You are on page 1of 7

Sluati - razumjeti - posredovati

(Na putu k integralnoj biblijskoj didaktici)

Uenici i Biblija - postoji li odnos meu njima?

Mislim da e svatko od nas na temelju vlastitog iskustva nijeno


odgovoriti na ovo pitanje. Deficiti se mogu uoiti tek u pogledu na
rezultate biblijske nastave: jedva emo moi zamjetiti aktivno i naueno
poznavanje Biblije kod uenika. Ova spoznaja moe nam izgledati kao
sudbina koja na predmet dijeli od ostalih predmeta - ali to je najgore
jest, da se onaj neznatni dio to je ostao zapamen esto ne odnosi na
bit ili sr, ve na rubno ili ak krivo. To nas mora potaknuti na
razmiljanje, jer nam pokazuje da biblijska predaja nigdje ne nalazi svoj
"Sitz im Leben" ("ivotni okvir") kod uenika.
Istraivanja koja smo poduzeli u pogledu na rezultate biblijske nastave
potvruju da se esto kod uenika pojavljuje dosada ili nesklonost
prema biblijskom odgoju, barem kod starijih uenika. U ovaj okvir ulaze
i podaci jedne ankete koja je provedena meu evangelikim
(protestantskim) uenicima izmeu 13 i 16 godina, a u kojoj se
ispitivalo znaenje Biblije za omladince ovog uzrasta. Bitno je istaknuti
tri rezultata do kojih se dolo:
1) Za anketirane uenike Biblija ne zauzima centralnu funkciju pri
tumaenju i preradbi vlastite stvarnosti. Ptva dijagnoza, dakle, glasi:
Biblija kod anketiranih uenika "boluje" od akutnog nedostatka
iskustva.
2) Drugi vani rezultat jest taj, da Biblija za uenike tek tada
postaje zanimljiva i relevantna, kada se moe povezati s vanim temama
poput "mira, pravednosti i osloboenja".
Ovo istraivanje moemo i obrnuto postaviti i zakljuiti: tamo gdje se
uenici u radu s Biblijom osjeaju dosadno - a to je, naalost, est sluaj
- tamo im nedostaje za ivot relevantna perspektiva.
Nau dijagnozu moemo nadopuniti: Biblija i dalje kod uenika "boluje"
od akutnog nedostatka relevancije.
3) Trei rezultat: navedene teme za anketirane uenike nisu ni u
kakvom sluaju apstraktni pojmovi ili neobvezatno gradivo, ve se ovo
vie mora uzeti kao impuls za realnu promjenu uvjeta koji predstvaljaju
zapreku za mir, pravednost i osloboenje.
Kao trei elemenat dijagnoze moe se konstatirati: Biblija kod uenika
"boluje" od nedostatka uinkovitosti.

Facit (1. teza):


Uenici u stvari nemaju pozitivno-produktivan odnos prema biblijskoj
poruci, jer ih ona vie ne dotie (ne pogaa = be-trifft) u njihovim
vanim ivotnim situacijama (nedostatak iskustva, relevancije i
uinkovitosti).
2

Pomo preko nastavno-metodikih inivacija?

Druga teza: Navedene deficite ne smije se ponajprije nastavno-


metodiki obraditi, ve hermeneutski: poboljano posredovanje
( prenoenje) biblijske poruke mogue je jedino tada, ako se pita za
mogunost i uvjete vlastitog sluanja i razumijevanja.
Najvee iskuenje koje susreemo u biblijskoj poruci predstavlja
rukovanje metodikim trikovima. Trebali bismo se prvo upitati:
poboljava li nastavni postupak kojeg sada namjeravam provesti,
dimenziju iskustva, relevancije ili uinkovitosti? Ovo razmiljanje bi
nam trebalo posluiti kao vaan biblijsko-didaktiki kriterij, a ne samo
kao kratkorona ideja. Predlaem da se jo radikalnije postupi upitom:
zauzima li Biblija u naem ivotu ikakvo mjesto, ako jest, kakvo? Po-
gaa li nas? Mijenja li bilo to? Uvjeren sam da e mnogi od nas upravo
na ovoj razini traiti nove orijentacije: nasluujemo ili nagaamo da
Biblija ukljuuje obnavljajue i iscjeljujue snage, na koje smo
upueni ... ali tradicionalni putevi i metode vie ne dovode do cilja, a
novi jo nisu jasni.

Povijesno-kritiko polazite je nedovoljno

Trea Teza: Tradicionalno izlaganje biblijskih tekstova koje se


bazira na povjesno--kritikim metodama, i koje se upotrebljava kao
jedino interpretacijsko polazite, nedostatno je za dananje shvaanje
stvarnosti.
Historijsko - kritika metoda temelji se na injenici da je mogue jasno
odreivanje historijskog smisla nekog teksta. Ova injenica, je pak
dosta problematina; navodim samo dva prigovora:
Mnogi biblijski tekstovi nisu nastali u jednoj literarnoj produkciji,
ve su bili plod kontinuiranog procesa sve dok nisu poprimili dananji
oblik (ovo nazivamo
"unutartekstualnom dijakronijom"). Tko eli neki tekst tumaiti u
jasnom povijesnom smislu, mora se odluiti za jedan od tih slojeva; to je
redovito onaj sloj koji se smatra najstarjim; svi ostali slojevi tesksta
smatraju se "dodacima" , "sekundarnim". Ovaj postupak orijentira se na
jednom shvaanju predaje koje ja nazivam "arheoloki model miljenja";
ono polazi od toga da egzegeta mora vie ili manje sav nebitni teret
sekundarnih slojeva ukloniti, dok ne dospije do "blaga", onog sloja
kojeg smatra izvornim. - Ja ipak elim poi od jednog "modela rasta",
koji shvaa pojedine slojeve teksta kao koncetrine krugove; ovi potiu
da se shvati specifinost i poruka iz njihova vremena. Time tekst
zadobiva novu kvalitetu: vie ne izgleda kao monolitni blok, nego kao
bogato isprepleteni proizvod, koji potie na otkrivanje.
Drugi prigovor povijesno kritikoj metodi kao jedinom putu k
tekstu: ova metoda osim toga ne ispunjava sve zahtjeve za pravilno
tumaenje teksta, jer biblijski tekstovi ne ele u reenicama propiti
3

iskusive istine ili spoznaje, nego ele izvjetavati o iskustvima s Bogom,


poticati na promjenu. Primjer: Shvaenje nekog psalma ne smije se
time zadovoljiti da se utvrdi samo njegov "sadraj", da se opie njegova
jezina struktura. Izriaji zahvaljivanja i tugovanja, razoaranja i
hrabrosti ne ele pouavati, nego pozivaju na su-govorenje, na cjelovito
sudjelovanje kroz pjesmu i ples, ritual i igru. I ovo spada na izlaganje,
egzegezu.

Dananje shvaanje stvarnosti

U meuvremenu postalo je kao neka vrst religijsko-pedagokim


common sense, nalo je mjesta u mnogim vjerskim udbenicima:
stvarnost nema samo dimenziju empirijski dostupnog i mjerljivog, nego
i dubinske slojeve nepredmetnog, slojeve i egzistencijalnih pitanja i
iskustava. Ovi se zatvaraju pred tehniko-empirijskim miljenjem;
otvaraju se jedino vieslojevitoj, simbolikoj interpretaciji.

Jedan jedini put je nedostatan

Slijedei ove uvide zadnjih godina je dolo do brojnih novih


puteva biblijskog izlaganja. Meutim, ini mi se, kao da smo u fazi u
kojoj vlada slino miljenje u religijsko- pedagokoj diskusiji kao i prije
15 do 20 godina: postojalo je mnogo interesantnih novih otkria... i
svako je zahtijevalo priznanje, jer je smatralo da posjeduje kamen
mudrosti, koji je sve ostalo omalovaavao. I danas postoji neslagaganje
izmeu povijesno-kritike egzegeza i dubinsko psiholokog izlaganja,
izmeu feministike interpretacije i materijalistike analize. Zbog ega?
Smatram da u temelju ovoga lei miljenje koje istinu shvaa kao da ju
se moe stvoriti, odrediti, i time njome vladati. Kad sam pokuao neko
ovo miljenje znanstveno socijoloki uvrstiti, dospio sam do tiinih
simptoma i nain ponaanja jednog odreenog drutva: to su mukarci,
i to bijelci, europski muevi srednjeg sloja; oni polaze od injenice da se
sve stvari mogu nainiti, a onda se njima moe ovladati; jedoznanost i
racionalnost smatraju jedinim sigurnim kriterijima spoznaje. Takvu
jednu teologiju nazivam "WEMM - THEOLOGIE" (weisse-eurpaeische-
Mittelklasse-Maenner-Theologie = Teologija bijelih mukaraca srednjeg
europskog drutvenog sloja). Pojavni oblici ovakvog jednog miljenja su
poznati: jedan teolog, egzegeta, smatra svoju vlastitu metodu i njom
proizvedenu istinu jedino ispravnom; stoga ostale metode smatra
nemjerodavnim ili krivim. Svi smo mi kroz nae kolovanje i kroz nain
razgovora u teoloko-religijsko-pedagokom podruju batinili natruhe
takvog jednog miljenja, i stoga nam je teko dopustiti vie naina
tumaenja jednog biblijskog teksta. Smatram da se svi slaemo u tome,
da se ovakvih krivih postavki moramo osloboditi.
etvrta teza glasi:
4

Naelno se mora poi od toga da je nedostatan hermeneutiki i


didaktiki jedan jedini put za razumijevanje nekog biblijskog teksta;
potrebno nam je znatieljno otvoreno miljenje koje trai razliite
mogunosti pristupa i produktivno meusobno spaja.

Nekoliko kriterija za izbor i intergraciju hermenutikih i


biblijsko-didaktikih postavki

Sada se pojavljuju nekoliko novih pitanja i potekoa: to mogu,


trebam, smijem odabrati? Predlaem d ponemo s deficitima koje smo
registrirali u temi "Uenici i Biblija" (1. teza): gubitak iskustva,
relevancije i uinkovitosti biblijske predaje.
Stoga formuliram 5. tezu:
Ponovno uspostavljanje iskustvene dimenzije Biblije, ponovno
zadobivanje relevancije i novi uvid u njezinu uinkovitost mogu
posluiti kao kriteriji za izbor i integraciju hermeneutikih i biblijsko-
didakrikih postavki.

Rije "iskustvo" spada meu najmnogoznanije izraze novije teoloke i


religijsko- pedagoke diskusije. Ovu rije u pokuati izdiferencirati u
est toaka:

- izabrati postupke koji e itatelju pomoi da sam sebe svjesno shvati:


ako "sluanje" teksta stoji na poetku izlaganja kao svjesni postupak,
onda to pretpostavlja da itatelj sam sebe shvaa kao subjekt. Ovo se
na poseban nain naglaava u "interakcionalnom biblijskom radu".
Ovdje vrijedi spomenuti i sve one prijedloge koji slue kao pretpostavka
za "iskustvo" i za pojaavanje sjetilne senzibilnosti;

- izabrati postupke koji e itatelju pomoi da tekst svjesno shvati:


nejasno i povrno shvaanje teksta ima dva razloga: openito je to
prezasienost informacijama i poticajima koji dovode do toga da se
tekst samo povrno "preleti"; kod itatelja koji Bibliju dobro poznaju -
dakle, ljudi poput nas - tu se jo nadovezuje to, da se smatra da nam je
tekst dosta dobro poznat i da ve unaprijed poznajemo njegovu
"poruku". Ovaj obiaj dovodi do svijesti da smo sve shvatili kako treba.
Za nas takve predlaem da malo poradimo s otuenjima;

- izabrati postupke koji e dovesti itatelja i sam tekst do razgovora:


ovo smatram jednu od najvanijih mogunosti po kojoj moemo nai
nove pristupe Bibliji. Nauili smo se da tekst gledamo kao neku stvar,
neki objekt, kojeg obraujemo. Pogotovo interakcionalni biblijski rad
predlae da u tekstu gledamo naeg sugovornika s kojim stupamo u
razgovor. Spontano prilazim nekom tekstu, razgovaram s njime o svojim
osjeajima i iskustvima, oslukujem mogue odgovore;
5

- izabrati postupke koji potiu cjelovito percipiranje: bitno je da imamo


pred oima da ovi prijedlozi nisu igrake iz skupa metodikih trikova,
ve da su to sve pristupi k predaji;

- izabrati postupke koji otkrivaju u tekstu sadrana iskustva: polazimo


od te injenice da biblijski tekstovi sami posjeduju iskustva koja
izlaganje moe otkriti i otvoriti. Ovdje bih spomenuo dva bitna puta:
a) dubinsko - psiholoko izlaganje C. G. Junga koje je jasno usmjereno
na iskustvo. Ono polazi od toga da se u tekstovima kriju spasonosna
iskustva koja su spojena s cjelovitim integriranim ivotom. Ova su
nastala prije svega u prapovijesti ovjeanstva, kad se ljudi jo nisu
dijelili u duh i duu a koja su skupljena u "kolektivno nesvjesnom". Ovo
blago nezaobilazno je za jedan danas uspjeni ivot; svatko ima
mogunost pristupa po kolektivno nesvjesnom, isto kao to bunar ima
nedostupne izvore. Bitno je da se takva iskustva prepozna u tekstovima
i da ih se iznese na povrinu.
b) Izlaganje povijesti podrijetla: Ovaj put pokuava da tono shvati
situaciju u kojoj je nastao jedan tekst i da je uzme kao uvjet za svoju
produkciju. Ide se za rekonstruiranjem povijesne "situacije govorenja",
realnih ivotnih prilika, i tada nastale tekstove interpretirati kao
odgovore na takva iskustva probleme i konflikte;

- izabati postupke koji e tekst izlagati u razgovoru koji se odnosi na


iskustvo: uvijek se radi o tome da jedan grupni dogaaj intenzivno
uzima u obzir vlastito iskustvo te da nova iskustva iz teksta kroz
razgovor i zajedniku akciju bivaju provjeravana i produbljivana. Ovo
polazite ukljuuje - to vrijedi ponovo naglasiti - da se odreknemo
zahtjeva za posjedovanjem jednog jedinog i ispravnog naina tumaenja
biblijskog teksta.

Kao 7. tezu navodim:


Kriterij "ponovno zadobivanje relevancije" prije svega cilja na
povezivanje biblijske predaje sa suvremenim problemima: rjeavanje
osobnih problema kroz svjetlo Biblije, te shvaanje biblijskog teksta
kroz osobne probleme.

Orijentiranost na uinkovitost i djelovanje

Nemogue je na due vrijeme zadovoljiti mlade s tematskim


povezivanjem suvremenih problema s biblijskom predajom. Upoznati
smo s time da adolescenti ne prihvaaju biblijsku istinu kao zadanu
normu ali su ipak spremni na sueljavanje s vjerodostojno ivljenim
primjerima biblijske vjere. Pitamo se: Gdje su danas pojedinci i grupe
koji iz vjerskog uvjerenja praktino djeluju? Gdje moemo danas
susrest krane koji se pozivom na vjeru u Boga Stvoritelja zalau za
ouvanje zdravog ivotnog prostora? Kod takvih ljudi vano je da se
6

pita za izvore: koji ih zadaci motiviraju - koje sile ih potiu - koje nade ih
dre?
Vano polje uenja jest biblijska praksa bazinih zajednica Treeg
svijeta, prije svega u Latinskoj Americi. U latinskoamerikim bazinim
zajednicama nastupilo je zadnjih nekolko godina intenzivno vraanje na
oslobaajuu dinamiku Biblije; kao "relectura" - "ponovno itanje" -
shvaa se ovaj biblijski pokret. On koncipira biblijski govor o Bogu
Osloboditelju sasvim realno kao potvrdu njegovog oslobaanja od
tlaitelja i iskoritavatelja.
Naravno, primjere iz zajednica Treeg svijeta ne moemo tek tako
primijeniti na zapadno europsku situaciju, ali ipak moemo iz toga uiti:
naglaena je odlunost itanja koje je povezano sa ivotnom situacijom,
kao i uvid da se Bibliju ne moe shvatiti ako ju se ne ita iz vlastite
pozicije.
Tako moemo rezimirati i 8. tezu:
Pokuaj da se uinkovitost biblijske predaje ponovno moe iskusiti
zahtijeva polazite orijentirano na uinkovitost i djelatnost. Savjetuje se
prije svega rad s grupama koji pokuaju provesti oslobaajuu praksu u
konsekvenciji Evanelja.

Povijesno kritiko polazite kao povijsna znanost

Ostaje nam da se upitamo u kakvom su odnosu povijesno-kritiko


izlaganje i novonastale hermeneutike i didaktike ideje. Dosta smo
kritizirali stajalite da se nju smatra jedino mjeodavnom. Ja ipak
smatram da se ona mora smatrati nezaobilaznom: Ona se moe
pobrinuti da tekst respektira u svojoj vlastitosti. Prelako se moe u nj
uuljati subjektivni vid, i tako on postaje pozornica elja i strahova. Ako
ga se lii njegove neobinosti, njegove tajne, vie nam ne moe postati
oslobaajuim i spasavajuim.
Stoga 9. teza:
Povijesno-kritiko promatranje u okviru procesa razumijevanja
usmjerenog na iskustvo ne postaje suvinim, ali zadobiva novu funkciju:
ono ostavlja tekst na distanci i time mu osigurava njegovu
samostalnost.

Koraci ka praksi

Nemogue je sve ovo reeno neposredno primijeniti na nastavu.


Ipak sam htio na temelju natuknica "iskustvo-relevancija-uinkovitost"
pokazati, koji bi pravac po mom miljenju trebao uzeti biblijski odgoj.
Pokuao sam osvijetliti funkciju i doseg pojedinih polazita i metoda u
okviru tog cilja, i time dati kriterije u ruku, pomou kojih svatko sam
moe odluiti, to jedan razred treba: Jesu li uenici postali gluhi prema
Bibliji? - Iskljuuju li oni svoje senzore jer predaju smatraju mrtvom? -
Jesu li razignirani jer nisu iskusili svoj ivot u konsekveciji Evanelja?
7

Ovakva pitanja mogu pripomoi da se pronau novi putovi prema


Bibliji.
Ako sam sam u nedoumici za koje bih se polazite trebao odluiti, onda
se povodim za savjetom meni dragog francuskog teologa Georgesa
Casalis: "Plivati protiv struje - zar to nije najbolji nain da se dospije do
izvora?" Dakle: u sluaju sumnje ne valja plivati sa strujom davno
nadienih metoda, nego odabrati ono to hrli mome predshvaanju
ususret, to smeta moje obiaje to kria moje izriaje.