SUDARNI PROCESI

SUDARNA FREKVENCIJA

Da bi se objasnili uinci sudara estica u plazmi, uobiajeno je definirati sudarnu

frekvenciju rs kao prosjenu uestalost kojom se estice tipa r sudaraju s esticama tipa
s.
Moemo definirati 2 tipa sudara:
- sudari izmeu nabijenih i neutralnih estica
- sudari izmeu nabijenih estica

Fizika kojom se objanjavaju ta dva tipa sudara je razliita pa se onda moraju diskutirati
odvojeno.

SUDARI IZMEU NABIJENIH I NEUTRALNIH ESTICA

Za sudare izmeu nabijenih estica tipa s i neutralnih estica tipa n sila meudjelovanja
ima vrlo kratki domet i proces rasprenja je slian rasprenju od teke sfere.

Ako pretpostavimo da su neutralne estice u teke sfere mirovanju, lako moemo

pokazati da je srednja sudarna frekvencija dana s:
ns = nnCs n
Gdje su: nn gustoa broja estica neutralnog plina, n sudarni udarni presjek s
kTs
neutralnim atomima, i Cs termalna brzina nabijenih estica tipa s dana s Cs = .
ms

Utjecaj neutralnih sudara na plazmu je odreen sudarnom frekvencijom i vremenskom

skalom razmatranog procesa u plazmi.

Ako je mnogo manji od 1, utjecaj neutralnih sudara na plazmu je mali.

U tom slabom sudarnom reimu glavni utjecaj je slabo priguenje poremeaja

(disturbancija) i valova, sa slabim prijenosom energije neutralnim esticama.

Da bi se postigao taj reim, gustoa broja neutralnih atoma (a time i tlak neutralnog plina)
mora biti reducirana na nii nivo.

S druge strane, ako je mnogo vei od 1, plazmom dominiraju sudarni procesi.

U tom sluaju gibanje ionizirane komponente je gotovo u potpunosti voeno gibanjem

neutralnog plina, te su sami procesi u plazmi od sekundarne vanosti.

1
SUDARI IZMEU NABIJENIH ESTICA

S obzirom da je Coulombova sila dugog dosega, sudari izmeu nabijenih estica se

kvantitativno razlikuju od sudara izmeu nabijenih i neutralnih estica.

Za takve sudare je korisno definirati diferencijalni udarni presjek za rasprenje

C ( ) kao:
C ( )d = (broj estica rasprenih u d ) / (intenzitet upadnog snopa)
Ovdje je kut rasprenja u odnosu na upadni snop, a d = 2 sin d diferencijal
prostornog kuta.

Za elektron mase me i naboja e koji nalijee na mnogo tei ion naboja +e i mase mi ,
koja je mnogo vea od mase elektrona diferencijalni udarni presjek za rasprenje je dan
Rutherfordovom formulom:
1 e2 1
C ( ) = ( 2
)2 4
4 4 0 me v sin ( / 2)

Jednostavni principi klasine mehanike pokazuju da su mali kutovi rasprenja povezani s

velikim parametrom b.

Za razliku od rasprenja na neutralnim esticama, Coulombovo rasprenje je jako

anizotropno i ima jaki vrh za male kutove (vidljivo iz ovisnosti sin 4 ( / 2) ).

Nadalje, totalni udarni presjek za rasprenje se dobije integriranjem preko cijelog

prostornog kuta 4 :

T = C ( )2 sin d
0
Ovo ide u beskonano jer integral divergira na nioj granici to odgovara velikom
parametru b.

U plazmi se ta divergencija ne javlja jer je Coulombova sila jako reducirana zbog

Debyevog zasjenjenja za parametar b koji je vei od Debyeve duljine.

Tako nam ta Debyeva duljina odreuje donju granicu za kut rasprenja i eliminira
divergenciju.

Konano, za frekvenciju sudara izmeu elektrona i iona moemo pisati:

n0e 4
ei = ln(12N D )
32 1 / 2 02 m1e / 2 (2kTe )3 / 2
Ovdje je:
N D = n03D broj elektrona po Debyevoj kocki.
lan ln(12N D ) implicira da numerika vrijednost sudarne frekvencije slabo ovisi o N D .

2
PRIJENOS ENERGIJE U SUDARIMA ELEKTRON-ION

U prethodnim razmatranjima smo gledali DVOESTINE SUDARE. Bez obzira to je

uloga iona u razmatranjima plazme svedena samo na osiguravanje makroskopske
elektroneutralnosti plazme, ipak povremeno dolazi do meudjelovanja elektrona s
ionima. Ovdje se radi o meudjelovanju 2 razliito nabijene estice pa se mora uzeti u
obzir Coulombova sila.

Gledali smo elastini sudar nabijene estice naboja q s mnogo masivnijom esticom
naboja Q. Imali smo na umu da je odnos masa elektrona i iona sljedei:
me << mi

Posljedica toga je da imamo mali prijenos energije izmeu danih estica. Da bismo to
ilustrirali, razmatrat emo direktni centralni sudar u sustavu centra mase.

S obzirom da se radi o savreno elastinom centralnom sudaru, vrijede zakoni ouvanja:

- zakon ouvanja koliine gibanja
- zakon ouvanja kinetike energije

Prebacimo se sad u sluaj u kojem ion mase M poetno miruje. Tada je poetna energija
elektrona:

Konana energija iona je:

3
Njihov omjer je dan s:

Stoga slijedi:

Prijenos energije izmeu iona i elektrona je jo manji. Kulonski sudari rezultiraju slabim
prijenosom energije izmeu elektrona i iona. Prijenos energije je otprilike za faktor (me /
mi) sporiji nego frekvencija sudara elektron-ion.

S druge strane, prijenosa energije i sudarna frekvencija su jednaki za sudare izmeu iona:

4
NUKLEARNA FUZIJA

To je neelastini proces u kojem je konana kinetika energija sustava mnogo vea od

poetne kinetike energije. Taj viak energije se moe iskoristiti za proizvodnju snage.

Npr. na slici moemo vidjeti shematski prikaz deuterij-tricij reakcije (D-T reakcije) na
kojoj su bazirani dananji fuzijski reaktori.

Da bismo nadvladali kulonsko odbijanje, potrebna nam je kinetika energija od 400 keV.
Dva izotopa se pretvaraju u brzi neutron i jezgru helija (-estica). ak i u plazmi ija
temperatura je samo 10 keV, dovoljno je estica u repovima raspodjele da bi odravale
fuzijski reaktor. Razlog lei u tome to se u fuzijskim reakcijama oslobaa ogromnih 17,6
MeV.

Koristei zakone sauvanja energije i koliine gibanja moemo procijeniti relativne

energije nusprodukata reakcije. U sustavu centra mase imamo:

5
Indeksi 1 i 2 se odnose na -esticu i na neutron. Ako eliminiramo v1, dobijemo:

Uvrtavanjem

se pokazuje da je 14,1 MeV noeno neutronom koji bjei iz ograniavajueg magnetskog

polja da bi predao korisnu energiju negdje drugdje. Brza estica (3,5 MeV) je
ograniena magnetskim poljem gdje oslobaa svoju energiju ionima deuterija i tricija.

Za D-T reakciju u visokotemperaturnoj plazmi s:

na 100 keV gdje je:

srednji slobodni put za fuzijski sudar je:

Iz toga je vrijeme:

Drugim rijeima, D i T moraju biti ogranieni 200 s i putovati milijun km bez udaranja u
zidove kontejnera. Situacija je ublaena injenicom da je 17,6 MeV >> 10 keV pa se ne
trebaju sve estice spojiti, ne trebaju sve sudjelovati u fuziji da bismo postigli konani
dobitak u energiji.

6
FOTOIONIZACIJA I POBUENJE (EKSCITACIJA)

Da bi se razumjeli ovi procesi, prvo se mora pogledati fizika vodikovog atoma koja je
voena Coulombovom silom. Uzimajui poluklasini pristup moemo izjednaiti
centripetalnu silu s Coulombovim privlaenjem:

Kinetika energija elektrona i potencijalna energija elektrona su:

Iz toga slijedi da je ukupna energija atomskog sustava (vezani sustav) jednaka KE + PE:

Znajui da elektroni u vezanim stanjima imaju de Broglievu valnu duljinu koja

zadovoljava relaciju:

moemo nai energije tih vezanih stanja:

Jasno je iz ovoga da je 13,6 eV potrebno energije da se ionizira atom vodika, a za pobudu

iz osnovnog stanja:

Fotoni tih energija su duboko u ultraljubiastom podruju spektra. S obzirom da se koristi

fotonska energija za poremeaj vezanog sustava, ovo je neelastini proces.

7
IONIZACIJA ELEKTRONSKIM UHVATOM

Povrina vodikovog atoma je:

Ako elektron doe unutar atomskog polumjera a0 i ima energiju od 13,6 eV, vjerojatno e
doi do ionizacije.

Ovisnost udarnog presjeka u ionizaciji elektronskim uhvatom o energiji elektrona dana je

na slici, a potrebno je uoiti skok na 13,6 eV:

Udarni presjek pada za energije vee od 100 eV jer elektron ne provede puno vremena u
blizini atoma. Udarni presjek, usrednjen preko raspodjele elektronskih brzina, moe se
koristiti za procjenu elektronskog srednjeg slobodnog puta za danu neutralnu gustou.
Ovdje se ponovo radi o neelastinom procesu.

8
SUDARI S POVRINAMA

Reakcije s povrinama su kompleksne. Plinovi se adsorbiraju na istu povrinu to znai

da se kao zalijepe tvorei jednoslojnu povrinu. Energija vezanja je jaka funkcija vrste
plina i najmanja je za plemenite plinove. Grijanje na temperature preko 2000C e obino
proizvesti atomski istu povrinu u manje od 1 sekunde.

SEKUNDARNA EMISIJA ELEKTRONA POBUENA ELEKTRONIMA

Elektroni, koji udaraju u povrinu, mogu izbaciti druge elektrone ako njihova energija
premauje povrinsku radnu fukciju (izlazni rad). Emisijski koeficijent upada u podruje
visokih energija jer upadni elektron ulazi preduboko i sekundarni ne mogu pobjei iz
sustava. Na niim energijama energija osloboenog elektrona je manja od izlaznog rada i
on ne moe pobjei. Na srednjim energijama moemo imati dobitak vei od 1:

Koeficijent sekundarne emisije je broj elektrona emitiranih po svakom upadnom

elektronu. Njegova ovisnost o upadnoj energiji je ista za sve materijale pa na slici
moemo pogledati kako izgleda kod normalnog upada na tipinu metalnu povrinu:

SEKUNDARNA EMISIJA ELEKTRONA POBUENA IONIMA

Broj sekundarnih elektrona emitiranih po pozitivnom ionu je tipino manji od 0,3 i

obino je neovisan o brzini iona.