You are on page 1of 54

VIII - REŽIM KRETANJA I BORAVKA STRANACA

Stranac je svako lice koje nema državljanstvo BiH ili lice bez
državljanstva, a lice bez državljanstva je svako lice koje nije
državljanin BiH, niti je državljanin neke druge države, a prema
zakonima druge države 1.

Prisustvo stranaca u nekoj državi je rezultat protoka ljudi, roba i
kapitala među državama, kao i međusobnih razlika u
ekonomskom, političkom i demokratskom pogledu. Prisustvo
stranaca na nekom teritoriju može biti i zbog ratnih djelovanja u
svijetu, kao i nestabilnih političkih, sigurnosnih, ekonomskih i
socijalnih odnosa u pojedinim njegovim djelovima. Ratovi često
uzrokuju velike migracije stanovništva iz jedne države u drugu,
kao i sa jednog kontinenta na drugi. Prisustvo stranaca predstavlja
pozitivan indikator razvoja neke sredine ako je u pitanju kretanje
radne snage, ali isto tako predstavlja balast za neku državu
ukoliko se radi o migraciji ljudi uslijed ratnih dejstava.

1
Zakon o kretanju i boravku stranaca i azilu BiH, član 4. stav 1. tačka a) i b).
1

1. POLOŽAJ STRANACA KROZ HISTORIJU

Od nastanka civilizacije i prvih oblika države, kao specifične
institucije, do danas, pravljene su razlike u korištenju prava i
obaveza među stanovništvom koje je živjelo u njima. Tako se
stanovništvo dijelilo na autohtono (starosjedilačko) i ono koje je
raznim oblicima migracije stiglo u tu državu. Kakav je animozitet
prema strancima postojao govori i podatak da je u staroj Grčkoj
postojao poseban institut ksenelasija koji je omogućavao
proganjanje stranaca bez ikakvih sankcija. Stari Grci su bili oprezni
prema strancima i ovaj institut im je omogućavao da se svakog
stranca mogu osloboditi kada god su to htjeli. Razvojem
ekonomskih veza, protokom ljudi i roba ovaj prethodni animozitet
spram stranaca je polahko popuštao. Tako nastaje novi institut
proksenije kojim se osigurava zadovoljavajući status stranaca u
pojedinim grčkim državicama, ako postoje bilateralni dogovori
među državicama. Institut proksenija ogledao se u ovlašćivanju
određenih građana da posreduju između države i stranaca.
Proksenije su bili praktično spona između države (polisa) sa jedne
strane i stranca i njegove ambicije da živi na području te države.
Posebnim sporazumima, zvanim simboli, rješavali su se sporni
odnosi domaćeg stanovništva i stanovništva drugih državica u
odnosima trgovačkih, novčanih i drugih ekonomskih odnosa. U to
vrijeme nastaje i institut arbitraže, kroz angažovanje izabranih
sudova u rješavanju spornih odnosa.

Iz historijskih spisa vidljivo je da je postojala institucija azila i kod
starih Grka, ali i na Bliskom Istoku i Mediteranu. Korištenje mjesta
za azil bila je privilegija a ne pravo. Ta mjesta, u koja su se
sklanjale proganjane osobe bila su hramovi, zamkovi i druge
građevine za koje se smatralo da su pod zaštitom božanstava.

Problem stranaca, a najviše izbjeglica je ozbiljnije postavljen pred
međunarodnu zajednicu poslije Prvog svjetskog rata. Usljed
posljedica rata i zbog revolucionarnih previranja, milioni ljudi su
bili pomjereni iz svojih država. I Drugi svjetski rat je donio
2

enormna pomjeranja stanovništva iz njihovih prebivališta. Preko
jedanaest miliona ljudi našlo se u tuđim zemljama. Od tada pa do
danas nižu se nemili historijski događaji generišući veliki broj
izbjeglica i drugih raseljenih lica.

Strance možemo podijeliti na:

1) Izbjeglice – lica koja bježe iz svojih zemalja zato što su
njihovi životi, sigurnost ili sloboda ugroženi općim
nasiljem, agresijom strane sile, unutrašnjim sukobima,
masovnim kršenjem ljudskih prava ili drugim okolnostima
koje ozbiljno narušavaju javni red.
2) Ilegalne strance koji se nalaze na teritoriji neke države –
osobe koje su nezakonito ušle u neku državu ili su ostale u
toj državi izvan vremena koje je određeno vizom
3) Strana lica koja su na teritoriju države stigla na zakonit
način – svi pojedinci koji su koristeći putne isprave,
dobijajući važeća odobrenja i ispunjavajući druge tražene
uslove, zakonito ušli na prostor te države.

Stranci koji borave u BiH pod zakonom propisanim uslovima,
uživaju pravo na slobodno kretanje unutar zemlje i na slobodan
izbor mjesta svog boravka.

Prema strancima se ne smije ispoljavati diskriminacija po bilo
kojim osnovama, uključujući pol, rasu, boju kože, jezik,
vjeroispovijest, političke i druge stavove, nacionalno i socijalno
porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinski status, dob,
psihičku ili fizičku invalidnost i sl.

S druge strane, stranci u BiH moraju poštovati ustavni poredak i
pridržavati se propisa i odluka državnih organa BiH, entiteta i
Brčko Dristrikta BiH.

Za vrijeme svog boravka na teritoriji BiH, stranci moraju
posjedovati dokumente u svrhu dokazivanja i potvrde svog
identiteta i prava na ulazak i boravak u BiH, te ih pokazati
nadležnom organu.

3

Strancu se odobrava ulazak u BiH pod sljedećim uslovima:

• da posjeduje važeću putnu ispravu;
• da posjeduje važeću vizu za ulazak, boravak ili prelazak
preko teritorije BiH, odnosno odobrenje boravka;
• da posjeduje sredstva za izdržavajnje za ulazak, boravak i
izlazak iz zemlje;
• da ima ulaznu vizu susjedne države u koju putuje ili preko
čije teritorije nastavlja putovanje, ukoliko je viza potrebna;
• da mu nije izrečena mjera protjerivanja, otkaza boravka ili
zabrane ulaska na teriotoriju BiH, u vrijeme trajanja
izrečene mjere;
• da njegovo prisustvo na teritroriji BiH ne predstavlja
prijetnju nacionalnoj bezbjednosti, pravnom poretku i
javnom redu BiH.

Strancu će biti odbijen ulazak u BiH i ako ispunjava navedene
uslove ako:

• prilikom ulaska izbjegava da organu nadležnom za
kontrolu prelaska državne granice pokaže tražene
podatke, ili popuni određene upitnike, ili namjerno daje
pogrešne podatke koji se tiču njegovog prava na ulazak u
BiH, ili namjerno izbjegava svaku takvu situaciju,
• postoji osnovana sumnja da će obavljati djelatnosti za koje
je potrebna radna dozvola, a takvu dozvolu ne posjeduje, a
posebno u odnosu na stranca kojem je iz navedenih
razloga već odbijen ulazak u BiH.

Stranac kome je ulazak odbijen iz nekog od navedenih razloga, ne
može ući u BiH najmanje 24 sata od momenta odbijanja ulaska,
iako je poslije donošenja rješenja o odbijanju ulaska, ispunio
uslove za ulazak.

O odbijanju ulaska na granici odlučuje rješenjem organizaciona
jedinica Ministarstva sigurnosti BiH (u daljem tekstu:
Ministarstvo) nadležna za kontrolu prelaska državne granice.

4

Protiv rješenja o odbijanju ulaska na granici dozvoljena je žalba
Ministarstvu u roku od 15 dana od dana prijema, koja ne odgađa
izvršenje rješenja.

Dozvole kojima se stranac ovlašćuje za ulazak i boravak u BiH su:

• viza;
• odobrenje privremenog boravka;
• odobrenje stalnog boravka.

5

Odobrenje privremenog boravka se može izdati iz opravdanih razloga. kao što su: • brak sa državljaninom BiH. • obrazovanje. dužan je najkasnije 15 dana prije isteka perioda važenja vize. PRIVREMENI BORAVAK Ukoliko stranac želi da ostane u BiH i nakon roka određenog vizom. to je boravak na teritoriji BiH u neograničenom vremenskom periodu. • Bezvizni boravak. 1. • spajanje porodice. ukoliko nije drugačije određeno dozvolom boravka. • u svrhu liječenja ili • iz humanitarnih razloga. to je pravo na boravak stranaca koji dolaze iz zemalja bezviznog režima. • naučno-istraživački i umjetnički rad. • Stalni boravak. 2. to je boravak na teritoriji BiH u trajanju do godinu dana. odnosno roka određenog za bezvizni boravak.2. podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog boravka. • Privremeni boravak. to je pravo na boravak stranca u BiH u vremenu koje je navedeno u vizi. PRAVO BORAVKA STRANACA Pod boravkom stranaca u BiH smatra se: • Vizni boravak. 6 . odnosno bezviznog boravka. • rad po osnovu izdate radne dozvole: • u poslovne svrhe.

o nalaz sa preporukom zdravstvene ustanove o neophodnosti dugotrajnijeg liječenja u BiH. o rješenje o upisu u sudski regisar pravnog lica. s tim što se 7 . STALNI BORAVAK Odobrenje stalnog boavka izdaje se strancu pod uslovima da: • na osnovu odobrenja privremenog boravka neprekidno živi na teritoriji BiH najmanje pet godina prije podnošenja zahtjeva za odobrenje stalnog boravka. a ti dokazi su: o izvod iz matične knjige vjenčanih ili drugi odgovarajući dokaz o zaključenom braku. 2.Odobrenje privremenog boravka može se izdati za period do jedne godine. o radna dozvola izdata od nadležnog organa za zapošljavanje. ako pasoš vrijedi za period kraći od jedne godine. odnosno da je poslovno sposoban. ili za period važenja pasoša stranca. Privremeni boravak odobrit će se strancu pod uslovima da: • Raspolaže dokazima kojima opravdava postojanje osnova za odobrenje privremenog boravka. • Posjeduje ljekarsko uvjerenje izdato najviše tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva iz kojeg je vidljivo da ne boluje od oboljenja visokog rizika po okolinu. 2. o potvrda o upisu na obrazovnu ustanovu. o prijava kod nadležnog fonda penzijsko-invalidskog osiguranja. uključujući sredstva za zdravstvenu zaštitu. o dokumenti o završenoj školi i stečenom zvanju. uz dokaz o solventnosti. • Raspolaže sredstvima za izdržavanje.

Strancu kojem je odobren stalni boravak nadležni organ uprave u kojem stranac ima prebivalište izdaje ličnu kartu za strance. njenih entiteta i Brčko Distrikta BiH ili poduzima aktivnosti kojim narušava ustavni poredak. ali najmanje petnaest dana prije isteka važećeg perioda boravka. O zahtjevu rješenjem odlučuje nadležna organizaciona jednica Ministarstva najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva. 8 . odnosno da je poslovno sposoban. boravak izvan BiH u trajanju do 90 dana u toku jedne godine ne smatra prekidom boravka. ili je član organizacije koja poduzima te aktivnosti. a može se podnijeti i iz inostranstva putem diplomatsko-konzularnog predstavništva BiH. koja se smatra odobrenjem boravka dok se o zahtjevu ne donese konačno rješenje. b) ako stranac svojim djelovanjem ugrožava nacionalne interese BiH tako što se bavi krijumčarenjem naoružanja i 2 Zakon o kretanjui boravku stranaca i azilu BiH. iz kojeg je vidljivo da ne boluje od oboljenja visokog rizika po okolinu. član 47. Podnosiocu zahtjeva izdaje se potvrda da je podnio zahtjev. Pravo na boravak otkazuje se u sljedećim slučajevima 2: a) ako stranac ne poštuje ustavni poredak i propise BiH. • posjeduje ljekarsko uvjerenje izdato u posljednja tri mjeseca prije podnošenja zahtjeva. • raspolaže srestvima za izdržavnanje uključujući i sredstva za zdravstvenu zaštitu. Zahtjev za odobrenje boravka podnosi se nadležnoj organizacionoj jedinici Ministarstva. sa rokom važenja od pet godina. Naljepnica odobrenja boravka unosi se u važeću putnu ispravu stranca. ili sigurnost BiH.

a na način koji će podzakonskim aktom propisati Ministarstvo. boravka ili izlaska pojedinaca i grupa u i iz BiH. c). a). e) ako su se okolnosti na osnovu kojih je izdato odobrenje boravka u toj mjeri izmijenile da bi sada isključile svaku mogućnost izdavanja odobrenja. radioaktivnih i drugih opasnih materija. d) i h) člana 47. bez obzira da li je povreda nastala pri ulasku ili izlasku iz BiH. kao i saznanja kojima raspolažu Ministarstvo i drugi organi za provođenje zakona u BiH. ili narkotičkih sredstava. i) ako prisustvo stranca predstavlja prijetnju javnom redu i nacionalnoj sigurnosti BiH. tač. h) ako je viza pravosnažnom odlukom poništena ili ukinuta. 3 3 Ukoliko je stranac. pravosnažne sudske odluke. zbog djelatnosti iz stava 1. d) ako je prekršio ili pokušao prekršiti propise kojima se regulira prelazak državne granice BiH. ili ako proizvodi ili posjeduje u svrhu prodaje narkotička sredstva i psihogene materije. a ne posjeduje takvu dozvolu. vojne opreme. ili nedozvoljenim prijevozom i trgovinom materijalima za proizvodnju naoružanja. lišen slobode ili osuđen na 9 . b). Zakona o boravku i kretanju stranaca i azilu BiH. ili ako organizira ili učestvuje u trgovini ljudima. ili drugih sredstava za masovno uništenje. c) ako organizira ili je u vezi s organiziranjem ilegalnog ulaska. f) ako stranac namjerno da pogrešne podatke ili prikrije okolnosti od važnosti za izdavanje odobrenja boravka. g) ako stranac obavlja djelatnosti za koje je potrebna radna dozvola. Osnov za utvrđivanje razloga za ukidanje boravka je postojanje međunarodne potjernice. Prema strancu koji ima odobren stalni boravak poduzimat će se mjere za povredu propisa o kontroli prelaska i sigurnosti državne granice. ili je član organizacije koja se bavi navedenim aktivnostima.

Nakon raspada socijalističke Jugoslavije. države sljednice. uz podršku Evropske Unije (EU). kipar Meštrović. a nije protjeran. 10 . koji je svoj azil našao u Meksiku. uključujući i procedure za azil. pokazuju i primjeri azilanata koji su napustili zemlju nakon Drugog svjetskog rata. Danas ta riječ označava “dozvoljeni” boravak. su počele da stvaraju svoje posebne pravne sisteme. a među njima i Bosna i Hercegovina. Do napuštanja teritorije BiH stranac se stavlja pod nadzor. prostor koji je nepovrediv od strane “svjetovnih vlasti”. publicisti Radica i Zulfikarpašić. 4 Svakako najpoznatiji politički azilant pobjegao iz “Staljinova carstva” je “Lav Trocki”. koji pojedine zemlje osiguravaju političkim izbjeglicama i prognanicima iz drugih zemalja. Pravo na azil naročito je korišteno u vremenima hladnoga rata.3. Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR) dobio je ovlaštenje da obavlja utvrđivanje statusa izbjeglica. koji su sa diktatorskim režimima bili u sukobu zbog izraženog ili napisanog mišljenja 4. bogomolje) koristili su politički i ratni bjegunci kao svoje privremeno skrovište i utočište. godine. Dučić. Iako je bivša Jugoslavija bila prva socijalistička zemlja koja je potpisala Konvenciju Ujedinjenih nacija o statusu izbjeglica iz 1951. otkaz boravka mu počinje teći od momenta prestanka razloga za lišenje slobode ili izdržane kazne. Vida. godine. AZIL Riječ “Azil” je grčkog porijekla i označava unutrašnjost hrama- svetišta. godine i Protokol uz Konvenciju iz 1967. U staro vrijeme taj prostor (hramove. nikada nije uspostavila postupak azila. Konvencija o izbeglicama iz 1951. Da i prostori bivše Jugoslavije nisu imuni na ovaj fenomen. kaznu zatvora za koju nije moguće izreći uslovnu osudu. Među njima se izdvajaju pjesnici Crnjanski. samostane. Azil su uzimali i brojni umjetnici. a pružale su ga zemlje zapadne demokracije izbjeglicama iz zemalja socijalističkog bloka.

kojih je prema nekim procjenama na teritoriji Republike Srpske bilo između 30. 000 ljudi u Bosni i Hercegovini ubijeno u ratnim razaranjima od 1992. Masovni priliv izbjeglica se nastavio u 1998-oj godini.3. Bosna i Hercegovina je također bila prihvatna zemlja za veliki broj izbjeglica iz Hrvatske. Iako su prve izbjeglice počele pristizati iz Hrvatske još 1990. kada je na područje Federacije Bosne i Hercegovine pristiglo oko 13. Bez obzira na to što je “situacija na terenu” diktirala hitnost u pružanju međunarodne zaštite izbjeglicama koje su pristizale u ogromnim brojevima u Bosnu i Hercegovinu. od kojih je bilo najviše izbjeglica sa područja Sandžaka u Srbiji. godine veliki broj izbjeglica iz tadašnje Jugoslavije vratio kućama. 17. 955 osoba koje su i dalje tražile međunarodnu zaštitu u Federaciji BiH 6. 6 Statistički podaci UNHCR-a od 1. 000 je proglašeno nestalim. U momentu kada je Ustav stupio na snagu procjenjuje se da je oko 250. izbjeglicama sa Kosova se pridružilo blizu 30. Iako se već u junu 1999. član III (1) (f). godine. 000 osoba. a 2. izbjeglica i azila” 5 je prema Ustavu Bosne i Hercegovine propisana kao jedna od svega deset (10) funkcija koje su od vitalnog značaja za funkcionisanje Bosne i Hercegovine kao moderne države i koja stoga potpada pod isključivu nadležnost njezinih državnih institucija. neuporedivo sporije je tekao postupak donošenja zakonodavnog okvira od strane Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. 2 miliona stanovnika BiH je bilo raseljeno. 1. ostalo je 21. ali ovaj put sa Kosova. 000 i 40. oktobra 1999. godine. godine. najveći broj izbjeglica je potražio utočište u Bosni i Hercegovini u toku 1995. ustanovljavanje 5 Ustav Bosne i Hercegovine. 000. 11 . godine. U toku 1999. 000 izbjeglica sa preostalog područja tadašnje Jugoslavije. do 1995. U tako dramatičnoj situaciji. godine. RAZVOJ SISTEMA AZILA U BOSNI I HERCEGOVINI “Politika i regulisanje pitanja imigracije.

Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija je registrovalo i izdavalo izbjegličke kartone svim prihvaćenim licima koja su došla sa područja SR Jugoslavije. Državno Ministarstvo civilnih poslova i komunikacije je bilo zaduženo za sprovedbu ovog Uputstva. 33/04. 2. septembra 1998. te po potrebi osnovna zdravstvena zaštita. godine. godine do septembra 2007. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je donijelo novo Uputstvo kojim se privremeni prihvat proširio na sva lica iz SR Jugoslavije 8. godine. posebno one koja su bez pratnje staratelja. i omogućen je pristup postupku azila u kojem bi se razmotrili individualni zahtjevi za azil. U maju 1999. godine. oktobra 1998. godine – 1999.nadležnih organa i osposobljavanje kadra za sprovođenje tih propisa. Sva ova lica su zakonito boravila na teritoriji BiH i imala zagarantovana osnovna prava kao što su: osnovno obrazovanje. 8 Objavljeno u „Službenom glasniku BiH“ broj 7/99. U skladu sa ovim uputstvima. a nadležna ministarstva su usvojila 5 (pet) uputstava kojima su dalje regulisana prava i način registracije privremeno prihvaćenih lica 9. zbog neizgrađenih kapaciteta unutar Ministarstva civilnih poslova i komunikacija. kada je i objavljeno u “Službenom glasniku BiH”. U periodu od septembra 1998. DONOŠENJE PROPISA U OBLASTI AZILA Prvi propis na državnom nivou koji je usvojen u oblasti azila je bilo Uputstvo o prihvatu izbjeglica iz SR Jugoslavije sa područja Kosova i Metohije 7. 13/03. 3. 7 Donijelo ga je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine 24. U periodu od 1996. 65/05 i 62/06. godine. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je sveukupno donijelo 9 (devet) odluka o privremenom prihvatu. broj19/98. 12 . Također je garantovano jedinstvo porodice. kada je prestao privremeni prihvat. godine. 9 Uputstva o privremenom prihvatu koje je donosilo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice a kasnije Ministarstvo sigurnosti su objavljena u „Službenom glasniku BiH” broj: 5/02. smještaj i ishrana. a stupilo je na snagu 11. zaštita djece.

koji je sadržavao svega 64 člana. broj: 23/99. Zakon je također garantovao svim licima koja su stekla izbjeglički status ili kojima je priznat privremeni prihvat u BiH priznanje tog statusa i po ovome Zakonu. Zakon o imigraciji i azilu je prvi zakon koji je tretirao ovu oblasti 10. ISTITUCIJE ZADUŽENE ZA PROVOĐENJE PROPISA Navedenim Zakonom je bilo predviđeno da će zahtjev za azil razmatrati i o istom odlučivati organizaciona jedinica pri Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija koja je u cjelosti osposobljena u oblasti azila i izbjegličkog prava. godine i Protokola iz 1967. godine i objavljen u “Službenom glasniku BiH”. a istovremeno je vršila i premještanje izbjeglica iz BiH u zemlje koje su ta lica prihvatala. • licima koja ne ispunjavaju uslove iz Konvencije ali koja se ne mogu vratiti u zemlju porijekla ili uobičajenog boravka gdje su im sloboda ili život bili ugroženi ili gdje bi bili izloženi mučenju. 3. 13 . Ovim Zakonom azil se u BiH garantovao: • izbjeglicama koje ispunjavaju uslove iz člana 1A (2) Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine. Istovremeno je ovlašteno Vijeće ministara BiH da donese propise kojima bi se dalje uređivala pitanja vezana za masovni priliv izbjeglica. sa ciljem rasterećenja BiH. predviđao je da se sva pitanja detaljnije regulišu čitavim nizom podzakonskih akata. 10 Usvojen od strane Parlamenta BiH u decembru 1999. nehumanom ili degradirajućem postupanju.Misija UNHCR-a u BiH je vršila ocjenu izbjegličkog statusa na osnovu individualno podnešenih zahtjeva za azil. Ovaj Zakon. 3.

u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine”. Naime. već u martu 2003. Međutim. a koja se odnosila na: • izbjeglički status. je bilo zaduženo za: “preduzimanje radnji u ostvarivanju i zaštiti ljudskih prava i prava izbjeglica.Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH. Novim Zakonom o kretanju i boravku stranaca i azilu je detaljnije elaborirana uloga Ministarstva sigurnosti u oblasti imigracije i azila. Ministarstvo civilnih poslova i Ministarstvo sigurnosti. godine ustanovljeno je Ministarstvo sigurnosti BiH 11 koje je zaduženo da: “provodi politiku useljavanja i azila u BiH i uređuje procedure u vezi sa kretanjem i boravkom stranaca u BiH”. godine. nehumanom ili degradirajućem postupanju ili kažnjavanju ili • privremeni prihvat po osnovu ovlasti prenesenih od strane Vijeća ministara BiH. emigracije. • status supsidijarne zaštite putem davanja odobrenja privremenog boravka iz humanitarnih razloga zbog osnovane sumnje da će pojedinac biti podvrgnut mučenju. Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice je pripala nadležnost da se: “stara o pitanjima azila i o pravima izbjeglica koje dolaze u BiH”. koje je uspostavljeno 2000. godine svojom Odlukom o privremenom određivanju nadležnosti dodatno izregulisalo ovu oblast da bi se jasno izdiferenciralo da je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice nadležno za utvrđivanje načina ostvarivanja prava i obaveza stranaca kojima je Ministarstvo sigurnosti već priznalo pravo na međunarodnu zaštitu u BiH. Sektor za azil pri Ministarstvu sigurnosti utvrđuje status. a za postupak 11 Zakonom o ministarstvima i drugim tijelima uprave BiH(„Službeni glasnik BiH“ broj: 5/03. 26/04. imigracije i azila. 42/04). Vijeće ministara BiH je tek 2006. 14 . Postupak azila je propisan na krajnje jednostavan način ali uz puno poštovanje prava tražilaca azila u BiH. Istovremeno je propisano da se o pravima lica kojima je priznata zaštita u postupku azila staraju Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice.

i članom 35. u vezi sa članom 60. Pošto je novoformirano Ministarstvo sigurnosti preuzelo obučeni kadar iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice. zabrane kažnjavanja za ilegalni prelazak granice ili boravak i povjerljivost podataka u postupku azila. Ministarstvom civilnih poslova i UNHCR- om donese podzakonske akte kojima će se propisati prava lica kojima je u postupku azila priznat status. aprila 2004. Ovim pravilnikom je detaljno propisan postupak azila u Bosni i Hercegovini. član 79.po tužbi je nadležan Sud Bosne i Hercegovine. SADAŠNJA NADLEŽNOST I INSTITUCIJE ZA PROVOĐENJE ZAKONA I PODZAKONSKIH AKATA Obzirom da su se 2004. Zakon obezbjeđuje poštovanje načela nonrefoulementa (zabrane vraćanja). 15 . godine i Protokola iz 1967. kompletirano je zakonodavstvo i izgrađeni su neophodni kapaciteti koji su bili 12 Zakon o boravku i kretanju stranaca i azilu BiH. 13 Objavljen u„Službeniom glasniku BiH”' br. Ovaj Zakon također garantuje svim licima koja su već stekla izbjeglički status ili kojima je priznat privremeni prihvat u BiH da im se taj status prizna i po ovome Zakonu. stav 1. ili degradirajućem postupanju ili kažnjavanju. 3. godine 13. ali koja se ne mogu vratiti u zemlju porijekla ili uobičajenog boravka jer bi bili izloženi mučenju. godine stekli svi uslovi tj. 26/04. precizirana obaveza Ministarstva sigurnosti da se stara o pravima tražilaca azila i navedena obaveza Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice da u saradnji sa Ministarstvom sigurnosti. Ovim Zakonom BiH je garantovala azil izbjeglicama koje ispunjavaju uslove iz člana 1A (2) Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. 4. tačka d). malobrojni Sektor za azil pri Ministarstvu sigurnosti je uz tehničko-pravnu pomoć Misije UNHCR-a u BiH izradilo nacrt Pravilnika o azilu u Bosni i Hercegovini koji je Ministar sigurnosti potpisao 15. godine. garantovano je pravo na privremni boravak iz humanitarnih razloga 12. Licima koja ne ispunjavaju uslove iz Konvencije. nehumanom.

potrebni da Ministarstvo sigurnosti preuzme od UNHCR-a postupak utvrđivanja izbjegličkog statusa i statusa supsidijarne zaštite. godine Ministarstvo sigurnosti preuzelo vođenje postupka po zaprimljenim zahtjevima za azil. godine. dok se pravo na rad.. ” U skladu sa ovim mišljenjem. Prema ovom Mišljenju „politiku i uređenje” (u kontekstu azila) navedeni u članu III (1) (f) Ustava BiH „ne treba tumačiti na način kao ograničavanje nadležnosti BiH na normativne aspekte.. Zakon o boravku i kretanju stranaca i azilu predviđa da se izbjeglicama garantuju sva prava propisana odredbama članova 3 –34. u roku od 16 . Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice određeno kao ministarstvo koje je nadležno da se stara o ovim pitanjima. na način predviđen Zakonom i Pravilnikom. kantonalnih i entitetskih organa. u vrlo kratkom vremenu ovo ministarstvo je preuzelo čitav niz radnji u cilju donošenja podzakonskih akata koji će biti primjenjivi na terenu od strane općinskih. Kako je prema Odluci Vijeća ministara BiH o privremenom određivanju nadležnosti iz 2006.. godine. zdravstvo i socijalna zaštitu garantuje izbjeglicama i licima sa privremenim boravkom iz humanitarnih razloga priznatom u postupku azila na isti način na koji se ta prava priznaju i državljanima BiH. U razrješenju ovog pitanja jako je pomoglo Mišljenje o obimu nadležnosti BiH u oblasti imigracije i azila s posebnim osvrtom na potencijalno uključivanje entiteta koje je Evropska komisija za demokratizaciju kroz zakon (Venecijanska komisija) dala još u martu 1999. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice je uz svesrdnu pomoć Misije UNHCR-a u BiH. obrazovanje.. to je od 1. Ovo je izazvalo čitav niz pitanja oko podjele nadležnosti između Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice i entitetskih/kantonalnih organa vlasti. godine. jula 2004. Ovim su se stekli uslovi da se intenzivira donošenje podzakonskih akata kojima bi se detaljnije uredili uslovi pod kojima lica sa priznatim statusom u postupku azila mogu ostvariti prava zagarantovana Zakonom.. Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. ali i uvažavajući stanje na terenu. Osnovna pretpostavka je da u nadležnost BiH spadaju i donošenje i provođenje propisa.

U toku 2004-2008. su u sedam navrata okupili blizu četrdeset (40) različitih organa i organizacija od općinskog do državnog nivoa da bi se dogovorili tekstovi dva naprijed navedena pravilnika. tačka f) Ustava Bosne i Hercegovine. stav 1. prema kojem su politika i propisi za useljavanje. Zakonski osnov sadržan je u Zakonu o ministarstvima i drugim tijelima uprave Bosne i Hercegovine. vjenčanja i druga statusna pitanja.pravne zaštite. godine Ministarstvo sigurnosti. prema kojem je nadležnost nad izbjeglicama i drugim licima kojima je priznato pravo na međunarodnu zaštitu podijeljeno između nekoliko ministarstava na nivou BiH. 3. dok je pravo na sticanje azila u Bosni i Hercegovini zagarantovano: 17 . sadržan je u članu 3. 5. a sve u cilju njihove lakše provedbe od strane provedbenih organa nakon stupanja ovih pravilnika na snagu. izbjeglice i azil nadležnost institucija Bosne i Hercegovine. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice i UNHCR su zajedničkim snagama izgradili opsežnu legislativu u oblasti azila i izvršili intervencije u čitavom nizu pravnih akata u cilju pune zaštite tražilaca azila i drugih lica pod međunarodnom zaštitom u BiH. među koje spada i postupak za odobravanje-sticanje azila. POSTUPAK ZA STICANJE AZILA U BOSNI I HERCEGOVINI Ustavni osnov za pitanja međunarodno . Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice i UNHCR u BiH. uz finansijsku pomoć Evropske zajednice.nepunih godinu dana donijelo dva pravilnika kojima se obezbjeđuje: • pristup zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju i • upis u matične knjige rođenja djece izbjeglica i lica pod supsidijarnom zaštitom.

godine i Protokolom o statusu izbjeglica iz 1967. entitetske. broj: 26/04). socijalnuzaštitu. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice i Ministarstvo civilnih poslova. kao što je Ministarstvo pravde BiH. • Pravilnikom o azilu u Bosni i Hercegovini (“Sl. 3. radizapošljavanjeidr. glasnik BiH''. sudovi. 81/08). Nadležnost na nižim razinama izvršne vlasti je specifična utoliko što ne postoji simetrični oblik pravnog uređenja unutar dva entiteta. 18 . su: • Sektor za azil . P ODNOŠENJE ZAHTJEVA ZA AZIL 14 Nadležnostzapitanjavezanazapristuppravimanazdravstvenuzaštitu. glasnik BiH”. Nosioci aktivnosti pri uređenju statusnih pitanja i pristupa pravima u postupku odobravanja i sticanja azila u Bosni i Hercegovini su Ministarstvo sigurnosti BiH. 1. glasnik BiH”. • Zakonom o kretanju i boravku stranaca i azilu (“Sl. 5. obrazovanje. za provođenje azilantskog postupka u BiH. koji čine sastavni dio Ustava BiH. • Pravilnikom o ulasku i boravku stranaca (''Sl. 36/08). Organi koji su direktno nadležni u skladu sa zakonom i podzakonskim aktima. uRepubliciSrpskojjecentraliziranaiskoncentriranananivouentiteta.Ministarstvo sigurnosti. • Konvencijom o statusu izbjeglica iz 1951. odnosno Brčko Distrikta BiH 14. kantonalne i općinske institucije i dr. 4/04 i 53/07. dokjeuFederacijiBiHnadležnostzaovapitanjapodijeljenaizmeđuentitetskihikanto nalnihorganaiinstitucija. br. broj: 29/03. • Služba za poslove sa strancima. dok se za određena specifična pitanja u vezi sa određenim pravima i obavezama osoba pod međunarodno pravnom zaštitom pojavljuju i neka druga ministarstva i institucije. godine.

• bez odlaganja prikupljenu dokumentaciju dostavlja Sektoru za azil Ministarstva sigurnosti. Ovlaštena službena osoba organa nadležnog za postupanje po zahtjevu za azil. kojem se stranac obrati i izjavi namjeru da traži azil u BiH obavlja sljedeće radnje: • ispunjava obrazac zahtjeva za azil (3 primjerka). putem faksa i • originalni primjerak zahtjeva. • fotokopira lične i druge dokumente.Ministarstva sigurnosti. bez odlaganja dostavlja Sektoru za azil preporučenom poštom. u mjestu njegovog boravka. u skladu sa odredbama Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu i Pravilnika o azilu u BiH.Zahtjev za azil u BiH stranac podnosi lično. državnom organu koji nije nadležan za zaprimanje zahtjeva za azil. Ukoliko stranac ima prijavljen boravak u BiH. 2. R EGISTRACIJA TRAŽIOCA AZILA 19 . Zahtjev za azil u BiH stranac podnosi: • Službi za poslove sa strancima. • izdaje potvrdu o podnesenom zahtjevu za azil sa rokom trajanja do sedam dana (u kojoj se navode podaci o svakom članu njegove porodice). • vrši fotografisanje (tražioca i članova uže porodice). zahtjev za azil podnosi Terenskom centru Službe za poslove sa strancima. • Ministarstvu unutrašnjih poslova entiteta ili Policije Brčko Distrikta BiH. • Sektoru za azil . 3. biće od strane istog upućen nadležnom Terenskom centru Službe za poslove sa strancima. U slučaju da stranac izrazi namjeru da podnese zahtjev za azil u BiH. sa prikupljenom dokumentacijom. 5.

uz prethodno pribavljenu saglasnost Sektora za azil. ovlaštena službena osoba Sektora za azil izdaje karton tražiteljima azila koji je žute boje. • kopiranje ličnih i drugih dokumenata koji sadrže fotografiju te osobe. kao organa u čijoj isključivoj nadležnosti je vođenje postupka po zahtjevu za azil. • obavlja intervju (jedan ili više). kao i druga dokumenta relevantna za vođenje postupka. • fotografisanje. P OSTUPAK UTVRĐIVANJA STATUSA Ovlaštena službena osoba Sektora za azil. • donosi odluku.postupakidentifikacije osoba putem analize i klasifikacije papilarnih linija.Nakon prijema zahtjeva za azil vrši se registracija tražioca azila u Sektoru za azil Ministarstva sigurnosti. sa rokom važenja do tri (3) mjeseca. nakon obavljene registracije tražioca azila u cilju donošenja odluke po zahtjevu za azil u BiH vodi postupak na način da: • poziva tražioca azila / zakazuje intervju. Važnost kartona tražioca azila može se produžavati do donošenja pravosnažne odluke o zahtjevu za azil. 5. • daktiloskopski postupak . 1) Pozivanje tražioca azila / zakazivanje intervjua: 20 . Ovlaštena službena osoba Sektora za azil vrši: • registraciju tražioca azila (i članova njegove porodice) popunjavanjem obrasca za registraciju. 3. Produženje važnosti kartona tražioca azila vrše terenski centri Službe za poslove sa strancima. 3. Po obavljenoj registraciji tražioca azila i članove njegove porodice.

Pored navedenog. Odluka nadležnog organa ne zavisi od iznošenju nekog posebnog formalnog dokaza od strane tražioca azila. ocijeniti opći kredibilitet tražioca azila te. mučenje ili traumu. Zakon je uspostavio ograničenja u dodjeli prava na azil. Intervjuu. 2) Intervju sa tražiocem azila u BiH Predstavlja jednu od najsloženijih radnji u postupku po zahtjevu za azil u BiH u kojem je ovlaštena službena osoba Sektora za azil (voditelj postupka) dužna utvrditi i ispitati sve relevantne činjenice i okolnosti. naročito osobe koje su preživjele nasilje. mogu prisustvovati zakonski zastupnik. te posebnu pažnju obratiti na određene uslove u kojima se nalaze tražioci azila. osim tražioca azila i ovlaštene službene osobe Sektora za azil. predstavnik UNHCR-a i prevodilac. nadležni organ upućuje drugi poziv.U cilju donošenja odluke po zahtjevu za azil ovlaštena službena osoba Sektora za azil dužna je. posebno informaciju o zemlji porijekla. pojasni i potkrijepi. ukoliko je isti potreban. sve činjenice i okolnosti relevantne za donošenje odluke po zahtjevu za azil. u sljedećim slučajevima: • ako je počinio zločin protiv mira. bez obzira na to što tražilac azila formalno ispunjava uslove za sticanje azila. svim raspoloživim dokazima. ratni zločin ili zločin protiv čovječnosti kao što je definirano u međunarodnim 21 . donijeti pravilnu i zakonitu odluku u pogledu utvrđivanja izbjegličkog statusa ili drugog vida međunarodne zaštite u BiH. Bitno je napomenuti da ukoliko se tražilac azila ne odazove na zakazani intervju. posebna dužnost ovlaštene službene osobe Sektora za azil je upozoriti tražioca azila na njegovu obavezu iznošenja svih okolnosti i činjenica vezanih za njegovo traženje azila u BiH pri čemu se tražiocu azila mora omogućiti da iscrpno predstavi. bez odlaganja. Ovlaštena službena osoba Sektora za azil dužna je voditi računa o kulturološkom porijeklu tražioca azila. odnosno staratelj. uz procjenu valjanosti dokaza. obaviti jedan ili više iscrpnih intervjua sa tražiocem azila.

godine). 15 Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (iz 1948. postupak po zahtjevu za azil se prekida u formi zaključka ako se u toku postupka utvrdi da postoji prethodno pitanje koje je potrebno riješiti radi donošenja zakonite i pravilne odluke. Osim toga. azil može biti odbijen strancu kojem je status izbjeglice priznat u drugoj zemlji ili je našao djelotvornu zaštitu druge zemlje i u mogućnosti je da se vrati u tu zemlju i ponovo iskoristi tu zaštitu. stupila na snagu 1951. a da o tome ne obavijesti organe vlasti. • odbiti i naložiti izdavanje dozvole za privremeni boravak iz humanitarnih razloga. • odbiti. Također. dokumentima koji sadrže odredbe u vezi s takvim zločinima 15. ili • ako je kriv za djela koja su u suprotnosti sa ciljevima i načelima Ujedinjenih nacija. kojom se zahtjev može: • usvojiti i tražiocu azila priznati izbjeglički status u BiH. • ako jepočinio težak nepolitički zločin izvan zemlje izbjeglištva prije nego što mu je odobren ulazak u tu zemlju. 3) Donošenje odluke po zahtjevu za azil: Sektor za azil donosi odluku po zahtjevu za azil u formi rješenja. uz naznaku roka u kojem stranac treba napustiti teritoriju BiH po pravosnažnosti rješenja. Nadležni organ može donijeti i odluku o obustavi postupka po zahtjevu za azil u formi zaključka. 22 . u slučajevima koji su propisani odredbama Zakona o upravnom postupkukao i kada se tražilac azila: • ne odazove na drugi poziv za intervju ili • napusti zemlju.

možemorećidasutrenutnovažećipropisikojitretirajuovuoblastdoneseniposvimm eđunarodnimstandardima. teBosnaiHercegovinapostepenopostajeiodredišnazemljazatražioceazila. 23 . štojevidljivoizpodatkaMinistarstvasigurnostidajeuperiodu 2005 – 2006. • strancima kojima je odobren ulazak. tajbrojjoš uvijekjeneznatan. EVIDENTIRANJE BORAVKA STRANACA Službena evidencija vodi se o: • strancima koji imaju stalni ili privremeni boravak. • strancima koji su protjerani. ipakjeonajoš uvijekzatražioceazilaprimarnotranzitna. 16 Iznaprijedizloženogjevidljivoda je postupakostvarivanjazaštitepravanaaziluBosniiHercegoviniprošaokrozveomatur bulentnusituaciju. Ipakbezobziranasvepoteškoćekojesupratileovuoblast. Tužba Sudu BiH odgađa izvršenje odluke. kojma je otkazan boravak ili im je izrečena mjera zabrane ulaska u BiH. takoizakonskiipodzakonskipropisikojisutretiraliovuoblast. 6. 16 3. ali se može pokrenuti upravni spor tužbom kod Suda BiH u roku od dva mjeseca od dana dostavljanja iste. godinebilopodnešeno 180 zahtjevazapriznavanjepravanaazil. kojedirektnoutječunaosnovnonačeloizbjegličkogpravapremakojemsvakomožetr ažitizaštituodproganjanja. godine) mijenjalekakonadležnostizarješavanjeuprocedurizaostvarivanjepravanaazil.Odluke po zahtjevu za azil u BiH su konačne u upravnom postupku i protiv istih nije dozvoljeno izjavljivanje žalbe. IakojeizizloženogvidljivodajeBosnaiHercegvinaspremna. VećiproblemzaBosnuiHercegovinuuovomtrenutkupredstavljajunezakonitemigr acije. obziromdasusekroz čitavperiod (od 1996. aisameinstitucijekojesunadležnezaprovođenjepostupkasukakokadrovskitakoim aterijalnoosposobljene. aneodredišnazemlja. • izdatim putnim ispravama za strance. Madaseuposljednjihnekolikogodinaunutarmješovitihmigracijskihtokovapoveća vaibrojtražilacaazila.

Organizacione jedinice Ministarstva sigurnosti BiH nadležne za kontrolu prelaska državne granice vode posebne evidencije u koje se unose podaci u vezi sa identitetom. 24 . kao i svrhom i razlozima ulaska. odjavi boravka i promjeni adrese. • izdatim ličnim dokumentima. a u svrhu evidentiranja i praćenja boravka i kretanja stranaca i lica koja su zatražila ili dobila azil. • strancima koji su prisilno udaljeni. • izvršenim mjerama koje se tiču stranaca. boravka i izlaska stranaca iz BiH. U Ministarstvu sigurnosti BiH se uspostavlja centralna baza podataka o strancima. • prijavi boravka. • prijavljenim nestalim putnim ispravama stranaca. brojem i vrstom putne isprave. • strancima kojima je odobren azil ili koji su podnijeli prijavu za njegovo odobrenje.

Ona predstavlja jedan od najznačajnih i najstarijih oblika međunarodne krivičnopravne pomoći. 25 . odnosno optuženih i osuđenih osoba u nadležnost stranih pravosuđa i iz nadležnosti stranih pravosuđa. nekoliko oblika: • „mala“ međunarodna krivičnopravna pomoć. Druga knjiga (Tok krivičnog postupka i posebni postupci). te suđenja i izvršenja kazne koja je izrečena u drugoj državi. 17 Međunarodna krivičnopravna pomoć može biti aktivna (pružanje pomoći) i pasivna (traženje pomoći). Hajrija: Krivično procesno pravo. • izvršenje strane krivične presude. Međunarodna krivičnopravna pomoć ima. Norme međunarodne krivičnopravne pomoći javljaju se kao norme međunarodnog prava i kao norme unutrašnjeg prava. U njihovom odnosu. 2005. dakle. međunarodno pravo uvijek ima prednost. g. s ciljem ostvarivanja prava na kažnjavanje. Međunarodna krivičnopravna pomoć predstavlja skup raznovrsnih radnji koje preduzimaju organi u krivičnom postupku i drugi državni organi u jednoj državi. IX . • ustupanje krivičnog gonjenja stranoj državi i • ekstradicija (izručenje). Sarajevo.EKSTRADICIJA Ekstradicija je postupak za izručenje osumnjičenih. 17 Sijerčić-Čolić.

Suvad: Ekestradicija. g. 26 . i procesnopravni (reguliran krivičnim procesnim pravom) koji određuje sam postupak izručenja. 12. Ekstradicija se vrši s ciljem vođenja krivičnog postupka protiv ekstradiranog lica ili s ciljem izvršenja kazne nad njim. 2005. kada se od neke države traži ekstradicija i pasivna ekstradicija kada domaća država odobrava ekstradiciju. na tok. pozitivan vid načela reciprociteta 18. dakle. 3. na temelju sudskog postupka. Načela koja se moraju poštivati kada se radi o ekstradiciji su sljedeća: 18 Konaković. Sarajevo. www. godine prije Krista. izručuje stranoj državi. g. Na osnovu svega navedenog. U tom periodu ekstradicija je predstavljala akt dobre volje. kao sastavni dio njihovog mirovnog ugovora kojim je završen rat između tih dviju zemalja.1. idocoline. 2008. ekstradicija se može definirati na sljedeći način: Ekstradicijom se stranac ili osoba bez državljanstva. da bi se u toj državi vodio krivični postupak ili izvršila krivična sankcija 19. 19 Sijerčić-Čolić. političku gestu vladara koja afirmira saradnju među državama. Ekstradicija u smislu pravne prirode ima dva aspekta - materijalnopravni (prevashodno reguliran krivičnim i dijelovima međunarodnog javnog prava) koji određuje uslove za ekstradiciju. procesualna sredstva i garancije u postupku. POJAM I NAČELA EKSTRADICIJE Ekstradicija se pojavila rano i svi autori se slažu da nas prvi pisani trag o ekstradiciji navodi na ugovor o ekstradiciji između Ramzesa II i kralja Hitita Hatussilija iz 1280. info. Hajrija: Krivično procesno pravo. Internet. Ekstradicija ili izručenje krivaca se smatra najvažnijim aktom međunarodne pravne pomoći. Razlikuje se aktivna ekstradicija. Druga knjiga (Tok krivičnog postupka i posebni postupci).

a i u onoj (što i jeste razlog traženja izručenja) koja traži isto. • načelo specijaliteta – znači da država moliteljica može krivično goniti ili kazniti izručenu osobu samo za ona krivična djela koja su bila izvršena prije podnošenja zahtjeva za izručenje i • načelo ekstradibilnosti – koje znači da je ekstradicija moguća samo u pogledu onih krivičnih djela koja su kao takva unaprijed određena međunarodnim ugovorom ili unutrašnjim pravom. mora postojati u obje države – i onoj od koje se traži izručenje.• načelo identiteta norme ili obostrane kažnjivosti – odnosi se na to da određena norma (krivično djelo zbog kojeg se traži izručenje) na osnovu koje se traži izručenje. 27 .

3) da djelo zbog koga se traži izručenje nije izvršeno na teritoriju Bosne i Hercegovine. 20 ZKPBiH. POSTUPAK IZRUČENJA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U DRUGU DRŽAVU Pretpostavke za izručenje su sljedeće 20: 1) da osoba čije se izručenje traži nije državljanin Bosne i Hercegovine. 4) da djelo za koje se traži izručenje predstavlja krivično djelo i po domaćem zakonu i po zakonu države u kojoj je izvršeno. da stranac čije se izručenje traži nije zbog istog djela od domaćeg suda već osuđen ili da za isto djelo nije od domaćeg suda pravomoćno oslobođen. član 415.2. odnosno optuženi saslušan. 7) da je utvrđen identitet osobe čije se izručenje traži. protiv nje ili njenog državljanina. 2) da osoba čije se izručenje traži ne uživa pravo azila u Bosni i Hercegovini. 6) da po domaćem zakonu nije nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili zastarjelost izvršenja kazne prije nego što je stranac pritvoren ili kao osumnjičeni. 28 . odnosno da nije u postupku traženja azila u Bosni i Hercegovini. ili da protiv stranca nije u Bosni i Hercegovini zbog istog djela pokrenut krivični postupak. osim ako se stiču uvjeti za ponavljanje krivičnog postupka propisani ovim Zakonom. 5) da djelo za koje se traži izručenje nije političko ili vojno krivično djelo. a ako je pokrenut postupak zbog djela učinjenog prema državljaninu Bosne i Hercegovine da je položeno osiguranje za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva oštećenog.

• uvjerenje ili drugi podaci o državljanstvu stranca. optuženom ili osuđenom zbog djela povodom koga se traži izručenje. Postupak za izručenje se pokreće po molbi strane države koja se podnosi diplomatskim putem i uz koju se moraju priložiti: • sredstva za utvrđivanje istovjetnosti osumnjičenog. iz čega proizilazi da 29 . treba da je priložen i ovjeren prevod na jednom od službenih jezika u BiH. to se odnosi i na državljane BiH koji imaju dvojno državljanstvo. • izvod iz teksta krivičnog zakona strane države koji se ima primijeniti ili je primijenjen prema osumnjičenom. fotografije. optuženog odnosno osuđenog (tačan opis. nacionalnog i etničkog porijekla. opis djela. čak ako je drugo državljanstvo – državljanstvo države koja traži izručenje. osim ako država koja traži izručenje da jamstvo da se neće izreći ili izvršiti smrtna kazna. Posjedovanje državljanstva cijeni se u trenutku odlučivanja o zahtjevu za izručenje. pola. Ako su navedeni prilozi sastavljeni na stranom jeziku. otisci prstiju i sl). • optužnica ili presuda ili odluka o pritvoru ili koji drugi akt u originalu ili ovjerenoj kopiji. 9) da se izručenje stranca ne traži radi: krivičnog gonjenja ili kažnjavanja zbog njegove rase. zakonski naziv krivičnog djela i dokazi za sumnju. Kako je u Zakonu propisano da ne može biti izručen državljanin BiH. religijskog uvjerenja i političkih stavova kao i da se izručenje ne traži za krivično djelo s propisanom smrtnom kaznom prema zakonu države koja traži izručenje. u kome treba da je naznačeno ime i prezime osobe čije se izručenje traži i ostali podaci potrebni za utvrđivanje njegovog identitea. 8) da ima dovoljno dokaza za sumnju da je stranac čije se izručenje traži učinio određeno krivično djelo ili da postoji pravomoćna presuda.

Zastrajelost krivičnog gonjenja kao i zastrjelost izvršenja kazne utvrđuje se prema domaćim propisima. 12.. Osobe bez državljanstva (apatridi) ne smatraju se državljanima BiH i mogu biti izručeni osim ako ne uživaju azil ili nisu u postupku traženja azila (ista je situacija i sa stranim državljanima). 03..).se neće izručiti ni osoba koja je stekla BiH državljanstvo nakon učinjenja krivičnog djela. Na prijedlog tužioca. g. ali ona i dalje teče i može isteći prije završetka postupka za izručenje (apsolutna zastarjelost). 2005. 22 Grupa autora: Hadžiomeragić M.. 30 . sa pratećim protokolima (Dopunski protokol od 15. onemogućava gonjenje stranaca ukoliko su od domaćeg suda već osuđeni. ako postoje razlozi za određivanje pritvora prema ZKPBiH. Izuzetak od ovog pravila je kada se steknu uslovi za ponavljanje krivičnog postupka propisani u našem zakonodavstvu. član 9. odnosno pravomoćno oslobođeni optužbe. 1975. Vijeće Evrope. od 13. Simović M. nakon što ga pouči da može 21 Evropskakonvencijaoekstradiciji. Sijerčić – Čolić H: Komentari zakona okrivičnom/kaznenom postupku u Bosni i Hercegovini. odnosno vrijeme saslušavanja.. 1957. Tužilac će strancu saopćiti zbog čega se traži njegovo izručenje i pozvati ga da iznese svoju odbranu. g. 1978. Pravilo non bis in idem. stranac ili apatrid neće biti izručen ukoliko je na teritoriji BiH počinio krivično djelo. g. Pritvor ili saslušavanje u postupku izručenja prekida zastarjelost. Kaurinović D. Kao odlučan trenutak za računanje zastare uzima se vrijeme pritvaranja. 21prema kojem niko ne može biti dva puta krivično gonjen za isto krivično djelo. i Drugi dopunski protokol od 17. g. sudija za prethodni postupak će donijeti rješenje o određivanju pritvora. Također. 10. 22 Po prijemu molbe za izručenje nadležno ministarstvo BiH će istu dostaviti tužiocu koji ispituje da li je molba potpuna.

Po saslušanju tužioca i branioca. Ako vijeće nađe da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje stranca. dostaviti vijeću koga čine: sudija za prethodni postupak. po potrebi. 31 . Potom će spise. sudija za prethodno saslušanje. sa svojim mišljenjem. U rješenju kojim se dopušta izručenje stranca. odnosno ako protiv takvog rješenja vijeća ne bude podnesena žalba. potvrditi. ukinuti ili preinačiti rješenje. O saslušanju i odbrani stranca sastavit će se zapisnik.uzeti branioca. • da se prema njemu ne može primijeniti teža kazna od one na koju je osuđen. provesti i druge radnje radi utvrđivanja postoje li pretpostavke za izručenje stranca. Protiv tog rješenja stranac ima pravo žalbe vijeću apelacionog odjeljenja. predmet se dostavlja nadležnom ministarstvu BiH koje odlučuje o izručenju. Ako vijeće nađe da nisu ispunjene pretpostavke za izručenje donijet će rješenje kojim se molba za izručenje odbija. Ovo rješenje će se dostaviti vijeću apelacionog odjeljenja. Pravomoćno rješenje kojim se izručenje odbija dostavit će se stranoj državi preko nadležnog ministarstva BiH. Ako vijeće apelacionog odjeljenja povodom žalbe nađe da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje stranca. Ministar nadležnog ministarstva BiH donosi rješenje kojim izručenje dopušta ili ne dopušta. navest će se: • da se protiv njega ne može poduzeti krivično gonjenje za drugo krivično djelo učinjeno prije izručenja. predsjednik suda i predsjednik vijeća. koje će po saslušanju tužioca. • da se prema njemu ne može izvršiti kazna za drugo krivično djelo učinjeno prije izručenja. utvrdit će to rješenjem. sudija za prethodni postupak će.

• da se on ne smije izručiti trećoj državi radi krivičnog gonjenja za krivično djelo učinjeno prije dopuštenog izručenja. onda molbi države na čijoj teritoriji je krivično djelo izvršeno. a ako su djela iste težine – molbi države koja je prva tražila izručenje. a ako ta država ne traži izručenje. Sarajevo. 2005. 32 . Sud ne donosi. odluku o izručenju. Hajrija: Krivično procesno pravo. Ako izručenje iste osobe traži više stranih država zbog različitih krivičnih djela. Druga knjiga (Tok krivičnog postupka i posebni postupci). ili zato što se stranac nalazi na izdržavanju kazne u BiH. a ako ova država ne traži izručenje. 23 Sijerčić-Čolić. Tada se prvenstvo daje molbi države čiji je državljanin ta osoba. nego samo utvrđuje da li su ispunjene pretpostavke. Ministar pravde BiH donosi rješenje kojim se izručenje dopušta ili ne dopušta. 23 Vrlo lahko se može desiti da izručenje iste osobe traži više stranih država zbog istog krivičnog djela. dakle. g. dat će se prvenstvo molbi one države čiji je državljanin ta osoba. U tom smislu. a ako je djelo izvršeno na teritoriju više država ili se ne zna gdje je izvršeno – molbi države koja je prva tražila izručenje. Ministar pravde BiH može odbiti izručenje i ako su u pitanju krivična djela za koja je u domaćem zakonu predviđena kazna do tri godine ili ako je strani sud izrekao kaznu lišavanja slobode do jedne godine. onda molbi države na čijem području je izvršeno najteže krivično djelo. Ministar pravde BiH može donijeti rješenje o odlaganju izručenja zato što je zbog drugog krivičnog djela kod domaćeg suda u toku krivični postupak protiv stranca čije se izručenje traži.

Ako je izručenje odobreno pod određenim uvjetima u pogledu vrste i visine kazne koja se može izreći. 33 . ministar nadležnog ministarstva BiH može podnijeti molbu za izručenje. Ako je izručena osoba bila pritvorena u stranoj državi zbog krivičnog djela zbog koga je izručena. sud koji je sudio u posljednjem stepenu preinačit će presudu i uskladiti izrečenu kaznu uvjetima izručenja. odnosno prema njoj će se izvršiti kazna samo za krivično djelo za koje je izručenje dopušteno.3. odnosno izvršiti i kao takvo bude prihvaćeno. Molba se podnosi diplomatskim putem i treba da sadrži isprave i podatke iste kao molba za izručenje stranca iz BiH u drugu državu. Ako tražena osoba bude izručena. sud je pri izricanju kazne vezan tim uvjetima. moći će se krivično goniti. vrijeme koje je provela u pritvoru uračunat će se u kaznu. a ako se radi o izvršenju već izrečene kazne. POSTUPAK IZRUČENJA IZ DRUGE DRŽAVE U BOSNU I HERCEGOVINU Ako se protiv osobe koja se nalazi u stranoj državi vodi u BiH krivični postupak ili ako je osobu koja se nalazi u stranoj državi domaći sud kaznio.

Motivi koji su uslovili reciprocitet između država u postupku ekstradicije mogu biti dosta različiti. Može se reći da obaveza ekstradicije postoji ukoliko postoji ugovorni odnos između države moliteljice i zamoljene države. godine potpisnik Evropske Konvencije o ekstradiciji sa protokolima po kojoj je istu obavezna primjenjivati. SPROVOĐENJE PREKO TERITORIJE BOSNE I HERCEGOVINE Ako izručenje traži strana država od druge strane države. Oni se kreću od održavanja dobrosusjedskih odnosa. uvažavanja vrijednosti koje gaji država moliteljica. Ekstradicja u svom razvoju nije nikada postala obaveza po općim pravilima međunarodnog prava. političkog interesa pa do straha od države koja podnosi molbu za ekstradiciju. a tražena osoba bi se imala sprovesti preko teritorije BiH. 04. 2005. Obaveza ekstradicije u Bosni i Hercegovini prozilazi prije svega iz brojnih međunarodnih bilateralnih ugovora i multilateralnih sporazuma čiji je potpisnik 24. Obaveza ekstradicije će postojati ukoliko se radi o vanugovornoj ekstradiciji koja je nastala faktičkim ili pravnim reciprocitetom. 34 . sprovođenje može. Molba za sprovođenje osobe preko teritorije BiH mora sadržavati sve podatke kao molba za izručenje stranca iz BiH u drugu državu. zaštite međunarodnog reda i vladavine prava. na molbu zainteresirane države.4. dopustiti ministar nadležnog ministarstva BiH pod uvjetom da se ne radi o državljaninu BiH i da se izručenje ne vrši za političko ili vojno krivično djelo. 24 Bosna i Hercegovina je od 14. Pod uvjetom uzajamnosti. troškovi sprovođenja osobe preko teritorija BiH padaju na teret sredstava budžeta BiH.

sportskih takmičenja ili drugih skupova na za to primjerenom prostoru. Javni skup se ne može održavati ispred školskih ustanova dok traje nastava i ispred zdravstvenih ustanova. To je i prostor na kome se odvija javni saobraćaj prevoznim sredstvima kad je moguće dodatnim mjerama osigurati privremenu izmjenu režima saobraćaja. osim na mjestu polaska i završetka. kulturno-zabavnih programa. uličnih povorki. kao i zaštitu zdravlja i sigurnost ljudi i imovine. Ovi prostori se određuju posebnom odlukom nadležnog organa. ugrožavanja zdravlja.JAVNI SKUP 1. Prostor primjeren za javni skup je prostor koji je pristupačan i pogodan za okupljanje lica čiji broj i identitet nisu unaprijed određeni i na kome okupljanje građana ne dovodi do ometanja javnog saobraćaja. Javni skup se može prijaviti i odvijati kao kretanje učesnika javnog skupa na određenom prostoru kad je moguće dodatnim mjerama osigurati privremenu izmjenu režima saobraćaja. POJAM JAVNOG SKUPA Javnim skupom smatra se sazivanje i održavanje zborova. 35 . XXV . javnog morala ili sigurnosti ljudi i imovine. kao i zaštitu zdravlja i sigurnost ljudi i imovine i to samo neprekinutim kretanjem. mitinga. Ovakav javni skup se može održavati samo u zakonom propisanom vremenu u toku dana i njegovo trajanje je ograničeno zakonom na (obično može trajati najduže tri sata).

Ona mora sadržavati podatke koji se odnose na program i cilj javnog skupa. vrijeme održavanja i trajanje javnog skupa. mjesto. 36 . procjenu broja učesnika javnog skupa.2. Prijava se podnosi lično ili preporučenom poštom nadležnom kantonalnom MUP-u i to najkasnije pet dana prije vremena za koje je javni skup zakazan. PRIJAVA ZA ODRŽAVANJE JAVNOG SKUPA Prijavu za održavanje javnog skupa može podnijeti svako fizičko odnosno pravno lice (sazivač).

rasne i vjerske netrpeljivosti i mržnje.3. • vršenje krivičnih djela ili se tom aktivnošću podstiče na vršenje takvih djela. ZABRANA ODRŽAVANJA JAVNOG SKUPA Nadležno Ministarstvo unutrašnjih poslova će rješenjem. kad je prijavljivanje obavezno i • ako se osnovano može očekivati da će na javnom skupu biti narušen javni red i mir ili ugrožen život ili sigurnost ljudi ili imovine. donesenim po pravnilima upravnog postupka. zabraniti održavanje javnog skupa ako je on sazvan radi vršenja aktivnosti usmjerene na: • nasilno mijenjanje Ustavom BiH utvrđenog poretka. • kršenje Ustavom BiH zajmčenih sloboda i prava čovjeka i građanina. 37 . ili da će se održavanjem javnog skupa onemogućiti ili znatno otežati odvijanje javnog saobraćaja. • ako nije blagovremeno prijavljen. • narušavanje teritorijalnog integriteta određenog dijela BiH. • narušavanje javnog reda i mira i vrijeđanje javnog morala. • izazivanje i podsticanje nacionalne.

usmeno ga saopćiti sazivaču. a pismeni otpravak ovog rješenja dostaviti sazivaču u zakonskom roku (obično u roku od 12 sati). mjere za uspostavljanje reda i prekidanje održavanja javnog skupa preduzet će nadležni organ unutrašnjih poslova.4. 38 . Ako sazivač u prethodnom slučaju ne može da prekine održavanje javnog skupa ili odbije da to učini. nadležno ministarstvo će donijeti rješenje o prekidu održavanja javnog skupa. narediti mu da prekine održavanje javnog skupa i da pozove okupljene građane da se raziđu radi uspostavljanja reda. PREKID ODRŽAVANJA JAVNOG SKUPA Ako u toku održavanja javnog skupa nastupi neka od navedenih okolnosti ili ako se javni skup održava i pored konačnog rješenja o zabrani održavanja.

Naprotiv. usporavanje rada.radi se o zajedničkim. pa zbog svega toga i manje uspješni. Savez samostalnih sindikata Hrvatske. radnika) koji prekidom rada pokušavaju iznuditi od poslodavca ili neke druge osobe određeni ustupak u vezi s njihovim zajedničkim interesima. Međutim.razlikujemo aktivne (oni koji poduzimaju štrajk . s tom razlikom što su bili rjeđi.element po kojem se štrajk razlikuje od drugih oblika industrijskih akcija radnika (npr. Željko: Pravo na Štrajk. Pri tome je bitno istaći niz elemenata ove definicije. Pravni fakultet u Zagrebu. smatrajući ih glavnim „krivcem“ za svoj ponižavajući društveno-ekonomski položaj. POJAM ŠTRAJKA Štrajk kao oblik protesta i borbe radnika za svoja ekonomska i socijalna prava obično se vezuje za klasni. te namjera da se upravo tim prekidom rada uzrokuje šteta čime će se od poslodavca iznuditi određeni ustupci. u prvom redu kapitalistički ekonomski sistem. Željko: Pravo na Štrajk. pravom zaštićenim interesima radnika. oni su postojali i u pretkapitalističkim društveno-ekonomskim sistemima.ŠTRAJK 1. a ne i „klasa za sebe“. • namjera da se tako promiču (zaštite i unaprijede) zajednički interesi radnika . spontani i nedovoljno organizirani. odbijanje određenih poslova). Općenito se štrajk može definirati kao industrijska akcija posloprimaca (uposlenika. Pravni fakultet u Zagrebu. pa su otpočeli napade na fabrike i mašine koje su zamijenile na hiljade radnika ostavljajući ih bez posla i sredstava za život. Bilo je to vrijeme kada je radnička klasa bila samo „klasa po sebi“. 25 Iz te definicije proizlaze četiri osnovna elementa štrajka: • subjekti štrajka . Savez samostalnih sindikata Hrvatske. kako bi se pojam štrajka odvojio od drugih oblika suprotstavljanja strana u sporu. • prekid rada . 39 . to nikako ne znači da štrajkovi nisu postojali i prije kapitalizma. XXVI . Uništavanje mašina i fabrika pretvorilo se u prvi pokret radničke klase pod imenom „ludizam“ koji je donio više štete no koristi radnicima. 26 Potočnjak.u pravilu posloprimci) od pasivnih subjekata (oni prema kojima aktivni subjekti usmjeravaju svoju akciju). Zagreb 1992. Prema profesoru Gidensa sa Kembridž Univerziteta koji pod pojmom štrajka smatra „privremenu obustavu rada grupe zaposlenih u cilju izražavanja žalbi ili ostvarenja zahtjeva“. • namjera da se uzrokuje šteta . Objektivno je bila „klasa po sebi“ zbog svog specifičnog odnosa prema sredstvima za proizvodnju. Zagreb 1992. i imanentan je tom sistemu. 26 25 Potočnjak.mora postojati svijest radnika o tome što je štrajk.

prva generacija). Za razliku od građanskih i političkih prava (tzv. poslodavca. privredna i socijalna prava počinju se afirmirati tek početkom dvadesetog stoljeća.Ovim se karakteristikama štrajk razlikuje od drugih oblika industrijskih akcija 27 radnika kao što su različiti oblici pasivnog otpora. uposlenika) da pod pravno utvrđenim uvjetima (u pravilu zajedno s određenim brojem drugih posloprimaca) privremeno uskrati (suspendira) izvršenje svoje osnovne obveze iz radnog odnosa (obveze osobnog obavljanja rada) kako bi time prisilio poslodavca ili neku drugu osobu da učini nešto radi promicanja zajedničkih interesa određene skupine posloprimaca. odbijanja prekovremenog rada. socijalna i kulturna prava. te predstavljaju pozitivan zahtjev prema državi koja bi svojim djelovanjem trebala ispraviti nepoželjne učinke tržišne privrede. pravo na štrajk je pravo posloprimca. 40 . (radnika. „drugu generaciju“ ljudskih prava koja obuhvata privredna. bojkota itd. radničkih straža. Pravo na štrajk spada u tzv. odnosno njihovih udruženja) kojom se drugi subjekt potiče (prisiljava) nanošenjem ili stavljanjem u izgled nastanka određene štete da prihvati određene zahtjeve stranke koja poduzima takovu djelatnost”. Za razliku od štrajka. „Industrijska akcija je djelatnost (činjenja ili nečinjenja) jednog od subjekata radnog odnosa (posloprimca.

zbog togašto je taj list napao i uvrijedio sindikat. ili Općim aktom preduzeća utvrdi da radnici za vrijeme štrajka imaju pravo na zaradu. Radnici su stupili u štrajk. opozicioni list „Demokratija“ poslije svoga sedmog broja prestaje da izlazi zbog odluke grafičkih radnika da ga ne štampaju. 29 Međutim kada je ovo pravo trebalo unijeti u prvi socijalistički Ustav od 1946. 2002. „Štrajkačkog fonda”. Osim toga to dokazuje da su radnici kod nas subjekti a ne objekti. 1982. Tu se ništa ne može izmijeniti“ (List „Politika“ od 14. kada mu je postavljeno sljedeće pitanje: “Čuli smo da je sindikat slagača odbio da štampa opozicioni list „Demokratiju“. i kao takvo ono je reakcionarno i nepotrebno za našu radničku klasu. država radnika i seljaka. Zagreb. država radnog naroda. koja će se isplatiti iz tzv. godine. i 1974. Beograd. Da li Vlada misli da bi trebalo sugerisati grafičkim radnicima da štampaju opozicione listove ukoliko oni pišu u okviru zakona?“ Odgovor: „Koliko je meni poznato radnici su stupili u štrajk. Boris: Osnovi socijalne psihologije. ono je bilo podvrgnuto razlozima tekuće politike. 41 ..). Radnici su smatrali da ne treba da se štampa taj list. Pravo na štrajk u kapitalističkim zemlja ne priznaje pravo na zaradu za vrijeme štrajka.. Službeno objašnjenje takvog postupka radnika pred domaćim i stranim novinarima dao je šefKPJ Josip Broz Tito. Sorokin. a štrajk je moćno oružje radničke klase u nenarodnoj državi. PRAVO NA ŠTRAJK U BIVŠOJ SFRJ 28 Što se tiče prava na štrajk poslije Drugog svjetskog rata.) ne sadrže odredbe kojim se potvrđuje pravo radnika na štrajk. Oni imaju pravo na štrajk i mi nemamo pravo u to da se miješamo. Kod nas je sloboda štrajka. i kasnije (1963. godine. čelnici KPJ bili su protiv ovoga prava sa obrazloženjem da je ovo narodna država. 28 Gidens. radne ljude i građane. novembra1945. i formalo- pravno ga ozakoniti. ”Narodna knjiga”. Entoni: Sociologija.2. tako da Ustav od 1946. izuzev ako se Kolektivnim ugovorom.. Ekonomski fakultet. 29 Tako uoči novembarskih izbora 1945.

traju kratko i praćeni su visokim nabojem nezadovoljstva sindikata i radnika. jer ne zahtijevaju od poslodavca ispunjenje bilo kakvih zahtjeva. i kapitalističke zemlje su ga prve legalizirale: Engleska 1891. štrajkovi se dijele na: 1) Štrajk upozorenja skreće pažnju poslodavcu na ozbiljnost zahtjeva sindikalnog vođstva (nadnice. Italija 1926. 42 . niti sa novoangažiranim radnicima. 6) Štrajkovi solidarnosti su specifični.. Tako polazeći od kriterijuma legaliteta štrajkovi se dijele na zakonite (legalne) i nezakonite (nelegalne) štrajkove.. 4) Tromboza štrajk je takav oblik radne borbe kada ne štrajkuju svi zaposleni nego vitalni dio preduzeća. također. 3) Kružni štrajk postoji onda kada više pogona naizmjenično obustavlja rad prema unaprijed predviđenom rasporedu.3. O takvom štrajku po pravilu se poslodavac ne obavještava. VRSTE ŠTRAJKOVA Štrajk je svojstven kapitalizmu i kapitalističkom sistemu proizvodnje. već se organiziraju u znak solidarnosti sa drugim preduzećima ili ustanovama. Nasuprot tome. Uzimajući u obzir kvantitativni kriterij. Ti štrajkovi traju kratko najduže 2 sata. Ovo je izuzetno efikasna vrsta štrajka i poslodavci u većini slučajeva prihvataju zahtjeve štrajkača.. štrajkovi se dijele na opće (generalne) i djelomične (parcijalne) štrajkove. 7) Politički štrajkovi su također specifični oblici štrajka. 2) Štrajkovi iznenađenja. čime se obustavlja cijela proizvodnja. jer se njima ne traži ispunjenje zahtjeva radnopravne prirode od poslodavca. uslovi rada. Takvi štrajkovi se organiziraju sa ciljem što dužeg trajanja. Ako se kao kriterij uzme način odvijanja štrajka. Francuska 1919. tako da poslodavac ne može da nastavi proizvodnju sa štrajkbreherima. organizacijom. Njemačka 1918. štrajkovi koji su u sukobu sa zvanično utvrđenim normama smatraju se nelegalnim. Jugoslavija 1922. i o njima se obavještava poslodavac. 5) Okupacioni štrajkovi postoje onda kada radnici koji štrajkuju ne napuštaju svoja radna mesta. godine. kao i ciljevima kojima teže u skladu sa važećim propisima. Štrajk može zahvatiti cijelu jednu privrednu granu. nezakonitim. broj radnika i preduzeća zahvaćenih štrajkom. a da radnici imaju što manje posljedice na zaradi. pripremama. a čije su posljedice pogubne po državu i njenu nacionalnu bezbijednost nose obilježje općeg generalnog štrajka. već isključivo od države i njenih organa. itd.). tj. Legalni štrajkovi su oni koji su svojom najavom. Postoje različiti kriterijumi po kojima se štrajkovi dijele.. premije i sl.

43 .

Odluku o lock-outu donosi sam poslodavac. Ovaj oblik radnog konflikta isključivo je vezan za kapitalistički sistem proizvodnje i malo je poznat na ovim prostorima. a rjeđe velike korporacije. a ne udruženje poslodavaca. Velike korporacije u sukobu sa sindikatima koriste se sličnim metodama lock-outa. Dakle. u prvom redu zatvaranjem jednog preduzeća u sastavu kompanije. jer su velike svjetske korporacije rasute po svim meridijanima svijeta tragajući za profitom i jeftinom radnom snagom.4. štrajkovi i lock-out. ali u ovom slučaju poslodavca da pristupi slobodnom izboru sredstava radne borbe radi pritiska na drugu stranu (radničke sindikate) da prihvate njegove zahtjeve. i njegovim otvaranjem u drugom dijelu zemlje. LOCK-OUT KAO OBLIK RADNOG KONFLIKTA Lock-out je akcija i protivmjera poslodavca na pravo štrajka priznato radnicima i njihovim sindikatima. ili pak u inostranstvu. ako se uzme činjenica da socijalističkoj dogovornoj ekonomiji. koje je suočeno sa štrajkom. što je razumljivo. slično kao i štrajk. 44 . nisu svojstveni kolektivni ugovori o radu. Lock-out uglavnom nastaje povodom kolektivnih pregovora o radu. i lock-out je priznato pravo. koju smo izgrađivali poslije Drugog svjetskog rata. Ovom obliku radne borbe uglavnom pribjegavaju sitni poslodavci.

Konvencija broj 87 iz 1948. nenasilne štrajkove.5. U radnom zakonodavstvu prilagođenom tržišnom načinu privređivanja štrajk se pojavljuje i kao metod pomoću kojeg zaposlenici i njihove organizacije mogu braniti svoje socijalne i ekonomske interese. ne kao prava rješavanja kolektivnih radnih sporova. U tom kontekstu.Sijerčić.štrajka nadzorna tijela MOR-a su priznala kao „suštinski rezultat prava na organizovanje zaštićenog Konvencijom 87“. Ipak. štrajk treba pomoći da svaka strana u sporu modifikuje svoj stav u pregovorima. Pravo na preduzimanje kolektivne akcije . Naime. Kao metod. o pravu na organizovanje i slobodu kolektivnog pregovaranja. ekonomskih. • Konvencija broj 98 iz 1949. 45 . te • Konvencija broj 154 iz 1981. političkih. štrajk predstavlja kolektivnu akciju zaposlenih s ciljem vršenja pritiska na poslodavca da prihvati zahtjeve o spornim pitanjima u pogledu zaštite i ostvarivanja ekonomskih i socijalnih prava i interesa zaposlenih. koje se danas ubraja u red modernih temeljnih socijalnih prava. Treba naglasiti da se ovo pravo odnosi samo na zakonite. koja kao temeljne vrijednosti proklamuje slobodu pojedinca. međuovisnost građanskih. posebno u korelaciji sa individualističkom filozofijom liberalizma. Jasminka: Pravona štrajkudjelatnostimaodvitalnogznačaja. a potom i prava na štrajk. prvo. a koji proizlazi iz prava radničkih predstavnika da poduzimaju aktivnosti kojima brane socijalne i ekonomske interese zaposlenika. o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organizovanje. • Radi se o sljedećim međunarodnim instrumentima: . slobodu ugovaranja i pravo privatnog poduzetništva. ŠTRAJK KAO PRAVO I METOD 30 Afirmacijom socijalnih prava zaposlenika / radnika kao fundamentalnih prava čovjeka. Upravo se stoga određeni nivo učestalosti štrajkova može smatrati normalnim dijelom kolektivnog pregovaranja u širem smislu. Pravo na štrajk je širim tumačenjem međunarodnih radnih standarda priznato u više konvencija Međunarodne organizacije rada (u daljnjem tekstu: MOR) koje se često nazivaju konvencije o slobodi udruživanja. štrajk je integralni dio procesa kolektivnog pregovaranja. 2007. do priznavanja slobode štrajka. 30 Gradaščević. tj. o kolektivnom pregovaranju. odnosno dâ svoj doprinos promjeni odnosa između pregovaračkih strana. mora se imati u vidu da kolektivno pregovaranje neminovno obuhvata i tendenciju ograničavanja štrajka kao metoda. Naime. socijalnim i kulturnim pravima i Evropska socijalna povelja. socijalnih i kulturnih ljudskih prava počinje sve više prodirati u pojedine zaštićene oblasti državne vlasti. i koje je izričito priznato i globalnim i regionalnim instrumentima o ljudskim pravima kao što su Međunarodni pakt o ekonomskim. • Konvencija broj 151 iz 1978. o slobodi udruživanja i postupcima utvrđivanja uvjeta rada u javnom sektoru. Tako je priznavanjem prava na sindikalno organizovanje i sticanjem prava na kolektivno pregovaranje došlo.

U okviru MOR-a. u pravilu. zabranom štrajka u vanrednim okolnostima. zdravlje ili ličnu sigurnost dijela ili cijelog stanovništva. čije su odluke obavezujuće za strane u sporu. čak kada je i eksplicitno priznato ustavom kao pravo zaposlenika/radnika. Dakle. tako da štrajk u određenim okolnostima može biti i zabranjen. ni samo pravo na štrajk nije apsolutno. na primjer. No. državne štamparske službe. zdravlje ili osobnu sigurnost cijelog ili dijela stanovništva“. tj. ima štetne posljedice za poslodavca. Opća zabrana štrajka suprotna je pravu na slobodu udruživanja. bankarstvo i obrazovanje ne ubrajaju u djelatnosti od vitalnog značaja. tako da se. metalska i naftna industrija. ali međunarodni radni standardi dopuštaju zabranu i ograničavanje prava na štrajk određenim ciljnim skupinama zaposlenika . rad u pristaništima. predstavlja osnovno i zakonito sredstvo odbrane njihovih ekonomskih i socijalnih interesa. odnosno odmah postaju izvršne. koje je utemeljeno kao ultima ratio (posljednje sredstvo) u borbi zaposlenika za njihova prava i interese. o pretpostavkama za dopuštenost štrajka. 46 . S druge strane. te posljedicama organizovanja ili sudjelovanja u štrajku. Konkretnije. ali i da djelatnosti koje se ne smatraju vitalnim to mogu postati ukoliko je štrajk dugotrajan ili ukoliko poprimi takve razmjere da neposredno ugrožava život. kao i poljoprivreda. Radi se o metodama hitnog i efikasnog mirenja i arbitraže. organizatora štrajka (u pravilu sindikat) i zaposlenike (kako same učesnike u štrajku tako i neštrajkače). mora se odrediti konkretan sadržaj i domet tog prava.štrajk. snabdijevanje vodom i električnom energijom. njegove poslovne partnere odnosno korisnike usluga. utvrđuje nacionalnim zakonima ili drugim propisima. Istovremeno. kako bi pravo na štrajk bilo djelotvorno. u oružanim snagama i policiji obim prava na organiziranje. te ograničavanjem prava na štrajk u djelatnostima od vitalnog značaja (što može uključivati i zabranu štrajka). važno je naznačiti da međunarodni radni standardi nužno predviđaju odgovarajuće mehanizme zaštite profesionalnih interesa zaposlenika koji su ostali bez prava na štrajk zbog nepriznavanja ili ograničenja tog prava. te biva omeđeno određenim zakonskim uvjetima koji reguliraju način njegovog ostvarivanja. Pravno oblikovanje u ovom kontekstu znači da je potrebna intervencija zakonodavca. snabdijevanje i distribucija hrane. donošenje odgovarajućih propisa o konceptu prava na štrajk. te kontrolu letova. a time i obim prava na štrajk. što podrazumijeva i njegovo ograničavanje. Istovremeno. Kao primjere ovih djelatnosti Komitet za slobodu udruživanja MOR-a navodi zdravstvo. popravka aviona. djelatnosti od vitalnog značaja obuhvataju službe u kojima bi „prekid rada mogao ugroziti život. a pretpostavlja zakonsko uređivanje bitnih elemenata štrajka u ovisnosti o prihvaćenom konceptu prava na štrajk.javnih službenika. ovaj Komitet je naznačio da se npr. ostvarivanje prava na štrajk. navedeni standardi zabranu i ograničavanje prava na štrajk dovode u vezu sa sudskom zabranom štrajka. pod jedinim uvjetom da se pojam vitalnih djelatnosti shvati u užem smislu.

47 .

entiteta i Distrikta Brčko). odnosno ustava. a odredbama relevantnih zakona u BiH koji se tiču štrajka isključena je njihova primjena na državne službenike i namještenike. organa uprave i službi za upravu u Federaciji Bosne i Hercegovine.6. Osnovni princip ostvarivanja prava na štrajk. sigurnosti osoba i imovine. ili čak zabrana prava na štrajk u ovim djelatnostima dovodi do bitnog ograničavanja slobode udruživanja i kolektivnog 31 Član 1. pa s tim ciljem. pravilima sindikata o organiziranju i vođenju štrajka i rješenjima u kolektivnim ugovorima. Analizom pozitivnopravnih rješenja u BiH što se tiče prava na štrajk može se zaključiti da se načelno samo ostavlja mogućnost da se u okviru pojedinih djelatnosti pitanje dopuštenosti ostvarivanja prava na štrajk uredi na drugačiji način. organa uprave i službi za upravu u FBiH urediti posebnim zakonom. uredit će se posebnim zakonom. to može uraditi nadležni državni organ. kao vrijednosnog jezgra svakog državnopravnog poretka. Tako. štrajk pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova. broj: 14/00) propisuje: „Ovim zakonom uređuje se pravo zaposlenika na štrajk. 31 Isto rješenje je sadržano i u Zakonu o štrajku RS. U ostvarivanju prava na štrajk u ovim djelatnostima dolazi do izražaja poseban položaj radnika koji su obuhvaćeni minimumom procesa rada. Pravo na štrajk za državne službenike utvrđeno je odgovarajućim zakonima o državnoj službi (na nivou BiH. do sada takvi zakoni za državne službenike nisu doneseni. prema potrebi. zakonima o štrajku. pri čemu minimum procesa rada znači da su određeni radnici dužni da se odazovu na posao na zahtjev poslodavca ili nadležnog državnog organa. Osnovni zahtjev. Zakon o štrajku FBiH regulira da će se štrajk u Vojsci FBiH. koji je samo posredno prisutan u pozitivnopravnim rješenjima u BiH. odnosi se na uvjet da štrajk u tim djelatnostima ne smije dovesti do poremećaja minimuma procesa rada kojim se obezbjeđuje zaštita života i zdravlja ljudi i materijalnih vrijednosti. zaštite zdravlja. Štrajk u Vojsci Federacije Bosne i Hercegovine. ŠTRAJK U BOSNI I HERCEGOVINI Pozitivnopravni režim štrajka u BiH oslanja se na rješenja u relevantnim zakonima o radu. Međutim. Temeljni argument za priznanje prava na štrajk u djelatnostima od vitalnog značaja oslanja se na funkcioniranje kolektivnog pregovaranja. koji kažu da državni službenici imaju pravo na štrajk i da to pravo mogu koristiti u skladu sa zakonom. prema pozitivnim rješenjima u ovom Zakonu. pravo sindikata da pozove na štrajk. Izuzetak od ovog pravila je vezan samo za članove štrajkačkog odbora. npr. jer ograničavanje. može radno angažirati i osobe koje nisu u radnom odnosu sa poslodavcem. ako poslodavac iz bilo kojih razloga ne može obezbijediti minimum procesa rada. Zakona o štrajku („Službene novine F BiH“. pravo poslodavca da isključi zaposlenika sa rada i druga pitanja u vezi sa štrajkom. pripadnika ministarstva unutrašnjih poslova. jer se njima ne može naložiti da se uključe u rad radi obezbjeđenja pomenutog minimuma. Pritom je važno naglasiti da. tako da službenici i namještenici u organima državne službe svoje pravo na štrajk mogu ostvariti samo pod uvjetima i u proceduri koja je propisana Pravilima sindikata. Međutim. zakonsko rješenje u RS je jedino u BiH kojim je reguliran štrajk u djelatnostima od posebnog i javnog interesa. vezuje se za neophodnost uspostavljanja ravnoteže između prava na štrajk i očuvanja općeg interesa. “ 48 .

štrajk ili prijetnja štrajkom kao metod rješavanja kolektivnih radnih sporova ima i svoje psihološke efekte. to je neophodno učiniti prije svega u FBiH. Međutim. bitno je naznačiti da uspjeh štrajka zavisi i od pravnih i vanpravnih elemenata. Ako se pri tome ima u vidu aktuelno stanje u BiH. ukoliko je štrajk suviše ograničen. te institucijama na nivou BiH jer je. kao što su posredovanje. Imajući u vidu postojeću legislativu u Bosni i Hercegovini. Distriktu Brčko. da stoji u prikladnom odnosu sa svrhom konkretne djelatnosti. potpunim uskraćivanjem prava na štrajk zaposlenim u ovim djelatnostima bilo bi onemogućeno njihovo djelovanje usmjereno na poboljšanje uvjeta rada. Najzad. U kontekstu zdravstva. čime se stavljaju u nepovoljniji položaj u odnosu na druge zaposlene. što je za mnoge teoretičare najznačajnija opća funkcija štrajka. S druge strane. jer su suviše značajna da bi njihovo reguliranje bilo prepušteno kolektivnim ugovorima i općim aktima sindikata Iz pravnog aspekta indikativne su sljedeće odredbe zakona o štrajku: • Poslodavac ne smije upotrijebiti silu. u RS to pitanje djelomično riješeno. koje karakteriše odsustvo socijalnog konsensuza. jedno je nesporno: u djelatnostima od vitalnog značaja neophodno je urediti prije svega posebne uvjete za ostvarivanje prava na štrajk. kako je već navedeno. socijalnog dijaloga i tradicije pregovaranja. U tom smislu i prijetnja štrajkom može biti efikasna koliko i sam štrajk ukoliko je poslodavac svjestan da je sindikat u stanju organizirati ozbiljan štrajk u koji će stupiti skoro svi zaposleni. Istovremeno. odnosno kojima je to pravo ograničeno. jer zna da sindikati u ovim djelatnostima ne mogu zaprijetiti štrajkom niti ga organizovati. Konkretno. U svjetlu pravnih elemenata. koji se ogledaju u činjenici da se sam po sebi javlja kao svojevrsna prisila koja tjera stranke na sporazum. to podrazumijeva ne samo očuvanje prava na život već i kontinuirano unapređivanje i zaštitu zdravlja ljudi. pitanja ostvarivanja prava na štrajk specifična za ove djelatnosti treba urediti odgovarajućim zakonima. prijetnja pribjegavanju štrajku nema nikakvih efekata na stavove i mjere koje poduzima poslodavac. Konkretnije. niti represiju kako bi spriječio radnike da učestvuju u štrajku. vitalni značaj ovih djelatnosti ne govori u prilog pravu na štrajk. posebno je značajna spremnost zaposlenika da zaista zaustave (prekinu) proces rada. svaki državnopravni poredak koji ima za cilj pravičan zajednički život uspostavlja granice ostvarivanja osnovnih prava kako ona ne bi ugrožavala prava i slobode drugih. a da se pritom poslodavac ne može lahko i uspješno pripremiti za ublažavanje efekata štrajka.pregovaranja. nesporno bi položaj zaposlenih u ovim djelatnostima bio još nepovoljniji bez prava na štrajk. na primjer. 49 . posebno ako se ima u vidu da postoje drugi metodi kojima se može garantirati očuvanje interesa zaposlenih koji su ostali bez prava na štrajk. Bez obzira na naznačene argumente za i protiv. Posljedica toga može biti da poslodavac (vlast kao osnivač) ne mora uopće biti zainteresiran za pregovaranje u pogledu uvjeta rada i zapošljavanja. U pogledu vanpravnih pretpostavki za uspjeh štrajka. mirenje i arbitraža. U tom smislu i ostvarivanje prava na štrajk u ovim djelatnostima mora da bude srazmjerno.

koji bi zamijenili učesnike u štrajku. Zakona o štrajku FBiH propisuje: „Utoku štrajkaorganiziranogpoduvjetimainanačinutvrđenimovimzakonom. 32 Izuzetak su preduzeća od vitalnog društvenog značaja. zakonodavac zabranjuje poslodavcu da u toku štrajka organiziran po pozitivnim zakonskim propisima. zapošljava nove radnike. zakonodavac je isključio disciplinsku i materijalnu odgovornost po osnovu učešća radnika u štrajku uključujući i prestanak radnog odnosa po tom osnovu. • Dalje. u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu. poslodavacnemožezaposlitinovezaposlenikekojibizamijeniliučesnikeu štrajku. Zakona o štrajku FBiH: „Zaposleniku koji je sudjelovao u strajku plaća se može smanjiti srazmjerno vremenu sudjelovanja u štrajku. “ 50 . “ Prema Članu 9. 32 Član 8. • Pored navedenog. kolektivnimugovoromipravimasindikatao štrajku.

NAJAVA ŠTRAJKA Najava štrajka. Zakona o štrajku FBiH: „Štrajk se najavljuje poslodavcu u pismenoj formi. mjesto. a odluku o stupanju u štrajk radnici donose većinom glasova ukupnog broja radnika u preduzeću ili dijelu preduzeća. prvenstveno koristi izbjegavanju štetnih posljedica koje bi za poslodavca proizveo štrajk (tu zakonodavac posebno štiti poslodavca od eventualnih štrajkova iznenađenja koji bi bili vremenski prilagođeni.7. Također. “ 51 . ovog člana navode se razlozi za štrajk. čime se omogućava eventualno provođenje postupka mirnog rješavanja sporova s ciljem odustajanja od štrajka. Štrajk se mora najaviti poslodavcu tj. tako da nanesu veliku štetu poslodavcu). dan i vrijeme početka štrajka. da se izjasne o zahtjevu i da eventualno udovolje zahtjevima radnika. Štrajk najavljuje sindikalno rukovodstvo. mjesto. U pismenoj najavi iz stava 1. organizator štrajka je dužan da o vremenu i mjestu održavanja štrajka obavjesti nadležno ministarstvo unutrašnjih poslova. udruženju poslodavaca protiv kojih je usmjeren. 33 Član 4. kao jedna od pretpostavki dopuštenosti štrajka. najava štrajka mora biti učinjena obično u određenom roku prije provođenja štrajka. najkasnije deset dana prije početka štrajka. Također je određeno da u pismu kojim se najavljuje štrajk (čime se zakonom propisuje obvezna pismena forma najave štrajka) moraju naznačiti razlozi za štrajk. dan i vrijeme početka štrajkaistovremeno. 33 Time se pruža mogućnost osobama od kojih se nešto traži.

broj 43/99) „ Štrajk ne može započeti prije okončanja postupka mirenja predviđenog ovim zakonom. broj 43/99) odnosno prije provođenja drugog načina mirnog rješavanja spora o kojem su se strane sporazumjele. odluka arbitraže je obavezujuća. odnosno prije provođenja drugog postupka mirnog rješavanja spora o kojem su se strane sporazumjele“ 52 .8. 34 Mirenje će se uvijek primjenjivati. Oni mogu biti dobrovoljni ili obavezni. stav 3Zakona o radu ("Službene novine Federacije BiH". 35 Mirenje je u interesnim sporovima postupak u kojem treća nepristrasna i u sporu nezainteresirana osoba nastoji da se sukobljene strane sastanu. rasprave nastali spor i same utvrde postupke rješavanja. “ 35 Član 128. 34 Član 6. ovog člana ne može trajati duže od pet dana od dana dostavljanja zahtjeva mirovnom vijeću. predstavljaju zapravo pretpostavku dopuštenosti štrajka. ako se štrajku može pristupiti tek nakon obaveznog (neuspješnog) okončanja postupka mirnog rješavanja sporova. Zakona o štrajku FBiH: „Štrajk ne može započeti prije okončanja postupka mirenja predviđenog u Zakonu o radu ("Službene novine Federacije BiH". Postupak mirenja iz stava 1. osim ako stranke nisu dogovorile neki drugi način mirnog rješavanja spora. Štrajk se ne smije započeti prije okončanja postupka mirnog rješavanja sporova o kojem su se stranke sporazumjele. PRETHODNO PROVOĐENJE POSTUPKA MIRENJA Postupci mirnog rješavanja sporova javljaju se ili kao načini prevencije štrajka ili kao načini brzog okončavanja već otpočetih štrajkova. Ako strane rješavanje spora povjere arbitraži predviđenoj Zakonom o radu.

medjunarodni saobraćaj). u roku od pet dana. sadrži. Prema tim odredbama na prijedlog poslodavca. ovog člana. ovog člana mogu se urediti kolektivnim ugovorom. od dana početka sporazumijevanja rješavanje nastalog spora povjerava se arbitraži. Sporazumom iz stava 1. osobne sigurnosti ili zdravlja stanovništva). Sporazum iz stava 1. “ 37 Član 10. odnosno njegovom organiziranju. ne može biti stavljen u nepovoljniji položaj od drugih zaposlenika. njega će. imenovati nadležni općinski sud. ovog člana. Poslovi iz stava 2. te neovisnog predsjednika kojeg sporazumno određuju sindikat i poslodavac. Arbitraža donosi odluku u roku od pet dana od dana pokretanja arbitražnog postupka. osiguranja neophodnih uvjeta života i rada stanovništva. Zakona o štrajku FBiH: 53 . Ukoliko se u roku od 15 dana poslodavac i sindikat ne bi složili o tim propisima mogu u roku od daljnjih 15 dana tražiti odluku arbitražnog vijeća. Štrajk koji je organiziran i proveden u skladu sa svim materijalnim i procesnim pretpostavkama ne predstavlja povredu ugovora o radu. postupak utvrđivanja ne može pokrenuti do dana okončanja štrajka. odnosno rada drugih pravnih lica. ovog člana u roku od pet dana. naročito. Ako sindikat i poslodavac ne postignu sporazum iz stava 1.9. sindikat i poslodavac sporazumno donose ta pravila. sindikat je dužan objaviti sporazum o poslovima na kojima se rad ne može prekidati za vrijeme štrajka. Arbitraža se sastoji od po jednog predstavnika sindikata i poslodavca. te nužne poslove (cilj im je obavljanje poslova koji su prijeko potrebni radi sprečavanja ugrožavanja života. Ako se sindikat i poslodavac ne mogu sporazmjeti o imenovanju predsjednika iz stava 5. elektroprivreda. OBJAVLJIVANJE PRAVILA O POSLOVIMA KOJI SE NE MOGU PREKIDATI ZA VRIJEME ŠTRAJKA Dužnost je sindikata da najkasnije na dan najave štrajka objavi pravila o poslovima na kojima se rad ne smije prekinuti za vrijeme štrajka koja su donesena u skladu s odredbama Zakona o štrajku 36. Štrajk koji je organiziran i proveden suprotno odredbama zakona može na prijedlog poslodavca (odnosno udruženja poslodavaca) biti zabranjen od nadležnog suda. vodoprivreda. Zakona o štrajku propisuje: “ Na prijedlog poslodavca. U skladu s idejom o suspenziji osnovnih prava i obveza iz radnog odnosa tokom trajanja legalnog štrajka zaposleniku se mogu smanjiti plaća i dodaci na plaću (osim dječijeg dodatka) razmjerno vremenu sudjelovanja u štrajku u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu. Poslovi koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka grubo se mogu podijeliti na proizvodno održavajuće poslove (cilj im je omogućiti obnavljanje rada neposredno nakon završetka štrajka). No ako poslodavac nije predložio utvrđivanje tih poslova od dana početka postupka mirenja. sindikat i poslodavac sporazumno utvrđuju poslove koji se ne mogu prekidati za vrijeme štrajka. na prijedlog sindikata ili poslodavca. ovog člana ne smije se onemogućiti ili ograničiti pravo za štrajk. odredbe o poslovima i broju zaposlenika koji su dužni da rade za vrijeme štrajka ili isključenja sa rada radi osiguranja minimuma procesa rada (proizvodno održavajući poslovi). a ta pitanja nisu uredjena kolektivnim ugovorom ili sporazumom sindikata i poslodavca. Zaposlenik koji je sudjelovao u legalnom štrajku. PTT usluge. Najkasnije na dan najave štrajka. kao i radi osiguranja imovine i sprečavanja ugrožavanja života i lične sigurnosti ili zdravlja stanovništva (zdravstvo. 37 Sudjelovanje u takovom 36 Član 5.

6. stav 1.). 00 KM kaznit će se za prekršaj sindikat koji je organizirao štrajk. 3. Poslodavac može od sindikata da zahtijeva naknadu štete koju je pretrpio zbog štrajka koji nije organiziran i proveden u skladu sa odredbama ovog zakona. 2. onemogući zaposlenicima obavljanje poslova koji se ne mogu prekidati za vrijeme štrajka (član 5. ovog zakona. isključi iz procesa rada zaposlenike u broju većem od dozvoljenog (član 7. „Upravno-pravni unutarnji poslovi“.). ne uplati doprinose za socijalno osiguranje (član 7. stav 5. ali isto tako svima mora biti jasno da je ono izuzetno potrebno u savremenom društvu kao način zaštite interesa radnika. Zakona o štrajku FBiH: „Novčanom kaznom od 1. stav 2. poduzme isključenje zaposlenika iz procesa rada koje nije odgovor na već započeti štrajk (član 7.). tamo gdje država i pravni sistem zakažu. 38 Uzroci štrajkova u su nesporno indikator dostignutog stepena izgradnje tržišne ekonomije i novih odnosa na tržištu rada. 00 KM kaznit će se za prekršaj poslodavac ako: 1. 00 KM do 2. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice kod poslodavca koji je pravno lice novčanom kaznom od 200.).štrajku može za posloprimca proizvesti čitav niz štetnih posljedica od otkaza ugovora o radu do materijalne i disciplinske odgovornosti. Zakona o štrajku FBiH: „Novčanom kaznom od 500. “ Član 11. isključenje zaposlenika iz procesa rada započne prije utvrdjenog roka (član 7. (2009). stav 2.). najkasnije na dan najave štrajka ne objavi sporazum o poslovima na kojima se rad ne može prekidati (član 5. i 11. ako: 1. Zakona o štrajku FBiH: „U slučajevima iz čl.). 000. 4. “ 38 Član 13. učestali štrajkovi u javnim službama odražavaju se na život i funkcioniranje cijelog društva. 00 do 1. kao što su prekidi rada u oblasti zdravstva ili obrazovanja. Za prekršaje iz stava 1.). Sindikat može od poslodavca da zahtijeva naknadu štete koju su sindikat ili zaposlenici pretrpjeli zbog isključenja iz procesa rada koje nije provedeno u skladu sa odredbama ovog zakona. zaposli nove zaposlenike suprotno članu 8. ovog zakona. 10. postupi suprotno odredbama člana 4. stav 8. Zakona o štrajku FBiH: „Sindikat može da zahtijeva od nadležnog suda da zabrani isključenje zaposlenika iz procesa rada koje je provedeno suprotno odredbama ovog zakona. 500. kolektivnog ugovora i pravilima sindikata o štrajku. Međutim. 2. 00 KM do 5. 00 KM. Član 14. 54 . 5. ovog zakona odlučuje općinski sud prema sjedistu poslodavca. “ Član 12. 000. 000. Sarajevo:Fakultet za javnu upravu „Poslodavac može da podnese zahtjev nadležnom sudu radi zabrane organiziranja i provodjenja štrajka suprotno odredbama ovog zakona. stav 3. dok štrajkovi u privredi u socijalnom smislu direktno utiču uglavnom na uži krug uposlenika i njihovih porodica. 3. Jasno je da se radi o opasnom sredstvu. započne štrajk prije provodjenja postupka mirenja odnosno prije provodjenja drugog načina mirnog rješavanja spora o kojem su se strane sporazumjele (član 6. Preuzeto iz knjige DautbegovićA. u roku od pet dana.