You are on page 1of 15

Optički prijemnici, pojačivači i

osjetljivost optičkih komunikacija

Seminarski rad

1

....... 2 2....………..……...... Uvod..........1...11 6.........6 2........... …………............................ Tipovi optičkih pojačavača……………………………………………................................... Optički kablovi………………………………………………………………………..............................................Kablovi sa usporednim paricama......3............................ Primjena optičkih pojačavača………………………………….....…...............SADRŽAJ: 1..........12 7........... Literatura………………………………………………………………………................................ kablova sa uporednim paricama i optičkih kablova…………………………………………………………………......3 2...... Uporedbe koaksijalnih kablova.......... tipovi i upotreba koaksijalnog kabla..4 2..........…………………......2........... Osobine i vrste prijemnika……………………………………………….... Osobine...……12 2 ................... Zaključak………………………………………………………………….........Koaksijalno kablo..............…………….1.. Vrste kabova..……………7 4... Osobine.............8 5.…..3 2......105.........................2.......6..4 2...........................4....…............6 3.....3 2... Popis slika…………………………………………………………………………. Optički pojačavači…………………………………………………………….............….........5........ Optički prijemnici………………………………………………………......8 4... prednosti i mane optičkog kabla……………………............…………12 8........................................... Vrste i osobine.............1.............10 5...................….....

zasnivajućisvoju teoriju na dualnoj prirodi svjetlosti. UVOD Najprimitivnije optičke komunikacije bile su one posredstvom l j u d s k o g o k a . Kapany 1956. Debey su 1910.godine je A. Faraday ukazali na mogućnost korišćenjacijelog spektra talasnih dužina svjetlosti u optičkim komunikacijama. uređaja načinjenog odsistema ogledala i prizmi kojim se prenosio ljudski glas na daljinu. Hondros iP. Ovakav svjetlovod predstavlja preteču optičkog vlakna.G. propuštajući svjetlosni zrak kroz mlaz vode. koji je i dao naziv "optičko vlakno". Istraživanja koja su vodili D. god. počele su se koristiti 1950. Maxwell i M. U drugoj polovini XIX veka su J. godine. godine dovela do rješavanja Maxwell-ove jednačine za slučaj prostiranja svjetlosti duž cilindričnog dielektričnog štapa. godineizveo J.Bell patentirao i prikazao rad fotofona. kao svjetlovodi. čiji je tvorac bio N. Tyndall. a prijemnik ljudsko oko. Prvi naučni pokušaj provođenja svjetlosti kroz dielektrik je 1870. prenosni medijum vazduh. Krajem 1880. godine predložio prevlačenje staklenih šipki omotačem od stakla kako bi se sman jilo rasipanje provođene svjetlosti i smanjio uticaj spoljašnjih izvora svjetlosti. a VanHeel je 1954. 1. I z v o r i svetlosti su bili Sunce ili vatra. 3 .Staklene šipke.

1. Kablovi sa upredenim paricama 2. žica ima osam (4 para) i označene su različitim bojama. koji su upredeni jedan oko drugog. Ovim se pruža bolja zaštita od smetnji signalu koji se prenosi kroz kabl. četiri parice obuhvaćene su spoljnim omotačem od PVC-a ili teflonom (ako kabl treba da bude vatrostalan). 2. Slika 1. a samim tim i omogućuje prenos većom brzinomi na veću udaljenost od UTP kablova. UTP) i okopljenim paricama (Shielded Twisted-Pair. Kod oklopljenih kablova (STP kablovi) sa upredenim paricama svaka parica pojedinačno se obmotava alumininjumskom folijom (ili nekim drugim omotačem). Radi fizičke zaštite od okoline. Postoje dva tipa ovih kablova: sa neoklopljenim paricama (Unshielded Twisted-Pair. Vrste i osobine Kablovi sa upredenim paricama u svom najjednostavnijem obliku sastoji se iz dva izolovana bakarna provodnika (žice). a zatim se oko svih parica zajedno stavlja spoljašnji omotač u obliku bakarne mreže (širma). koaksijalno kablo i optičko kablo. kablove sa bakarnim provodnicima) podaci se prenose u obliku električnog signala. Da bi se još više smanjilo preslušavanje.2. Kroz koaksijalne i kablove sa upredenim paricama (tj. a kroz optičke u obliku svjetlosnog signala. odnosno različit stepen upredanja po jedinici dužine. Upredanje žica smanjuje preslušavanje između različitih parica i pruža dobru zaštitu od slabijih elektromagnetnih smetnji. STP). Vrste kablova Imamo tri vrste kablova: kablo sa upredenim paricama.Kategorije UTP kablova po standardu EIA/TIA-568 Maksimalna dužina jednog segmenta ovog kabla na kojoj računari mogu biti povezani bez dodatnih pojačanja je 100 metara.U obliku u kojem se danas najčešće koristi za umrežavanje. 2. 4 . svaka parica ima različit korak upredanja.

jer u suprotnom dolazi do kratkog spoja. Struktura koaksijalnog kabla 5 . Pored konektora RJ-45. oko koje se nalazi najprije izolacija. Pribor za povezivanje koji se koristi za UTP kablove dosta je raznovrstan. Slika 2. tipovi i upotreba koaksijalnog kabla U svom najjednostavnijem obliku. Bakarni provodnik i širm ne smiju biti u kontaktu. Osobine. a nisu pogodni ni za brz prenos podataka na veće udaljenosti. Problem kod ovih kablova može da bude pojava preslušavanja. zbog toga što su jeftini i lako se postavljaju. patch panel). Slika 3.. Prije svega. Izgled koaksijalnog kabla Slika 4. Koaksijalno kablo 2..4. STP kablo Kao i UTP kablovi. tu su i zidne maske.3. paneli za prespajanje (engl. na kraju. kod njih boje imaju isto značenje i mogu se koristiti u svim Ethernet mrežama. distribution rack). razvodne stalaže (engl. spoljašnji zaštitni omotač.širm i. plastika ili teflon. koaksijalni kabl se sastoji od bakarnog provodnika (žice) u sredini. 2. Kao spoljašnji omotač koristi se najčešće guma. a zatim sloj od metala upletenog u mrežu . i STP kablovi se razvrstavaju u iste kategorije. UTP kablovi su danas postali standard za LAN mreže.

Njihov bakarni provodnik je deblji od provodnika tankih koaksijalnih kablova. Debljine su oko 0. ali zato omogućuje slanje signala na veće daljine. 6 . mogu da prenose signale na veću daljinu bez značajnijeg slabljenja signala (do 500 m) i pružaju bolju zaštitu od elektromagnetnih smetnji nego tanki kabl.5 inča). koriste se:  BNC konektor za kablove Lemi se na kraj kabla ili se pričvršćuje na njega (krimpuje) pomoću posebnih kliješta.*http://pnatalija. Takođe omogućavaju prenos podataka od 10 Mb/s. Kao pribor za ostvarivanje veza kod ovih kablova.64 cm (0. Koriste se za realizaciju topologije magistrale. da bi prihvatio lutajuće signale. Impedansa im je 50 oma Zbog veće debljine samog provodnika i izolacije. Debeli koaksijalni kablovi su debljine 1. Omogućavaju prenos podataka od 10 Mb/s.wordpress. i zato se teže savija i postavlja. ali još uvijek negdje (najvjerovatnije u fabrikama i sredinama sa jakim elektromagnetnim smetnjama) postoje mreže sa ovim kablovima.  BNC produžni (nastavni) konektor Koristi se za nastvljanje dva tanka koaksijalna kabla.  BNC terminator Postavlja se na slobodne krajeve kabla koji predstavlja stablo u topologiji magistrale. Tanki kablovi su savitljiviji i lakše se nameštaju od debelih kablova.com/2009/09/13/ Postoje dva tipa koaksijalnih kablova:  tanki (engl.  BNC T konektor Omogućuje povezivanje računara sa mrežnim kablom. Mreža za čiju realizaciju se koriste ovi kablovi zove se tanki Ethernet. thicknet) kabl – RG-8 i RG-11 Od potreba konkretne mreže zavisi koja će vrsta biti upotrebljena.27 cm (0. Mana im je što ne obezbijeđuju brzine prenosa kao neki drugi kablovi. ili 10Base2 standard.25 inča). Do značajnijeg slabljenja signala dolazi na razdaljinama većim od 185 metara. thinnet) kabl – RG-58  debeli (engl. Njihove glavne prednosti su otpornost na elektromagnetne smetnje i mogućnost slanja podataka na veće daljine. Koaksijalni kablovi su danas gotovo istisnuti iz upotrebe u računarskim mrežama.

Za to je potreban svjetlosni izvor. Oko reflektujućeg omotača svakog vlakna je plastični omotač. Optički kablovi 2.6. Kabl se sastoji od jezgra koje čine dugačke niti napravljene od kvarcnog stakla ili plastike. odnosno fotonima. Zbog toga što optičko vlakno može podatke da prenosi samo u jednom pravcu. tzv. Slika 5. primarni reflektujući omotač ili presvlaka. a dodata su i vlakna od kevlara. 2.5. prednosti i mane optičkog kabla Kod optičkih kablova podaci se prenose u obliku svjetlosnih signala. Jezgro je okruženo slojem od reflektujućeg stakla. To se postiže laserima ili LED diodima. Osobine. a drugo ih prima. kabl se uvek sastoji od (bar) dva vlakna u odvojenim omotačima – jedno vlakno šalje signale. odnosno da se pobude fotoni. što obezbijeđuje čvrstinu a zatim se sva vlakna zajedno presvlače zaštitnim slojem plastike. Struktura optičkog kabla 7 .

Uporedbe koaksijalnih kablova.  Preslušavanje 8 . ne podliježu ni elektromagnetnim smetnjama. 3.com/2009/09/13/ Pošto su staklaste materije suštinske komponente optičkih vlakana. Takođe. Dobre osobine ovih kablova su što podržavaju velike brzine prenosa podataka (gigabitne) i omogućavaju prenos podataka na velike razdaljine (kilometarske). pa se ne mogu prisluškivati i bezbijedni su od krađe. sa njima se mora pažljivo rukovati i ne smiju se nipošto oštro savijati. a od kablova sa bakarnim provodnicima najbolju zaštitu pružaju debeli koaksijalni kablovi.wordpress. kablova sa upredenim paricama i optičkih kablova su:  Lakoća instaliranja Najlakše se instaliraju UTP kablovi. treba biti i oprezan u radu sa njima u pojedinim situacijama. Optički kablovi se instaliraju najteže i zahtijevaju veću stručnost.  Oklop Oklop štiti kabl od fizičkog oštećenja i elektromagnetnih smetnji. Podaci se ne prenose električnim impulsima. Optički kablovi pružaju relativno siguran prenos podataka sa stanovišta bezbijednosti. i 7. Loša strana im je cijena (mada su sve jeftiniji) i zahtjevaju veću stručnost prilikom postavljanja i povezivanja. Slika 6. Izgled optičkog kabla * http://pnatalija. a s obzirom na to kako se podaci prenose. Ove smetnje kod optičkih kablova ne postoje. kablova sa uporednim paricama i optičkih kablova Neke uporedne karakteristike koaksijalnih kablova. nego svietlosnim. jer laserski zrak može da ošteti rožnjaču.

To je kombinacija optičkog detektora. 4.  Slabljenje signala Različite vrste kablova različito podliježu ovoj pojavi. a pri tom treba da sačuvaju signal od šuma koji bi mogao da se doda u postupku obrade i pojačanja signala.Lavinska fotodioda (APD . razdaljinu prenosa i bezbijednost kao skuplji optički kablovi. ali recimo ne nude brzinu. Kablovi sa optički vlaknima prenose više od 1 Gb/s. 9 .  Cijena UTP kablovi su najjeftiniji.PIN fotodioda (p-n spoj sa dodatim slojem čistog dielektrika između p i n oblasti) . elektronskog pretpojačavača i komponenti za obradu i rekonstrukciju signala. Postoje tri vrste optičkih ili fotodetektora. Optički prijemnici 4.mini i mikro kućištu. Oni rade sa veoma slabim signalima. Optički kablovi su izuzeti i od ovog problema. Osobine i vrste prijemnika Optički prijemnici pretvaraju optički signal u iskoristivi električni signal.Fotodioda (p-n spoj) . fotodioda sa dodatim još jednim p slojem). Prijemnici su najsloženije komponente u optičkom sistemu. Fotodetektor konvertuje optičku snagu u električni izlazni signal. Najvažniji dio prijemnika je fotodetektor. Standard za današnje LAN mreže sa bakarnim provodnicima je 100 Mb/s. ova pojava je slaba tačka kablova sa upredenim paricama.1.  Brzina prenosa Brzina prenosa mjeri se u Mb/s. S druge strane. To su: .Avalanche Photodiode. Prijemnici se proizvode u dvije varijante . pa se zato za svaki kabl specifikacijom samog kabla preporučuje maksimalna dužina za konkretni kabl.

Zbog velike ulazne otpornosti.mikro optički prijemnik Šematski prikaz cijelokupnog prijemnika dat je na slijedećoj slici: Slika 10. Stepen za odlučivanje i sinhronizaciju (stepen za uobličavanje) Velika osjetljivost se može postići tako što se poveća ulazni napon u predpojačavač. MOB-100 . Slika 8. MOB-x29a . Ulazni stepen (front ‐ end) 2.mini optički prijemnik Slika 9. Pojačavački stepen (linearni kanal) 3. Šema prijemnika Prijemnik se sastoji iz 3 stepena: 1. S druge strane. 10 . Da bi se to postiglo koristi se predpojačavač velike ulazne otpornosti. ovaj napon je moguće pojačati ako fotodetektor “vidi” radni otpornik velike otpornosti. zbog čega se ovakav ulazni stepen naziva visoko‐impendansnim ulaznim stepenom. visoko‐impendansni dizajn obezbijeđuje minimalni doprinos šumu.

Ovaj parametar se definišekao vjerovatnoća pogrešne detekcije bita u kolu za odlučivanje. optički pojačavači se mogu koristiti zakompezaciju gubitaka u optičkom vlaknu i spojevima. pa govorimo olinijskim pojačavačima (Line Optical Amplifier. Univerzitet u Beogradu „Optički prijemnici“. kojem je svrha da poboljša osjetljivost prijemnika. Osim toga sistemkoji koristi ove pojačavače transparentan je za signale svih brzina prenosa. 5. Važno je naglesiti da su u većini primena upotrebljavani kao linearni pojačavači i ne omugućuju sve radnje vezane uz regeneraciju (retiming i reshaping). što jebroj pogrešno detektovanih signala podeljen sa brojem pristiglih optičkih signala. Širok optički pojas pojačavača poklapa se dovoljno dobro sa pojasem vlakna. atu osobinu nema ni jedna elektronska komponenta. kako bi se kompenzovali gubici nastali nakonlaserskog predajnika. Osnovni parametar koji određuje performanse prijemnika jevjerovatnoća greške (BER – bit error rate). * Elektrotehnički fakultet. U tom slučaju se osjetljivost prijemnika definiše kao srednja prijemna snaga Prec potrebna prijemniku da obavlja funkciju prijema sa vjerovatnoćom greške BER = 10‐9. S druge straneoptičkog vlakna može se postaviti optički predpojačavač (OpticalPreAmplifier.1. u procesu multipleksiranja.LOA). Dejan Gvozdić 5. Važnost pojačavača je osiguranje velikog pojačanja (do 50 dB) preko velikog pojasa (oko 4 THz). Optički pojačavači Optički pojačavači omogućuju jednako pojačanje svjetlosti. U 11 . nizak iznos šuma iuzak frenkvencijski pojas. Primjena optičkih pojačavača Optički pojačavači se mogu koristiti i koriste se u različitim primjenama.BOA). Za klasično pojačanje signala u prenosnim sistemima možemorazlikovati t r i primjene.Za optički prijemnik se kaže da je osjetljiv ako zadate performanse postiže sa što je moguće manjom optičkom snagom koja do njega dolazi. Dr. i kako bi se nivo optičkesnage podigo na onu koja nije raspoloživa u laserskim predajnicima. Npr. Nakraju. anajvažnija svojstva uključuju visok stepen pojačanja.OPA). Prije svega optički pojačavači se koriste kao pojačavači snage nakon multipleksiranja više optičkih signala (Booster Optical Amplifier. Znači da nema potrebe za mijenjanjem sklopova pri korišćenju različitih brzina.Osnovno svojstvo takvih pojačavača je visoka izlazna snaga. BER od 2 x 10‐6 odgovara greški od 2 bita na miliondetektovanih. Najčešće uziman kriterijum za digitalne optičke prijemnike je BER = 10‐9. bez potrebe za opto-elektronskom konverzijom. prof.

Nažalost njihova mana je da se optički šum pojačava isto kao i korisni optički signal. Najvažniji su ovi: • Pojačanje od ulaza do izlaza vlakna • Širina pojasa zajedno s pojačanjem • Količina šuma generisanog pri pojačanju (ASE) 12 . Poluprovodničkilaserski pojačavči populacijsku inverziju postižu pumpanjem strujeelektrona. Za sve aplikacije sa optičkim pojačavačima razmatra se više parametara. odnosno pumpanje struje fotona.SLA) i EDFA. * Univerzitet u Kragujevcu. Međutim u WDMsistemima. te unose i šum spontane emisije. odnosno proces pojačanja je potpuno nezavistan od formata modulacijesignala. svaka talasna dužina mora biti odvojena prije nego što bude elektronski pojačana. a zatim se sve talasnedužine ponovo moraju multipleksirati prije slanja signala. Ovaj tip pojačanja obezbieđuje potpunu transparentnost podataka. Oba pojačavača rade na principu procesasimultane emisije gdje ulazni fotoni izazivaju generisanje dodatnih fotona iste frenkvencije. koji rade po principu nelinearnog Ramanovograsijanja praktično nemaju ograničenje u kom opsegu talasnih dužina semogu promjeniti. Osnovni uslov ovom procesu je populacijska inverzija a u načinu ostvarivanja populacijske inverzije ležiosnovna razlika između spomenuta dva tipa pojačavača.U današnjim digitalnim optičkim mrežama (SONET i SDH). Tipovi optičkih pojačavača Postoje tri osnovna tipa optičkih pojačavača: poluprovodnički optički pojačavači. optički signali se prvokonvertuju u elektronski signal. eliminišući pritom suvišan šum. Srđan Maravić 5. Tehnički fakultet Čačak „Elektrotehnika sa elektronikom“. pojačavači zasnovani na dopiranim vlaknima i Ramanovi pojačivači. On predstavlja osnovni element u sistemima za optičku obradusignala. koji koriste elektronsko pojačavanje.Slijedi opis dva najvažnija tipa pojačavača koja se koriste u telekomunikacijama. Optički pojačavači koriste principestimulisane emisije. jer to zavisi samo od talasne dužine pobudnog lasera.Ramanovi pojačivači. seminarski rad: Optički filtri i pojačavači. dok optički pojačavači sa dopiranom niti koriste optičko pumpanje. faze i polarizacije. ponovo pretvara u optički i zatimse prenose dalje.optičkimmrežama se optički pojačavači mogu koristiti za konverziju talasnih dužina ikao vrata u optičkim prostornim komutatorima. regeneriše. To su poluporvodnički laserski pojačavači (Semiconductor Laser Amplifier. Ovakva 3R regeneracija signala reprodukuje originalnioblik impulsa.2. slično kao i laseri. Optičko pojačanje signala razlikuje se od opto-elektronskog utolikošto može da pojačava samo snagu signala bez obnavljanja njegovogoblika. kojekoriste optičko vlakno samo kao sredinu za prenos. Ovdje se pojačanje ostvaruje rasijanjem u postojećem transmisionom vlaknu. Za razliku od njihoptički pojavači pojačavaju optički signal bez prethodne konverzije uelektronski domen.

jer je prije njihjedini način obnavljanja optičkog signala bila elektronička regeneracija. nepravilnosti spoja jezgra i omotača. Zbog toga je pojava optičkih pojačala bitno promijenila proračun optičkog prijenosa. Uzrok zbog kojeg se javlja slabljenje prenosa signala je postojanje nečistoća u vlaknu. tj. a takođe zavisi i od broja refleksija koje pretrpi zrak na svom putu. Postavljanjem pojačavača brzina prenosa signala znatno se povećava. Zaključak: U ovom radu uočavamo da su optička vlakna pokrenula razvoj grane industrije vezane za fiber optičke komunikacje. Regeneratori su bilinetransparentni s obzirom na brzinu prenosa i oblik modulacijeza razliku od optičkihpojačala. počevši od proizvođača optičkih vlakana. 13 . 6.• Polarizacijska osjetljivost pojačanja komponente premavarijacijama polarizacije ulaznog signala • Snaga zasićenja: snaga signala pri kojoj pojačanje padne za 3dB ispod pojačanja pri nezasićenju Slika 11. molekularne apsorpcije. FX-100 senzorski pojačavač Slika 12. primanjesignala i ponovno slanje. AC1000/AC500 pojačavač. primjena opto .električne pretvorbe. familija visokokvalitetnih linijskih pojačavača. preko kablovskeindustrije do proizvođača aktivnih i pasivnih komponenti i proizvođača prateće opreme za komunikacione sisteme.

Seminarski rad: Optički filtri i pojačavači. Saobraćajni fakultet Doboj. „Optički prijemnici“ prof.com/2009/09/13/). Dr. Srđan Maravić. Optičke komunikacije (skripta). (http://pnatalija. 3. Predmet: Elektrotehnika sa elektronikom“ Univerzitet u Kragujevcu Tehnički fakultet Čačak 14 . 2. Velimir Radlovački. Dejan Gvozdić. 4. Mrežni kablovi.wordpress. Literatura: 1.7. Univerzitet u Beogradu Elektrotehnički fakultet. Wikipedija. Računarske mreže i komunikacije. 6. 5.

strana 3 2. Kategorije UTP kablova po standardu EIA/TIA-568. Slika 5. Šema prijemnika. strana 4 3. i 7. Slika 9. MOB-x29a . STP kablo. Slika 1. strana 9 15 . Slika 2. Slika 3. Slika 6.8. strana 6 6. strana 4 5. Izgled optičkog kabla.mikro optički prijemnik. Struktura optičkog kabla.mini optički prijemnik. Slika 10. Slika 8. strana 6 7. Slika 4. Izgled koaksijalnog kabla. Struktura koaksijalnog kabla. strana 4 4.strana 8 8. Popis slika: 1. MOB-100 .strana 8 9.