You are on page 1of 5

UNIVERZITET CRNE GORE

FILOZOFSKI FAKULTET NIKŠIĆ

Seminarski rad iz predmeta : Antička i srednjovjekovna istarija
umjetnosti

Tema: Aristotelovo shvatanje umjetnosti

Profesor Student
Savo Laušević Delić Nikola

Jun 2017

nije se vise pojavljivala. sazaljenje. kao nesto nesvakidasnje. od straha se oslobadjamo kroz strah.Ono sto je ostalo od poetike. Uvod Umjetnost je veština sastavljanja mitova.Tragedija podrazumjeva smrt.Prema njemu.Poetika je nauka o saznanju umjetnosti. jer smo I sami takvi smrtnici.Tragedija upucuje na bit covjeka. a tragedija je proizvodjena nasim uzrokom. jer njena car jeste da proizvede emocije.Rjec tragedija se pojavljuje kao nesreca.Postoji razlika izmedju njih. ali nije svaka smrt tragedija.Smatra da se do istine može doći i preko umjetnosti. treba da otkrije sta je tragedija. kajanje. strepnja. u pitanju je katatza. a sa druge strane vodi ka zadovoljstvu. i potom nestaje.Tragedija je bliska filosofiji. svi sebe pronalazimo u njoj. radi se o jednoj epistemologiji. dok vrednost dolazi iz jednog ontološkog poretka.Nesreca je jedna slucajnost u kojoj mi nismo uzroci te nesrece.Tragedija nas prociscava.Ne bavi se svakodnevnicom. uživanju. od istine. koja dotice granice njihove egzistencije: smrt.Pojavljuje se iskra licnosti.Smatra da je korisna. proizilazi iz prihvatanja istine. od sazaljenja kroz sazaljenje.Aristotelova poetika je nekako usmjerena na teoriju o pjesničkoj umjetnosti. zbog stvaranja. .Kada prodjemo kroz te emocije. vracala. vec izuzetnim licnostima. mi se prociscavamo. umjetnost je usmjerena na stvaranje i na stvaraoca.Pojavljuje se vrlo rano u antici. sudbine. zal.Aristotel ističe razliku izmedju lijepog u etičkom i ontološkom smislu: Umjetnost treba da nam ukaže na neku suštinu čovjeka(to je ta ontološka strana). ta bit jeste taj sukob izmedju nuznosti i slobode. jer otkriva ljudske mogucnosti.

i kroz stvaranje. Druga oblast-ljepota proizilazi iz božanskih i nebeskih tjela. čovjeka.Aristotel umjetnost shvata kao stvaralaštvo. radi prelaženja iz nebića u biće. i prirodni dar. mora se shvatiti materija i forma. ima više oblasti: Prva oblast je iz ljudskog tijela. Platon poezis shvata kao ono što omogućuje prelaz iz nebića u biće. koja umjetniku omogućuje da proizvede. ima neki poezis. što izaziva prijatnost. i treće.Dva su bitna problema oko kojih se kristalizuje Aristotelovo shvatanje umjetnosti. shvatanju poezije kao ritmičkog podražavanja. i djeli se prema načinu podražavanja. ali prema Aristotelu. i nema suprotstavljanja izmedju tehne i poezisa. postoji i poezis.U prvoj glavi metafizike.Dakle.Prema Kantu-bezinteresno svidjanje. a ne božanska stvar. Umjetnost je podražavanje jednog ljudskog svijeta.Materija je predmet umjetničkog oblikovanja. iz njegovog ljudskog djelanja. sa obzirom da prednost daje objektivnoj ljepoti.Prema Aristotelu.Materija ima mnoštvo mogućnosti. dok se drugi vezuje za odredjenje umjetnosti. prema Aristotelu. jer je umjetnik oboje.Pored tehne. kojem prethodi znanje ovladavanja sposobnošću.rječ je o izražavanju koje može izobraziti. Aristotel pokazuje da je suština umjetnosti da se pokrene čovjekovo djelanje pomoću duše. kao kod Platona. .Zadobija se jedna nova forma-eidos.Umjetnost time dopunjava. prema njemu.Ona započinje u razumu umjetnika. a to umijeće(tehne) omogućuje umjetničko djelo.Lijepo.Na jednom mjestu u Gozbi. podražavanje je cilj. koja ne isključuje znanje. ona je potencija. čuvenom Platonovom dijalogu.Podražavanje za Aristotela. Znanje koje je neophodno jeste tehničko znanje.Jedan problem se vezuje za odredjenje ljepote. i u prirodi I u umjetnosti. koje proizvodi zadovoljstvo(zadovoljstvo je drugi element kod Aristotela.Na tom fonu. Treca oblast-ljepota participira i u umjetnosti.Da bi shvatili umjetničku formu kod Aristotela. tačnost. shvatanju pjesnika kao tvorca podražavaoca. iz prirode. poezija je ljudska. a realizuje se u oformljenju.Osnovni faktori umjetničkog stvaranja kod Aristotela su: znanje(umjeće). stvaranje. kosmičkih. kao opšteg znanja.Tehne i poezis idu zajedno.Aristotel u središtu stavlja i subjektivnu i objektivnu ljepotu. donosi ono čega u prirodi nema.Umjetnost je dinamička sposobnost. društva. koje je vezano za Aristotelovu metafiziku(materiju i formu) gdje je stvaranje shvaćeno kao oformljenje.Naprosto je podražavalačka. kod Aristotela.) Izvor umjetničke ljepote. i ta forma jeste umjetničko djelo. je ono što se dopada samom sebi.Umjetnost je kroz istoriju dominantno shvatana kroz saznavanje.Svaka umjetnost. i prema tome šta je predmet podražavanja. tehne definiše kao nešto opšte. kao jednu vrstu opšteg znanja.

) Za razliku od Aristotela.samo stvaranje proističe iz neke vještine-tehne. . ali polazi od nečega. i za rezultat ima umjetničko djelo.Slobode nema bez tragedije.Podražavanjem univerzalne strukture ljudskih mogućnosti se otkriva sposobnost čovjeka da transcendira. on djela(dogadja se. jer je smatrao da mjesto mita treba da zamjeni filosofsko mišljenje. govori o tragediji kao formi umjetnosti. da su mit i oblikovanje karaktera u osnovi svake tragedije. on govori.Aristotel lijepo odredjuje atributima: poredak. one nam se prividjaju"-Aristotel Aristotel shvata važnost mita za umjetnost.Poezis stvara nešto čega nema. jer bez mita karakteri ne bi mogli dostići tu napetost koja je potrebna. bivstvo.Tu Aristotel govori o tri bitna pitanja koja pogadjaju svaku umjetnost: čime podražavamo. Uvodeći pojam umjetnički lijepo.Mit prezentuje jednu sudbinu. ili iz neke moći mišljenja. nadilazi stvatnost i izlazi u mogućnost. odnosno određeni etos.Mimeza kod Aristotela je usmjerena na podražavanje neke poezis. da iz mimeze I mita proizilazi umjetnost. tragičnu sudbinu.Mimeza ima veze sa korjenima mita.Ne podražava se samo ono što jeste.Mit prezentuje jednu nužnost. ideje. i kako podražavamo.U objektivnom smislu on je upućen na stvarnost. djela. granica. na umjetničku praksu."Mogućnosti ne postoje.Mit daje odgovore prije no i postavlja pitanje.Umjetnost podražava.Svijet nam se kroz mit otkriva. veličina(red. Umjetnost se pokazuje u otkrivanju ljudskih mogućnosti. Aristotel ruši ontološki pojam ljepote. šta podražavamo. misli. ljudsko proračunato mišljenje. da se u mitu dogadja jedna vrsta preobražaja. ograničenost). Platon u mitu vidi neistinitu priču.Da bi poezis bila lijepa. a tragedija podrazumeva smrt onom ko se suprotstavi. poezis mora imati mogućnost da oblikuje umjetničku gradju. ona treba znati da sastavlja mitove.Mit ima više značenja. zamjene.Shvaćen je kao objektivna riječ. ili iz slučaja.Kod mita ne postoji ta veza izmedju subjekta i objekta. nego i ono što bi moglo biti. simetrija. dok nasuprot nje stoji logos. i u tome se podražavaju ljudske radnje. i ovo su tri mogućnosti za proizilaženje stvarnosti. dok se priča.Riječ mimezis vezuje za mit.

Literatura: 1. Ernesto Grasi – Teorija o lepom u antici .