You are on page 1of 11

GLAZBENA KULTURA

GLAZBA umjetnost ija su izraajna sredstva tonovi.


VRSTE GLAZBE:
Glazbena djela moemo podijeliti:
1. PREMA NAINU IZVOENJA:
- Vokalna: *solistika
*zborna (zbor: mjeoviti, muki, enski, djeji)
- Instrumentalna: *solistika
*komorna gudaka, uz klavir, duhaka
*orkestralna orkestar: veliki, mali, gudaki, duhaki, limeni
- Mjeovita: *sudjeluje ljudski glas i instrumenti

2. PREMA MJESTU IZVOENJA: crkvena, koncertna, kazalina


3. PREMA KARAKTERU: svjetovna, duhovna
4. PREMA SADRAJU: apsolutna (ista), programna
Programna glazba- oznaava umjetnika djela koja imaju naslov, ime se ujedno
otkriva izvanglazbeni sadraj odnosno program koji je autor slijedio stvarajui svoje
djelo.
Apsolutna ili ista glazba je naziv za djela koja naslovom ne otkrivaju autorovu
zamisao. Djela apsolutne glazbe obino imaju samo nazive tempa.
Glazba se esto dijeli i na ozbiljnu, zabavnu, plesnu i narodnu

Rije muzika dolazi od grke rijei Musa = zajedniki naziv za 9 Zeusovih keri, boica
znanosti i umjetnosti.

Ton- sredstvo kojim se slui glazba. On nastaje pravilnim i jednomjernim titranjem nekog
tijela.
Osobine tona (tonski elementi):
- Visina tona zavisi o frekvenciji i koliini mase koja se giba. Frekvencije se mjere
hercima (Hz)
- Trajanje tona zavisi o izvoru zvuka, tj. o materiji od koje je nainjen instrument
- Jaina tona ovisi o duljini putanje (amplitude) titraja. to je dulja putanja, jai je ton.
Jaina takoer ovisi i o masi koja titra.
- Boja tona ovisi o: a) izvoru tona (instrument, ljudski glas)
b) nainu dobivanja tona (gudalom, trzanjem, udaranjem)

Tonski sustav ine svi tonovi koji se koriste u glazbi a podijeljeni su u grupe (9 grupa) od 8
tonova koje zovemo OKTAVA = (lat. octo osam) je razmak od prvoga do osmoga tona
dijatonske ljestvice. Svaka oktava (i tonovi koji joj pripadaju) ima svoj naziv i posebnu oznaku,
s obzirom na poloaj koji zauzima u tonskom sistemu.
Tonovi se imenuju na 2 naina: SOLMIZACIJOM i ABECEDOM
SOLMIZACIJA- do, re, mi, fa, so, la, ti, do = slogovi uzeti iz srednjovjekovne himne u ast
sv. Ivana Krstitelja. U pjevaku praksu uveo ih je Guido d' Arezzo oko 995.-1050. godine.
Svaki osnovni ton naziva se jednim slovom iz latinske abecede: c, d, e, f, g, a, h.
Solmizacijski naziv i: do, re, mi, fa, so, la, ti
odgovaraju glazbenoj abecedi: c, d, e, f, g, a, h.

NOTE (lat. znak) znak za biljeenje trajanja tona ili zvuka. One su grafiki simboli tonova.
Njima se ne predouje samo visina tona, ve i svojim oblicima prikazuju i meusobne odnose
trajanja.

Oblici nota:
- Razlikujemo ih po nazivima i razliitim trajanjima.

- cijela nota. Njeno trajanje odreeno je ritmikim pravilima u primjeru.


- polovinka. Traje upola krae od cijele note, tj. dvije polovinke traju zajedno kao jedna
cijela nota.

- etvrtinka. Dvije etvrtinke traju zajedno kao jedna polovinka. etiri etvrtine traju
zajedno kao jedna cijela nota.

- osminka. Dvije osminke traju kao jedna etvrtinka.

- esnaestinka. Dvije esnaestinke traju kao jedna osminka.

NOTNO CRTOVLJE- slui za biljeenje visine tonova. Sastoji se od pet vodoravnih


paralelnih crta i prostora izmeu njih (etiri praznine), koje brojimo odozdo prema gore.
Upotrebljavamo i do pet crtica (skraenih crta) iznad i ispod notnog crtovlja- pomone crte.
Notne znakove piemo na crtama, na pomonim crtama i u prostoru meu njima.

STANKA (PAUZA)- znak za privremeni prekid tona. Odreenim znakovima vrijednosti nota
odgovaraju znakovi za stanke.
- Stanke se piu:

cijela stanka polovinska stanka

etvrtinska stanka osminska stanka

esnaestinska
stanka

NOTNI KLJUEVI
Klju je znak koji nam omoguuje da upisanoj noti u notnom crtovlju odredimo abecedni ili
solmizacijski naziv s obzirom na visinu tona kojega prikazuje. Klju piemo na poetku
crtovlja ili u toku skladbe ako ga je potrebno mijenjati.

Danas se sluimo G i F kljuevima, a nazive su dobili po slovima iz latinske abecede.

G klju razvio se od slova G i oznauje crtu na kojoj notni znak dobiva naziv g1.
F klju razvio se od slova F i oznauje crtu na kojoj napisani notni znak dobiva naziv mali f

PREDZNACI (akcidentali)
POVISILICE, SNIZILE I RAZRJEILICA
Poviene i sniene tonove dobijemo ako osnovne povisimo ili snizimo za pola stepena. (Rije
stepen je oznaka za visinski razmak meu tonovima). Svaki osnovni ton moemo povisiti i
sniziti za polustepen. Znakove za povienje ili snienje tona piemo ispred note, koju mijenjaju,
alteriraju, a vrijede do prve taktne crte.

1. Povisilica (#) oznauje povienje tona za polustepen. Nazivu osnovnog tona koji ima
ispred sebe upisanu povisilicu dodajemo nastavak is
2. Snizilica (b) oznauje snienje tona za polustepen. Nazivu osnovnog tona dodajemo
nastavak es , a nazivu e i a samo s. Umjesto hes kaemo obino be.
3. Razrjeilica () razrjeava (ukida) ulogu znaka povisilice, snizilice. Dakle oznauje
povratak povienog ili snienog tona u osnovni ton.

Povieni ili snieni tonovi izvode se veinom na crnim tipkama klavijature. Tako se cis svira na
crnoj tipki povie one bijele koja daje ton c; ton des svira se na istoj crnoj tipki gdje i cis jer je
des za polustepen nii od d, koji se svira na bijeloj tipki.

Enharmonijski tonovi tonovi jednake visine (isto zvue) ali se razliito nazivaju i biljee se
razliitim notnim znakovima. Enharmonijski tonovi su tonovi koji isto zvue a razliito se
piu. Na klavijaturi se izvode na istoj tipki.
Redoslijed povisilica u notnom crtovlju: fis, cis, gis, dis, ais, cis, his
Redoslijed snizilica u notnom crtovlju: b, es, as, des, ges, ces, fes
Temeljni tonovi (c, d, e, f, g, a, h) meusobno se razlikuju po visini za cijeli stepen

INTERVAL- razmak izmeu dva tona, tj. razlika po visini izmeu dva tona koji zvue
uzastopno (jedan iza drugoga) ili istodobno.
Intervali se mjere polutonovima i cijelim tonovima.
Intervale po zvunom dojmu dijelimo na: konsonantne i disonantne
POVEANJE NOTNIH VRIJEDNOSTI
Nota se moe poveati: - tokom,
- lukom,
- koronom
Toka produuje trajanje tona za polovicu osnovne vrijednosti.

LJESTVICE
Ljestvica ili skala je niz tonova (prema gore ili dolje) poredanih po odreenom pravilu koji ne
prelaze opseg od 8 tonova (oktava).
Imamo vie vrsta ljestvica koje se zvukovno razlikuju po razmacima izmeu pojedinih tonova
u nizu i po broju tonova u ljestvici.
Po sastavu razlikujemo ljestvice: pentatonske, starocrkvene, durske, molske, kromatske
(polustepene), cjelostepene.
Ljestvice s raznolikim mijeanim poretkom cijelog stepena i polustepena dijatonske

Ljestvica naziv dobiva po imenu poetnog tona, a moe poeti sa svakim osnovnim ili
izvedenim tonom.

Naziv dur ljestvice oznaujemo velikim slovom, a mol ljestvice malim slovom, (npr. C-dur,
A-dur, Es-dur, g-mol, c-mol, a-mol).

U glazbi srednjeg vijeka prevladavale su starocrkvene ljestvice. Na njih se oslanjala zapadna


glazba sve do 16.st., do pojave dura i mola, a zadrale su grke nazive.

Dur-ljestvica je niz od osam tonova poredanih po sekundama i po visini.


Svaki ton ljestvinog niza predstavlja jedan stupanj u ljestvici.

Stupanj pokazuje poloaj note u ljestvici: I, V, III, itd.


Postoje 2 vrste stepena: polu stepen i cijeli stepen.

Polustepen je najmanji razmak izmeu dva tona.


Cijeli stepen je razmak od dva polustepena.

Sve dijatonske dur-ljestvice imaju polustepen izmeu III i IV i VII i VIII stupnja.
Svaki stupanj u ljestvici ima svoju odreenu funkciju.

Stupnjeve dijelimo na glavne i sporedne.


Glavni stupnjevi ljestvice: I. stupanj = tonika
V. stupanj = dominanta
IV. stupanj = subdominanta

Predznaci- povisilice ili snizilice koje pripadaju odreenoj dur ili mol ljestvici (tonalitetu).
Biljeimo ih na poetku notnog crtovlja odmah iza kljua.
Sistem razvrstavanja tonaliteta i ljestvica: kvintni krug i kvartni krug

Kvintnim krugom nazivamo sistem koji razvrstava tonalitete i ljestvice po kvintnom redu. Na
desno se niu tonaliteti s # za kvintu gore, a s lijeva tonaliteti sa b za kvintu dolje.

Ljestvice sa snizilicama (b) nazivaju se esto i ljestvice po kvartnom krugu ali prema gore.

Svaka dur ljestvica ima svoju paralelnu mol ljestvicu.


Mol ljestvice se grade na estom (VI) stupnju dur ljestvice.
Nazive dobivaju prema poetnom tonu a dijele se u 3 oblika: prirodna, harmonijska,
melodijska.
Mol ljestvice biljee se malim slovima (a, e, h, fis, cis, gis, dis, ais d, g, e, f, b, es)

Akord je suzvuje (istodobno zvuanje) najmanje triju razliitih tonova. Akord se moe
sagraditi na svakome tonu.
Razvrstavamo ih po broju tonova u: trozvuke, etverozvuke, peterozvuke, esterozvuke,
sedmerozvuke.
Tonove akorda piemo jedne iznad drugih.
Oni dobivaju naziv po intervalu izmeu osnovnog (najnieg) i najvieg tona.

Akorde oznaujemo arapskim brojkama: 5 kvintakord


7 septakord
9 nonakord

Kvintakord je trozvuk koji se sastoji od 3 tona: a) osnovnog tona


b) njegove terce
c) njegove kvinte
-osnovni oblik akorda, koji ima svoje obrate koji nastaju kada najdublji ton postaje bilo koji
drugi ton kvintakorda osim osnovnog tona.
Akordi prema vrsti intervala mogu biti: dur, mol, veliki, mali, poveani, smanjeni

Harmonija ili znanost o harmoniji, glazbena je disciplina koja prouava sastav i zvuna
svojstva akorda.

Kadence melodijski i harmonijski zavretak glazbene misli, zavretak kompozicije ili njenih
dijelova.

Melodija osmiljeni niz tonova razliite visine i trajanja. U pravilu svaka melodija ima svoj
melodijski vrhunac, a to je najee najvii ton.

TRANSPOZICIJA JE PREMJETANJE (prepisivanjem ili izvoenjem) motiva, melodije


ili skladbe iz jednog tonaliteta u drugi, za odreeni interval uzlazno ili silazno. Najee se
koristi u vokalnoj glazbi zbog prilagodbe skladbe glasovnim mogunostima izvoaa.

GLAZBENI METAR organizacija tonskih trajanja, a ostvaruje se rasporedom naglaenih i


nenaglaenih metrikih jedinica = doba. Znanost o metru zove se METRIKA.
Glazbeni metar moe biti dvodoban, trodoban, etverodoban, peterodoban, itd.

Takt najmanji metriki dio skladbe. To je prostor u koji se upisuju note, pauze, kljuevi,
predznaci to je prostor iznad i ispod crtovlja.

Mjera matematika oznaka koja se pie na poetku kompozicije odmah iza kljua. Pie se u
obliku razlomka, ali bez crte. Gornja brojka oznauje koliko doba sadri takt kompozicije, a
donja brojka ritmiku vrijednost dobe.

Ritam vremenski protok glazbe. Oituje se u ponavljanju jednakih i razliitih notnih


vrijednosti. Iskazuje se u izmjeni dugo-kratko, dok se metar iskazuje u izmjeni naglaeno-
nenaglaeno.
Sinkopa je ritmika figura koja nastaje spajanjem nenaglaenog dijela takta s naglaenim.
Uzmah ili nepotpuni takt- najee se javlja na poetku kompozicije skladbe- a poinje na
lakoj dobi s jednim ili vie tonova.

Dinamika glazbeni izraz koji ukazuje na jainu i glasnou izvoenja. (< crescendo- postupni
prijelaz iz tieg u glasnije, > decrescendo iz glasnijeg u tie). Upisuje se kraticama ispod
melodijske linije.

Tempo glazbeni izraz koji oznaava brzinu izvoenja skladbe i pridonosi izrazitom
ritmikom bogatstvu glazbe. Tempo u skladbi mogue je i postupno mijenjati. Za to koristimo
agogike oznake tempa za mijenjanje tempa.

Kratice u glazbi pomoni znakovi i kratice kojima se pojednostavljuje crtanje i pisanje


notnog teksta.
Znak repeticije ili ponavljanja- ako su dva znaka repeticije unutar jednog dijela skladbe, onda
se ponavlja samo taj dio.

GLAZBALA ILI GLAZBENI INSTRUMENTI


- Naprave ija je svrha proizvoenje zvukova odreene (melodija) ili neodreene (ritam).
- Dijelimo ih u 4 skupine: 1.iana glazbala
2.puhaka glazbala
3.udaraljke koje mogu biti membranofone ili idiofone
4.elektronika glazbala
5.orkestar

1. IANA ILI KORDOFONA GLAZBALA


- Glazbala u kojih ton nastaje titranjem ice
- Ton nastaje na 3 naina:
*trzanjem ice (prstom ili trzalicom)- gitara, harfa, tamburica, mandolina
*povlaenjem gudala preko ice violina, viola, violonelo i kontrabas
*udaranjem batia o icu, odn. trzanjem pera o icu (glazbala s tipkama)
- iana glazbala dijelimo na: gudaka, trzalaka i glazbala s tipkama

2. GUDAKA GLAZBALA
- Spadaju uskupinu ianih glazbala
- Gudaka su glazbala oblikom slina ali se veliinom razlikuju.
- Ton na tim glazbalima dobiva se povlaenjem gudala preko ice, to se naziva arco,
ali se moe svirati i prstima po icama, tj. pizziato
- Tijelo gudakih glazbala potpuno je zatvoreno, samo na gornjem dijelu rezonantne
kutije ima dva zvuna otvora u obliku slova f
- Glazbala te skupine tehniki su usavrena u razdoblju baroka (17.- 18.st) i nisu se
promijenila do danas.
violina najmanje i najpokretnije gudae glazbalo
- proizvodi najvie tonove svijetle boje
- nositelj glavnih melodija u orkestru
- susreemo je kao: solistiko, komorno, i orkestralno glazbalo
- osoba koja svira violinu: violinist/ica
viola neto vea od violine

- proizvodi dublji zvuk neto tamnije boje


violonelo mnogo vei od violine i viole
- proizvodi lijepi tamni zvuk
kontrabas najvei gudaki instrument s najdubljim tonom

3. TRZALAKA GLAZBALA
- Ton nastaje trzanjem ice
gitara 6 ica
- klasina i elektrina
harfa najstarije iano glazbalo staro vie tisua godina; rairena je po cijelom svijetu
- ima trokutast oblik po kojem su nategnute ice nejednake duine (to uzrokuje
razliite tonske visine)
- dananja harfa ima 47 ica
- svira se prstima objema rukama a pri dnu ima do 7 pedala kojima se nateu
ice i tako se mijenja visina tonova
- harfa je uglavnom solistiko glazbalo, ali je susreemo i u simfonijskom
orkestru kao solistiko glazbalo
lutnja srednjovjekovno glazbalo; posebno popularna u 15. i 16.st. renesansa
- najee ima 11 ica i krukolikog je oblika
- ima zvuk slian klasinoj gitari i svira se prstima
- lutnja je solistiko glazbalo, a pojavljuje se i u malim sastavima
mandolina glazbalo poznato na Mediteranu
- ima etiri duple ice i svira se trzalicom
- i barokni majstori (17.st) su skladali za mandolinu
- moe biti solistiko i komorno glazbalo, a postoje i brojni mandolinski
orkestri

4. GLAZBALA S TIPKAMA
- proizvode zvuk pomou tipaka povezanih s mehanizmom batia koji udaraju po
napetim icama
klaviembelo tal. naziv za embalo
glasovir (klavir) instrument s tipkama koji proizvodi ton udarom batia koji je
povezan s tipkom, u icu
- instrument s velikim tonskim opsegom
- literatura se pie u dva crtovlja, gornje svira desna ruka i pie se ugl. u
violinskom kljuu, donje crtovlje svira lijeva ruka i pie se veinom u bas
kljuu
- izvoa na klaviru se zove pijanist
- zbog svojih velikih tehnikih i glazbenih mogunosti je jedan od
instrumenata s vrlo bogatom glazbenom literaturom
pianino mali oblik klavira; razvio se radi ekonominosti prostora
- njegov rezonator je okomit i manji nego kod klavira; i ice su mu krae
- ima zvuk kao i klavir, ali zbog kraih ica i manjeg rezonatora nema istu
zvunost
embalo pretea klavira!
- zvuk se dobiva trzanjem ice, a ne udarcem batia o icu kao na glasoviru
- ton se proizvodi pomou tankog tapia na koji je utaknuta trzalica od
ptijeg pera ili od koe
- zvuk embala je vrlo prodoran, rezak, jasan i kratkog trajanja
- skladbe za embalo najvie su skladali barokni skladatelji
orgulje jedno od najsloenijih instrumenata s tipkama
- imaju, ovisno o veliini, od jedne do ak pet ili est klavijatura po kojima
se svira rukama i klavijaturu na kojoj se svira nogama
- kraljica instrumenata na kojem se mogu oponaati razni muziki
instrumenti
- zvuk se proizvodi tako da se pritiskom tipke na klavijaturi dovodi zrak iz
mijeha u svirale, koje su razliite grae i veliine
harmonika veoma iroko rasprostranjeno glazbalo koje se upotrebljava u raznim
tipovima glazbe
- najmasovnije se upotrebljava u zabavnoj i narodnoj glazbi, ali se u
drugoj polovici 20.st. poela pojavljivati i u klasinoj glazbi kao
instrument novih zvukovnih boja i mogunosti
- upravo zbog upotrebe harmonike u najrazliitijim glazbenim stilovima,
postoji velik broj razliitih tipova instrumenata
- veliina i zvukovna razliitost harmonike ovisi o broju tipaka na
klavijaturi, boji registara i koliini basova
- ton nastaje upuhivanjem zraka iz mijeha u cijevi
- sastoji se od dva dijela povezana mijehom

5. PUHAKA GLAZBALA
- Aerofona glazbala; ton dobivaju strujanjem zraka kroz uplju cijev
- Sva glazbala te skupine na cijevi imaju rupice koje se zatvaraju prstima ili metalnim
poklopcima (klapnama)
- Zatvaranjem rupice cijev glazbala se produuje i proizvodi se dublji ton
- Na vrhu cijevi nalazi se usnik/pisak koji stvara ton u cijevi ili svirali
- Usnik je dio instrumenta u koji se pue i pomou kojega se stvara ton
- Puhaka glazbala mogu imati 3 vrste piska i to: okrugli otvor u cijevi ili usnu, pisak
sa jednostrukom ili dvostrukom trskom, te okrugli kotlasti usnik
- Puhaka glazbala razlikuju se po grai, obliku, nainu dranja pri sviranju i nainu
postizanja tona
- Manji ili krai instrument daje vie i svjetlije tonove, dok dua cijev daje dublje i
tamnije tonove
- Jaim puhanjem (prepuhivanjem), dobivaju se za oktavu vii tonovi na instrumentu
- Po nainu izradbe dijelimo ih na: drvena i limena puhaka glazbala
*Drvena puhaka glazbala graena su od drveta, uz neke iznimke (od metala ili
kombinacije drveta i metala). Tu spadaju: flauta, oboa, engleski rog, fagot, klarinet
i saksofon. Flauta ima usnu, a ostali pisak sa dvostrukom ili jednostrukom trskom.
*Limena puhaka glazbala truba, trombon, rog, tuba
Trombon je neto vei od trube, odlikuje se monim i neto dubljim tonom. Ima
povlaak kojim se produuje ili skrauje duina cijevi i tako mijenja visina tona.
Moe biti solo i komorni ili orkestralni instrument. Uz klasinu glazbu ima iroku
primjenu i u glazbi 20./21.st. (posebno u jazz glazbi).
Glazbeni stil- nain na koji skladatelj povezuje sastavnice glazbenog izraza: ritam, melodiju,

harmoniju, oblik u jedinstveno glazbeno djelo.


Kroz povijest glazbe susreemo 3 glazbena stila: homofonija, polifonija, monodija.

Povijesna glazbena razdoblja


- Stari vijek (do 5.st.)
- Srednji vijek (do 15.st.) duhovna glazba
- do 10.st. pjeva se gregorijansko pjevanje
- iz jednoglasja se prelazi u vieglasje
- Predrenesansa (od 15.st.) polifono vieglasje na vrhuncu
- poinje se razvijati samostalna instrumentalna glazba
- sve se vie tiskaju note
- Renesansa (16.st.) vokalno vieglasje
- ravnopravnost crkvene i svjetovne glazbe
- nove vokalne forme: misa, motet, madrigal
- skladatelji: G. P. da PALESTRINA, ORLANDO di LASSO
- Barok (17. i prva pol. 18.st.) osamostaljenje instrumentalne glazbe; harmonija
- glazbeni oblici: sonet, koncert, opera, oratorij, kantata
- motorian stil; dinamini kontrasti
- skladatelji: VIVALDI, HANDEL, BACH
- prevladavaju dur i mol tonaliteti
- godina smrti J. S. Bacha (1750.g) smatra se krajem ovog
stilskog razdoblja
- Beka klasika (druga pol. 18. st. i po. 19.st.) tenja za savrenstvom u oblikovanju
glazbe
- homofona glazba
- skladatelji: HAYDN, MOZART,
BEETHOWEN
- Romantizam (19.st.) naglaena osjeajnost umjetnika
- opisuju se dogaaji, priroda; pjevne melodije
- nagle promjene u glazbi, tempo i dinamika se mijenjaju
- skladatelji: F. CHOPIN, R. SCHUMANN, F. SCHUBERT, IVAN pl.
ZAJC, V. LISINSKI
- klavir je omiljeno glazbalo
- Glazba 20.st. usporednost trajanja vie razliitih stilova
- predstavnici; ARNOLD SCHONBERG, IGOR STRAVINSKI, JAZZ
GLAZBA
- konsonanca i disonanca imaju jednaku vanost
GLAZBENE VRSTE
1. INSTRUMENTALNE vrste
- Mogu biti jednostavane i vietsvane

- SUITA- viestavana instrumentalna skladba sastavljena od niza stavaka


a) Barokna plesovi (Allemand, Sarabande, Gigve)
b) Stavci slagani po suprotnosti

2. KLASINE VIESTAVANE INSTRUMENTALNE VRSTE


- Doba klasike (druga polovica 18.st. i poetak 19.st)
- SONATA viestavana skladba za jedno ili dva glazbala
- za solo= glasovir
- SIMFONIJA viestavana glazba skladana za simfonijski orkestar
- 4 stavka razliitog tempa, oblika i sadraja
- Luka Sorkoevi-hrvat
- Haydn, Mozart, Beethoven
- GUDAKI KVARTET viestavana skladba za 4 glazbala
- Mozart
- SOLO KONCERT djelo za orkestar i za jedno ili vie solistikih glazbala
- 3 stavke
- Haydn, Mozart, Beethoven= skladatelji
- SIMFONIJSKA PJESMA jednostavana orkestralna skladba programnog
karaktera
- nastala u 19.st.
- primjer: Blagoje Bersa: Sunana polja
- B. Smetana: Vltava

3. GLAZBENO-SCENSKE VRSTE:
- OPERA glazbeno-scenska drama u kojoj glumci pjevajui tumae svoje uloge;
najsloeniji glazbeni oblik
- praizvedba
- premijera
- radnja: inovi, slike, brojevi, plesni ulomci
- skladatelji: Mozart, Verdi, Bizet, V. Lisinski, Ivan pl. Zajc
- OPERETA glazbeno-scensko djelo vedrog i zabavnog sadraja
- nastala u 19. st.
- tematika: prie iz svakodnevnog ivota
- skladatelj: Johann Strauss
- MJUZIKL glazbeno-scenska vrsta nastala u Americi tijekom 20. st.
- slian opereti
- Alfi Kabiljo: Jalta, jalta

4. VOKALNO-INSTRUMENTALNE VRSTE:
- ORATORIJ za solista, zbor, orkestar
- tematika: povijesna, biblijska, mitska
- George Fridrich Handel: Mesija
- KANTATA za soliste, zbor, orkestar
- lirskog karaktera; barok (u crkvi)
- Johann Sebastian Bach, Carl Orff
- Pasija

5. PLESNA GLAZBA
- BALET razvio se u 17.st.; procvat u 19. st.
- libreto
- plesni pokret i pantomima
- Petar Ilji ajkovski: Labue jezero
- DRUTVENI PLESOVI menuet, valcer, tango, salsa, jazz, blues, rock n roll