You are on page 1of 1

Homonimija

ISTO ZVUČE, A RAZLIČITO ZNAČE!

Kada dvije riječi imaju isti izraz, a različit sadržaj, govorimo o homonimima.
Takav se odnos između leksema zove homonimija. Homonimski par čine dvije
riječi istog izraza, a različitog sadržaja.

Vrste homonima

1. prema podrijetlu:
a) LEKSIČKI HOMONIMI
- takvi su u svojim osnovnim oblicima
- uvijek pripadaju istoj vrsti riječi
- izrazi su im (gotovo) uvijek isti u svim gram. oblicima
- nastali su na različite načine – možemo iz nekog stranog jezika
posuditi riječ, a ona se izrazom izjednači s već postojećom
riječju: rok (vremensko razdoblje), rok (vrsta glazbe)
b) OBLIČNI (MORFOLOŠKI) HOMONIMI
- nisu takvi u svojim osnovnim oblicima
- ne pripadaju uvijek istoj vrsti riječi
- izrazi im nisu isti u svim gram. oblicima: žena – N. jd. ž. roda,
žena – g. mn. ž. roda
- nastaju kada se izrazi riječi izjednače zbog nastavka u
deklinaciji ili konjugaciji
2. prema realizaciji (govornoj ili pisanoj)
a) HOMOFONI (ISTOZVUČNICE) – riječi različitog značenja koje se isto
izgovaraju, a različito pišu. Pr. dunja – Dunja
b) HOMOGRAFI (ISTOPISNICE) – riječi različitog značenja koje se isto
pišu, a različito izgovaraju. Pr. luk – luk

Načini nastanka homonima

1. Posuđivanjem riječi – riječ posuđujemo iz stranog jezika i ona se svojim
izrazom izjednači s već postojećom riječju.
2. Tvorbom riječi – kad različite riječi dobiju iste tvorbene nastavke, može doći do
nastanka tvorbenih homonima.
3. Glasovnim promjenama u prošlosti (najmanja skupina)
4. Udaljavanjem od osnovnog značenja riječi – riječ je višeznačna, ali se u
svijesti govornika više ne povezuje značenje s istom riječju, već dva značenja
iste riječi doživljavamo kao dvije riječi.