Zadatak će biti riješen na dva načina, kao ilustracija različitih načina modeliranja istih izjava izrazima

predikatske logike.

Prvi način:

Uvedimo sljedeće predikate:

P(x) – x je navijač FK Sarajevo
Q(x) – x voli crvenu boju
R(x) – x je navijač FK Željezničar
S(x, y) – x voli y

Hipoteza “Svi navijači FK Sarajevo vole crvenu boju” može se iskazati u obliku:

∀x (P(x) ⇒ Q(x))

Hipoteza “Neki navijači FK Sarajevo ne vole niti jednog navijača FK Željezničar” može se iskazati u
obliku:

∃x (P(x) ∧ ∀y (R(y) ⇒ ¬S(x, y)))

Zaključak “Za svakog navijača FK Željezničar postoji neka osoba koja ga ne voli, a koja voli crvenu
boju” možemo zapisati u obliku:

∀x (R(x) ⇒ ∃y (¬S( y, x) ∧ Q(y)))

Čitavo rezonovanje stoga možemo zapisati u obliku:

∀x (P(x) ⇒ Q(x)), ∃x (P(x) ∧ ∀y (R(y) ⇒ ¬S(x, y))) ╞ ∀x (R(x) ⇒ ∃y (¬S( y, x) ∧ Q(y)))

Odnosno, sljedeći izraz mora biti valjan:

∀x (P(x) ⇒ Q(x)) ∧ ∃x (P(x) ∧ ∀y (R(y) ⇒ ¬S(x, y))) ⇒ ∀x (R(x) ⇒ ∃y (¬S( y, x) ∧ Q(y)))

Ovaj izraz je valjan ako je njegova negacija kontradiktorna, a ova negacija glasi:

∀x (P(x) ⇒ Q(x)) ∧ ∃x (P(x) ∧ ∀y (R(y) ⇒ ¬S(x, y))) ∧ ¬∀x (R(x) ⇒ ∃y (¬S( y, x) ∧ Q(y)))

Posljednji izraz ima oblik F1 ∧ F2 ∧ F3. Pretvorimo sada klauze F1, F2 i F3 u preneks normalnu formu uz
oslobađanje od implikacija:
F1 = ∀x (P(x) ⇒ Q(x)) = ∀x (¬P(x) ∨ Q(x))

F2 = ∃x (P(x) ∧ ∀y (R(y) ⇒ ¬S(x, y))) = ∃x (P(x) ∧ ∀y (¬R(y) ∨ ¬S(x, y))) =
= ∃x ∀y (P(x) ∧ (¬R(y) ∨ ¬S(x, y)))

F3 = ¬∀x (R(x) ⇒ ∃y (¬S( y, x) ∧ Q(y))) = ∃x ¬(R(x) ⇒ ∃y (¬S( y, x) ∧ Q(y))) =
= ∃x ¬(¬R(x) ∨ ∃y (¬S( y, x) ∧ Q(y))) = ∃x (R(x) ∧ ¬∃y (¬S( y, x) ∧ Q(y))) =
= ∃x (R(x) ∧ ∀y ¬(¬S( y, x) ∧ Q(y))) = ∃x (R(x) ∧ ∀y (S( y, x) ∨ ¬Q(y))) =
= ∃x ∀y (R(x) ∧ (S( y, x) ∨ ¬Q(y)))

Potražimo sada odbijenicu za ovaj skup klauza:

c))) Odnosno. y))) (F2) (2) ∀y (P(a) ∧ (¬R(y) ∨ ¬S(a. te je polazni izraz valjan. x) ∨ ¬Q(y))) (F3) (4) ∀y (R(b) ∧ (S( y. Drugi način: Uvedimo konstantu c koja predstavlja crvenu boju i sljedeće predikate: P(x) – x je navijač FK Sarajevo Q(x) – x je navijač FK Željezničar R(x. Dakle. c)) Hipoteza “Neki navijači FK Sarajevo ne vole niti jednog navijača FK Željezničar” može se iskazati u obliku: ∃x (P(x) ∧ ∀y (Q(y) ⇒ ¬R(x. y))) ⇒ ∀x (Q(x) ⇒ ∃y (¬R( y. a ova negacija glasi: ∀x (P(x) ⇒ R(x. y))) ∧ ¬∀x (Q(x) ⇒ ∃y (¬R( y. c))) . x) ∧ R(y. b) ∨ ¬Q(a) (logička posljedica (6)) (12) S(a. c)) ∧ ∃x (P(x) ∧ ∀y (Q(y) ⇒ ¬R(x. c)). c))) Ovaj izraz je valjan ako je njegova negacija kontradiktorna. negacija polaznog izraza je kontradiktorna. y))) (EI iz (1) uz x → a) (3) ∃x ∀y (R(x) ∧ (S( y. b) ∨ ¬Q(a)) (UI iz (4) uz y → a) (7) ∀x (¬P(x) ∨ Q(x)) (F1) (8) ¬P(a) ∨ Q(a) (UI iz (7) uz x → a) (9) P(a) (logička posljedica (5)) (10) Q(a) (rezolucija iz (8) i (9)) (11) S( a. x) ∧ R(y. (1) ∃x ∀y (P(x) ∧ (¬R(y) ∨ ¬S(x. b) (rezolucija iz (10) i (11)) (13) ¬R(b) ∨ ¬S(a. y) – x voli y Hipoteza “Svi navijači FK Sarajevo vole crvenu boju” može se iskazati u obliku: ∀x (P(x) ⇒ R(x. ∃x (P(x) ∧ ∀y (Q(y) ⇒ ¬R(x. y))) Zaključak “Za svakog navijača FK Željezničar postoji neka osoba koja ga ne voli. te formiraju traženu odbijenicu. y))) ╞ ∀x (Q(x) ⇒ ∃y (¬R( y. a koja voli crvenu boju” možemo zapisati u obliku: ∀x (Q(x) ⇒ ∃y (¬R( y. c))) Čitavo rezonovanje stoga možemo zapisati u obliku: ∀x (P(x) ⇒ R(x. sljedeći izraz mora biti valjan: ∀x (P(x) ⇒ R(x. x) ∧ R(y. x) ∧ R(y. b) ∨ ¬Q(y))) (EI iz (3) uz x → b) (5) P(a) ∧ (¬R(b) ∨ ¬S(a. b) (logička posljedica (5)) (14) ¬R(b) (rezolucija iz (12) i (13)) (15) R(b) (logička posljedica (6)) (14) i (15) su kontradiktorni. b)) (UI iz (2) uz x → b) (6) R(b) ∧ (S( a. što je i trebalo pokazati. c)) ∧ ∃x (P(x) ∧ ∀y (Q(y) ⇒ ¬R(x.

b) ∨ ¬R( y. c))) = ∃x ¬(Q(x) ⇒ ∃y (¬R( y. c))) Potražimo sada odbijenicu za ovaj skup klauza: (1) ∃x ∀y (P(x) ∧ (¬Q(y) ∨ ¬R(x. b)) (UI iz (2) uz x → b) (6) Q(b) ∧ (R( a. c))) = = ∃x (Q(x) ∧ ∀y ¬(¬R( y. y))) = ∃x (P(x) ∧ ∀y (¬Q(y) ∨ ¬R(x. c))) = = ∃x ∀y (Q(x) ∧ (R( y. negacija polaznog izraza je kontradiktorna. . y))) F3 = ¬∀x (Q(x) ⇒ ∃y (¬R( y. c)) = ∀x (¬P(x) ∨ R(x. Pretvorimo sada klauze F1. y))) = = ∃x ∀y (P(x) ∧ (¬Q(y) ∨ ¬R(x. x) ∧ R( y. te je polazni izraz valjan. y))) (EI iz (1) uz x → a) (3) ∃x ∀y (Q(x) ∧ (R( y. što je i trebalo pokazati. te formiraju traženu odbijenicu. y))) (F2) (2) ∀y (P(a) ∧ (¬Q(y) ∨ ¬R(a. b) (logička posljedica (5)) (14) ¬Q(b) (rezolucija iz (12) i (13)) (15) Q(b) (logička posljedica (6)) (14) i (15) su kontradiktorni. c) (UI iz (7) uz x → a) (9) P(a) (logička posljedica (5)) (10) R(a. x) ∧ R( y. F2 i F3 u preneks normalnu formu uz oslobađanje od implikacija: F1 = (P(x) ⇒ R(x. c))) (EI iz (3) uz x → b) (5) P(a) ∧ (¬Q(b) ∨ ¬R(a. x) ∨ ¬R( y. b) ∨ ¬R(a. x) ∨ ¬R( y. x) ∧ R( y. c) (logička posljedica (6)) (12) R(a. x) ∧ R( y. b) (rezolucija iz (10) i (11)) (13) ¬Q(b) ∨ ¬R(a. c))) = ∃x (Q(x) ∧ ¬∃y (¬R( y. c) (rezolucija iz (8) i (9)) (11) R(a. c))) = = ∃x ¬(¬Q(x) ∨ ∃y (¬R( y. c)) F2 = ∃x (P(x) ∧ ∀y (Q(y) ⇒ ¬R(x. c))) (F3) (4) ∀y (Q(b) ∧ (R( y. c)) (UI iz (4) uz y → a) (7) ∀x (¬P(x) ∨ R(x. b) ∨ ¬R(a.Posljednji izraz ima oblik F1 ∧ F2 ∧ F3. Dakle. c)) (F1) (8) ¬P(a) ∨ R(a. x) ∧ R( y. c))) = ∃x (Q(x) ∧ ∀y (R( y. x) ∨ ¬R( y.

Related Interests