You are on page 1of 27

TUŽBA HEP-a

Suci:
Boris Vuraić (str. 10-11)
Kristina Pavlović (str. 14-15)
Vesna Valetić (str. 18-19)
Irena Dikanović Terzić (str. 22-24)

Sadržaj: 1
Tužba………………......................................................3-6
Odgovor na tužbu…………….………………..…………….….7-9
Zapisnik s ročišta 26.6. 2011. …………..……….….....10-11
Zapisnik s ročišta 30. 11. 2011. ………………………..14-15
Podnesak od 16. 1. 2012. ………….………………………….16
Presuda sutkinje Valetić…………………………....…….18-19
Žalba………………………………………………………….………….20
Presuda sutk. Irene Dikanović Terzić…………….….22-24
Sažetak…………….………………………………………………25-26
2
3
4
5
6
Općinskom sudu u Sesvetama
Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini
Predmet:
Tužitelj: HEP, Elektra Zagreb, Gundulićeva 32, 10 000 Zagreb
Tuženik: Ante Vranković, Domjanićeva 15, 10380 Sveti Ivan Zelina

ODGOVOR NA TUŽBU
2x

Poštovani g. suče Vuraić,
molim Vas da me oslobodite optužbe, jer navod tužitelja u tužbi od 12. 5. 2011. da sam
ja „stvarni korisnik“ računa 52841046 na adresi u Svetom Ivanu Zelini, Bocakova, nije
činjenično točna.

OBRAZLOŽENJE
Pred više godina, tužitelj je, čineći to posve proizvoljno, počeo na moju adresu slati
uplatnice - račune za električni priključak u kući u Vinogradskoj 7, kojoj sam ja suvlasnik s
mojom biološkom sestrom Dianom Vranković Zoričić iz Zagreba, Bartolići 56. Obzirom da se
radilo o računima od oko 20 kn mjesečno ja sam te račune uredno plaćao.
Pred 2 godine je tužitelj međutim iz meni nepoznatih razloga prestao slati na moju
adresu iste uplatnice, pa ja navedene račune nisam dalje plaćao. Tako je nastao navedeni dug
od 562,60 kuna.
Ono što u tužbenoj tvrdnji tužitelja međutim nije činjenično točno je sam ja stvarni
7
korisnik“ računa 52841046 na adresi u Svetom Ivanu Zelini, Bocakova. Da to nije točno, vidi
se iz Dokaza 1, kojeg je sastavio sam tužitelj. Radi se naime o zapisniku o trajnom uklanjanju
električnog brojila s kuće na navedenoj adresi sastavljenom dana 15. 12. 2010., u kojem
zapisniku uopće nema mojeg imena nego jedino ime odvjetnice Dijane Vranković Zoričić,
koja je suvlasnica kuće u kojoj se navedeno brojilo nalazilo. RAZLOG TOME JE ČINJENICA
DA JE NAVEDENA ODVJETNICA JOŠ 2005. GODINE PROMJENOM BRAVE NA
ULAZNIM VRATIMA NAVEDENE KUĆE MENI ONEMOGUĆILA PRISTUP U TU
KUĆU, PA SAMIM TIME JA NE MOGU BITI STVARNI KORISNIK RAČUNA 52841046
na adresi u Svetom Ivanu Zelini, Bocakova ulica.
Obzirom da je ista kuća i brojilo bilo samo pod ključem odvjetnice Diane Vranković
Zoričić, radnici HEP-a su naveli samo njezino ime u zapisniku o skidanju brojila. Iz svega toga
je pak jasno da ja nisam bio, niti sam mogao biti „stvarni korisnik“ navedenoga računa tj.
priključka, kako to tužitelj tvrdi, pa Vas stoga molim da me oslobodite optužbe.
Napominjem i to da bi ja navedeno dugovanje sigurno platio, da me moja biološka sestra 2009. godine nije lišila sredstava za život
(nadajući se vjerojatno da će me time navesti na samoubojstvo, kao što je to svjesno učinila u slučaju pok. majke Anice 1982. godine, iz čega
je ista odvjetnica obilno materijalno profitirala, a o čemu posjedujem brojne dokaze) o čemu, među ostalim, svjedoči i Dokaz 2.

S poštovanjem, Ante Vranković (v. r.)
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
Na posl. broj: 25-P-827/11-11

Općinskom sudu u Sesvetama
Stalnoj službi u Sv. Ivanu Zelini

Tuženik: Ante Vranković iz Sv. Ivana Zeline, Domjanićeva 15

ŽALBA
protiv presude Nasl. suda posl. broj: 25-P-827/11-11

I. Presudom Nasl. suda posl. broj: 25-P-827/11-11 tuženiku je naloženo da plati
tužitelju iznos od 442,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

Protiv naznačene presude tuženik u otvorenom roku podnosi ovu žalbu, zbog
pogrješne primjene materijalnog prava.

II. Pobijanom presudom tuženiku se stavlja na teret da kao stvarni korisnik električne
energije tužitelju nije platio račune u visini od 442,60 kuna. Tužitelj međutim tijekom
postupka nije priložio niti jedan dokument iz kojeg bi proizlazilo da je tuženik doista bio
stvarni korisnik električne energije po šifri 52841046 na ime Dinka Vrankovića u kući u
Vinogradskoj 7 u Sv. Ivanu Zelini, premda je to po Zakonu o parničnom postupku, čl. 7 i
219 bio dužan učiniti. Činjenica da su na tuženika bili adresirani računi za navedenu
električnu energiju i da je on te račune plaćao, naime na dokazuje da je on doista bio i stvarni
korisnik iste električne energije, pa je Nasl. sud već zbog toga trebao odbaciti tužbeni 20
zahtjev, tim prije što je tuženik već u samom odgovoru na tužbu kao Dokaz 1 priložio
tužiteljev Zapisnik o trajnom uklanjanju električnog brojila s kuće na adresi Vinogradska 7,
Sveti Ivan Zelina, sastavljen dana 15. 12. 2010., u kojem zapisniku uopće nema tuženikova
imena, nego jedino ime Dijane Vranković Zoričić, koja je suvlasnica kuće u kojoj se
navedeno brojilo nalazilo. Razlog tome je činjenica da je ona još 2005. promijenila bravu
na ulaznim vratima kuće u Vinogradskoj 7 u kojoj se nalazilo brojilo po šifri 52841046, pa
su djelatnici tužitelja nju morali kontaktirati u Zagreb, kako bi mogli iz iste kuće skinuti
električno brojilo.
Iz svega toga je jasno da tuženik nikako nije mogao biti stvarni korisnik električne energije
u kući u Vinogradskoj 7 u Sv. Ivanu Zelini - po šifri 52841046, već je to bila Diana
Vranković Zoričić iz Zagreba, Bartolići 56, pa je stoga Nasl. sud po zakonu bio dužan
odbaciti zahtjev tužitelja iz razloga promašene pasivne legitimacije, što međutim nije
učinio.

III. Zbog svega izloženog tuženik podnosi ovu žalbu i

predlaže

da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i oslobodi tuženika od optužbe, ili da
ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovno suđenje.

U Sv. Ivanu Zelini, 2. travnja 2012.
21
22
23
24
SAŽETAK
Vrhunac sudačke pokvarenosti: „Ante Vranković je priznao da je on Dinko Vranković“

Sudski predmet na kojeg se odnosi ovdje objavljena dokumentacija osobito je
zanimljiv jer zorno pokazuje da radikalna korupcija na hrvatskim sudovima počinje već
u sporovima vrijednim 562 kune, ali i da čestitih i časnih sudaca u nas ima, premda oni
čine svega četvrtinu ili najviše trećinu ukupnoga broja.

Počelo je ovako: početkom lipnja 2011. primio sam tužbu od HEP-a (vidjeti str.
3-6), kojom se traži da platim dug od 562 kn za potrošnju struje u kući u Sv. Ivanu Zelini,
Vinogradska 7, u kojoj sam suvlasnik s mojom biološkom sestrom Dijanom Zoričić, i u
kojoj mjerno mjesto el. energije još uvijek glasi na pok. oca Dinka, koji je umro 1996. U
tužbi je navedeno da se od mene traži da platim dug, jer da sam, navodno, bio stvarni
korisnik te el. energije.

U mom odgovoru na tužbu, naveo sam da sam ja godinama plaćao račune u
visini od oko 20 kn na ima mog oca Dinka, jer su stizali na adresu na kojoj živim, sve dok
ih HEP 2009., iz meni nepoznatih razloga, nije prestao slati, čime je nastalo navedeno
dugovanje. Naglasio sam da ja međutim nikako nisam mogao biti stvarni korisnik
navedene električne energije, jer u navedenu kuću uopće nisam imao pristup, jer je 25
moja biološka sestra, koja se tada zvala Diana Vranković Zoričić, na ulaznim vratima bila
promijenila bravu, te ja u kuću nisam imao pristupa, pa stoga nisam mogao biti ni
stvarni korisnik el. energije u njoj. To sam dokazao HEP-ovim zapisnikom o trajnom
uklanjanju brojila s navedene kuće, u kojem uopće nema mojeg imena, nego samo ime
suvlasnice Diane Vranković Zoričić, jer je HEP nju kontaktirao radi skidanja brojila,
obzirom da ja nisam imao ključ od kuće, nego jedino ona. Ja dakle nisam nikako mogao
biti stvaran korisnik el. energije u toj kući, te je HEP naprosto tužio krivog čovjeka, što
se u pravu naziva „promašena pasivna legitimacija“.

Na pripremnom ročištu održanom na Općinskom sudu u Sesvetama – Stalna
služba u Sv. Ivanu Zelini, koje je vodio sudac Boris Vuraić, punomoćnica HEP-a Marija
Kutle je pobijala moje navode, prikazujući me kao dužnika. No sudac Vuraić joj je
objasnio da i činjenično i pravno ja imam pravo, te da HEP odgovarajućim ispravama
mora dokazati da sam ja doista bio stvarni korisnik, kao što se to u tužbi tvrdi, što je
Kutle ispred HEP-a obećala učiniti, a to je uneseno i u zapisnik.

No HEP nikada nije sudu dostavio te obećane isprave, jer one naprosto ne
postoje, ali je svejedno dobio spor.
Naime, časni čovjek i sudac Boris Vuraić je na jesen otišao u mirovinu, te sam
poziv na sljedeće ročište dobio od sudske savjetnice Kristine Pavlović. Na tom ročištu
ona uopće moje navode nije unijela u zapisnik, pa sam naknadnim podneskom to
morao ispravljati. Punomoćnik HEP-a Marin Leko je na ročištu drsko kazao da sam ja
struju trošio, ne priloživši međutim za to nikakve dokaze, koje je njegova prethodnica
obećala pokazati, i ne objasnivši kako je to moguće da bi ja trošio struju u kući od koje
nemam ključ i u koju nemam pristup. Kazao je da je dokaz da sam trošio struju taj, da
sam neko vrijeme plaćao račune na očevo ime, što je isto kao da netko kaže da ako je
čovjek koji na izlasku s društvom platio 8 kava, to je dokaz da je on svih tih 8 kava i
popio. Taj čovjek naravno niti je popio 8 kava, niti je bio dužan platiti svih 8, osim ako
je odlučio častiti, što u slučaju HEP-ove tužbe protiv mene međutim nije bio slučaj, i ja
pravno tj. zakonski nisam bio dužan platiti struju koju nisam trošio.

No, da je zakon u nas „na vrbi svirala“ pokazalo se iz presude sutkinje Vesne
Valetić, koja je ignorirala nepostojanje od HEP-a obećanih isprava koje bi dokazivale da
da sam ja bio stvarni korisnik navedene el. energije, te je kao ključni dokaz protiv mene
navela da sam ja neko vrijeme plaćao račune za navedeni el. priključak. To je –
kolokvijalno rečeno - kao da je presudila: Ante Vranković je jednom častio s pićem, pa
ga ja osuđujem da mora uvijek častiti!

U svojoj žalbi sve sam to izrijekom naveo, ističući kako sam prvostupanjskom 26
sudu priložio nepobitan dokaz izdan od samog HEP-a da u navedenu kuću uopće nisam
imao pristup, te stoga nikako nisam mogao biti stvarni korisnik navedene el. energije,
pa je prvostupanjski sud stoga bio dužan odbaciti zahtjev tužitelja iz razloga promašene
pasivne legitimacije.

No, sutkinja Županijskog suda u Slavonskom Brodu Irena Dikan Terzić odbila je
moju žalbu, obrazloživši svoju presudu sljedećim riječima, doslovce: „Tuženik (Ante
Vranković) je u tijeku prvostupanjskog postupka i u žalbi priznao da je on Dinko
Vranković“(!). Kako jedan čovjek može biti 2 čovjeka? Jedino ako je po srijedi
neubrojivost sutkinje Dikan Terzić, na koju je kao na epidemijsku pojavu među našim
sucima upozorio Ivica Grčar.

Ovaj postupak predstavlja svojevrsni sažetak cjelokupnog problema
radikalne korupcije među našim sucima. On pokazuje da ima sudaca koji sude
časno i po zakonu (Vuraić), ali da ¾ njih to ne čine (Pavlović, Valetić, Dikan Terzić).
Pokazao je i da suci očito nisu prisiljeni suditi „pro fiscus“ tj. ovdje za HEP -
državnu firmu, jer Vuraić to očito nije kanio, ali oni u pravilu sami izabiru da tako
čine, ne obazirući se pri tom – kako su pokazali sramni primjeri sutkinja Kristine
Pavlović, Vesne Valetić i Irene Dikan Terzić niti na činjenice, niti na zakon, niti na
elementarnu ljudsku čast i dostojanstvo.
Ante Vranković, 23. 7. - 3. 9. 2017.

27