You are on page 1of 20

Nataa tefanec Plemstvo

Hrvatsko ranonovovjekovlje, ovisno o regiji, poznaje brojne termine za privilegira-


ne slojeve drutva, koji odraavaju i njihovu raznovrsnu genezu: plemstvo, velikai,
armalisti, vlastela, patriciji. esto se za sve te kategorije koristi zbirna imenica plem-
stvo, a uzevi je kao tehniki termin koji olakava pisanje sinteze upotrijebit emo je
i ovdje. Kad govorimo o plemstvu na dananjem hrvatskom prostoru u 18. stoljeu,
vano je istaknuti nekoliko temeljnih aspekata.
Prvo, u 18. stoljeu elitni je sloj na ranonovovjekovnom hrvatskom prostoru jo
uvijek bio izuzetno regionalno heterogen, kako oblicima i opsegom politike par-
ticipacije, fiskalnim pravima i privilegijama, gospodarskim statusom, tako i nai-
nima stjecanja imovine, obvezama prema Kruni, modalitetima promocije, itd. Na
politikoj, tj. na stalekoj razini, plemiki slojevi na hrvatskom ranonovovjekovnom
prostoru funkcionirali su u politiki i pravno jasno odijeljenim cjelinama, zadravi
specifine politike i regionalne identitete te pravne kulture.
Drugo, u 18. stoljeu u znatnoj je mjeri pojaana unutarnja transformacija plemi-
kih slojeva, opet po regionalno distinktivnim principima od patricijata Dubrov-
nika te Mletake Istre, Dalmacije i Boke kotorske do kontinentalnog plemstva sve
izraenije slijedei trendove agregiranja i promocije tzv. novoga plemstva. Pojaana
 Palaa Gregorina u Kotoru bioloka mobilnost izmeu drutvenih slojeva nije znaila da je sam plemiki sloj
Obitelj Gregorina (Grgurina) izgubio homogenost. Ba naprotiv, podjela na plemie i neplemie ostala je u 18.
zaviajem je iz Istre te se njezini stoljeu dominantnom podjelom, a biti plemi jo je uvijek bilo najvie drutveno
lanovi biljee i kao plemii grada ostvarenje uspjene obitelji ili osobe iz bilo kojega drugog sloja, u bilo kojoj regiji, to
Porea. Tijekom 18. stoljea ubrajaju je doprinosilo opstanku staroga poretka.
se meu vodee kotorske obitelji, a u
kotorsko su plemstvo agregirani Tree, koliko su god ovi elitni slojevi na hrvatskom povijesnom prostoru u 18. sto-
1755. godine. Palaa Gregorina ljeu bili skromne financijske moi i politikog utjecaja u europskom kontekstu, pri-
smjetena je na Trgu Bokeljske marni identitet povlatenoga drutvenog sloja i njihov simboliki kapital inili su ih
mornarice. Tijekom 19. stoljea palaa
je bila sjedite Gradskog poglavarstva
i dalje sastavnim dijelom europskoga elitnog drutva, europskim plemstvom, to se
ili raznih vojnih nadletava, a izmeu oitovalo na razini izraene geografske mobilnosti i branog povezivanja osoba ple-
dva svjetska rata sjedite je Sreskog mikog ranga, ali i ivotne svakodnevice u najirem smislu, od praenja kulturnih
naelstva, s time da je na dijelu prvoga trendova do odijevanja i mode.
kata uspostavljen prvotni Muzej
Bokeljske mornarice. Od 1952. godine etvrto, simboliki kapital i svakodnevne prakse integrirali su plemstvo na europ-
cjelokupna je palaa Pomorski muzej skoj razini, a time i na hrvatskom ranonovovjekovnom prostoru, mada jo uvijek
Crne Gore. dominantno na socijalnoj razini.

Nataa tefanec / Plemstvo 91

Hrvatska povijest V.indb 91 26.4.2013 14:26:08


Magnati, velikai, armalisti, jednoselci: plemstvo Grbovi plemikih obitelji sjeverne
Hrvatske
Banske Hrvatske i Slavonije Za 18. stoljee karakteristina je pojava
na stotine plemikih obitelji koje su
Kad je takozvana Banska Hrvatska u pitanju, 18. stoljee donijelo je znatne promjene plemstvo, esto bez popratnog imanja,
stekle obavljanjem najrazliitijih javnih
u politikoj, gospodarskoj i vojnoj domeni, na kojima je plemiki sloj temeljio svoj slubi na upanijskoj, kraljevinskoj
ugled (simboliki kapital) i povlateni poloaj u drutvu. Povoljan zavretak Bekoga ili nekoj vioj razini. Donosimo
rata pokrenuo je razdoblje dubinskih reformi Habsburke Monarhije te su prijelaz nekoliko grbova iz razliitih dijelova
u 18. stoljee obiljeili pokuaji uvoenja niza stalnih institucija, kao to su sabor- hrvatskoga ranonovovjekovnog
ski odbori i kraljevinske konferencije, promjene u karakteru banske slube, reforme prostora.
upanijske uprave, reforme Vojne krajine, itd. Niz novih institucija zahtijevao je i od-
govarajue slubenike te su ve za vladavine Leopolda I. (16581705) brojne stare
plemike obitelji, posebno one neposlune, izgubile imanja i asti, a car je sustavno
promovirao novo plemstvo, najee vojno i inovniko, koje je bilo mnogo lojalnije.
Nadalje, plemstvo je na maarskom i hrvatskom prostoru, zahvaljujui specifinoj
genezi, stoljeima bilo u jedinstvenu poloaju, korporativno je uivalo sva prava i
privilegije te dugo nije poznavalo staleko raslojavanje. Raslojavanje koje je prvo
uslijedilo podjelom na magnate i plemstvo dugo se iskazivalo samo u limitiranom
pristupu gornjem domu Ugarsko-hrvatskoga sabora te u obnaanju najvanijih jav-
nih slubi (npr., ban je morao biti velika, a podban obian plemi), dok je sudjelo-
vanje u radu Hrvatsko-slavonskoga sabora bilo stoljeima otvoreno svim plemii-
ma. S 1608. godinom javile su se prve pravne regulative glede politike participacije
na Ugarsko-hrvatskom saboru dok je sudjelovanje na Hrvatsko-slavonskom sabo-
ru ostalo otvoreno za sve plemstvo. Tek u 18. stoljeu, oito ponajvie zahvaljujui
znatnom poveanju broja plemia i njime izazvanoj potrebi za sve veim ogrania- Grb obitelji Bubanovi
vanjem prava politike participacije, raslojavanje meu plemstvom postajalo je sve (Bubanovich)
izraenije, kao i potrebe pravnog reguliranja podjele na stalee. Tako su u Banskoj Thomas Bubanovich je 26. srpnja
Hrvatskoj postojali stale prelata, stale velikaa/magnata te stale plemstva koji su 1792. dobio plemiku grbovnicu
kao raunovoa (Rechnungsfhrer)
inili i srednje i sitno plemstvo, armalisti, plemii jednoselci, itd. Titule kao grof ili Srijemske upanije. Obznanjena je
predikati de i von javljaju se sve ee uz staru titulu baruna ili comesa, koja se dotad u Vukovaru u kolovozu 1794.
upotrebljavala samo za mali broj velikaa.
Procesi karakteristini za 18. stoljee su i viestruko poveanje broja jednoselaca u
tri hrvatske upanije od oko 280 krajem 16. stoljea do blizu 2400 u 18. stoljeu.
Najvie je jednoselaca bilo u Zagrebakoj (12001300 obitelji) i Krievakoj (oko
1000), a puno manje u Varadinskoj upaniji (oko 100 obitelji). Na slavonskom pro-
storu ih u 18. stoljeu nije bilo, kao ni nieg i srednjeg plemstva. Zatim je tu pojava
brojnoga drugog novog plemstva koje je plemiki status dobivalo za vjerno obav-
ljanje javnih i vojnih slubi i klijentelistikim vezama te plemstva koje je na dvoru
jednostavno kupilo plemike diplome, odnosno grbovnice (litterae armales). Pojava
toga raznolikog a brojnog plemstva koje najee nije imalo ili posjedovalo odgova-
rajua imanja, dovela je do njihova razlikovanja pod imenom armalista. Vladarima
je posao dodjeljivanja plemikih diploma bio financijski i politiki isplativ pa su u
plemstvo primani bogati trgovci i poduzetnici, ali i pripadnici seljakog sloja boljega
imovinskog stanja. Armalista je krajem 16. stoljea bilo dvadesetak, a poetkom 19.
stoljea oko 800900, pri emu je najvei skok ostvaren tijekom 18. stoljea.1
Grb obitelji Gari (Garics; Gara)
Gaspar Garics (sa enom i djecom)
1
Josip Adamek, Ekonomsko-drutveni razvoj u Hrvatskoj i Slavoniji u 18. stoljeu, u: Drutveni razvoj dobio je 8. listopada 1765. plemiku
u Hrvatskoj (od 16. stoljea do poetka 20. stoljea), uredila Mirjana Gross, Zagreb 1981., 60-61. grbovnicu kao Fiscal Poeke upanije.

92 U potrazi za mirom i blagostanjem

Hrvatska povijest V.indb 92 26.4.2013 14:26:09


Plemstvo u Banskoj Hrvatskoj (tri upanije) svakako je bilo viestruko brojnije nego
u Slavoniji. Udio plemstva u ukupnoj populaciji odrazio se i u prosjenom broju
selita po plemiu jer je u Banskoj Hrvatskoj na jednog plemia dolazilo u prosjeku
trideset selita, a u Slavoniji 240 selita.2
Obrada popisa iz 1787. donosi sljedee podatke. Ponajprije podatak da je cijela gra-
anska Hrvatska imala oko 382.800 stanovnika, a Slavonija oko 265.600 stanovni-
ka, ukupno oko 77.300 obitelji, od ega 3250 plemikih obitelji, a meu njima 9782
odrasla plemia iznad 17 godina. Plemiima je pripadalo i 1528 sveenika i crkve-
nih osoba. Odraslih slavonskih plemia bilo je izrazito malo, 356, a 1809. godine
405, ukljuujui i one malobrojne u javnim slubama po slavonskim upanijama.
Ukupan broj hrvatskoga plemstva, ukljuujui ene i djecu, procjenjuje se na oko
25.000. Mada se podaci i procjene u historiografiji donekle razlikuju, ipak ostaje
injenica da je slavonsko plemstvo u 18. stoljeu bilo viestruko malobrojnije nego
u graanskoj Hrvatskoj, odnosno da je udio plemstva u ukupnom broju stanovnika
Grb obitelji Barrabs (Barabs) u graanskoj Hrvatskoj bio relativno visok, oko 6,5 %, od ega je daleko najvei dio
Franz Barrabs je 3. sijenja 1791. inilo turopoljsko, kalniko i zelinsko nie plemstvo jednoselci, takozvani ljivari.
dobio plemiku grbovnicu (Adels- und
Wappenbrief) kao predsjednik suda Jedan od velikih izazova za plemstvo Banske Hrvatske bio je povratak privatnih
(Stuhlrichter) Krievake upanije, imanja nakon osloboenja od osmanske vlasti, kao i vraanje tih teritorija pod
za sebe i suprugu (Rosaliu Mrachich),
to je zavedeno i na Hrvatskom saboru
ingerencije kraljevinskih i banskih institucija. Nadalje, gorui problem, ve stolje-
1792. Jedan od njegovih nasljednika, ima, bio je povratak autoriteta tim istim institucijama, posebno banu. U prvome
Sndor von Barrabs, bio je arhivist plemstvo nije imalo puno uspjeha, osim nekoliko utjecajnih velikakih obitelji, pa
Zagrebake upanije. su spomenuti krajevi najveim dijelom dospjeli pod vojnokrajiku i komorsku vlast
ili vlast stranih plemia. Ni u drugome nije bilo vie uspjeha. Ingerencije postojeih,
autohtonih institucija ionako su sve vie slabile zbog niza novih nadreenih institu-
cija u Beu. Kad su u pitanju veliki dijelovi ranonovovjekovnog prostora, tj. krajiki i
osloboeni dijelovi, u njima hrvatsko plemstvo, zbog institucionalnih i financijskih
slabosti, uglavnom nije uspjelo nametnuti svoja rjeenja, osim to je ban zadrao,
odnosno zadobio, sudske ovlasti nad civilnim prostorima. Unato simbolikim
imenovanjima i daljnjem preustroju upanijske vlasti na prostoru od Srijema do
mora, te neupitnoj pravnoj jurisdikciji bana, tijekom 18. stoljea slavonski je prostor
najveim dijelom ostao izvan politikog domaaja bana i Hrvatskoga sabora, odno-
sno domaih plemikih elita. Ban nije imao tijela izvrne vlasti potrebna za rapidno
poveavajui broj poslova, a velikai su esto bili nezainteresirani za lokalnu politiku
aspirirajui na vie pozicije. Nadalje, bana je uslijed estih odsustava zamjenjivao
podban (tradicionalno pripadnik plemstva, ne velikaa) koji je ujedno obnaao
dunost zagrebakog i krievakog upana. Uslijed takve situacije, uprava zemljom
bila je transferirana na tijela lokalne vlasti, tj. upanijske velike i male skuptine, u
kojima se okupljalo nie i srednje plemstvo. Stoga su, ve i zbog nezainteresiranosti
velikaa, prema polovici 18. stoljea upravu Banske Hrvatske polako preuzimali pri-
padnici srednjeg i nieg plemstva pod vodstvom podbana Ivana Raucha u elji za
drutvenim probitkom. Najvei dio plemstva na podruju Banske, odnosno neto
ire shvaene graanske Hrvatske, posjedovao je malo zemlje ili je uope nije posje-
dovao te je i njihov politiki utjecaj u regiji bio relativno slab. U takvim okolnostima,
Grb obitelji Herczer
Franz Herczer je 18. studenog 1790.,
kao upravitelj pote (Postmeister) 2
Godine 1785. Banska Hrvatska imala je 19.000 plemia mukaraca na 232.000 neplemia. Od ovih
u Varadinu, dobio plemiku 19.000 polovica je bila jednoselaca te nisu imali kmetove, a plemiima se pribraja i oko 1100 crkvenih oso-
grbovnicu za sebe i svoje sinove, ba. U Slavoniji je u isto vrijeme na oko 265.000 stanovnika bilo 700 plemia (Historija naroda Jugoslavije, sv.
Josepha i Franza Xavera. II, uredili Branislav urev, Bogo Grafenauer, Jorjo Tadi, Zagreb 1959., 1078).

Nataa tefanec / Plemstvo 93

Hrvatska povijest V.indb 93 26.4.2013 14:26:12


a bez elje i vizije za uvoenjem znatnijih, ve desetljeima nunih promjena u su-
stavu, reene grupacije nisu mogle ostvariti vei utjecaj u iroj regionalnoj politici te
su zbog svoje pasivne politike marginalizirane.
Plemiki je sloj najveim dijelom ivio od zemljoradnje i vlastelinskih prihoda.
Graanski sloj, obrtnici i trgovci u osamnaestostoljetnoj Banskoj Hrvatskoj bili su
relativno malobrojni usporedi li se njihov broj s onim u Europi. esto se radilo o
strancima s kapitalom i interesima koncentriranim u veim trgovakim sreditima
izvan hrvatskog prostora. Najvei dio sitnog plemstva ostajao je vezan za svoje po-
sjede, nije ga odlikovala vea mobilnost u regiji, nije sustavno kolovan te se i zbog
slabih financijskih potencijala, ali i zbog nedovoljnog poznavanja potrebnih vjeti-
na, slabo i periferno ukljuivao u zemaljsku i meunarodnu politiku. Ponajprije se
to odnosilo na brojne jednoselce, mada su pojedinci iz toga nieg plemstva zahva-
ljujui tituli lake mogli ostvariti napredovanja, bilo kroz politike slube, bilo kroz
poduzetnitvo.
Dio plemstva, iz svih plemikih slojeva, uputao se u razne poduhvate s limitiranim
uspjehom. Domae plemstvo nije u nekoj velikoj mjeri sudjelovalo u novarskim i
trgovakim poslovima koji su karakterizirali patricijat na Jadranu. Ipak, razni obli-
ci isplativih gospodarskih aktivnosti kao to su trgovina, a pogotovo manufaktu-
re, postupno su se javljali meu plemstvom Banske Hrvatske i Slavonije. Velikai i
plemii su se vie od drugih slojeva upustili u pokretanje velikih poslova, tvornica
i manufaktura, uz manji broj trgovaca iz veih gradova te dravne ili crkvene insti-
tucije. Radilo se o tvornicama eera, voska i svijea, tvornicama stakla, koarama,
svilanama, suknarama, brodogradnji i slino. Grofovi Sermage utemeljili su 1768.
godine manufakturu sukna na stenjevakom imanju, a uskoro su to pokuali, s malo
uspjeha, i grofovi Drakovii u Trakoanu, Pataii u Vidovcu i Batthyny u Ozlju.
Plemstvo je koristilo svoje ume, posebno za osnivanje staklana u okolici Poege ili
Daruvara, u emu su dominirale velikake obitelji Pejaevi, Jankovi i druge. Vei
zemljoposjednici uputali su se u pokuaje eksploatacije i prerade ruda kao, primje-
rice, Erddyjevi kod Samobora od 1776.
Sve vei broj plemia i neplemia bio je sklon graditi karijeru unutar habsburkog
sustava moi, kolujui se, a zatim i napredujui. Velikai svoj poloaj nisu vie te-
meljili iskljuivo na zemlji i staroj krvi, posebno uslijed velikog broja armalista koji
su im postali konkurencija. Sinovi srednjeg i nieg plemstva morali su, a s porastom
broja institucija, kola i drugih tijela to im je olakano, pronai nove puteve za stje-
canje ili odranje statusa. Rastom broja takozvanih nobility of the robe, hrvatsko se
plemstvo aktivno ukljuilo u proces koji je u zapadnoj Europi bio vidnije primjetan
ve od 16. stoljea. kolovanje i napredovanje bili su usmjereni i prema profesional-
nim vojnim karijerama, posebice u Vojnoj krajini, ili javnim slubama u sve veem
broju institucija i ureda kojima se esto upravljalo izravno iz Bea, a tek u manjoj
mjeri s niih politikih razina. kolovanje je, dakako, bilo dostupnije pripadnicima
plemstva jer su za njih postojale brojne plemike kole i konvikti. Nakon kolovanja,
uspjeni pojedinci obnaali bi dunosti ak i na podruju Ugarske, a promijenili bi
ih nekoliko, pri emu su Habsburgovci nadzirali kadrovsku politiku. Neki od njih
bi se nakon takvih nekoliko promjena slubi nali na najistaknutijim pozicijama u
Kraljevstvu. Ipak, treba napomenuti da za zaposjedanje slubi klijentelistike veze
nekad nisu bile dovoljne te je esto za stjecanje slubi trebalo platiti visoke sume
koje su bile korespondentne visini pozicije i mogunosti zarade. Stoga je plemstvo

94 U potrazi za mirom i blagostanjem

Hrvatska povijest V.indb 94 26.4.2013 14:26:13


moralo imati neki stalan izvor prihoda (najee je to bila zemlja) da bi sinergijom
svih ovih faktora dospjelo na to vie poloaje.
Dobar dio magnata s velikim posjedima bio je, naravno, u idealnoj poziciji. Zapo-
sjedao je najvie civilne i vojne slube u habsburkoj politikoj hijerarhiji. Dio plem-
stva, najee magnata, bio je tradicionalno sklon suradnji s ugarskim staleima, ve
i stoga to su imali velike posjede i na uem teritoriju Ugarske. Ipak, ova je opcija
nakon sloma Zrinskih i Frankapana ipak bila mnogo manje izraena te je veina
njegovala lojalnost Habsburgovcima. Tu su bile obitelji kao Erddy koje nisu imale
plemenitu i dugu srednjovjekovnu prolost na hrvatsko-slavonskom prostoru, ali
su od 15., odnosno 16. stoljea ule u velikake krugove i istaknule se na raznim
najviim dunostima u Kraljevstvu u uskoj sprezi s Habsburgovcima. Zatim obitelji
kao Ndasdy, Batthyny, Forgacs, koje su od srednjeg vijeka imale posjede u Ugar-
skoj i Hrvatskoj i uspjele ih odrati te koje su financijskim potencijalom i lojalnom
politikom ouvale najvie pozicije u strukturama moi u regiji. Ove su obitelji, uz
Esterhzyje, katoliku obitelj koja je paradigmatska za dugotrajno lojalno napredo-
vanje u habsburkoj slubi, aspirirale na najvie pozicije u Ugarsko-Hrvatskom Kra-
ljevstvu, a esto su obnaale bansku slubu u 18. stoljeu. Opepoznato domae
plemstvo 18. stoljea, kao Pataii, Keglevii, Drakovii ili Orii, obitelji su koje
podrijetlo uglavnom vuku iz prostora srednjovjekovnoga Hrvatskog Kraljevstva.
Tijekom 15. i 16. stoljea izgubile su vei dio posjeda i moi, ali i velikaki status.
Uspjele su opstati zahvaljujui tome to su njihovi vodei lanovi dobili vojne ili
upravne slube kod preostalih velikakih obitelji (Zrinskih, Frankapana), ili poka-
zali lojalnost u habsburkoj slubi, ili dobili vodee crkvene slube.
Osamnaesto je stoljee specifina dionica slavonske povijesti, ponajprije stoga to
je nakon vie od stoljea i pol najvei dio slavonskog prostora osloboen osmanske
vlasti. Taj je prostor ve krajem 17. stoljea dijelom vraen malobrojnim prvotnim
plemikim posjednicima koji su to mogli dokazati traenim pismenim potvrdama
i diplomama (Erddy, Keglevii, Katolika crkva), a dijelom ustupljen stranim ple-
mikim obiteljima. Nadalje, posjedi su ve koncem 17. stoljea, a posebno tijekom
prve polovice 18. stoljea, najveim dijelom podijeljeni meu strane plemike obi-
telji koje su zaduile Habsburgovce pozajmicama, kreditiranjem i slubama. Iako je
proces podjele zemljita poeo nekoliko desetljea ranije, dekameralizacija je najve-
im dijelom provedena od 1721. do 1730. Zahvaljujui istraivanjima i statistikim
izraunima Igora Karamana, moe se konstatirati da je polovicom 18. stoljea, to-
nije 1745., na prostoru provincijalne Slavonije bilo dvadeset plemikih vlastelinsta-
va, est crkvenih i pet komorskih posjeda, pri emu je na plemikim posjedima bilo
70,9 % podlonikih selita, na crkvenim 16,1 %, a na komorskim 13 %. Dakle, ple-
miki posjedi su u prosjeku bili znatno gue posjednuti podlonim stanovnitvom
nego ostali posjedi, s izuzetkom biskupskog vlastelinstva akova koje je bilo etvrto
u cijeloj Slavoniji po krupnoi i po broju podlonikih/kmetskih selita.3
Ve tijekom prve polovice 18. stoljea pojedini veleposjedi znali su i po nekoliko
puta promijeniti vlasnika. Tako je vlastelinstva Pakrac i Pleternicu 1728. preuzeo ba-
run Johann Theodor Imsen, a 1745. barun Franjo Trenk. Vlastelinstvo Vukovar do-
bila je 1721. Marija Margareta, barunica Colona de Fels (roena barunica Leffelholz
et Kolberg), 1722. preuzeo ga je grof Oduer, 1725. barun Johann Wilhelm de

3
Igor Karaman, Poega u srcu Slavonije, Jastrebarsko 1997., 87-105.

Nataa tefanec / Plemstvo 95

Hrvatska povijest V.indb 95 26.4.2013 14:26:13


Pfeffershofen, 1728. grof Johann Ferdinand a Kffstein, a naposljetku, 1737. Karl
Filip, grof Eltz. Plemike obitelji ili pojedinci koji su krae ili due vrijeme upra-
vljali slavonskim vlastelinstvima bili su i baruni Prandau, grofovi Schnborn, grof
(comes) Leo ab Ullefeld, grof Ferdinand Karl Caraffa de Stigliano, grofovi Valssegg,
obitelj Czernkoczy, grof Johann Baptista Colloredo, grof Cordua, princeps Joseph
Folck de Cordona, barun de Zuana, barunska obitelj Pejaevi, itd. Ovaj areni
niz imena i titula dostatno demonstrira da se radilo o magnatskim obiteljima najvi-
ega europskog plemikog ranga, ponajprije stranog podrijetla, pri emu bi grofove
Erddy (vlastelinstvo Kutina) mogli izdvojiti kao jednu od rijetkih autohtonih obi-
telji na slavonskom podruju.
Plemstvo je, dakle, u najveoj mjeri ivjelo od sprege poljoprivrede, ponekog pri-
mjera avangardnijeg poduzetnitva i obnaanja slubi. Vikovi su se nemilice ulagali
u reprezentaciju. Izgradnju cesta i razvoj luka i trgovinu na kontinentalnom pro-
storu kontrolirali su Habsburgovci, no sve je to plemstvu u kontinentalnom dijelu
prostora omoguavalo stalnu nabavu luksuzne i kolonijalne robe, zaina, namirni-
ca, skupocjenih platna i proizvoda iz cijele Europe. Plemiku odjeu, najee onu
maarskog stila, poela je zamjenjivati najrazliitija odjea koja se tijekom stoljea
mijenjala u skladu s europskom dvorskom modom, no orijentalni utjecaji, kao i ele-
menti maarske mode, posebno vidljivi u mukoj odjei, opstajali su i dalje.
Osim na odijevanje, plemstvo je obilato troilo na bankete, koije i konje, pratnju
i brojne sluge. Izgradnja dvoraca, ladanjskih kua i gradskih palaa, u baroknom,
odnosno rokoko stilu, nakon stoljea sue i koncentriranja na obranu, upravo je
karakteristika 18. stoljea. Tako se u Varadinu, posebno ezdesetih i sedamdese-
tih godina, poelo, barem naizgled, ivjeti na razini bogatijih europskih gradova.
Manje imuno plemstvo pokuavalo se pribliiti ovom novostvorenom politikom
centru, te je, u pokuaju klijentelistikog umreavanja, ulagalo u reprezentaciju i
daleko preko svojih mogunosti, na to se esto osvre Kreli (Annuae). Velikai
i bogatije inovniko plemstvo je, pak, u varadinske nekretnine poelo ulagati oz-
biljna sredstva, pri emu su jednu od najvanijih uloga imali grofovi Erddy, koji su
sredinom 18. stoljea, uz ve brojnu postojeu imovinu u gradu, izgradili i palau.

Palaa Herczer,
Varadin, Franjevaki trg 6
Palaa je izgraena 1791. Vlasnik je
bio plemi i upravitelj varadinske
pote Franz Herczer te se i na proelju
zgrade nalazi grb obitelji Herczer.
Danas palaa udomljuje dio zbirki
Gradskog muzeja Varadin.

96 U potrazi za mirom i blagostanjem

Hrvatska povijest V.indb 96 26.4.2013 14:26:13


Istie se i palaa Drakovi, izgraena u rokoko stilu, koja je bila sjedite bana Franje
Ndasdyja od 1756. Zatim su tu, uz brojne druge, palaa Keglevi izgraena stolje-
e ranije no preureena u danas vidljivi rokoko stil 1775. (arhitekt Jakob Erber) te,
moda najljepa i najrazvikanija, palaa Patai prenamijenjena u palau iz starije
kue 1764. Nakon velikog poara u Varadinu je naglo prekinut ovaj razvoj, razna
dravna tijela premjetena su u Zagreb, a to je za sobom povuklo i velik dio imunije
plemike populacije.
Niz je prostranih palaa podignuto u 18. stoljeu u danas Opatikoj i Demetrovoj
ulici na zagrebakom Gornjem Gradu. Primjerice, 1764. izgraena je kasnobarokna
palaa grofa Sigismunda Vojkovia, koja je danas Hrvatski povijesni muzej.
Plemstvo je obilato poelo graditi i izvan gradova dvorce, kurije i ladanjske kue.
U 18. stoljeu moda najreprezentativniji primjer je barokni dvorac Oria u Bistri
(17701775). Zatim su tu dvorac u Velikom Bukovcu (17451755) koji je izgradio
grof Josip Kazimir Drakovi, dvorac grofova Erddy u Novom Marofu i brojni
drugi dvorci, redom planirani u sreditu velikih perivoja i parkova. Sve vie plemia
boravilo je u velikim gradovima u inozemstvu, pa je tako 1783. ban Franjo Esterhzy
dobio oko etrdeset pisama u kojima mu hrvatski velikai javljaju da ne mogu doi
na Sabor jer ive u Beu, Mnchenu, Budimu, Pounu i drugdje.
Kada je rije o Slavoniji, pregradnjom starijeg kompleksa tijekom prve polovice 18.
stoljea nastao je dvorac obitelji Prandau (kasnije Prandau-Normann) u Valpovu.
Poznat je veliki kompleks dvorca Odescalchi u Iloku, koji je nastao pregradnjom
kompleksa srednjovjekovnog dvorca. Meu slavonskim velikaima istaknuo se u
drugoj polovici 18. stoljea Ivan Kapistran Adamovi koji je intenzivno radio na
poboljanju poslovanja na svojim imanjima (Erdut, epin), a unaprijedio je i poslo-
vanje valpovakog posjeda koji je od obitelji Prandau uzeo u zakup.

Elite Vojne krajine


Sluaj Vojne krajine izuzetno je zanimljiv jer se ovdje socijalna promidba (nobili-
tacija, dobivanje viega plemikog ranga) ostvarivala preko vojne slube u vojnom i
administrativnom aparatu Vojne krajine. Naseljena u etnikom i vjerskom pogledu
raznolikim stanovnitvom, Vojna krajina imala je svoju isto tako raznoliku elitu. S
jedne strane, na rad u Krajinu u vidu raznih kratkotrajnih povjerenstava ili na du-
gogodinje slube dolazili su lanovi monih plemikih obitelji iz cijele Monarhije
(baruni, grofovi) ili sinovi iz plemikih obitelji razliitog ranga, koji su na ovaj nain
pokuavali ostvariti promociju i dobro plaene slube. Kranjska obitelj Auersperg
u Krajini je bila stoljeima, a 1723. godine lan ove obitelji dobio je i hrvatski in-
digenat. U 18. stoljeu istaknuli su se i lanovi obitelji Khevenhller, Petazzi, Hild-
burghausen, zatim brojni generali (iz obitelji Mercy, Riese, Scherzer, Kheull, itd.)
te razni drugi strani asnici koji su se tijekom ivota uspinjali do najviih slubi u
vojnoj i plemikoj hijerarhiji, sluenjem u raznim dijelovima Vojne krajine. Nadalje,
ondje su sluili odvjeci velikakih i plemikih obitelji iz Banske Hrvatske, posebice
u Banskoj krajini, u kojoj je veina inova i bolje plaenih pozicija bila rezervira-
na za predstavnike domaega plemstva. Vojnu slubu temeljenu na disciplini i asti

Nataa tefanec / Plemstvo 97

Hrvatska povijest V.indb 97 26.4.2013 14:26:14


Portreti Josipe i Krste Oria
(Hrvatski povijesni muzej,
Zagreb)
Krsto II. Ori (17181782), oenio se
groficom Josipom Zichy. Karijeru
je izgradio u habsburkoj vojnoj slubi,
kao ugledni asnik najvieg ranga.
Godine 1744. dobio je i grofovsku
titulu. Kao predsjednik Banskog stola
i veliki upan Zagrebake upanije,
istaknuo se i u obnaanju javnih slubi.
Izgradio je obiteljske dvorce u Gornjoj
Bistri i Gornjoj Stubici. Njegov sin,
Adam Ori Slavetiki (17481820),
brat Franje Oria, bio je carsko-
kraljevski komornik. Poznat je
po pisanju obiteljskih memoara.

plemiima iz Banske Hrvatske dijelom je nalagala i njihova pripadnost plemikom


staleu. Istaknuli su se podmaral grof Krsto II. Ori i njegovi nasljednici, lanovi
obitelji Vojkovi, Maleni, Jelai (Franjo Jelai od Buima) te brojni drugi.
Krajike slube u ostalim dijelovima Krajine popunjavali su i asnici iz lokalnih kra-
jikih obitelji. Dobar je primjer Vukasovia koji su se generacijama, tijekom druge Portreti Martina Kneevia
polovice 17. stoljea i tijekom 18. stoljea, zahvaljujui vojnoj slubi uspinjali u ple- (17081781) i njegove supruge
mikoj hijerarhiji. Vojno zvanje bilo je jedan od eih naina plemike promocije, Urule Kneevi, ro. Vukasovi
ali tek je dio lokalnih asnika za vjernu i lojalnu slubu uspijevao dobiti najvie ple- (Hrvatski povijesni muzej,
mike titule. Posebno su se istaknuli Kneevii koji su tijekom 18. i poetkom 19. Zagreb)
stoljea dali osam asnika, od ega pet generala, a 1763. su za brojne zasluge dobili i Obitelj Kneevi plemstvo je dobila
barunat. Unato privilegiranom poloaju, lokalni su asnici veim dijelom 18. sto- ve u vrijeme kralja Matije Korvina, a
ljea tee stjecali plemiki naslov. Tek prema zakonu iz 1757. zasluni krajiki asnici od 15. do 18. stoljea lanovi
su nakon trideset godina predane vojne slube mogli stei (najee nie) plemike obitelji sudjelovali su u bitkama
s Osmanlijama. Obitelj se srodila
s Vukasoviima Martin Kneevi
oenio je ker svoje maehe, Urulu
Vukasovi. Martin je ve s dvadeset
godina, kao kapetan Knina, sudjelovao
u protuosmanskim bitkama,
a zatim se istaknuo u svim vanim
habsburkim ratovima na brojnim
europskim bojitima od Nizozemske
do eke. Kao zapovjednik
husara, postepeno je napredovao u
vojnoj hijerarhiji u reformiranom
Karlovakom generalatu, vie puta
je teko ranjavan, a za zasluge na
bojnom polju odlikovan je Vitekim
kriem Reda Marije Terezije
te promaknut u in general-bojnika.
Godine 1763. Martinu i njegovim
potomcima, od kojih je veina
nastavila blistavu vojniku karijeru,
Marija Terezija dodijelila je barunski
naslov.

98 U potrazi za mirom i blagostanjem

Hrvatska povijest V.indb 98 26.4.2013 14:26:15


naslove, ako ih dotad nisu imali. Nadalje, s osnivanjem krajikih kola, ali i radom
zaklada za kolovanje krajike djece, kao to je bila ona kranjskog plemia Jakoba
Schellenburga, djeaci iz lokalnih obitelji mogli su se lake probijati do najviih kra-
jikih slubi te s vremenom ostvarivati visoke poloaje u vojsci i drutvenoj hije-
rarhiji. Poznate krajike asnike obitelji lokalnog podrijetla bile su, primjerice, Ho-
ljevci, Drakulii, Doeni, Vuetii, Rukavine, Filipovii, Orekovii i drugi. Lokalni
asnici isprva su, kao i ostali, za slubu dobivali i zemlju, a kasnije samo plau i stan
jer se sustavno radilo na oduzimanju mogunosti posjedovanja zemlje na krajikom
podruju, radi to bolje kontrole prostora od strane vojnih vlasti.

Staro i novo plemstvo hrvatskoga Jadrana


U politikim sustavima na obali, gdje je postojao patricijat, takoer je naglaavana
razlika izmeu starog i novog plemstva. U 18. stoljeu u Dalmaciji (kao i u Istri i
Boki kotorskoj) postojalo je staro i novo plemstvo, najrazliitijega etnikog podrije-
tla. Osim autohtonih obitelji, vrlo se esto susretalo plemstvo iz Italije i Grke, za-
tim mletako plemstvo na privremenoj slubi u Dalmaciji te meritokracija kreirana
u zaleu, koja je s vremenom poela ulaziti i u gradska vijea. Etnika mjeovitost
bila je rezultat nekoliko velikih migracijskih valova koji su poeli jo u 15. stoljeu,
zatim njima izazvanog iseljavanja i enidbenih veza izmeu pripadnika plemstva
dalmatinskih komuna i plemstva izvan njih, ali i toga to je, osim gradskih vijea
koja su potvrivala stare plemike obitelji i titule, plemstvo podjeljivala i Mletaka
Republika, kreirajui mletako plemstvo. Karakteristino je da je u 18. stoljeu bilo
dosta pokuaja dalmatinskih obitelji da od vlasti dobiju plemike naslove sluei se
krivotvorenim dokumentima i rodoslovljima.
Plemstvo se razlikovalo i po vrsti i po starosti plemikih naslova. Dva su osnovna
plemika ranga bila nobile i conte. Staro plemstvo (nobili) u 18. stoljeu obino nosi i
naziv signor ili gospodin, mada se pod njim katkad moe skrivati i poneki ugledni
graanin. Novo plemstvo od Mleana dobiva plemiku titulu conte, koja ne donosi
ukljuivanje u plemike opine, odnosno gradska vijea. Broj toga plemstva raste
tijekom 18. stoljea te, primjerice, Split polovicom 18. stoljea ima sedam-osam ta-
kvih obitelji koje se biljee u spisima. Isprva se titula conte dobivala za zasluge u ratu,
zajedno sa zemljom (feudom) osvojenom od Osmanlija (osobito je to uestalo u
Boki, gdje su titulu conte stjecale vojnike obitelji iz Perasta, Pranja i Dobrote), a ka-
snije za zasluge i na osnovu financijske moi stvorene poduzetnitvom. Dodjeljivala
se u nasljee pa moemo kazati da se radi o pravom plemikom naslovu. Skupina
nobila ukljuivala je gradsko plemstvo, ali i vie asnike u gradu te ak i uglednije
graane. Nobili su esto znali imati plemiki status u nekoliko dalmatinskih komu-
na, a pokuavajui stei plemstvo u znaajnim komunama, kao u Zadru, Splitu ili i-
beniku, katkad bi ga prvo isposlovali lakim putem u plemikoj opini nieg ranga,
kao na primjer u Ninu ili Pagu, koji su bili relativno otvoreni za agregacije.
Upravo je Nin bio specifian sluaj jer je do polovice 17. stoljea ostao bez stanovni-
ka. Ponovno naseljavanje otvorilo je i pitanje ustroja nove plemike opine. Tijekom
17. stoljea (1663) i posebno u 18. stoljeu (1742., 1752., 1775., 1783., 1793) vijee

Nataa tefanec / Plemstvo 99

Hrvatska povijest V.indb 99 26.4.2013 14:26:17


je popunjavano pojedincima iz obitelji serdara i harambaa iz zalea, a velikim di-
jelom talijanskim plemstvom (Mleci, Concordia, Genova, Siena, Spoleto, Bergamo,
Brescia, itd.), plemstvom s Braa, Hvara, Paga i Raba te iz Trogira, Zadra i ibenika,
pa ak i s Krete. Novoprimljeni su bili plemikog i graanskog podrijetla. Mada je iz
reenoga jasno da dalmatinski plemiki slojevi, posebno u opreci prema Dubrovni-
ku, nisu bili zatvoreni, ninska plemika opina je ipak bila nesvakidanje otvorena
za nove agregacije, nudei prilino dostupne plemike propusnice. Ninsko plemstvo
ni u 18. stoljeu uglavnom nije ivjelo u Ninu, svoj status je esto koristilo za dobi-
vanje patricijata u drugim gradovima, ali dolazilo je vie-manje redovito na sjednice
vijea i tako odravalo komunalni kontinuitet Nina.
Treba naglasiti da pripadnost nekom rodu nije automatski znaila i pripadnost
drutvenom sloju. Naime zbog razgranavanja rodova do 18. stoljea u pojedinom
je rodu znalo biti obitelji i pojedinaca plemikog, ali i graanskog te svakog dru-
gog socijalnog statusa. Openito, mada se na prvi pogled moe initi jednostavnim
odrediti tko je plemi i kojoj plemikoj kategoriji pripada, ovaj postupak zahtijeva
sloenu metodologiju. Neke plemike obitelji nisu ivjele u gradu u kojem su stekle
plemiku titulu, ve u nekom drugom gradu.4 Neke obitelji mogle su biti u statusu
plemia u jednoj komuni, a graana u drugoj.5 Mnogo ih je ivjelo u Italiji. Plemstvo
koje je ivjelo izvan komune trebalo je, ipak, paziti da ne izgubi pravo na pripad-
nost plemstvu zbog nedolazaka i nepotvrivanja u gradskom vijeu kroz dvije ge-
neracije, pa su plemi u poodmakloj dobi ili njegov nasljednik znali doi na pokoju
sjednicu samo da ne bi izgubili to pravo. Pravo ekskluzivne politike participacije
domaih plemia bilo je narueno ve mletakim primatom, ali i mletakom po-
drkom puanima i pozivanju najuglednijih meu njima (tj. graanima) u gradska
vijea. Ovaj se proces intenzivirao u 18. stoljeu, pri emu su se novodoli odmah
ograivali od sloja kojem su dotad pripadali. Unato agregacijama, u 18. je stolje-
u ipak u pojedinim gradovima dolazilo do drastinog opadanja broja plemikih
obitelji te se sve javne slube nisu mogle popunjavati plemiima, zbog ega su neki
morali preuzimati vie dunosti.
Tijekom 18. stoljea provincija Dalmacija udvostruila je broj stanovnika, a broj
stanovnika u glavnom gradu Zadru narastao je s oko 3000 na oko 5000 stanovni-
ka od poetka do kraja stoljea, pri emu je 1795. u ukupnoj populaciji bilo oko

4
Razgranatu i radom na izvorima metodoloki dobro osmiljenu klasifikaciju razliitih kategorija plem-
stva koje je mogue zatei u Trogiru daje Mladen Andreis, a ovdje je donosimo jer je primjenjiva i na sve
druge dalmatinske komune. Plemstvo Trogira ini plemstvo Trogira kao matinog grada/komune koje
uivaju njegovi graani te plemstvo Trogira koje uivaju pripadnici stalnoga stanovnitva drugih gradova/
komuna. Tu je i dravno plemstvo Venecije (nobile ili conte) koje uivaju pripadnici domaega plemstva
koji stalno ive u gradu, pripadnici domaega plemstva koji stalno ive u drugim gradovima i obitelji koje
povremeno ive u gradu kao trogirski graani. U Trogiru ive i trogirski graani koji uivaju plemstvo
drugih gradova/komuna te oni koji posjeduju plemiki naslov u drugim dravno-pravnim entitetima.
Vidi: Mladen Andreis, Metodoloki pristup analizi dalmatinskoga gradskog plemstva: primjer analize tro-
girskoga plemstva od 13. stoljea do kraja prve austrijske uprave (1805.), Acta Histriae, sv. 16, br. 1-2, Koper
2008., 1-36. Vidi i: M. Andreis, Trogirsko plemstvo do kraja prve austrijske uprave u Dalmaciji (1805.), Trogir
2006.
5
Andreis tako navodi: Tako se npr. brak sklopljen 23. studenog 1749. u Trogiru izmeu Silvija Dra-
gazza i Ane Gavall prema nobilitetu dri brakom budvanskog plemia i kretske plemkinje, no s obzirom
na pripadnost stalnom stanovnitvu rije je o braku dvoje trogirskih graana (Silvije Dragazzo agregiran je
god. 1773. u trogirsko Vijee, no u vrijeme sklapanja braka nije bio trogirski plemi). (M. Andreis, Meto-
doloki pristup, 27).

100 U potrazi za mirom i blagostanjem

Hrvatska povijest V.indb 100 26.4.2013 14:26:18


1,2 % plemia (raunajui ene i djecu).6 Naime, u
Zadru se ve polovicom 17. stoljea broj plemi-
kih obitelji smanjio na dvadesetak, to se nije puno
promijenilo do kraja 18. stoljea. Godine 1793. u
svega 21 zadarskoj plemikoj obitelji bilo je 59 oso-
ba, a dio njih izgleda nije ni stalno ivio u Zadru.
Zadarsko veliko vijee je periodino popunjavano
ve od 17. stoljea, no sa slabim rezultatima zbog
bolesti, ratova, izumiranja i odseljavanja brojnih
obitelji. Opet je to uinjeno 1796. kad su u plemi-
ku opinu primljene brojne nove obitelji, preteno
talijanskog podrijetla. Bile su tu i obitelji iz zale-
a te obitelji koje su plemstvo ve dobile u nekim
oblinjim gradovima. Njihove je naslove priznala
i nova austrijska vlast. U Splitu je 1750. popisano
est obitelji s titulom conte i 105 obitelji s titulom
signor (ovdje je termin katkad istoznaan s titulom
domino koja se rijetko javlja).7
Mladen Andreis je na temelju kritike analize ra-
znih izvora izraunao da je u gradu i predgrau
Trogira 1795. bilo formalno gledajui 46 plemi-
kih obitelji, ali realno 35 obitelji koje su ivjele u
samome gradu prema 15 graanskih (2,8 %) te
505 obitelji puana (91 %) naime ostale su tro-
girske plemike obitelji stalno ivjele u raznim
drugim dalmatinskim gradovima. Na osnovu toga
Palaa obitelji Battiala-Lazzarini, udio plemikih obitelji u odnosu prema ostalim slojevima bio je oko 6 %, a udio
Labin plemstva u ukupnoj populaciji ak i manji jer su plemike obitelji imale manje djece
Zgrada je graena tijekom 17. i prve od obitelji puana. S obzirom na udio od 5,5 % polovicom 16. stoljea, dva stoljea
polovice 18. stoljea. Jedna je od kasnije se i nije dogodio velik pomak.8 Isti autor konstatira da je trogirsko plemstvo
najreprezentativnijih baroknih palaa u 18. stoljeu sklapalo najvie brakova s pripadnicima plemstva, pri emu je brakova
toga razdoblja u Istri. Danas Narodni s plemstvom iz drugih komuna znalo biti i do 50 %, dok je svaki peti brak sklapan s
muzej Labin. pripadnicima graanstva. Radilo se dakle o iznimno velikoj mobilnosti plemikog
sloja unutar i izvan Dalmacije, ali i o prilinoj drutvenoj mobilnosti.
Na elo gradova i katela, kao i ostalih naselja urbanog tipa u Istri, bili su takoer
postavljani mletaki plemii, koji su dijelom imali jurisdikciju i nad seoskim po-
drujem. Mletaki dio Istre obilovao je feudima, pri emu je daleko najvei broj njih
pripadao plemikim obiteljima preteno stalno naseljenima izvan Istre, u Mlecima
i Venetu, a posjedima je rukovodio upravitelj po naelima koja su vrijedila u cijeloj
Mletakoj Republici. Moe se konstatirati da je u Mletakoj Istri mletako plemstvo
dominiralo i gospodarski i politiki. Ranonovovjekovne migracije, tijekom kojih je
dobar dio Istre napuen novodolim stanovnitvom raznolikoga etnikog podrije-
tla, znatno je utjecao na razne aspekte ivota u Istri, no vrlo malo na promjene u
drutvenom raslojavanju. Slino se moe konstatirati i za Pazinsku kneiju te Rijeku.

6
Vera Graovac, Populacijski razvoj Zadra, Geoadria, vol. 9, br. 1., Zadar 2004., 58-59.
7
Danica Boi-Buani, Privatni i drutveni ivot Splita u osamnaestom stoljeu, Zagreb 1982., 17-18.
8
M. Andreis, Metodoloki pristup, 20-24.

Nataa tefanec / Plemstvo 101

Hrvatska povijest V.indb 101 26.4.2013 14:26:18


Ovi dijelovi hrvatskoga ranonovovjekovnog prostora pripadali su izravno Habsbur- Palaa Garagnin
govcima, pri emu je Kneija bila sastavljena od niza feudalnih vlastelinstava koja (Garagnin-Fanfogna),
su funkcionirala u sustavu habsburkih Nasljednih zemalja, a karakterizirala ju je danas Muzej grada Trogira
prisutnost dvije razine uprave, zemaljske/kneijske i kneevske. Pritom su zemalj- Obitelj Garagnin gradi palau
ski organi politiki i zakonodavno bili podreeni kneevskima. Kneija je najee polovicom 18. stoljea, na mjestu niza
davana u zakup, a zakupci su se esto izmjenjivali, to se loe odraavalo i na nie planski otkupljivanih parcela,
plemike slojeve, mada su ovi uvijek bili u relativno dobroj situaciji s obzirom na te je spaja sa starom palaom
u jedinstven gospodarsko-stambeni
injenicu da su raspolagali boljim oranicama i panjacima, ali i umama. kompleks. Potkrovlje je bilo
Tijekom 18. stoljea pripadnici domaeg plemstva nastanjenog u Dalmaciji, ali i rezervirano za kuhinju i pomone
prostore te sobe za sluge. Brojni
mletakog plemstva na slubi, poeli su ivjeti sve luksuznije, pratei trend razvije- saloni palae nalazili su se na prvom
nijih dijelova Europe, posebice Italije. Sa smirivanjem stanja nakon stoljea ratova katu, a bili su luksuzno opremani
stvorena su vea bogatstva. Nove obitelji su se tek etablirale, a esto su imale veliku namjetajem, koji je najee
financijsku mo. Dio starih obitelji takoer se dobro snaao. Plemstvo je imalo do- importiran iz Mletaka i drugih
voljno novca za luksuz, a intenzivna trgovina omoguavala je nabavu raznih sva- dijelova Italije. U prizemlju
kodnevnih potreptina i vrlo luksuznih stvari. Zahvaljujui istraivanjima Danice su se nalazili podrum i trgovine,
a u dvoritu prostori za ivotinje.
Boi-Buani i Natae Baji-arko o svakodnevici i nainu ivota u Splitu te Fani
Celio Cega u Trogiru u 18. stoljeu da spomenem samo neka imena imamo
niz pokazatelja i podataka koji su reprezentativni i za ostatak dalmatinskih patricija,
odnosno plemike populacije u Dalmaciji.
Interijeri plemikih kua doivjeli su preobrazbu slijedili su se modni trendovi
i kue se opremalo skupocjenijim namjetajem. Postojale su razlike od grada do
grada. U Trogiru se gradilo jednostavnim stilom (baroknim, tek s kanjenjem i

102 U potrazi za mirom i blagostanjem

Hrvatska povijest V.indb 102 26.4.2013 14:26:20


klasicistikim) i ne preraskono, pri emu je posebno vanjski izgled bio mnogo ma-
nje raskoan nego unutranjost.
Izmeu ostalih, isticala se vrlo imuna obitelj Garagnin, koja je cijelo 18. stoljee
kupovala razliite parcele i objekte oko svoje stare palae u Trogiru ne bi li oko 1763.
poela graditi novu palau s gospodarskim zgradama (danas Muzej grada Trogira),
a zatim i renovirati staru u istom sklopu, to je trajalo do kraja stoljea.9 Palaa je bila
namjetena na slian nain kao i ostale plemike kue u Trogiru i u gradovima poput
Splita, ibenika, itd. Naprimjer, sveprisutne krinje su u gradovima zamjenjivane ili
nadopunjavane ormarima i kredencima, u kue se poelo postavljati vie stolova od
jednog, i to raznih oblika i veliina, a kupovalo se i luksuznije i vee krevete te luksu-
zniju posteljinu. U kuama je bilo sve vie udobnih naslonjaa (poltrone) i sjedalica
(careghe) s jastucima, presvuenih tkaninom ili koom. Stakleni predmeti vie nisu
bili toliko prisutni, ali od poetka 18. stoljea znatno je porastao broj porculanskih
predmeta i pribora za jelo, predmeta od majolike, kao i predmeta od srebra. Stva-
ri se esto naruivalo u Mlecima i gotove uvozilo brodovima, a domae majstore
se zvalo za popravke. Ove pomake pratila je i raskonija priprema jela te upotreba
skupocjenih namirnica. O tome svjedoi opis smjetaja kuhinje i blagovaonice te
naina prehrane u palai obitelji Garagnin u Trogiru te analiza stambenog prostora
u njihovoj gospodarskoj kui, odnosno ljetnikovcu, u Katel Starom u 18. stoljeu.10
Kultura plemikog stanovanja bila je u Dalmaciji toga vremena na visokoj razini, a
pred kraj razdoblja mletake vlasti dolo je i do bitnih intervencija u samo gradsko
tkivo, kao to su dogradnje kua i ureenja ulica.
Nadalje, veliki pomaci osjeali su se i u odijevanju. Split je u 18. stoljeu pratio eu-
ropske modne trendove, koje su bogatiji stanovnici grada upoznavali kroz trgova-
ke aktivnosti i kolovanje u inozemstvu. Veina je modnih utjecaja u 18. stoljeu
dolazila iz Mletaka, ali je u europskim okvirima na talijansku modu uvelike utjecala
i ona parika. Temeljna istraivanja D. Boi-Buani i F. Celio Cega takoer obilu-
ju detaljima kakvih jo uvijek nemamo za kontinentalno plemstvo. U 18. stoljeu
ve se jasno razlikovao gradski stil odijevanja od onog narodnog. Dijelovi odjee,
kao primjerice kamiole, koje su isprva bile dio gradske odjee, mogle su u 18. stolje-
u biti krojene po uzoru na narodnu nonju ili u narodnom stilu alla national, alla
schiavona no i tada se radilo o skupocjenim odjevnim predmetima koji su samo
stilski preuzimali elemente narodne nonje ili ak osmanske odjee. Razni dijelovi
odjee esto su potjecali iz raznih talijanskih pokrajina jer je visoka moda dalma-
tinskog plemstva preteno pratila talijanske uzore. Vrste i dijelovi enske i muke
plemike i graanske odjee izraivali su se od najraznovrsnijih biranih i skupo-
cjenih materijala (domae fine nizozemske rae, padovanske oje, damasta, tafta,
krlata, razliitih flandrijskih sukana, svile, brokata, atlasa, baruna itd.), a ukraavali
se vezovima, ipkama i ukrasima od zlata i srebra. Mufovi, rukavice, pokrivala za
glavu (u 18. stoljeu kornete francuskog podrijetla) te donje rublje postaju brojni-
ji i skupocjeniji i prate modne trendove, kao uostalom i frizure. Modne novosti u
odijevanju plemkinja polovicom 18. stoljea ine andrijen, vrsta haljine francuskog
podrijetla, s brojnim dodacima za pridravanje, milordin, gornji dio odjee, veladin
ili enski haljetak, abito ili gornja haljina, ali i zamberluk, ogrta s kapuljaom uskih

9
Fani Celio Cega, Svakidanji ivot grada Trogira od sredine 18. do sredine 19. stoljea, Split 2003., 45-50.
10
F. Celio Cega, Svakidanji ivot grada Trogira, 50-72.; F. Celio Cega, Kuhinja, blagovanje, prehrana u
plemikoj palai u 18. st., Etnoloka istraivanja, br. 12/13, Zagreb 2008., 285-298.

Nataa tefanec / Plemstvo 103

Hrvatska povijest V.indb 103 26.4.2013 14:26:21


rukava istonog podrijetla, izraivan od ponajboljih materijala i krzana. Nadalje,
plemii kroz cijelo 18. stoljee nose komplet moderan u Francuskoj izmeu 1670.
i 1715. koji su sainjavali velada (ogrta, sako), prsluk, kamiola i kratke hlae do
koljena te stoga i svilene ili pamune arape do koljena, a sve vie i kravata. U 18.
stoljeu obilno su se nosile i vlasulje koje su iz mode izale tek krajem stoljea. Jedan
od glavnih odjevnih predmeta bio je podui sako, abito. Tu su bili i razliiti ogrtai
(tabaro, zamberluci te deblja japundeta ili kine kabanice).
Ve ovaj najui izbor muke i enske odjee pokazuje svu raznolikost bogatog, ele-
gantnog i skupocjenog naina odijevanja dalmatinskih pomodnih plemia u 18.
stoljeu. Takoer, ve od 17. stoljea u salonima plemikih kua i palaa odravale
su se raznovrsne predstave i koncerti, a gradska vijea podupirala su rad kazalita.
Plemstvo je, kao najobrazovaniji sloj, u svojim kuama dralo biblioteke i arhive,
a po Dalmaciji se od poetka stoljea osnivaju i razne obrazovne ustanove (Ilirska
akademija u Splitu; agrarne akademije u Splitu, Zadru i Katel Lukiu). U ovom
stoljeu sve rjeih ratova, u Dalmaciji su opstali i razni viteki turniri koji su pro-
micali plemiku etiku i simboliku, koja se ogledala u luksuznomu ivotu s jedne, te
kodeksu asti i ratnoj vjetini (barem simbolino) s druge strane.

* * *

Dalmatinsko zalee je u 18. stoljeu jo uvijek bilo zaseban svijet, mada se postupno
poelo integrirati s obalnim dijelovima. Mleani su u svojim vojnim postrojbama
u zaleu koristili laku konjicu (Cavalleria Croati, Croati a cavallo) i ostale elitnije je-
dinice (oltramarini) iji su zapovjedni kadar najee inili pripadnici domaih pa-
tricijskih obitelji. Za zasluge u ratu ovi pripadnici gradskog plemstva bili su dobro
nagraivani, a neki zapovjednici iz drugih slojeva bi za zasluge bili primani u krug
patricija u svojim gradovima. Kao gradski plemii oni u zaleu nisu imali nikakvih
ovlasti, osim ako bi im Magistrat nad feudima dodijelio feudalne investiture i mle-
take plemike naslove ili samo investiture. Dio ovih patricija katkada se iseljavao,
esto u Italiju, no zadravali su naslove i titule te im je mletaki Magistrat nad feu-
dima tijekom 18. stoljea znao potvrivati plemiku titulu. Recimo, 1740., mukim
potomcima kavaljera Ivana Radoa (koji je 1670. odlikovan za brojne vojne zasluge i
vjernu slubu kao Colonnello, Conte, Sargente Maggiore di Battaglia i Sopraintendante
della Natione Oltramarina), koji su u to vrijeme stalno obitavali u Parmi, ali su se i
dalje vodili u popisu trogirskoga patricijata.11
Ponajprije tijekom Kandijskoga (16451669), a onda i Morejskoga rata (16841699),
u zalee Dalmacije, tek osloboeno od osmanske vlasti, ali i na obalu i otoke nase-
ljavale su se velike skupine takozvanog morlakog, katolikog i pravoslavnog stanov-
nitva, koje nisu poznavale plemiku stratifikaciju. Vjerna i predana sluba morla-
kih narodnih starjeina koji su u ratu vodili domae postrojbe bila je nagraivana
dodjeljivanjem (investitura) zemljinih posjeda u zaleu, posebno nakon velikih
akcija oslobaanja. Da bi se bolje koristili lokalnim stanovnitvom za zatitu novo-
steenih prostora, ali i bolje uredili njegovo funkcioniranje u mirnim vremenima

11
Lovorka orali Maja Katui, Conte Veneto i Cavaliere di San Marco. Ivan Rado (o. 1616.-1686.),
Povijesni prilozi, god. 27, br. 35, Zagreb 2008., 193-207.

104 U potrazi za mirom i blagostanjem

Hrvatska povijest V.indb 104 26.4.2013 14:26:21


koordiniranje i nadgledanje naseljavanja novodolih, reguliranje stanja, odravanje
mira Mleani su meu lokalnim stanovnitvom poticali formiranje uskoga povla-
tenog sloja kao posrednika izmeu sredinje vlasti i stanovnitva u zaleu. Dok je
privilegirani sloj gradova jo uvijek bio onaj patricijski, u zaleu se tijekom 17. i 18.
stoljea oblikovao uski sloj meritokracije koja je stjecala imanja u zaleu, na obali i
na otocima. Pripadnici toga sloja, ponajprije oni imenovani na pozicije harambaa,
serdara i sopraintendanata, kao Jankovii, Smiljanii, Milkovii, Nakii, Sinobadi,
Manduii, Mitrovii i drugi, esto bi od mletake vlasti dobili materijalne nagra-
de (posjede, kue ili plau), obvezali bi se na lojalnost i vojnu slubu, a zauzvrat bi
kontrolirali vojne jedinice u zaleu. S vremenom su ovi starjeine poeli dobivati
naslove i titule. Najee se dodjeljivao lanac s medaljom koji je pratio ulazak u red
kavaljera sv. Marka (mletaki viteki red Cavalieri di San Marco). Primanje u red sv.
Marka nije osiguravalo ulazak u krug mletakih patricija, ni prava politike partici-
pacije u Mlecima, ali su nosioce i njihove obitelji zbog vojnih zasluga za Republiku
svrstavali meu privilegirane pripadnike dalmatinskog drutva, iako (jo) nisu bili
dio klasinoga dalmatinskog patricijata. Poetkom 18. stoljea serdar Jovan Sinobad
je Sopraintendente di Morlacchi u Kninskoj krajini, a slubu dobiva zbog uspjeha i za-
sluga koje je postigao u borbama s Osmanlijama krajem 17. i poetkom 18. stoljea.
Dud ga 1696. proglaava kavaljerom sv. Marka i odlikuje ga medaljom vrijednom
tri stotine dukata te mu daje pravo nositi sablju i mamuze od zlata, prigodno odijelo
te sva obiljeja koja dolaze s tim naslovom. Sinobad je dobio posjede oko Knina, a
posjedovao je i kue u gradovima u zaleu. Godine 1714., godinu dana prije njegove
smrti, koja je uslijedila u arci nakon uspjenog boja s Osmanlijama kod Glamoa,
mletaki providur imenovao je Sinobada pukovnikom i sopraintendantom za Dr-
niku i Vrliku krajinu.12
Istaknute obitelji koristile su svoj novac i slube da
bi se popele jo vie u drutvenoj hijerarhiji, stekle
naslov conte, ali i ule u gradska plemika vijea.
Postojali su razni mehanizmi kojima se to ostvari-
valo. U 18. stoljeu, s jenjavanjem ratova, poinje
reformiranje vojnih postrojbi na podruju Dalma-
cije, pri emu je sve vie ovlasti poela preuzimati
civilna uprava. Spomenute istaknute i zaslune
obitelji inkorporiralo se u redove mletake civilne
uprave, ime su zadrale povlateni poloaj u dal-
matinskom drutvu. Starjeine su, osim imanja i
plae, znali dobivati dragocjenosti i luksuznu odje-
u na dar, ali i kue u gradovima (Ilija Smiljani ve
1653. dobiva kuu u Zadru). Neki serdari, kao sin
Zavie Jankovia, Ilija, dobivaju titulu conte (1705).
Njihova svakodnevna prisutnost u komunama
bila je sve vea, neki su poeli ulaziti u trgovake
Kneevska toga, 18. stoljee poslove s mletakim graanima, a oni bogatiji kupovali su zemlje na obali i otocima.
(Dubrovaki muzeji) Tako je nasljednik Stojana Jankovia 1701. kupio polovicu Oliba za 8000 dukata.
Nadalje, plemii iz gradova, ali i razni plemii iz Mletake Republike i Italije, bili su

12
Piero Pazzi, I Cavalieri di San Marco: Storia documentata, Perasto 2007., 250-251.; Tea Mayhew, Dalma-
tia between Ottoman and Venetian Rule. Contado di Zara 1645-1718, Viella-Roma 2008., 82, 84, 237.

Nataa tefanec / Plemstvo 105

Hrvatska povijest V.indb 105 26.4.2013 14:26:22


prema 18. stoljeu itekako zainteresirani za vraanje svojih starih posjeda u zaleu
ili zadobivanje novih za razvoj poljoprivrednih gospodarstava. Jedan od poznatijih
primjera bio je feud obitelji Borelli u Vrani, koji su pripadnici te obitelji dobili u 17.
stoljeu zajedno s plemikim naslovom, a u koji su puno ulagali pokuavajui ga
poljoprivredno modernizirati. Slino tome, obitelj Garagnin je krajem 18. stoljea
otvorila rudnik eljeza, talionicu i kovanicu na Perui te investirala u posjede u za-
leu, radionice za proizvodnju voska i mastionice. Uglavnom, tijekom 18. stoljea, u
okvirima politikog, ali i svakodnevnog, ladanjskog ivota na posjedima u zaleu,
stvarala su se brojna poznanstva i interesne klike koja su pogodovale integraciji bo-
gatih, podrijetlom morlakih obitelji iz zalea (posebice onih s naslovom kavaljera
ili titulom conte) s dalmatinskim, ali i mletakim i uope talijanskim patricijima, od-
nosno gradskim plemstvom.

Dubrovaka vlastela
Za razliku od dalmatinskih, istarskih i bokeljskih patricija koji su, uglavnom za-
hvaljujui mletakom posredovanju, ve u ranijim stoljeima izgubili ekskluzivni
nadzor nad politikim djelovanjem u svojim komunama, dubrovaka vlastela je taj
ekskluzivitet odravala do kraja Republike. Mada je ve 1664. donesena odluka o
primanju deset graanskih obitelji meu vlastelu, do prve agregacije ekalo se do
1666. kad je Veliko vijee odluilo ublaiti endogamijske propise. Ipak, u 18. stoljee
ulo se s konzervativnih pozicija, budui da je 1696. uslijedilo ponovno zatvaranje
vijea. U Dubrovniku su tako od samog poetka 18. stoljea postojale tri vlasteoske
skupine: novo plemstvo koje je sprjeavano u zaposjedanju vanih politikih slu-
bi, stara vlastela koja se enidbama povezala s novima (sorbonezi) te veina stare
vlastele koja je provodila endogamiju iskljuujui stare vlasteoske obitelji koje su se
priklonile novima (salamankezi). Ve se arko Muljai bavio istraivanjima ovih
dviju grupacija, kao i rekonstrukcijom mogueg podrijetla i znaenja ovih termi-
na no njihova je etimologija jo uvijek nerazjanjena. Jedino se zna da se radilo o
pogrdnim nazivima.13
to se tie udjela plemstva u ukupnoj populaciji Republike, treba konstatirati da je
on bio nizak uzme li se u obzir cijelo podruje Republike. Krajem razdoblja kojim se
bavimo, tj. pred kraj Republike, stanovnika je bilo oko 36.000. Tada je Republikom
vladalo oko 110120 punoljetnih mukaraca, dakle samo oko 0,3 % od ukupnog
broja stanovnika, dok je na Veliko vijee dolazilo i manje od pedeset ljudi (u ruj-
nu i listopadu Veliko vijee nije se sastajalo jer je vlastela tada odlazila u berbu i na
posjede, a kvorum za Senat u sluaju vanih poslova inilo bi dvadesetak osoba).
Ukupno, vlastele je, dakako, bilo vie nego to potvruju sjednice tijela. U razdoblju
17991800., u gradu i predgrau postojalo je 81 vlastelinsko domainstvo s ukupno
576 lanova iznad 14 godina, to je s izuzetkom slugu inilo oko 300 pripadnika vla-
stele. Muke i enske vlasteoske djece do 14 godina bilo je, pak, oko sto (enske djece
neto vie od muke), to bi ukupno inilo oko 400 pripadnika vlastele, ukupno oko
1,1 % u populaciji cijele Republike, od ega oko 180 mukaraca.

13
arko Muljai, Iz dubrovake prolosti, Zagreb 2006., 105-120.

106 U potrazi za mirom i blagostanjem

Hrvatska povijest V.indb 106 26.4.2013 14:26:22


Stjepan osi i Nenad Vekari konstatiraju da je osim poznate drutvene dinamike
uzrokovane podjelom na puane, graane i patricije, veliku ulogu u Dubrovniku
imala podjela na klanove, casate14 ta je podjela uvrena nedugo nakon Velike
zavjere kada su i sve neopredijeljene casate enidbenim vezama odluile pristupiti
jednom od klanova pri emu se jo uvijek moglo prelaziti iz klana u klan. Nakon
agregacije prijelazi su zapravo bili mogui jedino iz salamankekog klana u sorbo-
neki, no ne i obrnuto, jer su sorbonezi bili oneieni novom krvi. Treba imati na
umu da je ova krvna podjela imala i svoju politiko-ideoloku, a ne samo bioloku
dimenziju, no prva je s vremenom nestala te bitnih politikih razlika izmeu dvije
grupacije kao ni distinktivnih politikih programa i strategija zapravo nije bilo. Na-
dalje, koliko god suprotstavljeni bili, ovim je klanovima primarni interes bio zadr-
avanje nadmone pozicije u odnosu na ostalo dubrovako graanstvo i puk. Tako
se njihov sukob velikim dijelom odigravao kroz utjecaj na izborni postupak. Budui
da je postupak bio podeen za stanje dok je vlastela bila homogena, podvajanje je
dovelo do problema. Salamankezi su, dok su jo imali veinu u Senatu, pokuali
probleme rijeiti izmjenama izbornog sustava. Bioloki rast sorboneza osjeao se is-
prva u Velikom vijeu, pa su salamankezi reformama (1747. i 1749) de facto ukinuli
utjecaj Velikog vijea na izbor najviih slubi (knez, Malo vijee, suci), na koje su od
toga vremena birani lanovi Senata u kojem su veinu predstavljali salamankezi i u
koji se dolazilo samo kad bi se smru ili zareivanjem otvorilo novo mjesto. Uz jo
neke izmjene, Senat je postao najvanije politiko tijelo u Republici, ime su sala-
mankezi osigurali politike pozicije za due vrijeme i nadvladali brojani manjak
u Velikom vijeu. Neravnopravno sudjelovanje slamankekih rodova u Senatu i
stvaranje oligarhije dijela salamankekih rodova prouzroilo je sukob meu samim
salamankezima 1762/1763., a u njega se ukljuila i veina sorboneza. Sukob, koji je
rezultirao pravim borbama, a skoro i bezvlaem, zavrio je novim izbornim refor-
mama kojima su salamankezi ostali u veini i kojima su osigurani mehanizmi za
jednakomjerniju raspodjelu utjecaja meu salamankekim rodovima. Dio mlaih
sorboneza je zbog ove situacije napustio Republiku, tako da su salamankezi i na taj
nain ostvarili prevagu u politikim tijelima. Bioloku prednost salamankezi su iz-
gubili 1771. kada je broj sorboneza u Velikom vijeu prvi put premaio 50 % (54 od
ukupno 107 lanova), da bi zatim lagano rastao i 1800. bio gotovo 57 % u ukupnom
broju vlastele pedeset od ukupno 88 lanova Velikoga vijea.15 Unato laganom
slabljenju utjecaja uspjeli su prevladati i sukob 1781. u kojem su porazili sorboneze.
Kada su 1783., a onda i 1791., provedene nove izborne reforme, one vie nisu mo-
gle nadoknaditi brojanu insuficijenciju salamankeza, a onda i sve vlastele. Dakle,
brojnije ukljuivanje novih obitelji u vlasteoske redove kao i njihovo zaposjedanje
vanijih slubi ostvareno je preko sorboneke skupine u vrlo dugotrajnom procesu,
pri emu su salamankezi veim dijelom stoljea uspjeli zadrati politiku prevagu.
Budui da je i graanstvo ideoloki podravalo staleku podjelu dubrovakog dru-
tva, ona sama nikad nije bila ozbiljnije ugroena. Uslijed propadanja veine dubro-
vakih kolonija na Balkanu ve poetkom 18. stoljea te uslijed brojnih fluktuacija
trgovake i pomorske djelatnosti, Republika je poela ovisiti o drugima, ponajprije
o vanjskopolitikoj situaciji i iskoritavanju neutralnosti te je sve slabije kontrolirala

14
Stjepan osi Nenad Vekari, Dubrovaka vlastela izmeu roda i drave: salamankezi i sorbonezi, Za-
greb Dubrovnik 2005., 107.
15
Isto, 76-124., posebno 76-77.

Nataa tefanec / Plemstvo 107

Hrvatska povijest V.indb 107 26.4.2013 14:26:23


svoju vanjskopolitiku poziciju. U zadnjoj treini stoljea sve su ee bile podje-
le na pristae raznih stranih sila, temeljene na ekonomsko-politikim interesima
vlastele (rusofili, frankofili, austrofili, anglofili, republikanci, marittimi), a o emu
svjedoi i zanimljiv sluaj laviranja izmeu Francuza i Austrije te posljedina mla-
ka istraga protiv jakobinaca krajem stoljea, koja je trebala zadovoljiti obje strane
sile. Pojedinci iz obitelji Sorkoevi (Sorgo) su kao dio politike elite pokuali pre-
nijeti dio prosvjetiteljskih ideja u Dubrovaku Republiku (Mihina prosvjetiteljska
akademija trebala je promicati znanost i napredne ideje te okupljati ljude iz raznih
slojeva, nezadovoljne postojeim stanjem) i provesti reforme koje bi postojei sustav
dovele u pitanje, no bezuspjeno. U zadnjoj treini stoljea ostvaren je i niz drugih
obrazovnih i kulturnih institucija (Kolegij 1777., knjiara i knjigovenica, Occhijeva
tiskara 1783., pravna kola 1794., itd.) koje je dubrovaka vlastela brino pratila te
ograniavala i/ili cenzurirala njihov rad bojei se jakobinskih ideja, ali i naruavanja
neutralnog statusa Republike.
Uslijed ovih brojnih novih tendencija poelo je, ipak, naruavanje klanske i krvne
podjele te, posebno od 1797., povezivanje pojedinaca iz razliitih klanova na gos-
podarskim, ideolokim ili vanjskopolitikim osnovama, esto s oslanjanjem na neki
od europskih imperija. Ipak, nova rjeenja nisu pronaena, pa je Dubrovaka Repu-
blika nestala s politike scene prije nestanka staleke podjele dubrovakoga drutva.

* * *

Drutvene podjele koje su generirale politiku mo plemstva izgraivane su tijekom


srednjeg vijeka te su se tijekom nekoliko stoljea ranoga novog vijeka malo mije-
njale, napreui se do krajnjih granica ne bi li odrale plemiki primat u razliitim
dijelovima hrvatskoga ranonovovjekovnog prostora. Preslojavanje drutva na no-
vim osnovama te formiranje novih obrazaca (samo)identifikacije intenzivnije je za-
poelo u 19. stoljeu. Koliko god burni bili ovi i ostali politiko-ekonomski procesi
i potresi 19. stoljea, u Europi, ali i na hrvatskom prostoru, ostaje injenica da ih je
plemstvo kao drutveni sloj uspjelo nadivjeti te, vie ili manje vidljivo oku javnosti,
odrati status jo dugo nakon 1800.

108 U potrazi za mirom i blagostanjem

Hrvatska povijest V.indb 108 26.4.2013 14:26:23


Izvori i literatura

Neobjavljeni izvori: Brnardi, Vladimir: Hrvatska vojnika obitelj Kneevii od Svete


Helene, Povijesni prilozi, god. 26, br. 33, Zagreb 2007., 289309.
Hrvatski dravni arhiv, Zagreb: Acta banalia (HDA10); Acta Consilii
Regii Croatici (HDA12); Neoregistrata acta (HDA23;); Obi- Budak, Neven: Hrvatska i Slavonija u ranome novom vijeku, Zagreb
teljski arhivski fondovi. 2007.
Arhiv HAZU, Zagreb: Armales; Diplomata. Bush, Michael Laccohee: Rich Noble, Poor Noble, Manchester 1988.
Dravni arhiv u Dubrovniku: Acta Consilii Maioris; Acta Consilii Ro- Celio Cega, Fani: Svakidanji ivot grada Trogira od sredine 18. do sre-
gatorum; Diplomata et acta; Indice magistrature ed officiali nunc dine 19. stoljea, Split 2005.
Specchio del Maggior Consiglio dictum. Celio Cega, F.: Kuhinja, blagovanje, prehrana u plemikoj palai u 18.
Dravni arhiv u Zadru: Dukale i terminacije; Katastri Dalmacije 17. i st., Etnoloka istraivanja, br. 12/13, Zagreb 2008., 285298.
18. stoljea; Spisi generalnih providura; Spisi zadarskih knezova. orali, Lovorka: Bokeljski patriciji u mletakoj vojnoj slubi Cava-
Archivio di Stato di Venezia: Cancellaria inferiore: Cavalieri di San lieri di San Marco, Acta Histriae, vol. 16, br. 12, Koper 2008.,
Marco. Privilegi; Cancellaria Inferiore: Doge; Inquisitori di Stato. 137154.
Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb: Rijetkosti: Ostavtina obi- orali L. Katui, Maja: Conte Veneto i Cavaliere di San Marco
telji Kneevi. Ivan Rado (o. 1616.1686.), Povijesni prilozi, god. 27, br. 35,
Zagreb 2008., 193207.
Objavljeni izvori: osi, Stjepan Vekari, Nenad: Dubrovaka vlastela izmeu roda i
drave: salamankezi i sorbonezi, Zagreb Dubrovnik 2005.
Desnica, Boko: Istorija kotarskih uskoka, 1646.1749, sv. III, Beo-
grad 1950.1951. Endres, Rudolf: Adel in der frhen Neuzeit, Mnchen 1993.
Kreli, Baltazar Adam: Annuae ili historija 17481767., preveo Vla- Grani, Miroslav: Dalmatinske obitelji u Libro aureo dei veri titolati
dimir Gortan, Zagreb 1952. mletakog magistrata nad feudima, Radovi, Razdio povijesnih
znanosti Filozofski fakultet Sveuilita u Splitu, br. 17 (30), Zadar
Literatura: 1992., 159207.
Graovac, Vera: Populacijski razvoj Zadra, Geoadria, sv. 9, br. 1, Zadar
Adamek, Josip: Ekonomsko-drutveni razvoj u Hrvatskoj i Slavoniji u 2004., 5172.
18. stoljeu, u: Drutveni razvoj u Hrvatskoj (od 16. stoljea do po-
etka 20. stoljea), uredila Mirjana Gross, Zagreb 1981., 5982. Historija naroda Jugoslavije, sv. II, uredili Branislav urev, Bogo
Grafenauer i Jorjo Tadi, Zagreb 1959.
Andreis Mladen: Trogirsko plemstvo do kraja prve austrijske uprave u
Dalmaciji (1805.), Trogir 2006. Holjevac, eljko Moaanin, Nenad: Hrvatsko-slavonska Vojna kraji-
na i Hrvati pod vlau Osmanskog Carstva u ranome novom vije-
Andreis, M.: Metodoloki pristup analizi dalmatinskoga gradskog ku, Zagreb 2007.
plemstva: primjer analize trogirskoga plemstva od 13. stoljea
do kraja prve austrijske uprave (1805.), Acta Histriae, vol. 16, br. Horbec, Ivana: Homo principis et homo statuum. Banska sluba za vla-
12, Koper 2008., 136. davine Marije Terezije, Povijesni prilozi, god. 28, br. 37, Zagreb
2009., 283316.
Baji-arko, Nataa: Split kao trgovako i tranzitno sredite na razmeu
istoka i zapada u 18. stoljeu, Split 2004. Horbec, I.: Razvoj uprave i javnih slubi Banske Hrvatske u vrijeme vla-
davine Marije Terezije, doktorska disertacija, Filozofski fakultet
Benyovsky Irena: Popis javnih zgrada u Trogiru 1789. godine, Povije- Sveuilita u Zagrebu, Zagreb 2009.
sni prilozi, god. 24, br. 29, Zagreb 2005., 191210.
Juki, Ivana: Hrvatska pragmatika sankcija: cum Regi, tum Patriae,
Bojnii Ivan: Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nrnberg 1899. doktorska disertacija, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu,
(pretisak: Zagreb 1995). Zagreb 2009.
Boi-Buani, Danica: Privatni i drutveni ivot Splita u osamnae- Karaman, Igor: Privredni ivot Banske Hrvatske od 1700. do 1850,
stom stoljeu, Zagreb 1982. Zagreb 1989.
Boi-Buani, D.: Juna Hrvatska u europskome fiziokratskom pokre- Karaman, I.: Poega u srcu Slavonije, Jastrebarsko 1997.
tu. Pokret za obnovu gospodarstva, gospodarske akademije, ogled-
ni vrtovi i poljodjelske kole druge polovice XVIII. i poetka XIX. Karbi, Damir: Plemstvo definicija, vrste, uloga, Povijesni prilozi,
st., Split 1995. god. 25, br. 31, Zagreb 2006., 1121.

Nataa tefanec / Plemstvo 109

Hrvatska povijest V.indb 109 26.4.2013 14:26:23


Kaser, Karl: Slobodan seljak i vojnik, sv. III, Zagreb 1977. Muljai, arko: Iz dubrovake prolosti, Zagreb 2006.
Kolumbi, Jelena: Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Radovi Zavo- Ori Slavetiki, Adam: Rod Oria, Zagreb 1943.
da za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv. 47, Zagreb Zadar Pazzi, Piero: I Cavalieri di San Marco: Storia documentata, Perasto
2005., 2798. 2007.
Kolumbi, J.: Ninsko plemstvo u XVII. i XVIII. stoljeu, Radovi Zavo- Peri, Jelka: ibenska kua od najstarijih vremena do konca 18. stolje-
da za povijesne znanosti HAZU u Zadru, br. 48, Zagreb Zadar a, Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. 2, Zadar 1955., 233271.
2006., 413437. Povijest Hrvata, knj. II (Od kraja 15. st. do kraja Prvoga svjetskog rata),
Krivoi, Stjepan: Stanovnitvo Dubrovnika i demografske promjene u uredili Mirko Valenti i Lovorka orali, Zagreb 2005.
prolosti, Dubrovnik 1990. Preinfalk, Miha: Auerspergi in njihove povezave s Hrvako, Povijesni
Lonza, Nella: Pod platem pravde, Dubrovnik 1997. prilozi, god. 24, br. 29, Zagreb 2005., 7999.
Lonza, N.: Kazalite vlasti: Dubrovaki ceremonijal u 18. stoljeu, Za- Scott, Hamish M.: The European Nobilities in the Seventeenth and
greb Dubrovnik 2009. Eighteenth Centuries. Northern, Central and Eastern Europe, vol.
Ljubovi, Enver: Senjski uskoci i plemii Vukasovii i njihovi grbovi, 2, London New York 1995.
Senjski zbornik, br. 33, Senj 2006., 6378. Vekari, Nenad: Nevidljive pukotine: dubrovaki vlasteoski klanovi, Za-
Mayhew, Tea: Dalmatia between Ottoman and Venetian Rule. Contado greb Dubrovnik 2009.
di Zara 16451718, Viella Roma 2008. Vekari, N. et al.: Vrijeme enidbe i ritam poroda: Dubrovnik i njegova
Milkovi, Kristina: Poloaj asnika prema zakonskoj regulativi za okolica od 17. do 19. stoljea, Zagreb Dubrovnik 2000.
Vojnu krajinu: Krajika prava (1754.) i Osnovni krajiki zakon Vrandei, Josip Bertoa, Miroslav: Dalmacija, Dubrovnik i Istra u
(1807.), Povijesni prilozi, god. 25, br. 31, Zagreb 2006., 161182. ranome novome vijeku, Zagreb 2007.
Mlinari, Dubravka: Mala aria i socio-migracijska kretanja u sjever- Vrbanus, Milan: Drutveno-ekonomske prilike u Slavoniji krajem 17.
noj Dalmaciji u 18. stoljeu, doktorska disertacija, Filozofski fa- i poetkom 18. stoljea, doktorska disertacija, Filozofski fakultet
kultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb 2004. Sveuilita u Zagrebu, Zagreb 2005.

110 U potrazi za mirom i blagostanjem

Hrvatska povijest V.indb 110 26.4.2013 14:26:23