Pierre Corneille

(Rouen, 6. lipnja 1606. - Pariz, 1. listopada 1684.), francuski dramski pisac, Školovao se kod isusovaca, gdje uz
vjersku stječe i književnu kulturu. Izučio je pravo i odabrao advokatsko zvanje, no kako je bio sramežljiv i plah nije se
bavio tim poslom. Prvim komedijama izazvao je pozornost kazališne publike i kardinal Richelieu odabrao ga je da s još
četvoricom autora piše drame po njegovu ukusu i pod njegovim pokroviteljstvom, ali suradnja nije dugo trajala. Svojom
tragedijom "Cid" uzbudio je 1636. francusku publiku. "Cid" je bio prva velika drama francuskog klasicizma i govorio je
suvremenicima o časti, kultu volje i moralu uzvišenih bića. Zbog profeudalnog antiapsolutističkog karaktera ovu dramu
osudila je Francuska akademija. Najvažnije djelo mu je Cid (1636.), u kojem slavi domoljublje i primjenjuje
Descartesovu filozofiju (dužnost, volja i razum određuju postupak likova). Uzore je tražio među starim Rimljanima.
Corneille je svoj pjesnički talent otkrio sasvim slučajno kada ga je djevojka čarobnog glasa, Catherine Hue, zamolila da
joj napiše pjesmu koju bi pjevala. Kasnije je u spjevu Isprika Aristu napisao kako je postao pjesnik iz ljubavi prema njoj.
Danas Corneille nosi počasni naziv «Otac francuske tragedije».
U većini djela pridržavao se aristotelovske poetike (npr. u tragedijama Horacije, Cinna i Polyeucte) jer je tragikomedija
Cid , u kojoj se nije posve pridržavao «tri jedinstva», izazvala brojne polemike i rasprave kritičara i pamfletista.
Posljednje godine života proživio je gotovo u bijedi, a umro je 1584. u Parizu.
Postigavši zavidan uspijeh njegova daljna djela bila su vrlo poznata i često izvođena te se on definitivno seli u Pariz, ali
oko 1643. počinje opadanje, dekadansa, koja iz godine u godinu biva sve očitija te naposljetku Corneille napušta
kazalište. Nakon stanke od nekoliko godina ponovno se daje na posao, ali doživljava samo sporadične uspjehe. Tješi se
bavi prevođenjem nabožnih djela i analizama svojih komada koje izlaze kao predgovori velikom izdanju 1660. Tu su
objavljene tri Corneilleove rasprave o tragediji uopće. Mlada slava novih pisaca gura ga sve više u pozadinu. Rođeni
provincijalac, čovjek koji nije nimalo promućuran nego nespretan i nesiguran u društvu, ali ponosan i samosvjestan -
Corneille se ponovno povlači u svoj zavičaj, gdje će svoje poslijednje godine provesti gotovo u bijedi. Mada su odjeci o
njegovom siromaštvu romantično obojeni i pomalo legendarni, nema sumnje da je trpio oskudicu. Prihodi njegovih drama
nikada nisu bili veliki, a imao je na leđima i brojnu familiju. Uz to je mirovina koju mu je odobrio Luj XIV bila plaćana
dosta neuredno, dok na koncu nije sasvim izostala pa je valjani Boileau izrazio spremnost da se u korist Corneillea
odrekne svoje. Nato je pravda ispravljena, ali tek nekoliko dana prije pjesnikove smrti godine 1684.
Djela: Smrt Pompejeva, Lažac, Andromeda, Surena, Cid

Pisac klasicizma i prosvjetiteljstva i otac francuske tragedije rodio se 1606. godine u Rouenu u Normandiji kao sedmo
djete u skromnoj građanskoj obitelji koja se uzdigla vršeći pravne i druge službe. Od 1622. do 1624. godine studira pravo
i postaje odvjetnik, no kako je bio sramežljiv i plah nije se bavio tim poslom. Godine 1629. izlazi mu prvo djelo -
komedija Melita, a kraće je vrijeme bio i član Udruženja petorice, grupe dramatičara koju je oformio kardinal Richelieu.
Postigavši zavidan uspijeh njegova daljna djela bila su vrlo poznata i često izvođena te se on definitivno seli u Pariz, ali
oko 1643. počinje opadanje, dekadansa, koja iz godine u godinu biva sve očitija te naposljetku Corneille napušta
kazalište. Nakon stanke od nekoliko godina ponovno se daje na posao, ali doživljava samo sporadične uspjehe. Tješi se
bavi prevođenjem nabožnih djela i analizama svojih komada koje izlaze kao predgovori velikom izdanju 1660. Tu su
objavljene tri Corneilleove rasprave o tragediji uopće
Njegova djela:
Karijeru pisca započeo je finim društvenokarakternim komedijama, od kojih je najinteresantnija OBMANA (L´illusion,
1636.), a najslavnija LAŽAC (Le menteur, 1643.), dok mu je prvo djelo MELITA (1629.). Lažac je rađen po španjolskom
uzoru: Alarconova SUMNJIVA ISTINA poslužila je kao pradložak, ali je Corneille stvorio samostalno djelo, kao i
Goldoni koji se - u XVIII. stoljeću pišući svog BUGIARDA (Lažca) - nadahnuo Corneilleom. Njegova remek - djela
nastala su u razmjerno kratkom vremenskom razboblju. Seriju otvara CID (1636.) kojem se prigovaralo da ne poštuje
aristotelovu poetiku, što je inače vrlina klasicizma. Poučen tim iskustvom Corneille piše HORACIJA (Horace, 1640.) i
CINA (Cinna, 1641.), te POLIJEKT (Polyeucte, 1641. - 43.) i stvara prototip francuske klasicističke trabedije, ali
nijednom od njih nije dosegao uspijeh CIDA. Poslijednje mu je djelo PERATRIA (Pertharite) koje ga je razočaralo svojim
lošim uspijehom, te je bilo neizravan uzrok njegova napuštanja kazališta. Nakon toga preveo je par nabožnih djela i
napisao nekoliko analiza svojih djela. 1660. izdaje tri svoje rasprave o tragediji uopće.
Poznat je kao pjesnik unutarnjih sukoba u kojima volja i razum odnose pobjedu nad strašću i ljubavlju.
C. se smatra utemeljiteljem modernog franc. Kazališta. Iako je odstupao od zadanih pravila, Cid je prihvaćen kao uzorak
klasicističke tragedije jer je najbolje odražavao klasicistički duh vremena obilježen Descartesovim racionalizmom.

Tema: - sukob ljubavi i dužnosti; ljubav Cida i Himene kojoj na put staje sukob njihovih otaca
- Oprečnost osjećaja i razuma, strasti i dužnosti. Gradeći svoje djelo na motivu sukoba između dužnosti i ljubavi,
Corneille je svojim suvremenicima progovorio o vrijednosti žrtve, o kultu volje i o časti, koja je mjera svake
vrijednosti. Prva velika drama francuskog klasicizma izazvala je brojne polemike i rasprave, no publika je
tragediju odlično primila pa je u to vrijeme nastala uzrečica "Lijep kao Cid".

te grof udari don Diega. Predstavlja vjernog podanika čija je hrabrost simbol vjernosti monarhu. Don Diego Don Diego je stariji čovjek. No. kraljeva kći. Taj nesretni događaj uznemiruje cijeli dvor. Nakon dvoboja gubitnik ipak ostaje umišljeni grof. Nakon toga Himena kod kastiljskog kralja Fernanda traži kaznu za Rodriga iako je zaljubljena u njega. ili početkom siječnja 1637. napadne don Diega pronalazi ga don Rodrigo koji želi osvetiti oca i izaziva ga na dvoboj. Rodrigo je zaljubljen u Himenu. stručna kritika žestoko je napala Corneillea. u kojem je bila praizvedba Cida. Jako voli Himenu i zato se nađe u velikoj nedoumici kad ga otac zamoli da se osveti Himeninom ocu. 1. a hrabri. da je izazvao naklonost i u najsuzdržanijih gospoja…». Kralj je to primoran prihvatiti te daje Himeni pravo da izabere čovjeka koji će braniti njenu čast.st. sina don Diega. je ludo zaljubljena u don Rodriga. Infantkinja pradstavlja prevlast volje i razuma nad strastima i služi kao primjer svim ženskim članovima dinastije. Pošto je star.Mjesto zbivanja: kraljevski dvor u Sevilli i okolica Vrijeme zbivanja: Corneille je radnju smjestio u 11. a prijestolnicu je radi lakše obrane od Maura prenio u Sevillu. Don Diego šalje Rodriga u boj protiv Maura da bi ga bar nakratko udaljio s dvora. Mladići se susreću u dvorištu dvora i Rodrigo pobijedi don Sancha. do 1099. U njega je zaljubljena i dona Uraka. krajem prosinca 1636. Analiza likova: Don Fernando Don Fernando je kastilski kralj. kastiljska infantkinja. što zaključujem po tome to lik don Rodrigo predstavlja stvarnog španjolskog junaka Rodriga Diaza de Bivara koji je živio od 1043. i zbog časti i uvrede nanesene ocu ubija grofa Gormaza. Tako kad Himena traži da Rodrigo plati za svoje nedjelo kralj ju nagovara da odustane jer zna da je Rodrigo neustrašiv i velik ratnik. već da priželjkuje da . Don Rodrigo Don Rodrigo je mladi vitez. Kralj na kraju kaže da je sramota s Himenina imena sprana te da se ona i Rodrigo mogu vjenčati. Himeni se odmah ponudi don Sancho kao čovjek koji će stati pred Rodriga da obrani njenu čast i Himena prihvaća njegovu Ponudu. Kralj ga hvali te ga stavlja pod svoje okrilje. kći grofa Gormaza. Zato moli Boga da joj skrati muke. O djelu: Corneilleovo djelo izvorno se zove Le Cid što znači gospodar i počasni je naslov koji su Mauri nadjenuli don Rodrigu zbog njegove hrabrosti i virtuoznosti u borbi. On sa svojom vojskom uništava Maure i slavno se vraća na dvor. naime. Kao izvor Corneilleu je poslužila drama Cidova mladost Guillena de Castra. a ona će pobjedniku biti žena. moli sina da ga riješi sramote i ubije grofa. Igrom slučaja ne zna se točno kada je bila praizvedba. sa porazom i činjenicom da je drugoj dala ono do čega joj je bilo najviše stalo. Grof i dalje nastupa vrlo samouvjereno i nagovara Rodriga da odustane od borbe. i proslavio se u borbama protiv Maura. Povjerava se svojoj odgojiteljici Leonori koja joj uzalud govori kako je veza s Rodrigom nemoguća zbog staleških razlika. Kada mu kralj povjerava dužnost kraljevićeva odgojitelja ljubomorni grof Gormaz ga oštro napadaIako je svjestan da mu je sin zaljubljen u grofovu kćer i da bi tu ljubav mogli ugroziti bilo kakvi sukobi dviju obitelji. On je tako lijep. žali mrtvog grofa iako si je sam nepromišljenim ponašanjem priredio takvu sudbinu. Publiku je drama oduševila. Čuvši pesimistična sinova razmišljanja otac mu savjetuje da ode u borbu protiv Maura koji će se s plimom iskrcati podno grada. don Diego se ne može obraniti te poziva u pomoć svoga sina Rodriga. Nakon dužeg razmišljanja ipak odluči postupiti prema dužnosti i udovoljiti ocu. Čuvši to Himena priznaje Rodrigu da ga voli i da ne želi don Sancha za muža. I sama kraljevna svjesna je toga. sin don Diega. Dona Uracca Dona Uracca je španjolska kraljevna. Uspješan je vladar. svojim dostojanstvenim svladavanjem svih osjećaja koji bi mogli narušiti njezin ugled. ali mu je čast važnija i od ljubavi. Don Diego i grof se posvađaju. a Rodrigo tek vitez. Kada Himena kod kralja uspijeva isposlovati da Rodrigo ipak odgovara za ubojstvo njezina oca i on određuje da će se boriti protiv don Sancha te da će pobjednik dobiti Himenu za ženu Rodrigo odlučuje da će prepustiti pobjedu protivniku i tako otići u smrt. Rodrigo je postavljen za vođu u tom boju. On je razuman i mudar. Don Gomez Don gomez je Himenin otac i velik ratnik koji je izvojevao mnoge pobjede u čast svoje zemlje. Kada čuje da je kralj za odgojitelja svoga sina odabrao don Diega ostaje povrijeđen jer smatra da je on zaslužio tu dužnost. Kratki sadržaj: Himena. Kraljevna se na kraju miri sa sudbinom nesretne ljubavi. Himena i dalje uporna u svojoj želji da osveti oca iziskuje od kralja da pusti Rodriga u dvoboj. Kralj je i suosjećajan. dostojna zamjena za grofa Gormaza. a u jednom pismu ravnatelj kazališta Marais. Nakon što oštrim riječima. Himeni kažu da je Rodrigo mrtav te ona padne u nesvijest i time dokazuje da je zaljubljena u Rodriga. napisao je književniku Jeanu Balzacu: «…Cid… je očarao cijeli Pariz. Uracca je kraljevna. kao i činjenice da Rodrigo voli Himenu. radi u korist države i naroda. don Rodrigov otac i kraljev podanik. postupa promišljeno i sve što radi. Zaljubljena je u don Rodriga kojega istovremeno pokušava spojiti s Himenom. mladi vitez uspijeva osvetiti oca. a potom i fizički. Shvaća Himeninu žalost zbog gubitka oca pa nastupa zaštitnički i smiruje ju. i da je potreban državi kako bi vodio pohode protiv Maura.

-osveta -neuzvraćena ljubav -čast -ubojstvo Himena: « Moja ljubav je jaka. mjesta i radnje. osjećaj krivnje i želja za kaznom. koji ne gleda samo na svoje dobro i svoju korist Don Arias Don Arias je kastilski plemić. Gradeći zaplet svoje tragedije na sukobu između ljubavi i mržnje. u svom obraćanju kralju pokazuje kako. utjelovljenja ambicije ponosa i patriotizma. Bez dvojbe idem kud me čast i dužnost vode. a možda i čežnja. postoje samo čudovišta ljudske prirode. Kraljev je bliži podanik i neizmjerno ga poštuje. a veza s njim naizgled nema nikakvih zapreka. uzvišeni. dakle. ljubavi tako se proteže kroz cijelo djelo. priželjkivanje da će sudbina ipak dopustiti da on i Himena budu ponovno zajedno i sretni. osuđuje zlo i porok. plemenito poštedi slabijem don Sanchu život te izbori pravo na Himenu kao suprugu. Tako je don Diego kod kojeg je u krivom trenutku prevladao osjećaj ljutnje i zavisti platio to životom. razuman čovjek koji savjetuje grofa da smiri svoje uzburkane osjećaje te se ispriča don Diegu i kralju za bahato ponašanje. a njena odgojiteljica Elvira i kraljevna ju uzalud pokušavaju smiriti. a i Rodriga. Don Sancho Don Sancho je mladi vitez. Kada u razgovoru s Rodrigom saznaje da će se on bez borbe prepustiti smrti tj. Na sreću. psihička snaga i veličina duha. krhka. U nju su zaljubljeni don Rodrigo i don Sancho. » Budući da je Cid moralištička drama. Smatra da su upravo oni važniji od ljubavi. Tada on ushićen ode u boj. a likove prikazuje kao svojevrsne nadljude kod kojih volja i um potpuno nadmašuju osjećaje. Zaljubljen je u Himenu i želi se osvetiti don Rodrigu za ubojstvo grofa u njeno ime. Moglo bi se shvatiti da su likovi čije ponašanje nije bilo u skladu s time na neki način kažnjeni. dok ih istovremeno zove srce koje nalaže suprotno. sve do trena kad se grof i don Diego ne zavade. a hvali vrline i pobjedu dužnosti nad strašću. Problematika: 2. Kada čuje o njihovoj svađi. brižna Himena se uznemiri. Pisano je u stihovima. Na kraju likovi dobivaju priliku i za ljubav. Likovi ponajprije postupaju prema očekivanjima drugih. te se na neki način djelo na njemu i temelji. možemo reći da u svijetu Corneillea ne postoje podlaci i slabići. Nakon dvoboja. no ljubav nije nužnost Jer je potiskujem i vršim svoju dužnost. Najplemenitijim postupkom u drami smatram upravo onaj Rodrigov kojim se izdigao iznad primitivizma toga doba i odlučio poštediti život don Sanchu. Još tragičnija vijest o očevoj smrti dodatno ju uzrujava.Rodrigo pobijedi. zapravo nije spremna podnijeti još jedan «udarac». Ona svoju ljubav iskazuje don Rodrigu. Motiv sukoba dužnosti i osjećaja. don Sanchu u dvoboju. Kompozicija: Djelo je komponirano u 5 činova.U tim rečenicama osjeća se velika ljubav. francuski književnik Pierre Corneile je stvorio svijet koji se temelji isključivo na načelu časti i dužnosti. na tren zaboravlja ponos. Po kraljevoj zapovijedi najprije ode još jednom pomrsiti račune Maurima. u uvjerenju da je njen dragi mrtav. dok su oni kod kojih su prevladali um i volja. jer voli i oca. Himena je kao i većina Corneilleovih likova svojevrsni nadčovjek kod kojega volja i um nadmašuju osjećaje. U djelu je ostvareno aristotelovsko pravilo o jedinstvu vremena. Himena Himena je kći grofa Gormaza. plemenit čovjek. Rodrigo ipak nije umro pa Himena mirno i sretno prihvati činjenicu da će uskoro postati njegova supruga. prema časti i dužnosti. Sve je upravo savršeno. tradicije. Općenito. U ovom djelu Corneille je iznio problematiku časti. . odnosno dužnosti nasuprot ljubavi i osjećaja. poput Himene i Rodriga. zatim se vrati i vjenča sa svojom dragom.

pa čak i u zločin. ali s neizvješnošću u pogledu djelovanja: samo sam tako mogao uskladiti zahtjeve pozornice s povijesnom istinom. konačno. proslavljenog u borbi s Maurima. uglavnom uzastopne. Od pripovjednih tehnika prisutni su dijalog i monolog. Pravilo tri jedinstva: Pravilo "trojnog jedinstva" iskazivalo je da radnja u tragediji nude jedinstvena. Uzvišenost odnosa Rodriga i Himene i razlog preranog sretnog završetka: U nastavku imamo daljnje razmatranje neobičnog i jedinstvenog odnosa don Rodriga i Himene. odnosno 12 sati (jedinstvo vremena). dvorana u palači. uzvišenije i draže od prosječne dobrote sklone da padne u slabost. mnogi su prigovarali Corneilleu što je. zbog ljubavi prema Rodrigu i nemogućnosti da se ona ostvari. a ne uključuje komediju . i nije se smjelo mijenjati (jedinstvo mjesta). predstavlja nešto ganutljivije. pa čak i u 19. ono vrijedi još uvijek kao najljepše kod onih kojima nije do krajnje strogih pravila. stvorivši lik Infantkinje s njenom tajnom neuslišanom ljubavi. prozvali El Cid Campeador-Gospodin Borac. Stoga su sve scene gdje se pojavlljuje Infantkinja izostavljane prilikom prikazivanja u 18. Što se tiče samog jedinstva radnje. a rečenice razumljive što ujedno dramu čini zanimljivom.Upravo su ga oni ."niski žanr". brata i sestre. Povijesno je to tako i to se publici u ono vrijeme sviđalo. javni trg. . stoljeću! Danas se smatra da je njezina uloga i te kako važna i da njezina unutrašnja borba. ton svečan. majke i sina. Corneille koristi brojna stilska sredstva. vrijeme trajanja nije smijelo prijeći 24. 3. zapravo poremetio jedinstvenost zapleta i unio elemente digresije. Pojedini dijelovi naprosto osvajaju svojom rječitošću i sadržajem. zacijelo ne bi svidjelo. Da ne zapadnem u pruturječje s poviješću. Ima rime. Osjećajući da je to slaba točka komada. Pisac o djelu: Premda sam sebi u ovome djelu dopustio više slobode nego u ikojem drugom svojem djelu (tragediji). Uzvišenost Himeninih osjećaja: Himena koju njezina dužnost sili da traži smrt svojega dragoga i koja ujedno strepi da će biti uslišana pokazuje strast življe i vatrenije od svega što može da bude između muža i žene. Stil je izrazito uzvišen. Mjesto zbivanja je trebalo biti jedno npr. Zato mi je to mučno gledati kako Himena daje svoj pristanak kod španjolskog pisca premda on u svojoj komediji daje vremenski raspon tri godine. iz poštovanja prema njegovoj hrabrosti i poštenju.Stil i jezik: Drama je pisana u stihovima. El Cid (El Sid) nadimak je nacionalnog španjolskog junaka Rodriga Diaza del Vivara. 4. to jest bez digresije i epizodnih uloga koje odvlače pažnju s glavnog predmete (jedinstvo radnje). Velika krepost kao i vrlina kojoj ona ostavlja svu svoju snagu da bi je još slavnije pobijedila. Corneille se brani zbog mogućeg sretnog završetka i pravda se ovako: Istina je. držao sam da moram nabaciti koju misao. međutim. pruža još jednu ilustraciju tog osnovnog principa Corneilleove koncepcije svijeta: čast i dužnost važniji su od ljubavi. tu se treba zadovoljiti time da Rodrigo bude izbavljen iz smrtne opasnosti a da ne bude gurnut u ženidbu s Himenom. pred hramom. Ona ipak toliko voli Rodriga da to ne može sakriti pred drugima. izraz bogat. našoj današnjoj publici to se. Sva ta ograničenja vrijede za tragediju koja je "visoki žanr".