You are on page 1of 8

Univerzitet u Sarajevu

Filozofski fakultet

Govor Moravača

Sarajevo, 13.01.2017.
Mentor: prof.dr. Senahid Halilović

Studentica: Alisa Zećo

p tạ ‘peta’). u ovom je govoru provedena deoksitoneza: kratki je naglasak pomaknut sa zadnjega otvorenog i zatvorenog sloga na prethodni slog. naglašeni su akutom (p re ‘pero’. Upitno- odnosna zamjenica za neživo (‘što’) u njemu glasi kj i k. odnosno da nije zahvaćen naglasnim inovacijama u pogledu intonacije dugih naglasaka ili pomicanja naglasnoga mjesta. U odnosu na polazni starohrvatski naglasni sistem. r š te ‘rešeto’. ĩglạ. jednako oni s polaznom dužinom kao i oni s polaznom kračinom. kao nastavak u suvremenoj morfološ-koj paradigmi moravčanskoga govora. kratak i dug. ẽber ‘čabar’. pẽkel ‘pakao’. ũvạti. pripuvi edạti. pridjevsko -zamjeničke sklonidbe. prez. prez. u višesložnim riječima na zadnjem slogu kratki naglasak ne dolazi. lạ ‘pčela’. r nili‘hranili’. vjerojatno je nastao od nastavka . õvek. Drugim riječima. i to u obama slučajevima u obliku akuta: a) pomak na polazno kratku penultimu: b dre ‘bedro’. Tako su izjednačeni naglasni tipovi võdạ (s polaznim kratkim naglaskom na ultimi i prednaglasnom kračinom). õre ‘orah’. b rem. r em. i u L mn. pĩliti. r bre ‘rebro’. Zanaglasni dvoglas -i e. m dvet ‘medvjed’. gõrạ. Kao iznimka od pravila javlja se nastavak -i eu G mn. kĩpeti. kõjnạ. gl vạ (s polaznim kratkim naglaskom na ultimi i prednaglasnom dužinom) i sũšạ (s novim praslavenskim akutom na penultimi). p re ‘pero’. snẽxạ ‘snaha’. kao i u ostalim kajkavskim te velikom dijelu čakavskih govora. pr. osnovna kajkavska akcentuacija. u građi zabilježen u nekoliko primjera ženskoga roda: bi eli e(devenȋc) ‘bijelih’. d skạ. ni e (devenȋc) ‘crnih’. le ‘čelo’. m klạ ‘metla’. Akcenti U govoru Moravča postoje tri naglaska: ˈ – kratki – dugi silazni (cirkumfleks) ͠ – dugi uzlazni (akut) Polazne su zanaglasne dužine ( ˉ ) pokraćene. Sekundarno naglašeni predzadnji slogovi. Kajkavski govor Moravča prema Ivšićevoj podjeli pripada konzervativnoj zagorsko-međimurskoj skupini. im. j zek ‘jezik’. dẽcạ. Na ostalim se slogovima kratki naglasak na . Govor Moravča pripada kajkavskome narječju hrvatskoga jezika. imeničkih deklinacija). Akut je u zadnjem ili jedinom slogu zamijenjen cirkumfleksom. kõsạ. mẽglạ ‘magla’. Bõži . n kvi e (t c) ‘nekakvih’. põtek ‘potok’. dẽjž ạ. što znači da se u njemu u velikoj mjeri čuva tzv. bez nenaglašenih dužina (uz jednu iznimku) i bez oksitoneze. G jd. kõtel ‘kotao’. u kojemu je otpalo x (kao npr. osim u pokojem iznimnom slučaju. s le ‘selo’. G jd. nõgạ. stare tvrde (nepalatalne) pridjevske sklonidbe. Govor je troakcenatski. õbet ‘objed’. a polazni je jat regularno dao i ekad je bio dug. r. Prednaglasne su dužine u svim slogovima na sebe privukle naglasak sa slje-dećeg sloga pa je na njihovu mjestu nastao dugi uzlazni naglasak: di ete.xъ iz L mn.

skupi-ne). želou͡udec. krempi er ‘krumpir’. p lec. ako se nalazi u zadnjem/jedinom slogu koji nije ispred stanke. iglou͡u. bu ͠oži ‘božji’. pus kli ‘posjekli’. u Samoglasnici su i slogotvorni sonanti. revolucionarnih govora koje karakteriziraju akcenatske inovacije. kupus‘. pr. ut vạ.tr jti. kuu͡ožạ. kada je zamijenjen cirkum-fleksom: pou͡ut. r liti ‘skidati zrna kukuruza s klipa’. klȗn. ō. Dugi silazni naglasak dolazi i u infi-nitivima tipa kl ti. Dugo / / i kratko /ạ/ uglavnom se izgovaraju blago zatvoreno prema stražnjem vokalskom nizu (velarizirano). Kako se iz navedenoga pokazuje. plȗži.pusi ekel.polaznome naglasnom mjestu čuva kad mu nije prethodila prednaglasna dužina: r. Stražnji samoglasnici /ū/. vud . kao [ ]. lij ‘zelje. I jd. sli e i. gru ͠ojzdijz. g vrạn. pri čemu nema razlike u stepenu zatvorenosti između dugoga i kratkog sloga. bulȋ. j ši. Fonemi /i e/ i uu͞o// mogu se ostvariti sa zatvorenijim drugim dijelom diftonga. z ti. konzervativnoj skupini govora (s karakteritičnim akcenatskim tipom pusi ekel – pus kli). akut se i tada uglavnom čuva: po ͠ut j vo ͠uskior. vȗjec. . lj ̍bi icạ. bl ge. n ̍škạ. npr. juž nạ. vjȗtre. e. /u/ i /ō/. zemlja na kojoj raste trava za blago. ve rijạ. . Zabilježeno je tek nekoliko iznimaka s pomakom kratkoga naglaska bilo u progresivnom ili u regresivnom smjeru. uu͞o. vȋdim. dakle. N mn. /o/ mogu se ostvariti i malo labijalizirano. rȗškạ. o. p ndelek. vuu͡olạ – akut: str žạ. gru ͠obij . s š ti. Izgovor samoglasnika Izgovor pojedinih samoglasničkih fonema može varirati. ced le ‘cjedilo’. upr lạ. ušur’]. prez.prez. govor Moravča pripada Ivšićevoj prvoj. or . prez. dujek. lạsjprez. Dugo e i kratko e izgovaraju se i nešto zatvore-nije. ali se mogu ostvariti i srednje. Samoglasnici Samoglasnički sistem ima ove foneme: dugi slog: ī. ubli e i. ạ. [a]. ou͞u. sũšạ. kuu͡orạ. kao [ ]. kao [i ẹ] i [uu͞ọ]. plȗži ‘ore’. travnjak. v jem ‘ujam. [ȯ] – [c jŋki ‘tekstilni predmeti’. im nạ Distribucijsko ograničenje postoji za akut u zadnjem/jedinom slogu ispred stanke (npr. kl . ū kratki slog: i. ē.prez. k lene. i e. kao [ā]. Karakteristična je naglasna prepreka na mjestu staroga kratkog praslavenskog cirkumfleksa: n be ‘nebo’ prema n be ‘nepce’. Smješten je.. sn ti. . leti’. p š ‘maše krilima. kȗxạm. [ẹ]. pl ži ‘ore’. Polazni se metatonijski cirkumfleks (dugi silazni naglasak) i akut (dugi uzla-zni naglasak) uglavnom čuvaju na svojim izvornim mjestima: – cirkumfleks: si ene. cel nạ ‘neiskopana ili neizorana zemlja. j strep. ubȗlạ. . p uk. [ ] i [ȱ]. prez. što je inače karakteristika istočnijih govora (dijelova Ivšićeve IV. o ọ. ubȗjem. ri ešnạ. na kraju rečenice ili izgovorne cjeline). prez. G jd. sa zapadne strane nedaleke izoglose što konzervativne govore dijeli od tzv.

l ticạ ‘vrsta zemljanog lonca’. krevạĩcạ ‘kruh bez kvasa’. žĩtek ‘žito’. jd. u ‘hoću’. r gi. plava’]. p i ‘peći’. j tre ‘jutro’. k kut. j pạ ‘tata’. ž jnạm ž jn m ‘žanjem’. kr ki – ‘pjetlić patuljaste pasmine’ – p rut ‘krilo’. v l. N mn. n ke ‘nešto’. z m m ‘uzmem’. imp. še ȋ s . prez. r. j men ‘ječam’. kao [ ]. svĩ . dakle kao [ ]: [N mn. r picạ ‘čašica u koljenu’. travnjak’. b t ‘klip kukuruza’. ž gicạ ‘patkica (od milja)’. p pe ek ‘štap za razgrtanje žara u peći’. prez. cĩrkvạ. k ren. kv kạ. prez. 2. šel ‘češer’. lĩsec. j . s sti si. dujek. kl knuti. dr mneši ‘sitniji’. n jsila. mekn ti ‘maknuti’. prez. vr ti. kl p ‘krpelj’. lis cạ. nạk iti se ‘poduprijeti glavu rukama o stol’. r. prez. b tạ ‘batina. et ri. nạd lạ ‘nedjelja’. gd ‘kad’11 e – št ‘tko’. kao y – [r y. gr jst]. k ạ ‘zmija’. sn mạty ‘skidati. oranica’. nesti’. fl kạ ‘tekstilni predmeti. n p ve ‘naprijed’. k kuš. c pel. No. m xen ‘mahovina’. še ȋ s ) ‘otvarati se. p ter ‘maslačak’ (!). ĩglạ. vaditi’]. k š. p p l. vĩne ‘vino’. pret lete ‘proljeće’. ne zacjeljivati (o rani)’. d me ‘doma. sek rạ. n šte ‘netko’. Može se ostvariti i otvorenije. p vesni ‘povje-smo’. pr xạ ‘njiva izorana na jesen’. z trạ ‘sutra’. bȋk. posteljina’. kul vret ‘kolovrat’. m drạ ‘modra. pr slicạ. šareno’. g ‘muške hlače od domaćega bijelog platna’. n sti ‘nositi. slivnȋk ‘voćnjak’. kukur za. ml zive ‘mljezivo’. cel nạ ‘neiskopana ili neizorana zemlja. zemlja na kojoj raste trava za blago. i. ne htjeti cijeliti (o rani)’. jd. rudele ‘poljoprivredni alat’. b sti. Primjeri samoglasnika: Dugi (naglašeni): ī – senĩcạ ‘sjenica’. m šạ ‘misa’. p ricạ ‘vrsta kolača’. 1. v ne ‘tamo. Završno kratko nenaglašeno i može se ostva-riti centralnije. bu ͠ožạ kr vicạ ‘bubamara’. jd. š ȋ ‘mokri’. prepĩsane ‘prošarano raznim bojama.br zạ. kratko se o ponekad ostvaruje i zatvorenije. sc ti ‘mokriti’. jd. kući (uz glagole kreta-nja)’ u – k. ạ– š kạ. im ti ‘imati’. n g . n jsim.r cạ ‘patka’. posušȋlạ Kratki (naglašeni i nenaglašeni): i – n š ‘ništa’. 3. N mn. malo dalje’. p s ‘pas’. puk sil ‘pokosio’. jd. j sti. sr ạ. kạti ‘čekati’. s xạ ‘sova’. c jzek ‘ždrijebe (od milja)’. prez. pr. m jn ‘manje’. kul sek ‘mlada šuma za kolce’. pr. še ti se ‘otvarati se. n kạm. prez. f rtun ‘pregača’. cijep za mlaćenje žita’. kr f. še ti s 10 (prez. n gạ. kladĩvec ‘če-kić’. rubenĩnạ ‘odjevni predmeti. d telạ ‘djetelina’. kao ọ – [m jž ạni. j t vạ ‘žena muževa brata’. 1. sn m ‘skine’. vir j ‘pregrađeni potok’. j mạti ‘uzimati’ o – ke ‘oko’. rublje’. mexȗr. a tako se – otvorenije – može ostvariti i dugo ō. j sen. slepevou͡uš ‘sljepić’.I izgovor kratkoga naglašenog o varira. kulu ‘okolo’. inf. õre ‘orah’. but ‘obad’. komp. 1. mlạdĩnạ ‘perad’. mạk tạ ‘njiva. gl vạ ‘gljiva’. b kuri ‘cipele (stariji naziv)’ .

v t. kalile. b šlạn. dẽ ke. Vokalom u zamijenjeno je ạ i u mund lạ ‘marelica’. p jceki ‘svinje’. pr. Polazno je zanaglasno i zamijenjeno s e u j zek ‘jezik’. x škạ ‘njuška svinje’. Porijeklo i distribucija samoglasnika: Fonemi ī i i nastali su od polaznih. zạvo zl ti ‘načiniti uzao. mn. jd. udv gnuti ‘odložiti’. u naglašenom položaju zamjene nema: nạ jezȋku.I mn. o). . z ne ‘zrno’. l pạ). g klạn. znõjsil ‘iznosio’. t licạ.o – t ạ. sȋn. ogledalo’. zõrạ pȗcạ) vokal u je i u naglašenom položaju nastao od polaznoga ǫ. r. a naglaskom. Dugo je ī ispred r u dijelu primjera dalo dvoglas i e (refleks polaznih dugihjata i šva): krempi er ‘krumpir’. čabar’. ẽber ‘drvena posuda za pretakanje vina. štẽlạ ‘htjela’. blatile’. Do sekundarnog je duženja došlo većinom u primjerima regresivnog pomaka kratkog naglaska sa zadnjega na predzadnji (ishodišno kratki) slog: dẽcạ. što je potvrđeno i u nekoliko drugih primjera (v. npr. r. snẽxạ. već o naknadno produženim slogovima. v zel ‘uzao’. pi ejn‘panj’ ~ dẽskạ). odnosno kvantitetom vokala između primarno naglašenih i sekun-darno naglašenih jata i šva (pl vạ ~ dẽcạ. p šun ‘peršin’. Vokali i ạ nastali su od polaznih vokala ā i a (npr. imp. starohrvatskih12 vokala ī i i (npr. No. 1. Otvoreno je zamijenilo ạ uz r u primjeru pr prut ‘pa-prat’. U nenaglašenom položaju u je većinom nastalo i od polaznih o. Ispred istosložnoga j vokal ạ često je zamijenjen otvorenim – N jd.– pr det. zĩti ‘izići’. z trạ ‘sutra’. zapetljati’. Prefiks pra-glasi pr . r. U imperativnom nastavku glagola č kạti vokal ạ zamijenjen je vokalom u – kuj ‘čekaj’ (u ostalim oblicima do zamjene nije došlo. m. p stạn ‘prsten. zubr ti ‘izabrati’ – tako da se taj prijedlog izjednačio s prijedlogom i prefiksom *sъ(-) (< *sъn-): z vudou͡u. kạm). k lil ‘činile kalnim. Na taj se način kvalitetom vokala čuva razlika između polazno dugih i naknadno produženih jata i šva (dri eve~ dẽcạ. Vokal ē (redovito ẽ) nastao je sekundarnim. p t jnek ‘manja vreća (oko 10 kg)’. to je zatvaranje vjerojatno uzrokovano dodirom s nazalima. Vokali ū i u nastali su od polaznih vokala ū i u (npr. zẽmi ‘uzmi’. za-uzlati. gl vạ. U prez. kr j ‘kraj’ (npr. pr nuk. z võlem. jd. I mn. z mem ~ dẽskạ). pr nu icạ. z m š u. ǫ i . kr j po ͠utạ). prijedl. u na-stavku za L jd. k t. 2. d v cek ‘dio dvorišta gdje se cijepaju drva’. pokazuje vokal ē. pr. prez. b bạ). mexȗr. žo t jnek ‘žutanjak’. U riječi š et jn ‘grube dlake’ naglašeni vokal (ẹ) nema refleks polaznoga i. d j ‘daj’. pr. z bĩki. pȗcạ (npr. š šạn ‘stršljen’. zabilježeni su i neki primjeri naknadnog duženja na polaznome naglasnom mjestu: brẽ ạ. jti ‘čuti’. v glen ‘ugljen’ – s c . pr b bicạ. z r gi. U refleksu prijedloga i prefiksa *izъ(-) polazno je i otpalo: st rạti. već jata i šva. i kȗme ‘jedva’. m iti s . z c le ‘zr-calo. roda -u – rõgu). Vokal i e nastao je od polaznih dugih vokala jata i šva. ž. Možda je riječ o leksemu koji je u govor ušao iz drugog sistema. Da tu nije riječ o polazno dugim.kusi er ‘alatka za guljenje kolja’ (ali:cĩrkvạ). sv žuvj ‘granje’. I jd. m rti ‘možda’ u odjeljcima o vokalima ō. k iti (v jn ) ‘tući (pri izradi masla)’. naknadnim duženjem polazno kratkih jata ( ) i šva (ə).

Kratki naglašeni jat i šva. što se u dijelu primjera može protumačiti zatvaranjem uz nazale – l cen ‘svinuta grana loze. b xạ ‘buha’. v glen ‘ugljen’. prez. u dugom slogu i žũnạ. i to u nastavcima redovito (A jd. jd. õre ‘orah’. vl sti ‘uljesti. jd. žo t jnek ‘žutanjak’.v zel ‘uzao’. p x ‘puh’. lazi’). s c . A jd. I jd. r. ući’. d kšạ ‘duža’). vlẽ i ‘vúci’) iako bi se u tim oblicima po etimologiji očekivao refleks . d žic ‘savite daske na bačvi’. z ne ‘zrno’.žou͡u . p seju). õbluk ‘prozor’. mo ͠u i ‘muči. I jdiglou͡u. zou͡ubi. po ͠utạ). p p ‘pupak’. cv l. prez. Analogijom prema jatu u infinitivoj osnovi. ž. Suglasnici Suglasnički sustav ima ove foneme: sonanti: j. m. nev stạ. v s ‘sav’.pusou͡udạ. d. -ạ (kõjnạ.‘iglom’. bilo kao kratki diftong o ili kao monoftonško ọ. Akuzativ jednine muškog roda za živo je izjednačen s genitivom. p t jnek ‘omanja vreća (oko 10 kg)’. sek rạ. uvijek kao dio osnove (zạvo zl ti. ž. Od navedenog su razvoja zabilježena i odstupanja. im li ‘imali’. l. (s) tou͡u ‘(s) tom’. imp. c. jnạk ‘čunak (dio tkalačkog stana)’. koji nisu zahvaćeni naknadnim duženjem. mnogo’. bačva’. jd. ml zive. N mn. (ӡ) Morfologija Kod deklinacije imenica muškoga i srednjega roda nastavak je u G jd. v zel ‘uzao’. g steši ‘gušći’.go ͠usti. prez.vro ͠u . nạmou͡u ilạ ‘namu-čila’. vou͡ukkou͡uk. v du. trobic ‘organi u trbušnoj šuljini’ (u toj riječi izostaje protetsko v). x. br zạ. r. do ͠ugižo ͠uti. g lup ‘golub’.pou͡uš ‘puž’. lucanj’. k vjou͡u ‘krvlju’. v bạ.pr. uz koje nije umetnut popratni vokal. komp. sou͡unc . s. Diftonzi (dvoglasi) ou͞u io ne mogu stajati na početku riječi – ispred njih dolazi protetsko v: vo ͠uski ‘uski’. pr. š. komp. jd. st pạ.r. šuti’). t. s p. u glagolima tipa vli e i‘vući’ javlja se refleks jata i u prezentu i imperativu (vl em ‘vučem’. U nenaglašenom položaju polazni kratki i u zanaglasnom položaju pokraće-ni ǫ i većinom su se izjednačili s u (gus k. m. p. I jd. f. komp. j bukạ). m š u.tou͡up. dali su e (pus i. a tek se u rijetkim primjerima u nenaglašenom položaju očuvala fonološka posebnost ǫ i . n.sou͡ut ‘sud. k f. Tako se na mjestu ǫ i u nekim riječima javlja u. k. k t. tou͡ust. g. vo ͠uski pou͡ut. opstruenti: b. komp. jd. z. Kratki diftonški vokal o nastao je od polazno kratkih ǫ i (m iti (s ). puzi. sv š ‘grana’. mn. v žeš ‘uže’. pr. p uk. a za neživo . 3. g bạ ‘guba’. n trekạ ‘unutra’ (pored n tre). I jd. 2. 3. Naglašeni vokal ou͞u nastao je od polazno dugih ǭi (želou͡udec. p s ‘pas’. z mem. j rem. m šạ ‘misa’. kr vu. pril. p ne ‘puno. nạ ublou͡uku ‘na prozoru’. r. umjeto kratkog diftonga o izgovara se zatvoreno ọ – tako je zabilježeno p pạ ‘pup (na biljci)’. r bạ ạ ‘košulja’. p rut ‘krilo’.ko ͠un . prez. pr prut ‘paprat’. Rijetko. kl pke ‘klupko’. k delạ. Slogotvorni sonanti i nastali su od polaznih i (t n. v žeš ‘uže’.so ͠uset ‘susjed’. t m . vudou͡u ‘vodom’. šel. pọzȋ ‘puže. v t.tou͡ukli.

võlem.i em . licu mn. nastavak je -lạ (p klạ.. licu mn. -ạm (kr vạm). završno se l čuva. vud ). Kao i na širem području. mou͡u im s . -u (kr vu. n š ‘ništa’. k j k j ‘što’ (I jd. p . G mn. U građi su zabilježeni prilozi: v ne ‘tamo. osobito u bržem tempu govora.s nominativom. m ‘moje’. vudou͡u). ti em). r. -u. inf. .) – inf. pr ‘odatle’. Kod glagola čuva se razlika između infinitiva (. U istraživanju su zabilježene zamjenice: j (I jd. s jạti ~ sup. r. d mạ ‘kod kuće’ (uz glagole mirovanja). ž. kõjnem. i est. ž t. u sr. (kr v ). vrste je -nu – prign ti (s ). rũlim . Kod a-osnova ženskoga roda nastavci su u jednini: N jd. m nu).. inf. Množina je u muš-kom rodu uvijek kratka. -et za 2. J ne. kr xem. D mn. ( kõmi ‘šuti’. ( kum t ‘šutite’. koje – ovisno o naglasnom tipu riječi – može biti naglašeno (sestr . i elạ). pr sti – sup.kusĩm . kategorija je srednjega roda u množini u govoru Moravča narušena – atribut uz imenice srednjega roda u množini može imati nastavak ženskoga roda dok imenica zadržava nastavak srednjega (v jlik ku ͠olạ. L mn. inf. inače je izjednačen s N jd. završa-vaju na -m (ni emam . bĩk ). . rjeđe vli ekeili vli eke). vli ekel. s jạt. Ostali se oblici radnog pridjeva tvore uobičajeno. j t . inf.mli ekem). dẽske. b ti d mạ ~ ti d me). ur ti ~ sup. zẽmi ‘uzmi’). r. -ạ. sm ). mn. može i otpasti ili se ostvariti reducirano (p kel. p i ~ sup. ondje’. sp ti ~ sup. j sti ~ sup. M re). . Sufiks glagola 2. rjeđe p kel ili p ke ‘pekao’. b ltu. licu jd. š i em). b reju. ne može se sa sigurnošću odrediti jer je vokal e u suvremenom nastavku mogao nastati i od o (zamjena o > e u nenaglašenom položaju) i od e preko koje je u nezavršnom po-ložaju dalo e (v. a ponekad nastavak ženskoga roda dobiva i imenica (d v su s nạmet l ). vokalizam). š ruk vr tạ). J le. nenagl. Isto vrijedi i za nastavak u D mn. Vokativ je izjednačen s nominativom. iglou͡u. a u 3. zem t ‘uzmite’). inf. kod nekih ženskih imena ima nastavak-e (B re. ali. inf. ž ti ~ sup. . j . I jd. s ne i ‘ove noći’. s ‘sve’. ali ne i broja ‘četi-ri’: s tr mi rugmȋ ~ š čet ri r g . kou͡ukem. jd. Je li pri tom riječ o kontinuanti starijeg nastavka tvrdih osnova (-om) ili mekih (-em). Nastavci deklinacije muškog roda u množini: NVLI mn. DL -e (na-stalo od jata iz starih tvrdih osnova) (kr ve. i eju). -u (kad je nenaglašeno) ili -ou͡u (kad je naglašeno) (kr vu. -i (po ͠uti. jd. žejn uf). otraga’. Imperativ glagola ‘jesti’ je u 2. Nastavak u I jd. s ‘sva’. V jd. u množini: NAV mn-. t (I jd. kõjni. r gi). -ạ (nastalo gubljenjem završnoga x) ((po) kr vạ. ve ‘ovo’. ne ‘ono’. pl gem. -ạmi (kr vạmi). Nastavci su imperativa -i za 2. (nạ) dẽskạ). rat.ti. -le (zạg nule). p stele). desi ek). p seju. G jd. vu vuu͡odu). n p ve ‘na-prijed’. npr. vli eklạ. A mn. spumĩnạm s . sp t.(kõjn . na -ju ( ju. Nastavak je u D i L jd. pr st. v s ‘sav’. -em (kõjnem). l. b rem .i) i supina (glagolskog oblika uz glagole kretanja) (-t. U glagolskom pridjevu radnom m. n ke ‘ne-što’. v ne ‘vani’ (uz . s potvrđenom razlikom u akcentu kod nekih imenica (D kr xu ~ L (nạ) krȗxu). pur nuf. Uklapa se to u šire slavenske procese slabljenja kategorije roda u množini. D mn. u skladu s fonološkim sistemomm govora (u jd. d me ‘kući’ (uz glagole kretanja. l. A jd. 2. U prezentskoj paradigmi nastavci u 1.(kr f. sn kạ ‘sinoć’. G mn.-uf (kõjnuf. uӡ di ‘odozad. licu mn. je -em neovisno o suglasniku kojim završava osnova (klũ em. . Kod glavnih brojeva zabilježena je deklinacija broja ‘tri’.

v n ‘van’ (uz glagole kretanja). .glagole mirovanja). no ͠utre ‘unutra’ (i uz glagole mirovanja i uz glagole kretanja).