UNIVERZITET CRNE GORE

FAKULTET DRAMSKIH UMJETNOSTI

STUDIJSKI PROGRAM: PRODUKCIJA

KOMIČNO I APSURD: JONESKO – ĆELAVA PJEVAČICA

Profesor:dr. Siniša Jelušić

Student: Miljan Vučelić Cetinje, maj 2017.

u nagodbenom jeziku: to je uprošćeno pozorište. u apologiju riječi. gdje zapravo komuniciraju ali se ne daje važnost onoe što priča sagovornik ili su prisiljeni da ponavljaju neke akcije ili stvari koji nemaju smisla isponova ne želeći da prihvate da nemaju smisla. otuda dolazi ta nepovezanost i nedeostatak u komunikaciji kod Joneskovih likova. istrgnutim iz malogradjanskog konformizma i iz automatizma percepcije. avangardnog“1 Njegovim djelom pozorište se uklapa u jednu novu umjetničku perspektivu. nego unutrašnju strukturu koja uslovljava naše najdublje težnje. „stvoriti pozorište za narod. moderno pozorište je izgubilo svoj smisao jer je duboko zagazilo u izvještačenost. valjda zbog toga što me Čehov uvodi u atmosferu u kojoj su likovi . Njega nije interesovalo prikazivanje ljudskog života i teškoća na koje ljudi nailaze. junaci ne odrazavaju samo problem čovjeka zarobljenog industrijskim društvom. 117 . po meni za Čehovljeve likove bi moglo biti rješenja da se “kockice slože” kako treba dok kod Joneska ne bi to mogli uraditi. u psihologiziranje. Tijekom čitanja nas ne potresa dogadjaj već unutrašnje stanje u kojem se likovi nalaze odnosno ta razočaranost i sukobi koji se dešavaju u njima Apsurd u Joneskovim drama zauzima oblik ljudskih reakcija koje nemaju smisla . Ono što on pokusava da izrazi najdublje jesu želja-strah od smrti. za svježim i neposrednim doživljajem. str. počela je 1948. Smisao odnosno besmisao je ono što oni pokazuju. Za njega. kada je Jonesko pokušavao da nauči engleski jezik uz pomoć Asimil metode. neuzvraćenim ljubavima. koji je u velikoj mjeri izazvan lošom komunikacijom i nerazumijevanjem izmedju ljudi. besmisao života. fraze. Beograd. jedan novi vid istraživanja života i stvarnosti u njihovim osnovama koje je teško razlučiti i klasifikovati. njegovi likovi nisu ništa “bolji” od Joneskovih. ne govori se o osjeććanju krivice. Jonesko je u pozorište unio jednu optiku koja prije njega nije postojala. osećanja i mišljenja. Po Jonesku. vaspitno. akcenat se stavlja na svjesno i podsvjesno.mi je komičan tokom čitanja. nego i problemom covjeka zarobljenog svijetom svih epoha i vremena i drustva. riječi. i time je postalo potpuno udaljeno od čovjeka. već je želio da ispita esencijalne strukture ljudske egzistencije. bulevarsko. Tema o kojima se ne govori: ne govori se o ljubavi. likovi su bezlični. te često upadaju u razgovore. 1965. Fizička slika je izgubila oznake indentiteta.. dok su likovi bačeni u haos savremenog doba. Život je besmisleno ponavljanje automatizovanih radnji.. služeći se različitim stilom. a ne u vanjskim manifestacijama". U modernoj. oni iako pričaju istim jezikom i sa smislom. avagardnoj drami fizička slika svijeta je samo privid iza kojeg se krije univerzalna istina. ne pronalaze rješenje. svako na svoj način. Vuk Karadžić. Ne površinu. Zbog toga ne treba sprječavati pravljenje drugog pozorišta: pozorišta traženja. "Sav smisao i sva drama čovjekova je u njemu. 1 2 Ežen Jonesko. Pomiješano sa tragičnim ili užasavajućim slikama i situacijama u kojima su likovi uhvaćeni u bezizlaznim situacijama. U Čehovljevoj drami nemamo dogadjaj kao osnovni konstruktivni element drame kojem Čehov daje primat. oni žele da prikažu unutrašnje stanje.nema apsurda. Čehov to prikazuje drugačije. laboratorijskog. Ova potraga za jednim autentičnim izrazom. Joneskov apsurd . Jonesko ruši tradicionalnu dramu da bi pokazao istu izgubljenost koju imamo u Čehovljevim dramama. egzistencijalnu krizu. dok kod Čehova te elemente koliko god da se trudim ne mogu da nadjem. Čehov i Jonesko prikazuju u suštinskom smislu istu stvar. ne govori se o potrebi covjeka da se oslobodi familijarnih stega. prigodno ponašenje. Pozorišno iskustvo. propagandno. već je drama u unutrašnjim stanjima likova. to jest želja za besmrtnošću. postavljaju pitanje u čemu je smisao? Da li ga uopšte ima? Oboje to čine preko komedije.

i da neće ostati zaboravljeni. Najznačanije u vezi sa Joneskom jeste da baš njegov cinizam. Čijenica da je skoro naigraniji francuski pisac u inostranstvu dovoljno govori o tome koliko je potrebe bilo za ovakvom reformom pozorišnog jezika. koristiti za bolji život nakon smrti. on tada postaje smisao. njegova otvorenost i nekonvencionalnost. ili u zadovoljenju svojih potreba ne vodeći ni malo računa o drugima. a to je smisao ljudskog postojanja. Dolazimo do toga da su ova dva velikana. bavili se veoma važnim i možda ključnim pitanjem. objojica revolucionarni. dok za Joneskovi likovi mogu da žive gledajući samo svoj inters i na taj način možda zadovolje svoje potrebe ulazeći u mašinu . Dakle spas možemo naći ili u vjeri. jer i kad vjerujemo u besmisao. koje postaju sam dio. čiju revolucionarnost najavljuje upravo „Ćelava pjevačica“. pogadja senzinbilitet modernog čovjeka. . Čehovljevi mogu da se nadaju da će patnje na ovom svijetu.