You are on page 1of 13

Medicinski fakultet Sveuilita u Rijeci

Katedra za drutvene i humanistike znanosti u medicini


Integrirani preddiplomski i diplomski studij medicine
Akademska godina: 2016./2017.
Kolegij: Medicinska etika
Voditelj kolegija: doc. dr. sc. Gordana Peli, dr. med

Kranska etika i svetost ivota u suvremenim


bioetikim raspravama
(Seminarski rad)

Student: Marija Mui

Rijeka, 2017.
SADRAJ

I. UVOD .................................................................................................... 3
II. KARAKTERISTIKE KRANSKE ETIKE ........................................ 4
III. ODNOS ETIKE, MEDICINE I KRANSTVA KROZ POVIJEST ... 5
IV. ABORTUS ............................................................................................. 6
1. Deformacija kao opravdanje za abortus ............................................ 7
2. Silovanje kao opravdanje za abortus ................................................ 7
3. Ugroenost majina ivota kao opravdanje za abortus ...................... 8
V. EUTANAZIJA ......................................................................................... 8
1. Dostojanstvena smrt ........................................................................... 8
2. Pasivna eutanazija .............................................................................. 9
3. Pravo na odbijanje lijeenja ................................................................ 9
VI. BIOMEDICINSKA PITANJA .................................................................. 10
1. Kontracepcija naspram abortusa .......................................................... 10
2. Presaivanje organa .............................................................................. 10
3. Umjetna oplodnja ................................................................................. 11
4. Zamjensko majinstvo .......................................................................... 11
5. Kloniranje ............................................................................................. 11
VII. ZAKLJUAK ............................................................................................. 12
VIII. LITERATURA ........................................................................................... 13

2
I. UVOD

Etika je filozofska disciplina koja se bavi onime to je moralno ispravno ili pogreno.
Naziva se esto i filozofija morala. Bit etike i morala je pridravanje normi u konkretnim
ivotnim situacijama i postupcima.

Kranska se etika bavi onime to je moralno ispravno ili pogreno za kranina. Sama
moralna naela moemo pronai u Bojoj rijei te iako nam ona ne govori ba o svakoj
situaciji u kojoj se pojedinac moe nai, ona nam daje smjernice prema kojima moemo
usmjeriti nae ponaanje. Evanelist Matej odredio je tzv. zlatno pravilo morala: Sve, dakle,
to elite da ljudi vama ine, inite i vi njima.1. ovjek je autonomna osoba koja ima
dostojanstvo. Njemu je ivot darovan i on ga nastoji uvati i razvijati. Stoga on ima svoje
etiki put, svoje vrijednosti i pravila ponaanja.

Kranstvo je religija stara 2000 godina nastala unutar idovstva. To je razlog zato
Boju rije moemo podijeliti na dva dijela: Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta.
Kranstvo je od samih poetaka imalo znatan utjecaj na oblikovanje osnovnih stavova o
ivotu i smrti ovjeka koje su prihvatile brojne znanosti, meu ostalima i bioetika. Na
razvojnom putu bioetike bitnu su ulogu imali filozofija, Hipokratova medicinska etika,
promiljanja o ljudskim pravima i openito zainteresiranost Crkve za ispravno rjeavanje
problema vezanih uz ljudski ivot. Danas nam etika i bioetika pomau da ne zaboravimo na
stvarni smisao i znaenje postojanja te da to manje krimo Boje zakone.

Ovaj rad temelji se ponajvie na stavovima kranstva u svezi biomedicinskih pitanja.


Stavovi Katolike crkve se esto ne poklapaju sa stavovima modernoga svjeta. Jedne od
mnogih goruih etikih tema su abortus, eutanazija i umjetna oplodnja. Na poetku emo dati
kratak pregled interakcije kranstva, etike i medicine, i nabrojati neke karakteristike
kranske etike.

1
Mt 7,12.

3
II. KARAKTERISTIKE KRANSKE ETIKE

Koja je razlika izmeu svjetovne etike i kranskoga morala ? Jesu li humana djela
ovjeka koji nije vjernik jednako vrijedna i plemenita kao i djela kranina?

Za osobu koja nastoji svoj ivot ivjeti u skladu s ljudskim dostojanstvom kaemo da
je hzmanist. Sve ono to po svojim etikim naelima ini humanist, ini takoer i kranin, ali
i mnogo vie. Humanist je s obzirom na etiku motivaciju svojih ina usamljen, jer se oslanja
iskljuivo na naela koja su upisana u ovjekovu narav. Moralno djelovanje vjernika,
kranina, proeto je i nadahnuto povezanou i zajednitvom s Bogom. Vjernik se povjerava
i vjeruje Bogu te od njega prima temeljne smjernice moralnoga ivota. Bog je izvorite i
konani cilj njegova moralnoga ivljenja. Vjernik oslukuje Boji glas i uvia kako Bog ne
eli od njega samo ivot dostojan ovjeka, nego ivot koji e ga osposobiti da postane
svojevrstan partner i Boji prijatelj.

Kranska etika je slinija deontolokom poimanju ispravnog. Npr. krani vjeruju da


je bolje voljeti i izgubiti, nego uope ne voljeti. Meutim, kranska etika ne zanemaruje
rezultate, samo zato to rezultati ne odreuju ono to je ispravno ne znai da nije ispravno
uzimati rezultate u obzir2. Ovdje su ti rezultati uraunati unutar pravila i normi. Cilj moe
opravdati uporabu dobrog sredstva, no ne opravdava uporabu bilo kakvog sredstva (posebice
loeg).

Kranska etika uvodi pojam ljudske osobe, koja se sastoji od tijela, duha i due, to je
imalo neposredne posljedice na pristup pacijentima i na njihovo lijeenje. Njen poseban
interes vezan je za pitanje krajnjih toaka zemaljskog ivota zaee i smrt. Meutim,
raspravlja i ostalim temama koje se nalaze izmeu te dvije krajnosti ljudskog ivota : status
embrija, kloniranje, eutanazija, abortus, eksperimentiranja u farmaciji, genetske
manipulacije... i mnoge druge.

2
Bonhoeffer, D. 2009: Etika, EX LIBRIS, Rijeka

4
III. ODNOS ETIKE, MEDICINE I KRANSTVA KROZ POVIJEST

Povijest medicine temelji se na zapisima lijenika koji su lijeili bolesnike unatrag


vie od 4500 godina. Meutim, vei dio tog vremena lijenici su imali vrlo malo stvarnog
znanja i uglavnom su se oslanjali na praznovjerje i lijeenje biljkama. Medicinska znanost
kakvu danas poznajemo poela se razvijati prije 300 godina kad je procvat znanosti omoguio
lijenicima poznavanje naina rada tijela.

Problemi vezani za zdravlje i bolest ovjeka ulaze u kranstvo ve od samih poetaka


i zauzimaju vano mjesto. Poznato je da je primitivno kranstvo Kristu pripisivalo status
lijenika, Christus medicus (npr. Isus ozdravlja gubavca, susret s Lazarom). Isus eli nae
zdravlje cjelovito. Cjelovito zdravlje je kada smo zdravi u duhu, dui i u tijelu. Kranstvo je
ve u povojima pokazivalo velik interes za bolesnike emu svjedoe zapisi o otvaranju
brojnih zdravstvenih ustanova, hospicija, bolnica i prihvatilita u kojima su glavnu ulogu
imali kranski entuzijasti. Kasnije su se u povijesti, tijekom kasnog srednjeg i novog vijeka,
osnovali religiozni redovi koji su svoje djelovanje posvetili iskljuivo bolesnim i nemonim
osobama.

Sve do poetka 13. stoljea nalazimo esto ispreplitanje pastoralne i lijenike prakse
(ponekad i bez razlikovanja meu njima). 1215. godine IV. Lateranskim koncilom klericima
je zabranjeno bavljenje medicinskom i kirurkom praksom, osim uz papin oprost ako ne
postoje druge mogunosti, ime se Crkva polako poela distancirati od medicinske prakse.

Krajem 15. stoljea vicarski lijenik Paracelsus naglasio je vanost povezanosti


teologije i medicine u istraivanjima, vraanju zdravlja i nainima primjene medicinske
prakse. Sam lijenik trebao bi biti onaj koji se rtvuje za pacijenta te u medicinskoj praksi
vanu ulogu igraju milosre i ljubav, ali i mudrosti i spoznaja. Nakon Paracelsusa uslijedilo je
razdoblje velikih otkria i sve vee udaljavanje medicine i teologije.

Iako udaljeno, kranstvo je nastavilo svoj nauk naglaavajui svetost i nepovredivost


ljudskog ivota. Tijekom prolog stoljeu javljaju se brojna etika pitanja zbog samog
tehnolokog napretka te nakon II. svjetskog rata i pokusa nacistikih lijenika. To je bilo
razdoblje u kojem se etika nastojala primijeniti na ljudski ivot, kada se razvija svijest i
osjetljivost za etike probleme vezane uz ljudski ivot. Razvijaju se ideje o ljudskom
dostojanstvu, ljudskim pravima , u kojima se trai potivanje ljudskog zaea pa do smrti. Ta
ljudska prava, posebno pravo na ivot, ulaze u zakone u brojim zemljama diljem svijeta.

5
IV. ABORTUS
Katolika crkva posebno naglaava vanost ivota budui da je Bog taj koji nam daje
vot i Bog je taj koji nam ga moe i oduzeti. Zato je abortus danas i jedno od najaktualnijih
etikih pitanja, odnos8no kada je, i je li uope ispravno prekinuti ivot u utrobi.

Postoje tri osnovna stajalita o abortusu i sva tri raspravljaju o ljudskom statusu
neroenog djeteta. Oni koji smatraju da su fetusi podljudska bia odobravaju abortus bilo
kada. S druge strane, postoji stajalite da je fetus u potpunosti ovjek i oni se protive
abortusu. A oni koji smatraju da je fetus potencijalno ovjek odobravaju abortus u posebnim
okolnostima. Status fetusa je presudan za razliita stajalita jer ako su neroeni potpuni ljudi i
sama majka prepoznaje plod kao strano tijelo, tada za njih vrijedi zabrana oduzimanja ivota.
Ako pak su oni samo dodatci ili produeci majinog tijela, tada abortus nije ozbiljniji od neke
druge operacije, npr. puknue crvuljka. Drugo vano pitanje je odnos prava na ivot i prava
na privantnost majke. Ako ivot ima prednost ispred privatnosti tada je abortus neopravdan.
Ako pak je majinsko pravo na privatnost prioritet tada je abortus opravdan.

Status fetusa Potpuni ovjek Potencijalni ovjek Podovjek


Abortus Nikada Ponekad Uvijek
Osnova Svetost ivota Hitnost ivota Kvaliteta ivota
Prava majke ivot ispred privatnosti Kombinacija prava Privatnost ispred ivota

Tablica 1. Stavovi o abortusu

Iako kranstvo smatra da je fetus potpuni ovjek i da je abortus apsolutno zabranjen, u Bibliji
postoje argumenti za sva tri stava.

Biblijski argumenti za stajalite da je fetus podovjek uglavnom govore da se


ovjekom postaje roenjem3 i prvim udisajem, a da neroeni ili nedonoad nisu ljudi.

Argumenti za stajalite da je fetus potencijalni ovjek iitavamo iz Psalama4 u kojem


se tvrdi da fetus nije potpuna osoba jer je u procesu da bude satkan i nazvan je neoblikovanim

3
Postanak 2,7. ... tako postane ovjek iva dua.
4
Psalam 139, 13.15. Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majinu.

6
jer je nastajao. Knjiga Izlaska5 govori o razliitim vrijednostima majinog i djetetovog
ivota, u kojoj je cijena za ubojstvo neroenog djeteta odteta, a za ivot majke ivot ubojice.

Najjae argumente Biblija daje u prilog treem stajalitu da je fetus potpuno ljudsko
bie. esto se u Bibliji koristi ista rije, djeca, za fetuse, dojenad, malu djecu (Lk 1,41.44;
2,12.16). ivot neroenih je u sluaju povrede ili smrti zatien istom kaznom kao i ivot
odrasle osobe. U vie navrata u Bibliji pie da nas je Bog po imenu poznao ak i prije nego
to smo se rodili. Krist se zaeem smatra ovjekom (Bogoovjekom, Mt1,20-21). U prilog
ide i to to se sakramentom krtenja istimo od istonog grijeha (lat. peccatum originale
originatum) kojeg smo naslijedili od Adama.

Abortus za krane predstavlja unitenje jednog cjelovitog ljudskog bia u poetnoj


fazi njegova nastajanja i stoga je ono u proturjeju s dostojanstvom ljudske osobe. Ako
poinimo abortus, nikada neemo saznati to je sam Bog planirao uiniti od tog djeteta budui
da za svakoga ima plan i svatko ima svoje mjesto na svijetu. Njime se suprotstavljamo
pravednosti i izravno krimo estu Boju zapovijed: Ne ubij.7. Namjerni pobaaj je
nepravedno i okrutno ubijanje ljudskog bie6. Ljudsko je bie u majinoj utrobi najnevinije
to se moe zamisliti, slabo, nezatieno, bez glasa da bi prosvjedovalo, i potpuno ovisno o
majinoj zatiti i brizi. Oinstvo i majinstvo su temeljni ljudski i drutveni odnosi bez kojih
ivot ne bi postojao.

1. Deformacija kao opravdanje za abortus

Ako su neroena djeca ljudi, tada abortus deformiranog djeteta nije nita opravdaniji
od edomorstva ili eutanazije zbog genetskih razloga. Nema ni jedne roditeljske organizacije
za hendikepirane osobe koje su poduprle abortus, ak ni same hendikepirane osobe nikad nisu
podrale abortus.

2. Silovanje kao opravdanje za abortus

Silovanje majke ne opravdava ubojstvo djeteta. Treba kazniti silovatelja, a ne nevinu


bebu. Ako je neroeno dijete ovjek, tada je namjerno uzimanje njegovog ivota ubojstvo.
Abortus nee otklaniti zlo silovanja ve e mu dodati drugo zlo. Meutim, kada bi rtva bila
odmah medicinski zbrinuta, tada se zaee moe izbjei, budui da se zaee ne dogaa

5
Izlazak 21, 22-23. Ako se ljudi pobiju i udare trudnu enu, te ona pometne, ali // druge tete ne bude, onda
onaj koji je udario neka plati odtetu koju trai njen mu. // Bude li drugog zla, neka je kazna: ivot za ivot...
6
Lucas,R.L. 2007: Bioetika za svakoga, Verbum, Split, 139
7
Izl 20,13. Ne ubij.

7
odmah. Ako pak majka ne eli djete mislei da e je podsjeati na sam in silovanja ili iz
nekih drugih razloga, postoje niz ljudi koji ekaju na posvojenje djeteta. Time se ne bi
napravio abortus, a dijete bi ipak moglo ivjeti.

2. Ugoenost majina ivota kao opravdanje za abortus

Kada je to nuno i nema drugog naina za pomo majci, moralno je opravdano


poduzeti sve mjere da bi se spasio ivot majke. To nije abortus kao takav, jer mu namjera nije
ubiti bebu, ve spasiti ivot majke. Drugo, u pitanju je ivot za ivot, a ne situacija u kojoj se
trai abortus na zahtjev. Tree, kada je jedan ivot ugroen, pravo je sauvati ga na osnovi
ubojstva u samoobrani (Iz 22,2).

V. EUTANAZIJA

Termin eutanazija dolazi od grkog eu (dobar) i thanatos (smrt) i mogao bi se


prevesti kao dobra (sretna) smrt. To je in s ciljem uzrokovanja smrti, kako bi se uklonila
svaka bol. Postoje dvije vrste eutanazije: aktivna i pasivna. Aktivna je oduzimanje ivota da
bi se izbjegla patnja, a pasivna je doputanje da doe do smrti kako bi se izbjegla patnja. Isto
tako eutanatija moe bili svojevoljna ili prisilna, samoizazvana ili kada je izazovu drugi.
Nijedno od ovog navedenog nije prirodna smrt, rezultat prirodnog procesa, nego su sluajevi
koje je prouzroio ovjek. Zato je to za krane i nedoputeno, budui da u tim trenutcima
ovjek se igra Boga. Liavamo ivot jednog ljudskog bia i krimo naelo obrane ivota.
Nita i nitko ne moe odobriti ubijanje ljudskog bia, bilo fetusa, malog djeteta, odraslog,
starog, neizljeivo bolesnog ili umirueg. Radi se o krenju dostojanstva ljudskog bia, o
zloinu protiv ivota. ak i kada se radi iz osjeaja samilosti, nije doputena.

1. Dostojanstvena smrt

Opeprihvaeno miljenje je da svatko ima pravo umrijeti dostojanstveno. Smrt je dio


ivota, a spora, bolna i nemilosrdna smrt se smatra da dehumanizira. Meutim, mi nemamo
izbora i kontrolu nad svojom vlastitom sudbinom ili smrti7. Time nastojimo preuzeti Boje
pravo nad ljudskim ivotom8. ak i ako eutanazija skreuje daljnju patnju, to je ne opravdava.

7
Job 1,21. Jahve dao, Jahve oduzeo.
8
Pnz 32,39. Ja usmrujem i oivljujem... i nitko iz moje ruke ne izbavlja.

8
2. Pasivna eutanazija

Ako osobi dopustimo da umre namjerno uskrativi joj osnovne potrebe za ivot
(prirodna sredstva), tada je to ubojstvo, iako ga nazvali pasivnom eutanazijom. No,
uskraivanje neprirodnih sredstava za odravanje ivota nije uvijek pogreno. To je kada
ljudski napori samo produljuju smrt, umjesto da produljuju ivot, kada dolazimo u sukob s
prirodnim procesom smrti. Tko izravnim djelovanjem "pomae" u smislu tzv. aktivne
eutanazije, grijei protiv pete zapovijedi, a tko u smislu pasivne pomoi nekoj osobi pomae
dok umire, izvrava zapovijed ljubavi prema blinjemu.

Bolest mora biti neizljeiva ( tj. ne postoje poznata medicinska sredstva da poprave
patoloki proces koji vodi u smrt) i samo je pitanje asa kada e osoba umrijeti. Naravno, ne
smije se dopustiti da osoba umre ako raspolaemo sredstvim koja bi mogla njoj spasiti ivot..
Treba pokuati svim raspoloivim sredstvima spasiti ljudski ivot. Oduzimanje prirodnih
sredstava (hrana, voda, zrak) jednako je izazivanju smrti. Danas su nam na raspoloaganju
razliita tehnoloka pomagala koja se upotrebljavaju u spaavanju ljudskog ivota. Ona bi
ukljuivala respirator, umjetno srce, stroj koji obavlja funkciju bubrega... Za njihovu upotrebu
ne postoji boanska, moralna dunost, jer ne moemo pobijediti u borbi protiv vlastite
smrtnosti. Meutim, postoje stvari koje ne spadaju jasno u ove dvije skupine: intravenozno
hranjenje, maska za kisik, antibiotici. Intravenozno hranjenje nije prirodno u smislu da je
prirodno proizvedeno, a nije ni neprirodno jer slui kao hrana U tim sluajevima moralnost
odluke ovisi o dostupnosti tehnologije i lijekova.

Aktivna eutanazija Pasivna eutanazija


Doputanje smrti uskraivanjem
Oduzimanje ivota
Prirodnih sredstava Umjetnih sredstava

Tablica 2. Aktivna i pasivna eutanazija

3. Pravo na odbijanje lijeenja

Postoje moralne dileme tijekom odluke stavljanja osobe na mehanike aparate za


ouvanje (produljenje) ivota. Je li moralno pogreno odbiti ovakav vid lijeenja. U veini je
sluajeva pogreno odbiti tretman koji bi spasio neiji ivot. Odbijanje lijeenja bolesti koja
bi prouzroila smrt je gotovo jednaka samoubojstvu. Dakle, moralna obaveza za prihvaanje
medicinskog tretmana postoji ako je potvreno da e ono dovesti do izljeenja. Meutim, za

9
prihvaanje tretmana koji bi umjetno odravao ivot ne postoji moralna obaveza. Ne postoji
moralna obaveza prihvatiti dijalizu bubrega, ak ni kemoterapiju.

VI. BIOMEDICINSKA PITANJA

1. Kontracepcija naspram abrtusa

Kontracepcija nije ubojstvo, to je postupak ograniavanja broja djece koja e se roditi,


a ne postupak ubijanja djece. Postoje neke kontraceptivne metode koje su zapravo abortivne
metode jer dovode do smrti oploene jajne stanice pa bi njihova uporaba trebala biti
zabranjena. I katolici i protetanti se slau da je ispravno upotrebljavati sredstva za
kontracepciju, meutim rasprava oko ispravnosti koritenja umjetnih sredstava jo uvijek
postoji. Sama Katolika crkva promovira Billingsovu ovulacijsku metodu kao metodu
prirodne kontracepcije i prirodnog planiranja obitelji.

2. Presaivanje organa

Presaivanjm organa je u skladu s biblijskim naelima. Naelo ljubavi9, esto nam je


teko zamisliti dati bubreg, dio jetre, plua za nekoga tko to nema, a ipak neki su to spremni
uiniti i za potpunog stranca. Presaivanje organa nije krenje ljudskog dostojanstva. Samom
transplatacijom poboljava se kvaliteta ivota i spaeni su brojni ivoti. Ipak, transplatacija se
ne bi trebala koristiti kao sredstvo za izbjegavanje mogue smrti. U tom je sluaju moe biti
upitno kada se organi transplantiraju starim osobama, jer su anse za preivljavanje smanjene,
kao i potreba za operacijom.
Kod transplantacije vaan je informirani pristanak. Nitko ne smije biti prisiljen donirati svoje
organe niti pak ni jedan organ ne smije biti uzet bez dozvole donatora. Po zakonu smo svi
donori organa osim ako se za vrijeme ivota nismo izriito izjasnili da to ne limo biti. Ipak, i
dalje se esto nakon smrti pita miljenje obitelji donora. Uzimanje organa bez pristanka ili
trgovanje organima je krenje ljudskih prava

9
Iv 15,13. Nitko nema vee ljubavi od ove: poloiti vlastiti ivot za prijatelje.

10
3. Umjetna oplodnja

Razlikujemo dva tipa umjetne oplodnje: umjetna oplodnja spermom supruga ili spremom
davatelja. Iz kranske perspektive teko je pronai moralne razloge protiv umjetne oplodnje
spermom supruga. Meutim, umjetna oplodnja spermom davatelja podiu rasprave jer bi to
odgovaralo nekoj vrsti preljuba, to kri jednu od Bojih zapovijedi. No ipak, davatelj nije
bio u odonosu s drugim ovjekom niti se pak radi o bilo kakvoj strasti. Drugi pak argumente
usmjeruju na krenje tzv. naela jedno tijelo, to se pobija tezom da iako nije dolo do
zaea spolnim odnosom mukarca i ene to ne znai da u njihovom braku oni nisu jedno
tijelo. Prigovara se i da kod umjetne oplodnje spermom davatelja dijete i nije muevo dijete,
ve samo enino. Ako se ustraje na tome, to nam slui kao i argument protiv usvajanja, gdje
dijete nije ni muevo ni enino. Dakle, bez obzira na psiholoke ili socijalne argumente s
kranske perspektive nema moralnog razloga protiv ijednog od dva oblika umjetne oplodnje.
Par bez djece moe ostati bez djece ili pak ih usvojiti, ali bez moralne odgovornosti da to
uine. Uzevi u obzir da je umjetna oplodnja dopustiva, glavno je pitanje s kranske
perspektive to s embrijima koji nisu iskoriteni u postupku. Prema sadanjim metodama
veina embrija bude rtvovana da bi se dobio jedan koji e preivjeti. To znai da svjesno
izazivamo smrt vie oploenih jaja (djece) kako bi omoguili razvoj jednom. Budui da cilj ne
opravdava sredstva, izvantjelesna oplodnja koja unitava embrije je moralno pogrena.

4. Zamjensko majinstvo

ak i za krane koji prihvaaju umjetnu oplodnju zamjensko majinstvo otvara neke


nove rasprave. Radi se o iznajmljenoj maternici kod kojeg majka koja nosi dijete nije ena
supruga. Teorijski, zamjensko majinstvo obrnuto je od oplodnje i slino posvojenju. Prema
tome tu nema nieg nemoralnog. Meutim, postoje brojni sudski sluajevi, u kojima je
majinski instinkt bio presnaan i bioloka majka se nije htjela odrei djeteta. Zamjensko
majinstvo nosi u sebi snanu notu degradacije majinstva. Pogotovo ako se radi iskljuivo
zbog koristi.

5. Kloniranje

Kloniranje je postupak dobivanja genetiki istovjetnih stanica ili organizana, koji potjeu
od jednih ishodinih . S kranskog stajalita kloniranje kri naelo da smo mi samo korisnici

11
ljudskog ivota, a ne tvorci. Ono bi moglo prouzroiti psiholoke i drutvene probleme
identiteta i suparnitvo izmeu djece istih roditelja. Kloniranje zaobilazi razmnoavanje kao
najvaniju stepenicu napretka i raznolikosti. To je drugi nain za izbjegavanje umiranja
imanjem istovjetnog drugog ivota nakon smrti, i tako u beskonanost.

VII. ZAKLJUAK
Religija je oduvijek pomagala ljudima da shvate sebe i da ujedine svoju duh duu i
tijelo. I samo kranstvo, kao najrairenija monoteistika religija daje nam brojne zakone,
upute i pravila kako bismo se mogli osjeati kao potpune osobe. Upravo je to i razlog zato
kranstvo naglaava vanost zdravlja osobe te daje velik doprinos razvoju medicinske
etike.
Najbrojnije rasprave usmjerene su prema poetku ivota zaeu te prema kraju
ivota smrti. To su pitanja svetosti ljudskog ivota budui da nam sam ivot daje Bog.
ivot poinje zaeem i time nitko nema pravo oduzeti nevini ljudski ivot. Jednako tako,
nitko ne moe odluiti kada emo mi umrijeti. Aktivna eutanazija znai oduzimanje
ljudskog ivota, to je s kranskog stajalita nemoralno i neprihvatljivo. Prirodna pasivna
eutanazija je uskraivanje tehnoloki naprednih sredstava za odravanje ivota. ak i kod
moralno prihvatljive prirodne pasivne eutanazije odluka je teka. Treba je primjenjivati
samo kada je smrt prirodna i neminovna, no i tada ne protiv bolesnikove volje.

Kranska etika smatra da je Bog ovjeku dao moralne naloge kako bi titio
dostojanstvo i svetost ljudskoga ivota, da budu uvari, a ne konstuktori, ljudskog ivota.
Treba popravljati ivot, a ne rekonstruirati ga. Tehnologija mora sluiti moralnosti, a ne
moralnost tehnologiji.

Kranstvo je poprilino stara religija te mislim da se brojna stajalita moraju


modernizirati u skladu sa suvremenim tehnologijama. Ipak, slaem se u potpunosti sa glavnim
etikim pitanima. ivot poinje zaeem i nemamo ga pravo unititi. ak i ako se radi o
silovanju smatram da postoje i druge opcije kao npr. posvajanje, a ako je djetetu prenatalnom
dijagnostikom utvren npr. Downov sindrom, mislim da svejedno ne treba prekinuti taj ivot
jer smatram da i hendikepiranu i bolesnu djecu volimo jednako, pa ak i vie od normalnih.
to se tie umjetne oplodnje, mislim da bi se trebao pronai neki bolji nain za iskoritavanje
i zbrinjavanje zamrznutih jajaaca.

12
VIII. LITERATURA

Matuli, T., 2001: Bioetika, Glas Koncila

Geisler, N.,L., 2005: Kranska etika, Bogoslovni institut, Zgreb

Bonhoeffer, D., 2009: Etika, EX LIBRIS, Rijeka

Morin, E., 2008: Etika, Masmedia, Zagreb

Kurjak, A., Silobri V. 2001: Bioetika u teoriji i praksi, Nakladni zavod Globus, Zagreb

Lucas, R., L., 2007: Bioetika za svakoga, Verbum, Split

Frankena, W.,K., 1998: Etika, Kruzak, Zagreb

Znanstveni lanci :

Tomaevi, L. 2014: Bioetika iz teoloke perspektive, Pergamena, Zagreb, 390-397

ovi, A. 2011: Pojmovna razgranienja: moral, etika, medicinska etika, bioetika,


integrativna bioetika, FFZG, 11-24

Kopernik, I. 1999: Etika i kranstvo, Obnovljeni ivot, Zagreb, str. 415-426

Tomaevi, L. 2009: O medicinskoj etici i bioetici, 401-412

13