You are on page 1of 10

Medicinski fakultet Sveuilita u Rijeci

Katedra za drutvene i humanistike znanosti u medicini


Integrirani preddiplomski i diplomski studij medicine
Akademska godina: 2016./2017.
Kolegij: Medicinska etika
Voditelj kolegija: doc. dr. sc. Gordana Peli, dr. med

Lijeenje ovisnika i odgovornost


drutva

Student: Melani Nagli

Rijeka, 2017.
SADRAJ

I. UVOD .................................................................................................................................................. 3
II. PREPOZNAVANJE OVISNOSTI ..................................................................................................... 4
III. INFORMIRANI PRISTANAK ......................................................................................................... 5
IV. LIJEENJE OVISNIKA ................................................................................................................... 6
V. ODGOVORNOST DRUTVA .......................................................................................................... 7
VI. ZAKLJUAK ................................................................................................................................... 9
VII. LITERATURA .............................................................................................................................. 10

2
I. UVOD

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije ovisnost je stanje u kojem


pojedinac osjea potrebu za nekim ili neim to mu predstavlja uvjet da bi uope mogao
funkcionirati ili preivjeti. To je duevno i/ili tjelesno stanje tijekom kojeg pojedinac ovisi o
sredstvu koje je izazvalo ovisnost. Fizika ovisnost nastupa kad osoba za odravanje
homeostaze treba supstancu na koju se naviknula te u sluaju njenog odsutsva nastupa vea ili
manja nelagoda. Psihika ovisnost manifestira se slino kao fizika, no uzrok joj nije opojna
tvar. U ovisnosti esto dolazi do meudjelovanja fizikog i psihikog aspekta. Iako u javnosti
postoji najvei strah od ovisnosti o opojnim drogama, vano je naglasiti da djeca, mladi i
odrasli mogu biti ovisni i o raznim drugim sredstvima ovisnosti (alkohol, nikotin, analgetici),
a postoje i ponaajne ovisnosti (kockanje, internet, kompjuterske igrice, ovisnost o
kupovanju). Kako bi smo neto mogli obiljeiti kao ovisnost, potrebno je da odnos pojedinca i
sredstva bude takav da ono proizvodi tetne uinke, no pojedinac i dalje osjea da ne moe
bez toga.

Ovisnost je praena promjenom stila ivota, budui da se ovisnik najee odmie od


svojih dosadanjih aktivnosti i uobiajenog naina funkcioniranja; sredstvo ovisnosti ga
potpuno obuzme, postaje centrom njegova svijeta te kljunom stvari potrebnom za njegov
opstanak. Takve osobe podreuju sve svojoj ovisnosti, ne prezajui ni pred im u svrhu
nastavka uivanja ovisnosti. Veinom se udalje od obitelji i blinjih, negirajui svoj problem
iako im oni na to ukazuju. Ovisnost je najee motivirana samom udnjom, kojoj se teko
oduprijeti jer se osim nje ne primjeuje okolina, ve je usmjerenost okrenuta samo k predmetu
udnje.

Ovaj rad osvre se prije svega na borbu protiv ovisnosti, koja unato svojoj teini i
svim izazovima koje sa sobom nosi, uz odgovarajuu podrku blinjih ne mora nuno biti
nemogua. U lijeenju ovisnosti, a prije svega prepoznavanju problema, veliku ulogu igra
okolina. Otvoreno govoriti o ovisnosti nije isto to i podravati ovisnost, a vano je za
podizanje svijesti pojedinca o moguim posljedicama. Govoriti o ovisnosti znai davati do
znanja da kratkotrajni uitak prouzroen ovisnou nije vrijedan cijene koju ona za sobom
nosi. Za ovisnika je od kljunog znaaja motivacija, elja i vjera za izljeenjem uz podrku
blinjih.

3
II. PREPOZNAVANJE OVISNOSTI

U poetnoj fazi ovisnosti prepoznavanje ovisnika predstavlja prilian izazov. Ovisnici


jo uvijek pokuavaju odrati stare navike i stil ivota kako bi ostavili dojam da sve
funkcionira normalno i da je s njima sve u redu. Ukoliko se radi o mladoj osobi, mogue je
zamijeniti znakove ovisnosti s pubertetskom krizom. Potrebno je dobro promatranje kako bi
se utvrdilo da neto zaista nije u redu i da postoji problem.

Prva karakteristika ovisnika je uestalo laganje. Uinit e sve to je u njihovoj moi


kako bi obmanuli okolinu; moraju lagati da opravdaju utroeno vrijeme i novac. Ukoliko se
radi o osobi u koju ste dug niz godina imali povjerenja, teko je povjerovati da vam ona sada
opsesivno lae. Stoga je mogue da to prikrivaju nekoliko godina, zakopavajui se sve dublje.
Osim laganja, podloni su i manipuliranju. Ukljuenost u kriminalne radnje nije tipino za
svakog ovisnika, no moe pojaviti u sluajevima gdje osoba ostane bez novaca i nema si kako
priskrbiti sredstvo ovisnosti. Isprva pokuaju s posuivanjem novca, no onda se i s time
pojavi problem kad ih nemaju kako vratiti te podlijeu nezakonitim radnjama.

Ovisnici se zatvaraju sami u sebe i stvaraju novu sliku o svijetu, u kojem je njihov
centar svijeta upravo to sredstvo ovisnosti. Kako ovisnost napreduje, to im postaje jedina
bitna stvar u ivotu i jedino o emu razmiljaju, pogotovo ako im postane uskraeno. Trebaju
ga jer im prua dobar osjeaj i ispunjava prazninu, dajui smisao besmislu u njihovom ivotu.
Osjeaju se kako bez toga ne mogu preivjeti i potrebno im je za njihovo normalno
funkcioniranje. Ako se osobi drastino mijenja ponaanje, vano je zadrati zdrav razum te se
upitati radi li se zaista o istoj osobi koja vam je dosad bila bliska, ili moda postoji problem
koji je doveo do te drastine promjene.

to god se ovisniku dogodi, prebacuje krivnju na druge osobe. Moe percipirati osobe
oko sebe kao prijetnje, opasne i zlonamjerne. Ukoliko mu blinji pokuaju ukazati na
negativne promjene u njegovom ivotu, poet e se braniti. U sluaju direktnih optubi protiv
njega, prije svega e estoko negirati ovisnost. U veini sluaja nije sposoban ni sam sebi
priznati ovisnost, a kamo li tek okolini. Mogue je i da se uvrijedi te napadne osobe koje mu
zapravo pokuavaju pomoi, udaljujui se jo vie od njih te preputajui sredstvu ovisnosti
da ih jo vie obuzme. Ako u odreenoj mjeri i postanu svjesni svog problema, mogue je da
isprva obmanjuju okolinu kako imaju sve pod kontrolom, mogu prestati kad god eli i
optuuju ih da im pokuavaju uskratiti jedino zadovoljstvo.U ovom je koraku kljuno da

4
okolina ne prestane, ve uz dozu razumijevanja i podrke vri sve vei pritisak na njega,
ukazujui mu na to da se promijenio i da ima ozbiljan, ali rjeiv problem. Vano je potaknuti
ga da shvati da je ovistan, kako bi se dobrovoljno javio na lijeenje i potraio strunu pomo.

III. INFORMIRANI PRISTANAK

Informirani pristanak (eng. informed consent) je pojam za proces kojim informirani


pacijent daje pristanak na provoenje predloenog medicinskog postupka oitujui svoju
volju slobodno i bez prisile.1 Paternalistiki odnos lijenika i pacijenta, u kojem lijenik zna
najbolje te je stoga lijenik taj koji treba donijeti odluku za pacijenta polako poputa pred
pritiskom ljudskih prava te prava tog istog pacijenta na autonomnost kod odluivanja.2

Ukoliko ovisnici pristaju otii na savjetovanje s lijenikom, potrebno je da ih lon


informira o svim rizicima i posljedicama njihovog ponaanja, kako bi ga se dodatno
osvijestilo o toj temi i utjecalo na njegov iskrivljeni nain razmiljanja. Ovisnik mora biti
upuen u sve daljnje opcije i usmjeren na struno, njemu prilagoeno lijeenje. Meutim,
mogue je da ak i nakon razgovora sa strunom osobom ovisnici odbijaju priznati da imaju
problem te ne ele zatraiti nikakvu daljnju pomo. Misle da znaju to je najbolje za njih i
odbijaju lijeenje.

U ovome sluaju, etika dilema glasi: treba li na odbijanje reagirati prisilnim


lijeenjem ili im dati potpunu autonomnost i sposobnost odluivanja? S jednog stajalita,
ovisnici su bolesne osobe koje u ostvarivanju svojih temeljnih prava, a to je i pravo na
informirani pristanak, ne smiju biti iznimka. Meutim, jesu li ovisnici (primjerice ovisnici o
opojnim drogama) zbog naruenih mentalnih sposobnosti u mogunosti samostalno odluiti o
tome hoe li se prijaviti na lijeenje? Treba uzeti u obzir da su to osobe koje opijatima ne
mogu rei ne. Ukoliko ih zbog njihove ovisnosti o opijatima i naruene sposobnosti
racionalnog prosuivanja proglasimo nesposobnima za samostalno odluivanje, jesmo li time
naruili njihovo naelo autonomnosti? S druge strane, hoemo li im izravno natetiti
doputajui im da odluuju sami i izaberu krivu odluku koja ih vodi u propast?

1
Gosi N. Bioetika in vivo. Zagreb: Pergamena; 2005
2
Gazdek, D. Informirani pristanak u lijeenju ovisnosti o opijatima. 2011. Doktorska disertacija, Sveuilite u
Zagrebu

5
IV. LIJEENJE OVISNIKA

Lijeenje ovisnosti prije svega ovisi o vrsti ovisnosti. U sluaju ovisnosti o opojnim
drogama, primjerice heroinu, lijeenje moe biti ambulantno. Ovisnik svakodnevno dobiva
supstitut na ruke i pred lijenikom ga pije kao zamjenu za opojno sredstvo. U SADu je velik
broj ovisnika o opojnim sredstvima podvrgnut metadonskim programima odvikavanja, koji su
namijenjeni rjeavanju potekoa oko nabave, pruajui ovisnicima velike doze peroralnog
metadona i omoguujui im da budu drutveno produktivni. Metadon djeluje tako da blokira
uinke injiciranog heroina i ublaava ovisnikovu potrebu za heroinom. Uspjenost programa
utvrena je u mnogo korisnika, proirena primjena metadona izazvala je negodovanje drutva.
Dovodi se u pitanje njegova korisnost u lijeenju.

Lijeenje moe biti i ui u zajednici (komuni) zatvorenog tipa, terapijskoj zajednici


koja djeluje kao udruga i religijskoj zajednici. Svrha im je izvjebavaje, obrazuju i
preusmjeravaju kako bi im se pomoglo da izgrade nove ivote

6
V. ODGOVORNOST DRUTVA

U lijeenju ovisnosti iznimno je vana socijalna dimenzija odgovornost drutva.


Meu drutvom esto vlada miljenje o tome kako su ovisnici sami krivi za svoju bolest,
budui da je ona rezultat niza pogrenih odluka u ivotu koje su ih dovele u stanje u kojemu
jesu. Postoji pretpostavka o tome kako je ovisnost stvar vlastitog izbora te uivanje
ovisnikog sredstva moe prestati u bilo kojem trenutku pukom snagom volje. Upravo je
injenica da postoji miljenje kako je ovisnost prije svega stvar vlastitog izbora razlog
diskriminativnog izoliranja te skupine bolesnika. Javnost esto neopravdano stvara sliku o
patologiji ponaanja tih bolesnika temeljem utiska dobivenog u kontaktu sa specifinom,
najtee promijenjenom i psihopatiziranom kategorijom tekih ovisnika. Negativan stav
drutva prema ovisnicima umanjuje kvalitetu provoenja drutvenih programa suzbijanja
ovisnosti.

U novije vrijeme, ovisnost se sve vie promatra kao bolest koja dovodi do poremeaja
ponaanja i naruava mentalne sposobnosti, percepciju i pogled na svijet. Sve su vie
prepoznati kao vulnerabilna skupina koja zahtijeva pomo. Postavlja se pitanje je li obveza
drutva pruati ovisnicima zdravstvenu skrb i trebaju li biti na teret zdravstvenog sustava.
Treba li im biti osiguran besplatni psihijatar te besplatni individualizirani pristup lijeenju?
Prema podacima Vladina ureda za suzbijanje zloupotrebe opojnih droga, u Hrvatskoj se
ovisnici mogu obratiti za pomo jednoj od sedamdesetak ustanova. Jedan od kriterija po
kojima se razlikuju je financiranje; dok neke dobivaju kapital od drave, grada ili upanije,
komune se financiraju vlastitim radom i donacijama. Iz prethodnog moemo zakljuiti da
ovisnici ipak imaju besplatnu alternativu ukoliko nisu u mogunosti sami plaati
lijeenje.Meutim, rehabilitacija nije jedini troak. Ovisnost o opojnim drogama, alkoholu i
nikotinu za sobom vue i cijeli spektar bolesti poput problema s krvoilnim ili dinim
sustavom.

Osim uloge javnosti, vana je potpora obitelji, prijatelja i kolega kako ovisnici ne bi
odustali od odvikavanja. Potporu je potrebno iskazati od samog poetka, kako bi ih se uope
uspjelo natjerati na lijeenje i dokazati im da nadam za izlijeenjem uvijek postoji. Treba
pokazati vjeru u njih, jer ako njihovi blinji nemaju vjere u njihov uspjeh, kako e ju oni sami
imati? Ako ovisnici doive negativan stav svojih blinjih, osjeat e se kako su svi izgubili

7
nadu u njih i nee niti pokuati ispraviti situaciju u kojoj se nalaze. Nedostajat e im snaga
volje koja je najvaniji faktor u borbi s ovisniu.

8
VI. ZAKLJUAK

Smatram da svaki ovisnik ima pravo potpuno samostalno odluiti o svojem lijeenju.
Prisilnim podvrgavanjem pojedinca na rehabilitaciju naruavamo njegovo naelo autonomije,
a pitanje je i koliki je uspjeh ostvariv ukoliko se primjeni prisilno lijeenje. Ovisnost je bolest
koja se prije svega lijei snagom volje i eljom za ozdravljenjem. Ukoliko ovisnik nije
spreman odrei se sredstva ovisnosti i opire se lijeenju, upitno je koliki e napredak ostvariti.
Njegovu je ovisnost donekle mogue kontrolirati dok je zatvoren u specijaliziranoj ustanovi,
no jednom kada se vrati u stvarni svijet, gdje nee biti pod nadzorom strunjaka, vrlo je
vjerojatno da e opet posrnuti i vratiti se starim navikama. Stoga vjerujem da je dunost
okoline prije svega u dovoljnoj motivaciji i ohrabrenju ovisnika kako bi sam shvatio da je
njegov problem rjeiv. Vano je u njemu pobuditi elju za samoizljeenjem i pokazati mu da
moe ponovno postati osoba kakva je nekad bila i vratiti se starom ivotu. Ovisnik mora naii
da razumijevanje i podrku od drutva, a ne na odbacivanje i zanemarivanje. Potrebno je u
njemu pobuditi vjeru za izlijeenjem kako bi ga to dralo kroz cijeli proces odbacivanja starih
navika.

Kroz sam proces vano mu je davati podrku kako ne bi odustao. Lijeenje je


dugotrajan proces i nikada nema garancije za izljeenje. Rehabilitacija ovisnika nema smisla
ako im se neposredno nakon toga ne osigura nastavak suportivnog programa kroz barem dvije
godine, kojim bi se nastojala uvati i odravati apstinencija. Nakon rehabilitacije, pacijent
sudjeluje u suportivnim grupama - vano je ukljuiti ih u klub lijeenih ovisnika gdje
upoznaje ljude koji su se suoili s istim problemima .

Po zavrenom lijeenju, pojedinac izgrauje potpuno novi odnos prema drutvu.


Vaan je korak njegova ponovna integracija u drutvo. Drutvo treba ostati dosljedno te ga ne
diskriminirati u smislu nemogunosti pronalaska posla ili prebivalita nakon rehabilitacije.
Bivi se ovisnik ne smije osjeati manje vrijednim; spoznao je svoj problem, zatraio je
pomo i usmjerio je napor k izlijeenju. Ravnopravan je lan zajednice i to mu se mora
priznati.

9
VII. LITERATURA

10