najmanji prinos se dobija u prvoj godini gajenja, a to je tako malo, da je njegovo sabiranje nerenta-
bilno. Sa starou zasada raste i prinos. Sve do pete ili este godine prinos se poveava. Prinos svjeih
cvasti se kree od 1,5 do 3,5 t/ha.
Prinos ulja se kree od 10 do 30 kg/ha.

22
 PRIRUNIK ZA SABIRANJE, UZGOJ I PRERADU LJEKOVITOG AROMATINOG BILJA

TIMIJAN - Thymus vulgaris

U promet dolazi:
Nadzemni dio timijana - Thymi herba
List timijana - Thymi folium
Timijan vodi porijeklo iz oblasti Sredozemlja (panija, Portugal,
Grka i Francuska) gdje raste u spontanoj flori.

Morfoloke i fizioloke osobine

Timijan je viegodinja polubunasta biljka iz familije usnatica.
Odlikuje se razgranatim i jakim korjenovim sistemom sa mnotvom
ilica koji mu omoguuje da uspijeva na siromanom i skeletnom
zemljitu. Iz korjena se razvija uglavnom uspravna stabljika, visine 25-50 cm. One su u donjem dijelu
odrvenjele, a u gornjem zeljaste. Listovi su sitni i naspramno rasporeeni. Cvjetovi su sitni i razvijaju
se u pazuhu listova, inei rastresitu cvast. Timijan cvjeta od maja pa sve do septembra. Dobro
podnosi visoke ljetne temperature. Vrlo je otporna na zimske mrazeve, te prezimljava bez oteenja.
Klija na temperaturi od 20C, za 14-20 dana.

Hemijski sastav i upotreba

Timijan u osuenom nadzemnom dijelu (herbi) sadri 0,8-1,5% etarskog ulja, a u listu i cvjetovima 1,5-
3%. Pored etarskog ulja u timijanu ima tanina, kiselina, fenola i drugih sastojaka. Glavna komponenta
ulja je timol koga ima do 40%. Po koliini ove komponente cijeni se kvalitet ulja.

Uslovi uspijevanja
Najvie mu odgovaraju osunani i od vjetra zatieni tereni, u fazi cvjetanja ima velike zahtjeve za
toplotom, prezimljava bez oteenja.
Zemljite - nema velike zahtjeve prema zemljitu, gaji se na veini naih zemljita, a najbolji rezultate
daje na plodnim, rastresitim i propusnim zemljitima, neutralne do blago alkalne reakcije, vlana i
kisela zemljita nisu pogodna.

Gajenje
Timijan se uzgaja van plodoreda, najbolja predkultura je okopavina. Eksplatie se od 3-5 godina.
Zemljite za podizanje zasada timijana treba orati na punu dubinu. Timijan ima skromne zahtjeve
prema hranivima. Smatra se da je za prosjene uslove dovoljno primijeniti 80 kg/ha N,50 kg/ha P205
i oko 60 kg/ha K 2O. Za osnovno ubrenje zemljita moe se koristiti i stajsko ubrivo, naroito ako se
zasad zasniva na laganim i hranivima na siromanim zemljitima.

Razmnoavanje
generativno - direktnom sjetvom sjemena preko proizvodnje rasada, za zasnivanje veeg
broja zasada
vegetativno - dijeljenjem starih busenova, sto se primjenjuje kod manjih oglednih povrina

23
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Sadnja
Timijan se moe saditi u jesen od poetka oktobra pa sve do pojave prvih jakih mrazeva ili u proljee,
to je mogue ranije, najkasnije do polovine aprila. Sadi se u redove koji se prethodno markiraju
na rastojanju 50-60 cm, a u redu 25 cm, to znai da je za podizanje 1ha potrebno 66 600-80 000
komada sadnica.

Njega
Njega obuhvata: okopavanje, kultiviranje, prihranjivanje i popunjavanje praznih mjesta.
Posebnu panju treba posvetiti zasadu u prvoj godini, okopavanje i meuredno kultivisanje, izvodi
se 2 puta u toku godine sto zavisi od zakorovljenosti i strukture zemljita Prihranjivanje prvo pred
poetak razvoja biljaka, a drugo posle prve berbe. Koriste se azotna i amonijano nitratna djubriva .

Berba
Timijan se anje 2 puta, na visinu 7 - 10cm, i to:
I otkos dospijeva krajem maja i poetkom juna, bere se nadzemni dio biljke u cvijetu
II otkos se obavlja u septembru, runo ili mainski

Prinos
Sa 1ha se dobije 6 8 t svjee mase ili 2 4 t suve herbe.
Eterino ulje se dobiva destilacijom iz svjeeg ili suvog materijala na isti nain kao i kod pitome nane.
Ako se proizvodi eterino ulje sa jednog hektara se moe dobiti 20-30 kg eterinog ulja. Za kvalitet
timijana Ph. Jug II navodi da u listu i cvastima mora imati najmanje 1,5% eterinog ulja i ne vie od
12% pepela. Prisustvo stranih primjesa nije dozvoljeno.

24
 PRIRUNIK ZA SABIRANJE, UZGOJ I PRERADU LJEKOVITOG AROMATINOG BILJA

VRIJESAK - Satureja montana

U promet dolazi:
List vrijeska - Saturejae montanae folium
Nadzemni dio vrijeska - Saturejae montanae herba
Etarsko ulje - Saturejae montanae aetheroleum
Domovina vrijeska je Sredozemlje. Kod nas se nalazi 9
vrsta ovog roda od kojih se najvie koriste dvije: vrijesak -
Satureja montana i ubar - Satureja hortensis.
Upotreba vrijeska datira od davnina. Ima podataka da su ga upotrebljavali Jo stari Rimljani, ali samo
kao zain.

Morfoloke i fizioloke odlike

Vrijesak (vrisak) je viegodignja biljka iz familije Lamiaceae. Odlikuje se jakim korijenovim sistemom
sa mnotvom ila i ilica koje se cvrsto vezuju za zemljite. Takav korijenov sistem mu omoguuje
da uspijeva na kamenjarima i jo nevezanom zemljitu. Listovi su naspramno rasporeeni, uski, po
obodu cijeli, koasti i grubi. Na naliju listova nalaze se lijezde koje stvaraju etersko ulje. Na vrhovima
stabljika nalaze se cvjetovi sakupljeni u rastresite cvasti. Boja cvasti je bijela, ruiasta ili ljubiasta.
Rtanjski aj ima polegle stabljike, a cvjetovi su svjetloplavi. Cvjeta preko itavog ljeta pa do pozne
jeseni. Cvjetovi imaju dosta nektara tako da je ova biljka izvanredna paa za pele. Sjeme je sitno,
okruglo-jajastog oblika. Veliina sjemena je od 0,5-1 mm, a masa 1000 sjemenki je od 0,178 od 0,492
grama. Cijela biljka je vrlo otporna na niske temperature. U naim klimatskim uslovima prezimljava
bez ikakvih oteenja.
Bokor podnosi mrazeve i ispod -30C. Zasad vrijeska ostaje u eksploataciji 5-6 godina.

Uslovi uspijevanja
Vrijesak je biljka toplog i sunanog podneblja. Najvie mu odgovaraju prisojne strane sa dovoljno
svjetla i toplote. Ukoliko biljke imaju vie svetla dobija se droga boljeg kvaliteta, odnosno sa veim
sadrajem eterskog ulja. Pri podizanju zasada vrijeska treba izbjegavati zasjenjene terene.

Gajenje
Kao viegodinja vrsta vrijesak ostaje na istom zemljitu 5-6 godina. Kao predusjev najbolje mu
odgovaraju ubrene okopavine. Oranje treba obaviti to dublje, jer je neophodno stvoriti to dublji
rastresiti sloj ime se omoguuje normalan razvoj korijenovog sistema. Dubina oranja treba da bude
najmanje 40cm. Duboko oranje treba obaviti s jeseni im vremenski uslovi to dozvoljavaju.
ubrenje kompleksnim NPK ubrivima obavlja se pri predsjetvenoj pripremi zemljita. Preporuljive
doze NPK ubriva su oko 80-100 kg/ha azota, 60-80 kg/ha fosfora i oko 40 kg/ha kalijuma.

25
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Razmnoavanje
Vrijesak se moe razmnoavati na vie naina: vegetativno i generativno. Vegetativno razmnoava-
nje se obavlja dijeljenjem starih bokora. Ovaj nain se ne koristi u sirokoj proizvodnji. Razmnoavanje
sjemenom se moze vriti direktnom sjetvom na proizvodnu parcelu ili preko proizvodnje rasada.
Razmnozavanje direktnom sjetvom sjemena u naim uslovima se ne preporuuje jer se biljke u
poetnoj fazi vrlo sporo razvijaju. Proljene sue mogu da prorijede usjev ili da ga ugue korovi.
Najbolji i najsigurniji nain je razmnoavanje preko rasada, tj. proizvodnja sadnica u hladnim lijehama.

Sadnja
Proljena sadnja se primjenjuje kada se sadnice proizvode tokom zime u zatienom prostoru. U
ovom sluaju sadnju treba obaviti to je mogue ranije, krajem marta i najkasnije do polovine aprila.
Jesenju sadnju treba poeti odmah poslije prvih kia, u toku oktobra ili poetkom novembra, odno-
sno u vrijeme sjetve ozimih kultura.
Vrijesak se sadi u redove na rastojanju od 50-70 cm. Rastojanje izmeu biljaka u redu treba da bude
25-35 cm.

Njega
Njega zasada vrijeska sastoji se u plijevljenju, okopavanju, prihranjivanju i navodnjavanju.

etva
etvu vrijeska treba obavljati kada su biljke u poetnoj fazi cvjetanja. To je faza kada biljke imaju
najvie aktivnih materija, a na stabljikama ima najvie lia. etva se u plantanoj proizvodnji obavlja
mainama. Sjeenje nadzemnog dijela treba obaviti na visini oko 5 cm.
U toku godine vrijesak daje dva otkosa. Prva berba dospijeva krajem juna i poetkom jula, a druga
u toku septembra.

Prinos
U prvoj godini gajenja moe se dobiti 6-8 t sirove mase, odnosno 1,5-2 t/ha suvog nadzemnog dijela
(herba), a od starijih zasada (2-5 godina), moe se dobiti 8-12 t/ha sirove mase ili 3-4 t/ha herbe.

26
 PRIRUNIK ZA SABIRANJE, UZGOJ I PRERADU LJEKOVITOG AROMATINOG BILJA

ODOLJEN - Valeriana officinalis

U promet dolazi:
Korijen odoljena - Valerianae radix
Etarsko ulje odoljena - Valerianae aetheroleum
Kod nas samoniklog odoljena ima gotovo svuda.
Naroito mu odgovaraju stanita pored potoka, po vlanim liva-
dama, po obodima prorijeenih uma, a nalazi se i pored obala
ravniarskih rijeka. Trai rastresita, dovoljno vlana i humusna
zemljita.

Morfoloke i fizioloke odlike

Odoljen je viegodinja zeljasta biljka koja prve godine obrazuje samo rozetu, a tek druge daje cvje-
tonosnu stabljiku, visoku 1-2 m.
Odoljen cvjeta u junu i julu. Cvjetovi su sakupljeni u cvast slinu titu. Sitni su, bijeli ili blijedoruiasti.
Sjeme je vrlo sitno, dugako 2,5 do 3 mm, a iroko 1 do 1,2 mm. Masa 1000 sjemenki je 0,5 do 0,6
grama. Korijenov sistem se sastoji iz rizoma dugog 3-5 cm, iz kojeg se razvijaju mnogobrojni kratki
izdanci koji rastu horizontalno. Korijen je blijedout, specifinog i neprijatnog mirisa, koji je naroito
intenzivan kada je korijen suv.

Uslovi uspijevanja
Podneblje - Odoljen najbolje uspijeva u rejonima gdje prosjeno godinje padne 800 - 1000 mm
vodenog taloga, a srednja godinja temperatura iznosi 8-11C.
Osim padavina i temperatura, ova biljka pokazuje veliku osjetljivost na nadmorsku visinu. Naime, sa
poveanjem nadmorske visine poveava se i procenat etarskog ulja u biljci.
Zemljite - Odoljen najbolje uspijeva na rastresitim, dubokim i humusnim zemljitima sa povoljnim
vodnim i vazdunim reimom. U pogledu reakcije zemljita odoljen najboije uspijeva na neutralnim
i slabo kiselim. Teka zemljita nisu podesna za njegovo gajenje.

Gajenje
Plodored - Odoljen treba obavezno gajiti u plodoredu. Prema monokulturi je veoma osjetljiv. Iako
je odoljen viegodinja biljka, u kulturi ostaje samo godinu. Kultura stara dvije godine slui jedino
za dobijanje sjemena. Najpovoljniji predusjev za odoljen su jednogodinje leguminoze (soja, graak,
grahorice i dr.), kao i itarice i neke ubrene okopavine koje rano naputaju zemljite.
Obrada zemljita - Krajem ljeta i poetkom jeseni parcela se ore na potrebnu dubinu. Duboka
humusna i aluvijalna zemljita treba orati na dubinu oko 30 cm.
Ako se sadi u jesen, onda povrinska priprema zemljita poinje odmah. Ako se sadnja obavlja u
proljee, onda se uzorana povrina ostavlja u otvorenim brazdama da prezimi.
ubrenje - Odoljen povoljno reaguje na ubrenje stajskim, kao i na na ubrenje mineralnim
ubrivima.

27
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Razmnoavanje
Odoljen se razmnoava direktnom sjetvom sjemena i preko proizvodnje rasada.
Rasad se moe proizvoditi na dva naina: u hladnim i toplim lijehama. Na dobro pripremljenom
i usitnjenom zemljitu sije se omake. Za sjetvu 1m potrebno je 1-2 grama sjemena, ako sjeme
ima dobru klijavost. Ova koliina sjemena pri pravilnoj obradi i njezi rasada obezbjeuje 800-1000
komada sadnica na 1m. Zalivanje lijeha mora biti redovno da bi sjeme to prije niklo. Poslije 10-15
dana sjeme poinje da klija. Hladne lijehe se siju krajem jula.

Sadnja
Proizvedeni rasad rasauje se na stalno mjesto krajem oktobra ili poetkom novembra.
Na stalno mjesto odoljen se sadi na rastojanju 60-70cm red od reda, a izmeu biljaka u redu 25-30cm.
Ako se primijeni ovakav nain sadnje, onda na 1 ha ima 47700 - 66600 biljaka.

Njega
Okopavanje i plijevijenje - prvo meuredno okopavanje primjenjuje se kada se rasaene biljke
prime. Prilikom ovog okopavanja panju treba obratiti da se ne povrijede njene biljke. Drugo i tree
okopavanje obavlja se prema potrebi. Meuredna okopavanja se mogu obaviti samo do kraja juna
ili poetkom jula.
Prihranjivanje - Prvo prihranjivanje treba izvesti odmah poslije nicanja sa 100 kg/ha azotnih ubriva,
a drugo u doba kada biljke poinju da obrazuju rozetu lia. Za drugo prihranjivanje upotrebljava se
100-150 kg/ha azotnog ubriva (KAN).
Sasijecanje cvjetonosnih stabljika - Cvjetonosne stabljike se sasijecaju u vie navrata tokom
godine. Sasijeca se nisko otrim noem ili makazama.
Kod nas je viegodinjim ogledima utvreno da je prinos odoijena za 20-30% vei ako se cvjetono-
sne stabljike uredno i na vrijeme sasijecaju.

Berba
Korijen odoljena treba da se vadi krajem oktobra ili poetkom novembra. Korijen se vadi runo ili
vadilicama za krompir. Izvaeno korijenje se dobro otrese od zemlje, otrim noem mu se odstrane
svi zeleni dijeiovi, i ostavlja se na male gomile. Sljedea faza je pranje korijena, a prethodi mu sjee-
nje na 4-8 dijelova. Korijen se najbolje sui u termikim suarama, jer je izgled tako osuene droge
ljepi. U suarama temperatura ne smije da prijee 40C. Korijen dobrog kvaliteta ima sivosmeu
boju, i specifian miris.

Prinos
Prinos suvog korijena odoijena sa jednog hektara je veoma razliit. Prema ispitivanjima koja su spro-
vedena kod nas pokazalo se da se prinos kree u intervalu od 1500 - 3000 kg/ha suvog korijena.

28
 PRIRUNIK ZA SABIRANJE, UZGOJ I PRERADU LJEKOVITOG AROMATINOG BILJA

KANTARION - Hypericum perforatum

U promet dolazi:
Nadzemni dio biljke u cvijetu - Hyperici herba
Ekstrakt kantariona - Hyperici extractum
Kantarionovo ulje - Oleum hyperici
Naziv biljke potie od grkih reci hyper- nad i exion - zamisao, to
izraava osobitu ljekovitost. Samonikli kantarion je veoma raspro-
stranjen u naoj zemlji.
Nalazi se uhrastovim i borovim umama, proplancima, poaritima,
zaputenim terenima, livadama i panjacima.

Morfoloke i fizioloke odlike

Kantarion je viegodinja zeljasta biljka. Iz gornjeg dijela busena svake godine razvija vei broj
uspravnih stabljika, visine do 100 cm. Stabljike su vrste sa dvije uzdune pruge, a pri vrhu razgra-
nate. Listovi su izdueno jajasti, duine 3-4 cm, sjedei ili skoro sjedei, sa sitnim takicama. Kad se
postave prema svjetlu ove takice (lijezde) izgledaju kao perforacije, odakle i specifino latinsko ime
biljci - perforatum. Cvjetovi su svijetlo ute do zlatno ute boje, oko 2-3 cm u dijametru, sa pet latica.
Latice imaju brojne tamne take koje sadravaju crveni pigment. Plod je ahura, koja je ispunjena
tvrdim tamnosmeim sjemenkama. Sjeme je sitno, izdueno, crno ili tamnomrko, neravne povrine.
Sjeme sazrijeva u avgustu i septembru. Biljke dobro podnose suu i niske temperature. U naim uslo-
vima prezimljavaju bez oteenja.

Hemijski sastav i upotreba

Kantarion sadri vie aktivnih sastojaka ili grupa sastojaka koji doprinose njegovom specifinom
ljekovitom djelovanju. Od najstarijih vremena koristi se za lijeenje rana, ogrebotina i kao antiseptik.
Ima sedativno i diuretiko dejstvo, zatim upotrebljava se u sluajevima nervnih oboljenja, hemo-
ralgije, proliva i hroninih oboljenja urinarnog trakta, protiv gastritisa i ira na elucu, dok se uljni
ekstrakt primjenjuje za pospjeivanje zarastanja posjekotina i opekotina na koi. Upotrebljava se kao
antidepresant.

Uslovi uspijevanja
Kantarion kao iroko rasprostranjena vrsta ne zahtijeva posebne uslove za uspijevanje. Kod podiza-
nja zasada ipak treba izbjegavati zasjenjene i suvie vlane terene. Najvie mu odgovaraju osunani,
prisojni tereni. Za toplotom ima izraene zahtjeve u vrijeme porasta i cvjetanja. Niske temperature
dobro podnosi. Suvie vlana zemljita mu ne odgovaraju.

Gajenje
Plodored - Kao viegodinja kultura, kantarion ostaje na istom zemljitu vie godina, ne uvodi se
u klasian plodored. Najbolji predusjevi su kulture koje ostavljaju zemljite bez korova. Vea pojava
korova moe da predstavlja znaajnu smetnju u prvoj godini gajenja kantariona.

29
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Obrada zemljita - S obzirom da se radi o viegodinjoj kulturi, obradu zemljita treba obaviti to
je mogue dublje, a u brdsko-planinskim podrujima onoliko koliko to doputa obradivi sloj. U prvoj
godini gajenja je neophodno obezbijediti to dublji i rastresitiji sloj zemljita, kako bi se mlade biljke
to bre razvijale i to bolje ukorijenile.
ubrenje - Biljke kantariona povoljno reaguju na primjenu ubriva. Stajnjak se moe primjenjivati
pred duboko oranje u uobiajenim koliinama 30-50 t/ha. Od mineralnih ubriva koriste se kom-
pleksna NPK ubriva koja se unose neposredno pred sjetvu ili sadnju u koliini od 300-400 kg/ha.

Razmnoavanje
Razmnoavanje sjemenom se primjenjuje u praksi, a obavlja se preko proizvodnje rasada ili direk-
tnom sjetvom sjemena na parcelu. Proizvodnju rasada najbolje je obaviti u hladnim lijehama u toku
jula mjeseca. Sjeme se ne pokriva poto bolje klija na svjetlu, ve se samo blago pritiska, radi boljeg
kontaktasa vlagom. Za sjetvu 1 m rasada treba oko 0,5 g sjemena, pri emu se dobije 300-400 sad-
nica. Za 1 ha zasada (45000 - 60000 sadnica) treba oko 150 m lijeha.

Sadnja (sjetva)
Sadnju je najbolje obaviti u jesen. Sadnja se moe obaviti i s proljea, ali to treba initi to je mogue
ranije. Biljke se sade u redove na rastojanju 50-70cm. Rastojanje izmeu biljaka u redu treba da bude
30-40cm. Optimalan sklop za 1 ha povrine se u zavisnosti od plodnosti zemljita kree od 35000-
50000 biljaka. Direktna sjetva sjemena se obavlja krajem jeseni ili u rano proljee. Pri kasnoj jesenjoj
sjetvi sjeme prezimljava u zemljitu, a nicanje je u proljee. Sjetva se obavlja vrstanim sijaicama
na rastojanju 50-70cm, a sjeme se ne pokriva. Ako se sije u proljee parcela se obavezno povalja
valjkom.

Njega
Njega zasada kantariona se sastoji u okopavanju, meurednom kultiviranju, prihranjivanju, ie-
nju zasada od ostataka nadzemnih dijelova i navodnjavanju prema potrebi. Odstranjivanje ostataka
starih stabljika. S obzirom da se kod kantariona anje samo vrni dio cvast sa stabljikom duine
do 30cm, neophodno je ostali dio stabljika odstraniti. Navodnjavanje je naroito vano u periodu
poslije prvog otkosa kada navodnjavanjem stvaramo uslove za sigurno formiranje drugog otkosa.

etva
Ubiranje kantariona se obavlja u dva navrata. Prvi otkos dospijeva u toku juna, a drugi u avgustu.
Berba se obavlja, na manjim parcelama runo, a na veim mainama i to tako to se odsijecaju cvasti
sa stabljikom duine do 25cm.

Prinos
U prvoj godini gajenja, ako je kantarion zasnovan u jesen preko rasada, dobija se 2000-3000 kg/ha
herbe. Stari zasadi daju 4000-6000 kg/ha herbe godinje u oba otkosa.

30
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE
BOSNE I HERCEGOVINE

Mehmed bega Kapetanovia Ljubuaka 6

71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Tel: +387 33 206 441

Fax: +387 33 206 668

carbkbih@bih.net.ba
http://www.carbkbih.org