You are on page 1of 3

79 godina od smrti Džemaludina Čauševića: Prosvjetitelj i reformator koji je vodio Bošnjake

naprijed

28. marta 1938. godine, na Ahiret je preselio Džemaluddin ef. Čaušević. Ta vijest koja se poput
svjetlosti proširila Bosnom, pogodila je sve Bošnjake.
Najbolje to opisuje u svome tekstu hafiz Mehmed Pandža: „Nestalo je iz naše sredine
najkrupnije ličnosti našeg društvenog života. U pnedjeljak, 28. marta zaklopio je za vječna
vremena svoje blage i uvijek nasmijane oči veliki narodni borac, vođa i učitelj, merhum
Džemaludin Čaušević. Umro je čovjek koji je čitav svoj život žrtvovao dobru i interesima svoje
vjerske zajednice. Kroz svoju burnu, ali i slavnu, petvjekovnu historijsku prošlost muslimani
Herceg-Bosne nijesu možda imali ovako velikog muža, koji je svoji svestranim radom duboko
zadro u socijalni život svoje zajednice i u svim pravcima uspješno radio ostavljajući svugdje
tragove toga svoga nesebičnog rada.“ 1
Džemaludin Čaušević rođen 28. Decembra 1870. je u naselju Arapuša, nedaleko od Bosanske
Krupe. Početno vjersko obrazovanje (mekteb) završio je pred svojim ocem Ali-hodžom, a
srednje u medresi u Bihaću, pred profesorom Ahmedom Sabit-efendijom Ribićem – Širazijom.
Kada je napunio 17 godina, otišao je u Istanbul na daljnje školovanje, te je u to vrijeme svoje ime
iskazivao kao Mehmed. U Istanbulu je 1903. godine završio Pravni fakultet.
Po povratku sa svog istanbulskog školovanja u Bosnu na samom početku dvadesetog stoljeća,
Mehmed Džemaludin Čaušević prihvata se posla prvenstveno na prosvjetnom planu.

Praktički, od samog početka svog članstva u Ulema-medžlisu od 1905. godine, Čaušević je po
Bosni obilazio islamske škole želeći istražiti i ustanoviti pravo stanje u njima.

Ne treba posebno ukazivati da je Čaušević brzo doživio veliko razočarenje. Bošnjaci su medrese
držali ne samo u jednom konzervativnom, već je bolje kazati u jednom konzerviranom stanju.
Čini nam se da je ta činjenica na Čauševića posebno ostavila dubok pečat i presudno opredijelila
glavne tokove njegova kasnijeg reformatorskog rada u Bosni.

Naravno, pitanje obrazovanja bosanskih muslimana, odnosno Bošnjaka, bilo je u samom središtu
Čauševićeva dugogodišnjeg reformatosrkog rada. Pa, ipak, on se često, kao i mnogi njemu
savremeni islamski reformatori u Bosni ili drugdje u islamskom svijetu, bavio i pitanjima kao što
su pokrivanje žene i njenog hidžaba, nošenje šešira, bankovne kamate, zatim pitanjem da li
musliman smije služiti vojsku u državi čiji je suveren nemusliman, itd.

Čaušević kao mesnevihan

Džemaludin Čaušević sa šesnaest godina odlazi na studije u Carigrad, gdje ostaje narednih
sedamnaest godina. Tada se počeo zanimati i za tesavvuf gdje je, u čuvenoj mevlevijskoj tekiji
1 Vidi: E. Karić i M. Demirović, Reis Džemaludin Čaušević – Prosvjetitelj i reformator,
str. 158.

ispravne orijentacije i savremene interpretacije islama. pobožan. najistaknutijim znalcem tesavvufa h. Muallim i Misbah) i kalendar Mekteb. Koliko je to veliki i ozbiljan posao bio.). kao i drugim mjestima BiH. čime je htio pridobiti konzervativne slojeve našeg društva. morao je napustiti Tursku i prijeći u Arabiju. Mesneviju je počeo kazivati prvo u Mevlevijskoj tekiji na Bendbaši (1911. u to vrijeme. – 1928. Zbog političkog djelovanja za vrijeme studija. Za reisul-ulemu muslimana BiH izabran je 1913. pa su njegovi dersovi ličili na prave vazove. a potom u kući Hadži Mujage Merhemića (1917. dalekovid. govori podatak da je još za njegova života izdato preko 500 000 primjeraka raznih vjerskih knjiga. U svom kazivanju Mesnevije došao je do Drugog sveska.na Galati stupio u red mevlevija.). i svuda je bio rado slušan i lijepo priman. U svemu tome je učestvovao bilo kao autor. Zalagao se za vjerski. kao vanjski dopisnik carigradskih listova. pisao zapažene reportaže o životu tamošnjeg stanovništva. Muhamed Esad-dedetom. odakle je. Tesavvuf i perzijski jezik učio je pred. bilo kao urednik ili izdavač. a 1928. Hrabar. kada prestaje sa dersovima pošto se razišao sa Hadži Mujagom u stavu oko otkrivanja muslimanki. Pandžom uradio je prijevod Kur’ana (Kur’an časni). a kasnije u Egipat i Jemen. godine. U kazivanju Mesnevije puno se bazirao na komentare bejtova. Bio je veoma učen. gdje je uzeo učešća u mladoturskom pokretu. Bio je blage naravi i vedra duha. a u odbrani svojih stavova odlučan i nepokolebljiv.. Dešavalo se da bi ponekad stigao prevesti i protumačiti svega nekoliko bejtova. – 1917. energičan i dobronamjeran. Arebicom je štampao preko 40 naslova. Vjerovatno da zbog takvog pristupa Mesneviji i nije stigao više prevesti nego jedan svezak i . prosvjetni i kulturni napredak bh. U Prvom svjetskom ratu pokazao se kao veliki zaštitnik sirotinje i muslimanskih vojnika. Sa hafiz Muhamed-ef. godine imenovan je za prvog reisul- ulemu muslimana Kraljevine Jugoslavije. izdavao tri časopisa (Tarik. Dugi niz godina održavao je redovno vazove u Begovoj džamiji. izvanredne inteligencije. Po povratku u domovinu bio je profesor arapskog jezika na Visokoj gimnaziji u Sarajevu. muslimana uvodeći arebicu kao pismo. koji izlazi 1937.

u martu 1914.drugi tek početi. godine. Prilikom njegovog ustoličenja za reisul-ulemu. Šehović sa svojim dervišima. Školovanje kao napredak naroda . što je bilo priznanje tekije svome dugogodišnjem mesnevihanu. uzeo je učešća u programu te svečanosti. mevlevijski šejh Ruhi-ef.