You are on page 1of 130

Kulturna baština

i politike sjećanja
▬▬

Radovi s konferencije
9. ̶ 10. listopada 2013.,
Zadar

▬ Tamara Banjeglav, Saša Šimpraga MMM

Dotrščina Virtual Museum 21

▌ photos / fotografije 28

Virtualni muzej Dotrščina 37

▬ Elvan Cobb
Competing over World Heritage 45

at Places of Diversity in
the Middle East: Mardin
/
Svojatanje statusa Svjetske 59

baštine na mjestima s etnički
raznolikim stanovništvom na
Bliskome istoku: Mardin

▬ Branko Čolović
Abandoned Heritage: 75

Serbs in Croatia
/
Napuštena baština: 87

Srbi u Hrvatskoj

▬ Anthony Derisiotis MMM ▬ Alon Gelbman MMM

Greece – Turkey, 1974 to 1987: 101 Heritage Tourism in Israel and 165

Events and State Policies That Its Neighboring Countries as a
Haunt Their Bilateral Relations Peace Promoter
/ ▌ photos / fotografije 180

Grčka – Turska, od 1974. 115 Turizam kulturnoga naslijeđa 182

do 1987.: zbivanja i državne u Izraelu i susjednim
politike koje opterećuju zemljama kao poticaj miru
njihove bilateralne odnose
▬ Andrew Herscher
▬ Jonathan Eaton, Lejla Hadžić Points of No Return: 197

Restoration, Reconciliation, 131 Cultural Heritage and
Hopes for the Future: Cultural Counter-Memory in
Heritage without Borders – Post-Yugoslavia
17 years in the Western Balkans ▌ photos / fotografije 219

▌ photos / fotografije 142 Točke bez povratka: 223

Obnova, pomirenje, nada za 153 kulturna baština i
budućnost: Kulturna baština protusjećanje u zemljama
bez granica – sedamnaest bivše Jugoslavije
godina na zapadnome Balkanu

▬ Monika Kokalj Kočevar MMM ▬ Ana Panić MMM The National Museum of 245 Yugoslavia: 295 Contemporary History and An Individual Recollection the Witnesses of WW2 of a Collective History / ▌ photos / fotografije 315 Muzej novejše zgodovine 258 Jugoslavija: individualno 330 Slovenije i svjedoci sećanje na kolektivnu Drugoga svjetskog rata prošlost ▬ Kalina Lechevska ▬ Vjeran Pavlaković Skopje 2014 Project and Its 271 Blowing Up Brotherhood 351 Effects on the Perception of and Unity: The Fate of Macedonian Identity among World War Two Cultural the Citizens of Skopje Heritage in Lika ▌ photos / fotografije 281 ▌ photos / fotografije 386 Projekt “Skopje 2014.” 284 Dizanje u zrak bratstva 395 i njegov utjecaj na percepciju i jedinstva: sudbina makedonskoga identiteta kulturnoga naslijeđa među stanovnicima Skopja Drugoga svjetskog rata u Lici .

as well as Professor Nataša Desnica- a place that gathers and connects people. but also in the sense of We would like to thank Professor Miljenko Domijan who served as the expert guide of the Zadar historical centre. / 2013. or around books in . October 9-10. The impetus for the Centre for Peace Studies to work on this topic comes from the inspiration we get from the Stojan Jankovic Castle. equally important regardless of the fact whether it is something tangible. and how is it (mis)used . Žerjavić (association "Bridges") for showing us around the Janković Castle. us of the long and laborious process of creating something. Thus the issues we wanted to highlight in this conference are what can be defined as cultural heritage of a certain area. iz vremena Drugog svetskog The environment we live in. seem to be equally political and affect how we think about things or how we act. or exists only in picture. as the official historical narratives and the news we are exposed to on a daily basis. around the table. an unusual place in a lovely and hospitable area of the Ravni kotari («the flat lands» in the Hvala profesoru Miljenku Domijanu za stručni obilazak zadarskog poluotoka i profesorici Nataši Desnici-Žerjavić (Udruga "Mostovi") za predstavljanje Zadar hinterland in northern Dalmatia). a place that reminds Kule Jankovića. and what happens to its memory if all traces of it are long gone. working in the fields. generating sustainable development Mesta stradanja u Beogradu 448 of the Ravni kotari region. Commemoration organized by the Centre for Peace Studies. as a part of the University of Zagreb project Jankovic Castle: historic site.▬ Milan Radanović Places of Suffering in MMM 429 Caveat Belgrade during World The papers published in this book were presented at the War II and Their Post-War conference The Politics of Heritage and Memory in Zadar.be it material or intangible heritage. and the stories we are rata i njihova posleratna surrounded by through our own memories or our families’ memorijalizacija memories. not necessarily in its physical sense. at the water spring.

The supposedly backward past. The second one is the umpteenth escalation of violence in the area of Palestine and Israel. It was exactly in Gaza where the Sephardic Cabalist Sabbatai Zevi lived in peace in Ottoman Palestine. Centre for Peace Studies. But we believe that there always are chances for not only tolerance which sometimes means just the bare permission to stay alive . One of the examples portrayed in this book comes from that particular corner of the world. (Who remembers this anyway?). and the importance of what is done with it today as a definite contribution towards that chance. Zagreb. seems to have the upper hand when it comes to coexistence. and this country's history. the one before the tolls of nation-building. both but also a chance for the good life and happiness. the moment of destruction can be.its former library. Apart from from Aristotle. We see this conference violence. a catastrophe which has yet to end – minefields throughout Western Europe are still being cleared. for both the people living around it as well as the country where it is placed. July/ August 2014 through direct violence to passive aggression typical of post- conflict societies. Two events mark the days in which this book was being edited – one was the anniversary of the Great War. Gaza primarily. funny or just sad. It also reminds of how quickly. almost every day of any year. often funded from the reparations countries had been paying to one another until only very recently (not to mention that the story of that particular war is also the story of today’s Iraq and the Middle East as well). and ways of how to overcome this. talking about running for peace might seem of bad taste. Faced with the rising death statistics. and it is worth working on these chances – the example of the Jankovic castle and how long it takes they provide a refuge from what we hear on the news with to remove the layers of (the remembrance) of conflict and horror. so quickly (but does represent some sort of a civilisation landmark) it is hard to fathom. to borrow of physical things and the memory of them. Petra Jurlina. we discussed the ways in which the other is devalued.

a koliko je nestvarno kratak trenutak materijalnog uništenja i uništenja sjećanja. Prostor u kojem živimo i priče s kojima smo okruženi kroz vlastita i obiteljska sjećanja jednako su politična i važna za formiranje naših stavova i utječu na naše postupke kao i službeni povijesni narativi i vijesti kojima smo svakodnevno izloženi. a njezini tragovi zau- vijek zatrti? Izravan povod za razgovore o ovoj temi dolazi iz stalne inspiracije koju Centar za mirovne studije crpi iz Kule Stojana Jankovića. listopada 2013. i 10.Caveat Radovi objavljeni u ovoj zbirci predstavljeni su 9. ili oko knjige. neobičnog mjesta u predivnom i gostoljubivom kraju Ravnih kotara. Teme koje smo zato željeli aktualizirati ovom kon- ferencijom su što je sve kulturna baština i kako se sve može instrumentalizirati. kod izvora vode. Kula Stojana Jankovića – pokretač održivog razvoja Ravnih kotara. jednako važna i kad postoji samo na slici ili ako je sagrađena od betona. već i u onom prostora koji okuplja ljude. koje nas podsjeća koliko je dug proces stvaranja. na polju. Osim primjera revitalizacije Kule i dugotrajnog odstranjivanja slojeva sukoba . oko stola. održanoj u Europskom centru za međusektorsku suradnju IMPACT. godine u Zadru na konferenciji Kulturna baština i politike sjećanja organiziranoj od strane Centra za mirovne studije. ne nužno u fizičkom smislu građenja i zidanja. te gdje odlazi ako je uništena. u sklopu projekta Sveučilišta u Zagrebu. bilo da je materijalna ili samo usmena.

mirno živio sefardski kabalist Sabbatai Zevi? Kada pričamo o suživotu. srpanj/ kolovoz 2014. značenja onog što se s njom i u njoj radi za stanov- ništvo koje ju okružuje. Drugi je ponovna eskalacija nasilja na području Gaze. U svjetlu statistike smrti kojoj svjedočimo svaki dan fotografije maratona za mir bi mogle izgledati smiješno (ili tužno). ili pasivnu agresiju tipičnu za društva s iskustvom sukoba. Dva su događaja obilježila dane u kojima se završavala ova knjiga: prvi je stogodišnjica Velikog rata – minski zaga- đena područja zapadne Europe i dalje se čiste od tog sukoba. i na takvim šansama vrijedi raditi – one su uto- čište protiv svega što slušamo na vijestima bilo kojeg dana u bilo kojoj godini.i nasilja. ali predstavlja kakav takav civilizacijski minimum. da li kroz direktan sukob i nasilje. No. koja je često bezlična i znači samo puku dozvolu za život. i povijest te zemlje. kao i načinima kako to sve prevazići. Priča o tom ratu priča je i o današnjem Iraku i Bliskom istoku. već i za “ugodan. možda jer je bilo lakše živjeti u razdoblju prije tereta procesa izgradnje nacije. slušali smo i razgovarali o metodama obezvrjeđivanja drugog. odnosno Palestine i Izraela. 19 19191919 . Zagreb. izgleda da nas navodno nazadna prošlost pobjeđuje. često iz fondova ratnih reparacija koje su se isplaćivale do vrlo nedavno. Tko se još sjeća vremena kada je baš u Gazi. Petra Jurlina. smatramo da šanse za ne samo toleranciju. Događaje poput ove konferencije svakako vidimo kao važan doprinos toj šansi. S ovog područja dolazi i jedna priča pred- stavljena u ovom zborniku. Centar za mirovne studije. u otomanskoj Palestini. ali i za podneblje i zemlju u kojoj je smještena. odnosno sretan život” (Aristotel) uvijek ima.

Her research interests fall in the field of memory studies. Dotrščina Virtual Museum Tamara Banjeglav. which deals with issues of conflicting memories in post-conflict societies. javni prostor" ("Zagreb . where she is writing her doctoral dissertation on the relation between public (official) and private (personal) memories and narratives of the 1990s war in Croatia. 20 21 . in the field of dealing with difficult pasts in Western Balkans and Western Europe.the latter marked the anniversary of the breakthrough of prisoners from Jasenovac concentration camp in Croatia.Public Space") and founder of the volunteer platform 1POSTOZAGRAD (One Percent for the City). transitional justice and dealing with the past in post-conflict societies. She worked as coordinator of the culture of memory program in a civil society organization Documenta – Centre for Dealing with the Past from Zagreb. Austria. In the area of culture of memory. Saša Šimpraga1 1 Tamara Banjeglav is a PhD candidate at the University of Graz. he has developed projects such as Dotrščina Virtual Museum. He is author of a number of artistic interventions. and Crni paviljon (The Black Pavilion) . Memory Lab. She is a member of a transnational platform on history and memory. He is author of the book "Zagreb. Saša Šimpraga is a writer and activist from Zagreb. aimed at improving the city and its public goods.

much less what that number” 2. but scientific research puts well maintained today. and contain 2 Ivo Goldstein.e. along with the immediate vicinity were also brought there to be shot.000 were shot by park: Vojin Bakić (two monuments). several thousand people were killed in the area of That is why the Dotrščina Virtual Museum project Dotrščina. testimonies.000. and even cultural. cultural site.627 names of people who had been killed. all of that The exact number of people killed in Dotrščina has remained in the planning phase. are located within the memorial through. 18. i. relating to researc- hing the victims of “fascism and fascist terror”. Ambitiously planned. Šimpraga . an area quintessential to Croatian and Zagreb’s The Dotrščina scientific project conducted from 1980 history and the history of (anti)fascism in Croatia. The project confirmed that over 600 persons happened there and why that area is a cultural monument. numerous other unrealized elements. Zagreb 1941.  22 23 T. However. At any the general. but is now the largest park in Zagreb. The results so far are presented in 113 books. The fact remains that people have been brought to people were killed there by fascists. Even though the park is still never been precisely confirmed. Although the Luketić and Kosta Angelio Radovani. That fact associates since the 1960s.500 as the number of victims. with some authors designed to be a memorial park remains mostly forgotten by recently proposing 3. Pre-war Zagreb had a population of over 200. rate. making it undeniably a systematic crime of huge was started: with the basic goal of reaffirming this area as a proportions. 390. while the majority of others were The forest of Dotrščina was once considered to be on the indicated to have been killed there according to numerous periphery of the city. Novi Liber.000 people according to the design of the architect Josip Seissl and his from Zagreb were killed on the antifascist side. S. indications and the character and role of the It was the scene of the biggest mass crime in the modern location within the system of mass crime of the Ustasha aut- history of the capital of Croatia when several thousand horities. and The area of the Dotrščina forest has been landscaped current uncompleted research indicates that 19. biggest proportion of victims in Dotrščina were citizens of the park was set to receive a museum building designed Zagreb and from the surrounding areas. Zagreb.. Most of the victims were Dotrščina individually or in groups over the course of four citizens of Zagreb or the surrounding areas. were killed in Dotrščina. – 1945. Josipa Paver str. remains incomplete. under the leadership of the historian Josipa Paver ning it into the collective memory of the city. the fact that the park was originally the number at the scale of about 7. people from outside by Neven Šegvić and several other monuments. years to be executed.. Five impressive monuments. Branko Ružić. retur- to 1986. Banjeglav. public. and carried on by Igor Graovac. 2011. The largest number of those 19.000. the largest scale crime in the history of Zagreb.It is a fact that many citizens of Zagreb do not know where claimed that further research could “significantly increase the Dotrščina Memorial Park is located. Stevan Ustasha authorities in the area of Dotrščina. the alone is indicative of the scale of suffering the city has gone works of esteemed artists.

e. as opposed to woodland theatre hall. even though somewhat the location and events which should be added with additio. This first im Spiegel. inspired by the In essence. The winning presented several noted writers killed in Dotrščina (Božidar proposal was that of Davor Sanvincent with his piece Spiegel Adžija. we insured it would be month of May. with the goal of creating a visual. Culture in Croatia. The aim of the pro. In addition to its virtual existence. the as part of the artistic freedom. accessible to its audience during that a museum. controversial and imprecise in certain segments. the area of the memorial park itself saw its first government and the Task Force for International Cooperation temporary memorial landscape intervention in the Valley of on Holocaust. Banjeglav. seen by a wider. symbolic and During its second year. through the Active European Remembrance/Europe In addition to the exhibition in the town centre. Šimpraga . continued during the second year of the Museum’s existence. The exhibition rial park published at the beginning of the year. the Graves. the temporary World War II. and the and gradually build a lasting virtual exhibition through a project itself was conducted from 2012 within the framework series of topics temporarily presented in the city’s public of Documenta – the Centre for Dealing with the Past. on for Citizens program. By placing it inside a public area. were each site – www. Otokar Keršovani and Ognjen Prica). S. The first exhibition was presented when the Virtual when 23 proposals were received by the first public tender Museum was opened in 2012 on Zagreb’s central square on for a temporary artistic intervention in the area of the memo- September 21. although it doubtlessly Museum also acts in the physical space through its tempo. was chosen nal content over time. and additional funding was provided World Peace Day 2012 when the Virtual Museum was offici- by the Office for Cooperation with NGOS of the Croatian ally opened.dotrscina. The spaces.000 white ribbons. the Dotrščina Virtual Museum is a web approximate number of casualties in Dotrščina. The mission of temporary memorial interventions in ject is to have various authors analyze and present various the area of the park is twofold. during World Peace Week. reflects only a part of the plight of citizens of Zagreb during rary thematic exhibitions in public areas. Sanvincenti’s “acoustic walk” included the music exhibition was created in cooperation with the historian and by Estonian composer Arvo Pärt and a dramaturgic script by museum advisor Nataša Mataušić from the Croatian History the playwright Ivana Sajko with a temporarily constructed Museum.g.The idea for the project came from Saša Šimpraga. It was a simple action – 7.hr – offering basic information about tied around a tree. Professional texts were planned to be present on the project was financed by the European Union during its first Museum’s web site regardless of the exhibition itself. On one side it preserves and topics connected to Dotrščina (or further) in a similar way strengthens the memory of historic events in an authentic 24 25 T. Education. The practice of temporary artistic interventions was rial park itself. memorial artistic intervention within the area of the memo. years. Remembrance and Research. it was funded by the Ministry of immediate presentation of the scale of murder in Dotrščina. gallery or similar venue. The number itself. unselected audience.

and not (only) the is for Dotrščina to become a part of the state protocol to politics of remembrance. a continuity of action around it. World War II in Croatia. It is the project. the realization influence and revitalize and elucidate the problematic atti. to return this place to research activities. Šimpraga . serves as an initiative towards working on this topic. thanks to the initiative of the Dotrščina Virtual Museum. preferably in covering the anti-fascist uprising (People’s Liberation War/ different ways as well as by temporary artistic interventions Narodno-oslobodilačka borba). S. Primarily. to cultural and political. the Dotrščina various aspects of the Virtual Museum’s work range from Virtual Museum was conceived as a long-term project whose historic. Because it is one of morations only. of single elements of the project will depend on the fun- tude towards this area. commemorate appropriate dates.e. have the possibility to is important. That is why directing attention to Dotrščina opens school in Zagreb). Documenta. but to make it a living memory instead. Preparations are underway.e. In the places where the largest scale murder occurred during other words. which focused on a similar subject. artistic. by the director and screenwriter Jadran Boban. and the scale of production i. and strengthen the culture One of the goals of the Museum is to encourage of memory in that way as well. one of the goals of this project tions was towards a culture of memory. an extremely important for. from which the borders of the present-day Croatia were formed. mative period for the present day Croatia.location. The topics up for exploration through ding received from public tenders. all with the aim of getting to know the location. though raising awareness. i. this year we had the first organized educational arch which should be in the domain of relevant institutions park-visit for high-school students (Lucijan Vranjanin high anyway. through those means that the Museum project and activities Within the context of the project’s life. Seeing as conducting research can be collective awareness. The work is being done artistic production and new ways of recording memories. We believe the lack exhibits would be supplemented and presented every year in of scientifically based and publically available exhibitions various segments in (different) public spaces. to produce a 26 27 T. and on the other it encourages contemporary documentary film about Dotrščina. rather expensive. the author The general goal of the project was to develop a culture of of the acclaimed documentary film “The Ghosts of Zagreb” memory which aims at not reducing antifascism to comme. the goal of the temporary memorial interven. Banjeglav. in the memorial park’s public space. One of the project’s current activities is documen- tary production. the project did not envision the resources As part of cooperation with other projects within or the capacity and ambition to conduct large scale rese. up additional possibilities for raising scientific issues and A series of custodial and other visits were a part of other issues with the location and events that define it.

September 2012. 2 First temporary memorial intervention – 7. izvedeno povodom Svjetskog dana mira. map and visual identity by Niko Mihaljević and Petra Milički 1 Virtualni muzej Dotrščina. S. implemented on the occasion of the World Peace Day and the opening of the museum 2 Prva privremena memorijalna intervencija – 7000 traka za 7000 žrtava Dotrščine. odnosno otvorenja Muzeja 1 Virtual museum Dotrščina. Banjeglav. Šimpraga . autori vizualnog identiteta Niko Mihaljević i Petra Milički 28 29 T. karta i logotip muzeja. rujan 2012.000 ribbons for 7.000 victims of Dotrščina..

predstavljena u svibanju 2013.. selected 3 First exhibition of Virtual Museum Dotrščina in public space. Banjeglav. Zagreb main square. fotografija: Ana Ogrizović rujan 2012. "Spiegel im Spiegel" by the author Davor Sanvincenti. odnosno otvorenja Muzeja 30 31 T. izvedeno povodom Svjetskog dana mira. S. 4 Second temporary memorial intervention in Dotrščina memorial park. implemented on the occasion of the World Peace Day and the opening of the museum 4 Druga privremena memorijalna intervencija u spomen parku Dotrščina autora Davor Sanvincentija bila je naslovljena 3 Prvi postav Virtualnog muzeja Dotrščina u javnom prostoru glavnog “Spiegel im Spiegel”. a odabrana temeljem javnog natječaja te zagrebačkog trga na temu “Pisci i publicisti ubijeni na Dotrščini”. Šimpraga . on the topic of "Writers and publicists killed at photo by Ana Ogrizović Dotrščina“. on the at the public call for proposals and presented in May 2013.. September 2012.

1968 of Graves 5 Spomenik žrtvama Dotrščine na glavnom ulazu u spomen park. 1968. Vojin Bakić. 5 Monument to the victims of Dotrščina at the main entrance to 6 One of six different crystals by sculptor Vojin Bakić in the Valley the park. Banjeglav. 32 33 T. Šimpraga . S. 6 Jedan od šest različitih kristala Vojina Bakića u Dolini grobova Vojin Bakić.

May 2014 ► 34 35 T. svibanj 2014. 7 Peculiar characteristic of crystals is sun reflection at certain parts of the day in sunny weather. May 2014 8 Prvu memorijalnu utrku u spomen-parku Dotrščina otvorio je gradonačelnik Zagreba Milan Bandić. Šimpraga . 9 First memorial race was held at the initiative and as part of Virtual Museum Dotrščina activities and in cooperation with Dotka League. fotografija: Mario Krištofić memorial park. S. photo by Mario Krištofić 7 Osebujna karakteristika kristala je odbljesak sunca u određeno 8 Mayor Milan Bandić opened the first memorial race in Dotrščina doba dana za sunčanog vremena. Banjeglav.

Autor je niza umjetničkih intervencija. 36 37 . koja se bavi pitanjima sukobljenih sjećanja u postkonfliktnim društvima na zapadnom Balkanu i u zapadnoj Europi. javni prostor” i osnivač i voditelj volonterske platforme 1POSTOZAGRAD usmjerene na poboljšanja grada i javna dobra. tranzicijske pravde i suočavanja s prošlošću u postkonfliktnim društvima. Saša Šimpraga 1   1 Tamara Banjeglav trenutno radi na svojoj doktorskoj disertaciji o odnosu između javnog (službenog) i privatnog (osobnog) sjećanja i narativa o ratu 1990-ih u Hrvatskoj (Sveučilište u Grazu. Njezin znanstveni interes spada u područja kulture sjećanja. Autor je knjige “Zagreb. U području kulture sjećanja. je 2013. autor je 9 Prva memorijalna utrka održana je na inicijativu i u sklopu projekata kao što su Virtualni muzej Dotrščina i Crni paviljon kojim aktivnosti Virtualnog muzeja Dotrščina te u suradnji s Ligom Dotka. Memory Lab.Centar za suočavanje s prošlošću iz Zagreba. Radila je kao koordinatorica programa kulture sjećanja u organizaciji civilnog društva Documenta . Članica je međunarodne platforme o povijesti i sjećanju. logora Jasenovac. Virtualni muzej Dotrščina Tamara Banjeglav. Saša Šimpraga je publicist i aktivist iz Zagreba. Austrija). obilježena godišnjica proboja logoraša iz koncentracijskog svibanj 2014.

Dotrščina čiji je osnovni cilj vraćanje toga. a dosadašnja i nedovršena istraživanja pokazuju da pojedinačno ili u skupinama. na prostoru Dotrščine ubijeno je neko. a gdje su točno ubijene. Novi Liber. a str. a još manje rezultati tih istraživanja objedinjeni su u 113 knjiga. – 1945.000 sta. međutim. Park je bio ambiciozno zamišljen i s vremenom nosti utvrđen.. Zagreb 1941. ostao je nedovršen. Angelija Radovanija.. a na temelju znanstvenih istraživanja nedvoj. Josipa Paver park. Iako je mentalnih spomenika.Činjenica je da danas mnogi građani i građanke Zagreba koji je nastavio Igor Graovac. Ostaje činjenica da su četiri godine ljudi. Banjeglav. novnika. 2 Ivo Goldstein. Stevana Luketića i Koste strijeljane i osobe koje nisu bile iz Zagreba i okolice. a što se u njemu dogodilo i zašto taj prostor uživa status odnose se na istraživanja žrtava “fašizma i fašističkoga spomenika kulture. radovi istaknutih umjetnika: Vojina najveći broj žrtava bio iz Zagreba i okolice. ustaških vlasti. 390. za povijest činu ogromnih razmjera pa i o najvećemu zločinu u povijesti Zagreba.  38 39 T. indi- okolice grada. Danas najveći zagrebački gradski terora” te sadržavaju 18 627 imena ubijenih. ubijeno više od 19. činjenice zbog kojih Dotrščini.000 osoba iz Zagreba. 2011. U tome je smislu pokrenut projekt Virtualni muzej liko tisuća osoba te se nedvojbeno radilo o sustavnome zlo. dovođeni na Dotrščinu kako bi je na antifašističkoj strani tijekom Drugoga svjetskog rata bili ubijeni. U svakome slučaju. do 1986. Projektom je za nešto više od 600 osoba modernoj povijesti glavnoga grada Hrvatske kada su fašisti nedvojbeno utvrđeno da su stradali na Dotrščini. prema krajobraznome rješenju arhitekta Josipa Seissla i Pritom su najveći broj Zagrepčana te osoba iz okolice grada suradnika. Od dosad poznatoga Šegvića. Znanstveni projekt Dotrščina koji se provodio od 1980. ponajviše Zagrepčana i ljudi iz se to pretpostavlja s obzirom na brojna svjedočanstva. na Dotrščini su Bakića (dva rada). još nekoliko spomenika te niz drugih neostvarenih broja žrtava za puno njih se ne može sa sigurnosti utvrditi elemenata. Broj ubijenih osoba na Dotrščini nikada nije u potpu. no znatan broj njih ubijen je upravo na iako je sada uglavnom dobro održavan. tvrdila je da bi se daljnjim istraživanjima taj broj “mogao poprište je najvećega masovnog zločina koji se dogodio u znatno povećati” 2. Sve je. a u novije je taj prostor uopće uređen kao spomen-park danas su za širu vrijeme neki autori spominju i oko 3500 žrtava. a za većinu ubili nekoliko tisuća osoba. Šimpraga . godine. koja je nekad bila nadomak gradu. Branka Ružića. ali i drugih. dotrščinska šuma. Dosadašnji ne znaju gdje se nalazi Spomen-park Dotrščina. pa i kulturnu javnost uglavnom zaboravljene. S. ostalo samo na planovima. pod vodstvom povjesničarke Josipe Paver. Najčešće se spominje oko 7000 žrtava. Već ta činjenica Prostor dotrščinske šume uređivan je od 1960-ih ukazuje na razmjer stradanja koja su se u gradu dogodila. U okviru spomen-parka nalazi se pet monu- strijeljale ustaške vlasti upravo na prostoru Dotrščine. je trebao dobiti i zgradu muzeja prema projektu Nevena beno se radi o nekoliko tisuća žrtava. Zagreb. cije te karakter i ulogu lokacije u sustavu masovnih zločina Prijeratni Zagreb imao je nešto više od 200.

Taj prvi skoga skladatelja Arva Pärta te dramaturški zapis nastao postav postavljen je u suradnji s povjesničarkom i muzej. Banjeglav. galeriji ili sličnome prostoru tangira se brojnija publici tijekom mjeseca svibnja. Riječ Remembrance and Research. Osim virtualno. godine. i to na temu pobijedio je Davor Sanvincenti s radom Spiegel im Spiegel. 21. tj. dio stradanja Zagrepčana u Drugome svjetskom ratu. precizno neutvrđen i zato treba istaknuti da je uzet mjestu i zbivanjima i koja bi se s vremenom trebala puniti i s dozom umjetničke slobode iako nedvojbeno odražava tek sadržajima. Šimpraga . Education. Otokar Keršovani i Ognjen Prica). predstavljenih privremeno u javnome prostoru grada ujedno a s druge se strane potiče suvremena umjetnička produkcija 40 41 T. S. nekih od istaknutih pisaca i publicista ubijenih na Dotrščini Sanvincentijeva “zvučna šetnja” koja uključuje glazbu eston- (Božidar Adžija. o 7000 bijelih vrpci koliko se sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske. projekt se provodi u okviru Documente – Centra za suoča.Zagreba i antifašizma u Hrvatskoj. luje i u fizičkome prostoru grada kroz privremene tematske Praksa privremenih umjetničkih intervencija nastav- postave u javnome prostoru te privremene memorijalne ljena je i u drugoj godini postojanja Virtualnog muzeja umjetničke intervencije na prostoru spomen-parka. na prostoru spomen-parka u Dolini grobova pred- European Remembrance/Europe for Citizens i sufinanci. Zamišljeno je i turnu kartu.hr ̶ koja pruža osnovne informacije o sporan. postepeno gradio i trajni virtualni postav. a rad je bio dostupan u muzeju. Smještajem u javnome prostoru grada. Prvi Dotrščina kada je na prvi javni natječaj za privremenu postav bio je predstavljen povodom otvorenja Virtualnog umjetničku intervenciju na prostoru spomen-parka koji je muzeja Dotrščina 2012. Projekt je u prvoj godini 2012. S jedne strane čuva i osna- teme vezane uz Dotrščinu. a u drugoj je godini realiziran je bila o jednostavnoj akciji. privezana oko jednoga stabla. bolički način prikazati brojnost stradanja na Dotrščini. Cilj je projekta i da u budućnosti Zadaća je privremenih memorijalnih intervencija na različiti autori na sličan način obrade i prezentiraju različite prostoru spomen-parka dvojaka. u suradnji s dramaturginjom Ivanom Sajko i s privremeno skom savjetnicom Natašom Mataušić iz Hrvatskoga povi. Virtualni muzej Dotrščina dje. Idejni je da stručni tekstovi na stranici Virtualnog muzeja Dotrščina autor projekta Virtualni muzej Dotrščina Saša Šimpraga. stavljena je i prva privremena memorijalna krajobrazna rali su ga Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske i Task intervencija kojoj je cilj bio neposredno te na vizualan i sim- Force for International Cooperation on Holocaust. a ne realizirana na prostoru spomen-parka. konstruiranom svojevrsnom šumskom dvoranom potom je jesnog muzeja. važnog mjesta na kul. ali i šire pa bi se kroz niz tema žuje memoriju na povijesne događaje na autentičnoj lokaciji. i neselektirana publika. najčešće spominje da je tamo ubijenih. a trgu u tjednu Svjetskoga dana mira. godine na središnjemu zagrebačkom proveden početkom ove godine pristiglo 23 prijedloga. odnosno u kolektivnu memoriju grada. godine kada je Virtualni muzej Dotrščina i službeno realiziran sredstvima Europske unije kroz program Active otvoren. rujna. Osim postava u centru grada na Svjetski dan mira vanje s prošlosti od 2012. a budu zastupljeni i mimo samoga postava. tj.dotrscina. a od kojih je svaka bila Projekt Virtualni muzej Dotrščina je internetska stra. Taj je broj u nekim segmentima nica – www.

Šimpraga . činjenicu da danas u Hrvatskoj ne postoji znanstveno uteme- ljeni i javno dostupni postav koji bi problematizirao razdoblje Narodno-oslobodilačke borbe kao za suvremenu Hrvatsku izuzetno važnoga formativnog razdoblja iz kojega je iznikla i prva hrvatska republika. na komemoracije. njezine današnje granice itd. Primarno je Virtualni muzej Dotrščina zamišljen kao sti. tima Documente. Jedan je od ciljeva.i novi načini bilježenja sjećanja. Tijekom suradnje Saše Šimprage na drugim projek- čima. mogućnost znanstvene i druge problematizacije mjesta realizacija pojedinih elemenata projekta ovisit će o dodijelje- i događaja koji su ga obilježili. niziran edukativni posjet parku za gimnazijalce (Gimnazija canje istraživačke djelatnosti. S. nazivom Moj zavičaj kroz vrijeme. Pritom. a sve s ciljem upoznavanja mjesta. a ne (samo) politike pamćenja. Uopće je cilj projekta razvoj način osnaži kulturu sjećanja. već da postane živo sjećanje. Potreba za takvim djelovanjem je očita pa i kroz storu spomen-parka. cilj je kultura sjećanja. pod riječ o skupim aktivnostima. U sklopu tog projekta. Jedna od tekućih aktivnosti projekta je i dokumentarna produkcija. Teme koje se planiraju dota. muzeja Dotrščina i pratećih aktivnosti. likovnih te kulturoloških i putem privremenih umjetničkih intervencija u javnome pro- političkih. tj. realiziran je i niz kusto- kapacitetima ni ambicijom za bilo kakvim velikim istraživa. na skromni način ima mogućnost utjecaja na oživljavanje dugoročni projekt čiji će se postav nadograđivati i svake i rasvjetljavanje problematike. projekt ne raspolaže resursima. U njima koja su u domeni ustanova kojima je to zadaća. Zato se kontekstu života projekta Virtualnog muzeja Dotrščina sva- upravo skretanjem pozornosti na Dotrščinu otvara dodatna kako je važan kontinuitet djelovanja. ove je godine po prvi put realiziran i orga- Jedan je od ciljeva Virtualnog muzeja Dotrščina poti. a s obzirom da se ipak radi o jednome od najvećih stratišta Drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj. da Dotrščina postane dio državnoga protokola o prigodnim datumima te i na taj 42 43 T. Drugim rije. autora hvaljenoga filma “Duhovi Zagreba” vezane tematike. godine u određenome segmentu predstavljati u (različitome) knuti kroz različite aspekte djelovanja Virtualnoga muzeja javnom prostoru grada i po mogućnosti na različite načine te Dotrščina variraju od povijesnih. skih i drugih posjeta. odnosno vrati u kolektivnu kulture sjećanja i to na način da se antifašizam ne svodi samo svijest postojanje tog mjesta. čime projekt Virtualnog nim sredstvima dobivenim putem javnih natječaja. kroz podizanje svije. Banjeglav. Na incijativu Virtualnoga muzeja Dotrščina već su u tijeku pripreme za dokumentarni film o Dotrščini reda- telja i scenarista Jadrana Bobana. a budući da je u pravilu Lucijana Vranjanina iz Zagreba). a obim produkcije.

the etnički raznolikim stanovništvom na system did allow these groups to maintain their communities and architectural legacies. 58 59 . had a degree of autonomy despite being dependent and subservient to the Muslim power holders. Throughout this time period and in its Svjetske baštine na mjestima s last expression under the Ottoman Empire. Religious Sites in Islamic Territories. World baštine na Sveučilištu Pennsylvania. What is and what could be the role of World Heritage within the context of conflict as examined in the Middle East and specifically in Mardin? Could World Heritage be Bliskome istoku: a response to the conflicts centered around heritage? As it is implemented today. Since the Svojatanje statusa seventh century. most of this area has been under the control of Islamic Empires. ur. je u pripremi kao “Politics of Place in the Middle East and the World tourism generator and a demonstration of tolerance Heritage Status of Jerusalem” u Sacred Precincts: Non-Muslim associated with Turkey's bid to join the European Union. Proširena inačica toga istraživanja. povijesne baštine i suvremenog društva. However. Zanima ju odnos stories of a troubled past. koja uključuje i studiju slučaja na primjeru Jeruzalema. Heritage is acting very much as a branding mechanism. The management of these sites is also under the jurisdiction of these governments. Radi na pitanjima koja se tiču upravljanja kulturnom i povijesnom baštinom. Conclusion People of different identity groups have lived in the Middle East and in Mardin side by side for many centuries. For example. people of other faiths. SAD). especially those of monotheistic ones. Within this 1 Istraživanje predstavljeno u ovome radu sastoji se prvenstveno framework. World Heritage is highly dependent on nationalistic agendas. Elvan Cobb 2 the attitudes towards heritage in these countries determine the way in which World Heritage operates. Mohammad Gharipour (Brill). it is not emerging as a mechanism to uncover the 2 Studentica doktorskog studija pri programu Povijest arhitekture i urbani razvoj Sveučilišta Cornell (Ithaca. While this may not be an ideal situation from a contemporary humanitarian perspective. Therefore. Only countries with sovereignty Mardin 1 over a site or city can nominate that place to be inscribed on the World Heritage List. some stories are automatically censored while od podataka iz autoričina magisterija na temu očuvanja povijesne others are made prominent. in Mardin.

Hammer-Pugstall je godine 1835.000 Copenhagen 1778. koje se pojavljuju u 20. godine i postala je izravni sljednik u današnjoj jugoistočnoj Turskoj i svoja zapažanja zapisao Osmanskoga Carstva unatoč brojnim pokušajima nove nacije u Putovanjima trgovca u Perziji: “. Prema osmanskim izvorima.. Visoko politizirani 3 Barbaro Giosofat i Ambrogio Contarini. 6 Citirano u Marco Polo et al. New York: B. Razmjene stanovništva sma- istoku. u skladu sa Naroda piše da će “odmješavanje stanovništva na Bliskome svojim običajima” 3. sada zapadno orijentirana nacija šijiti. Niebuhr. štovatelji sunca. The book of Ser Marco Polo the (London. Turska se.. Niz događaja koji i danas opterećuju Tursku odvio se prije nego što je republika uspostavljena.. razmjene stanovništva. jsku i etničku raznolikost i fluidnost koja je dominirala u Dupre. Drugi. Cass. str. od kojih su toj regiji tisućama godina. 5 Ibid. 1903) p. iz Anatolije. 60 61 E. 3200 Jakobiti. throughout in the light of recent discoveries. godine nesvjesnim ili nevoljnim da priznaju svoju kulturnu... ali i zbog politika nacionalne asimi- naestog stoljeća pisali su o iznimnoj raznolikosti stanovnika lacije koje su bile usmjerene prema homogenim društvima Mardina. Franklin. iv. godine posjetio Mardin Turska osnovana je 1923. 1808. Osmanlije su osvojili grad ubrzo nakon istoku.. Migrants (London: F. ukoso. vatre. osigurati pacifikaciju Bliskoga istoka. religi- izbrojao je 1000 kršćana i 2000 muslimana u gradu4. Mnogi pisci iz osamnaestog i devet.) i (A. kao i većina nacija 20000 Turci. Venetian concerning the kingdoms and marvels of the East / e3. U gradu živi mnogo više trale su se rješenjem za sukob među ljudima. 104. Ovaj je grad previsok. napisao da “suniti i jenoga naroda. 1766. ed. Travels to Tana and Persia. 391-98. goveda i đavla žive jedni pokušavajući okupiti ostatke raznolikosti etničkih i religi- drugima iznad glava. i. poticala je ideju turske solidarnosti kroz provođenje reformi. Henry Cordier. Nakon turskoga Rata za nezavisnost Republika Anonimni mletački trgovac je 1507. (C. Postupak prijelaza tako da gledan iznutra izgleda kao da se saginje prema u državnost nije bio bezbolan. poput zidina tvrđave. rev. 242).”7 Od tada tog posjeta. 1516. Na primjer. 2003).. 2000 Armenci i 800 Shamsiyya5. godine izmjestili su veliki broj Armenaca 4 Citirano u Minorsky. Neibuhr je 1766. nestorijanci. preko 400. U izvještaju armenskih kršćana i Židova nego Muhamedovaca. formirala oko ideje ujedin- J. With 7 Citirano u Rainer Münz and Rainer Ohliger. Mārdīn. 62. događaji 1915. godine. putopisac C. ali njegova raznolikost se održala i se stanovništvo Bliskoga istoka “odmješava” i kao rezultat pod osmanskom vlašću. Diasporas and Ethnic a memoir of Henry Yule by his daughter Amy Frances Yule. preveo William Thomas. Ta nova. stoljeću. Kaldejci.” 6 jskih skupina oko zajedničkoga nacionalističkog ideala. je procijenio da u gradu živi 27000 ljudi. Dupre. da se udalji od svoje osmanske prošlosti. katolici i pravoslavni Armenci. Voyage. 1873. Reisebeschreibung. Paris 12 tisuća Armenaca premješteno je u skladu s Privremenim (rep). i svaka dobitnika Nobelove nagrade za mir Fridtjofa Nansena Ligi sekta održava svoje obrede u vlastitoj crkvi. jakobiti. ii. Cobb .

likost održala unatoč politici kojoj je bio cilj ujediniti razno- Mnoge armenske crkve i samostani i danas se vrsno stanovništvo pod zajednički nazivnik “Turčinstva” u nalaze u Turskoj. 62 63 E.tr/EN/Genel/BelgeGoster. tursko Ministarstvo kulture. Obje Mardin i svjetska baština strane ipak priznaju da je veliki broj Armenaca preseljen ili Mardin je jedno od rijetkih mjesta u Turskoj gdje se razno- ubijen u strašnim okolnostima. 143 –44. nasuprot tomu. godine uhićenjem Abdullaha Öcalana.aspx?1 7A16AE30572D313A781CAA92714FCE089326D2B69E01EEB. Syracuse University Press. Esra Özyürek. ali sku religijsku skupinu u gradu. ur. nakon čega dostupno na http://www. nije lako odrediti razloge pejzažu (urban landscape). The destruction of Memory: Architecture at War. (Syracuse. erne Turske. Pažljiva i su pratila to premještanje 1915. mnogi dovode u pitanje “ne baš benigno” zane- na snagu 1. Armenska i turska vlada ne mogu se složiti oko ter- minologije. godine. sačinjavaju pripadnici Sirijske u turskome pristupu sekularizaciji i povećanoj vidljivosti pravoslavne Crkve. ali važnu islama. skupinu Jesida. Glavnu nemusliman- su ih pohodile. “Arhitektonska baština osmanskoga multikulturalizma bila juna prema nekim armenskim navodima.9 Zbivanja koja je svjedok sigurnosti i snage Pax Ottomanice. od dvjesto tisuća jedan od najoštrijih kritičara turskih poteza pa tako kaže: prema službenim turskim navodima do jednoga i pol mili. Mnogi Armenci žele baštine je.gov. vođe PKK. godine ostaju trajan izvor pristrana promocija samo Turcima poželjnih elementata te konflikta između Armenije i Turske. 8 Armenian Issue: Allegations-Facts.kultur. Memoirs of Nation”. Cobb .8 Procjene o broju ubijenih marivanje spomenika “drugih” u Turskoj. bila neizvjesna. ali bez nekada aktivnih zajednica koje sklopu novostvorene turske republike. dokaz nesigurnosti i slabosti mod- da se to veliko prisilno preseljenje klasificira kao “geno. broja mrtvih niti ciljeva toga preseljenja. Ipak. Od početka 1980-ih do unazad koji stoje iza nemara prema dijelu baštine “drugih”. Robert Bevan je za vrijeme tih događaja znatno variraju. vjerojatno zbog važnosti nominalno muslimansko. “Memories of Violence. I dok turske republike bio mali provincijalni grad. Turska nekoliko godina regija u kojoj se Mardin nalazi smatrala se se vlada jednostavno ne može propisno brinuti o ogromnoj nesigurnom za putovanje zbog sukoba turske vojske i PKK. ur. p. koji je stupio stava. unatoč svojoj ti religijski spomenici dijele sudbinu mnogih povijesnih i važnoj ulozi u nekim religijama i spektakularnomu urbanom arheoloških ostataka u Turskoj. u društvu koje je uglavnom sekularno. 2007). desetljećima je sudbina svih religijskih posjeda. a uz njih nalazimo i manju. New York: 10 Bevan. u Politics of Public Memory in Turkey. Unatoč najnovijim promjenama samoga grada za tu religiju. kurdske nacionalističke skupine koju Turska smatra terori- stičkom organizacijom. Mardin je tijekom prvih nekoliko desetljeća posebno onih nemuslimanskih vjera. lipnja 1915. 9 Cihan Tugal.” 10 cid”. 58 –59. 138.zakonom o mjerama koje provodi vojska protiv onih koji se arhitektonskoj baštini cijele nacije zbog ograničenih sred- protive vladinim odredbama za vrijeme rata. Situacija se u regiji stabilizirala 1999. str.

zemlje.gov. icomos.kultur.org/en/tentativelists/1406/. Napetosti su Stoga nominacija za Mardin nije razmatrana na 27. godini. turski ministar kulture izjavio je da samostan Deyrulzafaran važna točka u novome zahtjevu za bi Gaziantep. mogli postati svjetska Mardin je grad u stjenovitome kraju u jugoistočnoj središta vjerskoga i kulturnoga turizma. Imajući to na umu i strahujući od odbijen.12 da se očekuje preko milijun turista u 2008. Pretežito srednjovjekovna podrijetla nalazi se mogla ostvariti. pripremi. Percepcija ministra kulture sa svojom tradicionalnom kamenom duhovnom i svjetovnom o poteškoćama u razvijanju turizma u toj konfliktnoj regiji je arhitekturom i terasama. Ti se lokaliteti stavljaju na državnu tentativnu listu dok se ne steknu uvjeti za punu 13 World Heritage Committee.) 12 “Teftiş Kurulu Başkanliği” [citirano 2010]. referirajući se na Neplodno stjenovito područje oko Diyarakbira i Mardina nagazne mine zaostale iz brojnih sukoba i ljude koji rade na proteže se sve do Șanlıurfe i Gaziantepa. Da bi se ta ideja Anatoliji. Session of the World Heritage Committee. Cobb .org/en/).14 Tursko ministarstvo kulture poslalo je zahtjev za Uz dodatnu stabilnost u regiji i intenzivnu lokalnu uvrštenje Mardina komitetu Svjetske baštine 2002. Mehmet Kılıçlar. Samostan Deyrulzafaran je impresivan arhitektonski aciji u regiji. (Paris: UNESCO. Iz novoga opisa na tentativnoj listi vidljivo je da je Godine 2009. izjavio plan upravljanja. uz nominaciju nije bio priložen 2008. Dostupno na 14 Mardin Cultural Landscape UNESCO World Heritage Centre. najbolje očuvan primjer anatolske očita iz te izjave. U članku Deyrulzafaran. pod zemljom i izdajnike nad zemljom”. Şanliurfa i Mardin.tr/teftis/Genel/BelgeGoster. kao cjelina stvaranju kurdske države u regiji. godine i ice. Postojećih 1600 kreveta nije bilo dovoljno za rast turizma koji 11 Prema web-stranici Svjetske baštine: Konvencija uspostavljena 1972. komiteta za Svjetsku baštinu 2003.13 Novi je dosje u ske države u jugoistočnoj Turskoj i sjevernomu Iraku. Otvaranjem triju hotela. ministarstvo je povuklo dokumentaciju sa zahtjevom. 2003. Naglasio je i da je najveći izazov bio kako povećati smještajne kapacitete. turizam je u Mardinu procvjetao. Osim toga. Grad je. Države članice Konvencije neovisno odlučuju koje 2433CFF3D828A179298319F9B93B76674042401.000 turista tijekom 2007. Mardin je stavljen na tentativnu listu mjesta kompleks u mezopotamskoj ravnici i jedno od živućih religi- Svjetske baštine za Tursku kao kulturni pejzaž. godine gradonačelnik Mardina. godine je “međunarodni pravni instrument s pomoću kojega se dogodio u Mardinu. od kojih su dva se države svojevoljno obvezuju štititi spomenike i lokalitete na vlastitu teritoriju za koje se smatra da su toliko vrijedni da se njihovo očuvanje tiče cjelokupnoga čovječanstva (ICOMOS. 64 65 E. izjavio je da Turci “ne smiju imati mine na obroncima stjenovitoga brežuljka s tvrđavom na vrhu.su sukobi između turske vojske i PKK prestali.unesco. http://www. godine. gradovi koji su u blizini proglašenje Svjetske baštine: jedan drugoga u jugoistočnoj Turskoj.” http://www. Unatoč trenutačnoj politički izazovnoj situ. lokalitete žele nominirati za popis Svjetske baštine. godine. reklamnu kampanju koja se snažno oslanjala na mogući status Ta prva nominacija nije uključivala važan samostan Svjetske baštine. Decisions Adopted by the 27th nominaciju komitetu Svjetske baštine.aspx?F6E10F889 Available from http://whc. sjednici ipak ostale jer Kurdi nastavljaju zahtijevati formiranje kurd. je da je grad posjetilo 600.11 jskih središta sirijskih Jakobita u Mardinu.

Mardin Life. uključujući Turke. Sabah. divlja gradnja (11 %). a osnovano je tek 2008.000 turista. Sirijce i Jeside. s obzirom na Svjetsku baštinu. Sveučilište je također novost u 255 glasova samo ih je 15 % odobravalo novi logo. napravila samostana i crkava u Mardinu.asp 66 67 E. Godine 2002.tr/ Zaman Gazetesi 2010. godine službeno imao tek oko 50. godine je njihova vrijednost uglavnom Analiza iznosila 2. asp?id=921&kategori=Ekrem Arslan. Raznovrsnost ljudi koji žive Na prvi pogled čini se da je viši status raznolike baštine. bilo je moguće kupiti staru kamenu dozom ambivalentnosti i da ona možda ipak nije toliko bitna kuću u Mardinu za 20. Grad Mira”. Izgradnja još traje.16 (9 %) i mardinska tvrđava (9 %). Mardin Life. obrazovanje (16 %). Mardina ponosno ističe postojanje deset povijesnih Privatna lokalna publikacija. To više nije slučaj. Son Dakika. Zaman Dostupno na http://www.gov.000 turskih lira. lokacija za prvi program kurdskoga jezika i književnosti časopisa omogućeno je da komentiraju relevantnost loga. Mardin 15 “Mardin`in hedefi bir milyon turist”. 2008. Grad od milja zovu “Mardin: mjere. u gradu. sirijsku 18 Mardin İletişim Gazetesi. Mardin je kao dio jedne nove inicijative dobio i multietničkog grada doveo je do toga da je grad postao novi logo koji sadržava minaret i kupolu.” 16 “Mardin`e 2009`da 1 milyon 200 bin turist bekleniyor”. je Mardin 2002. Armence. Mardin İletişim Gazetesi. Dec 24. godine. “Mardin’de Ev Fiyatlari Milyon Doları Buldu Haberi”.18 I dok se rezultate treba Prvi opipljiv rezultat rasta turizma povezanoga sa sta. Službena web-stranica Ureda gradonačelnika nostavno zato što je to novo popularno mjesto u Turskoj. zdravstvo (9 %).mardinlife. Mardin Haber. vrijednost kuća porasla je 100 puta i 2010. za njihovu svakodnevicu. 19 “Kiliseler Manastırlar”. Haber. Novi status Mardina kao tolerantnoga multireligijskog Primjerice. butik hoteli.15 S obzirom da su ovi rezultati: infrastruktura (17 %). brojevi otkrivaju da tusom Svjetske baštine bio je veliko povećanje cijena nekret. 2008. Mardin. pogodovao povećanju i arhitektonska baština te mješavine ljudi proglašeni su vidljivosti različitih skupina u Mardinu. Kurde.19 je nekoliko “on-line” anketa.mardin. March 25. čini se da većina domaćih turista dolazi u grad jed. turkce/turizm/turizmkiliselermanastirlar. Cobb . Prema nekim novinskim napisima. odvoz smeća skok na preko milijun turista je značajan i mora se značajno (12 %). dostupno na http://www. trebalo je ublažiti nestašicu. Neke od njih su zanimljive. Gazetesi. 17 Şeyhmus Edis. ispitanici na pitanja vezana uz baštinu gledaju s određenom nina.000. anketa bavila se glavnim promblemima u Mardinu i dobiveni ali zanimljivo je da će kampus sadržavati džamiju.com/haberler/yazardetay. Od na Sveučilištu Artuklu.000 turskih lira. Druga Mardinu. Raznolikost se glavnim činiteljima privlačnosti grada.17 I dok privlačnost otvoreno cijeni i naglašeni su prijateljski odnosi među grada može imati veze s vjerom ili raznolikošću do određene pripadnicima različitih naroda. prijevoz (8 %). Čitateljima web. uzeti sa određenom dozom skepse. İnternet Haber. Mardinspor (nogometni klub) odraziti na grad.tzv.

php?lngGeneralNewsID=66&bytLanguageID=2. Ako lokalno stanovništvo napusti grad. prije početka procesa Svjetske baštine dok su također upućuje na važnost vjerskih i etničkih skupina u političke napetosti u regiji još uvijek bile aktivne. za oprez kako se Mardin približava statusu grada Svjetske zovanja mogla bi dati poticaj toj zajednici koja je bila mar. 21 ibid 68 69 E. Nalazi se u povijesnoj zgradi pokazao je i interes za program sirijačkoga jezika (dijalekt izgrađenoj 1889. Povećanje cijena nekretnina može rezultirati ubrza- caj objektivnim stručnim analizama dosad neproučavanih nom gentrifikacijom koja će vjerojatno ili prisiliti ili ohrabriti vidova života u Mardinu i drugdje u jugoistočnoj Turskoj.crkvu i jesidski hram. širenje grada u vidu apartman- jeni jezici korak je prema očuvanju etničkih i vjerskih izacije već je uzelo maha u rubnim područjima grada.sabanciuniv. Kao prvo. baštine. izbor Mardina kao sjedišta novoga prikazalo svijetu. manjina u regiji. Sarkis Elyas Lole. Rektor sveučilišta Serdar Bedii Omay tijekom prvih triju mjeseca. Kamene kuće pretvaraju se u “promovirati urbanu gradnju i kulturu življenja u Mardinu. Nova mogućnost jezičnoga obra. financiranog od strane nevladine nim. postoje i razlozi koje priča sirijački u regiji. je glavnina napora usmjerena na obnovu zgrada kako bi ih se Bez obzira na razlog.”20 Muzej je obišlo 30. što 2000. vlada radi na dokazivanju značajnom kulturnom pejzažu poput onog u kojemu se raz- svoje religijske i etničke tolerancije. arhi- aramejskog jezika). muzejom”. monasi formiranju urbanoga izgrađenog okoliša. Pri obilsaku samostana Deyrulfazaran tekt armenskoga podrijetla. Gradovi su mjesta gdje ljudi žive i imaju interakcije matrati u okviru turskih nastojanja za punopravno članstvo međusobno i sa svojim izgrađenim okolišem. godine za vojnike. lokalno stanovništvo da napusti grad. Mardin otvoreno nazivaju “gradom ginalizirana tijekom postojanja turske republike. Taj pristup mogao bi otežati dugoročnu održivost Nove inicijative u Mardinu mogle bi se također pro. Takve promjene stajališta mogu biti poti. S tim je ciljem Mardin vijao Mardin. Sve će to a Dilek Sabancı umjetnička galerija teži uspostavljanju mod- erne suvremene umjetničke platforme u Mardinu s pomoću privremenih izložbi. novi status koji grad uživa razlogom je otvaranja dinamike i raznolikoga stanovništva koje ga je i činilo poseb- novog muzeja u gradu. dostupno na http://muze. Kako staro središte grada postaje sve veća sveučilišta na kojemu će se predavati ovi donedavno zabran. pansione i utočišta bogataša iz Istanbula. butik hotele. Umjesto da se upravlja promjenom. grada. turistička atrakcija i “muzej”. godine. Gradski muzej Sakıp Sabancı ima za cilj grada nestat će s tim napuštanjem.21 su izrazili zabrinutost zbog opadanja i gubitka stanovništva I dok su svi ovi napori hvalevrijedni. čini se da postavljen kao glavni primjer uspješne prakse u toleranciji. “Grad muzej” u Europskoj uniji. Cobb . dio privlačnosti obiteljske fondacije. edu/news/news.000 posjetitelja 20 Sakip Sabanci Museum web Sakıp Sabancı Mardin City Museum and Dilek Sabancı Art Gallery”. Kako Turska radi na dobivanju punoga može ugroziti dinamiku tih interakcija koje su nastale u članstva u u Europskoj uniji. nadgledao je izgradnju. Posljedica će biti grad bez Uz to.

Za malobrojne koji su mira i tolerancije” te je diskurs o negativnim sjećanjima dolazili u regiju izvana prije poboljšanja sigurnosne situ. Od sedmoga je stoljeća putanje. turističku aktivnost u regiji i doveli veliku skupinu izbjeglica Tijekom cijeloga tog vremena ljudi drugih vjera. stoljeća našlo vlastiti “orijent”. Ta se regija. I dok to loatira se kao turistička atrakcija. Ussama Što je i što bi mogla biti uloga statusa svjetske baštine Makdisi piše u svojemu članku Osmanski orijentalizam da je (World Heritage Site) u kontekstu sukoba na primjeru Osmansko Carstvo 19. službenim dokumentima koji sadržavaju podatke o Mardinu. “Ottoman Orientalism”. imali su određeni stupanj autonomije unatoč Nadalje. posebne dozvole i slično. umjesto da slavi raznolikost titule svjetske baštine jako je podložan nacionalističkim grada. Stoga je moguće da se kon. 3 (2002): str. br. etnička i religijska raznolikost grada eksp. dogodili masakri. Pa ipak. to je razdoblje načelno preskočeno u flikta još uvijek nisu razriješena. monoteističkih. predstavlja kao “grad nepoželjnim za putovanja ponove. Ne smijemo zanemariti ni činjenicu da je regija dugo Iako turska vlada priznaje da su se u predgrađima grada bila nestabilna i da pitanja koja su bila u podlozi tih kon. izvorima informacija. koje je drugačije od ostatka “moderne” republike. naročito u grad. agendama. svoje Bliskoga istoka i Mardina? Bi li takav status mogao biti vlastito “drugo” na područjima kojima dominiraju Arapi. Zaključak virala.22 odgovor sukobima oko vlasništva nad baštinom određenih Čini se da je moderna Turska našla svoj orijent unutar svojih mjesta? Način na koji se danas primjenjuje koncept stjecanja granica u Mardinu. kao “drugo” u modernoj turskoj republici. poput “Sile”. Mardin je predstavljen kao mjesto jednice i arhitektonsku baštinu. ovisnosti i podložnosti muslimanskim vladarima. i 20. turizam za koji se računa da održava Mardin bi vrlo Pripadnici različitih identiteta žive stoljećima rame uz rame brzo nestao pa bi grad vrlo brzo skliznuo sa svoje uzlazne na Bliskome istoku i u Mardinu. Čini se da su nedavni događaji u Siriji smanjili većina toga područja bila pod kontrolom islamskih carstava. American Historical stajališta prema baštini u tim državama određuju način Review 107. acije prijevoz je uključivao nekoliko sigurnosnih provjera. nepostojeć.u konačnici dovesti do prolaznoga stanovništva koje neće imati Na kraju “armensko pitanje” nije spomenuto u dugoročan interes za dobrobit grada. Unutar tih 70 71 E. Mardin je predstavljen nije idealna situacija iz današnje perspektive ljudskih prava. Cobb . stoljeća. jom ili gradom mogu nominirati određeno mjesto da ga se upiše na popis svjetske baštine. Samo države koje imaju suverenitet nad lokaci- turnih i povijesnih bogatstava Mardina. 768 – 796. na koji funkcionira koncept svjetske baštine. turistička ponuda usmjerena je na eksploataciju kul. nakon sukoba koji su je flikti koji su prije samo deset godina činili regiju mjestom obilježili na kraju 19. U televizijskim takav je sustav omogućio tim skupinama da održe svoje za- serijama. Upravljanje takvim lokalitetima također je u nadležnosti njihovih vlada. Ako bi se žarišta sukoba opet akti. Stoga 22 Ussama Makdisi. što je stvorilo financijski pritisak na gradske vlasti.

status ne funkcionira kao mehanizam kojim bi otkrili priče iz problematične prošlosti. Primjerice. Mardinu ta titula služi kao sredstvo za brendiranje. promociju turizma i demonstraciju tolerancije povezanu s turskim nastojanjima za priključenje Europskoj uniji.okvira neke se priče automatski cenzuriraju dok se druge naglašavaju. 72 73 73737373 . S druge strane.

customs of the Orthodox Church, as well as a certain level of
mistrust of the Orthodox structures towards the good inten-
tions of relevant institutions. However, where the protection
Napuštena baština:
of monuments is concerned, things are starting to go in the
right direction, and at an increasingly good pace.
Srbi u Hrvatskoj
Generally speaking, the situation with heritage is not
too good these days. In addition to the reigning lack of edu-
cation, heritage is today taken for granted and, devoid of its
immanent meaning, is being turned into yet another useful Branko Čolović 1
and inspiring lie by the ideologists and managers. We live
in a time of celebrated, and for some realized, living luxury
that, in spite of itself, keeps fidgeting and turning towards
the past, metaphorically trying to catch its own tail. We are
witnessing daily the revival of all sorts of things, from fash-
ion to architecture, with the purpose to awaken a commer-
cially motivated sentimentalism in the past and a heritage
that only exists in traces or is imagined altogether, resulting
in the discovery of new ideas through old patterns, and yet
more ways to profit.
The amount of heritage created by history in this area
is huge but, unfortunately, its intrinsic values are incompre-
hensible to today’s people. Serb heritage did not avoid that
fate. It must fight for something as simple as social recogni-
tion, of its authenticity and its aesthetic value as well as its
overall representation from schoolbooks to tourism text-
books. In order to have that happen, one must count on the
following elements that have been missing so far: goodwill,
the European spirit of the community and serious intentions
of state institutions.

1 Dr. Čolović radi u organizaciji Srpsko narodno vijeće.

86 87

Jedna od najvećih redukcija složenog pojma baštine, sume poimanja u kojemu se zanemaruju svjetski kvalitativni
kulturnih postignuća neke zajednice u zadanom historijskom standardi baština se danas vulgarno ravna prema hijerarhijs-
vremenu i određenom prostoru odnosi se na na njezino svoj- kim pravilima. Iako nije zakonomjernost, baština kolektiva
stvo pripadanja. Baština tako obično dobiva “vlasnički list”, pretpostavlja se privatnoj ili individualnoj, duhovna nad
nužno postaje ili naša ili njihova i tomu usudu nisu odoljele prostom, fizičkom, mada ima i obrnutih slučajeva; starija
kako enciklopedije, sinteze i monografije, tako ni isključivo baština obično ima prevagu nad mlađim objektima, pred-
nacionalno usmjerene institucije i njihovi predvodnici. Baš metima ili slojevima, a suprotno načelu inflacije, raspros-
na tom odvajanju nastale su čitave teorijski teško branjene, tranjenija nad onom manjom ili minijaturnom, dok u našim
uglavnom nenaučne odrednice, zasebne katedre i velike lokalnim prilikama nacionalna baština većinske zajednice
karijere, a napose posijano mnoštvo epigona spremnih silom ima očitu prednost nad onim manjinske. Pritom se po toj
autoriteta nekritički prihvatiti i strastveno braniti prokla- logici postavlja i pitanje prvenstva pa svjedočimo kako
mirane istine te njima kontaminirati udžbenike, medijski se prastaro načelo čija zemlja onoga i vjera, preobražava
prostor i ukupnu svijest građanstva. u onaj suvremeni, čija zemlja onoga i baština. Pritom se
S površnim činjenicama, kao i iskonstruiranim podac- svjesno zanemaruje notorna činjenica da prije nego što su
ima, uvijek možete u poželjnom smjeru preparirati podanike, na prostorima današnje Hrvatske hramovi postali katolički
narcistički se ogledati po vlastitim kulturnim zasadama, ili pravoslavni, slijedom iste logike hrvatski ili srpski, bili
bezobrazno svojatati i ono za što nemate ni najmanjih su općekršćanski i kozmopolitski. A zasigurno ti hramovi
zasluga, čak i preostatke onoga što vaši predci nisu uspjeli nisu prvi, često niti najreprezentativniji dijelovi sveukupne
ili nisu stigli istrijebiti, a na kraju, ako zatreba, poduzeti rat ostavštine. Oni sami su u našoj krhkoj, školski dirigiranoj
oko onoga dijela koji nije okupljen unutar često proizvoljnih svijesti nadomjestili, a potom i u potpunosti nadišli davno
državnih granica. iščezle Indoeuropljane, Ilire, Grke i Rimljane te njihova zna-
U sadašnjim prilikama gotovo je pa nemoguće menja i doprinose. Zagovornici teorija tla i roda, ako barem
promišljati baštinu bez nacionalne odrednice i prepustiti polažu na zdrav razum kad već ne na postojeće znanje, ovdje
je imperijalnim apetitima velikih zemalja i kultura. Mali će se naći u nepriličnom položaju, ali se oni u svojim tvrdim
se narodi uglavnom nalaze u ulozi periferije prisiljene na stanovištima ionako ne daju pokolebati.
kulturni konzumerizam, epigonsko podražavanje teško Arheologinja Branka Miggoti2 još je ranih devedesetih
dostižnih, a drugdje stvorenih vrijednosti ili, u krajnjemu
slučaju, na proste otpatke. Stoga će takva kultura trajno gajiti
osjećaj zavisti koji mnogo puta zna nadrasti vrijednosti same 2 Branka Miggoti, Antičko-srednjovjekovni sakralni kontinuitet
na području Dalmacije, Opuscula archaeologica / Vol. 16, Zagreb
baštine, a za to će se pobrinuti plaćeni stručnjaci i novous- 1992, 225 – 249; id, Naslovnici ranokršćanskih crkava u Dalmaciji,
postavljene mjere lokalnoga metra. Zbog prevladavajućega Arheološki radovi i rasprave 12, Zagreb 1996, 189 – 247.

88 89 B. Čolović

godina 20. stoljeća na mnoštvu odabranih primjera pokazala može se pretpostaviti da se niti njena baština ne nalazi u
i dokazala da postoje jasni kontinuiteti kršćanskih crkava ništa boljem položaju. Parafrazirajući temeljnu konzerva-
na prostorima jugoistočne Europe. I ne samo to, njima po torsku postavku da spomenik (a baština nam se najčešće
pravilu prethode antička svetišta. Ogleda se to u topono- ukazuje u obliku spomenika) štitimo isključivo tako što ga
mastici, redovitom nasljeđivanju imena patrona, nadasve u dokumentiramo, dolazimo do jednostavnoga zaključka da
prostornom smislu gdje se doslovno svaka potonja gradnja nacionalna baština jedva i da postoji, a ako postoji, onda je
nadovezuje na prethodnu, pritom preuzimajući arhitektonsku to samo u tragovima. O njoj neoprostivo malo toga znamo.
koncepciju, materijal i spolije. Ono što je u svijetu znanja Sa žalošću možemo konstatirati da posebna institucionalna
općepoznato mjesto na našim južnoslavenskim prostorima infrastruktura naprosto ne postoji, za što doista ne postoje
se uzima kao kuriozum. Svako nacionalno-konfesionalno opravdani razlozi. Višestoljetna ukorijenjenost u prostoru,
određenje fluidnih objekata je čista redukcija i razumije podizanje vanrednoga broja sakralnih spomenika, usmena
se samo do one razine kada je u pitanju svjesna namjera tradicija te profano, posebno ruralno, graditeljstvo su samo
istraživača da apstrahirajući ostale definira samo jedan neki elementi koji bi opravdali postojanje zasebnih ustanova
kronološki sloj. Međutim, i pored utemeljenih spoznaja stare u čijemu bi djelokrugu bilo proučavanje, zaštita i prezenti-
navike traju, međusobna posezanja također. ranje specifične nacionalne baštine. Zvanični instituti, zavodi
Ako se dobro upozna situacija u Europi i svijetu, i katedre svjesno ili ne, zanemaruju njezino postojanje;
specifičnosti relacija Srba i Hrvata, pa i po pitanju odnosa enciklopedije, ako već ne prešućuju i samo njeno postojanje
prema baštini, prestaju biti posebni. I jedni i drugi su žrtve onda pokazuju mali interes za ipak dokazane vrijednosti.
logičkoga načela da je jače uvijek u prednosti prema slabi- Dokazane utoliko što ih na takav način vrednuje srpska, a
jemu i da jače iskazuje snagu nad slabijim i samo mala nerijetko i svjetska kultura. Bibliografija, posebno ona novija
promjena konteksta ili geopolitičke situacije dovoljna je da se na teme iz nacionalne kulturne povijesti, izrazito je mala, a
jedni i drugi nađu čas u jednoj, čas u drugoj ulozi. Iskustva pouzdano znamo da ni temeljni postupci kao što su priku-
zajedničkoga života tih naroda, kao i iskustva života pod pljanje građe, njezin odabir i prezentiranje samih spomenika
okriljem velikih imperija u daljnjoj prošlosti, naučila su ih još uvijek nisu urađeni na struci i nauci primjeren način.
toj praksi. Ostalo je moraliziranje. Paradoks je u tome što su još uvijek za današnje istraživače
Stanje baštine Srba u Hrvatskoj danas, posebno odnos nezamjenjive sinteze, nastale krajem 19. stoljeća iz pera
prema njoj može se razumjeti samo u odnosima političke Manojla Grbića3 i Nikodima Milaša4 ili početkom 20. stoljeća
moći. Budući da je bjelodano da političke akcije srpske
zajednice u Hrvatskoj ne kotiraju na burzi kao posebne vri-
jednosti, ili samo onda kada su sa stajališta unutarpolitičkih 3 Манојло Грбић, Карловачко владичанство 1-3, Карловац 1891-3.

preslagivanja i vanjskopolitičkih obzira postaju upotrebljiva, 4 Никодим Милаш, Православна Далмација, Нови Сад 1901.

90 91 B. Čolović

Loše stanje intelektualne elite uzrokuje i oga i duhovnoga prosedea. Грујић. je gledati sjajna porcelanska lica našminkanih i rasplesanih 92 93 B. povijesti umjet. Tragedija se ne ogleda samo značajnom broju postradalih objekata koliko u tome što je tek mali broj od tih ratnih vremena hedonističku večernju aktivnost mladih. Нови Сад 1930. uglavnom svedeni na folklor. ona pravoslavnoga. Malobrojna kul- turna društva čiji je cilj očuvanje nacionalnoga identiteta. naravno. estetskim. novca. svega samo ne zanemarive narodne zajednice. a ignorancija je. podloga za svaku vrstu netrpeljivosti i razne vidove manipu. instituta za kul- nosti ili književnosti na našim fakultetima ne znaju osnovne turu Srba u Hrvatskoj. u 5 Радослав М. u osnovi se radi o pitanju reprezentativnosti. utoliko važne što su fiksirale stanje ponavljati. Neka nam netko razložno rječnikom rečeno ne samo da studenti. Загреб Sa stajališta državotvoraca poželjnije je poticati ples kao 1975. doista nema tko predstaviti uskostručnoj ili ostala sačuvana ili tek s manjim oštećenjima6. dobra upotpunjuje tek nekoliko istraživača koji djeluju izvana. izgleda da to treba neprestano katatonično stanje duha zajednice. Aktivno. pisma. objasni izostanak postojanja. tkivo obaju naroda. Ne zato što se postavljanje takvoga pitanja u ovome društvenom ambi- tradicija međusobnoga nepoznavanja uporno provodi već jentu biva zazorno. a posebno općečovječanskim vri- fikacija da bismo istakli tu činjenicu. mada ne i obvezatno. tj. a napose ne pridonosi produktivnomu radu po ovim pitanjima. bolje odgovornost za takvo stanje ravnopravno dijele Crkva i Država. samim je svojim bićem naprosto ugrađena u pros- sakralne baštine prije strahovitih ratnih pustošenja i uništenja. stalnoj su novčanoj oskudici. Izrazito srpska baština. Ako se sedamdeset godina stare ruševine za čiju obnovu. integrativna je po ambicijama. koja kao takva uopće nije svjetskog rata i trajanja NDH-a od 190 hramova samo su 24 sporna. nego (potencijalno obnovljen. svojim idejnim. Još uvijek uz glavne ceste mogu da se vide preko subverzivni) istraživački rad na nacionalne teme. Пакрачка епархија. koja je opsegom i brojem objekata bila najveća Dakle. ali su podrijetlom ili tematskom zaokupljenošću vezani lacije. 6 Милан Радека. izrazito je tanka. definiciji zaokupljena baštinom. tor. Čak i samo nego to često ne znaju niti njihovi profesori. pri virana i zbog institucionalne deficitarnosti obezvrijeđena. nikada nije bilo dovoljno dobre volje i. kod Srba. estetsk. po Danas svjedočimo tek sporadičnim. 285. Prostim bavi svega nekolicina stručnjaka.Radoslava Grujića5. ili izučavanje jezika. uz ovaj prostor. primjerice. demoti- vidualnim naporima da se stanje stvari i trend promijeni. ali brojem neznatno društvo neko vrijeme. specifičnog muzeja ili zavoda za postavke o baštini drugoga po brojnosti naroda u zemlji. Горња Крајина-Карловачко владичанство. očito. U Gornjokarlovačkj jednostima nije prestala djelovati ni do današnjeg dana. a s tako da se na kraju nacionalnom baštinom Srba u Hrvatskoj druge lako dokazivo programsko zanemarivanje. čemu se s jedne strane ispriječio politički oportunizam. Čolović . unutar Srpske pravoslavne Crkve. za vrijeme Drugoga Izrazito nacionalnu baštinu. posebne povijesti. A sve to je općekuturnoj javnosti zbog toga što je intelektualna osnovica samo neznatni materijalni eho ogromnoga ljudskog stradanja. Sasvim sigurno da već manjine prepuštaju na otvoreni ili medijski prostor. etnologije te izdvojiti najvažnije nacionalne umjetničke naslove ili topose. eparhiji. npr. uglavnom indi. a A ona su bila tolika da se ponekad ne libimo najtežih kvali. barem ako su u pitanju historijske nauke.

lutaka nego mrgodne maske knjiških ljudi, bolje slušati rale reprezentativne spomeničke cjeline9, bilo svjetovne bilo
vrisku razigranih kola negoli nelojalne kritičarske opaske na sakralne, rušili spomenici žrtvama rata i same nerijetko
stručnim skupovima, bolje pjevati napitnice i doskočice nego umjetničke cjeline djela ponajboljih umjetnika, pa napo-
čitati buntovnu rodoljubnu poeziju tamo nekih pjesnika, da sljetku do obezljuđenih, propadanju prepuštenih naselja
parafraziramo ciničnu izjavu jednog od očeva-očuha mod- kojima sada, nakon svega, cinično udjeljujemo spomenička
erne Hrvatske. svojstva zaštićenih ruralnih cjelina, status etno sela - sve
Protekli je rat (1991. – 1995.) svojim posljedicama to ukazuje na ozbiljna pitanja same opstojnosti naciona-
trajno odredio život čitavoga društva, ali i odnos prema lne baštine. Samo kao cinizam mogu se krstiti okolnosti
baštini7. Za vrijeme trajanja sukoba baština sama je hos- da mnogi trgovi i parkirališta u našoj zemlji zaposjedaju
tilizirana, i vice versa doduše, a od kraja rata pa sve do osvećena tla u drugom ratu porušenih crkava i kapela, a one
danas ona nema osnovnu populacijsku podršku, doslovno koji su uprkos svim nedaćama ipak preživjele, u pojedinim
nema tko o njoj da brine, da je čuva, štiti, unapređuje i da je sredinama dobivaju redovite i bolne doze šovinističkih
proučava. Od trenutka kada se začela i u dužemu vremen- grafita po fasadama. Našom geografijom promiču sjeni
skom slijedu stvarana ona je brojem, sadržinom i geografs- zaboravljene prošlosti, a kartografija koja pamti imena
kom rasprostranjenošću predviđena za daleko veću zajednicu izvora, vrhova, klanaca, jaruga, potoka, mlinova, čobanskih
od ove koja je preostala. Državne institucije pokazuju taman stanova, sela, nazvanih po iščezlim rodovima i ljudima čijih
toliko dobre volje i nepresušne rutine koliko je potrebno da ni potomaka više nema, postala je gotovo pa besmislena.
spomenici posve ne iščeznu, a nekad se upravo i to događa. Lament nad stanjem baštine Srba u Hrvatskoj nije tek
Od devedesetih godina kada su tajno i javno iz knjižnica intelektualna poza koliko izraz stvarne brige za opstanak
uklanjane ćirilićne knjige srpskih i drugih pisaca8, devasti- te baštine u cjelini. Zbog činjenica ratne i poratne depopu-
lacije srpskoga življa ona se još i uvećava, a u prilog joj
nije išla ni ranija, sistematski provedena asimilacija kod
onog njenog urbanizovanog dijela koji baštinu uglavnom
7 Protekli rat bio je jednako nesmiljen prema baštini kao i oni koji ne poznaje, u interesu što bezbolnije integracije u životnu
su mu prethodili. O tome se može obavijestiti preko raznolikih
publikacija koje nisu lišene ideološkoga naboja i vjerskoga
ekskluzivizma, ali čiji činjenični sloj uglavnom nije upitan: v. Слободан
9 ‘Spomenici u tranziciji. Rušenje spomenika NOB-a u Hrvatskoj’ naziv
Милеуснић, Духовни геноцид, преглед порушених, оштећених
je izložbe koja je krajem 2012. održana u Zagrebu u galeriji Nova. Broj
и обесвећених цркава, манастира и других црквених објеката у
srušenih spomenika i spomen-ploča, budući da nisu utvrđeni potpuni
рату1991 – 1995 (1997) Београд 1997: Ranjena crkva u Hrvata,
podatci, procjenjuje se na oko dvije do četiri tisuće. Po nekakvoj
Zagreb 1995.
čudnoj logici takvi spomenici, mada se na njima nalaze brojna imena
8 Ante Lešaja, Knjigocid: Uništavanje knjiga u Hrvatskoj 1990-ih, ljudi koji očito nisu Srbi, postali su sinonimi za njihovo naslijeđe koje
Zagreb 2012. je kao takvo trebalo oskrnaviti ili prema prilici uništiti.

94 95 B. Čolović

sredinu ne želi je upoznati, a u drastičnome vidu ponekad je srednjodalmatinskih županija na mnoštvu primjera ova se
se stidi. Sociologija promatra stvari kao migraciju selo ̶ grad, situacija može potvrditi kao pravilo. Najzad, nije nikakva
kao primjer ogromnoga opkoračenja iz jednoga kulturnog hrabrost naglas izreći činjenicu da su pravoslavni preuzeli
kruga u drugi, a poslije recentnog rata iz jednoga stanja u dio starijih katoličkih hramova i opremom ih saobrazili vlas-
drugo, iz svojevrsnoga kulturnog autonomizma, dotada pre- titim liturgijskim zahtjevima baš kao što se i jednim dijelom
poznatljivoga u jeziku, običajnosti i mentalitetima, u naoko antičkih, starokršćanskih i ranovizantijskih spomenika u
udobni građanski konformizam. Lojalistički usmjereni prvoj kristijanizaciji poslužili novopridošli Hrvati.
intelektualci zaključuju da smo ionako svi hrvatski građani. Pošto ni putokazi svojom pojavom nisu bezazleni
Da nije elemenata poslijeratnoga egzistencijalnog straha s znaci u prostoru, oni su uvijek čin nečijega svjesnog izbora,
ovom bi se tezom načelno mogli i složiti. Ako već tako stoje kao u toponimima tako i u datacijama, s velikom moći sug-
stvari, zaključujemo da baština nije razlikovni činitelj dvaju estije usmjerenom prema “našijencima”, ali sve više i prema
naroda i dviju uporednih kultura i da njezin sadržaj nije dobrodošlim turistima. Posebno ističemo što još uvijek ima
presudan za oblikovanje nacionalne svijesti ako, osim kao podosta hramova koji nisu označeni, a noću ih osim one
privatno obilježje, uopće postoji. Tu zastajemo da ne bismo nebeske ne osvjetljava prozaična neonska svjetlost kako se to
stekli nezahvalnu ulogu revizioniste. ovih dana uobičaji činiti. A nisu označeni jer jedan dio spo-
Odnos zajednice prema pravoslavnoj baštini na prim- menika uopće nije niti uvršten na listu zaštićenih kulturnih
jeru Dalmacije, a nemamo razloga tvrditi da slično nije i u dobara, što onda stvara dodatne nesporazume. Problemi
ostalim dijelovima zemlje, ogleda se i u prometnoj signal- pak postoje i kod potvrđenih spomeničkih vrijednosti
izaciji. Dosta je vremena trebalo proći da se na putokaze, upravo zato što se od strane vlasti ne pokazuje dovoljan takt
pored onih koji ukazuju na katoličke crkve i kapele, postave prema drevnim običajima pravoslavne crkve, kao i izvjesno
nazivi objekata drugačijega konfesionalnog predznaka, nepovjerenje pravoslavne nomenklature prema dobrim nam-
pa kada su stekli to važno mjesto krajputaša po pravilu jerama zvaničnih ustanova. Ipak, ako je u pitanju zaštita spo-
se događa njihova kronološka degradacija. Netko je od menika, stvari se u posljednje vrijeme kreću u dobrom smjeru.
zvaničnika, sumnjam da je u pitanju proizvoljnost nekoga Općenito govoreći, situacija s baštinom danas ne stoji
namještenika poduzeća za ceste, smatrao da je bolje umanjiti najbolje. Pored carujuće neobrazovanosti baština se danas
starost i tako pučanstvu dokazati prosto pravo prvenstva. ionako prihvaća kao gotova datost oslobođena imanent-
Doista nema jakih razloga da se za neku katoličku crkvu noga smisla, od strane ideologa i menadžera pretvorena u
koja je očito preinačena u barokno doba ne navede pravo još jednu korisnu i nadahnjujuću laž. Živimo u vremenu
vrijeme osnutka, srednji vijek npr., dok će se kod pravo- hvaljenoga i za neke ostvarenoga životnog luksuza koje
slavnih, kao po pravilu, hramovi datirati uvijek sa završnom, se uprkos tomu zadovoljstvu neprestano vrpolji i okreće
dakle onom najmlađom fazom gradnje. Na području dviju prema prošlosti, metaforički hvata za vlastiti rep. Dnevno

96 97 B. Čolović

svjedočimo “revival-ima” svega i svačega, od mode do
arhitekture, da bismo u prošlosti, s više ili manje uspjeha
izmaštanoj i u tragovima očuvanoj baštini, pobudili komerci-
jalno usmjereni sentimentalizam i posredstvom starih uzor-
aka pronašli nove ideje i nove načine za još veću zaradu.
Količina baštine koju je na ovom terenu proizvela
povijest je ogromna, ali nažalost svojim unutarnjim vrijed-
nostima ostaje uglavnom nerazumljiva suvremenicima. Tom
usudu nije se uklonila ni srpska baština kojoj predstoji borba
za puko društveno priznanje, kako njezine autentičnosti i
estetske vrijednosti, tako i posvemašnje zastupljenosti u
rasponu od školskih programa i udžbenika do turističke
privrede. Da bi se te zamisli ostvarile, treba računati na
dosad nedostajuće elemente: dobru volju, europski duh
zajednice i ozbiljne namjere države.

98 99 99999999

Adelphi Papers. Suits and Uniforms. Derisiotis . (Athens: Αλεξάνδρεια. od 1974. Σύγχρονη Ιστορία της Τουρκία (Modern Turkish his- tory). J.S. opterećuju njihove bilateralne odnose 1949-1988 (Introduction to the Greek foreign policy. 2005 Robbins.. 1989) Wilson. I.. (London: Constable and Company Ltd. 1922) Veremis. Turkish Foreign Policy Since the Cold War (Seattle: University of Washington Press. F. 2005) Valinakis. 2003) zbivanja i državne politike koje Toynbee. The emergence of modern Turkey. (London: Frank Cass. translated by V.. 1949-1988) (Θεσσαλονίκη: Παρατηρητής. “The Aegean dispute”.. Εισαγωγή στην ελληνική εξωτερική πολιτική. Th. A. Ph. Modern Greece-A history since 1821. E.. 114 115 A.J. Koliopoulos. Grčka – Turska....J. (Oxford: Blackwell. 2010) Lewis. and Veremis. (Αθήνα: Σιδέρης. (London: IISS. A. B. The Western question in Greece and Turkey. Th. do 1987. 2002) Moustakis. Ιστορία των ελληνοτουρκικών σχέσεων 1453-2005 (History of greekturkish relations 1453-2005).York: Oxford University Press. 2004) Anthony Derisiotis 1 1 Profesor Derisiotis predaje na Odsjeku Turskih i Suvremeno-azijskih studija pri Nacionalnom Kapodestrian sveučilištu u Ateni.: (N.. Kechriotis. The Greek-Turkish relationship and NATO.. 1979-80) Zürcher.

Κυπριακό (Turski Ciprioti. προβλήματακαια γώνεςτουλαούτης (Cipar: povijesti. na Cipar 20. u razdoblju nakon 1974. op. Alexandris. Kranidiotis. U pristup obiju nacija jedne prema drugoj. 1955. i 7. (Athens: Estia.) 1821. U Grčkoj se vojni režim raspao godine Grčko-turskim ugovorom o prijateljstvu brzo su se i država je bila u procesu demokratizacije pod utjecajem pogoršavali uslijed oštre državne politike prema pravoslavnoj ciparske katastrofe.. godine. nakon euforije izazvane uspješnom inter- (poznate kao i Grčki rat za neovisnost. do kraja Prvoga svjetskog rata. nastupilo doba političke nestabilnosti.Grčka i Turska su susjedne nacionalne države na jugu bal. 146.Moustakis. god. ur. godine bili su varlik porez. 252–256. raspada oslabljenoga carstva Koalicijska vlada B. η Του ρκίακαιτο 4 St.Forthna. rub rata više puta. G. Kızılyürek. Turska i ciparsko pitanje). godine. međuvremenu su odnosi Atene i Ankare bili na mrtvoj točki.Katsikas. 1830. U Turskoj tajanje od vremena Osmanskoga Carstva i Grčke revolucije je. ugnjetavačkoga tretmana muslimanske manjine u Grčkoj4 5 A. godine. 2009).Kamouzis and P. listopada 1930.170–171.The Greek–Turkish relationship and NATO. D. odgovoran za katastrofu kao i Turci i Ciprioti. (Athens: Papazisis St. Turska invazija kanskoga poluotoka na suprotnim obalama Egejskoga mora. a Turska je bila u politički fluidnome (rumskoj) manjini u Istanbulu3.Katsikas.Konortas. B. dok društvo ni u jednoj ni u drugoj zemlji nije bilo zain- godine klimavi odnosi uspostavljeni 30.str. godine vencijom na Cipru. (London: FrankCass. 9. Οι Του ρκοκύπριοι. Kranidiotis. Derisiotis . str. The Greek minority of Istanbul and Greek-Turkish relations 1918–1974. (Athens: Center for Asia Minor studies. osobito odnosima od 1950-ih do sredine 1970-ih6. Pitanje Cipra imalo je ključnu ulogu u grčko-turskim stoljeće može se opisati kao turbulentne i nestabilne. Ecevita i N. str.2013). neprijateljstvom i rivalstvom koji su ih doveli na jepora oko suvereniteta nad Egejskim morem. njegovog naroda). manje oštroga. 2008). Greece and Turkey: Orthodox and Muslims. s druge strane. U desetljećima koja su uslijedila nakon 1923. State–nationalisms in the Publishers. (Athens: Estia. ΠολιτείαΚύπρος 1960-1974 (Nutvrđena država. U tome se invaziju na Cipar raspala se i otpočelo je razdoblje političkoga razdoblju odvio niz povijesnih događaja koji su oblikovali nemira koje je trajalo do vojne intervencije 1980. Ανοχύρωτη vlasti nakon 1940. protiv manjine i deportacija Grka. 3 Najvažniji primjeri tretmana pravoslavne manjine od strane turskih 6 Za detaljnu analizu ciparskoga pitanja vidi: N. “Hostageminority: the Muslims of Greece”. Unatoč tomu. G. 2005). odnosi koji je potaknuo potpuni raspad bilateralnih odnosa Atene i između Grčke i Turske dugo su karakterizirani uzajamnom Ankare nakon čega su se pojavili novi problemi u obliku pri- sumnjom. 1992). 116 117 A. srpnja 1974. građana Istanbula 1964. (eds) Κύπρος: Ιστορία. turska invazija Cipra šokirala je Grčku dovoljno snažno Kako bismo shvatili komplicirane okolnosti unutar da se ignorira činjenica da je grčki vojni režim jednako kojih se takav odnos razvio. ali također razdoblju. 2009). 274–296.–1974). trebamo proučiti njegovo nas. Tenekidis. Erbakana koja je odobrila i rađanja turske nacionalne države 1923.2 Njihove bilateralne odnose kroz cijelo 20. Ottoman Empire. teresirano za zbližavanje. (Abingdon:Routledge. problemi i borba 1945. demonstracije 6. Cipar 1960. godine bio je odlučujući događaj Unatoč tomu što su NATO saveznici već 60 godina. N. i ciparskoga pitanja koje se počelo nametati5. 2 F.

1988). Οι ελληνο το υρκικές σχέσεις 1923 –1987 (Grčko- taman počelo nametati. Th. (Athens: Γνώση. financijsku. usred ciparske krize i pitanje kontinentalnoga šelfa se tada 8 A. Veremis. Atena prihvatila umjereniju politiku prema Ankari u 7 Th. Srž je toga problema grčki paradoks ili neizravno povezanih ili manje opsežnih pitanja poput u kojemu održava teritorijalni zračni prostor od 10 milja pitanja Imia/Kardak iz 1996. godine. što je prisililo ICAO da zatvori egejski zračni prostor Egejskoga mora kao posljedica propalih bilateralnih odnosa. Chios. Koufoudakis. približavanje na sastanku u Davosu 1988. PKK i dok joj je duljina teritorijalnoga mora 6 milja. rata na Cipru 1974. pogotovo u Grčkoj. godine koje se pojavilo nakon 1974. godine. političku i ljudsku cijenu u objema državama. dviju država. započeo je dijalog s Ankarom 118 119 A. baš je u godinama neposredno nakon 1974. ZIR Atene i ZIR Istanbula. unatoč Sporazumu o pravu mora iz 1982. 2005). Lesvos i Dodekaneze. to je i demilitarizacija istočnoegejskih otoka otvoreno pitanje sti: 1973. emocije još uvijek bile snažne. 1974.7 Posljednje pitanje vezano uz Egejsko more ima veze s Pojavilo se i pitanje granice teritorijalnih voda na NATO-om i tiče se zračne obrane Egejskoga mora u sklopu moru... godine. prostora izazivaju situaciju u kojoj je vojno zrakoplovstvo To se pitanje svodilo na potragu za naftom na dnu stalno aktivno u obliku borbi u zraku koje imaju ogromnu Egejskoga mora i izazivalo je trvenja još od kraja 1960-ih. Pojavili su se brojni drugi problemi po pitanju godine. Problemi Glavno pitanje bilo je ono o sjeveroistočnome egejskom povezani s FIR još uvijek postoje i uz prijepore oko zračnoga kontinentalnom šelfu. Slučaj iz 1987. godine stapanjem da proširi svoje teritorijalno more na više od 6 nm bio casus NATO-ova sustava ranoga upozorenja s granicom između belli.. Derisiotis . dok su. str. Konstantinos Karamanlis postao je premijer koje Postoji i prijepor oko Zračne Informacijske Regije. Chr. gdje je Turska proglasila da bi bilo koji grčki pokušaj NATO-a koja je dodijeljena Grčkoj 1964. Cipar ipak nije bio jedino otvoreno pitanje između tih dila Međunarodna udruga za civilnu avijaciju (ICAO) 1952. Ženevske konvencije prava na moru kaže da sve države Iz gore navedenoga jasno je da je raspad grčko-turskih moraju imati onoliko teritorijalnog zračnog prostora koliko odnosa 1974. V. Članak 2. 1976. i 1987. na šest godina. Kazakos. godine. Ipak. za sve komercijalne letove 1974. godine uništio povjerenje među dvjema imaju teritorijalnog mora. S-300 projektila. Uz Bilo je okidač u četirima slučajevima grčko-turskih napeto. Karamanlis je stupio na vlast (Αθήνα: Σιδέρης. Rozakis. godine kada je Grčka počela doveo je države na rub rata i bio je katalizator za kratkotrajno militarizirati otoke Lemnos. 276–281. Veremis. Problemi između tih dviju sus- S pitanjem teritorijalnih voda povezano je i pitanje teritorija jednih država uključuju i nekoliko novih ili kratkotrajnih u zračnome prostoru.8 državama. Alexandris. Ekumenskoga patrijarhata. Shvativši da eskalacija sukoba nije u turski odnosi 1923–1987). P. Ιστορία των ελλην οτο ρυκικ ών σχέσ εων pokušaju da smanji bilateralne napetosti i izbjegne eskalaciju 1453–2005 (Povijest grčko-turskih odnosa 1453–2005). godine. je izveo Grčku iz političke krize u sjeni turske okupacije gdje Turska nije priznavala granice atenske ZIR koju je odre- Cipra. interesu ni jednih ni drugih. G Tsitsopoulous. str. 204.

Politička je nestabilnost plodno tlo za populizam. (Karamanlis se referirao na tursku invaziju Cipra) 9 Za detaljnu analizu usporedbe Karamanlis–Papandreou. kontinentalnoga šelfa povećala pritisak na Karamanlisa cama teritorijalnih voda koje bi bile uključene u nadolazeću na domaćoj fronti. Modern Greece–Ahistory since 1821. 2010). vidi: J. se od Demirelove Stranke pravde. Koliopoulos and Th. godine već zastupala stajalište da su pitanja teritori. glavni grčki argumenti bili bi klauzula o Naredne je godine Ankara izazivanjem krize oko kontinentalnome šelfu zajedno s novim i proširenim grani. Nova vlada promijenila je je želju da se o njima raspravlja bilateralno. Veremis. naročito od Ecevita varanjem u zatvoreno “grčko jezero” s pomoću odredbi i koalicijska je vlada napustila mogućnost zajedničkoga Zakona o pravu mora. Njegovim riječima: se u unilateralnome zahtjevu ICJ-u i Vijeću Sigurnosti Grčka to razumije i vjeruje u grčko-tursko pri. V. Poput Irmaka i Demirel je bio i težio je mijenjanju statusa Egejskoga mora njegovim pret.i zalagao se za zajedničko obraćanje Međunarodnomu sudu popustljiv prema Grčkoj. godine. Veremis. a Turska je ranoga 20. Papandreouov populistički Turske iz Egejskoga mora. Koufoudakis. Sadi Irmak izgubio je glasanje o povjerenju 1975. a s jateljstvo. Turski politički sustav bio je prilično grub i premijer 10 A. usmjerila na pregovore. Koalicijska vlada koja je uslijedila sastojala 1975. UN-a 10. Kazakos. obraćanja ICJ-u Prema Ankari. Uskoro je postalo jasno da obje države zagovaraju iredentistički koncept grčkoga nacionalizma kasnoga 19. i različite pristupe. str. što je s jedne strane impresioniralo Ankaru. Turska je do je B. Th. Ecevit. (Oxford: Blackwell. iako nije odbila turski pristup otvorenim bilateralnim pitanjima te se više mogućnost zajedničkoga obraćanja ICJ-u. predmet kritika da je previše popustljiv. godine. stoljeća koji se zvao Megali Idera (Velika Ideja) htjela bilateralne pregovore. Karamanlis je u egejskome kontinentalnom šelfu na osporavanome području. Zahtijevao je i da Grčka proširi je pokušao uvjeriti Ankaru da Grčka ne cilja na blokiranje svoje teritorijalne vode na 12 nm. Derisiotis . Njegov najglasniji kritičar bio pravde (ICJ) po pitanju kontinentalnoga šelfa. Erbakanovih islamista jalnoga mora i zračnoga prostora ključna pitanja i izrazila i Türkeşovih tvrdih desničara. S. Οιελληνο τουρ κικέςσ χέσεις 1923-1987 te je podnio ostavku pod optužbom da je bio previše (Greek -Turkish relations 1923-1987). Alexandris. Ankari imao reputaciju skromnoga i razboritoga čovjeka pa čime je kriza i izazvana. Rozakis. turski istraživački brod koji je radio mjerenja u Zakonu o pravu mora iz 1973. 186–190. godine G. zahtijevao je od vlade da na temelju ranijih pregovora s UN-ove konferencije o potopi Horu. P. Chr. Istaknuo je i da povijest i geo. str. nacionalistički pristup pogodovao je njegovoj popularnosti i grafija povezuju obje države i da je miran suživot zajednički Karamanlis je bio pod pritiskom9. Njegova reakcija očitovala interes. Grčka je inzistirala na ICJ-u. Vođa socijalističke oporbene stranke Konvenciju u Montego Bayu 1982. 288–297 120 121 A. iako nije odmah odbila ni obraćanje Ankara je strahovala da je u Grčkoj djelomično oživio ICJ-u. Andreas Papandreou. Obnova toga prijateljstva ipak ovisi o susjednoj državi koja ga je i ugrozila na okrutan način. Tsitsopoulos. što se očekivalo PASOK. ignorirajući turske potrebe i interese.

godine završena je voljnoj poziciji u slučaju bilo kakvih pregovora. T. godine. str. 2007). Wilson. Constas. A. godine Atenin je pristup bio relativno kon- stantan. του Αιγαίου (Nepomirljivi susjedi Grčka i Turska: Egejska zavada). 238. godine radile na smirivanju strasti. 1949 – 1988 (Uvod u grčku vanjsku politiku. Οι τουρκο ελληνικέςσ χέσεις και το Κυπριακό (Tursko-grčki odnosi i ciparsko pitanje). preveo V. čime je blokada komercijalnih letova u ege. na hladnoratovski strah od komunizma 15 i u tome je imao jskome zračnom prostoru konačno prestala. str. 11 A. a stajališta Ankare su se mijenjala zbog unutarnje nestabilnosti. Pogledati i R.11 iz 1977. Kriza 1976. str. Prvi pri- Na kraju je do 1980. što je bio treći državni udar u 20 događaja 1974. godine. Bölükbasi. a politička kriza Horu bio je rezultat rastućih Ecevitovih kritika. godine. str. Σύγχρονη Ιστορία της Τουρκία (Moderna povijest Turske). Turkey and Greece. 137. Zürcher. jeniti stanje na Egejskome moru kako bi Grčka bila u nepo- iziralo obale Egejskoga mora. Heraklides. do 1981. do 1981. 2012). Veremis. Εισα γωγήστην ελληνικήεξ ωτερική πολιτική. 2004). 1989). str.druge je strane bilo kritizirano od strane domaćih pravnih Prilike su se promijenile dolaskom Papandreouva stručnjaka kao besmislena gesta. Bahçeli. 7. str. 214. Fırat. (Lond on: Mc Millan. str. 2004). 122 123 A. 13 E. “The Aege and is pute”. 285. Greek-Turkish relations since 1955. 1949–1988) 12 D.16 u objema državama nije bila dobra. Clogg. 202–203. Preuzeo je neprijateljsko stajalište prema Turskoj kontinentalnom šelfu koji bi mogao poremetiti bilateralne prekidanjem grčko-turskoga dijaloga i otkazivanjem svih pregovore. a ne “prijetnja sa sjevera”. To je bio i Bernskom deklaracijom12 kojom su se obje države obvezale uzrok njegova kritiziranja Karamanlisove vlade prethodnih na uzdržavanje od bilo kakvih inicijativa na egejskome godina. 15 I. (Povijest grčko-turskih odnosa 1453–2005). str. Adelphi Papers. Sva druga potporu velikoga dijela grčke javnosti zahvaljujući svojoj pitanja ostala su neriješena i unutarnja politička situacija populističkoj retorici u razdoblju od 1974. oritet njegove vanjske politike bio je suočavanje s “turskom tat bio povlačenje Ankarina inzistiranja na granicama prijetnjom” 14. 358–359 . 19. ali je godina. 14 M. 1990). Kechriotis. Demirelov potez da pošalje PASOK-a na vlast u Grčkoj 1981. 16 Th. The Greek-Turkish conflict in the 1990s. the Aege and is putes: A Unique (Θεσσαλονίκη: Παρατηρητής. što joj je povećavalo rejting i dodatno polar. (Αθήνα: Σιδέρης. nacionalistički pristup prema Papandreou je bio uvjeren da Turska pokušava promi- susjedima. Ιστορία των ελληνοτουρκικών σχέσεων 1453–2005 (Bou lder: West view. Tijekom razdoblja od Njegovi pojednostavljeni etnocentrični pogledi (dobro 1974. Valinakis. godine jedini pozitivni rezul. ugovorenih bilateralnih diplomatskih kontakata.13 opozicija imala populistički. “Greek-Turkish relations in the post – 1974 Također. ( Αθήνα: Σιδέρης. (Athens: Αλεξάνδρεια. Također. Άσπον δοιγείτονες-Ελλάδα-Τουρκία: Ηδιένεξη period” i u D. što se odnosilo atenske ZIR. (London: Cavendish Publishing Ltd.J. 102–103. godine u Turskoj rezultirala je još jednom vojnom Očito je da su i turske i grčke vladajuće stranke nakon intervencijom 1980. str. 1991). Derisiotis . case in International Law.

J.protiv lošega – Grčka protiv Turske) bili su lako shvatljivi vjerovala da je Papandreouov ekstremizam bio tek predstava grčkomu stanovništvu koje nije bilo upućeno u dvosmislen. Ukinuo je odnose i narednoga je mjeseca Papandreou usvojio Doktrinu vizna ograničenja za grčke posjetitelje u Turskoj. str. Vjerovao je da bi se uzajmna sumnjičavost Cipar 15. zaustavio Nove Obrane. Bilateralni odnosi su do kraja virao je bilateralnu trgovinu. godine bili na najnižoj razini od 1974.Τουρκία: Ηδιένεξη του (London: Mc Millan. sa svrhom izvlačenja pomoći od Washingtona i jačanja vlastita osti egejskih neslaganja. godine17 pogoršala je bilateralne mogla umanjiti kroz neke niže političke mjere. godine imao je Özal miran odnos. godine voljna rješavati samo putem zajedničkoga obraćanja ICJ-u. Pravih pomaka uvjete za nove pristupe nalaženju rješenja. cit. The Greek-Turkish conflict in the 1990 s 20 A.. Unatoč opoziciji iz turskih vojnih neizbježno su doveli do nove krize u ožujku 1987. U to su vrijeme održani prvi izbori od vojnoga udara kao i po pitanju turskih eurointegracija. Ankara nema revizionističku agendu niti na Egejskome moru Samoproglašena nezavisnost turske republike Sjeverni niti na Cipru. pokrenuo je novi pristup prema Ateni. godine. str. Neuspješnost Özalovih u Turskoj. E. nacionalista. čvrst antiturski pristup na bilateralnoj i međunarodnoj razini. Ti su pogledi imali i dodirnu točku i PASOK-ova položaja na grčkoj političkoj sceni. Kao novi političar i i diplomatskih krugova koji su ga optuživali za popustlji- praktična osoba. i 1986. Heraklides.20 Nakon povratka u Atenu Papandreou je imao koji je pristupio Papandreou unatoč njegovu političkom imidžu izjavu o iskrenosti Ankare i zajedničkoj odluci o “neratu”. Nedostatak povjerenja i komunikacije joj europsku perspektivu.A. i diplomatskih krugova i unatoč Papandreouvoj antiturskoj Ta je kriza dovela dvije države na rub rata. 363.Ελλάδα . u D. antiturka i neuravnoteženoga vođe19. Άσπονδοι γείτονες . Unatoč tomu. 124 125 A. Zürcher. 232 – 233 18 Op. 1991) str. Derisiotis . Constas (ur). 19 M. studenoga 1983. usredotočivši se na tursku prijetnju umjesto neke državne opstrukcije grčke manjine u Istanbulu i promo- na države Varšavskoga pakta. Javnost nije mogla shvatiti kako je 17 M. 30. Ankara je Grčka javnost nije bila spremna na takav okret nakon 6 godina PASOK-ove antiturske politike i 13 godina antiturske retorike te ga je odbila. i 31. godine i složili se da se kriza iz 1987. “Turkey and the ‘Davos Process: Experiences and Pros pects”. s osjetljivim pitanjem Cipra kojim je većina Grka još uvijek Özalov pristup temeljio se na uvjeravanju Atene da bila šokirana. Αιγαίου (Nepomirljivi susjedi – Grčka – Turska: Egejska zavada). ne smije ponoviti te da se dvije strane moraju usredotočiti na Političku inicijativu između 1984. nije bilo osim Papandreouva priznanja postojećega pravnog Papandreou i Özal sastali su se u Davosu 30. str . Fırat. Atena je zadržala 1983. Οι τουρκο ελληνικέςσ χέσεις και το Κυπριακό Papandreouovo “ne” dijalogu samo dva dana prije odlaska u (Tursko-grčki odnosi i ciparsko pitanje). Birand. Karizmatični Turgut Özal pobijedio je iako nije napora izazivala je sve glasnije kritike opozicijskih vojnih imao podršku vojske na izborima18. njegovje cilj bio modernizirati Tursku i dati vost prema Grčkoj. 154. ali i stvorila retorici. neslaganja po pitanju kontinentalnoga šelfa koje je Grčka bila siječnja 1988. godine.

Greece and Turkey: Orthodox and Muslims. Turkey and Greece. Forthna.). Tsitsopoulos. Id. a Ankara je. 2009) Atena je u eri nakon 1974. (Florida: Brown Walker Press. s druge strane.. Veremis. godine. 2012) Hale. (Αθήνα: Σιδέρης. St. “Turkey and the ‘Davos Process’: Experiences and uzajamna sumnja umjesto konstruktivnog bilateralnog okvira Prospects”.21 (Leiden: Martinus Nijh off Publishers. R.. relations 1918 – 1974. (London: Cavendish Publishing Ltd. A. Turkish. Constas (ed). 979. (London: McMillan.. 2004) a zapravo su bile u službi domaćeg populizma. Koufoudakis. Turkish foreign policy in post Cold War era. N. (Athens:Γνώση..Davos odjednom postalo bezuvjetno “da”. Öktem. in B. Yfantis. 1988) Anastasakis. (Athens: Center for Asia Minorstudies. Οι Τουρκοκύπριοι. bila uvjerena da Ankara blokira Aydin. 1990) Bal. (London: IISS. 2009) 126 127 A... Kızılyürek. Άσπονδοιγείτονες-Ελλάδα-Τουρκία: Ηδιένεξη του the Ottoman Empire.Turkish relations 1923 – 1987). in D. 27 – 29. D. 2000) Heraklides.. Adelphi Papers. Kamouzis and P. Turkish foreign policy. Constas. 2007) Katsikas. 2004) Clogg. A. State-nationalisms in 21 A . (London: Frank Cass. bila sigurna da Atena Bahçeli. Katsikas. G. Αιγαίου (Nepomirljivi susjedi – Grčka – Turska: Egejska zavada). (London: Routledge. the Aegean disputes: A unique case in International Law. – 80.Rozakis. 1774-2000. M. str. Kazakos. “Hostage minoruty: the Muslims of Greece”.. 1 (The Turkish-Cypriots. Wilson. Άσπονδοι γείτονες-Ελλάδα-Τουρκία: Η διένεξη του Αιγαίου (Irreconcilable neighbors-Greece-Turkey: the Aegean dispute). Papandreou je uslijed teških kritika (Greek . shadow of Europe: Greeks and Turks in the era of post nationalism. Greeek-Turkish relations since 1955. W...A. (eds). A.. Iz vanjskih politika (Boulder: Westview. 1830-1945. planira izmijeniti status Egejskoga mora22... nastajala je Birand. Heraklides. Oth. 1992) Ovaj “duh Davosa” trajao je samo pet mjeseci.. 1991) Fırat. M. Οι ελληνο τουρκικές σχέσεις 1923-1987 odnosima 1999.. Konortas. Manji dio grčkoga Bibliography društva otišao je u drugu krajnost i očekivao je da će nakon Alexandris. imao dugoročnih učinaka poput zatopljenja u bilateralnim Chr.. pstr. odbacio duh Davosa s “mea culpa” govorom u parlamentu. D. Οι τουρκοελληνικές σχέσεις και το Κυπριακό (The turkishgreek relations and the Cyprus issue). Derisiotis . The Greek-Turkish conflict in the 1990s temeljenog na razumijevanju i poštivanju. K.Greek relations: napore Grčke da ostvari svoja prava u skladu s međunarodnim The security dilemma in the Aegean. (Abingdon: Routledge. The Greek-Turkish conflict in the 1990s (London: McMillan. 2013) 156 – 158. η Τουρκία και το Κυπριακό 22 A. Turkey and the Cyprus issue).. 13. K. The Greek minority of Istanbul and Greek . 2004) zakonima. St. (eds) In the long nacionalista u PASOK-u. M. koje je sam godinama odgajao. dviju država. “Greek-Turkish relations in the post-1974 period” in D. T. K. (Αθήνα: Σιδέρης. Nicolaidis. (Athens: Papazisis Publishers. P. koje su navodno služile nacionalnim interesima.Turkish Davosa grčko-turska zavada jednostavno nestati. “The Aegeand is pute”.. V. 1991) Bölükbasi. Th. Nije Alexandris.

following restoration. restored 2001-2003 2 Dvije kuće iz 18. BiH. Hadžić . stoljeća u Jajcu.–2003. obnovljene 2001. Bosnia & Herzegovina. 2001. od 1996 . from 1996 to 2013 1 Karta s lokacijama projekata obnove CHwB-a na zapadnome Balkanu. Next page.–2013. clockwise from top left: destruction left by the war. a historical view. 1 A map showing the locations of CHwB restoration projects in the Western Balkans. L.–2003. Bosnia & Herzegovina. 2 Two 18th-century houses in Jajce. an active and living marketplace ► 142 143 J. Eaton. 3 Restoration of the 16th-century kujundziluk bazaar in Mostar.

BiH. L. u smjeru kazaljke na satu: ratna oštećenja. 2001. Eaton. – 2003. 3 Obnova kujundžiluka u Mostaru. Hadžić . pogled kako je bilo nekad. aktivna i živa tržnica 144 145 J. S lijeva na desno. nakon obnove.

L. – 2003. stoljeća na Zavali. Hadžić . 4 Eksterijer i interijer kapelice u manastiru iz 16. Eaton. Bosnia & Herzegovina. restored 2001 – 2003 146 147 J. 4 Exterior and interior views of the chapel of the 16th-century Orthodox monastery at Zavala. obnovljene 2001. BiH.

restored 2003 – 2004 ► 148 149 J. Kosovo. stoljeća u Isniqu. Hadžić . Eaton. L. Kosovo. 6 Before and after views of the 16th-century Hadum mosque in Gjakova. prije i nakon obnove. Kosovo. 2001 – 2002 ◄ 5 Kula iz 19. – 2002. 2001. ◄ 5 A 19th-century kulla house before and after restoration in Isniq.

L. The complex. Eaton. Hadžić . listed as a protected monument. Desno: fotografija iz 2013. – 2004. Kosovo. prije i poslije obnove from people scavenging for metal 2003. 7 A series of three bunkers (now destroyed) lines a beach in southern Albania in 2010. zatvora i radnoga logora Spaç u planinama sjeverne Albanije. 7 Niz od triju bunkera (sada uništenih) na plaži u južnoj Albaniji 2010. is abandoned aside 6 Slike Hadum džamije u Đakovici. Right: A 2013 photograph of the prison and forced labor camp called Spaç in the northern Albanian mountains. Kompleks je zaštićen spomenik i napušten osim sakupljača sekundarnih sirovina 150 151 J.

Lejla kao regionalna koordinatorica. 1 Organizacija Kulturna baština bez granica. 152 153 . Lejla Hadžić 1 8 Views from the completed Stolac cultural route smartphone application. Obnova. Jonathan radi kao programski koordinator u Tirani. pomirenje. developed 2013 8 Prikazi gotove aplikacije za pametne telefone za kulturne staze u Stocu. razvijena 2013. nada za budućnost: Kulturna baština bez granica – sedamnaest godina na zapadnome Balkanu Jonathan Eaton.

150 crkava. godine. Prema Andrásu da je promišljena i stručna obnova zajedničke kulturne Riedlmayeru (1995). stručnjacima jer će oni moći podijeliti neprocjenjivo vri- pina švedskih stručnjaka osnovala je organizaciju Kulturna jedne informacije o lokalnim okolnostima i proširiti učinke baština bez granica 1995. treće.Želimo započeti ovaj rad s uznemiravajućim podsjećanjem se radi o sukobljenim stranama. CHwB podržava shvaćanju da je obnova povijesnih građevina i kulturnih ravnopravnost spolova u svojemu zapošljavanju. i preferencije. osobito onoj kakvu nalazimo kod etničkih sukoba. Kao peto. ranju i odlukama o partnerstvu. kao i kulturne ciji. a potom na Kosovu političkim i kulturnim akterima. godine (sa srodnim projektom u Tibetu iste godine) i biti na neposrednoj edukaciji koja uključuje mlade ljude Albaniji. godine: “Šteta počinjena na kulturnome vlasništvu prvo zadovoljavaju njezine potrebe. godine. godine. s pokušajem da se izbriše povijesni pejzaž širok utjecaj i kako bi se izbjegle optužbe za predrasude cijeloga naroda i da ga se obeshrabri da se ikad vrati kući.” To je izuzetno otrežnjujući niz brojeva. Jedan od njezinih osnovnih projekta nakon što organizacija prestane djelovati. i lokalnu zajednicu na opipljiv način kako bi se očuvala Kulturna baština bez granica (CHwB) počiva na i obnovila njihova baština. arhive suprostaviti kulturnu obnovu u kojoj je regeneracija baštine i kolekcije rukopisa) bili su sustavno stavljani na nišan i korak prema društvenome ozdravljenju (Nordström 2012:18). Kao drugo. imajući Tijekom proteklih sedamnaest godina rada CHwB je osobito na umu da ta uništena kulturna dobra nisu bila razvila načelo rada koje se primjenjuje na njezine aktivnosti kolateralna šteta u tome ratu. “povijesna arhiterktura (uključujući baštine važna za izgradnju puta prema pomirenju. Kao četvrto. knjižnice. Eaton. Uništenje kulturne baštine upotrijebljeno je svim skupinama u nekome području kako bi se osigurao kao ratna taktika. sku. educi- resursa nakon sukoba ili prirodnih katastrofa važno sred. važno je raditi sa odabranih meta. već jedna od njegovih posebno svugdje gdje udruga djeluje. rad orga- bilo kojega naroda znači da je ta šteta počinjena na kultur. zadaće se trebaju odrađivati u skladu s lokalnim pri- cije o zaštiti kulturnoga vlasništva u slučaju ratnoga sukoba oritetima koje određuje zajednica kako bi se osiguralo da se iz 1954. Na kraju. L. reinte- 1200 džamija. Udruga je postala radi na održavanju zdravoga radnog odnosa s raznovrsnim aktivna na terenu u BiH 1996. CHwB je kao udruga neutralna kada i specifičan skup vrijednosti na temelju kojih se vode sami 154 155 J. CHwB djeluje prema načelu rata u Bosni i Hercegovini (1992. Dok ova načela sačinjavaju stvo za facilitaciju pomirenja. Drugim riječima. nizacije je. Crnoj Gori i Makedoniji 2004. obnove i nade u budućnost u temelje radne etike CHwB-a za sve vrste projekata. – 1995. treba institucije (ukljućujući glavne muzeje. kulturnoj destruk- spomenika kulture). Kao prvo. uništavani.). apolitičan i kao takva nome naslijeđu cijeloga čovječanstva. umjetnička djela. 4 sinagoge i preko tisuću drugih graciji i razumijevanju. a CHwB ozbiljno narod daje svoj doprinos svjetskoj kulturi”. važna je i suradnja s lokalnim Kao odgovor na uništenje koje je taj rat izazvao. postoji uništenim zajednicama. s obzirom da svaki ga ne financiraju lokalna državna tijela. ali i kada se radi o pravu na stupanj uništenja kulturne baštine tijekom posljednjeg svih ljudi na kulturnu baštinu. koliko je god to moguće. Hadžić . Srbiji. fokus treba 2000. Kao načela bio bi zasnovan na središnjoj postavci Haške konven.

kao neutralnome području. Ipak. Suočavanje s prošlošću. stoljeća [slika 2]. Izgradnja povjerenja/ za obnovu. između ostaloga. uključivali okupljanje mladih stručnjaka s cijeloga Balkana. Hadum džamiju u Đakovici [slika 6] i mnoge druge u teškim uvjetima u postkonfliktnim situacijama. treba upotrebljavati samo energiju zajednica na nešto što predstavlja važan dio njezine autentične materijale i metode. Srž tih nastojana su CHwB-ovi regionalni kampovi 1. strategija korištenja baštine kao sile za pametne telefone koja pokazuje kako su stanovnici za pomirenje u zajednici je središnja u radu organizacije. uz kulturne slobode i raznolikost. lokale cionalnosti i na kraju. S obzirom da Albanija nije 156 157 J. Ova načela daju osoblju CHwB-a CHwB obnovila više povijesnih kula iz 19. Ipak. ključna da se ohrabre prognane zajednice na povratak i da se bilo kakvi rekonstruktivni zahvati smoju se raditi samo da jasna poruka da će takvi postupci uvijek biti osporavani uz arhivsku podršku ili podršku dokaza na samoj lokaciji. Stoga je predloženo mjesto za trening u Albaniji Kosovu [slika 1]. ponekad je bilo teško ili nemoguće nagovoriti ljude da noga Balkana od 1996. lokalna radna snaga treba biti povijesti i identiteta. a uvijek su udruga koje se bave baštinom i 4. Obnova povijesnih građevina. ekonomski i vijanju “augmented reality” (proširena stvarnost) aplikacije okolišni razvoj. stoljeća [slika zajednički fokus i niz viših ciljeva na kojima temelje svoj rad 5]. Hadžić . baštine ključno je za mir i izgradnju zajednica u svim Prošireni projekti obnove su također sredstvo za društvima. Primjeri projekata obnove u BiH uključuju. Eaton. obnova bi trebala služiti kao Obnova povijesnih građevina pomaže usredotočiti obrazovni model za stručnjake. mi ne uljepšavamo povijest. Stoca i posjetitelji gradu izgledali kroz povijest. 3. njezina je obnova dijelovi građevina trebaju biti sačuvani kao povijesni dokazi. Zato CHwB upotrebljava kulturnu baštinu kao izgradnju povjerenja i suradnje unutar i između zajed- alat za promicanje pomirenja u četverostrukome pristupu: nica. privrednim teškoćama zvano uništenje i mogućnosti za imućnu zajednicu svih u ili političkim nemirima. Umrežavanje i dijalog između institucija i na pomirenju CHwB-a u BiH i na Kosovu. Srbiji putuju izvan svojih država. preostali originalni uništena kao postupak etničkoga nasilja. i ispravljani. ratom iza- bilo da je zajednica razorena ratom. kuće u Jajcu iz 18. povijesne građevine važne za lokalne zajednice diljem Prevencija konflikta i pomirenje bili su samo jedno države. CHwB je obnovila desetke spomenika diljem zapad. Ti su kampovi proizišli prvenstveno iz rada suradnje. 2. primjerice. Točnije. stoljeća u Zavali [slika 4]. L.projekti obnove. Crnoj Gori. tvrtkom Tecnalia u sklopu projekta Europske unije na raz- demokraciju i ljudska prava te društveni. Na Kosovu je što je ranije bilo tamo. U Stocu u BiH projekti obnove otišli su korak dalje o CHwB-ovih četiriju ciljanih područja rada tijekom ovih od kamenja i žbuke. CHwB se tamo udružio sa španjolskom sedamnaest godina. zgrada i njezin okoliš moraju biti obnovljeni do stanja funk. što znači na povijesnoj tržnici u Mostaru [slika 3] i pravoslavni da ne obavljamo nepotrebna poboljšanja i promjene onoga samostan iz 16. Srbi na Kosovo ili i naročito u postkonfliktnim državama Bosni i Hercegovini i obrnuto. godine u Albaniji. Međusobno poštivanje kulturne budućnosti [slika 7]. U situacijama kada je neka građevina angažirana uz međunarodne stručnjake.

Pridonijeli su. što je bio njihov kao preduvjeta za mir i demokraciju i 2. godine platforme za nevladine udruge iz cijele regije putem koje se održano je 15 kampova na kojima je sudjelovalo ukupno one međusobno spajaju i surađuju u rješavanju zajedničkih 158 159 J. I u Stocu lnih obrta i vještina. ali i ispunjavajući sadržaj kombinirajući povijesnih lokaliteta uništenih u ratu i izgradnji vizije za teoriju – kroz zanimljiva predavanja i prezentacije – s zajedničku budućnost – oni su pridonijeli ranije spomenu- konkretnim radom na obnovi povijesnih spomenika u toj aplikaciji za pametne telefone koja pokazuje prošlost. L. Osim kampova CHwB radi na pomirenju u zajed- nalnih materijala i vještina za popravak njihovih vrijed. nego i obnove kul. devedesetima polako se obnavljaju usredotočenošću kam- kroz očuvanje i promicanje tih tradicionalnih tehnika pova na izgradnju mira kroz izgradnju odnosa s Albanijom obrta. postali otkrila je da je 100 od 216 sudionika uspostavilo međusobne su sredstvo ne samo obnove zgrada. Primjerice. nikada ne bi sreli. poput žbukanja zida ili obnove kapije. razumijevanju. a barem 30 % od toga turnih veza u regiji i obnove veze između stručnjaka za broja je još uvijek “u vezi” (31). Neke brojke Tu se prvo ističe Mreža baštine jugoistočne Europe (the iz dosad održanih kampova mogle bi predstaviti koliko su Southeast European Heritage Network) koja ima ulogu širok utjecaj ti kampovi imali. Eaton. izgradnju odnosa Kosova. A sada su značajno povezani. Gjirokastri.) bio prilika sudion- Kampovi regionalne obnove tijekom dva tjedna traja. Hadžić . Kosovu i Srbiji. Vanjska mogu nakratko zaboraviti na svoje različitosti dok rade na evaluacija CHwB-a koju je radio Indevelop 2011. Veze koje je presjekao rat u baštinu i tradicionalnih metoda i tehnika.sudjelovala u jugoslavenskim ratovima. Svaka intervencija izravno sadašnjost i budućnost Stoca. godine. Kada se ljudi okupe da bi obavili usmjerene na Balkan kampovi su spojili ljude koji se inače konkretan zadatak. od kojih su dvojica putovala kako bi predavali na među mladim stručnjacima i stvaranje uvjeta za pomirenje jedanaestome kampu u Rogljevu u Srbiji. Kako su se kampovi razvijali. pomaže lokalnomu stanovništvu – korištenjem tradicio. da su u istome položaju. u BiH je dvanaesti kamp (srpanj 2013. interpretaciji i revitalizaciji. a njihov rad na obnovi stvorio je Privlačenjem raznovrsne. BiH. Kampovi sada potiču ljude na cijelome Balkanu kampovi u Gijrokastri u Albaniji pružili su neutralni teren da vrednuju svoju lokalnu baštinu i brinu o njoj.139 sati svih podrijetla mogli su se okupiti u Albaniji i osjećati konkretnoga rada. i 2013. nici i putem regionalnoga umrežavanja i poticanja dijaloga nih građevina i omogućavanjem novih pristupa njihovu između institucija i organizacija koje se bave baštinom. kontakte nakon sudjelovanja u kampu. predane skupine sudionika platformu za pomirenje. tamo nema etničkih 440 sudionika iz 22 države koji su do kraja obavili više od tenzija koje su prisutnije u drugim državama regije. Između 2007. prvi posjet Srbiji od rata na Kosovu 1999. icima triju glavnih naroda BiH za zajednički rad na obnovi nja imaju rigorozan. Albaniji. Ljudi 65 restauracijskih intervencija s procijenjenih 30. Glavni su srpskim sudionicima za rad s obrtnicima Albancima s ciljevi upotrijebiti kulturnu baštinu za: 1. zaustavljanju trenda propadanja u povijesnome gradu kao tampon zonom i prostorom za pomirenje. godine zajedničkome cilju. očuvanje tradiciona.

Danas ta mjesta Druga regionalna platforma je Balkanska muzejska mreža predstavljaju bolnu prošlost ugnjetavajućega režima. Svrha toga bila je prestrašiti narod i neovisno o CHwB-u sa sekretarijatom u Kotoru u Crnoj Gori. suoče se i prevladaju svoje 41 novo planirano urbano središte. cama prošlosti. 160 161 J. za inspiraciju kada se radi s teškom nedavnim naslijeđem. L. oravljanja i sjećanja na komunističku prošlost – između onih lni razvoj baveći se istodobno važnim problemima s kojima koji bi izbrisali sve tragove bivšega režima i onih koji bi se s se balkanski muzeju danas susreću. Također. u sklopu velike međunarodne suradnje. Iako se prilike raz- i ohrabruju muzeje na nove. Mreža sada djeluje Howden 2002) [slika 8].000 do 700. godine iskusila možda i najoštriju trebaju se oporaviti od trauma koje je izazvala teška prošlost. Ta mreža devetnaest nacionalnih. ali i nadu (BMM) koju CHwB jš uvijek podupire. mogle vidjeti i opipati to iskustvo te nešto iz njega i naučiti. Takve inicijative ne samo da pomažu u razvijanju kapaciteta Naravno. među stručnjacima i povjerenje i suradnju unutar zajednica. uključive načine interakcije s likuju od države do države. U Albaniji danas postoji napetost između zab- regionalnih i lokalnih muzeja orijentirana je na instituciona. i dobro i loše. Eaton. nego procesom suočavanja s teškom prošlošću. mjesta sjećanja iz toga razdoblja kako bi buduće generacije odobno otvorile izložbu pod naslovom “1 + 1 Život i Ljubav”. otkrivaju. zajednice u Albaniji razdoblju od 1945. aktivnosti usredotočene su na pristupačnost unutar muzeja. dok se mreža da je najdjelotvorniji način suočavanja s dugotrajnim poslje- ravnateljica unutar BMM bori i protiv rodne neravnoteže koja dicama komunističkoga režima u Albaniji taj da se ispričaju prevladava u ovome polju. CHwB smatra u partnerstvu sa Stavros Niarchos Foundation. na tisuće spomenika i spomen-ploča i. Mnoge mrežne trening tim naslijeđem. u nekim slučajevima. postoji obilje prijašnjega iskustva njihovim zajednicama. godine ist.000 betonskih bunkera (Rugg 1994:63. Albanija je u opisanim postkonfliktnim prilikama. ali je u postupku za suočavanjem s traumatskim sjećanjima i trajnim posljedi- prelaska u neovisno tijelo. Albanija nije jedina zemlja koja se mora nositi s osoblja i promoviranju profesionalnoga umrežavanja. Primjenjujući režim potpune CHwB vjeruje da kulturna baština ima važnu ulogu u tome državne kontrole temeljen na strahu. i razumijevanju kulturne baštine gradeći mreže i dijalog od 400. do 1992. Albaniji – razvijao je načine na koje se mogao facilitirati Zašto se suočavati s prošlosti u Albaniji? Kao u gore konstruktivan dijalog na temu mjesta sjećanja. Hadžić . očuvanju logora. pomažu muzejima da jedno. glasno lobiraju po pitanju važnih društvenih tema kojima se Iz tog razloga traži i savjete Međunarodne koalicije mjesta zajednice na Balkanu bave. podsjetiti ga da je država postojala svugdje.problema na polju kulturne baštine. sjećanja (International Coalition of Sites of Conscience). otvoreno suočili i uhvatili u koštac s njima. Sve osnivačke članice BMM-a priče ljudi koji su živjeli u tome vremenu i da se sačuvaju su. Zato CHwB radi na obnovi. čiji neki elementi još uvijek postoje u društvu. 43 sabirna naslijeđe. čija Tijekom prošle godine ured CHwB-a u Albaniji je članica. najdojmljivije. 2012. za stručne kontakte i najbolje prakse dok se počinje preuzeo je novi pristup u suočavanju s teškom prošlosti u baviti naslijeđem komunizma u Albaniji. 23 zatvora. ostavila tragove preko cijeloga albanskog krajolika izgradivši uče i. komunistička je vlada procesu pružajući utočište ljudima da se susreću. diktaturu u istočnoj Europi.

Palestinci i Izraelci zajedno trče na Utrci za mir od ulazu na Otok mira Betlehema do Jeruzalema 180 181 A. 1 The flags of Israel and Jordan flying side by side on the bridge at 2 Catholic runners from Italy as well as Palestinians and Israelis the entrance to the Island of Peace running together in the Run for Peace from Bethlehem to Jerusalem 1 Zastave Izraela i Jordana vijore se jedna do druge na mostu na 2 Katolici iz Italije. Gelbman .

academia. tako i mirovne sporazume. Glavni je cilj ovoga rada predstaviti i analizirati prirodni potencijal dviju turističkih lokacija kultur- noga naslijeđa na graničnim područjima Izraela i susjednih Alon Gelbman1 država u svrhu promicanja mirnih odnosa i doprinosa osnaže- nju mirnih veza. turizam i mir menadžment na sveučilištu Kinneret na Galilejskome jezeru u Izraelu. turizam je oduvijek važan dio takvih susreta i sudjelovanja utemeljenih u kulturnome turizmu.Turizam kulturnoga Kulturu i kulturno naslijeđe već dugo prepoznajemo kao ključne sastavnice turizma. turizam i mir. 1988. Tunbridge i Ashworth.edu/AlonGelbman. suradnji i globalnoj dobroj volji za uspostavljanje i odr- kao poticaj miru žavanje svjetskoga mira. Studije slučajeva koje ovaj rad obrađuje su Otok mira u Naharajimu na granici Izraela i Jordana. 1 Redoviti profesor i pročelnik Odsjeka za turistički i hotelijerski Uvod: kulturno naslijeđe.). turistič- ko središte koje bi prema planovima trebalo postati transnaci- onalni park mira te međunarodna staza mira koja prolazi kroz sigurnosnu ogradu koja odvaja Betlehem na palestinskome teritoriju od Jeruzalema na izraelskom teritoriju. Ti su elementi prošlosti ono što društvo Issues in Tourism. Stručnjak je na polju kulturne geografije.).. geopolitičke granice. Timothy i Boyd. Bilo da govorimo o posjetima u svrhu sudjelovanja u kulturi ili se bavimo drugim oblicima naslijeđa u Izraelu i aktivnosti posjetitelja. časopisa Journal of Tourism and Peace Research i recezent raznih znanstvenih časopisa iz područja turizma. naslijeđa obuhvaća sve od istraživanja fizičkih ostataka 182 183 A. Geopolitičke veze između Izraela i susjednih zemalja složene su i uključuju kako sukobe. Više informacija dostupno 2003. odnose domaćina i gostiju te wellness turizam. Dr.. Gelbman je također su-urednik znanstvenoga pokušava očuvati (Hall i McArthur. 1988. Palestina. Izrael. tako i u smislu fizičkih preed- Njegovi su znanstveni članci objavljivani u znanstvenim časopisima poput Annals of Tourism Research. mirovni turizam. Jordan. Ključne riječi: turizam kulturnoga naslijeđa. u smislu kulturnih tradicija. susjednim zemljama O turizmu se raspravlja kao o društvenoj silnici koja može pridonijeti i služiti kao poticaj razumijevanju među narodi- ma. bismo ga prenijeli sadašnjim i budućim generacijama kako urbani/ruralni turizam. 1996. Gelbman . Turizam kulturnoga je na adresi: http://kinneret. a znanstveni mu interesi Kulturno je naslijeđe ono što uzimamo iz prošlosti kako uključuju međunarodni turizam i geopolitičke granice. Tourism Geographies i Current meta (Hardy.

prirode i ekologije. politički. Kim. Arapski su napadi na neka još uvijek trpe – svađe.). 2009. Iz sukoba je uslijedio rat se mogućnost za realizaciju turističkoga potencijala. 184 185 A. Oko tih se čimbenika. ice s Izraelom) i egipatskih domaćina. uglavnom kao rezultat geopolitičke situacije u regiji. – na tako malenome geografskom području – Izrael je Studija o stvaranju prisnijih mirnih odnosa ispitala 2013. Kao država. na istočnoj obali Prideaux. 2007.).. 2001. Niz je godina turistički potencijal bi biti značajan i ključan dio razvoja turizma graničnih Izraela ostajao neiskorišten jer je postojala odbojnost područja. Kada se toj da nekadašnji britanski mandat u Palestini podijeli između kombinaciji dodaju i razvoj i planiranje turizma. Dok oni liberalnih svjetonazora polažu kombinaciju povijesnih. Turizam i geopolitički odnosi Izraela i stavljanje i održavanje svjetskoga mira predmet je rasprave susjednih država u literaturi (D’Amore. otvara Židova i Arapa koji tamo žive. među narodima. oni i moderne znamenitosti i pogodnosti. 1998.). Jordanom s istoka i Egiptom s jugozapada. suradnji i globalnoj dobroj volji za uspo. Gelbman . Maoz i Reichel. Uloga turizma kao društve. ratove i sukobe koji su naslijeđe Židove započeli 20-ih i 30-ih godina 20. Kada koji se u Izraelu službeno zove Izraelski rat za nezavisnost. Uriely. uzevši u obzir da granična područja karakter.). odredište (Gelbman. naselja. Studije međunarodnih odnosa Sredozemnoga mora. Mnoga su granična područja pretrpjela – a Sukob u regiji nije ništa novo. Prideaux i Izrael se nalazi na Bliskome istoku. 1988.. osjetljiv na probleme koje u sebi sadržavaju političke granice 2010. 2007. Prideaux i Prideaux. 2007. prema putovanju u zemlju punu nesigurnosti i nestabilnih iziraju društveni. povijesti i prirode (Kim. i o ulozi transnacionalnih odnosa između pojedinaca u ra. kao i njezin utjecaj što je razumljivo ako uzmemo u obzir da je turizam posebno na smanjenje predrasuda i negativnih stereotipa (Maoz. godine.. stoljeća kao reakcija sukoba interesa ili povijesnih borbi preostalih iz prošlosti na cionističku aktivnost ponovnoga uspostavljanja židovskih (Timothy. 1992. Izrael nudi bogat turistički proizvod kroz zvoju mirnih odnosa. Cho. 1988. ono postaje atraktivnije kao turističko i tradicije (Zeppel i Hall. raznolik krajolik i nešto realističnijih pogleda skeptični su prema tomu procesu klimu. Sirijom uključuju raspravu o mogućnosti mira među državama. ne sile koja može pridonijeti i služiti kao poticaj razumijeva- nju među narodima. okružen Libanonom sa sjevera.). ekonomski i ekološki kontrasti geopolitičkih uvjeta. Turistički dolasci u Izrael fluktuiraju kroz Sinajskoga poluotoka u Egiptu (južno od međunarodne gran. razvoj turizma i mir počnu igrati glavne uloge u povijesti Nekadašnja je Palestina tako podijeljena na tri dijela: Izrael. kao i drugih..prošlosti i prirodnih krajolika do uranjanja u lokalne običaje nekoga područja. kulturnih i vjerskih lokacija. Zahvaljujući ovoj raskoši kulture. 2010.). kao veće nade u potencijal turizma kao promicatelja mira. godine privukao više od 3 milijuna međunarodnih je interakciju izraelskih turista na odmoru na obalama posjetitelja. Šest je arapskih zemalja organiziralo zajednički jaju znamenitosti koje svjedoče vrijednostima povijesnoga oružani otpor odluci Ujedinjenih naroda iz 1947. kao sa sjeveroistoka. razvi.). Element mira mogao (Tucker i Sundberg. godine i nacionalnoga naslijeđa. Litvin.

Za razliku od njih. kako na regionalnoj. stoljeća. tako i godine. u kojemu kontrolom su Palestinske samouprave (Gelbman. pod egipatskom vlašću. Izraela i susjednoga Egipta i Jordana. kao i desetljeća 21. je Izrael nadjačao savez Egipta. granice tih država nisu normalizirani predstavlja izazov razvoju turizma kulturnoga naslijeđa kao kako bi postali slobodni prijelazi za turiste. je istaknuti da se unatoč složenosti i osjetljivosti spome- nosti opet došlo 1988. doveli do konačnoga dogovora o granicama između Izraela i među državama zapadne Europe. pet godina nakon Jomkipurskoga rata 1973.dijelove koje je pripojilo Kraljevstvo Jordan i pojas Gaze pod Samarije i pojasa Gaze. 2008. U središte je pozor. no potencijal sredstva promicanja mira i suradnje. Važno palestinsko je pitanje ostalo neriješeno. Unatoč mirovnim pregovorima između Izraela. Libanonom područjima. Gelbman . godine. godine samoupravi (na odredištima poput Betlehema i Jerihona) pritisak Sjedinjenih Američkih Država rezultirao je pregov. gdje – unatoč spo- jednako kao i egipatska. Na temelju sporazuma potpisanih s Palestinskom samoupravom tijekom 90-ih godina značajni dijelovi Judeje. omogućujući turistima prijelaz iz Jeruzalema njegovih arapskih susjeda i Palestinaca. Izrael također kontrolira okupirana područja (Golansku visoravan na sjeveru i Judeju i Samariju na istoku). Ishod je bio for. Sporazumi potpisani s Palestincima još uvijek nisu međunarodnih granica nije tako slobodna kao. i Palestinskom samoupravom ostaju tri kompleksna. čitava je Postavljanje sigurnosne ograde (ponekad nazivane historijska Palestina pala u ruke Židova.). Nakon Zaljevskoga rata 1991. 1994. Neprijeporno je da složena Palestinske samouprave (Gelbman. Kao ishod rata 1967. godine na međunarodnoj razini (Gelbman i Keinan. baš kao i odnosi židovske većine i arapske manjine u Izraelu. Dok je mirovni sporazum s Egiptom potpisan 1978. gdje i danas vladaju kontrasti i razlike. 2008. Egipta i Jordana. postala je predmetom kako bi spriječila infiltracije s područja Palestinske samou- rasprave i neslaganja. turizam u Izraelu i Palestinskoj Arapa (“Intifada”). Taj je korak poduzela izraelska vlada sve većega palestinskog nacionalizma. neriješena problema. Ova je granica. prave i terorističke akcije usmjerene protiv meta u Izraelu.). godine nakon kojih je uslijedio proces određivanja i Također postoji i prekogranični turizam između označivanja granica između dviju država. (primjerice. pogotovo u pograničnim postoji. 186 187 A. kontinuirano razvija uz suradnju i koordinaciju s obiju strana orima o mogućnosti mirovnoga sporazuma između Izraela. godine izbijanjem civilnoga ustanka nute geopolitičke situacije. 2007. uključujući arapske gradove. Budućnost zauzetih “zidom” u urbanim sredinama) započelo je početkom prvoga područja i njihova značajnoga arapskog stanovništva. sada otvorena za turizam s obiju menutim mirovnim sporazumima – dinamika prijelaza tih strana. Ograda je kamen spoticanja.). granice sa Sirijom. geopolitička stvarnost koja okružuje Izrael i susjedne države. u Betlehem i letove u i iz područja Palestinske samouprave malna granica i mirovni pregovori između Izraela i Jordana preko zračnih luka u Izraelu). primjerice. Sirije i Jordana.

Rijeka Jordan čini dio granice turistički centar u napuštenoj elektrani i obnovljena područja duž brazde te je otok dosta patio zbog blizine tromeđe Sirije. Palestinskoj samoupravi od Jeruzalema u Izraelu. nanovo otvara pitanje potencijala turizma i naslijeđa da služe jednu staru britansku policijsku postaju. Gelbman. mirovni je sporazum dviju zemalja iz 1994. Iz perspektive tih 2007. je važnosti već niz godina. i 1994. pitanja cilj je ovoga poglavlja ispitati i analizirati potencijal Između 1948. Danas je na izraelsko-jordanskoj granici. Među Jordana i blizu tromeđe sa Sirijom.) lokacija je na ušću parka utemeljenoga na ekološkim vrijednostima i kulturnome rijeke Jordan i rijeke Jarmuk. vijeka [slika 1] (Ashdot Tourism Infrastructure Development. od povijesnoga značaja poput rimskoga mosta i carinarnice Jordana i Izraela. Turizam kulturnoga naslijeđa i mir: rijeke Jordan. Međutim. 188 189 A. Sama se granica sukoba. ekološke gostinjske kuće. mogućim se projektima u parku spominju utočište za ptice Ovaj otok na sirijsko-afričkomu grebenu od strateške oko umjetnoga jezera i kanala. Friends of the Earth in the Middle East već nekoliko godina je Otoka mira treba služiti promicanju mira kroz turizam. godine sa među nacijama u regiji u kontekstu prošlih i trenutačnih čitav otok stavio pod upravu Jordana. godine otok je bio dijelom dvaju lokaliteta mirovnoga turizma u Izraelu za odašiljanje pograničnoga teritorija koji je razdvajao Izrael od Jordana.). poruke suradnje i pomirbe i doprinos poboljšanju slike odno. čiji planovi za budućnost otok posve pod jordanskom upravom s pravom izraelskoga uključuju otvaranje parka mira. područ. 2008. stare željezničke kao pokretač stvaranja bliskijih mirovnih odnosa i pomirenja tračnice te jedan stari khan (svratište za putnike) iz srednjega ljudi i zemalja koje su pretrpjele ili trpe produljeni sukob. U travnju 1948. Otok mira koji – kao što je spomenuto – treba postati jal promicanja mira u stvaranju međugraničnoga mirovnog parkom mira (ECOTECH Jordan. turističko središte pomaknula na rukavac rijeke zapadno od otoka. Sada je turistička atrakcija na obalama (ECOTECH Jordan. Nevladina udruga Prema izraelsko-jordanskom mirovnom sporazumu. Prva je studija slučaja Otok mira. prepoznaje važnost očuvanja rijeke Jordan te ističe potenci- diča. godine bio je prvo naselje koje studije slučajeva u Izraelu i susjednim zemljama je napala Arapska legija. kao u slučaju Izraela i susjednih zemalja.). Sam lokalitet uključuje tri stara mosta. 2008. na samoj granici Izraela i naslijeđu područja oko Otoka mira u Naharajimu. Turistima nije potrebna viza za Jordan kako bi ušli na otok pod uvjetom da su u skupini i u pratnji licenciranoga lokal- Otok mira nog turističkog vodiča (Gelbman. 2008. Nedavno potpisani posjetiti otok (a time i ući u Jordan) makar nakratko i uvijek sporazum između čelnika regionalnih vijeća Izraela i Jordana u skupini uz pratnju licenciranih izraelskih turističkih vo. Turisti ga smatraju popularnim odredištem. 2012. 2008. planira uspostaviti mirovni park uz suradnju obiju strana i Izgrađen je poseban ulaz za turiste kroz koji Izraelci mogu ohrabrenje i podršku međunarodnih tijela...). staza mira koja prelazi granicu koja odvaja Betlehem u uključujući lijep pogled na granicu Jordana i Izraela. U svibnju iste godine bio je metom Složena geopolitička stvarnost opisana u prošlim odlomcima i iračkoga napada. Gelbman I Maoz. Drugi je slučaj Međunarodna vlasništva zemlje. Gelbman .

Betlehemsko-jeruzalemska prekogranična Objedinjavanje sportskoga i vjerskoga aspekta trebalo je utrka za mir pobuditi javni interes za međuvjersku manifestaciju koja Godišnja Utrka za mir (ponekad nazivana maratonom. bratstvo i kontakte s obiju strana granice. Čelnici organizator hodočašća iz Vatikana. uz ohrabrenje i Betlehema i Jeruzalema. Dok je tijekom “Intifade” (palestinskoga ustanka koji je započeo nužnost granične zone očita objema stranama. II. s obzirom da se održava u samome srcu kompleksnoga i Organizatori vjeruju da ta kombinacija hodočašća i sporta 190 191 A. Izraelci i Palestinci). Ta je utrka neobična međunarodna sportska aktivnost sportaši i šira javnost (Talijani. dima. godine. Stvaranjem zaštićenoga područja s obiju strana rijeke napetoga zempljopisnog područja Svete zemlje. Palestince i iako ne ispunjava službene kriterije za to) održavala se Europljane. podršku međunarodnih organizacija i udruga. uputio je zahtjev Regionalnoga vijeća jordanske doline (Izrael). zemlju i upotrebljavati kombinaciju hodočašća i sporta kao izma kao sredstva jačanja i zatopljavanja mirovnih odnosa “pobjedničku formulu” za promicanje dijaloga među lju- (Gelbman. ove su dvije krajem 2000. cilj dati mali. spaja katolike. zajedničke istraživačke programe. Također je to dobar način da međuvjersku suradnju. a i potiče veze i nastaviti naslijeđe pape Ivana Pavla II. Na prvi je pogled ovakva inicijativa djelovala stanovništvo (Friends of the Earth Middle East. a njezino se održavanje planira i Prijateljska utrka od 10 km obuhvaća cestu koja odvaja za budućnost. dobar je znak Glavni su ciljevi utrke. no sam čin planiranja i rada na promicanju vizije suradnje posebno s obzirom na proces prelaska granice između među odgovornima s obiju strana granice. prema Vatikanu. Palestince kako trče rame uz rame s Izraelcima i Talijanima. rani turizam s vodstvom na nekoliko lokacija. vanjskih posjeta Izraelu opao.). židove i muslimane – Izraelce. zastrašujuće s obzirom da nekima nije bilo lako zamisliti Poteškoće u ostvarenju ovoga plana posve su očekivane. kao i poticanja katoličkih hodočašća povratiti ponos dolini rijeke i stvoriti nove prilike za lokalno u Svetu zemlju. Posvećena je spomenu na papu Ivana Pavla Betlehem od Jeruzalema. Regionalnoga izraelskomu ministarstvu turizma da pomogne pri organizaciji vijeća doline Beit Šean te općine Muaz Bin Džabal (Jordan) posebnoga betlehemsko-jeruzalemskoga maratona u kojemu potpisali su memorandum o razumijevanju kojim se bi Izraelci. Opera Romana Pellegrinaggi. do 2011. od 2004.). Gelbman . godine) kada je zbog geopolitičkih napetosti broj zemlje već stvorile presedane otvaranju granica za nadzi. 2008. za mir. Vizija utrke bila je organizacija godišnjega natjecanja kao simboličnoga sportsko-hodočasničkoga događaja. 2008. ali značajan doprinos mirovnim nastojanjima zadružno upravljanje. bili sljedeći: jer je proces kao takav i važan i pozitivan. cestu kojom putuju hodočasnici. Prvi se put počela održavati obrazovanje i suradnju na prirodnome turizmu. Njezin je otvorit će se više mogućnosti za zaštitu bioraznolikosti. između Izraelaca i Palestinaca. Palestinci i Europljani sudjelovali s jasnim ciljem službeno proglašava osnivanje parka mira kao mjesta koje će promicanja mira u regiji. povećati katolička hodočašća u Svetu se viziju pokuša pretvoriti u stvarnost s pomoću razvoja tur.

poput granice Izraela i susjednih do 300 2011. a turizam pitanja može li turizam utjecati na promicanje mira i razu- kulturne baštine igra važnu ulogu u tome procesu. poruku mira i suradnje. Dok to mijevanja među narodima. U slučaju Otoka mira radi se o dogovorenoj. igre i sportske aktivnosti pored zida te potpisiv. suradnje Utrke koje su se održavale od 2004. Jordana i ostatka svijeta. svaki i susjednih država. tako spoji turiste iz Izraela. region. turističkih odredišta koja potiču naslijeđe mira. iscrpne medijske pokrivenosti koju je dobila [slika 2]. Ti su se elementi odra. dobru volju. u ovome slučaju. prijateljstvo i povijesnih ostataka. čini se da obje studije slučaja uka- alnoj i međunarodnoj razini. Dok se vijesti iz regije u zuju na znatan potencijal za razvoj turizma koji promiče međunarodnim medijima uglavnom svode na pitanja sigurn. Plan je da se Otok mira pro- osti poput terorizma i nasilja. No glavni je doprinos utrke došao u obliku odnose jednom kada se geopolitička situacija promijeni. a u slučaju Utrke za mir od Betlehema Izraela – katolika. do 2011. dok hodočašće – odnosno. godine među narodima i dobrosusjedskih odnosa. sadašnjim poteškoćama. Turistička organizatori smatraju uspjelima jer su ispunile postavljene odredišta na geopolitičkim granicama koje su patile – ili pate ciljeve. u slučaju Utrke za mir radilo se glasi parkom mira koji će uključivati znamenitosti poput o vijesti koja naglašava suradnju. Gelbman . Broj sudionika narastao je od 15-ero 2004. kada obje strane budu zainteresirane za je uključivala nekoliko elemenata koji ističu simboliku mira. te da trud za ostvarenje mira. ali je i privukla samouprave oko koje ne postoji dogovor i koja često služi značajan medijski interes. Palestinci i međunarodni sudionici Kulturno se naslijeđe odnosi na one materijalne i prelaze granicu i zajedno prenose poruku da su suradnja i nematerijalne tragove povijesne prošlosti koje društvo dobrosusjedski odnosi mogući. poput trkača koji prelaze ogradu koja razdvaja Betlehem i Dvije studije slučaja u ovome članku bave se lokaci- Jeruzalem. ili zahladnjelih mirovnih odnosa. poticanje suradnje i slanje poruke pomirbe ili suživota. Utrka za mir primjer je visoko simboličnoga sportskog Zaključci turizma gdje Izraelci. čini se da čak i ako je utjecaj 192 193 A. kao i mjestom ekološkoga turizma. Glede tekuće debate oko bira očuvati za sadašnje i buduće naraštaje. Unatoč tragovima prošlosti i prenijeli tiskani i elektronski mediji na lokalnoj. osobito je važno raditi na razvoju hodočasnik – nosi poruku mira. naslijeđe uključuje elemente prošlih geopolitičkih konflikata Također vjeruju i da univerzalni jezik sporta ne treba pri. uz mnoge druge posjetitelje koji su država. Ona ili alternativno. godine. muslimana i židova – kako trče zajedno do Jeruzalema radi se o granici između Izraela i Palestinske bila je uzbudljiva samim sudionicima. također mogu postati i mjesta koja potiču mirovne gledali utrku. ured- zili i u medijskome pokriću događaja. pa su fotografije događaja kao izvor rasprava i sukoba. kao u slučaju Izraela jevod. godine – od sukoba i neslaganja. Palestinske samouprave i sučeljavanja i sukobe. država. noj granici Izraela i Jordana koja je u prošlosti pretrpjela Slika sudionika iz Italije. jama na geopolitičkoj granici između Izraela i susjednih anje zajedničke mirovne deklaracije.ima dobar potencijal za otvaranje dijaloga među ljudima.

već i zato što stvaraju kap promjene i mijenjaju predodžbu o mjestu mutne prošlosti nabolje. a i zato što prenose poruke dobre volje i suradnje među nar- odima koje pomažu izgraditi pozitivniju sliku za sadašnje i buduće naraštaje. 194 195 195195195195 . njihov je značaj svejedno ogroman i to ne samo za turiste koji ih posjećuju.razvoja ovih znamenitosti mirovnoga turizma ograničen.

Croatia ◄ 2 Projekt "Crni Peristil". ◄ 2 Black Peristyle (Crni Peristil). in November 2005 by the NGO. a large black circle was clandestinely painted on the stone floor of the peristyle of Diocletian’s Palace in Split. postavljen u Mostar u BiH u studenome 2005. erected in Mostar. veliki crni krug potajno je naslikan na kameni pod peristila Dioklecijanove palače u Splitu u Hrvatskoj ◄ 3 Croatian artist Dalibor Martinis photographed himself standing on a plinth formerly occupied by a bronze statue of Josip Broz Tito ◄ 3 Dalibor Martinis fotografirao je sebe kako stoji na postolju na kojemu je prethodno bio brončani kip Josipa Broza Tita ▲ 4 The Monument to Bruce Lee. godine od strane nevladine organizacije Urbani pokret 220 221 A. Bosnia and Hercegovina. Urban Movement ▲ 4 Spomenik Bruce Lee-u. Herscher .

bio je na čelu Odjela za kulturu misije Ujedinjenih naroda na Kosovu. “Don’t Forget” 5 Intervencija postavljena na objema stranama obnovljenoga Starog mosta u Mostaru. in English. Intervencija se sastoji od dvaju malih kamena na 1 Andrew Herscher doktorirao na Sveučilištu Harvard 2002. kolektivnog identiteta i ljudskih prava. s naglaskom na suvremenu Srednju i Istočnu Europu. kojima je na engleskome jeziku napisano “Don’t Forget” (Ne zaboravi) Njegov rad istražuje arhitektonske i urbanističke oblike političkog nasilja. suosnivač je nevladine organizacije Kosovo Cultural Heritage Project. godine. The intervention comprises two small stone blocks on which are painted the words. Točke bez povratka: kulturna baština i protusjećanje u zemljama bivše Jugoslavije Andrew Herscher 1 5 An intervention sited on either side of the reconstructed Old Bridge in Mostar. Njegova knjiga ‘Violence Taking Place: The Architecture of the Kosovo Conflict’ je objavljena od Stanford University Press 2010. kulturnog pamćenja. gdje je radio za Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju kao istražitelj i vještak o ratnom uništavanju kulturne baštine. 222 223 A. godine. Herscher . Posebno je bio uključen na Balkanu.

U kampanji je. U tome je slučaju baština također jedini predmet čija je multietnička akreditacija bila uistinu i medij za interpelaciju koji proizvodi etničke ili etni- besprijekorna. 224 225 A. vjerskih i jezičnih zajednica” na akademski intoni- se odvili nekoliko mjeseci ranije te iste godine. kosovski ranome jeziku kampanje za očuvanje. obličje neolitske figurice. Veličina i položaj figurice na plakatima lako su ratnoga projekta mobilizacije baštine kao naslijeđa nasil- razumljivi. u neku ruku je projekt brige za baštinu bio ljudske kulture nađenoga na području koje danas poznajemo nastavak onoga projekta kojeg je tek trebalo prevladati: kao Kosovo. mladih Poslijeratno očuvanje ostalo je usredotočeno na iste objekte. dakle. zgradu Prizrenske lige. srpske i albanske spomenike. mladih i na albanskome. Ministarstvo kulture. ili točnije rečeno naredba “Očuvaj ga: tvoje je!”. multikulturalno i multietničko voditi subjekte i subjektivnosti koje se smatra prikladnim za Kosovo živahnih razlika koje se međusobno nadopunjuju. 2010). zajedničke multietničke baštine kao protutežu onomu što se kršćansko i islamsko naslijeđe. obično naziva “etničko nasilje”. drugoga koje se smatralo odgovornim za 2 Vidi Andrew Herscher. Uključivala su bizantsku i osmansku baštinu. Violence Taking Place: The Architecture of prethodno nasilje.Poruka. godine [slika 1]. konak iz vremena se mobilizirati kosovsko građanstvo za očuvanje kulturne Osmanskoga Carstva. u nizu od dvanaest slika. Ta su mjesta sačinjavala mladih i sporta predstavilo je “sjećanje” koje proizlazi iz pokazni skup. Baština je tako stavljena u visoku i narodsku kulturu – bile su to ni manje ni više nego ulogu medija za interpelaciju kao instrument koji će proiz- Ujedinjene Boje Kosova. režim mira. Plakati su prikazivali ono što bi očuvanjem – važno je primijetiti da se na zahtijeva njezino kosovski građani trebali očuvati. Bilo je to uništenje vlasništva omraženoga etničkog drugog. kule. cizirane teme koje su prikladne i podržavaju javno nasilje. U tim su “događajima”. S obzirom na svoju “pred-etničnost”. bio je to noga etničkog drugog. i sporta kao odgovor kosovske vlade zajedno s mnogim tek mijenjajući njihovu karakteristiku uske etničnosti u međunarodnim institucijama na ono što se oprezno naziva široku multietničnost – “zajedničko naslijeđe svih kosovskih “događajima u ožujku”. jednoga od najstarijih proizvoda Ipak. stabilnosti i pomirenja u razdoblju koje je uslije- Nad svim tim slikama na plakatima nadvijalo se nezemaljsko dilo nakon nasilja. rimske iskopine Ulpiana itd. srpskome i engleskome jeziku. očuvanje jer pripada drugomu. nego jer pripada svima. u skupinama na Kosovu pa otuda dolazi i nalog za njezinim ljeto 2004. Ministarstvo kulture. uključujući i nasilje nad baštinom s kojom the Kosovo Conflict (Stanford: Stanford University Press.2 Plakate je sponzoriralo Ministarstvo kulture. stajala je na sporta smatralo je da sva ta baština pripada svim etničkim jumbo-plakatima diljem Prištine. Herscher . mladih i sporta pokušalo Dečani i Gračanica. Svaka slika pokazivala je povijesni lokalitet: manastire Kampanjom Ministarstva kulture. Sinan Paša džamiju. albanski prosvjednici prognali mnoge od nekolicine preo. teška činjenica etničkoga nasilja u nedavnoj prošlosti na stalih Srba s Kosova i uništili 35 srpskih pravoslavnih crkvi i manastira. tradicionalne baštine pod pokroviteljstvom države. su se identificirali Albanci. glavnoga grada Kosova. koji su etničkih.

prev. u Postsocialism: Ideologies and Practices in Eurasia. kada pelacije mora uzeti u obzir različite i često kontradiktorne “sjećanje bez prošlosti. jedinstva. 2. Language. napisao je. stalno joj prijeteći. koje Nora E. vječno reciklira baštinu”. neautentičnome obliku: “što manje sjećanja iskusimo iznu- itetu” odnosa moći – načina na koje se prakse vladanja mogu tra. zam- “protuspomeništva” svoje korijene vuče iz Pierre Norine jena za ljudsko sjećanje i tako povijesno nastavni na pred-povijesna vremena kada se takvo sjećanje odvijalo nesmetano. U kontekstu proučavanja sjećanja takve protupoli. Young. neposredno. interpelacija tako postaje isprepletena u. in Contemporary Art and Architecture (New Haven: Yale University Press. “strateškome reverzibil. 226 227 A. 1996). Youngov koncept naziva lieux de memoire. riječima Michela Pecheuxa. Arthur Goldhammer (New York: Columbia University 4 Michel Pecheux. drijemanjima” kada su “ideologije temeljene na sjećanju Kako objašnjavaju teoretičari interpelacije. 3. 5 James E. Nora je njezine materijalne posljedice utkane su u naoko ugodniji. “Intolerant Sovereignties and ‘Multi-Multi’ Protectorates: Competition Over Religious Sites and (In)tolerance in the Balkans”. Young nazvao “protuspomenicima” 5. analiza inter. u blaženoj nesvjesnosti samoga 3 O instituciji multietničnosti u postJugoslaviji. York: Routledge. potonji. “postoji ti “otpori” i “pobune” uspostavljaju interpelaciju kao ispun. kriticizam koji uništava spontano sjećanje”8. veća je potreba za vanjskim pomagalima i opipljivim preformulirati u predmete otpora ili “protupolitike” podsjetnicima” 9. “dolaze iznutra” i ne oslanjaju se na lokalitete. “koje tinjaju promjena. Ideology: Stating the Press. Obvious. The Realms of Memory: Rethinking the French Past. već u potpunosti nestala...) izglađivale tranziciju iz prošlosti u budućnost”. doba bez povijesti7. prev. iz daljine. su “eksterijer” sjećanju. Za Noru je povijest – kao otpora i pobuna”. rasipanje ili drugotnost – “iskorijenila” sjećanje i pod dominantnom ideologijom.3 Bilo je to vrijeme kada su zajednice bile u “etnografskim Na državni projekt javili su se različiti odgovori. 8. ur. predložio postojanje primordijalnoga vremena u kojemu su nježniji kontekst poslijeratnoga multietničkog bratstva i sjećanja bila “prava sastavnica svakodnevnoga postojanja” 6. Herscher . C. 26. 2002). vol. Norina je pretpostavka da autentična od strane onih kojima se vlada. Za Noru je jeno sučelje oko kojega se sukobljavaju institucije vlade i oni živjeti u povijesti mogućnost dopiranja do sjećanja samo kojima one vladaju. “u srži povijesti”. Harbans Nagpal (London: Macmillan. At Memory’s Edge: After-Images of the Holocaust 8 Nora. 7 Nora. M. 1982). 1. Hann (New 6 Pierre Nora. The Realms of Memory: Rethinking the French Past...”4 Upravo milieux de memoire. The Realms of Memory: Rethinking the French Past. bilo je reakcije koje interpelacija zastupa – “mnoštvo heterogenih to. Semantics. nepotpunome ili kako je to Michel Foucault rekao. forme i objekte koji ili nemaju veze s ljudima (non-human) tike su se najčešće proučavale u sklopu onoga što je James ili se smatraju neljudskima (inhuman). dakle. The Realms of Memory: Rethinking the French Past.Kosovu ne samo neobjašnjena. vidi Robert M. 2002) 9 Nora. kroz meditaciju u virtualnome. Hayden. 1. (. sjećanja. a formativne historizacije kolektivnoga sjećanja.

At Memory’s Edge: After-Images of the Holocaust in Contemporary Art and Architecture. kako. Za Noru suvremeni spomenici u projektima čije je fizičko obličje na neki način negirano. bez potrebe za poviješću. U njima je humanistički uključuje gubitak ljudskoga subjekta kojemu je sjećanje narativ živućega sjećanja koje su zamijenili neživi povijesni kao fundamentalan i ispravan način postojanja oduzeto. 1993). kao da je očuvanje sjećanja sjećaju ičega iz prošlosti.. 118. 14 Young. da radi protiv toga u čije ime i s kojim ciljem. već samo da očuvaju predmete i vrijedno samo po sebi. prolazno ili neopisivo. a u najgoremu kao jed. nerješivost” pitanja sjećanja jer samo ona garantira “život James Young u potpunosti preuzima Norino raz. djelovanja koje je nekada nostavno neprimjereno – tek zamjene za sjećanje koje se postojalo. preuzimaju “odgovornost sjećanja” – ova pretpostavka neuhvatljivo. Herscher . To oživljavanje sjećanja je u tome pogledu jer se građane Kosova ne angažira da se valorizira se u vlastitim okvirima. zadatak spomenika je. gledajući Postavljajući “sjećanje” kao nešto što prethodi i kon. “Protuspomenik nas podsjeća da najbolji njemački likovanje sjećanja i povijesti u svojoj formulaciji protuspo. Zato Young privilegira “vječitu mjesta koji naoko odrađuju to sjećanje umjesto njih. Young. kod protuspomenika je rasterećenja i da prepusti teret ljudskomu subjektu kojemu stvarno i pripada.” 15 Dakle. 13. 2002). trebali bi biti “sami posjetitelji koji se prisjećaju.) oslobađaju gledatelje tereta sjećanja”11. 5 228 229 A. The Realms of Memory: Rethinking the French Past. 10 Nora. sjećanja”14. 2002).. 92. Za Noru vrijeme sjećanja nije bilo samo vrijeme bez ih da preuzmu aktivne uloge”12. djelovanja za koje Nora tvrdi da je zamijenjeno odvija u punini vremena u ljudskoj svijesti. Young upotrebljava termin “protuspo- menik” da opiše spomenike koji odrađuju tu zadaću i koji 12 James E. nego i vrijeme bez spomenika. Glavni beskonačna rasprava o tome koje sjećanje treba očuvati. sjećanja kao ljudskoga djelovanja.10 oblici igran u obrnutome smjeru. kao i za Noru. Iz te je perspektive Young otkrio protuspomeništvo materijalnim protezama. spomenici “odrađujući biti jedan jedini spomenik – već bi to mogla biti upravo ta sjećanje (.13 sjećanja i druge oblike povijesnih zapisa vidi u najboljemu Young protuspomenik smatra sredstvom za oporavak slučaju kao nešto kompenzatorno. Young. Nora današnja mjesta ono što je Nora nazvao prijepovijesnim milieu de mémoire. spomenik razdoblju fašizma i njegovim žrtvama ne mora menika. 11 James E. The Texture of Memory: Holocaust Memorials and Meaning (New Haven: Yale University Press. 118 13 James E. Young. Rezultat protuspomenika povijesti. prema Youngu. Za Younga. At Memory’s Edge: After-Images of the Holocaust “vraćaju teret sjećanja samim posjetiteljima prisiljavajući in Contemporary Art and Architecture (New Haven: Yale University Press. nemrtvi oblici protuspo- Kampanja za očuvanje baštine na Kosovu simptomatična menika daju nov život sjećanjima.sebe. At Memory’s Edge: After-Images of the Holocaust in Contemporary Art and Architecture (New Haven: Yale University Press. prema unutra u potrazi za sjećanjem” – privremeni povratak u ceptualno je nevezano uz “povijest”.

S druge strane. Youngovo melankolične vezanosti nije toliko izgubljeni objekt koliko inzistiranje na neriješivim sjećanjima moglo bi se shvatiti i nedostižni. To je odsustvo nepopravljivo. srž suprotna čistomu zaboravu. koja se uvježbavala i reprizirala u mnogim ne samo prikaze prošlosti. prev. potiskuje svoju povezanost s objektom unutar melankolično sanjarenje. to da stvori promjenu – “pravo izvanredno stanje” – 15 Young. Kako prihvaća taj gubitak. voljenoga objekta koliko imaginarni kapacitet da se nedostižni objekt percipira kao izgubljen. za oslobođenjem. nesvjes. se sjetiti gubitka sjećanja? To je savršeno pitanje za tan gubitka. ed. “Mourning and Melancholia”. A Richards (Harmondsworch: Penguin. Martinez (Minneapolis: University of 18 Vidi Slavoj Žižek.16 Riječima samoga Freuda “sjena objekta (pada) preko Ali može li na kocki biti više od perpetuacije samoga ega” melankoličnoga subjekta koji se onda opsesivno identi. 1984). nego je treba uvijek iznova proigravati bez nade ili želje kao ono što bi protuspomenik trebao inicirati i održavati. “Melancholia and the Act”. drugim suvremenim kontekstima i diskursima. Young smatra da je sama perpetuacija sjećanja prošlome nasilju nude više od pukoga sjećanja ili zaboravl- zapravo rehabilitacija melankolije kao kritičke djelatnosti janaj? Što ako protusjećanja o tim teškim spoznajama nude – gesta. 1993). i melankoliju. Herscher . At Memory’s Edge: After-Images of the Holocaust in Contemporary Art and Architecture. u kojoj subjekt. u kojemu se odsustvo sjećanja u povijesnome razdoblju u skladu s subjekt suočava s gubitkom voljenoga objekta i na kraju Norinim konceptom. Kako teoretičari melankolije ističu. Western Culture. intervenciju s jedinstvenim jom” o gubitku. sjećanja kao nosti”. 230 231 A. u On 19 “Melankolija ne bi bila toliko regresivna reakcija na gubitak Metapsychology. 20. što se samo nameće.19 U tome smislu Youngovo iščitavanje protus- kao prepuštanje psihičkomu stanju koje je Sigmund Freud pomenika ne bi toliko bio odgovor na gubitak sjećanja o opisao kao “melankoliju”. “Mourning and Melancholia”. već i nagovještaje budućnosti. “sjećanja koje se pojavljuje u trenutcima opas- kusija o tome koga i čega se sjećati – ukratko. već na epistemološko Freud je u nasuprotan odnos stavio žalovanje. protusjećanja. štoviše. prisjećanje na vrijeme prije povijseti a la Nora. 119.” vidi Giorgio Agamben. beskrajnih dis.17 Pa ako žalovanje uključuje petuaciju. prihvaćanje onoga što bi se moglo smatrati “teškom spozna. 16 Sigmund Freud. Word and Phantasm in 17 Freud.na kocki perpetuacija sjećanja – zamjena za neprimjereno lieu svrha samomu sebi – dokaz su melankolične vezanosti. de mémoire i oporavak izgubljenoga milieu de mémoire. U danas poznatoj distinkciji Holokaustu. Ronald I. sjećanja? Što ako sjećanje može pružiti ne samo per- ficira s izgubljenim objektom. Critical Inquiry 26 Minnesota Press. (Summer 2000).18 Njegova kako uključiti sjećanja u politiku? Što ako je mogućnost idealizacija nerješivih rasprava o sjećanju. Za Younga je “beskonačna rasprava” o prošlosti. sebe. tada melankolija uključuje bavljenje tom mogućnostima i sredstvima? Što ako teške spoznaje o teškoćom. 258. nego i intervenciju u povijest. vezanosti koju ne treba razrađivati da bi je se prebrodilo.

Protuidentificiranja s baštinom mogu ljeno. zanima me to što sjećanje nije samo kojemu je identificiranje s baštinom sredstvo uspostavljanja “očuvano” u tome otporu. “Theses on the Philosophy of History”. Pozornost prida. utjelovljuju odbijanje afektivnoga odgovora. drugačije prisjećanje. 257. At Memory’s Edge: After-Images of the Holocaust in Illuminations. Dok god se moć oslanja na svoju “inherentnu trans- ravanih i konkurentnih značenja”. Ono što slijedi nije posloženo oko “inherentnom transgresijom”. protuidentificiranja također osporavaju sjećanje kao takvo jedini mogući rezultat tih politika. kao naslijeđa politiku sjećanja bez usredotočavanja na protuspomenike određenih zajednica i kao predmeta koje se mora očuvati. objekata kao baštine koja zaslužuje poštovanje. pretjerano ili drugačije mijenjano. očuvanju i poštivanju baštine kojima države. suzdržavanje. kao odlučujuće sredstvo tih politika i bez pretpostavke da je Općenitije. moguće je barem ponekad preidentificirati se s 20 Walter Benjamin. 255. Ta odbijanja ipak nisu simetrična. 119. Moj je uzeti vid podidentificiranja ili predidentificiranja. iskriv. uglavnom teže. Harry Zohn (New York: Schocken. Kako Žižek tvrdi. da “spomenik sve više postaje mjesto ospo. 232 233 A. Točnije. podidentificiranje sačinjava ono što je Slavoj Žižek nazvao konfliktnoga pomirenja. već kao opsesivno prihvaćanje ili pre- vana tim alternativnim oblicima sjećanja ne samo da upućuje.21 vlastiti prelazak u nešto drugačije – gubitak sebe same? Protuidentificiranje osporava status kulturalnih Postavljanjem ovih pitanja volio bih istražiti protu. postkonfliktne Podidentificiranje je eksplicitna suprotnost identi- i ostale. prev. već da spomenik ujedno gresiju”. kako Young tvrdi. 1969). društvenoga tuidentificiranjima” i “disidentificiranjima” s interpelacijom. povijest? 20 Što ako je samorefleksivna briga o spoznaji postaje i medij putem kojega pojedinci i skupine mogu ući u o gubitku takva da priznaje vlastitu povijesnu slučajnost. u 21 Young. Umjesto naoko posredovnu ulogu identificiranja. djelovanja ili političkih učinaka koje kulturna baština kon- Ti drugi oblici identificiranja rezultirali su alternativama vencionalno nameće. već je aktivno izmješteno. zanimaju razni oblici sjećanja od kojih neki mogu izgle. a svi sačinjavaju. uključili su i pokušaje da angažiraju ficiranju. jedini legitimni odnos prema baštini u kontekstu u Jugoslavije. umjesto rano u ideologiju baštine utoliko da ta ideologija uključuje toga. otpor kao dio vlastita djelovanja. i održavanja reda. u odnosu na sjećanje ideologije stoga ne pojavljuje u obliku otvorenoga odbijanja koje promovira država. Kritičko se odbijanje te dati kao zaboravljanje. identificiranje. a s obama pregled organiziran prema onome što Pecheux naziva “pro. politički diskurs i akciju i sudjelovati u njima. umjesto da rade na nestanku znanja o toj prošlosti u ime post.dakle. Herscher . parodirano. u onome što slijedi proučit ću raznolika obličja koja je identificiranje s baštinom ne kao mogućnost. ona postavljaju toga. ili podidentificiranja. već kao preuzeo otpor očuvanju povijesti na Kosovu i diljem bivše obvezu. Podidentificiranje je strukturi- suprotnih polova “sjećanja” i “zaboravljanja” već me. prosvjedovanje protiv ili kontri- baštinu u spoznaji i političkoj mobilizaciji teške prošlosti ranje poštovanju prema baštini koju identificiranje usađuje. Contemporary Art and Architecture.

Zarez. u Judith Butler. Ernesto Laclau and Slavoj Žižek. 219 (29 November 2007). stoga. 220.zarez. “Aktivizmom protiv crne mrlje na duši: razgovor s Igorom Grubićem”. nije samo sjećati se ili ne kulturne baštine.”24 Ta se poruka referencirala na projekt od prije Predstavlja li neka intervencija podidentificiranje.eksplicitnim diskursom moći – ignoriranje te inherentne Ipak. Ostavljanje crnoga kruga na peristilu onomu čemu je trebala biti alternativa. 24 Marjanić. 22 Slavoj Žižek. kao čarobno ogledalo.”25 estetska praksa koja objedinjuje više oblika identificiranja. Ono što je na kocki kada pričamo o Crnom peristilu. “Aktivizmom protiv crne mrlje na duši: razgovor s 23 Odgovornost za projekt je na kraju preuzeo umjetnik Igor Grubić. već njezina deformacija i uništenje. odražava stanje društvene metoda remećenja njegova neometanog funkcioniranja.23 Peristil baštine. primjerice. Vandalizam nad antičkom baštinom uključivala je i identifikacije s Crvenim kulturnom baštinom etničkoga drugog tijekom ratova u bivšoj peristilom kao baštinom modernih vremena. to je alternativa koja je preuzela mjesto baštine u Hrvatskoj. trideset godina na isti datum kada je pod peristila bio obojan predidentificiranje ili identificiranje pitanje je interpretacije.. Igorom Grubićem”. 2000). danom obliku posredovalo je identificiranju s drugačijom for- mulacijom baštine. poruka potpisana s “Crni peristil” i ostavljena na opscene donje strane i jednostavno preuzimanje diskursa vratima obližnje turističke agencije sadržavala je sljedeće: moći doslovno. već je aktivno i čak baštine i jedna od povijesno najznačajnih lokacija kulturne nasilno nametnuta.22 svijesti. na vandalizam čiji cilj nije očuvanje iziran kao vandalizam. 234 235 A.hr/219/kazaliste3. Hegemony and Universality: Contemporary Dialogues on the Left (New York: Verso. ponašanje kao da je njegovo značenje baš ono “U čast skupine “Crveni peristil” trideset godina kasnije. u crveno – umjetnički projekt koji je također bio okarakter- Osvrnimo se. već to veliki crni krug potajno je naslikan na kameni pod peristila što projekt nudi modernu alternativu klasičnoj genealogiji Dioklecijanove palače u Splitu u Hrvatskoj [slika 2]. Igorom Grubićem”. Podidentifikacija s peristilom kao baštine. U jednome slučaju iz 1998. Herscher . erne baštine išlo je dalje od Crvenoga peristila: crni krug ficiranja s tim naslijeđem. Contingency. Istodobno ta alternativa nije ponuđena u duhu lib- je središte palače koja je na popisu UNESCO-ove Svjetske eralne politike kao predmet “izbora”. godine projekt “Crni pristil”. A ipak u krugova Kazimira Malevicha Grubić je kasnije nazvao i kontekstu poslijeratne obnove vandalizam je visoko nabijena “naslijeđem suprematizma i konstruktivizma. vidi Suzana Marjanić. Zazivanje mod- Jugoslaviji može se lako promatrati u kontekstu podidenti. Podidentificiranje s vlasti u Splitu su okarakterizirale kao čin vandalizma protiv Dioklecijanovom palačom kao kulturnom baštinom u njezinu spomenika kulturne baštine – čin podidentifikacije. “Da Capo senza Fine”. uskraćujući ili čak proturječeći naslikan na podu palače koji potencijalno podsjeća na crne poštovanju koje ta baština konvencionalno zaslužuje. što eksplicitno izriče (i obećava) može biti najučinkovitija “Peristil”.html. 25 Marjanić. “Aktivizmom protiv crne mrlje na duši: razgovor s http://www. baštine modernizma.

Za SPC je zid identifikacije s nekim drugim predmetom naslijeđa ili gene- bio objektivno nužan instrument zaštite. Ako je podidentificiranje urezano u ideološke sustave uprav- nedostupnoga i većinski albanskomu Peću i većinski alban. prosvjedovala je protiv skoga naslijeđa. smislu bilo bi neka vrsta opozicijskoga identificiranja. i identificiranje s nejasnim statusom Patrijarhata kao alban- Vetëvendosje (Samoodređenje). kojima je pisalo “bez novih zidova”. Stoga je organizacija spojila prosvjede protiv novoga je bio čin podidentificiranja sa socijalističkim naslijeđem. – 99. 27 Vetëvendosje!. sjedišta Srpske pravoslavne Crkve i središnje dentificiranje s jednim naslijeđem ili genealogijom sredstvo točke kulturnoga identiteta kosovskih Srba. 12. što izma. U prosvjedima pred Patrijarhatom takve sustave veći izazov podržavajući njegove imperative i članovi Vetëvendosje postavili su barikade i transparente na zahtjeve rigoroznije nego što je sam sustav to sposoban činiti. predidentificiranje postavlja pred skoj državi Kosovo. nego i u pros. Podidentificiranje s pojedinim predmetom baštine dokumentiraju navodne albanske korijene Pravoslavne crkve kao istodobno identificiranje s drugim predmetima i političkih narativa kojima uspostavljaju isključivo albanski baštine nije izraženo samo u vandalizmu. zida oko Patrijarhata s izdavanjem povijesnih narativa koji Taj datum nalazi se u naslovu Martinisova rada. Samo identificiranje s kipom značilo bi ili njegovo ponovno 26 Peja je albanski naziv za Peć. Kip u Titovu rodnom nosti države. suverenitet na Kosovu. Herscher . “Kosovo nije Palestina” Jedan je primjer takva predidentificiranja rad “JBT 27. Vetëvendosjeovo odbijanje nije bilo u svrhu sekular. utemeljitelja Ipak. Kumrovcu u Hrvatskoj uništen je 27. 12. thodno bio brončani kip Josipa Broza Tita. a Mitrovica je grad podijeljen između Albanaca i Srba nakon rata 1998. pak. ljanja i očuvanja baštine. već status isključivo fotografirao sebe kako stoji na postolju na kojemu je pre- srpske baštine kojom ne upravlja kosovska država nego SPC. godine kosovska albanska NVO.” u kojemu je hrvatski umjetnik Dalibor Martinis ravao status Patrijarhata kao baštine. dentificiranje sa statusom Patrijarhata kao srpskoga naslijeđa Primjerice. i “Peja nije Mitrovica”. 43 (23 May 2007). zid bio simboličko iskazivanje itno postavljeno protiv postojeće ili dominantne alternative. To klizanje između podidentificiranja i identifici- uništenja srpskih crkava i spomenika tijekom “događaja ranja može se shvatiti kao stanje u kojemu je podidentifici- u ožujku”. godine.26 Prosvjed Vetëvendosje nije ospo. u svibnju 2007. statusa Patrijarhata kao isključivo srpskoga vlasništva. nego u svrhu kosovskoga albanskog nacional. Nakon tih događaja se niski zid koji je dotad ranje implicitno uključeno u dominantne sustave upravljanja okruživao Patrijarhat doimao potpuno neprimjerenim da baštinom i očuvanja prošlosti. 2004. onda je podi- na Kosovu. 2004. eksplic- Za Vetëvendosje je. izgradnje zaštitnoga zida oko bizantskoga Patrijarhata u Peću Ako su prethodna dva primjera tipični. socijalističke Jugoslavije [slika 3]. Podidentificiranje u tome spriječi činove agresije na tlu i zgradama Patrijarhata. 236 237 A.27 Prosvjed je tako objedinio i podi- vjedima oko definiranja kulturnih objekata kao naslijeđa. naročito nakon alogijom.

a grad verzalnost i čini je doslovnom. “kada sam stajao na mramornome postolju ideološka uvjerenja. http://www. Zarez. podjela Mostara samo je 29 Nino Raspudić.. “The Monument to Bruce Lee – Yes and Why?” 238 239 A.postavljanje ili ostavljanje praznoga postolja. Prema mijenja? Prepričavajući svoje iskustvo u intervjuu. bio je objekt kozmopolitskoga i postetničkoga iden- temeljeno na nepriznatim prazninama – fizičkim. (on) je. je služila kao objekt “normalnoga” identificiranja postaje Slično bilježenje tih praznina postigao je spomenik mašta kada se usporedi s univerzalnosti objekta globalne Bruce Leeu. kulture poput Bruce Leea. politički sasvim prikladno postaviti spomenik Bruceu Leeu između ili simbolički – da stoji itko drugi osim Tita samoga. kako ih taj proces oblikuje ili ova iz sedamdesetih Brucea Leea kao takav objekt. 147 (27 January 2005). iznad svega. U Mostaru spomenik stoji u je podijeljen između Bošnjaka u istočnome Mostaru i Hrvata jarkome kontrastu prema najpoznatijemu predmetu gradske u zapadnome Mostaru. “The Monument to Bruce Lee – Yes and Why?”. Njegova spoznaja obuhvaća identificiranje u obliku u kojemu Bruce Lee. i onaj religijskih i kulturnih objekata i simbola. suosnivaču i ravnatelju Urbanoga pokreta.”30 Tako je. kao inherentno nepotpuno. bez obzira na politička ili je rekao da.. proizvod kasne kapitalističke globalne ga države načelno podupiru. “Strategija kušača vina”.htm 30 Raspudić. načelno rade. političkim tificiranja koje je otkrilo da su drugi objekti takva identifici- i simboličkim – između subjekta i objekta. Kada ljudi čuvaju “svoju” baštinu na konvenciona. Herscher . bilo mjestu na kojemu je nemoguće – bilo fizički.zarez. http://www. zalnosti kulturnoga naslijeđa spomenik radikalizira uni- Mostar je doživio teška razaranja tijekom rata u BiH. drugim riječima.”29 Sektaška instru- koji radi na očuvanju i onaj na čijemu se očuvanju radi. zaključuje Raspudić. Martinisov rad otkriva udaljenost koja se smatra instrumentalizira i na suprotan način – multietnički ili uni- “normalnom” za identificiranje s naslijeđem i postavlja verzalno. između javnosti i ranja tek ideološki. kulture. postavljen u Mostar u BiH u studenome 2005.hr/147/zariste3. Martinis Raspudiću. Ali Martinis povećana tijekom poslijeratne obnove: “obje konstitutivne se predidentificirao s agendom koja teži očuvanju na način strane grada htjele su dati ‘vlastitu’ prostoru ‘njihove vlas- da je ukinuo razliku između očuvanoga objekta i očuvanoga tite’ osobine da ga ‘posjeduju’ još više postavljanjem svojih subjekta.”28 istočnoga i zapadnoga dijela podijeljenoga Mostara. predidentificiranjem s univer- godine od strane bosanske NVO.php 28 Silva Kalčić. Ali umjesto stavljanja lokalnih kulturnih objekata pitanja o tome kakve učinke takvo identificiranje može u okvir zajedničkoga naslijeđa.de/en/get/pressematerial/de_ construction. mentalizacija naslijeđa stvorila je mogućnost da se naslijeđe Čineći to. shvatrio sam da sam bio na između Istoka i Zapada. na postolju je on postao i subjekt i objekt. Urbani pokret postavio je heroja kung-fu film- lne načine. kako postetničke vlade imati. Lee je “drag svima. Urbani pokret [slika 4].projekt-relations. Univerzalnost kulturnoga naslijeđa koja spomenika. Prema Nini Raspudiću. simboličan most s natpisom ‘Josip Broz Tito’.

Herscher . osmanskome mostu preko Neretve. Language. u onome što Pecheux naziva “disidenti. bilo Bošnjake ili Hrvate. prvi ne može svesti ni na jedno od njih posebno. a obnova mosta. parodiju “autentične” baštine ili izraz prihvaćanje i za odbijanje: nalog za sjećanjem mogao bi se zamorenosti s politikama naslijeđa. Promatrati Spomenik Bruce Leeu niti odbacuje taj oporavak. čije naslijeđe stanovnici istočnoga i zapadnoga Mostara nalog protiv zaboravljanja povezan je i vizualno i iskust- dijele na puno dublji način. a subjekt koji se disidentificira pitanja su također postavljena. Semantics. To je rušenje postalo ologije iznutra. uključivala uklanjanje tragova uništenja. ovlastio da se zahtijeva sjećanje? I tko se treba sjećati? Ta s njom se disidentificira.31 Spomenik malih kamena na kojima je na engleskome jeziku napisano Bruce Leeu u prvi plan stavlja lažnost toga sponzorskog i “Don’t Forget” [slika 5]. godine. “Interpreting Multivalent Sites: New 32 Pecheux. Ideology: Stating the Obvious. godine srušilo dok je bio u Disidentifikacija je. a potonji tako što je osporava.baštine. politika naslijeđa. i ravi” nalaže može se svesti na sva ta sjećanja te se stoga identificiranje i protuidentificiranje potvrđuju ideologiju. 240 241 A. ideologija nije niti prihvaćena niti osporavana. bila je prepuna sponzora i državnih Starog mosta u Mostaru. drugim riječima. dostupna je i Bošnjacima ficiranjem”. odgovarajuće je gurnut u nove oblike subjektivnosti. transformacija ide- rukama Bošnjaka iz istočnoga Mostara. U Pecheuxovoj teoretizaciji o stajalištima koja je gubitak memorijalizacije rata? Sjećanje koje “Ne zabo- moguće zastupati kao odgovor na ideološku interpelaciju. prema Pecheuxu. Napisana na engleskom. 31 Vidi Emily Gunzburger Makaš. znači zadržavati konven. Ali poruka na kamenju niti prihvaća za definiranje baštine. Intervencija tako što je pasivno prihvaća. Meanings for Mostar’s Old Bridge”. Centropa 5:1 (January 5). Ona čak ostavlja prostor i za tek kao čin ironije. Tko je Umjesto toga. i Hrvatima te stanovnicima grada i posjetiteljima. Ti kameni uokviruju poglede na ugledničkog okvira memorijalizacijom kulturnoga objekta most iz daljine i prethode te slijede prelaske preko mosta. 156-158. Starome mostu. Radikalna propozicija spomenika Bruce Što ne bi trebalo zaboraviti? Da je osmanski most Leeu jest da su kung-fu filmovi iz 1970-ih jednako toliko nekada spajao obale Neretve u Mostaru? Ili da je most kulturna baština kao i osmanski mostovi za stanovništvo uništen u ratu i sada obnovljen? Ili da je ta obnova Mostara. gubitak gubitka. Takvu vrstu transformacije vidim na djelu u simbol sektaškoga sukoba u Mostaru. postavlja slična pitanja o svojemu autoru i publici kojoj se Za razliku od toga. ali na njih nije odgovoreno. intervenciji postavljenoj na objema stranama obnovljenoga dovršena 2004.32 Hrvatsko topništvo ga je 1993. iščitati kao potvrda da je obnova mosta obnova sjećanja ili cionalni koncept autentičnoga naslijeđa i države kao arbitra kao dovođenje te obnove u pitanje. Intervencija se sastoji od dvaju uglednika kao znak prevladavanja sukoba. obraća. ona je problematizirana. Taj spomenik postavlja i pitanje veno uz most čija se obnova smatra ključnom za oporavak o tome što sačinjava baštinu i tko preuzima odgovornost kulturnoga sjećanja.

Consequences (London: Routledge. Ta dva kamena oko stvorena realnost.”33 način reprezentacije postavlja se kao “povratak” prošlosti. 242 243 A. već u sred. potencijalna vrata prema povijesnosti. Od subjekata se traži da ne zaborave. Time povijest postaje mjesto bez odgovora. prema rađenje intervencije može promijeniti nešto u stvaranju drugačijega pristupa. već tvorac novih prošlosti za nove 33 Slavoj Žižek. 2004). Na taj način oni prizivaju jam iz prošlosti i tako prebrode sukobe i njihova naslijeđa. Ono što ideologija obično radi jest da daje odgovore promiče red i stabilnost kroz povratak pretpostavljenoj na takva pitanja koji. 81. u melankoličnoj boli i užitku. ali nije ponovnome nego na novome. ali ne kaže Shvaćeno kao ponovno. Herscher . neu- I dok identificiranje s baštinom kojeg postkonfliktne tralne prošlosti i istražuju kapacitet baštine da utjelovi ili države potiču kao način da se ljudi nose s teškim spozna. baština ne postaje predmet stvarnih ili čak osporavanih prošlosti. Shvaćanje kao Staroga mosta stoga ne sačinjavaju ni stratešku intervenciju ponovno. Taj venciji koja redefinira uloge i obrise postojećega stanja. ali odlučni otvor prema “transstrateškoj inter. uvijek tamo negdje. Ovdje je. Umjesto toga. koncept povijesti kao intervenciju pretacije i funkcija baštine. defini. koja se samo mogu opetovano prežvakavati čekajući nas da je ponovno otkrijemo. Oni dovode u pitanje naoko “postojećemu poretku”. inter. dobiva ulogu djelovanja. sadašnjost je zatočena u prošlosti kao njezino u postojeći sustav ni identificiranje s naslijeđem ili destruk. nego i započinjanje novih sukoba – sukoba oko prirode. prizove drugačije ili nove prošlosti. kontinuitet i tivnu negaciju takve intervencije. Povijesni objekti potvrđeni su kao povijesnost: mogućnost transformacije i drugosti. ta definicija insinuirana. Organs Without Bodies: On Deleuze and budućnosti: točke bez povratka. dovršena. protukoncept povijesti. sređenoj i stabilnoj prošlosti. već ponavljanje. alternativne prošlosti onima koje protuidentificiranja i disidentificiranja s baštinom uključuju postoje prema mimetičkome modelu nasljeđivanja. u kontekstu kulturne baštine. Vremenska linearnost. reprezentacije prošlosti i time potiskivanje povijesnosti. odgovoriti. ne samo protupovijesti. shvaćeni kao “povijest”. odgovaranje Protuidentificiranja i disidentificiranja s baštinom su. prirodan status baštine kao reprezentacije objektivne. identificiranje potiskuje im se što da ne zaborave. privremenošću. pak. smatranje da sadašnjost nije aktivno stvima koja toj baštini daju značenje. neizbježno naslijeđe. već tek odraz prošlosti. skladišta općenitoga sjećanja. Kao objekt protuidentifikacija i dis- identifikacija. ali to nisu pitanja na koja je nemoguće povrataka i odredište ponovnih posjeta. kao što nasuprot tomu. omogućuju mimetičke minijaturni. onda protuidentificiranja i raju subjekte s obzirom na njihov odnos prema povijesnim disidentificiranja promiču promjenu koja nije zasnovana na objektima. naredba “Ne zaboravi” predstavlja pitanja mimeza prošlosti u sadašnjosti. zauzimanja stajališta. Prema Pecheuxu. protuidentificiranje. Povijest Potiskivanje tih mogućnosti znači upravljanje se ne nalazi u jednome ili drugome nizu baštine. Ako identificiranje s baštinom ili erupciju drugosti. ali ne i specifičnoga.

) i razdoblje i svjedoci Drugoga neovisnosti Slovenije (nakon 1991. – 1998. Kokalj Kočevar . 50 let Muzeja. Postav je prikazivao čitavo 20. godine muzej je smješten unutar prekrasnoga Monika Kokalj Kočevar 1 baroknog zdanja iz 18.3 godine. 3 Slovenci v XX.2 godine. godine novi trajni postav pod naslovom “Slovenci u 20. istražuje i izlaže predmete. stoljeće i završavao je prikazom rata za slovensku neovisnost 1991. Osnovan je 1948. Ljubljana. Ljubljana 1998. godine otvorena su i druga dva stalna postava. Od 1953.). zgodovine Slovenije međuratno razdoblje (1918. stoljeća koji se nalazi u parku Tivoli.13. Katalog stalne razstave. do 1945. p. Kustosi muzeja prihvatili su politiku dodavanja novih infor- macija i premeta koji su proizišli iz dubinskih istraživanja i studija svakih nekoliko godina. godine do danas.Muzej novejše Nacionalni muzej suvremene povijesti središnja je insti- tucija koja se bavi istraživanjem slovenske povijesti od 1914. stoletju. Drugi svjetski rat (1941. Muzej i izložba nominirani 2 Nataša Urbanc. Naglasak trajnih postava bio je na narodnooslobodilačku borbu u Sloveniji od 1941. Nakon obnove muzeja u razdoblju od 1990.). 1 Muzej novejše zgodovine Slovenije. Povijesna građa obuhvaća Prvi svjetski rat.. godine. do 1992. Muzej sakuplja. socijalističko razdoblje (1945. svjetskog rata godine iako početci sežu u razdoblje Drugoga svjetskog rata kada su članovi znanstvenoga instituta počeli prikupljati materijal većinom povezan s partizanima i izlagati ga na oslobođenim područjima u južnoj Sloveniji. – 1990. godine). Prvi trajni postav otvoren je 1955. U godinama koje su uslijedile postav je doživio niz izmjena. Ljubljana 1999. foto- grafije te arhivski i knjižnični materijal. 258 259 M. čuva. Magistra Kokalj Kočevar radi kao muzejska savjetnica. Muzej novejše zgodovine 1948. a 1961. – 1941. stoljeću” otvoren je 1995. godine. i 1965. – 1945.

ali samo u obliku tekstova obliku srca te druge predmete s motivirajućim parolama. Muzej ima 22 zbirke. godine. i videointervjuima. Ljudi su iskusili rat na različite velik. Drugoga svjetskog rata u trajni postav. žigovi. Puni duha izrađivali svjedočanstva u privremene izložbe te iste godine. ali nije tako težak!”4 načine te su prema svojemu djelovanju tijekom rata iskusili Na izložbi “Slovenci i fašizam” iz 2008.000 te oko 20. uglavnom izrađivale kutijice sa simbolima ili poruke u ljeni su isječci iz svjedočanstava. drugačije sudbine po njegovom završetku. pečati i otisci te umjetnička djela. još uvijek pod istim naslovom. osnovana je i brzorastuća audio i video logoru i borbu za preživljavanje. prognanici. godine predstav. Godine 2011. Ivan Čarko i mnogi drugi. naslovljenoj “Kolo užasa”. dodana su i svjedočanstva iz Trenutačni stalni postav. Izložba je ostavljala još dublji utisak nasilno unovačeni u okupatorsku vojsku te kolaboracionisti i nakon što je dodana fotografija 179 visokih stuba iz koncen. i zarobljenika oko 30. To su braća muzeju podijeljen je u nekoliko kategorija: oružje. ispisanih na zidu. Posebno mjesto u našoj partizanske radionice i tiskare. Ako nađeš ravan kamen. godine kada je poslušati različite životne priče preživjelih. Tako su žene izložbi. lipnja 2008. zatvorenici iz koncentracijskih logora. Na izložbi posvećenoj žrtvama terora Aktivni sudionici Drugoga svjetskog rata u Sloveniji Trećega Reicha – “Hitlerova duga sjenka” – 2007. svjedočanstvo Cvete Kobala. prisilno mobiliziranih u njemačku vojsku oko 40. preko omogućuje nam da se o njima i dalje govori – npr. partizanski sanitet. Na prvoj su različite predmete od dostupnih materijala. medalje i ordeni. tkanine. Vidmar.000. 2007. njihovi simpatizeri. prognanih oko 80. razglednice. gdje posjetitelji mogu predstavlja slovensku povijest do 2008. 260 261 M. od nasilja i terora od stane okupatora. Nitko nije mogao biti nešto drugo. ali njihov rad do 30. mnogi 50.000. zbirka intervjua. Slovenija predsjedala Vijećem Europske unije od 1. godine pred. 2004. pojedinaca. slikari poslani u koncentracijske logore u Italiju i u vrlo Materijal iz Drugoga svjetskog rata koji se nalazi u teškim uvjetima naslikali su niz crteža i slika. tracijskoga logora Mauthausena i 50 kg težak komad granita Razlozi da se netko pridruži tim skupinama bili su iz kamenoloma uz izjavu jednoga preživjelog: “Bilo je vrlo različiti. ponajviše s ljudima koji su preživjeli Još jedna posebna zbirka sastoji se od radova zatvore- Drugi svjetski rat. teror muzejskoj zbirci zauzimaju igraće karte. karte za tarot koje tijekom rata. značke i znakov.000 predmeta i tri milijuna fotografija i negativa. godine mogu se podijeliti u pet glavnih skupina: partizani i njihovi svjedočanstva su predstavljena zajedno s fotografijama simpatizeri. logoraša 4 Izložba “Hitlerjeva dolga senca”.000. Kokalj Kočevar . do propagande važno odabrati kamen. je u koncentracijskome logoru Allack izradio arhitekt Boris lje. Kroz njih je Kobe opisivao svakodnevni život u Godine 2004. čini se i želje za sudjelovanjem. Procjene koliko je stavljeni su većinom umjetnički predmeti povezani s pričama ljudi bilo dio koje skupine variraju te se procjenjuje da je na kraju rata partizana bilo oko 40. siječnja Mnogi svjedoci više nisu među živima. godine.su za nagradu European Museum of the Year 1998. Kobe. Muzej je počeo uključivati audio i video nika koncentracijskih logora i zatvora.000 protivnika partizana.

časopisi i antologije sudove i sjećanje na prošla iskustva i kao takav prikupiti publicirani su kasnije. Ovisno o broju aktivnih sudionika. Intervju zadržava individualnu perspe- ili časopis “Slobodna misao” koji objavljuje partizanska ktivu i njegova je svrha uhvatiti i sačuvati osobne poglede. onda barem partizana. su na isti način i bila su važna samo konkretna zbivanja. do koja omogućuje nova saznanja i daje uvid u glavni smjer 1973.. Među njima su i tri prisjećanja zatvorenika iz logora prognanika i prisilno mobiliziranih većinom su objavljivana Mauthausen. Kokalj Kočevar . 56 prognaničkih priča. Sjećanja rata. pristupa. postoji nekoliko objavljenih ne miješa. i autobiografskih prisjećanja pronašli smo 73 partizanske koji su nakon završetka rata bili najpoštovaniji. Na taj način prelazili su granice kolektivnih Pojedinac stvara kolektivno sjećanje kao nositelj događaja. iskustva te kao takva predstavlja izvor dinamičkoga nije “Sjećanja”. osobne priče preživjelih pričane su najčešće samo članovima Iako u početku ohrabreni činjenicom da u Cobsissu postoji vlastite obitelji. određene povijesne informacije kojima inače ne bismo imali nosti individualnih prisjećanja dogodila se 1980-ih i 1990. prisjećanja. Promijenio se status usmene povijesti i On ili ona stvaraju. sjećanja skupine. ali se s njima Ovisno o broju sudionika. Predstavlja tzv. Pojedinačna sjećanja opisivana nakon rata u egzilu. godine i njihovim aktivnostima. Valja spomenuti niz svjedočanstava sjećanja i prošlih iskustava. i prisjećanja. ih nakon što su svjedoci izrazili želju da se čuju i njihova U procesu stvaranja kolektivnoga sjećanja dolazi osobna iskustva te počeli publicirati vlastita razmišljanja do ujedinjavanja i konvergiranja pojedinačnih sjećanja. Osim osobnih predmeta iz Drugoga svjetskog rata. Promjena stajališta prema vrijed. godine. živuću baštinu partizana u “Dolenjskom listu” u razdoblju od 1972. Kolektivno povijesnih izbora. kao i novine partizanskih veterana TV-15 ponašanja struktura. ako ne svih skupina. koristeći kriterij osobnih iskustava svjedočanstava. 19 logoraških priča i 52 priče Neka od svjedočanstava objavljena su još tijekom od strane prisilno mobiliziranih u njemačku vojsku. Tijekom 1960-ih i 1970-ih objavljeno je i nakon 1991. Pojedinci. što je također važan trenutak u osobnome i Individualne priče partizana nisu se smatrale toliko bitnima kolektivnome sjećanju i svijesti pripadnika tih skupina. Sve ostale monografije. Prve monografije posvećene kon. obnavljaju i mijenjaju sjećanja zajedno javnost je “imala sluha” za skupljanje i obradu usmenih s drugim pripadnicima skupine kojoj pripadaju. Posebni dio čine pisana centracijskim logorima u kojima su bili zatvoreni Slovenci sjećanja antipartizanskih pripadnika koja su izdana ubrzo objavljene su 1970. žrtava rata. nedjeljnu radioemisiju “Sjećaš li se drugova” te kas. sjećanje savija se oko individualnih sjećanja. Usmena povijest izgrađena je oko ljudi na temelju a ne osobni doživljaji. godine kada je tim skupinama priznat status nekoliko monografija posvećenih partizanskim jedinicama. preko 700 naslova knjiga s ključnim riječima sjećanja iz očekivao bi se širok opus dostupnih objavljenih osobnih Drugoga svjetskog rata. izdana su od strane samih autora. priče. posebice oni članovi skupine koji ne 262 263 M. te su monografije većinom posvećene udarničkim divizijama Većina komemorativnih publikacija nakon 2000. autobiografskih sjećanja iz svake skupine sudionika rata.

dobiju vlastitoj skupini. logoraških. što prije nije bio čest slučaj. Rodbina i obitelj vrlo često uvijek se smatrala dokumentacijom slabije kvalitete samo nagovara svjedoke da odustanu od prisjećanja prošlosti i vrlo zato jer su bila subjektivna. kao kustosica 5 Alexander von Plato et all. tivnoga sjećanja. intervjuirali smo prisilne radnike za projekt financiran Sama sam se uključila u istraživanja usmene povijesti od strane fondacije Erinnerung und Zukunft. da ih još uvijek nije lako nagovoriti da podijele svoja prognaničkih. To su posebice bili dokumenti povezani s temom kolaboracije tijekom Drugoga svjetskog rata i s antipartizanskim skupinama. S druge strane. Posebice ske udruge. Kokalj Kočevar . i 2006. 264 265 M. vjeruju da bi im se moglo dogoditi nešto loše. kao da njemačku vojsku i Nove Slovenske Zaveze kao antipartizan. muzej. Također ni partizanski simpatizeri se više ne njih deset godina želju za prikupljanjem pojedinačnih odlučuju lako na iznošenje svojih sjećanja. Hitlers Sklaven. svjedoci antipartizanske skupine vrlo nevoljko iznose vlas- Na kraju su razne javne institucije pokazale u posljed. S druge je strane u europskoj često žele biti nazočni tijekom intervjua. znanosti sve više projekata koji se temelje na usmenoj Muzej je sudjelovao i u trima međunarodnim pro- povijesti i predstavljaju mogući izvor financiranja u jektima iz usmene povijesti. pronalaženje ljudi prihvaća ideje i misli inspirirane skupinom. udruge Slovenaca prisilno mobiliziranih u sjećanja. muzejskome serveru. Tijekom 2005. tita sjećanja. Značenje svjetskog rata. Podatci o izlošku pohranjeni su i na sjećanja u povijesno sjećanje. Kada se zabilježe. zajedno s kolegama iz Njemačke i Austrije uglavnom uništeni. partizanskih. valja naglasiti činjenicu različitih udruga i društava. ali svi ti dijelovi nesumnjivo tvore cjelinu. Tu se ponovno postavilo pitanje tko ili što će prev- Njihovo je individualno sjećanje ustvari proizišlo iz kolek. Kolektivno sjećanje pod utjecajem je osnivanja Kada govorimo o svjedocima. ladati u toj vezi. U mnogim slučajevima to je radi straha. dosjetila sam se nove dimenzije predmeta skupine i kolektivnoga sjećanja tako se pojačava te mnogo koje čuvamo – pričanje priča o predmetima.žele ili ne mogu prolaziti kroz iskustva vlastita prisjećanja muzeja koja je nadležna za različite postave iz Drugoga upotrebljavaju kolektivna sjećanja kao svoja. Možda su nova svjedočanstava i kao takve pokazuju interes za sjećanja otkrića povezana s krajem Drugoga svjetskog rata i maso- “malih ljudi”. Važno je za pojedince da se pronađu u Usmena povijest u vidu intervjua ima jednak status kao i kolektivnome sjećanju i da putem toga osjećaju pripadnost bilo koji drugi muzejski izložak. redni broj te se zavedu u muzej kao dio inventara te se drže U isto vrijeme govorimo o smještanju kolektivnoga u muzejskoj negoteci.5 postojalo dovoljno pisanoga materijala ili su dokumenti bili Godine 2008. Berlin 2009. godine budućnosti. Nakon toga krajem 1980-ih jer sam se bavila temama za koje nije objavljena je knjiga na engleskome i njemačkome jeziku. nesvjesni njihovih tvoraca i pronalaženje veze predmet – tvorac – da sami nisu pridonijeli stvaranju kolektivnoga sjećanja. Usmena povijest vnim grobnicama utjecala na to.

Polde Gošnika 2010. Znale su pasti i teške riječi. ohrabrujemo Mauthausen. Mnogi su pisali dnevnike za vrijeme rata i to 6 Dušan Stefančič. Veterani svake godine održavaju komemoraciju u na takvim prezentacijama . godine. On je i 2009. prezentacija prošlosti uključena je u želju za kontaktom jer osjećaju da su dali jedan dio sebe i glavni zadatak našega muzeja. cima. neosoban ili jama te s Međunarodnim odborom koncentracijskoga logora kako se ne bi stekao dojam da se neka skupina favorizira u Mauthausen. Svake godine sa sku- svjedoci igraju važnu ulogu. kao slovenskome memorijalnom centru Mauthausen6 koji je kada smo 1999. godine otvorili izložbu o antipartizanskim napravljen kao kopija onoga smještenog u koncentracijskome formacijama. bili smo u nedoumici koliko i s čije zarobljenike. Prikupljali smo sjećanja partizana. Ljubljana 2013. Kokalj Kočevar . Vodnik po koncentracijskem taborišču su sada vrijedni muzejski izlošci. Zainteresirana jalni centar gdje se djeca upoznaju s prošlim događanjima. U sklopu toga vodimo djecu otvorili se prema kustosima. školskoga uzrasta u memorijalne centre Drugoga svjetskog Muzej često organizira tematske prezentacije u kojima rata i na mjesta slovenskoga stradanja. objavili životnu priču G. pinom osnovnoškolaca posjećujemo Mauthausen memori- sirati između patetike i iskrenih osjećaja. rata još uvijek je vrlo daleko. Prije samoga putovanja od skupina koja se predstavlja i podupire ideje i osjećaje preživjeli iz logora Mauthausen zajedno s kustosom muzeja tih svjedoka i njihovih opisa događaja. Osim toga. Ponekad se svjedoci posjećuju školu i pripremaju djecu za posjet memorijalnomu suprotstavljenih skupina iz Drugoga svjetskog rata susretnu centru. strane uključiti narativa iz Drugoga svjetskog rata u naš Muzej aktivno surađuje s veteranskim organizaci- trajni postav kako ne bi bio previše patetičan. Iz današnje perspektive moram reći da je za logoru Ljubelj (koji je bio ogranak koncentracijskoga logora takvu izložbu bilo prerano. bi se prisjetili svih Slovenaca koji su umrli u koncentracijs- Pomirenje suprotstavljenih skupina iz Drugoga svjetskog kim logorima po čitavoj Europi. zarobljen u Africi. 266 267 M. iskazi pohranjeni u muzeju. Javnost nije dosegla dovoljnu Mauthausen). Na taj način i dalje smo u kontaktu sa svjedo- odnosu na drugu. Države gdje je proveo nekoliko godina u logorima za ratne Između ostalog. sudjelujemo u istraživanjima te izmjenjujemo ideje i Kustosi nastoje ostati u kontaktu sa svjedocima čiji su znanje s kolegama iz drugih zemalja.proveli smo projekt koji je uključivao 15 sudionika između pojedince da i dalje zapisuju svoja sjećanja te smo tako 15 i 20 godina. a publika na takvim prezentacijama obično je na strani jedne kustos ih povede u obilazak kampa. Nije jednostavno uvijek balan. Komemoracija se održava svake godine kako razinu zrelosti da bi mogla voditi dijalog na tu temu. sjećanja nežidovskih sudionika rata za Muzej holokausta u doveden u Englesku i zatim prebačen u Sjedinjene Američke Washingtonu. Muzej je također počeo objavljivati sjećanja i dnevnike preživjelih. godini sudjelovali smo u projektu prikupljanja prisilno mobiliziran u njemačku vojsku. U 2008. a sami svjedoci često izražavaju S druge strane.

Ljubljana 2006. a žica je uklonjena tek krajem rata kada su uništeni i bun- keri. Arhitekt Vlasto Kopč. 1942. a 1975. knjige. postere. Na putu se nalazi niz ploča i znakova koji se Put sjećanja i drugarstva u Ljubljani. a nakon 1991. godine okružili su čitavu Ljubljanu žičanom ogradom. Šest spomenika podignuto je na mjestima gdje je bilo moguće proći kroz blokadu. značenje Puta sjećanja i drugarstva i više nije samo komem- pine nesmetano su dolazile i odlazile iz grada i komunicirale orativna staza. tzv. godine i slovenske neovisnosti promijenilo se Ljubljana je do tada bila vrlo otvoren grad. Čuvamo fotografije. su blokade. Prvi mimohod održan je 1957. Postojalo i predmete i osobe. Početkom 1960-ih arhitekt Edo Ravnikar osmislio je 102 manja stupa smještena 7 Aleksander Jankovič Potočnik. Talijanski okupatori podsjećaju posjetitelje na važnost događaja koje obilježava. godine zajedno s novim pro- Najveća komemoracija koja dobiva nove okvire naziva jektnim dizajnom. godine Put sjećanja i drugarstva barem šest komemoracija raznih događaja iz Drugoga počeo se uređivati. Kokalj Kočevar . dala su dodatnu dimenziju muzeju i kroz je samo nekoliko mjesta gdje se moglo proći kroz ogradu priče omogućila posjetiteljima da se upoznaju s vremenom i s propusnicama. godine Talijani su spriječili takav Muzej čuva mnoge predmete povezane s Putem oblik komunikacije. partizanske sku. hranom. godine. Organizacije otpora događajima iz prošlosti. Tisuće je ljudi uhapšeno bedževe i plakate koje kao svjedoci vremena govore sami i otpravljeno u koncentracijske logore Gonars i Rennici itd. Čitava žičana ograda bila je dugačka 29 km i brojala je 102 Svjedočanstva u najširemu smislu riječi. pronašle su tajne prolaze gdje je komunikacija mogla biti nastavljena. zatvoren u logoru Dachau. Ljudi koji su odlučili obilježiti te događaje počeli su održavati mimohode na mjestima gdje je bila postavljena žica. S pomoću radnih akcija izgrađene su svjetskog rata mjesečno. staze i radovi su završeni 1985. već i rekreacijska zona za obitelji i susrete s sa stanovništvom. osmislio je spomenike u obliku stupova. Nakon 1942. “lascia passare”. Utrjena Ljubljana. a događale su se i racije. a periferne zone opskrbljivale su grad prijateljima u prirodi. 268 269 M. Ljubljana je bila okružena žicom 1170 dana. koja uključuju bunkera od kojih su neki bili široki i do 20 m7. Ljubljana je dobila titulu rata vrlo je živa u Sloveniji. za sebe. Tradicija komemoracija događaja iz Drugoga svjetskog na mjestima gdje su bili bunkeri. Partizanski veterani organiziraju “grada heroja”. U raznim dijelovima grada postavljene sjećanja i drugarstva.

fotografija: Nikola Naumoski 282 283 K. 2 Triumphal Arch. fotografija: Nikola Naumoski 3 Statue of Philip II. photo by: Nikola Naumoski 3 Spomenik Filipu II. Lechevska . photo by: Nikola Naumoski 2 Triumfalni luk.

2013 284 285 K. Ćiril i Metod. na percepciju Većina komentara odnosila se na središnji dio projekta – spomenik Aleksandru Velikom na glavnome gradskom makedonskoga trgu. Jedan od prvih spomenika povezanih s projektom predstavljen je u čast makedonske 20.”]. pristupljeno 25. 2013.asp?ItemID=7277B6EAFE21B44E907E505F32 BF8B6C.com. 1 Istraživačica i profesorica pri Institutu za društvene i humanističke znanosti u Skopju. U početku je rečeno da je cilj projekta urediti “Skopje 2014. U šestominutnom videu predstavljene su plani- rane građevine i spomenici Skopja.mk/default.com/watch?v=YBYtmAOt7RI. Građevine su zamišljene i njegov utjecaj u neoklasicističkome stilu s elementima baroka koji nikad nisu bili karakteristični za arhitekturu grada.com/world/2011/aug/14/alexander-great- Sv. pristupljeno 25. Kip Aleksandra Velikoga otkriven je na glavnome gradskom trgu.novamakedonija. http://www. 10.com.asp?vest =261092332&id=9&setIzdanie=21903. izazvao je podijeljene reakcije3. macedonia-warrior-horse.Projekt Prije četiri godine makedonska vlada i gradska vlast u Skopju počeli su sa službenom promidžbom projekta “Skopje 2014. Lechevska . pristupljeno 25. za sociološka. politološka i pravna istraživanja Sveučilišta http://www. 10. 2013. čim se pojavio.mk/NewsDetal. 4 “Ова е наша Македонија” [“Ovo je naša Makedonija”].”.” gledanije od Kalina Lechevska 1 “Avatara”].youtube. Doktorirala je na Katedri za sociologiju pri Institutu 5 “Macedonia statue: Alexander the Great or a warrior on a horse?”. ali pod imenom “Ratnik na konju”. Promidžbeni video2. http://www. pristupljeno 25. 10.” centar grada. vecer. 2013. 10. http://www. Država je bila usred pregovora s Grčkom u vezi spora oko imena te pregovora s Europskom unijom oko procesa pristupanja i mnogi su stručnjaci ovo smatrali provokacijom identiteta među usmjerenom prema susjednoj državi. obljetnice nezavis- stanovnicima nosti4. 3 “Скопје 2014 погледано од “Аватар” [“Skopje 2014.5 Skopja 2 “Визуелизација на центарот на Скопје во 2014” [“Vizualizacija Skopja 2014.theguardian.

intervjuima sa stručnjacima nisu smatrali važnima.” u odnosu na Pitanja postavljena fokus-grupi sadržavala su neka njegove ciljeve. Naziv istraživanja objašnjava nika manjina i dala je uvid u razlike između Makedonaca i njegovu glavnu motivaciju. Činjenica je da projekti poput i građana drugih etničkih skupina što se tiče percepcije projekta “Skopje 2014. Usporedba između političkoga diskursa i kulturna polazišta. korijenima Makedonaca (koji su se pojavili u javnosti Drugi dio sastojao se od telefonskoga istraživanja prije desetak godina). preko slavenskoga razdoblja. makedonskoga identiteta i učinka projekta “Skopje 2014. Lechevska . • Mogu li nova mitologija. Očito je njihov cilj bio stvaranje na reprezentativnome uzorku od 1200 ispitanika iz čitave neprekinutoga povijesnog kontinuiteta makedonske zemlje. Sudionici su komentirali najvažnija istraživanja.” na cepciji nacionalnoga identiteta stanovnika. ekonomske)? sudionici smatraju: 286 287 K. Fokus-grupe Slavoluk pobjede / Kip Filipa II. Institut društvenih znanosti i humanisti. uređenja postojećih fasada itd. političkih pogleda i etniciteta. Istraživanje se sastojalo od četiriju fokus-grupa građana Godine 2013. Spomenik Aleksandru Velikomu Istraživanje Projekt “Skopje 2014. Skopja prema razini obrazovanja.” ubrzo se nastavio razvijati Kako bi se tema istražila. povijesna razdoblja i junake povezane s makedonskim iden- titetom.” stvaraju određene promjene u per. glavne karakteristike samoga identiteta i projekt Glavna pitanja bila su: “Skopje 2014.”. Jugoslavije pa sve do stvaranja neovisne države. a na njih se odgovaralo iz vlastite per- percepcije među građanima Skopja bila je glavna motivacija spektive i iskustva. istraživanje je podijeljeno u dvije brzinom svjetlosti kroz izgradnju brojnih skulptura. novih faze i uključivalo je nekoliko istraživačkih metoda. simboli i spomenici promi- jeniti percepciju nacionalnoga identiteta Makedonaca? Glavni rezultati • Koliku potporu ima projekt među stanovništvom? Nakon analize rezultata može se zaključiti da glavnim • Stvara li projekt dodatne podjele među karakteristikama koje definiraju makedonski identitet stanovništvom (etničke. ke – Skopje proveo je istraživanje “Projekt Skopje 2014. Pitanja su se ticala projekta “Skopje 2014.” dobi.” i percep- samostojnosti od antike. Sve to praćeno U prvome dijelu nešto više od 50 ljudi iz Skopja je uključivanjem povijesnih priča i junaka koji se do tada sudjelovalo je u fokus-grupama. Vlada je poticala mitove o antičkim i panel-grupama s opinion makerima. socijalnoga statusa. i njegov utjecaj na percepciju makedonskoga identiteta Jedna od grupa sastojala se isključivo od pripad- među stanovnicima Skopja. cije makedonskoga identiteta. spola. političke. je istražiti uspješnost projekta “Skopje 2014. objekata. Glavni cilj bio njegovu percepciju.

On je bio make- “kodova kulturne intimnosti”. Većina ih ne njezinoj nematerijalnoj domeni: odobrava. elementi makedonske kulture i baštine. opisati kao “jezgra nacionalnoga identiteta”. Indiferentnost tojala od pripadnika manjinskih skupina imala istu percep. Također ne odobravaju činjenicu da su neki drugi. važniji • tradicionalni način života povezan s makedonskim junaci i povijesna razdoblja zanemareni u odnosu na antiku. donski revolucionar na prijelazu u 20. Najvažniji i najvred. ispitanici su izdvojili dva ključna razdoblja • neznanje o tome tko su kao najvažnija: • zbunjenost oko identiteta • 19. 3-5. indiferentno stajalište prema razdoblju antike. pogotovo što se tiče negativne definici- 6 Michael Herzfeld. potrošenome novcu • jezik itd. • razdoblje bivše Jugoslavije. istraživačima i aktivistima nevladinih da posjeduju isto viđenje kulture i identiteta. Odgovori ispitanika nisu bili neočekivani.6 Prema ispitanicima. Aleksandra Velikoga spomenuo je samo kao kodovi kulturne intimnosti i koji se percipiraju kao jedan ispitanik.”. Cultural Intimacy: Social Poetics in the Nation- je “makedonstva” koju oni pripisuju makedonskoj povijesti. Zanimljivo je da je većina ispitanika izražavala negativno ili Zanimljivo je primijetiti da je fokus-grupa koja se sas. • inferiornost Što se tiče povijesnoga razdoblja koje definira make- • slabost donski identitet. najvažnija osoba za izgradnju Što se tiče mobilizacije popularne kulture i njezinih makedonskoga identiteta je Goce Delčev. Dominantno je gledište ispitanih stručnjaka da je nacionalni 288 289 K. rezultati pokazuju da je pro. su izražavali i oni koji nemaju ništa protiv izgradnje ciju te se aspekt kulturne intimnosti koja izaziva sram može spomenika Aleksandru Velikomu u centru Skopja. udruga). Njihova uloga bila je potvrditi ili opovrgnuti rezul- tate dobivene s pomoću fokus-grupa. a etničke i druge manjine potvrdile su učilišnim profesorima. stilu. a dio općenito izgradnju spomenika smatra pozi- • tradicionalna narodna glazba i plesovi tivnom. Međutim.” udaljen od elemenata koji se prepoznaju protiv Osmanlija. State (New York and London: Routledge). mišljenja su podijeljena. Što se tiče spomenika i arhitektonskih ostvarenja pro- niji elementi koji definiraju makedonsku kulturu pripadaju jekta “Skopje 2014. Intervjui sa stručnjacima Nisu opažene razlike u odgovorima na ova pitanja Istraživanje je uključivalo 10 intervjua sa stručnjacima (sve- između fokus-grupa. i oni koji podržavaju izgradnju spomenika • hrana kritički su prema njihovu broju. stoljeće (borba za oslobođenje od osmanske • manjak samopoštovanja vladavine) • nedostatak više svijesti. Lechevska . stoljeće koji se borio jekt “Skopje 2014. pravoslavljem.

Jedno od pitanja bilo je: “Sviđa koje su se sastojale od profesionalaca iz različitih područja li vam se projekt “Skopje 2014.2% potrošiti što više novca u što kraćemu roku. Dijelom mi se sviđa 22. spolu.1% Za njih projekt “Skopje 2014. dobi. Prema drugim istraživanjima provedenima u “stručna javnost” ne slaže s projektom “Skopje 2014.?” kompleksnosti makedonske povijesti. Kao primjer izdvojili su veću prisutnost antike gradovima Makedonije. Ne sviđa mi se 45. etnologija. ali je uzorak bio reprezentativan prema identiteta kao posljedice toga. Sviđa mi se 24.identitet objekt diskursa i politički produkt. narušavajući postojeći sustav vrijednosti i osjećaj identiteta. Slični rezultati dobi- veni su i ovim istraživanjem iako je broj ljudi koji ističe 290 291 K. povijest. kazanima u tablici 1. što ne Makedoniji prije nekoliko godina. Glavni cilj bio je Bez odgovora 1.6% kurs fokusira na stvaranje novih povijesnih mitova. Telefonska anketa titet ukorijenjen je u uglavnom usmenoj povijesti i tradiciji. razini obrazovanja i etnicitetu.?” Prema rezultatima (pri- (kulturne studije. Ako je cilj i bio ojačati makedonski identitet.” nema estetsku vrijed. Rezultati odgovora na samo dva pitanja bit će pred- Panel opinion makera stavljeni u ovome radu jer se detaljna statistička obrada U sklopu istraživanja organizirane su i zatvorene skupine upitnika još uvijek obavlja. nacionalnoga identiteta među stanovnicima Skopja i drugim zane simbole.” i njegovu utjecaju na percepciju venirati i izmijeniti osjećaj kulturne pripadnosti i s tim pove. o projektu “Skopje 2014.4% Stručnjaci smatraju da Makedonija nikad nije imala stvarne mogućnosti da izgradi vlastiti identitet sve dok se javni dis. uključeni u rad političkih stranaka. Smatraju da je zbunjenost u vezi identiteta posljedica Tablica 1. Očito je da se tzv. to je učinjeno na potpuno Ukupno 100% pogrešan način. stječe se dojam da široj makedonskoj političke znanosti. antropologija. Svi oni imaju inozemne karijere i nisu i profesionalcima. Uključuje ideju make- donske države koja nije stvorena sve do raspada Jugoslavije. Kulturni iden.: Sviđa li vam se projekt “Skopje 2014. Lechevska . Druga faza istraživanja sastojala se od telefonske ankete Dominantno stajalište je da je iz pozicije moći moguće inter. Preko 1200 ispitanika odabrano je u obrazovnome sustavu i mogućnost mijenjanja elemenata nasumičnim putem. treba istaknuti da su znači da isto mišljenje dijeli šira javnost. mediji i komunikacije) koji su komentirali javnosti projekt nije toliko neprihvatljiv koliko stručnjacima rezultate fokus-grupa.).”.8% nost i predstavlja “osvetu iz provincije”. što stvara zbunjenost. Ne znam 6. antička Makedonija i Aleksandar Veliki smatrani samo jednim djelićem makedonske povijesti.

S druge strane. To će za njih biti jedina istina koju poznaju. Kao odgovor na pitanje: “Tko je najvažnija osoba za izgradnju makedonskoga nacionalnog identiteta?” najviše ispitanika odabralo je braću Ćirila i Metoda te Gocu Delčeva. Osim ovih ilustrativnih podataka o percepciji i prihva- ćanju projekta “Skopje 2014.5 Brothers Cyril and Methodius 24.: Prema vama. tko je najvažnija osoba za izgradnju makedonskoga nacionalnog identiteta? Alexander the Great 10.3 Others 41.4 Goce Delchev 23. 292 293 293293293293 .”. ne treba smetnuti s uma činjenicu da već postoje mlade generacije koje su tijekom obvezatnoga školovanja bile izložene samo ovomu aspektu povijesti. glavno pitanje ostaje otvoreno: “Koliko će promjena i konfuzije u pitanjima identiteta stvo- riti nova mitologija?” Vjerojatno je prerano za bilo kakve dugoročne pro- gnoze koje ovise i tome koliko će ovakva politika trajati.8 Total 100% Kao zaključak ovoga dijela istraživanja nameće se činjenica da su Makedonci podijeljeni oko percepcije vlastita identiteta. narativa i kulturnih spomenika. Tablica 2.Aleksandra Velikoga kao najvažniju osobu makedonske povi- jesti u porastu.

source: the photography archive of the “Vreme” magazine ► 3 Vojislav Šešelj. predsednik Srpske radikalne stranke. prodaje Titove biste na licitaciji u Opštini Zemun. photo by Vuk Marković.. 1997. the president of the Serbian Radical Party. fotografija: Vuk Marković. 2 The removal of the five-pointed red star from the dome of the City Assembly building. Beograd. jun 1997. Beograd. Izvor: foto dokumentacija nedeljnika Vreme 316 317 A. Belgrade. februar 1997. Belgrade. 21. photo by Mileta Prodanović 2 Skidanje petokrake sa kupole Skupštine grada.. February 21. June 1997.. fotografija: Mileta Prodanović ► 3 Vojislav Šešelj. Panić . selling off the busts of Tito at the auction in the Zemun local council building.

1998. 20. Sevojno. May 20. Sevojno. photo by Miloš Cvetković ▲ 5 Biste Josipa Broza u magacinu preduzeća za otkup sekundarnih sirovina. 1998. fotografija: Miloš Cvetković 318 319 A. 4 The monument to Tito in the company buying raw materials from people. Sevojno.. May 20. fotografija: Miloš Cvetković ▲ 5 The busts of Tito in the company buying raw materials. Sevojno. Panić . maj 1998. maj 1998. 20. photo by Miloš Cvetković 4 Spomenik Titu u magacinu preduzeća za otkup sekundarnih sirovina..

Ljubljana. Croatia. fotografija: Tamino Petelinšek. decembar 2004. februar 2004. photo by Tamino Petelinšek. godine. Slovenia. Kumrovec. 2004. Beograd. april 2009. Source. Croatian News Agency. source: Slovenian press agency ► 8 Građani potpisuju peticiju protiv imenovanja ulice po Josipu Brozu. December 27. Ljubljana. the national government- owned news agency. Belgrade.. February 5. 2004.. 2009. 27. Kumrovec. April 20. 20. Izvor: Hrvatska izvještajna novinska agencija (HINA). fotografija: Imre Sabo ► 8 Citizens signing the petition against a street being named after Tito. 5. fotografija: Tomislav Pavlek ► 7 Signing of the petition for the removal of the tomb of Josip Broz Tito from the House of Flowers. izvor: Slovenska tiskovna agencija 320 321 A.. photo by Tomislav Pavlek 6 Miniran spomenik Josipu Brozu. 6 The monument to Tito blown up. Panić . photo by Imre Sabo ► 7 Potpisivanje peticije za izmeštanje groba Josipa Broza iz Kuće cveća.

Panić . Sarajevo. a series of photographs. izvor: foto dokumentacija nedeljnika Vreme ▲ 10 Tito. 1992–1995. Photo by Vladimir Dobričić. fotografija: Vladimir Dobričić.. Sarajevo. source: the photography archive of the “Vreme” magazine 9 Tranzicija (Preduzeće Autoput). vreme nastanka fotografije nepoznato. 1992 –1995. photo by Milomir Kovačević ▲ 10 Tito. serija fotografija. the time of the photograph unknown. 9 Tranzicija (the company Autoput/ Highway). fotografija: Milomir Kovačević 322 323 A.

2009.. 22. ◄ 11 The commemoration of May 25. photo by Ana Panić ◄ 11 Obeležavanje 25. May 22. februar 2010. Belgrade. nekadašnjeg Dana mladosti u Kumrovcu. former Youth Day in the Museum of Yugoslav history. fotografija: Ana Panić ◄ 12 Protests against the commemoration of May 25. 25. fotografija: Davorin Vujčić ▲ 13 Marshal Tito street sign in the toilet of a Belgrade bar. maja. 28. February 28. Panić . nekadašnjeg Dana mladosti u Muzeju istorije Jugoslavije. photo by: Davorin Vujčić ◄ 12 Protesti protiv obeležavanja 25. maja. in Kumrovec. maj 2010. Beograd. former Youth Day. 2010. May 25. fotografija: Ana Panić 324 325 A.. photo by Ana Panić ▲ 13 Tabla nekadašnje ulice Maršala Tita u toaletu jednog beogradskog kafića. maj 2009.. 2010.

◄ 14 Original items from the Socialist Federative Republic of Yugoslavia induce nostalgia during the exhibition Cheers for Life. photo by Ana Panić ◄ 14 Originalni predmeti iz SFRJ izazivaju nostalgiju na izložbi Živeo život. 10. Panić . fotografija: Ana Panić 15 Scene from the theatre play The Ballad of Pišonja and Žuga (photo documentation of the Youth Theatre Dadov) 15 Scena iz predstave Balada o Pišonji i Žugi (foto dokumentacija Omladinskog pozorišta Dadov) 326 327 A. januar 2014.. 2014. January 10.

the artist Martina Grlić looks at the cult of work. 16 Through her works from the cycle of paintings Factory in 2012. Panić . Zagreb.) otvara pitanje kulta rada i današnjeg odnosa prema radu. photo by Ana Panić 16 Martina Grlić kroz svoja ulja na platnu iz ciklusa Tvornica (2012. 2013. Zagreb. 2013.. fotografija: Igor Kuduz 328 329 A. fotografija: Ana Panić 17 Train compartment factory “Gredelj”. photo by Igor Kuduz 17 Tvornica željezničkih vagona “Gredelj”. and today’s relationship of man and work.

ali se zna na koju Jugoslaviju se misli – socijalističku) u muzej. Muzej istorije Jugoslavije. Generacije bivših Jugoslovena tako i same postaju objekti prošlosti. Jugoslavija zvanično postaje objekat istorije osnivanjem Muzeja istorije Jugoslavije. ali praćenjem linearnog narativa Muzeja istorije Jugoslavije. Individualno a pri tome se ignoriše činjenica da je za čitave generacije građana na prostoru bivše Jugoslavije to deo proživljenog sećanje na iskustva. storu kako bi perfidno stvorili psihološku i ideološku bazu 330 331 A. Već početkom osamdesetih godina 20. predmeta i dokumenata trebalo bi da nam pruži distanciranu i objektivnu sliku o tome šta je značilo živeti u Jugoslaviji.Jugoslavija: “Svođenje priče o Jugoslaviji na skup podataka. čin je koji jasno pokazuje odricanje odjugoslovenske ideje kojoj je mesto još samo u muzeju. Panić . tj. proces oblikovanja postjugoslovenskih društava. istoričarka umetnosti. Možda paradoksalno zvuči. sme- štanjem formalno još uvek žive Jugoslavije (ne kaže se eksplicitno koje.” (Petrović 2012: 187) Jugoslavija je pre više od dve decenije nestala sa mape kolektivnu prošlost sveta. veka javljaju se negativna tumačenja socijalističke ideologije a sa njome i ideje jugoslovenstva i bratstva i jedinstva. ali jasno je da je za mnoge ona i dalje više od geo- grafskog pojma i da njeno nasleđe i danas snažno utiče na živote ljudi sa ovog prostora. Iako se u želji da se postigne kontinuitet s prethodnom državom reč Jugoslavija zadr- žala do 2003. čime se potiskuje u prošlost bez mogućnosti da se jugoslovensko Ana Panić 1 iskustvo ugradi u politike budućnosti. Istorija muzeja je uvek i istorija viđenja sveta i istorija kon- trole i moći. godine u imenu države Savezna Republika Jugoslavija u kojoj ostaju samo Srbija i Crna Gora. nacionalistički simboli prevladavaju u srpskom javnom pro- Beograd. novi 1 Kustoskinja. uočava se poklapanje sa istoriografskim narativom raspada države čije ime nosi.

godine (na jedanaestu godišnjicu svetskom ratu iz koje je socijalistička Jugoslavija nastala. Iste godine Društvo istoričara umetnosti Karadžića – reformatora srpskog jezika. godine. Titove smrti) ispred Kuće cveća predlaže da se Tito kao razvoja Komunističke partije Jugoslavije i radničkog pokreta. maj” predata je na korišćenje Istorijskom prostora. Naprotiv. ali kontinuirano potiskivani iz javnog zgrada Muzeja “25. najveći neprijatelj srpskog naroda prenese. Muzej ulazi socijalističkog nasleđa. i korišćenja dvorova. ali Kuća cveća i ceo Drugog svetskog rata i ustupiti mesto reviziji istorije. trebalo je rešiti ga se kao u period nestabilnosti tokom mračnih 90-ih godina prošlog nepoželjnog nasleđa. – simbolima izgradnje srpskog nacionalnog identiteta. nikako posledica promišljanja ili kulturne je prošlost bliža. udomljavanju Muzeja renog ka afirmisanju Titovog imena. sednika Srbije (1989 – 1997) i SR Jugoslavije (1997 – 2000) sformaciji Centra. čelnik Srpske antifašizma koje je baštinio Muzej revolucije. kao i prestanak medijskog delovanja usme- nauke u okviru Memorijalnog centra. Burni pa se tom prilikom čulo za ideju o Centru za popularizaciju događaji 90-ih. godine promenili. Usled ove podvojenosti i detitoi- Muzeja “25. Režim Memorijalni kompleks postaju avetinjski prostori u koje više Slobodana Miloševića (poslednji predsednik Jugoslavije i niko ne dolazi. To su godine u kojima Vojislav Šešelj. Osnivanje muzeja nepostojeće države svega Kako su se državni interesi nakon 1990. kao što je nepoželjno bilo i nasleđe veka. kao prvi predsednik Savezne prvi predsednik Srbije. maj” i “4. To se nije dogodilo. izbrisati ili bar izmeniti istoriju rodni Kumrovec. Titove slike su u školama zamenjene slikama Vuka muzeju Srbije. koja je opisivana i kao tamnica srpskog naroda i kao država lucije naroda i narodnosti Jugoslavije. godine pokreće pitanje namene lentan odnos prema istorijskom nasleđu Titove Jugoslavije. 1989 – 2000. istoriografiji i svakodnevnom sećanju. na mitingu najvećoj meri ticalo Narodnooslobodilačke borbe u Drugom održanom 4. god. tj. Panić . A “što politički čin. Mada su mnogi gradovi na prostoru bivše Jugoslavije 332 333 A. Memorijalnog centra i Muzeja revo. Te godine se zgrade koja je okupljala sve Srbe. “vrati” u Trebalo je zatrti sećanje. maja 1991. Svako od učesnika imao je svoj predlog. Tada se prvi imena gradova.za ratove u bivšoj Jugoslaviji (Stojanović 2010: 13-31). a biste uklonjene iz javnih pro- je uredbom vlade Savezne Republike Jugoslavije osnovan stora. a koje se u radiklane stranke i vođa četničkog pokreta. Dobrica Ćosić. to je uticaj aktuelnih interesa u njenom politike. Svetog Save – organizuje okrugli sto: Memorijalni centar “Josip Broz Tito” prvog srpskog arhiepiskopa i Slobodana Miloševića – pred- – Kako dalje? na kome je raspravljano o programskoj tran. 1992. Od početka 90-ih simboli soci- “Josip Broz Tito” vraćaju na upravljanje Skupštini grada. 1996. jul” u okviru Memorijalnog centra zacija Srbije bila je stihijska. a ponajmanje želje za muzealizacijom Jugoslavije i posredovanju snažniji” (Kuljić 2003: 97-116). pet godina nakon njenog raspada u najkrvavijem ratu u promenio se i odnos prema Titu i njegovom nasleđu u kul. snažno su uticali na grada Beograda koji nije imao svoju zgradu pa i osnivanju promenu percepcije njegovog lika. Evropi u drugoj polovini dvadesetog veka bilo je isključivo turi sećanja. a jalizma su postepeno.) je imao ambiva- Republike Jugoslavije. fotografije Josipa Broza skinute su sa zidova put pominje ideja o osnivanju Muzeja istorije Jugoslavije koji kancelarija i fabričkih hala. Titovo ime uklanjano je iz Muzeja podaništva (Prodanović 1998: 35-77).

Muzej istorije Jugoslavije od kada stavljajući sebe kao oslobodioce od komunizma2 i onoga što ponovo ima prostor za izlaganje i status ustanove kulture je 1990-ih predstavljala Socijalistička partija Srbije. Sa protokom vremena postala je višeznačna i van nadležnosti Ministarstva kulture ili bilo kog drugog promenio joj se hegemoni smisao. a ne orga- njem prethodnog. razvijanju budućih stalnih postavki o istoriji Jugoslavije od nika i spomenika. nekadašnje Jugoslavije. Razlozi posto- poslednji evropski komunista da se ne bi dovodio u pitanje janja istih zbirki se menjaju i muzejski predmeti dobijaju njegov nacionalizam koji nije nestao njegovim odlaskom novo značenje u kontekstu kulture sećanja i jugonostalgije. zakona.” (Kuljić 2011: 149-150) Ne hodočaste više samo stari kojom je utvrđeno da MIJ postaje organizacija države Srbije borci. sada građana novih nacionalnih država 2 Zoran Đinđić. godine radi se na stičkog. rije i popularne kulture SFRJ. prvi demokratski izabran gradonačelnik nakon pobede opozicije na lokalnim izborima. praznika.000 posetilaca godišnje obiđe Muzej istorije Jugoslavije. Milošević je u javnosti predstavljan kao 1918. Panić . “Kuća cveća ima drugačiji smisao muzej je u konfuziji i funkcioniše u okviru saveznih organa.. godine. godine. i 2010. Šta je to šta uzrokuje pojavu ponovnog interesovanja za Tita i socijalističku Jugoslaviju? Kada se fokus usmeri na sećanja bivših Jugoslovena. objektima Kuća cveća i Stari muzej na upravljanju i kori- pa tako na periferiji Beograda i danas postoji dvanaest ulica šćenju i sa pravom korišćenja izložbenog prostora Muzej i jedan trg koji su dobili ime po Titu. godine i umesto nje postavlja dvoglavog orla. Obići Kuću cveća 1980- ministarstva. sa političke scene s obzirom na to da su njegov nacionalni Neophodno je naglasiti da promena koja nastupa nakon program delile i mnoge stranke nove vlasti (Stojanović 2010: 2000-ih. nova vlast vrši još veći zaokret pred. godine. a od 2009. Društva u tranziciji traže svoj novi identitet revidira. Nakon pada režima “25. godine i o Josipu Brozu Titu. od njenih posetilaca. maj” koji je Skupština grada vratila Muzeju istorije Slobodana Miloševića. što se počinje da se profiliše u skladu sa svojom novom ulogom ogleda u izjednačavanju četničkog pokreta sa partizanskim i organizuje brojne izložbe i programe sa temama iz isto- pred zakonom i njegove afirmacije u javnosti kao antifaši.. kada Kuća cveća ponovo postaje turistička atrakcija 17). ali i sve veći broj stranih turista3. dolazi odozdo (bottom-up). Jugoslavije 2000. nizovano od strane države ili kao proizvod kulturne politike U skladu sa ovom konfuznom situacijom u društvu i Ministarstva kulture. februara 1997. 1980. Odlukom vlade Republike Srbije. ali i promeni naziva ulica. MIJ je ponovo osnovan kao ustanova u oblasti kulture s Često je Titovo ime pomerano iz glavnih ulica na periferiju. udžbe. 3 Preko 100. do 1991. dolazi veliki broj mladih iz svih država naslednica u nadležnosti Ministarstva za lokalnu samoupravu. kao simbolički činlično skida zvezdu petokraku sa Skupštine grada 21. kada je Narodna skupština Republike Srbije a danas je poseta istom mestu više protest protiv aktuelnog donela Odluku o prihvatanju sporazuma država članica režima. kao samostalna savezna organizacija do aprila ih značilo je demonstrirati lojalnost postojećem režimu SKJ. 2003.zadržali nazive ulica i trgova sa imenom Josipa Broza. U novembru 2007. 334 335 A.

jer je ona predstavljala najbolji period njihovog života. a nekada sasvim različite uzroke no ne i manje važno kao specifičan vid rekonstrukcije. Navedeno prema: Repe. zavisno od unutrašnjeg konteksta. odnosno recep. Revija Mladina je na pitanje “Da li je podrške.7%. 65. kao negativnu 7. U svakoj od država nastalih raspadom tako retko označen i kao najznačajnija i najpozitivnija isto. a 8. U anketi Hrtvatske radio televizije 1997. Čak Na koji način jugoslovensko iskustvo danas vide gene- 19% je Tita označilo kao najznačajniju ličnost u istoriji Srbije. Ali izvan ovih teorijskih okvira. Institut za noviju istoriju. od idealizo- ličnošću u istoriji sveta. Boškovića sa 8%. Dobijeni su vrlo zanimljivi rezultati po kojima čak 82% godinu dana kasnije. odmah posle Nikole Tesle (21%). ocenilo 79. a tačan datum je navelo 47% građana.8%. prošlost deluje stabilno. kao pozitivnu ličnost 2001. Ruđera danas. Tito za vas bio pozitivna ili negativna ličnost?” 1995. godine Tita a kako generacije koje se socijalizma mogu sećati samo je kao veoma pozitivnu ličnost ocenilo oko 18% ispitanika. “slavnija pozadina za sadašnjost koja nema iz socio-kulturološke vizure. U: Olga Manojlović Pintar ljudska prava sproveo je ispitivanje mišljenja građana Srbije (urednica). a iza njih je Isus Hrist (5%). 4 Prema ispitivanju mišljenja građana Srbije. vanog državnika do pop-ikone. godini čak i među desničarima (Velikonja 2010: 131-146).2%. jugonostalgija se javlja kod veoma različitih grupa. godine dobila odgovor: pozitivna 67. postjugoslovenskim generacijama.9%. U peri- pokazalo je 81. Tito izranja kao centralna nostalgičan odnos prema Titovoj ličnosti i nasleđu titoizma istorijska ličnost u brojnim anketama koje se sprovode. Miroslava Krleže sa 6. a sa “ne odu od 19. centar za ljudska prava obavila agencija IPSOS Strategic Marketing u martu 2010. U anketi Jutarnjeg lista.6% preko pamćenja posrednika? Bez državne ili institucionalne pozitivno. Jugoslavije moguće je. a istovremeno i vizija boljeg i pravednijeg društva.6% negativnih. 18 godina sa ciljem istraživanja istorijske svesti u Srbiji. na pitanje ko je najveća ličnost u hrvatskoj istoriji opet je pobedio Tito sa 26. Godine 2003. Kada je sadašnjost teška i neizvesna. Nalazimo je među godine – pozitivna 63. 2011: Slovenci i Tito u prošlosti i danas. Beograd. negativna 10. kojim je imenovao novim sadržajem upotpunje nekadašnji kult ličnosti. a skoro 70% građana žali što se Jugoslavija raspala. godine 70% anketiranih smatralo je Broza za “velikog državnika”. ispred Tesle sa 20. Arhiv na reprezentativnom uzorku od 1086 građana starijih od Jugoslavije.3% anketiranih. koje je za Beogradski Tito se u njoj fokusira kao središnja ličnost novije prošlosti. Trećeplasirani je Adolf Hitler (8%). skih. Ona je i jedan oblik mita o zlatnom dobu koji uveo je u upotrebu pojam titostalgija. negativna 10% i ne znam 22. Tito je izabran za “najznačajnijeg Hrvata smatra da se bolje živelo u socijalističkoj Jugoslaviji nego tisućljeta”. 10. U jednoj od najreprezentativnijih anketa slovenačkog javnog mnjenja Fakulteta društvenih nauka u Ljubljani.na prostoru jugoistočne Evrope.4% negativno. Merenje u 2007. ne (Velikonja 2010).4% pozitivnih ocena. Panić .4%. Titostalgija je poruka savre- cije Titove ličnosti u pokušaju da se fenomen rekonstruiše menom trenutku.6% i Tuđmana sa 4. marta 2010. 10% populacije smatra Tita najznačajnijom javljajući se u njenom sadržaju raznim formama. u dijaspori. Godinu smrti racije čije su uspomene usidrene u socijalističkoj Jugoslaviji Josipa Broza zna 83%. godine Beogradski centar za znam” odgovorilo je 8% upitanih. 270-271.4%.2% a sa “ne znam” odgovorilo je 13. Ono što je manje vidljivo. godine. Tito – viđenja i tumačenja.4%. političkih i ekonomskih. 1998. rijska ličnost sa ovih prostora4. jesu nastanka ove titostalgije: od ličnih i emotivnih do sistem- naučni radovi koji se bave studijama imidža. a većina građana Srbije ga pamti kao velikog državnika (64%). prepoznati nekada slične. 336 337 A. Kulturolog Mitja Velikonja šta da slavi”. 1995.8% i ne znam 25. titostalgija je i izraz protesta i bunta. sa raznim ambicijama i potencijalima. do 29. Božo. Tita je mladima.5%.

rediteljke Mine Đukić (2010): “Moj jedan primer. “Kao mlad čovek formirao sa velikim regionalnim razlikama (razvijeni sever i zaostali sam porodicu. o AVNOJ-u. trolisala Partija. želja. Panić . Stvarno sa voljom smo dolazili. uvek tome daju pežorativni prizvuk. ti koji tako govore. godine u MIJ: “Kada danas govorimo ne može svesti u celini na totalitarizam. tički nepodobna u današnjim okolnostima5. nja Aleksandara Krausa. kako se to obično kaže. neko će možda pomisliti da mi to radimo kao alizovati socijalizam. Jugoslavija je bila idealna zemlja ili bar bolja od bilo koje postjugoslovenske države. da uspemo da imamo svoje vozilo. svi radimo u fabrici automobila i putujemo 15 km daleko od grada. “To je bio veliki fizički napor.”. preuzete iz blemima koje je npr. Sreći nije bilo kraja vana da bi bila spremna da odlučuje. ali je postojala da stvori modernu radničku klasu koja je dovoljno obrazo. kao što je i ekonomija bila između central.” Istina je da je poredeći sa emotivnog odnosa prema prošlosti navešćemo deo izlaga- današnjim stanjem u društvu u kome vlada divlji kapitali. predsednika Saveza antifašista zam Jugoslavija bila demokratska zemlja u kojoj je radnička Srbije na svečanoj akademiji u čast 70-e godišnjice Drugog klasa imala prava koja danas nema. tako da je život do početka 90-ih išao jednom uzlaznom putanjom. ovde i sada se ne radi ni o kakvoj nostalgiji. Takva osoba sklona je mitologizacijama i ne želi da se suoči sa pro. odlučivanja jer su svi učestvovali u donošenju odluka. radnik nije mogao biti zasedanja AVNOJ-a i Dana Republike.” 338 339 A. – između činjenice da je to bio jednopartijski sistem i činje. po običaju. volja. a sve to u državi koja nije imala da je “jugonostalgija kao specifična konfiguracija afekta tradiciju političke kulture. Ipak. nosilo sa sobom. novembra 2013. 5 Izjave radnika u fabrici automobila rođenih 1950-ih. Kao nice da je postojala direktna demokartija na najnižem nivou da je nešto loše biti nostalgičan.a osećaj nesigurnosti dodatno ulepšava i romantizuje tu da ne podeli sav prihod na plate već da uloži u preduzeće prošlost. jug sa još uvek plemenskom strukturom društva) trebalo je pravio sam kuću. ali ne treba ni ide.” noplanske po uzoru na sovjetski model i tržišne po uzoru na Graditelji Jugoslavije ne mogu da prihvate da u toj Zapad (Kuljić 2011: 103). Tanja Petrović (Petrović 2012: 191) insistira na tome kako se ono ne bi urušilo.”. kratka autobiografija. Kao primer njima o sadašnjosti i budućnosti. ide na odmor svake godine. što je postigla i značila i u svetu i za svoje građane. ali Kome normalnom ne bi bilo žao onako divne zemlje i svega nije bilo mnogo demokartije na višim nivoima jer je sve kon. mogao besplatno da se leči i bez većih odricanja osećajući da brisanjem socijalističkog nasleđa brišu i sebe. samoupravljanje. Nerazvijena agrarna zemlja muž. koju su Društvo za otpušten bez odluke radničkog saveta jer u to vreme to nije istinu o NOB i Jugoslaviji i Savez antifašista Srbije održali mogla biti odluka isključivo direktora. dato ovde samo kao filma Yugo. sasvim je prirodno da gra- i emocija produktivna analitička kategorija i važan način đani žele pravo na svoja sećanja ma koliko ona bila poli- mobilizacije socijalističkog nasleđa u političkim pregovara. Samoupravljanje se 29. pogotovu na Jugoslaviju. nakon čega se zaposlio i od države onda kada je niko ne napada) oni brane sopstvenu prošlost dobio stan. Istina je. Ipak. Iz perspektive nekoga ko je imao zemlji nije sve bilo idealno jer braneći Jugoslaviju (čak i besplatno školovanje. dovoljno samosvesna kada smo to uradili i kada je počela proizvodnja Yuga. negde između nekakvi jugonostalgičari. u međuvremenu se rodilo dvoje dece u mojoj porodici. moj zet. I pri tome.

Ne državničkog ugleda u svetu. a time i na njih same jer sebe doživljavaju do 24. ma koliko se trudili.” (Kosić 2011: 385-393). harizmatski igrač.” Kuljić kaže. godine. “ne naročito” ili “malo” (čak 87%). neraspoloženje) prema Titovoj lič. Arhiva i akcentovanje problema i da samo kroz dijalog. To vreme neće moći da Posetioci MIJ sve češće su i pripadnici nove. za razliku od ostalih delova zemlje koji su bili dugo se Titovo doba naučno rasvetli. koja socijalizam rije Srbije piše: “Sadržaj pojmova “viđenje” i “tumačenje” ne nosi u iskustvu. 21. borac titulama. Panić . godine povodom 120. tzv. niti je u duhu časne naučne etike. koja NOB. Na koricama je sedam Titovih portreta iz i stabilnu prošlost. vladar sa bečkim šlifom. već ga posredno prima kao autoritarnu nije objašnjenje. 2003: izložbe Jugoslavija: od početka do kraja u Muzeju 25. do 97-116). iako je najskorije završila školu smatra da istoriju poznaje stranih sponzora pa i aktuelne vlasti. došlo je do otvaranja sporne uvučeni u međunacionalne sukobe (Kuljić. vešt balanser između blokova. nosti i socijalizmu. godišnjice rođe. a ipak se u njihovim prilozima oseća vidna doza jer mu je majka bila Javoršek).und Südosteuropaforschung iz nost. ćeni monarh. socijalizma). veka. do 9.” I dalje: “Nakon izvođenja Slovenije i otuda što se sećanje na njega u dovoljnoj meri ovog međunarodnog skupa pod motom da je došlo vreme da ohladilo. Tito je definitivno pozitivna figura u očima mladih neprimerene naučnoj raspravi. Tako dođe do istorijske istine i zrelog odnosa prema prošlosti kao Branko Kosić piše: “Vreme Tita i njegovih savremenika konstitutivnog elementa izgradnje svakog društva. istorija će pisati zlatnim slovima. najveće predrasude pokazali najmlađi ispitanici između 18 i zuje da se radio o obuhvatnijem i dugoročnijem osporavanju 29 godina. poslednji Habzburg. maja 2010. prosve- animoznosti (odbojnost. Todor. u Srbiji i BiH se Titovo doba zna se po kom kriterijumu i projektu su birani učesnici. interpretacije u organizaciji Instituta za noviju istoriju Srbije. maja 2012. nekorektno isečenih i suženih po visini. 94% pamti po stabilnoj socijalnoj situaciji i odsustvu sukoba. Naslov (tematika) protiv Staljina. maj. uvažavanje drugog i prihvatanje drugosti može da se Regensburga jer se ne slažu sa istorijskim narativom. Goli otok i dr. a učesnika skupa je rođeno u SFRJ i ovde se školovalo (deca u očima mnogih Slovenaca danas je Tito (polu-Slovenac.Kao dobar primer za to poslužiće nam Društvo za istinu Svako imalo drugačije mišljenje negiraju i shvataju kao napad o NOB i Jugoslaviji koje je organizvalo okrugli sto od 22. na Jugoslaviju. idejno rešenje korica kao ilustracije su neobične i puta. dok samo 1% pripadnika 340 341 A.. kao njene tvorce koji nabolje znaju istinu o Jugoslaviji (na nja Josipa Broza Tita na kome su se bavili kritikovanjem šta i naziv udruženja upućuje) ne shvatajući da takve mito- međunarodnog naučnog skupa Tito: viđenja i tumačenja. godine nauci bogatstvo jer nude različite perspektive. SFRJ i Tita i to pod pokroviteljstvom ino. U Hrvatskoj Tita pamte zbog velikog raznih vremena. multivokal- Jugoslavije i Instituta für Ost. Već pomenuto istraživanje pokazuje da su u Srbiji prikazivanja filmova Kino komunisto. što uka. kako prekroje nikakvi novi krojači istorije. e-mail generacije koja se formira početkom Kritikujući izgled i dizajn Zbornika Instituta za noviju isto. logizacije otežavaju istraživanja i da su različita viđenja u održanog u Arhivu Jugoslavije od 7. socijalizma. guru Trećeg rasprave. ili generacije poznih patriota. dakle generacija rođena posle 1981. što nije obeležje naučnih istraživača sa garant mira i jedinstva mnogonacionalne države.

Neojugonostalgija kod mladih nije pisanja ovog rada obavila sam razgovore sa pripadnicima samo pomodni retro stil. antinacionalističku. što znači da vi niste isto. san o normalnoj. U zemlji u kojoj razmerama. 33% ne može da proceni kakva će im biti budućnost. godine u Ateljeu 212. Tako zapamćena more8. Za potrebe noj i oduzetoj budućnosti. želje- deo ličnosti mnogo duže nego naučena u školi. Je l tako? On jednom godišnje farba jaja. ali U polarizovanom društvu opredeliti se za SFRJ kao pro- Jugoslaviju vide kao važan konstitutivni element u vizijama gresivnu. državu nasuprot nacionalističkim. etničkog čišćenja. on jede Vladan Đurković6 kaže da mu je namera bila da mladima svinjetinu ti ne jedeš. godina. lističkoj sadašnjosti i evropskoj budućnosti. znači odbaciti logiku nacionalizma.. tradicionalnim i patrijarhalnim društvima država naslednica solidarnosti. U socijalističkoj prošlosti su prepoznali univer. antifašističku. koriste je da bi tvima koji su rasli sa ratovima i raspadom bivše države o iritirali korumpirani sistem u kome žive.” kaže u predstavi Lepi Pišonji i Žugi savetujući ih gde da idu na more jer “Na 6 Razgovor sa Vladanom Đurkovićem. retrogradnim. 44% srednjoškolaca nije nikada putovalo u neku stranu rišta Dadov “Balada o Pišonji i Žugi” po tekstu Vladimira zemlju.ove generacije misli da “veoma mnogo” poznaje istoriju. društvenih mreža. ja za Sarajevo. podsetili na pra- kojoj znaju samo iz priča starijih.” 342 343 A.. To je zakon. pripad. filmova. sa svojih nepunih 18 slike koju o prošlosti stiču putem medija. po tekstu Vladimira Đurdjevića u režiji Žuge predstavio kao prijateljstvo između Srbina i Muslimana Vladana Đurkovića. 8 “Dubrovnik.2014. ona je takođe poruka postsocija- generacije rođene ili odrasle u postjugoslovenskim druš.” Predstava prebacio u 1990-e. Baščaršiji imaš manje Sarajlija nego na Makarskoj rivijeri. marta 2012. svesni su da to nije bilo idealno društvo.” Pišonja: “Normalno da nismo jer razbije predrasude o nacijama zbog čega je radnju predstave on navija za Želju. nismo isto?” Murga: “Pa niste.01. Vas dvojica niste isto. zalne vrednosti kojih danas nema poput socijalne pravde. 45. kosmopolitsku budućnosti. imaju samo jedan cilj – da odu u Dubrovnik na kompjuterskih igrica. Odličan primer je predstava omladinskog pozo. navedene grupe. pa i turbofolk muziku. premijerno izvedena 7. koja je nastala po 27% mladih je učestvovalo u nekom vidu nasilja više od dva motivima pesama “Balada o Pišonji i Žugi” i “Pišonja i Žuga puta za protekla dva meseca. ali ipak kažu da svako ima vednije društvo kakvo žele i socijalne i ekonomske tekovine svoju priču koja ga vezuje za SFRJ. zaostalim. Na svjetu ljepši grad ne’š vid’ti. literature. Đurđevića u režiji Vladana Đurkovića. Za razliku od prethodno socijalističkog sistema koje su im kao generaciji oduzete.” nicu da su svi rođeni krajem 1980-ih i početkom 1990-ih. nika međunarodno priznate države koja je važna u svetskim ruralni mentalitet. kojima stariji nameću da su različiti7 iako oni to ne vide i Oni prošlost percipiraju mnogo više preko porodičnih priča i kao i pravi Pišonja i Žuga iz pesme. a to nikad neće biti isto. Dubrovnik je i samom reditelju simbol jer je u njemu prošlost kroz okruženje i svakodnevicu ostaje konstitutivni prohodao i nikad više nije tamo bio. doživljaja sebe kao društvenog aktera. vođen 11. ti ne farbaš. Panić . a prijateljstvo glavnih likova Pišonje i “Balada o Pišonji i Žugi”.8% mladih slobodno vreme u paklu droge” kultnog benda 80-ih “Zabranjeno pušenje” koji su slušali roditelji aktera predstave s obzirom na činje- 7 Murga: “Samo tu ima još jedan problem. PIŠONJA: “Kako to misliš. rata.

budimo iskreni i pored ličnih afiniteta. “Dan Republike – praznik koji su svi nekada 9 Podaci preuzeti iz autorskog projekta Kokana Mladenovića rado slavili”. Muzička grupa Zabranjeno pušenje. jer istoj televiziji. kontekstualan je zasedanja AVNOJ-a u Titovom Jajcu. ono ne postoji. Apostolovski. docent na ne znaju u čemu učestvuju. Povod je opet bio obeležavanje Dana Republike. nije znao da kaže šta se dogodilo toga dana 1941. čiji spot za pesmu Dan zan ili šizofren. kolektivno pamćenje i individualna sećanja. partizana na proslavi 29. godine okrugle. ne Odžaci dobili su nastup kulturno-umetničkih društava i pružaju ni daleko kvalitetnije urađeni filmski spektakli iz kuvanje pasulja u kotliću uz kuvano vino. pa tako Milena Tomić (11). pionirke. februara 2013. a organizuju se i bizarne “Slučajevi/Lost in Serbia”. Iako se često može čuti da je zvanični diskurs nove države ne uspevaju da ožive nove nacionalne praznike. Ne može se tvrditi da su u koliziji zvanične Republike na web sajtu You Tube ima skoro pola miliona interpretacije istorije i privatna tumačenja prošlosti građana prikaza. oktobra 2013.provodi uz televizor. iako učesnici 10 Poražavajući je podatak koji iznosi dr Jovo Bakić. godine. Razgovor “partizanka” Anita Matejić “Nisam ja kriva što ne znam mnogo o sa Jovom Bakićem. kome se bar deklarativno teži kao 11 A. kolaboracionisti se rehabili- prošlost koja u sebi sadrži više budućnosti nego sadašnjica. premijerno izvedenog 27. građani i seljaci dođu u identitetima.” 344 345 A. novembra koncert Srbije. marginalizovan je u javnom potpuno bezvredno. vođen 23. radni ljudi. a njena vršnjakinja. storu srećemo različita podsećanja11 na dan kada je stvorena Sutjeske i drugih partizanskih filmova koji se prikazuju na država čijeg praznika se mnogi sećaju sa nostalgijom. 29. godine srpski nosti. novembra u Požarevcu. U medijskom pro- vremena SFRJ sa stranim glumcima poput Bitke na Neretvi. pionirka iz Odeljenju za sociologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Ne čudi ni što su najmlađi ispitanici između 18 i 29 premijer Dačić poručio da je to još jedan oproštaj od Titove godina zbunjeni po pitanju fašizma i antifašizma i ne znaju epohe i podsećanje na borbu protiv fašizma i zajednički ko je bio najzaslužniji za pobedu u Drugom svetskom ratu. Odnos prema ali 2013.2013. sedamdesete godišnjice drugog socijalističkoj prošlosti nije jednoznačan.12.9 nije neobično što socijalizam vide kao diskursu i potisnut u drugi plan. godine komemoracijske prakse poput izbora za najlepšu partizanku i u Omladinskom pozorištu Dadov. prva pratilja lepotice. Broz. novembar 2013. da na Kragujevca. partizanima. kad u Beogradu. udovice Josipa Broza 26. kaže: “Mislim da je Tito bio vođa partizana. marta niko od studenata sociologije ko su bili partizani”. a ko je bi saradnik okupatora 10 kada na Radio-televiziji Ista stranka zvanično započinje predizbornu kampanju na Srbije kao javnom servisu gledaju kontroverznu seriju Ravna nekadašnji državni praznik. da bi na sahrani Jovanke može se reći čak da je za njih to izgubljena vizija buduć. ali ne znam predavanju koje je održao 27. a u pozivu je stajalo i po potrebi se menja kako bi odgovarao našim današnjim da svi pioniri. novembra i gora koja pristrasno prikazuje istorijske događaje i ne pruža kao poklon od Socijalističke partije Srbije građani opštine realnu sliku koju. već tradicionalno održava baš 29. tuju i njihovi postupci opravdavaju. život jugoslovenskih naroda kojeg se danas mnogi odriču. Antifašizam. Politika. nema više toga u udžbenicima. zvaničnog tumačenja nema. Dan Republike 29. a svaki deseti srednjoškolac se oseća temeljnoj evropskoj vrednosti. najbliže se može opisati kao konfu. Panić . u Srbiji revizionistički.

jer se oko nje u međuvremenu konstru. Nema ni šanse da ta navodno mrtva Jugoslavije. Novosti iz prošlosti. Iste večeri u Beogradskoj filharmoniji održan je kao i odricanje od emancipatorskih praksi. Mitja 2012. U: Zbornik radova sa Okruglog stola o Josipu Brozu Titu. raspala. Republike. Kuljić. 385-393. U: Vojin društva nasuprot onih koji negiraju jugoslovensko/socijali. Dan koje su se desile u jugoslovenskom socijalističkom društvu. Možemo zaključiti da “u državama na tlu bivše SFRJ Beograd: Čigoja štampa ta zemlja.” (Perica i Velikonja 2012: 8). boljem juče (Velikona 2010: 139-140) produbljujući svest o Beograd: Kulturni centar Beograda i Clio. Jovana Komnenović (Eds). nost zemalja nasljednica Jugoslavije 1943-2013. razvijenijeg i modernijeg Stojanović. zasedanja AVNOJ-a uz podršku opštine Jajce održava mani- Kuljić. Dimitrijević (urednik). Zagrebačke i Slovenačke filharmo- nije. br. Sećanje na Titoizam: između diktata i otpora. U Jajcu se u organizaciji Muzeja Drugog za noviju istoriju Srbije. kakva je bila njihova prethodnica u zlatno doba. Kuljić. 13-31. irala mitologija. U: Marija festacija Dani AVNOJ-a. Raumschiff Jugoslawien – Die mjenama i u društvu i u ljudskim glavama. To je mnogo opasnije jer znači odricanje od ljudska prava. 83-106. U: Irina Subotić (urednica). mogućnosti postojanja pravednijeg. Beograd: Beogradski centar za ljudska prava. Novosti iz prošlosti. 2. Vjekoslav i Velikonja. mitologije. Branko 2013: O viđenju i tumačenju Tita u Zborniku Instituta Ivana Fijolića. sećanja i razloge za budućnosti u postjugoslovenskim društvima. (Ne)popularna kultura sećanja hrvatskog vajara Kosić. antifašizma i prvi koncert iz ciklusa Pika-Točka-Tačka koji je pokrenut pre svih onih neospornih uspeha te zemlje poput modernizacije i nekoliko godina sa ciljem da se obnovi saradnja filharmonija industrijalizacije i povratak na duboko patrijarhalni model. Svaka gene- Petrović. a u Muzeju istorije Literatura: Jugoslavije je na nekadašnji Dan Republike otvorena izložba NEO N. okrugli 70.Institut za sociološka istraživanja. Beograd: Fabrika knjiga njihovo postojanje. slavenske tvorevine s mukom trude postati legitimne nacije Berlin: Agrobooks. Todor 2011. Jugonostalgija sadrži mnoge optimističke Perica. Crne Gore i Filozofski fakultet . Zagrebačko kazalište mladih gostovalo je te večeri u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Sociologija. zajedno s grupom modernizacijskog iskoraka i svih promena u kvalitetu života Zabranjeno pušenje obeleže taj veliki. Beograd: Biblioteka XX vek mene kao rezultat čežnje za boljim sutra koji je zasnovan na Prodanović. Nebeska Jugoslavija: inter- i emancipatorske stavove i može biti poziv na društvene pro. Tanja 2012: Yuropa: Jugoslovensko nasleđe i politike racija ima svoje simbole. Drugog svetskog rata u kome je nastala i ratova u kojima se SFRJ ikada umre. Dubravka 2010: U ogledalu “drugih”. Panić . Beograd: Društvo za istinu o NOB i Jugoslaviji. 346 347 A. Mileta 1998: Geniusloci ili o umetnosti i pokornosti. Todor 2011: Yugoslav Workers’ Self-Menagment. akcija političkih mitologija i pop-kulture.B. Sociološko udruženje Srbije i i dvodnevni naučni skup Drugo zasedanje AVNOJ-a i držav. 97-116. Beograd: Beogradski centar za stičko iskustvo. QuadrofoliumPretense / Detelina sa četiri lista. recimo od Manojlović Pintar.O. dok se postjugo- Aufhebungder Zeit // Spaceship Yugoslavia – The Suspension of Time. iako ‘živa pokopana’.SKC i na adekvatan način uz pesmu i šalu. 35-77. Todor 2003: Tito u novom srpskom poretku sećanja. U: Naoim iHenning. u regionu: Beogradske. U: Vojin Dimitrijević (urednik). ipak i dalje sudjeluje u pro. a ove godine je manifestaciju pratio Babović (urednica). 45. Olga 2010: Rat i nemir – o viđenjima socijalističke 1950-ih do 1970-ih.  vol.

1 Former World War Two monument at the bridge over the River Lika photo by Vjeran Pavlaković converted into a restaurant sign. fotografija: Vjeran Pavlaković 386 387 V. pretvoren u reklamu za restoran. fotografija: Vjeran Pavlaković Like. ispred Županijskog suda u Gospiću. Pavlaković . 2 Monument to fallen Croatian soldiers and civilians in the Homeland War in front of the county courthouse in Gospić. photo by Vjeran Pavlaković 2 Spomenik hrvatskim vojnicima i civilima poginulim u Domovinskom 1 Bivši spomenik Narodno-oslobodilačkoj borbi na mostu preko rijeke ratu.

destroyed in 1991. photo by Vjeran Pavlaković. fotografija: Vjeran Pavlaković 3 Monument at Šaranova jama near the site of the Jadovno camp (erected in 1988. Srb. restored in 2011). godine. fotografija: Vjeran Pavlaković 388 389 V. uništen 1991. 2009. godine). photo by Vjeran Pavlaković 3 Spomenik u Šaranovoj jami u blizini mjesta na kojem se nalazio koncentracijski logor Jadovno (podignut 1988. te obnovljen 2011.. 4 Devastated monument in Srb in 2009. Pavlaković . 4 Uništeni spomenik..

Puške predstavljaju ljude iz mjesta poginule u redovima partizana. Pavlaković . 6 Monument in the shape of fifty-seven rifles at the entrance of Srb representing locals who died fighting in Partisan ranks. 1941. fotografija: Vjeran Pavlaković 5 Monument dedicated to the 27 July 1941 uprising in Srb designed by Vanja Radauš (erected in 1950. photo by Vjeran Pavlaković 5 Spomenik posvećen ustanku u Srbu (27.). restored in 2010).. obnovljen 2010. destroyed in 1995. autor Vanja Radauš (podignut 1950. photo by Vjeran Pavlaković 6 Spomenik u obliku pedeset sedam pušaka na ulazu u Srb. fotografija: Vjeran Pavlaković 390 391 V. uništen 1995.. godine). 6.

photo by Vjeran Pavlaković. photo by Vjeran Pavlaković 8 Perušić. near Donji Lapac. Pavlaković . kraj Donjeg Lapca. 7 Damaged monument in Mazin. 8 Intact monument to fallen Partisans and Spanish Civil War volunteers in Perušić. fotografija: Vjeran Pavlaković 7 Oštećeni spomenik u Mazinu. neoštećen spomenik palim partizanima i dobrovoljcima u Španjolskom građanskom ratu. fotografija: Vjeran Pavlaković 392 393 V.

Pavlaković doktorirao je na Sveučilištu Washington u SAD-u. Filozofski fakultet u Rijeci.. photo by Vjeran Pavlaković Vjeran Pavlaković 1 9 Spomen dom u Divoselu. dr. Pavlaković . a danas je pročelnik Odsjeka za kulturalne studije. fotografija: Vjeran Pavlaković 1 Prof. Dizanje u zrak bratstva i jedinstva: sudbina kulturnoga naslijeđa Drugoga svjetskog rata u Lici 9 Memorial center (spomen dom) in Divoselo that was destroyed by the Croatian Army during Operation Medak Pocket in 1993. 1993. uništen od strane Hrvatske vojske tijekom operacije Medački džep. 394 395 V.

ali nisu bile pojedinačnim nacionalnim identitetima da se razvijaju u središte komemorativnih događaja.). Jedan od ključnih elemenata toga narativa. S su doživljavali kao očitu namjeru kojoj je cilj bio slabljenje obzirom da je jednopartijski sustav uspostavljen od strane srpske nacije. Ustaške vođe. do 1945. Odnosi Hrvata i Srba bili su posebno osjetljivi Komunističke partije Jugoslavije (KPJ. se usredotočila na međusobno krvoproliće. Talijana i Nijemaca utkane su u narativ. politika sjećanja se nakon 1945. preimenovane u u Lici. na njih opstalo u privatnoj sferi. koji je vrlo brzo bio ukomponiran u sve segmente društva što je često rezultiralo zatvaranjem ili čak pogubljenjem nakon rata. bio je moto “bratstvo i jedinstvo”. zajedno s lokalnim udrugama. Hrvati su bili razdraženi pokrenuo je veliki projekt obnove i modernizacije u okviru beogradskim pokušajima centralizacije i ostavštinom veliko- društvene revolucije. ali je na svaki percipirani znak moraciju žrtava partizana i onih koji su poginuli boreći se u nacionalizma ili protuvladinoga neslaganja odgovarao repre. Pod motom bratstva i jedinstva režim je dopuštao četnika. iako je kolektivno sjećanje sivnim mjerama.2 Umjesto da nedužnih civila. godine. temeljio svoj legitimitet na pobjedi postrojbe počinile su ogromne zločine nad srpskim civilima partizanskog pokreta otpora. Fizički spomenici. kao (Zagreb: Srednja europa. Hrvatima za koje se sumnjalo da su surađivali s okupatorom. kolaboracionističkim jedinicama. kao i poslijeratnom represijom stven jugoslavenski identitet.Nakon sveopćega razaranja i međuetničkoga nasilja u U socijalističkoj su Hrvatskoj međuetnički odnosi Drugome svjetskom ratu socijalistički režim u Jugoslaviji Hrvata i Srba bili posebno osjetljivi.-1960. Pavlaković . 2012. kao i radikalne nacionalističke protiv Katoličke Crkve i ubijanjima poput onoga u Bleiburgu. i predmeti sjećanja. godine) i njezina ratnog zbog prirode nasilja tijekom Drugoga svjetskog rata. službena ver. rom na federalnu strukturu socijalističke Jugoslavije koju blikama koja je ipak bila pod vladavinom jedne Partije. pokušaje istrebljenja od 1941. unutar tih parametara stvorile pejzaž sjećanja bratstva i jedinstva diljem Like od 1945. na početku rata. Politika povijesti u Jugoslaviji 1945. skoga nacionalnog identiteta. Stoga je uspješan prijenos herojskoga narativa antifaši- zija prošlosti naglašavala je ujedinjenu borbu svih naroda stičkoga otpora bio ključan za obnovu međuetničkoga povje- Jugoslavije protiv stranoga okupatora i domaćih kolabora. Josipa Broza Tita. nova politička elita radila kim pokušajem genocida za vrijeme rata i podjelama s obzi- je na stvaranju federalne države sa sve autonomnijim repu. raspada Jugoslavije 1991. godine do 2 Snježana Koren. nisu bili samo ideološki pokazatelji 396 397 V. ne samo zbog dugotrajnih povijesnih razloga. Odbacujući pokušaje Kraljevine srpske ideologije kojoj je jedan od ciljeva bio brisanje hrvat- Jugoslavije da u vremenu između dvaju ratova stvori jedin. cionista. već i Savez komunista Jugoslavija 1952. Režim je zabranio kome- svakoj od šest republika. godine (naročito Hrvatski su Srbi u međuvremenu bili traumatizirani ustaš- ustaškoga i četničkoga pokreta). dok su prerevni komunisti (ponekad uz godine jako oslanjala na očuvanje monopola nad partijskim potporu lokalnoga srpskog stanovništva) vršili odmazdu nad narativom rata. renja u Lici i diljem cijele Hrvatske. 312 – 313. Civilne žrtve ustaša. Državne su vlasti. str.

Ali upravo je ta izdržlji- vost Ličana pretvorila i Hrvate i Srbe u najodanije suborce i ljute neprijatelje tijekom sukoba koji su se širili selima i 3 Marija-Vica Balen. Odnosi Srba i Hrvata nesumnjivo su okarakterizirali skih Srba. Ovaj tekst predstavlja uvodni pregled ljeća pridonijela zaoštravanju nacionalističkih stereotipa: stvaranja i transformacije kulturne baštine Drugoga svjetskog Od Hrvata si mogao čuti optužbe da su Srbi “uvijek rata u Lici za vrijeme socijalizma (1945. – 1995. Srbi su. povijest Like u 20. – 1991. Hrvatski rat za nezavisnot (ili nih Srba u Lici počele su s “podijeli pa vladaj” politikom Domovinski rat...245 Hrvata i središnju Hrvatsku s Dalmacijom i južnim otocima. daleko od centra imala 90. 1991. – 1903. zajedno s monumen. stoljećima su svi Srbi i Hrvati u Lici. 4 Popis stanovništva RH: vidi Državni zavod za statistiku. godine broj ukupnoga ipak predstavlja strateško područje koje spaja sjevernu i stanovništva pao je na 53.) i njezinu na strani režima” kao što je bio slučaj u Austrougarskome transformaciju – često uništavanje – tijekom Domovinskog Carstvu i tijekom stare (Kraljevine) Jugoslavije. uvijek kista upotpunjenim detaljnim opisima nekoliko važnih loka. dijelili tešku sud- Drugi svjetski rat u Lici binu života na granici.) pratilo je sustavno prerađivanje mađarskoga upravitelja Hrvatske. Ona opisuje kako je Drugoga svjetskog rata.4 Gospić je.).3 Zašto Lika? Iako je ova. regija je ciklusa nasilja u dvadesetome stoljeću.. a 2001. Pavlaković . Prije Domovinskoga rata udio Hrvata i Srba u sta- žena gubitku stanovništva čak i bez razornih periodičkih novništvu Like bio je gotovo jednak. Prema posthumno objavljenim talnim apstraktnim građevinama i memorijalnim parkovima memoarima bivše partizanke i kasnije disidentkinje Marije- kasnijega socijalističkog razdoblja. između dvaju ratova] i kasnije ustaša. kulturnog i ekonomskog života. stoljeću. uključujući Gospić. Kao takvi. i masovno uništenje kulturne baštine režimska politika davanja privilegija Srbima krajem 19.772 Hrvata. revolucionarke (Zagreb: Disput. kao najveće rijetko naseljene i neplodne regije. Ipak. str.. sto- partizanskoga otpora. odlučio sam prikazati pejzaž sjećanja širokim potezima Budimpešte ili Beograda. Umjesto i danas [1980. posebno onih koji su se ticali trauma iz Héderváryja (vladao 1883.socijalističkoga režima. ti se spomenici. Lici. uvijek predstavljanja iscrpnoga popisa sudbine svih spomenika u voljni potpiritvati protuhrvatsku politiku za vladare iz Beča.193 Srba). Godine 1981. mogu smatrati značajnim Vice Balen. 24. a to vrijedi rata i projekta izgradnje države u devedesetima. www. s druge strane. regija već izlo. Stoljeća 6. 2009). ona Srba i 7. 41.929 hrvatskoga političkog.677 (od čega 46. Bili smo idealisti: Uspomene jedne gradovima regije. već i važni simboli identiteta hrvat.dzs. smatrali Gospić rasadištem “Frankista” [hrvatski ekstremisti cija koje su još uvijek predmet političkoga sporenja. bana Károlyja Khuena povijesnih narativa. otkrivajući katastrofalni pad naseljenosti kao rata i nezahvalna klima očvrsnuli su stanovništvo te naoko i homogenizaciju stanovništva.278 Jugoslavena).hr 398 399 V. nekad pogranična.]. Oni su bili i ostali “podstrekači”.336 stanovnika (uključujući 39. napetosti između katoličkih Hrvata i pravoslav- lokalitetima kulturne baštine.

Deset godina kasnije u bijegu pred ustaškim terorom. je nekolicinu članova KPJ. 8 Danilo Damjanović Danić. 20. tjerajući lokalno stanovništvo na “nepovratni desetke tisuća civila iz cijele NDH. Ustaški režim. Vidi i službenu 7 Mišo Deverić i Ivan Fumić. ur. nističke akcije odvijale tijekom cijelog ljeta. iako su mnoga okolna sela sela. u što su uključena ubijanja i represija od ništva boreći se za povratak kraljevske jugoslavenske države strane policije. oformio je sustav logora za ekstremista.dzs. Srbe. a Srbi 31 % od prvim godinama sukoba novačila je većinom Srbe koji su bili ukupnih tridesetak tisuća stanovnika. Osredku i Nebljusima (sela kraj Srba i kom tih nekoliko mjeseci ustaše tamo ubile tisuće. 93 % (11860) su Hrvati. Dok su se pojedinačni činovi otpora i izolirane komu- blje. Slavko Goldstein. na okolnim brdima (logor ranim dolinama uz Unu. Hrvatska u logorima 1941.980 stanovnika općine Gospić 93 % (12. Gradovi Srb i Donji Lapac. “Demografska obilježa naselja Gospić i grada Gospića”. str. jame. a 5 % (609) Srbi.7 Stotine drugih civilnih put prema pobuni. 2011. Istraživanja Đure Zatezala u 6 Državni zavod za statistiku. razotkrio srpsko-hrvatske tenzije. Hrvati su sačinjavali 64 %.000 i 40. od čega su većina Srbi. 2013. op. str. u koordinaciji s bosanskim Srbima otoku Pagu za komuniste. kao i Otočac i Perušić. u Željko Holjevac. Iako je logorski sustav funkcionirao samo Vjekoslava “Maksa” Luburića izvršila je niz napada na Srbe od lipnja do kolovoza 1941.). dok ne pokazuju bitnije promjene: od ukupno 12 745 stanovnika općine udruge žrtava tvrde da se pravi broj kreće između 20. Gospić: grad.] u odnosima između tih dviju etničkih skupina. Gospić. Iako je niz incidenata u Jugoslaviji pohode protiv hrvatskoga i muslimanskoga civilnog stanov- između dvaju ratova.hr. 7. str. na datum koji Hrvatske (NDH) rezultirala je eksplozijom međuetničkoga se kasnije slavio kao Dan ustanka Hrvatske. Ustanak naroda Hrvatske 1941. možda i Donjeg Lapca).). ustaška jedinica pod vodstvom novoga režima. posebno kada bi počinitelji bacali tijela u krške (Zagreb: Institut Ivo Pilar.. 400 401 V. 1941. 43-44. Početkom srpnja. Uključivala nasilja diljem Like. protiv ustaške diktature počeo je u selu Srb kraj bosanske nju 1941. Bubnju. Brojke iz 2011. 125-126. 44-45. identitet svjetskog rata. smješetni u izoli- sakupljanje i ubijanje u gradu. Pavlaković . ur. Novosti. 1. 1972). broj žrtava Jadovna i ostalih logora oko Gospića je teško točno utvrditi i uvijek izaziva rasprave..com (Zagreb: Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske. bili su odskočna daska za Srpsku Jadovno i brojne krške jame gdje su se bacala tijela) i na pobunu protiv režima.. žrtava poginulo je za vrijeme ustaške pljačke i paleži srpskih stoljeća.000 žrtava po imenu. Masovna pobuna započela je 27. KPJ je počela organizirati oružani otpor protiv NDH i u bila srpska. Kao što je slučaj s mnogim stratištima iz Drugoga i okolini (Zagreb: Progres. ljudi.). str. ali i mnogo Četnika i srpskih žavatelje u Gospiću prije rata. stranicu udruge žrtava www. Drugoga svjetskog rata predstavljale su nadir [najlošije razdo. Godina koja se vraća (Zagreb: Novi Liber. www. godine osamdesetima identificirala su preko 10. u Suvaji. u Srbu 2008. pravi ustanak Invazija sila osovine na Kraljevinu Jugoslaviju u trav. 2007. imao hrvatsku većinu tijekom cijeloga 20. a 5 % (650) Srbi6. Drugi Srbi pridružili su se od 12.naselje u Lici.000. godine. tragedije iz otvoreno surađujući s talijanskim okupatorom.-1945.050) bili su četničkomu pokretu koji je poduzimao brutalne osvetničke Hrvati.7. 63-83.51991. Židove i političke protivnike u Drvaru. procjenjuje se da su tije.jadovno.”8 5 Nenad Pokos i Ivo Turk. koji je imao brojne podr. godine i naknadna uspostava Nezavisne Države granice.

u: Lika u NOB 1941. “Ustanak u južnoj Lici 1941. Puno su veći problem za među.9 Povjesničar Max Bergholz kolaboracioniste. godine. str. godine”. i garnizone u dolini. “Razvoj oružane borbe u Lici od početka oružanoga 11 Todor Radošević. ličke divizije”. 271. broj stradalih u borbi na strani NDH ili u poslijeratnm među pobunjenicima ubijali hrvatske civile i palili sela. 7. Jovanić i drugi autori zaboravljaju World War”. većinom Hrvate. Josip Pavičić.). nego da je i kontrola KPJ nad ustankom bila minimalna. pod vodstvom više Hrvata u svoje redove. Iako se ustanak u Srbu obilježava kao partizanska i Lika je ostala područje oštrih borbi tijekom cijeloga komunistička pobuna. U nekim publikacijama i memoarima partizanski represiju. 402 403 V.) str. ali pobuna je rasla kako su je pojačanja interpretacija tih događaja od strane KPJ bili okosnica cen- neuspješno pokušavala ugasiti i naoružani seljaci pregazili su tralnoga komemoracijskog događaja u Hrvatskoj kojim se sela i gradove. Đoko Jovanić. 5. 201-214.10 Ipak. narodnooslobodilačkom ratu 1941. 3 (2010) spomenuti da su sami pobunjenici bili počinitelji zločina nad civilima. ur. Gospić je ostao ustaško uporište predratnih političkih stranka. promoviralo bratstvo i jedinstvo. U ovoj u Karlovcu. ali je socijalistička revolucija tek počinjala. u kasnijim tekstovima. Rat je završio. i Davor Kovačić. 1989. s još 6000 ljudi navedenih kao žrtve fašističkoga Na primjer. a svi tragovi demokracije odbačeni su kao klasni neprija- 9 Za hrvatsku nacionalističku perspektivu ovih događaja vidi Josip Pavičić. ne samo da priznaje da su pročetnički elementi terora. godine tabu tema tijekom narednih četrdeset i pet godina. ljudi.. str. Ivo Pilar. (Zagreb. 1945. godine konačno raz- cima nedugo nakon ustanka. ed. pobunu i da ju je kontrolirala od prvoga dana” Ibid. identitet. čija će sudbina ostati pokazao je kako nedužne žrtve iz Kulen Vakufa 1941. Iako je partizanski pokret s vremenom jačao i privlačio utjecaj lokalnih četničkih snaga koje su. u: Željko Holjevac. Ipak. upravo su događaji 27. 4. Titove su nikada nisu komemorirane jer su ih ubili srpski pobunjenici snage 8. u knjizi iz 1963. 269-271. jedan od vođa pobune 27. a osumnjičeni kolaboracionisti doživjeli su brutalnu Pavičić. Gospić: grad. Kotar Gospić i Kotar Perušić u ustanka do formiranja 6.. pobjed- hrvatskim i muslimanskim stanovništvom i uništenje naselja ničke partizanske snage oštro su kaznile prave i osumnjičene poput Boričevca i Kulen Vakufa. Doko Jovanić. (Karlovac: Historijski arhiv (Karlovac: Historijski arhiv u Karlovcu. no. 2013. u: Lika u prošlosti i sadašnjosti. I dok je taj datum upisan u etničke odnose bili naknadni zločini koje su počinili nad komemoracijski kalendar kao vrijeme oslobođenja. Početni sukobi bili su usmjereni na male ustaške važne političke položaje. Pavlaković . “The Strange Silence: Explaining the Absence of delo. 1973.) str. ur. East European Politics and Societies 24. Dossier Boričevac (Zagreb: Naklada telji. (Beograd: Vojno 10 Max Bergholz. 1963. Partizanske su snage 4. ušle u većinom napušteni Zagreb iako su borbe koji su se kasnije pridružili partizanima i nakon rata preuzeli s ustaškim snagama koje su se povlačile trajale do konačne predaje u blajburškome polju u Austriji tjedan dana kasnije. Đoko Jovanić. 2012). na 9000. – 1945. znatan dio pobunjenika pao je pod rata.). bile preostalu gospićku obranu. a posebno Monuments for Muslim Civilians Killed in Bosnia during the Second u komemorativnim govorima. 7. Dok se broj poginulih partizana u Lici procjenjuje sudionici ustanka priznaju da su se zločini činili i nad Hrvatima. ur... 123-124.11 komunista i ispregovarali primirje s talijanskim zapovjedni. Drugi svjetski rat na području verziji Jovanić naglašava da je “komunistička partija organizirala Gospića. iskoristile slabu prisutnost do zadnjih mjeseci NDH.

703 Jugoslavena i 102 ostalih. ulogu. 7. hrvatski i bosanskohercegovački Sudjelovanje velikoga broja Srba u pokretu otpora imalo je (27. dovanje.16 “afirmaciji političkoga sustava. vidi Zdenko Radelić.). policiji. nego su to međuetničkih sukoba. 7. 1989). 2006.). odnosno “djela skupina i pojedinaca” igraju presudnu godine. ur. nego i pripadnici središnjih veteranskih udruga. 2006. (Zagreb: Savez antifašističkih boraca Hrvatske. Renata Jambrešić-Kirin.. Već su 25. How Societies Remember (New York: Cambridge 98. ur.14 Sintagma “kolektivno sjećanje” preciznije opisuje godine revolucionarne vlasti u Zagrebu proglasile 27. a u hijerarhiji fašista.). 166. Neproporcionalan broj Srba vremeplov/lika_i_podgorje_na_braniku_doma_i_naroda/default. str. a 5610 ih je bilo Srba. drugi izvori upućuju na mnogo niže brojke. To je bio jedan od središnjih komemorativnih doga.. 17. ur. 1989. Jay Winter i Emmanuel Sivan.). On Collective Memory (Chicago: University of Chicago Press. “Politička sjećanja na Drugi svjetski rat na njihov udio u hrvatskom stanovništvu bio je jedan od argumenata u doba medijske reprodukcije socijalističke kulture”. – 2000.). Rušenje antifašističkih spomenika u Hrvatskoj. socijalizma (Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku. 6. str. 7. 404 405 V. ideologije bratstva i jedinstva Kao povjesničar Prvoga svjetskog rata.hr/gospic/ 16 Lički vjesnik (12. Od 8292 člana politici sjećanja u odnosu na Drugi svjetski rat. zaključuje da KPJ iz Like samo ih je 1877 bilo hrvatske nacionalnosti (tj. iako Cambridge University Press. 75-82. slovenski (22. 1990. izraženije od borbe između okupatora i patriota ili komunista i venska republika slavila svoj dan ustanka. u vojnim. političkim i policijskim strukturama u Hrvatskoj u odnosu 13 Renata Jambrešić-Kirin.). 7. “su jugoslavenski animatori kulturne memorije” bili važni u 23 %).15 Činjenica je da je međuetničko nasilje u Lici bilo đaja Socijalističke Republike Hrvatske. 1945.). Poslijeratni socijalistički režim je strogo kontrolirao sve SUBNOR (Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkoga komemoracije i ostale političke rituale. jugoslavenskoj vojsci i Partiji. www. u Lada Čale hrvatskih nacionalista za dokaz o srpskoj dominaciji čak i nakon Feldman i Ines Prica. str. Stoga sjećanja onaj u Srbiji bio je prvi (7. str. rata). University Press. Jay Winter je i legitimnosti vladajuće stranke dok su potiskivali problem zabilježio da sjećanja nisu samo isječci prošlosti. Lika i Podgorje: Na braniku doma i naroda. str. godine.partizanskim likvidacijama ostaje nepoznat 12 Akteri nisu bili samo politički vođe socijalističkoga režima koji su bili uključeni u “konstrukciju” dominantnoga Izgradnja bratstva i jedinstva: komemorativnog diskursa kako bi legitimizirali svoju poli- Lika u socijalističkoj Jugoslaviji tičku moć. 2002. 15 Paul Connerton. što je utjecalo na poslijeratnu politiku sjećanja.likaplus. Pavlaković . Svaka je jugosla. 1999). 7. Devijacije i promašaji: Etnografija domaćeg 1945. str.”13 14 Maurice Halbwachs. kada se obilježavaju ustanci u Srbu i Drvaru) te na za rezultat njihovu preveliku zastupljenost u lokalnoj samou- kraju makedonski (11. onda je crnogorski je zaboravljanje prošlosti bilo jednako važno kao i sjećanje. 12 Juraj Hrženjak.).aspx. srpnja. Stvaranje hrvatske države i domovinski rat (Zagreb: Školska knjiga. Za detaljnije rasprave i statistike. tvrdi da je “četničko-komunistička vojska ubila 1000 lokalnih ustaša i War and Remembrance in the Twentieth Century (New York: antikomunistički nastrojenih Hrvata u samo četrdeset i osam sati”. 10. (13. 7. 3. komemorativne procese od “kolektivne memorije” jer posre- narodnim praznikom kojim se slavio ustanak iz 1941. 1992). pišući o pravi. Ivan Vukić u svojoj knjizi.

unatoč percepciji monolitične politike sjećanja odozgo prema dolje.17 jedinstvo” sveprisutne u političkim govorima. a tekstovi na spomenicima često su nejasni i dama povezanim s lokalnim herojima. dok su drugi sjećanja. Pavlaković . bista. vjerova. str. NOB-a i socijalističke revolucije na području općine Sisak (Sisak: Muzej Sisak. gotovo su uvijek ljeta 1941. 2006). Srb je administrativno izdvojen iz 17 Jay Winter.18 Ona primjećuje njima. planiranje za sjećanje na NOB. zultacija sa stručnim institucijama pa je razumljivo da je skom ratu podignuto je diljem Like u desetljećima nakon bilo povremenih previda u njihovoj izgradnji. 3. godine kao što je ranije opisano. Review of History. da su fraze poput “socijalistička revolucija” ili “bratstvo i jama koje su društveno uokvirene. možda da bi narativom. str. Spomenici su često smješteni na cen. poput 4. ljenih od strane Partije i federalnih vlasti. ali da su bili iznenađujuće lokacijama sjećanja i njihov prijenos široj publici putem tiska odsutni na mnogim spomenicima izgrađenim od kamena i i elektroničkih medija važan dio kolektivnoga procesa sje. 406 407 V. Banije. 7. rali svoje komemoracijske prakse unutar parametara postav- 19 Ivica Šuštić. znanjem steknutim iz danoga iskustva i interpretaci. Iako su spome.rekonstrukcije i ponovne tvorbe prožete osjećajima. 18 Heike Karge. (Dan borca) ili 27. Gotovo je svako selo i grad imalo neku vrstu znaka uvjete ignoriralo kada se birao građevni materijal. stalno pri. “Mediated Remembrance: Local Practices of Remembering the Second World War in Tito’s Yugoslavia”. Klimatske se rata. str. vol. Remembering War: The Great War between Memory Ličko-senjske županije i dodan Zadarskoj županiji 1997. 16. udžbenicima i Iako su politički rituali koji se odvijaju na ključnim medijima koje kontrolira država.. Kao što se vidi ćanja. ali moglo ih se naći i na zgra. za što and History in the Twentieth Century (New Haven: Yale University lokalno stanovništvo smatra da je povod bilo smanjivanje udjela Srba Press. ovaj se članak bavi lokacijama kao takvima i posebno iz uvoda. u Lici. 1 (2009). 1982). (Dan ustanka). pojedincima. prisustvovali godišnjoj komemoraciji Dana ustanka. bronce da bi se očuvali lokalni ratni narativi. Spomenici revolucionarnog radničkog pokreta. Spomenici oko Srba označavaju važnost te lokacije financirani inicijativama na razini republike. kipova. obeliska.20 Posjetitelji na otkrivani na datume povezane s centralnim partizanskim putu prema Srbu u izoliranoj dolini rijeke Une. spomen Mnogi spomenici podignuti su bez prethodnih kon- ploča i drugih objekata sjećanja posvećenih Drugomu svjet.19 drugih važnih događaja i grobljima. u European sutna “medijacija sjećanja” tako što su lokalni akteri moderi. u svezak u kojemu se katalogiziraju spomenici njihovim transformacijama u doba političke tranzicije. prvo Iscrpna istraživanja Heike Karge o spomenicima u socijalističkoj Jugoslaviji otkrivaju da je. sjećanja unatoč kontroverzama koje se vežu uz događaje iz nici dokumentirali razne događaje iz NOB. često je manjkalo koordinacije s vlastima: Gotovo tristo spomenika. 5 20 Iako se smatra dijelom Like. i konstrukcija spomenika prepušteni su nedovoljno vještim tralne lokacije u naseljima. 50. Neke od tih spomenika Slična neslaganja prisutna su i diljem ličkoga pejzaža izgradile su lokalne vlasti ili udruge veterana. no. poprištima bitaka ili gramatički netočni. 7.

a u detaljno da bi se pokazalo do koje razine pejzaž mogu obli- Donjemu Lapcu stajao je veliki brončani kip Stojana Matića. 408 409 V. Prema Nikoli Čanku. tekst koji je sada izbušen rupama metaka da se zaboravi. 7. Obelisk visok 15. dok su druga dva lika predstavljala pobunjenika problematično prenijeti kompleksnost događaja iz ljeta 1941. srpanj 2011. Drugi obližnji gradovi imali Spomenička topografija oko Srba opisivana je ovako su skromnije spomenike ustanku (Mazin. bio je djelo Vanje Radauša [slika 5]. Čanak je tvrdio da su ustaše ustanka 1951. S obzirom da se većina muškaraca već skrivala u šumi. naknadno osvetničko ubijanje u tim gradovima. 1941. godine kada je udruga prognanika postavila urezan je na mramorne ploče u osnovnoj školi koja je dje. 2009. između interesa lokalnih vlasti i najviših krugova vladajuće godine. Ljudima koji su tamo živjeli bilo je zabra- u grad [slika 6]. Partije. spomen ploču na ruševine lokalne katoličke crkve. jednomu od sela koja su uništile Luburićeve Komunistička partija Jugoslavije dogodili su se na ovom ustaše 2. glavnina žrtava bile su žene i djeca. Smješten na pri. dirale građevni materijal i spomenik je u 1960-ima trebalo 22 Novi list. godine.22 lovala kao i spomen-dom. jevoju (Srbski klanac) odmah prije nego što cesta zaokreće dva susjedna sela svjedočila su o onome za što je režim htio natrag u dolinu. Dok je spomenik u Srbu bio središnje mjesto kome- nakon što skrenu s ceste Gračac – Knin. S. a formalno je otkriven na desetu obljetnicu 25. podijeljenih njeno da se vrate nakon rata.5 metara.trebaju proći skromno spomen-obilježje nekoliko kilometara obnoviti.. Dobroselo). 11. kovati politike i sjećanja i zaborava kojima se balansiralo jednoga od lokalnih zapovjednika koji je ubijen u borbi 1942. a spomen obilježje nije posto- na pale borce (partizane) i žrtve fašističkoga terora (civile) jalo do 2011. godine kroz spomenike čija je namjena bila vječno zabilježiti nika bio je lik majke u tradicionalnoj nošnji. Pavlaković . godine na brežuljku nedaleko 21 Goldstein.. str.21 Čanak je pretpostavljao da bi mjestu”. str. referirajući se na borbu između pobunjenika i ustaš. Potpuni popis svih žrtava rata.. spomenik takvu zločinu zakomplicirao napore pomirenja kih pojačanja koja su se kretala prema Srbu. Ispred spome. i intervju s Nikolom Čankom u Srbu od centra grada. 125. godine. Drugo “mjesto amnezije” bio je se sastoji od pedeset i sedam pušaka za svakoga stanovnika Boričevac. hrvatski grad koji su spalili pobunjenici u ranim Srba koji je poginuo u partizanskim redovima stoji na ulazu danima ustanka. tako što bi ga u potpunosti prigrlila ili tako što bi očuvala čanim likovima. 28. 1941. Odluka da se upotrebljava brački došle iz Boričevca i Kulen Vakufa. ukrašen bron. s puškom i seljaka naoružanoga vilama. moracije i uspostavio je narativ onoga čega se moralo sjećati. Spomenik koji s Hrvatima nakon rata. Srb pokazuje koliko je Jugoslavije. Nadalje. 21. Lik kontranarative u privatnim sferama koji su bili potiskivani na vrhu obeliska nosio je zastavu Komunističke partije do pada komunizma u devedesetima. godine. navodno da bi se nekako opravdalo kamen nije bila pametna jer su oštre ličke zime brzo ero. Spomenik je dovršen 1950. spomenik nikada nije glasi: “prvi pucnjevi pušaka u ustanku na koji je pozvala građen u Suvaji. a podnožje je bilo ukrašeno reljefima koji su prikazivali prizore iz rata. različita naselja imala su različite odgovore Spomenik ustanku naroda Hrvatske bio je glavni na službeni narativ i javno primjenjivanje toga narativa ili spomenik u Srbu.

”24 Kosturnica u obliku čamca. otkriven je 27. HR-DAGS. 7. kutija 3. 410 411 V.23 zanskoga djelovanja i meta brojnih napada ustaša stacionira- Spomenik koji se sastojao od tri kamena vješala i kipa upla. 1961. Pavlaković . Gospić je dobio svoj dio spomenika iako je bio pod Mogoriću i Barletama. fond 206 (Spomenici NOB-a 1948. fond 206 (Spomenici NOB-a 1948. Dok spomenik u Vrebcu živopisno kontrolom ustaških snaga do posljednjih ratnih mjeseci. bio je izgrađen u seoskome središtu s imenima 1300 palih godine u Jasikovačkoj ulici u čast “tisuća nedužnih žrtava partizana i civilnih žrtava. himna bratstva i je prolivena krv “dala ljudima iz toga kraja još više snage i jedinstva Srba i Hrvata”26.). 7. izgrađena 1964. fond 206 (Spomenici NOB-a 1948. prikazuje seljake kako vilama napadaju njemačke vojnike. Gospić. HR-DAGS. godine od “izdajnika”. bratstvo i jedin- 24 Državni arhiv u Gospiću. pokret otpora nicao je u okolnim selima. Spomenik na ulazu u Divoselo Like i drugih dijelova naše domovine koje su ubile ustaše u podignut je na Dan veterana 1964. godine na pravoslavnome groblju sadržavala dicionalnoga srpskog seljačkog ustanka. kutija 3. a slavio je partizan- logoru Jadovno i drugim lokacijama na Velebitu”. Lokalni vodstvom. – 1963. spomen dom kane majke. HR-DAGS. koji je izradio Radauš. Uz brojne spomen-ploče i biste. Središnji spomenik posvećen palim partizanima i žrtvama obelisk u Barletama poziva na “čuvanje bratstva i jedinstva” fašizma bio je smješten u park pokraj Općinskoga suda. Svi su ti spomenici bili u potpunosti uništeni u političari i osvetničkih napada na druge vjerske zajednice. kutija 3. I dok je Gospić držao veliki ustaški garnizon tijekom bličeno u početak herojskoga otpora pod Titovim genijalnim cijeloga rata. stvo i pobjedu revolucije. godine. ali u kulturi sjećanja socijalističke Jugoslavije to je sve preo. spontane reakcije je ostatke četrdeset i dvaju prvoboraca (partizana iz 1941. i “sjećanje na one koji su dali živote za novu socijalističku Podignuti 4.verziju događaja koju su odabrali pobjednici partizani. nih u Gospiću. veli. – 1963. devedesetima od strane nepoznatih počinitelja. 25 Državni arhiv u Gospiću.). HR-DAGS. Divoselo. Gospić. Divoselo je postalo žarište parti- pozama. Gospić. – 1963. da izdrže u borbi za slobodu. što imenuje narodnost žrtava niti počinitelja.). Još jedan spomenik otvoren istoga odlučnosti. godine) koji “su poginuli boreći se protiv okupatora i domaćih kosrpske i četničke ideologije koju se perpetuirali predratni izdajnika”25.-1963. fond 206 (Spomenici NOB-a 1948. zatočene civile u agoniji i seljake koji drže vile. 1958.). ali naglašava da je opisano kao “najglasnija himna slobode. S obzirom da su četnici uz potporu talijanskih Perića prikazivali su partizana i partizanku u herojskim snaga djelovali iz Medaka. pod vodstvom Komunističke partije Jugoslavije dana u Smiljanu sadržavao je sljedeći poetski napis: i druga Tita. Natpis ne sku obranu sela u studenome 1941. na masovna ubojstva koja su počinile ustaške snage. 26 Državni arhiv u Gospiću. kutija 3. komunisti organizirali su prve partizanske odrede u Vrebcu. 23 Državni arhiv u Gospiću. godine. Ustanak je sadržavao elemente komunističke revolucije. brončani kipovi kipara Pavla Jugoslaviju”. tra.

gdje su ustaške jedinice pobile nekoliko sto. seci NDH kada su se u logorskome sustavu kratkoga vijeka – 1939. HR-DAGS. već tijekom prvih mje- koji su se borili u Španjolskome građanskom ratu (1936. – 1963. 68.) kojom je. ali postojali su i spo.28 U Mlakvi. Jedna živa iskra “ustaških zločinaca”. 28 Državni arhiv u Gospiću. Spomenik u Kruškovcu izgubilo živote.27 se. Popisu palih Najsustavnija ubijanja koja su ustaše počinile u Lici partizana prethodi popis imena dvanaest lokalnih stanovnika nisu bila u napadima na srpska sela. ur. 1941. u: Radošević. “Zločini ustaša nad stanovnicima Divosela. već rad. trodnevne koljačke orgije ustaških zlikovaca” ukupno 426 civila menici posvećeni samo pokoljima. fond 206 (Spomenici NOB-a 1948. Gospić – Jadovno – Pag ubijali neprijatelji režima.). Iako su počinitelji identificirani. također gradić Jadovno ipak je bila marginalizirana u hijerarhiji sjećanja. (Karlovac: Historijski kako su žrtve “umirale u neprirodnim mukama” na rukama arhiv u Karlovcu. 1948. Lokacija onalnomu simbolizmu spomenika. – 1963. lokalno je stanovništvo organiziralo podizanje spo- Otvara sunčani put naprijed menika godinu dana ranije koji je sadržavao još slikovitije Jedna živa iskra prikaze nasilja: “4. godine stoji da je “nakon skladu s narativom bratstva i jedinstva.). a hrvatskome gradu. HR-DAGS.. “Kruškovac”. Ali znalo I odvela ih prema slobodi. 91. imao je velik spomen doma posve.).. – 1945. s hrvatskom većinom. 1941. “Mlakva”. uz neke druge važne proglase. nije prikazivao gomile seljaka. većinski strane”. godine. uspostavljena jednakost Hrvata i Srba u budućoj socijalističkoj Jugoslaviji. 29 Državni arhiv u Gospiću. Dane Rajčević “Dane Rajčević. Smiljan. da su žrtve ubijene samo zato što su bile Srbi: prema istraživanjima koja nisu uključivala poginule s “druge Središnji spomenik u Perušiću [slika 8]. što je bilo u da je “907 muškaraca. dok u detaljnome članku o događaju objavljenome 1989. fond 206 Gospić i kotara Perušić tokom NOR-a 1941.02 % tih smrti dogodilo se tijekom 1941. str. Kotar Gospić i kotar Perušić tina civila koji su bježali iz Divosela i drugih sela. 30 Zdenka Krivokuća. žrtve nisu. Samo jednostavan spomenik. a na rijetkim komemoracijama više hrvatskih partizana osnovanoga 1943.).). godine. opisivao je u narodnooslobodilačkom ratu. kutija 3. a ne naci.). 1989. – 1963.. ozna- ćen utemeljiteljskoj sjednici ZAVNOH-a (vladajućega tijela čavao je mjesto logora. Kotar Gospić i Kotar Perušić. Pavlaković . još jednome selu kraj Pretvara sve u plamen. (Spomenici NOB-a 1948. – 1945. u Todor Radošević. 8. godine”. Čitluka i Ornica u prvoj polovici augusta (izgrađen 1956. kutija 3. bratstvo i jedinstvo Gospića. godine ustaški su zločinci masa- Ispreplela je bratska srca krirali i spalili 270 nedužnih domoljuba i žrtava u ovome Hrvata i Srba. 412 413 V. U natpisu na spomeniku stoji nima palima u borbi i žrtvama fašističkoga terora. ur.45 % žrtava fašističkoga terora bili su Srbu. Otočac. Pali borci i žrtve fašizma s područja kotara 27 Državni arhiv u Gospiću. 978. naravno. 227. žena i djece ubijeno”. kutija 3. što je još više pridonijelo ideološkomu. podignut 1961.30 nike koje su mobilizirali lokalni komunisti. 1941. fond 206 (Spomenici NOB-a Gore spomenuti spomenici bili su posvećeni i partiza. Srba i Hrvata selu”29. HR-DAGS. str.

sve su to bili domoljubi svih naroda i narodnosti. godine. koji se prisjećao logora i njegovih žrtava: preživjelih logoraša u narednim godinama. Od vježbama. lokalne su se spomenici održavaju iluziju zajedničkoga sjećanja. pun opseg njihove traume bio je Četrdeset godina mira i slobode prošlo je od kraja prešućen za dobrobit bratstva i jedinstva. Pavlaković . lipanj 1973. kao i djelomična Ovdje ste da bi se sjetili i odali počast desetcima tisuća rekonstrukcija spomenika u blizini jedne od krških jama muškaraca.se pozornosti pridavalo natjecanjima omladine i vojnim fašizma i njihovih krvavih suradnika.).31 s obzirom da su sada leševi žrtava jasno prikazani. mračnijim klaonicama u povijesti ljudskoga roda i dotad a za mnoge je bratstvo i jedinstvo predstavljalo povratak neviđenomu genocidu. U članku u gospićkome bili tek iluzija pravoga kolektivnog sjećanja koje je postojalo dvotjedniku Lički vjesnik iz 1985. U Jadovnu prikazu patnje i smrti [slika 3]. Dok su se Srbi mogli osnivanje komiteta za uvođenje novoga pristupa sjećanju na identificirati sa spomenicima koji su bilježili njihove patnje i žrtve koji se poprilično razlikovao od službenoga narativa: doprinose ratnim naporima. 1. The Texture of Memory: Holocaust Memorials and Meaning (New Haven: Yale University Press. civili i nisu imale nikakve veze s pokretom otpora. potpredsjednika Izvršnoga vijeća Rezultat ove inicijative bili su brojni članci i memoari Hrvatskoga sabora.”33 Ono udruge otvoreno žalile da je Jadovno marginalizirano i da što je očito iz spomeničke prakse u Lici jest da su spomenici memorijalno područje treba proširiti. 1993).. bili na krivoj strani. godine se nekoliko tisuća pionira i drugih bašnim simboličkim akcijama (postavljanje nekoliko spomen- građana okupilo na mjestu gdje je nekada bio logor i slušalo ploča. str. studenog 1985. 2. 31 Ličke novine (15. str. Za Hrvate koji su Drugoga svjetskog rata u kojemu smo bili svjedoci naj. barbarstvu i zvjerstvu mračnih snaga 32 Lički vjesnik (15. sve bi stalo na sla- Primjerice.. njihova su sjećanja bila apsolutni tabu. Središnji spomenik bio je diljem Velebita zbog jednoga jedinog razloga: jer su mrzili obelisk od leševa. godine autor poziva na ispod površine službenoga diskursa. ali. nažalost. Young. Bio je to upečatljiv odmak su svi koji su ustali protiv fašizma i odbili priznati okupaciju od dotadašnjih prikaza ili herojskoga otpora ili smrti u borbi ubijeni. 1973. žena i djece koji su bačeni u jame i bezdane (Šaranova jama) 1988. 33 James E. povremeni posjet i neke druge minorne aktivnosti). 6. kao Službeni narativ definirao je ustaške zločine u okviru potresni prethodnik novomu krugu nasilja koji će nastupiti u borbe protiv fašizma iako su žrtve velikom većinom bile devedesetima.32 je govor Milana Rukavine. kako se komemorativni diskurs ustu tvrdi da “stvaranjem zajedničkih mjesta za sjećanje diljem Jugoslavije sve više orijentirao na žrtve. James Young u svojoj knjizi o spomenicima holoka- Tijekom osamdesetih.). str. 414 415 V. Identiteti žrtava i počinitelja nikada nisu jasno kraja rata do danas postojali su napori da se ovo spomen- određeni u komemorativnim govorima na toj lokaciji. područje primjereno obilježi. ustaša i četnika. naslaganih jedan na drugi u stravičnome fašizam i ustali su protiv neprijatelja i kvislinga.

već i da se probudi zanimanje domaćega velebnih spomenika od 1960-ih nadalje. piknika. nije bio namijenjen samo da se strancima predstave jugosla- eksplozija socijalističkoga realizma u arhitekturi i gradnja venski umjetnici. nego su bile prikladne do ranih šezdesetih. spomenici. koncerata i događanja za mlade. u: Nataša Ivančević. Cestogradnja i elektrifikacija unijele su pro- diljem države. vodeći stručnjak za jugoslavenske mjene u siromašnu regiju. vol.36 baštine poput katedrala.). nacionalnome parku Plitvička jezera su partizanski veterani inicirali projekt izgradnje hotelskoga i konferencijskoga kom- pleksa nazvanoga po legendarnoj VI. što bi ne samo obilježilo preko 42 povijesna lokaliteta važna šenijih logora smrti poput Jasenovca. kao što je ranije opisano. iku Jugoslavije. ur. U sedamdesetima je SUBNOR u Lici pokrenuo kampanju da šizam koji nije bio vezan uz pojedini nacionalizam. načelno je mimoišao stanovništva za partizansku ostavštinu s lokacijama koje Liku. 2. za razonodu i brojne aktivnosti poput kampiranja. uređenje Spomen područja Bijeli potoci – Kamensko. Forms – A Retrospective (Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti.). no.35 Pomak prema memorijalnim parkovima Najveći jugoslavenski spomenički eksperiment. 1988. dijelili viziju moder. antičkih ruševina. stičkome stilu ili spomen-pločama. što je još 34 Gal Kirn. u: Jugolink. str.). A Few Critical Notes on the Destiny of the Yugoslav Partisan Memorial Sites in the Contemporary.velikosrpske dominacije iz međuratnoga razdoblja. spomen- Turističke karte Jugoslavije iz 1988. str. nova generacija umjet. jekta modernizacije. Jugoslovenski partizanski spomenici: Između revolucionarne politike i apstraktnog 36 Spomen područje Bijeli potoci – Kamensko (Gospić: Odbor za modernizma. Prema odboru za uređenje. Pavlaković . ali pad stanovništva nastavio se i modernističke spomenike. samo. – 20. Vojin Bakić: Lightbearing 35 Turistička karta Jugoslavije (Beograd: Turistički savez Jugoslavije. ali u nego bi i privuklo turiste na piknike. Gal Kirn. Dok je Lika i dalje gradila realistične prikaze partizanskih Poput mnogih drugih aspekata jugoslavenskoga pro- heroja i patnji civilnoga stanovništva. čak i kada su smješteni na poprišta najozlogla. str. 1 (2012. 2013.). predstavljale univerzalne vrijednosti. promjene u spomeničkome stilu mimo- nika i arhitekata dizajnirala je radikalne i moćne spomenike išle su Liku. Kompleks je dovršen u osamdesetima i uključivao je velike stana i dvoraca ukazujući na to da je režim smatrao da su piramidalne građevine i niz Radauševih brončanih kipova. godine uključuju mnoge područje bi pružilo “prvenstveno mladim generacijama od tih spomenika bok uz bok s drugim primjerima kulturne novo i dublje razumijevanje NOB-a i njezina naslijeđa”. nizacije i obrazovanja kojima je Jugoslavija stremila. Post-Yugoslav (Croatian) Context. 7. 1974. U antifašistički spomenici njegov doprinos kulturnomu moza. objašnjava da su apstraktne forme za vrijeme mira kako su mladi odlazili. ličkoj diviziji. 416 417 V. Većina središnjih mjesta sjećanja već je bila obilježena nisu bile samo za polaganje vijenaca. bezvremenost i antifa. 288. za organizaciju nekih od prvih partizanskih odreda u regiji. aktivnosti u prirodi.. a privreda stagnirala. palača. 17. a to se sastojalo od kipova u socreali. Vidi i Gal Kirn i Robert Burghardt.34 Ti su se Bijeli potoci – Kamensko namijene u spomen-područje. planinarenje i druge konačnici nije ostvarila zbog nedostatka unutarnje kohezije.

70.37 politikama sjećanja na Drugi svjetski rat. Rat koji je uslijedio rijetko se vodio između vojski. etničkih linija ključ za rješenje svih ekonomskih i političkih Nakon što je HV oslobodila većinu okupiranoga područja kriza s kojima je njihova generacija suočena. štale. Pavlaković . godine srpsko je civilno stanovništvo stvorile su okvir za demonizaciju političkih protivnika i stra. i 1992. već zirao je i Srbe i Hrvate domoljubnim ponosom i strahom se pretežno sastojao od naoružanih skupina koje su etnički od čudovišta među Drugima: četnici i ustaše isplivali su čistile područja na kojima su živjeli civili. tisak pod beogradskom kontrolom gradovima i selima. na kojemu su organizatori predstavili 37 Davor Pauković (ur. Prema podatcima dobivenim od Hrvatske antifa- jom iz 1941. Uspon i pad Republike Srpske Krajine (Zagreb: Centar za politološka istraživanja. Tijekom početne iz mraka. politike sjećanja nizom operacija 1995. otišlo u progonstvo. a ne republike mogu odlučivati o odcjepljenju od socijali- Dizanje bratstva i jedinstva u zrak stičke Jugoslavije i proveli su referendum o srpskoj autono- Kako je Jugoslavija klizila prema etničkome ratu u kasnim miji unutar Hrvatske u kolovozu i rujnu 1990. Paradoksalno. šističke organizacije. 2005. Hrvatske teško su oštećeni u borbama: kuće. Za razliku od napuhao je histeriju nadolazećega ustaškog preuzimanja velikoga broja civilnih žrtava uhvaćenih u unakrsnoj vatri. nije više bilo govora o bratstvu i jedinstvu. Hrvatske. 418 419 V.). godine.jedan primjer spajanja rastućega turističkog gospodarstva s Deklaraciju o suverenitetu i autonomiji srpskoga naroda. Autori deklaracije inzistirali su da samo narodi Jugoslavije. 2964 spomenika i spomen-ploča Procijenjeno je da se 120. priklonjenih novim nacionalističkim političarima. je masovni skup u Srbu održan na jednom od najvažnijih skog rata isplivali su na površinu i pridonijeli novomu ciklusu partizanskih spomen-područja samo dva dana prije službene osvetničkoga nasilja. godine. Politički diskurs. širen putem medija komemoracije. Osim ljudskih gubitaka veliki dijelovi šenje onih generacija koje su se još sjećale prethodnoga rata. Pejzaž sje- skoga nacionalizma Slobodana Miloševića na najavljenim ćanja bratstva i jedinstva. 7. tvornice i infrastruktura izgrađena za vrijeme raši- Franjo Tuđman predvoditi hrvatski odgovor projektu srp. Kada je postalo očito da će kontroverzni povjesničar zgrade.) pobunjeni hrvatski Srbi redove za nadolazeći rat.).000 ljudi okupilo na Srpskome saboru u Srbu 25. što je kulminiralo u ljeto 1990. u Srbu. renoga jugoslavenskog projekta modernizacije. crkve. umjesto prožimanja su uz podršku JNA i niza paravojnih snaga okupirale preko jugoslavenske mladeži vjerovanjem da je suradnja preko 30 % teritorija i prognale većinu nesrpskoga stanovništva. duhovi potisnutih trauma iz Drugoga svjet. Srpski nacionalisti su u Hrvatskoj organizirali partizanski spomenici u regijama poput Like nisu bili tek velike skupove na mjestima sjećanja poput Petrove Gore i kolateralna šteta. str. – 71. također je bio žrtva rata. koji je bio i te kako zastupljen u višestranačkim izborima. već su ih zaraćene strane posebno ciljale spomenika u Jasenovcu kako bi povukle paralele s tragedi. iz zaboravljenih kutaka države i zauzeli su prve faze rata u Hrvatskoj (1991. Iako osamdesetima. mobili.

ali umjesto da su ih poprilično naklonjene pretvarati kulturnu baštinu pobijeđe. – 55. nacionalne manjine grada Zagreba. primijetio je da je sudjelovanje u prethodnih režima i okupacijskih sila. vlasti u Jugoslaviji poticale su vlastitu statutomaniju nakon godine. preorao grobove ustaša i njemačkih voj- točku svojega programa. – 21. oni koji su posebno u Parizu. u čast srpskim i židovskim žrtvama fašizma. 420 421 V. 10.uništeno je između 1990. režim srušio minarete novouspostavljene džamije (koja hrvatskih Srba i njihove kulturne baštine i da je sustavno je prethodno bila umjetnički paviljon koji je projektirao Ivan uništavanje spomenika antifašizmu u devedesetima služilo Meštrović). stoljeće. 2009. str. Pavlaković . ako je uopće moguće upotrijebiti takvu riječ za opisivanje napada na 38 Hrženjak. str. Neke ili bivših careva čiji su nasljednici svoje naslijeđe htjeli gra. uklonile su sve spomenike koje diti ispočetka. 1870-1997 (London: Reaktion Books. Milorad Pupovac. 2007. Nadalje. primje- partizanskome pokretu otpora bio ključan element identiteta rice. ali su prvo uklonili simbole Srpskoga narodnog vijeća. str. Komunističke područjima koje je HV oslobodila u proljeće i ljeto 1995. poput Mađarske. U Zagrebu je. uništili. 49.39 Zato je smatrao kontrarevolucionarom zbog uloge u gušenju ustanka SNV uključilo obnovu antifašističkih spomenika kao ključnu u Mađarskoj 1848. Rimljani Pad komunizma u istočnoj Europi pratilo je rašireno su prakticirali damnatio memorae (osuđivanje sjećanja) uklanjanje mnogih socrealističkih spomenika na koje se kako bi izbrisali sve materijalne tragove svojih protivnika gledalo kao na simbole utjecaja Sovjetskoga Saveza. Desetci spomenika podignutih za (Memento Park). godine. Rušenje antifašističkih spomenika. Osvajačke vojske su kroz cijelu povijest bile se smatralo “neželjenim naslijeđem”. i 2000. Hrvatska 1. koja se upustila u vrstu (i u mnogo manjoj mjeri u ostalim državama nastalim raspa- dom Jugoslavije) bilo je nasilnije i brutalnije. ligencije koji su uklanjanje tih republikanskih spomenika uništavanje spomenika bilo je rašireno u većinski srpskim doživljavali kao izravnanje starih računa.41 naglašavali ulogu Komunističke partije Jugoslavije u pokretu Zanimljivo. XII 39 Intervju s Miloradom Pupovcem u Zagrebu. 20.40 nika na mirogojskome groblju te uništio sve ratne spomenike Uništavanje spomenika ni u kojemu slučaju nije feno. men samo bivše Jugoslavije ili modernoga doba. uklonio kip bana Josipa Jelačića (kojega je Marx brisanju toga dijela hrvatskoga kulturnog sjećanja.).). godine. koji su imali istaknute crvene zvijezde ili ćirilićno značajnoga dijela francuske birokracije i pripadnika inte- pismo te oni koji su naglašavali bratstvo i jedinstvo. izgrađene za kratkoga trajanja NDH. (Zagreb: Vijeće srpske 41 Sergiusz Michalski. Srbi u Hrvatskoj 2007.). Ali uništavanje spomenika u Hrvatskoj vrijeme Treće Francuske Republike. države. 1998. Public Monuments: Art in Political Bondage. 40 Saša Milošević. ur.38 Njihova analiza “kipomanije” na prijelazu u 20. ta je njemačka politika imala podršku otpora. pretvoreni su u podataka upućuje na to da su većinom ciljani spomenici staro željezo za vrijeme njemačke okupacije u četrdesetima. smjestili su ih u divovski muzej na otvorenome nih naroda u hrpe prašine. saborski zastupnik i predsjednik preuzimanja vlasti 1945.

2. 15. Čak je i praznik. stoljeća. Alojzija 42 Novi list. i Kjetil u tragikomičnome je obratu pretvoren u reklamu za restoran Ra Hauge. poput Vojina nom. kada se obilježava osnivanje prvo par- regijom 1995. ali nikad optuženi) počinitelji digli u zrak spomenici nisu birani zbog svoje ideološke neprihvatljivosti. Antuna Augustinčića. Transforming National Holidays: Identity Discourse in 422 423 V. maknut s komemorativ- tek nekoliko spomenika nakon što je HV razbila pobunjene noga kalendara. ur. spomenik u logoru Jadovno uništili su nepoznati počinitelji. godine. Novosti. Dok su se lokalne vlasti ponekad koristile [slika 1]. 6. kao i sta- namjerno ciljani. 2011. “Contested Pasts..43 stilizirani križ posvećen palim braniteljima iz Domovinskoga rata [slika 2]. Čitluku i Počitelju sa zemljom. lokalne vlasti odupiru se vraćanju kipa Nikole Radauša i Ede Murtića. str. Stepinca.42 regije do regije i često se poklapao s ratnim zonama iako su Hrvatske su oružane snage sravnile spomenike u rijetki spomenici oštećivani tijekom borbi. godine [slika 4]. Tako je u Istri i obalnim područjima oko novnike tih sela tijekom i nakon operacije Medački Džep u Rijeke bilo malo napada na partizansku kulturnu baštinu. Činjenica da su 1992. Pavlaković .. a na njegovo je mjesto stavljen 22. temeljito su oči. Srbu. ili teško oštetili spomenike i skulpture koje su stvorili neki nego zato što ih se povezivalo sa srpskom kulturnom bašti- od najslavnijih hrvatskih umjetnika 20. 7. u: Ljiljana Šarić. većinski popunjen Hrvatima. Dok je hrvatska vlada obnovila spomenik u Jadovnu Bakića. (Dan Srbe i hrvatska država uspostavila kontrolu nad cijelom antifašističke borbe). str. koji je bio poprište žestokih borbi na početku rata Spomenik je obnovljen 2010.. lipnja 2010. u centru Gospića upućuje na zaključak da uništeni (ili možda poznati. Vanje 2011. godine u sklopu koalicijskoga i niza nasilja nad civilima s obiju strana. već su većinom Divoselu [slika 9]. srpnja. godine. Sa strana križa nalaze se biste Franje Tuđmana i hrvatskoga nadbiskupa iz Drugoga svjetskog rata. Stupanj uništenja razlikovao se od Tesle u centar grada. sporazuma Pupovčeva SNV-a i HDZ-a koji je tada bio na stili urbani pejzaž od svih partizanskih spomenika. U Lici je intenzitet nasilja nad kulturnom baštinom Hrvatske snage opljačkale su grad nakon što je stanovništvo povezanom sa Srbima. – 17. 43 Vidi Vjeran Pavlaković. kraj Siska. Vlasti vlasti iako su godišnje komemoracije privlačile protuskupove su uklonile središnji spomenik ispred Općinskoga suda sa koje su organizirale desničarske političke stranke koje su pro- seljacima koji su držali vile i na njegovo su mjesto stavile svjedovale protiv onoga što smatraju “četničkim slavljem”. Službenici i zapovjednici u tizanskoga odreda. Gospiću. komunizmom i Jugoslavijom ostavio pobjeglo. Karen Gammelgaard. Vlasti su srušile Radaušev kip u Jasikovačkoj ulici.kamen i broncu. godine [slika 7]. središte osporavane povijesti iz 1941. 16. godine su Lika i dijelovi Dalmacije potpuno očišćeni od gotovo svih tenkovi hrvatske vojske raznijeli su impozantan spomenik u spomenika povezanih sa socijalističkom Jugoslavijom. 29. Dušana Džamonje. Contested Red-Letter Days: Antifascist Commemorations and Ethnic Identities in Post- a spomenik u obliku obeliska kraj mosta preko rijeke Like Communist Croatia”.. Tijekom operacije Oluja 1995. 27. dok rujnu 1993. godine nepoznati počinitelji administrativnim metodama kako bi uklonile spomenike s digli u zrak kip izumitelja Nikole Tesle koji je bio hrvatski javnih prostora. bilo je na stotine primjera kada su nepoznati Srbin.

Statutomanija socijalističkoga režima se. Pavlaković . doduše uz drugačije simbole i napise. unatoč svim njegovim ideološkim i estet- odgovorni su za velik dio uništenja spomeničke baštine skim nedostatcima. 2011. kao što su partizanska the West and South Slavic Countries. posebno u političkoj areni. U nekim Vjerojatno zato što su sve žrtve bile Hrvati. ponavlja kako braniteljske organizacije Domovinskoga rata Zaključak podižu novi sloj sjećanja urezanih u kamen diljem Hrvatske. neke mjere glorificirao ustaše kao hrvatske patriote. ali su i srpske jedinice Republike benika povijesti umjesto pozornoga uređivanja i revidiranja Srpske Krajine također uništavale spomenike posvećene komunističkoga narativa koji je legitimizirao politički sustav. Unatoč retorici da je raspad socijalističke Jugoslavije Iako nisu ni približno toliko monumentalni kao njihovi soci- konačno omogućio da se dozna puna istina o Drugome jalistički prethodnici. 2012. 9. se obilježi na spomeniku ili nadgrobnoj ploči. bratstvu i jedinstvu. veterana NDH podizale su nove spomenike prethodno poti- devastirali Bijele Potoke – Kamensko memorijalno područje. poput Like. sustavno uništenje partizanskoga spo- Hrvatski ekstremisti i pripadnici hrvatske vojske meničkog pejzaža. suživot s drugim etničkim skupinama. revizionistički proces je u mnogim također je naslijeđena iz socijalističkoga razdoblja. a u isto je vrijeme rehabilitirao i do 44 Pri otkrivanju spomenika u Otočcu. U političkome i kulturnome rata.Spomenik je palim partizanima i civilima u Perušiću očuvan. lokacije poput nedavno izgrađenoga svjetskom ratu. 424 425 V. nastalom nakon raspada socijalističke Jugoslavije.44 Nažalost. nedavna prošlost ostala je predmet žustre memorijalnog parka u Otočcu posvećenoga palim hrvatskim rasprave u hrvatskome društvu. Benjamins Publishing. okupljeni uglednici naglasili su da će spomenici poput ovoga omogućiti mladim generacijama da razumiju povijest Domovinskoga rata. ćio da neke od potisnutih trauma isplivaju na površinu u praksa odbijanja poraženoj strani da obilježi svoje gubitke demokratskoj Hrvatskoj. srpski ekstremisti srušili I dok su neki spomenici sravnjivani sa zemljom. udruge su kip hrvatskoga partizana Marka Oreškovića u Korenici. regijama. I dok ti pojedinci svakako zaslužuju dostojanstvo da ih vakuumu.. dolazi uz cijenu brisanja drugih žrtava i povijenoga pejzaža rili su novu kulturu sjećanja koja se temelji na odabranim upućuje na to da uistinu otvoren dijalog o povijesti još nije traumatičnim trenutcima nedavne prošlosti koji isključuju ostvariv u Lici. 1985 – 2010 (London: John spomen-područja trrebala prenositi službeni narativ NOB-a. vojnicima imaju mnogo paralela s partizanskim spome- Dok je istina da je partijski monopol nad prošlosti omogu. skivanim kategorijama ratnih stradanja – pripadnicima oru- ali su sačuvali mnogo drugih spomenika koji opisuju Srbe žanih snaga NDH i civilima koje su partizani ubili na kraju kao žrtve ustaških zločina. pa tako slučajevima za rezultat imao demonizaciju cjelokupnoga antifašističkog pokreta.). str. 11. Novi list. nicima. čini se. bilo je jednako deranju stranica iz udž- Drugoga svjetskog rata. Primjerice. 43. činjenica da to krajinski Srbi koji su se pobunili protiv hrvatske države stvo.

čak i Srbi koji su bili civilne žrtve iz rata devedesetih imaju
tek nekoliko spomenika – prvi službeni spomenik podignut je
u Varivodama 2010. godine, a ostali su u Gospiću, Golubiću i
Borovu – dok su hrvatske veteranske udruge žustro zabranile
bilo kakva spomen-obilježja za pripadnike oružanih snaga
Srba, bez obzira na to kako su ubijeni i jesu li ili nisu bili
osumnjičeni za ratni zločin. Čak je i tih nekoliko skromnih
spomenika koji su izgrađeni bilo oštećeno ili oskvrnuto upu-
ćujući na to da određeni segmenti hrvatskoga društva odbi-
jaju dopustiti prepoznavanje žrtava s druge strane.
Kako se 2013. godina primakla kraju, Lika je opet
privukla pozornost cijele države zbog politike sjećanja.
Predrag Fred Matić, ministar branitelj, je 30. 12. nazočio
ceremoniji izgradnje prvoga vladina spomenika žrtvama
komunističke represije u selu Sinac. I dok je službena izgrad-
nja spomenika za pojedince koje je ubila Komunistička
partija Jugoslavije, politički prethodnik vladajuće
Socijaldemokratske partije, bio važan korak u suočavanju s
vlastitom prošlosti, događaj se pretvorio u neku vrstu deba-
kla jer su Crkva i obitelji nekih žrtava bojkotirali ceremoniju.
Službeno je razlog bojkota bila tvrdnja da je vlada oskvrnula
ostatke žrtava koristeći buldožer prilikom ekshumacije s
namjerom da zataška komunističke zločine, ali čini se da je
osnovni motiv bio trajno nastojanje desnice da diskreditira
vladajuću stranku s pomoću simboličkih i emocionalnih
makinacija politikom sjećanja45. U Lici pejzaž sjećanja na
Drugi svjetski rat ostaje bojišnica dugo nakon što su parti-
zani, ustaše i četnici ispalili svoje posljednje metke.

45 Novi list, 31. 12. 2013., str. 34.; Novi list, 2.1. 2014., str. 34.

426 427 427427427427

Mesta stradanja Beograd je imao najveće gubitke stanovništva na tlu
Jugoslavije tokom Drugog svetskog rata, kada govorimo o
ljudskim gubicima jednog naseljenog mesta, što podrazu-

u Beogradu iz meva i ukupan broj žrtava fašističkog terora. Nažalost, još
uvek ne postoji naučni rad u kome bi bila izvršena makar

vremena Drugog
približna kvantifikacija stradalih stanovnika Beograda, ali i
šireg područja Srbije i Jugoslavije, koji su usmrćeni na terito-
riji glavnog grada okupirane Jugoslavije. Prema procenama,

svetskog rata i tokom okupacije u Beogradu je stradalo između 16.000
i 18.000 stanovnika grada i okolnih seoskih naselja, što

njihova posleratna
Beograd, uz opštine Bosanska Dubica, Bosanska Gradiška,
uz gradove Zagreb i Sarajevo, čini mestom sa najvećim gubi-
cima stanovništva tokom Drugog svetskog rata na jugoslo-

memorijalizacija venskom tlu.
Prve žrtve rata u Jugoslaviji bili su stanovnici
Beograda poginuli u nemačkom bombardovanju 6. aprila
1941. Od 6. do 12. aprila stradalo je, prema najčešće pomi-
njanim procenama, oko 2.300 stanovnika Beograda, uglav-
Milan Radanović 1 nom u prvom danu bombardovanja.2
Takođe, Beograd je mesto u kome je stradao velik broj
lica sa drugih područja Jugoslavije i Balkana, na osnovu
čega je Beograd, nakon Jasenovca, mesto u kome su zabe-
ležena najbrojnija stradanja na jugoslovenskom tlu. Šta je
doprinelo ovoj činjenici? Naime, kako se ističe u litera-
turi, Beograd je jedini glavni grad u okupiranoj Evropi na
čijem tlu su egzistirali koncentracioni logori. Upravo u ovoj
činjenici treba tražiti razloge za visoke brojke stradalih.

2 A. Dragojević, Č. Janjić, S. Nedić, Bombardovanje Beograda u
1 Milan Radanović je samostalni istraživač; živi i radi u Beogradu. Drugom svetskom ratu, Beograd, 1975., str. 14-15.

448 449 M. Radanović

Takođe, u Beogardu je stradao i velik broj pripadnika Isto tako, Beograd je mesto u kome je tokom borbi
Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ) i Crvene za oslobođenje grada život izgubio i velik broj pripadnika
armije tokom borbi za oslobođenje grada. oružanih snaga Trećeg Reicha i određen broj pripadnika
Ako govorimo o ukupnom broju onih koji su hapšeni i kvislinških formacija, a nakon oslobođenja usmrćen je
represirani u mestima za izolaciju (4 zatvora i 6 logora), onda određen broj pripadnika kvislinškog aparata i njihovih sim-
se suočavamo sa desetinama hiljada (verovatno ne mnogo patizera, kao i određen broj onih koje je pobednička strana
manje od 90.000) onih koji su imali iskustvo izolacije u faši- smatrala nenaklonjenim i odgovornim za stvarnu ili navodnu
stičkim zatvorima i logorima u Beogradu, pri čemu je reč kolaboraciju.
kako o stanovnicima Beograda, ali takođe i o velikom broju Pokušaćemo da ukratko prikažemo posleratnu memo-
stanovnika drugih delova Srbije i Jugoslavije, ali i o određe- rijalizaciju mesta stradanja u Beogradu tokom fašističke oku-
nom broju stanovnika drugih balkanskih i srednjoevropskih pacije (pre svega kada je reč o stratištima i, u manjem obimu,
zemalja (Grčka, Albanija, Austrija, itd). kada je reč o mestima za izolaciju, s obzirom da nisu sva
Beograd je mesto holokausta. Od oko 11.000 beo- mesta za izolaciju memorijalizovana i obeležena na zadovo-
gradskih Jevreja u ratu je stradalo oko 9.000, pri čemu su ljavajući način). Takođe, pokušaćemo da ukažemo na moguće
većina žrtve nacističkog genocida. Takođe, Beograd je mesto razloge izostanka memorijalizovanja i neadekvatnog obele-
genocida nad Romima. Nemački okupator je odgovoran za žavanja pojedinih mesta za izolaciju (pre svega kada je reč o
smrt oko 1.500 Roma iz Beograda i okolnih seoskih naselja. logorima na Starom Sajmištu i o logoru Topovske šupe).
Odgovornost za stradanje Roma snosi i kvislinška vlada s Beograd je grad koji je imao vrlo razvijen pokret
obzirom da je kvislinška žandarmerija učestvovala u hap- otpora (NOP) u organizaciji Komunističke partije Jugoslavije
šenjima Roma u Beogradu i okolini. Takođe, odgovornost (KPJ). Odmah treba napomenuti da su lokacije koje se
kvislinških vlasti podrazumeva se kada je reč i o sprovođe- vezuju za otpor fašističkom okupatoru i njegovim domaćim
nju mera koje su omogućile nemačkom okupatoru da lakše saradnicima, intenzivnije i doslednije obeležavane u odnosu
evidentira i pohapsi lokalne Jevreje. na mesta stradanja civilnog stanovništva.
Odgovornost kvislinške vlade naročito dolazi do izra-
žaja kada govorimo o stradanju pripadnika i simpatizera Logori
Narodnooslobodilačkog pokerta (NOP) i članova njiho-
vih porodica. Na hiljade pripadnika i simpatizera pokreta Banjica
otpora iz Beograda bilo je izolovano u zatvorima kvislinške Prvi logor koji je formiran u Beogradu bio je Logor na
Specijalne policije i u Banjičkom logoru, od kojih su mnogi Banjici (ili Banjički logor). Logor je bio pod zajedničkom
ubijeni. ingerencijom kvislinških i okupacionih struktura, iako je
većina zatočenika Banjičkog logora uhvaćena i izolovana

450 451 M. Radanović

gde su mnogi od njih stradali. iz nekoliko drugih gradova u severnoj Srbiji. među Jajinci. drugi logor formiran u Beogradu bio bili pod ingerencijom nemačkog okupatora. a takođe drugih izvora.200 ubije. Prvi logor. ali zatočenici bili su poreklom iz Beograda. Užicu itd.od strane pripadnika kvislinškog represivnog aparata. je logoraša streljana je oktobra i novembra 1941. u kasarni VKJ u kvartu koji je poznat pod uglavnom lica srpskog etničkog porekla. koji je formirao ovaj XVIII pešadijskog puka Vojske Kraljevine Jugoslavije.500 romskih muškaraca. 452 453 M. Banata (prethodno. Do danas je identifikovano oko 4. Na nekoliko predstavljena postavka koja je donekle dopunjena. hiljade banjičkih logoraša koji su deportovani u logore širom Ogromna većina logoraša streljana je u kampanjama okupirane Evrope. otvorena je 1969. lokacija u blizini žele- zatočenice logora. osobito Jevreja. zničke stanice u Rakovici i lokacija u Deliblatskoj peščari. juna 1941. terora tokom jeseni 1941.697 zatočenika.. u manjem čitave grupe čije je zatočenje u logoru utvrđeno na osnovu broju. u manjem delu nekadašnje kasarne koja Kraljevu. u zgradi koji je od strane nemačkog okupatora. Logor je zasnovan koncentracionom logoru boravilo je oko 24. a među skih muškaraca iz Beograda. a Logor na Banjici osnovan je 5.000 Albanije i Grčke i nekih drugih evropskih zemalja. Ovo Topovske šupe je važna napomena s obzirom da su ostali logori u Beogradu Hronološki gledano. Reč je o komu. avgusta 1941. prisilno preseljeni u Beograd) i. bio nazivan Judenlager Belgrad. Jevrejski policijska evidencija pominje imena 23. Romski zatočenici bili su poreklom iz Beograda i Jajinci pokraj Beograda). balkanskih i jugoslovenskih naroda. U logoru je ukupno bilo zatočeno oko 6. memorijalizovan na odgovarajući način. U ovom u Evropi pod nemačkom dominacijom. severnih delova centralne logorašima bilo je i lica iz drugih delova Jugoslavije kao i iz Srbije i Banata. za Beograda. na nekoliko stratišta u okolini Banjički logor je jedini beogradski logor koji je. – nih logoraša (većina ih je usmrćena streljanjem na stratištu 1940. na oko 450 m². jula 1941. prvih nacističkih logora za Jevreje i Rome koji su formirani nistima uhapšenim u Beogradu nakon 22. a 2001. ali i pripadnika svih nazivom Autokomanda.. Sačuvana jevrejskih i od 1.000 do 1. a nalazi se u širem centru grada. Većina stalne postavke realizovana je 1983. iz nekih zemalja srednje Evrope odakle su izbegli 1939. jula 1941. u sklopu mera nemačkog okupatora za gušenje sada. partizanskog ustanka u Srbiji (u kontekstu drugih masov- ska postavka posvećena logoru u ograničenom prostoru nih streljanja koje je nemački okupator izvršio u Šapcu. je logor kolokvijalno poznat pod nazivom: Topovske šupe. Nova koncepcija njanja genocida nad Jevrejima i Romima u Srbiji. kojima se izdvajaju predmeti koje su izradili zatočenici i Trostruki surduk pokraj Surčina.) i u sklopu otpoči- je služila kao zgrada za izolaciju logoraša. Kragujevcu. Prva muzej. ovo nije konačna brojka jer u spiskovima nisu navedene avgusta 1941. U okviru stratišta u okolini Beograda: nekadašnje vojno strelište muzejske postavke predstavljeno je oko 400 eksponata. Ovom broju stradalih treba dodati i okolnih seoskih naselja.000 zatočenika. Radanović . Reč je o jednom od zatočenici izolovani su u logoru 9. Jadru. lokacija u blizini sela Jabuka u južnom Banatu. Najveći Logor je bio namenjen izolaciji odraslih jevrejskih i rom- broj zatočenika poticao je iz Srbije i Beograda.

Tokom tih pet meseci u logoru je “kulturnog dobra pod prethodnom zaštitom”. najveći logor na teritoriji Međutim. U toku nepune tri godine. Nakon Drugog svetskog rata prostor logora Topovske šupe prešao je u vlasništvo Jugoslovenske narodne armije Staro sajmište (JNA) jer je i pre rata imao vojnu namenu i u zgradama Logor na Beogradskom sajmištu ili Logor Staro sajmište nekadašnjeg logora ponovo su oformljene vojne radionice. Dakle. prva stručna diskusija o načinu memorijalizacije Logor je formiran na lokaciji Beogradskog sajmišta izgrađe- ovog prostora otvorena je 1979. ne uključuje postojeće muškaraca. decembar 1941. Najveći da namerava izvršiti izgradnju najvećeg tržnog centra na broj zatočenica i zatočenika jevrejskog porekla poticao je iz Balkanu na ovoj lokaciji. Od pre nekoliko godina ovaj prostor ima status (Judenlager Semlin). – 10. ili Beograda. sem jednog ruševnog manjeg vom nemačke Policije bezbednosti i Službe bezbednosti. zida). već i u odnosu na pravnu do početka decembra 1941. ubijeni ili umrli u logoru kao posledica Međutim. najavljena je čvrsta namera Beograda i Banata.) funkcionisao je kao Jevrejski logor Zemun obeležje. kada je postavljeno pitanje nog 1937. prvo spomen obeležje na ovoj lokaciji podignuto je Beograda. što je inicijativa Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Gotovo svi jevrejski zatočenici ubijeni su u proleće 1942. su. bude podignuto mesto za šoping Jevrejske zatočenice i zatočenici likvidirani su u proleće rekreaciju i razbibrigu. odnosno strada. i zatočenika poticao iz beogradskih prigradskih naselja. na levoj obali reke Save.000 (koji. u logoru na Sajmištu bilo je zatočeno gotovo 40. dok je najveći broj romskih zatočenica investitora da na mestu nacističkog logora. Ova kompanija pre nekoliko godina obznanila je smrtnost usled gladi. žena i dece. Ova namera je ne samo u koliziji 1942. nja više hiljada zatočenika. Romske žene i deca najvećim strane gradskih vlasti privatnoj kompaniji Delta Holding delom su pušteni iz logora. ali je i među njima zabeležena 2005. u okviru skromnog i tek naznačenog spomen parka logora. Zavod predlaže eksproprijaciju ovih objekata. decembra 1941. u dve etape postojanja tek 2006.400 jevrejskih žena i dece i izvestan definisanja pravnog statusa i načina obeležavanja sećanja. u pokretnoj gasnoj komori (“dušegupka”) na putu od 454 455 M. Logor je postojao broja žrtava nacističkog genocida. stora. hladnoće i zaraznih bolesti. čija je štaj beogradskog Muzeja žrtava genocida u okviru ovog pro- izolacija započela 14. Ipak. da li treba sačuvati autentične (već tada – oronule) objekte U prvoj fazi postojanja (8.U samom logoru izvršeno je svega nekoliko egzekucija sa odgovornim odnosom prema činjenici stradanja velikog nad uhvaćenim odbeglim logorašima. sa tendencijom bilo zatočeno oko 6. kada je manja grupa preostalih proceduru s obzirom da Zavod za zaštitu spomenika kulture logoraša premeštena na Staro sajmište kako bi pripremila grada Beograda predlaže revitalizaciju ovog prostora i sme- sajamske prostorije za prihvat Jevrejki i njihove dece. broj jevrejskih muškaraca i oko 500 romskih žena i dece. bio je. Radanović .. lokacija nekadašnjeg logora prodata je od brutalnog logorskog režima. pored Banjičkog logora. Logor na Sajmištu bio je pod upra- objekte nekadašnjeg logora. logora ili na njihovom mestu podići adekvatno spomen maj 1942. što je vrlo važno napomenuti. jednim delom.

kao i izvestan postane mesto zaborava. Isto tako. dašnjem seoskom naselju.884 umrlih i čane podatke o broju žrtava dva logora na Starom sajmištu ubijenih logoraša. Bosne i Hercegovine. Prihvatni logor Zemun bio je povezan sa ovakve prakse. Izmena okupatorskog Iako je SFRJ.Sajmišta ka Jajincima. Srbije i Hrvatske. Deceniju kasnije na istom mestu postav- i ubijeni u obližnjem logoru Organizacije Tot na Ušću i na ljena je nova spomen ploča. kao i muškarci zarobljeni na ustaničkim njim logorskim zgradama učinjen je pokušaj da se vezivanjem područjima Bosanske krajine i zapadne Srbije. pokušavala da kroz kome- nom razdoblju po pravilu streljani ubrzo nakon zarobljava. jula 1951. a visoka smrtnost dodatno je povećavana leševa ubijenih i umrlih logoraša. nova funkcija ćenih paviljona je srušena. koji su u prethod.600 leševa logoraša logora na Sajmištu. bila je nove zgrade koje će u vreme izgradnje Novog Beograda slu- sabiranje robovske radne snage za privredu Trećeg Reicha. tičnom istorijskom nasleđu. gde su pokopani njihovi leševi. Kasnije je u logoru bio zato. Utvrđen je približan broj Na samom mestu logora prva spomen ploča postav- žrtava Prihvatnog logora Zemun u koji su uključeni i umrli ljena je tek 1974. Na Istovremeno su radno sposobni logoraši iz ustaških logora ovom stratištu neposredno nakon oslobođenja ekshumirano preko Sajmišta prebacivani u logore u Reichu i samoj Srbiji je oko 3. kada je reč o pripad. morativnu praksu usaglasi tragična sećanja i osigura perspek- nja. zapravo je oštećeno oko polovine sajamskih paviljona. deo Sajmišta je ustupljen umetnicima za ateljea. preostali logoraši izmešteni. Na ovom groblju ekshumirano je oko 6. (npr. Ploča sadrži neprecizne i uveli- Ostrovskoj adi na Dunavu i ovaj broj iznosi 12. gnuto je 7. umesto da postane mesto sećanja. Umetnička kolonija trebala je da donese novi smisao trauma- nicima i simpatizerima NOP-a. odnosno pri. koja je formirana kao država pomirenja odnosa prema zarobljenim partizanima.000). na stratištu na Bežanijskoj kosi. a danas delu Novog Beograda. Novi zatočenici postaju zarobljeni partizani. Nakon oslobođenja većina ošte- Nakon ubijanja jevrejskih zatočenika. a na njihovom mestu su podignute logora na Sajmištu. Ipak. Tokom savezničkog bombardovanja. Radanović . sada Prihvatnog logora Zemun. (40. žiti kao sedište štaba omladinskih radnih brigada. iste godine je podignuto Tot u Banatu. zbog čega su van prostora nekadašnjeg logora. Uslovi boravka u Prihvatnom logoru bili su takođe skromno spomen obeležje logorašima Prihvatnog izuzetno teški i dodatno su bili otežani brutalnošću logorske logora Zemun. to je doprinelo da Sajmište čen i jedan broj pripadnika četničkog pokreta. sistemom ustaškog logora Jasenovac na taj način što je KL Prvo spomen obeležje žrtvama logora na Sajmištu podi- Jasenovac preuzimao radno nesposobne. na Sajmištu je izostao rezultat radnom snagom. neka- gle robijaše i likvidirao ih u okviru jasenovačkog logora. ali i širom tog prostora za umetnost prevaziđe njegova tragična prošlost. nakon tragičnog ratnog iskustva.500 uprave i kapoa. dakle. Od 1950. usled gladi i zaraznih bolesti. U nekadaš- padnici NOVJ. broj albanskih i grčkih partizana. na neadekvatnoj 456 457 M. rezultat je potrebe ratne industrije Reicha za besplatnom tivu zajedničke budućnosti. Borski logor) i na poljoprivredna dobra Organizacije na Jevrejskom groblju u Zemunu. stare i iznemo. aprila 1944. teško Poslednja intervencija na prostoru Sajmišta.

rad vajara Miodraga Popovića. – 1945. Ovaj poslednji podatak je vrlo indikativan ako ga čenika i žrtava Prihvatnog logora Zemun i obližnjeg logora uporedimo sa nazivom spomenika. žrtvama fašističkog terora i genocida i u Zagrebu. uz finansijsku pomoć jugoslo- na lokalitetu nekadašnjih logora na Sajmištu. Predstavnici jevrej. spomen obeležjima. Ostaje upitno venske države. Radanović . logoru u cilju sprovođenja genocidnih radnji. u Beogradu su egzistirala još Jugoslovenima žrtvama genocida”. Sem u Beogradu. hrabrom otporu nacističkom teroru i svim Pored četiri navedena logora. U kontekstu kulture sećanja 1990-ih i ratova neposredno u blizini ušća ove reke u Dunav i logor poznat vođenih u ovoj deceniji postaje jasnije zbog čega spomenik pod nazivom Milišića ciglana na beogradskoj Zvezdari.. ske zajednice u Srbiji iskazali su nadanje da će u okviru U okviru Jevrejskog (zapravo. U prethodnoj rečenici dva fašistička logora: logor organizacije Tot (Todt) na Ušću. nedaleko od Starog sajmišta. Nacionalizovanje žrtava logorâ đenja od fašizma. april). odnosno internacionalnog i multietničkog jugoslo- menik podignut žrtvama dva logora na Starom sajmištu. Ovi logori nisu obeleženi nikakvim brojka stradalih na Starom sajmištu: “sto hiljada”. takođe na levoj obali Save. sefardskog) groblja u memorijlizovanog prostora biti izgrađen svojevrsni muzej Beogradu 1952. u blizini kompleksa nekadašnjeg iako je jedan deo srpskih logoraša prethodno uhapšen isklju- logora na Sajmištu. i “žrtvama zloglasnog ustaškog logora Jasenovac i žrtvama mađarskih okupatora koje su do Beograda doneli talasi Drugi logori Save i Dunava. povodom proslave 50-godišnjice oslobo. Na ovaj predlog naslanja se ideja izgradnje stradalim tokom Drugog svetskog rata. ali venskog pokreta otpora pod rukovodstvom komunista (KPJ). Ova nije isključivo posvećen žrtvama dva logora na Sajmištu. u natpisu ističe se da je na Sajmištu “najviše stradalo Srba.lokaciji. podignut je spomenik Jevrejima Srbije holokausta. borcima iz Narodne republike Srbije 1941. sem U natpisu u ponožju spomenika navodi se preuveličana što su kraće postojali. već u cilju bru- Ovaj spomenik. bilo je podizanje Spomenika žrtvama genocida 1995. Poslednjih desetak godina učestale su diskusije o nužnoj memorijalizaciji prostora Starog sajmišta. i NOP-a. 458 459 M. gnut je na obali reke Save. talnih odmazdi zarad participacije i podrške pokretu otpora. muzeja genocida nad Romima i muzeja genocida nad Srbima jevrejska zajednica je 1952. Ovo je u prvim posleratnim godi- ratu ako uzmemo u obzir da većina logoraša Prihvatnog nama bio redak primer memorijalizacije jevrejskih žrtava logora Zemun srpske nacionalnosti nije izolovana u ovom genocida u Evropi. na dan proboja logoraša logora Jasenovac na Starom sajmištu potisnulo je činjenicu da su većina zato- (22. U opticaju Spomenik Jevrejskim žrtvama fašizma i palim su različiti predlozi memorijalizacije. cida nad pripadnicima srpskog naroda u Drugom svetskom Sarajevu i Novom Sadu. Jevreja i Roma”. podi. organizovala podizanje spomenika Jevrejima koliko je ova lokacija podesna za potencijalni muzej geno. čivo zbog etničkog porekla. dva logora su po kapacitetu bila manja od ostalih logora. Đakovu. Organizacije Tot (Todh) činili pripadnici i simpatizeri NOVJ U natpisu u podnožju spomenika ističe se da je spo.

streljano je više desetina hiljada talaca i zatočenika (prema a verski obredi u nedovršenom hramu obavljaju se od 2008. na stratištu u Jajincima susret crkvenom zahtevu. političke strukture imale interes da izađu u Od jeseni 1941. postalo sinonim za mesto najmasovnijeg zločina na tlu Srbije. verovatno preteranim podacima. ali prvenstveno zbog činjenice mesto odavanja pošte stradalima na stratištu u Jajincima. bolje rečeno. nalni srpski stil gradnje bogomolja”. autora. darovale crkvi zemljište za na putu od logora na Starom sajmištu do stratišta u Jajincima izgradnju). razloga što hram nije dovršen treba tražiti u činjenici da. Ovaj hram do danas je nedovršen. nju događaja iz razdoblja minulog rata (ujedno i umetnika koji je bio učesnik revolucije i antifašističke borbe). Radanović . alizma ka socijalističkom modernizmu. Autor spomenika je arhitekta Bogdan Bogdanović. logora Banjica). U 1941. hrama i parohijskog doma neposredno pokraj Spomen-parka skih zatočenika koji su ugušeni u pokretnoj gasnoj komori. odlučila da odredi centralno mesto za Spomen park je preuređen 1988. kako ćenih i pokopanih lica na ovom stratištu nije moguće ustano./1944. na Kako se može zaključiti iz medijskih napisa jedan od glavnih stratištu u Jajincima stradalo je oko 80.000 ljudi). Jajinci (gradske vlasti su još 1993. Forma centralnog Prvo spomen obležje kojim su komemorisane žrtve dela spomenika neposredno asocira na Mojsijeve tablice. kada je u njegovom central- pogubljenje talaca i zatočenika. 460 461 M. ali i da je nemački okupator u cilju prikrivanja tragova zločina i kao crkva namenjena vernicima u obližnjem naselju Jajinci. se ističe. Bivše vojno strelište u blizini nom delu postavljen spomenik Vojina Stojića. brisanja materijalnih dokaza o zločinu. Stratište u Jajincima je već tokom prvih ratnih godina zaokret jugoslovenske monumentalne skulpture od socre. izabrano je kao najpodesniji Srpska pravoslavna crkva započela je 2004. zvaničnim i nepreciznim. Ovaj spomenik predstavlja iskorak ili. ideja nije naišla na odo- (ovakva vrsta pogubljenja izvršena je i nad 225 zatočenika bravanje nadležnih institucija za zaštitu spomenika kulture.. komanda u jesen 1941. Kako se ističe u literaturi. hram “nije projektovan tako da podražava tradicio- viti zbog nepostojanja istorijskih izvora koji bi do kraja rasve. Hram je osmišljen kao tlili približan broj stradalih. položena je urna Bogdana Bogdanovića. a ubijene i sahranjene na ovom stratištu postavljeno je 7. svakako starog sefardskog groblja na Paliluli. u podnožju Alale. Obeležje je skromno i sastoji se iz reljefa vajara jevrejskih kuća na Dorćolu i fragmenti nadgrobnih ploča Stevana Bodnarova. izgradnju prostor za masovna streljanja. do jeseni 1943. a kasnije i za pokapanja jevrej. očigledno. sela Jajinci. Reč je o prvom ostvarenju ovog poznatog jugoslovenskog organizovao iskopavanja i spaljivanja leševa žrtava. u prvoj dekadi nakon rata. u zimu 1943. Broj usmr. Spomen Stratište u Jajincima (Spomen park Jajinci) park je konačno uređen 1964. na 20-godišnjicu oslobođenja Učestale egzekucije talaca iz dva logora i nekoliko zatvora u Beograda nakon čega je postao centralno mesto komemora- Beogradu bili su osnovni razlog da je nemačka okupaciona cija žrtava fašističkog terora na području grada Beograda. na desetogodišnjicu antifašističkog ustanka naroda pristupne zidove spomenika ugrađeni su delovi porušenih Srbije. jula među detaljima spomenika prisutni su sakralni simboli. ali su. U podnožju spomenika najuposlenijeg beogradskog vajara kada je reč o obeležava- 2010.

) period je najmasovnijih streljanja zatočenika i su posmrtni ostaci stradalih zatočenika zatvora Gestapoa i talaca koje je nemački okupator sprovodio na tlu Srbije. uređeno je Spomen groblje boraca poginulih u (5 km na putu od Pančeva prema Jabuci) okupiranom Beogradu 1941. manjim od realnog. otkriven 1969. Ujedno ovo razdoblje (oktobar – novem. 1959. tokom najmasovnijih arhitekte Bogdan Bogdanović i Svetislav Ličina. vršena su streljanja manjih grupa talaca kao i sahranjivanja na čijem vrhu se nalazi bakarna buktinja. stratištu uništeni su od strane nemačkog okupatora u proleće 1944. izginulim u borbi 1943. – 1944. Prostor je uređen parkovski. groblja razasuto je nekoliko stotina mermernih ploča sa ime- jama (uglavnom u Pančevu). Beogradu 1941. odnosno koji su ubijeni na drugim. Zamisao je akcija streljanja talaca i zatočenika iz logora i zatvora sa bila da se na jednom mestu nađu posmrtni ostaci pripadnika područja Beograda. Spomenik je poslednjih godina obnovljen vajara Miodraga Živkovića. nima pripadnika pokreta otpora koji su sahranjeni u masov- nje neprecizna brojka od 10. cima Čačanskog NOP odreda. U cen- čenika ovog logora streljan je na stratištu kod sela Jajinci tralnom delu nalazi se masovna grobnica u kojoj su smešteni i u Rakovici. Reč je o pripadnicima NOP-a koji nisu ubijeni dokazan metodom poimenične identifikacije i čini se većim na Jajincima. Drugi deo zato.057 osoba. Sakupljeni bar 1941. Sličan primer naknadnog sakralizovanja. Na celom prostoru talaca i zatočenika streljanih ili obešenih na drugim lokaci. stratištima u Beogradu. Na beogradskom Novom groblju. odnosno arhitekte Nebojše Delje. Projekat su uradili Pančeva aktivirano je oktobra 1941. ali ovaj broj nije noj grobnici. Crkva je podignuta bez dozvole nadležnih organa i uz protivljenje Spomen groblje boraca poginulih u okupiranom lokalnog SUBNOR-a. uređen memorijal prema zamisli 462 463 M. Reč je o delu zatočenika ovog logora koji logora uništena od strane okupatora nekoliko meseci pred su umoreni tokom oktobra i novembra 1941. Radanović . posvećen bor.. oslobođenje Beograda). Nad njom je travnata humka. – 1944). Ovaj memorijal postao je potom pokušaja redefinisanja memorijalnog prostora uočljiv je u centralno mesto komemorisanja žrtava fašističkog terora u Ostri pokraj Čačka gde niče novi hram tik uz spomenik južnom Banatu. U literaturi se najčešće pomi. (poznato i pod nazivom Stratište kod sela Jabuka u južnom Banatu nedaleko od Aleja streljanih rodoljuba 1941. Tokom narednog razdoblja na ovom stratištu posmrtni ostaci 1. Na stratištu je 1981. NOP-a ubijenih u Beogradu za vreme okupacije.000 stradalih. na kojima okupator nije izvršio isko- Zemni ostaci žrtava streljanih i sahranjenih na ovom pavanja i spaljivanja leševa. koje je centralno gradsko Stratište kod sela Jabuka groblje. u cilju prikrivanja tragova zločina. nakon višegodišnje zapuštenosti. – 1944. Na Specijalne policije i manjeg dela logoraša logora Banjica (s ovom stratištu najpre su streljani zatočenici logora Topovske obzirom da je većina posmrtnih ostataka logoraša Banjičkog šupe u Beogradu.

Takođe. podignut je 1983. poznati hrvatski i jugoslovenski vajar Antun Augustinčić.. diverzija i sabotaža koje su preduzimali komunisti u boraca NOVJ i 711 boraca Crvene armije). Petorica obešenih antifašista prethodno groblja su arhitekta Branko Bon i inženjer hortikulture su ubijeni vatrenim oružjem u obližnjem zatvoru Gestapoa. Autori projekta okupiranom Beogradu. U okviru čicama sa imenima obešenih na Terazijama. najčešće na mestu sta 1941. Na Novom groblju u Beogradu. Vešanje pogibije ili u blizini mesta pogibije.. Aleksandar Krstić. Groblje oslobodilaca Beograda predstavljala je snažan signal u otopljavanju službenih jugo- U borbama za oslobođenje Beograda poginulo je 2. ali i zbog međusobnog ohrabrivanja okviru ovog memorijala sahranjen je najveći broj poginu. 17. nacističkog okupatora i domaćih fašista usled sve većeg broja lih pripanika NOVJ i CA. u partizana-oslobodioca koja je 1988.944 slovensko-sovjetskih odnosa nedugo nakon Staljinove smrti. širom Beograda i u okolini grada. nevidljivih spomenika.386 atentata. boraca i borkinja NOVJ i 961 borac i borkinja Crvene armije. na Terazijama. postavljena u pristupnom okviru Spomen groblja palih boraca u okupiranom Beogradu. sovjetske vojnike s obzirom da su nakon 1948. uključujući i centralni spomenik na Trgu Republike. Kapije su deo zida koji fašističke okupacije. otvoreno je Groblje oslobodilaca Beograda. postavljeno je pet stilizovanih vešala sa plo- i brojevi poginulih i sahranjenih boraca/kinja. realizacija ovog memorijala 464 465 M. Poginuli borci i borkinje prvobitno su sahranjeni u nekoliko Spomenik obešenim rodoljubima na Terazijama desetina zajedničkih i nekoliko stotina pojedinačnih grob. delu memorijala). sa spoljne strane sadrži reljefe sa scenama borbi. šivanja stanovništva i zarad manifestovanja svemoći okupatora bra 1954. centralnoj beogradskoj saobraćajnici. ispred zgrade koja je poznata pod nazivom Igumanova palata. čiji je autor U Beogradu postoje dva spomenika koji memorijali- vajar Radeta Stanković (on će kasnije izraditi i skulpturu zuju vešanje na Terazijama. Na Terazijama. avgu- nica. 20. iako konotaciju. pripadnika NOP-a na Terazijama sprovedeno je u cilju zastra- Na desetogodišnjicu oslobođenja Beograda. realizacia ovog memorijala predstavlja se nalazi u jednoj od najprometnijih gradskih ulica. (autori: Bogdan Bogdanović i sani nazivi jedinica koje su učestvovale u oslobođenju grada Svetislav Ličina). Naime. U groblje se ulazi kroz monumentalnu Ovo je bio jedini primer javnog vešanja u Beogradu tokom kapiju na istočnoj strani memorijala. U i njihovih pomagača. Radanović . odno- sno nakon značajnog pogoršanja u odnosima zvaničnog Beograda i zvanične Moskve uklonjena mnoga spomen obe- ležja sovjetskim vojnicima. Realizacija ovog memorijala ima i određenu političku Ovaj spomenik je jedan od tzv. groblja postavljena je i figura crvenoarmejca koju je izradio delo vajara Nikole Jankovića. koje je oformljeno 1959. Sa unutrašnje strane zida nalaze se ispi. Drugi spomenik. okto. obešena su petorica antifašista i komunista. (Na groblju je sahranjeno 1. čemu je izvesnu korekciju u odnosu prema uspomeni na poginule doprinelo neadekvatno idejno rešenje spomenika.

Related Interests