Zdravstveno veleuilite

Studij fizioterapije

Mlinarska 38

Zagreb

TJELESNA AKTIVNOST KOD DJECE S DOWN SINDROMOM

SEMINAR

Izradile:

Petra Majcug

Lucia Ljevar

Josipa Luki

Sanja Morava

Lucija Mahalec Mentor: Darko Milaevi

Zagreb, 2016.

1
SADRAJ:

1. REZULTATI ISTRAIVANJA, ANALIZA UINKOVITOSTI FIZIOTERAPIJSKE

INTERVENCIJE (PREGLED ZNANSTVENIH RADOVA)............................................3

2. FIZIOTERAPIJSKA INTERVENCIJA, CILJEVI I OBLICI.........................................6

3. RASPRAVA..............................................................................................................8

4. ZAKLJUAK.............................................................................................................8

5. LITERATURA...........................................................................................................9

2
1. REZULTATI ISTRAIVANJA, ANALIZA UINKOVITOSTI
FIZIOTERAPIJSKE INTERVENCIJE (PREGLED ZNANSTVENIH
RADOVA)

Djeca s Down sindromom pokazuju dosljedan uzorak fizike neaktivnosti.

Ukoliko se takvo ponaanje odrava kroz dui vremenski period doi e do
negativnih zdravstvenih posljedica. Zbog toga je vano poveati tjelesnu aktivnost
kod djece s Down sindromom i izvan ''klasine'' fizioterapijske intervencije. (1)
Rezultati istraivanja tjelesne aktivnosti i kardiorespiratornog fitnessa kod djece s
Down sindrommom pokazali su da grupa adolescenata s Down sindromom provodi
manje vremena bavei se nekom vrstom tjelesne aktivnosti od kontrolne grupe
(adolescenti bez DS). Nadalje, vii stupanj sudjelovanja u tjelesnoj aktivnosti
povezan je s boljim rezultatima na spiroergometru te veom razinom
kardiorespiratorne sposobnosti. (2)

Treniranje na traci za tranje je intervencija koja se esto prouava i

upotrebljava pri unaprijeivanju hodanja kod djece s neuromotornim zakanjenjem.
Kad ih se dri s potporom na traci za tranje, dojenad od ak mjesec dana poeti e
raditi pokrete koraanja. (3) Dokazi istraivanja s djecom sa Down sindromom
pokazuju poboljanja u raznim podrujima kao to su svladavanje prepreka te
poetak hodanja. Dva su velika napretka: Prvo, unaprijeenje prelaska na stalne,
naizmjenine pokrete koraanja kod dojenadi. Drugo, djeca bre ponu samostalno
hodati sa poboljanom kvalitetom hoda. (4) U djejem vrtiu Karlovac provedeno je
istraivanje iji je cilj bio istraiti potencijalne mogunosti motorikog razvoja jednog
djeteta s DS starosti 6.5 godina, na nain da ga se integrira u sportski program skupa
s njegovim vrnjacima. Rezultati su pokazali da je dijete s DS znatno podiglo razinu
svih mjerenih motorikih sposobnosti kao to su koordinacija, snaga trupa, snaga
ruku, fleksibilnost... U testu Izdraj u zgibu, na inicijalnom i kontrolnom mjerenju
dijete s DS je imalo najbolji rezultat u cijeloj grupi. Osim u razvoju motorike napredak
se manifestirao i u razvoju govora zbog stalne interakcije s trenerima i prijateljima. (5)
Ukljuenost djece sa DS u standardne sustave vjebanja, zajedno sa vrnjacima bez
invaliditeta, doprinosi smanjenju socijalnih barijera te veoj drutvenoj integraciji. (6)
Glavni cilj istraivanja utjecaja hipoterapije je utvrditi moe li hipoterapija /
rehabilitacija pomou konja doprinijeti poboljanju respiratorne miine snage i

3
poveanju maksimalnog ekspiratornog i inspiratornog protoka zraka kod djece s
Down sindromom, to bi smanjilo rizik od nastanka respiratornih komplikacija.
Rezultati istraivanja pokazuju da hipoterapija ima pozitivne uinke na respiratornu
miinu snagu u djece s Down sindromom u usporedbi s kontrolnom grupom. (7) S
druge strane nakon usporedbe rezultata treninga snage miia donjih ekstremiteta i
rezultate dobivene respiratornom fizioterapijom na pulmonarne funkcije djece s Down
sindromom pokazalo se da trening snage donjih ekstremiteta ne pokazuje znaajan
pomak i manje je uinkovit od respiratorne fizioterapije na poboljanje pulmonarnih
funkcija u djece s Down sindromom. (8) Takoer, jo jedno istraivanje govori u prilog
tome. Intervencijskoj grupi koja je vjebala po programu treninga s postupnim
poveanjem otpora 2 puta tjedno u razdoblju od 10 tjedana poveala se miina
snaga u nogama i sposobnost izvravanja funkcionalnih zadataka, kao to je
uspinjanje i silaenje sa stolice, no takav program treninga nije pokazao utjecaj na
poboljanje aerobnog kapaciteta. (9) Nakon 12 tjedana aerobnog treninga i/ili
treninga s otporom uoene su znaajne redukcije u varijablama sistolikog,
dijastolikog i prosjenog krvnog tlaka. Istraivanje pokazuje kronini hipotenzijski
uinak umjerene aerobne vjebe i vjebe s otporom na mlade s Down sindromom.
(10) Da bi se smanjilo vrijeme koje dijete provodi radei sedentarne aktivnosti
provelo se istraivanje uenja vonje bicikla s dva kotaa. 56% ispitanika u
intervencijskoj grupi uspjelo je nauiti voziti bicikl na dva kotaa i nakon 12 mjeseci
prakticiranja aktivnosti mjerenja su pokazala da su provodili manje vremena u
sjedekim aktivnostima a vie u umjereno do jako energinim aktivnostima nego
sudionici kotrolne grupe. (1) Kako vrijeme reakcije kod djece s Down sindromom zna
biti sporije nego u djece bez Down sindroma, provedeno je istraivanje na 10 djece s
Down sindromom da bi se ispitalo utjee li bilateralna vjeba udova pozitivno na
vrijeme reakcije. Rezultati istraivanja su pokazali kako bilateralna vjeba udova
smanjuje vrijeme reakcije, vie lijeve nego desne ruke. (11) Istraivanje koje je za
svrhu imalo izmjeriti razinu tjelesne aktivnosti osoba s Down sindromom u odnosu na
ostatak populacije s intelektualnim potekoama pokazalo je da se sudionici s Down
sindromom angairaju puno manje u fizikim aktvnostima nego ostali sudionici s
intelektualnim potekoama. S godinama razina fizike aktivnosti opada i nain
ivota je vie sjedilaki. Muke osobe su fiziki aktivnije nego enske i to je tee
intelektualno oteenje, manje je prisutna fizika aktivnost. (12) Pri istraivanju
dinamike hoda kod djece sa i bez Down sindroma ispitivalo se imaju li djeca s Down

4
sindromom nii K/G omjer, koji predstavlja elastinu sposobnost odreene miine
aktivnosti za neki motoriki zadatak, u usporedbi s djecom s tipinim razvojem,
tijekom hodanja po klasinoj podlozi te na traci za hodanje i mogu li djeca s Down
sindromom prilagoditi K/G omjer brem hodanju, gleanj vanjskim optereenjima i
regulirati traku za hodanje. Kod djece s DS-om pri hodanju na klasinoj podlozi
pokazao se K/G omjer slian kao i kod njihovih zdravih vrnjaka, a poveavao se s
brzinom hoda, bez obzira na optereenje na glenju. Kod djece s DS-om dolazi do
nieg K/G omjera na veoj brzini pokretanja na traci za hodanje bez optereenja na
glenju, a teret na glenju im je pomogao da proizvedu K/G omjer slian onome kod
njihovih zdravih vrnjaka. (13) Za poboljanje grube motorike i kognitivnih
sposobnosti pomou programa vjebanja provedeno je istraivanje sa ciljem
ispitivanja efikasnosti integriranog programa vjebanja (uz trenera i obitelj) kod troje
djece s Down sindromom kako trening djeluje na njihove motorike i kognitivne
sposobnosti u specifinom vremenu reakcije kod obavljanja zadataka i radnu
memoriju. Rezultati istraivanja nakon perioda treninga od 2 mjeseca pokazuju
poboljanje u grubim motorikim sposobnostima i vremenu reakcije pri obavljanju
nekog zadatka. Takoer ukljuivanjem roditelja u vjebanje, djeju igru i slobodno
vrijeme djeteta pokazuje pozitivan uinak na koliinu, trajanje i kompleksnost djejih
aktivnosti, kako kod djece s normalnim razvojem tako i kod djece s intelektualnim
potekoama. (14) Kako bi se i kod starije populacije ljudi s Down sindromom
poveala razina aktivnosti a time i smanjila prekomjerna teina, te poboljala
interakcija s drugim ljudima, korisnicima poludnevnog programa Radionice Zaprei,
Centra za rehabilitaciju Zagreb ponuen je orijentalni ples kao mogunost izbora
aktivnosti slobodnog vremena. Meu njima su bile i dvije osobe s Down sindromom.
Orijentalni ples kroz ovu radionicu pokazao se kao aktivnost koja pridonosi boljoj
motorikoj pokretljivosti, snaenju miia, osvjeivanju dijelova tijela i prevenciji
moguih tekoa prilikom starenja. Korisnici programa osvijestili su pravilno disanje i
pravilno dranje koje je samo po sebi i osnovni pokret u orijentalnom plesu te su ga i
kasnije primjenjivali u drugim fizikim aktivnostima. Takoer su poboljali svoju
koordinaciju, ravnoteu, prostornu orijentaciju i lateralizaciju. Nove usvojene vjetine i
smanjenje tjelesne teine rezultirali su osjeajem ponosa, sigurnosti, stvaranjem
pozitivne slike o sebi i poveanjem samopouzdanja. (15)

5
2. FIZIOTERAPIJSKA INTERVENCIJA, CILJEVI I OBLICI
Kod istraivanja u Karlovcu sportske aktivnosti organizirane su etiri puta
tjedno, u trajanju od 50 do 60 minuta, prema posebno dizajniranom programu. Izbor
sadraja bio je prvenstveno uvjetovan motorikim mogunostima svakog pojedinog
djeteta pa tako i djeteta s DS. On je ukljuivao vjebanje, odbojku, kuglanje, tenis,
hokej, ritmiku gimnastiku, vjebe za stopala, koarku, nogomet, rukomet, vjebe u
parovima, atletiku, igre lovice i razne natjecateljske igre. Motorika mu je bila loija
radi loije ravnotee, skonosti i koordinacije ruku. (5) Istraivanje utjecaja
hipoterapije kod djece s Down sindromom provodilo se na nain da je 41 dijete s
Down sindromom bilo podijeljeno u eksperimentalnu i kontrolnu grupu. lanovi
eksperimentalne grupe provodili su rehabilitaciju pomou konja 2 puta tjedno u
trajanju od 3 mjeseca, dok lanovi kontrolne grupe nisu provodili nikakav oblik
terapije pomou konja. Nakon toga u obje grupe su izmjereni maksimalni ekspiratorni
i inspiratorni protok zraka. (7) Za trening snage miia donjih ekstremiteta i
respiratorna fizioterapija na pulmonarne funkcije djece nasumino je odabrano 30
djece s Down sindromom iz Nacionalnog istraivakog centra za motorike deficite u
Cairu, Egipat. Djeca su nasumino podijeljena u dvije skupine od kojih se kod grupe
A provodi respiratorna fizioterapija, a kod grupe B se provodi trening snage miia
donjih ekstremiteta - kuka, koljena i glenja, kroz vjebe 3 puta tjedno kroz 12
tjedana. Rezultati su mjereni ergospirometrom prije i poslije programa vjebanja. (8)
Intervencija treningom s postupnim poveanjem otpora provodilo je 30 sudionika s
Down sindromom, odrasle ivotne dobi. Bili su podijeljeni u intervencijsku grupu koja
je vjebala i kontrolnu grupu koja je odravala uobiajne svakodnevne aktivnosti.
Trening intervencijske grupe bio je koncipiran tako da su se radila 3 seta , 8-10
ponavljanja a RM je individualno odreen i postupno poveavan. Zadatci koji su
odraivani na spravama su: leg extension and flexion, leg press, shoulder press,
chest press, biceps curl triceps push down. Prije i nakon intervencije provedeno
je mjerenje izometrike i izokinetike snage ekstenzije i fleksije u koljenu, maksimalni
aerobni kapacitet i mjerilo se vrijeme potrebno za izvravanje 3 funkcionalna zadatka
svakodnevnog ivota - uspinjanje na stolicu raliite visine i ustajanje sa nje, hodanje
uzlazno i silazno. (9) Pri terapiji vonje bicikla sudjelovala su djeca s Down
sindromom starosti 8-15 godina. Nasumino su bila podijeljena u intervencijsku
grupu koja je uila voziti bicikl na dva kotaa i prakticirala tu aktivnost kroz 12 mj i

6
kontrolnu grupu koja nije. Mjerenja su provedena prije intervencije, 7 tjedana od
poetka intervencije i nakon 12 mj. (1) Struktirirani bilateralni trening udova se
provodio 4 tjedna, tri puta tjedno, koristei se povoljnim, lako dostupnim materijalima
u zajednici u kojoj dijete ivi kao to su runik, teniska loptica, nogometna lopta,
koarkaka lopta i ue za preskakanje. Aktivnosti koje su djeca radila bile su:
stupanje na mjestu, rotiranje lopte oko svojeg tijela, driblanje koarkake lopte s obje
ruke, gaanje zida loptom s izmjenjivanjem nogu, preskakanje ueta... Vrijeme
reakcije mjereno je prije i nakon intervencije kod lijeve i desne ruke. (11) Procjena
razine tjelesne aktivnosti osoba s Down sindromom u odnosu na ostatak populacije s
intelektualnim potekoama trajala je 7 dana za vrijeme kojih su ispitanici na sebi
imali Actigraph GT1M accelerometer koji je biljeio aktivnost tokom boravka u kui
pri emu su skrbnici evidentirali vrijeme noenja i skidanja (spavanje, kupanje,
plivanje...) (12) Dinamika hoda kod djece sa i bez DS ispitivala se tako da su tijekom
hodanja po klasinoj podlozi, ispitanici hodali u dvije brzine - normalno i najbre
mogue. Tijekom hodanja na traci za hodanje, ispitanici su hodali na 75% i 100% od
njihove optimalne brzine na klasinoj podlozi. I za jedno i za drugo testiranje su prvo
hodali bez optereenja, a zatim s teretom na glenju koji je bio jednak 2% njihove
tjelesne mase na svakoj strani. (13) Subjekti istraivanja programa za poboljanje
grube motorike i kognitivnih sposobnosti pomou vjebanja su troje djece dva
djeaka i djevojica. Istraivanje ukljuuje poetnu procjenu gdje se obavljaju
antropoloka mjerenja i testovi za razvoj grube motorike, radne memorije i
koncentracije. Mjerenja se ponavljaju nakon 2 mjeseca pripreme za program
vjebanja koji ukljuuje upoznavanje subjekata s osnovnim vjebama, protokolom
vjebanja i trenerom te nakon primjene programa treninga kroz 2 mjeseca, dva puta
tjedno. Pojedinani trening traje 60 min, a ukljuuje 3 faze: fazu socijalne interakcije
izmeu djeteta, trenera i roditelja, centralni dio treninga koji ukljuuje izvoenje vie
fizikih aktivnosti s cljem poboljanja osnovne motorike (tranje, skakanje, bacanje,
okretanje) nakon ega slijedi feedback faza. (14) Plesne radionice orijentalnog plesa
odravale su se tri puta tjedno tijekom tri mjeseca. Ukupno je odrano 48 radionica.
Svaka plesna radionica sastojala se od tri etape: vjebe zagrijavanja (15 min), deset
osnovnih pokreta orijentalnog plesa (20 min) i vjebe za oputanje (10 min). Koristila
se metoda demonstracije i imitacije pokreta. Provedba programa pratila se
promatranjem i analiziranjem pokreta, a po zavretku programa proveden je
individualni intervju sa svakim korisnikom. (15)

7
3. RASPRAVA

Sudei po brojnim istraivanjima, postoji mnogo naina osim klasine

fizioterapije koji pomau produljenju i poboljavanju kvalitete ivota osoba s Down
sindromom. Samim poveanjem razine tjelesne aktivnosti snizuje se krvni tlak,
smanjuje se vrijeme reagiranja i tjelesna teina, poveava se aerobni kapacitet,
miina snaga, unaprjeuju motorike sposobosti. Ukoliko odabrana aktivnost
ukljuuje i interakciju s drugim ljudima, primjerice roditelji, vrnjaci, treneri, uinak e
biti jo vei te e ,osim na navedene komponente, pozitivno utjecati i na socijalne
vjetine i sliku o samome sebi. Ne postoje uvijek uvjeti za provoenje terapija koje su
navedene u istraivanjima ali i samo integriranje u drutvo pokazalo se kao
uinkovito, naravno u mjeri u kojoj je ono ostvarivo.

4. ZAKLJUAK

Povienje razine tjelesne aktivnosti pokazalo se kao najuinkovitiji faktor za

usporavanje i sprjeavanje progresije popratnih zdravstvenih problema koji
naruavaju kvalitetu ivota kod osoba s Down sindromom i skrauju ga. Aktivnosti
koje su zabavnije, zanilmljivije, odnosno koje to vie slie igri a manje terapiji,
postiu bolje rezultate i due se odravaju u svakodnevnom ivotu jer je prisutna
vea motivacija. Takoer, osim zabave, osobe s Down sindromom motivaciju mogu
pronai i u druenju s drugim ljudima pa e, osim na fiziko zdravlje, takve aktivnosti
imati pozitivan utjecaj i na njihovu sliku o sebi, osjeaj ponosa i samopouzdanja.
Postoji potreba, ali i dunost, drutva da se uini vie po pitanju podizanja razine
kvalitete ivota i integriranja u okolinu osoba s Down sindromom, pridajui pritom
objema komponentama, fizikom zdravlju i vlastitoj slici o sebi, jednaku vanost.
Fizioterapija u tome ima znaajnu ulogu.

8
5. LITERATURA

1. Ulrich D. A. i sur. 2011. Physical Activity Benefits of Learning to Ride a Two-

Wheel Bicycle for Children With Down Syndrome: A Randomized Trial. Physical
Therapy 91; 10; 1463 - 1477.

2. Matute-Llorente A. i sur. 2013. Physical activity and cardiorespiratory fitness

in adolescents with Down syndrome. Nutricin Hospitalaria 28; 3; 1151 - 1155.

3. Smith B. A. i Bompiani E. 2013. Using a Treadmill Intervention to Promote

the Onset of Independent Walking in Infants With or at Risk for Neuromotor Delay.
Physical Therapy 93; 11; 1441 - 1446.

4. Valentin-Gudiol M. i sur. 2013. Treadmill interventions with partial body

weight support in children under six years of age at risk of neuromotor delay: a report
of a Cochrane systematic review and meta-analysis. European Journal of Physical
and Rehabilitation Medicine 49; 1; 67 - 91.

5. Jaki M. Hraski . i Hraski M. 2014. Potencijalne Mogunosti Motorikog

Razvoja Djece s Downovim Sindromom: Analiza Jednog Sluaja. Findak V. (Ur.)
Zbornik radova 23; 98 - 103.

6. Ciliga D. i Trot Bobi T. 2014. Kinezioloke Aktivnosti i Sadraji za Djecu,

Uenike i Mlade s Tekoama u Razvoju i Ponaanju te za Osobe s Invaliditetom.
Findak V. (Ur.) Zbornik radova 23

7. Costa V. S. F. i sur. 2015. Hippotherapy and respiratory muscle strength in

children and adolescents with Down syndrome. Fisioterapia em Movimento 28; 2;
373 - 381.

8. Hussein Z. A. 2016. Strength training versus chest physical therapy on

pulmonary functions in children with Down syndrome. The Egyptian Journal of
Medical Human Genetics.

9. Cowley P. M. i sur. 2011. The effect of progressive resistance training on leg

strength, aerobic capacity and functional tasks of daily living in persons with Down
syndrome. Disability and Rehabilitation 33; 23-24; 2229 2236.

9
 10. Seron B. B. i sur. 2015. Blood Pressure and Hemodynamic Adaptations
after a Training Program in Young Individuals with Down Syndrome. Arquivos
Brasileiros de Cardiologia 104; 6; 487 - 492.

11. Rao P.T. Solomon J.M. 2015. Can response time be trained with bilateral
limb training in children with Down syndrome? Journal of Neurosciences in Rural
Practice 6; 3; 339 - 343.

12. Phillips A.C. Holland A.J. 2011. Assessment of Objectively Measured

Physical Activity Levels in Individuals with Intellectual Disabilities with and without
Downs Syndrome. PLoS ONE 6;12; e28618.

13. Wu J. Beerse M. Ajisafe T. i Liang H. 2015. Walking Dynamics in

Preadolescents With and Without Down Syndrome. Physical Therapy 95; 5; 740 -
749.

14. Alesi M. Battaglia G. Roccella M. Testa D. Palma A. i Pepi A. 2014.

Improvement of gross motor and cognitive abilities by an exercise training program:
three case reports. Neuropsychiatric Disease and Treatment 10; 479 - 485.

15. Gajnik Vruka A. ic Rali A. 2013. Orijentalni ples kao aktivnost

slobodnog vremena osoba s intelektualnim tekoama. Hrvatska revija za
rehabilitacijska istraivanja 49; 1; 194 - 203.

10