You are on page 1of 8

1. Banovi Strahinja. Ko l' je mlai, dvori gospodare.

No bijee to devet urnjaja,


Netko bjee Strahiniu bane, No urnjaje dvore uporedo,
Bjee bane u malenoj Banjskoj, Dvore svekra silna Jug-Bogdana,
U malenoj Banjskoj kraj Kosova, I dvorahu svoje gospodare,
Da takoga ne ima sokola. A najvie zeta ponosita;
Jedno jutro bane podranio, A sluga im jedna vino slui,
Zove sluge i k sebe prizivlje: Slui vino jednom kupom zlatnom.
"Sluge moje! hitro pohitajte, Zlatna kupa devet bere litar;
"Sedlajte mi od megdana oga, Ja da vidi druge akonije,
"Okitite, to ljepe moete, akonije, mloge gospotine!
"Opaite, to tvre moete; Kako, brate, e je carevina.
"Jel ja, eco, mislim putovati: Pozadugo bane gostovao,
"Hou Banjsku ostaviti grada, Pozadugo bane zaamao,
"Mislim oga konja umoriti Ponosi se bane u tazbini.
"I u gosti, eco, odlaziti, Gospotine to je u Kruevcu,
"U tazbinu u bila Kruevca, Dosadie jutrom i veerom
"K milu tastu starcu Jug-Bogdanu, Molei se silnu Jug-Bogdanu:
"Ka ureva devet Jugovia; "Gospodaru, silan Jug-Bogdane!
"Tazbina me ta eljkuje moja." "Ljubimo ti svilenoga skuta
Gospodara sluge posluae, "I desnicu tvoju bilu ruku,
Te sokola oga osedlae, "Nu potrudi udo i gospostvo,
Opremi se Strahiniu bane, "I povedi mila zeta tvoga,
Ud'ri na se dibu i kalifu, "Nu dovedi Strahinia bana
Ponositu ohu sajaliju, "U dvorove i u kue nae,
to od vode oha crvenija, "Da mi neku potu uinimo."
A od sunca oha rumenija; Svakom Jue hatar navruje.
Okiti se jedan Srpski soko, Doke tako izredili bili,
Pa posjede oga od megdana, Dugo bilo i vrijeme proe,
Odmah poe, u tazbinu doe, I zadugo bane zaamao;
U tazbinu u bila Kruevca, No da vidi jada iznenada!
e od skoro carstvo postanulo, Jedno jutro, kad ogrija sunce,
A vie ga starac Jug Bogdane, Mezil stie i bijela knjiga
I vie ga devet milih ura, Ba od Banjske od malena grada,
Sokolova devet Jugovia, Od njegove ostarjele majke,
Mila zeta jedva doekae, Banu knjiga na koljeno pade,
U narue zeta zagrlie, Kad razgleda i proui knjigu,
Vjerne sluge konja prifatie, Al' mu knjiga dosta grdno kae,
Zeta vode na freniju kulu, Knjiga kae, e ga kune majka:
Kod gotove sovre zasjedoe, "e si, sine, Strahiniu bane?
Te gospodsku rije besjeaju; "Zlo ti bilo u Kruevcu vino!
Navalie sluge i slukinje, "Zlo ti vino, nesretna tazbina!
Neko dvori, neko vino slui. "Vii knjigu, neuvenih jada!
to bijae rianske gospode, "Iz ubaha jedna pade sila,
Posjedae, te pijahu vino: "Turski, sine, od Jedrene care,
Uvrh sovre stari Jug Bogdane, "A car pade u polje Kosovo,
S desne strane uza ramo svoje "A car pade, dovede vezire,
Sjede zeta Strahinia bana, "A vezire, nesretne veile.
I tu sjede devet Jugovia, "to je zemlje te oblada care,
Niza sovru ostala gospoda; "Svu je Tursku silu podigao,
"U Kosovo polje iskupio, "A ja, sine, kukam na garitu,
"Pritiskao sve polje Kosovo, "A ti vino pije u Kruevcu!
"Uvatio vode obadvije: "Zlo ti vino napokonje bilo!"
"Pokraj Laba i vode Sitnice Ja kad bane knjigu prouio,
"Sve Kosovo sila pritisnula. Muka mu je i ao je bilo,
"Kau, sine, i priaju ljudi: U obraz je sjetno neveselo,
"Od mramora do suva javora, Mrke brke nisko objesio,
"Od javora, sine, do Sazlije, Mrki brci pali na ramena,
"Do Sazlije na emer uprije, U obraz se ljuto namrdio,
"Od uprije, sine, do Zveana, Gotove mu suze udariti.
"Od Zveana kau od eana, A vie ga starac Jug Bogdane,
"Od eana vrhu do planine Vie zeta jutru na uranku,
"Turska sila pritisla Kosovo. Planu Jue, kako oganj ivi,
"Pod broj, sine, na teftere kau Strahiniu zetu progovara;
"No u cara sto hiljada vojske "O moj zete, Bog mi s tobom bio!
"Nekakvoga careva spahije, "to si, zete, jutros podranio?
"to imaju po zemlji timare "D u obraz sjetno neveselo?
"I to jedu ljeba carevoga "Od ta si se, zete, razdertio?
"I to jau konje od megdana, "Na koga si s', zete, raljutio?
"to ne nose po mlogo orua, "Al' se ure tebe nasmijae,
"Do po jednu o pojasu sablju; "U jegleni runo govorie?
"U Turina, u Turskoga cara, "Al' urnjaje tebe ne dvorie?
"Kau, sine, drugu vojsku silnu "Al' mahanu toj tazbini nae?
"Ognjevite janjiare Turke, "Kai, zete, ta je i kako je?"
"to Jedrene dre kuu bilu, Planu bane pa mu progovara:
"Janjiara kau sto hiljada; "Pro' se taste, stari Jug-Bogdane!
"Kau, sine, i govore ljudi "Ja sam s uram' bio u lijepo,
"U Turina treu vojsku silnu "A urnjaje gospodske gospoe
"Nekakoga Tuku i Manduku, "Divno zbore, a divno me dvore,
"A to hue, a to grdno tue. "Toj tazbini mojoj mane nema,
"U Turina vojske svakojake, "No da vidi, to sam neveseo:
"U Turina jednu kau silu, "Stie knjiga od malene Banjske,
"Samovoljna Turin-Vlah-Aliju, "Ba od moje ostarjele majke;"
"Te ne slua cara estitoga, Kae jade tastu na uranku,
"Za vezire nikad i ne misli, Kako su mu dvori poharani,
"Za carevu svu ostalu vojsku Kako su mu sluge razagnate,
"A koliko mrave po zemljici; Kako li je majka pregaena,
"Takvu silu u Turina kau; Kako li je ljuba zarobljena:
"On beza zla, sine, proi ne e, "No moj taste, stari Jug-Bogdane!
"Ne e s carem, sine, na Kosovo, "I ako je moja danas ljuba,
"Okrenuo drumom lijevijem, "Ljuba moja, al' je era tvoja:
"Te na nau Banjsku udario, "Sramota je i mene i tebe;
"Te ti Banjsku, sine, ojadio "No moj taste, starac Jug-Bogdane!
"I ivijem ognjem popalio, "Misli li me mrtva poaliti,
"I najdonji kamen rasturio, "Poali me dok sam u ivotu.
"Vjerne tvoje sluge razagnao, "Molim ti se i ljubim ti ruku,
"Staru majku tvoju ojadio, "Da da mene ece devetoro,
"Sa konjem joj kosti izlomio, "ecu tvoju, a ureve moje,
"Vjernu tvoju ljubu zarobio, "Da ja, taste, u Kosovo poem,
"Odveo je u polje Kosovo, "Da potraim dumanina moga,
"Ljubi tvoju ljubu pod adorom, "A careva grdna hainina,
"Koji mi je roblje zarobio; "Al' ako je jednu no noila,
"A nemoj se, taste, prepanuti, "Jednu nocu njime pod adorom,
"Ni za tvoju ecu ubrinuti; "Ne moe ti vie mila biti,
"Ja u eci, mojim urevima, "Bog j' ubio, pa je to prokleto,
"Hou njima ruho prom'jeniti, "Voli njemu, nego tebe, sine;
"A u Tursko ruho oblaiti: "Neka ide, vrag je odnesao!
"Oko glave bijele kauke, "Boljom u te oeniti ljubom,
"A na plei zelene dolame, "S tobom hou ladno piti vino,
"A na noge menevi akire, "Prijatelji biti do vijeka;
"O pojasu sablje plamenite; "A ne dam ti ecu u Kosovo."
"Prizvat' sluge i kazau junak, Planu bane, kako oganj ivi,
"Neka sluge konje osedlaju, U ijedu i toj muci ljutoj
"Osedlaju, tvrdo opasuju, Ne e viknut' ni prizvati slugu,
"Nek prigru mrkim meedinam': Za seiza ni habera nema,
"Uiniu ecu janjiare; No sam ode k ogu u ahare,
"Ja u ecu ure sjetovati, Ja kako ga bane osedlao!
"Kade sa mnom bidu kroz Kosovo, Kako li ga tvrdo opasao!
"A kroz vojsku cara ka Kosovu, Pa zauzda emom od elika,
"Pred njima u biti delibaa, Pred dvore ga vodi u avliju
"Nek se stide i nek se prepanu, K binjektau bijelu kamenu,
"Nek se svoga boje starjeine; Pa se ogu fati na ramena
"Kogo stane u carevoj vojsci, Pogleduje devet svojih ura,
"Kogo stane s nama govoriti, A urevi u zemljicu crnu.
"Stane Turski, okrene Manovski, Ban poglednu paenoga svoga,
"Ja s Turcima mogu progovorit', Nekakoga mlada Nemanjia,
"Mogu Turski, i mogu Manovski, A Nemanji gleda u zemljicu.
"I Arapski jezik razumijem, Kad pijahu vino i rakiju,
"I na krpat sitno Arnautski; Svi se fale za dobre junake,
"Provodiu ecu kroz Kosovo, Fale s' zetu i Bogom se kunu:
"Svu u vojsku Tursku uvoditi, "Volimo te, Strahiniu bane!
"Dok ja naem dumanina moga, "No svu zemlju nau carevinu;"
"A Turina silna Vlah-Aliju, Al' da vidi jada na nevolji!
"Koji mi je roblje porobio; Banu jutros nema prijatelja:
"Nek urevi bidu u nevolji, Nije lasno u Kosovo poi.
"El sam, taste, mogu poginuti, Vie bane, e mu druga nema,
"Kod ureva ne u poginuti Sam otide poljem Kruevakim
"Jali rane lasno dopanuti." Ja kad bio niz iroko polje,
Kad to zau stari Jug Bogdane, Obzire se ka Kruevcu b'jelu,
Planu Jue, kako oganj ivi, Ne e li se ure prisjetiti,
Strahinj-banu zetu progovara: Ne e li se njima raaliti;
"Strahinj-bane, ti moj zete mili! A kad vie jutros na nevolji
"Vieh jutros, da pameti nema. e mu nema glavna prijatelja,
"to mi ece ite devetoro, Pade na um, pa se dosjetio
"Da mi ecu vodi u Kosovo, Za njegova hrta Karamana,
"U Kosovo, da ih kolju Turci, Koga voli nego dobra oga,
"Nemoj, zete, vie progovarat', Te priviknu iz bijela grla,
"Ne dam ece vodit' u Kosovo, Ostalo je hre u aharu;
"Makar eri nigda ne vidio. Zau glasa, hitro potralo
"Mio zete, deli Strahinj-bane! Dok u polju pristie ogina,
"Rata si se tako razdertio? Pokraj oga hre poskakuje,
"Zna li, zete? ne zna li te ljudi! A zlatan mu litar pozvekuje,
Milo bilo, razgovori s' bane "Ovo nije Strahiniu bane,
Ode Bane na konju oginu, "No ja jesam carevi delija,
Te prijee polja i planine, "Jedeci se carski pokidae,
Ja kad doe u polje Kosovo, "U ordiju Tursku pobjegoe,
Kad sagleda po Kosovu silu, "Sve delije hitro potrae,
Al' se bane malo prepanuo, "Da jedeke caru pofatamo;
Pa pomenu Boga istinoga, "Ako kaem caru, ja veziru,
U ordiju pursku ugazio. "Koju si mi rije besjedio,
Ide bane po polju Kosovu, "Hoe, stari, jada dopanuti."
Ide bane na etiri strane, Grohotom se dervi osmjenuo:
Trai bane silna Vlah-Aliju, "Ti delijo, Strahiniu bane!
Al' ne moe bane da ga nae; "Zna li, bane, Ne znali te jadi!
Sputi s' bane ka vodi Sitnici, "Da sam sade na Gole-planini,
Na jedno je udo nagazio: "Da te vidim u carevoj vojsci,
Na obali do vode Sitnice "Poznao bih tebe i ogina,
Jedan zelen tu bijae ador, "I tvojega hrta Karamana,
irok ador polje pritisnuo, "Koga voli, nego dobra oga.
Na adoru od zlata jabuka, "Zna li, bane od malene Banjske
Ona sija, kako jarko sunce, "Poznajem ti elo kako ti je,
Pred adorom pobijeno koplje, "I pod elom oi obadvije,
A za koplje vranac konjic svezan; "I poznajem oba mrka brka.
Na glavi mu maha Stambolija[40] "Zna li bane? ne znalo te udo!
Bije nogom desnom i lijevom. "Kad zapadoh ropstva u vijeku,
Kad go vie Strahiniu bane, "Panduri me tvoji uhitie
Prohesapi i umom premisli, "U Suhari vrhu na planini,
Ba je ador silna Vlah-Alije, "U ruke me tvoje dodadoe,
Te ogina konja prigonjae, "Ti me baci na dno od tamnice,
Koplje junak skide sa ramena, "Te robovah i tamnicu trpljeh
Te adoru vrata otvorio, "I zaamah za devet godina,
A da vidi, ko je pod adorom, "Devet proe, a stie deseta,
Ne bijae silan Vlah-Alija, "A tebe se, bane, raalilo,
No bijae jedan stari dervi, "Te ti zovnu Rada tamniara,
Bijela mu prola pojas brada, "Tvoj tamniar na tamnika vrata,
njime nema nitko pod adorom, "Izvede me k tebe u avliju.
Bekrija je taj nesrean dervi, "Zna li, bane? zna li Strahiniu?
Pije Turin vino kondijerom, "Kad zapita i mene upita:
No sam lije, no sam au pije, ""Rope moje, zmijo od Turaka!
Krvav dervi bjee do oiju; ""e propade u tamnici mojoj!
Kad ga vie Strahiniu bane, ""Mo' li s', robe, junak otkupiti.""
Te mu selam Turski nazivae, "Ti me pita, ja pravo kazujem:
Pijan dervi okom razgledae, ""Mogao bih ivot otkupiti!
Pa mu munu rije progovara: ""Tek da mi se dvora dovatiti,
"Da si zdravo! deli Strahin-bane ""Oevine i pak postojbine;
"Od malene Banjske kraj Kosova." ""Imao sam neto malo blaga,
Planu bane, prepade se ljuto, ""Mloge lave i mloge timare,
Te derviu Turski odgovara: ""Mogao bih otkup sastaviti;
"Bre! derviu, nesretna ti majka! ""Al' mi, bane, vjerovati ne e,
"Rata pije? rata se opija ""Da me pusti dvoru bijelome:
"Te u piu grdno progovara ""Tvrda u ti jamca ostaviti,
"I Turina zove kaurinom. ""Tvrda jamca, Boga istinoga,
"ta pominje nekakoga bana? ""Drugog jamca Bou vjeru tvrdu,
""Kako u ti otkup donijeti."" "Ti sokole, Strahiniu bane!
"I ti, bane, povjerova mene, "Tvra mi je vjera od kamena,
"I puta me dvoru bijelome, "Da e sade sablju povaditi,
"Oevini i toj postojbini; "Da e pola vojske pogubiti,
"A kad dooh grdnoj postojbini, "Nevjereti uiniti ne u,
"Tamo su me jadi zabuili: "Ni tvojega ljeba pogaziti
"U dvorove, postojbinu moju, "I ako sam bio u tamnici,
"U dvorove kuga udarila, "Dosta si me vinom napojio,
"Pomorila i muko i ensko, "Bijelijem ljebom naranio,
"Na odaku niko ne ostao, "A esto se sunca ogrijao,
"No ti moji dvori propanuli, "Putio si mene veresijom;
"Propanuli, pa su opanuli, "Ne izdadoh ni dodadoh tebe,
"Iz duvara zovke proniknule; "Ne svjerovah, eli nemah otkud;
"to su bili lavi i timari, "Od mene se nemoj pobojati.
"Pojagmili Turci na miraze; "A to pita i razbira, bane,
"Kad ja vieh dvore zatvorene: "Za Turina silna Vlah-Aliju,
"Nesta blaga, nesta prijatelja; "On je bijel ador razapeo
"Neto mislih, pa na jedno smislih: "Na Goleu visokoj planini;
"Mezilskih se ja dofatih konja, "Tek ti hou, bane, progovorit':
"Te otidoh gradu Jedrenetu, "Jai oga, bjei iz Kosova,
"Odoh k caru i odoh k veziru, "El e, bane, poginuti ludo:
"Vie vezir, pa dokaza caru, "U sebe se pouzdati nemoj,
"Ja kakav sam junak za megdana; "Ni u ruku, ni u britku sablju,
"Oede me carevi vezire, "Ni u tvoje koplje otrovano,
"Oede me i ador mi dade; "Turinu e na planinu doi,
"Car mi dade od megdana vranca, "Hoe doi, al' e grdno proi
"I dade mi svijetlo orue; "Kod orua i kod konja tvoga
"Potpisa me carevi vezire, "iva e te u ruke fatiti,
"Da sam vojnik caru do vijeka. "Hoe tvoje salomiti ruke,
"A ti, bane, danas k mene doe, "ivu e ti oi izvaditi "
"Da ti uzme tvoje dugovanje, Nasmija se Strahiniu bane:
"A ja, bane, ni dinara nemam. "Bogom brate, stariu derviu!
"Strahiniu, jada dopanuo! "Ne ali me, brate, od jednoga,
"e ti doe, da pogine ludo "Tek me vojsci Turskoj ne prokai."
"U Kosovu u vojsci carevoj!" A Turin mu rije progovara:
Vie bane, poznade dervia, "uje li me, deli Strahin-bane!
Od ogata konja odsjedae, "Tvra mi je Vjera od kamena,
Pak zagrli staria dervia: "Da e sade oga naljutiti,
"Bogom brate! stariu derviu! "Da e sade sablju povaditi,
"Na poklon ti moje dugovanje! "Da e satrt' pola caru vojske,
"Ja ne traim, brate, ni dinara, "Nevjere ti uiniti ne u,
"Ni ja traim tvoje dugovanje, "Ni Turcima prokazati tebe."
"No ja traim silna Vlah-Aliju, Zbori bane, ne podrani otlen,
"Koji mi je dvore rasturio, Obraa se sa konja ogina:
"Koji mi je ljubu zarobio; "O moj brate, stariu derviu!
"Kai mene, stariu derviu, "poji konja jutrom i veerom,
"Kai mene moga dumanina? "poji konja na vodi Sitnici,
"Bratimim te i jote jedan put, "Nu uvjedbaj, i pravo mi kai,
"Nemoj mene vojsci prokazati, "e su brodi na toj vodi ladnoj,
"Da me vojska Turska ne opkoli." Da ja moga konja ne uglibim?"
No se dervi Bogom proklinjae: A dervi mu pravo progovara:
"Strahin-bane, ti sokole Srpski! "Da me care zove na predaju,
"Tvome ogu i tvome junatvu "Da ja vojsku caru ne rasturam:
"Svud su brodi, ego doe vodi." "Prepali se carevi veziri,
Ban udari, vodu prebrodio, "Da im poem sablju ne udarim;
I primi se na konju oginu, "No da moe okom pogledati,
Primi s' bane uz Gole planinu, "Ti se, duo, nemoj prepanuti,
On je ozdo, a sunace ozgo, "Kad potegnem moju britku sablju,
Te ogrija sve polje Kosovo, "Te oinem car'va delibau,
I obasja svu carevu vojsku. "Neka drugog ve ne ilje k mene."
Al' da vidi silna Vlah-Alije! Strahinova progovara ljuba:
Svu no ljubi Strahinjovu ljubu "Gospodare, silan Vlah-Alija!
Na planini Turin pod adorom; "Ta l' ne vidi? ispale ti oi!
U Turina grdan adet bjee. "Ovo nije carevi delija,
Kanal svaki zaspat' na uranku, "Moj gospodar Strahiniu bane,
Na uranku, kad ogr'jeva sunce; "Ja poznajem elo kako mu je
Oi sklopi, te boravi sanak; "I pod elom oi obadvije,
Koliko je njemu mila bila "I njegova oba mrka brka,
Ta robinja ljuba Strahinova, "I pod njime puljata ogata,
Panuo joj glavom na krioce, "I utoga hrta Karamana;
Ona dri silna Vlah-Aliju, "Ne ali se glavom, gospodaru!"
Pa adoru otvorila vrata, Ja kad zau Ture Vlah-Alija,
Ona gleda u polje Kosovo, Kako li se Ture pridrnulo,
Te ti Tursku silu razgleduje. Te poskoi na lagane noge,
Pregleduje kaki su adori, Opasuje mukadem-pojasa,
Pregleduje konje i junake; A pinjale ostre za pojasa,
Za jad joj se oi otkinue, I tu britku sablju pripasuje,
Te poglednu niz Gole planinu, A sve vrana konja pogleduje.
Vie okom konja i junaka. U to doba bane pristasao,
Kako vie i okom razgleda, Mudar bane, pak je itetio:
Turina je dlanom oinula, Na jutru mu ne zva dobro jutro,
Oinu ga po desnom obrazu, Niti Turski salem nazivae,
Oinu ga, pa mu progovara: No mu grdnu rije progovara:
"Gospodare, silan Vlah-Alija! "A tu li si? jadan kopilane!
"Nu se digni, glavu ne digao! "Kopilane, carev hainine!
"Nu opasuj mukadem-pojasa, "ije li si dvore poharao?
"I pripasuj svijetlo orue, "ije li si roblje porobio?
"Eto k nama Strahinia bana, "iju l' ljubi pod adorom ljubu?
"Sad e tvoju glavu ukinuti, "Izlazi mi na megdan junaki!"
"Sa e mene oi izvaditi." Skoi Turin ka' da se pridrnu,
Planu Turin, kako oganj ivi, Jednom kroi, do konja dokroi,
Planu Turin i okom poglednu, Drugom kroi, konja pojahao,
Pa se Turin grotom nasmijao: Pritegnu mu obadva dizena.
"Duo moja, Strahinjova ljubo! Al' ne eka Strahiniu bane,
"udno li te vlae prepanulo! No na njega oga nagonjae,
"Od njega si dasa zadobila, Pa na njega bojno koplje puti;
"Kad t' odvedem gradu Jedrenetu, Udari se junak na junaka,
"Ban e ti se i one prizirat'; Prui ruke silan Vlah-Alija,
"Ono nije Strahiniu bane, U ruku mu koplje ufatio,
"Ve je ono carev delibaa, Pa ti banu rije progovara:
"K mene ga je care opravio, "Kopilane, Strahiniu bane!
"Jal' je care, jal' Memed vezire, "A ta li si, vlae, promislilo?
"Nije s' ove babe umadijnske, Eda bi mu glavu osjekao,
"Da razgoni i da nabrekuje, Jal' Turinu ruke obranio;
"No je ovo silan Vlah-Alija, Udari se Junak na Junaka,
"to s' ne boji cara ni vezira, Ne da Turin glavu ukinuti,
"to j' u cara vojske dravine, Ne da svoje ruke itetati,
"ini mi se sva careva vojska, No se brani s onom polovinom:
"Kao mravi po zelenoj travi; Polovinu na vrat naturae,
"A ti, more! megdan da dijeli!" I svojega vrata zaklonjae,
To mu ree, bojno koplje puti, I banovu sablju otrpkuje,
Od prve ga obraniti ae, Sve otkida po komat i komat
Bog pomoe Strahiniu banu, Obadvije sablje isjekoe,
Ima oga konja od megdana, Do balaka sablja dogonie,
Kako koplje na planini zviznu, Pobacie njine odlomine,
Soko ogo pade na koljena, Od hitrijeh konja odskoie,
Iznad njega koplje preletalo, Za bila se grla dovatie,
Udarilo o kamen studeni, Te se dvije ale ponijee
Na groje se koplje salomilo: Na Goleu na ravnoj planini;
Do jabuke i do desne ruke. Nosie se ljetni dan do podne,
Dok satre ona koplja bojna, Dok Turina pjene popanue,
Potegoe perne buzdohane: Bijele su kako gorski snijeg,
Kad udara silan Vlah-Alija, Strahin:bana b'jele, pa krvave,
Kad udara Strahinia bana, Iskrvavi niz prsi haljine,
Iz sedla ga konju izgonjae, Iskrvavi izme obadvije.
A na ui ogu nagonjae, A kad banu muka dosadila,
Bog pomoe Strahiniu banu, Tada bane rije progovara
Ima oga konja od megdana, "Ljubo moja, tebe bog ubio!
to ga danas u Srbina nema, "Koje jade gleda na planini?
U Srbina, niti u Turina, "No ti podbi jedan komat sablje,
Uzmahuje i glavom i snagom, "Udri, ljubo, mene, ja Turina:
Te u sedlo baca gospodara; "Misli, ljubo, koga tebe drago."
Kad udara Strahiniu bane Ali Turin ljuto progovara:
Munu alu silna Vlah-Aliju, "Duo moja, Strahinjina ljubo!
Iz sedla ga mai ne mogae, Nemoj mene, no udri Strahina,
Tonu vrancu konju do koljena "Nigda njemu mila biti ne e,
U zemljicu noge sve etiri. "Prijekorna biti do vijeka:
Buzdohane perne polomie, "Korie te jutrom i veerom,
Polomie, i pera prosue, "e si bila sa mnom pod adorom;
Pa su britke sablje povadili, "Mene biti mila do vijeka,
Da junaki megdan podijele. "Odveu te Jedrenetu gradu,
No da vidi Strahinia bana! "Narediu tridest slukinjica,
Kau ima sablju o pojasu: "Nek ti dre skute i rukave,
Kovala su sablju dva kovaa, "Raniu te medom i eerom,
Dva kovaa i tri pomagaa, "Okititi tebe dukatima
Od neelje opet do neelje, "Savrh glave do zelene trave;
Od elika sablju pretopili, "Udri sade Strahinia bana!"
U ostricu sablju ugodili; ensku stranu lasno prevariti:
Turin manu, a doeka bane, Lako skoi, ka' da se pomami,
Na sablju mu sablju doekao, Ona nae jedan komat sablje,
Po poli mu sablju presjekao: Zavi komat u vezeni jagluk,
Vie bane, pa se razradova, Da joj bilu ruku ne obrani,
Ljuto savi i otud i otud, Pa oblee i otud i otud,
uva glavu Turin-Vlah-Alije, U Kruevac, u tazbinu svoju.
A oinu gospodara svoga, Vie njega starac Jug Bogdane,
Gospodara Strahinia bana, A srete ga devet milih ura,
Povrh glave po ekrk-elenci Ruke ire, u lice se ljube,
I po njeg'vu bijelu kauku, Za lako se upitae zdravlje.
Pres'jee mu zlatali elenku, A kad vie stari Jug Bogdane
I pres'jee bijela kauka, Obranjena zeta u elenku.
Malo rani glavu na junaku, Prosu suze niz gospodsko lice:
Poli krvca niz junako lice, "Vesela ti naa carevina!
ae zalit' oi obadvije. "Meer ima u cara Turaka,
Prepade se Strahiniu bane, "Meer ima silnijeh junaka,
e pogibe ludo i bezumno, "Koji zeta obranie moga,
A neto se bane domislio, "Koga danas u daleko nema."
Viknu bane iz bijela grla urevi se njemu prepadoe.
Nekakoga hrta Karamana, Progovara Strahiniu bane:
to je hre na lov nauio, "Nemoj mi se, taste, raskariti,
Viknu bane i opet priviknu, "Ni vi, moje ure, prepanuti;
Skoi hre i odmah dotra, "U cara se ne nae junaka,
Te banovu ljubu dovatilo; "Da dohaka mene i obrani;
Al' je enska strana straivica, "Da vi kaem, ko me obranio,
Straivica svaka od paadi, "Od koga sam rane dopanuo:
Baci kamat u zelenu travu, "Kad dijelih megdan sa Turinom,
Ljuto vrisnu, daleko se uje, "O moj taste, stari Jug-Bogdane!
uta hrta za ui podbila, "Onda mene ljuba obranila,
Te se njime kolje niz planinu, "Ljuba moja, mila era tvoja,
A Turinu oi ispadoe, "Ne e mene, pomoe Turinu."
Koliko mu neto ao bjee, Planu Jue, kako oganj ivi,
Te on gleda, to se ini njome; Viknu Jue ece devetoro:
Ali banu druga snaga doe, "Povadite noe devetore,
Druga snaga n srce junako, "Na komate kuju iskidajte."
Te omanu tamo i ovamo, Silna eca baba posluae,
Dok Turina s nogu ukinuo. Te na svoju sestru kidisae,
Koliko se bane uostrio, Al' je ne da Strahiniu bane,
On ne trai nita od orua urevima rije govorae:
No mu grlom bane zapinjae, "ure moje, devet Jugovia!
A pod grlo zubom dovatae, "to se, brao, danas obrukaste?
Zakla njega kako vue jagnje; "Na koga ste noe potrgnuli?
Skoi bane, pa iz grla viknu, "Kad ste, brao, vi taki junaci,
Te nabreknu onog hrta uta, "Kamo noi, kamo vae sablje,
Doke svoju kurtalisa ljubu. "Te ne biste sa mnom na Kosovu.
Zape ljuba bjeat' niz planinu, "Da inite s Turcima junatvo,
Ona ae bjeat' u Turaka, "Desite se mene u nevolji?
Ne dade joj Strahiniu bane, "Ne dam vau sestru pohariti,
Za desnu je ruku uhitio, "Bez vas bih je mogao stopiti,
Privede je k puljatu ogatu, "Al' u stopit' svu tazbinu moju,
Pa se ogu fati na ramena, "Nemam s kime ladno piti vino;
Turi ljubu za se na ogina, "No sam ljubi mojoj poklonio."
Pa pobjee bane uprijeko, Pomalo je takijeh junaka,
Uprijeko, ali poprijeko, Ka' to bjee Strahiniu bane.
Otkloni se od te sile Turske,
Te dolazi u ravna Kruevca,