Professional Documents
Culture Documents
Biblioteka
KNJIEVNE NAUKE
Kolekcija
OSNOVA
Urednik
Gojko Tei
Ilustracija na koricama
KNJIEVNE
TEORIJE XX VEKA
S poljskog prevela
Ivana oki
Naslov izvornika
Anna Burzyska
Micha Pawe Markowski
TEORIE LITERATURY XX WIEKU
Struna redakcija
Prof. dr Mirjana D. Stefanovi
11
UVOD
vrsta autorefleksije
Frenk Lentriija
kritika svest
Edvard Said
praksa
Miel Fuko
Teorija knjievnosti jue, danas, sutra
Uvod 15
bilo je podjednako snano i to ne samo u pomenutom periodu.
Moe se ak rei da je zapravo kroz itav XX vek teorija povezivana
ili sa iroko prihvaenim nainima objanjavanja sutine knjievnosti
i uvoenja reda u sve to je u vezi s njom ili s postupcima prekomer
nog formalizovanja na koje se nerado obraala panja. I, opet, jedni
su smatrali da teorija proiruje nae znanje o tome kako je knjievno
delo konstruisano, ko je njegov tvorac, i kako se moe interpretira
ti. A drugi su, isto tako, smatrali da se bez problema moemo snai
Teorija kao jezik bez tog znanja i jednostavno itati knjievnost. Otpor prema teo
o jeziku riji knjievnosti bio je vezan i za oseanje da ona ini jo jedan jezik
(diskurs) uz pomo kojeg nastojimo da opiemo druge jezike jezik
knjievnog dela i jezik interpretacije/knjievne kritike. Dakle, teorija
kako je tano rekao jedan od savremenih teoretiara knjievnosti
jesu, jednostavno,
rei o reima: teorijski sudovi o kritikim sudovima, o re
enikim sekvencama koje nazivamo knjievnost,
i istovremeno je stavljao do znanja da nas, iako ne moemo u potpu
nosti da pobegnemo od teorije, ovo (slojevito) nagomilavanje jezika
u sutini udaljava od onoga to je najvanije od same knjievnosti.
Teorija knjievnosti je, dakle, oduvek bila disciplina koja je iza
zivala kontroverze, ali se, nezavisno od svih ovih miljenja, razvijala
naroito kroz itav protekli vek obilato i plodno, stvarajui nove
kole, pravce i stilove refleksija od kojih su najvanije i najuticajnije
opisane u ovoj knjizi. Dvadeseti vek je takoe bio vreme nastanka naj
XX vek veeg broja teorijskih struja i kola u istoriji kao i podjednako sna-
vek teorije nih napada na teoriju knjievnosti i njenih velikih kriza. Poveano
interesovanje teoretiara knjievnosti za teoriju pojavljivalo se povre
meno, u talasima, od poetka veka pa sve do osamdesetih godina.
Najpre (posle antipozitivistikog preokreta) jer je trebalo postavi
ti teorijske osnove i odrediti opti oblik disciplini prouavanja knji
Zadaci teorije evnosti. Zatim (u vreme strukturalizma) jer je vredelo krenuti pu
knjievnosti u XX tem koji je utrla opta lingvistika, stvoriti sistem knjievnog jezika i
veku
istovremeno na njemu zasnovati nauku o knjievnosti. Potom (kad
su se pojavili prvi znaci poststrukturalizma) jer je trebalo izvriti
temeljnu reviziju dotadanjih naina razmiljanja o knjievnosti.
I, na kraju, osamdesetih godina, kad se sve ee poelo govoriti o
krizi teorije pa ak i o njenom sumraku ili kraju kad je trebalo
ozbiljno postaviti pitanje u kojem obliku se njome treba dalje baviti.
M. Krieger, Words about Words about Words: Theory Criticism, and the Lite
rary Text, BaltimoreLondon, 1988, str. 6.
Uvod 17
knjievnosti, onda se opet najjednostavnije reeno teorija knjiev
nosti moe shvatiti kao vrsta znanja koja pokuava da protumai ta
je knjievnost i ta su sve vrste delatnosti koje su s njom u vezi (poev
od njenog pisanja, preko analize, interpretacije, istraivanja, sve do
samog njenog itanja). Dakle, mogli bismo najuoptenije rei kako je
teorija u stvari vrsta znanja koje objanjava (ili bar ono koje pokua
Znanje va da nam objasni) ta je knjievnost i sve to je s njom u vezi, ili da je
koje objanjava ona neka vrsta misaone spekulacije svoenje knjievnosti na opte
pojmove, definicije ili koncepcije ili, pak, sistematizovanje toka prak
s povezanih pomou odreenih pravila s njom. Ovako shvaena defi
nicija moe se ipak odnositi na sve, ne samo na knjievnost, mada se
takoe odnosi i na nju (jer knjievnost se moe definisati, takoe se
mogu odrediti opta pravila njenog stvaranja ili interpretacije); ona
nam nee dati odgovor na pitanje po emu se teorija knjievnosti raz
likuje od drugih vrsta teorij (na primer, teorije o pravljenju grnarije
ili teorije o nastanku katastrofa). Ako, dakle, elimo da preciziramo
na odgovor i tanije odredimo ta konkretno jeste teorija knjiev
nosti, onda moramo da je sagledamo istorijski, kao i da ustanovimo
njene odnose sa disciplinama koje su joj uvek bile u manjoj ili veoj
meri bliske: s poetikom, s naukom o knjievnosti, sa interpretacijom,
a pre svega sa samom knjievnou.
1. Teorija i poetika
Teorijsko znanje o knjievnosti bilo je poznato jo u antikim vre
menima, ali se teorija knjievnosti kao posebna disciplina razvila
tek polovinom XIX veka zajedno s naukom o knjievnosti (Litera
Razvoj nauke turwissenschaft), a u potpunosti se konstituisala tek u XX veku
o knjievnosti posle antipozitivistikog preokreta.
Od antike, a posebno od Aristotela i njegovih uvenih traktata
Poetike i Retorike vei deo teorijskog znanja o knjievnosti obuhva
tala je upravo disciplina zvana poetika. Ova poslednja je, od poetka
pa sve do kraja prosvetiteljstva, postojala pre svega kao normativna
Poetika poetika, odnosno ona koja je piscima unapred nametala pravila stva
ranja knjievnosti. Kasnije (manje-vie od XIX veka) poela je da
Pojavila se u Nemakoj etrdesetih godina XIX veka.
Najznaajnije normativne poetike su naravno, osim Aristotelove Poetike
(IV vek p. n. e.) Horacijevo Pismo Pisonima (I vek p. n. e.); Julijusa Cezara
Uvod 19
Hajdegera, Ingardena, Lakana, Levinasa, Rortija, Fukoa, Liotara i De
ride. Vaan izvor takvih iskaza postale su takoe, posebno od polovi
Estetika ne XVIII veka, estetike teorije. Iako potie iz pedesetih godina tog ve
ka, Aesthetica (17501758) Aleksandra Gotliba Baumgartena, koja je
izvrila radikalnu podelu na estetiku kao nauku o sagledavanju lepih
stvari (dakle, apstraktnu i filozofsku disciplinu) i na poetiku kao nau
ku o nainima predstavljanja (odnosno, mnogo konkretniju discipli
nu), potvrdila je konaan razlaz poetike i teorije. I mada se ni danas
ne moe precizno razdvojiti poetika od teorije posebno kad i sama
poetika postaje teorijska (poev od Vakernagla sve do strukturalista)
ipak se u istoriji nauke o knjievnosti esto teilo njenom razlikova
Poetika i teorije nju: poetika kao praktino znanje o analitikoj tehnici suprotstavlja
knjievnosti na je teoriji kao apstraktnoj i pojmovnoj disciplini.
Uvod 21
3. Teorija i knjievnost
Sukob teorije Konstatacija da teorija mora imati svoj predmet, da je, kao i svest,
i knjievnosti uvek teorija neega, ini se tako oiglednom da je to ak banalno.
Ali, u istoriji teorije knjievnosti sam odnos izmeu teorije i njenog
predmeta predstavljao je sutinsku temu razmatranja teoretiara,
a esto je izazivao i veoma spontane diskusije. To se deavalo naroi
to onda kad se oseao sukob interesa teorije i knjievnosti, a poseb
no nepodudarnost naunog argona teorije s umetnikim jezikom
knjievnosti kao i neadekvatnost vetakih modela u odnosu na bo
gatstva knjievnog univerzuma. Na ovo su pre svega upozoravali za
grieni protivnici naunih tendencija u teoriji knjievnosti. Tako se,
na primer, nemaki filozof Nikolaj Hartman pozivao na pomenuti
grki koren rei teorija i sve u njoj sadrane sugestije, skreui pa
nju na to da se na njih ve gotovo uopte ne rauna u modernom
vremenu. Tako je konstatovao:
Teorija kao Teorija znai opaanje [Einsicht]. Danas je to skoro zabo
pronicljivo ravljeno. Aristotel ju je shvatao kao isto gledanje. Ne zna
posmatranje
i, dakle, ni doktrinu, ni sistem, ni objanjenja ni obrazloe
nja. Znai iskljuivo pronicljivo posmatranje.19
Slino je tvrdio ameriki romanista Leo Bersani optuujui
strukturalizam da je birokratski i skreui panju na to da
Strukturalizam sadraj matarij strukturalista ponekad javan a obino,
kao totalna ipak, skriven predstavlja stalno privlanu fantastinu na
kontrola
meru totalne kontrole.20
Podvrgavajui otroj kritici teoriju u znaku strukturalizma, on
je istovremeno dovodio u pitanje naune pokuaje nekih teoretiara
knjievnosti optuujui ih pri tom za, u sutini, osrednja dostignua.
Teorijska pravila koja su stvarali (na primer, uvena Jakobsonova de
finicija poetske funkcije) inila su, prema njegovom miljenju, samo
Metajezik neku vrstu hermetinog i nadmenog jezika (takozvanog metajezika)
koji je znatno vie sluio za stvaranje same teorije nego za razume
vanje sutine knjievnosti.21 Ali u XX veku nije nedostajalo ni pri
stalic uverenja o tome da ako se uopte stvara teorija pa i teorija
19 N. Hartman, Sistematyczna autoprezentacja, Liteatura na wiece, 1987,
br. 4, str. 306.
20 L. Bersani, Czy istnieje nauka o literaturze?, Pamitnik Literacki, 1974,
sv. 3, str. 335, 338.
21 Ibid., 322327.
4. Teorija i interpretacija
Jo se u antici razmiljalo o odnosu izmeu teorije i prakse, a naroi
to o njihovoj hijerarhiji i uzajamnom odnosu. Postavljalo se, dakle,
pitanje o tome ta je vanije: praksa ili teorija? Delovanje, odnosno
njegovi opti uslovi ili naela? Raspravljalo se i o tome ta treba da
22 H. Markjevi, Nauka o knjievnosti, Beograd, 1974, str. 23, prevod: Stojan Su
botin.
23 R. Barthes, Od nauki do literatury, u: Mit i znak. Eseje, Warszawa, 1970, str. 322.
24 Pogledati: Poststrukturalizam.
Uvod 23
bude prvo a ta drugo: dakle, da li teorija treba da bude ispred prak
Prvenstvo teorije se stvarajui pravila i programe za nju ili obrnuto da moe samo
ili prakse? opisivati ve postojee prakse ne nameui im unapred ogranie
nja? Mada su ovakva pitanja podseala na neto poznatiju dilemu
o tome ta je starije kokoka ili jaje, ona su u istoriji filozofske i
knjievnoteorijske misli prilino uspeno zaokupljala panju raznih
mislilaca. Stil miljenja koji je davao prvenstvo teoriji u odnosu na
Aristotelova praksu ustalio se poev od Aristotela koji je, na primer, izneo mi
koncepcija ljenje da je ovekova delatnost racionalnog karaktera, jer uvek u
svrsishodnog
delovanja sebi sadri neki misaoni projekat. Najbitnije je, dakle, postavljanje
cilja koji aktivni subjekat eli da ostvari, a sama aktivnost iskljuivo
je dopuna ovog misaonog ina. Razlikujui na taj nain u oveko
voj delatnosti misaoni elemenat (teorijski, a istovremeno teleoloki
celishodan) i aktivan elemenat (praktian, energetski), Aristotel je
istovremeno za sva vremena postavio njihovu hijerarhiju i samim
tim podredio praksu teoriji.
Te prividno daleke dileme postale su opet aktuelne, naroito u
poslednje dve decenije XX veka kad je poelo veoma ozbiljno da se
razmilja o zavisnosti teorije i prakse u okviru teorije knjievnosti,
Teorija a konkretno: o odnosu izmeu teorijskih modela i interpretativnih
i interpretacija praksi. Tada su se, takoe, ponovo vratila pitanja koja su na optem
planu ve odavno postavljana. Dakle, ta je vanije: misaona speku
lacija o knjievnosti i stvaranje teorijskih koncepcija koje e biti u
stanju da objasne i opiu njenu prirodu? Ili, pak, praksa, dakle, jed
nostavno itanje i interpretacija knjievnih dela? Ili, drugaije ree
no da li knjievnost moemo interpretirati u potpunosti slobodno
ili interpretaciju moramo blagovremeno ograniiti nekim pravilima
i unapred odrediti njen cilj? Ako je i moramo ograniiti, onda uz po
Spor mo kojih kriterijuma da li bi to trebalo da bude saglasnost s hipo
o granicama
interpretacije
tetikom namerom autora (jednostavno reeno: s tim ta je autor
imao na umu)? Ili bi to trebalo da bude recimo, na primer, podu
darnost sa istinom? A ako je tako, onda s kako shvaenom isti
nom? I, dalje postoji li tako neto kao to je pravilna ili prava
ili adekvatna interpretacija knjievnog dela? A ako je tako ka
ko se zapravo mogu odrediti njene granice? Zatim ako ne postoji
neto kao to je pravilna interpretacija, da li to znai da moemo
potpuno proizvoljno koristiti knjievnost za svoje ciljeve? Naravno,
odgovori na ova pitanja morali su svaki put imati u vidu odreenu
Izvori znaenja koncepciju knjievnosti makar da bi se priznalo da postoji neka
knjievnosti objektivna semantika sadrina dela koju jednostavno treba strplji
vo otkrivati (a ona je ili rezultat autorove namere ili osobina samog
24 Knjievne teorije XX veka
dela efekat njegove unutranje konstrukcije, njegove znaenjske
kohezije, semiotikog sistema ili konvencije u kojoj je stvoren i sl.)
ili obrnuto da takva struktura uopte ne postoji i da se sve formi
ra tokom interpretacije uz pomo itaoeve invencije. U ovom po
slednjem sluaju vano je precizno odrediti ulogu itaoca: smatralo Uloga itaoca
se, na primer posebno u okviru fenomenologije knjievnosti ili
teorije knjievne komunikacije da interpretacija uistinu doprino
si stvaranju znaenja knjievnog dela, ali da se ovaj proces deava
samo zahvaljujui partituri koju je autor upisao u delo, odnosno
predloenom projektu za njegovo izvoenje, te na kraju da upra
vo pieva zamisao unapred odreuje tok itanja.
U XX veku su se deavali brojni teorijski sporovi o slobodi inter
pretacije a posebno o granicama i mogunostima njene ingerencije
za knjievno delo, a takoe i o jeziku kojim se interpretatori knjiev
nosti slue s ciljem izraavanja njenog smisla, kao i o diskurzivnom
statusu knjievnog komentara. Od njih su u istoriju ula naroito dva:
spor francuskog filozofa hermeneutiara Pola Rikera s takozvanim
Majstorima Skepse (Nieom, Marksom, Frojdom) koji je zapoeo Spor oko
jo ezdesetih godina, i spor drugog francuskog filozofa aka Deride interpretacije
u XX veku
s nemakim filozofom Hans-Georgom Gadamerom (ili uoptenije ree-
no: spor dekonstruktivista s pristalicama tradicionalne hermeneutike)
osamdesetih godina.25 Ovi sukobi, meutim, ostali su nereeni, a pro
blemi odnosa teorije i interpretacije, kao i pitanje slobod i ogranie
nja postupaka interpretiranja knjievnosti, do danas su ostali problemi
koji stalno izazivaju burne diskusije meu teoretiarima knjievnosti.
Dilemama koje su se odnosile na prirodu interpretacije i njen
odnos prema teoriji bile su posveene (jo na poetku osamdesetih
godina) i veoma vane metodoloke rasprave voene ve u okviru
same teorije knjievnosti na primer, amerika diskusija pod nazi
vom Protiv teorije (od 1982. do 1985. godine), koja je oficijelno Amerike
inaugurisala delatnost takozvanih neopragmatista u nauci o knjiev knjievnoteorij
ske debate
nosti,26 kao i spor o granicama interpretacije koji se odigrao u Kem
bridu 1990. godine za vreme takozvanih Tanerovskih predavanja
u kojima su, izmeu ostalih, uestvovali Umberto Eko, Riard Rorti
i Donatan Kaler.27 Koliko je prva od ovih diskusija osporavala smisao
25 Pogledati: Hermeneutika.
26 Zabeleena u zborniku Against Theory: Literary Studies and the New Pragma
tism, red. W. J. T. Mitchell, ChicagoLondon, 1985. Pogledati takoe: Prag
matizam.
27 U. Eco, R. Rorty, J. Culler, Ch. Brooke-Rose, Interpretacja i nadinterpretacja,
red. Collini, Krakw, 1996 (Interpretation and Overinterpretation, Cambrid
ge University Press, 1992). O ovome u pisati kasnije.
Uvod 25
postojanja teorije knjievnosti, a pre svega teorije interpretacije (kao
discipline koja ograniava slobodu itanja knjievnosti), toliko je
druga pokrenula detaljniju problematiku podrobno analizirajui
razliite varijante i domene ingerencija itaoca / primaoca u knjiev
ni tekst. Prva je skrenula panju na to da je preterana restriktivnost
teorije interpretacije i krutost pravila iitavanja knjievnosti koje je
ona utvrdila doprinela krizi teorije uopte. Zahvaljujui, meutim,
drugoj, uspele su da se na videlo iznesu brojne tekoe u formulisa
nju interpretativnih sudova i da se sistematizuju meusobno konku
rentni stilovi itanja knjievnosti.28
Posmatrajui, dakle, XX vek iz sadanje perspektive, moglo bi
se rei da su u nauci o knjievnosti gotovo kroz itav ovaj vek po
stojala dva meusobno konkurentna teorijska stava. Prvi od njih bi
Dva meusobno se mogao nazvati i nte r pre t at iv no -he r meneut i k i, a drugi
konkurentna ana l it i ko- nauni. Prvi je bio usmeren ka produbljivanju shva
teorijska stava
tanja knjievnosti i svih vrsta pojav vezanih za nju, drugi ka stva
ranju snanih temelja nauke o knjievnosti. Prvi je stvarao razliite
interpretativne jezike i zahvaljujui tome otvarao knjievnost prema
novim kontekstima, uveavajui bogatstvo njenih znaenja, odnosa
i korienja. Drugi je, naprotiv, stvarao razliite sheme i modele uz
pomo kojih se ovo mnotvo problema vezanih za knjievnost mo
glo kondenzovati i dovesti do to preciznijih formula. Dva pomenu
ta glavna teorijska stava proizvela su u XX veku dve snane struje
u teoriji knjievnosti i moemo ih adekvatno odrediti kao interpre
tativno-hermeneutiku i analitiko-naunu struju. Od koncepcij
Interpretativno- predstavljenih u ovoj knjizi, prvoj struji pripadaju, na primer, teo
hermeneutika rije ruskih formalista, strukutralne poetike (na primer, Mukarov
struja
skog, Jakobsona, Todorova, eneta ili Rifatera), generativne poetike
(na primer, naratoloka), poetike recepcije, strukturalna semiologija
(koncepcije Tartuske kole, Ekova teorija ili teorija ranog Barta
i sl.); drugoj struji fenomenologija (kao podloga za savremene her
Analitiko- meneutike), knjievna psihoanaliza, teorija interpretacije i knjievne
-nauna struja hermeneutike, kao i najnovija pojava: dekonstrukcija i dekonstrukti
vizam, feministika, etnika ili postkolonijalna kritika, gender i queer
kritika, prouavanja kulture i slino. Danas se, uzimajui u obzir do
minaciju jedne ili druge tendencije u teoriji knjievnosti XX veka,
mogu izdvojiti i dve njene najvanije varijante.
1. Antipozitivistiki preokret
Najvanija teorijska pitanja koja su se pojavila jo na osnovi pozi
tivistike nauke o knjievnosti imala su, pre svega, epistemoloki i Epistemoloka
metodoloki karakter. I mada je teorija u pozitivizmu oigledno u se i metodoloka
pitanja
bi implicite sadravala optu koncepciju svog predmeta, ontoloka
pitanja a pre svega: ta je knjievnost? ipak nije postavljala di
rektno, smatrajui da ona predstavlja isti predmet prouavanja kao
i sve to nas okruuje. I metode prouavanja tada su preuzimane od
prirodnih nauka koje su u to vreme odreivale opti ton nauke usta Prirodne nauke
novljavajui time metodoloki kanon. Prvo izrazito stanovite koje i poeci teorije
knjievnosti
se pojavilo u metodologiji pozitivizma bilo je genetiko tumaenje
i u skladu s njegovim nazivom bilo je vie orijentisano na pitanje o
tome odakle potie knjievnost, nego na pitanje ta je ona. Tragom
tendencije ka odreivanju spoljnih inilaca koji su uticali na nasta Genetizam
nak knjievnog dela pojavljivale su se razliite varijante metoda
istraivanja knjievnosti: istorijske, socioloke, prirodnjake, psiho
loke i slino. Na taj nain se pokuala objasniti geneza knjievnog
dela ili pozivanjem na istorijski ili na drutveni kontekst, ili na
psihu autora (pa ak i njegovu fiziologiju) ili, takoe, traenjem
Uvod 27
analogije s teorijama prirodnih nauka (na primer, s teorijom evolu
Antipozitivistiki cije koja je primenjivana na teoriju razvoja knjievnih rodova).29 Pi
preokret tanja o sutini knjievnosti pojavila su se tek nakon ozbiljne raspra
geneza
savremene ve o metodama naunog saznanja, koja se odvijala na prelazu XIX
teorije u XX vek. Kao rezultat ove rasprave (nazovimo je antipozitivisti
kim preokretom), humanistike nauke su se osamostalile i odvoji
le od prirodnih nauka uvodei sopstvenu, nezavisnu metodologiju.
Podela na prirod Upravo zbog toga se u antipozitivistikom preokretu moe uoiti
ne i humanisti ne samo geneza savremene humanistike ve i geneza savremene te
ke nauke
orije knjievnosti. To je bio, na razmei XIX i XX veka, spor oko
metoda naunog saznavanja, iniciran suprotstavljanjem ve pome
nutoj pozitivistikoj metodologiji, koji je u istraivakim procesima
izjednaavao spoljanje injenice prirodnog sveta i unutranje poja
ve duhovnog ivota. Sutinu ovog spora predstavljalo je genetiko i
deterministiko shvatanje knjievnog dela: kao rezultat psiholoke,
drutvene, istorijske i slinih priroda tih uzroka. Tako je kao naj
vaniji cilj diskusije antipozitivistikog preokreta postalo izrazito
odvajanje prirodnih i humanistikih nauka (ukljuujui i teoriju
knjievnosti), izvreno u skladu sa sutinskom razlikom predmeta
istraivanja (ukljuujui i knjievnost). Kao posledica ovoga, dolo
Nomotetske je do opte podele nauka na prirodne nomotetskog karaktera (od
i idiografske gr. nomos = zakon i thetos = ustanovljen), i humanistike idi
nauke
ografskog karaktera (od gr. idios = osobit i graphein = pisati).30
Ove prve trebalo je da se bave objanjavanjem razliitih pojava i
procesa u spoljanjem svetu i usredsreivanjem glavne panje na
zakone koji su vladali ovim pojavama i procesima; druge, za koje
je osnovni saznajni postupak trebalo da bude shvatanje duhovnog
ivota, pripremale su se pre svega za opis onoga to je pojedinano
i neponovljivo.
Ovo je za teoriju knjievnosti imalo veoma vane posledice; pre
svega je odvajanje humanistike od prirodnih nauka, a zajedno s njom
i nauke o knjievnosti, povlailo za sobom neminovnost jasnog defi
Specifinost nisanja specifinosti knjievnosti kao predmeta teorije knjievnosti.
knjievnosti Upravo su tada iz razumljivih razloga za teoretiare knjievnosti
postala najvanija pitanja specifinih svojstava knjievnog dela kao
29 O pozitivistikim metodolokim koncepcijama (naroito o metodama pri
rodnih nauka ili estofizio(loko)psiholokoj metodi) pogledati: Teoria ba
da literackich za granic. Antologia, red. S. Skwarzyska, t. 1: Romantyzm
i pozytywizm, deo I: Kierunki romantyczne i przedmarksowska rosyjska szkoa
realizmu, Krakw, 1965.
30 Ovu podelu izvrila su dvojica predstavnika neokantovske Badenske kole
V. Vindelband i H. Rikert 1894. godine.
Uvod 29
Ideja o sistemu jezika i koncepcija De Sosirove opte lingvistike na
metnula je, dakle, strogo odreen nain razmiljanja o knjievnosti
i teoriji knjievnosti, koji je kroz vei deo XX veka odreivao pravac
teorijskoknjievne refleksije. De Sosirovi stavovi o teoriji jezika tako
e su izvrili veoma snaan uticaj na izgled same teorije knjievnosti.
Svoje miljenje o teoriji uopte, tvorac opte lingvistike veoma jasno
Teorija kao je izrazio u jednom razgovoru: Jezik je kompaktan sistem i teorija
kompaktan bi trebalo da bude u istoj meri kompaktna kao i jezik.32 De Sosira je
sistem
interesovao pre svega jeziki sistem u, da tako kaemo, istom stanju
apstraktan i opti, izolovan od istorijskih promena, od govora, od
subjekta i stvarnosti. Zahvaljujui tome, i teorija knjievnosti, koja
je kao osnovu prihvatila upravo kategoriju sistema jezika, mogla je
ista teorija zadrati ovu eljenu istotu, optost i apstraktnost.33
Na osnovi strukturalizma, dakle, pojavio se i osnaio model prave
naune, sistemske teorije knjievnosti. Karakterisali su je, pre svega:
autonomija (nezavisnost od etike i politike kao i ideolokih
uticaja);
objektivnost (nezavisnost od subjekta, konteksta i sl.);
univerzalnost i nadistorinost (priznavanje opte vanosti i
Osobine obaveznosti teorijskih teza, zakona ili pravila interpretacije,
sistemske teorije bez obzira na istorijske i kulturne promene, kao i etnike, ra
knjievnosti
sne, polne, seksualne i sl.);
celovitost;
j ezika neutralnost (izrada specijalnog sistema tvrdnji me
tajezika).
Istraivai knjievnosti samim tim su se vratili traganju za zako
nima i njihovom ustanovljavanju, odnosno nomotetizmu drugai
jem, naravno, nego onom pozitivistikom, jer je isto tako bio zasno
Povratak van na sistemu jezika, moda ak i ortodoksnijem. Zamenili su, kako
nomotetizmu je to definisao jedan od strukturalistikih teoretiara, determinizam
geneze determinizmom strukture.34 Samim tim su u sutini
zaobili razgranienje izmeu humanistikih i prirodnih nau
ka koje su jo na poetku veka izvrili nemaki neokantovci.35
32 F. de Sosir, Opta lingvistika, Beograd, 1969, prevod: Sreten Mari (kritiko
izdanje, u prevodu Duanke Toanac), Sremski KarlovciNovi Sad, 1996.
33 Pogledati: Strukturalizam (I) i Strukturalizam (II).
34 . enet, Figure, Vuk Karadi, Beograd, 1985, str. 24, prevod: Mirjana Mio
inovi.
35 H. Friedrich, Strukturalismus und Struktur in literaturwissenschaftlicher Hin
sicht. Eine Skize (1967). Ovaj citat navodi B. Aleman u lanku Strukturalizm
w literaturoznawstwie?, Pamitnik Literacki, 1974. sv. 3, str. 297.
2. Poststrukturalistiki preokret
Kasnih ezdesetih i tokom sedamdesetih godina teoretiari knjiev
nosti nali su se pred ozbiljnom dilemom: treba li se i dalje baviti Kriza
teorijom knjievnosti, a ako treba kako onda zapravo shvatiti njen humanistikih
nauka ezdesetih
zadatak? Ovo je za sobom povuklo duboku, iroko postavljenu i vi i sedamdesetih
egodinju raspravu o statusu teorije u okviru discipline prouava godina
nja knjievnosti,37 a u poslednje vreme je to se vidi i iz sadanje
perspektive prouzrokovalo snaan preokret u nauci o knjievno
sti, koji se esto poredi ak i s antipozitivistikim preokretom. Je
dan od prvih pokuaja iskazivanja specifinosti poststrukturalizma,
koji je uinio Robert Jang, oznaavao ga je dosta radikalnim nazi
vom kraj Teorije.38 Ma kako da je ovaj kraj tretiran uslovno i Kraj Teorije?
vie u onom ranije upotrebljenom znaenju zalaska ili potroeno
sti, ipak je sama deviza, kao i itav Jangov zakljuak, precizno skre
tao panju na sr problema: data epoha u istoriji nauke o knjiev
nosti bila je na svom zalasku izazvanom prezasienou naunim
dogmatizmom i saznajnim fundamentalizmom. Kraj je, dakle, u
ovom sluaju oznaavao de facto dovoenje u pitanje modela savre
mene teorije i diskvalifikaciju ideala snane nauke u humanistici.
36 R. Nycz, Dyziedziny zainteresowa wspczesnej teorii literatury, Ruch Li
teracki, 1996, sv. 1, str. 14.
37 Upravo ovu raspravu, opte uzevi, zovemo poststrukturalizmom. Pogleda
ti: Poststrukturalizam.
38 R. Young, Poststructuralism: The End of Theory, Oxford Literary Review,
1982, t. 5.
Uvod 31
Tokom mnogih diskusija i polemika bile su naruene skoro sve pre
Diskvalifikacija mise teorije knjievnosti koje su bile u znaku strukturalizma, a pre
ideala snane svega ve pomenuta autonomnost, objektivnost, univerzalnost i ide
nauke
ja metajezika. Poststrukturalizam se, dakle, pokazao kao pravac pre
svega metateorijskog karaktera; glavni problem koji je zaokupljao
panju teoretiara knjievnosti postao je ovde saznajni i ontoloki
Nove status teorije knjievnosti, njenih mogunosti i ciljeva, a pre svega
perspektive perspektive njenog daljeg funkcionisanja.39
teorije
knjievnosti Poststrukturalistiki preokret esto je bio odreivan i kao an
tipozitivistiki preokret ezdesetih godina s obzirom na to da je iz
vrio isto tako radikalne promene modela teorije / nauke o knjiev
nosti. Za teoretiare knjievnosti s kraja XIX i poetka XX veka i za
teoretiare knjievnosti s kraja ezdesetih godina, osnovni predmet
interesovanja postalo je opte stanje njihove discipline. Meutim,
ukoliko se u sluaju antipozitivistikog preokreta u korenu metadis-
ciplinarne rasprave nalazila pomenuta neophodnost odvajanja hu-
manistike od prirodnih nauka i njenog utemeljivanja kao nezavisne
nauke, utoliko se pred poststrukturalistima nalazio zadatak drugai
je vrste. Rasprave poststrukturalistikog preokreta naruile su, pre
svega, modele racionalnosti u kojima je nauka o knjievnosti do tada
Tri fundamen pronalazila svoju osnovu. Tri najvanija pitanja koja je poststruktura
talna pitanja
poststrukturali
lizam postavio odnosila su se, dakle, na sledee osnovne probleme:
zma prvo: koje su saznajne mogunosti i ogranienja teorije i da li
su teorijske teze uvek i svuda obavezujue?;
d rugo: kakvim jezikom pisati teoriju uz pretpostavku da na
in pisanja nije neutralan jer na njega sutinski uticaj vre re
torika, ideologija ili elja;40 mogu li se pisati teorijske rasprave
knjievnim jezikom?;
tree: kako predstaviti odnos izmeu teorije i interpretacije,
da li teorija pomae u interpretativnoj praksi ili je ograniava?
Odgovorima na ova pitanja morala se, oigledno, baviti i teorija. Te
oriju ove vrste, iji su ciljevi pre svega bili kritike prirode prema
tradicionalnim nainima teoretisanja, odnedavno zovemo postmo
dernom teorijom, naglaavajui na taj nain takoe njene vrste ve
ze s postmodernom filozofijom (shvaenom najoptije kao kritiku
zapadne metafizike tradicije i prosvetiteljskog pogleda na svet koji
39 Pogledati o tome: R. Nycz, Nicowanie teorii, u: Tekstowy wiat. Poststruk
turalizm a wiedza o literaturze, Warszawa, 1993. i A. Burzyska, Teoria czy
postteoria, u: Kryzys czy przeom. Studia z teorii i historii literatury, red.
M. Lubelska, A. ebkowska, Krakw, 1994.
40 ire o poststrukturalistikom preokretu, pogledati: Poststrukturalizam.
Uvod 33
knjievnosti od irokog istorijsko-drutveno-kulturnog konteksta
u kojem se ovaj in deava. Sve ove pojave sainjavaju trenutan vid te-
Teorija kulture orije knjievnosti koju najoptije moemo oznaiti nazivom teorija
kulture. To je teorija u okviru koje, i uprkos njenom nazivu, u prvi
plan izbija ne toliko teoretisanje, koliko razliiti postupci interpre
tacije koji pokreu izdiferencirane kontekste kulture u koje je uklju
en knjievni tekst.
Opisane promene u shvatanju zadataka teorije knjievnosti, koje
su se pojavile kao posledica poststrukturalistikog preokreta, doprine
le su takoe veoma izrazitom prelasku interesovanja teoretiara knji
Interpretacija evnosti s teorije na praksu te, dakle na interpretaciju knjievnosti44
iznad teorije
koja se danas smatra apsolutno najvanijom obavezom teoretiara
knjievnosti. Posmatrai istorije teorije knjievnosti proteklog veka
primeuju takoe da koliko je naroito u prvoj polovini XX veka do
minirala analitiko-nauna tendencija, toliko se, poev od kraja ezde
setih godina, zajedno s pojavom poststrukturalizma, mogu primetiti
sve vei uticaji interpretativno-hermeneutikih tendencija. Neki ak
tvrde da ukoliko je XX vek bio doba u kojem je dominirala teorija,
utoliko e XXI stolee postati, jednostavno, vek interpretacije.
U pravcu interpretacije
1. Interpretirati
Umberto Eko je ovom prilikom izneo najkonzervativniji stav i nastu
pao je u ulozi odlunog pristalice ogranienja slobode interpretacije, Ogranienje
izjanjavajui se pri tom za uvoenje jasnih kriterijuma pravilnosti slobode
interpretacije
tumaenja knjievnih tekstova. Nabrojao je tri osnovna izvora znae
nja knjievnosti intenciju autora (intentio auctoris), intenciju itao Tri izvora
ca (intentio lectoris) i intenciju dela (intentio operis) s kojima treba znaenja
knjievnosti
usklaivati rezultate interpretativnih postupaka. U klasinom sporu prema Eku
o interpretaciji podseao je Eko pre svega se nastojalo reiti da
li je najvaniji cilj interpretacije otkrivanje u knjievnom tekstu ono
ga to je njegov autor imao nameru da kae ili pronalaenje onoga
to tekst govori, nezavisno od namere autora. Ako se smatralo da je
ovo drugo gledite pravilno, postavljana su sledea pitanja: da li ono
to tekst prenosi otkrivamo uzimajui u obzir njegovu unutranju se
mantiku strukturu ili rekonstruiui pravila koda koji ga ine? Da
li, napokon, otkrivamo znaenje teksta pozivajui se na sopstvena
oekivanja ili nama poznate italake konvencije?46 Prema miljenju
autora Imena rue, do tada su razlikovane sve pomenute vrste in
terpretacija i obino bi se izabrala jedna ili dve od njih koje su sma
trane odluujuim za tanost interpretacije. Meutim, za Eka su se
sva tri izvora znaenja (a istovremeno i tri osnovna kriterijuma ta
nosti) pokazivala kao podjednako vana i meusobno dopunjujua.
46 U. Eco, Nadinterpretowanie tekstw: u: U. Eco, R. Rorty, J. Culler, Ch. Brooke-
-Rose, op. cit., str. 63.
Uvod 35
Dakle, u interpretativnom postupku rezimirao je duni smo da
obraamo panju na strukturu samog knjievnog dela i na hipote
tiku zamisao autora, kao i napokon na sve ono to u izvesnom
smislu moemo uneti u to delo zahvaljujui svojoj sopstvenoj
kompetenciji. Tek ovakvo povezivanje tri izvora znaenja knjiev
nosti moe u potpunosti da prui tanu interpretaciju. Odluno
Kritika nadinter naputajui nadinterpretaciju takve interpretacije koja nema u vidu
pretacije ova tri kriterijuma, a istovremeno previe izlazi izvan njoj odree
nih okvira tumaenja dela, Eko je ovde uveo i kategoriju tipskog
itaoca teorijsku konstrukciju koja bi odgovarala istinskom tuma
Tipski italac enju. Tipski italac iznosi pretpostavke u odnosu na intencije sa
mog teksta, meutim, pokuava i da rekonstruie autorovu nameru.
Interpretaciju knjievnog dela Eko je, dakle, shvatao kao postupno
otkrivanje strategije koja tei stvaranju tipskog itaoca (instrukcije
pravilnog tumaenja sadrane u tekstu). Tipski italac je, tako, tre
balo da bude u izvesnom smislu idealan ekvivalent autora shvae
nog kao tekstualna strategija (nikada empirijski). Celovitost Eko
ve koncepcije bila je krunisana idejom mogunosti falsifikovanja
Falsifikovanje interpretacije, shvaenoj kao opti princip na osnovu kojeg se ne
interpretacije moe sa sigurnou konstatovati koja je interpretacija tana, ali se
zato moe konstatovati koja je sigurno netana.47
2. Koristiti
A, opet, liberal neopragmatista Riard Rorti kategorino dovo
dei u pitanje stroga pravila koja je nametnuo njegov prethodnik
uveravao je da se u potpunosti treba reiti ideje otkrivanja o e
mu je stvarno dati tekst?, odustati od temeljnog prouavanja unu
tranjih mehanizama tekstova i njihovih struktura; a umesto toga
Korienje treba jednostavno koristiti tekstove za sopstvene, slobodno iza
tekstova za brane ciljeve. Njegov iskaz se pretvorio u vatreni manifest protiv
sopstvene ciljeve
teorije interpretacije (istovremeno i protiv tradicionalne teorije
knjievnosti) izreen u odbranu stvarnog apetita za knjievnost.48
47 Ekova koncepcija imala je mnogo toga zajednikog s teorijama konkretiza
cije koje su izrasle iz osnova fenomenologije, mada je teorijsko zalee, na
koje se Eko pozivao, vodilo poreklo pre svega iz semiologije i teorije komu
nikacije. U sluaju koncepcije mogunosti falsifikovanja, Eko se pozivao i na
zdravorazumsko zakljuivanje na osnovi kojeg se lake moe osetiti ono to
oigledno odudara od norme nego ono to je u skladu s njom.
48 Analogija sa apetitom za poeziju, u: F. Kermode, An Appetite for Poetry,
Cambridge, Mass. 1989, str. 2627; pogledati i: R. Rorty, Kariera prag
matysty, u: U. Eco, R. Rorty, J. Culler, Ch. Brooke-Rose, op. cit., str. 105.
3. Nadinterpretirati
Donatan Kaler jedan od najvanijih savremenih amerikih istrai
vaa knjievnosti zauzeo je u ovoj raspravi kompromisan stav koji
je definisao kao odbranu nadinterpretacije. On je, naime, konsta Odbrana
nadinterpretacije
tovao da sm tekst ne moe da odluuje o delokrugu pitanja koje
mu postavljamo i da se ponekad treba zapitati ta je to o emu on ne
govori direktno ili ak ta skriva. Kaler je samim tim doveo u pitanje
restriktivni Ekov model, ali nije u potpunosti podlegao vedrom anar
hizmu u Rortijevom stilu. Pozivajui se na knjigu drugog amerikog
kritiara i istraivaa knjievnosti Vejna Buta, izdatu krajem sedam Butova
desetih godina, umesto podele na interpretaciju i nadinterpretaciju koncepcija
razumevanja i
koju je predloio Eko, Kaler je predloio razlikovanje razumevanja nadrazumevanja
(understanding) i nadrazumevanja (overstanding) knjievnog tek
sta. Razumevanje operacija koju bi mogao da izvede tipski italac
49 Ibid., str. 105106.
Uvod 37
(na kojeg je mislio Eko) jeste postavljanje pitanja i pronalaenje
odgovora koje zahteva sam tekst. Nadrazumevanje bi se, meutim,
zasnivalo na iznalaenju takvih pitanja koja tekst ne postavlja svom
tipskom itaocu, ali koja se mogu postaviti i koja proiruju mogu
nosti interpretacije, stvarajui raznovrsne, ponekad ak i iznenauju
e kontekste. But je objasnio razliku na primeru poznate bajke o tri
praseta. Osnovna pitanja koja postavlja ova bajka (koja se nalaze u
pojmu razumevanja) jesu ona o razvoju prie koja se u njoj pria,
o hronologiji dogaaja, o optem karakteru junaka, najzad o njenom
naravoueniju i slino. Ovo drugo to su pitanja na ije postavljanje
nas uopte ne navodi sam tekst. Uostalom, moe se postaviti pitanje,
objanjavao je aljivo Kaler, pozivajui se na Buta:
ta ima da kae, ti prividno nevina bajko za decu, o tri
praseta i zlom vuku, o kulturi koja te uva i reaguje na tebe?
O nesvesnim eljama autora ili naroda koji te je stvorio?
O istoriji narativne suspenzije? O odnosima izmeu svet-
lijih i tamnijih rasa? O visokim i niskim, kosmatim i ela
Konteksti vim, mravim i debelim ljudima? O trijadnim shemama
interpretacije u istoriji oveka? O Svetoj Trojici? O lenjosti i radinosti,
strukturi porodice, narodnoj arhitekturi, kulinarskim obi
ajima i normama pravde i osvete? O istoriji manipulisanja
narativnom takom gledita s ciljem izazivanja saoseanja?
Da li je dobro za dete da te svako vee ita ili slua? ... Ka
kve su seksualne implikacije tog dimnjaka ili tog iskljui
vo mukog sveta u kojem se nikada ne pominje seks? ta
znai sve to puhanje i duvanje?50
Za Kalera je ova vrsta proirivanja konteksta interpretacije bila
od veoma velikog znaaja, iako pitanja, koja bi tekstu bajke Tri pra
seta postavio Vejn But, uopte nisu imala za cilj da otkriju namere
Uticaj teksta tog teksta. Ovde je re o tome ta ovaj tekst s nama radi i na koji
na itaoca nain to ini, kakav odnos uspostavlja s drugim tekstovima, ta u
njemu ostaje skriveno ili prigueno, ta se ne vidi na prvi pogled,
na ta nas podstie a na ta ne, ta moe da izazove ili emu naginje,
a ta samo nagovetava ili sugerie. Zahvaljujui ovom primeru Ka
lerovo gledite se prilino jasno ocrtavalo u sporu o interpretaciji.
Za njega, ipak, u savremenoj interpretativnoj praksi nije najzanimlji
vije otkrivanje onoga to tekst govori ili onoga to je njegov autor
imao na umu, ve otkrivanje pre svega onoga to tekst zaboravlja,
50 J. Culler, W obronie nadinterpretacji, u: U. Eco, R. Rorty, J. Culler, Ch. Brooke-
-Rose, op. cit., str. 113114.
Teorija danas.
Od esencijalnih pitanja do uestvovanja u kulturi
Uvod 39
u teoriji strukturalizma). Pojavljivala su se i stanovita koja su po
kuavala da izmire esencijalistike tendencije i aktuelne promene u
samoj knjievnosti (na primer, enetova teorija intertekstualnosti).
Dakle, za teoretiare prve polovine XX veka zadatak definisanja
sutine knjievnosti, iz potpuno oiglednih razloga, bio je jedan od
najvanijih. Meutim, posle poststrukturalistikog preokreta, kad
su (naroito dekonstruktivisti i neopragmatisti) veoma snano iz
raavani stavovi o nepostojanju nepromenljive, univerzalne sutine
knjievnosti, traganja za odgovorom na esencijalna pitanja osetno
su oslabila. Na to su uticale i aktuelne prilike u samoj knjievnosti;
u odnosu na neverovatno umnoavanje razliitih knjievnih i para-
knjievnih postupaka, sve je tee bilo precizno odreivanje granic
Kako deluje izmeu onoga to bi trebalo definisati kao knjievnost i onoga to
knjievnost? taj naziv ne zasluuje.52 Zato je velik broj teoretiara i istraivaa
knjievnosti odustao od pitanja o njenoj sutini u korist odgovora
na pitanje o razliitim formama delovanja knjievnosti na njene
(konkretne ili potencijalne) itaoce.
Prema miljenju pomenutog Donatana Kalera, mogu se na
brojati bar etiri naina delovanja datog teksta zahvaljujui kojima
etiri naina imamo odreenu osnovu da smatramo kako je neki tekst knjiev
delovanja ni. Prvo, takav tekst suspenduje zahtev razumljivosti (nasuprot
knjievnog
teksta prema praktinim tekstovima na primer, uputstvima za upotrebu nekog
Kaleru ureaja). Ne moramo obavezno odmah da shvatimo knjievni tekst
dodaje Kaler do razumevanja moe da doe tek posle odree
nog vremena. Drugo, tekst nas navodi na refleksiju o upotrebljenim
sredstvima izraavanja. Tree, dovodi do razmiljanja o znaenju.
etvrto, priuuje uivanje u itanju.53 Treba jo napomenuti da su
svi ovi naini delovanja knjievnog teksta neraskidivo povezani
s procesima itanja. Dakle, odstupanje od esencijalizma zajedniki
uestvuje s ovim, naroito poslednjih godina, oiglednim zaokre
tom nauke o knjievnosti ka interpretaciji, a samim tim njenog
odstupanja od nauke.
Koliko je, dakle, u XX veku hijerarhija znaaja, koju su ustanovi
li teoretiari, odluujue delovala u korist nauke (dakle, istovremeno
XXI vek, vek snane teorije koja je za nju stvarala isto tako snane osnove), toli
interpretacije ko u XXI vek ulazimo s veoma izraenim preferencijama u korist in
terpretacije. Moe se ak rei da XXI vek poinje u znaku interpretaci
je u odnosu na koju teorija moe da obavlja samo praktinu funkciju.
52 J. Culler, Knjievnost to je to i je li to bitno?, u: Knjievna teorija. Vrlo
kratak uvod, Zagreb, 2001, str. 2752, prevod: Filip i Marijana Hamerak.
53 Ibid., str. 52.
Rezime
Uvod 41
njih osim pomenutih, takoe je koristila i iskustva lingvistike,
istorije i istorije knjievnosti, teorije kulture, antropologije, teorije
umetnosti, muzikologije, psihologije, sociologije i mnogih drugih
(a meu njima i najnovijih kao to su politikologija, teorija me
dija i informatika).
Naukom o knjievnosti XX veka dominirala je teorijska refleksi
ja, a ona je, opet, bila pre svega u znaku pitanja filozofske prirode.55
To su bila naroito:
Pitanja koja 1. Ontol o k a pit anj a ta je knjievnost? U emu se ogle
teorija da njena specifinost? I najnovije da li uopte treba posta
knjievnosti
postavlja vljati pitanje ta je knjievnost? A ako treba moe li se ve
danas definisati njena univerzalna sutina?
2. Episte mol ok a i me to doloka pit anj a kako shvata
mo knjievno delo? Kako se moe / treba prouavati? I najno
vije da li se u ovom trenutku i dalje moe govoriti o saz-
navanju knjievnosti? Kako izgleda metodoloka situacija
prouavanja knjievnosti u okviru aktuelnog stanja naune
metodologije? I da li se knjievnost i dalje moe prouavati
uz pomo nekakvih metoda?
3. P it anj a i nte r pre t a cij e ta je interpretacija knjievnog
dela? Koje su njene granice i mogunosti? Kakav je odnos
izmeu teorije i prakse interpretacije? ta je pravilna / pra
va interpretacija? Uz pomo kakvih kriterijuma se moe
odrediti njena pravilnost? Kakvi su kriterijumi vrednovanja
interpretacije? I najnovije da li uopte treba razmatrati in
terpretaciju pomou kategorije kriterijuma pravilnosti / ne
pravilnosti? I koju funkciju u praksi interpretacije knjievno
sti obavljaju novi (kulturni, etiki, politiki, polni, seksualni
i sl.) konteksti / jezici?
4. Pit anj a subj ek ( a ) t a te, dakle, svih uesnika knjievnog
ivota (pisaca i italaca, poiljalaca i primalaca, stvaralaca i
njihovih interpretatora) kao i svih subjektivnih uloga ugra
enih u strukturu knjievnog dela: ko je autor? Ko je italac?
Kako komuniciraju putem knjievnog dela? Kakav je odnos
izmeu stvarnih pisaca i italaca i njihovih uloga izraenih
putem pravila organizacije knjievnog dela? I najnovije ka
ko se danas moe govoriti o subjektu knjievnosti? Da li je on
samo izvesna konstrukcija? Ili osoba koja ima telo, ula, pol,
elje, seksualnu opredeljenost? Da li predstavlja odreenu
55 Danas se treba pozvati na francusku tradiciju u kojoj je teorija knjievnosti
odavno shvatana kao vrsta opte filozofije knjievnosti.
Opta
Uvod 45
The Johns Hopkins Guide to Literary Theory and Criticism, red. M. Groden,
M. Kreiswirth, BaltimoreLondon 1994.
V. B. Leitch, American Literary Theory from Thirties to Eighties, New York 1988.
Literary Theory and Criticism, red. P. Waugh, Oxford 2006.
Literary Theory and Poetry: Extending the Canon, red. D. Murray, London 1989.
Literatura. Teoria. Metodologia, red. D. Ulicka, Warszawa 1998.
H. Markjevi, Nauka o knjievnosti (prev. Stojan Subotin), Beograd, 1974.
H. Markiewicz, Literaturoznawstwo i jego ssiedztwa, Warszawa 1989.
H. Markiewicz, Wymiary dzieta literackiego, Krakw 1984, u: idem, Prace
wybrane, t. 4, Krakw 1996.
Z. Mitosek, Teorie bada literackich, Warszawa 1998.
Modern Criticism and Theory: A Reader, red. D. Lodge, London 1988.
Modern Literary Theory: A Comparative Introduction, red. A. Jefferson,
D. Robbey, London 1982.
Modern Literary Theory: A Reader, red. P. Rice, P. Waugh, LondonNew
YorkSydneyAuckland 1992.
The New Princeton Encyclopedia of Poetry and Poetics, red. E. Preminger,
T. V. F. B. Borgan, Princeton 1993.
Philosophy of Literature: Contemporary and Classic Readings: An Anthology,
red. E. John, D. McIver Lopes, Oxford 2004.
R. Selden, Practising Theory and Reading Literature: An Introduction, Hemel
Hempstead 1989.
R. Selden, The Theory of Criticism from Plato to the Present: A Reader, London
1988.
R. Selden, P. Widdowson, A Readers Guide to Contemporary Literary Theory,
London 2005.
R. Tallack, Literary Theory at Work:Three Texts, London 1987.
Theory into Practice: A Reader in Modern Literary Criticism, red. K. M. New
ton, London 1992.
Twentieth Century Literary Theory: A Reader, red. K. M. Newton, New York 1997.
D. Walder, Literature in the Modern World: Critical Essays and Documents,
Oxford 1990.
R. Webster, Studying Literary Theory: An Introduction, LondonNew YorkSyd
neyAuckland 1990.
R. Velek, O. Voren, Teorija knjievnosti (prev. Aleskandar I. Spasi i Slobodan
orevi), Beograd, 1965.
Renici
Antologije
After Strange Texts: The Role of Theory in the Study of Literature, red. G. S. Jay,
D. L. Miller, Alabama 1985.
Avangarda i tradicija (prir. Gojko Tei), Beograd, 2002.
P. A. Bov, In the Wake of Theory, Hanover 1992.
E. N. Bruss, Beautiful Theories: The Spectacle of Discourse in Contemporary
Criticism, Baltimore 1982.
A. Burzyska, Anty-Teoria literatury, Krakw 2006.
Uvod 47
A. Burzyska, Poetyka po strukturalizmie, u: Poetyka bez granic, red. W. Bo
lecki, W. Tomasik, Warszawa 1995.
A. Burzyska, Poststrukturalizm, dekonstrukcja, feminizm, gender, dyskursy
mniejszoci i co dalej? [u:] Sporne i bezsporne problemy wspxzesnej wi
edzy o literaturze, red. W. Bolecki, R. Nycz, Warszawa 2002.
A. Burzyska, Teoria czy postteoria?, [u:] Kryzys czy przeom. Studia z teorii i
historii literatury, red. M. Lubelska, A. ebkowska, Krakw 1994.
Consequences of Theory, red. J. Arac, B. Johnson, BaltimoreLondon 1991.
T. Eagleton, Teorija i nakon nje (prev. Darko Polek), Zagreb, 2005.
The Future of Literary Theory, red. R. Cohen, New YorkLondon 1989.
P. Griffith, Literary Theory and English Teaching, Miltar KeynesPhiladelphia
1987.
M. Krieger, The Institution of Theory, BaltimoreLondon 1994.
M. Krieger, Literary Invention and the Impulse to Theoretical Change, NLH
1986, nr 18, s. 191208.
M. Krieger, Words about Words about Words: Theory, Criticism, and the Lite
rary Text, BaltimoreLondon 1988.
Kryzys czy przeom. Studia z teorii i historii literatury, red. M. Lubelska, A. eb
kowska, Krakw 1994.
Life after Theory, red. M. Payne, J. Schad, LondonNew York 2003.
Literary Theorys Future, red. J. Natoli, Urbana 1989.
Literary Theory Today, red. P. Collier, H. Geyer-Ryan, New York 1990.
S. Lynn, Texts and Contexts: Writing about Literature with Critical Theory,
New York 1994.
Po strukturalizmie. Wspczesne badania teoretycznoliterackie, red. R. Nycz,
Wrocaw 1992.
W. Righter, The Myth of Theory, Cambridge 1994.
Sporne i bezsporne problemy wspczesnej wiedzy o literaturze, red. W. Bolecki,
R. Nycz, Warszawa 2002.
Tracing Literary Theory, red. J. Natoli, UrbanaChicago 1987.
Writing Theory and Critical Theory, red. J. Clifford, J. Schilb, New York 1994.
A. Burinjska
S. Frojd, Psihopatologija svakodnevnog ivota, Novi Sad, 1973, str. 321, pre
vod: H. Klajn.
K. G. Jung, Analitika psihologija i pogled na svet u: K. G. Jung, Duh i i
vot, Novi Sad, 1977, str. 57, prevod: D. i P. Mileki.
J. Lacan, Les quatre concepts fondamentaux de la psychanalyse. Sminaire XI,
Paris, 2002, str. 28.
ta je psihoanaliza?
. Lakan, Spisi, Prosveta, Beograd, 1983, str. 38, prevod: Danica Mijovi i Fi
lip Filipovi.
I. Psihoanaliza 51
Psihoanaliza, meutim, nije samo interpretativno orijentisana
klinika terapija. U pismu svom prijatelju Flisu, koji je intelektualno
pratio Frojda u pionirskim godinama psihoanalize, Frojd je pisao:
Kao mlad ovek poznavao sam samo udnju za filozofskim zna
njem, sada je nameravam zadovoljiti okretanjem od medicine ka
Psihoanaliza kao psihologiji. Zaokret od medicine ka psihologiji, uopteno govorei
opti teorijski od biologije ka filozofiji znai da je psihoanaliza za Frojda, kao
model
hermeneutika za Diltaja, postala opti teorijski model (Frojd je ovaj
model nazvao i fikcijom) koji objanjava ljudsku prirodu i predstav-
lja osnovu za analizu odreenih ponaanja. Zato to ova ponaanja
imaju svoj izvor u nesvesnom, psihoanalizma, koja izlazi izvan (me
Metapsihologija ta-) nivoa svesti, jeste metapsihologija. Isto kao to metafizika izlazi
izvan granica fizike, tako se i metapsihologija smeta izvan okvira
dostupnog psihologiji koja istrauje svest. Metapsiholoki jezik koji
je Frojd stvorio, a koji se odnosi na nesvesne procese, on je podigao
na nivo univerzalnog jezika koji tumai celokupnost ljudskih pona
Psihoanaliza = anja. U tom smislu je psihoanaliza nesvesnog holistika antropolo
holistika gija. Poto nesvesno onemoguava oveku potpunu samospoznaju,
antropologija
to znai da slika oveka podlee radikalnoj promeni i od prosveti
teljske vizije racionalnog subjekta pretvara se u teoriju subjekta traj
no odvojenog od sopstvene sutine.
ovek zavisi od osnovnog pravila koje vlada psihikim ivotom,
a to je izbegavanje neprijatnosti povezane s nedostatkom zadovolja
vanja ljubavne energije (princip zadovoljstva, Lustprinzip). Tako se
prema Frojdu mogu objasniti kultura, religija i drutveni ivot.
U Nelagodnosti u kulturi itamo: Zadatak koji treba da se rei sastoji
se u premetanju nagonskih ciljeva te vrste tako da ne moe da ih po
godi odbijanje iz spoljanjeg sveta. Sublimacija nagona to potpomae.
Najvie postie ko ume dovoljno da povisi udeo zadovoljstva iz izvo
ra psihikog i intelektualnog rada. Nauno i umetniko stvaralatvo
vodi ka zadovoljavanju poseb
Sublimacija nog kvaliteta koji omoguava SUBLIMACIJA proces u kojem
nagona
da spoljanji svet ne odbaci nae dolazi do neseksualne investicije sek
sualne energije. Libido biva usmeren
elje. I kultura i religija predstav ne na erotski objekat elje ve na neki
ljaju za Frojda mesto zadovoljava drugi cilj, na primer, na umetniko de
nja seksualnog nagona njegovim lo koje samim tim postaje instrument
premetanjem. U tom smislu, guenja. U Tri rasprave o seksualnoj
psihoanalitiko (tanije: postfroj teoriji Frojd u sublimaciji vidi jedan
od izvora umetnike aktivnosti.
dovsko) tumaenje knjievnosti
S. Frojd, Iz kulture i umetnosti, Matica srpska, Novi Sad, 1976, str. 281, pre
vod: dr ore Bogievi.
Pogledati: Hermeneutika.
I. Psihoanaliza 55
kao medijator izmeu nagona i drutvenih normi, stvaraju
i odbrambenu stranu l i nost i u sukobu snaga. Opo
zicija izmeu Ja i Ono jednaka je opoziciji izmeu razuma
i strasti.
c. ber-Ich (Nad-Ja, superego) je interiorizacija zabrana i nor
mi (roditeljskih, drutvenih, kulturnih), sudija (cenzor) Ja,
instanca savesti, samoposmatranja interiorizovanih ideala.
Nad-ja proizlazi neposredno iz roditeljske instancije.
10 Ibid.
11 Ibid., str. 380.
I. Psihoanaliza 57
konflikta ukorenjenog u prolosti. Neuroze ne proizlaze iz
seksualnosti, nego... za svoje poreklo duguju konfliktu izme
u ja i seksualnosti.12 Ljudi obolevaju od neuroze kad im
je oduzeta mogunost da zadovolje svoj libido, dakle ... usled
uskraenja, ... i da su njegovi simptomi upravo zamena za pro
maeno zadovoljenje.13 Poto je nemogunost zadovoljenja
seksualne energije uzrok neuroza i izvor sublimacije, psihoa
naliza primenjena u istraivanjima umetnosti u frojdovskoj
verziji uglavnom se bavi neurotizovanim subjektom koji se
izraava pomou teksta. Knjievni tekst se tako posmatra kao
Knjievni tekst s i mb ol i na re pre z e nt a c ij a neu roze, a teza o simboli
kao reprezentaci
ja neuroze
koj reprezentaciji nesvesnog je najvanija psihoanalitika teza
u knjievnim istraivanjima koju su podjednako zastupale sve
orijentacije u okviru kole. Razlike se zasnivaju jedino na to
me da li se psihoanalizi podvrgava autor, u ijoj se biografiji
trae uzroci nastanka neuroze, ili i sam tekst s kojeg prelazak
na autorov ivot uopte nije pouzdan. Uporedo s povratkom
autora, koji se trenutno intenzivira u vidu reakcije na njegovu
strukturalistiku i poststrukturalistiku smrt, u teoriji knji
evnosti, vraa se i ivo interesovanje za psihoanalizu subjek
ta ponovo smetenog u ivot.
Hermeneutika i fenomenologija
I. Psihoanaliza 59
elj e.21 Kakvih elja? Erotskih. pomo mehanizma premetanja). Stal
Mi smo u pravu da kaemo da ni konflikt izmeu Ja i nesvesnog
je svaki kulturni ovek u bilo vodi ka nastanku simptoma koji funk
kojoj taki zadrao infantilno cioniu kao zamena za seksualnu
oblikovanje seksualnog ivota; satisfakciju. Potiskivanje nije pojedi
i tako shvatamo da potisnute in naan akt, ve proces koji se stalno
ponavlja. Teorija potiskivanja jeste
fantilne seksualne elje daju naj klju za psihoanalitiko shvatanje ne
Potisnute ee i najsnanije pokretake uroze i histerije.
seksualne elje snage za stvaranje snova.22
San poseduje dinamiku strukturu koju sainjavaju:
1. Sk rive na m is a o (Traumgedanke), materijal za preradu,
nesvesno jezgro.23 Traumgedanke ili misao sna je original,
izvorni tekst, osnovni govor koji zatim podlee preobliko
vanju u radu sna.
Struktura sna 2. R a d s na (Traumarbeit). Pretvara ono to jeste skriveno u
ono to je oigledno. Njegova osnovna funkcija jeste da sakri
je put koji vodi ka pravom iniocu,24 skrivanja namera.25
Ovo podsea na prevoenje (bersetzung) koje je istovre
meno i izopaenje (Einstellung). Rad sna se odvija analog
no stvaranju knjievnog teksta: asocijativne niti ne idu di
rektno od misli do sadrine sna, ve se usput esto ukrtaju
i prepliu.26 Ovo ukrtanje misli je tropolokog (simboli
Tropologija sna kog) karaktera. Tropologija sna je sistem preoblikovanja i
deformisanja skrivene sadrine sna (gr. tropos zaokret,
obrt). Nju sainjavaju:
a) Kondenzacija, saimanje (Verdichtung).27 Tako funkcioni
e metafora.
b) P omeranje, premetanje (Verschiebung). Tako funkcioni
e metonimija.
c) Slikovnost (Darstellbarkeit). Rei se pretau u slike.
d) S ekundarna obrada (sekundre Bearbeitung). Jedna slika
se pretvara u drugu.
Rad sna, koji vodi ka deformisanju skrivene sadrine sna,
podvrgnut je stalnoj cenzuri za koju Frojd kae da je trajna
21 S. Frojd, Tumaenje snova, I, Matica srpska, Novi Sad, 1970, str. 166, prevod:
dr Albin Vilhar.
22 Ibid., II, str. 347.
23 S. Frojd, Uvod u psihoanalizu, op. cit., str. 138.
24 Ibid., 162.
25 S. Frojd, Snovi, op. cit., str. 391.
26 Ibid., str. 371.
27 Imajmo u vidu da se u rei Verdichtung skriva re Dichtung poezija, koju
moemo definisati kao zg usnut govor.
I. Psihoanaliza 61
Tumaenje snova zasniva se na prelaenju istog puta na kojem
Razumevanje je nastao san, ali u suprotnom smeru: Rad tumaenja hoe da ot
sna kloni rad sna,40 odnosno otklanjanju deformisanja do kojeg je do
veo rad sna, fasada sna,41 i dopiranju do pravog sadraja sna koji
postaje oigledan odmah nakon osveivanja. Piui o neizbenom
prisustvu simbolike u snu, Frojd primeuje da i kad bi cenzura sno
va bila uklonjena, mi ipak ne bismo bili u stanju da ih razumemo,
oigledni san ne bi jo bio istovetan sa skrivenim mislima sna.42
Teza klasine To znai da se razumevanje zasniva na utvrivanju identinosti iz
hermeneutike meu oigledne i skrivene sadrine, izmeu simptoma i njegovog
uzroka, na uklanjanju razlike koja ih deli. Razumeti san znai raz
maknuti zavesu rada sna43 i zaviriti u uzrok. Tu se, meutim, javlja
bitan problem.
Epifanija i nemo
I. Psihoanaliza 63
A koje vie ne daje nikakav doprinos ni za rasvetljavanje
Pupak sna sadrine sna. To je onda pupak sna [der Nabel des Traums],
mesto gde se on nastavlja u nepoznato.51
Podsetimo na to da je glavna Frojdova teza koja se odnosi na
snove (i glavna teza psihoanalize u knjievnim istraivanjima) za
snovana na kategoriji repre z ent a c ij e i glasi ovako: san (tekst)
je takva vrsta reprezentacije u kojoj oigledna sadrina sna (Trau
San kao minhalt) reprezentuje skrivenu sadrinu, odnosno misao sna (Tra
reprezentacija umgedanke). Rad sna zasniva se na stvaranju misli snova (smisao)
i njihovom preoblikovanju u sadraj sna (tekst). Upravo ovo preobli
kovanje, Umwandlung, Frojd naziva reprezentacijom, Darstellung.52
Odnos izmeu ova dva nivoa sna analogan je odnosu izmeu origi
nala i prevoda, dakle, na oigledan nain sadri semantiku sime
triju izmeu misli sna i njene sadrine, jer u suprotnom ne bi bilo
rei o originalu i prevodu. S druge strane, meutim, Frojd uporno
ostaje pri radikalnoj asimetriji sadrine i misli koja je u stvari ne
izbean uslov rada sna. Interpretacija je u strogom smislu deformi
Deformisanje sanje i vraanje u poetni oblik prvobitne misli sna, odnosno da
sna predstavimo to u kategorijama teorije knjievnosti prelaenje o i
g l e d no g sl oj a tek st a u sk r ive n i ili oiglednih znaenja u neo
igledni smisao ili da upotrebimo strukturalistiku lingvistiku
terminologiju signifiants u signifis. Tako je Frojdova hermeneuti
Rascep ka rascepljena: s jedne strane, tei ka epifaniji smisla skrivenog iza
zavese teksta sna, s druge strane, meutim, ne moe da doe do te
epifanije, jer je proces interpretacije samo suprotnost rada sna koja
Interpretacija se zasniva na deformisanju. A sama interpretacija jeste diskurs koji
i autobiografija ima izrazito autobiografsko znaenje. U Tumaenju snova Frojd ne
prestano pria svoju priu, sopstvene snove, izlae njihovo tumae
nje; na taj nain dokazuje da ne postoji interpretacija koja nije uro
njena u ivot interpretatora.
I. Psihoanaliza 65
postaje svestan toga da ne zna ta se nalazi ispod. Silazi u parter gde
se sada nalazi stariji nametaj iz XV veka, zatim odlazi u podrum koji
potie iz rimskog doba i na kraju nalazi tajni ulaz u jo niu prostoriju
gde debeli sloj praine pokriva kosti i ostatke razbijenog posua, kao
da su ostaci neke prvobitne kulture. Za Junga je smisao sna bio oigle
Kua kao dan:56 kua je metafora psyche, salon je svest, parter je nesvesno, a po
metafora psyche drum i prostorija ispod njega je svet prvobitnog oveka u meni, svet
u koji svest nije prodirala i koji nije mogla da objasni.57 Jung e ovaj
svet ostatka prvobitne kulture ili prema drugoj definiciji kolek
tivnog a priori individualne psyche poistovetiti s gnostikim pojmom
plerome, sredita arhetipova koji emaniraju pojedinane slike i simbo
Jungova le. Za Junga ovi arhetipovi ine najdublju, neosveivanu i kolektivnu
koncepcija naslagu ljudske psihe koja izranja u snovima i fantazijama. Arhetipovi
arhetipova
psihike residua nebrojenih iskustava istog tog tipa58 upuuju na
univerzalna ljudska iskustva kao to su, na primer, detinjstvo, materin
stvo, veza sa zemljom, smrt ili putovanje, a njihovo prisustvo u svim
religijama i mitologijama nesumnjivo svedoi o dubokoj povezanosti
pojedinanih oblika nesvesnog bez obzira na to u kojoj e se kulturi
ovek roditi i u kojoj e se obrazovati. Slino e smatrati Nortrop Fraj
Arhetipologija (19121991), iji je osnovni cilj kao istraivaa knjievnosti bilo traga
prema Fraju
i Diranu
nje za jednakou ljudskog uma pomou uporednog istraivanja umet
nikih dela,59 i ilber Diran (ro. 1921), autor Antropolokih osnova
imaginarnog (1960), za kojeg je svet predstava odnosno Okean,
zbir svih ljudskih predstava bio definivna mera svih stvari.60
Odnos izmeu svesnog Ja i psyche odreuje na duhovni razvoj
koji, prema Jungu, ini sutinu procesa individuacije i inicijacije u
ivot. Stvaralaka snaga fantazije koja izraava arhetipsku snagu ne
Jungov svesnog u krajnjoj liniji usmerena je protiv zlokobne materijalnosti
gnosticizam ivota (otuda Jungov gnosticizam),61 koja je za prvobitnog oveka
56 Nasuprot Frojdu, koji je snove shvatao kao rebuse koji kriju istinu o nama,
Jung je u snovima video nain na koji nas nae nesvesno neposredno ui to
me ko smo mi.
57 C. G. Jung, Seanja, snovi, razmiljanja, Atos, Beograd, 1995, str. 194, pre
vod: Dubravka Opai-Kosti.
58 C. G. Jung, O stosunku pshyhologii analitycznej do dziea poetyckiego,
u: Archetypi i symbole. Pisma wybrane, Warszawa, 1976.
59 J. Hart, Northrop Frye: The Theoretical Imagination, LondonNew York, 1994,
str. 54. O Nortropu Fraju pogledati: M. P. Markowski, Northrop Frye: literatu
ra jako objawienie, u: N. Frye, Wielki Kod. Biblia i literatura, Bydgoszcz, 1998.
60 Pogledati: Potga wiata wyobrae czyli Archetypologia wedug Gilberta Du
randa, Lublin, 2002, str. 5.
61 Prevodilac i tuma Junga Jei Prokopjuk pie: Ovako shvaena gnoza je (nein
telektualna) spoznaja Boga, sutine stvari, sveta, samog sebe i sl. pomou
I. Psihoanaliza 67
Odnos izmeu Izmeu arhetipa i dela uspostavlja se dvosmeran odnos, upravo
arhetipa i dela
isti onakav kao u Platonovoj teoriji ideja, koji povezuje ideje i po
jedinane predmete: arhetip uestvuje u delu (Platonov methexis),
dok delo reprezentuje ili podraava (Platonov mimesis) arhetip.
A istraiva arhetipova podsea na filozofa upuenog u tajnu pla
tonizma koji se, posle niza nivoa saznanja, izdie kako to Platon
Prouavanje predstavlja u Pismu VII do nivoa same ideje koja se, oigledno, ne
knjievnosti kao moe predstavljati. Tako istraivanja knjievnosti postaju inicijacij
inicijacijska
delatnost ska delatnost.66
Posle Frojda
I. Psihoanaliza 69
se manifestovalo p omo u jezika (to je glavna teza njegovog rada
Dosetka i njen odnos prema nesvesnom). Prema Lakanu nesvesno
je sam jezik.
Lakan i knjievnost
Ovde se najbolje vidi znaaj koji Lakanova psihoanaliza ima za pro
miljanje knjievnosti. Krenimo jo jednom od subjekta. Dakle, ka
Lakan ko istie poznati komentator Lakana, Slovenac Slavoj iek, osnov
i knjievnost na osobina Lakanovog subjekta oigledno je njegova alijenacija u
oznaitelju: samo ako je subjekat uhvaen u radikalno spoljanju
mreu oznaitelja, ve je mrtav, raskomadan, podeljen.69 To znai
da simbolika reprezentacija, iako neizbena, uvek vri izobliava
nje subjekta, da subjekat ne
moe da pronae oznaitelja TRAUMA (nem. iz gr. trauma)
koji bi bio njegov sopstveni, da dogaaj u psihikom ivotu subjek
uvek govori previe ili prema ta koji je izazvao ok na koji se ne mo
e privii. Trauma je prema Frojdu
lo: ukratko, uvek govori neto bolna ingerencija stvarnosti, dok je
drugo od onoga to je hteo da prema Lakanu efekat pribliavanja
kae.70 Ako se kae da je Laka Realnom, odnosno onome za ta ne
Subjekat nov subjekat izgraen na ne ma rei u jeziku. U oba sluaja trau
izgraen dostatku, onda taj nedostatak ma ne podlee simbolizaciji.
na nedostatku
predstavlja nemogunost prona
laenja najlinijeg signifiant za STRAVINO (nem. das Unheim-
izraavanje samog sebe. Umesto liche) kategorija koju je uveo Frojd
toga progovara Nesvesno, odno da bi oznaio situaciju u kojoj se de
sno Jezik ili Simboliki Drugi ava povratak onoga to je svest poti
(lAutre). Pedesetih godina, za snula i to izaziva oseaj udnovato
sti i neobinosti postojanja. Prema
Lakana je bilo najvanije otkri Frojdu, unheimlich je sve ono to bi
e da simboliki poredak pred trebalo da je skriveno i tajno, a izalo
stavlja mesto prave konstitucije, je na videlo. Umetnost esto izaziva
zapravo de-konstitucije subjek oseanje stravinog.
ta. Kasnije, meutim, Lakan vi
e ne insistira na simbolikoj dimenziji i u vezi s tim vie ne veruje
toliko u reintegrativni i intersubjektivni smisao analitikih postupa
ka. Glavni predmet njegovog interesovanja postaje Stvarnost, pre
Realni poredak ciznije ono to je Realno. Prema Lakanu, R e a l n o j e on o to
69 S. iek, Sublimni objekt ideologije, Zagreb, 2002, str. 206, prevod: Neboja
Jovanovi i dr.
70 Ibid., str. 207208.
I. Psihoanaliza 71
reakcija na pritisak Stvari koja DRUGI (fr. lAutre) u Lakanovoj
se u njemu krije. Pristup simbo koncepciji, mesto s kojeg se postavlja
likoj dimenziji ili, na primer, pitanje o mojoj elji, dakle, mesto
Poredak pisanje (poredak automaton) na kojem sam prepoznat kao ja i na
automaton u stvari je osuen na alijenaci kojem to prepoznavanje (priznanje)
zahtevam (pogledati: ELJA). To ni
ju u oznaitelju, ali, s druge stra je drugi ovek, ve simbolino mesto
ne, uspeva da izbegne ono to koje zauzimam oseajui nedostatak
je u subjektu najtraumatinije (kad ne bih oseao nedostatak, ne bih
Stvar koja se nikako ne moe mogao nita da elim). Zato e Lakan
Poredak tuch simbolizovati (poredak tuch). rei: Drugi je nedostatak u meni.
Pisanje je, dakle, pokuaj maski
ranja traumatinog jezgra pomou identifikacije sa simbolikim knji
evnim smislom. ta je, zapravo, ovaj centar koji se ne moe dosegnu
ti, sr koja se ne moe tematizovati, a koja skroz proima subjekat?
Prema Lakanu, to je trauma. Realnog (dakle, traume) ne moemo se
osloboditi, ali ga ne moemo ni dotai. Dakle, dilema knjievnosti je
Knjievnost ste sledea: pisanje je nemogue bez odnosa prema traumi (pisanje
i trauma je traumatino po sutini), iako ne moe, takoe, ni da je ne maskira
(beanje od traume je sutina knjievnosti). Takav je, naime, najvani
ji smisao Lakanove psihoanalize u knjievnom kontekstu.
Rezime
I. Psihoanaliza 79
Bibliografija
Renici
Sigmund Frojd
Izabrane rasprave
ak Lakan
Inostrani autori
Poljski radovi
. Huserl, Ideja fenomenologije. Pet predavanja, Beograd, 1975, str. 82, pre
vod: Milan Damjanovi.
R. Ingarden, Poetika, Foto-futura, Beograd, 2000, str. 11, prevod: Ivana oki.
G. Poulet, La conscience critique, Paris, 1971, str. 314.
W. Iser, Proces czytania. Perspektywa fenomenologiczna, u: Wspczesna
myl literaturoznawcza w RFN. Antologia, Warszawa, str. 225.
ta i kako?
II. Fenomenologija 89
u kakve spekulacije. Svest nastoji da vidi ono to se pojavljuje bez
ikakvih predubeenja i gotovih teorija, koncentriui se na ono to
je najbitnije (sutina stvari, odnosno eidos), a ne na ono to je sluaj
no i pojedinano. Ovaj prodoran pogled (koji je Huserl nazvao intu
Fenomenoloka icijom ili oiglednou) prati precizan opis jer stvarnome pripada
oiglednost
da bude opisano, a ne konstruirano ili konstituirano. ist opis, pre
ma Huserlu, zasniva se na sagledavanju sutine koja treba da se
predstavi s apodiktinom, odnosno nesumnjivom oiglednou.
Uticaj fenomenologije na prouavanje knjievnosti je posredan.
Huserla je kao matematiara i logiara u neznatnoj meri interesova
Ingardenova la knjievnost i nije joj posvetio posebne studije. A za Ingardena,
istraivanja njegovog uenika, istraivanja knjievnog dela bila su samo deo
knjievnog dela
ireg filozofskog projekta u kojem je uprkos Huserlovim odree
njima nastojao da dokae kako svet postoji na autonoman nain,
relativno nezavistan od akata svesti, iako je stvaran i pomou svesti.
Zato treba imati u vidu da je Ingarden, odreujui egzistencijalnu
autonomiju knjievnog dela u okviru glavnih ontolokih istraiva
nja, pokuavao pre svega da pronae dokaze za potkrepljivanje te
ze o postojanju egzistencijalno samostalnog sveta i da su ga manje
interesovali pojedinani knji
INTENCIONALNOST ideja koju
evnoteorijski problemi. Narav je Huserl preuzeo od Franca Brenta
no, knjievno delo je specifian na (18381917): svaka svest je svest o
predmet i potrebna mu je poseb neemu, to znai da ne postoji nein
na panja, ali pre svega je re o tencionalna ili prazna svest. Predmeti
tome da li realni predmeti mogu se ne nalaze u svesti kao u kutiji, ve
imati intencionalnu strukturu. predstavljaju predmete (ili korelate)
akta svesti te su, dakle, sutinski ne
Ingarden je uprkos Huserlu zavisni od svesti. Prema Ingardenu,
tvrdio da mogu, a analiza knji knjievno delo je intencionalna tvo
Knjievno delo evnog dela kao intersubjektiv revina (korelat autorske svesti) koja
kao inter- nog intencionalnog predmeta je uinjena trajnom pomou inter
subjektivni inten
cionalni predmet koji ima svoju egzistencijalnu subjektivnog znaenja i zahvaljujui
tome knjievno stvaralatvno je razu
osnovu izvan iste svesti bila je mljivo. Kao intencionalni predmet,
izuzetno pogodna za polemiku s knjievno delo je shematizovana tvo
Huserlom. revina koja trai aktualizaciju.
Osnove
II. Fenomenologija 91
Huserlovo istraivanja),11 Huserl se udaljava od psihologizma i postavlja temelje
udaljavanje od
psihologizma
istoj logici. Po objavljivanju Logikih istraivanja Huserl je imenovan
za profesora u Getingenu, gde je radio do 1916. godine (1912. godine
Roman Ingarden je postao njegov uenik). Od 1916. godine je pre
davao u Frajburgu (gde su njegovi uenici bili, izmeu ostalih, Edita
tajn i Martin Hajdeger). U penziju je otiao 1929, ali je do 1933. dr
ao predavanja. U isto vreme pojavila su se jo dva dela kojima zapoi
nje fenomenoloki preokret u filozofiji: Fenomenologija volje Aleksan
dra Pfendera i Transcendentalna i psiholoka metoda Maksa elera.
Logika Zato su nastala Logika istraivanja? Ruski filozof Lav estov,
istraivanja s kojim se Huserl ozbiljno sporio povodom pouzdanosti saznanja,
pamti izjavu nemakog mislioca na tu temu:
to sam dublje prodirao u osnovne probleme logike, to sam
jae oseao da nae znanje i nae poznavanje podrhtavaju i
da se ljuljaju iz temelja, dok se napokon, na moje neopisivo
zaprepaenje, nisam uverio da ukoliko je savremena filozo
fija izrekla poslednju re o sutini saznanja, onda to sazanje
ne postoji ... [Bio sam svestan toga] da ako razum ne uspe da
pobedi sumnje koje su se u meni namnoile, ako smo osue
ni samo na doterivanje, zabaurivanje ... pukotina i praznina
koje su nastale u svim naim epistemolokim konstrukcija
ma, onda e se jednog dana nae divno znanje raspasti i nai
emo se oi u oi s bednim ostacima nae veliine.12
Protiv saznajnog Logika istraivanja su, pre svega, bila usmerena protiv saznaj
relativizma nog relativizma, odnosno uverenja da ne postoji objektivno merilo
ispravnosti sudova o stvarnosti. Huserlov cilj je bio da pronae ono
to je istinito [i to] je apsolutno istinito, samo po sebi. Prema
Huserlovom miljenju,
istina je samo jedna jedina, bez obzira na to da li je u svojim
sudovima sagledavaju ljudi ili ne ljudi, aneli ili bogovi.13
Ovo je jedan od najvanijih fenomenolokih aksioma: saznanje
ne zavisi od toga ko i na koji nain saznaje, ve se zasniva na potpu
nom odvajanju istine od promenljivih okolnosti njenog shvatanja.
11 E. Husserl, Badania logiczne (19001901) t. 1: Prolegomena do czystej logiki,
Toru, 1996, t. 2: Badania dotyczce fenomenologii i teorii, deo 12, Warsza
wa, 2000.
12 L. Szestow, Egzystencjalizm jako krytyka fenomenologii, u: Folozofia egzysten
cjalna, priredili: L. Koakowski, K. Pomian, Warszawa, 1965, str. 214215.
13 E. Husserl, Badania logiczne, t. 1, op. cit., str. 123.
II. Fenomenologija 93
Osnovne teme Tema knjige je ist a fe nome nol og ij a do iv lj aj a milj e
Logikih nj a i s a z nanj a koja se odnosi iskljuivo na doivljaje koji se
istraivanja
mogu shvatiti i analizirati i ntuic ij om u istoj sutinskoj [= esen
cijalnoj] optosti, a ne sa empirijski apercipiranim [= svesno doiv
ljenim] doivljajima kao realnim injenicama, s doivljajima ljudi
i ivotinja koji se kao iskustvena injenica ispoljavaju i prihvataju
u svetu.18 Nije re, dakle, o tome ta ovek doivljava u svetu, ve
ta doivljava u istoj intuiciji, to znai intuiciji svedenoj samo
Fenomenoloka na svest. Fenomenoloka intuicija iskljuuje sve sudove koji se
intuicija odnose na psihofiziku prirodu, ukljuujui realne stvari, tela, lju
de, pa i sopstveni Ja-subjekat, kao i uopte na sve to transcendira
ista svest [= prekorauje] istu svest.19 Fenomenologija se, dakle, bavi i
stom sveu (= unutranjom, imanentnom sveu) i ne bavi se
onim ta svako od nas, kao jedinka otelovljena i podlona raznim
uticajima, misli o svetu, niti ta u tom svetu doivljava, kakvim uti
cajima podlee. Huserl govori o u nut ranj em op a anju, od
nosno onakvom koje u svoj predmet ne uvodi nita to u samom
doivljaju ne bi bilo oigledno predstavljeno i efektivno prisutno.
Logiki pojmovi [...] trebalo bi da proistiu iz e v i dent nost i [An
schauung]; oni treba da nastaju putem idejizujue apstrakcije na
osnovu odreenih doivljaja.20 Ova idejizujua apstrakcija treba
da oslobodi pojedinane doivljaje od njihove neprevodivosti na je
zik optih pojmova. Evidentnost garantuje adekvatnost, odnosno
pojmovno savreno predstavljeno21 saznanje bez ikakve subjektiv
ne primese; subjektivne, znai one koja je promenljiva i dolazi izvan
svesti. Ovde moramo biti oprezni. Za Huserla iz tog perioda subjek
tivan znai neobjektivan ili onaj koji prlja saznavanje vene isti
ne.22 Subjektivan znai promenljiv i relativizovan. Reju, nesiguran.
Sutine shvaene direktno sutinskom intuicijom, kao i veze
koje se zasnivaju samo na sutinama, ona izraava opisno kroz su
tinske pojmove i iskaze koji imaju karakter sutinskih prava.23 ist
Huserlova opis, prema Huserlu, jeste otkrivanje sutine i opisno ustaljivanje
koncepcija otkrivene sutine u istim pojmovima izvreno na osnovu, datog
istog opisa
kao primer, evidentnog shvatanja pojedinanih doivljaja (makar
18 Ibid., t. 2, deo I, str. 45. Sve dopune i objanjenja u uglastim zagradama poti
u od autora.
19 Ibid., t. 2, deo I, str. 552.
20 Ibid., t. 2, deo I, str. 89.
21 Ibid., t. 2, deo I, str. 447.
22 Istina [...] je vena ili bolje: ona je ideja i kao takva je vanvremenska. Nema
smisla pripisivati joj neko mesto ili trajanje, ak ni kad bi se to moglo produ
iti za sva vremena. Op. cit., t. I, str. 133.
23 Ibid., t. 2, deo I, str. 5.
II. Fenomenologija 95
A ta je ona pre svega? Ona je sopstvena sutina osloboena sluaj
nih i promenljivih okolnosti.
Rezultati Logikih Dakle, kako proistie iz Logikih istraivanja, fenomenologija
istraivanja je nauka koja je:
1. ist a i apr i or na, jer je neempirijska i nadindividualna.
Kako je pisao Merlo-Ponti, svijet je isto ono to mi sebi pred
stavljamo, ne kao ljudi ili empirijski subjekti, nego ukoliko
smo svi jedino svjetlo i ukoliko participiramo na Jednome ne
dijelei ga29.
2. E i d et ska, jer shvata sutinu onog to je opaeno.
3. Istovremeno je i kon k re t na , jer je ukorenjena u p osma
t r anju. Kako se, posle niza godina, seao Ingarden: Povra
tak stvarima, konkretnim stvarima, a ne apstrakciji, teoriji
itd., ka konkretnim stvarima to je bio spas.30 Ali, imajmo
u vidu, meutim, da nije re o samoj konkretnosti nego o to
me ta je u konkretnosti bitno i nepromenljivo.
4. O i g l e d na, odnosno i ntuit iv na (intuicija = oigledna
svest), jer neposredno sagledava sutinu u oiglednoj samo
prisutnosti, u sopstvenoj linosti (Huserl je voleo da kae:
in propria persona), bez ikakve subjektivne primese. Feno
menologija omoguava sutinama stvari da se otkrivaju u nji
hovom pravom obliku.
5. O pis na, jer opisuje ono to s e p oj av ljuj e u svesti, to je
dato (gegeben) svesti i nain na koji se pojavljuje i na koji je
dato. Ovu dimenziju Huserl naziva datou (Gegebenheit).
6. Eg z a kt na, jer je egzaktno nauna, to znai u odnosu na po
gled na svet stroga i neutralna, to joj omoguava da bude
osnova svih drugih pojedinanih nauka.
Iako je Huserl priznavao da je piui Logika istraivanja bio
filozofsko dete, Ingarden, ipak, nije bio u pravu tvrdei da je
ovo delo samo vie zbirka rasprava nego celovita knjiga i da ne
prua nikakvu novu ni celovitu problematiku filozofije uopte.31
Fenomenologija koja proistie iz Logikih istraivanja nije trebalo da
bude program, ve pokuaj fundamentalnog rada koji se zaista
moe sprovesti na neposredno viene i shvaene stvari.32 Na rezul
tate Logikih istraivanja kasnije e se osloniti sledee etape Huser
lovog rada i itave fenomenologije.
II. Fenomenologija 97
sveu u fenomen ne samo da ne TRANSCENDENTALAN (lat.
ma smisla ve ostaje i izvan mogu transcendo = prekoraujem) onaj
nosti saznanja. Za Huserla je ono koji prekorauje ulno iskustvo u
to je dato = intencionalni pred pravcu razuma koji utvruje uslo
met = fenomen. Prema kasnijoj ve za mogunost bilo kakvog isku
terminologiji primenjenoj u Ideja stva. To je razlika koju je utvrdio
Kant i koja strogo razdvaja ono to
ma: korelacija izmeu ina svesti i je ulno od onoga to je razumno.
predmeta svesti je (odgovarajue) Napomena: transcendentan nije
Noeza i noema spajanje noeze i noeme. Imajmo u isto to i transcendentalan! U fe
vidu: ni stvari kao takve, ni ovek nomenologiji je transcendentan
kao takav nisu dostojni panje fe spoljanji svet, a transcendentalan
sam razum (preciznije: svest).
nomenologije. I stvari i ovek mo
raju da prou kroz ienje od svojih empirijskih svojstava da bi
stupili na pravu scenu fenomenolokih razmatranja. U tome se na
lazi fenomenoloki izvor hermeneutike XX veka.
Interesovanje transcendentalne fenomenologije usmereno je ka
svesti kao svesti, usmereno je samo ka fenomenima, odnosno ono
me to se ispoljava u svesti uz izuzimanje svakog empirijskog suda
[u bitku].36 Ovde je re o podreivanju spoljanjeg (= empirijskog)
opaanja unutranjem opaanju. ta predstavlja ovo izuzimanje
empirijskog sveta? To je uvena
Transcendentalna Huserlova transcendentalna reduk EPOCH transcendentalna
redukcija redukcija koja se zasniva na odba
cija iji je osnovni princip upravo civanju empirijskog sveta (Huserl
ovde prvi put formulisan. Osnov govori o odbacivanju teze o pri
no pitanje je sledee: kako spoznati rodnom odnosu) u korist aktiv
neto to izlazi izvan okvira svesti? nosti same svesti. iv ovek biva
Odgovor je (samo) oigledan: pre redukovan na istu svest, a stvari
neti sferu saznanja iz transcenden na predmete kojima svest daruje
smisao, odnosno na fenomene.
cije, odnosno iz stvarnosti koja se
nalazi izvan svesti, u imanenciju, odnosno u samu svest, zapravo iz
mai se empirijskom, ulno iskustvenom svetu i zatvoriti se u svest.
Transcendencija Transcendencija stvari zahteva da je [stvar] stavimo pod znak pi
i imanencija tanja.37 U imanenciji je opet ono to je dato, dato na oigledan i
neposredan nain i potpuno je adekvatno samoprisutno dato.38
Huserl razmilja na sledei nain: ono to je transcendentno ne mogu
shvatiti sa svom oiglednou (jer mi nije dato), dakle, moram da
ga se oslobodim, iskljuim iz polja mog saznanja. To, meutim, ne
mogu da uradim u potpunosti jer tada uopte ne bih saznao svet.
II. Fenomenologija 99
u svesti. Samo se tako moe nai neproblematian izvor smisla koji
razdvaja ono to je smisleno od onoga to je lieno smisla. I samo ta
ko se moe utemeljiti program filozofije kao stroge nauke koja mo
e i trebalo bi da postane osnova svih nauka o oveku.
Imaginacija i cogito
Estetika i recepcija
Rezime
Opta
Edmund Huserl
Izabrana dela
Najvanija dela
Roman Ingarden
Izabrani radovi
Najvanija dela
K. Bartoszyski, Dzieo sztuki literackie, u: Sownik poj filozoficznych Ro
mana Ingardena, red. nauk. A. J. Nowak, L. Sosnowski, Krakw 2001.
H. Markiewicz, Jeszcze o budowie dziea literackiego, Pamitnik Literacki
1964, z. 2.
H. Markiewicz, O dziele literackim, Estetyka 1961.
118 Knjievne teorije XX veka
H. Markiewicz, Sposb istnienia dziea literackiego, Pamitnik Literacki
1962, z. 2.
H. Markiewicz, Twrczo R. Ingardena a rozwj bada literackich, u: idem,
Przekroje i zblienia dawne i nowe, Warszawa 1976.
D. Ulicka, Ingardenowska filozofia literatury, Warszawa 1992.
Moris Merlo-Ponti
Izabrani radovi
Najvanija dela
Estetika recepcije
enevska kola
V. klovski, ZOO ili Pisma ne o ljubavi, SKZ, Beograd, 1966, str. 87, prevod:
Lidija Subotin.
Nemirna istorija
Esencija i istorija
Predmet teorije Formalisti ne bi mogli da pronau teoriju knjievnosti da nisu pro
knjievnosti nali njen poseban predmet. Isto kao De Kurtene, koji se udio re
ima koje su trenutak ranije pred njim otkrile svoju sutinu,31
i formalisti su, naroito u poetnom periodu svog delovanja, bili fas-
cinirani esencijom jezika, onim to on sam po sebi jeste32 bez obzira
Rezime
forme sonate, fuge ili ronda ne postoje izvan muzike. N. Fraye, Anatomija
kritike. etiri eseja, Zagreb, 1979, str. 99, prevod: Giga Graan.
Opte
Najvanije studije
Kontekst50
50 Ove tri antologije autor ruske avangarde priredio je Adam Pomorski; doneo
je i svoje komentare o kluturi u kojoj se razvijao ruski formalizam.
Engleski izvori
Close reading
37 C. Brooks, The Heresy of Paraphrase, u: The Well Wrought Urn..., op. cit.,
str. 209.
38 Obe definicije potiu od naslova rasprav W. K. Wimsatt, Jr. i M. C. Bear
dsley: The Intentional Fallacy (1946) i The Affective Fallacy (1949).
39 Prvi kritiar koji je uvideo proizvoljnu normativnost novokritike strategije
bio je K. Berk. Pogledaj njegovo delo: Formalist Criticism: Its Principles and
Limits, Texas Quarterly, 1966, leto, zatim ponovo objavljeno u: Language as
Symbolic Action: Essays on Life, Literature and Method, op. cit., str. 480506.
Berk se odluno distancirao od shvatanja knjievnosti kao skupa autonom
nih artefakata, postepeno irei perspektivu i bavei se simbolinom i prag
matinom dimenzijom jezika.
Rezime
40 Ovakav stav je dao za pravo Teri Igltonu da o ideologiji Nove kritike napie
da je to ideologija iskorenjene, defanzivne inteligencije koja je u knjievnosti
iznova pronala ono to nije mogla pronai u stvarnosti. T. Eagleton, Lite
rary Theory: An Introduction, Minneapolis, 1983, str. 47.
41 J. C. Ransom, The Worlds Body, op. cit., str. 4445.
42 Up. V. Empsonov rad u: Metafora. Figure i znaenje, op. cit., str. 79.
43 Definicija A. A. Riardsa iz knjige Science and Poetry (1926). Tezu o objedi
njujuoj snazi imaginacije Nova kritika je preuzela iz engleskog romantizma,
pre svega od Kolrida.
51 V. Empson, u: Metafora..., op. cit. Treba, svakako, imati u vidu da se, kako pi
e Empson, to ne odnosi samo na neudate tetke.
52 Ibid., str. 85.
V. Bahtin 167
(gde je ve iveo od 1936. do 1937. godine); tu je radio na tamonjem
univerzitetu (1961. godine je otiao u penziju kao profesor opte knji
Institucionalne evnosti). Godine 1946. je odbranio doktorsku disertaciju Fransoa
nevolje Rable u istoriji realizma, ali diplomu je dobio tek 1952. godine. U Mo
skvu (gde je 1963. godine objavljeno proireno izdanje knjige o Do
stojevskom, ovaj put pod naslovom Problemi poetike Dostojevskog)
uspeo je da se preseli tek na prelazu izmeu ezdesetih i sedamde
setih godina kad je, muen boleu (od detinjstva je imao oboljenje
kotane sri zbog ega mu je amputirana noga 1938. godine) dospeo
do vladinog sanatorijuma, a zatim u staraki dom nadomak Moskve.
Poslednje godine proveo je bolestan i usamljen u malom stanu u Mo
skvi. Umro je posle pripreme za tampu knjige Problemi knjievnosti
i estetike ( ), 1975. godine.
V. Bahtin 169
vieglasja kao elementa koji odluuje o ivosti kulture predstavlja
kritiki gest prema svakoj vlasti koja kontrolie komunikacione to
kove. U knjizi o Dostojevskom, nasuprot ideolozima poslednje re
i, dokazivao je kako nita se definitivno u svetu jo nije dogodilo,
poslednja re sveta i o svetu jo nije izreena, svet je otvoren i slobo
dan, jo uvek je sve ispred i uvek e biti ispred.10 Sline ideoloke po
sledice imalo je Bahtinovo prihvatanje (u raspravi o Dostojevskom,
i u knjizi o Rableu) k ar ne v a lske ne of icij el nost i, koja razbija
ustaljene drutvene hijerarhije, kao strukturalnog elementa svake
Smeh kulture. Ako su vrata smeha otvorena svima,11 to znai da smeh
ima politiki karakter: nain je slobodnog, neogranienog uea u
ivotu polisa. Dakle, nije nimalo udno da su upravo slobodan, ne
kontrolisan gest smeha komunistike vlasti tretirale kao opasan
ideoloki poduhvat.12
U stihiji govora
10 M. Bahtin, Problemi poetike Dostojevskog, Nolit, Beograd, 1967, str. 236, pre
vod: Milica Nikoli.
11 M. Bachtin, Estetyka twrczoci sownej, op. cit., str. 480.
12 To samo potvruje injenica da je Staljin voleo komediju i da je njegov omi
ljeni film bila komedija Svet se smeje (glumica Ljubov Orlova). Komedija ni
kada nije subverzivna, jer smeh koji izaziva zaklanja, a samim tim i konzervi
ra skrivenu ideologiju.
13 M. Bahtin, O romanu, op. cit., str. 46.
14 M. Bachtin, Z prehistorii sowa powieciowego (1941), u: Problemy litera
tury i estetyki, op. cit., str. 86.
15 F. de Sosir, Opta lingvistika, Nolit, Beograd, 1989, str. 23, prevod: Sreten Mari.
V. Bahtin 171
Bahtin i poststrukturalizam
V. Bahtin 173
dolaze glasovi23 pie u belekama. A, na drugom mestu: Smisao
[obelodanjen u nedovrenom kontekstu] ne moe biti harmonino
ureen [ne moe se u njemu pronai uteha i umreti].24 I na jo jed
nom mestu: Smisao sam po sebi ne postoji.25 I, na kraju: Sve to
se odnosi na mene, poevi od mog imena, dopire do moje svesti [...]
kroz usta drugih.26 U ovim skraenim formulama mogu se videti e
tiri osnovna uverenja koja su navela Barta da od Bahtina uini save
znika u preformulisanju strukturalistikih teza.
Tekst nije 1. Prvo, tekst nije autonomna struktura ve je ugraen u neo
autonomna granien kontekst koji se nikada ne moe zatvoriti. Tu je Bah
struktura
tin blizak Deridi i njegovoj tezi o nezasienosti konteksta,
izloenoj u obliku paradoksalne tvrdnje il ny a pas de hors-
-texte (ne postoji izvan-tekst). Ova reenica moe se razume
ti na sledei nain: u principu, svakom tekstu se moe dodati
novi kontekst koji se takoe moe upisati u novu strukturu
i tako u beskonanost. O konanosti konteksta i sputavanju
principa neograniene retekstualizacije mogu odluivati
samo vantekstualna pragmatina pravila. Slino tvrdi Gada
mer: Nijedna re nije poslednja, isto kao to ne postoji ni
prva re.27 Slino e smatrati i Lakan, dovodei u uzajamnu
vezu neuspelu konstituciju subjekta u simbolikom poretku
Smisao teksta i beskrajan lanac oznaitelja.
2. Drugo, smisao teksta kako pie Bahtin slui [...] isklju
ivo smislovima koji su se sreli i meusobno suoili28 i re
zultat je sueljavanja snaga (= smislova). Ovakva polemina
(od gr. polemos rat) geneza smisla priziva u seanje Nie
ovu tezu. U isto vreme smisao ima subjektivan karakter.29
Bahtin se ovde prividno slae sa strukturalizmom koji tako
e zastupa relacionu genezu smisla, meutim, razlikuje se po
tome to susret smislova izvlai izvan samog teksta u pravcu
meusubjekatske komunikacije. Ovde se Bahtin, govorei o
ukrtanju horizonata ili preseku dve svesti,30 pribliava her
meneutici, naroito Gadamerovoj, u kojoj se smisao raa iz di
jaloga izmeu Ja i Ti. A kad govori da aktivno razumevanje,
23 Ibid., str. 524.
24 Ibid., str. 510.
25 Ibid., str. 495.
26 Ibid., str. 484.
27 H.-G. Gadamer, Dekonstrukcja a hermeneutyka, Odra, 1996, br. 1, str. 42.
28 M. Bachtin, Estetyka twrczoci sownej, op. cit., str. 495.
29 Ibid., str. 524.
30 Ibid., str. 447.
V. Bahtin 175
kojoj je ja simboliki (jeziki) razvlaeno u prostoru kulture.
Kako je Rolan Bart tano parafrazirao Lakana, samo Drugi [ili
simboliki poredak] moe napisati moju autobiografiju.
Ove etiri teze nedovrenost konteksta, relaciona geneza
smisla, neizbeno posrednitvo saznajnog i postojeeg subjekta
koje se mogu iskazati jednom optom tezom o nedovrenom di
jalogu sa vieglasnim razvijanjem smisla,34 veoma vrsto povezuju
Bahtin i post- Bahtina sa poststrukturalizmom. Kad dekonstruktivista Dozef Hi
strukturalizam lis Miler tvrdi da ako je [knjievno] delo shvaeno pre kao hete
ronomno, dijaloko, nego kao monoloko35, onda se, nesumnjivo
mada, sigurno, nesvesno nadovezuje na Bahtina.
Izmeu ostalog
V. Bahtin 177
nesrazmernost junaka i autora ko NEPRISUTNOST (rus.
ji ostaje izvan teksta i ne uprisut ) distanca izmeu
njuje se u tekstu.41 Iako to p o sto onoga koji spoznaje i onoga to
j anj e - s- p olj a - d r ugo g Bahtin eli da spozna. Neprisutnost je
ne smeta u empirijski svet, nego glavna pokretaka snaga shvata
nja u oblasti kulture.* To znai
u sferu umetnikog dela, njegova
da smisao nikada nije dat direkt
razmatranja se ipak mogu prevesti no, ve se otkriva tek u susretu s
u vanestetske kategorije. Ovde au drugim, tuim smislom.** Iako je
tor podsea na Huserlovu svest ko blizak klasinim hermeneutikim
ja biva liena svog intencionalnog (Gadamerovim i Rikerovim) teori
Odnos izmeu predmeta. Junak biva odvojen od jama, Bahtin se od njih razlikovao
junaka i autora po tome to, zahvaljujui principu
svog autora i poinje da ivi sop
neprisutnosti, tu smisao nikada
stvenim, autoru stranim ivotom, u potpunosti ne biva prisvojen,
zahvaljujui emu autor moe da, ve ostaje tue-svoj.
kako pie Bahtin, gleda na sebe * M. Bachtin, Odpowied na pytanie re
oima drugoga,42 i na taj nain pr i dakcji Nowyj Mir, u: Estetyka twrc
z na d r u go g a kao neizostavan zoci sownej, ibid., str. 474.
elemenat odreenja samog sebe. ** Ibid.
. Bachtin, W sprawie metodologii
*** M
nj, na koju se Bah nauk humanistycznych, u: Estetyka
tin poziva i u svojim poslednjim twrczoci sownej, ibid., str. 523.
radovima,43 vodi ka odbacivanju
empatije (likvidaciji sopstvenog,
posebnog stava) kao osnove razu SHVATANJE Bahtin se vezuje
mevanja. Neshvatljivo je, takoe, za Diltajevu razliku izmeu obja
njenja i shvatanja. U objanjavanju
sagledavanje razumevanja kao pre uestvuje samo jedna svest, u shva
voda sa stranog jezika na sopstve tanju dolazi do dijalokog susreta
ni jezik.44 Ono to je drugo, ostaje dve svesti, dva subjekta. Na taj na
i z v an svesti i do njega nema ne in, sutinsku ulogu u Bahtinovoj
posrednog prolaza zasnovanog na teoriji igra autor, prisutan izvan
upoznavanju te prvobitne stranosti teksta u vidu nadreene svesti
koja se slui razliitim govorima
koja determinie identitet subjek (pri tom i u tekst upisanoj slici
ta. Ovako je o tome Bahtin pisao
Rezime
V. Bahtin 179
Posredovanje kroz akt nenaruene percepcije. Kako svest, tako i ovekov
identiteta i svesti
identitet, trajno su izposredovani i ne mogu se odrediti odvo
jeno od govora koji oko njih odzvanja. Pojedinana svest je
contradictio in adjecto.47 U tom pogledu Bahtin se moe loci
rati u tok antikartezijanske hermeneutike filozofije.
Borba diskursa 3. Kultura je prostor raznovrsnih diskurs a koji se meusobno
potiru, to znai da ne postoji jedan jezik koji opisuje stvar
nost. To povezuje Bahtina s pragmatizmom i s kulturolokim
istraivanjima. U sutini, nauka o knjievnosti bi trebalo da
uvrsti vezu sa istorijom kulture.48
4. Jezik nije sistem apstraktnih kategorija ve nosilac id eolog i
j e, odnosno pogleda na svet. Nema rei koje bi bile slobod
ne od karakteristika pogleda na svet (ne postoje niije rei)
i to zato to se jezik definie ne uz pomo toga to predstavlja
sistem, ve kroz veze govornog subjekta sa stvarnou proe
tom drugim jezicima, drugim govorima.
5. Knjievno delo nije zatvorena i autonomna tvorevina, ve
govorno raznolik i viejeziki iskaz ugraen u prozainu
st i h iju s v a ko d ne v no g govora. Knjievno delo je iskaz
koji predstavlja kariku u lancu jezike komunikacije49 i ivi
samo u kontaktu s drugim delima.
6. Analizom iskaza s obzirom na njegovu intertekstualnu (vi
ejezinu) pozicioniranost ne bavi se stilistika nego me t a-
l ing v ist i ka.
V. Bahtin 183
Bibliografia
Izbor iz dela
M. Bachtin, Estetyka twrczoci sownej, tum. D. Ulicka, Warszawa 1986.
M. Bachtin, Problemy literatury i estetyki, tum. W. Grajewski, Warszawa 1982.
M. Bahtin, Problemi poetike Dostojevskog (prev. Milica Nikoli), Beograd,
1967; 2000.
M. Bachtin, Sobranije soczinienij, red. S. Boczarow et. al., Moskwa 1996,
t. 17 (edicija jo nije u potpunosti objavljena).
M. Bahtin, Stvaralatvo Fransoa Rablea i narodna kultura srednjeg veka i rene
sanse (prev. Ivan op i Tihomir Vukovi), Beograd, 1978.
M. Bachtin, W stron filozofii czynu, tum., oprac. B. yko, Gdask 1997.50
M. Bahtin, O romanu (prev. Aleksandar Badnjarevi), Beograd, 1989.
M. Bahtin, Autor i junak u estetskoj aktivnosti (prev. A. Badnjarevi), Novi
Sad, 1991.
Radovi na poljskom
Bachtin. Dialog. Jzyk. Literatura, red. E. Czaplejewicz, E. Kasperski, Warsza
wa 1983.
W. Duwakin, Rozmowy z Michaiem Bachtinem, tum. A. Kunicka, Warszawa
2002.
D. Ulicka, Niektre problemy poetyki Bachtina, Teksty Drugie 2001, nr 6.
V. Bahtin 185
VI. HERMENEUTIKA
1
2
3
Hajdeger
Filozofija Pola Rikera, snano ukorenjena kao i svaka hermeneuti Riker i hrianska
ka u hriansku teologiju, polazi od sledee dijagnoze: nali smo teologija
se, dakle, u situaciji u kojoj padaju u zaborav ivi slojevi simboli
kog govora, dok je bogatstvo smisla sasvim nestalo. Zato je neop
hodna refleksija koja bi omoguila probijanje kroz mrtve slojeve
znakova do ivog Logosa. Godine 1963. ovako je pisao: Od Haj
degera u pozajmiti razumevanje mitova i simbola kao razumeva
nje tipino hermeneutici koja eli da odrazi [...] punou smisla.23
22 M. Hajdeger, Putni znakovi, Plato, Beograd, 2003, str. 284, prevod: Boidar
Zec.
23 P. Ricoeur, Konflikt hermeneutyk: epistemologia interpretacji, op. cit., str. 134.
Hermeneutika42
Vilhelm Diltaj
Najvanija literatura
Martin Hajdeger
Najvanija literatura
Hans-Georg Gadamer
H.-G. Gadamer, Aktualno pikna. Sztuka jako gra, symbol i wito, tum.
K. Krzemieniowa, Warszawa 1993.
H.-G. Gadamer, Czy poeci umilkna?, tum. M. ukasiewicz, wybr, oprac.
J. Margaski, Bydgoszcz 1998.
H.-G. Gadamer, Jzyk i rozumnienie, wybr, tum., pos. P. Dehnel, B. Sieroc
ka, Warszawa 2003.
H.-G. Gadamer, Poetica. Wybrane eseje, tum. M. ukasiewicz, Warszawa
2001.
210 Knjievne teorije XX veka
H.-G. Gadamer, Prawda i metoda. Zarys hermeneutyki filozoficznej, tum.
B. Baran, Warszawa 2004 (prev. na srpski: Istina i metoda, Sarajevo, 1978).
H.-G. Gadamer, Rozum, sowo, dzieje. Szkice wybrane, wybr, oprac., wstp
K. Michalski, tum. M. ukasiewicz, K. Michalski, Warszawa 1979.
Najvanija literatura
Pol Riker
Najvanija literatura
F. de Sosir, Kurs opte lingvistike, Sremski KarlovciNovi Sad, 1996, str. 13,
prevod: Duanka Toanac.
J. Mukaovsk, Strukturalizm w estetyce i w nauce o literaturze, u: Teoria ba
da literackich za granic. Antologia, t. 2: Od przeomu antypozytywistycznego
do roku 1945, deo 3: Od formalizmu do strukturalizmu, Krakw, 1986, str. 229.
R. Jakobson, Co to jest poezja?, u: W poszukiwaniu istoty jzyka. Wybr
pism, t. 12, Warszawa, 1989, t. 2, str. 138139.
Epoha strukturalizma
Iako neki istraivai pomeraju ovu granicu unazad, sve do 1945. godine, kad
je bio objavljen programski tekst Levi-Strosa LAnalyse structurale en lin
guistique et en anthropologie, Word: Journal of the Linguistic Circle of New
York, 1945, t. 1, br. 2. Ovaj tekst je zatim bio ponovo objavljen u Struktural
noj antropologiji. Vie o tome: Strukturalizam (II). Takoe postoji gledite
po kojem se kao oficijelan poetak posleratnog strukturalizma uzima 1949.
godina, to znai datum objavljivanja Levi-Strosove knjige Les Structures
lmentaires de la parent (Osnovne strukture srodnosti), objavljene u Parizu
1949. godine, u kojoj on prvi put upotrebljava metodu strukturalne analize
za opis porodinih odnosa u primitivnim plemenima. Iz perspektive nauke
o knjievnosti ipak se ini najboljim prihvatanje datuma objavljivanja Struk
turalne antropologije, jer je ona u najveoj meri uticala na neobian razvoj
strukturalizma u humanistikim naukama.
10 S obzirom na obimnost problematike, drugi pravac je obraen u posebnom
poglavlju. Pogledati: Strukturalizam (II). Ovakva podela se opravdava i u
sluaju drugog pravca izrazitijim uticajem strukturalistike semiotike, i zato
sam sebi dozvolila da ove dve linije strukturalizma podelim opirnom obra
dom semiotike i semiologije.
ta je u stvari poetinost?
U pravcu semantike
Upuivanje na istoriju
Praki strukturalisti se, ipak, nisu bavili samo traganjem za odgovo Teorijske
rom na pitanje o specifinosti poetskog jezika, odnosno analizom i metodoloke
osnove istorije
knjievnih struktura. Veoma vana struja u njihovim istraivanji knjievnosti
ma odnosila se i na teorijske i na metodoloke osnove istorije knji
evnosti. Jo su ruski formalisti (klovski, Ejhenbaum, a naroito
Tinjanov) pokuavali da izoluju knjievnoistorijski proces od opte
36 Ibid., str. 87.
Opta
Literatura
Ana Burinjska
s i mb ol pre dmet
(znaenjska forma (oznaena stvar)13
i njena akustika slika)
re d - r- v - o
45 Pogledati: Pojam teksta, u: Struktura umetnikog teksta, op. cit., str. 95.
81 U. Eco, op. cit., str. 5152. Eko ovde navodi primer interpretacije Danteove
Boanstvene komedije koju je obavio G. Rozeti, a ije su zloupotrebe u odno
su na tekst tako velike, da nas odmah zapljuskuje njihova neadekvatnost.
82 Pogledati: U. Eco, The Limits of Interpretation, op. cit., str. 148.
83 Pogledati spor s Rortijem u knjizi Interpretacja i nadinterpretacja, op. cit.,
a takoe kratak izvetaj o tom sporu u Uvodu za ovu knjigu. Pogledati, tako
e: Dekonstrukcija i Pragmatizam.
84 U. Eco, Interpretacja i nadinterpretacja, op. cit., str. 65.
Bartova kritika ... Zavrio sam sa itanjem De Sosira i iz tog itanja doao
graanske sam do uverenja da kad bi se kolektivna predstava poela
kulture
tretirati kao sistem znakova, da bi se moda onda mogao
prevazii opravdan gnev, i d e t a lj no pokazati itava ta mi
stifikacija koja malograansku kulturu prerauje u univer
zalnu prirodu85
napisao je Rolan Bart u predgovoru za Mitologije, objavljene 1957.
godine, u kojima je prikupio tekstove objavljivane gotovo iz meseca
u mesec od 1954. do 1956. godine, pre svega u asopisu Le Nouvel
Observateur. Meutim, nije skrivao da je prilikom pisanja tih tek
Ideologija ma stova imao u vidu dva cilja to je trebalo da bude ideoloka kriti
sovne kulture ka jezika masovne kulture, i prva semioloka analiza tog jezika.
Upravo ovaj pravac razmiljanja povezivanje analize mehanizama
funkcionisanja ideologije sa semiolokom analizom, problematika
ideolokog ustaljivanja znaenja, nametanje odreenih znaenja pu
tem masovne kulture i propagande interesovao je Barta naroito
u poetnoj fazi njegovog stvaralatva i doao je do izraaja u mno
gim njegovim ranim radovima, mada je demaskiranju mehanizama
ideoloke manipulacije vrene putem razliitih kulturnih postupaka
ostao veran gotovo sve do smrti.
Mitologije Mitologije su opisivale svet francuske kulture kroz specifine
procese promena semantikog karaktera koje su dovele do nastanka
novog mitskog jezika. Bart je uostalom, slino kao i Lotman izra
avao uverenje o postojanju skrivenih jezikih (sistemskih) mehani
zama proizvoenja kulture ali su ga pre svega zanimale margine ove
kulture. U tekstovima koji se nalaze u Mitologijama pisao je u stvari
o filmu, pozoritu, lancima iz dnevne tampe, ali takoe i o pra
ku za pranje, igrakama, kriminalnim aferama, jelu, automobilima,
striptizu, mjuzikholu i afrikoj gramatici. U teorijskom lanku Mit
danas otkrivao je opte semiotike mehanizme nastanka novih mito
logija, pa je ak poistoveivao mitologiju i semiologiju. Glavne teze
ta je mit danas? autora Mitologija, formulisane jo na samom poetku, glasile su:
m it moe postati sve to je izreeno i saopteno u odreenim
okolnostima;
mit ima istorijski karakter to je govor kojeg je izabrala istorija;
85 R. Barthes, Mitologie, Warszawa, 2000, str. 25. Prvi put na poljskom jeziku,
ali u znatno skraenom obliku tekstovi iz Mitologije su se nali u antologiji
Bartovih tekstova pod naslovom Mit i znak.
Rezime
Savremena semiotika
Izabrana literatura
Najvanija literatura
Izabrana dela
Najvanija literatura
Odabrana dela
L.-J. Calvet, Roland Barthes. Un regard politique sur le signe, Paris 1973.
I. olovi, Vreme znakova, Novi Sad, 1988, str. 5791.
D. Duda, Dnevnik, itanje, Barthes, Gordogan, Zagreb, 11/1990, br. 3133,
str. 170176.
G. Genette, Lenvers de signes, u: idem, Figures. Essais, Paris 1966.
S. Heath, Vertige du dplacement. Lecture de Barthes, Paris 1974.
I. Ivas, Barthesova i Adornova kritika govora, u: I. Ivas, Ideologija u govoru,
Zagreb, 1988.
.-Luj Kalve, Rolan Bart. Jedno politiko gledanje na znak (prev. Zoran Stoja
novi), Beograd, 1976.
K. Kosiski, Sarkazmy, u: R. Barthes, Mitologie, tum. A. Dziadek, wstp
K. Kosiski, Warszawa 2000.
J. Kristeva, Barthes: Okus razoaranja (prev. Jagoda Milinkovi), Tvra, Za
greb, 2005, br. 12, str. 242255.
A. Lavers, Roland Barthes: Structuralism and After, London 1982.
J. Popov, Rolan Bart: itanje rada ponovno pisanje, u: J. Popov, Osloboeni
italac. Ogledi o teoriji i praksi itanja, Novi Sad, 1993, str. 3038.
D. Starok, Rolan Bart, Polja, Novi Sad, 54/2009, br. 456 (martapril),
str. 105123.
Ana Burinjska
Ponekad se, upravo s obzirom na to, ova prva etapa razvoja strukturalisti
ke misli naziva niskim strukturalizmom kako bi se na taj nain naglasili
njeni skromniji planovi. Zato se posleratni francuski strukturalizam definie
imenom visoki kako bi se skrenula panja na poveane naune i filozofske
apetite strukturalistikih mislilaca, naroito ezdesetih godina. Ovu podelu
uveo je Robert ouls.
Godine 1966. pojavio se uveni osmi broj asopisa Communications Osmi broj
koji je objavljivala izdavaka kua Seuil u Parizu. To je bio kako Communications
manifest
je glasio naslov na koricama u potpunosti tematski broj posveen naratologa
strukturalnoj analizi pripovedanja [lanalyse structurale du rcit].
Tu su se nali tekstovi sledeih is
naratologija jedna od
traivaa: Rolana Barta, A. . Grej-
najvanijih kola strukturalisti
ke nauke o knjievnosti nastala masa, Kloda Bremona, Umberta
u Francuskoj ezdesetih godina. Eka, ila Gritija, Violete Moren,
Povezivala je strukturalno-semi Kristijana Meca, Cvetana Todoro
oloku perspektivu sa inspiracija va i erara eneta. Posmatran iz
ma koje su dolazile iz istraivanja vremenske perspektive, upravo je
francuskog antropologa K. Levi-
-Strosa i analiz ruske bajke fol
ovaj broj asopisa bio priznat kao
kloriste Vladimira Propa, kao i iz manifest Francuske naratoloke
uticaja transformativno-generativ kole, a istovremeno i kao najzna
ne gramatike Noama omskog. ajniji trenutak u razvoju poslerat
Osnovni tok istraivanja naratolo nog strukturalizma u prouavanju
ga inili su pokuaji konstruisanja
knjievnosti i napokon kao
modela stvaranja fabul (narativ
ne gramatike) smatranih prvim vrhunac naunih tendencija u teo
korakom na putu ka otkrivanju riji knjievnosti. Osim toga, etiri
univerzalne gramatike knjievno od gorenavedenih autora Bart, Predstavnici
sti. Glavni predstavnici francuske Todorov, Grejmas i Bremon bili naratoloke
naratoloke kole bili su: Rolan orijentacije
su priznati za glavne predstavnike
Bart, Klod Bremon, Cvetan Todo
rov i Alirdas Grejmas.
naratoloke orijentacije.27 Termin
naratolozi bio je ipak delimino
pogrean, jer se naracija uopte nije nalazila u centru interesovanja
predstavnika ove orijentacije. Vie su ih interesovali ve pomenuti
pokuaji pronalaska univerzalnog jezika knjievnosti. U ovom slu
aju je sigurno bio najuveniji uticaj Levi-Strosa. I kao to je tvo
rac strukturalne antropologije lokalizovao ovaj jezik na nivo optih
formi mitskih pria, tako su i istraivai knjievnosti pokuavali da
izdvoje elementarne strukture na koje je bilo mogue svesti knjiev
na pripovedanja. U pomenutom broju asopisa Communications
pojavio se skoro najoptiji projekat onoga to e francuski narato
lozi zvuno nazvati gramatikama naracije, a to je u sutini pred
stavljalo pokuaj otkrivanja raznih pravila sagledavanih u struktu
ri knjievnih fabula i njihovo svoenje na jednostavne strukture
po uzoru na Propove analize bajki i Levi-Strosove analize mitova.
U nameri da se stvori univerzalna gramatika nesumnjivo je najdalje
27 K. Rozner takoe je naziva generativna orijentacija strukturalne semiotike.
Rezime
Opta
Izbor radova
Najvanija literatura
Odabrana dela
Najvanija literatura
X. Poststrukturalizam 333
ne izlaze na ulicu, koju su na tabli ispisali studenti Sorbone, moda
je najslikovitije izraavala ovo razoaranje. Godina 1966. bila je, da
kle, naroito znaajna za teoriju knjievnosti XX veka, iako je u njoj
vrvelo od paradoksa. Te godine dogodio se ve pomenuti vrhunac u
razvoju takozvanog francuskog visokog strukturalizma i danas ve
Nastanak opteprihvaen istorijski poetak temeljnih promena u humanisti
poststruktura kim naukama koje su znatno kasnije nazvane poststrukturalizmom.
lizma iz duha
strukturalizma Tako se, moglo bi se rei, u istom loncu naao jedan od najsnanijih
pravaca u humanistikim naukama XX veka i njegovo veoma radikal
no dovoenje u pitanje; upravo je ova eksplozivna masa (u izvesnom
smislu karakteristina za ezdesete godine) na neki nain pripremila
period koji nam je najblii teoriju knjievnosti posle poststruktura
listikog preokreta.
Naravno, nemogue je ne primetiti kako je francuski struktu
ralizam od samog poetka bio unutar sebe veoma izdiferencirana
pojava, pa je ak, kako su tvrdili komentatori, skoro svaki od mi
slilaca koji su bili nazivani strukturalistima jednostavno oivljavao
svoju sopstvenu verziju. Osim toga, nisu sve od tih verzija bile tako
ortodoksne kao, na primer, naratoloka teorija. To je jo jedan raz
log zato je naroito u ovom komplikovanom zavretku ezdese
Podela tih godina u Francuskoj veoma teko sprovesti arbitrarnu pode
na strukturaliste lu na strukturaliste i poststrukturaliste. Istovremeno je, ipak, 1966.
i poststruktura i 1967. godine, postepeno pomaljanje kritike opcije naspram nau
liste
nih apetita strukturalizma bilo sve izrazitije. Upravo zato je na po
etku citirani Rolan Bart, moda jedan od prvih (ve 1967. godine),
primetio i registrovao ve uoljivu polarizaciju stavova:
Ova re [strukturalizam] ... odnosi se danas na najrazno
vrsnije poduhvate, ponekad oprene, ponekad ak neprija
teljske...
Termin poststrukturalizam poeo je, meutim, da se pojavlju
je tek pred kraj sedamdesetih godina (uz to, i na amerikom tlu) i
upravo je s te, ve neto vee vremenske distance, izvren pokuaj
klasifikacije ovih najraznovrsnijih poduhvata teoretiara knjiev
nosti i filozofa. Tada je jedna od struja takoe poela da se definie
kao prvi ili klasini strukturalizam ili mnogo manje uglaeno:
Terminoloka ortodoksni ili dogmatski. Druga, u skladu s tim, bila je nazivana
razlikovanja drugim ili kritikim strukturalizmom. Na kraju je kad su se
Pogledati, na primer, G. Deleuze, Po czym rozpozna strukturalizm?,
u: Drogi wspczesnej filozofii, Warszawa, 1978, str. 286.
Rolan Bart, Knjievnost. Mitologija. Semiologija, op. cit., str. 253.
X. Poststrukturalizam 335
o knjievnosti ostavila De Sosirova misao. Knjievni tekstovi tvrdio
je Fridrih samo u maloj meri dozvoljavaju formalizaciju tako bitnu
za strukturalistiku perspektivu. Knjievnost u stvari pripada oblasti
parole, a ne langue njen domen je izdiferencirano mnotvo koje
nastaje zahvaljujui konkretnim autorima, a ne anonimno jedinstvo
strukturalizovane celine. Osim toga to su veoma brzo shvatili i
sami strukturalisti (naroito Bart, a kasnije i Todorov) ne postoji
Nemogunost mogunost stvaranja takvog sistema koji bi obuhvatio sve knjievne
izgradnje
opteg sistema
pojave. Zatim strukturalisti su na sistem jezika gledali kao na ne
knjievnosti to zatvoreno to strogo determinie nastajanje iskaza, dok je istovre
meno u sluaju knjievnih postupaka bila najbitnija individualnost
i sloboda stvaranja (ak i po cenu krenja sistemskih pravila). Napo
kon strukturalizam se uvek instrumentalno odnosio prema jeziku
knjievnosti (samo kao prema instrumentu prenoenja odreenih sa
draja) i odatle su proisticale osnovne osobine strukturalne analize
kao neistorijske, statistike i statine. I, na kraju rezimirao je
Fridrih utopijski, strukturalistiki projekat stvaranja egzaktne te
orije knjievnosti na osnovi naune lingvistike, doprineo je devalva
ciji napora nemakih neokantovaca koji su na prelazu vekova teili
razgranienju prirodnih i humanistikih nauka.12 Sline argumente
je neto kasnije iznosio jedan od amerikih romanista diskvalifiko
vao je projekat stvaranja egzaktne nauke o knjievnosti, pripisujui
strukturalistima birokratizam, neadekvatnu preciznost u istraiva
njima, a pre svega slabljenje uloge interpretacije u ime zarobljava
nja knjievnih znakova u tautoloku mreu naziva. Meutim, on je
Totalitarni ciljevi u njima pre svega video totalistike sklonosti, optuujui ih, nimalo
strukturalizma ljubazno, za fantastian plan totalne kontrole.13
Prilaem komentare pomenutih istraivaa jer oni veoma dobro
sagledavaju i one primedbe koje su naspram saznajnih apetita struk
turalizma ezdesetih godina izneli njegovi francuski oponenti. Tako
e, posmatrano i iz perspektive ovih poslednjih, dobiti koje proistiu
iz primene lingvistikih modela na teoriju knjievnosti uopte nisu
bile adekvatne gubicima. Devalvirani mit geneze jednostavno je bio
zamenjen novim mitom strukture. Detronizovanom empirijskom i
fenomenolokom subjektu suprotstavljena je jo rizinija vizija sa
mousmeravanje struktur i apstraktnost vetakih sistema.
X. Poststrukturalizam 337
an Ipolit, ak Lakan, an-Pjer Vernan, Nikolas Rive. Meutim,
dola su i dva mislioca koji e, kako se kasnije ispostavilo, uneti po
metnju u planove strukturalistike misije u Sjedinjenim Amerikim
Dravama: Rolan Bart (koji se tada smatrao jednim od najuticajni
jih strukturalistikih teoretiara knjievnosti) i filozof ak Derida
(19302004) (koji je u to vreme ve esto iznosio miljenje o struk
turalizmu tako da se i njegova povezanost sa ovim pravcem inila
Bartova oiglednom). Problem je, meutim, u tome to su i Bart i Derida
i Deridina doli u Baltimor s nastupima koji su to se danas naroito dobro
izlaganja
vidi ve bili poststrukturalistiki,18 a to je jo gore upravo su
oni (a naroito Deridin referat) ostavili mnogo jai utisak na ame
rike uesnike konferencije od nastupa najveih zvezda strukturali
zma na primer, aka Lakana. Prvi paradoks se, dakle, zasnivao
na tome to je 1966. godine u Sjedinjenim Amerikim Dravama
Poststrukturali poeo poststrukturalizam jo i pre nego to je tamo zaiveo struktu
zam ispred ralizam i upravo zato prefiks post u tom trenutku nije bio oprav
strukturalizma
dan. Drugi paradoks se, meutim, odnosio na to to su i Bartova i
Deridina gledita bila u to vreme mnogo manje popularna u Fran
cuskoj (gde je bilo najvie povoda za kritiku strukturalizma) nego u
Americi, a njihov nain razmiljanja o knjievnosti je tamo postao,
jednostavno reeno, moderan.
Razvoj Zato je, ipak, dolo do tako brze asimilacije, naturalizacije i raz
strukturalizma voja poststrukturalizma u Sjedinjenim Amerikim Dravama? Tome
u Americi
je doprinela harizma aka Deride, ali i to je uobiajeno u svetu
lokalne okolnosti. Ve se tokom same konferencije u Baltimoru u
stvari ispostavilo da kola Nove kritike, koja je tretirana sa antipatija
ma, ima vie zajednikog sa strukturalistikim miljenjem nego to
je to na prvi pogled moglo izgledati (naroito kad je bila re o ideji
organskog jedinstva, unutranje napetosti i sl.). Zato je brzo shva
eno da uz pomo De SosiroveLevi-Strosove teorije nee doi do
te eljene smene generacija o kojoj su matali naroito mlai teore
tiari knjievnosti. Meutim, bilo ju je mogue sprovesti u ivot za
hvaljujui temeljnoj kritici strukturalizma, kao i novom gleditu na
probleme humanistikog diskursa koje je predloio Derida. Mada
1966. godine ameriki teoretiari knjievnosti nisu mnogo razume
li od prilino hermetikog izlaganja francuskog filozofa, sigurno su
18 Bez obzira na to to je iste godine bio koautor naratolokog broja asopisa
Communications. Pogledati: Strukturalizam (II). Bart je ipak u Baltimoru
odrao predavanje pod nazivom Pisati: neprelazni glagol? koje je ve sadr
alo jasne akcente koji se danas smatraju poststrukturalistikima izmeu
ostalog, kritiku prelaznosti jezika (njegovog priznavanja iskljuivo kao in
strumenta prenoenja sadraja).
X. Poststrukturalizam 339
postupaka, teorijskih koncepcija, stavova i tendencija kao i naina
njihovog opisivanja) u savremenoj humanistici (naroito francuskoj
i amerikoj) iji poeci seu do 19661968. godine, a ije posledice
traju i danas. Zajedniki imenitelj ovih pojava postao je specifian
kritiki stav prema strukturalizmu, a s tim u vezi prema itavoj
savremenoj paradigmi humanistikih nauka (naroito prema tradi
cionalnim koncepcijama filozofije i nauke o knjievnosti).
Iako se za poststrukturalizam nesumnjivo mogu vezati mnoga
imena, ipak se za njegove glavne inicijatore smatraju, pre svega, ve
pomenuta tri francuska mislioca: filozof ak Derida, teoretiar knji
evnosti i kritiar Rolan Bart i filozof i istoriar ideja Miel Fuko.
Vredi pomenuti i francusku teoretiarku knjievnosti Juliju Kriste
vu (ro. 1941) kojoj nauka o knjievnosti moe da zahvali na jednoj
od najuticajnijih teorijskih koncepcija poslednjih godina teoriji in
tertekstualnosti.23
X. Poststrukturalizam 341
dekonstruktivno iitavanje kanon
dekonstrukcija nain
skih dela oeva strukturalizma itanja filozofskih tekstova (pa za
Deridina kritika De Sosira i Levi-Strosa, koje je tim i knjievnih) koji je zapoeo
De Sosira i Levi- izvrio Derida u knjizi O gramato francuski filozof ak Derida 1966.
-Strosa logiji.29 Filozof je ovde pre svega godine. Termin je u Deridinim
dokazivao neodrivost pojmovnih radovima imao mnoga znaenja
koja su se menjala zajedno s etapa
hijerarhija na kojima se zasnivala ma razvoja njegovih gledita. Me
strukturalistika misao (naroito utim, u prvoj fazi (manje-vie do
opozicije govorpismo). Predmet 1974. godine kad je Derida objavio
Deridinog napada postala je takoe knjigu pod naslovom Glas) dekon
De Sosirova dualistika koncepcija strukcija je dobila strateki karak
znaka kao veze izmeu akustike sli ter (kako je sam filozof definisao)
odnosno bila je specifina vrsta
ke i pojma. Kritika strukturalizma, kritike (ruenja) metafizikih
koje se ovaj filozof poduhvatio, bila pojmovnih konstrukcija (sistema),
je, dakle, ve poststrukturalistika, koriene tokom iitavanja kanon
u tom smislu to je obavljana ne skih tekstova koji su reprezentova
kako iz unutranjosti strukturali li tu tradiciju (na primer, Platona,
zma naroito dekonstruktivnim Rusoa, Kanta, kao i De Sosira i Le
vi-Strosa). Dekonstruktivni nain
iitavanjem kanonskih tekstova ko iitavanja bio je nagoveten jo u
ji su reprezentovali pravac. Autor tekstu pod naslovom Struktura,
dela O gramatologiji na to je takoe znak i igra u diskursu humanisti
skretao panju: kih nauka iz 1966. godine, gde ga
je on najoptije odredio kao ita
Tada je domininantan bio nje filozofa na odreeni nain. Ov
strukturalizam. Izgledalo je de je, takoe, verovatno prvi put,
da se dekonstrukcija kree u Derida upotrebio sam termin u
neodreenom obliku (de-constru
tom smjeru budui da je ova ri ire). Dekonstruktivistiko itanje
je znaila izvjesno obraanje Rusoovih, De Sosirovih i Levi-
Dekonstrukcija panje na strukture ... Dekon -Strosovih tekstova ipak je demon
kao antistruktu struisanje je isto tako jedna strirao u tek godinu dana kasnije
ralistiki gest objavljenoj knjizi O gramatologiji.
strukturalistika gesta, u sva
Termin dekonstrukcija Derida
kom sluaju jedna gesta koja je stvorio nadovezujui se na dva
je preuzimala nunost struktu Hajdegerova pojma: destrukcija
ralistike problematike ... i nje (Destruktion) i demontaa (Ab
na sudbina je jednim dijelom bau), koji su i u radu nemakog
uslovljena ovom dvoznano filozofa bili u vezi s kritikom meta
fizike prisutnosti. Deridino dekon
u. Radilo se o tome da se ra struisanje tekstova kao inovativna
ine, rastave, desedimentiraju strategija iitavanja u poetku je
strukture (sve vrste jezikih, bilo veoma teko za razumevanje
jer je filozof tragao za problema
29 . Derida, O gramatologiji, Veselin tinim (na primer, nereivim) me
Maslea, Sarajevo, 1976, prevod: Ljer stima u filozofskim tekstovima
ka ifler-Premec.
30 . Derida, Pismo prijatelju Japancu, Delo, Beograd, martapril 1992, str. 203,
prevod: Zlatko iki.
31 Termin P. Barija. Up. P. Barry, Beginning Theory: An Introduction to Literary
and Cultural Theory, ManchesterNew York, 1995, str. 70.
32 To ine, na primer, ve pomenuti P. Bari i V. L. Gerin, redaktor knjige A Hand
book of Critical Approaches to Literature, New YorkOxford, 1992.
X. Poststrukturalizam 343
svega, koncepciju strukture, znaka, binarne opozicije, kompaktnosti,
celovitosti i slino. Zato su neka druga gledita prihvatili u radikalizo
vanoj formi na primer, De Sosirovu tezu o nesrazmernosti znaka i
znaenja, tj. o tome da u jeziku postoje samo razlike bez pozitivnih
termina kako bi, oslanjajui se na njih, konstruisali novu viziju je
zika i knjievnosti, naime, takvu u kojoj bi ideju strukture zamenila
Ideja jezike igre ideja jezike igre,33 u kojoj bi spajanje ustupilo mesto razlikovanju,
sistem pojedinanosti, kontinuitet sluajnosti, identitet i slinost
razliitosti i razlici, a potrebu reda i teorijske sigurnosti potrebi
za provizornou i rizikom.
Deridina filozofska misao i iitavanja filozofskih i knjievnih
tekstova koja je obavljao, ne samo da su bitno promenili naine ita
nja u Sjedinjenim Amerikim Dravama (bogatei jednu od najvital
nijih kritikih kola u istoriji amerike teorije knjievnosti),34 nego su
takoe doneli potpuno drugaije sagledavanje pitanja knjievnosti.
X. Poststrukturalizam 345
demonstrirao je, i to sasvim jasno, svoj potpuno neortodoksni, pa
ak i ekscentrini odnos prema modelu strukturalistike teorije.
Prema njegovom miljenju, nauka je u stvari trebalo da ustupi me
sto knjievnosti, a strukturalista da se pretvori u pisca. Bart je ve
ovde predstavio veoma izraenu polemiku osnovu prema struktu
ralizmu (a naroito prema veri u metajeziku istotu nauke o knji
evnosti) i upravo ovaj tekst treba smatrati kao njegov moda i
Bartov najraniji i najjasnije formulisan (ve) poststrukturalistiki credo. Ne
poststrukturali utralan jezik strukturalistike nauke bio je, da tako kaemo, zara
stiki credo
en s dva virusa pisanjem (criture) i zadovoljstvom.43 U tom
trenutku je autor Kritike i istine stavio pred strukturalizam u velikoj
meri vratoloman zadatak (koji je pri tom smatrao logikom nemi
novnou). Tako je strukturalizmu postavljao zadatak da u sredi
te svog poduhvata stavi upravo razbijanje naunog jezika i krene
Ne nauka da se pie.44 Svojevrsna misaona akrobacija koju je u tom trenutku
o knjievnosti izveo Bart mogla je da zaudi ak i najvee radikale u domenu refor
nego knjievna
nauka misanja humanistikih nauka ezdesetih godina: od nauke, za koju
je knjievni jezik bio samo predmet i nestajao u ime prenoenja sa
draja, on je zapravo iao u pravcu nauke (ili bolje nauke) koja
je trebalo da bude knjievna i da postane u punom smislu te rei
stvaralatvo pisanje zaista dostojno tog odreenja. Nije teko uvi
deti kako se ovde strukturalizam transformisao u svoje iskrivljeno
ogledalo, a da se u isto vreme, kao pod teretom pisanja, konano
sruila sistemska teorija koju su strukturalisti eleli da poklone nau
ci o knjievnosti. Tako je Bart nemilosrdno rezimirao:
Jedino pisanje moe da razbije teoloku sliku koju je na
metnula nauka, da se suprotstavi oinskom nasilju koje iri
izvikana istina sadrina i sudova, da istraivanju otvori i
tavo podruje jezika.45
Bez obzira na to, tekst Od nauke do knjievnosti u sutini je ve
oma precizno pokazivao pravac koji je trebalo da odabere nauka o
knjievnosti, odbacujui tvravu koju su uvali De SosirLevi-Stros.
Ovaj pravac je podrazumevao prelazak sa nauke na knjievnost,
zaboravljene, pa ak i odbaene u euforiji strukturalistikih snova
43 O specifinoj, kritikoj upotrebi kategorije criture u poststrukturalisti
kom diskursu ve sam pisala u tekstu Lekturografia. Filozofia czytania wed
ug Jacquesa Derridy. Pamitnik Literacki 2000, sv. 1, str. 56. Detaljnije sam
ovo pitanje obradila u knjizi: Dekonstrukcja i interpretacja, Krakw, 2003.
44 R. Bart, Knjievnost. Mitologija. Semiologija, op. cit., str. 255.
45 Ibid., str. 257.
46 R. Bart, Smrt autora (prev. Miroslav Beker), Polja, 30/1984, br. 309 (no
vembar), str. 450.
47 R. Barthes, Lcriture de lvnement, u: Le bruissement de la langue...,
op. cit., str. 181.
48 Ibid.
X. Poststrukturalizam 347
italac kao pisac kao ponovnim piscem: ne vie kao interpretatorom ve kao pra
vim stvaraocem knjievnog teksta.49
I Smrt autora i ranije pomenuta knjiga S/Z otkrivale su najva
niji ulog Bartovih postupaka izmeu 1966. i 1970. godine. U tom
smislu, kao to je glavni dobitak od primene strukturalistike teori
je jezika na nauku o knjievnosti trebalo da bude ienje knjievne
Bartov kritike od naslaga subjektivnosti i pozitivizma,50 tako je Bartova
antiegzegetski verzija poststrukturalizma ila direktnim putem u pravcu itanja,
stav
a tanije otkrivala veoma odluan antiegzegetski stav autora Kritike
i istine. Klasina teorija znaka iju je kvintesenciju inila De Sosiro
va ideja dijadnosti nekoliko godina kasnije je Bart to objanjavao51
u isto vreme se ispostavljala kao mikromodel tradicionalno shva
ene interpretacije kao prevoda signifiant na signifi, dakle, aktivno
sti koja zadrava smisao i ne dozvoljava mu da se koleba, udvaja ili
da zaluta.52 Ako je, dakle, na osnovi te pretpostavke tradicionalna
interpretacija bila kretanje od signifiant u pravcu signifi ne bi li se
znaenje koncentrisalo u dubokoj strukturi, onda je praksa iji je
Lomljenje projekat bio predstavljen u S/Z trebalo da bude tako je to Bart de
teksta finisao pre lomljenje teksta.53
Koncepcija interpretacije, koja se prilino neoekivano pojavila
u S/Z a koju e Bart ubrzo nazvati itanjem, nije bila ni egzege
za ali ni eksplikacija, nije trebalo da traga za jedinim, istinitim ili
definitivnim smislom.54 Zato je oigledno bila shvaena po uzoru
na Niea (to Bart, uostalom, uopte nije krio): nije trebalo u stvari
da predstavlja davanje smisla tekstu, ve vie procenu od kakvog
mnotva je on bio oblikovan.55 Ukoliko je, dakle, strukturalistika
nauka trebalo da oisti itanje knjievnosti starih balasta auto
ra, stvarnosti i istine utoliko je otrica poststrukturalistike
Obraun kritike trebalo da se konano obrauna s dogmama hermeneutike,
s dogmatama ali je Bartova vizija knjievnosti (i interpretacije) na kraju popri
hermeneutike
mila previe eklektian oblik.56 U njoj su se mogli uti kako glas
49 Upravo ovakav projekat itanja kao ponovnog pisanja teksta (lecture-re-
-criture) sadravao je S/Z.
50 To je pominjao, izmeu ostalog, u: Knjievnost. Mitologija. Semiologija,
op. cit., str. 255256.
51 U Teoriji teksta, objavljenoj 1973. godine. Pogledati: R. Barthes, Teoria tek
stu, u: Wspczesna teoria..., op. cit., t. 4, sv. 2.
52 Ibid., str. 189190.
53 R. Barthes, S/Z, op. cit., str. 48.
54 R. Barthes, Teoria tekstu, op. cit., str. 190.
55 R. Barthes, S/Z, op. cit., str. 39.
56 To, uostalom, i jeste jedna od tipinih osobina poststrukturalistikog naina
miljenja.
X. Poststrukturalizam 349
Rekapitulirajmo: deklarisana ve u naslovu rada Od nauke do
knjievnosti, promena preferencija u Bartovom sluaju trebalo je da
oznai simboliki prelazak od nauke o knjievnosti (o ijim je inte
resima brinuo pre svega ortodoksni strukturalizam) do knjievnosti
koju su strukturalisti zagubili u svojim apstraktnim malim formu
S dela na tekst lama. Prelazak s d el a na tek st , na koji upuuje jo jedan naslov,59
oznaavao je odustajanje od tradicionalnog shvatanja knjievne tvo
revine kao predmetnog, statinog i reproduktivnog dela koje je
proizvod ili depozit znaenja u korist procesualnog, dinami
kog i stvaralakog pristupa (tekstu). Bart je na taj nain podrivao
tradicionalno shvatanje knjievnosti koje je zavisilo od mimetikih
zahteva, suprotstavljajui mu dinamiku koncepciju teksta (pro
cesa, prakse proizvoenja znaenja) usaenu jo u kreacionisti
kom miljenju. Zatim, promena koja se manifestovala u prelasku s a
Sloboda itanja inte r pret a c ij e na it anj e trebalo je da oznai oslobaanje ita
nja od hermeneutikih prinuda, a naroito stega ispravnosti i dog
me ispravne ili pravilne interpretacije u korist maksimalne
slobode itanja. Slino je i prelazak s a autora na it ao c a koji
je Bart proglasio simbolikom smru autora trebalo da oznai
odbacivanje jedne od najvanijih dogmi diskursa o knjievnosti: tu
maenja saglasnog s takozvanom namerom autora.60 Bart je ovde
priznavao smisao postojanja samo subjektu koji postoji na papiru
Autor bezlinom skriptoru koji kao instanca iz teksta (i samo iz tek
kao skriptor sta) nije imao nikakve pretenzije da nadzire procese proizvoenja
smisla i koji je ostavljao itaocu neogranieno polje za isticanje. Na
taj nain, oznaen italac trebalo je da postane sauesnik, pa ak i
faktiki stvaralac znaenja knjievnog teksta, a ne istrajni tragalac
za njegovim smislom. Naslov knjiice Zadovoljstvo u tekstu objav-
ljene 1973. godine, signalizirao je promene u Bartovim gleditima
Protiv istine koje su zapoete jo u Kritici i istini, kad se odluno opratao od zah
i objanjenja teva da knjievna kritika traga za istinom knjievnog dela. Reeni
ce: nikada se ne pravdati, nikada nita ne objanjavati i naslada
u itanju jami za svoju istinu61 govore ovde same za sebe. itanje
(a ne interpretacija) knjievnog teksta je pre svega trebalo da priuti
ulno (pa ak i erotsko) zadovoljstvo, a poloaj istraivaa, kritiara,
interpretatora maksimalno se pribliavao poloaju prosenog itao
ca teksta, u trenutku kada nalazi svoje zadovoljstvo.62 Autor S/Z je
59 R. Barthes, Od dziea do tekstu, Teksty Drudie, 1998, br. 6.
60 Up. takoe, reenicu: Kao institucija, autor je mrtav, u: Rolan Bart, Zado
voljstvo u tekstu, Gradina, Ni, 1975, str. 36, prevod: Jovica Ain.
61 Ibid., str. 3.
62 Ibid., str. 4.
X. Poststrukturalizam 351
je bila istorija naunih ideja koje su nastale izmeu XVI i XIX veka,
a metode analize naunih diskursa, kojima se Fuko ovde sluio, jo
uvek su veoma podseale na nain miljenja poznat, na primer, iz Le
Iskazi vi-Strosovih radova on je, na primer, razbijao diskurse na elementar
elementarne ne jedinice koje je zvao iskazima (noncs), ali je tragao za skrivenim
jedinice diskursa
zakonima koji su upravljali tim diskursima, a naroito u njima prisut
nim neosveenim optim formama miljenja koje je nazvao episte
pistm mama (pistm).67 Takoe nije skrivao da ga usmerava potreba da se
istorija ideja oisti od antropocentrikih naslaga i da se ta disciplina qu
asi-nauno precizira. Analize koje je ovaj filozof izvrio ipak su se od
nosile upravo na iskaze, a ne na apstraktne sisteme, i mada su diskursi
koje je istraivao pokazivali duboko skrivene strukturalne pravilnosti,
ipak su se vladali po sopstvenim zakonima, nezavisnim od spoljnih pri
tisaka jezikog sistema iveli su po sopstvenom ritmu i dinamici, u
neku ruku su se samostalno uspostavljali. Fuko je, osim toga, nastojao
da ne zatvara svoja istraivanja samo unutar iskaza, ve je, takoe, is
traivao relacije izmeu diskursa i vanjezike stvarnosti (koresponden
Unutranji cije, ressemblances). Meutim, njegovi pokuaji da definie unutranji
poredak poredak diskursa ipak su prouzrokovali da se on ubroji u ortodoksne
diskursa
strukturaliste. estoko se branio od takvih etiketa, moda najsnanije
u tri godine kasnije objavljenoj Arheologiji znanja (1969) u kojoj je
objanjavao i strategiju prihvaenu u Reima i stvarima:
Ako sam govorio o diskursu, to nije bilo radi toga da bih
pokazao da se mehanizmi ili procesi jezika tu u potpunosti
odravaju. Vie je trebalo omoguiti da se u gustini verbal
nih performansi pojavi razliitost moguih nivoa analize.
Trebalo je pokazati da se pored metode lingvistike ... struk
turacije ... moe uspostaviti jedan specifian opis iskaza, nji
hovog obrazovanja i pravilnosti svojstvenih diskursu.68
Fukoova kritika Ovde se dobro vidi da se autor Arheologije znanja prilino o
strukturalizma tro suprotstavio strukturalistikom pogledu na svet. Ve na poetku
ovog fiktivnog dijaloga sa imaginarnim oponentima-strukturalisti
ma, smetenog na kraju knjige, obelodanjuje da se u itavoj knjizi
trudio da se odluno ogradi od strukturalizma, ili bar od onoga
to se obino pod tim podrazumeva. Takoe je uveravao da se nije
pozivao na postupke jezikog opisa, niti se zalagao za formalizacije.
67 Pojam pistm je takoe ukazivao na srodnost s Levi-Strosovim struktura
ma uma.
68 M. Fuko, Arheologija znanja, Plato, Beograd, Izdavaka knjiarnica Zorana
Stojanovia, Novi Sad, 1998, str. 214, prevod: Mladen Kozomara.
X. Poststrukturalizam 353
njegovom miljenju, doneo je nauni diskurs sa, za njega, veoma
karakteristinom ogromnom tenjom za istinom72 isti onaj pod
ijim se uticajem formirao lingvistiki a zatim i knjievnoteorijski
strukturalizam.
Poseban motiv u Fukoovim razmiljanjima takoe je zauzimao
problem subjekta, odnosno kako je to direktno izneo u Arheolo
Kriza subjekta giji znanja pojava krize subjekta.73 ivo uestvujui u raspravi o
statusu subjekta koja se odvijala u Francuskoj ezdesetih godina,74
ovaj filozof je pokrenuo i problem koji je bio veoma bitan za teoriju
knjievnosti tanije: pitanje statusa autora u knjievnoteorijskom
Ko je autor? diskursu. Za njegov tekst Ko je autor? iz 1966. godine inilo se
da verno sekundira Bartovoj Smrti autora. Za Fukoa je autor, ili pre
autor, predstavljao samo konstrukciju diskursa i njegovu funkciju
nije bio shvatan kao davalac diskursa i nije mogao da ima vlast
nad njim. Filozof je u autoru pre svega video instancu koja klasifi
kuje i unapred namee naine postojanja i funkcionisanja iskaza u
drutvu. Autorovo pravo vlasnitva nad svojim delom takoe je
determinisalo sutinu knjievnosti i koilo slobodu interpretacije.
Prema Fukou, autor je postajao hipotetika pozadina kompaktno
sti iskaza zahtev za podudaranjem sa intencijom autorskog iska
za, podreivao je principu celovitosti.75 Slino Bartu, ni Fuko, tako
Autor kao jedna e, nije uopte iao ka uklanjanju autora iz diskursa. Vie mu je
od sistematizu bilo stalo do slabljenja njegovog uticaja bio je to prelazak s funkci
juih instanci
je glavnog kontrolora i distributera znaenja na funkciju samo jed
ne od moguih sistematizujuih instanci.
Otvaranje semiologije
X. Poststrukturalizam 355
traenju istine, loim formama pomou kojih je vladala ideologija.
U japanskoj kulturi je tada video mogunost ienja i veoma vaan
nauk za zapadnu misao. Ova iskustva su rezultirala novom etapom
u njegovom razmiljanju o knjievnosti kao pisanju (criture)
dakle, o tekstovima osloboenim prinude posedovanja smisla. Pod
njihovim uticajem promenio se i njegov nain pisanja o knjievnosti
Bartova vetina od tada je najradije koristio umetnost fragmenta u velikoj meri in
fragmenta
spirisanu japanskim haikuom.78
Bartov pogled na proces stvaranja znaenja u knjievnosti tako
e se bitno promenio 1970. godine, to svedoi ve ranije pomenu
ta uvena knjiga S/Z koja je predstavljala specifian zapis itanja pri
povetke Sarazen Onore de Balzaka. Koliko su Barta na etapi Uvoda
u strukturalnu analizu pripovetke pre svega interesovali mehanizmi
nastajanja denotacije i konotacije, toliko je ovde uveo trei termin
koji je obelodanjivao njegov ve definitivno anarhian odnos prema
semantikim pitanjima a to je mnotvo. Naime, nisu mu bili do
voljni zahvati koji su se zasnivali na proirenju znaenjskog polja i
Polisemija njegovom obogaivanju polisemijom polisemija je, kako je tvrdio,
na kraju uvek bila ograniavana nekim nadreenim principom koji
je ureivao i svodio mnotvo znaenja na konkretan broj. Omogua
vala je, dakle, samo ogranieno razmnoavanje znaenja.79 Sada ga
je interesovala samo beskonana i neograniena igra znaenja knji
evnosti osloboena od vladavine bilo kakvih sistema. Izjanjavao se
o njoj skoro ekstatiki kao o mnotvu poetaka, otvaranju mree,
beskonanosti jezika ili o slici trijumfujueg mnotva koju nee osi
romaiti nikakva prinuda predstavljanja. Knjievni tekst je sada za
njega bio galaksija signifiants, a ne struktura signifi.80 Ove usiljene
krilatice u tom trenutku trebalo je da izraze Bartov odnos ne samo
prema knjievnosti kao tekstu (tekstovima) nego i prema procesu i
tanja. I kao to je knjievni tekst za njega predstavljao neogranien
potencijal znaenja (to se uopte, ma kako se upravo inilo, nije kosi
Semantika lo s njegovom ljubavlju prema japanskoj praznini ta moe biti vie
praznina neogranieno u svom stvaralakom potencijalu od same praznine?),
tako se i proces itanja pokazivao kao prostor za itaoevu slobodnu
78 Pogledati o tome: M. P. Markowski, Midzy fragmentem a powieci, czyli
za co kocham Rolanda Barthesa, Teksty Drugie, 1990, br. 2. Pogledati, tako
e, Bartove knjige pisane posle 1970. godine, a naroito Zadovoljstvo u tekstu
(1973) i Fragmenti ljubavnog diskursa (1977).
79 R. Barthes, S/Z, op. cit., str. 43. Termin razmnoavanje (dissmination) tu
je za oznaavanje neograniene semioze; koristio ga je i ak Derida. Pogleda
ti, naroito: J. Derrida, La dissmination, Paris, 1972.
80 R. Barthes, S/Z, op. cit., str. 3940
X. Poststrukturalizam 357
A na drugom mestu je pisao:
Semiologija o kojoj govorim je istovremeno i negativna i
aktivna. Neko ko je itav ivot, i u dobru i u zlu, posvetio
razmatranju tog udovita, jezika, moe samo da bude fa
sciniran formama njegove praznine a ona je potpuna su
protnost njegovoj dubini.86
Bartova reforma semiologije je, dakle, nesumnjivo izvrena
prihvatanjem svih podsticaja koji su potekli iz promiljanja prirode
pisanja. Pravo pisanja je apodiktinoj nauci o sistemima znakova pri
pisivalo delovanje meu razlikama, moglo ju je sauvati od dog
matizacije, od shvatanja sebe u kategorijama univerzalnog diskursa
koji ona nije, osveivalo je njen besmisao konstruisanja metajezi
ka.87 Na taj nain se znak oslobaao od sistemskih pravila koja mu
Privid je nametnuo De Sosir i od logikih poredaka u koje je verovao Pirs.
verovatnoe
i nesigurnost Ostajao je, meutim kako je to formulisao Bart znak (u) imagina
istine ciji koji je jedino stvarao privid verovatnoe i nesigurnosti istine.88
Poput Rolana Barta, i Julija Kristeva (ro. 1941)89 je u isto vre
me podvrgavala kritici tradicionalnu semiologiju zasnovanu na De
Sosirovom modelu, podreenu pre svega komunikacionoj teoriji
Kritika znaka. U okviru te teorije kako je primeivala znak, a pre sve
tradicionalne ga tekst, odnosno struktura znakova, bio je shvatan kao zatvorena
semiologije
Julije Kristeve i zavrena tvorevina, mrtav predmet komunikacione razmene. Po
iljalac ga je zaista predavao primaocu, ali u sutini je itav proces
komunikacije bio odvojen od stvarnih uticaja partnera u inu komu
Sheme razmene nikacije i sveden na apstraktne sheme razmene. Naruavajui semi
oloki model komunikacije, koji podreuje knjievnost mehanizmi
ma razmene a ne stvaranja smisla,90 Kristeva se pozicionirala (slino
Bartu) na onoj strani semiologije koja se obino u Francuskoj ve ne
Semiologija ko vreme, po uzoru na ora Munena, naziva semiologijom znae
znaenja nja (za razliku od semiologije komunikacije).91 Prema miljenju
francuske teoretiarke, ovo podreivanje knjievnog teksta operaciji
86 Ibid., str. 24.
87 Ibid.
88 Ibid., str. 26. Ovde valja pomenuti znatno raniji Bartov tekst na koji se, u
ovom sluaju, na neki nain vraao, a radi se o: Znak w wyobrani (1963)
koji se nalazi u antologiji Mit i znak, op. cit.
89 Bila je, uostalom, ezdesetih godina slualac njegovih seminara.
90 Pogledati o tome: J. Kristeva, Ideologia dyskursa o literaturze, u: Wspcze
sna teoria bada literackich..., op. cit., t. 4. deo 2.
91 Pogledati: G. Mounin, Introduction la smiologie, Paris, 1970, str. 11. Na to
skree panju i Z. Mitosek, Teorie bada literackich, Warszawa, 1998, str. 259.
X. Poststrukturalizam 359
Proizvodnja Proi zvo d nju s m isl a, pre nego to je on postao izgovo
smisla
ren smisao, njegov r ad, pre nego to je nastao proiz vo d.98
U tom trenutku najvaniji zadatak semiologije Kristeva je defini
sala kao istraivanje proizvodnje smisla u praksi stvaranja znaenja
Semanaliza semanalize.99 To ne samo to je stvaralo mogunost pokretanja
problematike koja je do tada imala marginalan status ve je i prualo
konkretnu ansu samoj semiologiji koja je u dotadanjoj formi ve
iscrpela svoje mogunosti. Semanaliza je, pak, onako kako ju je u to
vreme shvatala Kristeva, trebalo da predstavlja disciplinu koja je pot
puno u skladu s tadanjim vremenom svoj projekat obnove semio
logije teoretiarka je realizovala veoma eklektiki: u njoj su odzvanja
le tadanje Lakanove reinterpretacije Frojdove misli (koju je Kristeva
posle ponovo interpretirala), inspiracije Bartom i Deridom, kao i im
pulsi koji su poticali od avangardne knjievnosti (Lotreamona, Ma
larmea, Dojsa, Artoa i Bataja) koje je ve izvesno vreme pronicljivo
prouavala.100 Autorka La rvolution du langage potique (Revolucija
Uloga knjiev poetskog jezika) priznavala je knjievnosti podjednako bitnu ulogu
nosti u kritici kao Bart ili Derida; prema njenom miljenju, avangardno pisanje je
sistemske nauke
o knjievnosti ve i samo uspelo da narui vernost sistemskoj nauci o znakovima,
ak i pre nego to je to uinila radikalna kritika semiologije koja je
vrena direktno.101 Na kraju je, dakle, prema francuskoj teoretiarki,
knjievni tekst postupak proizvodnje smisla koji je pronalazio svoj
nastavak u postupku itanja, koji je u izvesnom smislu pokretao i na
stavljao stvaralaki proces zapoet u samom tekstu.102
Teorija teksta, koju je stvorila Kristeva, ovde je veoma izrazito
Teorija teksta nailazila na poglede na tekst njenog uitelja Rolana Barta. Ova teori
Kristeve ja je trebalo da uzima u obzir isto tako specifine osobine subjekta
u duhu Frojdove analize (u Lakanovoj verziji) koja je u procesu
formiranja subjekta poseban znaaj pridavala sveri signifiant. Pre
ma Lakanu, ovek je jo pre nego to je doao na svet a takoe
98 J. Kristeva, op. cit., str. 182.
99 Termin Kristeve.
100 Pogledati, takoe: J. Kristeva, Kilka problemw semiotyki literackiej (na
marginesie tekstu Mallarmgo: Rzut komi) u: Wspczesna teoria ba
da..., t. 4, deo 2: Literatura jako produkcja i ideologia. Poststrukturalizm. Ba
dania intertekstualne. Problemy syntezy historycznoliterackiej, drugo izdanje,
Krakw, 1996. Tekst Kristeve je iz 1972. godine.
101 Vie mesta ovoj kontestirajuoj ulozi avangardne knjievnosti Kristeva je po
svetila u knjizi: La rvolution du langage poetique. Lavant-garde la fin du
XIXe sicle. Lautramont et Mallarm, Paris, 1974.
102 Pogledati o tome posebno poglavlje: La productivit dite texte u knjizi Kriste
ve Smitik. Recherches pour une smanalyse, Paris, 1969.
X. Poststrukturalizam 361
I Bart i Kristeva su zapravo sedamdesetih godina poeli dosled
no da preispituju strukturalnu semiologiju uviajui u njoj jo je
dan izvor scijentizma.108 Oboje su, takoe, tragali za mogunostima
prevazilaenja vrstih okvira koje je strukturalizam nametnuo semi
ologiji koristei, izmeu ostalog, iskustva avangardne knjievnosti
kao revolucionarne, subverzivne aktivnosti koja vri svojevrsno
razbijanje ustaljenih jezikih normi.109 U tekstu pod naslovom Ideo
logija diskursa o knjievnosti Kristeva je ve veoma otro i radikalno
istupala protiv strukturalizma. Smatrala ga je jednom od varijanti
Ideoloka neokantizma, koja je vodila ka ideolokoj eksploataciji knjievno
eksploatacija sti pomou podreivanja diskursa o knjievnosti lingvistici.110 Pa,
knjievnosti
ak kako je tvrdila ni put prelaska od strukturalne lingvistike do
transformativne lingvistike (omskog), sad posmatran, nije bio u
stanju da oivi i oslobodi teoriju knjievnosti od uticaja lingvistike
i od pritisaka koje je ona nametala. Strukturalizam je dostigao kul
minaciju u diskursu formalne poetike koja je ipak nemona pred
za nju neprobojnim zidom jezika i predstave.111 Jedina ansa za
teoriju knjievnosti sada je bilo odstupanje od statinog, sinhronij
Smisaona skog strukturalizma i prelazak na put istraivanja istorijske smisa
produktivnost
knjievnosti
one produktivnosti knjievnosti. Upravo je taj korak predstavljao
veoma dosledan prelazak teoretiarke na stranu poststrukturalizma
koji se bar za izvesno vreme, takoe, pokazao kao prelazak na pro
movisanje teorije intertekstualnosti.
intertekstualnost u
Prie o tome kako je polovinom
znaenju koje je ovom terminu ezdesetih godina mlada teoretiar
ka bugarskog porekla Julija Kriste
dala Julija Kristeva 1968. godine, Kristeva
pozajmljenom od Mihaila Bahti va upoznavala uesnike seminara na Bartovom
na koncepcija, prema kojoj sva seminaru
koje je vodio Rolan Bart s teo
ki knjievni tekst apsorbuje u sebe
rijama Mihaila Bahtina ve pripa
ranije tekstove tako da predstavlja
daju istoriji. Kristevu je tada kod
mreu razliitih pozajmica (cita
ta, kliea i sl.) koje su se u njemu Bahtina naroito fascinirala otvo
rena mogunost da se dinamizuje
naslagale. Intertekstualna analiza
ima zadatak da izdvoji te pozajmistrukturalizam. Ovu dinamizaciju
ce tumaei na taj nain proces
omoguavala je Bahtinova koncep
nastajanja teksta. Koncepcija inter
cija rei u knjievnosti, u skladu
tekstualnosti je iz osnova promeni
s kojom ona vie nije bila mrtva
la poglede na izvore knjievnosti.
Tako, prema miljenju najradikaltaka u prostoru smisla, ve se po
nijih intertekstualista, ne postoji
kazivala kao preklapanje tekstu
ist (neposredovan) izvor knji alnih povrina i koja je obeloda
evnosti, jer na putu izmeu je
njivala svoju dijaloku strukturu.
zika i sveta stoji ranija upotreba
Upravo je Bahtin bio taj, prema
date rei ili opisa date stvari ili sta Uticaj Bahtina
nja. U tom smislu se koncepcija miljenju Kristeve, koji je otkrio
intertekstualnosti odluno suprot
da je svaki tekst izgraen od mo
stavlja idejama mimetinosti i in
zaika citata, da on nastaje putem
tersubjektivnosti knjievnosti.
apsorbovanja i transformacije
drugog teksta i da, zahvaljujui tome, funkcionie na odreen na
in u istoriji i drutvu.112
Ovakvo miljenje teoretiarka je iznela 1968. godine i upra Poetak razvoja
vo se ova godina uzima kao oficijelan poetak pojavljivanja termina termina inter
tekstualnost
intertekstualnost u knjievnoteorijskom diskursu.113 Tekst Kriste
ve pod naslovom Problemi strukturiranja teksta ne samo to je do
neo definiciju teksta kao svojevrsne permutacije tekstova (ukrtanja
i neutralizovanja u okviru jednog teksta mnotva iskaza koji poti
u iz drugih tekstova), ve je Kristeva ovde definitivno promenila
112 Pogledati: J. Kristeva, Sowo, dialog, powie, op. cit. Pogledati: Bahtin.
113 J. Kristeva, Problemy strukturowania tekstu, op. cit. O teoriji intertekstualno
sti pogledati, posebno: H. Markiewicz, Odmiany intertekstualnoci, u: Li
teraturoznawstwo i jego ssiedztwa, Warszawa, 1989, i: Prace wybrane, t. 4:
Wymiary dziea literackiego, Krakw, 1996; M. Gowiski, O intertekstual
noci, u: Poetyka i okolice, Warszawa, 1992; R. Nycz, Intertekstualno i jej
zakresy: teksty, gatunki, wiaty, u: Tekstowy wiat. Poststrukturalizm a wied
za o literaturze, Krakw, 2001; G. Genette, Palimpsesty, u: Wspczesna teo
ria bada literackich za granic..., op. cit., Krakw, 1996, t. 4, deo 2.
X. Poststrukturalizam 363
i najvanije poglede na knjievnost koji su izgraeni na osnovi
strukturalizma. Uostalom, njene koncepcije su se oito uzajamno
dopunjavale s Bartovim idejama iz tog perioda nije joj, naime, bi
Analiza lo stalo do opisa unutartekstualnih struktura, ve do analiziranja
strukturiranja strukturiranja teksta, ne do analize dela-objekta, ve do istraiva
teksta
nja teksta-procesa, napokon do prakse kroz koju knjievni tekst
proizvodi smisao, a ne do razmene smisla tokom interpretacije. In
spiraciju je i u ovom sluaju pronala pre svega u Bahtinu. Upravo
je Bahtin, naglaavala je Kristeva,
kao jedan od prvih zamenio statinu segmentaciju teksto
va modelom u kojem knjievna struktura nije neto zatee
no ve se stvara u odnosu na druge strukture.114
Za nju je misao ruskog teoretiara bila veoma inspirativna i u
tom pogledu jer je pokazivala kako se moe prevazii apstrakcija, ka
ko se mogu dovesti u pitanje zvanini lingvistiki kodovi i zakoni, a
Proces zatim pronalaziti prie i moralnost ugraene u dinamiki proces pro
proizvoenja izvoenja tekstualnih znaenja. Ova misao je takoe omoguavala
znaenja
da se otkrije vieslojnost rei i njena svojevrsna logika koja prevazi
lazi logiku kodifikovanih iskaza i ostvaruje se izvan zvanine kultu
re. Ideja teksta-procesa i teorija intertekstualnosti bile su usmerene
ne samo protiv ironinosti ortodoksnog strukturalizma ve i protiv
Kritika tradicionalnog shvatanja knjievnosti pomou mimetikih i inter-
mimetizma subjektivnih kategorija, dok koncepcija koju je predlagala Kristeva
nije trebalo da slui samo konstruisanju nove pojmovne mree, u ko
ju je mogla biti smetena i knjievnost,115 ve je bila planirana kao
prilog istraivanjima dinamike stvaranja tekstualnih znaenja pro
cesu koji je izmicao bilo kakvoj unifikaciji. U ovom procesu deavale
su se razliite semantike transformacije kojima su podlegale iskaza
ne strukture, pa ak i fragmenti ve postojeih tekstova (kliei). Raa
nje smisla u novom tekstu za Kristevu je pre svega predstavljalo dodi
rivanje razliitih znaenja i tradicija i to je najvanije taj proces
se nikada nije zavravao. Ona je u njemu videla i aktivnu ulogu itao
ca kao sauesnika i nastavljaa intertekstualnog dijaloga upravo je
italac zapoinjao ovaj dijalog i nastavljao ga kroz postupke itanja.
Praktinu primenu teorije intertekstualnosti Kristeva je demonstrira
la u ve pomenutoj Smeitik..., i u kasnijim knjigama: Le texte du
roman (1970) i La rvolution du langage potique (1974).
X. Poststrukturalizam 365
prvo na vremenski redosled u uobiajenom smislu (p osle
strukturalizma);
d rugo na odreen proces revizije, odnosno podvrgavanja
premisa ove formacije (paradigme, tradicije ili sistema i sl.)
kritikoj analizi (o strukturalizmu).118
Ovo posle, meutim, uopte ne znai da se u trenutku dola
ska poststrukturalizma strukturalizam faktiki zavrava,119 ve se u
njemu pre mogu videti odreeni tragovi istroenosti njegovog pro
Paralelna grama i da e ga od tog trenutka pratiti neto poput paralelne kriti
kritika opcija ke opcije. Ova opcija e u izvesnom smislu vriti temeljnu analizu
tog programa da bi zahvaljujui tome osporavajui i odbacujui
ali i nastavljajui, pa ak i radikalizujui njegove teorijske pretpo
stavke konstruisala sopstveni projekat. Projekat koji je gotovo po
svemu zavisan od svog hranioca i gotovo opako nagovetava krizu
njegovih istorijskih mogunosti.
Ukorenjenost tog tipa u onome to prethodi karakteristina je,
naravno, za sve post-ove (na primer, za postmodernu, postmoder
Tematizacija nizam, postfilozofiju, postmetafiziku, postteoriju i sl.). Jer post- je
i opredmeivanje takoe, u drugom smislu, tematizacija ili opredmeivanje (zatvara
nje u smislu u kojem ga Hajdeger upotrebljava) odreenih formaci
ja, paradigmi ili tradicija s ciljem vrenja njihove kritike re-vizije
te, dakle, njihove ponovne prerade. To je, meutim, isto tako para
zitsko iskoriavanje ovih formacija itd. (najee u smislu radi
kalizacije nekih principa) na osnovi poznatog (takoe postinog)
uverenja o nedostatku bilo ega apsolutno novog. Svaki post- je
inherentno komplikovana, pa ak i paradoksalna pojava jer u sebi
istovremeno povezuje zavisnost i raskid, osporavanje i asimilaciju,
Vreme posta prenoenje i radikalizaciju. Svaki post- je istovremeno i period
proiavanja, prevrednovanja, preraivanja te jednostavno vre
me posta koje nastaje zato da bi se otvorila mogunost za neto no
vo. Meutim, posledice itavog tog procesa nisu odmah vidljive, ne
go uvek iz dalje perspektive.
Poststrukturali Sve te osobine post- pravca, koje je Liotar podrobno opisao,
zam kao primer mogu se uoiti i u poststrukturalizmu. Prevrednujui premise struk
toka post
karaktera turalistike teorije i dogme savremene misli, poststrukturalisti ne
samo to su diskvalifikovali njihove modele (smatrajui ih iscrp-
ljenim) ve su ih koristili na odreen nain (najee u smislu
118 Ova znaenja upravo objanjava Liotar. Pogledati: J.-F. Lyotard, Odpowied
na pytanie: co to jest postmodernizm?, u: Postmodernizm. Antologia przek
adw, Krakw, 1997.
119 Slino kao to ni modernistika formacija ne nestaje u trenutku pojavljivanja
postmoderne ili postmodernizma.
1. Poststrukturalizam i postmodernizam
Ne znai, ipak, da je poststrukturalizam isto to i postmodernizam, Da li je poststruk
turalizam isto
mada su tendencije ka takvom poistoveivanju i snane i uporne. to i postmoder
Ako se termin postmodernizam upotrebljava u strogom smislu, nizam?
odnosno da bi se oznaile brojne nove tendencije u savremenoj kul
turi (naroito u umetnosti), koje nastupaju nakon iroko shvaenog
modernizma120 i koje su izgradile svoju specifinost kroz sloen od
nos prema modernistikom nasleu, a zatim kroz istovremenu nega
ciju principa takozvanog visokog modernizma i razliite oblike asi
milacije (kontinuacije, transformacije, radikalizacije i sl.) izabranih
elemenata avangardne tradicije (naroito futurizma, dadaizma, nad
realizma i sl.) onda se poststrukturalizam vezuje za pitanja potpu
no druge vrste. Za poststrukturaliste postaju najbitnija, na primer,
pitanja epistemolokog i ontolokog statusa teorije i nauke knjiev
nosti (njihovih saznajnih i jezikih mogunosti).121 Mada se, dakle,
poetni i ve jasni tragovi postmoderne, postmodernizma, i na
kraju poststrukturalizma mogu videti u manje-vie isto vreme: od
1966. do 1968. godine ipak se (ako se potuju goreizvrena razliko
vanja), osim velikih slinosti, mogu zapaziti i sutinske razlike.
120 Odnosno, kulturnoumetnike formacije od kraja XIX veka do kasnih ezde
setih godina, s glavnim periodom od 1910. do 1930. godine.
121 Pogledati o tome, posebno: R. Nycz, Nicowanie teorii, u: Tekstowy wiat...,
op. cit.
X. Poststrukturalizam 367
Razlike U odnosu na postmodernizam (naroito knjievni), poststruk
turalizam izgleda samo kao paralelna pojava u odreenom periodu.
Prvo s obzirom na to da se u nekim od najvanijih teza poststruktu
ralistike teorije knjievnosti (na primer, ideja intertekstualnosti) mo
gu pronai ekvivalenti u konvencijama postmodernistike proze (na
roito one koja realizuje strategiju svesnog pozajmljivanja, citiranja,
pastia, kolaa i sl.); drugo s obzirom na intenzivno prisustvo duha
eklekticizma, kao i tendencija ka diskontinuiranosti, brisanju granica
Erotizacija jezika izmeu razliitih tipova diskursa, erotizaciji jezika i to kako u umet
nosti tako i u teoriji umetnosti. S obzirom na snane filozofske impli
kacije (kao i na injenicu da su najznaajniji mislioci koji su ubrajani
u krug poststrukturalista na primer, Derida ili Fuko bili filozofi),
poststrukturalizam je blii intelektualnoj klimi postmoderne.122
2. Poststrukturalizam i postmoderna
ta je post- Pod nazivom postmoderna obino se podrazumeva promena u
modernizam? filozofskoj misli, kao i odgovarajua opta intelektualna klima iji
je najvaniji pokazatelj kritiki odnos prema modernoj tradiciji,
a naroito prema nasleu prosvetiteljstva.123 U vezi s tim, poststruk
turalizam treba smatrati jednim od komplementarnih struja post
moderne, naroito zato to je zajedniki imenitelj svih pojava
obuhvaenih nazivom poststrukturalizam bio ovaj specifian i
sloen kritiki stav ne samo prema samom strukturalizmu nego
i prema itavoj modernoj paradigmi humanistikih nauka, a naro
ito prema tradicionalnim modelima filozofije i nauke o knjievno
sti. Poststrukturalisti su smatrali da je strukturalistika teorija (na
roito u njenoj kasnijoj, francuskoj kulminaciji iz druge polovine
ezdesetih godina) bila ne samo najsavrenije otelovljenje moder
nistike misli ve i njena kulminacija i krunisanje. Poststrukturali
zam se, dakle, moe smatrati ne samo revizijom samog strukturali
zma nego i istovremeno i zahvaljujui tome jednim od naina
122 Treba jo jednom naglasiti da u prilog razlikovanju postmoderne i postmo
dernizma ide ne samo injenica da i u okviru francuskog, engleskog i nema
kog jezika takoe postoje posebni nazivi (postmodernit postmodernism,
postmodernity postmodernism, Postmoderne Postmodernismus), ve i to
da ovi termini imaju razliite kontekste odnosa, u hronolokom i u problem
skom aspektu; postmodernu treba razmatrati u kontekstu moderne, a post
modernizam u odnosu na modernizam.
123 Koji se manje-vie rauna od nastanka prosvetiteljskog pogleda na svet u
XVIII veku, do kasnih ezdesetih godina ili, na primer, od Dekartove smrti
1650. godine do kraja ezdesetih godina.
X. Poststrukturalizam 369
koje je vrio francuski filozof, na najbolji nain odslikavali duh
poststrukturalizma kao razgraivanje pojmovnih osnova struk
turalizma, a samim tim demontae njegove matine paradigme: mo
dernistike misli i njenog naunog modela.
Rezime
X. Poststrukturalizam 371
8. Drugi pokuaj periodizacije poststrukturalizma takoe razli
kuje dve etape ovog pravca, mada su u ovom sluaju neto
drugaiji aspekti koji govore u prilog ovoj podeli. Ovde se
najee navode:
Dve faze pr v a fa z a (takoe se naziva negativna ili kritika) ko
poststruk- ja se manje-vie odvijala od 1966. do 1985. go dine.
turalizma
U ovoj fazi, uglavnom vezanoj za dekonstrukciju aka
Deride, za klasini ameriki dekonstruktivizam takozva
ne kole iz Jejla (Pol de Man, Dozef Hilis Miler, Barbara
Donson), kao i za misao kasnog Barta i Fukoa domi
nirao je skepticizam i polemiko-kritiki stavovi. Ona se
uglavnom odvijala u znaku kritike strukturalizma, kao i
itave modernistike paradigme naunog znanja o knji
evnosti (objektivnog, autonomnog, univerzalnog, koji se
slui neutralnim metajezikom), iji je model doneo struk
turalizam. Koliko je u poetnom periodu ove faze u prvom
planu bila kritika teorije knjievnosti kao takve, toliko je
njen zavrni period, godine 19821985, a naroito uvena
diskusija Za i protiv Teorije koja se vodila u Sjedinjenim
Amerikim Dravama na stranicama asopisa Critical In
quiry,131 skrenuo panju na osnovni motiv poststruktura
listike kritike teorije knjievnosti: to znai kritike teorije
interpretacije, a pre svega restrikcije koje je nametala teori
ja i koje su ograniavale slobodu praktinog interpretiranja
knjievnosti.
d r u g a fa z a (definisana i kao pozitivna) p osle 1985.
go d i ne.
Pozitivni progra U ovoj fazi, koja se ponekad naziva i post-poststrukturali
mi posle post zam (iji je poetak nagovestio kraj klasinog amerikog
strukturalizma
I faze kulturni dekonstruktivizma), prevagnule su tendencije izrade novih
zaokret programa i proirenja istraivakih okvira humanistikih na
uka u duhu metodolokog pluralizma. Kritika modernisti
kog modela nauke / teorije o knjievnosti u prvom periodu
poststrukturalizma sagledavala je potrebe duboke promene
knjievnoteorijske refleksije pre svega, neophodnosti odu
stajanja od ideje sistemske, celovite, univerzalne (istorijski i
kulturoloki neizdiferencirane), objektivne i autonomne (raz
dvojene od uticaja etike i politike) teorije. Dakle, u drugoj fazi
poststrukturalizma izrazitu prednost su imale etiko-politi
ke tendencije, kao i istoricistike, kulturalne, intertekstualne,
131 Pogledati: Pragmatizam.
X. Poststrukturalizam 373
Hronologija
X. Poststrukturalizam 383
Bibliografija
Opti radovi
Poststrukturalizam
Antologije
Monografije
Teorija intertekstualnosti
ak Derida136
Izabrana dela
Najvanija literatura
J. Ain, Razgradnja, dijalektika, kritika, Polja, 22/1976, br. 206 (april), str. 24.
M. Rajan, Dekonstrukcija i dijalektika (prev. Adrijana Mareti), Letopis
Matice srpske, 162/1986, knj. 438, br. 5 (novembar), str. 741761.
B. Banasiak, Filozofia koca filozofii. Dekonstrukcja Jacquesa Derridy, War
szawa 1995.
B. Banasiak, Na tropach dekonstrukcji, u: J. Derrida, Pismo filozofii, wybr,
pos. B. Banasiak, tum. B. Banasiak, K. Matuszewski, P. Pieniek, Kra
kw 1992.
M. Belani, Postmodernistika zebnja, Novi Sad, 1994.
A. Burzyska, Dekonstrukcja i interpretacja, Krakw 2001.
N. Dakovi, Proirena verzija, Vrac, 1999, str. 153165.
Ch. Johnson, Derrida, tum. J. Howka, Warszawa 1997.
A. Loonc, Habermas versus Derida i kritika dionizijske duhovnosti, Polja,
34/1988, br. 355 (septembar), str. 377382.
M. P. Markowski, Efekt inskrypcji. Jacques Derrida i literatura, Bydgoszcz
1997.
N. Mili, Adieu, ak Derida, Zlatna greda, 4/2004, br. 37, str. 5362.
G. Raievi, itanje kao kreacija, Novi Sad, 1997, str. 7480.
Rolan Bart
Izabrana dela
Najvanija literatura
Julija Kristeva
Izabrana dela
Najvanija literatura
T. Kitliski, Obcy jest w nas. Kocha wedug Julii Kristevej, Krakw 2001.
J. Lechte, Julia Kristeva, LondonNew York 1990.
Miel Fuko
Izabrani radovi
Najvanija literatura
Ana Burinjska
Anatomija dekonstrukcije
13 S. Rosso, An Interview with Paul de Man, Critical Inquiry, 1986, t. 12, br. 4,
str. 791. Razlika izmeu Deridine filozofske dekonstrukcije i amerikog knjiev
noteorijskog dekonstruktivizma je glavna teza knjige: R. Gasch, The Tain of
the Mirror: Derrida and the Philosophy of Reflection, Cambridge, Mass. 1984.
14 J. Hillis Miller, Composition and Decomposition, u: Theory Now and Then,
op. cit., str. 231.
Invencija
Afirmacija
Transcendencija
Sumnjive reference
Estetika ideologija
Opta49
49 Ovo nije potpuna bibliografija dela aka Deride, niti radova posveenih nje
mu; ona je svakako dostupna na vie razliitih mesta. Ovde se inilo vani
jim da se navede literatura koja je objavljena nakon 2002. godine.
Knjige
Izbor lanaka
Knjige
lanci
H. Cixous, miech Meduzy, Teksty Drugie, 1993, br. 4/5/6, str. 168.
E. Showalter, Krytyka feministyczna na rozdrou, u: Wspczesna teoria ba
da literackich za granic. Antologia, pripremio: H. Markiewicz, t. 4, deo 2:
Literatura jako produkcja i ideologia. Poststrukturalizm. Badania intertekstu
alne. Problemy syntezy historycznoliterackiej, Krakw, 1996, str. 436437.
Feminizmi
Sociopolitiki feminizam
Simon de Bovoar, Drugi pol, 12, Beograd, 1982; 1983, prevod: Zorica
Milosavljevi. Up. ovde str. 13.
10 Neki kasniji komentatori smatraju da nain miljenja sadran u knjizi Simon
de Bovoar (mada datiranoj za period prvog talasa), ve pripada drugom ta
lasu naroito s obzirom na gender elemente sadrane u njoj, iako je navede
na uvena formula o konstruisanju kategorije ena uz pomo civilizacije.
11 Ponekad je Simon de Bovoar pridavala velik znaaj kategoriji drugoga, kao
jednoj od osnovnih kategorija ljudskog miljenja, ime se jo onda ukljuila
u snaan pokret miljenja drugosti koji e kulminirati u postmodernistikoj
filozofiji (naroito . Deride, M. Fukoa, .-F. Liotara).
Akademski feminizam
Ginokritika
Rezime
Opta, antologije88
Helen Siksu
Izbor iz dela
Elizabet Gros
Izbor iz dela
Lis Irigaraj
Izbor iz dela
L. Irigaray, Ja, ti, mi. Za kulturu razlike (prev. Bosiljka Brlei i Jagoda Veeri
na), Zagreb, 1999.
L. Irigaray, Tri roda ili tijelo jezika, Tvra, 2006, br. 12, str. 201207.
L. Irigaray, Ciao-w-ciao z matk, tum. A. Araszkiewicz, Krakw 2000.
L. Irigaray, I jedna nie ruszy bez drugiej, tum. A. Araszkiewicz, u: Ciao
i tekst. Feminizm w literaturoznawstwie antologia szkicw, red. A. Na
siowska, Warszawa 2001.
L. Irigaray, Passions elementaires, Paris 1982.
L. Irigaray, Rynek kobiet, tum. A. Araszkiewicz, Przegld Filozoficzno-Lite
racki 2003, nr 1(3).
L. Irigaray, Ce sexe qui nen est pas un, Paris 1977.
L. Irigaray, Speculum de lautre fame, Paris 1974.
L. Irigaray, Ta pe, ktra nie jest jednoci, tum. K. Kosiska, FA-art 1996, nr 4.
Literatura
Izabrana dela
Antologije tekstova
Literatura
T. Kitliski, Obcy jest w nas. Kocha wedug Julii Kristevej, Krakw 2001.
T. Kitliski, Podmiot w procesie wedug Julii Kristevej, u: Podmiot w proce
sie, red. J. Jusiak, J. Miziska, Lublin 1999.
B. Smole, Koncepcja melancholii Julii Kristevej, u: Sumienie. Wina. Melan
cholia. Materiay polsko-niemieckiego seminarium, Warszawa padziernik
1997, red. P. Dybel, Warszawa 1999.
Nenci K. Miler
Izbor iz dela
N. K. Miller, The Arachnologies: The Woman, the Text, and the Critic, u:
Poetics of Gender, red. N. K. Miller, New York 1986.
N. K. Miller, My Fathers Penis, u: idem, Getting Personal: Feminist Occasi
ons and Other Autobiographical Acts, LondonNew York 1991.
Literatura
Izbor iz dela
Literatura
Dodatna lektira
Gender i queer ta dva strana termina postala su poslednjih godi Razvoj termina
na veoma popularna to se moe porediti sa onom popularnou ko
ju su donedavno imale dekonstrukcija i postmodernizam. Ovi
termini pojavili su se u gotovo svim humanistikim disciplinama,
a uporedo s njima pojavili su se i novi jezici za analizu i interpretaci
ju kulturnih pojava, meu njima i knjievnosti.
To, oigledno, ne znai da se semantiki opseg ovih termina po
klapa i da je njihova upotreba slina. I jedna i druga kategorija pove
zane sa razliitim tokovima u humanistici i teoriji knjievnosti po
znatim pod nazivom gender studije (Gender Studies) i queer studije Gender studije,
(Queer Studies); oba ta pravca povezuju se i s drugim problemskim queer studije
podrujima. Najpre ih, meutim, povezuje to to oni aktiviraju ta
kva znaenja naroito knjievnog kanona koja gotovo do nedav
no nisu uzimana u obzir. A, drugo, to podstie nov tip oseajnosti
moe se nazvati oseajnou prema razlici ili osetljivosti za drugost. Osetljivost
U sluaju gender to predstavlja osetljivost prema polnim razlikama za drugost
i prema njihovoj funkciji u drutvu i kulturi (ve se danas koristi od
reenje gender osetljivost, gender sensivity). U sluaju queer, vie je
re o pitanjima povezanim sa seksualnou, dakle, o osetljivosti na
seksualnu razliku koja je, to dobro znamo mada nerado govorimo,
Termin gender na poljski jezik obino nije najadekvatnije prevoen (kao
kulturni pol, dutvenokulturni pol, polna vrsta, vrsta i sl.), a ponekad
i nedovoljno precizno (kao polna uloga) ili nedovoljno spretno (kao dru
tvenokulturni polni identitet, svest drutvenokulturnih determinacija po
la, istorijski, drutveno i kulturno determinisana polna uloga, istorijska
i drutvenokulturna polna karakteristika i sl.). Zato sam se, na kraju, odlu
ila da zadrim strani termin jer je takva verzija ve u najiroj upotrebi. Kao
najtaniji od navedenih poljskih ekvivalenata, gender treba prihvatiti, prema
mom miljenju, kao drutvenokulturni pol. Kad je re o terminu queer, ta
koe sam se odluila za englesku re. Pogledati dalji komentar u poglavlju
koje je posveeno ovom pojmu.
Gender55
Opta
Kategorija mukosti
Dudit Batler
Izbor iz dela
Vanija literatura
Queer
Literatura
Izbor iz dela
J. Butler, Gender Trouble: Feminism and the Subversion of Identity, New York
London 1990.
J. Butler, Krytycznie Queer, tum. A. Rzepa, Furia Pierwsza 2000, nr 7.
J. Butler, Undoing Gender, New YorkLondon 2004.
Izbor iz dela
Protiv apsoluta
O iskustvu
Korisna interakcija
Interpretativna zajednica
Na isti nain razmilja i Stenli Fi, autor pojma interpretativne zajed Fiova koncepci
nice. Najvanija teza koju je Fi u raznim prilikama ponavljao glasi: ja interpretativ
ne zajednice
Stalno smo interpretativno pozicionirani [we are always and already
interpretively situated].19 To znai da jo pre nego to se upustimo
17 W. James, Pragmatyzm..., op. cit., str. 161.
18 W. James, Pragmatism. A New Name for Some Old Ways of Thinking, New
York, 1907, str. 7778.
19 S. Fish, Interpretacja, retoryka, polityka..., op. cit., str. 381.
Esencije i konteksti
Posledice za teoriju
Rezime
Literatura
Don Devi
J. Dewey, Sztuka jako dowiadczenie, tum. A. Potocki, wstp I. Wojnar, Wro
caw 1975.
Reading Dewey: Interpretations for a Postmodern Generation, red. L. A. Hick
man, Bloomington 1998.
Viljam Dejms
Izbor iz dela
Stenli Fi
Izbor iz dela
S. Fish, Doing What Comes Naturally: Change, Rhetoric, and the Practice of
Theory in Literary and Legal Studies, Oxford 1989.
S. Fish, Interpretacja, retoryka, polityka. Eseje wybrane, red. A. Szahaj, Kra
kw 2002 eseji iz dela Doing What Comes Naturally oraz Is There a
Text in This Class?.
S. Fish, Is There a Text in This Class? The Authority of Interpretive Communiti
es, Cambridge 1980.
S. Fish, Professional Correctness: Literary Studies and Political Change, Cam
bridge, Mass. 1995.
Vanija literatura
Riard Rorti
Izbor iz dela
Vanija literatura
The Linguistic Turn: Recent Essays in Philosophical Method, red. R. Rorty, Chi
cago 1967.
Midzy pragmatyzmem a postmodernizmem. Wok filozofii Richarda Ror-
tyego, red. A. Szahaj, Toru 1995.
Reading Rorty: Critical Responses to Philosophy and the Mirror of Nature (and
beyond), red. A. F. Malachowski, OxfordCambridge 1990.
Richard Rorty, red. C. Guignon, D. R. Hiley, Cambridge 2003.
R. Rumana, Richard Rorty: An Annotated Bibliography of Secondary Literatu
re, Amsterdam 2002.
A. Szahaj, Ironia i mio. Neopragmatyzm Richarda Rortyego w kontekcie
sporu o postmodernizm, Wrocaw 1996.
Mihal Pavel Markovski
Das, was war, interessiert uns nicht darum, weil es war, sondern weil es in ge
wissem Sinn noch ist, indem es noch wirkt: J. G. Droysen, Historik: Vorlesun
gen ber Enzyklopdie und Methodologie der Geschichte, izbor R. Hbner,
Mnchen, 1967, str. 275.
F. Nietzsche, Smtliche Werke. Kritische Studienausgabe..., op. cit., t. 7, str. 479.
10 Istorijsko shvatanje nije nita drugo do razumevanje odreenih injenica u
skladu s filozofskim pretpostavkama. Nietzsches Werke. Gesamtausgabe, Le
ipzig, 19011913, t. 17, str. 329.
11 Na sve gledati objektivno, ni na ta se ne ljutiti, nita ne voleti, sve shvatati
to danas znai istorijsko ulo. F. Nietzsche, Smtliche Werke. Kritische Stu
dienausgabe..., op. cit., t. 7, str. 652. Objektivnost istoriara je nonsens. Sma
tra se da je neki dogaaj, sa svim svojim motivima i posledicama, bio tako
isto opaen [angeschaut] da ni na jedan nain nije uticao, ostajui isto inte
lektualan proces: kao pejza za slikara koji se zadovoljava njegovim predstav-
ljanjem. Neutralno posmatranje, estetska pojava, prisustvo svih pokretaa
volje. Ibid., t. 7, str. 673. Kako je pisao Drojzen: Objektivna nepristrasnost
je neljudska. Materialen zur neuen Geschichte, izbor: J. G. Droysen, Halle,
18801885, str. 110; pogledati: J. Wach, Das Verstehen..., op. cit., t. 3, str. 183.
12 Vi ste avolovi advokati zato to od [...] injenice [das Factum] pravite idola, to
je injenica, meutim, uvek glupa i za sva vremena slinija pre teletu nego bogu.
F. Nietzsche, Niewczesne rozwaania, Krakw, 1966, str. 146. Unzeitgeme Be
trachtungen, u: Smtliche Werke. Kritische Studienausgabe..., op. cit., t. 1, str. 310.
13 Rankeovo u k ra avajue istorijsko pisanje, njegova preterana opreznost
tamo gde bi trebalo pokazati uasan besmisao sluaja; njegova vera u done
kle imanentan Prst Boji. F. Nietzsche, Smtliche Werke. Kritische Studiena
usgabe..., op. cit., t. 11, str. 662.
14 Ismejati kole objektivista i pozitivista. Oni ele da zaobiu vrednovanje
i da samo otkrivaju i predstavljaju injenice. Ipak se moe videti, na primer,
kod Tena, da u sutini on ima svoje ljubimce: na primer, snane, ekspresivne
linosti ili sibarite, nasuprot puritanaca. Op. cit., t. 11, str. 241.
Facta ficta
Poetika istorije
Literatura
Nova istoriografija
Hejden Vajt
Tropes for the Past: Hayden White and the History / Literature Debate, red.
K. Korhonen, Amsterdam 2006.
H. White, The Content of the Form: Narrative Discourse and Historical Repre
sentation, Baltimore 1987.
H. White, Figural Realism: Studies in the Mimesis Effect, Baltimore 1999.
566 Knjievne teorije XX veka
H. White, Metahistory: The Historical Imagination in Nineteenth-Century Eu
rope, Baltimore 1973.
H. White, Tropics of Discourse: Essays in Cultural Criticism, Baltimore 1978.
H. White, Poetyka pisarstwa historycznego, red. E. Domaska, M. Wilczyski,
Krakw 2000.
567
XVI. KULTURALNA
ISTRAIVANJA
Sam pojam kulture danas nije lako definisati iako se iz mnogo raz
liitih pokuaja moe izvui sledea, veoma uoptena, definicija.
Kultura je sistem s i mb ol ik i h a kt iv nost i u korenj eni h u ta je kultura?
o dre e noj ideol og iji i zasno
habitus u sociologiji Pjera van i h na ra z men i. Potrudimo
Burdijea, individualizovan sistem
definicija, koji pojedinac prihva
se da ovu definiciju protumaimo
ta usled uestvovanja u razliitim deo po deo.
edukativnim institucijama (od po Sluei se znakovima i simboli
rodice do kole) i koji odreuje ma ovek nastoji da razume i utie
nain prihvatanja stvarnosti. Ha na stvarnost koja ga okruuje, ali i
bitus je kulturni mehanizam koji
da definie sopstveni identitet. Ne
oblikuje percepciju i omoguava
pojedincu da izae na kraj u razli posmatra kulturu sa distance, ve
itim situacijama. hteo to ili ne aktivno u njoj ue
stvuje. Samim tim ne nailazi na
znaenja koja se u njoj oduvek nalaze, ve se susree sa znaenjima
koja su proizvod date kulture, proizvod konkretnog vremena i me
sta (zato ne postoji kultura uopte,
drugost (fr. alterit, engl. ot ve samo kulture koje se zasnivaju
herness) osobina koja pripada
na razliitim pravilima). Proizvo
onom ko (to) se izmie subjektiv
noj vlasti predstave. Analiza dru dei znaenja i nastojei da ih raz
gosti iz perspektive kulturalnih ume, poredi ih sa svojim glediti
istraivanja smetena je izmeu ma, sa uverenjima koja ima, reju
epistemolokog pola (drugost je s predstavama koje ima o stvar
samo konstrukcija subjekta) i me nosti, predstavama koje najee
tafizikog pola (drugost je potpu
no nedostupna). Drugost nije ni deli i s drugim lanovima zajed
sasvim relativna (Huserl), niti je nice kojoj pripada. Zahvaljujui
apsolutna (Levinas, Derida). Ali tome moe se izgraditi ili konstru
jeste konstrukt kulture koji podle isati sopstveni kulturni identitet Kulturni
e objektivizujuem shvatanju. koji, kao to se moe videti, nije identitet
Engleski izvori
Mit i ideologija
Politika osnova Ako je tano da se engleska Nova levica, koja je odgovorna za nasta
kulturalnih nak kulturalnih istraivanja, ispoljila kao reakcija na dogaaje u Ma
istraivanja
arskoj 1956. godine, dok je amerikim kulturalnim istraivanjima
dominirala kriza izazvana ratom u Vijetnamu, onda je nesumnjivo naj
traumatiniji dogaaj za Francuze bio rat u Aliru koji je oznaavao
poetak raspada kolonijalne imperije. Nije sluajno to odmah nakon
njegovog zavretka (19541956) Rolan Bart poinje u delovima da
22 ols, svakako, nije bio prvi koji je to pokuao, jer je jo Nortrop Fraj suge
risao kako knjievna istraivanja treba da obuhvataju i ukupnost verbalnog
iskustva italaca, to je postulirao i Jakobson.
23 R. Scholes, Textual Power: Literary Theory and the Teaching of English, New
Haven, 1985, str. 24.
24 ols je pisao: Tekstualna istraivanja moraju da izau iz okvira stranice i
knjige ka institucionalnim praksama i drutvenim strukturama koje same po
sebi mogu biti uspeno istraivane kao kodovi i tekstovi. Op. cit., str. 1617.
Rezime
Literatura42
Pjer Burdije
Dela na poljskom
Vanija literatura
Miel de Serto
Izbor iz dela
Vanija literatura
Miel Fuko
Izbor iz dela
Vanija literatura
Kliford Gerc
Vanija literatura
Antonio Grami
Vanija literatura
Izbor iz dela
Vanija literatura
Drugi autori
Knjievnost i opresija
Knjievnost S take gledita postkolonijalnih istraivanja, knjievnost je privrena
i kulturni imperijalnoj politici kolonizacije, jer proizvodi i uvruje kulturne
stereotipi
stereotipe kolonizovanih zemalja i kultur. Pokuajmo da iz ove per
spektive sagledamo dva istaknuta dela evropske kulture u kojima je
odnos izmeu kolonizatora i kolonizovanih izrazito shematizovan.
Primer Prvo delo je Bura Viljama ekspira koji je, kao to je poznato,
ekspirove Bure napisao jednu od svojih poslednjih drama upravo fasciniran izveta
jima iz Novog sveta i ugradio u svoj tekst mnoge detalje pronaene
u delima putnika i kolonizatora. U isto vreme, meutim, smetajui
akciju drame na tajanstveno ostrvo u Sredozemnom moru, koristei
se Vergilijem i pozorinim konvencijama tipinim za elizabetansko
pozorite, maskirao je ovu kulturnoistorijsku dimenziju teksta iz
kojeg jasno izbija retorika evropske dominacije nad kolonizovanim
zemljama. Prospero je ne samo knez, ve i veliki arobnjak kome
natprirodne sile omoguavaju da pripitomi sile prirode i podredi se
bi domorodako stanovnitvo. ekspirova drama je, osim toga, do
te mere dvoznana, da se pomou nje opravdava kolonizacija, to
F. Jameson, Modernism and Imperialism, u: T. Eagleton, F. Jameson,
E. W. Said, Nationalism, Colonialism and Literature, Minneapolis, 1990.
E. W. Said, Jane Austen and the Empire, u: Culture and Imperialism, op. cit.
10 Viljam ekspir, Bura. Vesele ene vindzorske, Prosveta, Beograd, 1962, str. 31,
34, prevod: ivojin Simi i Sima Pandurovi.
Prokleto naslee
A Autor
autor kao jedna od sistematizujuih
Akant instanci
pogl. Model Gremas autor kao skriptor
Alegorija linost autora
Analiza pol autora
analiza Kristeve teksta odnos izmeu autora i junaka
kulturna analiza smrt autora
analiza psihikog aparata pogl. Intencija intentio auctoris
analiza snova Autotelinost
strukturalna analiza
Androcentrizam B
Antropologija Binarne opozicije
interpretativna antropologija Bioloki pol (sex)
strukturalna antropologija Klod Le
vi-Strosa C
pogl. Psihoanaliza psihoanaliza Close reading pogl. itanje paljivo
kao holistika antropologija itanje
pogl. Strukturalizam strukturali Coming out
zam i antropologija
Antiesencijalizam
Psihiki aparat italac
pogl. Analiza psihika analiza implicirani italac
Apelativna struktura teksta koautorski italac
Aporija modelski italac
Arahnologija pogl. Intencija intentio lectoris
Arbitrarnost superitalac
pogl. Znak arbitrarnost jezikog itanje
znaka Ingardenova dva naina itanja
Arhetip paljivo itanje (close reading)
Arhetipologija Riardsova koncepcija pravog ita
Autonomija nja
autonomna kritika ulnost
autonomne vrednosti knjievnog de
la D
pogl. Jezik jezika autonomija Darvinizam
autonomija umetnosti Dasein
LJ O
Ljermontov, M. J. Oukli, En (Oakley, Anne)
Ogden, arls Kej (Ogden, Charles
M Kay)
Majakovski, Vladimir V. Okem, Viljem (Ockham, Wilhelm)
Majkls, Volter Ben (Michaels, Walter Okopjenj-Slavinjska, Aleksandra (Oko
Benn) pie-Sawiska, Aleksandra)
Malevi, Kazimir Origena
Malarme, Stefan (Mallarm, Stphane) Ostin, Don Langou (Austin, John
Man, Pol de (Man, Paul de) Langshaw)
Mandeljtam, Osip E.
Manhajm, Karl (Mannheim, Karl) P
Marineti, Filipo Tomazo (Marinetti, Fi Pae, Enco (Pace, Enzo)
lippo Tommaso) Pankovski, Marjan (Pankowski, Ma
Markjevi, Henrik (Markiewicz, He rian)
nryk) Papenhajm, Berta (Pappenheim, Bert
Markovski, Mihal Pavel (Markowski, ha)
Micha Pawe) Paseron, an-Klod (Passeron, Jean-Cla
Marks, Karl (Marks Marx) ude)
Matezijus, Vilem (Mathesius, Vilm) Patoka, Jan
Moron arl (Mauron, Charles) Pavle, sv
Mekejb, Kolin (McCabe, Colin)
U
Uspenski, Boris A.
V
Vajld, Oskar (Wilde, Oscar)
Vajt, Edmund (White, Edmund)
Vajt, Hajden (White, Hayden)
Varning, Rahjner (Warning, Rainer)
Vatimo, ani (Vattimo, Gianni)
Veber, Maks (Weber, Max)
Veber, Samjuel (Weber, Samuel)
Velek, Rene (Wellek, Ren)
Vergilije
Vernan, an-Pjer (Vernant, Jean-Pier
re)
Vigotski, Lav S.
Viko, ambatista (Vico, Giambattista)
Vilijams, Rejmond (Williams,
Raymond)
Vimsat, Vilijam K. Mlai (Wimssatt,
William K.)
Vinogradov, Viktor V.
Vinters, Ajvor (Winters, Yvor)
Vitgentajn, Ludvig (Wittgenstein, Lud
wig)
Vitig, Monika (Wittig, Monique)
Vodika Feliks (Vodika, Felix)
Volstonkraft Meri (Wollstonesraft,
Mary)
Voren, Robert Pen (Warren, Robert
Penn)
Od autora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
VI HERMENEUTIKA