You are on page 1of 3

Ervin Panofskyi

Rana historija čovječanstva u dva ciklusa slika Pijera di Kozima

Sadržina tj. značenje umj. djela po Panovskom ima tri sloja:
Primarnu sadržinu koju možemo dalje podijeliti na faktualnu I ekspresionalnu a koju
otkrivamo identificiranjem čistih formi. Ovo je svijet umjetničkih motiva, a zbrajanje ovih
motiva čini predikonografsku deskripciju umjetničkog djela.

Sekundarna sadržina je konvencionalna sadržina. Ovdje se umjetnički motivi i teme vežu za
ideje, ovi povezani motivi čine priče tj. alegorije čije identificiranje i tumačenje spada u ono
sto nazivamo ikonologijom. Treći i zadnji sloj je Suštinsko značenje tj. sadržina. To je analiza
predstava, priča i alegorija i predstavlja suštinski stav jedne nacije, jednog perioda, jedne
klase.

Poznavanje tema i ideja je neophodno za analizu ali ne osigurava njezinu točnost. Panofski je
ova razmišljanja smjestio u tablicu:

PREDPRIPREMA KONTROLNI
PREDMET NAČIN
ZA PRINCIO
INTERPRETACIJE INTERPRETACIJE
INTERPRETACIJU INTERPRETACIJE
Historija stila tj. Uvid
1. PRIMARNA u način na koji se pod
Praktično iskustvo
SADRZINA koju Predikonografska promjenjivim
(poznavanje
sačinjava svijet deskripcija historijskim uvjetima
predmeta I događaja)
umjetničkih motive predmeti I događaji
izražavaju formama
historija tipova tj.
Uvid u način na koji
2. SEKUNDARNA Poznavanje literarnih se pod promjenjivim
SADRŽINA koju izvora historijskim uvjetima
Ikonografska analiza
čini svijet predstava (specifičnih tema I specifične teme ili
priča I alegorija ideja) ideje izražavaju
predmetima I
događajima
Historija kulturnih
simptoma ili simbola
Sintetička intuicija uopće tj. Uvid u
3. SUŠTINSKO
(poznavanje bitnih način na koji se pod
ZNAČENJE kojeg
Ikonografska težnji ljudskoga duha promjenjivim
čini svijet
interpretacija koju uvjetuje lična historijskim uvjetima
simboličkih
psihologija I bitne težnje ljudskog
vrijednosti
Weltanschanung) duha izražavaju
specifičnim temama I
idejama

1
Rana historija čovječanstva
u dva ciklusa slika Pijera di Kozima

Pijero di Kozimo rođen je 1461. godine a umro 1521. Većinu života je proveo u Firenci te
sudjelovao u ukrašavanja Sikstinske kapele. Bio je slikar prije nego crtač.
Panofski u ovom poglavlju opisuje dva ciklusa Pijerovih slika. Prva slika koju Panofski
analizira je jedna od najranijih radova Pijera di Kozima rađena 1932.g.. Pretpostavlja se da je
ovo prikaz mita o Hili, no ovom tumačenju Panofski nalazi dosta zamjerki.

Mit o Hili je mit o Herkulovom miljeniku koji ga je pratio u argonautskoj ekspediciji. Hila je
dobio zadatak da donese vode s rijeke, međutim na rijeci su ga srele nimfe i zaljubile se u
njegovu ljepotu. U ovoj umjetničkoj interpretaciji međutim ne nalazimo očekivan krčag s
vodom kao ni ljubavnu agresivnost Nijada a ni Hilino opiranje.

Druge sugestije na ovom djelu nas dovode do zaključka da se radi o prikazu “pada Vulkana”
ili bolje rečeno ”bacanja Vulkana s Olimpa”. U središtu kompozicije je dječak čija je noga
podvijena. Nijade nisu agresivne nego više iznenađene iznenadnim padom dječaka koji je
uznemirio njihovu šetnju po šumi. Mladog Vulkana karakterizira očigledna ukočenost lijeve
noge te bespomoćna pojava, dok likove u njegovom društvu tj. nimfe karakterizira jedan vid
buđenja majčinskih osjećaja.

Jedan jedini detalj ove slike se ne slaže s mitološkim pričama o Vulkanu. Naime mit je do
danas sačuvan u nekoliko verzija:

Pitanje koje se otvara je: Ako su Vulkana tj. Hefesta našli stanovnici otoka Lamnosa zašto su
prikazani stanovnici samo žene i to žene blagog nimfolikog izgleda. Panofski iznosi slijedeće
objašnjenje:
Sve što je rana renesansa znala o grčkoj mitologiji je bilo izvedeno iz postklasičnih izvora. Iz
ovih izvora mit dolazi u tri različite verzije od kojih je Pijero izabrao onu gdje je Vulkan
predmet materinske pažnje nimfa.

U ovom djelu Panofski vidi rani razvoj čovječanstva, doba ovladavanja vatrom. Odgajanje
Vulkana jeste namjerno održavanje vatre, prevazilaženje straha od nje, ono dovodi do
formiranja prvih društvenih zajednica, koje će otkriti govor, pismo, oruđe i najzad podizati
gradove.

Drugo djelo Pijera di Kozima je po stilu i općem karakteru slično ovom prvom, već
protumačenom djelu.

Panofski na osnovu dimenzija slika zaključuje da bi ova dva djela trebala tvoriti ciklus i
shodno tome da bi tema ove druge slike kao i prve trebala biti priča o Vulkanu.

Drugo djelo je prikaz Vulkana kao prvog zanatlije i prvog učitelja ljudske civilizacije. Na slici
je prikaz boga Vulkana kako pravi potkovu kao i lik Eola-boga vjetra. Naime mitografi
smatraju da postoji bliska povezanost Vulkana i Eola. Eol je bog vjetra, on tako posredno
simbolizira kisik (odnosno vjetar) bez kojeg vatra ne može da gori. Tako Eol i Vulkan postaju
neki vid suradnika. U pozadini slike su prikazana četiri radnika koja podižu jednu primitivnu
ali ipak ne toliko primitivnu građevinu. Vidi se da oni posjeduju i neke alatke, mada skromne.
Razne životinje koje se kreću među ljudima označavaju da je ovo period ljudske civilizacije
kada su domaće životinje već pripitomljene a kada se divlje životinje nisu plašile čovjeka.

2
Prisustvo usnulog mladića koji zauzima prednji dio možemo povezati s Vergilijevim opisom
Vulkana.
Ova dva djela se s ikonografske točke gledišta mogu usporediti s kasnijim Pijerovim djelima
koja prikazuju mit o Prometeju i Epimeteju. U oba slučaja predstavljeno je buđenje
čovječanstva i u oba slučaja podsticaj za to je vatra. Samo je kasnijim prikazima Prometeja
društvena civilizacija već dosegla visoke standarde.

Između Vulkana I Prometeja se očito mogu povući neke paralele. Vulkan kao bog vatre I
Prometej, titan koji je ukrao vatru od bogova, s sunca I trskom je prenio ljudima na zemlju.
Obojica su u neki ruku bili dobrotvori čovječanstva. Međutim razlika je slijedeća: Vulkan je
više personifikacija fizičke vatre, vatre kao jednog od četiri elementa dok Prometej
predstavlja božansku vatru, svijetlost znanja.

Druga serija Pijerovih slika obuhvaća 3 djela:
1. Scene iz lova
2. Scene povratka iz lova
3. Pejzaž s životinjama

Sva tri djela se mogu vezati s pričom o Vulkanu. Ovo je prikaz ljudske historije koja prethodi
tehničkom i socijalnom razvoju koju je Vulkan omogućio time što je podučio ljude. Ovo je
prikaz kamenog doba naspram metalnog. Posebnu pažnju bi trebalo pridodati šumskom
požaru koji je prikazan na sva tri panela, a koji oslikava ljudsku nesposobnost ovladavanja
vatrom. Na ovim panelima ne postoji nikakvih metalnih alatki kao ni oružja, čak ni stabla,
koja su prikazana na jednom od panela a služe izradi čamaca, nisu tesarski obrađena jer nije
bilo ni tesara ni strugača, također nema prikaza odjeće koja je napravljena od tkanih
materijala nego su ljudi ili goli ili zagrnuti životinjskom kožom.

Pijero di Kozimo je ljudsku evoluciju shvatio kao proces koji se odvija zahvaljujući urođenim
osobinama i sposobnostima koje ljudi posjeduju. U težnji da simbolizira ove osobine i
sposobnosti kao i univerzalne sile u prirodi on u svojim djelima veliča klasične, paganske
bogove. Ove bogove on ne vidi kao stvaraoce u onom smislu kao što je to Bog ili Jehova nego
više kao utjelovitelje principa prirode koji su neophodni za napredak čovječanstva. Pijero
odaje dojam kao da opet proživljava osjećanja prahistorijskog čovjeka, stvaralačku euforiju
ljudske vrste ali i strahove koji more ljude kamenog doba.

3