You are on page 1of 320

Milan Kangrga

Klasični njemački idealizam
(Predavanja)

MILAN KANGRGA
KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM
predavanja

Izdavač
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
FF Press, Zagreb

Za izdavača
Miljenko Jurković

Urednik
Borislav Mikulić

Recenzenti
Lino Veljak
Ante Čović
Borislav Mikulić

Lektura
Asja Petrović

Grafička oprema
Boris Bui
Željko Jelenski

Tisak
Tiskara Rotim i Market, Lukavec

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i
sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 665171.

ISBN 978-953-175-307-4

Tiskanje ove knjige financijski je pomoglo Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa RH

MILAN KANGRGA

KLASIČNI NJEMAČKI
IDEALIZAM
Urednik:
Borislav Mikulić

Zagreb, 2008.

MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM - Sadržaj 5

Sadržaj:
Predgovor (M. Kangrga)................................................................................... 9

Uvodna riječ pročelnika
Odsjeka za filozofiju (L. Veljak).............................................................. 11

Predavanja

1. Predavanje (Uvod: filozofija-philosophía, znanost-mudrost-
spekulacija, spekulativni početak kod Kanta, “primat praktičkog
uma” i Fichte; Marx kao nasljednik Fichtea. — Kant: kriticizam, i
transcendentalizam)................................................................................................. 13
2. Predavanje (Kant: sistem vs. propedeutika; transcendentalna
dedukcija kategorija; spontanost-inteligencija-sloboda; pojam
utopijskog; neshvatljivost mogućnosti spontanosti; spekulacija i pad
u spoznavalaštvo; bitak vs. treba da; priroda vs. svijet; proizvodilački
odnos; primjer ljubavi; sinteza i konjunkcija; izjednačavanje
spontanosti i razuma).............................................................................................. 29
3. Predavanje (Kant: transcendentalizam i mogućnost sintetičkih
sudova a priori kao prijelaz na spekulaciju; subjekt-objekt: razlika vs.
jedinstvo vs. identitet; spontanost i re-volucija, “antikopernikanski”
obrat, dobro-zlo; postajanje čovjekom)............................................................... 47
4. Predavanje (Kant: metoda spoznaje novovjekovne filozofije, afekti
i određenje pojma “volje”; kritika praktičkog uma kao kritika volje
i mogućnost utemeljenja etike; zakon vs. maksima, autonomno vs.
heteronomno, legalno vs. juridičko; bitak vs. trebanje; teorija-praksa
kao jedinstvo; samoproizvođenje čovjeka; umjetničko stvaralaštvo,
problem originalnosti, znanstvenik vs. umjetnik; prvobitni čovjek i
spekulacija)................................................................................................................ 67
5. Predavanje (Kant: “treća kritika”, umjetničko stvaralaštvo kao
prijelaz iz filozofije u spekulaciju; prevladavanje dualizma teorijsko-
praktičko; genijalnost i originalnost, apsolutna izvornost stvaralaštva;
“prirodno” određenje talenta i Kantov pad u filozofičnost; pojam
ukusa; estetsko vs. estetičko. — Fichte: “duh Kantove filozofije”, um
kao već praktički; moralno djelovanje vs. samodjelatnost čovjeka;
kritika razuma, činjenica kao u-činjenica)............................................................ 87

6 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM - Sadržaj

6. Predavanje (Fichte: “transcendentalni idealizam” vs. dogmatizam;
eksplicitno razlikovanje spekulacije od filozofije, anticipacija
postkantovskih falsifikata Kanta; razlikovanje razum-um-mašta;
proizvodnja zbilje pomoću mašte; odnos i produkcija odnosa;
podizanje svijesti u samosvijest; proizvodilački karakter uma;
“intelektualni zor” kao demantiranje spekulativnog pojma uma).................. 107
7. Predavanje (Fichte: utjecaj na ranog Hegela; Ja kao identitet
subjekt-objekt; problemi filozofske terminologije, prevođenja i
razumijevanja nove misli; spekulativno značenje tautologijskog stava
A = A; kopula jest kao ukinuti-proizvedeni bitak; priroda-svijest vs.
svijet-samosvijest; apstrahiranje od čovjeka u filozofiji; Fichteova
nedosljednost; Marxovo preuzimanje Fichteova uvida, kapitalizam
kao životna laž)...................................................................................................... 127
8. Predavanje (Fichte: od filozofije Francuske revolucije do
revolucionarnog mišljenja; Fichte-Marx : samodjelatnost vs. otuđeni
rad; Fichtov stav o suvišnosti vlasti; Fichte i utopijski socijalizam;
Platonova “idealna država” kao moralni postulat; Njemačka na
prijelazu 18./19. stoljeće i Fichteova anticipacija građanskog
uređenja: samoodlučivanje-samoodređenje-samoupravljanje)........................ 145
9. Predavanje (potvrda teze filozofija=spoznajna teorija=metafizika
kod nekih suvremenih mislilaca te kod Schellinga i Hegela; Kantov
subjekt kao instanca iza predmetnosti predmeta; razlikovanje
stvarnost-zbilja; nešto kao već proizvedeno. — Fichte: određenje
istine kao odluke, filozofija kao ljudski izbor; laž kao životni habitus;
dobrovoljno ropstvo i obrambena laž; problem imputabilnosti. —
Prijelaz na Schellinga: genijalni mladenački spisi i “kasni Schelling”;
povijesnost i povijest; pojam dobra i zla; granica “teorijske realizacije”
i prijelaz na praktičko stanovište)........................................................................ 163
10. Predavanje (Schelling: “granica znanja” i “proizvođenje čvrstog tla”;
pojam praktičkog i pojam povijesnog; razlikovanje nauke morala i
nauke prava; pravni odnos kao osnova moralnog odnosa; povijesno
vs. historijsko; dogmatizam-teorija vs. kriticizam-praksa; sloboda
kao princip praktičke odluke o teorijskom; mladi Schelling i mladi
Hegel; “oprečnost teorije i povijesti”; svijet kao povijesno događanje;
čovjek kao “uzrok budućnosti”; stvar po sebi kao “produkt idealne
djelatnosti”; utjecaj na Marxovu analizu upotrebne vrijednosti;
filozofija kao “oponašanje” i Schellingova nedosljednost)............................. 183

.... ambivalentnost Hegelova pojma duh..................... razlikovanje moralitet.... Predavanje (Hegel: kapitalne suvremene interpretacije Hegela i posebnost Marcuseove interpretacije..... ambivalencija građanskog: nesloboda i osnova za razvoj konkretnog subjektiviteta. Fenomenologija duha kao “rodno mjesto” Hegelove filozofije.. univerzalni domet metafizike i moralno djelovanje kao povijesno zbivanje i proizvod).. moralni problem kazne..... Heideggerovo falsificiranje pojma Dasein. Predavanje (Hegel: objektivni duh — područje volje.... Marxov pojam konkretnog......... država kao idealno razrješenje antagonizama.... povijesnost mišljenja kod Hegela........... povijesno mišljenje kao ukidanje metafizike..... 239 14........... vlasništvo i kapital-odnos)......................... razlikovanje društvo-država..... “enciklopedija”.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM ..................... Predavanje (Hegel: njemački idealizam kao cjelina vs... razlikovanje obitelj-porodica)....... 257 15... problem ideje: “ideja” kao prvi kritički pojam.............. 203 12. “europski duh” i samoubojstvo.... niz originalnih pojedinaca............... Bergsonova kritika pojma ideje... “beskonačna vrijednost subjektiviteta”.... postmoderna kao puka negacija moderniteta. filozofija kao sistem............. ograničenost pojam sistem (Schelling i Hegel).......... Predavanje (Pitanja i odgovori: odnos metafizika-etika i problem utemeljenja etike... sloboda kao osnova objektivnog duha... 221 13...... “dijalektički razvitak” vs...... kritika Kantova “moraliteta”.... Hegelova djela u prijevodima..... 279 ..... princip građanskog i princip kolektiviteta.. samosvijest-samoodređenje-samoupravljanje....... Marcuseova teza o “konačnoj preobrazbi povijesti u ontologiju” u Hegela.. Predavanje (Hegel: “filozofija prirode” kao Hegelov danak tradiciji i marksistički dijamat............... stupanj: apstraktno pravo............... put u objektiviranje duha... filozofija duha — subjektivni duh: “zbiljska duša” i sloboda volje....... filozofija kao oponašanje i reprodukcija)....običajnost (Sittlichkeit)......... građansko društvo kao sistem potreba........... potreba za studijem filozofije.. posredovanje). Logika kao središnje mjesto i okosnica sistema. Hegelova filozofija prava: I.... ljubav i savjest kao moderni fenomeni.......Sadržaj 7 11............. rani Hegel i analiza “pozitiviteta” kršćanstva.. bitak kao proizvod...............

.............................................................. razlikovanje razum-um........8 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM ....... subjektivnost-objektivnost kao suprotnost “intelektualnog i realnog svijeta”........ 316 Kazalo imena.... pojam primata praktičkog uma i spontanosti.................. predmetnost predmeta kao ukidanje metafizičke objektivnosti................................... potreba filozofije uslijed “gubitka moći sjedinjenja”.........Sadržaj 16......... čovjek kao “sumnjivac” u filozofiji....................... Ja kao apsolutni negativitet i proizvođenje bitka.......................... razdvojenost subjekt-objekt kao klasni fenomen................................................ 311 Izbor internetskih stranica o Milanu Kangrgi... 317 ....... Dodatak: “Potreba i zadatak filozofije” (Predavanje na poslijediplomskom studiju: mjesto Hegela u klasičnom idealizmu......289 DODACI Životopis i bibliografija Milana Kangrge........................ opstanak (Dasein) kao konkretizirani bitak. Kantov transcendentalizam kao ishodište i epohalni utjecaj Francuske revolucije....................... potreba za filozofijom kao filozofski odgovor na klasni fenomen)...... odgovornost i imputabilnost..........

.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . i njegova zamje- nika. prof. s njegovim glavnim predstavnicima — Immanuel Kant. na temelju čega je nastao ovaj finalni tekst. U rasponu od pedeset godina.) do Hegelove smrti u Berlinu (1831. U ovom je obliku — po uvjerenju autora — ova knjiga upotrebljiva ne samo kao mogući priručnik za studente filozofije nego i za svakog čitatelja zainteresiranog za problematiku filozofije klasičnog njemačkog idealizma. u siječnju 2008.Predgovor 9 Predgovor autora Ova je knjiga plod proizašao iz predavanjâ što ih je autor držao studentima filozofije u Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. objasni i produbi osnovne misli te klasične njemačke filozofije. jer i sâm karakter predavanog teksta omogućuje da se shvate i neke teže postavke te filozofije. od 1. Osobitu zahvalnost dugujem kolegi Mikuliću koji je predložio da se predavanja publiciraju u obliku knjige i osob- no se poduhvatio teškog rada na transkripciji tonskog zapisa i potom na iz- radbi redigiranog transkripta. poduzeo manja kraćenja transkripta te nužna jezična i stilska poboljšanja. dosegnula je njihova misao vrhunac u čitavoj dotadašnjoj historiji filozofije svojom spekulacijom najvišeg ranga. u kojima se trudio da temeljito razradi. na kojem je autor djelovao do umirovljenja 1993. s obzirom na specifičnost govornog jezika i na digresije. dr. a na poticaj kolege Borislava Mikulića stu- dent Matej Kuna kontinuirano je snimao daljnja predavanja toga semestra. koji bi bez tih naknadnih zahvata možda ostali nedovoljno jasni. bio za autora posebno privlačan. Autor je o toj filozofiji do sada objavio nekoliko knjiga. Na inicijativu prvenstveno dvojice kole- ga. Lina Veljaka. Borislava Mikulića. prof. Bez njegovog zalaganja teško da bi došlo do teksta predavanja i ove knjige! U ovdje publiciranom tekstu zadržan je način izlaganja karakterističan za živa predavanja. pročelnika Odsjeka za filozofiju. autor se odazvao da sadašnjim studentima filozofije održi predavanja o velikoj temi klasičnog njemačkog idealizma. Zato je poziv na održavanje tih predavanja sadašnjim studentima Odsjeka za filozofiju. no autor je ipak. u ljetnom semestru akademske godine 2006/07. na čemu mu najsrdačnije zahvaljujem. izdanja Kantove Kritike čistog uma (1781. Studenti su snimali predavanja. Johann Gottlieb Fich- te.). dr. Autor U Zagrebu. a posebno se ukazala potreba da se tekst mjestimice dopuni pobližim pojašnjenjima nekih stavova. Friedrich Wilhelm Joseph Schelling i Georg Wilhelm Friedrich Hegel. .

Sadržaj .10 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .

mi ujedno slavimo i 50. proveo četrdesettri godine predajući etiku. nego i mislilac koji je kreativno razvio potencijale . godine. “Etika ili revolucija” i na- posljetku. Što se tiče ispitnih i sličnih obaveza. u novoj zgradi. Međutim. najnovije na hrvatskom jeziku objavljena “Etika”. gdje je boravio nekoliko puta po više mjeseci. čini mi se. naravno. prvih sedam godina u staroj zgradi na Gornjem gradu. To. redoviti profesor.Uvodna riječ 11 Uvodna riječ pročelnika Odsjeka za filozofiju Kolegice i kolege.. To su “Etički problem u djelu Karla Marxa”. možete pristupiti ispitu kod mene ili kolege Mikulića. svijet”. paralelno sve sa svojom temeljnom djelatnošću na ovom Fakultetu — osim toga održao je niz predavanja u različitim evropskim zemljama. odnosno jednom i puna tri semestra. u kon- tinuitetu je četrdesettri godine radio na Filozofskom fakultetu. A dopustite. to ćete rješavati sa mnom. Ono što je. a naš Odsjek to proslavlja na najbolji mogući način. koliko ja znam — najznačajnije. obljetnicu postojanja ove zgrade Filozofskog fakulteta. a od 1957. godine u Zagrebu. ali osim što je predavao — a predavao je i u Zadru nekoliko godina. a najviše u Njemačkoj. ja bih vas htio upozoriti na još neke ključne knjige Milana Kan- grge. na stranica- ma Odsjeka za filozofiju. najmanje dvije. pred tri godine. na kraju. potom docent. i mnogo šire. kada je ova zgrada podignuta. Profesor Kangrga je kao asistent. Objavio je ukupno petnaest knjiga. Rođen je 1923. od toga najnoviju na njemačkom jezi- ku. Nakon diplome filozofije 1950. To je zapravo prijevod jedne od tri ili četiri ili pet ključnih njegovih knjiga. To je knjiga koja se u hrvatskom originalu zove “Praksa.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . ne znači da druge njegove knjige nisu značajne i zanimljive. da vam kažem samo nekoliko uvodnih riječi o profesoru Kangrgi. oko literature itd. pretpostavljam. Detaljnije informacije o kolegiju možete vidjeti na internetu. Dakle. za životni opus Milana Kangrge — koji još uvijek piše nove knjige. i u Beogradu nekoliko godina. jest to da je on nedvojbeno ne samo najbolji poznavatelj klasične njemačke filozofije u Hrvatskoj. to je. vrijeme. zanimljivije od svih tih formal- nosti. izuzetna mi je čast predstaviti vam profesora Milana Kangrgu koji će u ovom semestru držati predavanja iz njemačkog klasičnog idealizma. izvanradni i.

jest ponajprije mogućnost da iz usta originalnog mislioca čujete originalnu interpretaciju onoga što u evropskoj filozofijskoj tradiciji jest od ključne ili presudne važnosti. Ono što će u ovom semestru ovdje biti na djelu. termini su uvijek relativni. adekvantijim ili ne sasvim adekvatnim terminom. Neću dalje zlorabiti vaše vrijeme pa prepuštam riječ profesoru Kangrgi.12 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . naravno. originalno mišljenje.Uvodna riječ sadržane u filozofijskoj tradiciji. i izradio jedno osebujno. Ali. s posebnim obzirom na misaone potencijale Fichtea i Hegela. . koje se može imenovati kao povijesno mišljenje. a to je klasični njemački idealizam od Kanta do Schellinga i Hegela. i nećete pogriješiti ukoliko mišljenje Milana Kangrge nazovete i nekim drug- im.

Hegel. jako kratko historijsko razdoblje u kojem je na djelu najdublja misao filozofije kao takve. u toku naših predavanja. Hegel je naime naglasio kako možemo imati ili zastupati velike i značajne teze ili ideje. možemo sad ka- zati. zbilja najviši vrhunac čovjekove misli. Dakle. pokušati. a ne i sâma mudrost? . veljače 2007. ali hoću ukazati na dva koji bi nam mogli poslužiti kao okosnica za razumijevanje onoga što će se govoriti.. vidimo kako to — ne jedno od. što dolazi od grčkih riječi philo-sophía. o kojoj ćemo tu govoriti. i 1831. tj. “ljubavi prema mudrosti”. orijentir što biste ga mogli imati stalno na umu prilikom ovih naših izlaganja. od izlaska prvog izdanja Kantove Kritike čistoga uma do Hegelove smrti u Ber- linu 1831. o njezinu imenu. Kao prvo. Već pri samom ovom određenju nameće se spontano i posve razumljivo. pa ćemo tu onda. Ako se malo zamislimo. pri čemu. možda. Kao što je tu najavljeno. naravno u skladu s tom Hegelovom mišlju. godine. Predavanje (28. kao što znamo. ja vas pozdravljam i drago mi je što nakon dosta dugo godina mogu ovdje predavati i novim generacijama studenata. lociranje razvitka te filozofijske misli uka- zati na to da se rečeno razdoblje bitno odvija između 1781. konkretizirati i taj pojam epohalnosti pa onda i neke druge bitne pojmove i probleme te filozofije. nego najveće — razdoblje u historiji filozofije zapravo pada unutar četrdesetak godina. one ostaju ipak jedna apstrakcija ili. Ima- mo po­sla sa — moramo sad to tako prevesti. sophía znači mudrost.1. i oprav­dano. da tako kažemo. što znači. epohalnu misao prvoga ranga što ćemo u našim predavanjima pokušati i pokazati. ali dok one nisu razvijene. historijski kratkom razdoblju na djelu je. pitanje: Zašto samo ljubav prema mudrosti. Ima tih momenata više. Fichte. U tom. To je fantastično. Schelling. bilo gotovo već 1812. a ono philo – ljubav. ne samo u historiji filozofije nego i historije čovječanstva u cjelini. a neki smanjuju to razdoblje čak na četrdeset godina ukazujući na to da je Hegelova Logika. razvitak od pedeset godina. nedorečenost. gdje sad zaista pred sobom imamo istinsku. da tako kažemo. riječ je o samoj filozofiji.) Kolegice i kolege. dakle. tj. Možemo odmah za jedno historijsko. pred nama je posao da u toku ovog semestra govorimo o klasičnom njemačkom idealizmu ili klasičnoj njemačkoj filozofiji s glavnim predstavnicima Kant. Radi lakšeg praćenja i boljeg razumijevanja bîti i problemâ klasične filozo- fije. njegovo glav- no djelo. navest ću vam prethodno dva momenta za koja mislim da vam mogu služiti kao.

ograničenost itd. svoju bitnu granicu. da olakšamo razumijevanje kasnijih stavova. da tako kažemo pod navodnim znacima. dakle. Kant to naziva . jer to su bitne stvari s kojima mo- ramo izići na kraj. gotovo identičan sa Descartesovim: Ja mislim. dakle. stavi kao predmet svoje refleksije. philo- sophía. A to znači od vlastita života! Tako da je to. a ona se sastoji samo i bitno u tome što ti mudraci nisu odvajali teoriju od prakse. A onda Kant nastavlja na čitavu. dakle upravo svoju filozofičnost. To bi bio taj prvi moment što ga treba imati u vidu s obzirom na ono što bismo mogli nazvati sâma bît filo- zofije kao takve. teoretičnosti. ali ćemo to opravdati kasnije — životna misao. A grublji odgovor. To se onda naziva. koji je bio na početku. razrješava bitni spoznajno-teorijski problem s kojim započinje novovjekovna filozofija od Descartesa do Kanta. a da time ne bi prekoračila vlastiti — reći ćemo sad to samo tako. a upravo nam je klasična njemačka filozofija omogućila da iziđemo na kraj s tim — dakle. što ga filozofija kao filozofija zapravo nikada ne postavlja temeljito.1. jesam.) U odgovoru na to pitanje. dakle zato što je već od početka. sve do Platona. Mi ćemo sve to što vam sada govorim kao teze još razraditi tako da ćete vidjeti što se pod time ima razumijevati. mogli bismo sad to tako kazati. Mis- lim. što je od početka “ispalo iz mudrosti” kojom stari grčki mudraci započinju. svoje domete. A vidjet ćemo kako je upravo to kroz čitavu historiju filozofije bila njezina. pa možemo odmah i anticipirati. ja ću vam to locirati — recimo. veljače 2007. “zla savjest”.. recimo. Drugi moment na koji vas želim upozoriti. prije svega novovjeko- vnu filozofijsku tradiciju o kojoj ćemo mi govoriti. s kojom nije mogla izići na kraj. na to postavljeno pitanje mogao bi glasiti: filozofija je ostala ta takozvana “samo ljubav”. još bila — možemo to pod navodnim znacima kazati ili ne. a time i sebe sâmu. ali je upravo klasična njemačka filozofija dospjela u svojoj najdubljoj samokritičnosti do toga da sâmu sebe. u tom takozvanom početku. ispala iz mudrosti kojom stari grčki mudraci započinju misliti o svom životu. predavanje (28. kad ga je iskazao. A filozofija se otada kreće samo i isključivo ili pretežito u horizontu teorije — dakle. A kad kažemo “stari grčki mudraci”. dakle sebe kao filozofiju. za sada — misaoni horizont.14 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . prema mudrosti. a smatram ga dosta značajnim. tj. Dakle ovo Mislim. događa se s Fichteovim bitnim odnosom spram Kantove osnovne teze s kojom on započinje nakon Descartesovog stava Cogito ergo sum. svejedno. dakle jesam. kao takozvani početak novovjekovne filozofije — a riječ je ovdje s Kantom o njegovu stavu. rekli smo. tj. na koji vas dakle i upućujem.

A kad sam tu naveo taj epohalni iskorak s Fichteom. do danas.) 15 transcendentalna apercepcija. nalaziti u historiji filozofije. uzet doslovno. a ostao je na nivou i u horizontu te iste teoretičnosti. Tako da i ja — sad ću naravno anticipirati ono bitno — insistiram na bitnoj razlici između filozofije i spekulacije. vlastitoj bitnoj poziciji. To sam sad unaprijed rekao zato što je Kant tu samo začetak toga što se tu kao pojam naziva spekulacijom. to još nije izišlo — čak i najznačajniji filozofi poslije Kanta. a sad ću naglasiti. to se samo uvjetno može upotrebljavati. kad dođemo do toga. To sam samo unaprijed nabacio. koja je onda značajna. njegov stav.1. protivuriječi sebi. zapravo samo tako. još uvijek poistovjećuju pojam spekulacije s teorijom. a vidjet ćemo zašto kasnije treba baš to naglasiti. Kad to kažem. a o tome ćemo isto govoriti. veljače 2007. Tako da ćete kod Kanta naći “spekulativna filozofija” misleći teorijska filozofija. Ali. naravno. čak i ljudi koji su prošli školu klasične filozo- fije. tj. samo je jedno postavljanje problema da biste lakše mogli pratiti ostalo. jeste contradictio in adjecto. Inte- resantno je naime to. koja. pojam spekulativna filozofija.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Ona je početak. Upravo u tom smislu što bez transcendentalne filozofije nema spekulacije. nastavljač. da tako kažemo. u dvadesetom stoljeću. tako da kasnije. ali ujedno i prvi radikalni kritičar Kanta. pa time zaista ostati u onoj contradictio in adjecto. Pazite do- bro: primat praktičkog uma pred teorijskim. onda zbilja moram odmah iskazati i jednu tezu. vidimo u čemu je zapravo bitna razlika između filozofije i spekulacije. Mi ćemo u predavanjima insistirati na tome i pokazati zašto uvjetno i u kojem smislu. Ne vidi da je on već par excellence spekulativni mislilac. Tako da onda zaista ne bismo smjeli upotrebljavati ovu sintagmu “spekulativna filozofija”. Pazite. A zašto kažemo da je “skočio sebi u usta”? Zato jer je on prvi mislilac u historiji filozofije koji je došao do pojma primata praktičkog uma. kad pod spekulacijom misli teoriju. pretpostavka i takozvani uvod u ono što bi se moglo nazvati spekulacijom. a ujedno je ostao jednim dobrim dijelom u tradiciji te takozvane novovjekovne filozofije koja je u svojoj bitnoj liniji spoznajno-teorijska. Ovo što govorimo. predavanje (28. sintagmu — spekulativna filozofija. . Mogli bismo sad to nazvati i epohalnim iskorakom iz filozofije u speku- laciju ako to uzmemo samo kao početak. koji je bio učenik Kantov. vrlo često ćete to. Probajte tragati za svim mogućim historijama fi- lozofije i svim mogućim interpretacijama — ja sam to u jednom svome djelu analizirao. kako on kaže — to je citat. da Kant sam sebi “skače u usta”. razumske spoznaje. to je poznato mjesto — mora moći pratiti sve naše predstave ili predodžbe kako bi se dospjelo do istinske.

ovaj subjekt Ja. svijest se diže na nivo samos- vijesti. Descartes daje do znanja. po svojoj bîti. pri čemu možemo odmah nagovijestiti da je upravo Fichte prvi spekulativni mislilac u historiji filozofije. postaje predmet mišljenja.1. pozicija samosvijesti. Dakle. međutim. mislim. Time je prekoračen horizont filozofičnosti. bitna za razvitak filozofije kao takve. interesantno da je to on samo u jednom pismu dao. prevladava. inače imamo samo ovo “Mislim. tj. Dakle. prevladava Kantovu poziciju. a time. mogli bismo kazati i sâma filozofičnost. cogito je samosvijest. dakako. Spoznajna teorija kao takva. Spekulativni mislilac. sresti. a time je prevladana i spoznajno-teorijska pozicija. jesam” kao puko mišljenje koje. nego Fichte odmah dodaje — i tu je ta njegova veličina i tu je prijelaz na spekulaciju — samosvijest = samodjelatnost = sloboda. evropske. i onoga Ja. gledajte. mislim”. time se onaj pojam samosvijesti. taj do tada samo spoznajno-teorijski mišljeni odnos svijesti i sa- mosvijesti kod Descartesa i Kanta pretvara se u spekulativni stav subjekt-ob- jekt identiteta. protumačiti to sve i produ- biti. Immanuel Kant. tu se s Fichteom događa. Znači. ne izlazi na kraj sa svojim vlastitim problemom odnosa . trebao si reći: Ja. dakle jesam. ali se time onaj apstraktni — pazimo dobro: samo spoznavalački subjekt. upravo to da se pojam samosvijesti više ne shvaća u spoznajno-teorijskoj dimenziji kao neki viši stupanj svijesti. koja nije izišla na kraj s pojmom odnosa — evo. To ovako izgleda nategnuto. riječ je o subjekt-objekt identitetu kao osnovi i pravom početku cijele Fichteove spekulativne misli. Ovo prerastanje subjekta. a nije razvio: u Cogito ergo sum ovo cogito znači: Ja znam da mislim. kojim prekoračuje. mislim. Pa- zite dobro. tako da vidimo veličinu toga. ili bolje reći. naročito novovjekovne. u dimenziji pukog spoznavalaštva. ovo: Ja.16 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . To mu pred- bacije Fichte. kako ga tretira novovjekovna filozofija u liku spoznajne teorije — ovo Ja. Prema tome. i to je prijelaz na tu spekulaciju. Immanul Kant. u čovjeka. pojma subjekta. ovo što Fichte kaže. Ja. koji se već s Descartesom jasno utvrđuje — pazite. veljače 2007. Mi ćemo se s time. predavanje (28. s onom kritičkom primjedbom Kan- tu. Immanuel Kant. prerasta u čovjeka. a da se do njegova jedinstva nikada po toj liniji nije došlo. dakle. a svijest je tu ono što sâm Descartes naziva “svjesnim sadržajem” kao predmetom samosvijesti. a ne više isključivo filozof! I on to čak daje do znanja. odnos subjekta i — ovo ću naglasiti — i objekta jer je to “i” značilo da se već počinje s razlikom. kojim se spoznajno-teorijski filozofijski horizont prekoračuje.) mogli bismo to reći kao osnovni stav Fichteov. kad Kant veli Ja mislim — to je ta tran- scendentalna apercepcija — onda bi mu Fichte mogao reći: “Dragi Kant.

glavni predstavnik. A kad kažemo subjekt i objekt. Hegel — pa će nam to služiti i kao orijentir prilikom izlaganja čitave klasične njemačke filozofije. Tu sad samo da još kažemo ovo. dakle. To su. da bi kao takvi uopće bili i da bismo uopće mogli baratati tim pojmovima “subjekt i objekt”. to je početak njegove Etike. A to je značilo ni više ni manje nego da su i kako su proizvedeni taj subjekt i objekt. jer je taj stav moguć samo u jednom i za jedan posve dovršen i jednom zau- vijek gotov svijet — a čim to kažemo. onda znamo da nemamo više posla sa svijetom. dakle Rasprava o metodi — kao bitnim pitanjem spozna- jno-teorijske problematike uopće. dakle. A to nije ništa drugo nego — već započeti sa samodjelatnošću . osnivač. tj. Onda to imate paradigmatično iskazano kod Spinoze. bilo je to što se neprekoračeni i za nju neprekoračivi horizont filozofije kao takve. da su i subjekt i objekt shvaćeni i određeni ovdje samo i isključivo u spoznajno-teorijskom horizontu. dakle spoznajnog. u kojemu se zastaje na pitanju odnosa. teza kad prijeđemo na izlaganje svih tih problema svakog pojedinog filozo- fa — Kant. kako hoćemo kazati. ako bismo tako rekli. Schelling. da oni prethodno moraju biti baš proizvedeni. a ne shvaćeni kao puka danost. onda svijet nije svijet. orijentir koji bi nam omogućio lakše slušanje nekih stavova.1. To je zapra- vo. kao što smo rekli. Bog ili priroda.) 17 subjekta i objekta. “iza” — pod navodnim znacima — iza tog danog i kontemplativnog odnosa. naime. A to znači samo to da. produkcije odnosa. spoznajno-teorijskim problemom. pa to odmah i prestaje biti svijetom — jer se njime ne samo u Spinoze. misli zapravo — priroda. idejni začetnik prve spekulativne misli. traga se za samim podrijetlom i toga subjekta i toga objekta. predavanje (28. s Fichteom. koji je. ta dva momenta o kojima vam govorim da ih imate u vidu kao. Fichte. Tako je onda i ona. u dimen- ziji spoznavalaštva. taj subjekt-ob- jekt-identitet. dakle. možemo sad kazati. onda imamo u vidu ovo što smo maloprije naglasili. spoznavalačkog odnosa subjekta i objek- ta. onim subjekt i objekt. takozvana “čuvena definicija” istine kao adaequatio rei et intellectus. produkcija odnosa znači. da ono bitno što se tu događa. prije svega s Fichte- om. nego u čitavoj novovjekovnoj filozofiji. podiže na nivo. U tom smislu. već svojim bitnim postavljanjem bila i ostala čista apstrakcija metafizičkog tipa. rekao sam. pojam svijeta mišljen je ovdje kao priroda! Kasnije će Hegel reći: svijet shvaćen kao puka apstraktna onostranost ili objektivnost. primjereno upravo toj novovjekovnoj filozofiji koja počinje sa svojim bitnim spoznajnim. pri čemu je onda problem metode spoznaje u prvom planu — Descartes piše Discours de la méthode. kod Fichtea. adekvacija ili podudaranje stvari i intelekta. Dakle.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . veljače 2007. Deus sive natura. unaprijed.

a sâm je spekulativni mislilac. ali pomoću Fich- tea. Mi ćemo o tome možda još govoriti. preko spekulacije (Fichte i Schelling). To je ključno mjesto Marxova Kapitala. Filozofija nam to nije do kraja omogućila. koja će. Bio je utemeljitelj i preteča te klasične filozofije. predavanje (28. ako dođemo do toga — do zahtjeva da se sa stanovišta takozvane upotrebne vrijednosti treba uvijek iznova dospijevati do razmjens- ke vrijednosti. a što je Marx razradio na ekonomskom materijalu. to bi se unaprijed moglo tu kazati. Sad . doživio je osamde- set godina. prvenstveno spekulacije. to je taj uvod. na kakav način živimo. Što spekulativno znači — o čemu ćemo. naravno. nego našeg svakidašnjeg. zato što je upravo Fichte tu okosnica za razumijevanje onoga što se s nama događa zapravo sva- ki dan. Dakle. koji se kreće od transcendentalnog idealizma (Kant).. Tu je Marx na najdubljem spekulativnom temelju što ga nasljeđuje od Fichtea. To je prije svega smisao moje teze da “na početku bijaše budućnost” — ali o tome će još biti govora. Sad ćemo malo najopćenitije s Kantom. da tako kažem. u Istočnoj Pruskoj. Rodio se u Kö- nigsbergu. a umro je 1804. kako. ali ne samo Marxova Kapitala. nego pomoću Fichtea dolazi Marx — ja ću to citirati kasnije. nije znao što je spekulacija — onda on ponavlja Kantovu tezu: spekulacija = teorija.) ili slobodom kao apsolutnim početkom svega što jest. Tako smo po toj liniji klasične filozofije dobili onaj niz razvit- ka o kojem će tu. naravno. veljače 2007. pa ćemo prije svega postaviti cjelinu. a onda ćemo ići na bitne pojmove i probleme Kantove filozofije. omogućiti sve ono što se razvija u čitavoj klasičnoj filozofiji sve do Hegela. To znači: svijeta i čovjeka samog. i tu je njezina granica. Ja to sad samo usputno nagovještavam upravo zato što je to vrijedno naglasiti. “započeti s budućnošću” kao mogućnošću svega što jest i što se događa. to je Fichteov stav — dakle. a ne pitamo za tu razmjensku. dospio je kasnije Marx koji sâm. naravno. pa onda na to odmahuje.18 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . a ne toliko pomoću Hegela. da nekako smjestimo Kanta. Evo. biti govora. do povijesnog mišljenja (Hegel i Marx). jer nam spekulacija omogućuje da dospijemo do istine našega života. Pri čemu mi živimo ne- prekidno u dimenziji upotrebne vrijednosti. Evo. ili po čemu je ona moguća ili što to znači. i do smrti je živio u svom rodom gradu. i tako dalje. I da se na kraju ovog našeg kratkog uvoda kaže: po toj liniji klasične filo- zofije i spekulacije. Immanuel Kant je rođen 1724. današnjeg života. dakle. u našim izlaganjima. i tako dalje.. na taj način možemo onda dospijevati do spoznaje što.1. morati temeljito još raspravljati u našim izlaganjima — da se uvijek iznova mora započinjati s budućnošću a ne s prošlošću.

jer to je sad već bila baš revolucionarna misao. naravno. i njegova vlastita — ne- posredni misaoni i duhovni odjek onoga što se događa s Francuskom revolu- cijom i oko nje u Evropi.1. Kad se kaže “revolucionarna”. veljače 2007. da tako kažemo. u kojem se idejno priprema francuska revolucija od 1789. francuske. Kantova je filozofija zbiljska. a čiji je misaoni odjek bila cijela klasična filozofija na čelu s Kantom pa sve do He- gela. . Pri čemu možemo odmah kazati da je ovaj pojam revolucionarnog. tri momenta tog misaona prevrata prvog ranga: prvo.. U svojoj Historiji filozofije Hegel to naglašava. Otud. predavanje (28. misli se ovo: s jedne strane na ono predrevolucionarno i revolucionarno razdoblje druge polovice 18. rečeno slikovito. kriticizam. Tako da je Fichte tu mislilac revolucije. tu smo evo sad s Kantom kao početkom. To će se vidjeti kod Fichtea koji počinje teorijskim opravdavanjem te revolucije u ono vrijeme u Njemačkoj. a o tome će biti govora. Dobro. Sad ćemo onda anticipirati: spekulacija bi u tom kontekstu bila. kako bi se reklo. kao revolucionarna misao. Možemo sad kazati da tu kod Kanta imamo. pa govori kako je čitava ta filozofija Kant-Fichte-Schelling — a misli. ali onda on postaje revo- lucionarni mislilac. naravno. nit-vodilja cjelokupne klasične filozofije. revolucionarna misao jest primarno misao te revolucije tako da oni sad misaono i duhovno prerastaju to da su samo — kako bi Marx rekao za Kanta — “teoretičari Francuske revolucije”. pa baš potencira. upravo revolucionarna prekret- nica u čitavoj historiji filozofije zapadnog svijeta koja svoj početak ima u starogrčkoj filozofiji. Kan- tovo pitanje kojim on zapravo razrješava spoznajno-teorijski problem: jesu li i kako mogući sintetički sudovi a priori? Tu bismo mogli dodati. a onda iz skromnosti. dakle. sad imamo posla s revolucionarnom mišlju. “filozofija koja prodire pod kožu”. uvjetno rečeno.) 19 ćemo naglasiti. a to nije isto. što je zapravo nov kvalitet. pa je onda to morao pisati pod pseudonimom da ne bude uhapšen. da bi četvrti moment toga revolucionarnog prevrata bilo Kantovo — prvo u historiji filozofije — isticanje primata praktičkog uma. Tako da se vidi — a te ćemo stavove kasnije malo još citirati — kako sâmi ti filozofi naglašavaju da su oni poticaj svoje misaone djelatnosti dobili pod utjecajem Revolucije. i treće. Što je bila. naravno. što nije isto. pa i mnogo više od toga. koja je naravno najradikalnija prekretnica u čitavoj historiji čovječanstva. zapravo spakulativna misao. jer je Kant veoma značajan i zaslužan u historiji etike.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . stoljeća. transcendentalizam. drugo. a filozof se kreće “nad kožom”. jer ne spominje sebe. jer je upravo to bio jedan od bitnih momenata na putu u spekulaciju i povijesno mišljenje kao idejna osnova života Evrope sve do današnjeg dana. osnova ne samo za konsekventno postavljanje etičkog problema nego i. misleći revoluciju koju je on zahtijevao i za Njemačku.

). U prvom je razdoblju Kant bio pod utjecajem njemačkog profe- sora filozofije Christiana Wolfa (1679-1754. em- pirista koji počinje s osjetom ili iskustvom. svojim odgovorom empiristima. u svojoj takozvanoj Kritici moći suđenja. pojam identiteta ili neodvojivosti. Već Kant do- lazi do toga. u tom “estetičkom problemu”. mašta. onim svojim nisi intellec- tus ipse. dakako empirijski. “Ništa nema u intelektu što ne bi prije toga bilo u osjetu ili iskustvu”. da to kažemo uvjetno. U tom je slijedu Kant naglasio da ga je od takozvanog “dog- matskog drijemeža” oslobodio Hume. što prevodi s Vernunft. njega je zapravo Leibniz više probudio nego Hume. ostajući dobrim dijelom i sâm još u tome horizontu. “Osim intelekta samoga”. Naime. Kant bi se prije mo- rao pozvati na Leibniza. što kažu da je malo začuđujuće. pa na temelju toga onda Kant zapravo gradi čitavu svoju kritiku spoz- najno-teorijske pozicije. kako smo već to naglasili. što ga onda Wolf prevodi sa Verstand. Time onda dosljedno i pojmovno može s Kantom započeti razrješavanje novovjekovnog spoznajno-teorijskog spora između empirista i racionalista. Dakle.) Tu se sad događa ono. vidite. a naročito za dva ključna pojma s kojima ćemo se još sretati. onda. Tako da se Kant.1. nešto čime “počinje svijet”.20 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . A Schelling je tu onda insistirao na umjetnosti s obzirom na pojam produkcije. kad imamo to u vidu. kad kaže to da ga je “probudilo od dogmats- kog drijemeža”. da tako kažemo. Kantovu filozofsku djelatnost možemo podijeliti prije svega na dva razdoblja. na njihovu osnovnu tezu. um. već je Leibniz zapravo razriješio taj spor između empirizma i racionalizma. Pri čemu imamo tu. Na što Leibniz odgovara: Nisi intellectus ipse. predavanje (28. koji je bio zaslužan prije svega za stvaranje njemačke filozofijske terminologije. kao ključni zaista u čitavoj klasičnoj filo- zofiji: pojam intellectus. to bismo mogli tako kazati. pri čemu kao nov moment odlučnu ulogu igra. i ratio. najviše približio spekulaciji. Ali o tome će još biti govora. ovo nisi intellectus ipse. to je osnovna empiristička teza kojom počinje filozofija od Bacona pa sve do Lockea. a to je imaginacija. No. pa dobivamo dva ključna pojma klasične filozo- fije: razum i um. engleski filozof. nerazlučivosti teorijsko-praktičkog. a ovo što Leibniz hoće reći em- . empirist. njemački Einbildungskraft. veljače 2007. a odnosi se zapravo na razrješavanje spoznajno-teorijskog bitnog problema. ključno je mjesto za razumijevanje samog početka Kantova postavljanja filozofijskog problema. vidjet ćemo. svojom te- zom kako se pojam kauzaliteta ne dâ dokazati. to je ona već čuvena teza: Nihil est in intellectu quod prius non fuerit in sensu. razum. Pazite malo. pa katkada ne vidi niti granicu niti domet vlastite filozofije. onoga odnosa subjekta i objekta. osim intelekta samoga.

to jest. pazite. naravno. Predmetnost predmeta ukazuje na subjekt koji omogućuje da raznolikost. s Kantom.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Dakle. osim samog razuma.1. zapravo pitate za njegovu mogućnost. a ne znaš što? Tu ćemo sad odmah doći do ključnog pojma. bît je pitanje mogućnosti. to je Kantovo bitno pitanje kojim se traga za bîti predmeta. Kant će onda reći. To vam ovi analitičari ne znaju. veljače 2007. Razum je onaj “sabiralački organ” pukih osjetilnih podataka u jedinstvo. On ga mora doslovno — doduše.. to je cijeli jedan veliki problem filozofije. pa nikad nisu do toga ni došli. on to još ne kaže sasvim tako. jesu li mogući sintetički sudovi a priori. Dakle. analizirajući upravo Kanta. od glagola pred-metnuti. predmetnost predmeta. a ne znaju što. Po čemu je to moguće. to je pojam Gegenständlichkeit des Gegenstandes. nisi intellectus ipse. po čemu je predmet moguć? To metafizičari ne pitaju. To je identično. mora se doći do određenja predmet = pojam. tu je odmah i to pitanje koje Kant sada postavlja. ukazujući upravo na to kako Kant počinje s pitanjem. pa kaže vrlo lijepo. Vom Begriff des Wesens (“O pojmu bîti”). i to ide tako daleko. Na tome insistira Kant. A imamo mi u našem jeziku. Imate finu raspravu Herberta Marcusea. predavanje (28. ne možemo započeti s predmetom nego s onim po čemu je predmet moguć. Pazite. A kako možeš analizirati nešto. To je jedna stvar na koju treba odmah ukazati. bilo čega. Nijemac ima Gegenstand. da bi se došlo do predmeta. da tako kažemo — i omogući. da spoznaja počinje iz iskustva. kako Kant kreće upravo s pitanjem mogućnosti: bît = mogućnost. po čemu je predmet moguć. ali spoznavalački u svakom slučaju — proizve- sti. Tako da. to vam je . Vidite.) 21 piristima. osjetilnih . po čemu je taj predmet. možemo kazati kaotičnost. nema predmeta bez pojma. o tome ćemo još govoriti. recimo. Prema tome.. Predmet je proizvod. pa stalno onda analiziraju. naravno. njezinih dometa i granica. pred-met. i to je Marcuse prekrasno analizirao u svojoj raspravi. Kad pitate za bît nečega. ali ne pomoću iskustva isključivo. da je iskustvo moguće tek kada ga intelekt konstituira — evo. a da ne znaš što je uopće iskustvo! Iskustvo može biti spoznajno relevantno samo onda kad je konstituirano pomoću onoga što im je Leibniz rekao — intelekt. dakle: Jesu li — to je sad pitanje na koje on. a ne s analizom. ako je riječ o filozo- fiji. to je njegov odgovor Lockeu. moguć? Dakle. nego pomoću razuma. a mi imamo prvoklasan pojam. Pa da ne počinješ s “iskustvom”. to je Kantova zasluga. pozitivno odgovara — jesu li i kako mogući sintetički sudovi a priori? Ja moram sada tvrditi. nego imaju gotov predmet. onda možemo početi sa sintezom. To je dano u identitetu. da subjekt mora stajati iza predmeta da bi on bio uopće moguć. Po čemu je predmet moguć.

a možemo reći . nečemu višem. ako ostanemo samo pri tome. na koncu dolazi do toga — možemo čak kazati nemotivirano — do pojma primata praktičkog uma. rasplinutim osjetilnim podacima. nikad ne bi rekao: predmet je pojam. po čemu je stol moguć.1. jedenje. I sad pazite. Tako daleko da Kant to. pazite. naravno. Pa imate tu unutra stalno pojam “radnja razuma”. Kritik des reinen Verstandes. stojimo iza toga predmeta. Ali. rezultat spoznavalačkog odnosa subjekta. a da ne znamo o čemu govorimo. koji mu je reiner Intellekt. a ne ostati pred pukim. a um je praktički. Otkud mu taj um? I sad ćete tragati za tim. a nećete naći um. Tu bi empiristi morali biti konzekventni pa tako govoriti. Kad otvorite Kritiku čistoga uma. da ga mi konstituiramo. Verstand. naravno. što je Wolf dobro detektirao. kakvog sad najedamput praktičkog uma!? A cijela mu je Kritika čistoga uma zapravo kritika razuma! Čitava Kritika čistoga uma jest kritika razuma koja nam omogućuje da uopće dođemo do pojma predmeta. i naslov glasi “Kritika čistog uma”. ono nisi intellectus ipse. Znači. Dakle. nije stol tvrd! On je valjda još i nešto drugo. pitanje je Kantovo po čemu je predmet moguć. jer Kant piše zapravo kritiku čistoga razuma.22 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . za pisanje. Imate naslov glavne knjige koja znači epohalni prevrat i obrat. pa veli: “Dragi Kant. za bilo što. Pa sad vi mene pitate. naših pe- toro osjetila. Predmet = odnos! To je rezultat za koji je zaslužan upravo Kant koji je doveo do toga da pokaže kako je razum onaj teorijski organ koji omogućuje da mi uopće imamo posla s nečim što nazivamo predmetom i da znamo da mi. dakle. što je stol. Dakle. o razumu — razum. možda može nečemu služiti. kao spoznavalački subjekti. A onda najednom dolazi do toga da mu čitava problematika izrasta do pojma uma za koji kaže da je to ono stanovište koje razumu daje principe. I sad pazite što se tu događa. a on se bavi pojmom intelekta. ne!? Može biti i smeđ. to su vam gotovo nevjero- jatne stvari. e.) podataka skupimo pa kažemo – stop! Pa to je tvrdo. žuto. što mu je Wolf preveo s Verstand. zove se Kritik der reinen Vernunft. Pa. možemo navoditi sve moguće osjetilne podatke. te na toj liniji dolazimo do određenja predmeta u identitetu — s odnosom. predavanje (28. veljače 2007. a ja bih rekao [kucanje o stol]. i tako dalje. to je nešto tvrdo. njegov učenik. može biti određene forme. i tu ga onda odmah kritički dočeka Fichte. i tako dalje. ovo i ono. nisi uopće imao pravo tako govoriti!” A Kant stalno govori. kroz cijelu analizu Kritike čistoga uma. iskustvo je moguće pomoću intelekta koji je — tu sada treba baš naglasiti — razum. i tako dalje. pa kakva radnja razuma!? Pa ra- zum je teorijski organ. Prema tome. I tu je taj zalom da Kant sâm ne vidi što radi.

pa se onda čak i jedan Aristotel tu zbunjuje i ne zna kako bi s tim izišao na kraj. po oblikovanju. gdje se spoznavalački čin identificira s proizvodilaštvom. po čemu! To znači.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . ograničena. Svi smo mi ograničeni. iz ničega ne postaje ništa. može biti iz željeza. po njegovu stvaralaštvu. koji pred sobom i oko sebe ima prvoklasno umjetničko stvaralaštvo. potrebita bića. koji su još živjeli svoju misao ili mislili svoj život. pa smo diskutirali o tome. woraus. s Plato- nom.) 23 i konstruiramo. ima i pojam poiêsisa. platite mu piće! Pa. a Kant na razmeđu čitave metafizike. Zašto bi trebalo tek postajati ako već jest!? A vidi se o čemu je riječ. proizvodimo. veljače 2007. po umjetniku. Nije to pitanje materijala iz čega se nešto pravi. Što je sad to iz ka- mena? Pa nije! Nego je krivo postavljeno. Mi kao filozofi ostajemo ograničeni ako ne pitamo po čemu nešto jest? Tu vam je onda na djelu cijela metafizika. pa je nasjeo na metafiziku. dakle. filozofije od početka. Nekad kad sam držao predavanja. nego onog proizvoditelja. svi smo ograničeni. jer sam rekao da smo ograničeni. Pa iz čega je ta statua? A on veli: iz kamena. nedostatna. umjetnika i tako dalje. A nije Afrodita iz kamena nego je po umjetničkom djelu. Po čemu je sad to. Dakle. predavanje (28. ali može biti i iz drveta. Jedan Aristotel. da još i on upotrebljava taj pojam ideje. ima svoje slikare i kipare svjetskoga glasa. U ovom slučaju umjetničkog proizvoditelja. pa ćemo o tome još govoriti. studenti su me “špotali”. koji je sve to znao. A čemu ti je ta ideja? O tome će još biti riječi. pa čak i na najvećeg filozofa svih vremena. tu treba vid- jeti jedan veliki problem upravo u odnosu filozofije i spekulacije. ona kreće onim ex nihilo nihil fit. Pri čemu. Mirona. možemo također reći. nego wodurch. između starih mu- draca. “apsolutna ideja“. onih koji su napravili statuu Afrodite. Praksitela. konačna. ex nihilo nihil fit. a ja sam na primjer “kritizirao” Hegela. i tako dalje. Sad kad smo napravili jedan rez. po njegovu djelu! Ali najveći mislilac starog svijeta. kako god hoćemo .1. Dakle. kojega sam smatrao svojim “školskim prijateljem”. Kant ima svoju misaonu granicu. pa onda ima kod njega “subjektivna ideja”. “objektivna ide- ja“. od Platona možemo kazati — Platon je paradigmatičan za ono što se naziva filozofija: Platonov pojam ideje. a ne iz čega. Hegela. Ali nemojte se lju- titi kad vam kažu da ste ograničeni. Fidiju. da se vratimo na Kanta. Uglavnom. kojemu čak i je- dan Kangrga može pronaći nekakve “nedostatke” i tako pokušavati mu “pomoći”. Pa. može iz bilo čega drugog! To je ono njemački aus. To se odnosi na sva- koga. uvjetno rečeno. pa se tu dao zavesti takvim pitanjem. Pa se onda Hegel kasnije ruga tome da mu iz nečega postaje nešto. taj je ključni pojam ovdje. Ali ne to. mi jesmo ograničena bića. znamo da je iz kamena. s ovim pojmom ideje počinje čitava filozofija.

na pojam “dani predmet”. i tako dalje. dakle od teorije. onda smo sami sebi skočili u usta. od svoje misli. pa im postavlja pitanje. filozofičnosti u klasičnoj njemačkoj filozofiji — s Kantom. sve skupa. Kantova postavljanja problema. Tako može govoriti svaki prosječan čovjek. čekajte. Platon pak postaje prvi pravi filozof koji odvaja teoriju od prakse. to je sad pitanje. Pa. pa onda Hegel veli da je taj zdravi ljudski razum toliko zdrav da će se rasprsnuti od zdravlja. svoje stvaralaštvo. naravno. a onda. svoju praksu. predavanje (28. kao što vidite. ali i granicu. pita za mogućnost predmeta da bismo uopće mogli govoriti o predmetu. a neću biti bezobrazan pa reći brbljanja. da ništa nije riješeno.24 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . onda mi to nije dopušteno. kad je on još učenik jednoga Wolfa. s njima se pojam prakse odvaja od svih onih određenja prâxis-poiêsis-téchne- theoría i tako dalje. Jer. To vam govorim zato jer. koji počinju s takozvanim “gotovim i danim predmetom” kao nečim samo po sebi razumljivim. Najprije smo rekli da su ovdje ključna ova tri momenta: kriticizam. kao što znamo. predmet mora biti tek uspostavljen. predmet. a ne uzeti ga zdravo za gotovo. pa idemo na taj takozvani kriticizam. jer bi to bilo neprimjereno. da tako kažemo. još ima tak- vih takozvanih filozofa koji tako govore u prazno. Dakle. i ovo i ono.. Kant pita stalno tako. odakle taj predmet? Pa onda idemo na kritiku. pa pita za mogućnost pred- meta.) kazati — to su zato mudraci jer nisu odvajali svoj život. Kad kažemo “dani predmet”. ne samo kod nas.1. Dobro. pa onda on na jednom mjestu u Kritici praktičkog uma kaže da je to neprimjereno filozofskom pri- stupu da se nešto uzima kao samo po sebi razumljivo. 1781. ali Kantova kritika metafizičara. ali ako želim biti filozof. pa rekao — prave filozofije. nije više ono tzv. zaista bitne razlike između razuma i uma. nego je to bilo dano u jednom jedinstvu. veljače 2007. ono što nazivamo Kantom. Prvi se puta filozofija postavlja na nivo svoje vlastite. “predkan- tovsko” doba. kad gledamo s Kantom. hoću reći to. recimo u ovom slučaju. Pravi Kant počinje s Kritikom čistoga uma. mišljen i tako dalje. kako ste došli do predmeta? I danas ćete naići. upravo se Kant muči da to pokaže.. nažalost. to je contradictio in adjecto. I tu će se onda stvar razvijati tako da Fichte . To je prva misao gdje više nema lutanja. Kad kažemo kriticizam. Aristotel. da uopće prvi puta dođe do toga da kaže metafizičarima: Pa. Pazite. da bi bio. a to vam je “drveno željezo”. moramo imati stalno u vidu domet. što je onda taj takozvani“ zdravi ljudski razum”. je ključna godina — ja bih malo pretjerao. pa su zato nazvani mudraci. kao po subjektu omogućen. riješeno. transcendentalizam i Kantovo pitanje o sintetičkim sudovima a priori. gdje se on strašno muči da iziđe iz ovoga — ja ću to tako nazvati — metafizičkoga ho- rizonta. proizveden.

još Giambattista Vico misli pod pojmom prakse i historijskoga. on veli da Kant nije imao dovoljno hrabrosti da povuče konsek- vencije iz onoga najboljega što je on nazvao sâm duh Kantove filozofije. kao što ćemo još vidjeti. gos- podstvo-ropstvo i tako dalje. Pa onda čak i taj pojam pri- mata praktičkog uma ide tako daleko da ga on su-misli kao moralni oblik. da tako kažemo. A što je to? Međuljudsko djelovanje.1. kako se to teškom mukom probija. naravno. osnovano na ovom pojmu praxisa u starogrčkom smislu pukog odnošenja. o geniju. pa onda . na čelu s Hegelom. takozvane “druge prirode”. o stvaralaštvu. Ali da se to odvaja jedno od drugoga. Kasnije i Hegel insistira na tome — pri čemu onda Fichte. kreće se s umom. misleći pod tim moralno područje.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . vis à vis teorije! Pa. glava Fenomenologije duha. o umjetničkom itd. itd. jeste totalitet čovjekova praktičkog odnošenja prema svijetu. recimo. a ne s razumom. pa Schelling. pa onda on valjda ima primat! A. najpozitivnije momente. gotova društvenog poretka. gdje vam onda on govori o onome što. to je bitni promašaj. praktičko djelovanje jest moralno djelovanje. veljače 2007. onda ti je um po svojoj bîti praktički. pa onda ćete naći kod Hegela. pa vam to već Fichte prevladava. a to je pitanje započinjanja od uma dalje. povlači konsekvenciju tamo gdje i Kant sâm to kaže: “Pa. predavanje (28. sadržan i moj odnos prema drugom čovjeku. Dakle. što ga Kant onda kani — vidjet ćemo to kad dođemo do toga — nekako premostiti u svojoj Kritici moći suđenja ili Kritici rasudne snage. dragi Kant. sadržane već u Kantovu postavljanju problema. a zapravo razuma. A to još uopće nije pojam prakse. I kod Kanta to znači zapravo su-odnošenje pojedinaca unutar jednog gotova stanja. vidjet ćete. starogrčkim vodama. Po toj liniji ide cijela klasična filozo- fija. To vam je prâxis! Praxis – starogrčki pojam praxisa. Sâm Kant nije izišao na kraj! Pa zato imate taj takozvani du- alizam teorijsko-praktičkoga.” To je bît. tj. Pojam praktičkoga u Kanta ostaje još uvijek dobrim dijelom u starim. koji onda izvlači sve bitne. IV. kako će reći Urteilskraft. Međutim.) 25 uzima sve ono najbolje do čega je Kant došao. u čemu je. Još uvijek se pojam praktičkoga uzima samo u moralnom pogledu. primat praktičkog uma. su-odnošenje unutar polisa. to je nedopustivo. vis à vis čega? Pa. a s kojima sâm Kant nije izišao na kraj. gdje Kant onda prvoklasno dolazi ne znajući zapravo da je na najdubljem spekulativnom stavu u toj kritici moći suđenja kad govori o genijalnosti. On ga kritizira da nije imao hrabrosti. s druge strane kritika praktičkog uma. Tako da odnos — proizvodilački odnos — čovjekov spram prirode i pris- vajanja prirode kao svojega svijeta. ako si već rekao. ali Kant je točno osjetio da je ostao u du- alizmu: s jedne strane mu je kritika čistoga uma. do toga ćemo doći.

za koji smo rekli da je tu sad bitan. bez obzira što je ona hipostazirana. sâma filozofija je pretpostavka mogućnosti spekulacije! O tome ćemo još govoriti. jer pritom misli na spoznavalački subjekt. Sve tri kritike smjeraju na to — to je prvi puta da se taj po- jam kritike u ovakvom eminentno filozofijskom smislu pojavljuje u historiji filozofije. kako se kaže. Pojam transcendentalnoga je isključivo i samo ono što se odnosi na Kan- ta. kad pitamo za bît. Dakle.1. A ja sam dodao — i filozofije! Čitava filozofija kao filozofija. pa što sad s kritikom? A kritika je propitivanje mogućnosti onoga o čemu ćemo govoriti. što drugo je moja pozicija nego transcendentalni idealizam. što se tiče kriticizma. Od pojma ide- je. a da to ne zna. Bît je tada mogućnost spoznaje. To je spekulacija. ali Kantu nije ostajalo ništa drugo nego da pita o dometima i granicama spoznavanja — to je po- jam transcendentalnog. ontološki utemeljena. Pojam transcendentalnog odnosi se. Kad biste to postavili onako in abstracto. kako sad kritika. samo na karakter spoznaje: dokle seže moja spoznaja? To znači: granice. to jest. Onda prekoračuje sâm taj horizont.26 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . U tome leži zapravo čitava ova problematika pitanja mogućnosti sintetičkih sudova a priori. sve ostalo je u sferi problema odnosa subjekta i objekta kao spoznavalačkog odnosa. podizanje problema- tike na ono stanovište što ga Kant naziva transcendentalnim. to explicite kaže: Pa. onda se samo vraćamo na Kantov problem. To je ono što smo slikovito rekli — “filozofija koja prodire pod kožu”. To vam je filozofija. predavanje (28. Tako se događa. ali pustimo sad to. a ne od nečega. to je transcendentalizam. kao nastavljač. To je. pa onda i on sâm sebi “skače u usta”. Dakle. što je Adorno lijepo rekao: rješenje spoznajno-teorijskog problema jeste ukidanje spoznajne teo- rije. ali onda on odmah dodaje: Pa. o čemu ćemo morati posebno govoriti jer za danas smo već malo pri kraju. moramo govoriti o slobodi za. Drugi pojam. veljače 2007.) mu je i pojam slobode mišljen u pukoj negativnosti slobode od. mene zanima samo to. bez obzira na to što sâm Fichte. onda se pitate. kreće se de facto u spoznajno teorijskom horizontu. i tako dalje. u horizontu spoznajne teorije od Descartesa do sebe. koliko mi spoznajemo taj svijet? A ne pitamo što taj svijet sâm po sebi jeste i kakav on jeste. ja sam u sferi spoznavalaštva. dakle. od Platona do danas. kad govorimo o slobodi. tim dijelom postavljanja pitanja. gdje Kant počinje s pitanjem mogućnosti onoga što jeste. Dakle. po čemu nešto jest. Kant već zapravo počinje spekulativnim stavom. mogućnosti i tako dalje. Zato je on tu ostao još. dakle. A razlika između filozofije i spekulacije upravo je tu: ono iz čega . ja ne govorim o bilo čemu drug- ome. Hegel tu hoće pokazati kako. i tako dalje. pa će mu to tek Fichte pokazati.

piše Fenomenologiju duha.1. stoljeću. fenomen! A što je feno­ men? Pojava! Onda je Kant tu lijepo rekao. Pa. postavljanja pitanja i kriticizma i transcendenta- lizma i svih ovih konkretnih problema koji stoje pred nama. ili čak sada u 21. To je površno. to je nama nepoznato. Kant je bio tu najdosljedniji. ta takozvana onostranost. po fenomenima. Gledajte. što je tu predmet? Pa. ostaje se u sferi pojava. Pa onda sam sebi protivuriječi.. što je nedohvatnost postojanja. mi ćemo idući puta odmah ići na con- cretum ovoga. ali u samom pojmu. . recimo. a stvar po sebi. predavanje (28. koju je do kraja izveo Fichte. najveći filozof svih vremena. Poslije ćemo vidjeti što zapravo spekulativno znači to “stvar po sebi”. tj. to je onda malo začuđujuće. najvećeg filozofa svih vremena. to zaista treba pokazati. Ja vas za danas više neću zadržavati. pa je time potvrdio da je ostao zapravo bitno filozof. mi ćemo to pokazati. sa Kantom. a ne da ga mi samo opisujemo. a kasnije ćemo vidjeti to razmeđe. jedan Hegel. pa sad mislimo da smo jako pametni time što ćemo dati neke odgovore. ovakve i onakve. Po čemu je to. koji je jednom polovicom još ostao filozof. premda ima prvoklasnih spekulativnih stavova. a s druge strane je bio spekulativac. to se zove ostati ili zastati na pola puta. Ali tu je na djelu. pa je bio pošten i rekao: mi možemo spoznavati samo fenomenalni svijet. da bismo vidjeli prije svega domet Kantove misli. sad kad netko dođe u 20. Ono prvo je filozofska pozicija. a ovo drugo je spekulativna pozicija. pa govori o fenomenologiji koja već svojim imenom znači kretanje po površini. Ali da je jedan Hegel čak to nazvao fenomenologija duha. taj naš život takav kakav je.) 27 nešto jeste — po čemu nešto jeste.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . veljače 2007. Ding an sich. da ne govorimo o ovim suvremenim takozvanim fenomenolozima. koje je naslijedio od Fichtea.

1. veljače 2007. predavanje (28.28 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .) .

i to bi trebalo imati u vidu. njemački se to kaže Gegenständlichkeit des Gegenstandes. gdje će se onda — a to je Schelling kasnije naglasio — pojam sistema krivo tumačiti. rekli smo da ćemo se tu prije svega zadržati na tim nekim bitnim momentima. propedeutike. kao što smo prošli puta već naglasili. uvodni dio gdje smo došli do nekih bitnih pojmova i problema Kantove filozofije koja je tu osnova za čitav razvitak klasične filozofije. dotle da samu sebe. uvijek na jednom protivurječju — mis- ao koja završava u sistemu nije više misao. da tako kažemo. Dakle. pojam transcendentalnoga. To je ključni početak Kantove cjelokupne filozofije i na toj liniji će on u horizontu filozofičnosti prodi- rati daleko sve do. gdje Kant explicite kaže da njemu nije stalo do toga da gradi bilo kakav sistem. uopće može pružiti. ožujka 2007. gradi svoju filozofijsku zgradu. takoreći. recimo tako. naime. gotovost. Sistem je uvijek. Kantove filozofije na kojima on. mi smo prošli puta napravili. naravno kao teorija. to jest. rekli smo kako Kant tu sad prvi postavlja pitanje mogućnosti ili biti predmeta. stavlja kao predmet refleksije. a ujedno i problemima. pojmovima i problemima Kantove filozofije. koliko god mi u čitavoj historiji filozofije imali posla s velikim misliocima — počevši od Sokrata. Jedan od tih mo- menata je. ako se sjećamo. Ali. pa onda se nalazimo tako. Danas bismo se morali malo pozabaviti tim bit- nim pojmovima. Dakle.2. dakle. onda Platona pa naročito jednog Aristotela — toliko ipak tek ono do čega dolazi klasična filozofija. do nekih spekulativnih stavova koji zapravo prekoračuju horizont filozofije. Mi ćemo se s time još sresti i zato što će kasnije taj pojam sistema u čitavoj klasičnoj filozofiji postati zapravo jedan veliki problem i balast. utoliko je ta tran- scendentalna filozofija — dakle s Kantom kazano — uvod ili pretpostavka . pri čemu se dolazi čak tako da- leko da. u čemu se sad sastoji Kantova bitna pozicija. vidjet ćete. zaokružen. što nije isto. Zato je to protivurječnost. Schelling onda eksplicitno govori o granici onoga što filo- zofija. upravo ovaj pojam transcendentalizma. filozofija kao predmet razmišljanja. kao uvod u postavljanje bitnog problema. predavanje (9. vidjet ćemo. per definitionem.) Kolegice i kolege. predmetnost predmeta. to vam je već na početku Kritike čistoga uma. Tada smo naglasili da je upravo po- jam predmeta ključan ovdje. bilo stalo prije svega kritički pristupiti čitavoj dotadašnjoj filozofiji koja se odvija u liku metafizike. Kant će reći da mu nije stalo do sistema nego do. Pri čemu vam moram kazati. Rekli smo. recimo. pri čemu mu je. da tako kažemo. Dakle. a riječ će biti o sistematičnosti izlaganja filozo- fijske misli.

nažalost. nego i sâmi moraju biti izvedeni. Ali ova transcendentalna dedukcija kategorijâ znači ono ključno mjesto za koje sâm Kant kaže da je to vrhunac — i dobro to kaže! — koji mu omogućuje da deducira čitav jedan sistem. to je contradictio in adjecto. rekli smo. kad do toga dođemo. On na jednom mjestu naprosto nabraja one kategorije što mu ih je Aristotel iskazao. da tako kažemo. jer ćemo do toga doći. I tu Kant nije dosljedan. vidjet ćemo. a “spekulativna filozofija” je jedna zakrpa. pa ste vidjeli dokle to ide čak i s pojmom spontanosti koji mu tu služi samo u sferi spoznavalaštva. i da je taj pojam već nagovještaj onoga što se tu naziva spekulativnim. To smo sad samo unaprijed nagovijestili. Taj je pojam kod njega još uvijek dvosmislen. i toga razuma koji tu fungira kao još nedorečen u dvostrukom smislu. izraz nije dakle primjeren samom odnosu filozofije i spekulacije. to jest upravo transcendentalna filozofija. U doslovnom smislu. Filozofija je.) mogućnosti za ono što vodi do granice filozofije kao takve ili filozofičnosti i prelazi u spekulaciju. pa onda i. Ta Kantova transcendentalna dedukcija kategorija koja je — to ćemo još pokušati pokazati. ali zaista treba imati u vidu baš to da imamo posla s dvije različite pozicije koje se po- tiru. a ne vidi da je tim pojmom spontanosti zapravo već prekoračio horizont ne samo spoznajne teorije nego i filozofije. ožujka 2007. Ono što je tu ključno u pojmovnom. na temelju kojih će se izvesti sve ostalo.2. recimo. Rekli smo prošli put da Kant počinje pisati Kritiku čistoga razuma. 20. pa čak i neki prominentni filozofi. ključnim zapravo — po- jmom spontanosti. pri čemu kategorije nisu više primarni ili prioritetni pojmovi. predavanje (9. Mogli bismo ovdje početi čak i ovim pojmom. kategorijalnom inventaru Kantove filozofije jest transcendentalna dedukcija kategorijâ. jer ili je nešto filozofija ili je nešto spekulacija. a opet dolazi do toga pojma transcendentalne dedukcije kategorijâ. stoljeća barataju pojmom “spekulativna filozofija”. povukao one konsekvencije koje samome Kantu još nisu sasvim jasne. To je pojam što ga Kant uvodi prvi u čitavoj historiji filozofije. A Fichte je. jedan bastard. Navest ću vam jedan njegov stav gdje on ne vidi da je zapravo pojmom spontanosti napustio dimenziju filozofije i filozofičnosti uopće. Rekli smo da ćemo to još imati prilike potvrditi. on sâm “ne zna“ — izvinite što ćemo to tako reći — što bi s njim. To je.30 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . samo pretpostavka mogućnosti onoga što se kasnije pretvara u spekulaciju. pa onda i spoznavalaštva. takoreći. dvoznačan. a tu je samo nagovješteno — bit- . što prekoračuje horizont filozofije. Ova transcendental- na dedukcija kategorija zapravo je onaj ključni moment u Kantovoj filozofiji na koji je kasnije ukazao Hegel.

Jer je sâmo mišljenje toga Ja već u Kantovoj spoz- najnoj teoriji. odmah rečeno da to nije samo pitanje primata nego da um jeste prevladavanje onoga što se uopće može postaviti u horizontu razuma. koja je zapravo jednoznačna sa slobodom. shvati upravo u jedinstvenoj sistematskoj formi i izvede iz jedne najviše točke. Dakle. gdje on stalno govori o razumu. a to je djelomično zasluga Fichtea. nakon ekspli- citno iskazana primata praktičkog uma. svi se na nje- ga s pravom pozivaju jer je on ta misaona prekretnica u historiji filozofije. slobode i prirode. bit će shvaćen kao sama osnova (podrijetlo i početak). na kojoj počiva čitava njegova spoznajna teorija. svi. ono Ja. ožujka 2007. jer je to ključni moment ovdje. o kojoj ćemo sad odmah govoriti. samomišljenje. možemo tako kazati. dakle upravo ono na što vodi Kantov pojam spontanosti. onoga Ja i zbiljnosti.2. Ali. a onda i s inteligencijom. po svojoj bîti praktičkog uma. dakle realiteta. što mu tu dođe na isto. a da toga. koja je zadržana. ako sad imate u vidu upravo to. “kumovao um”. odmah iza toga. Nijedan filozof do Kanta nije ni . To je ono do čega će biti kasnije. sâm Kant nije do kraja svjestan — u kojoj je onda pojmu razuma. pa tu onda pravi jedan promašaj. koji je onda. jer to je upotrebljeno kod tih filozofa — ideja. predavanje (9. ovo da je “razumu kumovao um”. kako on kaže. stalo Fichteu kao dobrom Kantovu učeniku — u biti su svi oni učenici Kantovi. Zato ćemo se tu sad malo zadržati upravo na ovom ključnom pojmu spontanosti koji se. Naravno da taj pojam uma neće fungirati samo kao viši nivo spoz- naje. ali ipak. Ovo “kumovanje uma” znači da Kant tu zapravo krivo upotrebljava pojam razuma za ono što bi tu trebao biti pojam uma. kao što je to odmah zatim pokazao Fichte. stvar po sebi ili bitak. u čitavoj Kantovoj Kritici čistoga uma.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . ili ako hoćemo tako. onda je um po svojoj biti praktički! Time je. povukao konzekvenciju pa rekao: Pa. dakle. svome bitnom domašaju samo tako da se istodobno odlučno i potpuno napusti i prevlada razumska metafizika stvari po sebi. sloboda. međutim. i da se odnos ideje i kategorije. pa zato to ne vidi. ona — ta spontanost — moguća je u svojoj pravoj smislenosti i dosljednosti. prvi puta uopće pojavljuje u historiji filozofije. u Kantovu pojmu Ding an sich.) 31 no i najunutrašnjije identična s pojmom primata praktičkog uma u Kantovoj etici. spontanost razuma. Ta točka. kako je Hegel to kasnije formulirao. kao što znamo. budući da je ta takozvana spontanost. može biti samo — zadržimo se sad tu. Dakle. nego mnogo više od toga. Tu Kant još ne prekoračuje horizont spoznajne teorije. takozvana spontanost razuma i onoga Ja. kao što smo rekli. pa možemo kazati i filozofičnosti. dolazi do pojma uma. i Fichte i Schelling i Hegel. odmah iza Kanta.

Sad treba odmah kazati ovo.) mogao upotrijebiti taj pojam u tom smislu. žargonu prosječnog mišljenja. To znači. gotovosti i nepromjenljivosti. nego je već bitno spekulativan. Životinja ne djeluje i ne živi spontano nego je potpuno podvrg- nuta zakonima prirode. Kad bismo sad napravili jedan korak dalje. onda ćemo vidjeti da zapravo sâm Kant taj pojam spontanosti poistovjećuje sa slobodom. Čovjek je ta druga priroda. jedan životinjski instinkt. svijet kauzaliteta prirode. koji de facto prekoračuje horizont filozofičnosti i omogućuje ga. Samo kao inteligencija mogu ja započeti jedan novi poredak ili neko meni primjereno događanje u svijetu koje više nije takozvani “prirodni svijet” — to ćemo sta- viti pod navodnike. odnosno. što nam se onda javlja u vidu takozvane onostranosti. poistovjećuje spontanost s inteligencijom i pri tome eksplicitno u paragrafu 25 Kritike čistoga uma kaže: “ipak ova spontanost čini da ja sebe zovem inteligencijom”. onome što je već dano i zatečeno. iz horizonta već čovjekova svijeta. predavanje (9. Kad Kant. Ili bolje rečeno: iz horizonta uspostavljanja toga svijeta. Nego je. To znači. s određenom anticipacijom. Zato bi se moglo kazati. drugu prirodu. oplemenjenu prirodu. da spontanost kao inteligencija ukazuje na povijesno već iz- mijenjenu takozvanu die zweite Natur. to jest moj vlastiti svijet inteligencije i umnih bića. moramo to sad malo potkrijepiti. sad bismo mogli to naglasiti. zakonima svoje vrste.2. . nereda ili kaosa. To je sad prvo što treba reći. bilo to prirodno ili socijalno. jer Kantovo određenje smjera na to. dakle. preobraženu. neka apsolutna neposredovanost ili utopljenost u prirodu. ožujka 2007. to jest. čovjekovu ili osmišljenu. nije spontanost prirodna sirovost ili neposrednost. nego je tek time taj svijet zakona ili kauzaliteta slobode. pod pojmom spontanosti misli. Ne postoji prirodni svijet ili svijet zakona. da tako kažemo. upravo negacija. ali sve mu već vodi na to. Fichte će odmah tu slobodu staviti na početak svijeta. ukidanje i prevladavanje te prirod- no-socijalne danosti. jer je to protivurječno. jedne uhodanosti ili gotovosti. onome što jest. Svijet počinje po spontanosti.32 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . jer se tek time pojam spontanosti određuje istinski. Kant to još nije rekao. onda o tome valja naravno dobro razmisli- ti. nego je upravo započinjanje onog ljudskog događanja koje nije unaprijed podvrgnuto bitku. to jest. A ta podvrgnutost nije spontanost! Dakle. a ja dodajem: samo zato što to više nije bio filozofijski pojam. Niti je neka nekontrolirana stihija u liku nekakve elementarne nepogode. mogli bismo sad kazati. recimo. jer to se u ovom. pojavljuje se prvi puta kao zapravo revolucionarni misaoni obrat. dakako slijedeći Kanto- vo određenje. kako bi sad rekao Kant. Dakle.

Možemo dakle tu sad reći: bez spontanosti ne bi bilo čovjekova svijeta. pa kaže ovo: “Mogućnost toga svojstva. kako on sâm kaže. Time onda dolazimo do određenja kojim se utvrđuje jedinstvo ili čak. civilizacija. Dakle. kako ono što treba da se dogodi. već sada dolazi do spekulativnih stavova. identitet teorijskog i praktičkog do čega dolazi Fich- te odmah iza Kanta. ožujka 2007. što bi onda moglo glasiti: spontanost = inteligencija = sloboda = praktički um. jer to je onda već Fichteova spekulativna pozicija.” Vi- dite. gledajte ovo — “može zamišljati moć da se spontano započne kakav niz stanja. Kant dakako ne može shvatiti upravo — to ćemo sad tako nazvati — utopijski karakter kako pojma spontanosti tako i čitavog ovog problema slobode. Tu još nedostaje jedan moment. upravo povijesni svijet. kao što smo rekli. a ne povlači konsekvencije iz toga.2. tiče transcendentalne slobode. To je spekulativni početak svijeta. slobodu ob- jasnio kao moć da neki događaj započne sâm od sebe.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . nećemo o tome sad još govoriti. vidjet ćemo odmah.) 33 ili njegova — kako bi sad rekli u klasičnoj filozofiji — kultura. kao u samim stvarima po sebi. prema tome ni akt nečeg prirodnog. Prvi početak je početak svijeta. kako bi se reklo. Evo najprije jednog Kantova stava: “Što se. to je u pogledu ovih odredbenih razloga uvijek svaki početak djelo- vanja razumnog bića na osnovu objektivnih uzroka neki prvi početak. dakle.” Time je onda Kant.. Dalje kaže Kant: “Tako se kod umnih bića. Kant na primjer. ako imamo u vidu i to da Kant eksplicitno izjednačuje spontanost i slobodu. može odrediti ljudsku djelatnost i biti uzrokom djelovanja ko- . štoviše. što bi očito bila čak i besmislica. a da se ne dođe u protivurječje s prirodnim zakonima. to jest. Evo. Ali onda ga on smješta. predavanje (9. nego upravo akt slobode ili slobodni čin. onda ono prethodno rečeno postaje još i jasnijim jer akt spontanosti nije neki akt prirode. to jest. dakle teorijskoga. koji. Hegel će ga kasnije i nazvati povijesnim činom. pa zato i jeste spontan. pa ćemo o tome govoriti kad dođemo do Fichtea. Moram odmah naglasiti da takvu tezu Kant ne bi zastupao. pošten i neće prekoračiti granicu. umom ili upravo inteligencijom. A to je upravo taj pojam spontanosti. gledajte ovo. Vidjet ćemo jedan citat koji je vrlo paradigmatičan za razumijevanje Kantove vlastite mi- saone granice. naime. ukoliko se njihov kauzalitet određuje u njima. premda ga sasvim jasno formulira ovako. kao takav — a to je tu još smisleno implicirano — nije prirodno ili od prirode jer nije ničim uvjetovan osim sâmim sobom. samo u horizont spoznavalaštva. Međutim. da tako kažemo. I zato nije ostao dosljedan sebi.. da ne bude preuzetan. Kant tu želi biti. kako nešto još ne-dogođeno.” — evo. dakle.

pa onda njemu donio na potpis. Ono što tek treba da se događa. ovaj pojam utopijskoga tu naravno ne fungira uopće još kao pojam jer imate jednu stvar koja je ostala u zraku sve do danas. A govori nam zapravo o bitnom utopijskom momentu onoga što još nije. da velim. pa čak i jedan Marx. A svi ti filozofi su se toga pojma utopije bojali kao vrag tamjana. a nije znao. pa čak. Dakle. tu mogućnost mi nikako ne možemo shvatiti. a on. nekome tko ne zna ništa. Dopustite mi ovdje jednu asocijaciju. Dakle. to je taj u-topos ili utopičnost kojom uopće sve započinje. A upravo to nam je već objasnio! Kad već o tome govorimo. utopijska određenja. i tako dalje — pa je onda taj pojam utopijskoga poistovjetio s “utopističkim” i stavljao na stranu kao ne- gativum. Ali. kad sam mu dao neke primjere. a treba i može biti. a kaže da se to ne može shvatiti. pa interesantno..” Utopija. onda on meni veli: “A znate kakve sam tek ja odgovore dobivao! Ja pitam. nikome davati slabe ocjene!” Naime. evo. utopija! Pa sam rekao. pa će vam on dati pozitivnu ocjenu. Kad sam ja još bio asistent. kako bi se reklo. Dakle. onda vi mene stavljate u vrlo nezgodnu situaciju.” Gledajte kako Kant sad sâm sebi “skače u usta”. predavanje (9. da tako kažemo. i to kod boljih ljudi koji su znali misliti. Taj pojam utopía nasljeđuju od Thomasa Morusa. ja sam ispitivao. Karl Marx nije znao da je on prvoklasni utopijski mislilac! Ali o tome ćemo govoriti još dalje. Kangrga. a ne mjesto koje ćemo negdje naći. govorim mu te stvari. Dakle. topos je mjesto. Owen. pod utopijski i Marx je mislio na te utopijske socijaliste — Saint Simon. dakle. Marx. Campanella. to . onda ću ja vama slati ove dečke. Thomas Morus. a već je sve odredio.2. a u-topos je mjesto koje ne postoji. pa to ste vi profesore sad izmislili. ožujka 2007. tj. sve su to već upravo. pojam utopijskoga par excellence je vremensko određenje. stalno misli na one svoje takozvane utopijske socijaliste. pa ga onda doslovno čitaju. dobro.. sad hodite profesoru Berusu. tre- ba da bude. pa. Međutim. pa je onda on meni jednom rekao: “Nemojte. zašto se ovi socijalisti zovu ‘utopisti’. odredio je. pa onda sâm sebi kaže da to ne može objasniti. Sve što je rečeno. nažalost čak i kod poznatih filozofa 20. i tako dalje. pa sam rekao: “Pa dobro.34 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . ‘ko je napisao Kapital. da ih ne nabrajam. i to nam Kant sve lijepo govori. iako utopijski mislilac. onda je profesor Be- rus vodio takozvani “Marksizam-lenjinizam”. djeca nisu znala neke najobičnije stvari. otiđem profesoru. recimo. ta mogućnost. a on meni k’o iz topa odgovori. kaj bi ja izmislil!? A kad pitam. a on: “Pa. pa zato jer su se utapljali. Na to sam rekao. Fourier.” i tako to.) jeg je učinak pojava u prirodi. i kod takozvanih marksista. a ja sam bio njegov asistent. oni vele – Goethe!” [smijeh u publici] Onda sam ja bio razoružan. stoljeća.

To je za zdravi razum i za metafizičare nebuloza. To je Kantov napor da dođe do toga. ono Ja.) 35 nije prostorno nego vremensko određenje.2. ukazujući na pitanje mogućnosti kao predmetnost predmeta. tu nazivam utopijski moment koji. dakle. što je sve to još locirano u ovu razumsku. Itekako je djelatna. da ne možemo čak niti kazati etwas. bitak-ništa-postajanje. par excellence. onda je to početak Hegelove Logike: Sein-Nichts-Werden. upravo s ovim što ja. naravno. kao pojam još ne smije fungirati tu. Dakle. jer je etwas upravo taj predmet kao rezultat već jed- nog čina. a mi ćemo još o tome govoriti. Dakle. onda valja reći da se kroz čitavu histo- riju ta djelatnost. pita za njegovu mogućnost. treba početi s ništa. da bi uopće predmeta bilo. uzima u tom Morusovu smislu utopie kao mjesta kojega još nema. kao što vidite. to jest. i tako dalje. A ne možemo početi s nešto jer je nešto već rezultat. dakle. Selbsttätigkeit. Dakle. djelatnost. Ako dakle. naravno. Ovaj pojam Nichts. potvrđivala se ta djelatnost kao samodjelatnost upravo iz ovog utopijskog bezdana. predavanje (9. potreban je čovjekov čin. samo naravno. kao što smo već rekli. da bi to bila. i Fichte odmah dolazi do toga da je pojam samosvijesti identičan sa samodjelatnošću. onda je bolje govoriti o samodjelatnosti. Jer je to već spekulativni stav kojim Hegel počinje čitavu svoju Logiku. Dakle. to je ta spontanost. ostanemo pri Kantovu pojmu ljudske djelatnosti. kad govorimo o čovjekovoj djelatnosti. A čovjek je samodjelatno biće jer zna što čini. Ako hoćete da vam to sada lociram. iz onoga još nedogođenoga. to je taj utopijski moment. pa ćete vidjeti kako je on jako “djelatan”. s obzirom na ovo što nam je sâm Kant rekao. nego — pazimo do- bro. Zašto? Djelatna je i životinja. Kant kaže. a naročito onaj njegov stav: apstraktni bitak i apstrakno ništa jeste je- dno te isto. spekulativni par excellence. Pa bismo mogli reći: ništa se pretvara u predmet. “nešto”. pa onda Hegel kasnije kaže. u podtekstu. ožujka 2007. potvrđivala upravo iz ovog utopijskog bezda- na. pa su ga grdili i napadali. A to zapravo. ali to je sad drugi problem. da uopće dođemo do predmeta. To jest. stanite pred lava. to smo samo usputno rekli. pa onda imate do kraja dovedeno ono što se Kant muči s pojmom predmeta. iz onoga još nedogođenoga — što. to je taj početak svijeta. kako sad nešto nedogođeno može određivati nešto što će se dogoditi i tako dalje. da je to skandalozno. sad tu. i tako dalje. Dakle. sa slobodom. Dakle. ono Nichts. Ako ne vjerujete. dakle.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . recimo. jer pojam utopijsko- ga par excellence je spekulativna kategorija. jer je to primjereniji pojam. i do toga nisu došli. pa se onda taj pojam utopia i utopijsko stalno. to je ta samodjelatnost. samodjelatnost. to smeta sve metafizičare. nije samo ljudska djelatnost. ništa. to je sad Fichte — ljudska samodjelatnost. te- .

trebanje prethodi bitku. spoznavalačku sferu. Ali kad se to uzme kao osnova dijalektike. to bi bio pojam koji svoj smisao dobiva zapravo iz biologije. koji je implicitan u čitavom razvitku etike od početka. jer se u protivnom nikad ništa ne bi dogodilo. kad kažete “ljudski svijet”. taj takozvani razvitak — mogli bismo čak reći ovo: ako se krećemo u sferi povijesnosti. ali dobro. to jest iz jednog.) orijsku. Pa onda imate kod njega pojam Lebenswelt: svijet života. uveli u taj svijet. kako nam Kant govori to. Pazite. od Platona pa sve do Kanta. pa imate neke udžbenike. Vidjet ćete. jer su to takvi pojmovi. da nešto jest ili da nešto bude. bitak treba tek da bude proizveden. na tome gradi Kant čitavu svoju etičku poziciju. pa je to životinjski svijet! Pa kakav je to stav? Da životinja ima svoj svijet!? Ona ima “svijet” samo na taj način da smo mi tu životinju. Dakle time uvijek iznova započinje ono što nazivamo ljudski svijet. kao što smo vidjeli. o tome će još biti govora. i tako dalje. ne zna. Dakle. kao pretpostavka mogućnosti utemeljenja jedne etike. predavanje (9. dakle onoga još nedogođenoga. ili ako hoćete tako. A Fichte će reći: pretpostavka koja ga omogućuje. To je žalosno.. u etičkoj sferi kazati — trebanje prethodi bitku. Time čak i djecu zbu­ njuju. onda ste to iskazali tautologijski. Dakle. onda se dijalektika svodi na puku biologiju. To nažalost još čak i jedan začetnik jedne takozvane fenomenologije. mora se upravo dogoditi iz ovog utopijskog. organskog područja. biljka se raz-vija. Dakle. ožujka 2007. time smo ostali terminologijski još uvijek u toj filozofskoj sferi. Ali. to je Fichteova pozicija — trebanje prethodi bit- ku. samo čovjek ima zapravo svijet. Da bismo dospjeli do bitka. upotreb- ljava taj pojam: Ent-wicklung. a da nije nikad upotrebljen u eksplicitnom smislu sollen. koja. To vam je ono što će se. onda ovaj pojam razvitka apsolutno ne može doći u obzir. to ćemo vidjeti.2. Husserl. Međutim. ostajući u sferi spoznajne teorije. recimo. Ili ako hoćemo tako. Pa ćemo onda kasnije vidjeti kako čak i jedan Hegel. jer bi onda sve unaprijed bilo gotovo. ovo sollen. recimo jedne etike. naravno. “Treba da. recimo. da tako kažemo. još nedogođenog o čemu Kant govori. prekoračuje horizont bitka. znamo do- bro. od-vija. . Ništa se samo po sebi ne raz-vija. nego bi bilo puki produžetak prirodnog kretanja ili zbivanja onoga što se obično naziva razvit- kom. Recimo. od Descartesa do sebe. da se nešto do-godi. recimo sada u horizontu još filozofičnosti ili čak. nažalost. pa ne zna što bi s tim. Razvitak je moguć samo u sferi bio- logije.. kažemo da se potvrđivala upravo iz ovoga utopijskog bezdana. ali to su još uvijek određenja unutar filozofijsko-etičke sfere.36 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .” Naravno. raz-vitak. Ali pazite. treba da. treba da.

pa onda ćete naći tipično metafizičku postavku. Heidegger je vreme- nitost našao negdje “u zraku”? A upravo mu je obrnuto. Jer historija mora tek postati po nečemu. jer mu je povijesnost uvjet mogućnosti vremenitosti. onda imate u identitetu određenje povijesnog događanja. Ali. Dakle. po slobodi. nego se mora tek otvoriti i proizvesti. njegove djelatnosti. to vam je strana 273 Jen­ ske realne filozofije. po ovom što bi Kant rekao. on ga je proizveo. gdje on kaže: “Vremenitost je uvjet mogućnosti povijesnosti. I ovo “ljudski svijet” je isto jedna tautologija. najbanalniji metafizičar. o tome ćemo možda još govoriti. kauzalitet slobode. određenosti unaprijed i tako dalje.” Znači. “kauzalitetom prirode”. vidjet ćemo. samo­ djelatni. nasuprot onoj takozvanoj gotovoj. To jedi- no jedan Heidegger kao metafizičar nije dokučio. To podrazumijeva da je čovjekov. a ne da bi vrijeme moglo proizvesti nekakvu povijesnost. a da se nikad ne pita: po čemu? Onda imate ono — a zbog toga su mene čak i moji kolege kritizirali da pretjerujem — da historija i povijest nije jedno te isto. On je naime pravi “filozof ”! Rekli smo onda da je to sâma bît povijesnog događanja. nepokretnost. Jer morate pitati. tu je Heidegger ostao. Dakle. dakle.2. za mnoge filozofe jako meritoran. Pa kad kažemo svijet. to je strana 19 njegova Sein und Zeit-a. iskazali ste tautologično određenje. jer toga svijeta ne bi inače bilo da nije proizveden. treba praviti tu razliku. A zašto je postao jako značajan. jedan udarac stvara ih oboje: čovjek svijet. kad kažete “čovjekov svijet”. moderan. njegove mogućnosti. nasuprot tom kauzalitetu prirode.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . njegova smisla. Ja sam to napravio . imamo kauzalitet po slobodi. kao i cijelom svojom fundamentalnom onto- logijom. slobodni čin. nije potrebno reći “čovjekov svijet”. ili bolje. Prema tome. Pa onda Kant dolazi do pojma. ožujka 2007. po pojmu spontanosti. Zato. Čovjek mora proizvesti vrijeme da bi vreme- na bilo. povijesni kauzalitet koji više nije kauzalitet prirode i gotovosti. i tako dalje. a to je ovo — po spontanom činu. to je horizont njegova života. jer dovoljno je reći svijet.) 37 Jer. ukočenost ili postojanost te takozvane historijske postalosti. a to je upravo taj povijesni čin kao spontani. Dakle. jednom već dogođenoj prirodnoj ili historijskoj posta- losti koja nastoji da se po inerciji odvija i kreće poput prirodnog zakona. mora biti otvorena. gdje je Hegel tamo rekao. svijet čovjeka. omogućena. Prema tome. s Kantom rečeno. okamenjenost. Sloboda koja otvara jedan novi — mogli bismo reći — ljudski. to je ono što bismo sada mogli kazati s Hegelom. što je tu zapravo jedno te isto ili — vrijeme. po čemu je historija moguća? Upravo po povijesnom činu. A ta inerci- ja ili ukrućenost. preciznije. predavanje (9. naime da je to sâma bît po- vijesnog događanja. Vidite.

pa su me kritizirali da sam to “ishitrio”.38 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . A imamo i mi: povijest. gdje vam je jezik za to? A. i mi ćemo još o tome govoriti. pa evo vidite. to nije vic. vidjet ćemo mi to još i kasnije. Dakle. pod praktisch. pa ne zna kako bi vas pitao. onda vam. dobro. pa onda veli. jer mi. to vi mislite! Pa mi imamo bolji jezik nego vi Nijemci! Onda veli. kad sam bio u Njemačkoj. Jean Hyppolite je preveo Fenomenologiju duha na francuski i postao je za to član Francuske akademije. nego Kant time misli na aktivitet subjekta koji prekoračuje tu vašu praktičnost. kakva je argumentacija za to: zato što na primjer Francuzi i Englezi nemaju dva pojma! Ali ima Nijemac: ima Geschichte. a vi to nemate. pa okolišaju. Kant mora i vama Nijemcima i vama filozofima objašnjavati: on ima samo jedan pojam praktisch. ožujka 2007. pazite. svijet. pa što s time. za tu zaslugu. Pazite. ali uvijek — i nije samo meni. Praktičan je ovaj svakidašnji snalažljiv čovjek. — Imam jedan dobar primjer. kao zasluga! A znate zašto? Jer nije imao u francuskom jeziku takvu finoću izražaja kao što je Kangrga imao kad je prevodio Fenome- nologiju duha na hrvatski jezik. Kant vam hoće reći. i drugim kolegama — da vas ne uvrijedi. spretnim. vrijeme. ako se može jedna Fenomenologija prevesti na taj način. onda na fakultetu univerzitetski profesori prirede lijepu večeru. a kako vi filozofirate!? A ja velim.2. Pa čekajte malo. ohoho. Da. Dakle. — Onda sam bio bezobrazan pa velim: A dobro.) u svojoj knjizi Praksa. postao je akademik. dakako! Ali mi ipak imamo dobar jezik za filozofiju. On opet veli. Kritik der praktischen Vernunft. kako to mislite? A. pa što sad s tim! A vidite. povijesnost. i što sad s tim? Pa. snalažljivim. zato trebamo biti ne svjesni. finoga. mi imamo u našem jeziku dva pojma. pita on!? A vidite. ne koriste istu tu našu prednost. pita on. pa jesmo. veli on. nakon što održite predavanje. A to je sad ozbiljno rečeno! Imamo takvu finu mogućnost u našem jeziku. uspješnim čovjekom. kad pitate kako mi filozofiramo. Dobro. ali nažalost se toga ni ovi naši dečki tu ne drže. onda vidite da imamo jako bogat filozofijski jezik — premda ja njemu tu foliram. ja se nisam ništa mučio kad sam prevodio Feno- menologiju duha. dobroga vinčeka. dolazimo iz Jugoslavije. bivše Jugoslavije. ja to ozbiljno. Geschichtlichkeit i Historie. Prema tome. onda je to sigurno tako. i tako dalje. praktički i praktičan. . Dobro. nego samosvjesni. je li. i tako. kako je to zgodan vic! A ja velim. ne valjda to da ima posla s promućurnim. a Jean Hyppolite se jako mučio i dobio je za to. eto. predavanje (9. Kant vam piše. da imamo dobar filozofijski jezik kojim možemo vrlo fino prevoditi najteže stvari. a praktički upotrebljava Kant za svoj pojam praktičkog. on veli. no to me uvijek podsjeća. vi ste vjerovatno čuli za Kanta!? Hoho. historija! A dobro.

ono što nam tu Kant nagovještava. i tako dalje. to jest po povijesnom činu. A nego što radi? A što su “zakoni prirode”? To su znanstveno otkriveni zakoni. samo. Dakle. nego ih on njoj propisuje. nije o tome riječ. pa nemojte to objaviti. dakle. razum ne crpi svoje zakone a priori iz prirode. oplemenjuje. već . povijesti i historije i tako dalje. pa on zna da ja nikad nisam pio alkohol. to je samo usputno rečeno s obzirom na ovaj odnos povijesnoga i historijskoga. i tako dalje. pa onda kaže da tu mogućnost ne možemo nikako shva- titi. A već je to iskazao! To je dakle upravo suprotnost povijesnoj spontanosti i svog vlastitog utopijskog. pa su onda neki “mudraci” re- kli. čovjek je kao Bog stvorio prirodu. To je. predavanje (9. ovaj Marx zbilja bulazni. ožujka 2007. a onda je jedan kolega rekao. Pa to je sjajno. Stvarno je to rekao! Ja sam njega tretirao da se “drži bitka kao pijan plota” i on je došao izdavaču moga teksta i rekao. na čemu ja inzistiram tu kad Kant kaže. pa kako Kangrga može o meni to govoriti. Pa. imamo uvijek posla sa. dakle. postati. imate Wernera Heisen- berga. svjetski poznatoga njemačkog fizičara. poznatoga. znanost o prirodi je ono što mi nazivamo prirodnim. pa Kangrga dobro zna da ja ne pijem. upravo taj takozvani “čuveni bitak” — dopustite i ovu anegdotu: ja sam jedanput rekao da se metafizičari drže toga bitka kao “pijani plota”. evo. Prema tome. to jest bez-temeljnog još-ne. pa kako sad to da razum može propisivati. Onda imate to. jer historija je morala po nečemu. sa suzdržanošću da se to ne dâ shvatiti do kraja. imamo posla uvijek samo sa svojim djelom. Sve je to u Kanta sadržano. modificira. gdje on na jednom mjestu kaže. To znači. to ćete naći u takozvanim Marxovim Ranim radovima. da bi se onda kretala po “vlastitoj logi- ci”. to ide tako daleko. naravno. Vidimo čak. znanstveni produkt. i tako dalje. proizvedenosti po povijesnom činu ili slobodi. bio veliki mislilac! Metafizičar! Treba sad kazati u vezi s ovim upravo ono što nas mora uvijek staviti pred jedan problem s Kantom. Pri čemu ljudi ne prave razliku između stvaranja i proizvođenja. nego je prisvaja. na drugi način. grubo rečeno. koji je međutim dobro prostudirao klasičnu njemačku filozofiju pa je onda upravo u tom smislu govorio: Pa kakvu mi prirodu imamo pred sobom? Samo onu koju smo mi preradili! Mi imamo posla sa svojim vlastitim tehničko-proizvodnim mogućnostima pomoću kojih prisiljavamo tu takozvanu vanjsku prirodu da nam se pojavljuje u onome što onda nazivamo prirodnim zakonima. čovjek proizvodi prirodu. ona je ta koja nam to omogućuje. Pazite. prerađuje. ne bi trebalo samo Marxa grditi zbog toga stava nego i Kanta kad kaže da razum propisuje prirodi zakone.) 39 Dobro.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .2. Pa onda. to je proizvođenje. A suprotno tome. Onda se oni zdravorazumski “mislioci” iščuđavaju tome. Prema tome.

ožujka 2007. Ja ću vam to sada pokušati pojasniti na jednom primjeru. a niti nje. “die Liebe ist das Dritte”. već je sâmo imenovanje nečega pris- vajanje toga. pa to je prvi čin. već znamo točno na što mislimo. ovo hoću naglasiti. Kad kažete.) prerađenom prirodom. A sad imate još jednu stvar o kojoj Hegel tamo govori. Ja bih trebao reći: “imam pu- uno prijatelja”! Ali nemam! Dakle. nikakav razum ne propisuje. inače ne bi bila ljubav. jer imam do- sta godina. Dakle. on i ona moraju se strašno mučiti i mučiti. A drugo. Hegel u jednom svojem ranom spisu kaže. a i to ćemo kasnije vidjeti. dakle ono što on naziva “kauzalitet slobode”. dakle. prvo. grubo rečeno. ili. Nego se uzajamno moramo truditi. sve je to već pojam koji u sebi sadrži svu različitost što se pod pojmom po- drazumijeva. ova spontanost o kojoj on govori. to je već ono “naše”. jer onda bi bilo i života na prvi pogled. u sferi etičko-moralnog odnošenja.2. i da . kao po- jedinke. s ovim zakonodavstvom prirode. ne bismo mogli ni govoriti. nego kategoriju najvišeg pojma i tako dalje. kad bih ja sad vas pitao i sebe. Onda bi bilo i prijateljstva na prvi pogled. u sferi takozvanog slobodnog djelovanja. rekli smo da je tu ujedno Kantova granica.. modificiranom. dakako. prvobitni ljudi kazati “To. Time onda dolazimo odmah do Fichtea. pa me pitaju. a ne samo sloboda. Nema ljubavi na prvi pogled. koja proizvodi svijet i sebe. To nije nikad takozvana “ljubav na prvi pogled”. vi Kangrga.40 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . a to je prije svega zadatak da ja odstupim od svoje apsolutne pojedinačnosti. predavanje (9. a koliko vi imate prijatelja? Onda moram jako misliti. to!” Kad kažemo priroda. Imamo ne samo pojam. ono treće.. konstituira i omogućuje jednim povijesnim činom.. Prema tome. Mislim. kauzalitetom prirode kojoj zakone ne propisuje razum. Prema tome. Hegel je kasnije to nazvao “das Dritte”. Pazite. odmah. recimo. zapravo izjednačio samozakonodavstvo praktičkog uma ili slobode. Što to znači? To znači da ljubav ne postoji. A mora. Inače. mučiti. To je prvo. isto kao i sebi samome. je li. da se time i priroda. to je pojam! Prema tome. naš predmet kao proizvedeni odnos. morali bismo kao oni primitivni. Naravno. imate pojam ljubavi.. nego praktički um ili. dakle volje. je li. vi imate pojam pred sobom. nego mora pomoću dvoje ljubavnika biti uspostavljena. pazite. i čovjeka kao takvog. Inače do nje ne bismo ni došli. onda on ne vidi da je. s Kantom rečeno. Hegel veli. a ne bih trebao. kad kažemo priroda. nego um. pod tim pojmom kako ga određuje i sâm Kant. već je to naše vlastito djelo. pojam spontanosti! Kad to kaže. da dođu do toga što se naziva ljubavlju. ako hoćete tako. Ljubav nije karakteristika mene kao pojedinca. Baratate pojmom. prisvojenom. ja bih baš imao pravo da to kažem. a čujte. “priroda”.

to treće. Pa. Dakle. Dakle. jer ako taj njegov takozvani razum. pa kakva je ta tvoja ljubav. A prije toga nismo! Ne možeš biti ljubavno biće prije nego si u horizont ljubavi ušao sa svim mogućim mukama. A to se događa s velikim naporom. Kaže se. to je to. onda da se zna točno na što se misli.. i tako dalje.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . onaj je kao Don Kihot. kakva je sad ta tvoja ljubav!? E. i to je bila “ljubav na prvi pogled”. mislioci. zgodna mi je bila. to je ovo što tu sad imamo s Kantom kazano — naravno da on još sad nije došao do toga. zapravo čovjekov u povijesti uspostavljeni svijet. uzmite. Evo. Jer. Pazite.. što ga Hegel naziva duh koji nas onda omogućuje. Pa onda tek s mukom uspostavljaš to što se naziva ljubav. naporom. mora biti uspostavljeno. predavanje (9. on ti je pravi Don Kihot. je- dna literatura. Na ljubav se možeš pozvati onda ako si je tek uspostavio. pa čekaj malo. ovaj je kao Otelo.. A to treće je. onda. dok to nismo uskladiti i mogli reći: Dobro. to je uvijek ono treće koje se uspostavlja. a to je ono das Dritte. možeš pozivati na to.) 41 ona također odstupi apsolutno od svoje pojedinačnosti. Pazite. ovaj je Hamlet. ako se nešto poremeti. a to su karakteristike jednog načina ljudskog života unutar je- dnog uspostavljenog svijeta. da se mogu na to uopće pozvati i da mogu uopće djelovati kao ljudsko biće. i tako dalje. ožujka 2007. čovjekov svijet ili. da kažem samo svijet. nije naprosto dan. To ide tako daleko da mi često nismo ni svjesni. i tako dalje i tako dalje. propisuje prirodi njezine zakone. a nisam životinja. pazite malo. kao već uspostavljeno djelo.. Ali pazite. Ali smo se morali strašno mučiti i svaditi. “mislioci”. da bismo uopće mo- gli doći za-jedno. je li.. Pri čemu je ono bitno. Cervantes je morao tog svog Don Kihota napraviti (“izmaštati”) da bismo mi znali što se pod time misli kad se kaže. a zapravo um. a da nismo toga svjesni. mi baratamo pojmovima koji su zapravo povijesno uspostavljeni ljudski odnosi pomoću kojih možemo povratno razumjeti o čemu je riječ. imate u sâmom pojmu zajednice to moći biti za ono jedno. reći ćemo. pod navodnicima. a nije naprosto dano. to upotrebljavamo kao nešto sâmo po sebi razumljivo. “Ma.2. Onda nemojte misliti da je taj odnos toliko površan. ako hoćete tako. koje.. ali uvijek je bilo nekakve svađe. Prema tome. tukli se baš nismo. mi se krećemo stalno u duhovnom horizontu. trudom i tako dalje. pa on vam je baš kao jedan Hamlet. s mukom. a tako vam je i s prijateljstvom i sa svakim ljudskim odnosom! Naravno! Dakle. to sebi zamišljaju samo zdravorazumski tzv.. Ljubav je jedan oblik duha koji povratno djeluje na mene kao ljudsko biće. ne treba izricati to “čovjekov”. što ja znam. kao ono treće koje povratno djeluje na nas kao ljubavna bića. je li. Ja sam svoju ženu sreo u tramvaju. ovo das Dritte. pa naravno. taj isti um propisuje meni zakone mojega . ova je prava Lady Macbeth”. pa se onda tek naknadno. mislim.

a to nije ništa drugo nego moje moralno djelovanje. i čovjek kao prisvojeno. moraš lopove pohapsiti. konfiskaciju imovine i tako dalje. aaa. ovo insistiranje na moralnosti. takozvanog svijeta pod navodnicima. prema drugim ljudima. dobro onda. moje ljudsko biće. gdje Hegel prvi puta eksplicitno pokazuje tako daleko da je upravo ovaj bitni proizvodilačko. nužno uključen i moj odnos prema drugom čovjeku. Vidite. religiozno biće. gospodstvo i ropstvo. pazite. u polisu. znači. Kant prvi prekoračuje granicu u tom smjeru. dvadeset. kakvoga morala?! Treba najprije uspostaviti vladavinu prava. tek Hegel dola- zi do kraja. ostavlja po strani pitanje jesam li ja kao moralno biće uvijek ujedno i. a gdje ti je tu theoría? Samo jedinstvo tih momenata daje moderni pojam prakse. Nijemac nema drugog pojma. recimo. polisa — etika. jer ne radim sâm. Kant utemeljuje svoju etiku još uvijek dobrim dijelom na ovom starom pojmu praxisa što ga on nasljeđuje od Aristotela. kao pojmom prakse.2.42 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . A tako se to doživljava. onda imate primjer. bilo bi lijepo da imamo malo više morala! Ma. je li. ono što se naziva horizont slobode. kao prisvojenoj prirodi. radim s drugima. unutar gotova “svijeta”. moment duha.) odnošenja prema svijetu. trideset godina. ako govorimo o staroj Ateni u Grčkoj. A to nije praksa. Nijemac ima tu pojam die Praxis. Četvrta glava Fenomenologije duha. plus ovo da se to sad slijeva u ono što se naziva — produktivno vrijeme. “treći moment”. Pazite. a zapravo u onom smislu u kojem stari Grci upotrebljavaju taj pojam. Ali. dakako. ljudi idu obrnuto. još djelomično stoji na starom pojmu praxisa. A praxis je rezerviran samo za su-odnošenje pojedinaca. nisam! Jesam li političko biće? Nisam. a ne reći. a još nije svjestan. politika — ali kao moj odnos prema drugima. Jer inače. onda bi bilo sve bolje. prosječan čovjek mi veli: je. zatvoriti i suditi na deset. To ide tako daleko da taj čuveni Giambattista Vico u svojoj Novoj znanosti još uvijek barata pojmom praxisa. do istinskog pojma prakse. to je jedini smi- sao toga pojma. a onda bismo možda svi skupa mogli po- stati čak i moralna bića. fali nam više moralnosti. ožujka 2007. dobro. ostao je sa starogrčkim pojmom praxis za praksu. dragi gospon. prisvajalački odnos spram prirode os- nova onoga što se naziva praksom. da. A dobro sad. a gdje ti je tu téchne. A gdje ti je tu poiêsis. Pa. Pri čemu je onda. Pa. to je ono treće što određuje moj odnos prema prirodi. moj odnos prema drugom čovjeku u tom etičko-moralnom horizontu. Prema tome. Ha. ekonomika. naši su “dečki” dali našem časopisu naslov “Praxis”. meni je . djeluje i tu i tamo. da napraviš reda. Ali. Da li sam ekonomsko biće? Nisam. taj isti. praksi- sovci. predavanje (9. Dakle. iscrpljuje li moralnost čitavu moju ljudsku bît? To bi bilo malo “prekratko”. Ma kakva moralnost?! Ma.

pojam spontanosti je već početak spe- kulativnosti. Kant do svega toga već dolazi. Nije slučajno da čitava historija filozofije nije došla do pojma spontanosti. stvaralački odnos mene spram drugog čovjeka. s jedne strane teoriju. Pazite što . ali to je već na djelu: um propisuje prirodi njezine zakone.) 43 bolje biti religiozan. Pa. kad umrem. kakav bi to bio filozofijski pojam!? Ali niti pojam spontanosti više nije filozofijski pojam. to treba sad zaista precizno iskazati: Kant ne može preskočiti. Taj isti um je ono treće što omogućuje i moj odnos prema prirodi kao stvaralački. ne samo u odnosu na ljubav. Tu je Kant najbliže osjećaju da mora “premostiti” taj dualizam teorijsko-praktičkog. Pazite. ali on to ne može prekoračiti. jer kritika čistoga uma i kritika praktičkog uma ostale su dvije paralelne linije. Ja ću svakako u nebo doći. pa ćete vidjeti tu njegovu vlastitu granicu. Dakle. proizvodilački odnos. Ono što smo maloprije govorili. Ja ću vam sad pročitati što sam izvadio da vidite kako Kant sâm određuje taj pojam spontanosti. Ja se tu trudim. predavanje (9. koji misli revoluciju. i što je to drugo nego ujedno jedan istinski. ja sam tu proizvoditelj sebe i mojeg odnosa prema drugom čovjeku. dakle. kako bi on sad tu sâm rekao na drugi način.2. dualizam teorijsko-praktičkog. Dakle.. prekoračiti horizont filozofičnosti. Pa čak i sâm pojam revolucija — zar je to filozofijski po- jam!? Pa. gdje on kaže kako revo- lucija sjedinjuje slobodu i prirodu. stvaralaštva kao i moj odnos prema prirodi. tamo u njegovu spisu Streit der Fakultäten [Spor fakultetâ]. da tako grubo to kažem?! Samo Kantu koji je imao pred sobom Francusku revoluciju. ljudske zakone. ovo što smo htjeli tu naglasiti. daje nam barem nekakvu nadu. Kant to još ne vidi. kad dođemo do toga gdje je Kant došao najbliže spekulativnim stavovima u Kritik der Urteilskraft. pa mu po- jam spontanosti znači. I tu je on ostao u tradiciji ne samo spozna- jne teorije od Descartesa do njega. ožujka 2007. Tako da je ovo prekoračenje zapravo spekulativno prekoračenje. a već mu je pojam spontanosti bitno spekulativan. s pojmom geni- jalnosti. ako hoćemo uzeti taj pojam proizvodilaštva. zapravo mogućnost dedukcije ne samo kategorijâ nego svega što se tu događa po liniji teorijskoga i praktičkoga. ali to je sad druga stvar! Dakle.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Dakle. To je isto jedna dimenzija proizvođenja. Kant je došao. da tako kažemo. — vidjet ćemo kasnije do čega je on čak došao. pa onda ćemo vidjeti. Zato mu on fungira kao ono Hegelovo treće što mu omogućuje sve ovo ostalo. koji misli Francusku revoluciju. nego zapravo u dimenziji filozofičnosti. kojem bi filozofu to palo na pamet. onda ću doći u nebo. mučim i tako dalje i tako dalje. um propisuje meni moje moralne zakone. s druge praksu.. dakle Kritika moći suđenja. u umjetničkom stvaralaštvu. naravno. koji misli revolucionarno. Pa.

mora nazvati razumom. po ovoj moći subjekta kao stvaraoca svoga vlastitoga svijeta i sebe u njemu. koja svoj vrhunac postiže upravo na toj osnovi. mogli bismo sad kazati. da bismo došli do predmeta. pazite. to vam je to. da on time u isto vrijeme označuje kako ništa ne možemo predstaviti ili predočiti kao spojeno u objek- tu — i sad dolazi glavni stav. povezivanju. Jer je riječ upravo o stvaralaštvu. sa stavom spekulacija = teorija.i budući da se ova moć.2. a sve je ujedno i rečeno.” — pazite. on kaže. i sinteze. A da ga prethodno nismo sami spojili i da je veza jedina pred- stava ili predodžba koja za razliku od svih ostalih ne može biti dana pomoću objekta nego je samo subjekt može uspostaviti budući da je ona neki actus njegove spontanosti. tek time i odatle.. A za- pravo je na djelu jedan stvaralački čin.. konjunkciji — “jer veza je neki actus spontanosti”. sad radnja razuma — “kojoj ćemo dati opće ime- novanje sinteze”. Sad samo treba odčitavati Kanta fichteovski. na njegovoj kritici praktičkog uma. Dakle. riječ je o vezi. “. ožujka 2007.. ako se naravno više ne go- vori o radnji razuma. neke raz- novrsnosti uopće. predavanje (9.) on kaže. ključno je mjesto ne samo Kantove teorijske spoznaje nego čitave njegove filozofije. za razliku od osjetilnosti. konjunkcija. A to nije ni rezervirano ni primjereno za pojam razuma. jer Kant je tu sve filozofijske pretpostavke dao za prijelaz u spekulaciju. ne može nalaziti u čistoj formi osjetilnog opažanja. a tu je sam sebi “skočio u usta” jer je govorio o primatu praktičkog uma. to je naravno iz Kritike čistoga uma: “Ali veza. pa onda ostaje u sferi razuma. teorijskoga. Razum je par excellence jedan teorijski organ spoznavanja. To želi Kant postići! To jest. “moći predstavljanja”. ne može nikada doći u nas preko osjetila te se.. Evo. ovo što smo sad tu pročitali. pazite. Kant tu govori o aktu subjekta koji mora stajati “iza”. i tako dalje. sve je pomiješano. da je onda on taj “krivac”.” On je pojmom razuma nazvao ono što smo maloprije govorili — ono treće. tako bismo mogli reći.44 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . to smo već prošli puta naglasili. gledajte. Ali to nije eminentno radnja razuma nego je prethodno radnja uma. Dakle. A mi ćemo to i pokaza- ti.. A um je praktički. nego o radnji uma — a vidjet ćemo kasnije konotaciju . sve do danas. da bismo uopće došli do toga. i to u vezi s pojmovima dobra i zla.. To ćemo govoriti u našim sljedećim izlaganjima. Evo. zapravo. akt spontanosti. dakle. Onda nije slučajno. da bismo uopće došli do onoga nešto. i sabiranja tih osjetilnosti. Sve ove misli počivaju upravo na proizvedenosti kako spoznaje tako i djelovanja. i onda dalje. Pazite. samo što to naziva filozofijskim pojmovima. a da nije dosljedan tome — “a da ga pret­ hodno nismo sâmi spojili”. ako ga uzmemo još i šire od onoga što se naziva praktičkim. Dakle.

nego na razum. dakako. Kao što je. Ali. iz Kritike čistog uma: “Ako je razum moć koja sjedinjuje po- jave pomoću pravila. kao konjunkcija. um se ne može nikada .2. Ovdje je. predavanje (9. to je nivo samosvijesti. nego je ona samo neka tvorevina razuma. onda nak- nadno i sâm čovjek proizvod toga već po njemu uspostavljena svijeta. da je rekao. ono što Fichte kaže. nego samosvijesti! Kant završava time da je to najviši princip u cjelokupnoj ljudskoj spoznaji. Jer radnja razuma za Fichtea je contradictio in adjecto. jest na drugi način. ako se sad točno produ- bljeno interpretira. koji opet i sam nije ništa drugo doli moć koja spaja a priori i podvodi raznovrsnost da- nih predstava ili predodžbi pod jedinstvo apercepcije. Sve što nam Kant tu govori.” Kad kaže “jedinstvo apercepcije”.. premda Kant sam dolazi na svoj način do toga — dakle radnji uma kao eminentno praktički mišljena. ožujka 2007. kao što vidimo. jer je pojam transcendentalne apercepcije pojam samosvijesti. interesantno. u cjelokupnom životu.” — pazite dobro što će sad reći — “neposredno odnositi na iskustvo ili na ma koji predmet. I upravo ovdje započinje. onda bi pogodio stvar. kad već baratamo tim pojmovima. To je već Fichte. Fichteova kritika Kanta. sâm Kant kaže o tome sljedeće: “Ali veza ne leži u predmetima. kako ga upotrebljava Kant. onda je um moć koja daje jedinstvo pravilima razuma pomoću principa.” Dakle. to jest od tih predmeta. i tek tako je moguće pojmiti da je svijet čovjekov proizvod. kao emi- nentno spoznajnog pojma. sporno samo to izjednačavanje razuma. nego je . i time unijeti u razum. tu Kant prekoračuje cijeli horizont svoje kritike čistoga uma gdje mu razum fungira neprestano kao Verstand. koju je Fichte povukao. kao princip povezivanja. ali nigdje nije povukao tu konsekvenciju. Pa dolazi do toga da cijeli misaoni proces ukazuje na to da mu razum nije dostatan. To je. dakako. možemo sad odmah anticipirati.) 45 pravog smisla ovog pojma uma. s tom spontanšću kao proizvodilačkom djelatnošću par excellence. upravo teza da imamo posla s proizvođenjem.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Sad ću vam naglasiti. No. pa stalno upozoravamo na to da moramo biti oprezni spram ovog pojma razuma u ovom kontekstu. veza. u horizontu spoznajne teorije. i ne može se pomoću opažanja od njih uzeti. Prema tome. to moramo odmah imati u vidu. Evo njegova određenja.. A sad. on je ostao samo u sferi spoznaje pa mu onda razum fungira kao ta mogućnost veze. da bi njegovim raznovrsnim spoznajama dao pomoću poj- mova jedinstvo a priori koje se može zvati jedinstvo uma i koje se potpuno razlikuje od onog jedinstva što ga može proizvesti razum. odnosno sa stavom o svijetu kao čovjekovu proizvodu. evo gledajte. a ne kao Vernunft. um je po svojoj biti praktički. Ne više svijesti.

Kad već sâm Kant dolazi do ruba. mi ćemo tu završiti pa ćemo idući puta pokušati ove stavove ekspli- cirati na onoj liniji koja radi s Kantom na ovom pojmu primata praktičkog uma. onda Fichte. prema čitavoj toj teorijskoj poziciji i teorijskoj filozofiji kao takvoj. dakako. Dobro. a i sâm dolazi do pojma uma za koji odmah kaže da ima primat. i tako dalje. on bi morao biti toliko konsekventan pa reći: Sve što sam rekao u Kritici čistoga uma. Kad bismo sada bili dosljedni. na temelju čega on utemeljuje ne samo svoju etičku poziciju. u vidu da mu je to Fichte priredio i omogućio. . ovo što nam sad Kant govori. da tako kažemo. nego i mnogo više od toga. pa ćemo tu insistirati upravo na tom zapravo. ukazuje na to kako je točno osjetio da mu um omogućuje cijelu tu strukturu. da tako kažemo. boljem momentu u Kantovoj poziciji. ožujka 2007. pa onda primat praktičkog uma. spekulativ- nosti s pojmovima koji su mu već s onu stranu filozofičnosti.2.46 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . stavite na stranu. predavanje (9. Razumijete? On bi morao anulirati čitavu svoju Kritiku čistoga uma gdje mu razum fungira kao osnovni princip svega što će izvesti i što će postaviti i što će na tom temelju misaono izgraditi. ono što kasnije Hegel s pra- vom naglašava kao bitno. imajući. recimo pojam spontanosti. Prema razumu.) ostao kod toga. Prema tome. naravno. omogućuje i Hegelu taj korak dalje. koji je spekulativni mislilac par excellence. mogli bismo reći ovo: onoga časa kada Kant upotrijebi pojam primata praktičkog uma.

koji su ukazali na taj moment. nego i klasične filozofije u cjelini. nego povijesni preduvjet za spe- kulaciju. koji je ukazao na taj moment. nego odlučna i značajna. došli do toga da je zapravo riječ o jednom jedinom bitnom problemu kojim Kant — sad moramo biti jako oprezni u tim iskazima. Mi smo prošli puta govorili o Kan- tovu pojmu spontanosti. Dakle. ožujka 2007. s ovim pojmom transcendentalnoga. a mogao bi glasiti “Spekulacija ili filozofija”. dakle za prekoračivanje horizonta filozofičnosti na polje spekulacije. općenito. ali posebno recimo Kanta. Taj pojam nećete naći. vidjet ćemo. Treba naglasiti da su sva ona tri momenta ne samo najuže povezana nego jedan ukazuje na drugi. baš precizni — pokušava. Ovaj moj novi rukopis. ni u kojem filozof­ skom konceptu do Kanta. a onda smo rekli da je četvrti mo- ment i onaj sa Kantovim pojmom primata praktičkog uma. Prije nego što idemo dalje. ta transcendentalna filozofija.) Kolegice i kolege. On je već po svojoj biti spekulativni pojam. Theodor Litt. objavljena 1968. kao što se sjećamo. rekli smo. kad bismo sada unaprijed anticipirali ovo. recimo u tom etičkom području. koji još nije objavljen. upravo dao temelje za mogućnost da se pomoću transcendentalne filozofije ili tran- scendentalnog idealizma. Ali ovo “ili” ne bi tada bilo primjereno upravo zato što je ta transcendentalna filozofija kao filozofija u svojoj biti pretpostavka mogućnosti spekulacije. ili jeste na putu. pitanje mogućnosti sintetičkih sudova a priori. mogli bismo kazati. ali ja ću ukazati na jednog drugog autora. transcendentalizam. mi smo. jeste preduvjet — upravo ne samo misaoni. zaista treba ukazati na jednu stvar koja je vrlo. Jedan od njih je. Mogli bismo sada reći ovo: da je Kant uvidio značenje toga svojega pojma spontanosti. odnosno “Fi- lozofija ili spekulacija”. onda bismo vidjeli kako je Kant tu kao početak.3. Pa smo naglasili zašto: zato što on već jeste prije- laz na spekulaciju. predavanje (16. . Tako da bismo. u svojoj Ethik der Neuzeit.. onoga što ja nazivam prijelaz sa filozofičnosti na spekulaciju. čitavu svoju takozvanu misaonu zgradu morao bi početi pojmom spontanosti. ne samo bitna. ima ih i više. on bi njime trebao početi. transcendentalizma. “Etika Novog vijeka”. taj moment. a onda i s Hegelom. kad produbimo čitavu Kantovu problematiku. Ima nekih interpretatora ne samo Kantove. Dakle. koji je. i to kriticizam. nosi naslov “Speku- lacija i filozofija”. dođe do onoga što će se kasnije razviti dobrim di- jelom s Fichteom i Schellingom. Dakle. već uvodno naglasili tri bitna momenta Kantove filozofije. cijeli taj raz- vitak klasične njemačke filozofije.

Pazite. s onu stranu. to bi bilo Ding. tko bi to htio studirati dublje. mi bismo mogli kazati. da tako kažemo. ima i historijsko i misaono pravo da bude jednom nogom u prošlosti. k tome još problem s kojim se on muči. sa čitavom tradicijom koja počinje. Čitava novovjekovna filozofija traga. s obzirom na sve ovo što je rečeno: ni Kant ne izlazi s tim do kraja. Pri čemu je na djelu jedna muka koja je čak i terminologijski problem. Kad kažemo svijest. u svakom slučaju preporučam mu to obimno djelo u dva velika sveska. mi imamo posla sa spoznajno-teorijskim pojmom odnosa subjekta i objekta. kod njega imate res cogitans–res extensa. kako sad doći. bio zapostavljen. ne barata pojmovima subjekt-objekt. da zapra- vo Kantova takozvana teorijska linija i takozvana praktička linija u filozofiji potječe od pojma spontanosti. bitni problem što ga Descartes sebi postavlja jest pitanje. pa su ga onda nekako otpisali kao ozbiljnog filozofa. kao stvar? Kad bismo sad njemački govorili. Prema tome. Sad.3. disparatne. a obje su apsolutno različite. To je malo čudno. Pri čemu ovaj pojam praktičkoga za Kanta ostaje dvosmislen. on stoji pred zadaćom rješavanja onog bitnog problema što mu ga Descartes postavlja. Kroner je došao upravo do toga što smo maloprije naglasili. da tako kažemo. razliku. dolazimo tek u klasičnoj filozofiji do određenja toga. čak i u njemačkoj literaturi — Richard Kroner. zato jer je taj Richard Kroner.. pod kraj života prešao u misticizam. od Aristotela. predavanje (16. pa sve do njegova vremena. Von Kant bis Hegel. godine. ožujka 2007. studira klasičnu filozofiju. jer ako netko među Nijemcima. pazite.48 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . u horizontu spoznajne teorije. a što ga nasljeđuje od novovjekovne filozofije. što ga Kant nasljeđuje kao bitni problem. recimo tako. To je objavljeno 1923. nego Ding! A res extensa je ta protežna stvar. od Descartesa pa sve do sebe. Pa kakva je to “mi- saona stvar”. koji je po mom sudu jedan od boljih interpretarora klasične filozofije. Ali. Pri čemu. tko se može služiti njemačkim. Onaj tko među vama zna njemački. a drugi mislim 1929. Kant. kakva su to protivurječja! Res je stvar. Ne Sache. gdje je taj medij da se ta takozvana “misaona stvar” podudari s protežnošću.) što je za mene dosta začuđujuće. tj. Još ni Descartes. onostranost. cogitans je misaona stvar. na primjer. Pa . koliko je meni poznato. da ga razriješi sad s novim pojmovima subjekt-objekt. takoreći na stanovišu metafizike. onda bi baš kod Kronera mogao naći vrlo jaku inspiraciju. njemačkim filo- zofima. da tako kažemo. Kao takav. prvi svezak. gledajte. pojam svijesti određuje tu. njega su zaobilazili samo zbog jednog momenta. dakle. Treba reći jednu stvar: Kant je prvi mislilac u historiji filozofije koji se hrve. za tim medijumom. da tako kažemo.

nikada nećemo doći do tog jedinstva.. Naravno. predavanje (16. pa prelazi na spekulativno područje. koji nije samo spoznavalački. kasna berba. znači: čovjek. napravio si veliku grešku koja se onda pokazala zaista gotovo presudna. nego u totalitetu svoga cijeloga bivstvovanja i očitovanja. s Kantom u razrješavanju bitnog spoznajnog problema još uvijek imamo posla s pojmom subjekta kao spoznavalačkog subjekta. on je rezultat. čak berba u vinogradu. Dakle. pa čak i filozofijski. ožujka 2007. jer ako počnemo s razlikom. totalitet ljudskog bića. tre- bao si reći: Ja. Sad kad smo rekli već ovo. ali sada kao “polaznom osnovom”. Raz- dvojeno? Na što? Na subjekt i objekt. Dakle. Weinlese i Spätlese.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . pa zajedno još s Kantom koji se tu muči da prevlada taj odnos. jer ovo Ja je ostalo kod tebe još puki spoznavalački subjekt. Pa imate ne više jedinstvo subjekt-objekta ili sjedinjavanje ili . Kant još uvijek s pojmom jedinstva ili sjedinjavanja ostaje zapra- vo u horizontu spoznajne teorije jer kreće od razlike. Imate u njemačkom jeziku sjajno: lesen znači čitati i sabirati. on taj pojam jedinstva naziva identitetom. Immanuel Kant. da sad odmah anticipiramo s Fichteom. kad on kaže Kantu — naime Kant počinje zapravo s istom formulacijom s kojom počinje i Descartes. Dakle. Kant nam sâm govori o sintezi. usmjeren prema sebi i svijetu. Predmet je produkt. oni počinju s analizom. dakle. sjedinjenju da bi došao do predmeta. Dakle. što obično oni takozvani analitičari ne znaju. Prema tome. svijest kao ono razd- vojeno — razdvojeno na subjekt i objekt — to je nerazrješiva i neprekoračiva granica spoznajne teorije. to sabiranje je sabiranje osjetilnih podataka da bismo uopće došli do predmeta.3.. kad imamo pojmove subjekt-objekt u tom još uvijek ap- straktnom obliku. onog časa kad Fichte uvidi taj golemi problem. berba grožđa. Immanuel Kant. ja mislim. i tako dalje. Ja. To je ono. a ne znaju zapravo što analiziraju. a on je prevladao spoznajnu teoriju. Prema tome. jer su nakon Kanta pa sve do danas interpretirali njega isključivo kao spoznaj- nog teoretičara.) 49 je to onda klasična filozofija odredila ovako: svijest je ono razdvojeno. sjedinjenje znači sab- iranje. on proizlazi iz te sinteze. Tek kad Fichte uvidi tu teškoću. Znate zašto? Jer ona već počinje s razlikom. a ne: Ja mislim. tek onda nema jedinstva bez razlike ili razlike bez jedinstva. Čak je pojam jedinstva još mišljen kao ono “naknadno”. ich denke — pa mu Fichte odmah kaže: Dragi Kant. nužno je tada da se to misli još uvijek u horizontu stare spoznajne teorije od Descartesa do Kanta. mislim. dragi Kant. pa kaže: Ne možemo mi početi s razlikom. koji onda prestaje biti puki spoznajno-teorijski. Ali pazimo: subjekt i objekt spozna- vanja! Time ostajemo još uvijek u sferi spoznajne teorije. A ovo.

To je osnovno pitanje spekulacije. kad kažete stol.) ­ ojam sinteze u Kanta. A pazite. dakle o predmetu. pri čemu ovo ništa omogućuje i bitak i postajanje. rekli bismo. Jer. misaono. i tako dalje. Kad kažete “revolucija”. spoznavalački. to je pojam. Sad me to baš asocira. ako iz nečega. gdje Kant na jednom mjestu kaže ovo: Revolucija sjedinjuje prirodu i slobodu. predavanje (16. Pa. o pojmu. rezultat je negacije negacije. to znači: pojam kao rezultat ili kao “proizvoditelj” predmeta. povratak. samo-svjestan — predmet = pojam! Naime. Hegel. ali pritom odgovor više ne može glasiti: po spoznavalačkom subjektu! Stara me- tafizika počinje. koja bi u sebi sadržavala ono što mu Fichte sad iskazu- je identitetom subjekt-objekta. Pri tome se sada ide na samu srž stvari pitanjem po čemu nešto jest.3. izborio. Ja sam kasnije pokušao pokazati da imamo posla sa re-evolucijom. jer već nešto jeste. na temelju toga kaže da onaj tko počinje filozofirati bez pojma. spontanost je revolucija. naravno. ali spoznajni. re-volvo. A što je to? Pa upravo: određenje spontanosti jeste jedinstvo inteli- gencije i slobode. koja je mišljena upravo u ovom spoznajnom ili spo­ p z­najno-teorijskom smislu sjedinjavanja osjetilnih podataka u predmet.50 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Prema tome. Pojam pojma je speku- lativno određenje identiteta subjekt-objekta. bolje da ne filozofira. počinje se s onim ništa. Tako daleko da onda Kant dolazi do onoga — a nije čak do kraja svjestan toga ili. kad smo već rekli da bi Kant zapravo trebao početi s onom spontanošću. pa onda Hegel to ironizira. Predmet = pojam. ali jest to bio dobrim dijelom — hajde. a etwas. dat ćemo mu pedeset posto! — on vidi da moramo imati pojam da bismo došli do predmeta. s onim stavom ex nihilo nihil fit. nešto. nešto postaje iz nečega. Jer onda je to trabunjanje. to je prekratko jer smo time još uvijek u sferi spoznajne teorije. znači vraćanje na početak. Prema tome. Zato će Hegel govoriti o pojmu pojma. po čemu je i pojam moguć? To je taj pojam pojma. ništa je početna točka spekulacije. Imate početak Hegelove Logike s bitak-ništa-postajanje. onda nije trebalo tek postati. da tako kažemo. znate li tko je prvi upotrijebio taj pojam? Kopernik! De revolutionibus orbium coelestium i tako dalje. pitamo. Ali — sad moramo odmah anticipirati dalje — ostati na tome što je Kant osvojio. To vam Kant već tako govori. vi ne možete čak ni iskazati bilo kakav “stol” bez toga. iz ničega ne postaje ništa. i tako dalje. ono predmet = pojam. To ide tako daleko da onda poslije. ožujka 2007. na jednom mjestu — to je u Streit der Fakul- täten. kao što znamo. O čemu vam inače govorim? To je onda govorenje o svemu samo ne o onome o čemu je riječ. Ako je za Kanta revolucija sjedinjenje inteligencije i . Što to znači? Hegel koji nije bio baš do kraja konsekventan kao spekulativni mislilac.

Ali to više ne važi za čovjeka. životinja i tako dalje.) 51 slobode — a tu bismo mogli reći. takoreći. on to naziva “transcendentalnom filozofijom”. Da se sada vratimo zbilja malo produbljenije na taj pojam transcendentalnoga. Dakle. Dakle. svojom spekulacijom. kao što to uostalom čini sâm Kant. a Kant bi rekao da se Sunce okreće oko mene. mogli bismo kazati. kako su mogući sintetički sudovi a pri- ori? Dakle. jer. Ili možete reći i revolucija. pa ćemo zato moći reći. ali u tom smislu. kao što znamo. Moramo reći jednu stvar: pojam transcendentalnog rezerviran je. bilo bi mnogo primjerenije nazvati ga za- pravo tanscendentalnim obratom.3. pa onda naravno i na problem koji je tu bitno sadržan. na taj moment transcenden- talizma. da gdje sam ja to našao kod Kanta ili uopće? A treba znati spekulativno misliti! Dobro. ovo “kopernikanski obrat” nije baš primjereno za ono bitno. sjedinjenje teorijskoga i praktičkoga — onda je upravo revolucija novi početak svijeta. A kad sam to naglasio. .znači vraćanje na početak. biljaka. jer upravo to je ono hegelovsko treće. on svoju filozofiju naziva transcen- dentalnim idealizmom. On je. Dar- win je. nego re-evolutivno biće jer on jedini mora svoju evoluciju proizvoditi. A Fichte je daleko prevladao taj spoznajno-teorijski horizont. s Porijeklom vrsta pokazao evoluciju živih bića. mišljen je. pa ćemo vidjeti kako se i Fichte opet muči s tim transcenden- talizmom. to je samo kao jedan uvodni dio. što onda i potvrđuje i produbluje njegov najznačajniji učenik. To je već u tom imenovanju promašeno. to je jedan od rijetkih filozofa koji je u svome djelu Von Kant bis Hegel uvidio nužnost Kanta da počinje sa spontanošću koja mu omogućuje onda i tu teorijsku liniju i tu praktičku liniju. nastavljač i kritičar Fichte.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . onda su me neki u čudu pitali. Dakle. To je kod Kanta zapravo “antikopernikanski ob- rat”. ono spekulativno treće što omogućuje i teorijsko i praktičko. tu možemo sad kazati ovo: Kantov se misaoni obrat obično na- ziva. dakle oko subjekta. to jest ta re-evolucija. spoznajno-teorijski pojam. predavanje (16. Sad imajmo to u vidu. Čovjek nije više evolu- tivno. mi ćemo odmah nakon idućeg predavanja doći na Fichtea. utemeljen je još uvijek na razrješenje spoznajno- teorijskog problema. To je onaj u-topični početak svega. za koji kažemo da je gotovo identičan s pojmom kriticizma. recimo. ovo što smo maloprije spomenuli Richarda Kronera. Ovo re. sa speku- lativne pozicije — na početku bijaše re-evolucija. ožujka 2007. oko Zemlje. usmjeren je. kopernikanski. Kopernik govori o kretanju Zemlje oko Sunca. Kant je naime na suprotnoj poziciji od Kopernika. Kantovo bitno pitanje kojim prevladava metafiziku: jesu li mogući. kao što znamo.

što tu sada stoje na putu čovjekovu pohodu. ekonomiku i politiku. Kad biste tragali — probajte tragati u historiji filozofije — kad se upotrebljava taj pojam. čim je. ali o praksi tu uopće još nemamo .) pa za svoju filozofiju kasnije kaže. poput bujice — a to se događa s Fichteom — provalio sve dotadašnje misaone i životne granice. polisa. biti s jednom nogom još u staroj tradiciji. koji to dovodi do kraja. mi znamo dobro da s Aristotelom.. predavanje (16. i tako dalje. u tom kontekstu. Vidjet ćete kako Fichte niti ne želi nazva- ti svoju poziciju filozofijom. pa onda u kojem smislu. ožujka 2007. Imate njegov glavni pojam. Pojam svijeta sve do Kanta fungira u identitetu s pojmom natura. Pazite. Deus sive natura. Dobro. imenuje i naglašava — transcendentalni idealizam. ali kažimo da bi tu sada samo u tom smislu bilo primjereno. da tako kažemo. baš s Kantom.. Pa. koje značenje ima pojam svijeta? Imate cijelu novovjekovnu filozofiju. tako se i Fichte muči. IV. sam sebi “skače u usta”. Čim je Kant to pitanje postavio. svijet = priroda. od Descartesa do Kanta. Prema tome. mogli bismo reći. u ta tri oblika. to je bilo jedno epohalno pitanje. ali što znači “moralni svijet”? To je isto jedan palijativ koji još ne govori o onome do čega će doći do kraja Hegel u svojoj Fenomenologiji duha. transparentno — pojam prakse. jer mu je Kant. a s drugom nogom u prekoračivanju.52 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . a ne čovjek kao ta “druga priroda”. naravno. Bog ili priroda. a pokriva etiku. pa time nešto malo anticipira Kanta. omogućio svojom transcendentalnom pozicijom da dospije uopće do svoje pozicije spekulacije kojom prevladava ne samo spoznajnu teoriju nego filozofiju kao takvu. što je već povijesno određenje. Za Kanta je pojam praktičkoga dobrim dijelom još uvijek moralno obojen. priroda. Wissenschaftslehre. recimo. budući da sâm Kant to tako postavlja. A znamo da to nije to. naravno. pregrade. to vam je kod Spinoze. ograničenosti. a što je moja filozofija drugo nego tran- scendentalni idealizam!? Dakle. i njegov epohalni odgovor. nije priroda svijet! I to. gospodstvo i ropstvo. i tako dalje. pojam praxis u grčkom znači suodnošenje pojedinaca unutar gotova svijeta. Pa. To pitanje. gdje se konačno do kraja dovodi ono što Kantu još nije bilo. u “osvajanje svijeta”. a onda u kojem kontekstu. glava. Ali gledajte. A možemo kazati. naime. misli se: onostrane prirode. pazite. o tome ćemo još govoriti. A riječ je o suodnošenju mene prema drugim članovima polisa. kao što je Kant imao pravo. da tako kažemo. postavljeno.3. istim časom probija i prekoračuje horizont u kojem traži primjeren odgovor. kako bismo rekli sad. Da bi. I to čak onostrana priroda. postoji jedan jedini stav u Leibnizovoj Monadologiji gdje on govori o “moralnom svijetu”.

Ili. Produktion. s obzirom da Kant prvi smatra. u svojoj trećoj kritici. nego samodjelatnosti. sad ćemo reći. Hegel će doći do stava da je moj proizvodilački. Materijalna proizvodnja je ležala na njima. ako hoćete tako. Ali on je ostao na pojmu praxisa. ali sada u mojem svijetu. umjetničkog stvaralaštva. i tako dalje. To smo rekli samo zato što Kant. umjetnost je zapravo ona bitna dimenzija. predavanje (16. nije epohalno samo Kantovo transcendentalno pitanje. I tu je onda Kant za- ista na najvišem misaonom nivou.3. jer upravo pomoću produkcije. prisvajalački. zato jer su robovi radili. čovjekov svijet. On čak ide toliko daleko da kaže: jedino Bog je stvorio prirodu. nakon Leibniza koji je to naslutio. Schelling će to provesti do kraja. on misli zapravo na moralno područje. zato što je rekao da mi proizvodimo naše društvene zakone. kada Kant kaže “kritika praktičkog uma”. jesu li i kako mogući sintetički sudovi a priori — rekli smo da je ovaj pojam sintetički. dakle suodnošenju. još nije došao do prakse. mjenjalački odnos spram prirode osnova toga što nazivamo praksom. pa je taj pojam praxisa neosjetno u njega prerastao napola do pojma prakse u jednom pregnantnom smislu koji nadilazi ovo etičko- moralno područje. a ne prakse. Selbsttätigkeit — do- biva se osnova ili sam početak onoga što nazivamo spekulacijom. dakle.) 53 pojma. imajmo u vidu. Dakle. pojmom moći suđenja ili rasudne snage. Dakle. mi imamo posla s “jednim moralnim svijetom” koji je tu na neki način mo- ralno produciran. jako su mnogi slavili Giambattista Vica.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . do pokušaja razrješenja tog problema dualizma. Čak je i onaj pojam téchne mišljen zapravo kao obrtničko. ali pojam praktisch mišljen je tu u tom mojem odnošenju prema drugom čovjeku. dospijeva na sâm prag spekulacije. zanatlijsko zgotavljanje predmeta potrebe. čim stavlja ovo “kritika čistog uma”— “kritika praktičkog uma”. bitni moment stvaralaštva. A to su već dobro naslutili Fichte i Schelling pojmom produkcije. Stoga s obzirom na ovo Kantovo postavljanje problema. zapravo. Možemo tu kazati jednu stvar: starogrčka filozofija uopće nije došla do pojma prakse. pa onda dolazi pojmom Urteilskraft. da time ja realiziram jedan novi oblik života koji se tiče mene. sinteza zapravo još uvek jedan . a time i sâme spekulacije. i to po prvi puta na konsek- ventan način. pa će reći. A znate zašto? Pa. ožujka 2007. ostaje na dualizmu za koji onda točno i sâm osjeća da ga mora prevladati. Ali. i tako dalje. ali nije mišljen u smislu ovoga što se naziva praksa. kao paradigma stvaralaštva. genijalnosti. umjetnika. dakle. On se kreće u ho- rizontu pokušaja razrješenja etičkog problema. Da još kažem jednu riječ. svojom autonomnom etikom. s pojmom produkcije — ali preciz- nije rečeno: ne djelatnosti.

za mnoge njegove suvremenike nije bilo baš jasno. pa ni mojoj grlici. to je stanovište sa- mosvijesti a ne više svijesti. baš k onom tamo Milanu. Prvi u historiji filozofije bio je Leibniz koji je napravio distinkciju između percepcije i apercepcije. da znam da se odnosim. mi govorimo već o onome što je Fichte pokazao. koji je bio dobar učenik klasične filozofije. ovaj odnos. Svjesni sadržaj jest moj odnos subjekt-objekt. predavanje (16. sum. pa je . na pojmu svijesti koja to pokriva. na taj prozor. kako ona točno zna da na tu kuću. — Cogito. samo što ga on još ne razrješava na taj način. dakle. ožujka 2007. dakle jesam”. Vidite. ona bi to meni točno dala do znanja. i onda mi se zahvaljuje. i tako dalje. dakle. jer se odnosi samo na područje spoznavalaštva. već Descartes pravi razliku između samosvijesti i onoga što se naziva svjesnim sadržajem.54 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . i tako dalje. koja meni dolazi na prozor. da ona mene “voli”. ono što imam oko sebe. to jest. apstraktnoj tezi: Cogito. Dakle. kako subjekta tako i objekta. a ne životinja. pa ostaje samo na jednoj. svaki se čovjek odnosi. nije dano. treba doletjeti da dobije jesti. samo obično ne zna da se odnosi. A to životinji. Descartesova res cogitans i res extensa jesu subjekt i objekt. pa sad kako ona zna baš za taj moj prozor? I ne samo to. Nije svje- stan da se odnosi. kad već baratate pojmom subjekt-objekt. pa ja pod time mislim ovo: “ja znam da mislim. nego je u jednom pismu Arnauldu rekao. samo naravno još ne dovedeno do te nove terminologije. To je “ljubavni odnos”. o produkciji odnosa. Dakle. na primjer. A ja ću sad vama reći primjer s mojom grlicom. Prema tome. Zašto? Jer da bismo govorili o odnosu. čak jedan Marx. dakle.) spoznajno-teorijski pojam. Vidite. Evo. pojam odnosa — riječ je tu o svijesti. pazite: ovo znam da mislim. Već Descartes naglašava to. da tako kažemo. onda zapravo još nismo pitali ono bitno: pa. po čemu je on. znam da mislim. Ali mi se krećemo još u sferi svijesti. kako je taj sub- jekt moguć. A.3. i tako dalje. da to Descartes nije razradio u nekoj raspravi. kaže: samo čovjek se odnosi. ergo. svijesti i samosvijesti. a ostanete u tome što smo rekli s klasičnom filozofijom. nije samo bitno transcendentalno pitanje mogućnosti spoznaje. nego se čak zaljubila u mene. I sad možemo kazati. Ali kad bi ona znala govoriti. to sve. Zar to nije nekakvo znanje? Zar to nije odnos? Možemo to sad naravno kazati samo uvjetno. pa je sad interesantno to mjesto. nego ih oba već imamo. dakle jesam. Ono što je Descartes rekao. gledajte! Horizont svijesti odnosi se na ono što nazivamo odnosom. ali to još uvijek ostaje u dimenziji onog Pavlovljevog “uvjetnog refleksa”. a to ujedno odmah znači i za Kanta. Tu je jedan veliki problem sa samim pojmom odnosa. percipiram.

a Fichte će reći odmah. Nije samoga sebe stavio kao predmet svoje refleksije! To jest. tek je postavljeno pitanje mogućnosti subjekta i objekta koji tu fungiraju kao nešto samo po sebi razumljivo. gdje još za Descartesa pojam cogito kao samosvijest — Znam da mislim. Ali. rekli smo. u tom umjetničkom stvaranju. onda je napravio veliku grešku. samosvijest nam nije dana. predavanje (16. a s Fichteom mogli bismo reći — životni napor! Zato i ima malo samosvjesnih ljudi! Ima jedan paradoks kad Descartes kaže: najbolje raspodijeljena stvar na svijetu je razum. dakako. kao što znamo. ali je sad već na višem nivou. vidite da i grlica ima svijest! Ali. nije mu to u svako doba dano. jer nije svakom to uvijek “prezentno”. da tako kažem. pa čak ni onomu subjektu ili pojedincu koji u danom trenutku i dospije na nivo samosvijesti. on postavlja isto pitanje koje je postavio Descartes na svoj način. sada već upravo — samorefleksije. da bi to bilo samosvjesno!? O tom po tom! Prema tome. pa je onda stvaralac par excellence. Jedino ako pojam razuma zadržimo za ovaj odnos svijesti. to jest: nije na nivou samo­svijesti.) 55 rekao.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . kao identičan tu s pojmom samosvijesti. Umjetnik ima inspiraciju. kada smo sad. Naravno. Zašto? Svaki misli da ga ima dovoljno! Sad. Leibniz je prvi rekao da se za samosvijest moramo izboriti ili poboriti. kad bi bilo to da taj pojam razuma iskazuje ono bitno za čovjeka. u horizontu svijesti. rekli da ovim transcendentalnim postavljanjem pitanja mi dolazimo već do transcendentalnog odgovora koji je još uvijek ostao najvećim dijelom u spo- znajno-teorijskom horizontu. taj cijeli put mora se proći. Mi nikakvim prirodnim ili socijalnim ili bilo kojim putem ne nasljeđujemo samosvijest niti do nje tako dolazimo. Pa. da li je taj Descartes bio “fakin” pa da li je to ironično mislio ili doslovno? A ja mislim. ovaj pojam stvaralaštva. pa to onda nasljeđuje Kant. znači. onda čekajte. Samosvijest je misaoni. samosvijest = samo­djelatnost. ožujka 2007. Dakle.3. Zašto? Svaki ga čovjek ima. pa se to onda naziva zlom i tako dalje. u horizontu spo­ znajno-teorijskog postavljanja problema. ali nema um. Dakle. kad postavlja. pa razmišlja o tome i tako dalje. nego baš kad stvara ili ako istinski stvara. ako je mislio doslovno. Dakle. Svi pravimo nerazumne stvari. Ali nije to uvijek. To se. dakle jesam — igra ulogu višeg stupnja svijesti. naravno. a samodjelatnost = sloboda! I tu smo prekoračili granicu spoznajne teorije. čim dođemo do toga. odakle onda tolike nerazumnosti u životu? A svi smo nerazumni. da se vratimo na ovo. svijest nam je dana. naziva inspiracija. možda bismo mogli reći da svaki čovjek ima razum. Dakle. Pa. rekli bismo . Po čemu su subjekt i objekt uopće mogući? To je pitanje koje lebdi pred Kantom.

transcendentalno pitanje. no. hajde recimo sad. U njemačkom jeziku. evo. pola ono”. pa Grga. s onim Nichts. i u našem. Predmetnost je bît predmeta. a nemate još Geschichtlicheit. Pogledajte. to sad malo pretjeruješ. to me uvijek asocira na nešto što nisam znao dok nisam pročitao. recimo jedan. kao bît povijesti. dakle povijesnost povijesti. ali po čemu je historija moguća? Pa. oni već polaze od gotova predmeta. — ali ne nešto. to je drugo. pa kako? Pa. a naročito ne danas! Ali. Pazite. ima Geschichte. To je bitna granična linija. u njemačkom jeziku Hegel prvi do- lazi do pojma koji mi imamo kao nešto sasvim normalno — povijesnost. Što je to? Povijesni čin! Povijest omogućuje historiju. nego po nečemu drugom. gledano s onim. Historija je tok koji je već uspostavljen. trebalo je biti tek proizvedeno. to je u jednoj raspravi. imamo posla s pitanjem. to pitanje. Dakle. Kant dolazi do pojma bîti ili mogućnosti predmeta svojim pojmom “predmetnost predmeta”. Pa. Jer. ili sad ćemo reći: mogućnost-bit = mogućnost predmeta ili povijesti. da ne idemo daleko — jedan Tesla.3. Jer. a nije dospio u horizont samo­ . samo što se on “krivo rodio”. On već ulazi u taj odnos kao nešto samo po sebi razumljivo. ovaj tu stol. nego ništa — predmetnuti da bi iz toga postalo nešto. sad bih ja rekao filozofijski-spekulativno s Hegelom. ništa. Ali sada ne više jedino sub- jekta spoznaje nego i proizvođenja predmeta. historija počinje s povijesnim činom i. odnosa subjekt-objekta.. imamo pred-met. to vam je “drveno željezo”. metafizičari su prvoklasni zdravorazumski “mislioci”. ostaju u horizontu svijesti... Pa i u njemačkom jeziku: Gegen-stand. To je granična linija do koje stiže Kant. po čemu su subjekt i objekt mogući? To pitanje spoznajni teoretičar ne postavlja. mogućnosti tih sintetičkih sudova i tako dalje. nego ga Hegel mora uvesti po uzoru na Kantov izraz predmetnost predmeta. cijelom mraku čovječanstva. mi to imamo u našem jeziku prvoklasno.) sada. dakle. predavanje (16. Pa valjda subjekt mora sebi nešto pred-. onda su rekli. On je do toga doveo kad je rekao metafizičarima: dobro. od glagola pred-metnuti. s re-evolucijom ili s u-toposom. Tesla je donio svjetlo. i tako dalje. kad gledamo sad s te druge strane. Nije se trebao roditi baš “pola ovo.. to nije zgodno kod nas. do Hegela. a tada je preciznije reći — historije. sve što jeste. kako on to naziva.56 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Dakle. A povijesno biće je. pa kako ste došli do njega? Pa to je za metafizičare nebuloza. vi baratate pojmom predmeta. nije po historiji. ožujka 2007. pod navodnici- ma. Kad sam ja napravio razliku između povijesti i historije. kako to imenuje klasična filozofija. da bi uopće nečega bilo. uspostavljeno. pa čemu ti to? A evo vam pitanje: Imate histo- riju. Svi smo mi historijska bića. to jest baš predmet.

dakle iz bîti njegove misli. onda svi ponavljaju. da pita po čemu su taj — naravno spoznavalački — subjekt i spoz- najni objekt mogući. Fichte veli. novokantovci i svi mogući i tako dalje. počinjemo s razumom. Kao i pojam predmeta. koji nije još dospio do spekulacije. zato neću više reći filozof. Čovjek je par excellence. Kant je došao do toga obrata i dubi tu ko- liko može da iziđe iz tog spoznajno-teorijskog horizonta. a zapravo počinjemo s razumom. koji onda govore o “svijetu života”. još uvijek smo u horizontu spoznajne teorije. po čemu su subjekt i objekt mogući. to vam je tautologija. A kada imamo pitanje. upravo svojom spekulacijom.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Le- benswelt. rekli smo. ili dovoljno je reći čovjek. morate početi s jedinstvom. Fichte je prvi mislilac. Ima tu onda puno nerazumijevanja. naročito od ovih takozvanih fenomenoloških mislilaca.3. po čemu. koji je prekoračio horizont filozofičnosti. onda imamo odmah pitanje koje je tu implicirano: po čemu je taj čovjekov svijet moguć? Pa. koji ga je upravo razumio kao osnovni spekulativni princip. ožujka 2007. Nema čovjeka bez svijeta niti nema svijeta bez čovjeka. do kraja “dešifrirao” iz samoga duha Kantove filozofije. Kad kažemo epohalni obrat. Dakle. to jest. odnosno. iz njegove misli. identitet subjekt-objekt. on je praktičko biće. opet je krivo. gotov predmet je “drveno željezo”. svjetovno biće. i to čak pokušava terminološki nekako fiksirati. Ako se sjetite što smo rekli.) 57 svijesti. svijet je povijesno događanje. Do- voljno je reći svijet. da tako kažemo. koji su Kanta onda interpretirali kao spoznajnog teoretičara. predavanje (16. Pa kad kažete čovjekov svijet. Jer. proizvođenje sebe i svijeta u istom činu. što znači jedinstvo? Jedinstvo je traganje za rješenjem odnosa razuma s onim oko sebe. nego ih uzima same po sebi gotovima i tako dalje. to je Husserl. A budući da je svijet zapravo njegov vlastiti po- vijesni proizvod. Dakle. s kojim se i sâm Fichte muči kritizirajući svoje suvreme- nike. pa i sve one koji su kasnije postavljali i falsificirali Kanta. to je pitanje pa onda naravno i jedan određeni odgovor. A Kant je već prevladao spoznajnu teo- riju svojim postavljanjem problema! Dakle. jer je to jedno te isto. ako počnemo čak s pojmom jedinstva. pa ne znaju što su govorili. taj je odgovor. nemojte počinjati s razumom. doduše “jako dobroga”. kao — vremenovanju. kako kaže Fichte. Sjedinjenje! Čega? Krećeš s razlikom da . ovo što smo sada kazali. jer sâm pojam je sjedinjenje. onda imamo ono što je za nas u svakidašnjem životu ili malo pretjerano ili čak nekako nebulozno: čovjek = svijet. Kojega života? Valjda čovjeka! Onda ne treba reći svijet života. Ali ako idete s jedinstvom. dakle po svojoj bîti. a ja ću sada reći ovo: spoznajno-teorijski horizont je par excellence filozofijski.

vidite. a identitet je — naglašavam — identitet je palijativ! Fichte nema još mogućnosti. da prevlada upravo samo bit- no spoznajno-teorijsko. što ga čini Fichte. Mi nemamo ovdje više posla s pojmom djelatnosti nego s pojmom samodjelatnosti. predavanje (16. sa crticom: Subjekt-Objekt-Identität. Ali bez Kanta to nije bilo moguće. ožujka 2007. Koji? Upravo odnos subjekta i objekta. Mi moramo proizvesti ono što tu jest.) bi došao do sjedinjenja. ja vas pitam! Pa njemu su na raspolaganju samo ta dva pojma. kao takvi. Kao što Descartes nije mogao razriješiti kako da se sad res cogitans podudari s res extensa.3. već je rečeno subjekta i objekta. djelatnija je od nas. apstraktno. ne odnos. subjekt-objekt. Jer –produkcija čega? Tih dvaju relata. Dakle. Ovo “i” — dakle nema identiteta subjekta i objekta. A to znači — samoprodukcijom! Mi pro­ izvodimo sebe i svoj svijet u jedinstvenom aktu. Dakle. Identitet subjekt-objekt. koji tu fungiraju još nužno kao spoznajno-teorijski pojmovi. krećeš s tom razlikom i nikad ne dolaziš do jedinstva koje onda samo palijativno proklamiraš. Kantovo transcendentalno postavlja­ nje problema omogućuje taj put u spekulaciju. Subjekt i objekt. . dakle filozofijski mišljeni. ovo njegovo naglašavanje djelatnosti. Ono što je tu jedan odlučan. filozofsko postavljanje pitanja koje nikada ne dola- zi do razrješenja. Time se muči Kant sa svojim sintetičkim sudovima a priori. jesu spoznajno-teorijski. imamo tu Fichteovu muku. Zato smo rekli da je trans­ cendentalni idealizam ili transcendentalna filozofija upravo pretpostavka mogućnosti za spekulaciju. sami za sebe. ali to je naznaka onoga do čega je njemu stalo da bi došao do pro- dukcije. u tome je cijela priča. čime je on doduše još uvijek jednim dijelom u horizontu spoznajno-teorijskog odnosa. sa- stoji se u tome kad on veli. Utoliko sada. kad kažete. Lav je mnogo djelatniji od nas. To je palijativ. nego produkcija odnosa. Trebaš krenuti s jedinstvom koje se tada već pretvara u identitet.58 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . I samo tako postajemo ljudi ili čovjek. Pazite. terminološki. i šta će sad reći? Reći će identitet. kako će on izići iz toga van. Da bi došao. Pretvaranje jedinstva u identitet jeste prekoračivanje horizonta filozofičnosti za volju spekulacije. To je Fichte. A što je djelatnost? Pa i životinja je djelatna. A gdje je medium koji to omogućuje? Nema ga. subjekta i objekta. a ne jedinstvo subjekta i objekta. i tako dalje. To su mu dvije apsolutno disparatne “stvari”. nego smo se onda vratili natrag na spoznajno-teorijsku poziciju umjesto da počnete s identitetom subjekt-objekt. Pogledajte. a da ono sâmo za sebe ništa ne znači. upravo povijesni iskorak iz filozofičnosti. spoznajni teoretičar nikad ne razrješava svoj bitni problem. Pa onda Fichte to stavlja s tiréom.

Ali. to je zapravo zgodno.) 59 Dakle. da. ali se Fichte mora. naročito za tog zapadnog čovjeka koji je čisto “ponorio” u svome ekstenzitetu. ako hoćemo tako. jer pod transcendentalnim kod Kanta se misli apsolutni aktivitet subjekta. to je ono čemu je cilj zapra- vo nirvâna! Apsolutna opuštenost. Hm.. Pazite. Onda bismo imali aktivitet-pasivitet. onda imate to — to je sad jako pomodno. Onda je potrebno to. dobro su rekli ti dečki. je li! Ta “transcendentalna meditacija” je također jedno “drveno željezo”.. apsolutno opuštanje. ali kad velite “transcendentalna meditacija”. Pa. Dobro. šta ja znam! Pa zašto na primjer ne može biti. da se razumijemo. dakle. čisti spekulativni stav. to je prije svega samo Kantov pojam. to su Indijci znali prije par hiljada godina sa svojim pojmom nirvâna. i tako da­ lje. u našem takozvanom zapadnom krugu. onda to u novinama lijepo zvuči — Dođite na našu transcendentalnu meditaciju! — pa imate “drveno željezo”. i ničiji drugi. zapravo: jaki aktivitet da bismo došli do pasiviteta. Ali mu ga je Kant. kao što smo re- kli. u svojoj konsekvenciji. da ne počinjemo s pojmovima subjekt-objekt. jednim dijelom. kad sad u aprilu dođe. ne! Pa to onda može biti malo aktivnosti. evo s Fichteom smo došli tu sad da čak i ovaj pojam podi- zanja pojma odnosa na nivo produkcije odnosa jeste samo put u spekulaciju.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . ova “produkcija” je i ovdje dalje.. apsolutna smirenost duše. vidjet ćete. malo pasivnosti. kao što vidimo. da. da time već pitamo. to nije baš “bogzna kaj”. ožujka 2007. može biti i to. moderno — one yoge! Pa to je fino. i sunce sije i kiša pada istovremeno. je li. Jer. Samo što su tu našli kod Kanta to “transcendentalno”. ima nešto u tome. Meditacija bi trebala biti. Pa. sasvim se opusti. pri čemu je već naznačeno. treba samo svaki dan onda psihijatra da ga liječi. pa to ljepše zvuči. muče da iziđu iz ovoga što im je Kant već pripre- mio. već pripremio. Pa. Da. to može biti! Onda i onaj tamo yogi. imamo mi i “tran- scendentalnu meditaciju”. s ovim meditacijama i tako dalje. jednom nogom. u staroj Grčkoj. imajmo u vidu to: kad kažemo transcendentalno. da tako kažemo. moraš se zapravo aktivno truditi da dođeš do pasivnosti. i to je onda to meditiranje. to je ono što su ovi dečki s Istoka donijeli sa svojom yogom. terminologijski. ali se mora dobro mučiti. pa onda. ja sam to gledao na televiziji. da. Da. To je zapravo dobro da su ovi dečki s Istoka došli s tim meditacijama. njegov učenik. ne dati se aficirati od bilo čega da tebe sad uzbuđuje i tako dalje.3. moramo o tome još govoriti.. Ovo po čemu spekulativno je . a još nije po iskazu. predavanje (16. nego da pitamo: po čemu su mogući jedan i drugi. to vam stoji s pojmom ataraxía. kako se i on i Schelling. ako velite “meditacija”. u horizontu spoznajne teo- rije. pedeset posto. Meditirati.

Samodjelatnost ili sloboda jest početak svijeta. Prema tome. tu se Hegel sa stanovišta Fichteove spekulacije vraća natrag na svoje filozofsko stanovište — dakle. što smo već rekli. to je u Jenaer Realphilosophie. stiže k svome početku. cijeli život. to znači: Čovjek postaje time što isti čas proizvodi sebe i svoj svijet. I tu prestaje svaka evoluci- ja. [Dodatak: Evo toga stava. a kole- ga. to je evolucija. str. s velikim “J ”ili njemački Ich. dakle. 1967. sloboda kao razultat. pa tu ima jedan dobar tekst. O tome je ovdje riječ.3. jedan udarac. podi- zanje svijesti na nivo samosvijesti.60 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . jer onaj Fichteov Ja. koji nije bio baš zapažen. gdje on ukazuje upravo na tu razliku između Fichtea i Hegela. s evolucijom nikad neće biti čovjeka. koji su me ignorirali kad sam im održao predavanje pod naslovom “Hegel — metafizika ili revolucija”. koja se onda stavlja na početak. tj. ali metafizičari ne tra- gaju za dobrim stvarima. početak je svijeta. ožujka 2007. To sad već znači da nema bitka bez svijesti. biće subjekta i objekta. a nije rezultat. samodjelatnosti ili slobode.) pitanje. Prema tome. Na primjer: Fichte počinje sa slobodom. što znači samo jedno: čovjek je jedino . u Njemačkoj. gdje Hegel kaže: jedan udarac stvara ih oboje — čovjeka i svijet. A to vam je na 273. kako ste došli do toga? A on je studirao Hegela stalno. iz 1805/06. to je Dieter Henrich. što životinja nije — “I kao što je točka čovjeka.. “čovjekov svijet”. to ćemo s Fichteom pokazati na što smjera taj cijeli put transcendentalnoga na produkciju odnosa. i nije “našao” taj stav.. koja je upravo ono udvojeno.. to je dano uvijek u identitetu..” — to znači da nema čovjeka bez svijesti jer je on po svojoj bîti svjesno biće. da već u pojmu bitka biva implicirana svijest da bi bitka uopće bilo. pa onda nećemo sada još anticipirati. a ovo je re-evolucija. upravo u tom identitetu. to je pojam svijesti. — “Ona je tako čovjek uopće. Darwin je prvoklasan za životinjski i biljni svijet i tako dalje. Vorlesungsmanuskripte zur Philosophie der Natur und des Geistes von 1805-1806. Felix Meiner Verlag.” — Dakle. Hamburg. pa me onda Werner Marx pitao. možemo reći. jest svijet. a ne početak? A sve je već dobio od Fichtea. strana 273. to je već tautologija! Dakle. stranici Jenske realne filozofije. koji je napisao Fichtes ursprünglische Einsicht. predavanje (16. Ja sam s tom stranicom “blefirao” metafizičare u Freiburgu. udvojenost na subjekt i objekt. Imate jedan sjajan tekst. pa sam im to citirao. a Hegel dolazi do slobode. “Fichteov izvorni uvid”. Mogli bismo reći — i tu je zapravo Hegelov pad kad gledamo. i čovjeka i svijet. svjesni bitak. Bewußtsein = bewußtes Sein. kao sada s Fichteom. kazati. inače bi čovjek ostao životinja. a kao što je svijet. jest i čovjek: jedan udarac stvara ih oboje. neposrednoj svijesti.” — To znači. 273): “Filozofija se ospoljava sâmoj sebi. Hegelova Jenska realna filozofija.

nego vječnost.. No. od pukog imenovanja do proizvodnoga odjelovljenja. pa bez njega nema svijeta..” — Hegel hoće reći: čovjekova vla- stitost — “u njegovu kretanju. Sada Hegel naglašava ono pri svemu tome najbitnije: “Prije nego što je ispunjeno vrijeme.. pojam vječnosti) jest ono prije vremena. Njegovo ispunjenje jest ono zbiljsko. nešto dalje. međutim.” — a misli na subjekt i objekt. Da bi ovo po sebi postojalo. koja. “bez čovjeka nije za njega ništa”. a Spinoza je onda Boga poistovjetio s prirodom: Deus sive natu- ra. Ako mi...” Time su svijet i vrijeme ovdje mišljeni u identitetu.. pita: “Što je bilo prije tog vremena?”. pa odgovara: “Ono drugo od vremena. a ne neko drugo vrijeme. pojam vječnosti) misli neko drugo vrijeme. iz 2000. mora duh shvatiti samoga sebe. predavanje (16. nema toga Hegelova stava: “Vječnost je misao vremena”. prev- ladano).” — dakle. . kojim ona tek postaje i naša i priroda sâma. kao što bez svijeta. što se inače pripisu- je samo Bogu. No sada Hegel. kao njegova proizvoda.) 61 svjetovno biće. onda on misli na čovjekovo proizvođenje. pa onda odmah nastavlja ovako: “U tome je pitanje ukinuto (aufgehoben. I još jedan stav: “Poimanje je mišljenje vječnog.. nazreta (angeschaute) vlastitost. izradio Helmut Reinecke). apsolutno bilo: ono nije! Vrijeme je čist pojam. Čovjek ne postaje majstor nad prirodom dok on to ne postane nad samim sobom. godine.” Hegel time hoće reći — i to je sâma srž cijele klasične filozofije — kako tek našim prisvajanjem prirode. kažemo prije svijeta.3. a možemo sad kazati: stvaranje. to “prije” je bilo. što je pojam svijesti — “jeste vječno stvaranje...MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . iz praznog vremena ono što se vraća samome sebi. Hegel kaže sljedeće: “To udvajanje. jer on (tj. stvaranje pojma duha. tj. što je bilo prije toga.. kao što je prostor u svome mirovanju”. misao vremena. dakle sâma prošlost. po čovjekovoj stvaralačko-proizvodilačkoj djelatnosti kojom se to vrijeme proizvodi da bi ga uopće bilo — “vrijeme uopće nije. da bismo mogli pitati. Zatim.” Postoji samo: “Pitanje o vječnosti svijeta i materije pripadaju praz- noj metafizici razuma”. ta sebe i sâmu protivnost noseću supstanciju pojma. kao i samoga čovjeka! Interesantno je pri tome da čak ni u Registru Hegelovih cjelokupnih djela u izdanju Suhrkampa (svezak 21. To je svjetska povijest. on (dakle. kao što kasnije kaže Marx u tom duhu. Kad Hegel kaže: “jedan udarac”. tako je vječnost sâma u vremenu.” Hegel ovdje želi reći samo jedno: da najprije moramo biti u vremenu kao povijesnom događanju. čime smo tek kao proizvodilačka bića u vremenu koje je ta naša povijest. ožujka 2007. mislimo vrijeme bez ispunjenja. a pod time misli i tu po nama prisvojenu prirodu. odmah iza toga. nema čovjeka.. postaje ono što klasična filozofija naziva druga priroda. Priroda je pretvaranje u duh po sebi.

3. umjetnik. na putu u spekulaciju. i to ne samo kao tzv. To je onda “negdje nešto gore”. ako je svijet gotov. Prema tome. kako bi rekao Hegel. “Taj se pjesnik dovinuo do metafizičkih visina. a to znači. stoji sâm čovjek kao taj subjekt.) Na osnovi ovoga s Hegelom rečenoga: “jedan udarac stvara ih oboje”. Svijet je proces. jer na koncu. uzdigneš čovjeka na nešto više nego je on kao pojedinačno ograničeno biće — “božanski stvaralac”. To znači taj Hegelov identitet čovjeka i svijeta (onaj “je- dan udarac”). pa je od toga svisnuo i rekao: ako je to čovjek. nego u nama samima. da se vratimo na to.. to je taj genijalni stvaralac. da pokažemo naime taj put. zapamtite to! — počinjanje i završavanje s gotovim svijetom! Kad kažemo gotov svijet. koja po svojoj bîti započinje Kantovim određenjem predmetnosti predmeta. i to povijes- ni proces. To “božansko” u čovjeku. Recimo. dakako. njegova sestra. Spoznajno-teorijska pozicija je metafizička pozicija par excellence. pa je rekla. još uvijek apstraktna dok se. pa onda i Hegelu i tako dalje. a time i za sebe same!] Dakle. dakako.. Imajte to u vidu! I sad ovaj pojam metafizike. Jer. ja dolazim do tvrdnje — koja kao takva ostaje. malo studirajte sami i morate misliti. smislova i tako dalje. i svoje vlastito. te “Vječnost je misao vremena”. “jako visoko na nebu”. A nije. nego je mislio . pa ne samo u zapadnoj: ono stvaralačko u čovjeku imenovano je božanskim. Pa. tako se govori. Kant je bio obrat i prijelom koji omogućuje to mišljenje. proizvodilački. kako se on mučio. pa će i neki naši tu veliki književni teoretičari reći na primjer. vidimo Nietzschea. da iza toga pred-meta (Gegen-stand). i čovjeka i svijet. nego u svom životnom totalitetu. da razrješavaju ne samo to spoznajno-teorijsko pitanje. Nije svijet neka onostranost. ožujka 2007. pa to je vrlo lijepo rečeno i točno naznačuje što bi to trebalo biti.” A time je tog istog pjesnika srozao do kraja! Metafi- zika ne znači ništa drugo nego — pazite dobro. Onda bi bolje bilo da kaže — a to vam je u cijeloj našoj zapadnoj tradiciji. predavanje (16. to je primjereno! To znači. Taj pojam metafizike promijenio je toliko tih značenja. on misli da je dao pjesniku veliko “uzvišenje”. iza tog svog svijeta djelatno. A to znači da bismo trebali biti odgovorni za taj svijet kao naše djelo.62 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Nietzsche to ni mislio. transcen- dentalno. spoznavalački. tamo negdje drugdje izvan nas. onda moramo ići za nečim boljim — nadčovjek. on je imao oko sebe sve te “Švabe”. pa onda Fichte omogućuje Schellingu. to je “drveno željezo”. ne izvede — da je time iskazana sâma srž cijele klasične njemačke filozofije. to je umjetnik. Übermensch! Onda su došli hitlerovci. kojom se naglašava već ono bitno spekulativno: naime. Pa. nemojte to čitati kad ovi dečki “glumataju” s tim pojmom. Elisabeth Förster-Nietzsche. onda nije svijet. to smo mi nacisti.

zvuči naravno protivurječno! Ali što je drugo sloboda nego izići iz svojeg životinjskog carst- va. Dobar se čovjek ne rađa. nije to šala! Htjeli su me pregaziti pred kućom dva puta. Pazite dobro. sva- ki dan. ožujka 2007. onda si zao. ti si ograničen. on ga napada! Mi smo po svojoj bîti konačna. mi smo konačna. nije im to važno. tko mi to može reći. dobar Hrvat. ja nisam taj “dobar Hrvat”. ali ako to pošto-poto želiš ostati u jednoj kulturnoj civilizacijskoj sredini. Iz te potre- bitosti postali smo povijesna bića. protivurječje je tu već u samom pojmu “dobar”. pokušajte! Pazite. dobro. jako loša bića. jedino životinja koja po svojoj prirodi nije ni dobra ni zla. Pa naravno da si ograničen! I ti i on morate se strašno mučiti da bar malo budete “neograničeni”. dobar Hrvat znači još ne biti čovjek. i tako dalje. da si s onu stranu. ono božansko.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . I to svi. ograničeno. predavanje (16. nemojmo pretjerivati. životinjske prirode. a kad se to kaže. a on se vrijeđa — velim mu ja: pa plati mu piće. Prije bis- mo mogli reći da smo kao “zli” rođeni. a pogledajte sve ovo oko nas. to je naša polazna osnova. treba ga ubiti! Ja dobivam ovakav štos pisama — Ubijte toga čovjeka. hm. Kao u Hegela — bitak = zlo! Pa to je fantastično rečeno. dobar Hrvat znači to i to. da re-evoluiraš. antiduh. Pa dajte.. ograničena. da nisi ostao životinja? Kant sjajno na jednom mjestu govori ovo: Pa. nego im je glavno da je taj dobar Hrvat. kako je to sve dobro da čovjek svisne! Dakle. ma- ter mu njegovu! [gromski smijeh] Ne. počinješ tamo kao ovo sirovo. Mi smo nužno slobodna bića.3. malo nas je takvih. umjesto da mu plati piće ili nešto drugo. ja ću vam platiti piće ili jedan ručak! Hajde! Dajte mi za idući puta. ograničena i potrebita bića. i to je Hegel pokazao. ono najbolje u čovjeku. Srbin ili Slovenac ili Francuz. a za dobro se moramo užasno pomučiti! Pa znate dobro kako se mučimo. a duh je ono opće. Ali dobro. To znači. Svi mi! Ali. svaki! Tako sam ja onom svom prijatelju odgovorio — kad mu prijatelj kaže. pa to je neprijatelj. prirodno biće. Da. profesore.. Pa nisam ja čovjek po tome! Ja se moram mučiti da postanem čovjek. ti si antipovijesno biće. zar ne!? Bitak = zlo. pazite. A nacionalisti su na primjer to.. potrebita. da mi donese. ono stvaralačko. pa ne vide što rade i što govore. a nitko mi neće odgovoriti na pitanje. Da. a takvih je malo. probajte mi. to izgleda kao unutrašnje protivurječje. samo u drugoj terminologiji.. on ti je rekao bitnu stvar. to je jedno “drveno željezo”! A kad sam napisao.. prema tome. u ovom kontekstu. rođen. nedostatna. što znači biti dobar Hrvat. onda su povikali. tko mi može odgovoriti na to. ja plaćam piće i. zajedničko.) 63 upravo to što smo sad rekli. to je. i ručak plaćam! Dakle. što je to dobar Hrvat!? Ja sam stvarno . Oni misle da sam ja čovjek time što sam rođen kao Hrvat.. da moraš proizvesti svoj život.

3. a onda i on veli. pa prema tome ni kao ljubavnici. pa čak i životnim rizikom postane “dobar”! Prošli put smo nešto malo govorili o toj ljubavi. Ali velim. Dakle. cijelo jedno razdoblje novovjekovne filozofije na djelu je da s mukom. gusko jedna. kao ne- prijatelj hrvatstva. Pa neka mi argumentira. kakve gluposti vi govorite. kako znaš da si se razočarala!? Pa. nismo mi rođeni kao ljudi. s tim se pitanjem muči Kant: gdje je medium između subjekta i objekta? Gdje je medium koji povezuje mene sa ženom ili s prijateljem? To mora biti uspostavljeno. Gledajte što je sad kazano. nego se moraš mučiti. pa kako mogu stupiti u odnos.. tek u toj spoznajno-teorijskoj dimenziji.64 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . još ga nisi ni “isprobala”. Moram stvoriti taj odnos. ja ga “tučem” već ovim pojmom “dobra”.. Slovenci ili Francuzi. interesantno. ima toliko tih “hrvatskih pravih.. Srbi. čovjek se kao takvo dobro biće ne rađa. ograničeno. čovjek je konačno biće. ni kao dobri Hrvati. da mu Isusa! Ja sam zaista rekao. mučiti da svojim djelom. svakakvo biće. pa onda mu odgovori.” određuje pojam čovjeka. to treba biti proizvedeno. to je cijeli problem. pa se nemre roditi ni kao dobar Hrvat! On je konačno. molim vas. ožujka 2007. da znamo o čemu je riječ. ali argumentirano! Nitko! Pa kakvi su to onda intelektualci!? To znači da je Kangrga toliko intelektualno nadmoćan tim pra- vim hrvatskim intelektualcima da nema nijednoga koji bi njemu odgovorio: Slušajte vi Kangrga. loše. ja pa ja”. pomučiti da postanemo ljudi.. napadnite me. jedino ili isključivo Hrvat znači još ne biti čovjek. Evo vidite. pokušava odgovoriti na to .. što smo — kao što bi rekao Hegel — još nismo po svom pojmu. nego se moramo potruditi. zlo. pa to je to. malo mu reci.) molio. i kaj sad z njim.. dajte mi. pa cijela priča je u tome. a da ne odstupim od svoga ja pa ja. ti si idiot. kaže: biti samo... nakon dva mjeseca — “Jako sam se razočarala u njemu!” Pa. ne!? Pa. djeco. odgovorite mi.. Turci. to i to. ja. vi se vjenčavate ili udajete i onda. Pa moraš se posvađati. Pa mi jes- mo takva bića. kad jedan Kangrga. ja pa ja?! Moram djelatno prekoračiti svoju apsolutnu konačnost koja mi onemogućuje da uopće pristupim tebi. Velim. A ujedno je naglasio kako ono “treba da. samo “Ja. kako ga mogu “proizvesti” s nekim drugim. i onda se opet pomire! Ja i moja žena smo se svadili prije nego što smo se vjenčali. s užasnom mukom. pod navodnicima.. i mora se užasno truditi. da nema ljubavi na prvi pogled. i tako dalje. “hrvatskih intelektualaca”! Pa. predavanje (16. mora se reći zašto. Pazite. bilo u ljubavni bilo u prijateljski ili bilo koji. baš mora biti s mukom utemeljeno. Što znači: treba da postaješ čovjekom! Dakle. i tako dalje. pa prema tome ni kao dobri ljudi. Naravno sad. Pa. dobro. da vidiš s kime imaš uopće posla! Pa se moramo malo potruditi oko onoga do koga ili čega ti je stalo.”.

ne. ne više sa stanovišta spoznajne teorije nego filozofije ili horizonta filozofičnosti. Pojam Wissen. a Fichte ga dorađuje koliko može. u Fenomenologiji duha. a za mene nije! Kad onda postanete bar minimalno kritičko biće. Ali nismo mi samo spoznavalačka bića. ožujka 2007.. jednom rečenicom pokopao je sve ove metafizičare: po- znato nije zato spoznato jer je poznato. bezveznjak. Vidite. nesretnika.. u-činjenica! Činjenica je dakle u-činjenica! Netko je morao učiniti činjenicu da bi ona za njega bila činjenica. znanje. i tako dalje.) 65 pitanje. ni krivog ni dužnog — povlače za sto milijuna! Ali. Hegela. sad promislite što je time rečeno! A mi čak stalno počinjemo s tim “pa to je poznato”. tim gore po činjenice. predavanje (16. pazite ovoga “mulca”. i tak’. on je Hrvat.. dobar čovjek. odakle si ti došao do činjenice! Pa. ne smijete ništa pitati! Kritičko mišljenje. imamo još samo toliko vremena da se vratimo na naš put. “to vam je tak’”. I taj pojam znanja. je ono najmanje. pa tko će dati tolike zatvore!? To košta! Dobro. to i to. ne bih ja njega ni sudio! Nije on jedini! Pa. govori gluposti. a za mene ne mora biti! Za njih je činjenica to. taj je sad bio idealist.. A kako je poznato!? Pa onda. na primer. koji naznačuje već Kant. A kako smo došli do tog znanja. i što stoji ispod toga ili ispred toga ili po čemu je znanje moguće.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . imate to u jeziku — u-činiti. onda ste neprijatelj ili zemlje ili države ili hrvatstva. Tim gore po činjenice? A što je činjenica. . on je dobar domoljub. Ma. imate odgovor na to već u pojmu! Znate odakle to ide.. to je prekratko! Što znači znam?! Mi možemo znati samo nešto već gotovo — mi znamo to. sad ovoga “bokca”. pravi Hrvat! I ne smiješ niš’ reći. ovog generala Zagorca. nemojte ga kri- tizirati. pri čemu ćemo vidjeti da se i on muči da dođe jednostavno do toga da mi nismo samo spoznavalački subjekti nego da smo i ljudi. to se ne prakticira. A zašto? Jer Hrvat je po svojoj biti najbolje biće! Tako. i tako dalje. imate ove koji kažu. Pa. i tako dalje. ne možete ih toliko. koji još kaže.. vidite svaki dan. pa to pitate. je li. Ne smijete ništa loše reći.3. Pa. vi ste nepri- jatelj hrvatstva ako pitate kako stoji s tim i tim oko nas. imate kod Hegela prvoklasno tamo.

66 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .) .3. ožujka 2007. predavanje (16.

a moj prijedlog glasi da bismo na kraju naših izlaganja. naime. dakle na kraju semestra. tek prije nekoliko godina naiđem na jedan tekst što sam ga citirao. da tako kažem. pripremite se. ja sam u vezi s rečenim možda krivo shvatio i protumačio Hegela. evo. dva sata posvetili vašim pitanjima. Ja sam svjestan da isto tako vjerojatno neću moći sve objasniti. ako je Hegel nakon tolikih godina mene uspio zavesti. Ali ja kažem ovo. vidite. bitne. da ne duljimo. I ja smatram da bi to onda bilo jako dobro. i tako dalje. životni. pa je to prestao biti. Sad pazite. na kraju semestra. I ne samo pitanja nego i razmišljanja! Vi se s nekim mojim izlaganjima i stavovima ne morate složiti.) Kolegice i kolege. I to ne na ne- kom nebitnom. Vi morate meni kritički reći. Doduše. i tako dalje. to je jedna materija koja je i vrlo složena i duboka i tako dalje. što mislite da bi trebalo. i sad je Fichte na njegovu mjestu. sad ću reći to možda malo pod navodnicima. pa sam na koncu vidio da me Hegel zaveo.4. misa- oni primjer koji mi nekako daje do znanja da bi to bilo dobro da iskažete kroz otvorena pitanja. predavanje (23. ja ću vam citirati to jedno mesto za koje smatram da me je. a to vam sad govorim unaprijed tako da u toku ovih naših predavanja. Ja sam He- gelove tekstove. pročitao vjerojatno dvadesetak puta. . o tome je riječ! U tom kontekstu predlažem vam taj završni razgovor na temelju pitanja. onda ja mogu vas u jednom semestru sigurno zavesti tako da možda ispadne drugo nego što smo rekli. danas vam želim nešto predložiti. nego na gotovo ključnom problemu. zabilježite kroz sva ova predavanja. Dakle. Naime. bilježite pitanja. ožujka 2007. što nisam dobro objasnio. i na njemu pokušao obrazložiti nešto bitno. Kad dođemo do Hegela. i vašem i mojem. imat ćemo dva puna sata za raspravu. pri čemu se nemojte ništa ustručavati jer imate pravo na razumijevanje svega rečenoga do sada i dalje. A pritom imam čak i jedan svoj. što nije jasno. Hegel “zaveo”. i tako dalje. kad kažem svoj “životni primjer”. i tako dalje. do kraja semestra. s čime se ne slažete. i tako dalje! Dakle. Taj bi razgovor mogao biti vrlo koristan da na kraju dopunimo ova naša izlaganja u jednom dobrom razgovoru. Mislim jednu stvar. a i s vaše strane neke stvari neće biti možda shvaćene. argumentirajte pitanje. i ja sam svjestan toga da neke stvari neće biti s moje strane dorečene. Mislim da bi to moglo biti u obostranom interesu. tu je riječ o Hegelu. i nemojte se ustračavati jer samo u dijalogu možemo raščistiti ono što ja sâm nisam svjestan da sam propustio ili promašio u izla- ganju. on je to onda “platio” time što sam ja njemu pokazao gdje me zaveo i kako sam ga do tada smatrao svojim “školskim prijateljem”.

68 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . “O strastima duše”. Čega? Pa. Des passions de l’âme. to takozvano praktičko područje ili etika Kantova. onda on zapravo govori krivo. dovršiti. koliko nam to uspije. bar jedan bitni problem iz njegove Kritike rasudne snage. vratiti na Descartesa? Vi ćete kod Descartesa naći eksplicitni stav da nas u zabludu može dovesti samo ono što on naziva voljni moment. imate sada to njegovo glavno djelo. Ali pazite. težnja. dakle volja. koji dolazi do izražaja u njegovoj. naime. taj pojam strasti pod pojmom afekata. spoz- naje! Da bismo dospjeli do istine. a s druge strane. dolazi do punog izražaja. upravo u tom praktičkom području. nekako u ta dva sata. on ga naziva voljnim. ako ide. jer danas bismo. dakle jesam. možemo to sad njemački kazati: Wollen — htijenje. s obzirom na njegovo postavljanje problema. i tako dalje. zašto smatram da se treba sad prije Kanta. cogito ergo sum. i tu je teškoća. moramo se sasvim ukratko vratiti — sad ćemo to reći pod navodnicima — na sam “početak”. Zašto? Jer Descartes još uopće nema posla s pravim pojmom volje! Iza toga odmah imate. jasno i razgovjetno. da bismo konstituirali metodu koja nam to omogućuje. tj. sjetite se da sam već nagovijestio. i tako dalje. dakle. To je početak novovjekovne filozofije. gdje je osnovno pitanje mogućnosti sintetičkih sudova a priori. u Kritici čistoga uma. naravno. Kad Descartes kaže. prije nego što prijeđemo na to. imamo posla s Renéom Descartesom. Dakle. požuda. Taj “voljni moment” Descartes stavlja u područje takozvanih strasti duše. predavanje (23. a pola za drugo. pa on pojašnjava u jednom pismu da to zapravo znači ovo: znam da mislim. već smo o tome govorili. Dakle. pred smrt.4. Vidite. žudnja. i tako dalje. Rasprava o metodi. voljni moment. ona mora težiti da bude jasna i razgovjetna spoznaja. u onom kontekstu u kojem Des­cartes to postavlja kao moment zablude spoznavanja. a idući puta bismo onda prešli na Fichtea. To ćemo pokušati pokazati. najopćenitije rečeno. a šta je osnovni zadatak Descartesov? Clare et distincte. jasnoća i razgovjetnost. Pa ćemo pola predavanja koristiti za jedno. takozvanoj teorijskoj filozofiji. tako da onda nekako pokušamo s Kantom. kod Spino- ze. pa piše svoju knjigu. stremljenje. ožujka 2007. mo- rali izložiti dva područja. Dakle. na Kanta natrag. Sad. U Spinozinoj Etici riječ je o afekti- ma kao eksplicitnom problemu. spoznaja! Dakle. međutim. To je za njega zapravo onaj moment koji zamućuje spoznaju i dovodi nas u zabludu. Ima- mo dakle onaj njegov stav. prohtjev. pri čemu imamo vremenski na raspolaganju ne baš puno.) A sad idemo. nego ima zapravo. zove se Discours de la méthode. nema pred sobom volju. kao što smo to nagovijestili. sve ono što spada . dakle u njegovoj etici. o problemu umjetnosti i estetike. ukazao na to kako taj Kan- tov transcendentalni princip.

Nije bez razloga čitavo to razdoblje — a to traje dvjesto. a čak biste to našli ponegdje i kod jednoga Hegela — pa. Dakle. njemački: wollendes Denken — to bi njima bilo nezamislivo! Jer to je nešto unutrašnje protivurječno za te filozofe. kao i svi klasični filozofi. Pa se onda to naziva voljnim. i tako dalje. imamo tu — sad ćemo to kazati tim jezikom — napor za “očišćenjem” spoznaje od tih takozvanih. mi. svega onoga što se tiče. politici. Dobro su to smislili! A po čemu se to čovjek razlikuje od životinje? Pomoću ratia! Dakle. da je sebi protivurječan. dakle. ili u najboljem slučaju. tu sad ipak ima . reci- mo i kod Kanta. moj odnos prema tebi. mi tek s Kantom dolazimo uopće do pojma praktičkoga. onog hotilačkog. što je čovjek. a to je samo. Leibniz stavlja taj moment u takozvane pri- mitivne ili najniže monade koje su mutna spoznaja! Prema tome. predavanje (23. Naime. sad treba reći. ide se za tim da se dođe do čistoće spoznavanja. Zamislite. pa imate kod njega ona četiri elementa: prâxis-poiêsis-téchne-theoría. unutar polisa. no to je druga stvar. Ja ću vam odmah unaprijed reći. pravo filozofsko mišljenje. Poslije se Hegel tome ruga. pa gotovo je nevjerojatno da čitava historija filozofije nije došla do pojma prakse. pojam prakse leži kroz čitavu historiju. pri čemu je theoría ono bitno. dakle. naći ćete: čovjek je svjesno biće. ožujka 2007. To će biti moguće tek s Kantom. pazite sad. voljnih momenata. To je Aristotel razvio do kraja. kažemo. prema drugima. kad biste pitali ove — Descartesa. to me uvijek asocira na bitan problem pa ću vam to reći. taj stari pojam praxis ne pokriva praksu! Praxis je suodnošenje pojedinaca u etici. I onda na koncu imate pitanje: šta je bît čovjekova? A kroz cijelu historiju imate — homo sapiens ili animal rationale! Da. to je zgodno — racionalna životinja. ali. Spinozu. od stare Grčke pa sve do Kanta. zaključno s Kantom — pa čak na nekim momentima i kod Fichtea i Schellinga — da im ovo praktičko još po- kriva i onaj starogrčki pojam praxis. sad ćemo reći sa novo- vjekovnom filozofijom — pomoću čiste spoznaje! I sad.4. to hotilačko mišljenje — pazite. Spinozi i Leibnizu spomenuli taj pojam što ga Kant poslije upotrebljava. u tom moralnom kontekstu. Ali mi tu još nemamo posla s voljom! Ja to sada naglašavam zato da bismo time došli do Kanta. Kad biste sad Descartesu. do jasnoće i razgovjetnosti. sad pazite. da je nedorečen. hotilačko mišljenje.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . moralno djelovanje. ekonomici. svjesna životinja! On se time razlikuje od životinje! Tek će Fichte prekinuti tu liniju! Ali. niti Descartes niti Spinoza ne mogu još govoriti o volji. tristo godina — matematika i geometrija uzor za čisto. Ali. već sam to nagovijestio. da i Kant tu još luta. I to se naziva “praktičkim”. Probajte to provjeriti! Nemojte ukazivati na onaj pojam praxis. Jer.) 69 u ta takozvana prirodna nagnuća.

s obzirom na ono što on nasljeđuje od čitave tradicije filozofije. ta glad može podleći moralnom prosuđivanju samo . pa onda imate onu čuvenu diskusiju determinizma i indeterminizma.” — to je primjedba za paragraf 1 Kritike praktičkog uma — “ako se pretpostavi da čisti um. Kant je istovremeno i s druge strane te iste pozicije! On ima. recimo...70 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . jer misle da govore o volji. Ako je u Kritici čistog uma pokušao razriješiti taj problem teorijski.. koja mu je i dala. Ali ta muka je bila onaj osnovni putokaz za čitavu klasičnu filozofiju. ne!? Da ne govorimo i ono drugo. naravno. jer bi unaprijed odgovorio da je to nemoguće! Pazite. čisti um o kojem je raspravljao u Kritici čistoga uma. onda u prvom paragrafu Kritike praktičkog uma osnovno pitanje koje Kant postavlja prije svega sebi samome. o kojem mi sad govorimo. onda su sva praktična načela samo maksime”. na stranu kao smetnja koja vodi u zabludu. Zamislite recimo da je Kant u tradiciji ove novo- vjekovne filozofije. a zapravo govore o nagnućima. Koje je to bitno pitanje? Sad ću vam pročitati. Ali. on bi na to odgovorio. glasi ovako: “Ako se. um — može li on biti odredbeni razlog moje volje? Tek sad imamo prvi puta uopće posla s po- jmom volje! Što je sad tu volja. ja sam žedan.. što je čisti promašaj. — ma ne. da tako kažemo. žeđi. gdje je taj voljni moment stavljen pod firmom. jel’. jer si tada nemoralan. a kakve relevancije to ima za jedno moralno prosuđivanje? Ja velim da sam gladan... dakle. taj transcendentalni princip. nagona za održanjem. ožujka 2007. etike. Možemo to odmah prevesti: onda možemo utemeljiti etiku! “Ako pak ne.. onda ima praktičkih zakona”. pa ti si nemoralan. právo da se još uvijek muči. Pazimo što to sad znači. krivo kažem. za ovo za ono. Pa nemreš bit’ žedan. a vi ćete reći. pa naročito novovjekovne. ono za što smo rekli da novovjekovna filozofija nije ni došla do toga jer iako je baratala pojmom “volje”. sad ćemo reći bez ovoga “čisti”: dakle. da čisti um praktički.. jer on je ovim svojim nastavljačima sondirao teren za sve ono najbolje što iz toga slijedi. ne bi išao za utemeljenjem etike. nije riječ o tome.4.) i druga strana stvari. to jest. koje je epohalno. “zadatke” da riješi spoznajno-teorijski problem. čitavo djelo je sad u pitanju. seksualnog nagona. on to ne bi niti pisao! On uopće ne bi pisao Kritiku praktičkog uma. recimo. Pa onda. zapravo je govorila o htijenju. pazite. jednog pojma “praktički”. jer. da li je “volja” determinirana ili je indetermi- nirana. naime. postavit će Kant. nakon čitave novovjekovne filozofije.. kao što smo rekli. pazite. za određivanje volje može sadržavati dovoljan razlog. “. a onda i za sâmu mogućnost utemeljenja jedne. Vidite. A tu upravo nije riječ o volji nego o nagnućima! Pa sad imate pojam gladi. predavanje (23.. Kod Kanta sad imate osnovno pitanje. s ovim što smo sada nabacili. čisti um.”.

Onda je to. on postavlja pitanje . Pazite. i tako dalje. dakle. pomoću uma! Um tu igra ulogu praktičkog uma. legalitet. na koji način. imamo sada s Kantom prvi puta određenje pojma volje. Kant. Tom distinkcijom kompletira Kant mogućnost utemeljenja sada svoje etičke zgrade. koliko možemo stići. To je sad Kantova pozicija. to bi značilo ostajanje u cijeloj tradiciji filozofije ili historije filozofije. I to podliježe onome što se nazi- va etičkim razmatranjem ili moralnim sankcioniranjem.) 71 onda kad kažem. To su ti predmeti. pa i naročito novovjekovne. maksima-zakon. ožujka 2007. Naime. Kroz čitavu historiju toga još nema. predavanje (23. autonomija i predmet praktičkog uma. Kritika praktičkog uma — a šta je to? Pa to je kritika volje! Praktički um je sinonim. koji je tek time određen na taj način. nego moga odnosa pomoću hrane. postajem čovjekom. bitak-trebanje. Kant je tu već eminentno — spekulativac. u Europi. Prema tome. On počinje s pitanjem mogućnosti nečega. koji pomoću uma “upravlja” svojim prirodnim nagnućima. odredbeni razlog moje volje. To je jedno te isto. nagonskom sferom. pića ili nečega drugog. heteronomija-autonomija da bismo došli do onoga što Kant baš po ovom transcendentalnom principu određuje kao predmet praktičkog uma. A što je to? Umno ili umstveno. trebanje. svrhovito ili svršno htijenje — to je definicija volje. pazite. hipotetički-kategorički im- perativ.4. hipotetički. pri čemu onda pojam dužnosti igra glavnu ulogu. mišljen u identitetu s pojmom volje. gledajte. i tako dalje. upravo ono što se tradicionalno naziva dobro i zlo. legalitet-moralitet. ili ako hoćete tako. kategorički impe- rativ. um može biti odredbeni razlog volje. Mi ćemo naravno sada pokušati objasniti neke bitne momente. da tebe uništim. pitanje karaktera moje djelatnosti u odnosu na ono što se naziva nagnuće. a ne s gotovošću. ja ću tebe ubiti samo da dođem do hrane. Ali onda to nije pitanje hrane. I to. a sve ovo drugo: praktički.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . kod etičara. čak i kod nekih značajnih takozvanih predstavnika današnje etike. mojega htijenja. sad pazite ovo. da tako kažem. moralitet. kako. ja ću ponoviti Kanto- vo pitanje. Dakle. zakon. pazite. Tek time. Kant piše. sad ide cijelo raspravl- janje što to znači. budući da se tu luta sve do današnjih dana. Evo. bitak. dakle. heteronomija. misli Kant. Imate dvije sintagme ili suprotnosti koje glase: praktičan- -praktički. Ako može. Time se nagonska sfera podiže na nivo volje. podignuto na nivo principa pomoću uma koji je tu sada određujući. maksima. naravno: Da. Praktički um je to nagnuće. išli po prvoj liniji: praktičan. postavlja svoje pitanje na koje odgovara pozitivno. koje smo naveli. Kad bis- mo sada s obzirom na suprotnosti tih pojmova. O dva bitna momenta ovdje ćemo svakako malo opširnije govoriti.

onda ima.. praktičkih zakona. možemo naići na neko protivurječje”. čemu. naime. Kantovo pitanje glasi. I sad pazite što još dolazi: pojam — “u patologijski aficiranoj volji”. dok to. “maksima prema praktičkim zakonima što ih je to biće sâmo spoznalo. sve do Kanta. ako se pretpostavi. čemu uopće etika!? Kako čovjek uopće dolazi do toga u historiji.. to je drugi problem. već rođenjem bili dobra . Ovo “patologijsko” mišljeno je samo u odnosu na moralno. Nema nikakvih posebnih zakona. kao pravilo za volju svakog umnog bića u jednoj te istoj maksimi ne može biti u skladu sâmo sa sobom”.4. koji se izigravaju od ovog pravog. imajmo to u vidu. Dakle. jer ono radnju kao sredstvo za učinak propisuje kao namjeru. i pazite sad. ako pak ne. ožujka 2007. Ali za biće. on baš počinje s pitanjem. a da pri tome ipak ujedno uviđa da to nije praktički zakon nego samo njegova maksima. vrline. pa onda imaju te takozvane vrhovne prin- cipe koji su takozvani principi te etike vrline ili kreposti. Pa onda imate zakone. od svog historijskog početka do danas?! Pri tome. Pla- tona. čovjek.. od recimo. netko sebi može napraviti maksimu da nikakvu uvredu ne pretrpi neosvećenu. a onda je to ili Bog. ili savršenstvo ili eudaimonía ili sreća ili hedoné ili korist. a i sâm pojam zakona mišljen je samo kao opći. može sadržavati dovoljan razlog da bude princip djelovanja. Pazite dobro: patologijski aficirana volja! Nemojte misliti da Kant misli tu na patologiju u smislu nekakve bolesti. i tako dalje.” — a to je sad ključni moment za ono što bi se moglo postaviti kao pitanje: Pa.” — odmah ćemo poslije toga vidjeti na što Kant misli — “. to jest. kaže Kant. predavanje (23. da čisti um. To je sve ono što Kant kritički odmah odbacuje i pokazuje kako se na temelju toga uopće nikakva etika — naime. To je nešto što ne pripada i ne može pripadati utemeljen- ju etičkoga ili moraliteta. onda su sva praktična — kažem praktična. a sve drugo mogu biti uredbe. tek s Kantom dolazi eksplicitno do izražaja sama bît. onda ima praktičkih zakona! Imajmo u vidu to da je um već mišljen kao ono opće. kaže Kant. umnoga bića.. a čitava historija filozofije uzima to kao normalno. Kant kaže: “Praktično je pravilo uvijek produkt uma. “U patologijski aficiranoj volji. ako. pazite dobro.72 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Na primjer. ovo odakle.) mogućnosti toga što nazivamo moral. i tako dalje. — Ja ću malo preskočiti. dodaci. etika. dakle ako um. i sâm moralitet — ne dâ utemeljiti. od Aristotela. što.. Naime. To je Kantu kondicionalno.. naprotiv. Ali dobro. time Kant hoće reći sljedeće: pa kad bismo mi ljudi. od početka. i tako dalje.. a ne još praktička! — načela samo maksime.. Dakle. za određivanje volje. u onom treba da. praktički. jer je sve to prikriveno u čitavoj onoj etici kreposti. sâma srž etičko-moralnog fenomena.

pljačkaša. pa da si onda jako dobar.. tek treba da po-sta-je čitavim svo- jim životom. Pa će onda takvi najjednostavnije reći. pri čemu ćemo odmah reći ovo: ako zastaješ isključivo u sferi ili horizontu bitka. to da je čovjek takvo biće — prošli put smo govorili: konačno. imperativ.. ratnih zločinaca i tako dalje. ono. to jest. jer ono radnju kao sredstvo za učinak propisuje kao namjeru. tek to je ona osnova da se uopće može postaviti ovo treba da. najbolje što može biti. potrebito. He- gelu. Zašto svatko misli da je već “tak’ dobar i tak’ pametan”. i tako dalje. nije moguće! Prema tome. Ako su svi Francuzi već po rođenju dobri. A nije! Dakle — imperativ! Mi imamo posla sa zakonom.) 73 bića. bitno nedostatno biće — biće koje po svom pojmu. “Nemoj me vređati!” Pa.” — pazite ovo — “odredbeni razlog ovoga . govorilo. ograničeno. ne!? A ipak. “. koji daje do znanja da sve skupa što se sad tu živjelo. ožujka 2007. i to tako da ne može bolje biti!? [smijeh u publici] To je ipak malo čudno.. a to znači.. dovoljno ti je da se narodiš. kad nekome to kažete — ne znam zašto ljudi ne mogu shvatiti tu najobičniju stvar! — da mu je zadatak da tek postaje čovjekom. ali za biće kod kojega um nije posve sam. nedovršeno.” Evo ga. Dakle. ostalo je u horizontu bitka koji je onda čak podignut na nivo principa.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .4. to jest. A najbolje vam ja to na sebi dokazujem: pazite. nemojmo pretjerivati. plati mu piće! Pa. naravno da smo ograničeni. pa komu bi ikad palo na pamet da kaže treba da. to je prvi puta u historiji filozofije eksplicitno is- kazano već na početku utemeljenja etike. ovaj pojam moralnosti.. onda tamo među njima ne bi trebalo — eto. pisalo. koji je imperativ.. ne? Bilo bi dovoljno reći: je. pa toliko samokritičnosti morao bi imati svaki među nama. To smo prošli puta govorili. nezrelo. pravilo koje se označuje nekim treba da. Pa.. predavanje (23.” — to možete odmah prevesti: to nije već kao takvo biće koje bi bilo rođeno kao dobro ili kao moralno biće — “to je pravilo neki imperativ. ukazuje na to da to tek trebaš postajati. kao čovjek. Ma. Čak su neki mudraci karakterizirali Kanta kao “Unteroffiziera” — pa čekaj . ubojica. pojam treba da. Sein. I tu je epohalni obrat Kantov. a on veli. cijela priča tu počinje! Jer. to je smiješno. “Kaj si ti ograničen!”. onda još nisi čovjek. ti si najbolji na svijetu. nećemo sad govoriti o nama! — onda ne bi bilo lopova. čemu vrijeđanje.. pa kako se Kangrga usudi reći najvećem filozofu svih vremena.. čim se rodiš. kaže Kant. ti si mene zaveo. Evo.. je li!? A vidimo da stalno to protivuriječi. treba tek da postane dobar! Pa on je već rođen dobar! A tako si to nacionalisti zamišljaju. pa on je Francuz. pri- sila. Evo: ti nisi čovjek! Jer. ovo treba da. svih boja: ne.. može! Nije ni Hegel bio najsavršeniji. platićeš ti meni. Kant to formulira ovako: “Praktično je pravilo uvijek produkt uma.” Pazite. i to se čini protivurječnim. to je pravilo neki imperativ..

. krepost. On živi u skladu s tim izvanjskim. “a šta ti misliš s time. koje sam ja nazvao “nevinima”: on ti je nevin. [gromki smijeh u publici] . naravno! Ali to treba znati! To. to je tako mišljeno već od Sokrata. prevladati.. znači: samo jedno samosvjesno biće može biti moralno biće. recimo. Ali. samo kao samosvjesno biće mogu ja upravljati sobom i svojom djelatnošću. predavanje (23. tako isto — možda je grubo što ću reći. on je nevin. Vi ne možete njemu reći. pa vas onda zakonski prisilja- va na takozvani normalni građanski život. i on smatra da je njemu bitno sve što mu je taj običaj donio. jer on te uopće ne razumije! Ali nije on kriv! To je krivnja koja bi se njemu trebala sada imputirati s jedne etičko-moralne pozicije. A čekajte. Uostalom. o čemu ti to pričaš?” Ili: “A kaj to prav za prav jê?” Doduše. slušaj. napali zbog toga. prisila ne izvana. Sokrat se muči da dođe do pojma onoga što se naziva vrlina. nego. vanjska prisila. Ovo prisilje. Pazite. da je to to. slušaj. za neke pojedince koji proizlaze. ti si nemoralan! On će s pravom pitati.) malo. Mene su. doduše. Dakle.. dobrota. dobro! Ne možeš ga pozvati na odgovornost. pa kakva zapovjed. tek samosvjesno biće je samodjelatno biće.. temeljito promijeniti. samo negativ. ali ne kao neka posebna ili pojedinačna karakteristika bilo čega. ljudi ništa ne razumiju. to su zabrane! Ali ovdje je riječ o samo-prisili! Pojam impera- tiva mišljen je samo za biće koje je već mišljeno kao samosvjesno biće.74 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . nego čovjeka! On hoće doći do dobra koje je onda bît čovjeka kao ono dobro. ali nemojte me krivo shvatiti ni interpretirati — svojoj mačkici ili svome psu ne možete reći. Jer ja moram znati i što i kako i zašto. Onda je to takozvani negativum. ne govore oni baš kajkavski. “A šta ti je to. Zato pita one svoje Atenjane — to je ona njegova takozvana maieutiké téchne — reci mi šta je to dobro. ukinuti. pa nije on kriv! O čemu je tu riječ? On živi — to bismo sad rekli sa starom Grčkom — kao običajnosno biće. pa to ti je nemoralno. a on nije prikladan za to! I u tom je smislu on nevin. zloća i tako dalje. ili zlo. ti bi trebala to i to! Dobro. . kakav imperativ!? Kako dovesti nalaganje u vezu sa slobodom!? Ali nije to mišljeno! Kao da je sloboda nekakva apsolutna apstrakcija! Ma. međutim. Vi ne možete njega prozivati s moralne pozi- cije. što te vodi po svim stranputicama. aaa”?! No. to je takozvani juridički zakon što ga donosi jedna država ili jedno društvo. ožujka 2007. oplemeniti. iz jednog rodovsko- plemenskog mentaliteta. Jer. Pojam takozvane moralne svijesti mišljen je već kod Sokrata kao samosvijest. jer još nije došao do samosvjesnog sebe kao položaja samorefleksije. jer sam ja re- kao na primjer.4. Sokrat je to naslutio sa svojim “demonom”. moraš raditi na sebi! Moraš sve ono svoje loše. on time još nije moralno biće.

prejde Zagorec u birtiju. znate ono. 1966. e. Pa to je već Aristotel uvidio i opisao: zôon politikón. a znate koliko je stup- njeva bilo tada u Moskvi — 32! Pa to je bilo neizdrživo. ali nema ti toga ni za lijek! A onda tek kasnije. da bi drugoga priznalo kao ravnopravnoga sebi. Prema tome. čovjek ne može niti proizvoditi sâm.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . A ja sam mislio da popijem i neki konjak ili nekakvu votkicu. kao ljudsko biće. Ali ako pogledate — ja sam to pokušao objasniti na dru­ gom mjestu — čovjek kao pojedinac. Pa onda. jedan na onoj koti tamo. u Moskvi ima svega. I samo kao društveno biće on uopće može egzistirati. kakve gluposti govoriš. I zato. tu i tamo su bili oni aparati. Pa ne može biti odgovorno ono biće koje nije samo­ svjesno. pa hoćeš nešto po- piti. Grga. onda ćeš ti meni u kavani oblajavati gore Brežnjeva. da bi se podiglo na nivo bića roda. Grga. On je društveno biće. francusku! Ne. On čak ne može ni egzistirati kao takav. sad je nažalost umro. pa to je još i danas kao nekada. i tako sam s prijateljima tražio neku gostionu. to je zgodno. kavanu. koje ne reflektira o sebi. pa se razgovara.. ali — nema. ne. jer u kavani su Holbach i njegovi saloni tamo delali revoluciju. koje kao takvo nije prestalo biti biće vrste. a doma imaš boljega vina!” Pa ne ide on tamo radi toga cvičeka.4. “Bok te poživel”. i tako dalje. pa nećeš! A onda jedan moj prijatelj. nemoj biti takav. On se tek treba razvijati. a doma ima prvoklasnog vina. mulec jedan. pa onaj cviček buš pil kod onoga Jože birtaša. “jamra”. pa “poli- tizira”. sve to počiva na toj ljudskoj nezrelosti. ali to je ipak drugo. nacionalizam.. je li. kafić. Onda mu žena veli: “Ti. za uzvrat njihovim filozofima. bio je početak lipnja. da dođeš malo k sebi. onda su mi rekli. kad sam ja to pričao. samo biću koje je došlo do samosvijesti može odgovarati pitanje odgovornosti. ožujka 2007. pa mi ćemo svisnuti. rekao sam. u Moskvi. Tako dugo dok to nije. godine je naša jugos- lavenska filozofska delegacija bila u Sovjetskom savezu. pa nećeš ti meni u kavanu. Onda su . jer po ulici. Uz to ću vam reći još jedan primjer.) 75 možeš ih dresirati. ništa. Zamislite ljude. nego da se sretne s drugima.. to je već cijela historija užasnog osa- mostaljivanja.. ma. tako dugo on nije pravi čovjek. nigdje. Pa smo bili u Moskvi. to su već etnolozi i etnografi i antropolozi pokazali. Da. veli. što znači. nema. koje ne razmišlja o sebi. Pazite. sad ima. a znate od kada? Nakon Olimpijade! U Moskvi! Onda su to ipak morali dopustiti za strance. taj takozvani nacionalni moment. Ma ne. Ali ne možeš glisti reći. pa kaj buš sad tam. drugi na drugoj — pa on će svisnuti. A zašto? Ee. ne može ni zemlju obrađivati sâm! On to uvijek mora s nekim! Ja sam pravio šale. imate jednu malu kućicu. piše: “Gazirovana vodá”. predavanje (23. ti bi trebala biti lav! To bi bilo neprimjereno.. Pazite.

) im otvarali kafanice. i taj alkohol ili vino. i čak nešto zaradiš. Ja sad moram ovo prekinuti jer želim insistirati barem malo na jednom problemu koji je zavodio i stalno zavodi — što je žalosno — sve moguće filozofe i etičare. “kirvaji”. onda godišnjice. Kad Kant napravi tu distinkciju . Hegel je tamo na kraju svoje Filozofije povijesti rekao. na sajmu. “baš smo se dobro zabavljali..4. onda se tamo kupuje. tu se sretneš s nekim. onda sve to. ovo-ono. i tako dalje. čovjek se sada po prvi puta postavlja — ne na noge nego na glavu. onda si društveno biće.. Sad je to Rusija. onda pogledajte gore. a to vam je od ovih tzv. samo nemaju novaca! Eto. samo su sredstvo da se s nekim sretneš. to je ta nužnost.. predavanje (23. S tim njegovim velikim suprotstavljanjem bitka i trebanja. tako da Sovjetski Savez bude “svjetski”. je li. kafiće. pa se smijemo. Dakle.. samo si mogućnost. naime. Pa onda imate — to su sve etnolozi opisivali — ti sajmovi. Ali sve to najviše radi zabave! A što su drugo i vaše zabave? Zabavljate se u društvu. moraš se strašno mučiti da postaneš čovjekom. Ta potreba da budeš s drugim. ja sam onda uvijek govorio ovo: kad se dobro zabavljate. i zabava je potreba tu da postanemo društvena bića. znaš kako. pa smo na taj način društvena bića. nego da se sretnu. maksima i zakon. i tako dalje. a ne samo dolje! Ulovite aureolu da vam ne pobjegne! Dobro.76 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Sve je unutra rečeno! Tu je sad rečeno nešto tako dalekosežno da sad postaje lako da Schelling. ohoho. jer kad si se narodio. to je cijela priča. organizirati ga. do ove općosti koja smo mi sâmi.”. sad imaju svega. onda svi dolaze tamo. onda ste vi u tom zajedništvu! To je duh. onda znajte da je duh bio gore nad vama! Pa zato gledajte malo gore. Rekli smo. ali ne dolaze baš radi crkve. ali baš dobro zabavljate. malo kupiš. pa malo. to tek moraš postajati. a taj raspon nije ništa drugo nego historija koja tek postaje povijest s Francus- kom revolucijom. onda još nisi ništa kao čovjek. ‘ti bokca. pa iz glave hoće stvoriti svoj svijet. e. ovo i ono. dođu do povijesti. Hegel. to smo rekli samo zato da vidite kako Kant konačno dolazi do onoga što bismo mogli nazvati klasično utemeljenje etike.. Dakle. ožujka 2007. A što je postajanje? Mora li životinja postajati? Ne mora! Ona je mala mačkica pa će biti velika mačka! A ti si mali “dripac” pa se moraš mučiti da postaneš čovjekom.. pa je uhvatite da vam ne pobjegne jer to vam je Duh Sveti nad vama! Kad se dobro zabavljate. suprotnosti jedan od bitnih mo- menata. vi ste zajedno s vašom “zajednicom”: kad se kaže ono. Jer. pa si popiješ. gore. gdje vam je aureola. Kantom i klasičnom filozofijom. Dakle. prodaje. prodaš kravicu. time je prije svega rečeno ovo: Nisi narođen kao čovjek ili kao dobar ili kao moralno biće.

Prema tome. onda možeš djelovati i po objektivnom principu. ostala “odvojena od teorije”. dečki. da bi uopće došla do pojma prakse. pa ne možeš se ni maknuti. ama baš uvijek. ali ti ipak djeluješ po principu. A kakva je to praksa bez teorije!? Probajte razmisliti. kad se ujutro probudite. nema prakse bez teorije kao što nema teorije bez prakse. da mogu. koje se..MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . i obrnuto. a zašto to radite? Nemamo pojma! Pa valjda se zna. treba provesti vodu ili struju ili. danas moram učiniti ovo i ono. što znači. koja djeluje po instinktu. predavanje (23.. ovo-ono.. nego je stalno ta praksa igrala nekakvu čudnu ulogu. pa imaš neku skicu.. ovo djelovati po principu.) 77 — maksima je subjektivno praktično načelo — moramo se sad stvarno malo ovdje zadržati. Dakle.. aha. kako veli Kant. kako veli Kant. a zakon je moralni zakon. oni ni ne moraju znati. da važe za sve! Naravno da svaki tvoj subjektivni princip ne može i ne mora tako djelovati. na drugoj strani. a moralni zakon je podignut na općost. . to je razlika između čovjeka i životinje. a time je ujedno rečeno ovo kao svoje- vrsni paradoks: čovjek je praktičko biće zato što je teoretično biće. pa je teorija ostala na jednoj strani a praksa na drugoj. po tom principu koji je doduše subjektivan. o čemu je tu riječ kad se kaže. ali u tome i jest cijela stvar! To ostaje maksima. zakaj tu kopate? Joj. danas idem u kino. s time da to znači da svi moraju u kino! To bi bila besmislica! Ne možeš iz tog napra- viti zakon. pa kako je uopće moguć taj moralni za- kon!? Kant mu odgovara: ako već uvijek. neki dečki kopaju vani. međutim. znači da možeš htjeti da djeluješ i prema tak- vim principima za koje možeš htjeti. to je moj princip. dragi gospon. Kako bilo.. Tu ti leži opća pretpostavka mogućnosti moralnog zakona. Pazite.” Mo- ralni zakon glasi treba da. pa dobro. kao zapovijed. pri tome ti ipak djeluješ po principu. ožujka 2007. pitajte inžinjera! Pitam inžinjera. djeluješ po princi- pu. Jer. ali ipak pitam. Pazite. To je teoretski moment. dakle.. I da to nikako nije dokučila cijela historija. jer je u samom pojmu zakona već implicirano to opće. Ja moram nešto raditi a ne znam što! — To sam ja slikovito pričao. koji sâm sebi postavljam. To znači — ja sam to slikovito već prošli puta rekao. nisi više životinja. dakle. biti odgovoran za svoje djelo. nećeš reći. za razliku od pravno-zakonskog propisa ili naredbe koji kaže mora se.. onda kažete. te se ne možeš maknuti a da već ne znaš zašto i čemu. to važi samo za tebe! To misli Kant! Ali. maksima je subjektivno praktično načelo. nemamo pojma. dakle. ako već djeluješ po principima. to je subjektivni princip. dobro. ne formulira u indikativu nego kroz modalni izraz trebanja: “Treba da. stavljen kao apsolutni kategorički imperativ. Do toga čitava historija čovječanstva nije došla. po tim maksimama. a da ne djeluješ po principu! A djeluješ po principu već kao praktičko biće.4.

Zapamtite to. kao svoje nužnosti.) Dakle. historijska kategorija. a kako će. kakva je to volja? To je volja kao nagnuće! Čak i etičari danas. denn du sollst! Pazite tu formulaciju: Ti možeš jer treba da. to izgleda kao jedna apsolutna nebuloza: sloboda omogućuje nužnost! Kako sad to — sloboda omogućuje nužnost? Ali dobro. Kad dođemo do Hegela. denn du sollst — Ti možeš jer treba da. dakle. najjednostavnije rečeno. predavanje (23. U trebanju leži tvo- ja mogućnost. ne spada pod pravni sustav. vidjet ćete onda. za razliku od životinje.. samo čovjek može sebi postavljati — ili na njega možete postavljati — nekakve zahtjeve da treba da bude to i to. Upravo to leži u ovo- me: Du kannst. po liniji nužnosti doći do slobode!? Po principu nužnosti nikada nema nikakve slobode! Fichte je onda slobodu stavio na početak svijeta! Ja počinjem kao slobodno biće! Pa sve do čega svojom djelatnošću kao samodjelatnošću do- lazim kao pregradu. Kant kaže ovo: Du kannst. vidjeli smo maloprije. pojam legaliteta nije juridički. “patologijski aficirana volja”. vidite da tu nešto nije u redu! Pa jesam li ja. Dakle. pa čak ni to ljudi nisu shvatili. Pod legalnim upućuje Kant — ja ću vam na jednom primjeru najjednostavnije pojasniti. u sferi bîtka. pa čak i neki etičari. granicu — to ti je ta tvoja nužnost! I sâm pojam nužnosti povijesna je kategorija. pa čak i njemački... Sad zaista treba doći do ovoga drugoga momenta — legalitet i moralitet. Što to sad znači? Drugačiji nego što jest! U zahtjevu trebanja imate fantastičan pa- radoks koji prati cijelu klasičnu filozofiju. Prije svega. te je i ona njegovo djelo ili rezultat njegova djela. Trebanje je dimenzija otvaranja tvoje mogućnosti jer ti moraš tek nešto napraviti da bi uopće nešto bio i da bi tvojim djelom nešto bilo. zato. Evo gledajte. dajte pitajte takvoga. ožujka 2007.. i to time što je uvučena u čovjekov svijet.” jest pojam čovjeka! Pa naravno. upravo povijesna kategorija! I do nje dolazim tek naknadno. ovo “treba da. to je pitanje pojma granice: za granicu znamo tek onda kad smo je prekoračili..4.78 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . muku. Hegel je to još više radikalizirao rekavši. sad bismo mogli reći: sâm čovjek je to treba da. “majčinska ljubav” — podignite to na nivo zakona! Kad malo razmislite. kakve su to sad nebuloze?! Ali tu leži cijela priča. ovaj državni zakon. Nužnost je. Tu se stalno mute ljudi. jer poslije toga Fichte odmah izvlači ovo: Trebanje prethodi bitku! Za zdravorazumsko mišljenje. pomoću slobode doći ćete do granice. Milan Kangrga. ne vide o čemu je tu riječ.. Trebanje je dimenzija koja otvara tvoju mogućnost. obrnuto.. kad Kant tu kaže.. za cijelu metafiziku. maj- . a ne obrnuto. Reći će netko. to se ne odnosi na zakon. a ne prethodno! To je već spekulativan stav! Prema tome. što je sramota jedna. a ne u postojećem.

čujte... a opet fino — ostaješ moralno biće! A kako to? Pa zato što time moj princip postaje moralni zakon! Razumijete? Ili. o čemu je tu riječ? Valjda o ljubavi majke prema svojem djetetu! U pojmu majčinske ljubavi ne leži ništa drugo nego njezin odnos — bilo koji. Pa već tu sâm sebi protivurječim! Prema tome. podignuti to na nivo zakona. pa njemu ću činiti dobro. umno biće! Prema tome. milostiva. naravno. jel’. Dakle. i tako dalje.. ali u ovom slučaju: ljubav ili sve ono najbolje svojem djetetu! Pa to nije sporno. To je sve već ušlo u tu takozvanu civilizacijsku. baš me briga za njih! Dobro. sreća je meni danas ovo. recimo.. Isus Krist veli: “ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe”. kao subjektivni princip. baš ste mi simpatični. sutra ono. zašto se to ne može shvatiti!? Pazite dalje. njoj neću. pazite. ne čini drugome”. da važi za svako biće. za svako ljudsko. Pa. nužno... Pa to je lijepo.. podignuti i na nivo zakona. Ali. nema Kant ništa protiv toga! Nije on rekao da ne trebaju majke ljubiti svoju decu! To su gluposti! Riječ je samo o tome da ne možeš majčinsku ljubav podignuti na nivo moralnog zakona koji bi važio općenito.) 79 ka?! Pazite. recimo... ili. pa ćete čuti što će vam reći — “pa jel’ vi delate bedaka ‘z mene!?” Naravno da ide za svojom srećom! Ali ako to digneš na nivo zakona. baš mi nije simpatična. “svako ljudsko biće ide za srećom”. prijateljstvo! Aristotel je u svojoj Nikomahovoj etici to postavio na vrh svojih takozvanih kreposti ili vrlina. on piše. možeš li tu svoju maksimu. kakve to ima veze s mo- ralom? Pazite. onda si u apsolutnoj sigurnosti da si moralno biće! Samo to hoće reći Kant. kulturnu sferu našu. “što ne želiš sebi. Imate to na svoj način i u Bibliji. ali mi najčešće baš tako živimo. ako je tako. pa reći će netko.. ne samo evropsku. Pa ne možeš ti tako živjeti. ne. No. Prema tome. Što znači biti moralan? I što znači taj zakon koji je već po svojoj formulaciji nužno opći! Nema zakona koji ne . simpatija! Netko mi je simpatičan.. narav- no! Prijateljstvo! A sad. i sve tako. to ne ide. ubiti. to je meritum stvari: ako ne ideš s etičke pozicije. onda ih možeš i pobiti! Dakle. možeš nekoga tko ti nije prijatelj dati uništiti. Kant hoće to samo zaoštriti. da se vidi točno što se može uopće razumijevati pod moralitetom. nije Kant nekakav monstrum koji ne shvaća i ne priznaje da mi tako živimo. To su ti.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Pitajte nekoga. a ova . pa njoj ću dobro. podignite to prijateljstvo na nivo moralnog zakona! Što znači to? Treba uvijek činiti dobro svojim prijateljima! A što je s onima koji ti nisu prijatelji? Hm. predavanje (23.. idete li vi možda za svojom nesrećom. cijeli muški rod isključen je iz “majčinske ljubavi”. ne možeš je ni odrediti.4. ožujka 2007. principi koji mogu važiti za mene kao subjektivno biće samo u mojem praktičnom djelovanju i odnošenju.

primat ili prioritet ima teorija. sad dolaze ti mudraci. ugode i tako dalje. um je tu paradigma za tu općenitost! Osim toga. Ali nije slučajno da je upravo u umjetničkom fenomenu. subjektivne potrebe i neposrednog zadovoljstva. Onda su rekli. Dakle. i Schelling. moralnom. osnivati moralni zakon koji treba da važi za svako ljudsko umno biće. Kad biste Aristotelu rekli uopće za taj pojam primata praktičkog uma. prerađivanje prirode. da tako kažemo najopćenitije. što je obavezujuće za čovjeka kao čovjeka. po svim linijama pokazuje. Tako prije svega dolazimo do pojma primata praktičkog uma. Gledajte. kao nivo sa- mosvijesti. od Aristotela do Kanta. da praktičko ima primat. kao što znamo. što hoće Kant s tim umom? Pa. to je prvi puta gdje se u totalitetu prakse. Ali. ja sam htio još. glava Fenome- nologije duha iskazuje moderni pojam prakse. da se uopće može govoriti o onom općem. kao što smo rekli. spekulativ- noj slutnji nego što je to proveo do kraja. u tim stavovima.4.80 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . dakle. Sche- ler. što je zapravo pojam praxisa. um je tu shvaćen. to bi za njega bila prava besmislica! Dakle. koja postaje moja priroda. da bi ti uopće mogao biti moralno biće. predavanje (23. pa kako je taj Kant mogao biti takav. A istovremeno je i iskorak prema onome što će Fichte odmah vidjeti. I upravo ovdje. koja postaje ta “dru- ga priroda”. taj pojam prakse je tu već na . iz toga je u klasičnoj filozofiji izvedeno toliko toga značajnoga. a ne samo misao. prisvajanje prirode. jer. ožujka 2007. imamo kod Kanta nekoliko prvoklasnih formulacija u vezi s tim spekulativnim mo- mentom. kao što smo rekli. ljudskom. Kant se tu nalazi više u jednoj dubokoj. još od Aristotala. pri čemu smo rekli da je Kant tu ostao još polovičan u tom smislu što je taj pojam praktičkoga mišljen moralno.. a to je materijalna proizvodnja. Dakle. pa gdje je ljubav. da tako kažemo.. s Kantom. a kasnije i Hegel. ono što je do tada apsolutno ispuštano kao nevažno. Kant najdalje dospio do onoga prijelaza sa stanovišta filozofičnosti na stanovište spekulativnosti. moj odnos prema prirodi. malo budemo dodali emotivnosti! Ne možeš na pukoj emotivnosti. naravno. sad pazite. pa onda vele. nagona. finoj. da budemo još precizniji — u umjetničkom stvaralaštvu — vidio jezgro onoga na čemu bi trebalo uopće utemeljiti tu spekulativnu poziciju općenito. onda frfljaju tu. Tako IV. gdje je. na djelu je sâma moderna koju će kasnije Hegel iskazati pojmom “beskonačne vrijednosti subjektiviteta” tj.) važi za sva umna bića. a najčešće upravo protiv svakovrsnog nagnuća. a to je za cijelu historiju filozofije nečuveno. čovjeka. prije svega. da ukažemo na moment koji sam nagovijestio tamo već na početku s ovim njegovim problemom što ga on otvara u svojoj Kritici moći suđenja. nebitno.

proizvodnjama. Mi smo ljudska bića zato jer djelatno komuniciramo.4. Dakle. nego je apsolutno. da čovjek čini sebe pomoću drugoga. Dakako da u vezi s time treba imati u vidu i drugu stranu toga odnosa. dakle umjetnost kao takva. mora biti i originalno. . ožujka 2007. uvjetno. to ujedno jest totalitet ljudskoga. Ali ne možete ipak to uzeti u doslovnom smislu produkcije. ništa. to bi se mo- glo reći! I sad metafizičari. pri čemu su mu teren pripremili Fichte i Schelling.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . cijela historija nam to omogućuje. sa svim svojim mukama. To da se mi “činimo”. kasnije je gazio onu glinu pa je možda psovao. i mi u tom smislu rastemo ili padamo. Ovo ništa strašno smeta sve metafizičare! To je atak na metafiziku kao takvu. U tom kontekstu. evo. da se u tom su-odnošenju međusobno činimo ljudima. ka- menu sjekiru. jedinstveno i u tom smislu osebu- jno autentično. pa ga je ostavio na suncu da mu se suši. pa je onda dobio posudu za vodu. jer smo zajedno. o čemu onda govori Marx. Ja sam u svojoj još neobjavljenoj knjizi pokušao ukazati na to kako je prvi spekulativni mislilac bio — prvobitni čovjek. imitirati. pa onda ono kolo da bi napravio ljepši glineni lonac. to je apsolutno na djelu. i drugi pomoću nje- ga. koji omogućuje. čak i anticipira. oponašati. To je polazna točka mogućnosti čovjeka i svijeta! Hegel počinje s tim u Logici: Sein-Nichts-Werden. pa onda mora izmisli nešto kao tobože novo! Kant dolazi do umjetničkog stvarlaštva tezom kako se umjetničko stvaralaštvo. ex nihilo nihil fit. i tako dalje. mogli bismo i pojam produkcije upotrijebiti i za taj pojam moralnog djelovanja. Kasnije je postao lovac. veli. kao što će Kant na svoj način sad kazati. Kant je jako oprezan tu i pametan. predavanje (23. a kasnije amforu za ulje i vino. prenositi na nekoga drugoga. ne dâ naučiti. pa onda svaki hoće biti “originalan”. misle da moraš početi s nekakvim “nešto”.) 81 djelu. A stvaralaštvo je upravo započinjanje iz ničega. ratom i tako dalje. pa je jednog dana napravio lonac. Znate kada? Onog časa kad je komad kamena počeo klesati da bi dobio sjekiru. premda naglašava da postoje i originalne besmislice. A ja vas pitam. stradanjima. bitak-ništa- postajanje. Mi u našem suvremenom svijetu imamo puno baš tih “originalnih besmislica”. ne može se nasljedovati. i to pojmom pro- dukcije. mi smo upućeni jedni na druge. to su već stari rekli. cijele generacije nam to omogućuju. čak i u toj takozvanoj umjetnosti. To je Fichte onda produbio a Hegel spekulativno artikulirao: čovjek počinje s apsolutnim Nichts. Produkcija je stvaralaštvo! Pri tome je zaista umjetničko stvaralaštvo. paradigmatično za to! Umjetnik stvara nešto bitno novo. jer mi jesmo društvena bića. naime. Riječ je o bîti društvenih odnosa. ovo i ono.

O čemu je. Rad nije ništa drugo nego otuđena samod- jelatnost. Platon. od različitog materijala.82 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . ideja je važna! A trebao ga je ovaj prvotni čovjek pitati. pa vidjeli smo da mu je zakon dan u obliku imperativa. ovaj naš rad? Pretvaranje samodjelatnosti u rad. ožujka 2007.. Kant je tu vidio taj jaz. pa su si pili. i onda su mu napravili onu amforu finu pa su čak uzgojili i vino pa je onda on Simpozij napisao. kad se raspada prvobitna zajednica. a onda je došao Platon i rekao. Platon dakle ima pravo. . dobrog vinčeka su pili! Da. jedino baš s tom idejom nije baš sve tako jasno. Evo. ignoriram i pravim “bedaka” iz Platona. jer je njemu bilo stalo do onoga općeg. Mi smo cijelu historiju čovjeka počeli sa samodjelatnošću da bismo završili s radom kao otuđenom samodjelatnošću. taj je “spekulativac” jer time je bio i teoretičar i praktičar i maštovit i slobodan i apsolutno sâm svoj gospodar. Baš im zavidim. naravno! Nema toga nigdje! U prirodi ne postoji kamena sjekira! Onaj prvi čovjek koji je napravio tu sjekiru. šupljinu. Nije imao još ni klase da bi radio za nekog gospodara. Mi imamo tu posla sa takozvanim po- stulatima praktičkog uma koji ne potvrđuju ili ne iskazuju ništa što jest (tzv. Sâm Kant to formulira. a otkud ti cipele. Onda imate jednoga koji je siromah. a riječ je upravo o otuđenju te samodjelatnosti. predavanje (23. sve je dobro. Dakle.) gdje je bila kamena sjekira u prirodi prije toga? Gdje je bio taj lonac? Nigdje! Nije li taj prvobitni čovjek počeo stvarati iz ničega? Pa. koji je napravio sve. prevedeno u naš jezik. tu sad riječ? Šta je rad? Evo. od metala i tako dalje.. nego što bi tek trebalo da bude. Platon je bil pametan dečko! Dobro. pa se to onda naziva “otuđenim radom”. da tako kažemo.4. A čime otuđena? To počinje sa — sad ćemo optužiti Platona! — klasnim društvom. taj neprev- ladani dualizam teorijsko-praktičkog. “bitak”). na kraju cijele te balade Marx u analizi kapitalističkog sistema dolazi ponovo do toga. to ti ništa ne znači. Platon bi hodao i gol i bos i gladan. Tu je na djelu pojam samodjelatnosti! Pazite. dakle. “Postulat”. Ali Platon u određenom smislu kao filozof-teoretičar ima pravo. a tko ti je napravio vino? Jel’ ti to od ideje. otkud ti ona amfora gdje vino dobro piješ. apsolutni spekulativac je na početku svijeta! I sad na koncu imamo pojam samodjelatnosti jer je upravo taj “prvobitni spekulativac” bio samodjelatno biće. Kluft. stradao bi Platon sa svojim idejama da mu ovaj prvobitni čovjek nije najprije isklesao onu sjekiru da s tim nešto napravi. koji je počeo tamo prvobitno kao samodjelatan da bi sada radio. nemojte misliti da ja sad njega. čuj. premda je dao primat praktičkome. jer ideja nije ništa drugo nego napor da se dođe do bîti stvari. pa je onda poslije bilo i drugih sjekira. to je cijela priča. to vino!? [smijeh u publici] Ma nije moguće! Pa. gdje mu je već Sokrat pripremio teren s pojmom dobra kao onog općega. ali to je sve bilo još dosta apstraktno.

4. tj. niti Bog ne može biti princip moraliteta! U mojoj Etici. sreća. Autonomija je identična s pojmom slobode.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . to su sve principi koji se ne mogu. kao što smo rekli. nisam autonoman nego sam heteronoman! Pa onda zato nisam ni odgovoran. na ovo ili na ono. ono treba da. ožujka 2007. to vam je ta heteronomija! Nešto drugo u nečemu drugome gledam kao princip svoje djelatnosti. jer znam što i kako djelujem. nego samo na sebe sâma. savršenstvo. mišljena i formulirana. nazivajući to “prirodni dar”! On kao da ne može drugačije doći do onoga bitnoga. Kant kaže. to je drugo. geniusa za umjetničkog stvaraoca. nego. nalog. a ne čovjek i njegova bît. No. Tu su popovi napali Kanta ni krivoga ni dužnoga. pa onda ide tako daleko. U cijeloj historiji. Sve počiva na meni! To je autonomija. Ako nije. pa čak ide i tako daleko da ne zna šta bi s tim. da tako kažem. samo kao etika kreposti ili vrline. To može biti Bog. a autos nomos. čovječnost. vi možete naučiti znanosti. podignuti na nivo zakona. i tako dalje. zato jer je rekao da se Bog. Kant je time rekao ovo: ali ga treba postulirati! Dakle. to smo rekli za ove postulate praktičkoga uma. pa otud samozakonodavstvo! Prema tome. Bog je tu heteronoman — heteros nomos. što je on sebi malo protivuriječio. što kršćanska etika više nije: čim je Bog princip. nego samo u sferi tre- banja. onda ja nisam slobodno biće! Pa. Ja sam samosvjesno biće i tek time mogu biti odgovoran. Tako da imate tri postu­ lata praktičkog uma — sloboda. ako postoji kršćanska etika. zahtjeva. blaženstvo. treba da bude! Dobro. kad sam rekao. Zato su ga i napali kad je rekao da Bog ne može biti princip moralnog djelovanja. Ako je Bog princip. artikulirana. ili sam autonoman. besmrtnost duše i Bog. mi nismo autonomna bića. pa sam sebi malo skače u usta. Izumitelja u prirodnoj znanosti Kant ne smatra “genijalcem”. Prema tome.. mi dobivamo time zakon od Boga. pa veli. i teolozi u Vatikanu. korist i tako dalje.) 83 znači zahtjev ili ono što zovemo zapovijed. i hoću upravo tako. tj. predavanje (23. pa samo takav mogu biti moralan.. da ne nabrajamo. i Kant s pravom smatra da je to heteronoman princip. zakon po nečemu drugome. imu- tak. da se egzistencija Boga ne dâ dokazati teorijsko-filozofijskim putem. ona može biti napravljena. Dakle. dakle donosim svoju odluku. jer sam ja odgovoran. On re- zervira pojam genija. izvor- . S Kantom nastupa autonomna etika. Bog je jedan od postulata. Dakle. a ne mogu se pozivati na Boga ili na ne- kakve prilike. No. Postulati se ne nalaze u sferi bitka. po čemu se jedan šegrt razlikuje od najvećega znanstvenika? Pa samo po nekim kvantitativnim znan- jima. samo-zakon. Dakle. pa su ga stavili na index librorum prohibitorum. to se onda ne može odnositi na znanost.

Pazite dobro! Umjetnost omogućuje ljepotu prirode. ide krava pa se. pa kak’ ne bi znao kaj je kamen? Ne znaš. pa uživamo. Ja sam gledao jednu televizijsku emisiju. kretati sada kao es- tetska ljudska bića. ovaj Kangrga je totalno lud. na primjer.. A bilo kakav kamen i šoder ili glina. kao pejzaž. Pa ja sam slikovito onda studentima to prikazao. zato jer već imamo obliko- . umjetnički prizor. Pa onda. pa čujte gospon. horizont svijeta u kojem se mi možemo diviti.. ima samo jedna ovako mala pukotina. možda malo grubo — pred nama je jedna prekrasna livada.4. Nađi mi pošten kamen! Pa je onda sâm išao u Carraru i našao kamen za svoga “Davida”. nauče elementarne stvari. koji je dobar kamen. samo kakav i za što!? To znači da je Michelangelo umjetnik koji je znao čak i što je materijal kojim radi. na- pravili ti umjetnici i stručnjaci pokuse da vide šta je bilo s tim Michelangelom i tom Carrarom. to sve spada u kamen. i svi ga dođemo gledati i uživati u njemu. kako smo rekli. u onom bloku. onda su rekli. tj. iz onog ništa!? Apsolutna izvornost jednog stvaralačkog čina! Ništa izvana ne možete tu dobiti! Doduše. Kad je Michelangelo klesao vlastitom rukom taj kamen iz Carrare. pa onda svi mislimo znamo.. to je bilo prvoklasno. pa to zna svako dijete! A nije istina. To su veliki problemi. i onda. točno je. a nemaš pojma! Jer i šoder je kamen. pa gdje ste vidjeli pejzaž u prirodi?! Pejzaž je moguć tek kad ga je prvi umjetnik naslikao. On je taj puki kamen pretvorio u svijet. moš’ ga bacit u smeće! Onda on unutra više ne vrijedi i neće iz toga dobiti Davida. Kad bih ja vas pitao. postoje likovne akademije gdje ti takozvani umjetnici. pa. ožujka 2007.. on je znao kvalitetu kamena i znao je pojam kamena i bît kamena. ako u kamenu. pa to popase. tko najbolje zna što je kamen. kaj vi mene zafrkavate. pa onda možemo gledati svijet i u horizontu ljepote. što je kamen. A to ne postoji u prirodi kao prirodi. Pa sad. On je otvorio cijeli jedan svijet.. usidriti tu genijalnost koja počinje. A na tomu stoji cijela klasična filozofija — umjetničko djelo omogućuje to da na prirodu gledamo kao na. A zašto? Pa. Pa mora se znati kako se miješa boja. vi biste možda rekli. prije par godina. Jer. pa malo se pokaka na to. on se ljuti. Kad sam to napisao. David mu stoji sada tamo u Firenci. ako mi još jedamput donesete takav kamen...84 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . kad prođu kroz te škole. to je poznata stvar. recimo. sad sam baš vidio tratinčice. gospar Michelangelo. Najbolje je znao šta je ka- men — na primjer — jedan Michelangelo. o tome kako su sada. Kad su mu donijeli kamen.. pazite. to su pravili Englezi. ne znaš! Misliš da znaš. i on je to najbolje znao.) noga nego da kaže tako — prirodni dar! To je prava muka! Na čemu ćete utemeljiti. pa šta mu fali. imamo pred sobom jedan cvijetak. predavanje (23. zašto ona nije vidjela ljepotu te tratinčice? A mi potrbuške legnemo tu.

stvaralaštva. Jer.. ja sam time napao i sebe kao filozofa. pa će me napasti ovi tu filozofi. slobode. Pazite. Ali zapravo je kriv Hegel. To je Fichte! To je pitanje samodjelatnosti kao apsolutnog početka iz ničega! Kad bismo sad time baratali.. — Du kannst. S pravom! Znate zašto? Zato jer smo mi filozofi za njega lažljivci! I ja sam to napisao.. bolje vide od nas. Ja sam to promatrao na Sljemenu. Kant dolazi do toga da upravo u umjetničkom djelu nalazi samu srž onoga “premošćivanja”. mašte.. Jer pojam spontanosti je — upravo fichteovski rečeno — ne više jedinstvo. već je utemeljio utopijsku misao. prije svega što mu za njegovu potre- bu odnosa Kritike čistoga uma. ali što im ja mogu. i tako dalje. orao. ali mi vidimo preko ovih proizvedenih pomagala pomoću kojih prirodu vidimo na drugi način. jer ne smijemo “vrijeđati” Fichtea. Jedan naš stari šlager ima ove stihove: “Maštom takneš jedan cvijet i otvori ti se cijeli svijet!” Prva klasa. u-topos.4. On me je zaveo i reći ću vam poslije gdje. Sve je sadržano u jednom.. Kad je napra- vio distinkciju između bitka i trebanja. to je ta utopija. prakse. zavrr. Pazite. postala je naša priroda.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Ali pazite. već je imao sve u rukama. On prije stigne do miša nego što miš kidne! Mi to ne vidimo tako dobro. A ja sam sad i vas isto zaveo pa se vi ne dajte! . a tek treba da bude. denn du sollst — to je par excellence utopijsko-spekulativna pozicija. samo po ovome treba da. Ona je na početku. modificirana. Prema tome. cijela historija radi na formiranju pet ljudskih osjetila. samo nije izveo iz toga sve konsekvencije. a to je stvaralački čin. dakle.. jastreb je s hiljadu metara visine vidio dolje miša! Ja sam to zaista promatrao. Kant se nije trebao toliko mučiti. kako veli Marx. umjetničko djelo mu je to premošćivanje.. Nagovijestili smo da ćemo idući puta početi s izlaganjem Fichteove ne filozofije nego spekulativne misli. Onda opusti krila i pada dolje i. pa dakle i u obliku pejzaža. ožujka 2007. stvaralačko djelo. Ona je već po nama prerađena. da se vratimo... ako se prisjetimo onoga što sam već prošli puta govorio. svi ovi gore. jastreb. Kritika praktičkog uma nalaže ovaj dualitet da premosti. prrr. predavanje (23. baš kao ljudskih. nego identitet teorije. To je ono što još nije.. Dakle. Čim je došao do pojma spon- tanosti.) 85 vano estetsko osjetilo. time je trebao početi! Pa što mu je sloboda? Sloboda omogućuje kako tu spoznaju tako i djelovanje. Kant nam je to vrlo lijepo već iskazao. On je sâm rekao da više nije filozof i jako je napao nas filozofe.

86 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .4. predavanje (23.) . ožujka 2007.

dakle. To je jedno! A drugo. kao što smo nagovijestili. i tu je taj moment gdje Kant zastaje na pola puta. dakle mašta. jer riječ je zapravo o njego- voj trećoj kritici. Ali ono što je tu značajno. Sad se moramo zaista podsjetiti i opet iznova to naglasiti. zapravo o temi umjetnosti i estetike. s obziron na ovo što kažemo na “pola puta” do speku- lacije — Kant se bavi umjetničkim stvaralaštvom. i vidjet ćete što to znači. Zato smatram da se zaista tu trebamo bar donekle zadržati na toj trećoj kritici. A šta je produktivno u tom smislu nego stvaralačko!? Dakle. Pa dopustite da ipak kažemo nešto i o tome. sad ćemo to tako kazati. predavanje (30. kritika čistoga uma i praktičkoga uma. upravo u toj trećoj kritici. Kant zapravo tu. savjetujem ili kako god hoćete! — biti oprezni jer . sâm Kant dovodi svoju problematiku do granice koja ga upućuje na ono što smo nazvali prijelaz u spekulaciju.5.) Kolegice i kolege. — Njemački izraz “Einbildungs- kraft” znači imaginacija. a to će biti ujedno zaista i jedan punkt gdje se onda može prijeći na Fichteovu spekulaciju. Možemo sasvim bez pretjerivanja kazati da sâm Kant još nije svjestan toga. a malo nam je vremena ostalo za problematiku koja je veoma značajna za Kanta pa onda nije ni korektno ni primjereno da to preskočimo. produktive Einbildungskraft. jeste zaista pravo postav- ljanje problema s Kantove strane. Ali ono što je tu sad unaprijed potrebno da se naglasi. i Kant točno vidi da u mašti leži. on bi sada zapravo trebao pisati treću kritiku pod naslovom “Kritik der Einbildungskraft”. Kad Kant piše Kritik der praktischen Vernunft.Vidjet ćemo zašto i kako. ožujka 2007. Kritici moći suđenja ili Kritici rasudne snage. pokušava prije svega pre- mostiti dualistički jaz između teorijskog i praktičkog. što dolazi do izražaja u prve dvije kritike. Kritika moći suđenja ili Kritika rasudne snage. a već u Kritici čistoga uma i u Kritici praktičkog uma — govoreći o odnosu teorijsko-praktičkoga — dodaje već tada pojam produk- tivne uobrazilje. On to svoje djelo naziva Kritik der Urteilskraft. Ali ipak — i to je bitno i za nas tu sada. ono produktivno. jer to je veoma značajan problem u vezi s pojmom prakse i praktičkog. tako da moramo uzeti malo vremena sada da govorimo o toj Kantovoj problematici. i vidjet ćete čak na koji se način on zapravo vraća “unatrag”. Mi ćemo stići s Fichteom doraditi sve ono bitno. gdje je on zaista već na putu u spekulaciju. da tako kažemo. prošlo predavanje smo gotovo naprečac završili s Kantom. jer nam je do toga stalo ovdje. onda tu morate nužno — ja vas na to upozoravam. Možemo unaprijed kazati jednu stvar koja za samoga Kanta nije do kraja jasna. dakle Kritika praktičkog uma.

treće djelo kritike..” pa dodaje u zagradu. nego prelaženja iz horizonta filozofičnosti u horizont spekulacije..” Ja . Čim se dakle sjetimo da one.”.” — pazi­ te. pazite. i tako dalje. “koja svojim radnjama stavlja u osno­vu um. Kant kaže ovo: “Zapravo bi se umjetnošću trebalo nazivati samo proizvođenje pomoću slobode. Pri tome. pazite. zapravo je tu već riječ o jedinstvu teorijsko- praktičkoga.. plus mašta. koja su veoma značajna. téchne. i kad kaže ‘praktisch’ on misli na moralno djelovanje. ipak se to dešava samo zbog analogije s umjetnošću. kao što smo naglasili. — ja vam to govo- rim u dvostrukoj verziji zato jer je kod nas prevedeno u prvom izdanju kao Kritika rasudne snage.. govori zapravo o umjetnosti kao stvaralaštvu. kaže Kant. Dakle. “. “(pravilno građeno saće) rado naziva umjetničkim djelom.”. nismo došli do istinskoga pojma prakse.. naročito. poiêsis. jednim dijelom i u samoga Kanta. premda se produkt pčelâ. naglasili kako je začuđujuće da za- pravo kroz čitavu historiju filozofije sve do Kanta. kad Kant piše Kritiku praktičkog uma. on to naziva rad. onaj starogrčki pojam. predavanje (30. Evo gledajte. I sada ova treća knjiga. pri čemu mi je stalo do toga da uvidite točku ne samo prijelaza ili odnosa.”. “. on to obrazlaže tako daleko da niti teorijski um ne može biti utemeljen ako nije utemeljen u ovome praktičkom. mislim.... ali kasnije se onda to u drugom. ja ću citirati dva-tri mjesta koja su ključna za razumijevanje. pa evo.. Pod praktičkim on zapravo misli onaj pojam praxisa. Arbeit. Ali.. Pa onda.. to je jedan stav koji je već spekulativan. No. Praksa fungira ovdje kao moralni pojam suodnošenja pojedinaca u ovom moralnom kontekstu. pomoću volje. Jer.. trećem izdanju. o pojmu primata praktičkog uma. tu je u Kanta već ujedno mišljeno više od ovog etičkog određenja pojma praktičkog.88 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . ne zasnivaju na vlastitom um­ skom razmišljanju. to je zgodno.. na to će onda nastaviti Fichte — “to jest. To su samo dva-tri navoda. Kant ima sve već tu prezentno.. ali ostaje ipak na pola puta. Evo. Kant svojim razmatranjem umjetničkog stvaralaštva već je sasvim na putu u spekulaciju. dakle pčele. ožujka 2007. jedno mjesto iz tog djela Kritika rasudne snage ili kako ćemo. theoría od Aristotela pa sve do Kanta ima primat! Zato smo prošli put. theoría.. on misli upravo to. nalazi kao Kritika moći suđenja.5. moramo se tu malo zadržati. ta produktive Einbildungskraft. u ona četiri elementa prâxis. svoj rad. onda ćemo ubrzo reći da je to produkt njihove prirode. naravno s Aristotelom. Moralno djelovanje počiva isključivo na pojmu praxisa kako to dolazi do izražaja u staroj grčkoj filozo- fiji.) Kant tu dobrim dijelom misli u tradiciji od Aristotela pa sve do sebe. onog časa kada Kant prvi u historiji filozofije govori o primatu.. koji ne znači ništa drugo nego upravo ovo — sad ćemo to reći njegovim jezikom. već mu pojam spontanosti.

i tako dalje!? Da bismo to pojasnili i ujedno potkrijepili tu Kantovu misao.. pa tko će to dokučiti. neko- mu prenositi. saća.. Pa sad. prirodi.”. evo što Kant kaže: “Genijalnost je talent. kad malo . u pravokutniku i tako dalje. Međutim. Jer što bi zapravo. kakvi su to stavovi! Vidimo prije svega kako se Kant zapravo muči s materijalom.” Sjetimo se ono što je maloprije re- kao za pčelu. kao što Kant kaže. koji je već po svom najdubljem smis- lu mišljen. dodaje u zagradu. nego baš taj prvoklasni šesterokut. imitirati. nakon kojeg se odmah postavlja pitanje. ako se sad u vezi s rečenim vra- timo na Kanta i njegov navedeni stav. unaprijed i tako dalje.. umjetnik. kad bi čovjek išao razmišljati. čak i takoreći “obratnim putem” tumači stvaralaštvo.. spekulativno. njihove prirode i instinkta”. doslovno identičan stav o pojmu rada. kako ona do toga dolazi. da je pčela neki veliki umjetnik koji već unaprijed zna taj šesterokut i tako dalje! Ja preskačem sad tu analogiju s Marxom. u tom smislu nasljedovati. zna što treba. uvede taj spekulativni horizont smisla. Pazite sad. zašto se umjetnost ne može naučiti. pa kaže. što Kant veli. (prirodni dar) koji umjetnosti daje pravilo”. ja to neću sad navoditi. Dakle. naime. — “genijalnost je talent. rekli smo. “. i najbolja pčela zaostaje za najlošijim graditeljem time što graditelj svoju gradnju već ima u ideji. to bi se čovjek mogao izraziti i ovako: genijalnost je prirođena duševna dispozicija.. “. Dakle.. onda se na to odmah. To je jedan stav. zašto pčela nije pravila to svoje saće u trokutu. pa veli: “Kako talent kao prirođena sposobnost umjetnikova sâm pripada prirodi.. kao po instinktu.. pazite dobro. geni- jalac. tu je taj jedan bitni moment koji je prevratnički — kako se umjetnost ne dâ naučiti. logično nadovezuje Kan- tov vlastiti stav. Kad se. “. naglašavajući pritom ono prirodno. ingeni- um.. predavanje (30. a kao umjetnost pripisuje se samo njihovu stvaratelju”... pa to tako lijepo izgleda. dobije dojam. Znači. kojom priroda daje umjetnosti pravilo”. navedimo najprije jedan oveći citat koji go- vori više nego što je u njemu zapravo formulirano.”. tako da onda svojim pojmom prirode. da ona radi kao po prirodi.. ali imate u prvoj glavi Kapitala kod Karla Marxa. ožujka 2007. Ovdje. da onda čovjek. to je sad ključni stav.5. gdje Marx zapravo ponavlja čak i ovaj pojam pčele. onaj zaključak — pazite... da tako kažemo.. dakle.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Imajmo to u vidu. tu je gotovo ponovljeno ono što nam je Kant rekao u odnosu na fantastičnu formu toga šesterokuta.. “.) 89 upozoravam na ovo “produkt njihove prirode” jer ćemo kasnije vidjeti jedan palijativ od strane Kanta. kad to gleda.. što znači oponašati. kako se to radi. on dodaje.. pa onda u zagradi dodaje: “(prirodni dar). jer je ovdje u prvom planu umjetničko stvaralaštvo.”. koji je to na svoj način prvoklas- no ponovio u prvoj glavi Kapitala.

Naravno da — a to je po smislu već prisutno — Kant pritom ne misli na prirodu kao puku onostranost ili sirovost.. origi- nalnost mora biti prvo svojstvo genijalnosti! “Drugo. da njezini produkti. kako veli Kant pa nastavlja — “... Dakle. Naime. ali budući da može biti i originalnih besmislica. moraju ujedno biti i uzorni.. Zato je ovdje za naš problem još značajniji Kantov stav koji glasi ovako: “Iz toga se vidi da je genijalnost. prvo. predavanje (30. da ona sâma (tj. kaže on. dakle: “. talent da se proizvede ono za što se ne može dati određeno pravilo..”. budući da može biti.. Kant.. tu bitnu razliku između pčele i čovjeka u njihovu karakteru proizvođenja.) razmislimo. naravno. da originalnost mora biti prvo svojstvo genijalnosti”. Ne dispozicija spretnosti. kao izvor mogućnosti umjetničkog stvaralaštva!? A najbitnije leži u tome traganju. kako se u njemu nalaze te ideje za nj. “A stoga”.. genijalnosti. na primjer takozvanu anorgansku prirodu.. kako se to naziva. kaže Kant. umjetnik sâm ne zna! — “. a isto tako nema u svojoj . Pazite.. time ukazuje na apsolutnu izvornost stvaralaštva pa u tom kontekstu spominje prirodu kao uzor za tu usporedbu. dakle.. za to djelo.” — evo.. sâm ne zna. koji uopće omogućuje tako nešto poput umjetničkog djela. prirodu kao mogućnost stva- ranja! I to u onom obliku što ga priroda zapravo nema. i već oblikovanu prirodnost kao potenciju ili mogućnost — što je zapravo bitno isto — stvaranja. da sâma ne može opisati ili znanstveno navesti kako ona proizvodi svoje djelo”... dopiranje do bîti kako stvaralaštva tako i umjetničkog djela u liku njegova proizvoda. da tako kažemo. pa je zapravo u pre- thodno navedenom citatu s pčelom i saćem naglasio tu bît. “začetnik nekog produkta što ga on zahvaljuje svojoj genijalnosti.” — kad ja velim da anticipira. naravno — “.” — dodajmo. onda mi danas doista nailazimo na svakom koraku. To je sad opet palijativ. “za ono što se može naučiti. bio drugo taj prirodni dar. Kant anticipira dvjesto godina una- prijed.. jer iza toga slijedi baš nešto čime Kant sâm sebi protivuriječi: sama sebi ne može opisati ili znansteno navesti kako ona pro- izvodi svoje djelo nego da kao priroda daje pravilo.. ožujka 2007. ali i svoje vrijeme. vidite.” — to treba naglasiti — “po nekom pravilu.90 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .5. što mu nije baš jako uspjelo. pa nam se onda pod umjetničkim djelom. umjetnost) ne može opisati ili znanstveno navesti kako proizvodi svoje djelo”. umješnosti. egzemplarni. nego čovjekovu prirodu. za onim prvim.. Treće. Riječ je o umjetnosti i umjetničkom stvaralaštvu. dakle. Kant je tu bez prave preciznosti. a ipak na pravom tragu do onoga do čega mu je prvenstveno stalo. originalnosti i tako dalje. to jest. stvaralaštvom serviraju često puta “originalne besmislice”. kao početkom.. Ovo sad želim naglasiti.

” . Mi se u horizontu znanja krećemo samo po gotovosti ne pitajući po čemu je to. kako se i Fichte. iza toga. na izvornost. Kant kaže: “U tome je svatko suglasan da genijalnost treba potpuno su- protstaviti duhu imitiranja. sad imamo paragraf 47. onda ćete vidjeti. znanje je moguće samo o onom što je tu već dano. “Kako je pak učenje samo imitiranje. “nema pojma” što se time jezično određuje. ovo učenje se odnosi na onaj pojam koji se tako često upotrebljava. ožujka 2007. oponašanja. od onoga kojega je priroda nadarila za lijepu umjetnost..MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . znanje. Dobro. To je paragraf 46 Kritike moći suđenja.) 91 vlasti da ih po volji ili po planu izmišlja i da drugima priopći takve propise koji bi ih napravili kadrima da proizvedu takve produkte”. ni Hegel. po vlastitom uvje- renju bitan. Ako malo samo razmislite.” — to je sad jedan stav što ga sâm Kant nije doveo do kraja. Znanje je apsolutno neprimjereno stvaralaštvu. da to kompletiramo. Mi znamo samo ono što je već tu gotovo. razlikuje specifično. pa čak. Wissen. na sâmo stvaralaštvo. iskazati filozofskom terminologijom nešto što prekoračuje horizont filozofičnosti — to je ta muka! A nema na raspolaganju drugo nego mora ostati u horizontu filozofičnosti. Kad Nijemac čita taj pojam. jer to u naslijeđenom književnom njemačkom jeziku do tada ne postoji: Tathandlung.. to bi ovdje bila konsekvencija. ipak ne može biti kao genijalnost. još uvijek muči upravo s termi- nologijom! Nema na raspolaganju inventar terminologijskih pojmova koji bi mu omogućili da iskaže svoju spekulativnu poziciju. to sad odmah anticipiramo. dakle. čim prijeđemo na Fichtea. Eto! I sad dolazimo do najkrucijalnijeg problema. učenost. dakle. kao učenost. Mora dakle znati što to znači za Fichtea i čitati njegova djela. Tathandlung. Dok se. gotovo. Ali pazimo sad tu: “Kako je pak učenje samo imitiranje. da se ovo učenje kao znanje ne može odnositi na originalnost. Vidjet ćemo. to ni najveća sposobnost. Fichte je skovao samo jedan jedini pojam. To je ključno Kantovo mjesto bez obzira na terminolo- giju. pa evo. naravno. Jer se neke stvari naprosto ne daju iskazati a da se ne bi već vratile u horizont filozofije. kojemu je Kant toliko toga omogućio da učini korak dalje.. Pa. kapacitet.”. predavanje (30. Samo gledajte. A to je ono što sâm Kant više sluti nego što još do kraja dovodi ovu svoju misao. Kant je dakle isto tu u muci terminologijskoga iskazivanja. do one točke gdje je sada riječ o toj muci prijelaza s filozofičnosti na spekulativnost. navest ćemo i to.5.” Pazite ovo što će Kant sada reći. na stvaran- je. Vidjet ćete. kao što ćete vidjeti. onda se veli. to je gotovo fantastično: “U znanosti se najveći izumitelj razlikuje od najjadnijeg imitatora i šegrta samo po stupnju. naprotiv. pa što se onda može znati o zbilji!? Ništa! Eto.. pro- izvedeno.

prostor i vrijeme. stoljeća (1714. i to za volju započinjanja njegove vlastite — ne više evolucije. kako bi to Darwin rekao. ne mora biti tako lijepa žaba. predavanje (30. originalnosti. Dakle.”. dakle umjetnost. krastača žaba. sredinom 18. “karakteristike genijalnosti”. Sad možemo reći ovdje još samo ovo. Pa stalno je riječ o spoznaji. nego ćemo se naći u este- tici koja bitno protivuriječi onome svemu što je tu rečeno. da tako kažemo — iskazivanje. ožujka 2007. aisthêtós? Imate to u Kantovoj Kritici čistoga uma. navodeći te. Dakle. Sjetimo se da je i sâm. tu je na djelu upravo prekoračivanje čovjekove prirode i prirodnosti. žaba postaje “jako lijepa” kad je naslikana. opisivanje — a sâm kaže da to nije moguće.5. ali loše. ali se pritom posve zapleo u odgonetavanje podrijetla te genijalnosti i originalnosti. Pa onda kao četvrto dodaje ovo: “Da priroda pomoću genija ne propisuje pravilo znanosti. ovdje da- kako o osjetilnoj spoznaji. to je područje osjetilnog opažanja ili. Jer. gdje on kaže. Dakle. Dakle. protivurječno sebi. onaj horizont. čovjeku od rođenja danoga duha. Tu leži cijeli jedan problem koji se provlači od stare Grčke. A što to onda jest? To je ona dimenzija. tamo se estetika odnosi na formu osjetilnosti. ali ako je umjetnik (slikar) napravi. nekom prirodnom daru.-1762. od Aristotela.. spozna- vanja. spekulaciju poistovjetio s teorijom. Kant kaže ovo: “Stoga je vjerojatno riječ genij izvedena od genius.).. onda je ona to lijepo umjetničko djelo. “treba da bude lijepa um- jetnost”. Odnos umjetnosti i onoga što će nam sad odmah. ocjenjivanje. od čijeg nadahnuća potječu one originalne ideje”.92 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . naime — umjetnosti kao stvaralaštva — i ovoga gdje će odmah iza toga Kant sâm demantirati sebe. recimo. a i to samo toliko koliko ova potonja. tu je sad opet jedan Kantov “zalom”. koji ćemo naći u estetici kao nauci o umjetnosti.. Dakle. što je aísthêsis. nego umjetnosti. nego re-evolucije.) Kant naravno tu sad još takoreći “ne zna” da je spekulativac. i tako dalje. koji ga štiti i vodi. kao što ćemo vidjeti. pa sve do suvremenosti. genijalnosti. Možete u Aristotela naći jedan sjajan primjer. koja i počinje zapravo jednim pojmovnim paradoksom: nužnošću slobode proizvođenja svoga . A već je govorio o primatu praktičkoga. da tako kažemo. a Baumgarten je bio pod utjecajem Leibniza. To mu je priskrbila tradicija. Pa. umjetničkog stvaralaštva. pa ćemo onda prijeći na ovaj drugi dio. Prvi estetičar takvog tipa bio je Alexander Baumgarten. kako smo to vidjeli iz citata. Kant je pod utjecajem Baumgartena. To je zapravo začuđujuće. osebujnoga.. a spekulacija mu je onda “nastavak” toga. I tu se ne krećemo više u horizontu. kad ih pripisuje. Kant ovdje pogađa mnoge točne stvari što se tiču umjetnosti i stvaralaštva uopće. sad ćemo reći. kako žaba u prirodi nije.

ne dâ naučiti ili naprosto imitirati. stvaralačko. s obzirom na rečeno. u koji sada prije svega. Ja ću navesti sad. onda nije slučajno to da je upravo Kant bio začetnik te najdublje spekula- tivne misli jednoga Fichtea.5. samo za kontrast.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . on zapravo upotrebljava pojam prirode. dakle. u knjizi Johannesa Hoffmeistera. “koji je u . u stvaralaštvu — a sad ćemo reći: u umjetničkom stvaralaštvu. Schelling je tu bio dosljedan. čini mi se. a — sad ćemo reći — filozofija i znanost mogu! Iako je sad to otvoreno pitanje i problem. da su Schelling i Hegel u mladosti — kad su bili u Tübingenu kao studenti. Dakle. Schellinga i Hegela. kao “genijalci”. jedan stav koji neminovno asocira na ovo... neka u filozofiju ne ulaze oni koji nemaju mašte! Sad. izd. pa kasnije kao dobri prijatelji i suradnici. Kant počinje gubiti. Kad pokušate odgonetnuti koliko Kant zaista može upotrebljavati ovaj pojam genijalnosti kao prirodnog dara. pa je kasnije dokazivao da je zapravo vrhunac ono umjetničko a ne filozofijsko..). sad ćemo kazati. Dakle. jer se ono spekulativno. a filozofija najčešće napušta tu svoju mogućnost. razvitak. “A utoliko mnogolika igra njezinih oblika dovodi sa sobom dosadu. to znači samo jedno: da filozofija svoje istinsko podrijetlo ima u spekulaciji. ako istinski traga za onim spekulativnim u samoj sebi. pokazuju samo kružni tok koji se uvijek ponavlja. Dokumente zu Hegels Entwicklung (1936. na toj točki.”.. nego s njima počinje kako istinsko filozofiranje tako i najdublja spekulacija. proizlazi nešto novo. spada i umjetnost kao istinsko i iskonsko stvaralaštvo. I tu se sada. gdje Hegel kaže: “Promjene u prirodi. Jer. filozofija također jedan oblik stvaralaštva. po principu upravo ovoga proizvođenja. On. a Hegel baš i nije do kraja u Esteti- ci. kaže Hegel. U tom smislu nije bilo nipošto slučajno — ja sam to našao.. Pa onda imate kasnije jedan Hegelov stav. dakle. to jest. naime. da tako kažemo. do stava: Neka u filozofiju ne ulaze oni koji nemaju mašte! Zgodno je to što se toga držao Schelling u svojem daljnjem razvitku. negira sve ovo što je sada tu čvrsto naglašeno kao bitno. po njemu proizvedenu svijetu. ožujka 2007.) 93 života. koji ne samo da time čine i započinju neponovljivu misaonu epohu. govori suprotno rečenome. ja ću ga pročitati. U prirodi se ne događa ništa novo pod Suncem”. a zajednički su izdavali i filozofski časopis — došli. Razvoj. Samo iz promjenâ što se događaju na duhovnom tlu. sad bismo rekli kako i on sâm govori. pa ga pogledajmo i s druge strane: filozofija. Moja je teza da spekulacija omogućuje filozofiju. ako je na primjer — sad ćemo pod navodnicima kazati — “genijalna” poput Kantove ili njegovih nastavljača. 1974. 2. predavanje (30. Ako je. koliko god bile beskonačno raznolike. time već u svom.

nego naprosto ne može. izbjeći drugačije ono “nemogućnost učenja izvornog stvaralaštva” ili prenošenja. prva riječ. i tako dalje — to je pali- jativ — tu je on trebao stati i reći: Pa. prirodnost. lijepih predmeta. sad samo još nešto.. ni učiti. Samo. i tako dalje. pogledajte. i obrnuto. slobodom treba tek početi. ovo smo naveli kao kontrast za razmišljanje.. sve je rekao osim ovo što nije sasvim jasno s pojmom genijalnosti kao prirodnog dara. A sad kaže “za prosuđivanje lijepih predme- ta. Kant je. samodjelatnost. Samodjelatnost i nije ništa drugo nego sloboda. u prirodi. prva riječ iza toga: “. malo prije toga rekao je da se o tome ne može ništa govoriti! Niti filozofijski ni znanstveno. ne priroda. ni imitirati ni oponašati. prirodni dar. kao što smo rekli. koliko Kant sad s pravom traga za izvorom genijalnosti u tom “prirodnom daru”. spontanost je taj početak. on više ne govori o stvaralaštvu! — “... on se morao vratiti na svoj pojam spontanosti.” Dakle. i tu mu je onda. rekli smo. Fichte je već tu na početku.kao . svega. spominjao slobo- du kao taj početak. Pa onda time počinje Fichte. naravno. Dakle. predavanje (30. Kakvo prosuđivanje!? Pa.) prirodi mirno proizlaženje. jer nema slobode u prirodi. imao pojam spontanosti kao samodjelatnosti. kojom bi iskazao ono bitno što je tu već prekoračenje toga. ja mislim da Kant ne samo da nema na raspolaganju terminologijsku mogućnost za nešto drugo. beskonačna borba protiv samoga sebe. u duhu je tvrda. A imao je već sve na raspolaganju. tu počinje sve — nužnost slobode. imitiranja. pa se onda vraća na prirodni dar!? A šta će drugo reći!? Dajte razmislie. pa tako i umjetnosti. ožujka 2007. iako ga je imao.5. Dobro. Evo. Već smo nagovijestili tu točku Kantova obrata gdje on sad napušta sve ove stavove što smo ih nazvali spekulativnim s obzi- rom na pojam stvaralaštva. sad ćemo to reći ovim jezikom. Netko je to morao proizvesti. Ovo “morao je pro- izvesti” — time je postao slobodno biće! Evo.” — pazite. i tako dalje. ako imate vi nekakav drugi put ili razmišljanje ili odgovor.. Dakle. kamene sjekire u prirodi. bilo bi dobro da napišete nešto o tome. za nas ostaje otvoreno pitanje da li zapravo Kantu naprosto ne stoji na raspolaganju terminologija. da tako kažemo. Vidite.94 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Nema glinenog lonca u prirodi. za prosuđivanje lijepih predmeta”. čovjeka. kao što sam rekao. Nema. To je taj paradoks. kao samo­ djelatnost. Jer spontanost nije ništa drugo nego ono do čega onda Fichte dolazi s pojmom Selbsttätigkeit. dakle pojam umjetničkog stvaralaštva. pazite. To mi Kantu možemo oprostiti jer nema drugog pojma.. Ali sada imamo jedan stav gdje Kant doista napušta taj put u spe- kulaciju i vraća se. To je početak svijeta. dakle. u horizont filozofičnosti i protivuriječi sebi.

Ali. upravo povijesno-smisaono kardinalnu grešku. Proizvođenje od umjetničkog stvaralaštva. briše si obrve.5. diže se. tu sada imate odnos umjetničkog stvaralaštva i djelâ koja proizlaze iz njega. koje je epohalno. ali sigurno i psuje. dobro si to napravio!” On je bio “prvi estetičar”. ovo i ono. joj. mrcina jedna. platio je. .. Onda foliraju. Nego s čime? Pa. taj papa će kad sve bude gotovo. Kako god se ona sad nazivala. Evo jedan primjer za to. Sad papa sigurno isto psuje. koji je to promatrao i dao svoj sud. a onda mu dolazi papa sa svojom svitom. zahtijeva se ukus”. uzme kabao s bojom i sipa dolje na papu. imao je novac za to. parazit. a rezultat je umjetničko djelo. pri čemu je na djelu upravo onaj “klasični odnos”. ne dopire do umjetničkog stvaralaštva. Adama. Michelangelo to čuje. nego prava ljudska muka! Muči se da bi došao do nekog djela koje je prvoklasno. stvaranjem svijeta. ne više na stvaralaštvo! Ukus nema nikakve veze sa stvaralaštvom ni s umjetničkim proizvođenjem. Mi- chelangelo leži na onim skelama.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . i ovo i ono. Sad. ne pitajući za njegovu mogućnost. jedna se zove “Michelangelo”. to jest.. ti ljenjivče jedan.. iiii. pazite. pa poludi. evo vidite. E. ali. pola metra ispod svoda Sikstinske kapele. dapače..) 95 takvih. da tako kažemo. zašto te plaćamo. onda jedan od njih veli — “dovinuo se do metafizičkih visina”! I onda se Michelangelo sruši sa skele i sad se okreće u grobu jer je postao metafizičar u tim estetičarskim ustima. onda dolaze svi estetičari. buš videl. kao gotovo djelo. ubićemo te. jer je kao pravi metafizičar razdvojio proces od njegova rezultata. ja neću biti prost pa reći da on psuje toga Boga zato kaj mu to sad zagorčava posao. ožujka 2007. i pritom mu u nos i oči kapa boja. evo ga! Što je ukus? Ukus je zastajanje u kontemplaciji! I to u odnosu na što? Pa.. doći i reći: “Dobro ‘ajde. pa mu viče: Pa. predavanje (30. Imate u Krležinim Legendama. ne baš Boga. Ona prilazi gotovom proizvodu. pa onda jedan veli ovo. je li. pa zašto još nisi završio s time!? Ljenjivac... Dobro. gledajte. proizvođenje od proizvoda. Stvaralaštvo je taj proces. strašno se muči s tim Bogom i cijelim tim svodom. Što slika? Slika Boga. šta je. on nalazi da je tu bilo ovoga. kojim god stranama da ide- mo u tumačenju umjetničkog djela! Zašto? Zato jer ona uopće ne dopire do umjetnosti.. dopire do njega.. Pazite sad to. tim rajem. s rezultatom umjetničkog stvaralaštva! A šta je to? — Umjetničko djelo! Kant je sada napravio veliku. A ovaj se mučio. ovu umjetničku muku koja nije samo umjetnička muka. Pazite. ali tko to pita za ovo što smo oslikali.. na djelu je stvaralaštvo. stvaranje svijeta! Dakle. boja mu curi po licu... leži na leđima i slika. narav­ no! I sad ću vam ja reći — to je bitna pozicija i apsolutna granica svake moguće estetike.. Dobro. sad. nemreš ti to tak’.. On se muči. pa gledajte ovo. nije mu ugodno.

ali evo gledajte. ako sad govorimo s Fichteom. sad imamo posla s Kantom. analitičar. Dakle. Estetsko je ono što bismo nazvali. ako počinjemo s razdvojenošću. pazite dobro.5.. to su samo drugi pojmovi. nikad nećemo doći do toga takozvanog jedinstva. Dakle. metafizika je razdvajanje procesa od rezultata procesa. koji omogućuju da proizvođenjem —pazite.. a ne možete početi s razlikom nakon koje nikad nećete doći do tog takozvanog jedinstva. radvojenošću. na samom procesu. i gotovo. ali. proizvođenje od proizvoda. to jest. za prosuđivanje lijepih predmeta kao takvih zahtijeva se ukus. onda to Hegel naziva progres u beskonačnost. stvaralaštva od rezultata tog stvaralaštva. to moramo naglasiti: estetsko i estetičko nisu identični pojmovi.. filozof umjetnosti ili gotovih umjetničkih djela. Pa onda Fichte veli.. Naravno. Dakle. pa onda kad okrenete stvar. “.96 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .”.. Ovo i ono treba sjediniti. Mi ćemo sad onda odmah doći do toga. Ako se ne uzme upravo kao neodvojivo! Imajte to stalno u vidu! Mi smo pohvalili Kanta kad je tamo u onom spisu Streit der Fakultäten rekao da upravo revolucija sjedinjuje prirodu i slobodu. odakle to djelo. “. kao što Kant govori. onda ste dobar pozitivist.” — Kant je pošten pa odmah naglašava. ožujka 2007. ona počinje s razlikom subjekta i objekta.) sad ćemo reći — između spekulacije i metafizike. Treba početi s identitetom subjekt- objekta. odakle je to? Odakle uopće ukus? Što je to? Marx veli kako čitava historija čovječanstva radi na oblikovanju pet ljudskih osjetila kao ljudskih. Dakle.. i u tome jest sada cijeli problem. a ne pitate po čemu je to.. upravo proizvođenjem — dakle prerađivanjem te takozvane prirode dolazimo do toga da možemo stvarati i po principu ljepote. ne krećete s jedinstvom nego upravo s identitetom. pa pročitajmo čitav ovaj stav: “. za proizvođenje takvih predmeta — genijalnost.. najprije smo rekli s Descartesovom res cogitans-res extensa. Ovo “ukus” spada dakle u to estetsko. umjetnički pogled na stvar.. I to je sudbina spoznajne teorije kao takve. I tu je prijelaz s filozofije na spekulaciju. onda ste opet metafizičar. kako je onda došao do pojma ukusa i šta će ukus sada ovdje!? Naravno.. Što je time rečeno? Da počinjete s razdorom. . a onda ujedno.. ali za sâmu lijepu umjetnost. estetičar je teoretičar. prio- ritet je na razdvojenosti. ovdje imamo posla s identi- tetom stvaralaštva i njegova rezultata. što nije identično. to treba potcrtati. Fichte veli: dje- lovanje i djelo ujedno i nerastavljivo! To se ne dâ rastaviti! Ako insistirate samo na stvaralaštvu.” — Pa.. terminologija za subjekt-objekt odnos. Ako ovo bacite na stranu pa insistirate na djelu. a estetičko je teorijska pozicija koja to pokušava objašnjavati. tu se govori o estets- kom ukusu. Pa. predavanje (30. Spekulacija inzistira — reći ćemo fichteovski — na identitetu stvaralaštva i djela.

recimo. koja razigrava osjete i za koju mogu važiti jednostrana načela. svezak I. to jest. dakle. s obzirom na njegovu bît). ožujka 2007. još-ne-viđenoga s jedne strane.. nikako ne dopire do tog stvaranja-proizvođenja kao procesa.. dok je ukus bio upućen samo na vanjsku površinu. a kada ono izvanjsko i sporedno iščezavaju. Jer tamo gdje se otkrivaju velike strasti i pokreti jedne duboke duše. nećemo sada ulaziti u to iz .) Hegel time ukazuje na ograničeni domet estetskog i estetičkog pojma ukusa upravo u odnosu na ono bitno. nego je taj estetski ukus. a o pravoj prirodi umjetničkog djela. a mi smo. naime.” I odmah nešto dalje naglašava Hegel upravo u Kantovu duhu: “Iako učenost ima doduše svojevrsno pravo važiti kao i nešto bitno pritom. o čemu tako pogođeno govori i sâm Kant. valorizacije umjetničkog djela — čime se kreće po površini. historijskog itd. Stoga se takozvani dobar ukus i boji svih dubljih utisaka. to je sada pitanje ukusa.) 97 [Dodatak: Budući da se. 68. ne razabirati mnogo ili čak ništa ni ne znati. u najboljem slučaju.” — naime upravo u stvaralaštvu — “nije tu više riječ o nekim tankoćutnostima ukusa i njegovu sitničarenju oko pojedinačnosti. ne estetičari. str. kad dođemo do Hegela. i — povlačeći se pred njegovom moći — ne osjeća se sigurnim i nema više što da kaže. po kojemu je to umjetničko djelo tek moguće. u tom smislu umjetnici. Ako imamo smisla — a nema svaki čovjek smisla za to! Pa mi znamo dobro da nismo svi baš tako oblikovani.] Dakle.. predavanje (30. ona se ipak ne smije smatrati jedinim i najvišim odnosom duha prema umjetničkom djelu i prema umjetnosti uopće. nego i dubok um i jak duh. i šuti tamo gdje dolazi do riječi sâma stvar.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . danoj — pojavnosti! Tako ima posla s čistim — fenomenom! Tako taj pojam ukusa u svom bitno kontemplativno-teorijskom obliku posta- je i ostaje čisto estetičko-filozofijska kategorija — čak i u historiji umjetnosti prigodom tzv. tehničkog. Ne samo što taj ukus.” (Estetika.5. izdanje Kultura. može svesti na poznavanje samo izvanjskih strana. jer ga. dakle. neprimjeren čak i u tom gotovu umjetničkom djelu. i kao takvo “izlazi na svjetlo dana” (dakle. i to je njegova slaba strana. Znalaštvo se. jer nikada ne pita za sâmu bît — a to znači: mogućnost — umjetničkog djela. može tek izvanjski opisivati u njegovoj pukoj. navest ćemo ovdje jedan njegov stav o Kanto- vu pojmu ukusa: “Sâma dubina stvari ostala je za ukus nepristupačnom jer takva ne zahtijeva samo smisao i apstraktnu refleksiju. na — umjetničko stvaralaštvo! A riječ je pritom o umjetničkom stvaranju ili originalnom proizvođenju nečega bitno novoga. njegova proizvoda u liku gotova umjetničkog djela. i rezultata tog proizvođenja. osjeća on da genij takvo tlo ostavlja daleko za sobom. s druge strane. Beograd 1952.. vjerojatno nećemo zadržavati upravo na tome. za njegovo stvaralačko proizvođenje kao izvorni originalni čin.

. Ali njemu to moramo uzeti kao olakšavajuću okolnost jer je . vidite. vrijeme. zar ne? Marx veli. zahtijeva se ukus”. recimo. onda on tamo zaspi od umora. pa čekaj. ali to je to. nego konstatira. i tako dalje. što je drugo revolucija kao re-evolucija nego sloboda kao samodjelatnost!? Dakle. Dobro. sad imamo još malo vremena. ona sjedinjuje prirodu i slobodu. koje mu onemogućuje — premda se on točno ograđuje od toga. da “uživamo u umjetničkom djelu”. a ne u prostoru. Vi postajete umjetnik. svijet napisao: “događanje krajolika kao subjektiviranje vremenovanja”. kako Hegel kaže tamo u Jenskoj realnoj filozofiji iz 1805-1806. predavanje (30. proizvođenje sebe i vlastitog svijeta u jednom te istom aktu. Naravno da Kant ne polaže računa o tome odakle taj ukus. za prosuđivanje lijepih predmeta.. jer možete uživati u tome.. rekli smo. nego za njihovu trgovačku vrijednost. koje se događate. Kad gledate. Kad se kaže. ima puno razloga. treba naglasiti da je Kant tu pojmom ukusa prešao na područje estetike. da tako kažemo. pa ćemo morati zbilja prijeći na Fichtea. do granice spekulativnoga. A zašto to nije učinio — to je morao tek Fichte napraviti! Pa. A sad. kao što sam ja rekao: najprije je bila umjetnost pa je onda bila priroda kao lijepa priroda — to je njima nebuloza! Pazite. Ali vi.. i ona to jede. onda ga vode na silu u kazalište. krava je u prostoru. Ja mislim da je ovo dovoljno da objasnimo da je i ta. vi ste već oblikovano estetsko biće.98 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . imao je on sve pretpostavke da dođe i do toga. s onim svojim kontrastom. pa se vratio natrag. ono što je sad tu najbitnije. i tako dalje. pojest će i taj cvijetak.) kojih razloga. Ali kao što. Međutim. Ona je u čistom prostoru. i manje-više će se pokakati na to ili ne.. Ali. za siromašnog čovjeka nema najljepše predstave. pejzaž! Ja sam u svojoj knjizi Praksa. zdravi razum apsolutna nebuloza. a kaže “revolucija sjedinjuje prirodu i slobodu” — pa onda bi mu odmah moralo pasti na pamet. ožujka 2007. ona je prostorna. to je za tzv. za umjetničko. “. nego re-evolucija koja je na početku svijeta. što smo rekli. ne samo Francuska revolucija ili bilo koja druga.. u tom kontekstu.5. vi ste onda par excellence ljudsko biće koje tu postajete. točka obrata na djelu kod Kanta. Pa naravno. vidite. vi vremenujete. Jer. i tako dalje.”. ona zna dobro: tu. za estetski odnos. za samom mogućnošću toga da “imamo ukusa”. Evo pogleda- jte: “. Svatko ima svoj određeni odnos prema tome. A trgovac minera- lima nema nužno i smisla za ljepotu minerala. pri čemu ste u vremenu. tu je trava. Ne mora svatko imati smisla za jedan cvijet. s pojmom revolucije nije izišao na kraj. recimo. Ali to je sad drugi problem. dakle gotovih umjetničkih djela. kada ste u jednom pejzažnom odnosu. mora raditi k’o konj tamo. koji je zapravo nekim stavovima ovdje došao najdalje u čitavoj svojoj misli. kad uživate u pejzažu. kad tragamo za podrijetlom.

MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM - 5. predavanje (30. ožujka 2007.) 99

nažalost — ha, smiješno je reći na žalost! — imao iza sebe samo tradiciju
čitave historije filozofije, naročito novovjekovnu filozofiju od Descartesa, i
dalje. Možemo čak govoriti da su ga ti “dečki” zaveli, u tom smislu da su mu
filozofsku osnovu našli u spoznajnoj teoriji. A to je prekratko. Clare et distincte
može se odnositi samo na spoznavalački odnos prema svijetu, a gdje je sve
ostalo!? A sâm dolazi, vidite, do svega toga — i do slobode i do stvaralaštva
i do spontanosti — dakle do granice spekulativnog koju onda napušta, pa se
vraća natrag. Ali, čim je od pojma praktičkoga, za koji smo rekli da je obojen
etičko-moralno, da je prekratak, učinjen korak dalje s pojmom spontano-
sti — spontanost nema više nikakve veze s pojmom praktičkoga u smislu
moralnoga suodnošenja, pa čak i u najdubljem svom značenju. Fichte će
odmah doći — ali opet s mukom, vidjet ćete kako se i on muči, zajedno sa
Schellingom — do pojma produkcije, proizvođenja, dakle stvaralaštva, sa-
modjelatnosti. I Fichte će se sâm vraćati natrag na ono što je već prekoračio,
a vidimo da je i Kant već bio na putu da to prekorači.
Moramo sad malo bar početi s Fichteom. Ja mislim da smo bar donekle
doveli čitavu stvar do ove granice spekulativnosti na kojoj sada počinje Fich-
te. A naravno da ćemo sada to pokušati produbiti i nekako objasniti, a prošli
puta sam naglasio kako će onda naši razgovori na kraju, s vašim pitanjima, i
tako dalje, pokušati neke stvari objasniti što nisam uspio do sada.
Ono što je u samoj osnovi ili početku, kao što vidimo, filozofiranja ne
samo Kanta nego i Fichtea, pa onda čak i Schellinga kasnije, čemu nije na
nekim mjestima mogao izbjeći čak ni Hegel, leži upravo taj odnos teorije i
prakse, teorijsko-praktičkog. Vidimo kako Kant tu onom trećom kritikom
pokušava premostiti taj dualizam, s jedne strane teorijsko, s druge praktičko.
Dakle, ovo stvaralaštvo kao umjetničko stvaralaštvo, taj mu je ključni medi-
um mogućnosti prevladavanja odnosa teorijsko-praktičkog, pomoću mašte,
kao stvaralačkog organa. Dakle, imamo tu posla s ovim naporom. Taj odnos
teorijske i praktičke svijesti pokazuje se upravo onako kako ga Fichte vidi već
u Kantovoj poziciji, i to, dakako, prvenstveno s obzirom na jedini mogući
pravi smisao pojma primata praktičkog uma. Fichte odmah vidi da mu je to
prekratko... — Ne odmah, krivo govorim, on to vidi kasnije, ali doći će do
toga da mu je pojam praktičkoga prekratak u ovoj, da tako kažemo, etičko-
moralnoj obojenosti suodnošenja subjekata s obzirom na ono što nazivamo
moralnim djelovanjem. Imate i u njemačkom jeziku dva pojma koja su vrlo
precizna i koja treba upotrebljavati, možete govoriti moralisches Handeln ali
imate pojam Tätigkeit kao djelatnost, kao ovaj praktički pojam u pravom smis-

100 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM - 5. predavanje (30. ožujka 2007.)

lu, pa onda odmah samodjelatnost. Pri čemu treba imati u vidu to da Fichte
točno dolazi do toga: djelatna je i životinja, kad kažete ljudska ili čovjekova
djelatnost, onda ste prekratki, morate reći: čovjekova samo-djelatnost, jer to
je pozicija ljudskoga. Jako je djelatan lav — baš sam to gledao na televiziji
— i krokodil je tako djelatan s onim zubima, a čovjek je samodjelatno biće,
a ovi filozofi će reći — umno biće. Pri čemu je pojam umno, um, prije svega
onaj primat praktičkog uma. Fichte uzima doslovno to značenje! To znači:
um je po svojoj biti praktički. To je konsekvencija. Jer, u čemu je inače taj
primat? Pri tome pojam praktičkoga sad napušta etičko-moralnu sferu i biva
približen onome što će do kraja, rekli smo, Hegel u IV. glavi Fenomenologije
duha iskazati konačno prvi puta do kraja, konzekventno — moderni pojam
prakse. Pri čemu je osnovni čovjekov odnos spram prirode koja je tu njego-
vo djelo. Kad to kažete zdravom razumu, onda se on na to snebiva, gle, ne
znaju razliku između Božjega stvaranja i čovjekova proizvođenja, ali to nije
isto! Kad kažemo, “priroda je čovjekovo djelo”, ona je time rezultat njego-
ve proizvodnje, i on ima posla samo s tom već “proizvedenom prirodom”.
Hegel dobro kaže, kad kažete “priroda”, vi ste je već preinačili, ona je po-
jam, vi imate posla s pojmom. Jer, inače, o čemu govorite? Do toga je Kant
došao, što smo prošli puta naglašavali, naime, u pojmu predmeta leži pojam,
ili pojam i predmet su identični. Kad kažemo “predmet”, mi kažemo pojam
predmeta, a ne treba to naglašavati, to je jasno, to se podrazumijeva. Dakle,
mi imamo posla s pojmom predmeta, s pojmom prirode, imamo posla s
prirodom koju smo prisvojili. Pa, Hegel zato dobro kaže, već sâmo imeno-
vanje nečege jest njegovo prisvajanje, proizvođenje. Etnolozi su istraživali
ona takozvana primitivna plemena i takozvani primitivni jezik, to su prvo-
klasna istraživanja, i to me sad asocira, našli su da prvobitna, najprimitivnija
plemena barataju u najboljem slučaju sa 150 riječi. A onda su ujedno istražili
za suvremene političare da barataju isto sa 150 riječi. Pa to je zgodno, ja sam
rekao, pa, dečki, vi ste baš pokvareni, kako možete za naše političare reći
takvo što!? Ali gledajte, imate pred sobom drvo, šumu, ali on veli — “to...
to...” On barata jednim pojmom i pokazuje rukom. Pa sve je “to” — i žaba,
i drvo, i šuma! A gdje je šuma — to je već užasna apstrakcija, apstraktni
pojam. Dakle, ovo apstrahiranje, to da vi možete reći “drvo”, a pod time se
misli bukva, grab, jela... stotine vrsta, da ne nabrajam — sve to je drvo! Pa,
što ti je drvo? Drvo je apstrakcija, to je pojam! A ti ipak točno znaš na što se
to odnosi! Pa imaš pojam životinja! Koja životinja, kakva životinja, tko je to,
od gliste do slona, sve spada u “životinju”! Ili biljka — biljka je i ovo-i-ovo-

MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM - 5. predavanje (30. ožujka 2007.) 101

i-ovo... Dakle, već imenovanje je prisvajanje te takozvane prirode i njezino
pretvaranje u ono što je klasična filozofija nazvala die zweite Natur, druga
priroda (ili kantovski: predmet), koja se nama javlja u kulturi, civilizaciji, u
proizvođenju, u prisvajanju te takozvane vanjske prirode, pa se onda neki
tome rugaju. Tako se Goethe ruga na jednom mjestu, napisao je pjesmicu o
tome, pa veli: ono je vanjsko, a ono je unutrašnje, a on veli: pa to vam je isto,
vanjsko je unutrašnje, a unutrašnje je vanjsko. Bio je dobar prijatelj s ovim
“dečkima”, klasičnim filozofima, pa je znao bitne stvari. To je, dakle, Goethe
rekao, a da ne govorimo o ovim drugima, Hegelu itd.
Dakle, problem je tu početak odnosa teorijsko-praktičkoga, to je
prekoračivanje prije svega — to će Fichte napraviti, jer Kant nije konsek-
ventno i eksplicitno išao na prevladavanje spoznajno-teorijske pozicije, a već
ju je prevladao. Odgovor na njegovo pitanje, jesu li mogući, i kako, sintetički
sudovi a priori ključno je mjesto koje znači razrješavanje problema spoz-
najno-teorijskog odnosa subjekta i objekta. To je Kant već napravio, a sada
Fichte ide korak dalje, naravno, da pokaže, da mora prekoračiti tu granicu jer
se inače još uvijek nalazimo u apstrakciji. Evo, pazite to je ono što smo već
bili rekli, kad on veli, dragi Kant, pa rekao si Ja mislim, kao početak, pa to ti
je rekao već Descartes, zar ne vidiš da si time rekao ono što je već i Descartes
rekao, cogito ergo sum. Ja sam samo po tome što mislim? Zar ništa drugo? Pa
si zato morao reći: Ja, Immanuel Kant, mislim, pa onda možeš poslije toga
s Descartesom reći ...dakle jesam, ali ne ostati samo s ovom apstrakcijom. I
to je onda Fichte pokazao, temeljito izveo i ukazao na to. Pazite dobro, do
današnjeg dana mnogi u tome nisu prevladali Kanta jer nisu razumjeli što on
govori. Pri tome je on sâm kriv, sukrivac. Jer ga nisu ni čitali. Fichte govori o
duhu Kantove filozofije, a ne o formulacijama poput “Ja mislim”, koja mora,
kao samosvjesna pozicija, moći pratiti sve naše predstave ili predodžbe, i
tako dalje. Dakle, ovo “Ja mislim” nedostatno je, jer njime ostajemo u hori-
zontu onoga što je utemeljio Descartes s Cogito ergo sum.
Pri čemu, ovo “Ja jesam” odnosi se samo na čovjeka kao misleće biće. Ja
mislim, pa onda time ja jesam. To je onda, kako smo rekli, kroz cijelu histo-
riju filozofije, samo to je čovjek. Što je, naravno, jedan golemi problem. Kad
malo razmislite, da bi sad kroz cijelu historiju određenje čovjeka bilo samo
homo sapiens ili animal rationale!? A muče se svi svojim cjelokupnim životom.
Cijela historija, tako da im na nos ide ta muka da bi preživjeli, taj čovjek. Pa
nisu došli do pojma prakse, a radili su, doduše samo neki, pa to je ono što
su bili samo oni koji nisu radili u tzv. materijalnoj proizvodnji. Platon je to

102 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM - 5. predavanje (30. ožujka 2007.)

onda lijepo odredio pojmom ideje, a Aristotel je rekao, pa što, ja sam samo
teoretičar, filozof, je li! Dobro, trebalo je prisiliti te dečke da malo nekaj delaju,
a ne da im robovi i oni tamo zanatlije sve pripreme, pa su onda oni mislili da
je sve to nešto gotovo, samo po sebi razumljivo. E, pa, nije! Dečki, morali ste
malo delati! Probajte si cipelu napraviti da imate kaj obleči. Nemre­te ovak’,
“Ma to je ideja, znate!” [smijeh u publici] Dobro, dobro, Platona moramo
uzeti ozbiljno, on je bil’ pametan dečko, rekli smo. Tragao je, poput Sokrata,
za onim općim, za pojmom, pa je to nazvao idejom, ali kao hipostaziranim,
“obogotvorenim” pojmom — transmundano!
Gledajte, moram time početi, kao podsjetnik, mi smo o tome govorili,
ali da bismo došli do Fichtea, moramo ukazati na to gdje sad on počinje tu
nakon Kanta i kao njegov učenik i kritičar, i nastavljač i tragač za onim što on
kaže, “pravi duh te Kantove misli”. Pazite, kad kaže, pravi duh, Fichte hoće
reći, nemojte iz Kanta praviti samo to, pukog spoznajnog teoretičara, i ostati
samo na tome, kad je on već prevladao to stanovište. Dakle, treba napraviti
iskorak, s onu stranu spoznajne teorije. A to, kad malo bolje razmislite, kakav
je to iskorak? To je iskorak s onu stranu filozofije! Ili, ako hoćete tako — što
je isto — metafizike! Spoznajna teorija je naime — i životno i misaono —
metafizička pozicija par excellence. Ona je ne samo “bez dubine”, kao što kaže
Schelling, nego je antiživotna!
I sad, kad malo promislimo sve to skupa, onda ćemo vidjeti kako je od
svojih početaka filozofija zapravo bila metafizika. To možemo prikazati baš
najbanalnije s Kantom, kad se izgubio u metafizičkim vodama. Kad je došao
na pojam ukusa, onda je uzeo gotov umjetnički predmet kao polaznu točku.
I to je onda odvojio od onog procesa, premda je dodao i ono “da možda...”
Dakle, cijela filozofija se kreće po onome što će Kant svojim pojmom stvari
po sebi, i kasnije Marx u Kapitalu, napraviti distinkciju između upotrebne
vrijednosti i razmjenske vrijednosti. I sad, da vas malo izazovem — a imam
pravo jer se i na mene to odnosi: mi smo bića koja živimo isključivo u hori-
zontu upotrebne vrijednosti. Zato nam, kako sam rekao na jednom mjestu,
Marx leži pod krevetom i pod stolom, svaki dan, po noći, i tako dalje. Mi
se nikad ne odmaknemo od pojma upotrebne vrijednosti ili — predmeta
upotrebe! Svega onoga što je gotovo. Pa, kad mi pitamo, pa tko je te cipele
napravio, pod kojim uvjetima, zašto... tko je zasijao tu pšenicu, pod kojim
uvjetima, koliko su mu platili tih lipa za jedan kilogram? Pa tko te to pita!?
Nije važno! Možda crkava od gladi, jesu mu djeca umirala od bolesti, je li
imao što jesti!? A sve je to sadržano u kruhu koji smo kupili u dućanu, pa se

MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM - 5. predavanje (30. ožujka 2007.) 103

veli, joj, kak’ je fini taj kruh... A to je nama dosta! Pa, i meni je dosta, jer tre­
bam baš dobar kruh, pa neću valjda još pitati, odakle sad taj kruh. Tko te to
pita!? Pa mi vele, čujte profesore, jeste vi čist’ ponoreli, pa kaj se z tim bavite,
mi smo mislile da ste vi pametniji! [smijeh u publici] A ja sam rekao, pa dobro
ste mislili da sam ja pametniji, ali ja nisam pametniji, ja sam kao i vi!
Dakle, kad kažemo da se moramo vratiti na ono bitno, onda za prijelaz na
Fichtea moramo citirati Kantov stav: “Premda će se u produžetku pokazati
možda da ne omogućuje teorijska moć praktičku...”, pazite, to Kant govori,
“... nego da obrnuto, praktička moć tek omogućuje teorijsku...” — Bože
dragi, pa to je explicite iskazano — “da je um po sebi praktički i da on tek u
primjeni svojih zakona na jedno ne-Ja, koje ga ograničava, postaje teorijski”.
To je Fichte, nakon Kantova primata praktičkog uma, de facto ponovio tamo
u jednom produžetku da pokaže smisao i značenje, doseg, domet, dakle,
ove Kantove teze o pojmu primata praktičkog uma. Pri čemu, naravno, već
iz ove formulacije vidimo da Fichte nije ostao u horizontu praktičkoga kao
etičko-moralnoga. Pročitat ću još jedanput: “Premda će se u produžetku...”,
on misli ono što će sada pokazivati, naime, tu će izvesti onu svoju Wissen-
schaftslehre, “... premda će se u produžetku pokazati da ne omogućuje možda
teorijska moć praktičku, nego da, obrnuto...” — pa to mu je rekao Kant, ne!?
— “praktička moć tek omogućuje teorijsku...”, pa dodaje, “da je um po sebi
naprosto praktički”, to znači primat praktičkog uma, i da “on tek u primjeni
svojih zakona...”, dakle, praksa u svojoj primjeni “na jedno ne-Ja, koje ga
ograničava, postaje teorijskim”. Moramo svijet najprije prisvojiti-odjeloviti,
pa ga onda naknadno — sad ćemo reći — odražavati!
Ja sam isto tu malo kriv, mi smo tukli one staljiniste s njihovom teorijom
odraza, a zapravo je cijela filozofija, od Platona do danas — teorija odraza.
Evo! A ja sam mislio da samo dijamatovci to govore. A oni su bili u pravu,
ovi staljinisti su bili u pravu kad su insistirali na teoriji odraza kao spoznajnoj
teoriji, kao filozofiji. Samo, naravno, staljinist nikad ne može doći do speku-
lacije, on bi tada sâm sebi skočio u usta. Ali, to je druga sad priča!
Dakle, ovaj uvid kojim hoćemo sada pojasniti, koji se sa svoje strane ponovo
temelji na ovome što je tu rečeno, vidjet ćemo kasnije, na samoosvješćivanju,
uključuje u sebi spoznaju da i u teorijskoj filozofiji kritički um kritizira sa-
moga sebe. Da dakle, u Kanta, razum koji važi kao jedna čista teorijska moć,
svoj korijen isto tako ima u praktičkom umu kao i teorijski um. I tu je na
djelu ona Hegelova kasnija primjedba, na snazi, kako um kumuje razumu.
Kad Hegel u svom spisu iz 1801., poznatom kao Differenzschrift, to iskazuje,

104 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM - 5. predavanje (30. ožujka 2007.)

da je “Kantovu pojmu razuma kumovao um”, on već misli fichteovski, kao
ono praktičko-proizvodilačko-stvaralačko. Onda možeš naknadno govoriti o
razumu koji ima posla s gotovim predmetima. Onda ga Fichte naziva Behälter,
spremište, to jest, razum ne radi ništa nego samo sprema gotove predmete
i tu ih oslikava, tumači. Dakle, da je um kumovao tom pojmu razuma, pa to
nije ništa drugo nego pojam primata praktičkog uma — ili hegelovski spe-
kulativni pojam pojma — ali već mišljen u proizvodilačko-stvaralačkom smi­
slu. Dakle, um opskrbljuje razum predmetima o kojima će onda on govoriti,
nažalost, čak kao danostima. Za razum je predmet dan. Premda mu je Kant
postavio pitanje predmetnosti predmeta, kao bîti predmeta, kao mogućnosti
predmeta, jer nisu razmišljali o tome po čemu je taj predmet moguć. Kant je
dao jedan jedini odgovor, u smislu spoznajno-teorijskom, još samo subjekt
spoznavalaštva ili spoznajni subjekt stoji iza predmeta da bi predmeta uopće
bilo. Ili: on je sabiratelj, sakupljač osjetilnih podataka da bismo do predmeta
uopće došli. Evo, rekli smo “drvo”, pri čemu svi oblici drveća ulaze u jedan
jedini pojam. A rekli smo i za kamenu sjekiru. Pitao sam jednu susjedu, a
znate vi, gospa sùseda, kaj je to kamen!? Juoaj, gospon profèsor, kak’ se vi
zgodno šalite, pa kak’ ne bi to znala!? Eto, ona zna. A jedino joj je Michelan-
gelo znao što je to!
Dobro, ako je bît uma da sâm sebe određuje, a ne nešto ili netko dru-
gi, dakle, u samoodređenju, u djelatnosti koja je već mišljena kao samodje-
latnost, koja je usmjerena na samu sebe, koja ima da postane svjesna same
sebe, dakle, ako je um mišljen kao samosvijest, što razum još ne misli, a
samosvijest nastaje pomoću vlastitoga djelovanja, tj. samodjelovanja, onda je
um po sebi — tj. promatran bez ikakvog ograničenja — čisti praktički um,
te onda ni razum nije ništa doli taj čisti um, samo je, kako kaže Fichte na na-
vedenome mjestu, u jednom određenom smjeru, naime, na izvjestan način,
ograničen.
A tu bismo mogli, ako anticipiramo malo dalje izvođenje u Fichteovu
duhu, kazati ovo i drugačije: kao teorijski, um je ograničen bitkom. Fichte
ga određuje svojim pojmom ne-Ja. Ono drugo od Ja koje je njegov, zapra-
vo, proizvod. To će kasnije Hegel jednostavno reći, bitak jeste produciranje
i produkt, istovremeno. Pazite, to je Fichteova pozicija. Produciranje kao
proces, i produkt kao rezultat toga procesa. Dakle, i proces i njegov rezultat
imenuju se tu ‘bitkom’, dakle onim što jest. Nije, naime, samo produkt ono
što jest, nego i ono što proizvodi taj bitak, taj proizvod. Dakle, nerastavljivo
i identično, u jednom istom aktu, proizvođenje, dakle produciranje, i pro-

to je pozicija. sada i poslije. teško ga je prevesti. Tatsache je činjenica. različite namjere. kad biste Aristotelu rekli neke stvari do kojih je kasnije došla klasična filozo- fija. Hegel ima pravo kad kaže. neću imenovati: deset različitih interpretacija jednog te istog čina! Vi znate. a za tebe je nešto drugo. ja stojim iza toga. svaki dan na televiziji. pa jeste vi ludi! Aristotel. odakle? Dakle. pa to je ovo “pred nama”. pazite. Pogledajte što Fichte sad tu govori. stvar može biti tek onda ako je učinjena. Pa kad kažete. pa nismo znali da u Grčkoj postoje ovakvi luđaci! . čude kad Hegel veli. Svatko ima svoje činjenice! Prema tome. za mene je činjenica nešto drugo. Evo. samo da ukaže na to Nijemcu: Pa znaš šta si rekao? Činjenica je u-činjenica. Onda se oni naši zdravorazumski mudraci. gotovo! A ne pita. Evo. ja sam to preveo izrazom “djelotvorna radnja”. a ovaj na ove. dajte zamislite ovo. proizvođenje!? Dakle. različiti interesi. Činjenica posto- ji samo za činitelje. Za mene je to. predavanje (30. nema pojma ni o historiji. Tko stoji iza toga? Tko stoji iza baš te i takve činjenice? Pa to su različiti subjekti. Prema tome. kronologiju. Čak i tako- zvana historijska razdoblja: činjenica je danas za nas drugo nego za nekoga prije tristo ili hiljadu godina. Gledajte. nije trebao kovati novi pojam Tathandlung. To je bitak.) 105 dukt. ne pita za proizvođenje činjenice. U pojmu činjenice leži ono na što je onda kasnije Marcuse prvoklasno ukazao. ali ni to nije primjereno. Kad dođemo do toga. svojom kovanicom Tathandlung. vidjet ćete. i tako da­ lje. ali još ne u nama! On pojma nema o vremenu. niste pali s neba. o-ho-ho. kad gledate. Eto. “tim gore po činjenice”. Zašto? Ako ne pitaš za činitelja! To jest. Ja sam činitelj svoje činjenice. tim gore po činjenice. ne zna šta je vrijeme.5. djelo. Znate kako je odredio vrijeme? Kao prije. i tako dalje. pojma nema što je historija. vidjet ćemo kako se i Fichte zabadava zapravo muči. on ima genealogiju. on bi rekao. na primjer. Pa naravno. ovaj čin. Dakle. a pogledajte. naravno kad mu je već Fichte to omogućio i rekao: djelovanje i djelo ujedno.. to-i-to. i tako dalje. djelatnost. ti se možeš pozivati na svoje činjenice. slušajte. to bi onda bilo “činodejstvo”. vi smatrate da sam ja totalno lud. mogao je reći samo ovo: Pa. u njemačkom jeziku.. na primjer. to je ono što je Fichte nazvao. to Hegel formulira. vidite. taj pojam Tathandlung. ali to je složeno od Tat i Handlung: Handlung je radnja. Iza činjenice treba tragati za činiteljem. kad biste tada njemu rekli da je priroda čovjekovo djelo. u samom pojmu mu leži ono što je on mo- gao koristiti. zar ne vidite da vam u pojmu već leži ovaj Tat.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . pa on bi rekao. Dakle. to je metafizička pozicija zato jer insistirate na gotovosti. treće. proizvedena. Suprotno pojmu Tatsache. a Tat recimo čin. Pogledajte ove naše diskusije. da mu Kangrga dođe s takvom tezom. ožujka 2007.

pozdravite roditelje. jedite šunku i delajte pisanice. idući petak je Veliki petak.106 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . ožujka 2007. molim vas. a ću ja onda napisati novu raspravu! Dobro. sad smo dakle došli do Fichtea. Da eto. tako da to samo treba još doraditi. I onda se veli.) Dakle. Za Aristotela je činjenica bila drugo nego za klasičnu filozofiju ili za nas. i vidimo se u petak 13-oga! . što je to vrijeme! Dajte mi.. hodite doma. odgonetnite što je to vrijeme. pa ćemo to zapisati.. Ali da se podsjetimo. to su te takozvane činjenice.5. predavanje (30. drugi puta kad dođem.

i tu se on muči. filozofije. jeste upravo to što je Fichte učinio taj. nego bitno za novovjekovnu filozofiju koja je ostala u horizontu spoznajno-teorijske pro- blematike. a u prvom planu nam stoji taj. to je već vraćanje natrag. naravno. Kad kaže “transcendentalni idealizam”. Ja ću vam baš to citirati kad dođemo do Hegela. zadatak. prevladava. mi smo prošli puta već općenito došli do Fichtea. ključni odnos Kant-Fichte. pita. te ćemo u nekoliko točaka pokušati to pokazati. u svojoj Stvaralačkoj evoluciji. Ima jedna čudnovata stvar. sve do Hegela — pojam idealizma. da li uopće smijemo upotreb- ljavati taj pojam ideja!? A za sve klasične filozofe to je nešto samo po sebi razumljivo. onda je naravno već implicirano da to nije tako jednosta- van posao. Zašto? Iz nekoliko razloga. Ali ono što je tu zapravo bitno. taj “apsolutni idealizam”! . mi ćemo na to ukazivati. u tom od- nosu filozofija-spekulacija. travnja 2007. Fichte to sve prekoračuje. O tome ćemo govoriti malo kasnije. Kad se to kaže. kako smo rekli. konkretizirati ono što je već najavljeno. i time sâm sebi donekle protivuriječi. trudi. čak se deklarirao Kantu kao takav. u tom kontekstu. i s obzirom na onaj pojam transcendentalnoga i na pojam idealizma.) Kolegice i kolege. Ali ono što smo naglasili. Na koga tu mislim? Pazite. njegovu bitnu poziciju. protivuriječi onome do čega mu je stalo. jer termi- nologija mu nije odgovarajuća. pa Fichte onda sâm sebi veli: a što sam ja drugo nego upravo predstavnik toga. Naći ćete kod Fichtea puno takvih momenata. u historiji filozofije. u onome što bismo rekli. predavanje (13. pa je bio nastavljač njegove cjelokupne misli. I ne samo ono što je karakteristično za njega. tako da je Fichte dobrim dijelom i sâm ostao filozof. jer Fichte ne samo da je sebe smatrao nego je bio faktički ono što se naziva Kantov učenik. to je zgodno. jedini Henri Bergson u modernoj filozofiji. pazite. jer to nije sad pitanje samo Fichtea nego upravo toga odnosa filozofija-spekulacija. mogli bismo čak kazati. Pa onda imate to čak i kod Hegela. tako da se Fichte jako muči. ključni iskorak iz filozofije u spekulaciju. Ujedno je bio i prvi pravi kritičar Kanta koji je naglasio — a to je bilo kritičko jedno stanovište — da on hoće obnoviti sâm “duh“ Kantove misli. jeste upravo to da je ta transcendentalna filozofija pretpostavka mogućnosti spekulacije. i zato u početku i dosta luta u ovoj namjeri da prevlada ne samo Kanta. pa što je s tom idejom? Pita se. pa nam je sad glavni zadatak da nekako produbimo osnovne teze. to je gotovo nevjerojatno.6. i sâm ostaje još jednim dijelom u tradiciji.

108 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . to je zapravo jedna apstrakcija.) Dakle. pa čak i vrlo pogođeno anticipira. smatra učenikom i nastavljačem Kantove filozofije. prije svega. “so genannte Philosophie”. ne samo Fichteovo nego i Schellingovo. predavanje (13. Fichte kaže ovo — evo. u čijem će se tragu odvijati i naše razmatranje kasnije.. i početkom 19. No. a umro je već 1814. to je sada njegovo razmišljanje o vlastitu odnosu spram Kanta. ovećim navodom koji već u početku objašnjava ono bitno što će nas tu pratiti u izlaganju Fichteove cijele spekulativne misli. međutim. i gdje je on već — sad ćemo to ovako reći. pazite dobro. Osnova cjelokupne nauke o znanosti. dakako — dodaje: “ili. a gdje je prekoračio tu granicu. Wissenschaftslehre.6. kojom. reći ćemo kasnije i to. takozvana filozofija”. Nauka o znanosti. Zašto takozvana? Zato jer se već tu ograđuje od onoga što se tu pod filozofijom razumije. Dakle.. taj — vidjet ćemo. To nije bilo baš tako bezopasno koncem 18. dakle. Nismo time sasvim u pravu. Wissen- schaftslehre. a da ih ujedno svatko uzima u drugom smislu. dakle. naravno. Imao je velikih neprilika već u mladosti jer je bio prvi revolucionarni mislilac. ovo izlaganje nauke o znanosti. Naglašavajući kako se neki mogu. s obzirom na čitavo postavljanje toga proble- ma s Fichteom u odnosu na Kanta. kao što smo rekli. njegova misaonog napora. možemo reći.. tobože. a onda i svega onoga što se oko Kanta događalo u njegovo vrijeme. “takozvana”. dakle. ali Fichte se eksponirao tako što je pisao u svoja dva rana spisa kojima je — pod pseudonimom jer. već unaprijed označava tako da ispod toga naslova odmah — mogli bismo kazati. a da istovremeno ne želi da bude kantovac. sve do današnjeg dana: Kan- . kritički. Pazite ovo. “. ovo što je nama sad zadatak.”. što mu je bitno. stoljeća. čisto kao palijativ. pa onda i Hegelovo.. pazite. to treba uzeti doslovno — osnivač ili začetnik spekulativne misli. dobrim dijelom. rekli smo. A sebe. dakle čitava klasična filozofija ima tu svoju revolucionarnu poziciju. djelo se zove Grundlage der gesamten Wissenschaftslehre. već je Kant to bio. naravno. pazite. to mu ne vrijedi baš puno! Fichte je rođen 1762. Upravo zato treba početi. bilo bi to tada u Njemačkoj vrlo “nezgodno” za njega — opravdavao teorijsko- -filozofski Francusku revoluciju. Dakle. travnja 2007. pa i Kanta samoga još. Fichte naziva svoju bitnu misaonu poziciju “nauka o znanosti” koju. jer. nauka o znanosti. Fichte započinje i time želi izići iz dimenzije filozofičnosti. dobro. prije svega. Ali. naročito u ovom novovjekovnom razvitku od Descartesa do Kanta. “slagati ” u riječima nekoga suda. gdje je ostao još kantovac. mi ćemo u nekoliko točaka pokušati. locirati. naravno — problematski odnos između Kanta i Fichtea u tom smislu da se pokaže ono što Fichte nasljeđuje. Naravno.

Ali.. s jedne strane dogmatizam.” — pazite. mislim upravo tu spoznajnu teoriju.” — pod dogmatizmom... nije dokaz temeljitosti nego plitkosti našeg vijeka. ali ne samo to. u ovom smislu — da ga tretiraju kao spoznajnog teoretičara. kao svoju vlastitu poziciju i ono što je. pošto su je shvatili kao što su je shvatili. za razliku od idealizma. s tim spoznajno-teorijskim problemom. a s druge idealizam. teorijom spoznaje.” — pazite dobro....” Vidite da se Fichte odmah razgraničava u odnosu na filozofe i filozo- fiju. Dakle.. kako on misli. Fichte prevladao. tretiraju kao spoznajnog teoretičara! A već ga je. pa nije nimalo na čast oštroumnosti njegovih bra- nitelja što to ne uviđaju. on kaže: “moderni su filozofi svi zajedno dogmatičari.” Dakle.” — ovo mu je zgodno s maštom — “. Međutim..MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .. Pazite. pa ga zacijelo neće tako skoro naći.. kao spoznajnog teoretičara i ništa više — “. “Nauka o znanosti.. pomoću nje se uklonila svaka ozbiljna spekulacija”.. Fichte prije svega misli i određuje to terminološki.” — kasnije ćemo baš insistirati na ovome — “. te su čvrsto odlučili da to i ostanu”. I tu Fichte izjednačuje zapravo novo- vjekovnu filozofiju sve do Kanta onog vremena. interpretiraju. Zato Fichte naglašava “duh Kantove filozofije” koji više nije spozna- jna teorija. kao takvoga.. jer mu je ona u tom obliku najpustolovniji izrod. to je sad ključno mjesto za ono što nazivam odnos Kant-Fichte — “....) 109 ta još danas tumače.6. tu je impliciran njegov stav spram onoga karaktera filozofije koji se zapravo odvija u horizontu spoznajne teorije.. vidjet ćete. on pod dogmatičarima misli i materijaliste. njegova vremena.. predavanje (13. on misli da je Kant već prekoračio granicu toga dogmatizma. Kantova filozofija je “izrod”. Dijelom se lako dâ dokazati da se ona preporučila samo time što se pomoću nje uklonila. Pa onda dodaje ovo: “Brzo širenje Kantove filozofije. Pa kaže ovo: “Kanta su otrpjeli samo zato što je bilo moguće da ga naprave dogmatičarem... najbolje u Kanta. s kojom se ne dâ napraviti takva preobrazba.” — to on potcrtava. Ali ujedno.. naravno. najpustolovniji izrod što ga je ikada stvorila ljudska mašta. kako ga on naziva — “.. nužno je nepodnošljiva tim filozofima. To su dogmatičari. Ovdje Fichte prvi puta ističe ovaj pojam spekulacije u odnosu na filo- zofiju i na svaku moguću interpretaciju Kanta kao isključivo filozofa-spo- . Evo što Fichte kaže: “Otuda dolazi to da Kanta nisu razumjeli i da Nauka o znanosti nije naišla na odaziv. a to znači. moderni su filozofi svi zajedno dogmatičari. kasnije kad dođemo malo do razrađivanja toga. Sistem Kantov i sistem Nau- ke o znanosti idealistički su ne u običnom određenu smislu nego upravo u navedenom određenom smislu riječi. travnja 2007. dakle..

) znajnog teoretičara. — “. to kaže Fichte. i nećete ga nigdje naći nego tek u Kanta. vidjet ćemo. i tako dalje — nego upravo spekulativna pozicija. implicitno.110 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . predavanje (13.. kod Kanta. pomoću njih uklonila svaka ozbiljna speku- lacija te su misili da opskrbljeni poveljom Veličanstva. kao prvo svoje. Pojam spontanosti nije filozofski problem. Fichte ima nekih stavova koji su fantastični. To je tu već iskazano. nego u pojmu sponta- nosti. ali time je on već zakoračio na put spekulacije. ne samo u primatu praktičkog uma. u drugom smislu. da tako kažemo. a kao ono bitno upravo naglašena razlika između filozofije koju on tu naziva. anticipatorski za gotovo dva stoljeća iza njega. dakle. A pri tom je dragocjeno to što sâm Fichte eksplicitno naglašava svoju bitnu razliku spram filozofije i fi- lozofa kao takvih. dogmatizmom. zapravo utire put spekulaciji. Možemo sad reći da je u ovom stavu nakon Kanta sadržana čitava Fich- teova ne više filozofijska — vidjeli smo da je to “takozvana filozofijska”. stoljeća sve do današnjeg dana.6. i Hegel. kad smo pokušali ukazati gdje se Kant zbilja najviše približio spekulaciji. možemo kazati. možemo čak kazati nastavljač i učenik Schelling.” — to on veli pod navodnicima. vidimo. umjetničkom području. Kant još sâm misli da je to filozofski pojam. a u svom prvom spisu uz 1801. u Kritici rasudne snage.. zato je u ovom navedenu stavu.. pa onda kaže da Kanta nisu razumjeli. i s ovim interpretatorima Kanta kao takvoga. Hegel dezavuira spekulaciju za volju filozofije. Dakle. kad bismo se sad htjeli fiksirati na to što je rečeno. a da ne govorimo o drugim momentima gdje Kant još polovično. Dakle. nedorečeno. s Kantom kao spoznajnim teoretičarem.. travnja 2007. tako i 20. tu bi naš zadatak bio da pokažemo svu dubinu i dalekosežnost Fichteove pozicije jer je upravo on bio i ostao.. i svoje i svake spekulacije. a misli se. prije svega Fichteu. što se. mogu i dalje gajiti omiljeni površni empirizam”. Dakle. Evo. Njega je slijedio jednim dijelom njegov. najdosljedniji spekulativni mislilac u histo- riji filozofije. da tako kažemo. on je ujedno bio prvi i jedini koji je jasno i glasno anticipirao samu srž filozofije kako 19. Taj spekulativni moment leži. a on traga za duhom. da se analizira — mi ćemo sad pokušati provesti po točkama te bitne momente — mogli bismo kazati da je već tu sve rečeno kao ono iz čega se dâ deducirati cijela Fichteova pozicija. jer stvarno s pravom uviđa na mnogim mjestima ono što smo prošli put otvorili na tom estetičkom. rekli smo. koji je prvi korak u to. to ćemo tako kazati. i hoće pošto-poto biti filozof.. a ne samo onih njegovih suvremenika. ako se pozivaš na Kanta. Pri čemu. razračunavanje. A Fichte mu je pripremio osnovu . onda si zato veliki mislilac — “.

MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . ne!? To je smiješno! Dakle. ali takvu ćemo tezu pokušati u izlaganjima opravdati i konkretizirati na nekim stavovima. po sebi i za sebe. glisto.) 111 da može uopće na najvišem nivou filozofirati. Schelling. kad govori o tim dogmatičarima. pa ćemo vidjeti koliko daleko to možemo zastupati. nisu slijedili baš dosljedno do kraja. ali u kasnijoj filozofiji. i tako dalje. Kanta shvatili. a izbacili su mu van bitni pojam primata praktičkog uma! Pazite. trebala bi postati lav. Danas je on “najmoderniji”. Dakle. . taj razvitak. Pitanje je na što prije svega misli Fichte kada kaže da su ti Kantovi tumači. na primjer. Pri tome. nema nikakvog treba da za životinje! To treba da postavlja sebi samo čovjek. za Hegela to. žalosno vidjeti. Ne možeš glisti reći. ti. ono što se kao čovjek imenuje za razliku od životinje. ali ovdje ostajemo pri tome da je on najdosljedniji spekulativni mislilac u cijeloj historiji filozofije do današnjeg dana. pa Hegel uvijek govori. dakako. Možemo još i naglašeno kazati. Husserlova fenomenologija — pa to je. predavanje (13. da su ga razumjeli kao što su ga razumjeli. kako su ga shvatili? Pa shvatili su ga jedino kao spoznajnog teoretičara! Ovo ćemo sada identifici- rati s pojmom filozofičnosti. “Natrag Kantu!”. jedino pojam čovjeka. i tako dalje. ali imam pravo da to iskažem barem kao pitanje. Pa naravno. Od pojma ideje s Platonom pa sve do danas! Danas imate toliko tih pravaca. Pa. ne samo za utemeljenje etike. Hegel. pazite. to je prava anticipacija. nakon klasične njemačke filozofije ostala je puka spoznajno-teorijska pozicija. zajedno s Heideggerom. “kako su ga shvatili”. Fichte. Imate u 19. nije dosta. stoljeću cijeli pokret novokantovaca s geslom “Zurück zu Kant!”. Dakle. Ja mislim da se čitava historija filozofije kreće u horizontu spoznajne teorije. jer ono po sebi. naravno. njegovi ga i kolege i suvremenici. Spekulacija je mogućnost filozofije — sad bismo to mogli tako reći — o tome ćemo još govoriti. ne morate slagati. da se sad vratimo na ono što smo samo naglasili. da je on utemeljitelj spekulacije. to je moja teza s kojom se. a naravno ne samo oni. Hegel kasnije kaže: ono treba da jest pojam čovjeka. kao praktičkom stanovištu. kako on veli. na onom spekulativnom ni- vou. To je doista žalosno. pa su kao etičari ostali u teorijskoj sferi. Ja ne znam da li bih imao pravo na jedan ovakav stav nakon cijele historije filozofije. A Kant je već pokazao kako jedino u dimenziji trebanja možemo uopće govoriti ne samo o moralnoj poziciji. travnja 2007. taj put. da nisu shvatili Kanta. treba tek da se razvije do onoga za sebe. na materijalu. znate. i sad ćemo još naglasiti — od Platona do danas! I jedino je Fichte tu probio taj niz. da nije to možda preuzetno s moje strane.6. Dakle. kao taj pojam. Tako se zaista čitava stvar odvija. naravno. to znači.

. kako je revolucija sjedinjenje prirode i slobode.. nego. stoljeća. godine — kad je Hermann Nohl našao takozvane prve tekstove Hegelove. je li!? Pa. takozvanih univerzitetskih profesora! Nemojte vjerovati njima! Doduše. i tako dalje. to “natrag Kantu” to je falsificirani Kant za volju ovih. to da se tu kasnije. u Njemačkoj. to onaj provodi u djelo! Ali. nemojte ni Kangrgi vjerovati.. Ali. recimo. do 1907. a naročito.) an sich und für sich. pa onda i pojam spontanosti. tad je bila bitka kod Jene.. stoljeća općenito u filozofiji. čitava klasična njemačka filozofija postigla je zato najveće vrhunce u historiji čovječanstva što je bila neposredni odjek i duhovni nastavljač Francuske revolucije! Dakle. Pa nećeš mi tu valjda servirati nekakvu revoluciju. 1806. ni u kojoj historiji filozo- fije. čitava klasična filozofija bila je zato postigla . Imate na primjer Hegelovu glorifikaciju te revolucije pa i Napoleona! Nazvao ga je “svjetski duh na konju”! Ali. njezin teoretičar. ova druga polovica 19. Hegel. kao pojam. naravno da ne! A Fichte je upravo to naglašavao! On je bio zato ne samo prvi pravi mislilac revolucije. To nećete nigdje naći. U Jeni. Bože dragi. revolucionarni mislilac! Sad kad već to govorimo. ali to je već drugo pitanje! Dakle. dakle. što je najžalosnije. da citira Kantov stav iz Streit der Fakultäten. jer ovo što ja. nego Goethe! On u šatoru diskutira s Napoleonom i hvali ga. To je takav užasan pad da to čovjek ne bi povjerovao. predavanje (13. nego da treba takvim i postajati. travnja 2007. 1923. pa sve do. falsificira se Kant. koji tada piše svoju Fenomenologiju duha. Dakle. to je samo usput rečeno. to je vjerojatno najlošije razdoblje. to znači: treba da postaje čovjekom.. vidjet ćemo. jer to nije samo po svom pojmu. ovo “svjetski duh” zadržao je za sebe.112 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . što sâm Fichte antici- pira na svoj način. a Hegel vidi u njemu svjetskog velikana. Onda imate te novokantovce koji sve to bacaju van. ovo treba da leži mu već kao potencija. ono njegovo najbolje. nego je on to objavio pod naslovom Theologische Jugendschriften — pazite. ali ne znam je li mi uspjelo. Hegela nema! A Kant. Pa naravno. a do 1907. a nije rođen kao takav. Dakle. s njime ne razgovara Hegel. stoljeća pa sve do Napoleonovih ratova. [smijeh u publici] A možda se “popravi”! Ja sam se pokušao popraviti. znam. koji nisu bili do tada objavljeni. Treba imati na umu ovo: Hegel je umro 1831. nikad nikomu ne bi palo na pamet u drugoj polovici 19.6. cijelog onog revolucionar- nog razdoblja od sredine 18. od 1831. baca van i pojam primata praktičkog uma. u Napoleonovu šatoru. pa to nije primjereno. tako da on sâm na sebe i drugi na njega mogu postavljati zadatke da postane čovjekom. da bi došao do čovjeka koji to tek treba postajati. francuske. nikad se nije sreo s njim.

u Hrvatskoj! Kad bi se provodilo ono što je Hegel tamo napisao. što je bila revolucionarna misao — da. došao tu nekakav Balkanac. dakle.. — dakle. i svi oni govore o tome: Kant. Fichte. a. Hegel! Svi stalno govore o tome i potenciraju to. s obzirom na sve ovo što kažemo — a rekli smo da je Fichte zaista sad svojim odnosom spram Kanta koji mu je uopće omogućio da mis- li transcendentalno i spekulativno. Jedino je Eugen Fink kimnuo glavom pa kad smo došli k njemu kući. a sebe više neću. pa oni su tebe vrijeđali. hehe. i. kao spekulativni mislilac.) 113 tako visoki vrhunac. iz te Jugoslavije socijalističke. a ne samo metafizičara. naravno da jesam! Onda je rekao.6. nekakvoga socijalista. premda ćemo mi kasnije. i ne samo Hrvatska nego cijeli svijet! A oni su onda morali slušati nekakvoga Jugoslavena. u vezi s time baš citirao jedan Fichteov stav koji će nam osvijetliti njegov odnos i prema tim filozofima. Pazite... kad samo malo pogledate oko sebe. i u implicitnom odnosu prema Kantu. možemo kazati! — a ne samo odjek Francuske revolucije. A da su samo pročitali posljednje stranice Hegelove Filozofije povije- sti.. predavanje (13. jer sam ja sad već fichteovac. njihova “velikog metafizičara”. Schelling. komunista valj- da... dobro. spočitnuti njemu da nije bio samo revolu- cionarni mislilac. kaj nisi vidio? Pa. pa onda on ima pravo da ga hvali i kao vlastitog učitelja — sad bih. [smijeh u publici]. veli. pa ne moramo se mi vraćati u Fichteovo doba. kojega hoće stalno samo kao metafizičara. što on kaže: “S onima koji su dugotrajnim duševnim ropstvom izgubili same sebe. prvo- klasno vino.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . koji u znanosti- ma vide samo udobnije zarađivanje hljeba. dragi kolega.” — Pa dobro. dobro si onim starim “šajserima” rekao. a sa sobom samima svoj osjećaj za vlastito uvjerenje i dostojanstvo. pa smo to onda proslavili! Dakle.. “samo udobnije zarađivanje hlje- . pa ja moram platiti piće tim profesorima tamo. kojima je to ludost da tko sâm treba da traži istinu. travnja 2007. pa da vide što je tu sve Hegel rekao! Hegel je i sad još aktualan — tu. Kad sam 1970. nekakvog Balkanca o Hegelu i revoluciji. ne trebate daleko ići. vele. poslije toga bila je diskusija. da! Sad bih.. naravno. i tako dalje.. i nama soli pamet — Hegel-revolucija! Pa.. nego ipak i filozof! Moram ga napasti. ili šta ja znam. koji nikad više nije dostignut. a time i svoju vjeru u uvjerenje drugih. održao sam predavanje “Hegel — metafizika ili revolucija?”. sad ćemo zato popiti jedno dobro. kad dođemo do Hegela. ja sam ipak pred jednim Finkom — koji je bio fenomenolog — obranio Hegela kao revolucionara. onda bi ova Hrvatska bolje izgledala. nemojte to. to je nji- hov uzus. pa onda. godine bio kod profesora Eugena Finka u Freiburgu.

Kant. vi ste neprijatelj. možete čitati bilo koju historiju filozofije. kao posmrtna oporu- ka. pa neće me ni razumjeti! Pa. Pa. sve što je najbolje.6. pazite dobro. a onda na kraju interpretira tog istog Fichtea kao subjektivnog idealista. toga odmah treba objesiti. tu leži sada ono bitno zrno. tamo u pismima: “Neka moj tumač bude jedan spekulativni mislilac ili. gdje Fichte gradi svoju spekulativnu poziciju u kritičkom odnosu spram svega onoga. proskribiran. i tako dalje! Ali pustimo to. onda svijeta nema! I sad na taj nivo srozavaju Fichtea koji je eksplicitno rekao — to ćemo kasnije navesti — pod onim “Ja” ne mislim puki subjekt. i kod nas. bolje. Njemu su život i skratili. travnja 2007. i tako dalje. čim je netko nešto dobro htio. stalno. napisao! A to je također “fenomenalno”. ne samo popovi i vlast. u tom kontekstu. kako bi se reklo. uzeo je od Fichtea. kao memento. predavanje (13. optužen za ateizam. i u stranoj — Fichte je za sve interpretatore ostao subjektivni ide- alist! A znate što je subjektivni idealist? — Berkeley! Pa se čudimo zašto ovi vatikanci nisu mogli njega progoniti zbog njegovih “heretičkih” stavova!? Zato jer je on anglikanac! Pa valjda su njega morali staviti na onaj index li- brorum prohibitorum. A to je zapravo cijela historija. pazite. njegov cijeli život bio je par excellence proleterski.114 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . ali tu leži taj početak onoga što smo sad naveli. 1801.. . od jednoga Hegela se to ne bi smjelo očekivati. sada hrvatstva. kad zažmirim. I to se događalo! Fichtea nemate nigdje u historijama filozofije. kao i Kanta. nego i njegovi vlastiti kolege. nego identitet subjekta i objekta. Taj Kant je bio isto protestant! Berkeley je rekao. da tako kažemo. na lomaču.) ba. nitko!” To mu je bila kao neka poruka za poslije smrti. kojima nijedno sredstvo nije sramotno da potisnu upropastitelje zanata. gledajte. donijela. što mu je filozofija. i nisu ga razumjeli! To ide tako daleko. Dakle. s 52 godine je umro. u razgovoru. To je explicite on rekao.. onda svijeta nema! Pa trebalo mu je dati zbog toga! I to je taj subjektivni idealizam! Kad zažmirim. spoznavalački. na primjer. pazite. u kojem on veli. sve do današnjeg dana! Pa.. i ja sam isto neprijatelj. za bogohuljenje. zato Fichtea i nisu razumjeli! Mi ćemo zato o Fichteu izreći zaista samo ono bitno. kao takav bio je i revolucionar. to je Fichteova polazna osnova koja ide na razračunavanje i sa samim sobom i s Kantom i s filozofima i sa svime onim što vidi oko sebe. s njima ja nemam nikakva posla!” Evo. nije to nešto novo. u prvoj knjizi koju objavljuje Hegel. Pa to kao da ste zaslijepljeni. najprije socijalizma. naročito klasična filozofija. pa on do- daje malo kasnije i ovo: “Meni bi bilo žao kad bi me takvi razumjeli!” A onda je na jednom mjestu dodao. Fichte je bio prvi proleterski mislilac u historiji. plašeći se svakog njezina proširivanja kao novoga posla.

i tako su ga interpretirali i shvatili već klasični filozofi. kao srži. Uobrazilja — njemački Einbildungskraft. to je jedno od ključnih mjesta kojim se bave svi. a ne uma. nije um koji određuje. nego produbljuje. pa je kao takav. upečatljiv Fichteov stav. za prvobitnog čovjeka.. tu prvi puta imamo . Međutim. Sad tu nije više samo pitanje razumijevanja odnosa Fichtea spram Kanta. da tako kažemo. Potrebno je navesti čitav taj. A takva moć nije ni određivalački um.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . sve je u jednom. budući da je ovo ključno mjesto ne samo za taj opći odnos Kant- Fichte. predavanje (13. travnja 2007.”. rekli smo to. na čemu ovdje insistira i Fichte. Fichte pravi tu sad prvoklasnu — sa svoje već gotovo možemo kazati. naravno još uvijek u tom. jer je došao do pojma uma. Dakle. dakle. pazite dobro: “koja producira”. za samim početkom svijeta i nalazi ga u slobodi. spoznajno- teorijskom horizontu. U toj se razlici vidi upravo ovaj put na kojem mi insistiramo — od filozofije ka spekulaciji. kao prvi među njima. nego za bitno određenje prije svega granice razuma. onog “spekulativca” — praksa-teorija-mašta. “. premda je..”. jer to zbilja jeste važno mjesto gdje Fichte kaže: “Jasno je da mora postojati neka moć čvrstog držanja ako to zahtijevano čvrsto držanje treba da bude moguće. dakle. ili revolucija je par excellence utopijska misao koja počinje sa slobodom kao početkom svijeta. na različite načine. pri čemu se i terminološki mijenjaju ti pojmovi — to je odnos razuma i uma. Fichte je eksplicitno došao do te razlike kao bitne. kad je sve bilo gotovo.. s obzirom na Fichteov. odnos i razliku razuma i uma.. dakle mašta. ni uobrazilja”. u identitetu. fino iskazano. uma i mašte. možemo kazati. dakle mašta. a um vodi već u spekulaciju. iskorak iz filozofije u spekulaciju. Fichte. pa onda poslije mijenja. Dakle.. nego prije svega čitave klasične filozofije. To ćemo kasnije još pokazati.) 115 nema tu ništa nova! On je bio prvi proleterski mislilac i kao takav bio je zaista revolucionar. onda je to promašaj. Kasnije ćemo vidjeti da su sva ta tri momenta karakteristična. s Fichteom se to sada ne samo potencira.6. ta razlika. To je početak svijeta. imagi- nacije. spekulativne pozicije — bitnu razliku između razuma. Zašto? Zato jer je spekulacija zapravo re-evolucija. ali najprije se moramo pozabaviti s Fichteom da vidite na koji način on sada to produbljuje. Možemo odmah kazati: razum je osnova filozofije. on je počeo pisati kritiku čistoga razuma. čitav taj problem. Dopustite sad da to malo opširnije citiram. na to Fich- te hoće ukazati: “A takva moć nije ni određivalački um ni uobrazilja. kod Kanta ćete u Kritici čistoga uma naći vrlo ekspli- citno. A kad se to razdvaja. dobrim dijelom. koja producira. mogao postati i biti istinski spekulativni mis- lilac. rekli smo.. dotle došao već i Kant. kao spekulativni mislilac traga. uvjetno rečeno. da tako kažemo.

... onda bi to bilo primjereno. ali početi s analizom. Ovaj suvremeni. Pazite. “. oni se još nisu ni sreli s filozofijom. ali. fiksirano je samo u razumu...” — Fichte govori o razumu — “srednja moć između obojih”. Naravno. evo gledajte što kaže Fichte. svega onoga što se od njega do danas događa u hori- zontu filozofičnosti. kad dođemo do Schellinga. rekli smo be-steht. pazite. što analiziraju. imate analitičare koji analiziraju. već dugo godina. Može se. “To je moć kojom se održava.. dovodi takoreći do stajanja”. ver-stehen..... kojim se zadržava nešto promjenjivo.”. Moraš ga najprije proizvesti. Fichte je tu dakako ujedno prvoklasni analitičar. a kad biste ih pitali. Pazite. nešto nepromjenjivo. mene prozivaju zbog toga. to sad možemo odmah reći. i tako dalje. a sve što je fiksirano. pre-staje. mašta koja producira. “prema tome je to neka.” Pazite. neka srednja moć između obojih” — srednja moć. Ali kamo se guraju u filozo- fiju kad ona to nije! Zato kažem da je analitička filozofija “drveno željezo”. razum je organ koji zaustavlja proces da bismo došli do stajanja. dakle između uma i mašte.”. “Razum je razum samo ukoliko je što u njemu fiksirano. do sintetičkih sudova a priori. “Prema tome je to neka.”. nešto promjenljivo... a ne znaš što zapravo analiziraš. to je zaista sjajno rečeno i to je već je- . do fiksiranja. jer ti isti kolege.” To je fantastično rečeno. a ne analitička. današnji pozitivizam. govoriti. mo- ram biti malo grub. “Um omogućuje razumu da fiksira ono što mu je uobrazilja ili mašta proizvela. “. i tako se filozofira. “. između uma i mašte. evo. za-ustavlja”. i tako dalje. bestehen. idemo dalje! Dakle. takoreći. Pazite. Pazite dobro.. a kamoli sa spekula- cijom! To insistiranje na “zdravom razumu”. Njemački je to: verständigt wird. razumjeti. “. Razum se može opisati kao umom fiksirana uobrazilja..” Pa. to je suvremena bezvezarija.. — pa kakvo je to pitanje! A ne znaju da se Kant trudio i mučio da dođe do sinteze. te se stoga s pravom zove razum”. “To je moć kojom se održava.6. Kant ga je proizveo spoznavalački.116 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . filozofija je po naravi sintetička. Tu Fichte ukazuje na etimologiju od verste- hen. “. ovo je sjajno! Ili.) posla sa pojmom produkcije na kojem će onda Fichteov učenik i nastavljač. da bi mogao iza toga analizirati. morao je tek doći do predmeta da ga možeš analizirati.. pa to je takoreći iščašeno. to se nikad nije srelo s filozofijom. dakle. njemački je to “besteht”. da tako kažemo.. predavanje (13.. veli Fichte — der Verstand. Ako baratamo pojmovima sinteza-analiza. dakako. Schelling. onda bi filozofija prije bila sinteza. o “analitičkoj teoriji”. kojom se ono... To ćemo kasnije vidjeti. ali oni to ne znaju! A što im ja mogu! Dobro. insistirati i ići vrlo dobrim putem upravo insistirajući na umjetnosti kao stvaralačkom organu gdje je tu sad mašta primarna. travnja 2007. i analitičari.

”. imate u našem jeziku to sjajno. kako je taj pojam već Christian Wolf napravio za cijelu klasični filozo- fiju. do predmeta do ovoga i onoga. je li. u njemačkom ver. već Kant omogućio — do predmeta! To je fiksiranje da imaš baš gotov predmet. Pazite. nego kaže to. Ver- stand je prijevod intellectusa. i pazite sad.. a onda nešto i grčkoga. to je ver-stehen.. pa se Fich- teu kosa dizala na glavi da može za jedan apsolutno teorijski organ ovakvoga tipa govoriti o “radnjama”. Pazite. čime Fichte sad odmah kritizira svojega učitelja Kanta koji je govorio u Kritici čistoga uma o radnji razuma. spremnik. Christian Wolf koji je zaslužan. što mu je. naravno. Raz-um. ostajući time dakako još uvijek samo u horizontu spoznajne teorije. Oni su “Behälteri”.. koju je prevodio s latinskoga. pomoću sintetičkih sudova a priori.odgovara u našem jeziku onome raz-. to je pojam. travnja 2007. to bismi rekli gotovo kao “skladište” go- tovih proizvoda. a mogao bi opisati i kao: žuto. to i to. da u njemačkom Verstand. ma što se s vremena na vrijeme pripovijedalo o njegovim radnjama”... kako bi Kant rekao.6. pa- zite ovo. pomoću uobrazilje. nije stol crven ili žut! O čemu je riječ? Kad kažete drvo. da bismo mogli uopće suvislo govoriti. Dakle. po čemu je taj predmet doista moguć. tu treba ukazati samo još na ovo. i tako dalje.. raz-kopati. to je sjajno rečeno: “. to je uloga razuma.. ali se time dospijeva do onoga što Fichte točno vidi.. jer mu je dao to: Verstand je intellectus. na njega se onda Kant poziva s pravom. Dakle. i tako dalje.kao u: raz-staviti. pazite. . čime se etimologijski dolazi do istoga smisla. jer u to idu sve vrste drveta koje postoje. Ovo raz. spremištari. nedjelatna moć duše”.. jer Kant još uvijek tu ne pita.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . “Razum je”. i što je određeno pomoću uma i što treba dalje odrediti. dobiven konkretnim sabiranjem osjetilnih podataka. On misli da je predmet moguć samo time što ja kao spoznavalački subjekt sabirem te osjetilne podatke da bismo došli do stola. Behälter. o radnjama razuma. Pazite. a razum je analitički moment koji raz-stavlja nešto sastavljeno. Pa sve je rečeno. Kakva radnja!? To je onda kao kad bi skladištari bili najveći filozofi! Ne pitaju oni tko je to proizveo. ali mi to razumijemo. onoga što je već proizvedeno pomoću mašte. Ali. “mirujuća. jer samo je um ono sintetičko kao praktičko... raz-um. um snabdjeven objektima. Ili. Do predmeta primitivni mentalitet ne dolazi. Dakle. predmet je čista apstrakcija u svome najkon- kretnijem pogledu. dakle.) 117 dna spekulativna pozicija. ratio je Vernunft. raz-. raz-mještati. predavanje (13. naročito. Pa. kao “um snabdjeven objektima”. gotovih stvari. rekli smo. U pojmu razuma stoji već ta analiza. to nije njihov problem. tj. crveno. tu terminologiju... to je čista apstrakcija. pa onda dodaje čak ovo: “puka spremnica.

. to se upotrebljava naravno u svakidašnjem žargonu. I fino tu Fichte ukazuje na to: “. pazite ovo: “Samo u razumu jest zbilja” — tj.. kako veli Hegel. “Tek u njemu pretvara se ono idealno u realno. No. jest zbilja... pa zbilja nije puka danost nego je nešto već proizve- deno. isto tako proizvedena. I sad smo došli do toga da vidimo prvoklasnu Fichteovu analizu s obzirom na početak ovoga njegovoga djela. iako tek pomoću uobrazilje..” Pri čemu je ovo idealno za Fichtea krivo upotrebljeno jer on pod time misli djelotvornost. realitas je bît onoga res. dakle. a ne vide da to nešto jeste. dodaje Fichte odmah sljedeću napomenu koja glasi. pri čemu ovdje Fichte naglašava pojam bitka. to je Wirklichkeit. “On je dakle. rezultat negacije negacije. u redu. Hegel će kasnije u Logici kazati: etwas. jer nije primjeren. to jest. Fichte kaže: “. To je naizgled protivurječno. sad ovo treba još malo potkrijepiti. ona mora biti proizvedena. što nije samo odnos prema Kantu nego baš ovaj bitni moment odnosa razum-um. mi je moramo tek proizvesti. da bi se uopće došlo do nečega. s činjenicom i tako dalje. tako je i zbilja tih predmeta. Dakle. kao filozofi nemojte taj pojam upotrebljavati.. da sad kažemo. i tako dalje. travnja 2007. uobrazilje.. on razumijeva ono proizvodilačko. “moć zbiljskoga”. ono što mi krivo nazivamo stvarnost. kao što je i predmet proizvod. dakle. Vi kao filozofi možete svaki dan. a stvarnost je bît stvari i ništa drugo. samo u razumu jest zbilja”. iako tek pomoću mašte”.”.. Sein. pa i ja mogu to reći: stvarnost. tj. stoga razu- mjeti. to jest. pojam je apstrakcija dobivena konkretiziranjem. A to je palijativ. već je tu rekao. nešto. onda imate u njemačkom vrlo pogođeno: wirken. Pa. “izražava neki odnos. realnoga ili zbiljskoga..) Dakle. Wirklichkeit des Wirklichen. Djelotvornost je već prisutna za mogućnost toga što se naziva zbilja. ali prevedeno. verstehen. predavanje (13. konkretiziranjem osjetilnih podataka u ono što nazivamo pred-met. Dakle.6. zbiljski: njemački je to wirklich.118 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .. nego imamo filozofski. naravno ta ta- kozvana stvarnost. stvarno. razum.” — Ja naglašavam sad ovo: . Wirklichkeit.” Pazite što je rekao! Zbilja je moguća tek pomoću mašte kao stvaralačkog organa.. odjelotvorenje. Pazite ovo: “. koji nije samo filozofijski pojam — zbilja. djelo- vanje. dakle pojma razuma.”. Mi krećemo s tim nešto. onoga što tu jest. Ovom bitnom stavu za shvaćanje same biti razuma.. kako se kaže. A stvarnost je bît stvari.. čime je vrlo lijepo naznačeno da do zbilje tek treba doći. on još nema terminologiju nego ostaje time u skolastici. kad razgovaramo o stvarnosti i tako to upotrebljavate. “Tek po njemu pretvara se ono idealno u realno. metafizičari i pozitivisti. pazite. Pod idealnim. To je još Descartes. ali kao filozofi moramo upotrebljavati to kao — zbiljnost je bît zbilje.. proizvod. Dakle.

.. ako ste vidjeli kakvu “Klaru” i ona vas.. po čemu je odnos moguć.. ona je zgodna. kad je Kangrga napisao: na početku bijaše revolucija ili budućnost. to ćemo odmah sada vidjeti: “samosvijest omogućuje svijest”. da bi producirali taj odnos kao ljubavni odnos. što dakle bez naše pomoći treba da dođe izvana”. Dobro. kakvi mi zapravo jesmo. jer smo već govorili o tome da je na pojmu odnosa zastao Kant. Onda ne znate što ta Klara jest.. sporiti. travnja 2007. A moraju se međusobno svađati. produkcija vlastitoga života. i onda se odmah idete vjenčati. Pazite dobro! Ovdje je sad unutra tako velika problematika. Tek kad producirate odnos. na početku je valjda prošlost!? Pa da. Svijest je paradigma onoga što se tu naziva odnos. onda da. i ti si zgodan. to . pa tu sad cijela priča ide na to.. a Fichte diže čitav problem na nivo produkcije odno- sa.. mučiti. Pa kakav je to odnos. onda ste kantovci.. morate sa stanovišta odnosa dospjeti na nivo Fichteove spekulacije. spoznajni teoretičari. ne!? Ili obrnuto! Doduše.6. To je spekulacija. a da ne pi- tamo po čemu. naj-. znači da ste na putu spekulacije.. onda je odnos 1:1. Onda ostajete “izvanjski” on i ona.. izražava neki odnos prema nečemu. odnos mora biti uspostavljen. iskušavati se djelatno. tako ćemo sad reći. naj-... onda ostajete u odnosu. Zato nemojte misliti. Pa.) 119 odnos. pa kak’ može na početku biti budućnost. i tako dalje. pa moraš vidjet kakav je to “Šani”! A ako vas on udari. da možda ima tu i nekih nedostataka. Ja sam vama malo pričao o ljubavi... Ne znate. To vam je ujedno i dobra garancija da ste možda zbilja ozbiljno shvatili onaj Marxov pojam promjene svijeta. To bi bila ta produkcija odnosa. Pa on će vas razočarati. i tako.. Ovo je sjajno rečeno! Svijest je za razliku od samosvijesti upućenost na izvanjsko. nego bar malo kritički. jedino ako Klara može njemu vratiti takav šamar natrag da on malo dođe k sebi.. evo gledajte. [smijeh]. pa ne budete posle rekli. Nemojte! Malo se morate posvaditi pa da vi- dite. kad malo razmislite.” — mi govorimo još o razumu — “. Inače.. o prijateljstvu. u svojoj Kritici čistoga uma. pa onda mislite. Fichte kaže: “.. onda nemojte misliti da je Hrvatska najbolja. na cijelome globusu. predavanje (13.. naime.. jer pita. pa to nije moguće. pa se onda razočarate. Ali nema mimo toga. onda se odnos producira dalje. a ne znate što je zapravo s njim. onda su rekli. ma odi ti doma svojoj mami i pusti me na miru. pa nećete sve što jest uzeti kao sâmo po sebi razumljivo.. Pa onda vidite. dakle. Ako kažete “ljubav na prvi pogled”. za kratko vrijeme vam dâ šamar. A onda Fichte dolazi do toga da kaže. cijele histo- rije. malih.. onda ste spekulativci produkcije odnosa. a ona ne zna kaj je taj Šani. taj odnos ostaje čista apstrakcija.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . to jest. pa kakve gluposti ovaj Grga govori. ali čija? Da! O tome ćemo još govoriti.

trava raste. on je rekao. i to? Ma kakvi! Gledajte. ne isključujući niko- ga i ne uključujući mene kao posebnog. dakle. Leibniz je početak mnogo čega što je vrijedno. Pa pogledajte onda što je s tim. odnos prema nečemu što. kaže on. danas-sutra. Pa. o svom životu. mjesec. to je sjajna formulacija: “Pa. pa je Hegel njega hvalio. kao tim “svjesnim bićima” svaki dan. “bez naše pomoći treba da dođe izvana”. a nikad prema unutrašnjem. to naglašeno.120 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . mislim. samo-svjesna bića. sunce. Pazite kakva je konsekvencija. travnja 2007.. od Des­ cartesa. za život nemam vremena! To znači da nisi nikad živio.. Kada Fichte sada cijelu tu problematiku novovjekovne filozofije. koje je već mišljeno kao ta samosvijest za razliku od svjesnog sadržaja. molio da mi kažete. proljeće. time sam tek slobodan čovjek.6. Pazite. A mi nemamo vremena! Za što nemaš vremena? Pa. Sve je rečeno. to jest. tek svjesna bića. Kada mi zapravo reflektiramo ili samoreflektiramo o sebi. samo je jedna nezgoda stvarno tu. mi znamo dobro to šta je pojam duše i besmrtnost duše. onaj takozvani identitet subjekt-objekta. Ako nitko nikad nije imao vremena. Sloboda! Prema . dakle. prema sebi samome. kad malo pro- dubite stvar. a kao samosvjesna jesmo samo u rijetkim situacijama. ja bih ga odmah hapsio. Mi živimo kao svjesna bića. predavanje (13. koji može doći na nivo samos- vijesti. produbljuje pa kaže ovo: a što je samosvijest drugo nego samodjelatnost. i tako da­ lje. nije to vrijeme! Dobro. cijela Biblija je tu unutra. mi smo svjesna bića. taj nikad nije ni živio. Mi živimo u od- nosu. ili smo vrlo rijetko. i tako dalje. to vam je samo trenutno. ali samo rijetko! Pa čak i onaj. to da smo mi samo svjesna bića. o svojim djelatnostima.. a čovjek ima duh ili može biti duh. Zato sam ja vas prošli puta. Leibniza bi trebalo zbilja. to satno vrijeme. dvadeset godina zat- vora! Kako može to reći? A onda je još dodao: . ne baš uhapsiti. da ne anticipiramo još neke stvari. nemamo vremena!”. pa se vraća natrag. godina. to jest. Vrijeme je život. To se odnosi na sve nas. kako to stoji s tim vremenom!? Da li je ovo. jer kad je. evo! Čitavo čovječanstvo je tu sadržano u jednoj rečenici. ja sam tu samo-djelatan. na svijest. Pa. Samodjelatan čovjek. ali gledajte. nikad nismo. njegovoga cogita.) jest: trebali bismo postati samosvjesna bića. kad nisam samo izvanjski. ali recimo spaliti na lomači [smijeh u publici]. kaže. to može biti samo trenutno. Već vam je Leibniz to rekao: biti samosvjestan. Tu je početak. to je identitet mene i svijeta u meni i oko mene. kiša pada. s nama kao ljudima. o svo- jim odnosima. ljeto. pa taj odnos znači naše odnošenje uvijek prema izvanjskom. a Leibniz veli... a samodje- latnost je upravo sloboda. u odnosu.. pa i životinje imaju dušu. nego i unutrašnji.

to je bitak. a on sad govori o primatu praktičkog uma. što jeste. Ono jeste. mi uvijek krećemo iznova kao stvaralački čin. Iz mnogih razloga. Dakle. To je pozicija ili stanovište razuma.” Evo vidite. izvana. On je “gotovan”! Kad mu netko nešto napravi. A iz stvaralačkog akta — to je isto kao što smo govorili s Kantom — umjetničko stvaralaštvo čiji je produkt umjetničko djelo! Mi po umjetničkom djelu znamo. misaono podrijetlo već leži u Kantovu pojmu primata praktičkog uma. po čemu nešto uopće jest. predavanje (13.6. da uopće nečega ima.. spekulacije. od Sokrata.” — sad bismo mogli kazati. “Prvobitni čovjek” bio je taj samodjelatni čovjek. Mašta producira zbilju. pa kroz cijelu hi- storiju filozofije. ali u sâmoj njoj još nije. evo. rekli smo. Pa dodaje ovo: producira zbilju. ali . spekulativne pozicije. teorija ima primat. još mu je manjkalo dosta toga. Zašto? Zato jer je ona tek stvaralački akt. da bi znali što analiziraju. a to ništa je stvaralački čin da bi došlo do onoga što se naziva i bitak. ili shvaćamo. Prema tome. Dobro. Kant je prvi u historiji filozofije koji se uopće usudio iskazati ovakvu jednu tezu. i tako dalje. Ne pitaju po čemu predmet jest. To Fichte hoće kazati. teškoća za Fichtea. onda smo se mi “dobra svjesna bića”. bitak-ništa-postajanje — ništa je na početku svijeta.. “Mašta producira zbilju ali u njoj nije. ali ne pitati po čemu je to što se događa.. ali u njoj još nije zbiljnost. onda smo se uklopili u postojeće kao gotovo. Tek shvaćanjem i poiman- jem u razumu postaje njezin produkt nešto zbiljsko. vidimo da je na djelu bilo stvaralačko. sve odatle počinje. razum je onaj koji dolazi na gotovo. sintetizira. vidjeti to tako. Prema tome. Vidite.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . dakle. Pazite. ili vidimo.. Naravno da sve ovo što smo tu sad rekli o podrijetlu. u sâmom procesu stvaralaštva kao činu još ništa nije.” zbilja sâma. razumjeti.) 121 tome. “jer stvaralački čin je tek akt pomoću kojega nešto kao zbiljsko nastaje... travnja 2007. Platona. od prvih filozofa. postajanje i umjetničko djelo. ali što naskroz treba samo tumačiti i razabrati”. sad možemo tako kazati. razum“ jed- va čeka” da netko nešto napravi da bi mogao o tome “nešto” govoriti. A Fichte veli. da tako kažemo. stojimo u odnosu. ako ne.. pri čemu će sad tu biti velikih neprilika. Naravno da nije.. recimo. onda on izvana dolazi na to kao taj “dani predmet”. umjetničkog djela. Dakle. to je rečeno ovdje explicite.. Aristotela. za Schellinga pa čak i za . Verstehen. “. tu je početak. “. Tako onda analitičari ne znaju da moraju čekati nekoga da im prethodno nešto napravi. i djelo i bilo što drugo kao ono nešto. to me uvijek asocira na to kako Hegel počinje svoju Logiku: Sein-Nichts-Werden. a to je pitanje. ali i ne samo filozofije nego i života. za tim pojmom samodjelatnosti se traga.. i tako dalje.

čak i bez mašte koja tu onda ne igra neku ulogu. na proizvod! Kad Bog stvara svijet. trebali bismo reći. Pa. a drugo drugog može biti samo konačno biće. premda je Hegel već vidio te stvari. u djelatnosti leži razlika. ne omogućuje ono što se tu naziva identitet subjekt-objekta.) Hegela. pa to nije isto! Hegel je srušio Boga. ili obrnuto: mašta-teorija-praksa! Tu je početak svijeta i našega života i svega što uopće može biti. nego jedino praktički.6. po čemu je svijet moguć!? Pa. Hegel je heretik. To je točno iskazano po principu čovjekova stvaralaštva! Ali nećete za čovjeka reći da je Bog. kao postulat praktičkog uma. jer je tek to i tako relevantno za naš život. bokca. uzet sam za sebe. bez Boga nema svijeta. filozofskim putem ne dâ dokazati Božju egzistenciju. dobro je razmišljao! A Hegel je zaslužio lomaču! Sad ću ukazati za objašnjenje ovih Fichteovih stavova baš na jednu Hege- lovu interpretaciju koja ide na najbolje što je Hegel vidio tu u Fichtea i pot- vrdio to. to su nam drugi rekli. Pri čemu je Hegel onda napisao u Filozofiji religije jednu heretičku misao. katoličkoga Boga. kakav je to onda Bog!? Pazite dobro. njega bi trebalo spaliti! Sreća da nema više inkvizicije! A Kanta su. Tamo imate pojam stvaranja. onda je Bog stvorio svijet. A što je djelatnost? Djelatnost subjekta u odnosu na objekt. nismo pri tome baš jako razmišljali nego smo samo to prihvatili. pazite. u smislu puke spoznavalake moći. Još to nismo dovršili. pa onda dodaje: “Bez svijeta Bog nije Bog. početi i završiti s gotovim svijetom. a počeli smo upravo s bitnim problemom odnosa razum-um. Taj pojam uma ostaje tu još uvijek velika apstrakcija. je li točno!? Pa. postaje konačno biće! Pa. onda na početku stoji identitet teorija-praksa-mašta. a ne pitati odakle je to. metnuli na onaj index samo zato što je rekao da se teorijskim. triju momenata. kad Bog stvara svijet. i Bog drugo drugo- ga. mi ćemo tek doći do toga. Tako da je spekulacija identitet svih tih. A nije! Um dobi- . travnja 2007. kako mu taj pojam prakse ili praktičkoga. Čim se odvoji primat teorije. ako smo religiozni. stvaranje je djelatnost. kako nikad ne pitamo po čemu je to!? Dobro. onda nam je to nekako lakše! Samo. u razlici ono konačno. kao stvoritelja svijeta. To znači. svijet postaje drugo drugoga. tu imate pojam proizvođenja.122 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . njega su trebali spaliti a ne Giordana Bruna: stvaranje je djelatnost. recimo. primat prakse. pa i kantovski. Kad govorimo o spekulaciji. predavanje (13. To znači. pri čemu čak nedostaje upravo ovaj stvaralački organ mašte. višeg ranga nego razum. onda se tu već nalazimo u onome što se naziva metafizika. to je palijativ. pa to je hereza! U Bibliji stoji — i Bog stvori čovjeka na sliku i priliku svoju! Dakle. To je onda čak jedna dogma. jer se može još uvijek misliti descartesovski. a što znači identitet teorije i prakse.” Zamislite.

evo jedno Hegelovo mjesto baš iz toga djela: “Neidentičnost se uzdiže do apsolutnog načela.” — pazite. od razuma. pa kako jedan veliki mislilac. zacrtao upravo Fichte. a sad ćemo reći — spoznajno-teorijske pozicije i filozofije koja je ostala u horizontu ra- zuma. na kraju dezavuira ono što je na početku rekao. to je 1801. predavanje (13. upravo proizvodilački. ranga Hegela. ali u istoj toj knjizi. onda stvarno nije pretjerano ako kažemo da su baš Hegela trebali spaliti. onda je morala ići ovim spekulativnim putem o kojem smo sad maloprije govorili. pa ukazuje na to kako je to žalosno da smo već nakon pojma uma. kad čovjek malo razmisli. I po toj se liniji razvija onda odnos ovoga još uvijek spoznajno-teorijski postavljenog problema razum-um. za mene uvijek iznova. proizvoda uma.6. ono umno. To su. i onda sâm sebe dezavuira i govori de- setu stvar. mislim. to je sve mišljeno kao povratak na predkantovsko stanovište.” On tu zapravo kritizira razdvojenost Fich- teovog pojma identiteta.. Bolje reći. . On time hoće kritizirati sve filozofe koji nisu shvatili. Hegel je još pod velikim.” — to je He- gelova kritika! Tu je Hegel prvoklasni spekulativni mislilac pod utjecajem Fichtea — “. Da je došla na nivo uma. Tu je sada na djelu prvoklasna Hegelova kritika. koji je “kumovao razumu”. prvi objavljen za njegova života. a ne Giordana Bruna koji je bio pošten dečko! Dakle. gdje mu Fichte daje pretpostavku da bude prvoklasni spekulativni mislilac. identitet.. pravim i dobrim utjecajem Fichtea kao spekulativnog mislioca. To je dovršetak Fichteove kritike pojma razuma. jer Fichtea naziva “subjektivnim idealistom”! Dakle. morao se od strane konačnog mišljenja. pošto se iz ideje. Dakle.. u ovom spisu koji je već jako spekulativno utemeljen. Upravo.) 123 va sada ovdje stvaralački karakter. vratili se natrag na razum. mislim.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM ... da potkrijepimo ovo što Hegel govori. nakon što se um kao praktička moć bio prikazao ne kao apsolutni identitet nego u beskonačnom suprotstavljanju samo kao moć čistog razumskog jedinstva. tj. nekakve čudne stvari i te akrobacije... u istom tom djelu.. Osnova cjelokupne nauke o znanosti. prvi spis Hegelov. to je sedam godina nakon Fichteova djela Grundlage der gesamten Wissenschafts- lehre. stanovište upravo spoznajne teorije — “. naravno. može. a odmah iza toga. Evo jedno mjesto koje ćemo još s Hegelom naglasiti. tj.. tako da onda. odstranilo i bitku se apsolutno suprotstavilo. Hegel sâm sebi protivuriječi. do toga da je um čak slobodarski mišljen u identitetu sa slobodom i sa stvaralaštvom.. travnja 2007. upravo tako i misliti”. čak u istoj knjizi. kako bi Fichte rekao. a koji mu je. rekli smo. i on sâm to kaže. godina. “Neidentičnost se uzdiže do apsolutnog načela kao što drukčije nije bilo moguće. ni Kanta ni Fichtea niti sâmu bitnu spekulativnu poziciju.

koji je već izvučen iz horizonta spoznajne teorije. i tu sad ide priča kao da nikad nije napisao ove stavove. . Već smo na to ukazivali. predavanje (13. a 1806. i tako dalje. to Fichteovo insistiranje. ali i Fichte i Schelling se muče. spekulativnog pojma uma. pa onda čak i Hegel sa svojim idealizmom.6. kad kaže. On kritizira metafizičare i cijelu filozofiju koji barataju pojmovima. Produktion. i to tak- vom klasičnom filozofijom koja je već spekulacija. Ja ću baš na jednom momentu. to je njego- va stvar. mogli bismo tako reći. upravo epohalni iskoraci. a što je moja filozofija drugo nego Kantov transcendentalni idealizam — i skače sebi u usta! Pojam transcen- dentalnog odnosi se kod Kanta. kad dođemo do toga. dobro. I samo na to! Odnosi se na granicu spoznajnog odnosa. da tako kažemo. koja je bila par excellence filozofijska tradicija. pazite. Tako. samo to mu je zaostatak od tristopedeset godina! Ne treba se vraćati na nešto što je već produbljeno. pravo na lutanja jer to su veliki. a na djelu je baš ta neprimjerenost. Pa. a ne više samo filozofski. fichteovskom spekulativnom razrješenju. prevladano i ukinuto. dolazi do novoga. to je 1801. i tako dalje. recimo i za Fichtea. To je ono njegovo pitanje o sintetičkim sudovima a priori. kako ste došli do njih. a niste pitali odakle. travnja 2007. Onda nije čudo.124 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . strašno muči tim problemom samo zbog toga što nemaju na raspolaganju inventar pojmova. I smatra da to nije kritički posao! Nije pravi istinski filozofski posao! I tu leži taj kriticizam! Pa dobro. jer tu leži najveći problem. zato smo se malo više tu zadržali. Pa što je fenomen? Pojava! Nauka o pojavi! Pa kakvoj pojavi? Pa kako si je Hegel to onda mogao dopustiti? To mogu ovi današnji fenomenolozi koji nemaju pojma o filozofiji. spoznavalačkog subjekta ili spoznavanja. pa onda su spoznajno-teorijski husserlovci i pričaju pretkantovske priče. Mi ćemo ukazati. kojim se u razrješenju. Ti filozofi imaju.) Kada malo pogledate još i drugu stvar. a nije još spekulativna. on završava Fenomenologiju duha. Mi ćemo u idućem predavanju to još konkretizirati. koji bi bili već spekulativni. Da. samo na domet i granicu spoznajnog. Muče se s pojmovima koje su naslijedili od tradicije. po nekim bitnim momentima. valjda. kao što smo vidjeli. pa onda kasnije i Hegel kao njegov učenik. koji već stoji na spekulativnoj poziciji pa se vraća natrag na prevladane misaone stavove.. pa se vraća na Descartesa. i veli. pokazati koliko se Fichte. što Husserl piše “kartezijanske” meditacije. barem jedan od najvećih problema za cijelu klasičnu filozofiju — a to je terminologija. Sad smo se htjeli zadržati na ovom bitnom momentu odnosa razuma i uma. na pitanje — što mi zapravo možemo spoznati!? To pita Kant. Sad je on “pravi filozof ” — i samo filozof! Onda čak barata poj- mom fenomenologije. Tek — upravo tu smo vidjeli kako je već Fichte naglasio ovaj pojam — producirati.

crno. umjesto da ostanu na pojmu Selbsttätigkeit. s ovim“ intelektualnim“. citirat ću. i tako dalje. to je supstitut za pojam produkcije. misao je krhka stvar. vidjet ćemo kako je i on bio “fifty-fifty”. samodjelatnost. jedan Fichte. to znamo kod Kanta. šta je tu posrijedi. to je osjetilni podatak. a on je išao natrag pa je onda Fichtea i Schellinga napao. vraćaju natrag na pojam. jedan Schelling imaju pravo da lutaju. početak! Kakav početak? Pa spoznavalački! Intelektualno zrenje — pa to je “drveno željezo“! To ništa ne znači. na ovo odvajanje.6. pa vi ste se sad vratili na spoznajnu teoriju. Naravno da imaju pravo na lutanje. Pa to je užasno! I onda ih obadva. Hegel hvata tu za riječ.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . da tako kažemo. Kod Kanta zrenje je Anschauung.. a pedeset posto spekulativac. i tako dalje. Kad dođemo do Hegela. mašta. oni se vraćaju da traže. na pojam intellektuelle Anschauung! In- telektualno zrenje! Anschauung je zôr. pazite dobro. pedeset posto filozof. on čak postaje inte- lektualni zor. Nema nikakve produkcije na bazi mojega zrenja. To baš i nije bilo korektno s njegove strane. ali već su prije došli do spekulativne pozicije par excellence. s pravom. njegov učenik. Prema tome. stvaralački moment.) 125 A sad da anticipiramo iduće izlaganje. kao osjetilne podatke pomoću kojih tek trebate doći do predmeta. travnja 2007.. i na tome je trebalo insistirati i to dalje provoditi konsekventno. predavanje (13. Pa onda Kant veli. Bilo kakvog! A gledajte. i tako dalje! I sad. Ovo što smo govorili — muka s terminologijom. i tako dalje i tako dalje. Pa. on je vidio veličinu Fichteovu kao spekulativnog mislioca. stvaralaštva. A nije trebao. zrenje. a bez zorova su pojmovi prazni! Ali to je kantovska problematika! Pazite. bijelo. . jer je upravo rekao. imate zorove prostora i vremena. bez pojmova su ti zorovi slijepi. jer njegova je teza da treba kod svakoga čovjeka tražiti u njemu ono najbolje. sad su oni nešto dobili! Ništa nisu dobili! Time su demantirali zapravo svoju produkciju. sad se on i Schelling. Ali ipak s pravom kritizira i Fichtea i Schellinga upravo zbog toga što sada.

6. travnja 2007.) .126 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . predavanje (13.

Dakle. objavljena. Hegelova sabrana djela u dvadeset svezaka. a za što ste vi pitali. i tako dalje. i tako dalje. tako da je to izuzetno vrijedno pročitati. sa Schellingom. to je takozvana “zelena bib- lioteka”. recite. to možda zvuči malo pretjerano. drago mi je čuti. Ja ću se sad vratiti da vas uputim na neke stvari koje sam propustio. Za taj početak ove knjige. On je i prije imao raspravâ. prvih dvadeset stranica te knjige pod punim naslovom Differenz des Fichte’schen und Schelling’schen Systems der Philosophie. da tako kažemo. to je sedam godina nakon Fichteove Osnove cjelokupne nauke o znanosti iz 1794. recimo. ja ne znam je li to kod nas prevedeno.) Kolegice i kolege. i tako dalje. to je bila prva Hegelova ob- javljena knjiga.. i tako dalje.. da bilježite. koji je to citat. Gledajte. tako da vi možete doći do toga. Dobro. gotovo da ih prepisuje. čuo sam da se neki kolege nisu usudili pitati za neke bibliografske reference o kojima ovdje govorimo. jedna od najznačajnijih biblioteka. travnja 2007. javno objavljana knjiga. pa me slobodno prekinite. ali puno puta je odustao od ovoga što je rekao tu na prvih dvadesetak stranica. ali i Schellinga. Pazite. produbljeno. “grüne Bibliothek” izdavača Felix Meiner iz Hamburga. sad ću tako reći. hvali Fichtea i sve njegove bitne stvari. postoji za ovo razdoblje o kojem sada govorimo u vezi s Fichteom. i onda pri kraju ćete naći “zalom” u ocjeni Fichtea. Sad. Ja ću vam pročitati nešto da baš to vidite. tako da je ovo njegova prva. jer ja sam tu da vam izložim sve tako da vi možete pratiti. gdje su objavljivana sva djela klasičnog idealizma. ali to nije objavljeno. ako nešto niste čuli. poslije Hegel sebi nažalost protivuriječi. ali važno je reći: spekulativne stavove. 1801. gdje se to nalazi.7. ili pak. sve do 1969-70. Ne treba ići odmah na kritiku. nisam znao da je taj Hegelov spis preveden kod nas. kad su kod izdavača Suhrkamp u Frankfurtu. direktnim Fichteovim utjecajem svoje prvoklasne— spe- kulativne! — teze. nemojte se ustručavati. filozofska biblioteka za cijelo prošlo stoljeće. ja imam tu njemački original. to je jedno ključno Fichteo- vo mjesto koje. ja sam rekao da je to nešto najbolje što je Hegel napisao. to je Hegelov takozvani “Differenzschrift”. predavanje (20. u onom Filozofs- kom žurnalu. Ja nisam striktno naveo neke citate. na primjer. kad se to kaže. jer Hegel ima prvoklasnih stvari kroz sva svoja djela. Ja vas moram upozoriti. sedam godina nakon toga objavljuje Hegel pod velikim. i tako dalje. Zašto? Ne cijela knjiga nego. svi ti historičari filozofije ili interpretatori . naravno. ali na pr- vim stranicama toga spisa što tu govorimo Hegel daje za pravo. iz 1801.

da zna svoj interes. jer kao svećenik nije priznao svojega Boga kao stvaratelja svijeta rekavši. u filozofskom smislu. za kojega smo prošli puta rekli da bi ga trebalo “uhapsiti”. on time aludira na srozavan- je uma na nivo razuma. ili trideset-tridesetpet. travnja 2007. vernünftig. A. go- vori o ne-idetničnosti. a Schelling je objektivni idealist. a ne više na spekulativno. nego u običnom svakidašnjem govoru. imate jednu malu nepriliku s ovim pojmom uma — Vernunft. onda se to ne priliči jednom Hegelu! Ali prvih dvadesetak stranica.7. nastavljajući na spekulativno postavljanje problema kod Fichtea. kad već to govorimo. reći ćemo još ovo: čak i u njemačkom jeziku. pazite. ali ne u smislu uma. U tom kontekstu sam ja studentima uvijek govorio: Nemojte naše političare . što znači. predavanje (20. iako imamo drugih problema s Fichteom. tu je onaj stav gdje Hegel kritički. kad ja zažmirim.) ili teoretičari ili filozofi vjerojatno nisu pročitali ili ga nisu shvatili! Fichte. nakon onog Ficheova stava identitet subjekt-objekta. što sam citirao. naime. To glasi na njemačkom “der gesunde Menschenverstand”! Ali sad imate u njemačkom jeziku izraz “vernünftig”. na kraju kaže ovo: Fichte je subjektivni idealist. “nije mi palo na pamet”. Pa i mi velimo. Što je sad to “subjek- tivni idealizam”!? Postoji samo jedan klasični subjektivni idealizam. budi pametan!”. na primjer. u smislu pameti. onda se srozavaš na pojam i nivo razuma. slijedeći Fichtea. to je onda takoreći cijela filozofija koja uglavnom ide po toj liniji. Kad Hegel kritički govori o neidentičnosti. “Pa. sad. o čemu mi tu govorimo.128 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Pri čemu. Vernunft. “Sei vernünftig!”. ako izbaciš objekt vani. ja sam to jedanput i na- pisao — pojam pameti identičan je s pojmom interesa. Ima jedna stvar koja se obično baš ne reflektira. Pri čemu — prošli put smo o tome govorili — odnos razum-um de facto znači to. Dakle. naravno da mu nije palo na um kad ni nema uma! Treba reći. nekakav Fichte ili nekakav Hegel da bi bio pametan. prvoklasno vidi da se vraćamo natrag — što bih ja rekao kontra njega — na filozofsko stanovište. Međutim. I sad. imate kritički Hegelov pojam. “nije mi palo na pamet” i “nije mi palo na um”! Pa. eksplicitno kaže: ono Ja nije puki subjekt u spoznavalačkom smislu nego identitet subjekt-objekt. kaže se. to čak govore i neki filozofi. Pametan čovjek je čovjek koji zna svoj vlastiti interes. u toj istoj knjizi gdje Hegel prvoklasno spekulativno interpretira svojeg učitelja Fichtea. “zdravi ljudski razum”. onda svijeta nema. to su gotovo već banal- nosti koje sad začuđuju kod Hegela! Ako za nekoga. um je Vernunft. jer kad napustiš um. onaj solipsizam. pa onda veliš “subjek- tivni idealizam”. “Budi razuman!” — Dakle. a i kod nas. On ne mora biti nekakvo veliko umno biće. a to je Berkeleyev.

aktualno. kako je to Fichte odredio. “Frau Sorge”. jer to nema veze s filozofijom. onda kaže “bloße Historie” [“puka historija”]. pazite što se tu događa. ako niste zaboravili. to bi značilo da bi bio na nivou samorefleksije. ja sam u svojim radovima napravio tu distinkciju. oni su “pametniji”. slobodno biće. kritički upozoravao na to. omogućuje tu historiju. pa naravno da smo u brigama. ali klasična filozofija je do posljednjih konsekvencija iscizelirala tu filo- zofijsku terminologiju. Jedino su Nijemci imali istinsku filozofijsku terminologiju. A povijest je zaustav- ljanje toga tečenja. povijesnost povijesti. povijesnost povijesnog. To ćete naći u mojoj knjizi Praksa. Pri tome. Prema tome. moram to reći. sad nažalost pokojni. Pa. To znači. povijesnost. tu je riječ o terminologiji i. kad velimo Nijemci. stavio kao glavni problem za svoju filozofiju. pa neka me svi špotaju! Prije svega. da se to vidi. hoću baš da se tu zadržimo. A vi niste toliko pametni kao oni. sad gledajte. Neka si on to lijepo metne za uho. to možete pročitati. da je u njemačkom jeziku Hegel prvi upotrijebio pojam Geschichtlichkeit. onda to znači prosječan Nijemac i takvi filo- zofi. i tako dalje. i tako dalje. Sorge. Onda me je kolega Predrag Vranicki. socijalno određenje. Zašto? Jer znaju svoj in- teres. ona proizvodi. samosvijesti. Do- bro. za razliku od drugih jezika. onda je ovu brigu. na svakog Nijemca. teče.) 129 smatrati “bedacima” jer oni su vam jako pametni. Ali pazite. ili hoću. a reći ću vam zašto i kako. što bi se reklo. U vezi s time mogu vam reći to. kad kažemo “Nijemci”. ali treba reći. jer kad bi uopće bio na nivou uma. misli se sve ono što empirijski. zna- mo što je briga. historija. psihoanalitičko. osim toga. neću ja to napraviti. Tu bi se onda napravila prava distinkcija koju je Fichte već napravio kao bitnu distinkciju između povijesti i historije. predavanje (20. to mi ne bi palo ni na um!” Pa. To može biti psihologijsko. travnja 2007. i tako dalje. Pa me onda on . Ali. Ja to mogu reći čak s jedne kompetentne pozicije. i u njemačkom jeziku imate to. pa ni Kangrga baš nije toliko pame- tan kao političari.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . pa znam ja svoj interes. koji je bio tu profesor. Kad on kaže “Historie”. čak se to ne odnosi na neke filozofe. onda se to ne odnosi. to znači — Geschichtlichkeit der Geschichte. poput jed- noga Heideggera koji izmišlja terminologiju koja uopće nije filozofijska! Ja ću vam reći ovo. naravno. Heidegger je pročitao od Sudermanna. o filozofiji. “pa. Naravno. to mi kao prosječni ljudi nismo. Trebalo bi reći Geschichtlichkeit der Historie ili des Historischen. mi jesmo brižni. ne može mu ni pasti. “to mi ne pada ni na kraj pameti”. i tako dalje. Prema tome. samodjelatnosti. pojam uma u tome. svijet: povijest i historija. pa nije to ključni problem našega života i cijele historije ili filozofije. Čak sam vam tamo rekao.7. Kad to govorimo. vrijeme.

ali imate i “empfindlich”. Englezi. Pazite. pazite sad njegov argument. ovo- ga i onoga. u francuskom jeziku. Ali mene je zvao.) pozvao k sebi i veli da pretjerujem. prekoračuje puku praktičnost. naravno da nemaju! Evo. on ima pojam Kritik der praktischen Vernunft. to su hiljade stranica. . onda kad su me oni Nijemci pitali. njemu je to bilo čudno i neprilično. histoire. dobro Nijemci bi možda imali. ja mislim ozbiljno. onda sam ja njima rekao — bolje nego vi! [smijeh u publici] Da.. i tako dalje. još neke stvari. pa. Francuzi nemaju u svom jeziku tu distinkciju. to možete pročitati. Grga. dobro. svakidašnjeg.. slobodno čin. Adorno. pametnog. nego mislim na ono što se tu naziva aktivitet subjekta koji transcendira. a do tada Amerikanci su imali samo ovoga Jamesa. pa sam ja njemu rekao da je on to izvrsno pogodio. ja vam baš sad želim to istaknuti. on je napisao prvoklasnu Filozo- fiju historije. čak je i umro od toga. misleći da mi nemamo jezik za to. recimo. A imate također. a kako vi Jugoslaveni filo- zofirate. pa kakva je to argumentacija!? Pa čak ni sâm Kant. Empfindung je osjet. Pa. snalažljivog čovjeka. od umora. i tako dalje — tu se nikakva filozofija nije dostatno približila tome nego tek spekulacija! Prema tome. to je njima bilo dobar vic. ja sam vam to rekao. pa onda sâm Kant mora svojim prosječnim Nijemcima i njemačkim filozofima. njemački pojam Empfindung. naravno. povijesnost! Možda historicité? Ali to je od histoire! Dakle. Pazite.7. Marcuse. pa sam im naveo taj primjer praktičan- praktički. s pravom. Ali. a naročito židovski — Bloch. travnja 2007. to. re-evolutivni čin. “Empfindlichkeit” — osjećajno. reći: pod “praktisch” ne mislim promućurnog. pa šta sad ti insistiraš na ne- kakvim izmišljotinama. onda ne bismo mogli reći ono što je Hegel napisao — “filozofija povijesti”. kad bismo konsekventno mislili. Dobro. spekulativno. Vranicki nije vidio tu spekulativnu distinkciju. pragmatizam.. to nije nikakav vic. moram biti malo bezobrazan. Veli on. gledajte. A. Fromm. kad su bježali pred Hitlerom — nisu u Ameriku prvi puta donijeli filozofsku misao i filo- zofiju i to. ali oni nemaju! — Pa. ne daj Bože! A Amerikanci!? Amerikanci su imali tek nešto malo filozofije dok ovi evropski emigranti. osjećajnost. Vranicki je napisao prvoklasnu Filozofiju historije u tri sveska. gledajte.130 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . praktičan i praktički. Horkheimer. povijest i historija! . jer taj živi u sferi bitka. stvarno si je dao truda. ali ja sam rekao. gdje mu je jezik za to!? Ili Englez. gdje ovaj izraz “praktisch” ima dva smisla. predavanje (20. Nema filozofije povijesti! Postoji samo filozofija historije! A povijest ili povijesno ili povijesni čin. samodjelatni čin. i bez obzira na to što Francuz ili Englez ne može napraviti tu razliku u jeziku. pa veli. l’histoire. slušaj. pa neka napravi Geschicht- lichkeit..

a oni govore “historija”! Pa dobro. Fenomenologiju duha je na francuski preveo Jean Hyppolite.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . posebitak-zasebitak. tu su kovanice. . i tako to. svijet na njemački. dorađivati. U našem jeziku imamo tri mogućnosti da to prevodimo. komplicirati. i tako dalje. Kao zasluge! Dakako. slušajte dečki. a onda sam preveo i svoju vlastitu knjigu Praksa. toliko se mučio da ovaj Hegelov njemački jezik dobro prevede na francuski. i tako dalje. ili bitak-po-sebi i bitak-za-sebe. naravno.7. Ali nije to samo to. en soi- pour soi. morao opisivati i tako. senzibilan čovjek. Imaju oni u francuskom neke mogućnosti. to su bile šale. I sâm Nijemac kojega ja tu hvalim. to imate kod nas u “Naprijedu”. on se nije morao mučiti. ja to govorim iz sâme srži stvari. vrijeme. sa složenicama. vi zapravo nemate jezik. po sebi-za sebe. Prema. Još 1958. ono što mi nazivamo “osjetilno” u filozo- fiji.. jer se on morao dobro pomučiti. tj. osjetljiv. “empfindlicher Mensch”. već sam spominjao. a u njemačkom jeziku ih nisam imao. već u dva-tri izdanja. kad smo već go- vorili. pa sam se mučio. predavanje (20. npr. Oni su se. Jean Hyppolite je primljen u francusku Akademiju znanosti i umjetnosti kao nagradu za taj svoj teški prijevod Fenomenologije duha na francuski. to nije moglo biti jasno. ali to je točno to. Englezi. iz svojih vlastitih prijevoda. travnja 2007. Pazite. To je bilo još prije Drugog svjetskog rata. Francuzi. Reći ću vam odmah zašto. tu distinkciju omogućuje naš jezik.. to je za ove s ulice! Doduše. Dobro. gdje imam kolege univerzitetske profesore. pazite. to jest. Hegelovu Feno- menologiju duha. I sad. i glagole i atribute. kao što imamo distinkciju praktički-praktičan. Nijemce filozofe. imate i onaj “argument”: mi govorimo “povijest”. nisu baš na ulici nego su na vlasti! Kako bilo. i tako dalje. ne moram ih imenovati. osjet. A Kangrga? Pa. Naravno da u našim uvjetima. da bi iskazali te jezične finese koje sam ja u svome jeziku imao. u svojoj knjizi. I sad pa- zite. recimo. Kad sam došao gore. gledajte na šta sam naišao — Nijemci nemaju dovoljno jezičnih finesa kakve imamo mi! To vam govorim iz prve ruke! Oni moraju neke stvari. godine — pa to je već pola stoljeća! — prevodio sam Blochovu knjigu Subjekt-Objekt. Preveo sam i druga djela. pa moraš kao filozof koristiti jezičnu mogućnost koju imamo! A sad ću vam reći još jednu stvar. imamo i povijest-historija. s pravom. A Empfin- dung je ujedno percepcija. on je to mogao prevesti s našim jezikom tako da nije bilo problema! Onda što!? Pa mi imamo jezik. smijali. takozvanim jugoslavenskim ili bivšim jugoslavenskim. an sich-für sich. ali čak ne samo filozofijskih. pa sam njima govorio o tome. imaju jezičnih teškoća. A sad gledajte. tome. filozofijskih.) 131 na primjer.

kupio preko Francuskog instituta na francuskom jeziku. Ali ja nemam puno povjerenja da bi se to dalo dobro prevesti na engleski.. kakva kritika. Znate što se dogodilo!? Dogodilo se. iz arhiva Soci- jal-demokratske partije Njemačke. Marx se onda okretao u grobu! A nitko nije pročitao Kapital da točno vidi — kritika političke eko- nomije. Ja sam. Pa to je bila prava “muka Kristušova”! Ja se sjećam. ali kakva je? Dakle. tako da se to održalo do poslije rata. oni su njega tretiratli kao “dobrog političkog ekonomista”! Pa.) ne treba poseban trud! A zamislite prijevod na engleski! Pa dobro. imamo i naših prijevoda. nećemo sad valjda o kritici!? Politička ekonomija. da sad to kažemo. jer nismo imali ništa drugo na raspolaganju. je li! Pa tu njihovu političku ekonomiju mi živimo svaki dan. ali mi prije još nismo imali prijevode njegovih djela. 1932. Evo. niti neke druge.. To je sreća Božja! Negdje je to bilo skriveno. Landshut und Mayer.. Ma. i nitko se ne treba uvrijediti — jedini pravi filozofski jezik je njemački! To je moja teza. recimo. Povijest i klasna svijest. ali to smije biti samo pomoćno sredstvo.. to je za krepati! Tako i oni naši marksistički ekonomisti. Marx nam sa svojom kritikom leži pod krevetom. i znate šta je našao — prvo izdanje Marxovih Ranih radova. niti Francuze. onda su prve veze bile s francuskim konzulatom. Pri čemu je interesantno da baš mi imamo tako bogat jezik. odmah na početku. ja nikoga ne kanim s tim vrijeđati. Lukácsevu Geschichte und Klassenbewußt- sein. ja sam pisao o Fich- teu. Druga internacionala. to je nešto što nas mora radovati. a nismo imali najneposredniju literaturu.132 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . međutim. pustimo to! . Vranicki je bio partizan. i to ako imate samo to na raspolaganju. A mi smo ga bacili u smeće jer je neprijatelj Hrvatske! Ali.. recimo. Hegela i Kanta bez ikakvih teškoća i neprilika! Naravno da je za studij klasične njemačke filozofije najbolje ako netko zna njemački. ne moramo svi znati njemački. da naš jezik može prvoklasno izraziti i prevesti. institutom. a nemamo bo- gatu filozofsku tradiciju! Naravno. Original! To su bili. kao što sam rekao. Tu su naime fine distinkcije koje u njemačkom jeziku imaju točno svoje utemelj- enje! Zato ja govorim o tome. pa hoće otkriti šta se s nama tu događa. nitko se ne mora s time slagati. To je zapravo pravo čudo da se za vrijeme nacizma taj materijal zadržao. Nitko do tada nije imao pojma o Marxu da je on filozof! Ovi tamo. da ga nisu uništili. čuo sam da neki među vama čitaju Kanta ili druge ove klasične dečke na engleskom — dobro. pa je išao u Radničku bibliote- ku. prvi izdavači. tamo u Preradovićevoj ulici. u dvije knjige. jednoga Fichtea. pa smo tamo naišli na neke stvari. da ne zaboravim. recimo. travnja 2007. imamo tradiciju. niti Engleze.7. Vi ste sretnici! Kad bih ja vama pričao kako smo mi počinjali studirati poslije Drugog svjets- kog rata. predavanje (20. kako li su se zvali.

i etimologija je unutra. to vi u filozofiji negdje morate zna- ti! — Isusa ti Boga.) 133 Ja ću sad vama tu citirati iz Fichtea. u ovim Odabranim raspravama — mi smo čak citirali onaj jedan njegov stav. “ionako me neće razumjeti” i tako dalje. gledajte. tako je Kan- grga rođen pod ‘Umom. i drugi su svi dali “glave na kup”. A znate po čemu je rječnik toga Jovana Kangrge prvoklasan? On je radio s filologom Ristićem. pa za svaki pojam. pa naglašava. pa tko će mi bolje pomoći da odgonetnem ta mjesta nego najbolji germanist!? I dođem ja profesoru Škrebu. I mislio sam. jako razvikani filozof. onda smo to nekako dešifrirali. pa kad naiđeš na nešto teško. i to vam je teškoća! Preveo je. suština. Subjekt-Objekt. dobro je znao njemački. to onda izbaciš van! Pa ne buš se mučil z tim!” Da! Kad sam prevodio Ernsta Blocha. Zdenko Škreb je bio najbolji naš germanist tu. Fichte. Zagreb. svi imamo podrijetlo ispod Huma kraj Otočca u Lici. To je preveo. i nađem kod Sonnenfelda da je to apsolutno neadekvatno. on meni ništa nije mogao pomoći! Pa sam se ja mučio. prije svega terminološki. pasusi koji su bili jako teški. kak’ si bedast. i onda kad sam ja prevodio Fenomenologiju. 1956. Fenomenologiju duha. jer svakome je stalo. jer nema duha. Dakle. ali nije bio filozof. Kangrga-Ristić. nažalost pokojnoga. prije ne znam koliko godina. recimo. Odabrane filozofske rasprave. travnja 2007. to su nekakvi srednjovjekovni tekstovi. mislim. kad je došao u Zagreb. za svaku riječ imate sinonime u svim štokavskim govorima: bît. Sonnenfeld. moj daljnji rođak.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . sad pokojni. baš u tome djelu Subjekt- Objekt! A mi smo imali tu profesora Zdenka Škreba. najboljeg našeg germanista. “da biste me razumjeli”. ovo što smo rekli. Sad znate da smo mi Kangrge jako pametni. pa tu vam ja ne mogu ništa pomoći. naišao sam na jedno petnaestak mjestâ da je Bloch teži od Hegela! Tu.7. Srpsko-hrvatsko nemački. onda me on gleda i veli: Je.. i Hegelu je bilo stalo u onim njegovim dodacima. mislim. a kako narod ne čita “h”.. to je objavljeno 1986. ali njemu je ipak bilo stalo da ga razumiju. to je kod nas objavljeno u “Kulturi”. Međutim. . dakle. I znate što još? Son- nenfeld je bio “pametan”. Nemačko-srpsko-hrvatski rečnik. to nije pitanje jezika. kao i mnogi drugi. s kojim sam ja bio dobar. on mi je čak rekao: “Grga. pa hajde. po želji našega profesora Vladimira Filipovića koji je tada bio šef ovog našeg Odsjeka. nije on jedini — pazite. Sonnenfeld je bio podrijetlom Nijemac. on ih je naprosto izbacio! Ispustio! To je radio i jedan naš. predavanje (20. Razumijete? To je bogatstvo filozofskog jezika. u Beogradu je bio najbolji germanist Jovan Kangrga. zato je to izuzetno vrijedno! Tako da to meni puno koristi. i obrnuto. čujte dragi kolega. ali ja se sad moram pohvaliti. pa s čim ste vi tu meni došli.. suštastvo..

to smo prošli puta pokušali eksplicirati a sad idemo samo korak dalje! S Fichteom. to je bio epohalni prevrat.. i tako dalje. i jedino u njoj. Svi su oni rasli na Francuskoj revoluciji. Dakle. kako je rekao moj profesor Berus da su studenti govorili na ispitu. Pa. tj. nije sad u pitanju samo ovo Fichteovo nastojanje da bude razumljiv. to bio i jedan mogući misaoni prevrat u klasičnoj filozofiji. pa onda imate prvi uvod u nauku o znanosti. Kant je već nužnošću onoga do čega dovodi cijeli njegov osnovni misaoni proces došao do pojma uma jer mu je tamo. bio Fichte koji počinje kao mladi dečko pod pseudonimom. oni Dodaci. od Descartesa do Kanta. Pojam uma. s odnosom razuma i uma. predavanje (20. O tome ćemo svakako još govoriti jer je tu Fichte sa svoje spekulativne pozicije došao do najdubljih. Prošli puta smo više-manje završili s onim ključnim problemom klasične filozofije... On je tako točno znao što radi. Do toga nisu došli ni oni takozvani socijalisti-uto- pisti koji su se osim toga “utapljali”. A Fichte. to kaže i Marx. to hoću reći! To ćemo pokazati. znao je da je prekoračio horizont filozofije. u skladu s time. Spekulacija je bila nešto što nije baš bilo shvatljivo. nije shvatljivo ljudima ni do danas. to bi bilo dovoljno za ovo rečeno. to ide tako daleko da je Fichte — to je moja teza — bio prvi teoretičar samoupravljanja! Pazite — Selbstverwaltung! Iz toga onda odčitavate sve drugo! To je. naravno. naročito! Međutim. pa je zato. dakle. Dobro. nedostajalo nešto bitno. da se time odmah nalazimo na samom pragu spekulacije koja — ovdje to treba baš naglasiti — . A. pa to je žalosno! Ni najveći filozofi! Međutim. onda treći. travnja 2007. pa drugi uvod. To su takvi stavovi da čovjek ne povjeruje da je to on pisao prije dvjesto godina. a ja sam ga nazvao prvim proleterskim misliocem. koji onda izrasta u nešto drugo nego što je on fungirao u cijeloj novovjekovnoj filozofiji. s dva spisa. da bi ipak to nekome približio.134 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .7. s onim njegovim razumom.. iz teoretičara Francuske revolu- cije izrasta u revolucionarnog mislioca — spekulativnog. “teoretičar Francuske revolucije”. uključujući i filozofe! Još ni sad ne zna nitko što je zapravo spekulacija. nego su u tim uvodima dalekosežna njegova objašnjenja onoga bit- nog! Od idućeg predavanja morat ćemo se malo pozabaviti time.) To su najteže stvari. gdje brani Francusku revoluciju. uvijek iznova. Bio je pravi revolucionar. i obrnuto. da ga ne uhapse. pod pseudonimom. u Njemačkoj toga vremena! Teoretičar Francuske revolucije bio je već i Kant. I Fichte se trudio. Zusätze. naravno! To je ono najavljeno treće što bi tu trebalo kazati. evo. Naime. teorijski obrazlaže njezinu opra- vdanost i tako dalje. a prije njega je Hegel to jako naglašavao. revolucionarnih stavova. kao što smo rekli.

identitet A = A. to je za robove. jedna banalna teza. to je u redu. kroz čitavu historiju filozofije — to jest: prije Kanta — tako teško shvaća. mora izići iz horizonta filozofičnosti u spekulaciju. mora koristiti filozofijske pojmove za nešto što više nije filozofijsko! Na primjer. čime se dobiva jedino puka tautologija. Utoliko identitet subjekt-objekt iskazuje iden- titet teorijsko-praktičkoga. možemo to tako reći. “jest”. neka kritiziraju — objasnio klasnim momentom! Naime. i za njega pa sve do Luthera praksa je nešto pejo- rativno. kao što to Fichte radi.7. tobože. To tobože u Fichteovu smislu ne znači ništa. A to je ovako. Fichte. nemojte!? A čitava filozofija prije Kanta nije došla do toga. naravno. To je samo potvrđenje formalno-logičkoga zahtjeva da je to A. tu nemamo te stavove. sve su im gotovo pravili robovi.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . onda treba ukazati na jednu misaonu muku. Pa. nešto mučno. pa kad to iskažete. pa joj je onda teorija na jednoj strani. dapače. pod navodnicima — ne može to “pratiti”. travnja 2007. . vuče na onaj osnovni formalno-logički stav u kojem je na djelu samo — sad ćemo to naglasiti — metafizički. nema pojmova koji bi mu to omogućili. stav da nema prakse bez teorije kao što nema teorije bez prakse. doslovno. dakle teorijski mišljena kopula “je”. Ako sad iskažemo taj identitet. jer mu naprosto nije dano da se u onome “A = A” ujedno nalazi i ono treba da. Ja sam to u svome rukopisu — nitko se ne mora složiti s time. kad ga gledamo ovako formalno i površno. u tom obliku. A = A.) 135 na Fichteovu pojmu identiteta subjekt-objekta. On je mislio koliko je mogao. nedostojno “plemenitog” čovjeka. kao što smo već naglasili. i pri tome su jako praktični kad se treba dobro plasirati. teško. naime. ali do pravog pojma prakse nije se došlo sve do Hegela. Platon ništa nije napravio. kakav rad. a ja — ja sam teoretičar. to je osnovno u formalnoj logici. A to je. znamo dobro što to znači. s pojmom téchne. da tako kažemo. ali to je već spekulativni odnos prema onome što nam Fichte hoće reći — kao ono “još ne”. kad bude izašlo. analitičari. a nema čime. Primat teorije — sve do Kanta! Dobro. predavanje (20. ah. budući da smo time već na stanovištu dijalektike. jel’te! Pa i danas su svi ovi naši dečki filozofi samo teoretičari. Aristotel nikad nije nikakvu cipelu napravio. to smo prošli puta već govorili. a ne B. prije svega. Kaj tu sad “praksa”! Oni jako teoretizira- ju. Pa to onda. Ma. A tu je već cijeli Hegel unutra. ali o praksi on nema pojma! Osim toga. za kmetove ili u najboljem slučaju za zanatlije. A to se ne vidi iz ovoga A = A! Time dobivamo ono što se. a praksa na drugoj. ali teorijsko mišljenje kao takvo više — sad ćemo reći tako. svatko će reći.. pa onda i ostani kod toga! Dobro. pogledajte ovu formulaciju. Od Aristotela se insistira jedino na teoriji. to zna svako dijete! Ma. nema terminologije. On je bio teoretičar. Pa. i to kao čvrsti korak prema spekulaciji. to jest..

Ali kad mu kažete identitet subjekta i objekta. moj proizvod. U tome je to “jest” — taj bitak — već ukinuto. i obratno. od produkta! Ako insistiraš samo na prvom dijelu. dakle na procesu ili produciranju. s onim treba da. do toga mi ne dolazimo tako jednostavno. Dakle. nazvao “tamna beskonačnost”. nema subjekta bez objekta. identitet subjekta i objekta. Evo ga. onda je to proces u beskonačnost. pazite dobro. onda sam ja to rekao. to vam je sad već par excellence spekulativ- na pozicija.. Zašto? Zato jer hoće ostati samo teorija! To je cijela priča.) Dakle. životnost. Ali ako se to želi zahvatiti u svome podrijetlu. čak normalno zvuči kad se kaže da bez subjekta nema objekta.”. za to onda Hegel kasnije kaže: kad kažemo “jest”. ali da sad to do- vedemo na nivo identiteta. u tom smislu. kritizirajući Kantov pojam moraliteta. odmah vam je dan i objekt kao korelat. to je pitanje procesa i rezultata procesa. kao rezultatu. onda je time bitak ukinut. pa to će svatko uzeti kao ovo i ono. to jest — subjekt. pa Hegel u ovoj knjižici naglašava i pita: A što je bitak? Produciranje i produkti ujedno. onda svaka teorija zastaje pred time kao neprekoračivim zidom. ono je moj produkt. jer nigdje nije usidren. kad kažemo “jest”. No. kako Fichte kaže: djelovanje i djelo ujedno i nerastavljivo — i time već prekoračuje ili ukida metafiziku. Jer. ovako banalno rečeno! Ali Fichte kaže. Cijela historija filozofije. sve drugo mu je jasno. “ono jest izražava prijelaz od onoga Ja.136 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . nema objekta bez subjekta — to su korelativni pojmovi! Kad velite subjekt.7. neprekidni proces — u što? U ništa! Ako pak insistirate samo na produktu. a šta je to!? A inače. jer sam ga ja iska- zao. zajedno još s Kantom. Zato . predavanje (20. tu se nalazi njihov korelat u drugome. tu na jednom mjestu. I pri tome je još rekao “produkti” u množini. veli on. nigdje nema rezultata. travnja 2007. Ali do toga čitava historija filozofije ne dolazi jer jednostavno nema za to klasnih preduvjeta! Zato možemo kazati pod navodnicima. kad smo rekli da kopula “jest” znači bitak. onda ste pravi fini teoretičar. ne rješava taj problem. Pa onda praksu opet ostavljaju na drugoj strani od teorije. onda veli. djelatnost i duhovnost. “do postavljanja na refleksiju o tome postavljenome”. mračna ili apstraktna beskonačnost — a to je ono odvajanje procesa od re- zultata. Insistiranje samo na procesu — to je Hegel kasnije. u vezi s rečenim. ne? Jer u sa- mim tim pojmovima. ne samo da bi praksa bez teorije bila puko nes- vrhovito ili besciljno tumaranje nego i prava besmislica. To smo već jedanput naglasili.. a u prvom redu ste metafizičar! Metafizičari su pravi dečki jer oni uvijek počinju s gotovim produktom. Prema tome — neodvojivost procesa produciranja od razultatâ procesa. kad kažete. produkcije i produkta. Zašto? — Jer na djelu je.

Svijet je naš proizvod i mi smo njegov proizvod. “životinjski svijet”. To je svijest. bitni moment taj takozvani spekulativni stav koji s Fichteom po prvi puta u historiji filozofije insistira na neodvojivosti. to smo već rekli. dakle samodjelatnost kao samoproizvođenje. To je Leibniz iskazao u onom svome stavu iz njegove Monadologije — ja ga stalno citiram zato jer je tu velika prekretnica. Mi smo svjesna bića. . Što se tiče tog moralnog odnosa kao suodnošenja pojedinaca..7.) 137 ja uvijek velim: da je Platon ikada morao napraviti nekakve cipele. pripadno čovjeku. Fichte čak i još ovdje — po mom mišljenju — nije termino- logijski precizan. moja grlica sigurno ima dušu! Ali. Naravno da mu je Kant to dobrim dijelom već omogućio — u toj “nerastavljenosti procesa i rezultata”. čovjek ima duh ili jeste duh. kao konačnih bića. jer životinja nema svijet. No. Nema ni- kakve evolucije. Dakle — samosvijest. jer mu je cijela historija to omogućila. razliku između mene kao čovjeka i životinje. Gledajte sad to djelovanje i djelo ujedno. moralnim činom. predavanje (20. saznao bi za “proces” po kojemu te cipele jesu moguće. Ali Leibniz ujedno kaže ovo: percepcija je nama dana. Ja bih to potvrdio. on će doći do toga kasnije zajedno sa Schellingom da to nazove Selbstproduk- tion. a to je “moralisches Handeln”. Tätigkeit. sloboda. odnos percepcije i apercepcije. travnja 2007. O tome smo prošli puta govorili. ali trebao je reći djelatnost. a nema nijednoga inte- lektualca. koja je također djelatna. naime. kad malo raz- mislite. pojedinačnih bića potvrđuje da se mi krećemo u jednom duhovnom horizontu.. Ali kad kaže. ili ima tu i tamo! To nam je Leibniz rekao. recimo. onda to možete točno interpretirati tako da imamo posla s moralnim djelovanjem i djelom kao. A ima jedna stvar koja je tu sjajna. mi jesmo svjesna bića. to je ipak već put. Zato mi imamo u Hrvatskoj inteligenata kao pljeve. “moralno djelovanje”.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . vidio je. Pazite. mogućnosti i djelatnosti. i to je taj duhovni horizont slobode. da se malo trudio. bez obzira na kojem stupnju razvitka sebe kao čovjeka netko zastaje. Ali ne samo ja! Pa onda ne možete govoriti. djelovanje i djelo uje- dno. samodjelatnost. zašto je to zavod- ljivo i neprecizno? Taj pojam u njemačkom glasi handeln. Nema tu više životinje. pa je išao na Selbsttätigkeit. jer je došao do toga. da mu je čak i pojam djelatnosti prekratak. No. a ne po ideji! Tu je glavni. i to je. Ja ga na- zivam “svijetom”. mučio. On kaže: Pa i životinje imaju dušu. to je contradictio in adjecto. što se tiče nas kao ljudi. treba reći da sâma mogućnost održavanja komunikacije nas ograničenih. kao bitnu karakteristiku — to jest. samodjelatnost. a zgodno je da ti psiholozi inteligenciju još uvijek određuju kao snalaženje. što bi se reklo. nema tu više Darwina.

. što znači da mi rastemo kao ljudska bića par excellence. ako mi još jedanput budeš šarala.. sve te ribe. to je prava intelektualka. to je disciplina sazrijevanja. uživa. to je već uobičajeno. to je tzv... pa dobro.” i odglumim srdžbu. moraš mu po guzici dati pa tek onda zna što ne smije! Imam ja jedan primjer. dovinuti do pojma uma.. a onda im dečkić ili curica.... kao maloga. A Fichte je rekao.. po cijelom dugom stolu hoda gore. dođem doma. ide u kazalište. maloga divljaka dovesti u civilizaciju.” Samo ti hodi k mami. to košta k’o sâm vrag. treba napraviti tu razliku. No. tatek volko.. neka šara. ima šanse da bude to svjesno biće. zlatna bambina. to su bile male asistentske plaćice! I sad sam znao: moraš to napraviti “hegelovski” — za vrat.. ostao bi i dalje bio mali divljak.. samo se krivo rodio! No. da tako kažemo. U odnosu na to. sudbina. Kroz gotovo cijelu historiju to se nije niti odgonetavalo. A oni. Nemo propheta in patria. Eto. pa ne mora biti ni Goethe.. “tatek volko. moraš ga prisiliti da čita knjige! Onda poslije i sâm hoće čitati. šta mama! A onda je došla. slali u školu? Ma je.. Ali.. ne možeš riječima apelirati na njega kao maloga div- ljaka. Ali pazite dobro. Pa je onda Hegel rekao.. a rijetki su povijesna bića. je li. Jedan prosječan čovjek ne mora biti Aristotel. pa što je to drugo. i sve drugo što spada u taj tzv. cijela priča! Pa to se onda događa kroz cijelu historiju. Sokratov daimónion. pa i vas bih mogao pitati. samodjelatna. dakle. pa po jednoj knjizi. sve ima svoje vrijeme i mjesto. ovako.138 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .” A ja: “Saaamo probaj!” Pa moraš. a tko je uživao kad su ga na početku. “unutrašnje proročište”. pa “znaš.. kad se on nàrodi. Čitava etička problematika od Sokrata do danas počiva na ovoj nužnosti podizan- ja puke svijesti na nivo samosvijesti. travnja 2007. knjige rastura! Dakle.. To se stalno ponavlja. To je disciplina sazrijevanja. ličnosti u historiji.7. nemojmo pretjerivati.) Pa. Pa. pa to je moja knjiga! A jedva sam došao do toga. ne samo naša. meni zazubice rastu. po tom jelu. kul- turu. svi smo mi historijska bića.. vražju mater! Moraš ga prisiliti. klasična filozofija to onda naziva ulogom velikih ljudi. to sam ja tu negdje govorio. Onda ona viče.. mi tu imamo jed- nog genija. ahaha. jastoge. demon. predavanje (20. znate kako djeca drže olovku. Baš ja na moru promatram. kako kaže Fichte... ne mora biti Tesla. kad mi je kćer imala tri godine. ni Hegel. Gledajte. To znači — samosvjesna. podizanje je svijesti na nivo samosvijesti. knjige. A da tog malog divljaka nisi po guzici pravovremeno. Talijani prave velike greške s tom djecom: naruče sve skupe stvari. punom rukom.. ili kako ga je nazvao Hegel. “Maama. Znamo . ona sjedi u foajeu i.. malo se vratim. ne mora biti nekakav znanstvenik. Ja si mislim. odgoj. oni bi za moju kćer valjda rekli. slobodna bića koja razmišljaju o sebi. a mi bismo se sa stanovišta razuma trebali podignuti...

tada glasi: Bitni spekulativni stav iskazan je s Ficheovim naglašavanjem. Ali ne mora biti zato ljudsko biće. Pa. poput Mengelea. iznad. čovjek je smetnja. to je bila tamo ona “vrlina”. kako se djelo- vanje i djelo u svome jedinstvu. to je usput rečeno. — Ti govoriš o supstanciji. Znate što ovdje smeta? Čovjek! Subjekt! Subjektivitet! U znanosti to također smeta. a nisu polazili od sebe. Pa onda traganje za onim tamo gore. kad malo razmišljate. A taj korak. To je smetnja. Čovjek i u filozofiji uvijek smeta. koje prerasta u identitet. insistiranje na objektu kao na apsolutnoj onostranosti. To su- odnošenje može biti odlučeno. s obzirom na ovaj problem o kojem smo već govorili. etike i tako dalje.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . a ne na dobru stvar ili proizvod. Ima tu nešto fantastično. kad bismo sad hegelovski govorili. napraviš dobre cipele. dobar stol i dobro. Ja sam u svojoj Etici napravio razgovore između Spinoze i Kanta. visoko. sâma svoj uzrok. Wissenschaftlichkeit. gdje sam pokušao pokazati kako Spinoza ne može nikako razumjeti što ga Kant pita. To je također “uzajamna djelatnost”! Idemo sad još korak dalje. a Hegel veli: apstraktna onostranost.) 139 koje je njegovo pitanje Atenjanima: Jel’ ti znaš što je to dobro? Kak’ ne bih znao. To je metafizička “superica”! Zato su se i Hegel i svi oduševljavali Spinozom jer je to bila polazna točka od koje je trebalo samo doći do subjekta. jer se mi na taj način “proizvodimo” kao ljudska bića. pa odakle ti je to? A Spinoza veli.. travnja 2007. on je htio dobiti pojam koji se odnosi na sve. pak. predavanje (20. poput neba. Treba biti čista znanstvenost. ako ćemo tako kazati — dobar postolar. Spinoza ne zna da . Pa naravno. Imamo i mi naših Mengelea. materija- lizam. To znači podizanje ovih pojedinačno-posebnih dobara. kakvo je to pitanje? Pa to je causa sui. a da se time ne bi spalo na metafizičku poziciju koju onda Fichte u svojim djelima imenuje još pojmom dogmatizam ili. dobar liječnik. To je bio taj treći moment o kojem smo govori- li. Zato je — da vam to sad kažem. Time je naglašeno. Ali. Dakle. nije važno. etički pro- blem već ne možete ni postaviti ako nemate pojam samosvijesti kao osnove mogućnosti utemeljenja bilo kakvog morala. pa vi to pamtite. ali kao čovjek može biti monstrum! Prema tome. ako ga tako nazovemo. bez obzira na to što je prvoklasni liječnik ili obični liječnik. mi znamo za takve liječnike. na čovjeka. Upravo ako sad kažemo ovo: konkretiziranje rečenog Fichteova identiteta ukazuje na pravi smisao i dalekosežno značenje te osnove spekulacije kad se s Fichteom učini korak dalje. i tako dalje — ali dobar liječnik ili dobar stolar ne moraju biti dobar čovjek.. ne!? Što? Pa. s obzirom na “posebnost dobra”. onda možete provjeravati — najklasičniji oblik metafizike Spinozina Etika: Deus sive natura. ne dâ rastavi­ti i ne smije rastavljati. dobar stolar.7.

“A osim onoga.. pogledajte. čak u jednoj fusnoti: mišljenje je samo jedan moment toga. nego iz čega! Pazite. travnja 2007. ali u tome i jest cijela stvar. Mi- rona. to je to. Praksitela. da tako kažemo. Tu granicu filozofija nikada nije prekoračila do Fichtea. Niti jedan spoznajni teoretičar nije pitao “Wodurch?” nego uvijek “Woraus?” — Ne. pitaj po čemu nešto jest. kamena. nego samo jedno posebno određenje bitka. jedan Aristotel ima oko sebe i iza sebe prvoklasnu umjetnost. a gdje ti je subjekt? A.) je supstancija njegov vlastiti. tj. za slobodu duha. animal rationale. grubo rečeno. Pa. A zašto nije animal productivum? To. I što sad s tim čovjekom? A. to je ta granica između filozofije i spekulacije. kako ja kao konačno.”. svakog bića — to je taj mo- dus. nikome nije palo na pamet da kaže — produkcija. pa onda to podižeš na nivo bîti. odgovara: iz ka- mena! To veli Aristotel. on nije mogao dospjeti do subjekta! Filozofija apstrahira od subjekta. “. Spinoza se tamo borio za nekakvu slobodu. da bismo to imali — a morali su proizvoditi kroz cijelu historiju da bismo uopće ostali na životu! Životinja nalazi sve gotovo! Baš sam gledao jednom na televiziji: . od čovjeka. Fichte je tu pokazao da je cijela novovjekovna — da ne idemo dalje — filozofija. u rangu s kamenom i biljkom. i kod njega je to rečeno.. iz čega je ta tamo statua. a ne da samo konstatiraš. da nešto mora biti i uspostavljeno. je li.. po čemu. to što imaš pred sobom. Fidiju. to vam je spekulacija! Naime.” Evo. “.” Evo. slikare. pazite. naravno.” Pazite dobro. predavanje (20. da je supstancija njegov misa- oni proizvod. ograničeno biće — on ga je nazvao modus — mogu biti proizvoditelj supstancije? Pazite. kako je umjetnost iz kamena!? Pa. proizvedeno.7. mišljenje uopće nije bît! Tu je cijela historija filozofije zapravo dezavuirana. koja je par excel- lence spoznajna teorija. jer kamen bi ostao u Carrari! Dakle. biljke.ima još mnogo drugih određenja. horizont filozofičnosti. iako zna za umjetničko stvaranje. To mu Kant hoće reći kad pita. Fichte tu prekoračuje. to je Fichte. Evo gledajte. to je interesantno! Ja to možda govorim ekstremno i pregrubo to. imate jedan sjajan primjer. to je iz njegove glavne knjige Osnova cjelokupne nauke o znanosti (strana 49): “Mišljenje uopće nije bît.. tj. nitko i ništa”. toga bitka. samo jedan moment onoga do čega tek treba doći. biti i nekakvo duhovno biće. a onda na pitanje. ima tamo pjesnike. kojih to drugih određanja? Pa. slobodno biće! Ali. znate šta bi mu Spinoza odgovorio? Pa. ja sam ga već naveo.. proizvodnja. ne bi nikad Michelangelo bez ovoga stvaralaštva došao do svojeg Davida. Fichte.. Dakle. Spinoza je svrstao čovjeka u rang životinje. ima super umjetnike.. kipare! Pa.140 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . “nigdje.. dakako. pa ne može ovakav jedan modus. što je bitno određenje čovjeka? Homo sapiens. Spinozin pojam.

Ding an sich je nespoznatljiva. koji je tu imenovan s Ding an sich? Za filozofiju. sve ćemo mi uvesti. u ovome što smo sada rekli. Time protivuriječi sâm sebi. A znate što? To ćete naći kod Rousseaua i kod Hegela! Znate koja je to karakteristika!? Plemenskog čovjeka koji ne proizvodi nego samo prevozi. čime se bavi filozofija nego pojavnim svijetom ne pitajući po čemu je taj svijet moguć. Zato tako dobro i stojimo! Zato svi hodite u trgovce. Tu dakle. ali još uvijek spoznajno-teorijski problem. što ga on na Kantovu tragu naziva “transcenden- talnim idealizmom”. samo trgovati. a ostavite filozofiju na miru.7. pa mi ne moramo proizvoditi. ali mi doista proizvodimo stvar po sebi!? Znate li . to su samo od onuda prevozili što im je netko drugi proizveo.) 141 majmuni. Pa. što vi toliko insistirate na toj proizvodnji. Ja sam onda spekulaciju odredio kao “filozofiju koja pro- dire pod kožu”. a spekulacija zadire pod površinu. On je trgovac. šta ćemo mi proizvoditi. I tu je Kant pogodio samu bît filozofičnosti. mogućnosti i gra- nice spoznavanja. Aristotel bi se onda ubio da mu je Kangrga to rekao. pa i bitni smisao cjelokup- nog našega života. A to je metafora. pa. a i Kant bi rekao da je Kangrga malo skrenuo. što je zgodno. Tako smo s Ficheom po prvi puta u historiji filozofije. to je pretjerano. i tako dalje. taj pojam. Ali.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . dobro gospodo. sjajno! Uzme bananu. karavan. Kantu nije palo na pamet da bi mi tu stvar po sebi proizvodi- li. sve možeš uvesti!? Svijet je svega toga dosta napravio. ako se već nalazimo na spekulativnoj poziciji Fichteovoj. deva. doista je stvar po sebi — tu je Kant pogodio stvar — nespoznatljiva. a to se odnosi na samu bît i karakter. Pazite ovo dolje. posrednik između jednog proizvođača i drugog. kao što znamo. onda mu nikakav transcendentalizam. Budući da je to transcendentalno još uvijek rezervirano za označavanje određenog karaktera spoznaje i samo spoznaje. Pa. naravno. predavanje (20. Mi možemo dokučiti samo pojavni svijet. ali mu taj pojam transcendentalnoga u Kantovu smislu i bitnom određenju zapravo više ne samo da nije potreban. Pa. onda je jedan naš saborski zastupnik prije par godina rekao. Kant je tu klasičan primjer za to. dakle kupca. to jest. travnja 2007. i time postavlja i rješava svoj bitni. leži prema Fichteovu shvaćanju pravo određenje idealizma. I ne možete ga drugačije upotrebljavati. čime se primarno bavi sâm Kant. nađe je i gotovo! A mi moramo sve proiz- voditi. slikovito rečeno: filozofija se zadržava na površini. Stvar po sebi mi ne spoznajemo. onda ovaj je dobro rekao. on je to stvarno mislio ozbil- jno. No. je li! Dakako. što će vam to. Jedino oni dečki i njihova “transcenden- talna meditacija”. čak ni pojam idealizma — o tome ćemo još govoriti — nije potre- ban. on je trgovac. nego mu upravo smeta. pa pri tome ostaje.

jer. A imate kod njega odmah i postavljanje bitnog problema — pravo-moralitet-običajnost. zaveo — a zašto se dao zavesti? Prema tome. kad sam vam ovo kazao: to je epohalni misaoni prevrat. predavanje (20. postoji Hegelova kritika. historija. To su momenti koje treba imati u vidu da bi se uopće znalo što znači filozofirati i što znači domet i granica filozofičnosti. studij je studij. ako hoćete biti filozofi i filozofirati i doći do nekih bitnih stavova. a nitko to uopće nije pročitao. “brzo čitanje”. Zato jer sam preko klasične filozofije pokušao pokazati granicu. Sad ću baš hotimice to . polako. Pazite.7. čim uđemo. ali u dijalektičkom smislu. gdje i pravo i moralitet igraju pretpostavku da bismo do te običajnosti uopće mogli doći. ali i domete filozofije. kad dođemo do toga. evo. ili etiku. nije samo Hegel bio kriv. ako studirate filo- zofiju. pa tko uopće na tome insistira. nego uključuje u viši stupanj. Veli. Kad sam tu naglasio da. I Kant je tu bio najpošteniji i najdalekovidniji. eto. proizvodnja. Hegel govori o epohalnoj veličini i značenju moraliteta. A zašto? Zato jer se nisu ni potrudili čitati. kad vas ljudi interpretiraju na krivi način. Evo. nego.. nemojte biti ovi. onda. dovodi do granice. da tako sad slikovito kažemo. ako to čitate kao beletristiku. Običajnost je prevladavanje i prava i moraliteta. a filozofija nikada nije doprla do toga Ding an sich. mi se nalazimo u bîti našeg života. kao i svi mogući ljudski odnosi. socijalno. travnja 2007. nego i Kangrga. on je to točno rekao. “pojedinci s ulice”. to znači da onda ne smijete misliti dosljedno. kod Kanta. tj. Polako. i pokazuje što je tu i gdje je tu granica. pa onda iznova. Pročitajte moju kritiku: nisam ja ba- cio moralitet u smeće. i tako dalje. jesmo li na natjecanju? Je li to ozbil- jno čitanje? Pa. a ujedno ga kritički. to vam je moj savjet.. Dakle. morate se potruditi. onda morate pažljivo čitati. čitati. Ali onda u običajnost ne spada samo moj moralni odnos nego cijeli totalitet mojega bića. Zato. ja sam Hegela čitao dvadeset puta.) tko je to doveo do kraja? Karl Marx! On je to pokazao onim svojim pojmovi- ma — upotrebna vrijednost. u sferu spekulativnosti. Marxova kritika. do kraja. no misaono već Schelling dolazi prvoklasno do toga. razmjenska vrijednost. onda držite do sebe kao filozofi. politika. i uvijek iznova sam našao neke nove stvari. Pa sam ja cijeli svoj život pisao — a zato sam bio napadan čak i kao neprijatelj. ne baca se u smeće. pa ne može drugačije. Zato sam ja vama prošli puta rekao. A kad sam vam rekao da je mene “zaveo” Hegel. nemojte se žuriti. nego sam pokazao veličinu toga. to ću tako reći. mi ćemo ga citirati — tu se razotkriva i taj odnos. Ma ne- moj. Zbog toga su me proglasili nemoralnim. studirati. i tako dalje — o dometu i granici etike. najmanje. Pročitajte pet stranica na dan. cijeli kompletan život. Čekajte. “markisti ukidaju moral”. Mi živimo — vidjet ćete kasnije. imamo danas ono tzv. obostrano smo sukrivci tu.142 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .

kiša pada. to je prevedeno u “Naprijedovoj” biblioteci. I to ne samo u Hrvatskoj. mi živimo neprekidno u laži. kakvi normalno! Pa pitamo. a Fichte mu je rekao. Dakle. Tako da je on svojim postavljanjem problema razotkrio ono što je tu sama srž ove naše životne laži. po čemu je predmet. Mi smo “bića laži”. imate rane njegove radove. a nitko ne pita po čemu. naime. nego pitanje. U tom izdanju izvađeno je sve bitno iz najboljeg filozofskog i spekulativnog djela Karla Marxa: Grundrisse der Kritik der politischen Ökonomie. A mi živimo u tome! Zato sam rekao da svi živimo u horizontu te upotrebne vrijednosti. Imate prvu glavu Kapitala. Pazite. ako znate njemački. zašto tako živimo. travnja 2007. koji će biti objavljen. ako sad mi baš hoćemo to. u iskrivljenu svijetu. Zašto je on dao krivi odgovor na to pitanje. po čemu je taj predmet moguć. to su sve pričice. to je druga stvar. da u tom smislu mišljenje nije bitno. To je bio prvi korak u spekulaciju! Predmetnost predmeta je već pitanje. tu laž je razotkrio — Karl Marx. stoljeće sve do 1932. pročitajte i Grundrisse. pa je dao spoznajno-teorijski odgovor: po predmetnosti predmeta. Pazite ovo: zašto mi živimo u neistini? Pazite. je li. kriv naslov.7.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . što to znači? Koji je stil života sadržan u toj upotrebnoj vrijednosti? A to je sve “normalno”. ako hoćete da vam to još kažem. A. spekulativno pitanje: po čemu nešto jest. i tako dalje. kako i zašto to jest. proglasio Karla Marxa najvećim spekulativnim misliocem suvremene povijesti. godine. ali nije toliko važno. do 1859.) 143 reći: ne samo spoznaje toga života kakav nalazimo oko sebe. imate čak i jedan glavni prijevod iz toga.. Pazite. To je tekst iz 1857. Ali mi živimo u svijetu kompletne laži jer je u njegovu temelju laž. evo. da se mi krećemo samo u spoznavanju. nego cijela epoha kapitalizma. A Marxa studirajte! Pročitajte njegove rane spise. i tako dalje. predavanje (20. nego cjelokupni naš život. Ali. . kao Temelji slobode. a to je prvo i osnovno. ta istina nije ovo: dva i dva su četiri. svi mi zapra- vo živimo u neistini. Pa. a tek onda ujedno znamo što. Ja sam u svome spisu. ali cijelo 19. ljudi pristaju na sve. nakon Fichtea. ne!? Ma. tj. Zato ja velim da nam on stalno leži pod krevetom. što je radio Gajo Petrović. A kapitalizam je par excellence već od početka laž. pa onda filozofi to malo dižu na bît. Ali kad kažem da nam je “pod krevetom”. koje sad mi možemo imati. sunce sija. nisu imali uvida u Marxa kao filo- zofa.. naš život stoji iza toga. Kant je to pitao sa spoznajno-teorijske pozicije. odakle. da se razumijemo. Možda tu malo na “specifičan način”. pročitajte to.. onda je to srž našeg današnjeg života. politička ekonomija nije samo zn- anost. je li. to je još Marx rekao. to su pripremni radovi za njegov Kapital. po subjektu koji stoji ovdje kao spoznavalački subjekt iza tog predmeta.

izvinite ako sam ja tu sad išao malo mimo. “prave domoljube” i “profesionalne Hrvate”! Dobro. Recimo. to se mojoj grlici ne bi dogodilo! Da ja nju potjeram. i takve. na ulicu. na ono na što jedna životinja ne pristaje. predavanje (20. ali mi ćemo to sad još idući puta završiti. pa sam bio na sudu.) Ima ovdje jedna fantastična stvar.7. a moramo se tu svakako pozabaviti ovim.144 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Ali nije pametnije od svih Hrvata. nego od onih Hrvata koje su određeni političari uništili kroz petnaest godina. pa to je besramno! Onda. pa nemojmo pretjerivati! Ali su mene falsificirali. on će za vas glasovati ako ste na vlasti. čovjek pristaje. kako su me falsificirali. neki luđak me tužio. travnja 2007. tući. ubijati. ona je pametnija od ovih. pa ovaj Kangrga je čist ponorel! I ne bi mi nikad više došla na prozor. ona bi kidnula i mislila. ali i dalje glasuju za te iste “dečke”. da vidite u čemu ja hvalim toga Fichtea kao revolucionara i kao preteču — filozofsko- -teorijskog preteču — samoupravljanja. dokazivao sam kako nisam mislio baš na sve nego možda na ovoga jednog. bez posla. To ćemo pokazati. udarite štapom psa pa će vas ugristi ili će vam skočiti u lice. pa žive iz ovih kontejnera. baciti van. Probajte. Večernji list: “Kangrga je rekao da su životinje pametnije od Hrvata!” Je. Ja sam napisao to da je moja grlica pametnija ne od Hrvata. tj. . bez posla. Ne dao Bog da dođete do lava! A čovjeka možeš gaziti. Pa.

pa je stradao zbog toga. kad su došli ovi nacionalni domoljubi. predavanje (26. pa sam tamo držao predavanje. jede Regierung überflüssig zu machen. Fichte malo pretjeruje. koji su bili upravo. da ne nastrada. da je Fichte od teoretičara. ljevičar — a oni su sebe valjda dobro odredili da su desničari! E. Hrvatske. i tako dalje. Ah. postao sam neprijatelj Hrvata. kad on dolazi do svojih prethodnika. sad. Tako da ova moja prehlada nije baš “nekaj novoga”. Za vrijeme NDH dobio sam karakteristiku “Links orientiert. a ja sam obećao. mi imamo danas u programu da završimo s Fichteom. hrrm. a za Korčulansku školu imali smo te .. ja se ispričavam. a onda je došao taj takozvani staljinizam.. klasna historija. još me i Fichte prevario. i on je bio isto nekakav ljevičar. jest desna. što je iskaka- lo. opet nije dobro. koju je on opravdavao pod pseudonimom. Vidjet ćete čime. filozofi ili teoretičari te revolucije. Fichtea i Schellinga — naglašava kako su to mislioci koji su bili inspirirani Francuskom revolucijom. Dobro.. to je sudbina! Tko mi je kriv da sam ljevičar! Bolje je biti desničar. dakle.. dvjestogodišnjica Hegelova rođenja.. nemojte biti ljevičari. zatvaralo. na sve to. tj. A dobro. i meni je stalo. cijela his- torija. tako bismo sad mogli reći. To dakako nije isto! U trećem svesku Hegelove Histo­ rije filozofije naći ćete. I sad. obožavaju. onda budite desničari. jer sam na lošem glasu već jako dugo. kad sam bio u Freiburgu kod profesora Eugena Finka. hrvatstva! Dakle. politisch ver- dächtig”. imam malo nahlađeno grlo pa ću danas “škripati”. sve ono što je bilo malo lijevo.” To znači: svrha je vlasti kao takve — pazite ovo! — učiniti vlast suvišnom. imam loš glas preko šezdeset godina. Sad. travnja 2007. uništavalo.) Kolegice i kolege. palilo na lomačama.. kako bi se reklo. to je tada bilo još nekako primjereno. ali to nije ništa novo. robovi ne mogu bez gospodara! A ima i jedan stav koji glasi ovako: “Es ist der Zweck aller Regierung. “lijevo orijentiran. prerastao u revo- lucionarnog mislioca. a pritom je čak dosta skroman pa za svu trojicu— Kanta. to je bilo 1970. obogotvoruju i bez njih ne mogu”. Evo što Fichte veli: “gospodarâ ima zato što ima robova koji njih trebaju. recimo tako. socijalizam. svakako! To me uvijek vraća na onu anegdotu. jer to vam nikud ne vodi. ako se hoćete snaći u životu. da vam iskreno kažem! Kad sam malo razmišljao o tome. politički sumnjiv”. od filozofa Francuske revolucije. pa sam ja tu onda opet bio sumnjiv kao lijevi. naime. Zato su ga. napadali.8. Imam “loš glas”. to se sjeklo. Dakle. da se pozabavimo onime što sam rekao.. A mogao je i sebe u to uvrstiti.

Ja sam. vlasti kao takve — “. Što to znači? Pazite. naravno. Dakle. Što je to drugo nego samoupravl- janje!? Dakle. travnja 2007. filozof ili teoretičar samoupravljanja! I onda veli:“Svrha je svake vlasti. što je to? To je princip samoupravnosti. Ali. ni ovo što sam sad spomenuo iz Historije filozofije.146 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .8. potvrđuje rečeno. čak rekao da je Fichte bio prvi.” — dakle.. A “revolucija” znači . veli. učiniti vlast suvišnom”. toliko užasnih stvari u toj Francuskoj da je to trebalo“ silom skinuti”. A probajte pročitati i poslje- dnjih 10-15 stranica iz Filozofije povijesti. Prema tome. to je samo jed- na anegdota koja više ništa ne govori i ne znači jer Hegela na sve strane do današnjeg dana nazivaju isključivo — metafizičarem! Navedeni stav. upravo zato što. ne vlast. ja sam to malo drugačije pokušao. kad kažete danas nekome “revolucija”. što sam ga stavio kao motto za današnje predavan- je. održao sam predavanje “Hegel — metafizika ili revolucija”... jer kaže. da krv teče. to su profesori filozofije. ako se sjećate. ja sam tu uzeo Fichtea. gledajte.. Dobro. gdje Hegel upravo s euforijom govori o Francuskoj revoluciji.. nego — sâm ću upravljati sobom. koja je kod nas prevedena. samoodređenje. životinja. već sam to naglasio. onda se odmah mis- li da trebaš nekoga zaklati. imate kod Fichtea pojam Selbstbestimmung. Ja sam u Freiburgu pisao refe- rat za Korčulu. to je bilo toliko nepravdi. predavanje (26. E. ima pravo. pa dobro. samoupravljanje. To je samo jedna poštapalica. nego drži i tu od nas. nećeš ti to samo tamo.) godine opću temu “Hegel i naše vrijeme”. recimo sad tako. Selbstbestimmung nije — on misli pri tom. I sad su ovi mene “propitivali” kako sad to ja Hegela smatram nekakvim revolucionarnim misliocem!? Ali dobro. a Fink. a ne nekog kasnijega ili prije. na pojedinca — u bîti ništa drugo nego ono što se kasnije naziva Selbstverwaltung. Čak govori nešto nad čime bi se čovjek i preplašio. one tako- zvane socijaliste utopiste. ovaj pojam spekulativ- nosti zapravo smjera na revolucionarnost. Meni je stalo zaista da to obrazložim. Naime. a nije to revolucija! Revolucija je na početku svijeta kao re-evolucija! Zato sam ja naglašavao da Darwin sa svojom evolucijom živih bića. kao što vidite.. koji je bio voditelj takozvanog Studium generale. “Univer- sitätsprofessoren”. sad će tu nekakav Balkanac iz socijalističke Jugoslavije nama govoriti o našem Hegelu kao ravolucionaru!? A Fink je to odmah uočio. je li. i tako dalje. jer bi inače ostao životinja. pa ga i nazivaju animal rationale. Ali samo do čovjeka! Za čovjeka više ne važi nikakva evolucija. revolucionar. u Njemačkoj. A Fichte je bio jedan od tih. Meni je sad stalo da pokažemo neke njegove stavove. I dobro. koji međutim kao da nisu ništa čitali. pa su me prisutni univerzitetski profes- ori podsmješljivo promatrali i kimali glavom. i tako dalje.

A Marx baš nije bio vezan za Fichtea. On je već na putu spekulacije. mi nećemo nažalost imati mogućnosti to izvesti. po- jam otuđenja ili postvarenja određuje kao pretvaranje samodjelatnosti u rad. A što je interesantno. najprominentniji mislioci 20. Zašto? Jer Herbert Marcuse je po mom mišljenju — ja se pri tome ograničavam. pa sam stavio zajedno Fichtea i Marxa da se vidi na što Marx nastavlja. recimo. što sam naglasio.) 147 da čovjek nastaje re-evolucijom. to vam je dvostruki karakter robnog oblika — upotrebna vrijednost i razmjenska vrije- dnost. a poistovjećuje spekulaciju s teorijom! Pazite. tako da je time zapravo filozofski iskazano ono što Marx kasnije naziva upotrebna vrije- dnost. nego što to stalno stavljamo na stranu i nikad ne pitamo po čemu je ona to. Malo smo išli predaleko anticipirati.8. gdje Marx goto- vo doslovno ističe spekulativni stav. što ja nazivam spekulativnim. a čak ga oštro kritizira. A to je spekulativno pitanje na koje primarno treba odgovoriti. a za nas je ova upotrebna vrijednost nespoznatljiva! Ne zato da ne bismo to mogli spoznati. Posrijedi je jedan veliki zalom. Pa ima jedan stav na početku Kapitala. pazite. a ne Hegel! A on stalno govori o Hegelu. Pazite. stoljeća — ja ih neću čak imenovati. predavanje (26. ali samo usputno da kažemo. A Kant skače sebi u usta već samim pojmom primata praktičkog uma.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . svi se tu pozivaju na Kanta. ne mora nitko biti toga mišljenja da je baš . ali ima ih koji su faktički prvoklasni mislioci — svi uzimaju pojam spekulacije u ovom kantovskom smislu! Mene je pri tome. i doslovno do današnjeg dana svi će vam to ponavljati. premda mu je upravo Fichte dao gla- vne spekulativne natuknice. ima ih koji su samo nominalno takvi. da je početak svijeta produkcija. ja vam to ne bih mogao sigurno reći jer nigdje nisam našao da se on poziva na Fichtea. Kant to naziva nespoznatljivim. kasnije Marx dolazi do toga da. Sad samo još jedna rečenica: ako tragate kod Marxa za onim najboljim. nego klasična filozofija. Ali dobro. travnja 2007. Fichteov. da je Marx spekulativni mislilac. Je li Marx čitao Fichtea. kod Schellinga — idući puta ćemo to možda malo obrazložiti — Schelling će anticipirati za Kantov pojam stvari po sebi. da mora svoju evoluciju proizvoditi. jer nije nam tu Marx u prvom planu. pazite. to on nasljeđuje zapravo od Fichtea više nego od Hegela. reći ću vam to otvoreno. najviše razočarao Herbert Marcuse. Gledajte sve rječnike. To je ta spekulativna pozicija koja se s Fichteom naziva Selbsttätigkeit. samodjelatnost. ali meni je stalo upravo to da nagla- sim da je Marxova spekulacija neposredno zapravo duhovno-misaono veza- na uz neke stavove klasične filozofije. već sam vam to rekao: Kant je krivac za ovaj pojam spekulacije. on je poistovjetio spe- kulaciju s teorijom.

I pazite. kao građanin.. Pazite. bitni. stoljeća. zar ne!? Dobro. u staroj Jugoslaviji. i onda je on. On čak. nisu ga baš ubili jer je već imao ugled. Nakon 1945.) on najbolji spekulativni mislilac među svim ovima: Lukács. predavanje (26. pa je išao na rimsku historiju. on je protestirao ministru za kulturu ili prosvjetu i znanost u Beogradu. započeo s “Dame i gospodo!” Tako se tada više nije oslovljavalo.148 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Što je žalosno! Jer upravo tu. kad je došla NDH.. On je u staroj Jugoslaviji bio čak rektor. Dobro. kad je policija upala na univerzitet. Građanin je pretpostavka mogućnosti bîti socijalista i sâmog socijalizma! Nema preskakanja! Pazite. moram to reći. I pazite. koji su mislili preskočiti epohu građanstva. Taj takozvani staljinizam i sve drugo. Od onda je on mene osvijestio! U čemu? Pa moraš najprije biti dominus. da neće više nikad dopustiti da policija upadne u sveučilišnu zgradu jer je to autonomija sveučilišta. da bi mogao biti socijalist! Zapamtite to! A oni drugi koji su iz prethistorije čovječanstva ulazili u socijalizam. nego i Jugoslavija i drugi. sad smo bili “drugovi”. a vidjet ćemo što bi to sad moglo biti. on je bio rehabilitiran. Reći ću što to znači! Ja to sad pišem.. to je početak 20. ali. kaj on nama sad tu hoće vratiti revoluciju”!? A građanska revolucija je vladavina . u svo- jem djelu Eros i civilizacija. Adorno.. Onda vele. premda možda nije tako na očigled primjereno. Bloch. a nitko ne razumije — nama manjka građanska revolucija. Napisao je tri knjige historije filozofije. koji je nekada. prvoklasni rektor. Ja sam imao sreću da sam bio student profesora Alberta Bazale. da ne govorimo. evo. upravo najznačajniji moment — ne samo pojam. dakle Marcuse. nije to samo Sovjetski Savez. što on time hoće reći? Onda je napisao na ploču “dominus” i početo tumačiti što znači biti gospodin.8. i tako dalje. nego čitava pozicija. pa kaže. pa ono. travnja 2007. i tako dalje. “apstraktna spekulacija”. pejorativno iskazuje stav u pogledu spekulacije. U vezi s time. Korsch. pazite. jer on je bio “jugović”. pazite. Horkheimer. onda na- ravno da jedan Bazala nije mogao ostati. gdje Marcuse prvoklasno dovodi u vezu Freuda i Marxa. ministar iz Beograda ispričao mu se zbog toga. Dakle. ti su bili oni koji su dezavuirali socijalizam. Fromm. koje je on nama održao. prvo predavanje. bio pravi osnivač katedre za filozofiju. to će vas zanimati. tamo u rektorat. bili smo balavci i pitamo se. za naše probleme. kad mi počinjemo studirati. u tom djelu Eros i civi- lizacija. Na sreću. pa su ga penzionirali. pa ovo. nastavlja na Kantovo poistovjećivanje spekulacije s teorijom. naročito s poznatom Freudovom raspravom Nelagoda u kulturi. ja sam to ovdje. nazvao “socijalistička vizija budućnosti” u Fichtea. pa ovaj Kangrga je “čisto ponòrel. čak ni kod njega pojam spekulacije ne fungira kao pravi..

kao onoga koji drži do sebe kao ličnosti. da se zadržimo na ovom problemu. nego sve koje su izvršene. to je bila mala digresija radi samog problema. Pazite. naravno. tako bih rekao. pogleda- jte: identitet subjekt-objekt! On je time želio izbjeći jedinstvo koje je tipično za takozvanu spoznajno-teorijsku poziciju. doduše. To vam je Fichte! Vidite. najpozitivnijim što je građanska revolucija donijela sobom. na primjer. koje bi bilo sad završno o Fichteu. i tako dalje. a ne preskakivati.8. A nije samo to! Meni je žao stvarno.. jer misle. misaoni napor. pa valjda je prošlost bila prva. A ovo preskakanje cijele epohe dovelo je do toga da danas imate finu ideološku manipulaciju od strane kapitalističkih propagandista: “Hoćete socijalizam?” — pa pokazuju na ove staljiniste. Ali bez toga nema socijalizma. Na početku je bila buduća djelatnost. a zapravo već i Kant. da sam ja “gospodin”. ali Fichte koji hoće učiniti taj iskorak u spekulaciju. To je bio osnovni zalom. je li — to znači. kad kažem “na početku bijaše budućnost” — što je bilo strašno komično onim dečkima u Freiburgu. ostao je ipak i dalje pri pojmovima subjekt-objekt koji su zapravo par excellence spoznajno-teorijski — subjekt-objekt. res cogitans–res extensa.. Ali.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . kao “dominusa”. ako želiš nekakav iskorak. prošlost je morala biti proizvedena. da do kraja iskažemo neke stvari još tu. i onda. Ja sam Fichtea nazvao. Ako je Staljin bio taj “pravi komunist”. tisuću godina imate filozofsku i na- jdublju tradiciju. nije baš čudno. misaono. Ali. i tako dalje. travnja 2007. u tom soci- jalizmu. ja sam već malo govorio o tome. nemaš čak ni terminologiju! Zato se Fiche. i tako dalje. dakle. a Bazala je rekao “gospodina”. prvo uvedi vladavinu prava! To je prva stvar. dakako. Vladavina prava znači da vas prije svega poštuju kao građanina. Ali. od Descartesa dalje. ja sam htio. pazite. da bi se onda mogao učiniti tek onaj korak u ono što se naziva socijalizam. a nemamo vremena. Dobro. ima tu nešto čudno. “socijalističkom vizijom budućnosti”. da idemo od početka. a meni je stalo da naglasimo u ovom predavanju. u svemu najbolje. predavanje (26. nema čak doslovno termi- nologiju kojom bi mogao to iskazati. to je građanska re- volucija. to je bilo s našim Bazalom koji je onda ukazao na to da tu trebaš poštivati čovjeka kao građanina. Svi su htjeli preskočiti građansko društvo s onim. pa sam ja za sebe uvijek govorio. premda sam proleter. pravi proleter sam time što sam najprije građanin! Dobro. ne samo francuska. Ja smatram . a to je spekulativna pozicija. Pa onda — to su sve palijativi. onda naravno svatko može biti to.) 149 prava! Pa. a ne samo Ju- goslavije ili Sovjetskog Saveza. koji se događa u novoj historiji cijelog svijeta.

historičar. jede Re- gierung überflüssig zu machen”: Svrha je vlasti kao takve učiniti svaku vlast suvišnom. To govore svi . Pa zato sada želim insistirati da o tome govorimo.. dok je on bio premijer. pa gdje su bili komunisti u Jugoslaviji? Pa onda je i ovaj ubogi Račan bio komunist! Ma. to nije komunistički princip. Onda bih ja revidirao neke svoje stavove. travnja 2007. U suvremenom i danas često tako formuliranom žargonu. onda se taj Račan “pokakal” od straha da je sve smrdelo. jer je očito da je na djelu čista takozvana “nerealnost”. to je građanski demokratski princip — crkva ima svoj posao. onda nam se u prvi mah sama takva. i tako dalje. Vidjet ćemo zašto. i pazite. to je bilo za vrijeme Račanove vlade. “ovi komunisti. Komunizma ni socijalizma nigdje u svijetu — do danas — nije bilo! Zapišite si to da ne zaboravite! Pa onda. iskazanu s velikim pretenzijama. On je htio Budaka postaviti za ministra znanosti. kao što se obično kaže. Pa smo i mi praksisovci za one staljiniste na vlasti bili “apstraktni humanisti”.150 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . da tako kažemo. ako nešto malo kritički kažete. pazite: “Es ist der Zweck aller Regierung. takvo nešto nazvalo bi se apstraktnim humanizmom. tu na našem Fakultetu radi profesor Neven Budak. pomisao ili formulacija učini gotovo kao puka naivnost. čak na njemačkom. Zadržat ćemo se sad na tome da vidimo što Fichte time hoće reći. predavanje (26. plovi u oblacima. ne!? Zašto ne bismo Marxa nazvali apstraktnim humanistom? Gdje mu je taj komunizam? Ako netko među vama slučajno zna da je negdje bilo socijalizma i komu- nizma u svijetu. bilo bi mi drago da mi to javi. crkva je reagirala. država svoj. kakav komunist!? Bogec bistrički! Socijaldemokrati nikad nisu bili ni komunisti pa čak niti socijalisti. Zašto? Zato jer govori o komunizmu kojeg nigdje nije bilo! To su onda čiste apstrakcije.. A ja mislim da su ovi staljinisti zapravo imali pravo jer smo mi zaista bili apstraktni humanisti zato jer je i Marx bio najveći apstraktni humanista. naime. ovu revolucionarnost Fichteove misaone pozicije.) da je vrijedno pokazati upravo ovu vezu. Stalno govorimo. Kad se. A druga bi primisao mogla biti da je ovdje riječ o nekom “romantičnom zanesenjaku” koji. Vi to možda ne znate. vi ste odmah “komunist”! To je stvarno za poludjeti! Evo. A zašto? Zato jer je rekao ono što je Francuska revolucija donijela — odvajanje crkve od države! I to su komunisti? Kakve to ima veze.8. možda čak i neprimjereno jednom velikom i ozbiljnom misliocu. s onim što se tu naziva spekulacijom. i tako Neven Budak nije mogo postati ministar. U trećoj knjizi svoje Povijesti filozofije Albert Bazala je naveo taj Fichteov stav.” Pa to je za “krepat” od smijeha. to je zgodno. kod Fichtea naiđe na takav stav. zbog tih takozvanih marksovsko-socijalističkih misaonih nastojanja.

Ja sam o tome napisao jedan člančić. Ma. Fichte smatra da bi — pazite — svrha svake vlasti. ne!? Dakle. doduše... dakle. “ne možeš. To su te stvari. poput Fichtea. kad čitate Kanta. nije čak iskazana onim kantovskim “treba da. i tako dalje. i tako dalje. anticipativno.. trebala bi biti svrha svake vlasti učiniti vlast suvišnom. jer to je komunistički princip. Fichtea. to su fantastične .. socijalno-političkoga gledanja na stvari. da je i prije toga takozvanog apstraktnog humanista Marxa bilo i nekih drugih apstraktnih humanista. ali formu- lacija glasi “svrha je. nema “treba da.”. Samo. da bismo mu natrpavali takvu primisao. Onda bi to još kantovski izgledalo bar kao nekakav apstraktni zadatak. ali povijesno vrlo realno. naravno. očito — recimo tako — krnja ili dvosmislena. imala biti da samu vlast učini suvišnom. dakle.. kao nešto što bi trebalo. njihovo gotovo eksplicitno plediranje za de- mokraciju — to ćete vidjeti u Hegelovoj filozofiji prava. Hegela. petparačka. banalna. iako se pod­ razumijeva taj smisao. to je sad indikativ. imao u vidu ono što smo u podnaslovu nazvali “socijalističkom vizijom”. nego je riječ samo o svrsi. koji odmah slijede. dakle. onda je to sad kod nas “komunizam”. za što opet imam u vidu to da mu takvi principi i stavovi proizlaze iz njegova ne samo historijskog.. travnja 2007. Kao što vidimo. vidjeti da je Fichte. ili je posrijedi ipak nešto drugo? Kako to Fichte misli da sâma vlast ne bi trebala ići za time. ili. da taj takozvani zahtjev leži u samoj bîti vlasti. je li..MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . pitanje je što nam to svojim stavom želi poručiti Fichte s ovim što smo tu sad rekli. nego da ide za time da se ukine vlast kao takva? Formulacija je. fomulacija stava. postulat.. dakle vlasti kao takve. jer sam htio obraniti Budaka. jer ćemo iz onih njegovih stavova.. čitavu klasičnu filozofiju. domoljubna lakrdija! Vidimo.) 151 tamo u klasičnoj filozofiji.8. pa mi ga nisu htjeli objaviti jer to “ne ide”. pa recimo: svrha je svake vlasti da treba. kakav komunistički princip!? To je čista. Dobro. dakle.. dakle da ta rečena svrha proizlazi logično iz nje same. nego iz same srži njegove spekulativne misli. Kad malo promislite što je time rečeno.. ali ipak ne bismo trebali Fichtea tretirati baš toliko naivnim. Schellinga. što sad s time? Tu se postavlja ili bi se moglo postaviti pitanje.. To ja hoću naglasiti! Jer ova re-evolucija kao revolucija upravo je jedan bitni spekulativni princip ili početak svijeta. o kakvom bi to Fichte socijalizmu mogao govoriti u svoje vrijeme? Odmah da kažemo.”.”. Pitanje je. onda to već na prvi pogled izgleda kao jedna nebuloza! Pa koja bi vlast išla za time da sebe ukine? Pa to zvuči gotovo smiješno! Da baš sama vlast treba da ukine sebe. pazite. hoće li nam Fichte sugerirati da je to nešto samo po sebi razumljivo što nam je rekao. Hegel govori o tome gotovo drastično.”. predavanje (26..

i početkom 19. Evo vam: Thomas Morus. Gabriel Bonneau Mably.. Hajde. kad kažemo. kak’ je rek’o moj profesor Berus. uzima to utopijsko. Grundlinien der Philosophie des Rechts [“Temeljne crte filozofije prava”]. kako veli Hegel kasnije. vi kao filozofi. i cijeli svijet! Dakle.8. utopiz- am su ovi.. a kamoli realizirao. to su oni so- cijalisti-utopisti. a ne samo Engels. Utopia je pojam što ga je prvi . stoleća? A sad treba postaviti pitanje. da tako kažem. mislili. Tu imate unutra takvih stavova kakve nikad nitko više nije ni iskazao. uložit ću koliko imam “kinte” da će Sarkozy dobiti izbore. Fourier. to je ova samodjelatnsot. i Charles Fourier. i tako dalje. a zašto ne bi mogao? Zar u to vrijeme taj pojam još uopće nije bio niti u zraku. tobože prerano za njega samoga. a Fichte to govori kao početak. anticipirali. onda je to — to je kod nas prevedeno. čak i jedan Marx. tj. ne smijete nasjedati na to — utopizam i utopija nije isto! Utopijski i utopistički dva su posve različita atributa. ako hoćete. pazite. jer topos je već proizveden pomoću onoga još ne-proizvedenoga. moraju desničari biti na vlasti! To je Francuska danas. Oni su zaboravili svoju budućnost! Onda. navest ćemo samo imena onih koji su prije Fichtea — sad ću ovo staviti pod navodnike — “sanjali”. 1760-1825. godina. A utopizam. o kakvom bi to socijalizmu Fichte mogao govoriti u svoje vrijeme. 1771-1858. 1772-1837. Robert Owen.. — ova zadnja tri su uzeta kao ona o kojima i Marx i Engels govore. izjednačavajući utopiju s utopizmom. koncem 18. malo lošije. moglo govoriti o socijalizmu. a ne ova Ségolène Royale. tko se hoće kladiti? Zašto? Pa ne bu valjda socijalist došao na vlast!? Mi idemo natrag. to je taj utopijski moment. Saint-Simon. manje-više. Owen i svi ovi koji su zamišljali. Utopija je početak svijeta.) stvari. To su bili ti utopistički mislioci.152 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . revolucionarnom nastupanju koju su Evropljani danas kom- pletno zaboravili. Tommaso Campanella. ja ću se s vama kladiti. Pri čemu je taj njihov utopizam — pazimo sad dobro. a artikulirano tek s Marxom i takozvanim komuniz- mom. i točno tako stoji — u-topos! Nije topos. kako bi to trebalo da izgleda. tragali za onim što bi smisaono bilo na tragu onoga što se naziva socijalizmom. ali čitajte tko može njemački — to vam je Rechtsphilosophie. pa bi se tek s Fichteom.. a da mu smisao ostaje isti!? Da bismo to potkrijepili. Utopija je početak svijeta. Za njega. čak i onda ako se on pojavljivao u nekim drugačijim oblicima. 1480-1535. To je najčišći duh Europe u onom demokratskom. Claude-Henri de Saint-Simon. a ne utopističko. to je 1821. apsolutni negativitet. 1709-1785. doduše. 1458- -1539. predavanje (26.. koji su se “utapljali”. travnja 2007.. u tom negativnom pejorativnom smislu. da su mu to studenti odgovarali na pitanja. Ako je nešto “europski duh demokracije”.

riječ je s ovim utopističkim stavom. tu su sad naravno i drugi problemi. kako on sad tu govori. i to. A na ulici je. kapitalističkom svijetu suvremenosti. ni kod Marxa to nije bilo točno shvaćeno. Kad. Kak- va bi to bila vlast ako nije državna?! A u punoj svojoj filozofsko-teorijskoj refleksiji i.. valjda. utopija je vremensko određenje ili bolje reći — pred-vremensko. Ali već u visoko razvijenom. To vam je utopija! Dakle. Znate. Marx je mislio pod time da ti utopisti nisu vodili računa o realnim i povijesnim snagama koje bi taj socijalizam imale provesti u djelo. nemate šanse da budete pošteni ljudi. građanskom. nema što jesti. recimo. A ne zna da je proletarijat posljednja. onda se kao prvo postavlja pitanje. ekonomsko-političkom. riječ je o utopizmu ali ne o utopiji! Pa čak. Ali. pa kad vam netko veli da ste utopist. građanskom društvu suvremenosti. nemoj ti meni govoriti proleter. socijalnom. dakle. travnja 2007. nego je upravo insistirao na visoko razvijenom. pa nisam ja to. pa je to nazivano i socijalizam i komunizam. i to nakon navedene čitave plejade mislilaca. pravi ljudi. kao historijskoj pretpostavcii onoga što se naziva isko- rakom u nešto bolje. onda mu platite piće. i tako dalje. nemoj ti mene vrijeđati. da vi zastupate utopiju! A to znači — budućnost kao istinsku mogućnost i prošlosti i sadašnjosti! Dakle. To je taj atribut “utopistički”. ima tu — kako ja to nazivam — historijski zalom. i tako dalje. rekli smo. Ali. što se tu događa u svijetu. ovaj naš — neću sad staviti atribut— ovaj “primitivizam”. naravno.. političkom. dolazi to do izražaja već u . a bio je utopijski mislilac ili spekulativni mislilac par excellence.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . u jednom pravom početku. To Marx nikad nije tvrdio. to je posljednje. dakle. evo! Pazite. kad vi nekome kod nas velite “proleter”. koji svaki na svoj način iskazuju isti stav.. on se srami. kao mjesto kojega još nema. on misli da je proleter nešto vrijednosno jako nisko. jer ste vi na pravoj povijesnoj poziciji. čovjek. jer on je. bogec. Pa dobro.) 153 upotrijebio Thomas Morus. i u drugom kontekstu. u tom smislu da njome počinje ono vrijeme-svijet i čovjek. Pazite sad. pojam vlasti identičan s pojmom države. onda čak po kantama kopa. a što to zapravo znači? Nije. svaka čast. naime. Fichte govori o “suvišnosti vlasti”. to vi kao filozofi sebi ne smijete dopustiti. sam Marx nije došao do toga da kaže da ovomu pojmu utopija dade pravi smisao i pravo određenje. nešto bolje.. a ne možete skakati iz prvobitne zajednice u komunizam. A Marx je mislio da bi to imao provesti u djelo taj takozvani suvremeni proletarijat. predavanje (26. — to je sad Marx! — posljednja stepenica da se proleter pretvori u čovjeka! Zapamtite to — posljednja stepenica! Tako dugo dok ne postane- te istinski proleteri. ali on neće biti proleter.8. s ovim predstavnicima. Međutim.

disparatni ili čak suprotni. tko nije Njemac. Pa koliko ima kod nas stranaka sad? Pa valjda stotinu i više! Kod Platona ih ima tri! Pazite. pa je onda to “čvrsto provodio u djelo”! Dakle. i na bazi socijalizma i na bazi nacionalnog. ako toga nema. različiti. ne bi pisao ovu svoju politeíu. Umijeće držanja-na-okupu jest politika. “Arbeiter” i onda još nacionalno! To znači. NSDAP. i tako dalje. Pazite. Hitler je bio “poznati socijalist”. predavanje (26. pa je zato i mišljena kao ono što će se kasnije s Kantom nazvati postu- latom — moralni postulat! Platonova idealna država— iskazano kantovskim rječnikom — moralni je postulat! Treba da bude tako da ta tri staleža har- moniraju da bi se država održala.. jeli. pa onda imate revoluciju — “nedajbože”! To sad ovi naši “političari” ne znaju. i ako to harmonira.154 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . travnja 2007.. A znate što. politika ima zadatak. — Pazite dobro. Taj se pojam danas naziva “umijećem mogućega”. koja je to? Čekajte malo! Samo je moj “školski prijatelj” Adolf Hitler bio taj.) Platonovoj “idealnoj državi”. i još ga špotaju “nazionalsoziali­ stische deutsche Arbeiterpartei”! Pazite. to je njegova partija. srpstvo. nego ono što tek treba da bude. sve te pojedinačno-posebne interese skupiti u jednu novu kvalitetu onoga općega što jednu državu ili zemlju drži kao cjelinu. istinski govoreći. to je sad dakle taj pojam politike.. Razmislite malo! Hrvatstvo je sve! Ja se na primjer ne slažem s nekim strankama ili s nekim političarima. ne može hrvatstvo. njega treba ubiti. a to je ono što bi on nazvao “idealnom državom”. zajednice. sukobljeni socijalno-politički i ekonomski interesi dovedu do harmonije.. zahtjev. pa zar sam ja zato nekakav izrod? Onda to znači da uopće par- tije ne bi trebale postojati! Nacionalna partija!? Pa.. ili nešto što već postoji. Dakle. čime je ujedno artikulirana klasična i bitna problematika onoga što će se otada imenovati pojmom politike. Dobro. i zato je to dobro nazvao politeía. tako- zvanu idealnu državu. onda je kaos. — pa- zite. kako god hoćete tamo. a to moguće odredio je Platon kao zahtjev. i tako dalje. Svatko radi svoj posao. ja sam to napisao. Ali. a ne kao činjenicu! Inače.8. oni su jedna polupismena “pasmi- na”.. pa mi nitko više nije odgovorio na to. pravednost . to je savršenstvo političkog rezultata. To jest da se raznorodni. francustvo biti princip politike. Pa. s Platonom. što je politika? Politika je kompromis koji ima zadatak držati na okupu jednu socijalno-političko-ekonomsku cjelinu kao države. koju onda — što je zgodno i primjereno čak — Platon onda naziva isto tako moralnom kategorijom pravednosti! Pazite. politika počinje zapravo. znači “držati u skladu”. on je došao sjajno do toga da je vidio da harmonija tih triju staleža ili klasa. ovi naši “vajni” političari pojma nemaju o tome. politeía. Pazite.

Pazite. Ima jedna stvar. travnja 2007. mišljena kao harmonija već zajedničkih interesa. da tako kažemo. — da se dakle ta zajednica ne bi naprosto ras- pala po onim takozvanim. pravednost je opća. bile su mitnice. socijalno-politička kategorija... A ima nešto. “placovinu”.. Nijemci to u ono vrijeme nemaju kod sebe. i tako dalje. Vrh je dakle. inače on ne bi nikad pisao Politeiu. pravednost! No. Pa nije bio. on živi u jednom već raslojenom.8. predavanje (26. A odgovor bi mogo glasiti: zato što Fichte ipak više nije. jer tu je već na djelu početak klasnog društva kod Platona.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . klasnom društvu. dakle ulaz u sâm grad a onda i na tržnice! Tak je to bilo. jer tamo nema revolucije! Pazite. šavovima. morao je platiti ulaz u grad. malte. dovedenih u idealnu državu. Pazite. Njemačka je tada bila na početku. ja imam toliko godina.) 155 je tu realizacija. baš toliko naivan. ni ekonomske ni nacionalne i tako dalje. pazite. kad dođete do tih. u Zagrebu su. pojam pravednosti ima danas drugi kontekst i smisao. što dođe na isto. Platon ima to određenje. poput Platona. a mi imamo pojam pravednosti u indivi- dualiziranom smislu — “pravedan čovjek” ili “pravičan”. Pazite. to je već skoro postalo banalna fraza kad se kaže — “klasična njemačka filozofija jest misaono-intelektualno- -duhovni odjek Francuske revolucije”! Ali.. zašto onda Fichte ne slijedi Platonovu ideju države i njezinu. studijâ. do desete godine. Dakle. stoljeća nema nikakve pretpostavke. kad je ušao u tu Njemačku. svaki je imao svoj Versailles. interesnim potrebama.. kad sam bio još mladi dečko. ni historijske. Ako je sad tome tako.. eventualnu. da bi prodao. recimo danas. na početku svega toga. često sam o tome razmišljao kad sam razmišljao o toj čitavoj klasičnoj njemačkoj filozofiji. Zato je Fichte morao pisa- ti pod pseudonimom ona svoja teorijska opravdanja Francuske revolucije. Znate li što je to? Pa otkud biste vi to znali? Na ulazu u Zagreb bile su brklje! Kad je seljak dolazio. a nije pojedinac najprije pravedan. i početkom 19. sada već u obliku klas- nog društva. ukinuo onih tridesetak kneževina! Oni kneževi. da ga ne uhapse! Njemačka u tom prijelazu iz 18. Mi velimo za nekog pojedinca. recimo. imajte u vidu to. nosio je hranu. ima jedna zgodna stvar! Hegel je Napoleona nazvao “svjetski duh na konju”! Zašto? Zato jer je Napoleon. kako se tek postojeća zajednica — naravno. morao je platiti na mitnici da može ući sa zapregom ili teretom na ramenima na plac. reci- mo i to tako. harmoničnu strukturu nego ide za tim da se vlast sâma ukine kao suvišna? To Platonu ne bi nikad palo na pamet jer je težio za time da se baš dođe do te harmonične vlasti koja drži na okupu te raznorodne interese. ona se odnosi na harmoniju svih zajedno. on je “pravedan čovjek”! Platonu to tako nikad ne bi palo na pamet. .

još kad je bio dvadesetak godina. ili znanstvene ili umjetnik i tako dalje. Zašto? Jer je onaj reagirao! Prema tome. Njegovi stavovi svjedoče o tome. super uzor. zašto se intelektualac ovdje. mitnica. Ima jedan fini primjer. kako ne bi intelektualac držao do sebe. sad si čovjek. dakle. pa ga ni ne gle- da. i vidio je i dobro je znao zašto je uopće do te revolucije trebalo doći. izložio svoj život protiv fran- . ali. Onda Baudelaire veli. kao samosvjesno biće. Za mene. bio je i bogat. pa je ipak on rekao “J’accuse!”. mitnica je feudalna tvorevina! Svaka je kneževina imala mitni- ce! Zatvorene kneževine. Da znaš. pazi. u Hrvatskoj ne smijete biti nekakav takozvani filozof a da ste ujedno i intelektualac! Doista malo čudno! Intelektualac je kritičko biće koji. recimo Kangrga.” Čitajte Balade Petrice Kerempuha od Krleže o svemu tome. da si osobnost.) Morao je platiti ulaz u grad. nemoj ti meni — i vrati mu šamar. paradigma intelektualca — Emile Zola! Zašto? Emile Zola je bio svjetski poznati književnik. drži do sebe čak i kad si prosjak. predavanje (26.156 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Baudelaire prolazi mimo prosjaka. Ovi njegovi mladi. ličnost. ne mora biti zato filozof! Pa.. malta. pa je bio vrhunski intelektualac! Takvih smo malo imali. prvi spisi. al’ dobro. može biti i sociolog.. morao si knezu platiti! Bilo ih je tridesetak. može biti bilo koje struke. ne smije baviti općim problemima društva!? Ja sam bio bezobrazan pa sam rekao da sam vrhunski intelektualac. Idemo dalje. ali je bio kritičar svijeta oko sebe.. To vam se zvala “placovina”.. travnja 2007. Baudelaire se vrati pa dâ šamar tom prosjaku. i ako si ušao unutra. jer je vidio šta se tu zapravo događa. i to prije i poslije Francuske revolucije. i tako dalje. a on veli. i tako dalje..8. he- he-he. Pa su rekli. i te svoje građane i tako dalje! Pa to nije filozofski pro- blem! Pa. i meni su to puno put predbacivali! Pazite. u tom kontekstu je on pledirao za ukidanje vlasti kao takve. Dakle. svega. evo ti ruke. “Ne buš prešel prek malte. kao takav. Pa sad. nije dakle bio bez sredstava za život. pa Kangrga drži do sebe! Ali zašto intelektu- alac ne može biti ujedno i filozof ? Ne mora biti filozof.. tako je to i danas na tržnici. To je bila “mala razlika”. Krleža nije bio filozof.. Fichte je naime uvidio tu klasnu raslojenost Njemačke. konačno se pojavio netko tko će nasilno ujediniti Njemačku — svjetski duh na konju! Samo što je za sebe zadržao da je on svjetski duh koji zna što Napoleon radi. To međutim nije bio pravi predmet filozofije! Pojam istine za filozofe je nešto drugo! Što bi oni sad govorili to kako ovi kneževi tamo maltretiraju te seljake.. Pa. i tražiš od drugih da te poštuju i kao čovjeka i kao građanina. Napoleon ih je sve porušio i onda je Hegel rekao. hvali se! A znate što su Goethe i Hegel rekli — samo prostak je skroman! Kako sad to? Neskromnost je ovdje mišljena — da držiš do sebe! U tom smislu.

one male. evo. nakon dvjesto godina od onda! Probajte. Ja sam pojedinac Milan Kangrga. seljačke krajeve. posebnog i općeg. Nancy. tu treba biti malo oprezniji. Bordeaux. nemoj mi reći!? Ali što sad s time? Nije čak ni Parižanin! Parižani su iz cijelog svijeta došli tamo! Kao i u New Yorku. profesore. teško je bilo i njemu onda. on je ostao Hrvat! I misli da mu je to dosta. da li je zapravo čovjek.. ili Nijemac.. Nijemac ili Francuz. nego mu to nije do- sta! Što znači to da se netko rodi kao Francuz? Misle da su oni “nekaj bolji” od nas!? A sad kad već to govorim.) 157 cuske vojske. jer time ti svojim djelom potvrđuješ da si istinsko ljudsko biće. kao ono opće. travnja 2007. kao pravi građanin. pa onda do čovjeka — to je cijeli jedan ne samo hi- storijski nego. slušajte. i da ti nije dovoljno da si se izlegnuo. i tako dalje. Jer se borio za istinu. ali čovjek.. probajte ih pitati. Nijemac. Pa moram postati član roda. budući veliki mislioci. do- bro. pa su ga onda po povratku Francuzi dočekali s “Braaavo!” Onda su ga slavili. gledajte. pa mi smo Francuzi! Ma. pa su mi rekli. Ukidanje vlasti kao takve — kad se to kaže sa ovim stavom Fichteovim. to su ti gradovi. za pravdu. i tako dalje.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .. posebno sam Hrvat. s onom aferom. doći od životinje do Hrvata.. kad već o tomu govorimo! Onda se sad još prave važni. bilo gdje stanujete. ne samo vrste! Biti Srbin.8. pa sa svojim sugrađanima. i povijesni proces. da te Bog oslobodi! To nije sve Pariz. nije važno. neprekidno. osjeća li se netko građaninom! Ja sam pravio pokuse. rekao bi vam. inte­ lek­tualci. vi bute mene ponižavali tu i vrijeđali!? On nije postao čovjekom. svinja jedna. ali to nije Francuska! Idite u one male gradove. Hrvat. Marseille. Hrvat. to je vrsta! Pa nije to zato ignoriranje nekoga tko je rodom Srbin. ili Srbin. to je odnos pojedinačnog. pa ćete vidjeti kako je zaostao taj njegov seljak i njegov malograđanin! Pa nisu oni ništa bolji ni pametniji ili na višem nivou nego mi! Tako da se i to kaže. vi ste filozofi. probajte napraviti pokus. biti građanin u Hr­vat­skoj. samo se životinja naro­di kao takva! Ja sam o tome pisao. ili čak i sve to zajedno. a i danas je teško. ovo i ono. Ali nije mu to dosta! Pazite. a na- jprije su ga htjeli ubiti! A to se ponavlja stalno i svugdje. pa se naknadno dokazalo da je on imao pravo s onim Dreyfusom. ali tu treba sad naglasit ovo. pardon — narodio! Dobro. ja bih rekao još. A da ga još pitate. onda su ga htjeli ubiti. pa je morao bježati u London pomoću svojih prijatelja. to vi kao filozofi morate znati. Dobro. jel’ vi mene sad zafrkavate — da ne upotrijebim onaj izraz. to je ono što trebam tek postati. Ali nije ni Amerika New York kao što ni Francuska nije Pariz! . jer pazite. bio sam ja u toj Francuskoj! Pa znate kako to zaostalo. reći ću malo finije!? On ne zna da bi trebao biti građanin. pa onda do građanina. ne može se čovjek kao čovjek naprosto naroditi. predavanje (26.

o samo jednom mogućem uređenju društvenog poret- ka a da se u državu ne dira. pazite. to nije faktička država nego ideja države kod Hegela.. ako ste Musliman. sa svojim poretkom.158 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . A Fichte ne govori to — on govori. Fichteu još nije mogao biti prisutan zahtjev za onim što je u njegovu stavu bilo implicitno prisutno. već ste nadrljali. i tako dalje. Za time čak niti Hegelu nije bilo na kraj pameti! Hegel je — tu sad treba zbilja napraviti razliku. i tako dalje. Do države je trebalo tek doći kao takvoga garanta. To su obične gluposti! Bilo bi dobro da Hrvatska ima takvu državu koja bi bila garant slobode svakoga od nas. Pa mu nije na pamet padalo ukidati državu.) Htio sam dakle reći to da se Fichte tu postavlja kao već pravi građanin. To je koncept. a ne ovo što se kod nas događa. to je zgodno! To nije ono takozvano marksovski “odumiranje države”. mi to nećemo. A ja hoću samo vladavinu prava kao prvi korak u demo- kraciju.8. to je sve kasnije. demokratskom oblikovanju. A ako ste ljevičar. u građansko društvo! Kao i Hegel. Riječ je bila. dakle. imetka. da vas tretiraju kao ravnoprav- noga građanina ili državljanina jedne zemlje. . oni anarhisti. pomoću ustava. ovaj Kangrga je boljševik. sa svojim zakonima. ako ste Srbin pogotovo. onda ste “izvisili”. A ne misli na ukidanje države! Pa- zite. vlast ovih kneževa tamo. ideju države. država je tu garant slobode. i to čak neprimjereno. Jer to je ta primarna stvar koja ovdje najprije treba biti provedena u djelo. a mi smo to već vidjeli. posla. pa su onda Hegela nazvali “apologetom države”. i tako dalje. Za pravno utemeljenje sigurnosti građana. koje on ima pred sobom. ideja države je garant. Dakle. ali on to anticipira. sve to je na početku tek obliko- vanja građanskog karaktera državnosti u svom početnom. kad bolje pogledamo! On još nema nikak- vih uvjeta da postane građanin u toj Njemačkoj na kraju 18. on bi htio ubijati. on želi biti građanin! Dakle. i početkom 19. kao što vidimo — naime. njihovih prava. onda vele. opet ste nadrljali. komunjara. a to nije isto — smatrao ga- rantom slobode svakog pojedinca državljanina kao građanina. kad ja velim da nam fali građanska revolucija. pazite. To je prvo što je građanin donio sobom. za ukidanjem države. na primjer! Jer u Njemačkoj njegova vremena. ili oni bakunjinovci. Prema tome. Onda. sa svojim ustavima. Fichte je pravi građanin koji samo hoće urediti društvo kao građansko društvo u kojem već donekle živi! U tom smislu on govori o suvišnosti vlasti. zakona. i tako dalje. Zašto? Zato jer mi još nemamo demokratskog poretka. Dakle. travnja 2007. ako ste Rom. To je osnova ili osnovni princip građanstva. predavanje (26. to je iskorak iz zaostalog feudalizma. građanske demokracije. i tako dalje. stoljeća.

to je početak 19. u Nauku o znanosti.8. kao ipak “pravi filozof ” Hegel ima pravo! Zato bih ja rekao. toga ima tu i tu. stoljeća. predavanje (26. vidjet ćete. Što je bilo.. bili žestoko napadani. kako bi oni rekli. a sastavni su dio cjelokupne njegove filozofske misli! A ja sam naišao. to je goto- vo začuđujuće. kojemu vlast postaje suvišnom. A zašto bi to bilo tako “ne- vrijedno”? I sâm Hegel dolazi do sličnih i još “gorih”. što smo rekli. dakako.. vidite. jačih revolucionarnih stavova. tu ima unutra takvih stavova da čovjek ne povjeruje. tobože. Malo je to čudno! Dakle. kako Hegel ipak hvali Fichtea za njegovu misao. oko 1800. država je ne samo za Hegela kasnije. prema Engleskoj. možda sam ja u zabludi. vrijedni i otrežnjvajući i za nas danas. to danas nećete naći u svim tim historijama filozofije. i tako dalje. Dakle.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . to je bilo prevedeno još 1956. u kojoj su se nalazili. bez pretjerivanja — Hegel je bio najveći filozof svih vremena! S . Da li je to obnovljeno izdanje. Francuskoj i tako dalje. Što je. uvijek drastičnih oblika života u ka- pitalizmu. transparentna. zaista ne znam. odnosno. popularni spisi. čim su bili objavljeni. Pazite. to bi mi bilo baš drago da mi to napiše ili kaže. recimo. do čega je Fichte sve došao! To možete naći u — danas nisam donio tu knjigu — to imate kod nas prevedeno. Tako da on. iako je i samom Fichteu ta pozicija bila. oni njegovi uvodi.! Jer. Tako da su ti stavovi gotovo nabijeni revolucionarnošću do posljednjih konsekvencija. To su zaista revolucionarni stavovi s dalekosežnim. i tako dalje. bila — kad malo promislimo — za njih još uvijek jedna protivurječnost. nego i za Fichtea.. čak kod jednoga Hegela da on te stavove i te spise kod Fichtea naziva “popularnima”. nadsvođenje postojećih unutrašnjih društveno-političkih suprot- nosti u klasnom razlojavanju. ali naći ćete u seminarskoj biblioteci. A riječ je bila upravo o onome što se stalno ponavlja: kao eksploatacija čovjeka. Odabrane filozofske rasprave. to je izišlo u ediciji “Kulture” u Zagrebu. kako bi on rekao — treba pratiti i shvatiti upravo u tom smislu da se ide za rješenjem društvenih negativnosti i protivurječja što razdiru to društvo. travnja 2007. dalekovidnim postulati- ma koji su prvoklasni. pa onda i za Schellinga. malo srozano s one filozofske visine. Naravno. koji je tu tek nastupao u Njemačkoj. da tako kažemo. tih njegovih karakteristika i rasprava. Pazite. mišljena i zahtjevana kao mogući izlaz.) 159 Kod nas toga nema. pa su bili u tome smislu još zaostali za drugim. Kad to čovjek čita. filozofi se ne smiju bavi- ti tim problemima! Doduše. zaista. čujte. naravno! Zato sve bitne Fichteove kritičke stavove — naravno u tragu toga zahtjeva za uređenjem društva. kad čitate njegove stavove u onom što smo nazvali revolucionarnim spisima. ili nešto kasnije. ali da se još ne dira u sâm opstanak države. jasna. Ako netko misli da ima. pa onda nije čudno da su.

plemstvo.. “postavljeno kao nešto spored- no. u Francuskoj revoluciji — “.” To su završni stavovi i stranice Hegelove Filozofije povijesti... pa ćemo to nadopuniti: “Otkako je Sunce na nebu i otkako planeti kruže oko njega. a tome se nije moglo oduprijeti staro postolje nepravde.) naglaskom ne samo “najveći” nego baš na riječi filozof! On je htio biti filo- zof i tu je on bio “prva klasa”! Nema mu ravna! Pri čemu mu je — to je moj dodatak — Fichte omogućio da ujedno misli spekulativno.” — naime. u Francuskoj revoluciji — “čovjek tek došao do spoznaje da misao treba da upravlja duhovnom zbiljom. vrlo simptomatičan.” — on misli. A Hegel citira Krista koji veli. kler. a kako to? Jer oni misle pod revolucijom da je Krist išao s nožem pa da je bô i pikao one Židove. dakako. što je onda!? Pa kad sam ja na- pisao “Hegel — metafizika ili revolucija”. do revolucionarnih obrata. predavanje (26. “Ne donosim ja vama mir. to jest. Pazite ovo: “Može se reći da se nigdje ne govori tako revolucionarno kao u Evanđelju jer je sve što inače vrijedi. Evo još jedno mjesto.” Ako Hegel tu nije revolucionar... kako on veli.. Uzvišeni je zanos vladao u ono vrijeme.” Kad sam ja u svojoj Etici proglasio Krista “prvim pravim revolucionarom”.. Prema tome. ni zbog nužda ni zbog postojećeg prava nisu htjeli odreći svojih privilegija. nećete nigdje naći u onim njihovim propovjedima u crkvi.. kako ćete uzvišenije to iskazati!? Ima još jedan stav koji je.160 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . dakle um. Ja sam tu imao Hegelove stavove koji bi potvrdili njegovo uviđanje svih tih problema koji nužno dovode... onda su me ovi tamo na Kaptolu htjeli. parlament. ovako. da ne kažem što.” — Hegel to naglašava. Premda su tamo u Freiburgu krivo gledali u mene. na misao. pribavio je sebi najednom. najednom... To. Anaks- agora je prvi rekao da nous. onda su mi se tamo sprdali oni “dečki” u Freiburgu.” Kuda? U budućnost! . kad sam to naglašavao kod Hegela. Evo. A Glas koncila je onda pisao. socijalista..8. Svi su misaoni ljudi sudjelovali u slavljenju te epohe. jedan stav kod Hegela ipak ću pročitati da ne ispadne da izmišljam. Hegel u Filozofiji povijesti veli: “Promjena je nužno bila nasilna. travnja 2007. pa se odreknite svojeg oca i majke i svoje snahe i i pođite za mnom. entuzijazam duha prostrujao je svijetom kao da je tek sada došlo do zbiljskoga pomirenja božanskoga sa svijetom... važnost.”. i da zbilju izgrađuje prema njoj.. pojam prava. upravlja svijetom.. jer se vlada nije prihvatila preoblikovanja. A vlada ga se nije prihvatila zato što se sam dvor. zar to nije današnja Hrvats- ka!? Pa mi također imamo dvor! Sada slijedi onaj bitni stav: “Misao. kao Balkanca. pogledajte. dakle.. Dakle. “. pazite ovo.” — Pa. nego mač.. bio je to divan izlaz Sun- ca. ali sada je. revolucionarno. nešto za što ne treba mariti. nije se vidjelo da se čovjek postavlja na glavu..

. način na koji on pristupa čak i pojmu države. rekoh da pod time misli dosta ponižavajuće. mi ipak nećemo baš biti protiv toga — jer. i dok se potlačenima od očaja ne vrati snaga koju im nije mo- gla dati njihova srčanost. njm. to je ta vladavina prava po kojoj je .. a ne o nekome potčinjenome.... predavanje (26. to je od riječi do riječi. staleži koji vladaju. o kojoj on govori. Njihove pogodbe u kojima svatko o samome sebi odlučuje.” — evo vam samoupravni sistem.” To je jedna teza koju je kasnije Marx ponovio u ranim spisima. istrebljivana već stoljećima.. mislim da nas danas mogu tlačiti koliko god hoće. pošto je protiv novoga potlačivanja razdraženi otpor osla- bio i pošto se vrenje različitih snaga sleglo. Evo još jednog stava: “Gonjeni svojom nezasitnošću.. sada je dosta.” — evo vam samoupravnost. “mi imamo svoju državu”.. sami među sobom.. “. tako da onda. ali ne znam. brigom za svoju vlastitu sigurnost.... i tako dalje. oni će ih od pokoljenja do pokoljenja proširivati i nikada neće reći..) 161 U život vječni! To je metafora.... neku vrstu čvrste forme.”. svako oštećenje što će ga on drugome htjeti nanijeti.. To je Krist. ne znam da li je baš to čitao. da nisu baš toliko vrijedni... njm. To je ta takozvana dijalektika.... koje su nešto posve drugo nego one odredbe udružene gospode bezbrojnim čoporima njihovih robova. — “. zapravo. A ovo što je Hegel nazvao “popularnim” Fichteovim spisima. što je čudno s Hegelove strane...MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Dok potlačivanje naposljetku ne dostigne najvišu mjeru.” Pazite. to Fich- te govori.. neodoljivo prisiljava da bez izuzetka čuva sigurnost svih drugih. naime. to je samoupravni sistem. njm. u kojoj se svaki pojedi- nac. “Da bi se zaštitili od uzajamnoga nasilja.. pa tako prave iz našega revolucionara nekakvoga “kleričanca” za sitne potrebe Crkve. ne pogađa samo drugoga nego neminovno . ti će sporazumi nužno biti pravedni i osnovati pravu državu.” Pazite. “Tada oni neće dalje podnositi među sobom nekoga koji se ne bi zadovoljavao time da svima bude i ostane jednak. “slobodni smo” i tako dalje. pošto su te države samo neko vrijeme mirno postojale. oni će sebi svi zajedno nametnuti jednake obaveze. i koje se nazivaju državama. te pogodbe po kojima se nitko ne može nadati da će on biti onaj koji će tu izvršiti dopuštenu nepravdu. Selbstbestimmung — “. jer prema učinjenoj uredbi.8. to! — “.”. pazite dobro.” — evo.. ali kaže otprilike u istom duhu: Narod treba baš tlačiti da dođe k sebi. kao i od novoga tlačenja. dok ne postane potpuno nepodnošljivo.. te pogodbe koje jedino zaslužuju ime zakonodavstva. dobiva zloupotreba svojim dalj­ njim opstankom i općim toleriranjem.. Evo recimo Fichteovog jednog stava: “U unutrašnjosti onih čudnovatih veza koje je sastavio bezumni slučaj. a ne ono “Pomolimo se. travnja 2007..

muka. a gdje šteta.. On ima svoje pravo da kritički misli i prosuđuje. kad to kažete. i tako dalje. to su bezvezarije! .162 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . tko je opljačkao tu zemlju. Hrvatska od 90. troškovi padaju na bezbrojnu vojsku robova. predavanje (26.. i tako dalje.8. a svaki dan čitamo tu i gledamo o tome. e. ili ne znam tko je tamo na vlasti. je onda Kangrga neprijatelj države.. travnja 2007. pa i djeca već danas znaju! Ali ne smijete to reći zato jer onda niste dobar Hrvat! Pa to je. moguć je i svaki pljačkaški rat!” Eto ga. za Boga dragoga !? Na čelu sa. dalje! To vam je to! I onda. Ja ne znam zašto Hrvat mora biti par excellence ne-kritičko biće!? Zašto je netko neprijatelj svoje države ako je kritičan? Ako Francuz kritizira Chiraca. pa to je građanska demokracija. s kim? Pa nismo mi maloumni i mala djeca.” — Evo ga! To su prvoklasni stavovi! Ali na drugom mjestu imate ovo: “Samo tamo gdje korist zapada malobrojne tlačitelje. nego zemlje! Neprijatelj Hr- vatske! Pa. zar je on neprijatelj Francuske!? On smatra da taj nije pravi predstavnik francuskih građana.. Pa. valjda ima bar toliko prava! A zašto je on neprijatelj te zemlje!? Ne države. onda ste neprijatelj Hrvatske.) snalazi i njega samoga.

Onda su ga prijatelji.. taj uvod u filozofiju Adorna..) Kolegice i kolege. jedan od osnivača tzv. A. kao bilo kakvog roba. gdje on na strani 137. mogli bismo reći. na jedan stav Theodora Wiesengrunda Adorna (1905. po mom sudu. ako nađete...). uz Maxa Horkheimera. oni zbog kojih filozofija “uljepšava ili poljepšava život” — u onome što nama filozofi govore. to je izišlo 1986. Uvod u filozofiju. i obnovili taj Institut. onomu tiraninu Dioniziju Starijem. Ali ja bih vam preporučio.” — Adorno pritom misli “pomaknula na krivu stranu”. Misli se na filozofiju! Ja bih čak rekao “nije samosvjesna”. predavanje (4. morali su ga otkupiti kao stoku.9. našao malo “zaštite” u nekim drugim autorima koji bi možda mogli malo potkrijepiti taj stav. “. ja sam tu. a da toga često nije ni svjesna”. to je više od onog što bi se moglo nazvati “uvod u filozofiju”. kaže ovo: “Kada bi se protivurječja kao krivica pripisivala takozvanoj nepopravljivo spekulativnoj tvrdoglavosti. da ne bih bio jedini krivac za ukazivanje na razliku između filozofije i speku- lacije.-1969. koji je počinio samoubojstvo. pa ga je ovaj uzeo kao roba. prije nego što idemo dalje. To je. Naravno. stoljeća kojeg Adorno sad citira — “kako se u historiji filozofije malo razabire patnja čovječanstva”.. to je već ukazivanje na spekulaciju. to je Negativna dijalektika. u izdanju “Svjetlosti” izašla. a od mlađih Walter Benjamin. krivica bi se pomaknula. Eto.. ovakvi su stavovi. Sâm Platon nije izvukao nikakvo iskustvo iz onoga kad je išao na Sirakuzu. “Frankfurt- skog filozofijsko-sociologijskog kruga”. što je kod nas prevedeno. evo. Fromm. trebao je Platon malo . kao i ova moja — predavanja studentima filozofije u Frankfurtu. htio bih ukazati na jedan citat iz njegova glavnog djela Negativna dijalektika. kad o njemu govorimo. u Ameriku. pa sam naišao.” — Georg Simmel je njemački filozof s početka 20. recimo. Adorno. to su njegova — evo. u Sarajevu.. iz Francuske. među koje su spadali. a onda su opet morali pobjeći iz Pariza. svibnja 2007. jako rijetki sa stanovišta filozofičnosti. njegova Filozofska terminologija. to je prva klasa. jedan prijatelj koji je imao sredstava. Marcuse. od svojih prvih početaka pa sve do najnovijih dana. to je nešto zbilja toliko temeljito i produbljeno. recimo. pored Horkheimera još i Pollock.. Oni su bježali pred Hitlerom 1933. Dakle. Adorno je bio. ja imam jedan stav u vezi s ovim našim problemom. Vratili su se tek poslije rata i radili dalje. pa su onda u Parizu osnovali taj Institut za sociologijska istraživanja. što su ih onda studenti snimili i napravili iz toga kn- jigu. pa kaže: “Stid zabranjuje filozofiji da potisne u zaborav uvid Geor- ga Simmela.

to krivo se govori kad velite “teorija revolucije”. pa se on onda otrovao. ali i na drugim mjestima. 1936. to je asocijacija. ipak ćemo se tu još malo zadržati na tom Fichteovu motivu. 1971. uostalom. Francovi. jer kao rob je bio živo oruđe za rad. koje je čak i kod nas prevedeno. A ima i jedan drugi moment tu. on je bio protivnik tih fašista. za Fichtea govorili. koji je nastradao bježeći pred hitlerovcima iz Pariza. moj Bože! Ti si tako velik da te samo kao ideje ima. Zagreb. a onda i neki moji ekskurzi. u svojoj raspravi Povijesno-filozofijske teze. svibnja 2007. Takvo nešto ne postoji! Nema teorije revolucije. i htjeli ga predati natrag Gestapu. Ja se sad ujedno ispričavam. ma kako se izduživala. Kao što smo. a poznato je njegovo djelo. Jer ne možete ništa teorijski govoriti o revoluciji koja je prekid. koja je — recimo tako sad — prekoračivanje upravo onoga što jedna teorija može dohvatiti.-1936. koji također spada u tu takozvanu frankfurtsku školu. Unamuno je i pjesnik i književnik i filozof.164 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . To je kod nas prevedeno u knjizi Uz kritiku sile. izbje- gava uopće govoriti o budućnosti. o tragičnom osjećanju života. ja sam prošli puta možda malo previše ostao na tome. nema teorije revolucije ali ima revolucionarne teorije. strana 25-35. s pretenzijom naravno na filozofijsko utemeljenje. pa je to onda. recimo. ima interesant- nih stvari kod toga. Ali. Evo što on na jednom mjestu kaže: “Kako si ti velik. Pazite. radni.) tu vidjeti da izvan njegovih ideja postoji i nekakav drugi život. predavanje (4. takozvane “preteče Francuske revolucije”. A to je tipična pozicija teorije. o njegovoj revolucionarnoj misli.9. cijelo 18. Ernst Bloch. nabijeno revolucionar- nom mišlju. koje- ga su ubili ovi Francovi fašisti. recimo. što je interesantno. mislim u Beogradu. mučni. u zatvoru. dakle o jednoj revolucionarnoj misli koja anticipira. kod nas je prevedeno.. Dobro. 1940. da . falangisti. To je jedna vrlo lijepa rasprava. Del sentimiento trágico de la vida. pa kad već to dodirujemo.. ali prije nego prijeđemo na Schellinga. ukazuje na to kako se kroz čitavu historiju filozofije. Walter Benjamin. Zbilja je isuviše tijesna. pa čak i rop- ski. Miguel de Unamuno. godine. pa smo tu izgubili vremena. “Raz- log”. Imao je 48 godina! To je isto vrijedno. stoljeće. ali tamo su ga dočekali oni fa- langisti. pa preko granice u Španjolsku. ja sam već o tome pisao. dakle. Na primjer. Imam tu sad još jednog mislioca. da tako kažemo. To je vrijedno konzultirati. to je ovako usputno rečeno. možete govoriti o revolucionarnoj teoriji. gdje se govori samo o prošlosti i njezinoj produženosti u sadašnjost. 1864. To je sad što se tiče Adorna.. Do sličnih stavova došao je i Walter Benja- min. teorija revolucije — bila bi po mojemu mišljenju “drveno željezo”. Dakle.

o kojem ćemo govoriti odmah malo kasnije — Schellinga! Evo. sâme biti filozofije kao teorije koja se onda ovdje dodiruje s teologijom. kako god okrenemo. gledajte. ti. nebivajući Bože. kad dođemo do Hegela. ne samo zato što su Kangrgine dvije knjige tamo objavljene. a poslije rata. kako bih ja sad rekao. Dobro. a moram to sad reći. jer kada bi te zbiljski bilo. razdvajanje teorije od prakse. bili su. moj dobar prijatelj. imate onu ediciju “Sazvežđa”. preimenuje u Wissenschaft. spekulativci. to ćemo odmah vidjeti. pa onda mudrost pretvara. kaže da filozofija nije utješna. on kaže da filozofija nije utješna. To su prvoklasne stvari. “Sazvežda”. svibnja 2007. naime.. Schelling u tom jednom svom spisu kaže: “Ja . Dakle. bio je Miloš Stambolić.” Dakle. u toj seriji izišlo je i drugo izdanje moje knjige Etički problem u djelu Karla Marxa. u kojoj je ova knjiga. Vidjet ćemo. kad hoće smjestiti ono bitno za filozofiju. kasnije ćemo doći do toga. nego imate tamo zaista prvoklasnih stvari. riječ je o tome što on sâm pojam philosophia hoće pokazati kako ne smijemo više ostati na tome “mudrost”. ja ću vas uputiti na to sada. pod vodstvom toga Miloša Stambolića. ali evo sad.9. to vam je ona “žuta bibliteka” plus ova “Filozofska biblioteka“. A zapravo je sâm “utješan” plus što radi neke teze koje su za njega apsolutno protivurječne. “Nolit“ je inače još prije Drugog svjetskog rata bio lijevo izdavačko poduzeće. predavanje (4. a da nije ni znao to. Međutim. pretijesan je za to idealiziranje u liku kršćanske utjehe. možemo nazvati zaista ono što se svakodnevno i upotrebljava — idealiziranje! Kako smo došli do toga pojma? Pomoću Platona. a on je sâm bio jako utješan. Zbog tebe patim. pomoću ideja artikulirane.) 165 te obuhvati.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Ima jedna interesantna stvar. ali “idealiziranje” u doslovnom smislu tog određenja! A kao što vidimo. kad dođemo. Schelling je. vapaj za prevladavanjem ovdje platonistički. ovo je takoreći pjesnički. te onda to — možemo to kazati — nadsvođenje. sve do Sokrata. imam ja tu sad još jednog “dečka”. dobar učenik i nastavljač i produbljivač Fichteove . Hegel na početku svoje Fenome- nologije duha.” — pazite. po mome mišljenju. zbiljski život. No. dakako. oko 120 knjiga. bilo bi i moje bivstvovanje zbiljnost. po Unamunu. Ideja je Bog — mišljeno. spe- kulativni. u ovom kontekstu. A znanost jest. Forma i princip filozofije. ja sam donio jednu njegovu knjigu koja je prevedena kod nas.. kao puka onost- ranost — kojom se zbiljski čovjekov život ni ne dodiruje. gdje su objavljeni prvi Schellingovi spisi. znanost. jer možda nećemo sve moći. to je izdao “Nolit” Beograd. a glavni urednik i kasnije direktor “Nolita”. mudrost nikad nije bila znanost i stari mudraci. dakle ne “ljubav prema mudrosti” nego samo mudrost. jer nisu odvajali teoriju od prakse.

i kaže: “Ja kao princip filozofije ili o onome što je u ljudskom znanju neuvjetovano”.. W. u spekulativnom smislu. da tako kažemo. ovaj novi princip filozofije jeste princip spekulacije. pitanje: Ne postoje li. druge i drugačije istine osim samo filozofijske. Hegel govori “samo o mišljenoj istini”. i on će uskoro biti ono što treba da bude. § 552. dakle. a za tu tezu imamo vrlo rječito nikoga drugoga doli samog Hegela. Poslije ćemo vidjeti kako je tu Schel- ling. govoreći o tzv. Hamburg. F. Kakvog preokretanja principa? Principa filozofičnosti u spekulativnost! I to ide kon- sekventno. “. tako da ova [istina].. naravno... ili samo mišljene — a mogli bismo . pa kaže: “Ako se od neke filozofije još može očekivati utjecaj na sâm ljudski život... užasa objektivnog svijeta. koja bi nju trebala sačinjavati i njome vladati... a misli na spekulaciju.. kao njihovoj istini. On kaže ovo: “Hrabar je pothvat uma da čovječanstvo izbavi ili oslobodi od užasa objektivnog svijeta. time što je ona kao filozofija.”. naravno. jer čovjek postaje toliko veći koliko uči spoznavati samoga sebe i svoju snagu. pa dodaje i filozofiju kao takvu istinu. u pitanje s obzirom na njezin domet i granicu. predavanje (4. Fichte i Schelling. koja je moguća samo putem potpunog preokretanja principa”. Schelling je zapravo prvi koji je filozofiju stavio. Hamburg: Felix Meiner Verlag. filozofijskoj istini. pothvat ne može promašiti jer čovjek. pazite. Enzyklopädie der philosophischen Wissen- schaften im Grundrisse /1830/. Istinu. Dajte čovjeku spoznaju o onome što on jest.. ako se dakle od neke filozofije još može očekivati utjecaj na sâm ljudski život. Hegel kaže još i ovo: “. on je tu još veliki optimista. govoreći o princpu države i religije. U paragrafu 552 njegove Enciklo- pedije naći ćete ovaj stav: “Njegova (tj. na istoj stranici. praktičko će ubrzo uslijediti”. 438. koja je svojstvena državi. istinu u obliku filozofije”! A malo dalje. sâma je u obliku jednog od njihovih oblika”! To se nalazi u G. Hegel.” — pazite ovo! — “... ali sad ovdje.. [Dodatak: Međutim. Platonova) koncepcija države stoga je po samoj sebi bez subjektivne slobode. Dajte mu teorijsko poštovanje njega samoga. a da ne govorimo poslije o Hegelu.. Pa ćete vidjeti njegove stavove. “. No. onda se to može od nove filozofije” — veli on. svibnja 2007. “. postavlja se. za našu tezu o filozofiji i spekulaciji navodili smo u prilogu samo neke druge autore-filozofe. shvaća on samo u obliku mišljene istine.. još uvijek su fi- lozofi! Oni sebe smatraju filozofima. Kada. Evo gdje i kako sâm Hegel naglašava tu razliku. pazite to pitanje. dakle.166 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .) misli. str.”.9. dobar nastavljač Fichtea svojim insistiranjem. kad dođemo do toga.. 1959. Ali.

s obzirom na pojam istine. čekajte. kao taj izvorni uvid. propustio prošli puta. A to ne znači ništa drugo nego sa stanovišta odnosa kao spoznajno-teorijskog odnosa subjekt-objekt na produkciju od- nosa gdje dobivamo odmah identitet subjekta-objekta. moramo tu malo nadoknaditi prije nego idemo na Schellinga. idem ja radije ovim dečkima tamo. nego se oni tek dovode u odnos.) 167 čak kazati: “samo pomišljene” istine!? A koja i kakva bi to istina tada mogla biti? Naš odgovor je: upravo ona koja nadmašuje ili premašuje sve bitne domete “samo filozofijske istine”. bitni problem. nego se pita po čemu su i subjekt i objekt mogući! Dakle. mi Jugoslaveni ili Bugari ili Turci. kao što znamo. gdje se ne počinje s gotovim subjektom i gotovim objektom. a to je upravo ta spekulativna istina. samo on to još nije imenovao spekulacijom. a to je. kaže: “Was für eine Impertinenz!” A ja sam odgovorio: znate šta. izvorni uvid Fichteov. onda bi to bilo bar donekle oprav- dano jer mi baš nemamo toliko veliku filozofsku tradiciju. Pod tom sintagmom “izvorni uvid” Dieter Hen- rich misli zapravo na Fichteov iskorak iz Kanta..MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . nego vama tu. to je zbilja nešto nečuveno! Onda mi njihov vođa. ali kad netko danas insistira na tome pojmu — a to se događalo čak i među tim tako- zvanim marksistima — to je sve poluučeno. šta ja znam. to kažemo. ali ne samo Kanta nego iz stanovišta spoznajne teorije.. naravno. svibnja 2007. predavanje (4. u Opatiji smo to imali. Ima jedna knjiga njemačkog filozofa Dietera Henricha pod naslovom Fichtes ursprüngliche Einsicht. to je bio nji- hov “udbaš”. daje nam ovdje za pravo!] Međutim. stvarno nisam baš siguran. pa onda čujete: “Kant je bio preteča i glavni osnivač teorije odraza!” A onda sam ja došao tamo među njih za stol. ono što sam. koja “počinje” sa zbiljskim životom i “prodire pod kožu”! Dakle. recimo. A ja ne znam. nažalost.9. pa sam rekao. na podizanju odnosa na nivo produkcije odnosa. ne samo novovjekovne teorije od Descartesa na dalje. Ali nemaju pravo nakon klasične filozofije i Marxa . mi ćemo ukazati na još jedan koji je vrlo blizak ili gotovo identičan. dakle. mi smo nekad imali simpozije s filozofima iz istočnih zemalja. “Fichteov izvorni uvid”. da sad. jer uvijek netko mora kontrolirati grupu. ali da vi Nijemci to možete reći. Bugarima. jesu li oni stvarno čitali klasičnu filozofiju ili nisu. “Fichteov izvorni uvid”. to je spekulativna pozicija! Kad sada kažemo s Dieterom Henrichom. Ne mogu ovdje odoljeti jednoj asocijaciji. gdje se onda insistira s Fichteom. pa onda kad su došli ovi DDR-ovci. pa nikad iz toga nikakav rezultat u spoznajnoj teoriji. i sâm Hegel. jer vi ste foliranti! Međutim. kao filozof par excellence. pa čak onda i do danas. nisu samo oni bili ti i takvi. I danas imamo filozofâ koji tako određuju pojam istine.

ja velim: ovaj zid je plav. čak i filozofske i neke druge kao onaj naš književni kritičar koji je rekao. naglasi ovo: spoznajno- teorijska pozicija određenja pojma istine kao adaequatio rei et intellectus. da mi nešto ne promakne slučajno. čak u boljem slučaju. spoznajna teorija je passé. točno. Pa onda velimo. Pazite ovo. to nije nikakva velika istina! Doista ne mogu reći da mi sada ne sjedimo u ovoj dvorani. dakle. onda je to besmisleno. o tome ćemo još govoriti. čak gledam i rječnik stranih riječi od Klaića. tu onda nastaju velike neprilike o kojima čak i Schelling već govori. naravno. zašto ne pogleda bar malo u rječnik! Ja pogledam čak i ono što znam. onda bi moglo biti već nešto drugo i drugačije.168 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . da točno! Da. a onda poslije i Hegel. kako bi rekao Kant! Dakle. kao što znamo. jer se tu ništa ne može mijenjati. jeste par excellence metafizička pozicija. dovršenosti. Jer samo u gotovu. ako je konzekventna. taj može to reći. ne treba ići dalje — sa stanovišta gotovosti. to je par excellence metafizička pozicija. kad već o tome govorimo. Ta je definicija bila i mišljena i moguća upravo sa stanovišta i u horizontu metafizike. ovaj pojam metafizike. To je sve točno. adaequatio rei et intellectus. Dakle. to znači — s mojeg stanovišta ću reći. koji mora barem malo biti obrađen. a takozvana klasična definicija istine glasila je. Pa. To znači — pazite. Dakle. Prema tome. to je istina. predmet etike. a ne zna što je metafizika! Pa. U horizontu metafizike. Samo. vi kao filozofi. Metafizika počinje s gotovim svijetom ili. ali nemojte reći. Čim se mijenja.9. Eto! Onaj tko vjeruje u Boga kao stvoritelja svijeta. podudaranje ili podudarnost stvari i intelekta. nešto predkantovsko! Tako da se razumije- mo! Ili nešto predkritičko. predavanje (4. sa svijetom što ga je stvorio Bog. kad malo promislimo. Dobro. Pojam i problem istine nisu. dovršenu.) govoriti o spoznajno-teorijskoj osnovi! Nakon klasične filozofije i Marxa.. ali kad se veli. dakako. taj se pjesnik “dovinuo do metafizičkih visina”. spoznajno-teorijska pozicija. Taj se problem — vidjet ćete zašto ja to naglašavam — taj se problem naročito u novovjekovnoj filozofiji od Des- cartesa pa sve do Kanta tretira u horizontu spoznajne teorije. za sigurnost. završenu svijetu moguće je podudaranje takozvanog intelekta i stvari. taj je pomutio mnoge mozgove. pravi smisao te definicije istine sastoji se samo u smislu određenja mogućnosti pravog suda o predmetu.. Zapamtite to. jer to je jedan baš bitni momenat. moramo se tu zadržati prije nego prijeđemo dalje. . ovaj stol je takav i takav ili vani je dosta oblačno. za sigurnost. da se sad. svibnja 2007. jer to je točno. kakva je to “velika istina”? Dva i dva su četiri!? Pa. stvorenosti i time savršenosti tako- zvanoga — pod navodnicima — “svijeta od vijeka do vijeka”! To je metafi- zika.

lijepo izgle- da. za mene upravo kao tog spoznavalačkog subjekta.. spoznajno-teorijska definicija istine jeste točnost suda o predmetu. ali o stolu kao takvom ništa da doznajem. onda su ovi naši dečki još prije hiljade godina. u tom metafizičko-spoznajno-teorijskom smislu. istost. svibnja 2007.. koji smo tu vidjeli malo- prije. točnost ili ispravan sud o predmetu. Jedna se stvar podu- dara. Dakle. pazite. kažemo. Naravno. to je ta adaequatio rei et intellectus. istost.. i time je ujedno prekoračio horizont spoznajne teorije i ukinuo je kao relevantnu filozofijsku disciplinu. “osim intelekta samoga”. smeđ. prvi u historiji filozofije odgovorio Kant. pazite dobro. smeđ je i tvrd i ovo i ono. Odakle stol? Na to pitanje je. Treba tu sad ukazati na sljedeće. jesu li i kako uopće mogući sintetički su- dovi a priori.. kad malo razmislite — od riječi isto. to je ono Kantovo pitanje. Kant slijedi — Leibnizov odgovor empiristima onim stavom: nisi intellectus ipse. apsolutno podudara. kako je to velika istina! Dobro. Hegel to naziva najapstraktniji formalni stav koji je sâm za sebe jako šupalj i ništa ne znači.. Mi ovdje nasljeđujemo jezično spoznajno-teorijsku tradiciju. malo je tvrd. a nije puka danost. stol je tvrd.. može biti od drugog materijala. tvrd. i to onda. Dakle. za njegovo podrijetlo. Pa čudo jedno. Dakle. tj. i stolac može biti takav. Pa. a može biti. taj pojam istine posve je u skladu s ovim pojmom definicije. ne pita se o podrijetlu predmeta i kako je on uopće moguć. novovjekovnu. a da se pri tom ispušta pitanje o sâmom predmetu.. slijedeći pri tom — to jest. predavanje (4. lijepo izgleda.. ne pita se o sâmom predmetu. Pa to su sve točni sudovi. čuveno Kantovo pitanje i odgovor bilo je.9.. naravno. što je to stol!? Pa. drven i tako dalje. Dakle. dobro. koji je konstitutivan za njihovo iskustvo. Kant je po liniji konsekventnog dovođenja spoznajno-teorijskog problema do kraja ujedno time ukinuo spoznajnu teoriju i zato je bio prvi na putu spekulacije! To je bio prvi korak. a ništa ne znamo dalje od toga! A da vas netko pita. Riječ ili pojam istina dolazi u našem jezi- ku etimologijski — pazite dobro. to smo govorili s Kantom. Nije to mogao po tome što je smeđ. Za mene je taj stol prethodno napravljen. kao što vidimo. smeđ je. inače . i tako dalje. to je pojam istine — istost. u značenju. ti Hrvati su već onda bili spoznajni teoretičari prve klase! Dakle. Kant je prvi koji je ukazao na to da subjekt stoji iza toga predmeta. to je nekakva stvar koja ima četiri noge ili može imati manje nogu. i tako dalje. ali bez obzira na Kantov odgovor. jedno je isto s drugim. Onda iza toga slijedi Fichte! Dakle.) 169 joj. i on ima isto četiri noge. Pa to je sjajno. dakle.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . od drva je. Jedno je isto s drugim. njihovu empiriju. u tom slučaju se misli pri tom. to jest: o njegovoj mogućnosti! Pazite dobro. kako ste došli do predmeta!? Pa onda.

razum. jer se dade instruktivno navesti i naglasiti Hegelovo određenje. Međutim. djelo. kao nešto. kao korijenu. ili zbil- jnost. Dakle. po-Bogu-stvorenosti. da bi nje uopće bilo. Zbiljnost zbilje ne ukazuje na danost zbilje. Dakako. podudara se u svojoj istosti. ta riječ. djelovati. čak “odjelotvoriti”. pazite. što dolazi od res = stvar. a ne ostaje se pri pojmu stvarnosti. to s istosti.170 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . kao u skolastici. na intelekt. Zbilja je prozvod. događanje. djelo. povod. kao onostranost u odnosu. svibnja 2007. dakle. Tada taj pojam zbiljnosti. U našem je jeziku i sâm pojam. uzrok. stvar se podudara s intelektom. jer se time po uzoru na latinsku riječ actualitas. gdje Hegel određuje nešto.) nije prava istina. čin. Kad bismo sad išli na samo podrijetlo toga. u našem jeziku. primjereno odgovara i njemačkom pojmu Wirklich- keit upravo u pravom filozofijskom smislu. naravno. Tu se negira priroda. To ćete naći u njegovoj Logici. na primjer. kao rezultat negacije negacije. koja dolazi od actus. puka priroda. Apsolutno se podudara s drugom stvari. djelovanje. Što se. Stvarnost nije puka danost. Ovdje naravno. dakako. prisutno kao osnova. da je “stvarnost” prevedena od srednjovjekovnog skolastičkog pojma realitas. razum. I to. Pri čemu se time doslovno misli na prirodnu stvar. uvjet. čime se smisleno ukazuje na zbivanje ili događanje. predavanje (4. dolazi do pravog smisla čime je implicitno pokazano da u osnovi te takozvane stvarnosti. što dolazi od glagola “wirken”. da tako kažemo. proizvedeno. na dušu ili duh. kao bîti zbilje. u našem jeziku. i tako dalje. prirodnost. nego na proizvedenost. tiče pojma istine. to smo već nešto govorili.9. stoji čin. ova onostranost. realiteta. koja dolazi od stvari kao gotovosti ili naravno. Pri čemu su samo Nijemci napravili točnu distinkciju te se ta takozvana stvarnost imenuje njemački: ne “Sach- lichkeit”. djelo. onda bismo kazali: već prvobitni čovjek morao je negirati prirodu da bi došao do predmeta. prelazi na pravo značenje u kojemu je taj čin. pojma etwas. što je već Christian Wolf s latinskog preveo na njemački: Verstand. podrijetlu ili etimologiji. da bi se uopće pojavilo takvo nešto kao upravo — sad moramo to naglasiti — proizvedena zbilja. “Dingheit” ili “Dinglichkeit”. A to je i filozofijski primje- reno. To znači ta negacija negacije. razlog. tek pomoću negacije prirode kao onog . pazite. Zato i taj pojam stvarnosti u našem jeziku treba prevesti pojmom zbilja — pa onda i vama ja kao filozofima preporučujem da upotrebljavate taj pojam — a bît zbilje je zbiljnost. preduvjet. već mišljeno time. nego “Wirklichkeit”. i to — proizvod čovjeka kao subjekta! Ovdje je samo za bolje razumijevanje. ne samo za filozofijsku upotrebu nego i u običnom govoru taj pojam stvarnosti krivo je upotrebljen. nešto.

pomodan. time je onda već i implicitno iskazano da se ne može početi. I to na taj način da se istina ne traži više u pu- kom određenju. Nichts. pomoću “ništa” kao početka.9. ovaj Dasein. i to u smislu odluke na istinu i slobodu — Fich- te uvodi taj pojam Entschluss. nije moguće!” Dakle. sad bismo rekli četvrto — Dasein. nego — opstanak! “Dasein” njemački znači op- stanak! A ovaj Heidegger je tu obični falsifikator. jeste čitali klasičnu filozofiju? U Dasein spada konkretni bitak. a onda iz toga proizlazi ono. Kad smo rekli. životinja. tako da se razumijemo! Opstanak je Dasein. rezultat određene djelatnosti koja prethodi tomu nešto. kakve to sad ima veze i s etikom i s Fichteom? Vidjet ćete zašto! Nakon Kanta čini Fichte korak dalje te pojam istine ne postavlja više u horizont i na stanovište spoznajne teorije nego već s onu stranu nje same.. koja omogućuje to ništa. nazivaju skanda- lon! Pa. same folirancije. točnosti suda o predmetu — boja je ze- lena. kad je ono sâmo već nužno proizvod. Znači. sad bi trebalo Heideggeru reći: “Čujte. i tako dalje. pretpostavka. Ma. A to vam je pred- met! Etwas je već proizvedeni predmet. iz njega pravi čovjeka. a onda ste i čovjeka unutra ugurali. dakako. “Da- sein”. Kako? Tako što Fichte sad postavlja radikalno pitanje odnosa istine i zablude.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . ovo ništa početak je svijeta. i tako dalje. biljka. treba sad postaviti pitanje. A znate što. a njemu je tu početak Logike. etwas. Werden. a samo za njega je on tu-bitak. do onoga “nešto”. pa se to zove tu-bitak. taj iskorak Fichteov.. ovo Nichts. entschließen! Pri čemu je tu istina poistovjećena . i tako dalje — nego se istina pojavljuje kao nešto mnogo značajnije za čovjekov život. treba da bude negirano da bi se dospjelo do toga nešto. kao puka negativnost. upravo subjekta i te njegove djelatnosti. To znači: rezultat negacije negacije. predavanje (4. recimo tako. to može biti kamen. da tako kažemo. gospon Heidegger. pa onda Hegel veli: Ako iz nečega treba postati nešto. ali tako da je čitava problematika već zapravo s Fich- teom uvedena u etičku sferu. koji onda Heidegger falsificira. onda to je suvišno. Ona oduvijek već barata s nečim gotovim. to je rezultat ovoga Sein-Nichts-Werden. To je onda djelo kao negacija. sa Sein-Nichts-Werden. bitak-ništa-postajanje. mogućnost da se dospije do nečega. jer nešto već jest tu! Dakle. za zdrav razum nebuloza — ovako: ono još ništa. Pa bismo tu čak mogli reći — što je. jer filozofija nikad nije došla do toga ništa. i hoće izmišljati pojmove. svibnja 2007. dakle počinje sa nečim. to jest. No. Tu su se svi metafizičari uhvatili za glavu pa to ništa. od nečega. Hegel onda prvoklasno spekulativno započinje svoju Logiku. kao što smo vidjeli. i bitak i postajanje. s nešto. to je skandal za filozofiju. naravno. kao glavno svoje djelo. iz filozofijske pozicije na spekulativnu. dva i dva četiri.) 171 negativnoga dolazimo do nečega. a nije.

na kritiku svojih suvremenika. i mnogo dublji nego isključivo u tom moralnom horizontu. znači. filozofa. Dakle. svoju život. ta njegova — čovjekova — odluka biva kvalificirana kao moralni čin. Naravno da ovaj pojam “moralni čin” ima već jed­ nu sasvim novu konotaciju.. dobar ovaj ili onaj — a što je sa mnom kao čovjekom? Možeš biti prvoklasnim postolarom. boriš se. a koju sam stavio kao motto mojoj Etici. recimo. s obzirom da mu je Kant to omogućio. recimo. Pa veli. boriti se za slobodu. pazite dobro! I to živjeti u istini ili ne-istini. Prema tome. ali to ne znači da si time i dobar čovjek. Hipokratovi zakoni koji ga obavezuju. dakle. predavanje (4. to je već Aristotel znao. tako on hoće ili neće istinu ili laž. To je dakle već Aristotel znao. Prema tome. dobar liječnik. A to je isto. dobro. moralni — a za Fichtea to znači zapravo životni habitus! Ima jedna njegova sjajna uzrečica. Fichte to sad postavlja.. to je već i Sokrat znao. A mi to doživljavamo svaki dan.) sa slobodom! Boriti se za istinu. dobar stolar. Zna se dobro kakva mu je priroda.172 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . u zabludi! Hoće ili neće. to što je on dobar liječnik. naravno. To je zgodno! Mene su nazivali hrabrim kad sam kritički pisao. Pa to možete vidjeti i naći oko sebe svaki dan! Ljudi naime stalno odabiru svoj habitus. i obrnuto! To je Fichteova pozicija. na jednoj mnogo produbljenijoj poziciji. možeš biti filozof-lažac. dakle. To je Fichteova teza. pa je rekao. kao što čovjek hoće ili neće slobodu. svoj način života. i tako dalje. A ja nisam ni znao da sam tak’ hrabar! Ma kakvi hrabar! Govoriš istinu i ništa drugo. To ćemo pokazati. imamo: dobar postolar. onda vas nazivaju čak “hrabrim”. . jer to je mene doista fasciniralo. ne!? Prvoklasni stručnjak koji pravi vivisek- cije u logorima. nego o slabosti čitavoga karaktera. te se dakle odlučuje za jedno ili drugo.. To su najdublji stavovi — “Svatko odabire takvu filozofiju kakav je čovjek!” A pod filozofijom ne misli Fichte nekakvu apstrakciju nego život! To znači.. dobar graditelj. da tako kažemo. Fichte misli. ako se borite za istinu. te je time određen njegov. imate doktora. naime. svibnja 2007. hoće ili neće biti ili živjeti u istini ili. koja pogađa ono bitno.9. a onda imate jednog Mengelea. A onda je Fichte išao čak i dalje. al’ ste vi hrabri. a to ga je Sokrat naučio. kao kad imate prvoklasne stručnjake. svatko odabire takav život kakav je čovjek. naravno. i time s Fichteom. nije tu riječ o nekakvoj slabosti njihova mišljenja. nov smisao. ne!? Dakle. kad mu je to bilo moguće. Onda. To je na prvim stranicama Nikomahove etike. ali Aristotel na početku svoje Nikomahove etike postavlja pitanje. odlučuješ se za jedno ili drugo. nije to nikakva velika mudrost! Ljudi se odlučuju za laž ili za istinu. Fichte bi sad rekao da čovjek.

nego prelazimo preko toga. bez ikakva rizika u odnosu na eventualne rizike spram postojećih sila oko njih. prema njegovu shvaćanju. istinskog života čovjekova.) 173 Sad bi Fichte rekao. a to i jeste etičko-moralno pitanje. uposebiti se na jednu samo posebnost.. takozvane istine. znam što je zlo. onda ostajemo “dobri filozofi”. kad već Aristotel ukazuje na to. znači biti lažac. kojemu ne mora u prvom planu biti nikakva moralno-etička problematika. ako jesu to. struka. onda vi možete dobro znati nešto. poput jednoga znanstvenika. to su prave kukavice — on to naziva tako — jer ne pitaju za istinitost svoga vlastitog života u kojem žive. Uostalom i sâm. ustručiti se. Ja sam prvoklasni stručnjak u jednom području. u našem jeziku. Sad kad bismo to htjeli. u slijedu tih misli i stavova klasične filozofije. ali ipak idem tim putem! Er- rare humanum est! Griješiti je ljudski! Pa dobro.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . onda ostaju dobri filozofi. To može biti. a ne puko neznanje. Filozof. to su sve lijepe izreke i tako dalje.9. koji znamo sve. i tu nalazimo istinu ili laž njegova života. A filozof se ne smije i ne može ustručavati od istine koja je iznad svega toga i njega samoga. kad izjavljuje kako svatko odabire takav život ili takvu filo- zofiju — ili. Međutim. Pa onda imate kod Njegoša.. ali to znači odlučiti se na istinski ili lažni život. mogli bismo sad s njime reći: takvu odluku na život. onda ja mislim da bismo mi danas mogli znati još možda malo bolje! Ako se ne dopire do zbiljskog. prema Fichteu. takozvani ekspert u struci. Zar to nije lijepo rečeno! Sad bismo rekli ovako eufemistički. znači. izrekao onu svoju misao o “bespoštednoj kritici svega postojećega” . i te teorijske “istine”. I to protiv životne zablude ili neistine u kojoj se svakidašnje živi. moralna kvalifikacija. da tako kažemo. i to svjesni lažac. borac za istinu i za slobodu.. predavanje (4. ali se ne morate ravnati prema tome. ustručiti se. njegove. ako se filozofi. koja je povezana sa slobodom ili neslobodom. Pa. lijepo. u najširem smislu. prema njemu. O tome ima već toliko izreka u historiji. a ne — i to je sad taj prijelaz — a nije dovoljno znanje i spoznavanje. i sâm pojam struke. Zato je Fichte i izrekao svoju čuvenu misao koja dopire do srži same stvari. to ćete kod Fichtea naći eksplicitno. Pazite. A to je već. I tu leži onda pitanje. pazite. svibnja 2007. fiksirati. na određeni način života — kakav je čovjek. biti u svojoj struci.. “dobar pastijer. samo ne moramo to i činiti! To je cijela priča. naime. jer to svojim potvrđuje činom”. po Fichteu nije i ne može biti neki puki stručnjak. i zato se ustručavam od sve- ga drugog. dolazi od “ustručavanja”. nego mora biti. Marx je. zbilja. skrivaju iza svoje tobožnje filozofske erudicije. smatra Fichte. ne htjeti i ne priznati istinu. pa onda i Fichtea. ovaj prijelaz sa spoznajno-teorijskog pojma istine na ovaj koji nazivamo spekulativnim. na primjer.

stavimo laž. glavi Fenomenologije duha. inače. a šuplje je.. sad bi Fichte to rekao. sittlich je kod njih kao i moralan.. njemački Irr- tum. Fichte naziva životnom lažju. Ja sam na temelju te glave napisao svoju doktorsku radnju Etički problem u djelu Karla Marxa. Mogli bismo. svog moralnog tj. ako ste kritičar. umjesto zablude. običaj. što ujedno znači i na slobodu. iza kojeg se stoji čitavim svojim bićem. na primjer iz neznanja. i tako dalje. Das System der Sittenlehre. ako nije to. životnog stava. jer Sitten upućuje i na običaj i na moral. Zato on i kaže da je biti lažac moralna odluka. Dakle.. ali osnova je Sitte. njemački Lüge.) kod onih koji se ne boje ni svog vlastitog misaona rezultata ni postojećih sila oko sebe. inače nije kritika. “schonungslose Kritik”. moralan čovjek. pogledajte to u VI. pa .c. kao i sam pojam istine. moram očekivati kritiku od drugih. onda taj odnos. Dakle. dakle. “lijepoj duši” već je uostalom pogođeno pisao Hegel u svojoj Fenomenologiji duha. to znači. ako je riječ o istini. naravno. sam pojam laži nije ovdje mišljen u njegovu takozvanom verbalnom obliku.. i tako dalje! Jer ja se izlažem kao kritičar i tvrdim to i to. na primjer iz određenog interesa ili koristi. moralna odluka na istinu. A ovi ne znaju čak ni to! Pazite. želi dospjeti do istine kao. Ali. a živjeti drugačije. pa onda kad imate kod Hegela do kra- ja provedeno to Sittlichkeit. “Sistem nauke o. kukavičluk. pojam kojim Hegel dobiva viši stupanj od prava i moraliteta. izmislili ovo “bespoštedna kritika svega postojećega”. Imate njegovo djelo. to je u njemačkom jeziku dvoznačno. predavanje (4. kad kažete sittlich. to je upravo “običajnost”. reći.. no Sittenlehre je dvoznačno.9. i kako to dobro zvuči. To je ono što je on govorio o toj takozvanoj lijeporječivosti! O tzv. s punom svojom odgovornošću! Da. ujedno i prije svega. Prema tome. dakle. “Er ist ein sittlicher Mensch”. licemjerstvo i ljudska slabost.” — hm. onda ćemo govoriti i zastupati jedno. moram znati što radim. on veli. tu on govori o “lijepoj duši”. vidite. Dakle. Imamo mi oko nas toliko toga da čovjeka zapravo glava zaboli pa mora uzimati “Plivadon” da ga ne bi glava boljela.174 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . koja može biti nehotična. U pojmu kritike leži samokritika! Jer kad ja kritiziram. Istina je za Fichtea. to je moj stav. jer mi je Hegel tu otkrio domete i granicu etičko-moralne sfere. dobiva još jače ono obojenje koje mu daje Fichte. ili hotimična. Pazite. da. njemački Wahrheit. na površini. Evo. očekujem. onda morate računati s tim da ste ujedno i samokritičar. iz 1843. imamo na primjer. on bi rekao kao moral- nim odabirom. To. bespoštedna kritika sve- ga postojećega zapravo je implicitno identična s pojmom kritike. upravo u tom kontekstu. Ako sad nasuprot istini. onda je ujedno riječ o čovjekovu karakteru. Mene su napadali političari jer su mislili da smo mi. svibnja 2007. ako se. praksisovci. A to je Marxov stav u jednom pis- mu Rugeu.

filozofijski gledano.. to jest..”. sirotinja svih boja. svi ti moćnici. pod kožu. onda ste neprijatelj. Pa. ne!? Ali da su silnici. predavanje (4. bitak i trebanje dani su tu u nerazlučivu jedinstvu. To su onda ovi moderni nazvali činjenični sud i vrijednosni sud! Ali to je sve jedna krparija! Pa onda. ne!? Dakle. tako dalje. dakle. sluge. recimo tako. pa to je tvoj stav. A što to znači!? Fichte će zaključiti — “treba skinuti s vlasti ove. . da tako kažemo. inače sam ‘zvisil. i tako dalje — služe nužno lažima kao obra- nom od silnika. na jedinstvu i nerazlučivosti bitka i trebanja. Ali. čovjekov habitus ili specifični ljudski karakter. pa sam moral lagati. ona ima legalitet. nisam mislio na ovu sirotinju. onda je to verbalni delikt i onda slijedi sudstvo. da tako kažemo. To je njegov revolucio- narni stav! A nije to kod njega puka konstatacija! Sad treba naglasiti u vezi s rečenim: čitava klasična njemačka filozofija. kako bi Fichte rekao. smatra on. taj i taj. ne. vlasnici. a dostojanstven pojedinac nikada se ne služi lažima. lašca. svibnja 2007. jer slab čovjek se mora braniti protiv njih. da ne bismo trebali lagati. ali kao egzistenci- jalnu kategoriju. je li!? Kad sam ja pisao svoju knjigu Šverceri vlastitog života. kmetovi. bogatstvo i vlast. krivi za to da se oni drugi. nije ni Fichte baš tako ograničen ili naivan. da baš ništa ne vidi. klevetnik. jer on je legalno pljačkao. nego to zadire mnogo dublje. Jer samo tako djeluje lažac. od Kanta do Hegela. a ne živimo tu kao “dvospolna” apstraktna bića. pazite dobro. Moraš lagati da se snađeš ili si propao. koji imaju u svojim rukama moć. površnu izreku o nečemu ili nekome. izričit.. radnici nemoćnici. Dakle. ali tko te pita za legitimitet!? Ako nešto kritički kažete. to je verbalni delikt. treba vas kazniti! Tako ne smijete nikomu reći da je “pljačkaš”. Vidite da Fichte onda to u tom smislu opravdava! Što možeš drugo da se održiš na životu!? Onda moraš malo lagati. živiš lažnim životom. jer sad imamo. Fichte naglašava kako je lažac kukavica i slabić.. A Fichte naravno tu ne misli na taj način. i ono što ujedno treba da bude. On odmah dodaje jednu historijsku karakteri- stiku naglašavajući s dubokim dijalektičkim smislom da su gospodari života. veli Fichte. Kad ode doma. ti zastupaš nešto. stoji. vi vrijeđate.) 175 onda imamo kod nas — a to nije samo bilo nego imate i danas — “verbalni delikt”! Ako kažete nešto kritički. Tu čovjek živi u takvim uvjetima da zaista ta laž mora doslovno spašavati. on ima iza sebe cijelu Hrvatsku.9. i zato nikoga ne možete ni optužit za pljačku! Pa mi smo sve to legalno radili! Zato je to istina! Naravno da je tu isključen legitimitet. Pa. krivi. ma kaj. mi zapravo tako i živimo. i tako dalje. onda veli. lažova. da li je to vrijednosno ili ovo ili ono. pogo- tovo ne ovu u našim jugoslavenskim uvjetima života.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . koji im se kao takvima moraju pokoravati — robovi.

bili revolucionarni. nooo.. gospodara ima zato što ima dobrovoljnih robova. kad vi nešto govorite. Francuska je već danas zaboravila svoju budućnost.. čim je istaknuo primat praktičkog uma. naravno. time hoće naglasiti svoj izrazito slobodarski karakter koji upućuje na to da se — narav- no. to je bilo pod utjecajem tadašnjih revolucionarnih zbivanja u Francuskoj — treba suprotstaviti silnicima upravo na revolucionaran način i zbaciti sa sebe nametnuti jaram vladajućih. Eto.. vratiti se u budućnost! Pazite. Pa daa. pa to je snimljeno.. Pa sad sam na televiziji gledao. Ma kakva interpretacija! Imate točno transkript. Sarkozy. pa ćete to onda vidjeti kod nas. On kaže ovo: gospodara ima zato što ima — pazite ovo — dobrovolj- nih robova! Tako da se robovi ne bi trebali samo ispričavati na te silnike. Tu se. on sad tamo veli. i napisano! . naravno. znate. Pazite. to je osnova već od Kanta. neee. a njegova misao filozofska. takozvanoj filozofskoj. krećemo još uvijek u filozofijskom horizontu. i to je tu.) Dakle.. neee. nije Fichte opet samo tako jed- nostran da grdi samo ove silnike i gospodare. Dakle. Bože dragi!? A “ugledni dužnosnik”! Dobro. ne treba sad daktilogafkinja koja je tobože krivo zabilježila. sve do Hegela. ali i revolucionarni mislilac! Ne moramo njegovu revolucionarnost provjeravati. nego se mo- .. idemo dalje! Laž. kao da bi ovi prvi njegovi radovi. da tako kažemo. i tako dalje. ali nije to baš tako. pazite.9. nije više ovdje shvaćena kao neki puki spoznajni. ove bogataše. izbore će dobiti Sarkozy a ne ova Ségolène Royal! A zašto? Pa Francuzi čeznu za ovim koji je batinao u Parizu tamo.. promašaj iz neznanja. Fichte kao teoretičar Francuske revolucije. Pa nema ništa. onda morate malo kroz prozor pogledati oko sebe. dakle spe- kulativnoj misli. kao što se to često događa u literaturi... jer oni upravo čeznu za njima! Ako ne vjerujete. Nego upravo u toj. ali već mišljeno s onu stranu takve pozicije. u tim interpretacijama. predavanje (4. to je taj Fichteov stav. to su filozofijski pojmovi: Sein und Sollen. Ali pazite. kao i zabluda. To on hoće reći. dva-tri spisa. leži ta revolucionarnost! Spekulacija nije ništa drugo nego revolucija! Poziv na revoluciju znači. dakle spekulativna. Ali ne. posjednike. svibnja 2007.. Pa kakvi su to ljudi.. to je njegova teza! Zato smo prošli puta govorili — naravno. on to nikad ne bi rekao. vraćanje u budućnost! A mi se uvijek vraćamo u prošlost! Pa nam je ona princip! Vrati se ti na početak da vidiš gdje sve počinje.. jeste vi to rekli i učinili? A on veli. budite desničari i glasajte za Sarkozya! Dobro.176 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . To su filozofijsko- etičke kategorije.. ako hoćete dobro živjeti. govorio je taj čovjek pred policajcima.. gdje on kritizira ovo i ono. Prema tome. i tako dalje. bitak i trebanje. a ne obratno. onda to i zastupate.. to je policijski zapis preko magnetofona. Pa onda imate ono. kao da više nije revolucionarna. to je kriva interpretacija.

ono što treba tu na kraju naglasiti da bismo mogli prijeći na Schel- linga. onda niste vi upleteni unutra kao pravi hotimični lažac i tako dalje. pak je onda tam bilo ovo. pa da vam ja to protumačim. a ne netko drugi.. kada to gledamo historijsko-sociologijski. a samo da ne bi priznao svoj vlastiti čin. premda je Hegel kasnije došao do toga. možete napraviti krivi potez. spoznajno-teorijska problema- tika. Opet deda.) 177 ralno kvalificira kao htijenje laži. nisam napravio! Dobro. recimo. ideologijom u užem ili širem smislu. meni je moj dedek rekel da. heroji. koristi.. svibnja 2007. Ali on neće niti priznati. onda mu sudac veli: Štef. pa to je onda druga stvar! Ali. svjesno ili nesvjesno laže u interesu određenih gru- pa. da ili ne. da istina nije i ne može . Dakle. a time zablude i laži. jer ti radiš to. tako da bi se s te strane pojam zablude i laži mogao tretirati i kao interesno utemeljeno htijenje. predsjed- nici i tako dalje. u jednom slučaju. i tako dalje. gospon sudec. znate. predavanje (4. u tvojoj volji leži za ili protiv: ne. to jest. pa vujc. ali u pojmu volje leži krivnja. Ja sam pravio onda šale na predavanjima kad dođe “Štef ” pred sud. čekaj malo. To se zove takozvana imputabilnost. da je Fichte tu pogodio bît stvari kad je dospio do određenja istine. opredjeljenje za to. bilo u jednom ili u drugom pravcu. takva je bila situacija.. naravno. To jest. u jednom društvenom ambijentu. pa moj deda je. kao namjerni čin. Time je rečeno samo to — jesi li ti to napravio. a onda bumo dalje.. naravno na jedan do kraja spekulativni način kad je rekao da u po- jmu volje leži krivnja. i tako dalje. onda tatek. Smatram potrebnim naglasiti samo još tu na kraju. i tako dalje. Da se naime. ali pustimo to! Dakle. u tradicionalnom smislu toga pojma. kao moralne kategorije. “Je. onda je netko drugi bio taj i djelovao umjesto tebe. pa onda i filozofijski. nego se to događa. pa nije to uvijek nešto nametnuto! Naravno da — moramo imati u vidu i to — da mnogo puta nemamo pravi uvid. imputabilnost je tu u pitanju. Time i čitava problematika istine dobiva svoje dublje. pojedinaca. onda ideš na obrazloženje. — Je.9.. a ne netko drugi!? Dakle. osvjetljenje. — Štef. pa onda postanu veliki ljudi.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Jer. onda striček. onda onaj tam. sad reci zakaj! Dakle. to nisu sad vicevi i moje šale. vitezovi. mi se opredjeljujemo za istinu i za laž. za Fichtea to više nije. jer čovjek ne želi priznati svoju krivicu. kao životna odluka. da nije imputabilno njemu da je on posjekao i da kaže: Pa jesam! E.... ukoliko se ovaj pojam moralnoga uzme u mnogo širem smislu.” Na sudu vam toga ima jako često. samo reci jedno. olakšavajuće. pa gospon sudec. da tako kažemo. Zato Hegel veli. te time Fichte un- aprijed pogađa ono što se kasnije imenovalo. klasa. “u pojmu volje leži krivnja”. informaciju. jesi ti posekel ono drvo kod suseda na granici tamo? Je. samo reci jedno.

To je Schel- ling uvidio. i tako dalje. a rijetko je tko povijesno biće! Povijesno biće je onaj tko formira. Dobro. Zašto? Zato jer je pojam praktičkoga još dobrim dijelom su-mišljen kao moralno djelovanje. znanstve- nici. to što je Fichte nazvao etičko-moralnim fe- nomenom ili problemom. historiju. kako bi rekao Hegel kasnije. nastavak spekulativne misli Fichteove. sad bismo mogli prijeći na Schellinga. a on ima 25 godina onda. to vam je izdano kod nas 1965. stvara. Fichte već. ovo povijesno smje- ra na povijesni čin. jer imam malo više godina. a tu naravno leži još mnogo toga što su i Fichte i Schelling naslijedili od Kanta. to je izdao “Naprijed”. 1965. koji su svojim djelom otvorili horizont onoga što nazivamo svijetom. Po mom sudu je to najbolje i glavno Schellingovo djelo. klasični filozofi to nazivaju empirijskim životom. a ne samo filozofijske. to ćete vjerojatno naći u našoj seminarskoj biblioteci. naime. što su nam drugi već tu proizveli. samo na jedan općenitiji način. predavanje (4. To sam ja nazvao jedinstve- nim fenomenom u historiji filozofije. gledajte. i to na svim područjima života — umjetnici. Sistem transcendentalnog idealizma. Forma i princip filozofije. a evo. godine u Zagrebu. odnosno. a historija je ono u čemu mi svi živimo.178 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Schelling prvi u historiji filozofije dolazi do određenja — prvoklasnog. dvadeset godina ima Scheling kad to piše.. i njegovo. Rođen je 1775. možda i među vama ima takvih genijalaca! Ja nisam bio! Sa dvadeset godina znam dobro da sam još bio balavac i da još nisam bio ni filozof! Dakle. to je za mene jedan “obični balavac”. Pazite. Ja to moram sada tako reći. Ovo je. koji nam omogućuje sadašnji naš život kao ljudskih bića! To su ti takozvani stvaraoci. jedno od svojih prvih djela. oblikuje. da tako kažemo. ove stvari koje su već najdublje. do kraja provedeno za razliku od historije! A natuknicu. pa- zite. Zagreb. dao mu je Fichte. kad dođemo do tog problema. to ćemo citirati.9. ili kako hoćete. filozofi. U tom djelu. to hoće Fichte reći — nego duboko životno-praktičko pitanje! Dakle. proizvodi. Tako da tu imamo posla s tom važnom i bitnom distinkcijom. Pri čemu. premda neki insistiraju na takozvanom “kasnom Schellingu”. to je 1800. dakle naš život. pazite. ja ne znam. spekulativnog — pojma povijesti. Tako da možemo kazati — svi smo mi historijska bića. to ćemo vidjeti zapravo. po- vijesnog! I to. to je jedno toliko duboko uviđanje. svakidašnjim. po mom sudu glavno djelo. spekulativne čak. pa ako netko nađe da sam u krivu. svibnja 2007. od 25 godina! Ja ne vrijeđam time vas nego samo . pravi razliku između povijesnog i historijskog. neka mi to kaže.) više biti predmet puke teorije — evo ga. to je dvadesetpetogodišnji mladić. i tako dalje. Schelling to sve piše kao 20-godišnjak! Pa sad.

da tako kažemo. naime. recimo. Kant pa i Fichte. o nekom autoru nekog etičko-moralnog problema. a Fichte mu je otvorio horizont ovog spekulativnog postavljanja problema. ukazujući na to da je upravo umjetničko stvaralaštvo onaj izvor. i tako dalje. pa onda nisu to reflektirali. prirodnog prava. . predavanje (4. naravno. kako historija filozofije ne reflektira o Schellingu kao. njegova umjetnička problematika. njegovo je težište takvo da već od ovo- ga Sistema transcendentalnog idealizma.) 179 Schellinga! Dobro. baš o tome pisao. ima jedna stvar na koju treba tu ukazati. za panlogizam i tako dalje. spekulativnim principom! Ja sam u svojoj Etici pokušao pokazati to. i tako dalje. jer on je u ranim spisima.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . nego mnogo dublje. onda moramo govoriti o umjetničkom stvaralaštvu. pri čemu Schelling dolazi do prvoklasnog uviđanja — sad ćemo reći. A tu više zaista nije riječ samo o jednom moralnom problemu. što su vrlo interesantne teze. premda tu ostaje. jako apstraktno — ako govorimo o spekulaciji. moralno-etičkog problema. Izlazeći iz ovog tu. mi ćemo to citirati. u svojoj Kritici rasudne snage. a čemu je. Ovo što sam ja citirao maloprije u vezi s njim. već Kant zaslužan.. onda ćete vidjeti kako je on već došao do toga da je samu filozofiju kao teoriju optužio čak. recimo. ide preko toga. Dakle. Schelling dolazi do pojma praktičkoga u jednom povijesnom smislu. odnos — naravno. poznata je njegova filozofija umjetnosti. za tu etičko-moralnu problematiku. Naravno. zbog toga što je zastala na teoretičnosti. Premda. utjecaj Kanta i Fichtea! Kad čitate malo dublje. o pojmu dobra i zla. plus. ali on je već tu zacrtao svoju problematiku tu. tada tretirano u jednom etičko-moralnom horizontu — dobro-zlo! Imate to i u tim ranim spisima. podrijetlo svega bitnoga spekulativnog. pojam pra- va. gdje je to do kraja dovedeno. naravno. svibnja 2007. kad on veli. mislili o tom problemu i u tom kontekstu. prije svega u Kanta. dobrim dijelom još pod utjecajem Kanta. Naravno. Dakle. nadmoćnije. to je već jedna spekulativna pozicija. To samo unaprijed da vam dam do znanja! Dakle. pa onda djelomično i kod Fichtea. Onda je po toj liniji čak kritizirao svoga nekadašnjega prijatelja. premda je to krivo. 1809. dakako. itd.. dakle. i tako dalje. onda imate 1809. još uvijek moralno obojenoga pojma praktičkoga. Hegela.9. ako hoćemo riješiti problem. onda moramo prijeći na praktičko područje. kad je raspravljao o umjetničkom stvaralaštvu. u ovim prvim spisima Schelling dolazi do produbljenja je- dnog od bitnih problema klasične filozofije. filozofija mora početi s “novim principom”. na mjesti- ma. Dakle. zato jer su tu. premda je krivo. pa je rekao. njega inače ne uzimaju kao meritornoga. kao što smo to pokušali pokazati. njegova prva prava rasprava.

Fichtea na Schellinga. iz 1795. naravno. da će oni koji dolaze iza njega bolje znati što je on mislio i pisao nego on sâm. svibnja 2007. o proble- mu i pojmu povijesnoga — onda se zaobilazi ono bitno! A znate zašto? Jer pojma nemaju! Kao što zaobilaze Hegelove revolucionarne stavove pa onda Kangrgu smatraju da je nekakav jugoslavenski socijalista tamo koji brblja o Hegelu da je revolucionar. nisu pročitali. ako netko od interpretatora ili historičara filozofije u ovom djelu ne naiđe. naravno. koji je bio pošteniji mislilac od Kanta koji je u Kritici čistoga uma rekao.” Eto. ne razumiju.. kad bismo gledali na konsekvenciju. pazite. pred kraj ovog djela. Ne znaju. što ne mogu realizirat teorijski. trebao je reći: sve što sam rekao u Kritici čistog uma. to vam je početak njegova spisa “Nova de- dukcija prirodnog prava”.180 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . pa tko je to ikada za sebe rekao! Pa to čak ni Kangrga ne bi rekao. pazite. I Fichte i Schelling shvaćaju jako ozbiljno. pri čemu se mi nećemo tu zadržati. predavanje (4. ono što je Fichte odmah naglasio nakon Kantova pojma primata praktičkog uma. nije valjda netko pametniji od nas! Dakle. nemojte uzimati ozbiljno! Premda. Pazite. to treba da realiziram praktički! Kad dođemo do tih sta- vova.) tu je taj prijelaz s Kanta. pa je samo povukao konsekvencije. onda je um već po svojoj biti praktički. . nisu pročitali! Evo. jednog dualizma teorije i prakse. prema tome su se Fichte i Schelling odmah uhvatili za to i pokazali gdje Kant još uvijek ostaje na toj granici. a da sâm ne vidi neke stvari. to treba da realiziram praktički. Pa tko je uopće došao do toga? Malo tko! Dobro. koji su sad bitni za Schellinga s obzirom na ono što smo rekli da je zbilja najznačajnije za njega u tom kontekstu. reci- mo. pa toliko taštine imamo! Pa. Evo jedan stav. ovo što sam pročitao. dakle kad on ima dvadeset godina! Pa to je dečko k’o grom! Pri čemu. Povijesno mišljenje jedna je vraški ozbiljna stvar. sumišljenoga u moralnom kontekstu. već u toj Kritici čistog uma Kant dolazi do svih tih problema produbljeno. o ko- jem smo sad govorili. to treba da realiziram praktički. doslovno. razum kao organ teorijske spoznaje i um kao organ praktičke spoznaje i prakse same. Schelling kaže ovo: “Što ne mogu realizirati teorijski. i tako dalje. i onda pojma praktičkoga. i onda je napravio distinkciju do koje već Kant dolazi. Dakle. pa ako si to rekao. to je jedini Kant za to rekao. Kantov pojam primata praktičkog uma. i rekao: Dragi Kant. a da i jesu. recimo. i na drugi način. na toj etičko-moralnoj problematici. Schelling kaže: što ne mogu re- alizirati teorijski. Pazite.9. možda znate za neko- ga drugoga. Pa čak Kanta optužuju što nije vi- dio da je sam sebi skočio u usta. na produbljeniji način. evo. Ja ne znam. razum-um. morali bismo reći ovo: onog časa kad je Kant napisao Kritiku praktičkog uma. to je već taj prijelaz.

. i on ide tim putem. sada i sâmo od sebe udara u oči da takvo rješenje pitanja ne može više biti teorijsko” — pazite dobro. on sad ima 21 godinu. Dakle. naročito s obzirom na tu njegovu spekulativnu poziciju. “Filozofska pisma o dogmatizmu i kriticizmu”. ja to prevodim s filo- zofsko.. moram prestati biti konačno biće”.. završiti. Jer. to je jedan stav. nažalost. I to sa dvadeset godina. prva klasa! Nemojte to propustiti. predavanje (4.. a zatim do kraja produbljeno u tom djelu Sistem transcendentalnog idealizma.. s filozofije na spekulaciju. To onda već Hegel govori o pojmu uma kao samo po sebi razumljivoga. Pazite. evo. to vam je srž prijelaza s onoga što stalno govorimo. pa mnogo i dubl- jem. to ćete naći ovdje u Forma i princip filozofije. da tako kažemo. . Pazite ovo: “No. Ako hoćete o Schellingu nešto dobro znati.” — a to je po Kantu filozofski svijet — “.. to je 1796. svibnja 2007. a Schelling već tu ima u vidu prevladavanje tog isključivo moralnog obojenja pojma praktičkoga i prakse. moram napustiti čak područje iskustva. um kod Hegela dobiva ulogu spekulativnog organa u Fichteovu smislu.9. u prvom onom njegovom spisu o kojem smo govorili. ja za sebe moram ukinuti granice iskustvenog svijeta. kojim ćemo tu danas. Dakle. pa to su fantastične stvari. naime kako te konsekvencije iz Schellingovih stavova vode sve do Marxa. Budući da je ovdje već riječ o spoznaji koja čini epohu. on ima u vidu već Fichteove stavove koji navode na taj pojam praktičkog.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .) 181 Prema tome. čak spekulativnom. 1800. Vidjet ćemo još nešto. navest ćemo jedan stav — toliko još imamo vremena — iz tih pisama. u tom praktičkom smislu.. onda vi kao filo- zofi pročitajte dobro ovu knjigu! To je zbilja vrijedno. kad Schelling to sad kaže. ali onda ćemo idući puta temeljitije pretresti ono bitno za Schellinga. do njego- va ključnog razlikovanja upotrebne i razmjenske vrednosti. to jest. nego da nužno postaje praktičko. ne samo u sferi filozofijske misli nego i cjelokupnog povijesnog realiteta do današnjeg dana. filozofijsko — “. dvadesetgodišnjak — svaka mu čast! Taj takozvani početak cjelokupnog Schellingova filozofiranja bit će onda dosljedno proveden i razvijen prije svega u godinu dana kasnije objavljenom spisu “Filozofska pisma o dogmatizmu i kriticizmu”. da bi se mo- glo odgovoriti na to pitanje.

9. svibnja 2007. predavanje (4.) .182 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .

Ja sam nekada jednog filozofa predavao cijeli semestar. možemo kazati. pa i više. a ako stignemo. To je bila konsek- vencija iz Kantova pojma primata praktičkog uma. Zato smo to malo suzili. kad čitate te tekstove Fichtea pa i Schellinga. bilo bi mi stalo da se zadržimo još na Schellingovu problematiziranju pojma — Kantova pojma! — stvari po sebi. pri čemu smo naglasili da je primat teorije upravo ta metafizička linija sve od starogrčke filozofije. koliko nam je vremena tu na raspolaganju. tu su tri momenta.) Kolegice i kolege. Naravno da vi onda ne dobivate cjelinu i pravi uvid u sve relevantne probleme. Ja sam svjestan toga da vi. ne možete dobiti uvid u sve što mi tu govorimo. nadam se da ćemo to danas uspjeti. a sada Schelling upravo — naravno. drugo je pojam povijesnoga. onda je sâma bît uma u tome da je on praktički. treće. da ga ponovimo. mi bismo danas trebali završiti sa izlaganjem Schellingove filozofske i. Kant počinje prvi u historiji filozofije s prima- tom praktičkog uma. jer se tiču same srži Schellingove misli. s jednim stavom Schellingovim koji ću sad uzeti kao uvodni. a onda bismo sljedeći puta prešli na Hegela. Ding an sich. kroz cijela ova naša predavanja u jednom semestru. Aristotela pa sve do Kanta. I to ćemo pokušati pokazati. predavanje (11. nakon Ficheova uvida u to da je um po svojoj biti praktički — produbljuje taj odnos do posljednjih konsekvencija. ali. tako da mu zaista pojam praktičkog izrasta u pojam povijesnog. A Schelling. Ja sam prošli put završio. Tre- ba samo da se podsjetimo. možemo kazati. I Kant je taj prijelaz tu koji će imati dalekosežne misaone konsekvencije. Recimo. Fichte je to odmah već uzeo doslovno. onda vidite kako pojam praktičkoga — to smo već naglašavali — ima ipak još stalno kan- tovsko etičko-moralno obojenje: ono što Kant zapravo misli pod pojmom praktičkoga jest moralno djelovanje! Već Fichte dolazi do toga da mu je to prekratko. koji su doduše više nego momenti. sad sa Schellingom. najprije da se zadržimo malo na ovom prvom momentu. Dakle. gdje on kaže: “No sada i samo . sada to dalekosežno produbljuje. svibnja 2007. spekulativne misli. baš njih dvojice. u pravom smislu i rekao: ako je to primat. nastavljajući na to. o čemu smo naprijed već nešto nagovještavali. pri čemu samo želim podsjetiti. ako se sjećate. da bismo vidjeli do čega Schelling svojom spekulativnom misli dovodi cijelu ovu problematiku. Zato se trudim da nekako ukažem na bitne momente. Jedan od tih takozvanih momenata je pojam praktičkog.10. toliko možemo izložiti.

lutaju od Kanta prema spekulaciji. kao sâmu srž speku- lativnog stava. nego ga tek sâm moram proizvesti da bih na njemu čvrsto stajao. nego ga tek sâm moram proizvesti”. . problem i pojam znanja. Iza ovakvog stava slijedi ne samo potvrda ili razradba rečenoga. on misli na filozofijsko pitanje — “. moram prestati biti konačno biće.. kao što vidimo. onda je još jedino otvoreno pitanje koliko možemo to poistovjetiti s jednom produkcijom mišljenja ili misanom pro- dukcijom.. danoga. tu. kad kažemo “moralno“.. vodi me on. tako da se još moraju mučiti s termi- nologijom da dođu do svojih bitnih stavova. predavanje (11. a Schelling. onda se ujedno misli na ono što je već. i tu je taj misao- ni obrat koji smjera naravno na ono na čemu zapravo i Fichte i Schelling još. Zato možemo samo nabaciti: znanje može biti samo znanje nečega goto- voga.. upravo zbog toga.. nego da nužno postaje praktičko.) od sebe udara u oči da takvo rješenje pitanja ne može više biti teorijsko. granica njegove mogućnosti. sad dolazi taj po mom sudu epohalni stav: “.”. tu čak i jedan Hegel luta.” — evo. to ja za sebe moram ukinuti granice iskustvenog svijeta. Dakle. nužno i preko svih granica znanja. od stare Grčke pa sve do najnovijih vre- mena.. to jest.. Dakle Schelling kaže: “. što smo rekli. Ali.. i tako dalje. svibnja 2007. prezentnoga. da bi se odgovorilo na to pitanje. pazite dobro: “preko svih granica znan- ja u regiju gdje više ne nalazi čvrsto tlo. njemački Wissen. oni su već došli do pojma produkcije.. Pri čemu.. Kad kažete “produkcija”..” Pazite. nego i filozofičnosti kao takve.”. vidjet ćete kako se sâm Schelling razvija do ovog.. to jest otvoreno pitanje.10.184 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Fichte još onim djelovanje-i-djelo ujedno. Jer. trebalo bi posebno jedno predavanje o tome da se vidi domet i gra- nice onoga što nazivamo znanje. pa se terminološki zadržavaju još s ovu stranu spekulacije.. na tome ćemo se malo zadržati. već upotrebljava taj pojam pro- dukcije. suodnošenje pojedinaca unutar jednog običajnosno konstituirana i određena polisa. taj zahtjev.” To je sada jedan uvodni moment za ovo. moram napu- stiti čak područje iskustva.. Kad dođemo do Hegela. nego bitan i odlučan korak dalje koji — možemo to čak tako naglasiti — koji čini epohu! To je rješenje koje je jako daleko doprlo! Pogledajte što će on sad kazati: “No. taj put. koje sada prestaje biti isljučivo ili eminentno etički-moralno obojano.. da tako kažemo.. “. kao što znamo u staroj Grčkoj. ali sigurno se na tome ne možemo zadržavati jer postoji i kompleksniji pojam produkcije. I ništa više! To je horizont..” Pazite. povijesnog smis- la praktičkoga. čim kaže. iskazano pojmom praxisa.” — pazite dobro. to su već takvi prevratnički stavovi koji zaista vode s onu stranu ne samo spoznajne teorije. “da se od isključivo teorijskog pitanja dovinemo do njegova praktičkog rješenja..

isključivo iz sfere etičko-moralnoga. gdje Schelling kaže: “Tamo gdje doseže moja fizička moć.” — naglašeno stvoriti. stvaralačkoga.. i to je dakako njegova zasluga i veličina i najveće. ja svemu . a ovo naglašavanje. Ovo ostajanje isključivo u horizontu spoznavalačkoga... pak. od teorijskoga praktički um. prije nego ipak još prijeđemo na pobliže pojašnjenje toga. vidimo kako za filo- zofiju tako i za sâm život u cijelosti. to je veliki obrat: “Ako treba da bude osigu- ran protiv takvih pustolovina. to jest. onda uviđamo da je to po smislu — puki palijativ! No. naime. s ovim stavo- vima. sâm um jasno odredio u razlici spram pojma raz-uma. to ovdje slijedi. pazite što kaže Schelling. da postane praktički. odredio ga je dakle kao bit- no praktičkog.” Ovo zadnje je već naravno posve čvrsta konsekvencija iz Fichtea.. U našem jeziku je to jako dobro naznačeno. izvlači ga. i tu je sada Schelling na djelu. rekli smo. predavanje (11. Tu Schelling sada. važi za um uopće. jeste prekoračivanje ne samo spoznajne teorije nego i filozo- fije kao takve. onda više nemamo posla samo sa spoz- navanjem. Fichteovo kritično povlačenje kon- sekvencija iz Kantova primata praktičkog uma. on bi od puko spoznavalačkog morao postati stvaralački. to sam ja dodao — “.” — Schelling misli teorijskih pokušaja uma da ostane to što bitno jest. pojam razuma je točno mišljen kao analitički organ.. on bi od puko spoznavalačkog uma morao postati stvaralački. i već ga imenuje. povijesno značenje. A ako promislimo što bi to bila “praktička filozofija”. naslijepo pokuša doprijeti do onog praktičkog. “.. o stvaralaštvu. konsekvencija iz ovakvog odlučnog Schellingova stava — ja bih ga već sada nazvao povijesnim. to se ne može drugačije nazvati nego horizont spoznajne teorije.. od teorijskoga praktički um. jer Fichte je. u okviru jednog jedinog sistema sputani um.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . koji je ovdje apostrofiran kao ono bitno i odlučujuće. napusti to područje. znači. napušta ovaj pojam praktičkoga.onda bi on tamo gdje prestaje njegovo znanje. vidjet ćemo kasnije — konsekvencija slijedi ovako.10.. ali pazite ovo: “mora stvoriti novo područje”.. ne samo za određeni. da tako kažemo. razum analizira kao taj raz-um. Evo još jedan stav koji će kasnije na svoj način Hegel dalje razraditi i pro- dubiti. i da onako kako on veli. što nam sad Schelling naglašava. to jest. sâm morao stvoriti novo područje. Ta nužnost. da se upoz- namo s pravim određenjem i smislom ovog Schellingova pojma praktičkoga.) 185 Dakle. svibnja 2007. da je um po svojoj bîti praktički. možda. isključivo teorijskog. čim je riječ o produkciji. To je po mom sudu ono na čemu ja sad insistiram — prijelaz s filozofije na speku- laciju.. Onda imamo posla s našim životom u cjelini! Ovdje onda treba samo naglasiti. kao što vidimo. sada. ono što um sintetizira. produktivnim i stvaralačkim.

zato jer je to dosta aktualno. sad ipak moramo neke stvari preskočiti. Prema tome. a to je još uvijek. Prema tome. predavanje (11. To vam je ono što kasnije Hegel kaže: sâmo imenovanje nečega već je prisvajanje toga. sondiraju teren. naime. No.10. pitanje po čemu je pojam. terminologijski. nego pitati. ali to je druga stvar. ali pojam pojma je. tko hoće filozofirati bez pojma. filozofijska pozicija. međutim. prije nego prijeđemo dalje. razlikujući. do tada još dosta neodređeno i čak poistovjećivano područje nauke morala i nauke prava. bolje da se ne bavi time! Jer ne zna o čemu govori! Pojam je fiksiranje predmeta o kojem je riječ.186 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . dovoljno imati pojam predmeta ili predmet kao pojam. da imate taj.) što egzistira dajem svoju formu. Hegelo- va spekulativna pozicija. to je ono što se tu sada naziva svijet kao moj proizvod. još malo zadržati na onom što smo na početku govorili o Schellingu. možemo sad kazati tako. Schelling u onom svom najranijem spisu — prije nego prijeđemo na povijesni moment kod Schellinga — on u svom najranijem spi- su čini jedan korak dalje.” Pa. nakon Fichtea i Schellinga koji mu tu. Naravno. svibnja 2007. dolazi do onoga što se naziva “pojam pojma”. po čemu su jedan i drugi mogući?! A to je ovaj prvi pojam pojma. držati se predmeta. To je sada kantovska pozicija. pa nije baš ostao dosljedan sebi u nekim drugim momentima. da tako kažemo. Nema. kao čovjekov proizvod. . naime. par excellence spekulativna pozici- ja jer ide odlučan korak dalje od Kanta koji je pokazao da o predmetu ne možemo govoriti ako subjekt ne stoji iza njega. bez pojma govoriti o nečemu drugom a ne o predmetu samom. možemo čak kazati. a nije još produktivno-stvaralački. identitet predmet-pojam. recimo. Htio bih se. za nas danas. da tako kažemo. kod nas. Onda dolazimo to toga što je već s Kantom tako jasno došlo do izražaja. To je kod njega predmetnost predmeta. a pojma nema bez predmeta! To je ona pozicija na kojoj će onda kasnije Hegel insistirati i reći. spoznajno-teorijska. Na bazi toga Hegel čak određuje pojam apstrakcije — apstrak- cija je bez-predmetnost! To jest. još uvijek je to filozofijski iskazano. to jest. naravno. namećem mu svoju svrhu. zapovijedi morala. Tu je taj početak. To je već spekulativna pozicija! Dakako. taj je subjekt ostao kod Kanta spoznavalački subjekt. Međutim. čak i suprotstavljajući. jer mu je posve jasna distinkcija između. znači držati se pojma koji određuje taj predmet. Pazite dobro — pojam pojma! Što to znači!? Nije. pred- meta bez pojma. po čemu je predmet kao pojam moguć. Ali He- gel kasnije. tj. Vidjet ćemo kako Schelling to razrađuje i produbljuje odmah iza toga. Hegel pojmom pojma ukazuje na korak u spekulaciju. upotrebljavam ga kao sredstvo svoje neograničene volje.

u toj. samo-prinuda. kao osnovni princip i bitnu pretpostavku jednog. zásadâ prava. a kad je crveno. to već svi vrapci pjevaju. kad ga onaj policajac vidi — sto maraka! A nije on toliko bedast. i tako dalje. predavanje (11. Prema tome. Prema tome. da je to divota! A čim prijeđe granicu tu. Pa. civilizaciji. Zašto? Jer plaća kaznu! Pazite dobro. Moralna prinuda ili prisila. A tek onda u cjelovito biće u običajnosti sa svim momentima konkretnog i zbiljskog ljudskoga života. bez pravnog odnosa nema moralnog odnosa. Hegel — u njegovoj Filozofiji prava imate cijelu onu strukturu objektivnog duha: apstraktno ili formalno pravo. činim prisilu da budem ljudsko. onda on prelazi preko ceste. A tek onda će možda postati samosvjesno — .. kad je zele- no svjetlo. da tako kažemo. dotle je moralna prinuda svo- jevrsna protivurječnost. recimo. demokratski konstituirana društva i države. ja sam puno puta bio u Njemačkoj pa sam promatrao neke najbanalnije stvari. i bitnih stavova. na svoju. morate najprije stvoriti jedan pravni sistem jer apsolutna je i čista apstrakcija danas u Hrvatskoj zah- tijevati od nekoga da bude moralno biće ili moralni subjekt a nisi mu osigurao pravnu osnovu za to! Ako razumijete!? U našoj državi nema vladavine prava! Evo. koja je svagda specifično ograničena slobodom pojedinca kao građanina. pa kako to sad. a ne da bi sto maraka dao za to! On se. svibnja 2007. naravno. dok je pravo utemeljeno na prinudi. moguća je samo kad ja sâm kao subjekt. dakle. pravno prisiliti da se pridržava nekih normi i da postane civilizirano biće. kakve su to apstrakcije!? A sad ćete vidjeti kako Schelling već anticipira cijelu priču. što nije jedno te isto! Zapovijed morala nije ista kao zapovijed prava! A znamo dobro o čemu je tu riječ! Iako. na sebe.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . To apstraktno ili formalno pravo jeste pretpostavka mogućnosti da se čovjek kao pravna osoba pretvori u subjekt kao moralnu osobu. ti naši razni dečki tamo su vam jako “pravno poslušni”. a to je već pokazala klasična njemačka filozofija! Pazite.. Naime. ja sam o tome pisao prije nekoliko godina — bez pravnog odnosa nema morala! Pa onda su rekli.10. kao što bi to kasnije naglasio Hegel.) 187 kao dužnosti. Naši gastarbajteri. nagonsku strukturu ili sferu i interese i tako dalje. to je samo jedna asocijacija. ne mora tek Kangrga to reći. recimo. kako veli Kant. on stoji. tako dobro “pravno odnosi” u Njemačkoj. To je to. to je samo-prisila. razumijete!? A čovjeka treba. U pra- vu toga nema! Pri čemu onda imate nešto zgodno. pa su me napadali. recimo. Na to već Kant odgovara: nema moralne prinude iz- vana. pa recimo. moralitet. a ne samo nagonsko ili životinjsko biće. jedno ne ide bez drugoga! Pa dobro. običajnost. On je došao gore zaraditi. onda se on “razulari”. To sam ja pisao već prije petnaest godina. ali to nikome nije bilo važno.

a pod time misli metafizičara — dogmatik je metafizičar. za bolje razumijevanje ne samo tih dvaju filozofijskih pravaca. da vremenski stignemo. svibnja 2007. naravno.. rekli smo da moramo neke stvari zaobići. uvredama i grdnjama ih goniti zbog njihova truda. tu. Prije svega. pa onda određeni novinari odlučuju što je dopustivo a što nije. uzet apstrakt- no. predavanje (11. ne samo filozofijsku.” Dakle. Schelling sada.. ogorčena svim onim što ne razumije. pa imate ona Pisma iz 1796. “Što bi mo- glo. go- vori o dogmatizmu i kriticizmu. kako ih detektira i imenuje Schelling — želimo.” Pa to je Kangrga stalno doživljavao u svojoj kritici. Ovaj pojam dogmatizma. gdje Schelling kaže ovo: “Ako su principi jednom postali izvjesni i ako je o nji- ma odlučeno među filozofima. taj pojam moralne prinude.) ako ikada — moralno biće.. nego upravo praktičko-životnu razliku.”. onda ti principi trebaju i moraju u potpuno drugačijem obliku da budu iznijeti pred narod. ali tko mu je kriv da je išao među filozofe! Što god se kritički reklo. I to tako daleko da je — to sad možemo malo anticipirati. presud- nu. danas. izgleda protivurječno. između dogmatizma i kriticizma. nakon Fichtea. da tako kažemo. upotrebljava već Fichte. ali implicitno svakako jest — napravio bitnu razliku između historijskoga i povijesnoga. u tom kontekstu. to je vrlo interesantno i za nas. prinuda svakog pojedinca da samoga sebe prisili na to da prestane biti puka prirodno ili nagonsko ili razulareno ili životinjsko biće. Naravno. onda bi se pod tim dogmatizmom mogla . s obzirom na ovo što smo do sada rekli.10. Kant je već objasnio da je riječ o tome. Citirao bih još jednu stvar.. kako on to naziva. prevesti na filozofijski rječnik. Uz to. iskazuje i artikulira upravo Schelling. to je bilo sumnjivo. Ako sad — naravno. pazite ovo: narod. vidjet ćemo. čak nasrnuti na filozofe.”.. u punom smislu i najdubljem značenju. da narod ne prisvoji sebi pravo da učestvuje u istraživanju prije nego što su ova dovršena ili prije nego što su postala zrela za opću javnu odluku. recimo. naime. Samo tako da ovaj. “pasti na pamet samo svjetini koja je sirova i nerazum- na. veli Schelling. moglo bi se reći. prem- da on to nije eksplicitno tako odredio. Dakle.. da dođemo do toga pojma povijesnoga koji u historiji filozofije po prvi puta. Schelling nam tu govori o našoj današnjoj situaciji.188 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . a u skladu sa samom biti klasične filozofije. “. odnos teorijskoga i praktičkoga.. kakva jeste. čak ako bi se to moglo razviti u takozvano opće dobro. to smo već bili naglasili. pri čemu ovaj pojam kriticizma zadržava u smislu onoga što mu Kant otvara sa svojom čitavom kritičkom transcendentalnom filozofijom. nego samo zbog toga što ona od toga ne razumije. zar ne!? Naravno. na osnovu čega Schelling ukazuje na bitnu. ako hoćemo tako kazati. i pravi tu bitnu razliku. odlučnu.

dakako. jednim dijelom kao moralno ili etičko — da je ta linija praktičko- povijesno-re-evolutivno-revolucionarno. koja je par excellence revolucionarna. sve do Hegelove IV. To je bitna linija. jer je time prekoračena granica između puko historijsko- ga. naravno. vraćanje u budućnost! To izgleda. glave Fenomenologije duha. ne prijelaz. s jedne strane. pak. novi. onda ta linija počiva upravo na ovom primatu praktičkog. po liniji primata prakse. nego upravo čitava linija klasične filozofije koja se kreće od Kantova primata praktičkog uma. da se danas Francuzi vrate u svoju budućnost. to treba zapamtiti. — bilo bi dobro. Na toj liniji onda. nego skok — pa to naglašava čak i Fichte na jednom mjestu! — od jednog filozofijskog stanovišta. od Kanta sve do Hegela. verojatno nikad ne bi došlo do toga susreta misli. Kantovim pojmom praktičkoga. sad ćemo reći: povijesne mogućnosti. to jest Schellingov put. za zdrav razum. što je naročito pojmom povijesnoga zacrtava Schelling.! — a počinje. predavanje (11. koje se nije više nikada poslije pojavilo. građanski pojam prakse. na stanovište re-evolucije. a kasnije naravno i Hegelov.) 189 i morala shvatiti upravo metafizika — da naglasimo — sa svojim primatom ili prioritetom teorije od Aristotela do današnjeg dana.10. 50-ak godina. na primjer.. to je ta osnovna historijska pretpostavka. Da nije bilo te revolucije. kao bitne proizvodnje svoga svijeta i njegove izmjene. shvaća. ovdje smis- leno znači. To je jedan moment što ga treba stalno imati u vidu.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . za jednu takvu misao kao što je to klasična filozofija u cjelini. Prema tome — a to je razdoblje od 40-ak. koje je sad tu još su-mišljeno. prema povijesnom. zbiva se obrat koji se može naznačiti ovako — praktičko. sad bismo mogli reći. a mi smo o tome govorili: Francuska revolucija je historijski predu- vjet mogućnosti misaonoga dosega i vrhunca klasične njemačke filozofije od Kanta do Hegela. A to. a da li će se po- javiti. onda to znači. pravi misaoni . Dakle. svibnja 2007. to je veliko pitanje — ali. Za razliku od praxisa! Sad možemo kazati: ne vodi samo Schellingov pojam prakse do poimanja tog praktičkog kao eminentno povijesnoga. kao što smo videli. i takvom sâmu sebe smatra. a nji- hova je budućnost bila i ostala Francuska revolucija iz 1789. takozvanim gotovim. Dakle. s druge strane. A pod tim kriticiz- mom.. ne samo Kantova transcendentalna filozofija ili idealizam. nedokučivo i protivurječno. koja i počinje i završava s od vijeka do vijeka gotovim “svijetom”. a onda ćemo dodati: time odmah spekulativno! Kad kažemo spekulacija. ili bolje: metafizike. Kad pratite razvitak čitave klasične filozofije od Kanta do Hegela. gdje on do kraja onda pojam prakse artikulira u onom smislu što se može kazati moderni.

histo- rijskog ljudstva. Jer time se misli već “samoosvještenje” jednoga realnoga događanja modernoga ljudstva. koja počinje s “gotovim svijetom”.. kakav je to problem znati što je drvo? Prvi plemenski ljudi morali su se mučiti da dođu do toga. I tu je već mišljena bitna razlika između historijskog i povijesnog. nemojte kaj zameriti. Pazite. pa ga pustite na miru jer taj nema pojma ni o čemu! Dobro. onda je i savršeno! Pa onda. Deus sive natura. pa- zite.. nego Schelling sada to radi. u tom eksplicitnom suprotstavljanju bitku. savršenu svijetu. u temelju ukida svaku metafiziku. stoljeću. cijela historija radi za nas! Po svim linijama. Kantov pojam trebanja. s obzirom već na pojam povijesnog — povijest. Čime? Time što nismo više životinje. već sâm pojam trebanja.”. pa sve do Kanta.”. pojam Sollen. takvo kakvo jest.. Pa. Ovdje treba sada. dakle Kant je već pojmom trebanja ukinuo metafizičku poziciju u njezinu temelju.190 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . od vijeka do vijeka. a da ne govorimo o cijelom duhovnom horizontu u kojem mi živimo što su nam već druge. i tako dalje. dolazi od glagola geschehen. Platona. Imate to sjajno kod Spinoze. recimo.. njemački Geschichte. vlastitim djelom! . u filozofiji. Ovo “treba da. nauke. pa tek tu. prethodne generacije. to je samoosvješćenje vlastitog historijskog puta kao povijesnog čina kojim se počinje nešto bitno novo. implicitno je sadržana bitna razlika spram historijskoga. recimo u 18. Implicitno radi razliku između povijesnog i historijskog. fala lijepo. i tako dalje!? Prema tome. onoga što nazivamo moralnim. a to znači i savršen. događati se.10. prvi čini. Pazite. u cijeloj historiji filo- zofije Kant. kad vam netko govori da će on metafizički utemeljiti etiku. recimo. time što Francuska revolu- cija uvodi novi kalendar! To je sjajna ideja! Počinjemo od početka! Sve drugo je bila prošlost. Prema tome. a prvi je tu distinkciju učinio Fichte.) početak leži već u Kantovu pojmu trebanja. što treba da može činiti u onom gotovu. mi se krećemo u duhov­nom horizontu što su nam ga drugi omogućili. pa su rekli “To!”. Kad kažemo “gotov”. jer on je zapravo sâma srž ili sâma mogućnost utemeljenja jedne etičke dimenzije. omogućile — u umjetnosti. on to nije razvio. Aristotela. predavanje (11. već u ovom pojmu događanja. pri čemu možemo odmah kazati: svi smo mi historijska bića. čovječanstvo dolazi do tzv. u znanosti. a onda u ovom njemačkom pojmu Geschichte. Sve one etičke koncepcije. od prvih početaka. filozofije. onda mu recite “Doviđenja. nemaju taj pojam trebanja eksplicitno iskazan. najbolje što može biti! Jer ako je nešto završeno. onda kažemo završen. Sein. tako daleko da čak ono što je Hegel nazivao “pukim imenovanjem”. Pa kad netko veli “drvo”. i tako dalje. Samo. Više to ne važi. teorije. treba da. “povijesnog samoosvješćenja”! Čime? Pa. svibnja 2007. moralnosti. da uopće znamo o čemu je riječ. od Sokrata. ono što bi tek trebalo da bude.

kako stari Grci nisu imali savjesti. vidite. Dakle. To je taj moderni pojam prakse za razliku od nekadašnjega pojma praxis. u totalitetu. danas obnovljeno u Hrvatskoj. Premda. i to . znači li to da su bili besavjesni ljudi!? Ne! Nego — nije im trebala savjest! Zašto? Polis je bio kriterij za njihov život! To je. i tako dalje. nije došla do pojma prakse.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .) 191 Dakle. kao svijesti sta- rog vijeka. na vlastito opredjeljenje! Dobro. to je. u Francuskoj su to mnogi materijalisti. na primjer. što ti tu treba onda savjest?! A savjest znači: vlastita odluka na vlastito djelo. Giambattista Vico još nije došao do novog stanovišta. to su tek stavovi klasične filozofije! Ali Vico je ipak rekao to da misli na razliku od prirode — ali pazite. predavanje (11. Dobro. jeste ono što se nastavlja kasnije. “prirodu je stvorio Bog”. mislite. kad imaš državnost. u pojmu historije.10. Načela nove znanosti — gdje on pod praksom misli starogrčki pojam praxisa. Oni nemaju historijske svijesti a kamoli povijest. Ja sam to objasnio klasnim uvjetima — to rade robovi. koju — kao što kaže već Giambattista Vico — prave sami ljudi. svibnja 2007. ono što iz njega proizlazi — kao takva nije i ne može biti predmet etike. eksplicitno naglasio. on veli. ali tu je razlika između prirode i povijesti koja sad određuje sâmu čovjekovu praktičko-teorijsko-stvaralačku bît u smislu proizvođenja. pa kad to uzmete doslovno. recimo. premda veli da historiju “prave sâmi ljudi”. Kad to kažete. Tu se dakle događa i posve osviješteno razlikovanje između pojma historije-povijesti od kronologije i genealogije. kako čitava historija filozofije. u svojoj Filozofiji povijesti. onda je sve u redu. a mi smo samo teoretičari. Grci i Rimljani. kad pročitate — imate to kod nas prevedeno u “Naprijedovoj” biblioteci. nije nikad došao do pojma prakse koja je prerađivanje te prirode. Hegel je to na svoj način. onda je to jako čudno. druga polovica i čitavo 18. To znači: ne može biti predmet etičke refleksije i moralnog prosuđivanja. kao povijesni čin i kao zbiljsko događanje — otvoreno njime tj. Stari Grci nisu imali pojma o historiji. Pa kad je Hegel to tamo rekao. To su takozvane preteče Francuske revolucije. sve do klasične filozofije. je li! Samo se drži onoga što ti je takozvani predsjednik naredio! To je obnovljena stara običajnosna zajednica — HDZ! Pa. Mi smo već naglasili da je to malo čudnovato. Njega obično nazivaju rodonačelnikom povijesne misli. tako da nije došao do novog pojma prakse. ali to nećemo sad ponavljati. stoljeće. enci- klopedisti. de facto. ova kronologija i genealogija. i čim to kaže. Ni govora. to je povijesno samoosvješćivanje svojeg historijskog trenutka. Povijest dakle. još od stare Grčke. uspos- tavljanja svog svijeta i samog sebe u njemu. To je početak.

te etičke pozicije prije svega. tj. prekratak. On je taj negativitet. Mi ćemo to još citirati. i tako dalje. i to na prvoklasan. i tako dalje. a čak jednim dijelom i od Fichtea. svibnja 2007. i tako dalje. praktičkoga. Schelling u svojim pismima iz 1796. a bilo bi i čudno da nisu jedan na drugog utjecali. nedostatan moralni pojam praktičkoga. najspekulativniji način! Sad treba kazati ovo: Prvo. pojam povijesnoga dobio je Hegel već pripremljen od Schellinga. Dakle. jedan na drugog su utjecali još tada.192 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . univerzalniji pojam povijesnoga kao stvaralačko-djelatno- proizvodilačke djelatnosti. To je 1800. pa onda to naglašava. i tako dalje. na obuhvatniji. nego je dospio čak do bitnog određenja samog pojma povijesti. kad to Schelling kaže. izlazi Hegelovo prvo javno objavljeno djelo. praksu — podiže na razinu povijesnoga. godina. Kasnije su se razišli. što ga nasljeđuje od Kanta. Tako da ćemo kazati da se kod Schellinga prvi puta događa da se pojam prakse. misaonoj. te pojam prakse — dakle. predavanje (11. koje ćemo još citirati. onim “treba da”. za ono bolje u svijetu. ali to je druga stvar. On negira sebe kao prirodno biće. pukim apelom. ja mislim. ima masu stvari kojima je Schel- ling neposredno utjecao na Hegela. filozofskoj. kaže na jednom mjestu ovo — a time dolazimo već na srž stvari — da stigne- mo pokazati još neke bitne stvari. a 1801. zajedno su studirali u Tübingenu i kasnije su izdavali Kritički žurnal za filozofiju. on je tu fich- teovac par excellence.” — pazite ovo. budući da samo post festum govori o tome.. najbanalnije rečeno. jer sloboda je tu već mišljena “na početku svijeta”! To je ono Ja što ističe Fichte — “Ja” ne kao puki spozavalački subjekt. ovim stavovima. u zajedničkim diskusijama.) u tom smislu da je moralitet svojim takozvanim instrumentarijem misaonim.. Drugo — a zato ovdje govorimo o pojmu povijesti u Schellinga. i stvara sebe kao ljudsko biće i uvodi sebe u svoj svijet što . to se nalazi u Schel- lingovoj knjizi Sistem transcendentalnog idealizma. Prema tome. jer su bili u najužoj komunikaciji. bez dubljeg ulaženja i daljnjeg razrađivanja tih vlastitih bitnih spoznaja o dvostru- kosti pojma u razlici historijsko-povijesno — dospio ne samo do uočavanja te razlike. podiže na složeniji nivo. Ne može biti da Hegel to nije čitao. bili su su stalno u kontaktu. Schelling je — nakon Fichtea. u Pismima o dogmatizmu i kriticizmu. Schelling i Hegel su bili pri- jatelji. dakako. i tako dalje. nego identitet subjekt-objekta. On kaže: “Sada tek treba da se praktički i pomoću naše slobode. Hegel određuje onaj pojam Ja kao apsolutni negativitet! Što to znači? To znači da čovjek počinje s negacijom sebe kao životinje. a vi se ne morate složiti s time.10.. on je prvi dospio do shvaćanja da mu je za bît same stvari. i zajednički izdavali taj časopis. i u dopisima.

Nije slučajno. Historija počinje s klasnom podje- lom društva. predavanje (11. “Ako dakle hoćemo da postavimo sistem kao i principe. Oni su mislili zato da bolje žive. i tako dalje. svibnja 2007. To su sve metafore. onoga Ja koje se onda.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Prema tome. što je rad? Ne treba ni reći “otuđeni rad” jer to je već tautologija. pa je to onda napustio. nije imao nikakvog gospodara nad sobom. i tako dalje. a to je spekulativna pozicija. stari mudraci to još nisu odvajali. nerazlučivosti teorijsko-praktičkog. ljudske. veli on. prvobitne. da je Marx kasnije došao do toga da je otuđenje i postvarenje odredio kao otuđenje samodjelatnosti. Platon vidi to sa svojom Državom. naša teorijska pozicija pomoću neizbježnoga kruga un- aprijed prihvaća ono što će kasnije naša sloboda tvrditi u stisci spora. To je početak svijeta. odvojenost prakse i teorije.. Pazite. i tu počinje politika i država i vlast. sloboda omogućuje — pa to je već Fichte pokazao — i našu čitavu teorijsku poziciju. kad to pratite.10. prvo- bitno respektiranje apsolutnog jedinstva. Schelling kaže: “Sada tek treba da se praktički.. Što je radio. pazite. To je taj Hegelov apsolutni negativitet. Obratno. Dakle.”. misli — staviti je na početak. a teoretiziraju ideolozi — filozofi i drugi teoretičari. Kant je već sve imao u rukama s pojmom spontanosti. Dakle. A možete je u Grčkoj locirati misaono već s Platonom. da im to bude instrument praktičkoga života. On je prvobitni samodjelatni subjekt svo- ga života. kad gledate historijski ili prethistorijski. a teorija na drugoj.) 193 ga sâm proizvodi. Pa nisu mislili da je praksa na jednoj strani. one Fichteove. “Mi one principe ne bismo ni postavili da naša sloboda već prije toga nije odlučila o tome. je li. sad možemo kazati: Ne počinje svijet sa historijom. Prema tome.” A. Mudrost nije ništa drugo nego respektiranje. Zato se to zove mudrost. sâm je bio. kad kaže “anticipacijom”. samod- jelatnosti. to možete naći među starim grčkim mudracima koji nisu još odvajali teoriju od prakse. Historija je par excellence do današnjeg dana klasna historija. Otuđeni rad je klasni rad. praktičke odluke. Dakle.” Pazite. koja je zapravo. u klasnom društvu. To je ono: anticipacija budućnosti. da se vratimo sad na ovo. Pa se to zdravom razumu čini jako nebulozno. Na početku bijaše budućnost. pretvara u rad. To je početak klasnog društva. a možemo točno reći: prethistorijom. . Zašto? Pa zato jer se “praksom” bave oni koji rade. onda to ne možemo drukčije nego samo anticipacijom praktičke odluke. u pojmu rada leži to da je riječ o otuđenju samodjelatnosti. pomoću naše slobode. A “prvobitni čovjek” nije bio klasno biće. a tipično je za klasnu historiju. To je sloboda! A Fichte ga je odredio kao samodjelatnost. odluči da li teorijski izvodi vrijede ili ne. naprotiv. ima tri staleža.

moralni pečat. “nego pomoću praktičkog. jer već određenja “produktivan” i “realizatorski” nemaju više svoj pravi topos unutar te dimenzije te onda i taj pojam djelovanja gubi svoj.. misli na Spinozu. a poslije ga Hegel apostrofira i kaže. Da nije bilo Kantova obrata. nego pomoću produktivno-realizatorske moći. pazite dobro... govorimo o Spinozi — Spinoza. majstorsko djelo. pazite dobro. do posljednjih konsekvencija dovedeni metafizički sistem. Vi znate da ozbiljnu duhu onog čovjeka. Ali. Dakle.. utvrđivanju tog novog. ovdje već sva bitna određenja upućuju na prekoračivanje etičko- -moralne sfere.. kako je to moguće!? Doduše.”. Schelling se naročito divio Spinozi. Tu je izvor.) Spontanost mu omogućuje i teorijsku liniju i praktičku liniju. taj neće doći do filozofije”. ako hoćete doznati kao filozofi što je metafizika. Ona je ono drugo. Schelling tada ima 26 godina! Pa se pitajmo. toga fenomenalnoga povijesnoga obrata u mišljenju. ipak. tako da znate s čim imate posla. A upravo time je sad i otvoren put ka višem produbljivanju.”. svibnja 2007.194 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Da vam dalje ne tumačim. za to su mu se divili klasični filozofi.. “. a valjda je imao talenta ili genijalnosti. s ovim stavom. evo tu samo jedan primjer.... to vam odmah moram reći. Njegova Etika je to do posljednjih konsekvencija — Deus sive natura. jedno s drugim povezano.”. Spinozinu Etiku. Dakle. Imate kod nas to prevedeno. naravno. to je sigurno što se tiče te. jer tu je onda baš nešto za nas interesantno. Dakle. prije svega. predavanje (11. nego je to ozbiljno.. što o tome kaže Schelling: “Neki sistem znanja nužno je ili maj- storsko djelo. “tko nije prošao kroz kupku Spinozine supstancije. “ništa nije bilo mrskije od toga da se igra mislima.. kao i uostalom same slobode. To je klasični. protivno. ali to je drugo pitanje. Ili on mora zadobiti zbiljnost ne pomoću teorijskoga. ni Schel- linga ni Hegela.”. onda čitajte Spinozu. Za Kanta je sloboda — sloboda od nečega! Sloboda je za Kanta suprotstavljena prirodi.. “nego pomoću djelovanja”. ili igra misli. ne pomoću znanja. to je. Kant je omogućio svim tim dečkima sve ove njihove izvode. rekli smo. ako hoćete doznati pravi smisao i domet metafizike. Kada reci- mo. recimo tako. ne pomoću spoznavalačke. i zato on zapravo prvi i dolazi. u historiji filozofije do pojma spon- tanosti koji više nije eminentno filozofijski pojam nego već spekulativni. Evo. jer anticipira početak i mogućnost razdvajanja na teoriju i na praksu. ovo što sad Schelling piše kao mlad dečko. dakle ne više isključivo moralnog poimanja praktičkog. on aludira na Spinozu. to su fantastične stvari. misaone linije. nešto je bilo. Schelling je još imao filozofijsku pretpostavku... recimo tako. klasični oblik metafizike u filozofiji vam je Spinoza. ne bi bilo ni Fichtea.10. To je ono što se u filozofiji naziva samo . Samo što toj supstanciji nedostaje subjekt.

” Sad bismo mogli odmah nadovezati.. trebanja. na primjer.niti s apsolutnom slobodom. uvidio i potvrdio ovaj ključni prijelaz. Pazite. “Prirodni događaji. Pa nije tradicija cijela naša prošlost. Tradiciju treba izboriti. onoga što nama tu sad ne- posredno predstoji.” To vam je ono kako obično prosječna svijest misli da je cijela prošlost naša tradicija. što je onda dosljednije provedeno upravo u Schellingovu Sistemu transcendentalnog idealizma. dakle. mi izabiremo. ali ne slobode za. Tradicija je specifično. na njego- vo povijesno određenje. Dakle.) 195 negativno određenje slobode — slobode od nečega.” — pazite: prema poznatom pravilu — “i što se periodički vraća. a nije sve što je nama prošlo naša tradicija. Sad smo došli do ključnih stavova koji čine epohu! “Ovdje prije svega stoji do toga da mi sebi osiguramo pojam povijesti. Fichte tu čini obrat pa ide na to da je sloboda na početku a ne tek post festum.” Tu je već na djelu taj povijesni čin. “I stoga je očevidno da nema povijesti ni s apsolutnom zakonitošću. mi proizvodimo tradiciju. Mi smo slobodna bića time . Schelling se trudi da dođe do samog pojma povijesnoga i to točno vidi koji mu je tu zadatak! Pri tome... Ali mnogo manje smatra se historijskim objektom ono što se zbiva prema nekom poznatom pravilu. jednostavno rečeno. a ne nasljeđujemo! Mi odabiremo iz prošlosti... poslije.. u pojmu historijskog ili puke kronologije ili onog takozva- nog satnog vremena — prije. Da sebi osiguramo pojam povijesti. ili uopće neka posljedica koja se a priori dade izračunavati. danas. i same slobode. da tako kažemo: “Stoga nije sve što se događa objekt povijesti. Da bi se.. s ovim zadnjim što je Schelling re- kao — čovjek je slobodno biće samo zato što je ograničeno i konačno biće. da znamo o čemu govorimo! Naravno. djelatno “prosijavanje” prošlosti po principu budućeg. To je ta takozvana spekulativna dijalektička teza. htijenja. naravno. “zahvaljuju hi- storijski karakter.”. ako ga postignu. Čak se i Hegel kasnije vraća na to pa je onda i kod njega sloboda mišljena kao rezultat.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . veli Schelling.” — pazite dobro: osigurati pojam povijesti! To je prvi filozof i mislilac koji je to uopće iskazao. ona prolazi kroz prizmu naših vlastitih uočavanja. predavanje (11. kaže Schelling. tradicija je naše djelo. on nema nikakvih misaonih pretpostavki za to. treba poći tim redom od samog Schellingova pojma povijesti. svibnja 2007. i tako dalje.”.10. Što. vla- stito! Prema tome. od etičko-moralnog pojma praktičkoga. i pojam povijesnoga treba izboriti u odnosu na ono puko historijsko.. “. ovoga što pred-stoji. Dakle.. treba tu osigurati pojam povijesti kad je to bilo samo po sebi ra- zumljivo. on će tek sada prvi stvoriti taj pojam. uzmimo sad tu prije svega. dakle.. samo utjecaju što su ga imali na ljudska djelovanja i obratno.

Sad slijedi još ono što smo tu nazvali prijelazom. ali nisam baš naišao na insistiranje na ovakvim Schellingovim stavovima. veli Schelling. a ova je potonja za praktičku upravo ono što je priroda za teorijsku. predvidjeti. šta je Schelling time rekao — on je time identificirao svijet i povijesno događanje! I to je prvi nagovještaj onoga što će Hegel kasnije do kraja proizvesti. nema teorije revolucije.. ali ne revolucija.) što se oslobađamo. transcendentalna mogućnost”. mišljena kao povijesni čin. kao — recimo tako — počinjemo kao prirodna bića. A tu kod Schellinga je to već nagoviješteno: “. To bi značilo da revoluciju možete proračunati. jer.. dakako. sin. A pogledajte ovo: “Međutim. Kad kaže “transcendentalna”. pomoću kojega kao pukog medija. mora se točnije ispitati nje- zina. kad kaže — to je naime Hegelovo: “Ono što mi jesmo.. izvjesno je.. to je taj epohalni uvid u kojem je sadržano nešto što je do tada još neiskazano.. Tako sad dolazimo do ovog ključnog mjesta koje stalno nagovještavamo.. i tako dalje — “isto se tako ne dâ steći egzistencija u povijesti time što je čovjek samo intelektualni produkt ili samo srednji član. i tako dalje. tu Schelling još nije precizan. čime sve počinje. Svijet i nije ništa drugo nego povijesno događanje. što će nas dovesti do filozofije povijesti.. predavanje (11.” — pazite što će on sad kazati — “. on jest povijest. “. unaprijed znati.. Ja sam čitao historije filozofije i različite interpretacije. kad on kaže: “Nakon tih glavnih. teorija i povijest potpuno su oprečne.” — on misli. što je interesantno. nije imalo egzistenciju u svijetu u koji zapravo pripada ono povijesno.. “Teorija i povijest potpuno su oprečne”. u najboljem smislu. svibnja 2007. rođenjem: otac. Evo još jednog stava da možemo stići do zbilja bitnog: “Teorija.. jer će kasnije Hegel reći: ne “ima”.196 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . to je onda. kao što za spomen kod potomstva nije dovoljno da se čovjek samo kao fizički uzrok ovjekovječi. Evo. refor- ma ili evolucija. konačna. “Čovjek ima..” — a to je maloprije nagovijestio Schelling — “. pazite dobro. nego jest — čovjek jest povijesno biće.” To je nešto slično kao kad ja kažem. sada izvedenih karaktera povijesti. potrebita bića. jesmo ujedno povijesno”. a ne da “ima povijest”! Imati nešto možeš s onu stranu! Schel- ling tu još nije precizan.. Pojam transcendentalno- ga smjera na tu transcendentalnu mogućnost. poput Kantova kriticizma. ali čovjek ima povijest samo zato što se ono što čini ne dâ unaprijed proračunati ni po kakvoj teoriji. da poput najvećeg dijela ljudi ni mnoštvo događaja nikada nije imalo egzistenciju u svijetu u koji zapravo pripada ono povijesno.” Kad samo malo dublje promislite. To onda nije revolucija..10.”... kao ograničena. to je ono što se naziva povijest.” — on tu veli još tako.. kultura koju je stekla .. misli na kritičko preispitivanje te mogućnosti.. pomoću fizičkih učinaka.

ali Schelling ide tu jako daleko. ovo je zapravo Schellingov napor da u čitavom jednom djelu razradi Fichteovu spekulativnu misao. možemo ostati kod prošlosti Europe. kojega on slijedi. koje smo sada tu naveli. da je na Marxa utjecao samo Hegel. Prema tome. Naravno da mu je već Fichte to omogućio na svojevrstan način. a koje glasi: “. njegova učitelja. nije svaki čovjek.10.) 197 prošlost prelazi na potomstvo. To je dakle ovo mjesto o kojem smo htjeli pokazati kako — naravno. tako da imate nekih Fichteovih i Schellingovih stavova . spekulativno. koga ćemo naći!? To se onda u historiji zove “uloga velikih ličnosti u historiji”. budućnosti čovječanstva. To je taj put i taj doseg Schellingov koji otvara bitno nove misaone putove! Htio bih sad ukazati na onaj takozvani treći moment što smo ga naglasili. Koji omogućuju uopće sve.. kako bi sad Schelling rekao. gdje su veliki ljudi na djelu koji krče budućnost. pazite. Dakle.. u znanosti. Dakle. povijesno biće. u svim tim djelima.” — i sad dolazi ključno mjesto koje je ep- ohalno. ali on mu ih je omogućio. spe- kulativnim putem možete doći do ovakvoga pojma povijesnoga za razliku od historijskoga. Prema tome. svibnja 2007. koje je spekulativno. To je upravo Schelling prvi do kraja pro- veo u djelo. ti si povijesno biće. ljudskog čina koji krči nove putove — na- ravno. ovo što je tu sad bitno — kako je taj pojam praktičkoga izrastao od puko etičko-moralnog određenja u praktičko-proizvodilačko-povijesno-smisleno- budućnosno.. dakle. ali do povijesnoga se moramo potruditi. Jer. Naravno. početak jedne nove budućnosti.. On je sad tu doista originalan jer Fichte nije došao do tih stavova. Zato bismo sad tu mogli čak kazati ovo: obično se u historiji filozofije i uopće govori o. predavanje (11. to je to epohalno mjesto na kojem je. već implicitno iskazana ta razlika između puko historijskog i povijesnoga kao čina po budućnosti. sa stavovima koji su mu bili omogućeni spekulativnom mišlju Fichtea. “.. dakle. samo onda ako ostaviš trag.” Dakle..MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . i dalje od toga. sa sviješću svakog individualiteta postavljeno samo onoliko koliko je dosad dalje djelovalo ali upravo to je ono što pripada u povijest i što je bilo u povijesti. a da čovjek sâm nije uzrok jedne budućnosti”. gdje Schelling elaborira do kraja Kantov pojam stvari po sebi. a da čovjek sâm nije uzrok jedne nove budućnosti!”. Na Marxa je utjecala više-manje čitava klasična filozofija. u filozofiji. Pa zato smo mi samo historijska bića. pazite dobro. recimo. jer samo na taj način.. sad. kad se mi okrenemo u tu takozvanu prošlost. i tako dalje. Pa. odnosu Hegel-Marx kao bitnom. historije i tako dalje. u umjetnosti.. koje je prvoklasno. U povijesti — naime. i dalje: “Prema tome je na svaki način.

Mi znamo dobro da je Fichte u osnovnoj kritici Kanta rekao kako je posljednji trag Kantova dogmatizma taj pojam stvari po sebi. ne samo Fichte. od Kanta nadalje.. on misli na stvar po sebi. da tako kažemo. svibnja 2007. treba pratiti prije svega tu filozofijsku. Hoću reći da tu analizu do sada nisam nigdje našao pa sad mogu sebi reći da ja sad tu prvi puta o tome govorim. — možemo sad diskutirati o tome — što je rekao da mi filozofi možemo spoznavati samo fenomenalni svijet. još određenije.. metafizičaru. Stoga tu sad prethodno valja ukazati na misao- ni proces. Schelling misli nekom dogmatiku. moramo naglasiti i ovo: Naime. Dakle. “Stvar po sebi nastaje njemu nekom radnjom. “Ja prvobitno ne zna ništa o tome da je ono suprotno njegov produkt. ja ne mogu baš garantirati da je Marx čitao Fichtea i Schellinga. kao nespoznata! A pazite dalje: “Stvar po sebi nastaje njemu. ako naglasimo tu spekulativnu vezu Fichte-Schelling. na onostranost..” To je. kako je upotrebljava Marx.10. recimo. najpošteniji time. A što to znači? Kretati se po površini! Ovo bi se moglo. “koji otvara tu knjižicu.”. tu bismo sad mogli reći. Vezu . naravno.. artikulirati smisaono. predavanje (11. jastvu. što Schelling kaže. prvobitno ne zna.198 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . s obzirom na stvar po sebi: “Dakle. Schelling sad tu veli.. jeste tu jedna veza koju ću sad pokušati pokazati. za razumijevanje svega onoga što se tu kasnije događa... Dakako. samo je drugo ime za upotrebnu vrijednost.”. dakle. dakle. a preostaje ono što je nastalo.. jer je tu već sadržan. a koja ide od Fichtea na Schellinga do Marxa. dobacuje natrag pa je utoliko sâma produkt jastva. upotrebna vrijednost i razmjenska vrijednost. prije svega.” Pa onda naglašava: “Ne radnja kojom je ono nastalo. Doduše. kao filozof. kad smo već spomenuli Marxa.. pri čemu ja sad naglašavam da je Kant bio zapravo. stvar po sebi nije ništa drugo nego sjena idealne dje- latnosti koja je prešla preko granice. proma- tranjem. jer niti ti takozvani marksistički mislioci a i neki drugi. “Samo filozof. a trebao bi zapravo reći. i tako dalje. “Stvar po sebi” — kad se dobro razmisli. Ja. još u tragu Fichtea.” Misli — sve ono što je ostalo prekriveno. dakle. Kad pri tom insistiramo na Fichteovoj misli. može razotkriti ovu varku. spekulativni mislilac.. nego baš sa Schellingom. Kantu s njegovom stvari po sebi.”. pazite dobro. Pazite. on se dosta kritički odnosi prema njima. sjena koja se onom Ja. nisu vidjeli tu vezu. pa dalje do Marxa. genezu gdje se ta linija razvijala sve do te spekulativne razine. ali taj duh što ga on nasljeđuje od klasične filozofije. Marxov dvostruki karakter robnog oblika.) koji se nalaze i u Marxa. da tako kažemo. “pa mora ostati u tom neznanju dokle god je zatvoreno u magičnom krugu što ga samosvijest opi- suje oko jastva”. svojim osnovnim spekulativnim stavom koji glasi: djelovanje i djelo ujedno.”.

I sada treba reći. “s upotrebnom vrijednošću”. tu filozofom. kao otuđena misao otuđena svijeta. Odbaciš proizvodnju. i onda si opet na metafizičkoj poziciji. kod Schellinga. I jedna i druga je nespoznatljiva. to ćete naći tu. oponašanje čega!? Pa života. nego već upravo spekulativni uvid u ovo što nam je on tu rekao. ne spoznajemo. drugom termino- logijom. ne pitajući odakle. i živi tu stvar po sebi u liku upotrebne vrijednosti kao samoj po sebi razumljivoj bîti toga otuđena života. Sad ćemo vidjeti to: Upotrebna vrijednost jeste. i ona granična točka ili granica. razotkrio. To je ta stvar po sebi. po čemu je ta stvar. Ovdje se nalazi. taj proiz- vod moguć! To je bačeno na stranu. Dakle. nego i današnji. rekoh. samodjelatnosti! Ta stvar po sebi gotovo je paradigma za čitav jedan. kojemu se taj odnos. pazite. otuđeni i postvareni svijet. Stoga onda filozofija koja. tako i životom ili djelatnošću. kad već o tome govorimo. sad s Marxom rečeno.10. A sam ju je proizveo svo- jom mišlju! Prema tome. ne samo dokan- tovski. bio pošten kad je rekao: mi to ne znamo. pod određenjem “ono nastalo”. To je upotrebna vrijednost. onoga što je tu već gotovo! Kakva je to onda velika stvar oponašanje? On je time demantirao sebe kao stvara- oca! Dakle. kako svojom mišlju. imate proces i rezultat procesa. gotov proizvod. onda si na stanovištu tzv. svakako je pritom interesantno istaknuti. dakle. kako veli Marx. Ali. na procesualnosti. A radnja je ono prvo.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . čitava historija metafizike počinje — kako misaono tako i životno — s gotovim proizvodom. Odbaciš proces — ostane ti rezultat! Počneš s rezultatom. naziva sebe. ono prvotno. ali to više nije filozofijski. i dobro je to što je rekao Kant . Pazite. A Fichte je insistirao upravo na identitetu procesualnoga i proizvoda procesualnosti. počinješ s go- tovim proizvodom! To je metafizika! Ali Hegel je ukazao na to: ako ostaješ samo na ovom prvom. kako sâm Schelling već na početku ovog djela Sistem transcendentalnog idealiz- ma. ako hoćete gledati. dakako. kao uostalom i sâm Fichte.) 199 koja glasi ovako: Kantov pojam stvari po sebi jeste Marxov pojam upotrebne vrijednosti. to je metafizika. koje se ne uzima u obzir! U tome je sad cijela priča. samo odslikava to kao pravi život. Schelling. do- bro. procesa ili progresa u beskonačnost. Ili. dakle procesa i gotovog. predavanje (11. kako on veli. filozof Schelling naziva filozofiju oponašanjem! Čega? Pa. i zato je Kant. i to je velika istina! Čak jedna povijesna istina. te produktivne djelatnosti. svibnja 2007. dakle. pomoću radnje. filozofiju naziva oponašanjem. i sad bismo rekli s Marxom. “ono nastalo”. taj već proizvedeni produkt. Čitava metafizika počinje s gotovim proizvodom. koju čovjek nikako da prekorači.

nespoznatljiva! To jest. kako je to moguće!? Pa. da nam ona neprestano ostaje nespoznatljiva. svibnja 2007. do stava o prekoračivanju granice. zaboravljajući jedino upitati po čemu. i tako dalje. koja je kao dijete bila paralizirana. s obzirom na tu stvar po sebi. to ćemo vidjeti: tek prekoračujući granicu znamo za nju! A prije toga ne znamo! Za zdravi razum to izgleda jedna nebuloza — najprije je bila sloboda pa onda nužnost. Uglavnom. dok je mi potvrđujemo svojim djelom. kreću već s radom kao normalnom katego- . nije mogla hodati. Dakle. Sloboda kao mogućnost omogućuje nužnost. sloboda omogućuje tu nužnost. To nam sada Schelling govori upravo s obzirom na ovo što smo tu govo- rili. ta tvoja mala će postati svjetska prvakinja u trčanju! Mama bi se rasplakala. Ja sam tu uvijek uzimao kao primjer onu malu crnkinju Wilmu Rudolph. ako počinješ s nužnošću.200 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . iskušali. Schelling ukazuje na to. sadržana cijela jedna historija.. na čelu sa svojim klasicima. Politički ekonomisti. a mi se krećemo u njezinoj atmosferi glavinjajući u horizontu jedino i isključivo te upotrebne vrijednosti. Tu je. Ja se nije moglo promatrati kao ograničeno. jer nas to uostalom ni ne zanima u našem životu. Smithom i Ricardom. a Schelling je prije njega došao u onom svome djelu iz 1800. pa dijete ne može ni hodati.) za tu svoju i našu stvar po sebi. E pa sad. u tome stavu. to je unutrašnje protivurječje. Mi govorimo o svojim ili tuđim sposobnosti- ma i mogućnostima. Pa.. znaš što je ta nužnost! Prema tome.” Ono što Hegel kasnije veli da za granicu znamo tek onda kad smo je prekoračili. poput svo- jevrsnog strašila i himere. a da nužno ne prijeđe na nešto s onu stranu granice. koja vlada nama. predavanje (11. o kojima ćemo još govoriti: o pojmu granice. poput strane sile. Veli se. važno je preživjeti! A pazite. gdje kaže ovo: “Granica postoji samo između dvije opreke. a upotrebna vrijed­ nost je političko-ekonomska granica. kad ćeš onda doći do slobode!? To je apstraktno. odakle i što ona znači. što Hegel kasnije artikulira prvoklasno. Pazite dobro. s onu stranu našega života. a da ih nismo na djelu tek isprobali. hoćemo li mi govoriti o mogućnosti i sposobnosti nekoga ili nečega prije nego se to pokaže na djelu!? To je to! Prema tome. Mi to ne možemo ovdje dalje razrađivati. taj pojam stvari po sebi filozofska je granica. a postala je prvakinja svijeta na 100 i 200 metara! A zamislite da je netko došao njezinoj majci i rekao.10. A što je nužnost? Nužnost je granica moje slobode i mogućnosti! Kad tu granicu prekoračim. Wilma Rudolph je prekoračila svoju granicu uzetosti i dokazala svoju mogućnost! I tek je onda znala granicu! Dakle. već Schelling — kad već govorimo o prekoračivanju — to su čuveni Hegelovi stavovi. a ne obrnuto. nedostatka.

MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM - 10. predavanje (11. svibnja 2007.) 201

rijom i upotrebnom vrijednošću. Pa oni znaju da rad proizvodi bogatstvo, i
tako dalje, ali ne pitaju za uvjete mogućnosti po kojima je moguć i rad i to
njegovo djelo — dakle u rezultatu — nego počinju s gotovim proizvodom
tog rada. Dakle, politički ekonomisti su isto takvi metafizičari kao i ovi koji
počinju s gotovim proizvodom u obliku “stvari po sebi”. Dakle, Kant je dra-
gocjen time što je — da kažemo sad još i to — bio pošten i rekao ono što se
tiče sâme biti filozofije, naime da se ona kreće u pojavnom svijetu. Dobro,
Schelling je tu bio malo “pokvaren”, kad je rekao da je to oponašanje. Ali, što
je to drugo!? Kretanje u fenomenalnom svijetu! U svijetu pojava, iskustva,
i tako dalje, ali ništa drugo ne zna. To bi značilo: mi se krećemo u gotovu
svijetu, a ne pitamo po čemu je on moguć. Eto, to je to! Kant je tu ostao
dvostruk, dvoznačan. Ali, o tome ću idući puta, prije nego idemo na Hegela.
Tu se i Schelling, zajedno s Fichteom, muči da filozofijskim, neprimjerenim
sredstvima dopre do spekulacije.

202 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM - 10. predavanje (11. svibnja 2007.)

11. predavanje (18. svibnja 2007.)
Kolegice i kolege,

stigli smo dakle od Kanta, Fichtea i Schellinga do Hegela! Sad, naravno, pos-
toje, da tako kažemo, dva stava prema onome što bi se tu sada moglo nazvati
razvitak klasične njemačke filozofije ili “idealizma”. Jedan insistira na tome
da je to razvitak u kojem stvari proizlaze jedna iz druge, od Kanta pa do
Hegela, pa taj odnos ima taj smisao. On koji to poriču, insistiraju na raz-
likama među njima, naglašavajući originalnost svakog od tih mislilaca, što je
također razumljivo. Međutim, ako malo promislimo, to su dvije strane iste
stvari. Već u formalnoj logici imate to određenje jedinstvo-razlika. Ako insi-
stirate na razlikama, nikad nećete doći do jedinstva, to je već Fichte pokazao.
A, riječ je baš o tome. Ako se to ne respektira, onda to određenje jedinstvo-
razlika gubi svaki smisao. A mi, kao što vidite, izlažemo to u tom kontekstu,
da se, naravno, respektira to jedinstvo, ali, naravno, među njima ima ujedno
i razlike. Evo, odnos Kant-Fichte već je tako velik skok i razlika, i tako dalje.
Ali, treba imati ipak u vidu tu cjelinu razvitka, inače nećemo moći razumjeti
neke stavove svakog pojedinoga od tih filozofa.
Ja sam vam prošli puta obećao — vidite kako obećanja ništa ne znače! —
da ću danas objasniti neprimjerenost Schellingova naslova, jednoga od njego-
vih glavnih djela, ako ne i glavnog, Sistem transcendentalnog idealizma. Ali, mi
ćemo na taj problem doći još u dubljem smislu s Hegelom pa ćemo to onda
povezati i objasniti zajedno. Naročito što se tiče pojma sistema i idealizma
i transcendentalnoga. Ovaj pojam transcendentalnoga ima nekakvog smisla
jer upravo — što smo već isticali — upravo je Kantova transcendentalna
pozicija pretpostavka mogućnosti spekulacije. Tako da, zapravo, Kant kao
začetnik cijelog tog razvitka otvara najveću, upravo prevratnu mogućnost za
cijeli taj razvitak. I za Fichtea, naravno. Fichte se na koncu i sâm poziva na to,
kad kaže, što je drugo moje mišljenje nego transcendentalno, transcenden-
talna filozofija, i tako dalje. Ali, rekli smo, time i on sebi protivuriječi. Dobro,
o tom ćemo još govoriti jer to su ključne stvari s obzirom na razumijevanje
odnosa filozofije i spekulacije. Pri tome, vidite, Kant već sa svojim pojmom
predmetnosti predmeta ucrtava put za spekulaciju. Pri čemu, naravno, ta
predmetnost kao bît predmeta, u daljnjem razvitku dobiva savim drugi, pro-
dubljeni, upravo spekulativni smisao.
Htio bih sad zaista, moram to, budući da već prelazimo na Hegela, a ove
godine je dvijestota obljetnica od izlaska Hegelove Fenomenologije duha, dakle
iz 1807-2007. Ima jedan interesantan podatak pri tom, možda historijski ali

204 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM - 11. predavanje (18. svibnja 2007.)

ne samo to. Hegel piše i završava tu svoju Fenomenologiju, 1806., naravno, dok
to iziđe, druge godine 1807., , ali te 1806. Hegel je profesor u Jeni, a tada se
zbiva ona odlučna bitka Napoleonova, to je bila takozvana bitka kod Jene,
pa Napoleon u svome šatoru prima — Goethea! Goethe ga posjećuje, i kao
što govori jedan podatak, dva sata su razgovarali. Hegel naravno još nije
mogao biti prisutan, jer tada on zapravo nije ni poznat. Jedino njegovo djelo
bila je ona knjižica, to smo kazali, onaj spis iz 1801., Razlika između Fichteova
i Schellingova sistema filozofije. To je sve još bilo početno, Hegel još nije nekakav
značajni, veliki mislilac, premda materijali već postoje za to, samo nisu objav-
ljeni. A pazite, interesantno je ovo: ako je 1807. godina izišla Fenomenologija,
tek točno 100 godina iza toga, 1907., Hermann Nohl izdaje Hegelove rane
spise koji su do tada ostali nepoznati. A među njima ima takvih prvoklasnih
stvari da je to gotovo fantastično, ti rani spisi. Hermann Nohl je to naz-
vao “Theologische Jugendschriften”, dakle, “teološki mladenački spisi”. Tu
je malo pretjerao, možda zato što je Hegel sa Schellingom i Hölderlinom
studirao i teologiju i filozofiju, u Tübingenu, i tako dalje, ali to su filozofski
tekstovi. Nohla je zavelo to što u tim ranim spisima imate prvoklasnu ana-
lizu kršćanstva, čemu se dodaje i velika rasprava o “Životu Isusovu”. Tu je
Hegel upotrijebio jedan pojam za kršćanstvo koji, obično, ljudi ne razumiju.
U razvitku, nakon prvobitne kršćanske općine, crkva, crkveni razvitak... Tu
sjajno dolazi do izražaja godina 325., od cara Konstantina, kad kršćanska crk-
va postaje državna crkva; onda postaje i ekonomska i politička organizacija,
sve do danas; kroz čitavo razdoblje ona je dio vlasti, i to veliki dio vlasti, jer
je jedan od najvećih zemljoposjednika, i tako dalje. Ali kad Hegel govori o
tom kršćanstvu, o njegovu razvitku, težište stavlja baš na tu prvobitnu zaje-
dnicu, na to takozvano prakršćanstvo, na prvobitnu kršćansku općinu, koja
se raspada, pa onda taj razvitak dalje Hegel naziva “pozitivitet” kršćanstva
ili kršćanske religije. Zašto? Sad kad se kaže “pozitivno”, mislite da Hegel to
hvali. Ne, on to nije upotrijebio u tom smislu, pozitivno kao nešto dobro,
nego je onaj kritički moment gdje kršćanstvo prestaje biti istinsko, autentično,
prakršćanstvo i tako dalje. Onda on to analizira prvoklasno, čak i ekonomski,
politički i tako dalje.
Dakle, ovo “pozitivitet” je zapravo negativnost, negativni iskaz. A, čekajte,
to me asocira na sljedeće. Marx u svojim ranim spisima naziva Hegelovu fi-
lozofiju tako da Hegel stoji na stanovištu nacionalne — a to znači, političke
— ekonomije! Kad to pročitate, onda također mislite da, u tom kontekstu,
Marx hvali Hegela. A to je ujedno jedna konstatacija, budući da Marx dobro

MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM - 11. predavanje (18. svibnja 2007.) 205

zna da je Hegel studirao engleske ekonomiste, Smitha i Ricarda, a to znači
granicu i ograničenost. Pa to vam se događa kroz cijeli historijat! Svi politički
ekonomisti, bilo kojeg karaktera, građanski ili takozvani marksistički, izba-
cuju bitnu stvar. Pazite, kad Marx stavi podnaslov, “Kritika političke ekono-
mije”, to se baca van, pa što ćemo tu sad s kritikom!? Onda imate — kapital!
Pa, svaki dan to čitate u novinama! Evo, naš predsjednik Mesić stalno govori,
“trebamo što više kapitala”, je li! A što je kapital? Historijsko-socijalni bitni
odnos kapitalizma! Pa, dajte nam onda uvezite što više toga odnosa! Ali, oni
misle na “kintu”, na novac! Ali, kad ti uvedeš cijeli odnos, onda nisi uvezao
samo sredstva, materijalna ili financijska, nego društveni odnos, pa ga mi da-
nas, doduše, još nemamo, jer smo primitivni i nerazvijeni, ali ćemo ga imati
uskoro. Ako je, međutim, politička ekonomija, ne samo kao znanost, nego
kao jedna cijela epoha kapitalizma, predmet ovog razmatranja, onda sam ja
tvrdio da mi uopće nismo zreli za kapitalizam. Zato jer nemamo to sve skupa
razvijeno. Tako da je taj takozvani kapital-odnos ovdje tek na početku. Pa,
zapravo, gledajte, da se malo utješimo: i u Evropi, na primjer u Engleskoj,
kad čitate jedan dio “Kapitala”, što ga je kod nas preveo Rodoljub Čolaković,
taj historijski dio, onda vidite da je taj kapital nastao na pljački — drumsko
razbojništvo! Pa to je Krleža napravio s onim starim Glembayem, ne!? Pa
odakle to? Čekaš ovoga, mlatneš ga toljagom po glavi, kintu mu uzmeš, onda
osnuješ “prvu tvornicu”. Ti razbojnici, ti pljačkaši, postali su onda veliki po-
duzetnici, naravno, onda im djeca, unuci, praunici... idu u Oxford, i tako
dalje, na studije. A kod nas je to isto na djelu, ali na jedan zbilja “civiliziraniji”
način! Jer ovi naši tajkuni baš ne ubijaju neposredno, malo posredno možda.
Ali su opljačkali zemlju, pa sad ćemo čekati još taj takozvani daljnji razvitak
kapitalizma!
Dobro, dakle, što se tiče Fenomenologije duha, pazite, ima jedna stvar koja
je tu vrijedna da se istakne. Sâm Hegel naziva svoju Fenomenologiju duha, kao
drugo djelo koje mu izlazi, “znanost iskustva svijesti”, pri čemu je implicira-
no “historija iskustva svijesti”. Ako, međutim, ostajemo samo na ovakvom,
čak možemo kazati apstraktnom, imenovanju svega onoga što Fenomenologija
sobom donosi, onda ćemo biti u zabludi. Jer nije tu riječ ni o kakvom razvit-
ku svijesti. Ono što ćete naći u Fenomenologiji jesu Hegelovi stupnjevi: svijest,
samosvijest, um, pa onda duh, kao um u historiji, i tako dalje. Tu ima takvog
bogatstva mišljenja da se to ne može podvesti pod pojam razvitka svijesti.
Dakle, na to vas upućujem zato jer tu Hegel čak protivriječi sebi, s obzirom
na formuliranje ovoga što “fenomenologija” zapravo donosi. Međutim, ima

206 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM - 11. predavanje (18. svibnja 2007.)

jedan moment koji je tu sad odlučan, na kojem ja uvijek iznova insistiram
— na odnosu filozofije i spekulacije. Pazite, nije bez razloga Marx u svojim
ranim spisima nazvao Hegelovu Fenomenologiju — imate cijelo razdoblje gdje
on polemizira s Hegelom — “rodnim mjestom” čitave Hegelove filozofije.
To je, s jedne strane, jedna činjenica, recimo, jer tu zaista počinje to da je He-
gel sistematski razvijao ono što će dorađivati kroz čitavo svoje djelo, sve do
smrti. Ali, time je rečena jedna druga stvar koju Marx kasnije povlači iz toga
i naglašava — rodno mjesto filozofije, ali to znači i njezine granice. Tu je na
djelu kritika filozofije.
Nije samo Marx taj koji još nema pojma što je spekulacija. Njega je Kant
naveo na ono spekulacija = teorija. Pa to su besmislice! A, pazite, Marx vrši
kritiku ne samo Hegelove filozofije, nego filozofije kao takve s jednog emi-
nentno spekulativnog stanovišta koje prekoračuje to filozofijsko, ali onda
dolazite kod njega zapravo do jednog filozofskog iskaza, naime — “Verwirk-
lichung der Philosophie”, ozbiljenje filozofije. On primjećuje Hegelu, pa ti si
sjajno sve to skupa pokazao, i tako dalje, ali gdje ti se to nalazi!? Gde je to u
životu? Tu tvoju umnost treba realizirati ili ozbiljiti. A to je već spekulativna
pozicija! Ali, dobro, kasnije ćemo vidjeti, ako do toga dođemo, kako stoji s
time. Uglavnom, Fenomenologija duha jest doista to rodno mjesto, i tu ima to-
liko bogatstva, i spekulativnih i filozofskih stavova, razradbi, i tako dalje, da
se to naprosto ne može podvesti pod ovakvo određenje “znanost iskustva
svijesti” ili “historije svijesti”.
No prije nego prijeđemo dalje, smatram, kad sam malo razmislio, mi smo
jako, u tim našim izlaganjima, oskudni s vremenom. Ja sam nekad predavao
cijeli semestar jednog filozofa, Hegela još i više, i tako dalje, a mi moramo
to sabiti u tri-četiri predavanja. To je nemoguće. Zato sam mislio da se na
početku ovog današnjeg izlaganja pokuša — naravno, sasvim sažeto, koli-
ko je to moguće — prikazati, od čega se sastoji, da tako kažemo, taj cijeli
njegov filozofski opus. Naravno, i po djelima i po problemima, pa ćemo
najprije o tome govoriti. A onda ćemo, kao što smo obećali, kad to završimo,
u idućim izlaganjima prijeći na neke bitne probleme, da vidimo dokle seže
Hegelova misao. No, mislim da je primjereno da pokažemo strukturu ono-
ga što sâm Hegel smatra i imenuje sistemom, pa time skače sebi u usta —
djelomično! Naime, on insistira na procesulanosti, a onda ide na završavanje,
na zaokruživanje gotova sistema.
Četiri bitna djela Hegelova jesu: Fenomenologija duha, 1807., pa onda imate
prvu Logiku, 1812., onda Filozofiju prava, 1821., pa sve do zaključnog oblika

. prije nego pređemo dalje. ali to važi općenito: “Koliko je studiju filozofije smetnja rezonirajuće ponašanje. nego njegovi učenici.11. godinu. koji je već spekulativan. Prema tome. njegova Estetika. Dakle. 1873.. Zato mi dopustite da pročitam cijeli jedan malo veći pasus. pa onda kaže. vjerujući da ih može izreći kao i to da pomoću njih može suditi i odricati o filozofiji”. tek koncem 19. Na primjer. Ali. vrlo pogođenih. mislim. 1831. građanske renesanse ili uopće studiranja i pisanja o Hegelovoj filozofiji. pazite. a godinu dana iza toga. To su bili Wilhelm Dilthey i Kuno Fischer! Dilthey piše o Hegelovim mladenačkim spisima. recimo tako. to je opće poznata stvar. to je kao i ono: nama je jako poznata upotrebna vrijednost. Hegel govori o svojem vremenu. Ali je trebalo čekati tek 1923. premda imate masu prvoklasnih djela. predavanje (18. Naravno. to jest. Hegel nije sâm. građanskih. He- gel umire od kolere u Berlinu. to su ta četiri ključna momenta.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . navesti jedan stav iz Fenomenologije duha koji se ujedno tiče i vašeg studija filozofije. U pogovoru drug- om izdanju Kapitala. gledajte. “poznato nije spoznato upravo zato što je poznato. bît te iste upotrebne vrijednosti.. to će Hegel poslije ponoviti jednim pregnant- nim stavom. Dakle. što sam već rekao. koji je tako postupao sa Spinozom. s Hegelom se postupa kao s “lipsalim psom”! Pa navodi za usporedbu Mosesa Mendelssohna. Gledajte. dolazi do te.. A što to znači? Gledajte. za koje nji- hov posjednik smatra da nije potrebno vraćati se na njih nego ih polaže u osnovu. pa Filozofiju religije. “Od Kanta do Hegela”. i tako dalje. stoljeća i početkom 20. naime. 1830.” Dakle. pri čemu. kroz čitavo to vrijeme poslije Hegelove smrti. ako ti je sve poznato. interpretacija Hegelove filozofije ili nekih njegovih bitnih momenata. Von Kant bis Hegel. jer svaki dan to “imamo”. svjetskog rata. nije Hegel to objavio! To je naknadno objavljeno. pa da je malo čak — to je folirancija! — “koketirao” s njegovim izražavanjem. stoljeća. trebalo je jako dugo! Mislio sam.) 207 njegove Enciklopedije filozofijskih znanosti. Tako da je to sve došlo do izražaja tek posle II. poznato nije spoznato zato što je poz- . zapravo. onda nikad nisi došao do spoznaje. Marx kaže da mora reći kako je on bio “učenik toga velikoga mislioca”. osobno izdao ta svoja djela. a to je više od toga. Dakle.” — mi bismo to mogli prevesti i kao zdravorazumsko — “toliko isto tako i nerezonirajuće uobražavanje na posjedovanje gotovih istina. svjetskog rata. a iste go- dine izlazi. prvi svezak djela Richarda Kronera. svibnja 2007. ali razmjenska nije. pa onda možemo kazati renesansa. Hegel dolazi na dnevni red tek poslije II. I onda imate zaista vrlo interesantnih. pa Historiju filozofije. To je cijela priča. kad imate Lukácsevu Povijest i klasnu svijest. recimo. Estetiku. to je bila ta prva recepcija.

” — bolje bismo rekli: razum.. 1952. 1955. Kultura. zanatima. i tako dalje — “smatra nekim formalnim.. pa ne bum ja sad cipele pravil. i tako dalje.. — a ima sad i u novije vrijeme još drugih prijevoda. naravno. što je. dok. bilo bi dobro da ljudi dođu do pojma uma. prvo. da se to mora ozbiljno studirati. to je zgodna usporedba! “Kad bi dobio kožu i alat za to. evo. poznati njemački izdavač baš Hegelovih djela. Dakle. nemojmo kao filozofi počinjati s poznatošću. čini se da sada vlada predrasuda. i tako dalje. naprotiv. sve ima na raspolaganju.. Zagreb. ovaj.) nato. poznato nije spoznato zato jer je poznato! Za- pamtite to kao memento koji treba pratiti svaki studij filozofije... Dakle. važi uvjerenje da je potreban mnogostruki trud izučavanja i vježbanja. 1951. Kod nas su. To hoće Hegel reći. Logos-Veselin Masleša.. Estetika I-III. takozvanih “Zusätze”. Zagreb. i Kangrgin prijevod Fenomenologije. iako doduše ima oči i prste. Sarajevo. Fenomenologija duha.” — pazite dobro. vještinama. um- jetnostima..” — ha-ha. pa kaže dalje još ovo. filozofirati — pa to zna bez studija! “Čini se da se posjedovanje filozofije stavlja u nedostatak znanja i studija. odlično — prevedena ova Hegelova djela: Ima.” — a ne vlada samo u njegovo vrijeme — “kako svatko umije neposredno filozofirati i suditi o filozofiji jer mu je mjerilo za to njegov prirodni um.11... 1962. Historija filozofije I- III. Dakle. ali ne zna napraviti cipelu. godine. i da ona prestaje tamo gdje znanje i studij započinju. Osnovne crte filozofije prava. Kultura. A u naše vrijeme. i kao da mu i stopalo nije isto tako mjerilo za cipele”. i sada i kod nas.” Pazite. i čitavo 20. Beograd. sve mu je tu na raspolaganju. je. stoljeće. a . 1964. a ne polaziti od gotovih stavova.... 1986/7. naprotiv. drugo. Ja bih vas htio uputiti u to pa ću vam i ovo nabrojiti. to je taj stav kao mala uputa vama za studij.208 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .. 1970. Kultura. ne znam ja delati cipele. dopustite da pročitam: “O svim znanostima. koji su onda naknadno to izdali. besadržajnim znanjem”.. to je djelo izišlo u Sarajevu bez Hegelovih dodataka. to je. Hermann Glock- ner. svibnja 2007.. naravno. Filozofija povijesti.. kako bi se ovladalo njima. To se iz- danje najviše citira i poznato je kao “Jubiläumsausgabe”. do 1986. BIGZ. Moram vas upozoriti. nije kadar da napravi cipele. to je tako karakteristično za konac 19. Dakle. Ona se često smatra nekim. izdao je u povodu 100- godišnjice Hegelove smrti cjelokupna Hegelova djela u 20 svezaka. Neću sad govoriti o nečemu drugomu. izdano je kritičko izdanje kod Suhrkampa. ali veli. 1976. Beograd. U pogledu filozofije. svezaka. predavanje (18. također u 20. Beograd. ovo smo usputno kazali budući da ima tih Hegelovih djela koja su rezultat njegovih učenika.. ali to je ovdje dimenzija razuma — “. 1831-1931. ali filozofirati zna! Pa Hegel veli: “. međutim. dosta veliki promašaj. Kultura.

pravilno govoriti tako niti kod Fichtea. Hegel eksplicitno pravi bitnu razliku između moralnosti i običajnosti. postoje još Pravni i politički spisi. svibnja 2007. To vam je rečeno za orijentaciju da biste mogli pratiti ovo što tu govorimo. propedeutiku. u najboljem slučaju. za izgradnjom jedinstvena filozofijskog sistema. 1981. uviđajući neophodnost prevladavanja dualizma u Kantovoj . o ko- jima tu govorimo. ti dodaci.11. toliko inspirativni da sam tek pravo shvatio šta hoće Hegel reći. Dakle. i tako dalje. mislim da je to predgovor ili uvod Kantovoj Kritici čistoga uma. koja je cjelina historijsko- socijalnog događanja.. Rani spisi. uvod za mogući sistem. Naime. Rekli smo da ćemo o tom pojmu sistema kasnije govoriti. Beograd. naravno. predmetnosti. to treba glasiti: sustav ili sistem običajnosti. transcendentalne apercepcije. A on se bavi — čime? On se bavi dometima i gra- nicama spoznavanja.. Dakle. Premda izraz Sitten znači i običaji. Zagreb. ali ti dodaci su vrlo dragocjeni.. Pri čemu treba na- glasiti. Ako se to iz- baci. Za mene su bili ti “Zusätze”. Zatim tu imamo Sustav ćudorednosti. Teka. jer ćudorednost je moralnost. može se doduše shvatiti bît.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . gdje objašnjava. ja vam to govo- rim da biste me mogli svi razumjeti. Tek Fichte. implicitno je misaono na djelu potreba. ali sad je to tu. Logos-Veselin Masleša. pri čemu je to terminološki krivo. Isto se događa i s Enciklopedijom filozofijskih znanosti koja bez tih dodataka nije cjelovita. Nadalje. gdje on odmah odbacuje od sebe da ide graditi nekakav filozofski sistem — to će nam tamo on kazati eksplicitno — nego. i još imate. onda se dobije jedan kostur koji paragrafski ide. prvenstveno još spoznajno-teorijski mišljene mogućnosti spoznaje predme- ta u njegovu pojmu transcendentalne dedukcije kategorija. Sistem običajnosti. predavanje (18. ja sam radio na originalu. ide tako daleko da otvoreno kaže. a tamo ima prekrasnih Hegelovih stavova. a nije došao do običajnosti.) 209 upravo ti “dodaci” su prva klasa koji objašnjavaju sve one paragrafe. ne znam je li to možda poslije izdano. A ne možemo mi. pojam Sittlichkeit ne treba filozofski poistovjećivati s ćudorednošću. Dakle. kod Kanta uopće ne možemo govoriti o sistemu. na sreću.. 1976. moglo bi se kazati. dakle. zapravo. Već — možemo sad kazati — s Kantovim osno- vnim postavljanjem njegova transcendentalno shvaćenog pitanja. Nolit. dakle. da se sad konačno vratimo na ono što nam je glavni zadatak. treba. To se. i tako dalje. zapravo. Hegel piše “System der Sitt- lichkeit”. ali ne možemo nažalost temeljito zalaziti u to. Sarajevo.. na Hegelov sistem filozofije. 1982. ni kod Schellinga. naime. ali bez pretenzije na nekakav sistem. O tome će još biti riječi. može jedino na originalu. pa onda kritizira Kanta da je on zastao na pojmu moraliteta. pa Hegel to naglašava u § 33 svoje Filozofije prava: moralitet i običajnost — to je bitna razlika.

nije on to nikad ni rekao. dijalektičkog i povijesnog razma- tranja svega što jest. no ipak svoje djelo naziva Sistem transcendentalnog idealizma. Pri čemu onda — to sad moramo ipak reći — sâm Schelling pravi razliku i govori o tome: Ne govo- rim ja o sistemu kao zaokruženoj gotovosti. dakle jednu filozofijsku zgradu. ne samo Hegelov. u kojoj već.. zaokruženost. jer to nije isto. naime. Pri čemu. leži pretenzija — sad to moramo reći — na dijalektičku sveobuhvatnost i. jedinstvenost principâ. ukazujući na uvjete jedne određene filozofij­ske nau- ke kod određenog filozofa. sad možemo odmah kazati. dakle. Schelling je. bitak-trebanje. nego govorim o sistematičnosti mišljenja. znanost iskustva svije- sti u njezinoj historijsko-filozofijskoj genezi. Otud je tu. gdje Marx u spomenutom pogo- voru drugom izdanju Kapitala ističe najdublji smisao dijelaktike. predavanje (18. To je već implicirano u Fenomenologiji duha. na viši nivo. svjestan zadatka da se uspostavi sistem koji bi imao da osigura. Hegel pak. već njegova Fe- nomenologija duha mišljena kao znanost iz koje se može “deducirati” cijeli sistem. pa će čitavo razdoblje historije filozofije detektirati po najvišim vrhuncima određenih filozofskih dostignuća pojedinih filozofa kroz historiju. najprije jedinstva filozofije — pri čemu on misli na identitet.210 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . sistematičnost. postaje do kraja svjestan potrebe. ali u tom navedenom kontekstu. ako to sad ponovimo s Hegelom. pa je naziva . ta tzv. u kojemu povlači sve bitne konsek- vencije te misli u pravcu cjelovita filozofijskog sistema. pa je to filozofski podignuto na najviši nivo razmatranja. to Schelling sâm naglašava. 1800. svoje glavno djelo eksplicitno naslovio Sistem transcendentalnog idealizma. svibnja 2007. naime od kantovsko-fichteovskog epohanog misaona obrata. iz kojega možemo onda argumentirano izvoditi sve što slijedi iz toga. A to nije isto! To je suvislost mišljenja. sada. od zamjedbe pa sve do takozvane apsolutne zna- nosti ili apsolutnog duha. od percepcije. da tako kažemo. A onda će kasnije. da tako kažemo. kako on to govori. in nuce. On reflek­tira na to i stalno upućuje.) misli teorija-praksa. a ne jedinstvo.11. Ima jedan moment. To je dakle. Polazeći od toga dostignuća. To je bio primarni zadatak tih filozofa — eminentno spekulativni zadatak — jedinstvo. a u toj Fenomenologiji naći ćete upravo to — sve etape razvitka duha. podižući čitavu problematiku. dakle. Smisao! To se naziva sistem. samo nije razrađeno i nije mu tu još bila pretenzija da to uspostavi. sumira i rezimira te rezultate. nego po drugoj liniji. naravno. izvede to jedinstvo. u Historiji filozofije insistira­ti na tome do kraja. preko stare Grčke pa sve do svoga vremena. naravno. Hegel ne ostaje u tom kontekstu nekakav apstraktni mislilac da ne bi reflektirao na ono što je osnova toga filo­ zofijskog razvitka. s tim u vezi.

A to nije bila pretenzija Hegelove misli. Dakle. najveća protivurječnost ove Hegelove misane koncepcije koja želi da bude i povijes- no otvorena. od početka. najbolji je vrhunac i. vrhunac misli u čitavoj historiji filozofije. tako dugo dok se ne po- javi netko tko će nadmašiti to. kategorijalnoj.11. najviše. na što onda Hegel i završava. Naravno da tu. pojmovnoj pokrivenosti i dovršenosti svega što jest. Hegela kritiziraju mnogi kritičari. zaključenost sistema — sad možemo kazati — u posvemašnjoj metafizičkoj. Dakle. ali. ta gotovost.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . To bi morala biti jedna nova historijska. to nije kao da sad imate nekakav leksikon. prema tome. međutim. nazvao apsolut. zaokruženost u tom je kontekstu. i tu on prati filozofe. Ali. predavanje (18.) 211 revolucionarnom. i tako dalje. time je onda stvar gotova. Čak. Dijalektika. a ne na gotovu sistemu ili rezultatu. ako se uzima kao gotovost. kraj. nikad nije bila niti kod Hegela niti uopće revolucionarna jer je zapravo paslika. A ja mislim da je Hegel imao pravo u tome. i sve što su drugi rekli. pa ćete čitati što je tko rekao? Hegel pod time zapravo mis- li ovo: time ja obuhvaćam sve što sam do sada rekao a. da se nadmaši Hegelova misao. koji upravo insistira na procesualnosti. A gdje toga ima? Ne samo što je on bio “lipsali pas” kroz cijelo 19. pojavi i pokaže. čitava klasična njemačka filozofija. Evo gledajte. što znači. u tom kontekstu. naravno. ili bolje reći: povijesna okolnost. Enciklopedije filozofijskih znanosti. pa u tom kontekstu revolucionarna. ono najbolje. kao gotovu proizvodu. zapravo produženje metafizike. “enciklopedija” jeste sveobuhvatnost te misli. zaključenošću. I zato. a da istodobno već unaprijed smjera na gotovost. On o orijentalnim — recimo to tako — filozofijama. Ali do sada se to nije pojavilo. da kažemo tako. pokretna. i ujedno prva i glavna i. pa čak i Bloch i neki drugi. . naravno. Dobro. možemo reći. i procesualna i razvojna i. on misli upravo na zapadno-evropsku filozofiju od stare Grčke. možemo reći. reflektira tek u svojoj Filozofiji povijesti. u horizontu filozofičnosti. od početaka njegova vremena. Pa. od stare Grčke do svoga vremena. ako sad idemo na ovo što smo tu tobože malo kritički rekli. Hegel ima pravo da kaže: to što sam ja napisao. ali bez pretenzije da to stavi u Historiju filozofije. jeste za- pravo jedan metafizičko-dijalektički zaokruženi gotov sistem. pazite dobro. svoju filozofiju. re- ligijama i tako dalje. svibnja 2007. pretenzija na sveobuhvatnost. od Talesa pa sve do njegova vremena! U tome leži ovaj pojam “enciklopedije”. treba biti naglašeno. jer zaista je to najviša misao. s He- gelove strane opravdana. za to da je sâma sebe. stoljeće. nego što imamo mi danas? Pa kakvi su to danas filozofi? Neću sad biti pregrub. završenost. je li. To se ne može negirati. sistemu što ima da se kasnije u djelu i pod tim naslovom. da Hegel primarno ima u vidu europsku filozofiju.

ide na to. moramo reći da sistem sadrži tri dijela. pa kaže: to vam je “poput magle nad mirnim jezerom”. Ali meni je bilo malo čudno da on ne insistira na tome. sad ćemo to reći. pa se onda to uvijek može shvatiti jedino u sferi filozofske. i treće. pričanje ili zaobilaženje. glavu Fe- nomenologije! Cijela historija. Hegel pravi ironičnu primjedbu o tome kako ljudi. svibnja 2007.. spoznajno-teorijske pozicije!? Ja sam nasjeo na to. dakle. predavanje (18. ako se ne re-interpretira i produbi upravo to. Hegelu ne bi palo na pamet da bi ono praktičko izbacio van! Upravo to je duh: svoje vlastito djelo! Ali zašto on onda tamo — reći ću vam to.) Kad govorimo. ne identificirajući ono što se naziva praksa. 1807. ujedno. to je propust. recimo. Jer. filozofiju prirode. o Hegelovu sistemu. ili takozvane Selbsttätigkeit. određenu samorazvoju. Prvo. da se insistira da Hegel zaista pod time implicira cjelokupnost toga. Filo- zofija duha dijeli se na subjektivni. Pri tome je duh shvaćen. pogledajte malo IV. Nego tek Hegel u Fenomenologiji duha. interpretirao sam ga u spekulativnom smislu. Inače je ili brbljarija. svagda u historijski kon- kretnom. dakako. gdje je mene Hegel zaveo. Hegel. Duh je sam svoje vlastito djelo ili nije ništa. Duh je shvaćen. ukazuje na ono što nikad nije bilo primjereno ni pripadno onome što se naziva “praksom”. naime. dok insistira na duhu. sad ćemo reći. Ja sam tu imao u vidu da bi on vjerojatno mislio. Najbolji je primjer. ta magla je taj duh. rekli smo to. a ne kaže ono što treba reći i što je već naglašavao na drugom mjestu. pa čak i neki filozofi. um u svojoj historiji.11. tamo u Logici — ne insistira na produkciji koja omogućuje taj duh nego ostaje u sferi duha. filozofiju duha. prosječni. samod- jelatnosti. to mi je asocijacija na ono što ja vama kanim go- voriti. kad već govorimo o Fenomenologiji duha. objektivni i apsolutni duh. logiku.212 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . A zapravo. pa prema tome i cijelu produkciju. rekli smo. duh je. pazite. Duh je. ali. čovjek na djelu! Eto! Cijela historija ide tim putem. jer njemu to nikad na pamet ne pada. ne znam sad da li u Filozofiji religije ili gdje. jer je — to sad treba naglasiti — duh svoje vlastito djelo. ne isključiti te praktičke momente. nije površan. Tu je taj moment u Logici gdje je on mene zaveo pa nije više moj “školski drug” nego je to sad Fichte! . svojoj povjesnosti. Upravo s pojmom duha. to je Fichte pokazao na svoj način. sebi zamišljaju taj pojam duha. da bismo došli do duha. za njega sveobuhvatnost. Kad već to govorim. Na to je fino ukazao Herbert Marcuse u svojem djelu Um i revolucija. Na jednom mjestu. doduše. ono što se ujedno naziva duh! Dakle. ali ostajući pri tom pojmu. mi moramo početi od produkcije ili samoprodukcije. a on je možda ipak mislio čisto filozofijski ili jedino tako! I zato sam to nazvao tako da je on mene zaveo. naravno. baš tamo u Logici. drugo. kao praktički i emancipatorski.

kad već o njoj govorimo. još od Fichtea. to vam je ta dijalektika. sad Hegel kaže ovo. ne mora Kangrga biti pametniji od Hegela. Hegel već na početku Fenomenologije duha. zašto se onda još mora razvijati? Razumijete!? To je ta gotovost! To se Hegelu nije smjelo dogoditi! Ali dobro.. naći ćete unutra plus ono što smeta današnje metafizičare. . napušta spekulaciju i dolazi na filozofsku poziciju. znanost uvijek ostaje u tom horizontu. veli: imate zrno. nego hoćemo. za pojam dijalektike. Pazite.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .. A najbolji stavovi su mu spekulativni. klizi. pa imate biljku. Ja sam čak napisao da je to gotovo sramota! Pazite. on odmah prelazi na filozofiju. On ima takvih stavova da je mene glava zaboljela kad sam to vidio. Tako s Fenomenologijom duha dolazimo do 1812. imate početak Logike — bitak. u svakom slučaju ključno Hegelovo djelo. ta Fenomenologija koja ima. svi stupnjevi razvitka svijesti. mislim čak i u Fenomenologiji duha. zašto. pa kaže: pa. kako bi se reklo. i tako dalje. pazite. i ne re- flektiram dalje odakle. analizira pojam philo-sophia. već na prvim stra- nicama. i tako dalje. onda je tu već implicirano da su stari Grci kao mudraci — ima ih puno. Pazite. koja je. do ljubavi. budući da je u njemu zbilja sažeto sve ovo. ona sadrži u sebi — ja ću to tako izraziti — mješavinu spe- kulacije i filozofije. mi imamo samo “ljubav prema mudrosti”. koncept. predavanje (18. da tako kažemo.. onda dobro. on.11. kad se govori o pojmu mudrosti u staroj grčkoj filozofiji. veliko bogatstvo misli. a sad govorimo o Fenomenologiji duha. kao mudrost. pa evo. — pa umjesto mudrost kaže znanost! Pa to ipak nije isto! Ako je znanost isto što i mudrost. to je biologija! Ili botanika ili kako se to zove!? I znate šta još kaže!? Da je u tom zrnu sadržano sve! Pa. Pri tome. danoga. ta njegova dijalektika je naobičnija metafizika. i čak upotrebljava. Wissenschaft! Pazite. i spoznaje i duha i događanja. pazite. nije nama više stalo do toga philo-. znanje je uvijek znanje poznatoga. svoju osnovu. naravno. svibnja 2007. no ipak odmah klizi na filozofsku poziciju.) 213 Kad to kažemo. na najvišem misaonom nivou. Ja znam to i to. i tako dalje. A to ne možemo uzeti kao podudarnost s pojmom mudrosti. A potrebna je sad ponovo mudrost! Prema tome. onda ćemo se dogovoriti. Hegel falsificira pojam mudrosti! Sophia i philo-sophia! Ali. to je njegova Logika. Pa. premda ćete naći da je Fenomenologija duha. sa spe- kulativnog stanovišta na filozofijsko. pravac. gotovoga. philo-sophia počinje s Platonom! Prije toga imamo samo sophia. Prema tome. pazite. ali pojam znanosti ima sasvim drugo porijeklo i smisao! Wissen. i kroz cijelo vrijeme onda to ponavlja. pa imate cvijet. I dobro su dečki rekli. nije samo sedam — mislili uvijek nerazlučivo jedinstvo teorijsko-praktičkog! Prema tome.

! Ja velim.. kad bi uopće bili savjesna i samosvjesna bića. to je škandal. nebitak nije. pa nacist nije govorio o čovjeku! Dobro. jer inače ne bi trebalo biti postajanja. “Huma­ nismusbrief ”. Sein-Nichts-Wer- den... pa onda idemo dalje. kad je bio izopćen poslije rata.) ništa. to smo već prošli put govorili. prestali bi biti nacisti! Ali on se sprda tome! Ali kad Heidegger ispušta iz vida te stvari. pa kako sad to. polazna osnova spekulativna: bitak-ništa-postajanje. pa tko!? — Plagijator! — Ma tko!? — Onda je sjeo i veli. Druga je stvar što ovaj prononsirani metafizičar Heidegger iz toga pravi kalambure i ne usudi se govoriti o čovjeku. Ali. Pismu o humanizmu. Staufenberg. A rezultat vam je — sad ćemo to reći tako — konkrektni bitak u pojmu Dasein. a to je onda određeno. jer mu je. zvuči kao da pretjerujem. to je ono. čovjek mu je isto identičan s kamenom? To su zapravo filozofsko-misaoni falsifikati. to je bilo jednom na Korčuli. i nikad više nije imao pravo predavanja u Njemačkoj.? A to je početak svijeta! Pazite dobro! To je Fichteov Ja ili Selbstätigkeit ili identitet subjekt-objekta. Zato metafizika ne poznaje postajanje. predavanje (18. pa kakav je to onda čovjek!? To mu je i kamen. To je apsolutni novum.. idemo samo na taj bitak! I ostali su na njemu. nije to samo. pazite. Lukácsa. pa govori o “prebolijevanju metafizike”. pa pogledajte te Židove. pa mu tu nabijaju na nos. biljka. kamen kao predmet. Ima jedan sjajan stav. u svojim “Razgovorima sa Hitlerom”. Dasein je konkretni bitak.. Heideggerov? Pa jesam. A sjećam se. Werden. koja izlazi četiri godine prije Sein und Zeita.. naravno! Pa sad. — Pa zar niste vidjeli da je on doslovno prepisao Povijest i klasnu svijest. Evo. Hegel pod time misli sve što jest. nego ovo što sam htio reći. postajanje drugačijim. pa veli.214 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Dasein. kao nacist. to je prijevod. Dakle. Naravno.... pa je onda u tom spisu doslovno kompilirao i falsificiran. Ovo ništa je skandalon za metafizičare svih vrsta. pa otkud ništa. postajanje. spekulativni! Tu se ništa uzima kao istinski početak svega! Pa stari Grci su dobro rekli: bitak jest. koji s užasnim ponižavanjem govori. . imao je razgovor s onim Jea- nom Beaufretom. životinja. A zašto se taj Heidegger boji govoriti o čovjeku? A znate li kad je počeo malo govoriti o čoveku. dolazi Lucien Goldmann. Hegel je tu onda zbilja sažeto na najvišem nivou. na primjer. nego misaona lakrdija. pa on je obični falsifikator. svibnja 2007. kao što vidite. to svesti na tzv. to moram usput ispričati. On ima pravo. onda je to najobičnija — neću reći filozofs- ka. “tubitak”. Werden je Anderswerden. pa zar vi niste čitali završetak Sein und Zeita. i oni meni govore o nekakvoj savjesti! Pa to nije dostojno! Čega nije dostojno? Nacista! Nije dostojno na- cista! Jer.11. i čovjek. i to na krivi način!? U tzv. Dakle..

. u toj njegovoj Logici. možemo kazati. to je struktura cjeline. i svojoj vlastitoj historiji. koja je objavljena 1812. podignuto nara- vno na filozofijski nivo. dijalektička logika Hegelova je pretenzija da u eteru čiste misli pojmovno — to jest: historijski stupnjevito. poslije rata. Insistiranje na tome da se logika uvede kao dio filozofije. pazite. Dakle. izvedenu u Logici. ali da se vidi granica! On je tu korektan! On izvodi sve bitne momente onoga što ćemo naći u formalnoj logici. a poslije je dorađivana. kod Hegela nema ni govora o tome. logika nije dio filozofije. dakle. kako prirode tako i duha. podignuto na najviši nivo određenja. kod njega. to je kritizirao već Aristotel. i možete izvesti taj problem koji je sada na djelu u jednom drugom području. To je ono što smo maloprije govorili. ali to nije dio filozofije nego samo ono osnovno da suvislo misliš. kako on kaže. Stoga se Hegel na tu “kategorijalnu strukturu”. događanja svijeta. pa onda o povjesnosti kako je marksizam naglašavao humanizam i povijesnu misao. u čitavom svome obimnom djelu. po samim osnovama. logički. i taj dio formalne logike značajan. Humanismusbrief gdje Heidegger hofira Marxu i marksizmu. onda ide dalje. i to u realnoj. Jer. sredstvo za mišljenje. kao nacistu. Hegelova logika nije formalna logika! No. da ne mora tumačiti. u najboljem slučaju. a nije pročitao ni taj početak Logike: Sein-Nichts-Werden! Dakle. Ona je. ili čak u liku nekakve školske logike. Inače ga ne bi ni bilo! I samo kao takav je onda zbiljski za Hegela. svibnja 2007. I to. preduvjet. pa neće zastati na tome! Dobro. svakom značajnijem filozofu. razvojno- dijalektički dodjeljuje po jedna kategorija kao središnje mjesto njegove filo- zofije. dakako. jedno iz drugoga — izvede čitavu strukturu svijeta.. kako on sam kaže. nego upućuje na paragrafe iz Logike. On se stalno poziva na to. pa Hegelova logika je zapravo metafizika. duh je bitno vremenito povijestan. Kod njega je. pa kaže: pogledajte Logiku. Organon — to je priprema. paragraf taj i taj.) 215 Tu sada slijedi. onda se on malo vraća. Ima jedna stvar na koju moramo odmah ukazati. Treba onda kazati ovo: Hegelova logika nije više takozvana for- malna logika. Pa to je neukus! Tek onda kad su ga bacili van. uvijek konkretnoj. što onda dolazi do kompletne razradbe u njegovoj Historiji filozofije. mogli bismo sad reći. pa više ne govori o “tubitku” nego sad govori o čoveku. kao što smo rekli. jer mu je to osnova ili struktura cijele misli. I onda prepisuje iz Lukácsa. naravno. recimo tako. pa se ne mora više vraćati ili ponavljati. reci- mo. Dobro. Te je duh onda. društvenoj pa onda. Prema tome. stalno iznova poziva.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . predavanje (18. misao svog vremana. Prema tome. pretpostavka za to. došli smo sad do Logike. o humanizmu. aristotelovskog tipa. Ali.11. gdje se. u tom smislu. postoje mudraci koji onda kažu.

uključujući i njega. pa će biti besmisleno! A što to znači? Ostati u horizontu gotovosti. ovoga tu.. kao što se metafizičar drži bitka kao pijan plota! I čim malo kritički hoćeš navesti na to. da je to najdublja analiza našega današnjeg života. gdje kaže: Pedeset godina nitko nije čitao Hegelovu Logiku. pa prema tome. Probajte izgovoriti bilo koju rečenicu bez toga.11. Mi . čak ni samo filozofijski koncept. možda bez pretjerivanja. bez cijele klasične filozofije. a uz Fenomenologiju duha i najviši vrhunac njegove misli. možda hoće. a Plehanov mu je odredio marksizam kao moderni spinozizam. A upravo to je ono što su politički ekonomisti — bilo građanskog tipa ili tog takozvanog marksističkog — uvijek bacali van.216 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .. ustvrditi kako je Logika centralno i glavno djelo ili okosnica čitave Hegelove filozofije. ono uobičajeno određenje Hegelove Logike kao “jedinstva logike i metafizike”. nikad nisu razumjeli što to znači. Mi ćemo još o tome govoriti. bez Hegelove Logike. Nije samo to jer. “kritika političke ekonomije”. Zato ja velim da nam je Marx stalno pod krevetom. naše. koja se naziva bitak. ja inclusive. on je na primjer smatrao da je Plehanov najveći marksist onog vremena. svi takozvani marksisti. mi sâmi!? Znate gdje? U kopuli je koja se iskazuje i kao jest. Dakle. premda Marx govori da je samo koketirao s Hegelo- vim izražavanjem. dakle. daj se konačno pojavi!” Dobro. nemoj mi pričati te svoje apstrakcije! To meni vele moje sus- jede. jer je počeo studirati Logiku i Historiju filozofije. Dakle. nego životno. ako ćemo tako kazati. bolje rečeno. onoga koji se drži upotrebne vrijednosti kao pijan plota. ne morate se složiti s time: zato jer je kapitalizam najprimjereniji sistem za čovjeka kao takvog. Pazite. pa na to reflektira i Lenjin. 1909. to je interesantno — da to usput kažemo — nakon Marxove smrti 1883. predavanje (18.) Može se tu sad. i prvu glavu. svibnja 2007. svakako treba naglasiti da je to bitni promašaj. čak Lenjin tu vidi. gdje leži ta metafizika — ali ne misaono. nema prve glave Kapitala. kako se to obično govori. usprkos vanjsko-metafizičkoj strukturi tog djela. jer i on je također spadao u to. pod stolom. jer on bi tre- bao reći. naime ono. nisu mogli razumjeti ni Marxa! — Ali. a možda ne bu’ nikad! A zašto ne? — Ovo je moja teza. a mi ga nećemo priznati — [govori pod stol] “Marx. bez Hegelove Logike ne može se biti marksist. ali nije to važno — do dvostrukoga karaktera robnog oblika mogao je doći samo pomoću Fichtea i Hegela. pazite. nego spekulativni. nekakve magle hegelovske! Dakle. da se mora imati u vidu ta Hegelova Logika da bismo mogli biti marksisti! Na što je mislio? Pazite. i kasnije. Prema tome — premda Marx to sâm za sebe ne zna. Pa to nam Marx tamo prodaje nekakve ne- bulooze. odmah čuješ: Nemoj mi filozofirati. Prva glava Kapitala nije. nemojte nam tu filozofirati. One su kao metafizičari! Rekli smo. 1914.

uopće trebalo postajati. a ja sam to u svome rukopisu nazvao “biće potrebe”. i to je metafizička pozicija. za metafizičare je ovo Nichts skandal. Pa- zite. misaoni. odakle ta upotrebna vrijednost. ništa je na početku svijeta kao taj stvaralački čin... i to je nama dosta. i tako dalje. već po samom Hegelovu postavljanju problema. Prema tome. skandalon. Kad bi on rekao “bitak i ništa jesu. naročito u kapitalizmu. nego na onom takozvanom jedinstvu razlika. To je spekulativna pozicija. sâm Hegel to kaže: Ja? Što je Ja? Apsolutni negativitet! . Ne možeš iskazati ništa bez te kopule koju Kant naziva conjunctio (veza).MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . a ne znaju da zapra- vo tako žive. koga to zanima!? Pa neću ja sad vama iskaziva- ti jedan stav.. Metaphysik Hegels. jer je to ključno mjesto za razumijevanje toga da mi živimo kao metafizička bića. po bitku nema postajanja. produciranja. to je interesantno. trebate shvatiti dijalektički. to je nešto za što se metafizičarima kosa diže na glavi— bitak i ništa jeste jedno te isto. ono Ja. pa povijesno. dakle. jer bitak je rezultat postajanja ili fixum dobiven zaustavljanjem ili apstrahiranjem od procesualnosti. Vi biste rekli. onda bi on stajao već — ne više na spekulativnoj poziciji Fichteovoj. Vidjet ćete analizu toga kasnije.”. može nastati nešto. a naročito je bitna i osnovna Hegelova teza da je bitak — pazite. bitak-ništa-postajanje. hodite vi doma i pus- tite nas na miru! Jer. pa onda imate ono: ex nihilo nihil fit. dakle još uvijek u dimenziji filozofičnosti. Ma. bića “upotrebne vrijednosti”! Čovjek je. Za metafizičare skandal. svaki dan.11. a ne u pluralu: jesu. rekli smo. predavanje (18. trebate malo pitati. Iz ničega ne postaje ništa! Pa zašto bi. Pa gdje li je samo to našao? Jedan povijesni mislilac par excellence biva tu imenovan metafizičarem! Ali to su nebuloze! Dakle. profesore. to je rečeno u singularu. čekajte. pa onda reći. veli Hegel. Pazite. pa spekulativno. čekajte malo. Pa samo u odnosu bitka i ništa postaje ono što on kao treće ima — postajanje! A ne može iz bitka postati ništa! Cijela stara grčka filozofija ne dolazi na kraj s tim problemom. upravo razvojnosti i mogućnosti. sad nam tu dolazi nekakav Marx pa nam tu govori. I to je naš horizont. ali znate.. Ništa je ovdje shvaćeno. i tako dalje. To ga je Fichte podučio! Ništa je tu samodjelatnost. gdje je to Nichts ključ. a u moderno vrijeme. na početku Logike. pa samo iz ovoga što je tu. kao stvaralački čin. to se najbolje vidi.) 217 smo neprekidno. mi živimo tako i mislimo tako! Mi smo par excellence metafizička bića. biće upotrebne vrijednosti.. i nešto nečuveno! To je napisao Caspar Nink. ti i takvi metafizičari. svibnja 2007. bića upotrebne vrijednosti. Misli se. po tom Nichts. Prema tome. povjes- nosti. ako već nešto jest. bitak i ništa jest jedno te isto.. To da je neprimjereno reći da je Logika metafizika. Pa. onim Sein-Nichts-Werden. pazite dobro.

postoje li na svijetu neki pojedinci koji nisu ostali apsolutni metafizičari nego su malo reflektirali. To je od Fichtea naučio. Dakle. A zar i mi nismo ostali takva poluživotinjska bića.. 1801. pa treba reći: ili metafizika ili povijest. to je Hegelov stav! Pa onda on zaista kaže: bitak jest produkt i pro- duciranje. Ako insistiraš samo na produktu. pa onda nažalost zaboravio. onda smo metafizičari. svibnja 2007. Fichteov stav identitet subjekt- objekta. ali oni ne samo da ne govore. da čovjek nije producirao svoj svijet..11. da se uopće održiš na životu. Ne baš sas- vim. spekulacija počiva na identitetu produkta i produciranja. pa kaže: A što je bitak? Produkt! Ali. To vam je metafizika! Ali ne možemo upotrebnu vrijednost i taj naš svakidašnji život podignuti na nivo principa! Rekli smo. Utoliko sada možemo kazati. svaki dan. ponavlja u drugačijoj formulaciji. da su ti stavovi — Hegelovi stavovi u Logici — povijesno mišljeni. moram štedjeti svoga bivšega školskog prijatelja. To bi tada bila dimenzija postajanja čovjeka ljudskim bićem.. Ako izbacite bitak. da to nije. onda je to apsolutno metafizika. pazite. Dobro. i ne može se spajati u tom kontekstu izjednačenja. ili.? Mi kao ljudi nalazimo kao gotovo ono što nam je već cijela generacija ili historija proizvela i danas ne- prekidno proizvodi.218 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . dakle. procesa. identificiranja. Hegel na onom jednom mjestu. Pa imate one majmune. oni mali.. u prvom spi- su. kako veli Marx.” koje je perpetuirano.. pa ostanete samo na produciranju. Pa mu je rekao: Daj konačno da vidimo gdje je ovo treba da na djelu. Ja. Hegelovo po- vijesno mišljenje ukida metafiziku. početak svijeta. I toga bitka i bića — kao rezultata povijesne proizvedenosti. Immanuel Kant. s onim “treba da. ono Ja. a “metafizička povijest” ili “povijesna metafizika” — to je besmislica! Dakle. predavanje (18. prvoklasne “dečke“. Može se samo spajati u odnosu prevladavanja. mislili!? Imate i . ostao bi životinja. Eto. Na toj je osnovi on kritizirao Kanta. A što je upotrebna vrijednost nego upravo to? Ta upotrebna vrijednost je upravo dimenzija toga. mislim.. povijest ili povijesnost ukida metafiziku. Ako se razdvoji. tamo. to je čovjek! Pa. ja to volim gledati na televi- ziji. ali na nekim mjestima. mogli bismo reći obrnuto: produciranja i produkta. i uvjete života. i tako dalje. simpatični su. on dodaje — i produ- ciranje. nego ništa ne produciraju! On mora koristiti ono što ima oko sebe. Pa dobro. proizvođenja ujedno.. nego moraš reći. O tome ćemo još govoriti.) A Ja je čovjek! Time je već Fichte kritizirao Kanta: ne ja mislim ili ja je- sam. realni početak čovjeka i njegova svijeta. Prema tome. sebe u njemu. onda to Hegel naziva apstraktna beskonačnost. Pa oni su jako bliski nama. što se same Logike tiče. pa tek time ujedno i svega što jest.

kako smo rekli. kad kažete “kamen”. to je vaš poznati predmet. i tek tako znano. koji se odnosi na sve što jest. kad je s Hegelom riječ o realnom bitku. dakle. dakle u tom bitku koji je već s Fichteom. treba početi s Dasein. opstanak.. naravno. znači biti metafizičar. ali konkretizirano da se zna. kaj je to bilo z menom”!? Pa reflektira. a ne bismo uzeli sve zdravo za gotovo. morao je prije svega naglasiti Selbsttätig- . Begriff. onda je on u Logici određen. i nauku o pojmu. nego cijeli svijet. kako živiš. pa i prosječnih ljudi koji to čak nisu nikada bili! Ja sam jedanput tamo u onom problemu vremena rekao: čovjek u svome životu obično pred smrt dolazi do pitanja.) 219 nekih misaonih ljudi. još ne možeš baš do toga doći. posredovanje! Hegel hoće izbjeći bitak kao apsolutnu neposrednost. Pa. ali kroz čitav život imaš vremena. to nije apstraktni bitak koji je istovremeno ništa. Pa onda taj bitak mora biti posredovan. ne samo čovjek sâm. i mišljen kao taj Dasein — sad treba to baš naglasiti — kao pojam. A ne možeš mi reći da je biljka kamen. Prema tome. to je taj pojam Dasein kod Hegela. a ne sa Sein. to-to-to-i-to. u cijelom razvitku historije čovječanstva. to je pojam Vermittlung. precizirano. to je već stav. to je cijela priča! Sa Sein početi. zapravo samo jedan odlučujući pojam — Hegelove dijalektičke misli i čitave njegove filozofije. kao pojedinac. kao što smo rekli. To bi bila refleksija vlastite egzistencije. predavanje (18. pojmovno. u njegovoj Logici.11. To je taj Dasein. Dasein je pravi povijesni proizvod. a s Dasein imaš otvoren horizont svih mogućnosti kao čovek. evo da sad još kažemo. s Hegelom je na djelu upravo povijesno mišljenje koje ukida metafiziku u samom njezi- nu temelju. Evo! To će Hegel explicite kazati. Pa onda on kaže: sad možemo ići dalje u cije- lom tom razvitku. to je concretum. i. i tako dalje. mišljen je već kao povijesni proizvod. Ovo Ne-Ja je bitak kao rezultat onoga Ja. pa malo misli! Gdje živiš. “a dobro. Ali. Evo. ovo i ono. ali to je pred smrt! Pa zašto nije već na početku počeo to!? Dobro. kao Dasein.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Dakle. zašto tako a ne možda drugačije. Zato. i tako dalje! Prema tome. zato je to postovjećeno s ništa. Ali. kad si mlad. nauku o biti.. svibnja 2007. nego konkretizirani bitak tako da se uopće možete orijentirati u svijetu. i tako dalje. zapravo. to je već misao. podijeljena u tri dijela: nauku o bitku. sve je to određeno. ali. A on to naziva Ja i Ne-Ja. shvaćen i određen kao nešto izvedeno. on je svojim pojmom posredovanja zastao zapravo ipak u dimenziji filozofičnosti — a ja bih čak rekao metafizičnosti! Naime. Sein. Wesen. Time bi se došlo onda s reflek- sije na spekulaciju. Logika je. naravno. Pojam Dasein mu to govori. Pri čemu su nepre- kidno na djelu dva bitna pojma — a po smislu i zadatku. dakle. Pazite — opstanak! Način na koji ja kao bi- tak opstajem. misaono. kao konkretiziran.

svibnja 2007. govoriti kad dođemo do još nekih ključnih problema koji će osvjetljavati ovo što je ovdje dano samo kao struktura za orijentaciju. onda on implicitno pita: zašto nije moglo biti malo drugačije? A morao je početi s tim drugačijim pa bi i živio kao ljudsko biće. vrijeme. Ovo je bila samo struktura Hegelova sistema. pa kako je to sad bilo sa mnom. svijet napisao: stalno govorimo da ne- mamo vremena. ili dobro. profit i to! Mi se već krećemo u dimenziji golog samoodržanja! A nekada nije bilo toga. a vrijeme je novac. ali onda to mora naglasiti. pa pogledate gore. Ja ću se potruditi da neka- ko sažmemo sve ovo drugo što bi trebalo ući u taj Hegelov sistem. mi ćemo to idući puta pokušati izložiti.) keit ili produkciju da bi mogao doći do posredovanja. bitnih momenata koji iskaču iz ove dimenzije horizontale. pomoću djelovanja.220 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . ali eksplicitno! Utoliko. aureola. nije ni živio. Onda sam ja odredio vrijeme kao zaustavljeni ljudski trenutak. Vrijeme je život. da bismo onda došli. nije im na pamet palo da bi se jako žurili! I Zagorci vele: “A kam’ se žuuriš? Buš prije tu zvršil!” Pa to je istina! Prema tome. A uzeti to kao ključni pojam za razvitak onoga što se tu naziva dijalektički razvitak.. ta je dijalektika zapravo zastala u horizontu metafizičnosti. to se događa! Mi. to je promašeno! Ili je trebao reći: to ništa jest taj čin posredovanja. vremenito. duh sveti nad nama.. čega se sjećate? Pa. do bitnih problema do kojih je i meni stalo da vam ih izložim. nego šta. rekli bi oni s Franklinom! Pa da. Pa onda hoće ukazati na to kako nikad nemamo posla s nekakvom neposrednošću. i Kangrga sad to govori: nemamo vremena! Onaj tko nikad nema vremena. i onda smo zaustavili vrijeme. nakon tog drugog predavanja o Hegelu. predavanje (18. Kako? Pa pomoću našeg mišljenja. Mi ćemo o tome. a ne obrnuto. i tako dalje. nema se vremena. naravno. Dobro. jer to je srž cijele stvari. kao takozvani kapitalistički ljudi nemamo vremena. misli on. Ja sam u svojoj knjizi Praksa. . A. nisu stari Grci žurili kao mi! Oni su bili “izvan vremena”. da biste se imali čega sjetiti. To je to! A sad ja vas pitam. a onda pred kraj života pita. Pa čekaj malo. pazite. kad se osvrnete na svoj život unatrag. Pazite dobro! Za metafiziku to je nebuloza.11. ako netko čitav život nije imao vre- mena. kako možeš vrijeme zaustaviti!? A ja vam dajem primjere: kad se dobro zabavljate. nego: nešto je posredovano.

prerađena. to je važno. A sad dolazimo jedan korak dalje. dakle. naravno. i tako dalje. pa onda u filozofiji duha imamo: subjektivni duh. Kako ćemo to sad mi. filozofiju prirode i filozofiju duha. bosti. To. na takozvanu “filozofiju prirode”. jeste li pročitali to!? Pa jesmo. neću reć koji. s onu stranu. Ne. najslabije njegovo djelo. da ne govorimo Fichtea i Schellinga — pristupa toj takozvanoj “prirodi” na dva načina. on je čak rekao “stechen”. nisu razumjeli! Pazite. pa nećemo valjda sad govoriti o prirodi descartesovski. Prošli puta smo. objektivni duh i apsolutni duh.. A priroda kao čovjekov proizvod jest omogućenje da mi uopće imamo pojam prirode. Priroda . Heisenberg kao fizičar — koji je doduše. pa Grga. jedan Werner Heisenberg kao fizičar govori. Ili ono “priroda po sebi”. miješaju s time ono što bi se moglo nazvati stvaranjem prirode. Pa. za čovjeka nije ništa. ona mora biti prisvojena. naime ta onostranost. ja — tako si to prosječni čovjek zamišlja — sa svojim razumom propisati prirodi njezine zakone? Ali cijela je priča u tome da ovo “propisivanje zakona” znači da ti prirodi pristupaš već kao subjekt prisvajanja. to je jedna moja teza s kojom se neki ne slažu. zapravo. dijalektici. a tu je Spinoza majstor. počeli smo s ukazivanjem na strukturu cijeloga sistema. razum ne može shvatiti. To znači. kako bi on rekao. u stvari. Kažem “takozvanu” upravo zato što. prevladavanja i prerađivanja prirode. svibnja 2007. Pazite. to se sjećate. koliko je to moguće ukratko. Naravno. Treba zapravo samo na jedan. Na nekim mjestima je gotovo začuđujuće da Hegel — nakon Kanta. Pazite to sad! Pa su mi onda neki prijatelji. pa onda citira jedan stav: priroda. u tom smislu proizvedena da bismo o njoj uopće mogli govoriti ili je imenovati! Dakle. kako je doživljavana i pisana i tako dalje. što je znanost? O prirodi mi govorimo samo u horizontu znanosti o prirodi! Pa onda već Kant.12. sâma po sebi. i ona se samo kao takva i pojavljuje. kad se kaže “priroda kao naš proizvod”. predavanje (24. imate to u Marxovim Ranim radovima onaj dio. proizvođenja. onda to za zdravi raz- um izgleda nebuloza.. kaže: razum propisuje — trebao je doduše reći um — propisuje prirodi njezine zakone. gdje on govori o Hegelovoj filozofiji. rekli. moram to reći. bio školovan na klasičnoj njemačkoj filozofiji! — govori da mi imamo posla s prirodom samo onoliko koliko nam instrumenti “bodu” prirodu da nam se pojavi. Ja vam mogu reći. da je ta Hegelova filozofija prirode. gdje onda imamo u Hegelovoj filozofiji logiku. ali priroda se sâma stva- ra.) Kolegice i kolege. kako možeš to tako interpretirati? A. govorili o Hegelovoj Logici. kao res extensa. tamo negdje. ili pak — priroda kao naš proizvod.

filozof. i tako dalje. nakon Marxa. predavanje (24. svibnja 2007. kao takva. nakon Kanta. ne samo hrvatskog karaktera.222 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Fichtea. pojavljuje se jedino životinji. Schellinga i tako dalje. A on ipak to pokušava.12. gdje je to bio ujedno dio filozofije. ona živi u prirodi. pa je onda možemo nazivati filozofijom prirode! Jer onda mi govorimo o sebi. . — ti su meni popili mozak s diskusijama s onim pojmom “dijalektike prirode”. pa je to onda ta “filozofija prirode”. a onda i za marksizam. samo u jednom kontekstu je Engels zbilja imao pravo kad je govorio o “dijalektici prirode”. Samo to znači priroda. Oni ustrajavaju na isticanju velikog značenja Hegelove filozofije prirode kako za njegovu vlastitu misao tako i uopće. ostala uglavnom. mogli bismo sad ka- zati. to je jedan užasan pad! Ma zapravo nije niti pad. I to je onda bilo opravdano! Ali za Hegelovo stanovište. Zašto vam ja to govorim!? Zato jer se Hegel ne drži toga! Bar ne uvijek. i kasnije. priroda po sebi ne može više biti predmet filozofije. “priroda kao naš proizvod”. jer nikad nije bilo takvog “vrhunca”. I to je onda sasvim razumljivo. naravno! Tu je jedan ostatak iz stare Grčke. stvaralački. uvijek je na djelu taj subjektivni. kad filozofija preuzima ulogu još nerazvijene prirodne znanosti. No. sve do danas! Te ideologijske invektive. Mi smo onda subjekti onoga što bi se reklo. onda se filozo- fija domišljala tome. to je zapravo skanda- lozno. najslabije mjesto Hegelove misli i danak tradicionalnoj pretenziji metafizičke sveobuh- vatnosti još iz vremena antičke filozofije. samo predstavnici onoga takozvanoga dijamata . gdje je on onda prvoklasan spekulativac. a ne samo kod njega. od njegovih najranijih spisa. u biološkom smislu. pa se priroda nameće kao predmet filozofs- kog domišljanja. proizvodilački odnos prema prirodi. To ćete naći kod Aristotela vrlo lijepo. samo se tu i događa nekakva dijalektika prirode. djelatni. može se reći. premda. sad neću ići tako duboko u razrađivanje. sa svojom dijalek- tikom prirode. jedina dimenzija u kojoj se nama priroda može pojavl- jivati.. Tu je onda Marx veliko smetalo za ove poklonike kapitalizma. Ali onda Hegel nema više tu takozvanu prirodu po sebi. Zato sam rekao da je ta filozofija prirode zapravo. Zašto? Jer je ona prirodno biće. Ali. u odnosu na prirodu kako se ona nama pojavljuje. kao objekt.. i to bez obzira — to treba naglasiti — na neke lucidne momente u njoj. uglavnom konstrukcija. pa još i danas inzistiraju na tome! A pravi krivac za marksizam u tom kontekstu bio je Engels. Tako je Hegelova filozofija prirode. nego već govori svoje misaono vrijednosne stavove! Utoliko. nego općenito. kad gledate što se s njim sve događalo. naravno. budući da znanosti još nisu bile tako razvijene.) po sebi.

a da ih malo pitate. naravno.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . akustično! To su ovi “akustični” filozofi i ideolozi. pa mu je čak i to preslabo.) 223 globalizma. koja posve prožima svoje tijelo i vlada njime. kao što smo rekli. naravno. ali je očito da on to čini ipak za volju sistema. antropologija. pustimo to. filozofija priro- de. — ma. što je čudno. jer ona kao takva daleko nadilazi čak i tretiranje svijesti. fenomenologija duha. filozofija duha. i tako dalje. Mi sad dolazimo na onaj niz — logika. To su. o tome sam puno polemički pisao! Što se tiče Hegelove filozofije prirode. na nivou takozvane. nego cijele Fenomenologije duha. a fenomenologija duha. jeste li vi nešto čitali o tome — nema pojma! On samo njega zna. fenomenologija duha. Na primjer. i još “c” — psihologija. ne “tako- zvane”. dakako. recimo tako. svakako je čudno što Fenomenologija duha. to imate kod Descartesa. objektivni i apsolutni duh. nala- zimo ujedno već i na stanovištu samosvijesti. Dakako. Hegel koncipira filozofiju duha. konstrukt. dijalektičkom mišlju za koju. nakon njegove Fenomenologije duha iz 1807. “zbiljske duše”. antropologija. to su katastrofalne stvari. pazite. onda pljuju po njemu.. pa po općem sudu ta fenomenologija ne bi spadala u taj. . gdje ima isto nekih. kako to Hegel veli. kao povijest ili znanost iskustva svijesti. koji ne bi bez tog stupnjevitog razvojnog prijelaza jednog u drugo bili unutrašnje povezani na način uzajamnog prevladavan- ja. kao dio subjektivnog duha. ne postoje ni dualizmi. pod “a”. poput na primjer — s čime se muči cijela novovjekovna zapadna filozofija — odnos duše i tijela. Pri čemu se antropološki i psihološki problemi isprepliću. Pa. to jest. ukratko. postaje ona svijest koja zna sebe u razlici spram tijela jer se s njom. Ali. dobro. “a”. ona sad tu fungira kao jedan moment subjektivnog duha!? Dakle. to sam rekao.. To je kod nas sada na djelu. Pazite. što je. vrlo je kratak sažetak nekih momenata te takozvane.12. Tek na višem stupnju. neočekivanih “smještanja”. i za sve desničare. na stanovištu spoznajne teorije. najprije o tom subjektivnom duhu. A to vam je jedno od velikih dostignuća Fichtea. spada ovdje na rang jednog od momenata subjektivnog duha. s pojmom svijesti. je li. recimo tako.. u skladu sa Hegelovom. ne bih htio dalje gubiti vrijeme na to. imperijalizma. stupnjevi razvitka duha. svibnja 2007. ni samostalni entiteti. kao subjektivni. koja naravno ne može biti smještena u nekakav “subjektivni duh”. Pa ćemo reći. Onaj pak antropološko-psihološki pristup toj problematici želi prikazati to jedinstvo tjelesnog i duševnog i njihovu unutrašnju nerazdvojenost. predavanje (24. koja je epohalno dje- lo. ovako. subjektivni duh sačinjavaju. “b”. kako on to određuje za tu fenomenologiju duha. onda pod “b”. kako bi on sâm rekao.

) Pazite. a kamoli religioznosti. kao ljudskih bića. jer znamo dobro: Otac. nemojte misliti da sam ja ateistički raspoložen. onda bismo mogli reći. vrlo interesan- tno i čudno. Ne drže se toga da govore ljudima o duhu. Pa to onda možete nazvati religijski. i tako dalje. predavanje (24. i reli- gija. onda je to duh sveti. religijski moment je poetski. naime o duhu koji povezuje to dvoje ljudi na bazi ljubavi koja je taj treći moment!? Ali ne. evo. Ja sam to doživljavao. u tom kontekstu. pa zar Kangrgu treba dati tamo da im on govori o Duhu.. dakako. on to nije ni primijetio! Pa sam rekao. ja nisam ateist! Ni Hegel nije bio. da imaju svijest.. i svako moguće duhovno “uspostavljanje” svog svijeta. — Leibniz se prvi usudio to reći. Prema tome. ima već dugo godina. o duhu svetom! Pazite. to s “besmrtnošću duše”. Sin i Duh sveti. ali nema “sveta duša”. Pa zapravo je bolje da crkva ne govori o duhu jer to je tamo sve samo falsifikat! Ovo što vam ja govorim. Po tome se mi razlikujemo od životinja. ljubav i prijate­lj­ stvo. išao sam u crkvu. a četiri mlada svećenika govore tim mladencima! I kad sam to rekao mojem nećaku. Dakle.. tu smo s ovim takozvanim “višim stupnjem” kod Hegela. Pa. i tako dalje. pazite. Dakle. pa nam je govorio najljepše stvari o tome i pozivao crkvu na odgovornost za takve stvari. jer je rekao. Hegel kaže poetički. to je to. govori o besmrtnosti duše. s aureolom.12. ono moje slikovito. da i životinje imaju dušu — mi dobro znamo da se u Bibliji. samos- . to možete zapamtiti jer to se odnosi na sâmu mogućnost filo- zofiranja — samosvijest omogućuje svijest. o dobroj obitelji. takozva- na. u bilo kakvoj ljudskoj komunikaciji. “zbiljska duša”. i tako dalje. To je poezija. a ne samo da duh nije spomenut. Kad Hegel govori o umu. nego ni ljubav! Ljubav nije ni spomenuta. a onda time dolazimo i do pojma duha. da bi to bila — ljudska svijest — nužno je već samosvijest. o hrvatskoj obitelji i o hrvatstvu. to je zapravo demanti Biblije. i tako. samosvijest i um. Pa nije bez razloga Hegel uzeo religiju u dimenziji filozofičnosti.224 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . za životinje. A da se o “duhu” uopće ne govori. u teologiji. i snalaze se s njome i onda to možemo poistovjetiti s. pa imate: četiri mlada svećenika govore tim mladencima o svemu. Prema tome. što je. koji je otac.. svibnja 2007.. onda je moja komuni- kacija s tobom po tom duhu. To je Fichte. kod vjenčanja. koja već ide na ono što tu ima opet tri momenta. toga nema! Oni moraju biti dobri hrvatski roditelji.. A što je tu poetski? Onaj duhovni — moment koji mene povezuje s tobom. ona. kad govorimo o čovjekovoj svijesti. to je: svijest. onda to za njega nije samo taj treći stupanj: svijesti. što je čak bilo malo i opasno. Ako insistiraš na religioznosti. pa čekaj. koja znači mogućnost i mene i tebe.

A tu je implicirano nešto jako bitno. To je ono bitno što svi preskaču! Završetak Komunističkog manifesta glasi: sloboda svakog pojedinca uvjet je mogućnosti slobode svih.12. ovoga ili onoga. predavanje (24. žudnji. recimo tako. samosvijesti. u čitavoj klasičnoj filozofiji. partije. Sad smo došli do tog stupnja objektivnoga duha. svijesti. ali imate imenovanja slobode kao slobodne volje. pa hoće naći te neke elementarne osnove za to. nitko ne razumije! O tome je poslije Marx progovorio — bez slobode mene kao pojedinca. pazite. um. jer nema određenja slobode. vi to meni napišite. mi smo kolonija. Treba upozoriti na to da ćete u cijeloj klasičnoj filozofiji stalno nalaziti određenja — ako se to uopće može kazati. koji je tu sâma osnova i bitni problem filozofije objektivnoga duha. ali u svakom slučaju spram Marxa i mark- . Taj treći stupanj ima da bude prijelaz na objektivni duh. jeziku. nî mogúče! To su puke fraze! Taj pojam slobodne volje što ga Hegel koristi za pojam slobode. spoznavanju i slobodnom duhu koji vodi u područje objektivnoga duha. svibnja 2007. i Jadran će još dobit! Dakle. o čemu ćemo mi sad govoriti. fantaziji. zrenju. praktički i slobodni. o osjetu. i tako dalje. osjećanju.) 225 vijest.. pazite dobro. vražju mater ima! Pa. govoru. naziva slobodna volja. To znači da je na djelu. pa će nas primiti. U subjektivnom duhu Hegel je obradio neke bitne. okupatora i tako dalje. pa ni mi danas u Hrvatskoj uopće ne razumijemo. baš bi me zanimalo da mi date poučak o tome — slobodna demokratska država! Ma. i sad hoću naglasiti ovo. predočivanju.. gori od kolonije Zapada i ovih tu! Još malo pa ćemo prodati i ovo svoje dupe. umu.. i identičan je s onim što se tu. nema slobode hrvatske države. razumom. ali ja te pitam..MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . a ne obrnuto! Možemo imati “slobodnu državu” — a zar je Hrvatska ima!? Ma. nego ga tretira kroz cijelu historiju kao određenje duha u razvit- ku. od uzurpatora. Mi o tome ne možemo sad govorit. mišljenju. To treba naglasiti. sjećanju. predstavljanju. navici — navika kao “druga priroda” — pa onda o interesu. pamćenju. nego u svakom svom djelu zapravo. i tako dalje. ma. što se obično ne razumije. objektiviranje duha. u čemu smo mi slobodni!? Slobodna Hrvatska — od Jugoslavije i Srbije!? Što to znači! Onda Marx dobro veli: pa možeš ti biti slobodan od ovoga i onoga. strasti. jer tu je sada težiše stavljeno kod Hegela baš na to. u Logici. Pa se tu onda raspravlja. Bez slobodne volje nema slobode. opažanju. društva. jesi li ti slobodan u toj državi koju imaš kao samostalnu slobodnu državu? A. nagonu. spretnosti koja se stječe radom. To je dakle ovo: duh je um u historijskim razvitku! Onda to on prati ne samo kroz Historiju filozofije. psihofizičke momente kao opću osnovu za takozvani “samorazvoj” duha u cjelini.. Naime. Um se tako pojavljuje kao teorijski. da li to u Hrvatskoj postoji..

Eto. moralnost i običajnost. a pri tome o europskom duhu danas više ne možete ni govoriti. da se razumijemo. naravno.) sizma. i njegovu razvitku koji je mišljen. bio bih mu zahvalan! U tom kontekstu. svibnja 2007. njega više nema. Pazite ovo — bît. Ako hoćete da ostanemo na srži toga. bitnih momenata. pa sad živimo u prošlosti. Osnova čitavog područja objektivnog duha za Hegela je. kad su me neki korigirali. bili su u pravu! Njega nema! Ali ja nisam ni mislio na ovo sad tu! Nego sam mislio na klasičnu filozofiju i još na Marxa koji je to produbio do posljednjih konsekvencija. onda ćete vidjeti. kao što smo rekli. pa je to bačeno u smeće. pa onda imate: pravo. Ali osnova je — od prava do običajnosti — sloboda! Samo onda možemo uopće govoriti i o objektivnosti. to je cijela priča! Prema tome. prije svega s francuskim društvom. Čovjek kao čovjek. u bîti. pa onda i povijesnom. i zbog toga nešto opširnije pozabaviti se njezinim osnovnim momentima i problemima upravo ovoga stupnja — objektivnoga duha. prijašnjem i sadašnjem. jer zadire u sâmu srž našeg života u cjelini. koja je nasljednik Francuske revolu- cije. naročito u ovom stoljeću. moram odmah kazati. To su stupnjevi toga objektiv- noga duha. upravo epohalno utječe na tu dominantnu misao naše suvremenosti — ja govorim o Marxu. europske duhovne baštine. Pa ako govorimo — ja se sada moram korigirati — o “europskom duhu”. I tu je. to vam je Kant. srž europskog duha je poštivanje čovjeka kao čovjeka. predavanje (24. u vezi s tim. od strane kapitalista. tamo imam cijele odjeljke na temu europskoga duha. tj. . pa općem razvitku. pa da ne eskiviramo. govorimo o čovjeku kao čovjeku. to možete točno detektirati u sadašnjem životu svijeta. problematika filozofije objektivnog duha u Hegela stoji ujed- no u središtu i Marxove misli i čitave istinski Marxove recepcije. pa šta ti sad hoćeš s tim tvojim europskim duhom? Doista. o duhu. sloboda ili — slobodna volja.12. To se onda tamo zove “Uni- versalisierung der Ethik”. misleći na klasičnu njemačku filozofiju. naravno. pa čekaj. a tko želi da me demantira. pobjegao nekud u nepozato. što plodot- vorno.226 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Stupnjevi objektivnog duha određuju se upravo po samorazvitku te slobodne volje. A pod time se misli — samosvjesno biće. kao jedan od osnova. Hegel je dao sve što se odnosi na naš život. Samo o njemu možemo govoriti kao moralnom biću. Hegel upravo epohalan. Dakle. Po čemu? Više ne govorimo o ovom ili onom posebnom određenju. to ćete naći ako čitate neka moja djela. preokupacije i kritike. on je iščeznuo. Građani su zaboravili svoju budućnost. pa političkom. od Fran- cuske revolucije do danas. što se tiče onda modernog vremena. zaista u jednom historijskom. univerzaliziranje etike. i tako dalje. zapravo. Grga. onda socijalnom. imali su pravo. formalno ili apstraktno pravo. Potrebno je dakle.

Četiri mlade cure dobije gore i još slatkiše ove kaj oni dobro prave. sad više ne bih baš. Kant do toga jedinstva još ne dolazi. evo. ovo što se događa svaki dan. Kad bismo to još rekli kantovski-fichteovski. svibnja 2007. Ovo što sad tu slijedi — zbiljska slobodna volja — treba naglasiti zbiljska. to je životinja. u jednom džepu. Kritiku praktičkog uma. paragraf 4. pa ćete vidjeti! Znači. nerazlučivo jedinstvo. ali da bi netko ubijao u ime — pazite. On sâm ne bi sjeo u auto da bi sam išao ratovati.. to je važno — nekog principa!? A znate koji je to princip? To sad nije neka šala: taj samoubojica je islamski odgojen na taj način da ako on pogine za dobro svojih. dobije četiri mlade zgodne cure i halvu! Ako mislite da je to šala. žrtvuješ cijeli život. vi možete nekoga ubiti..) 227 A sad pazite. samoubojstvo. gdje Hegel govori čak malo ironično: ne možemo imati slobodu “in einer Tasche”. Volja je “slobodna inteli­gencija”. njega kao čovjeka. predavanje (24. ali je naslutio da to nije dosta — to je jedin- stvo koje s Fichteom izrasta u identitet. pazite. to se kod nas ipak ne događa. ako vas to zanima. on ide u nebo. Rekli smo da je osnova cijelog tog objektivnog duha sloboda ili slobodna volja! Zbiljska slobodna volja — u tome je već cijeli razvitak klasične filozo- fije. i to ne tek danas. Dobro. sjedneš u auto. a inteligenciju u drugom. dečki imate pravo. halva i to. pazite dobro: ne kantovska.. To je bila nekada najdublja zasada europskoga duha koji se. tu vam je. Zbiljska slobodna volja mišljena je ovdje kao jedinstvo teorijskog i praktičkog duha. pa. kao država najveći teroristi. čovjeka kao čovjeka i njegova života.. sada ispoljava na drugi način. da sam mlađi. to je nešto samo po sebi. od bitka. ali to je drugo. to je jedinst- vo bitka i trebanja. slobode i inteligencije. ali uništava cijeli svijet za naftu. dakle taj tip ta- kozvanog terorizma. to je šala. od onoga tamo. pročitajte. onda možda još nekako. i to je ta razlika. Dobro. ali to je antipod europskog duha! To znači poštivanje čovjekova života.12. jer. Pa. to nije taj tzv. naravno. a Hegel govori o slobodi za. od svega izvan nas. on ide gore “bog bogova”! Ja sam puno puta mislio. europski duh! Naime. Identitet teorija-praksa! To je ono kad Fichte kaže: djelovanje i djelo ujedno i nerastavljeno. od Kanta do Hegela. Filo- zofije prava. Premda su upravo Amerikanci (USA). evo to. implicitno samorazumlji- vo. ja bih isto volio biti siguran. ali nisam siguran.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Ali ovo sad. Tu ima prekrasnih stvari. kakvo je to određenje? To je ostajanje na stanovištu instinkta. A volja je jedinstvo. jedno bez drugoga ne . pojedinačnog. koji za svoje neposredne materijalne interese teroriziraju i zlostavljaju stanovništvo duž cijeloga svijeta. jer Bush čuva svoj život i svojih. to je to. pa zato ima Kritiku čistog uma. sloboda je za Kanta sloboda od nečega. ti si samoubojica.

spartanski građanin. A zašto ga nije bilo!? Zato jer je mišljen kao onostranost.. polis.. “Oni su naprotiv znali samo to da je čovjek zbiljski slobodan po rođenju. a nije drugo. Zato što je to neko trajno zbivanje u svemiru. Volja je dakle slobodna inteligencija. pa još zaustavljeno.” — dakle. nije to vrijeme! Vrijeme je moj proizvod. Da. pa ćete vidjeti. “. njegovu životu i djelu. ono što se naziva i samovolja (njemački Willkür). pročitajte. već s Kantom. kad postane onaj koji misli. taj Kangrga mora da je malo “trknut”! Dobro.”. filozofije”. a Grci i Rimljani. “Ta je ideja ušla . nisu tu ideju nikada imali i još je nemaju. pa sam ga tako odredio — zaustavljeni ljudski trenutak! Onda sam pogotovo time “zastranio”: vrijeme.. zar prije toga nije bilo svijeta? Da. napisao sam knjigu Praksa. i tako dalje.. Pa.” I pazite ovo. građanska kategorija. a ne kao čovekov proizvod. slobodna inteligencija! Govoreći o ideji slobode Hegel naglašava kako su nesporazumi oko zbiljskoga duha slobode imali goleme praktičke posljedice. nisu je imali”. Što to? Pa slobodu. Pa. pa se onda kaže. kao priroda. Dakle. ali slabo ti je to. Afrika i Orijent. razmislite o čemu govorimo! Govori se čak “prirodno vrijeme”. opet je to za zdravi razum nebuloza. To je onda ono što se sve do Kanta naziva svijetom ali o svijetu tu još nema govora. kosmos. Takvo nešto naslućuje već Leibniz.. u apstraktnom obliku. predavanje (24. pratite to.. i tako dalje. dakle.. pazite što kaže Hegel: “Što se tiče slobode.. rob je živo oruđe za rad. Prema tome. nikad cijela historija čovečanstva ne doživljava svijet jer ga nije ni bilo. sad ih je apostrofirao. ne i rob. Dakle. vrijeme počinjem ja.. Pa kakvo je to prirodno vrijeme!? Tu je čak i jedan Bloch promašivao pa je go- vorio o nekakvom prirodnom vremenu.. kao apstraktna objektivnost. pa kako sad to. pojam slobode. pa ukazuje na to da je ideja slobode kao takve proizvod novog doba. To znači — to ćemo sad konkretizirati — zapravo građanskog svijeta! Sad me to opet asocira.12. u svojoj Monadologiji. pa je onda i mudrac. to čitavi dijelovi svijeta.228 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . “. recimo starogrčki. Platon i Aristotel. i rob je slobodan u svojim okovima. pa su se čak i neki moji kolege čudili i rekli da pretjerujem kad sam rekao da je pojam svijeta isključivo moderna. To vam je isto kao i vrijeme! Vrijeme ima svoj početak u moderno građansko doba! Kad se to kaže. “kao i Stoici. vrijeme. o svijetu se govori kao onostrano- sti. slobodan je kao rob u lancima. na primjer. jer vidi da se tu stvara jedan svijet koji pripada baš čovjeku. pa kako nije bilo vremena? Pa dajte. zar ne! — “ili jačinom karaktera”. kao atenski. Dakle. svibnja 2007. kad govori o “mo- ralnom svijetu”.jačinom karaktera ili pomoću obrazovanja. Svijet — to je vlasti- ti čovjekov proizvod! A to postaje tek. physis. inače je puki prohtjev ili požuda. svijet. najviše njihove predstavnike.) ide. pa ćete vidjeti. dakle. A ne nečemu izvan čovjeka.

a onda. Hrvat. Pazite. svibnja 2007. pa šta je to građanin!? A on je profesor historije u Zadru! Čekajte. pa se najprije vrijeđaju kad ih pitate. jel’ vi to mene zafrkavate! Nastupao sam na televiziji u “Latinici”. “građanin”. kako se ono veli. Probajte napraviti pokus. s obzirom na ideju slobode kao sâme biti duha — bît duha. historičar! Pa mu je pravnik Zeljko rekao nešto. pljačkati! To je najvažnije. Tako da znate gdje mi živimo! Pa. Jer ako je samo u mislima slobodan. s prijateljima. Pa to je katastrofalno. A ja pitam. nemamo Europu. odjeloviti u realitetu. Pa sad. kad se okrene oko sebe i živi u tome i tome. nema. pazite. beskonačna vrijednost subjektiviteta.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . To je ono što taj takozvani Orijent i stari svijet. to jest beskonačna vrije- dnost — ali profita. musliman ili ne znam što već!? Pa mi živimo u prethistoriji čovječanstva. Dakle. To vam je danas apstrakcija! A ne bi smjela biti apstrakcija u europskom duhu jer je to jedino što je tu vrijedno! Naime. čitajte — puno imati. Može Kangrga biti jako velik mislilac i u misli- ma biti slobodan. novaca i tako dalje. kad gledate u čemu mi živimo. i to odmah. Hegelov misaoni napor kreće u pravcu onoga što će on nazvati — a to je ono što sam prije rekao — beskonačna vrijednost subjektiviteta. pa dokle smo došli!? Jedan profesor historije! Od 1789. u tome je cijela stvar. je li on baš čovjek. veli Hegel. . a ne samo misaono. zbiljska. a ne da ga pitaš jesi li ti Turčin. a uopće ne zna što je građanin! Zato ni nema nikakvoga građanskog otpora. a govorimo stal- no o “Europi” koja je tamo nekakva apstrakcija. to vam mora biti interesant­ no. i pravom subjektivne volje. čovjeka — modernog građanskog svijeta. ja pravim te pokuse. da li se osjećate kao građanin? A što je to? Pitajte bilo koga u Hrvatskoj. predavanje (24. Jer nemamo ni građane niti građanstvo niti građanski duh. osjeća li se građaninom. “prema kojemu individuum kao takav ima beskonačnu vrijednost” — ono što će se kasnije realizirati. vi ste filozofi. pa što je život i čovjek — sve najgore! Gdje vam je čovjek!? Pogledajte televiziju. sa susjedima. ne zna što ga pitate. pa će vam reći . a ne u pret-povijesti. znači čovjeka. tj. utoliko se. dakle čovjek! Pa ništa drugo nije toliko vrijedno. jer se ne poštuje ono što se tu naziva čovjek kao čovjek. ili bolje reći. preko noći.) 229 u svijet s kršćanstvom”. pa ćete vidjeti dokle to seže. postoji pojam građanina sa svim karakteristikama toga! To je moderni predstupanj do čovjeka. pored mene je bio jedan historičar iz Zadra. A tko te pita za čovjeka!? Pa to je smiješno! Postanete jako smiješni ako ljudima počnete govoriti o čovjeku. onda ti je to slabo. a on veli: o čemu vi govorite. malo uz čašicu.12. da! Kako će se onda netko boriti za svoje građansko pravo. da poštuješ čovjeka kao čovjeka. onda se može lako primiti za glavu! Dobro. pravite vi taj pokus. i tako dalje. u ovome što se tu događa. Srbin.

i to je objavljeno. Pa. vratimo se na pravo subjektivne volje. svibnja 2007. koliko prava. Ili. s Hegelom. nego baš po tim dodacima. Slabo je to! Jer. toliko i dužnosti. Zusätze. što se onda — naravno. Ja odlučujem — naravno. kakva je to vlast. Ja sam nekada pisao. Ti dodaci. što rade sa mnom.) Dakle. svoju zemlju. I to je situaci- ja u kojoj mi sada živimo. Njegova Fi- lozofija prava je tu apsolutni vrhunac. toliko i prava! Pa. Nećete valjda to zahtijevati u fašizmu!? Ali pojedinac kao građanin garant je suvereniteta jedne zemlje. i tako dalje. kakav život. Pazite. najviši domet građanskog duha. kad je došao kući. kao građanin. mi sad interpretiramo Hegela — potvrđuje i ima da se uvijek odjelovljuje kao okosnica modernoga građanskoga pojma humaniteta i demokracije. predavanje (24. toliko i dužnosti. Dobro. živimo li mi to u Hrvatskoj? Pa gdje? Onda bismo mi imali pravnu državu. toliko i prava. i to je taj europski duh — jeste: koliko prava.230 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . . Ja sam garant suvereniteta zemlje. dodao cijele komade. to se naravno u praksi i događa! Kad netko napada tu državu. a koliko i dužnosti. Pa baš onda i zato bih ja trebao određivati kakva je to država. da probam malo prosvjetitelj- ski djelovati na ovu našu sredinu. sad se okrenite oko sebe. pazite. za mene je taj cijeli problem prezentniji. Građanin! Ja sam suveren. mi ne znamo niti što je suverenitet! Pa. Nitko ne razumije. onda ja kao pojedinac i branim tu državu. kakva država! Suveren je građanin u državi. bitna deviza toga duha — naime. naravno. građanskog duha. a ne obrnu- to! Nema najprije slobodne države. Hegel se. čiji je reprezentant upravo Hegel do posljednje konsekvencije. pa to nije upalilo. u tom kontekstu. ne samo po paragrafima Hegelove Filozofije prava. princip slobode sam ja kao građanin. Pazite. I možemo to sad tu kazati. sjetio da nešto nije objas- nio. mogu vam sa svoje osobne strane reći. o tome je Rousseau pisao prije 250 godina! A ovaj kod nas misli — “suverena država”! Ma.! Dobro. pa onda ja kao slobodan. sad ćemo kazati: čovjek bez prava ili bez osnovnih sloboda — jer pravo je prvi oblik slobode — ne može biti odgovoran za svoje čine i radnje.12. beskonačna vrijednost subjektiviteta i pravo subjektivne volje. Već je Schelling o tome govorio. na marginama. evo. vladavinu prava. Jer to je zapravo pretpostavka mogućnosti moderne suvremene demokracije. Mi smo još 200-300 godina zaostali!? Da. što ga živim. to su dopune prve klase. Koliko dužnosti. kad to čitate. To je ono što onda Marx kasnije kaže. a ne u ovakvim uvjetima. pa je to napisao. pravo mene kao pojedinca. tj. kad bih mogao. sloboda svakog pojedinca uvjet je za mogućnost slobode svih. kad sam rekao: Bez prava nema moraliteta. a pogo- tovo Hegel koji sada toliko temeljito raspravlja o tome u svim dimenzijama.

koji znači jedinstvo prava i moraliteta: bez jednoga i drugo­ ga nema običajnosti. to je prividna zajednica. Nije Hegel bez razloga — vidjet ćemo kasnije — izdigao sâm pojam prava pa imate prvi stupnj: formalno ili apstraktno pravo. razmislite! Posebnost vlada općim — to je država! Ne postoji država. smatra da se to pravo mora odnositi na cijeli naš život kao pretpostavku mogućnosti cjelokupne strukture našega života.. država tu sad nije nikakav veliki princip. to mu je jedan moment. gdje je pravednost u našem životu. u ovom kontekstu. svjetska povijest. treći stu- panj: običajnost. To ujedno implicira i stav da nema nikakve objektivne slobode u kojoj bi subjektivni moment bio anuliran. pod firmom “filozofije prava”. ekonomskih. Jer. on je dobro formulirao: ako ta tri staleža dobro harmoniraju. Otkud ona mora i može biti moj prijatelj? Pa. a kad je rekao “filozofija prava”.. individualne vlastite čine. pa žive u prošlosti. sve je implicirano tu. političkih. to su gluposti. dobro je Marx rekao. i tako dalje. To je filozofija prava. onda imamo pravednost. Prema tome. i tako dalje.. Pri čemu se računa. to su komične stvari.. a da nije klasna država — od Platona do danas. o čemu je sad cijela ta struktura kod njega na djelu. Pazite. obitelj. Prema tome. Pa. državu. nego u cijelom totalitetu mojega života. slobodno. ne u horizontu mene kao osobnosti.12. recimo Hrvati su jako za- dovoljni što imaju svoju državnost. zašto bi za mene to bilo toliko vrijedno i značajno!? Platon je još imao pravo. država.) 231 mogli bismo reći: europske — kad bi je bilo! Premda su Europljani zapustili te svoje principe! Oni su — ja to kažem spekulativno — zaboravili tu svoju budućnost. čiste ideološke frazetine! Dakle. drugi stupanj: moralitet. Pa onda kaže Rawls. Nije bez razloga Hegel tom svojem djelu dao taj naslov — ne više moralitet. nego preko države koja je onda samo takav garant da se mi međusobno ne pokoljemo. A on govori o Staatswissenschaft. pravo je osnova mogućnosti moraliteta. građansko društvo. nemaš pravu zajednicu mene s tobom. kakva je to sloboda? Čega? I koga tamo to tangira ako ja nisam slobodan u toj slobodi? Pazite to! Onda imate slobod- nu državu! To je apstrakcija! Pa. pravednost je princip te takozvane idealne države. priz- nat kao takav. socijalnih odnosa. običajnost je rezultat ovoga pravno-moralnog načina života. Naravno. svibnja 2007. dakle ako nema pravne osnove koja mu to omogućuje. naravno. Tko vlada državom? Dajte. ili rezultat! A kakva pravednost. kao pojedinca. o znanosti države.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . ako nije priznat kao pravno biće. A zašto taj Kangrga . kad govorio o pravdi: to ćete naći u kapitalizmu!? Kakve su to nebuloze? U kapitalizmu pravda i pravednost. predavanje (24. Nitko ne može biti odgovoran za svoje čine. država je moj neprijatelj.

u njegovo vrijeme nakon neposrednog prevrata. u kojoj svaki pojedinac ne bi kao čovjek i kao građanin bio slobodan. ali to je već ono zrno koje je tu mišljeno kao dobro uhodani suvremeni kolektivitet kao princip. HDZ. stoljeću — kolektivitet kao princip. a pojedi- nac ne igra nikakvu ulogu. u smislu ovog građanskog duha. samo obrnuto — samo zato što je čovjek-pojedinac kao takav slobodan. tiranije. To je. “Hrvatska zajednica”! To je .12. pa imate. nema slobode države. onda je to etatizam. institucije. crkve. Dakle. Neće država mene spasiti. nismo djeca! Ne možeš na taj način živjeti i misliti. ili pak. To je rodovsko-plemenski mentalitet. on živi u revoluciji! Ti dečki su imali privilegiju da su živjeli u revolucionarno doba. to važi samo onda ako ono “D” bacite van. društva. određenom. Rekli smo već. To je. ja sam to čak jednom citirao tamo. Ma. A tko je Kangrgi kriv da živi baš u toj državi. zato je to srž toga objektivnog duha. jel’te. pazite. Tada smo u despotizmu. a ne nekakva nebuloza. u kolektivitetu pojedinac ne igra nikakve uloge. kako bi se reklo — nemojte se dati zavarati od Tuđmanove “Hrvatske demokratske zajednice”. i tako dalje. naime. zaista na taj. polu-nepodoban. partije. Naravno. naš “dečec-Zagrepčanec”. to implicira stav kako nema neke objektivne slobode u kojoj bi subjektivni moment bio anuliran. imate jedno desetak mjesta Hegelovih. a ne ti kao pojedinac u tom kolektivitetu. i to samo na jedan način. platonovski kolektivitet. bilo koje zajednice. ne nakon. bez ikakva značenja i vrijednosti pojedinca. apstrakcija.. europskoga — na- ravno. i kao takav živi uvijek u konkretnom životu. bitna karakeristika suvremenoga totalitarizma. des- potizma. A to znači čovjek! Čovjek nije neki abstractum. nećemo to sada poistovjećivati s Pla- tonovom idealnom državom. Pazite dobro. gdje on kritizira Platonovu idealnu državu.) nije posve slobodan u toj slobodnoj državi nego je čak nepodoban. Hegel je sve te stvari objasnio do posljednjih konsekvencija. Pazite. recimo. A to se ujedno odnosi na ovaj naš život u 20. “Imamo Hrvatsku”! A tko to ima? Ovaj mali na ulici? Ma nemoj mi reći! Imamo državu! Ma. Dobro. naroda. nije država tu kao neka prirodna zajednica. bez slobode čovjeka u njegovoj posebnosti i pojedinačnosti. [smijeh u publici] Inače bi to bilo vraćanje na bilo koji preživjeli oblik gospodstva. Čovjek kao čovjek je concretum — Milan Kangrga. predavanje (24.. ako baš hoćete. dajte. u svom filozofijsko-teorijskom pogledu.232 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM ... a nije rođen kao Parižanin. ali to mi baš i nije puno pomoglo. sve će to riješiti naš gradonačelnik Milan Bandić. svibnja 2007. Ja sam rođen u Zagrebu. jedno mjesto koje ćete naći u Hegela. slobodna je i ta takozvana zajednica. dobro shvaćen. odnosno.

ja se kao građanin moram pokoravati njezinim zakonima. i običajnost. kako on veli.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Hegel će kasnije dodati i to — povijest. običajnost. jer i taj takozvani Sanader isto samo hoće glumiti pred Europom. slobodnoj volji. dok sam ja državljanin neke države. razumijete. ali dobro je smišljeno. to je pretpostavka da mogu biti državljanin. a “demokratska” je ukras za vani. Ja se moram pokoravati svim zako- nima jedne države. On je mislio na rodovsko-plemenski sistem. Dobro. Idemo dalje! Dakle. to je sjajno ako tu ostaneš na tome. ja se mogu ne slagati s tim zakonima. to je ono. moralnost. za Europu. poglavar. i tako im je sve i dalje. Sad smo već došli čak i do tih transkri- pata. s pravom! Dobro. koji su stupnjevi razvoja ideje. Weltgeschichte als Weltgericht. Slušajte radio i televiziju i gledajte! Pa.. Sve konačno dolazi na vidjelo. svaki čovjek. momenti objektivnog duha jesu: apstraktno ili formal- no pravo.” — to vam je Tuđman. samo slučajno ako se zabuni! To može samo biti laž! “Hrvati i Hrvatice. po sebi i za sebe. ja bi- vam kažnjavan.. slobodne volje. tj. Stupnjevi slobode ili slobodne volje jesu pravo. moralitet. samo. ja sam kao građanin nužno i državljanin jedne države. je li. građanin te države!? Nisi! Onda on može frazirati meni šta god hoće. moralnost. poglavnik. Radi se ovdje o pojmu slobode u bitnoj svojoj razlici spram feudalnog privilegija. to je rodovsko-plemenski sistem u kojem vla- dam ja kao Tuđman. A tako se i vladalo. to čak i televizija govori. a ono “demokratski” je za ukras.12. pazite! Ali šta onda kad ja ne sudim tebe zato jer si Hr- vat. Hrvatska zajednica. Nemojmo sad. ja ne trebam biti ni građanin. to po mome sudu — ako hoćete da vam ja ovako kažem — ništa ne znači to što ćemo sve doznati što se dogodilo. “zaklela se zemlja raju da se sve tajne saznaju”. jer on je sad malo finiji dečko. pa to je već sadržano u “državljanin”. ja sam pravna osoba — to . Geschichte. Bitni odnos feudalizma je privilegij. i tako dalje.) 233 on dobro smislio. svjetski sud. meni je to već smiješno govoriti. ja ne priznajem zakone ove države. ali to je cijela priča! Ali. kao poglavar ili poglavnik. to je. Građanin s Fran- cuskom revolucijom nastupa s pojmom prava. U redu. onda idi van. Pazite. to je narodna poslovica. državljanin. Ako ih kršim. odnosno. kako bi rekao Hegel. dijete već zna. predavanje (24. pa nađi nekakvu drugu državu! Ali. To je ta dimenzija. gdje će on biti poglavica. U objektivnom duhu govorimo o slobodi. a onda se moram iseliti. kad je netko među tim hadezeovcima spomenuo “građane”!? Kad i taj Sanader spominje “građane”? Pa. sve će doći do spoznaje. pa to je već na djelu svaki dan. a princip je isti. svibnja 2007. Kao građanin. zapišite si odmah datum da znate. a sudit ću te ako si Srbin!? Jesi ti onda građanin. a dao je pobiti Srbe i tjerati.

mišljeno prije svega pravo na prisvajanje vanjskih stvari. pa je sud uvijek ono treće. pravo je pretpostavka mogućnosti funkcioniranja kapitalizma i građanskog svijeta u cjelini. Voltairea su. Dakle. kad se sporimo o bilo čemu..234 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . između mene i tebe. raspada se istog časa kad se to prekine. i lijepo je taj grof poslao svoje sluge. zatajio je porez. a nije medijum čovječnost. pa si mislim. To se odnosi . Prema tome. pa su me izrugivali. kao osnova tog društveno-političkog odnosa. 18. pazite. ovo konkretno je tu medijum. svibnja 2007. on propada. Mi smo u kapitalizmu pravno priznate privatne osobe. izigrava na sve sve strane. utoliko su onda momenti ovog privatnog ili apstraktnog prava... Dobro. kakva je to maškarada s perikama! A to je garant da taj sudac nije John Johnson. To je genijalno! Dakle. pravo je oblik slobode. a ovaj je neki filozof. a jedan tuži. To znači kao ona narodna. i onda dva odvjetnika. nego predstavnik vladavine prava. Ovaj je privilegiran. dakako. rekli smo to. A ako hoćete sad ovo. uzajamno priznavanje osoba kao privatnih vlasnika. tu je vanjska stvar medijum toga od- nosa. ja sam o tome pisao. Al Cappone nije kažnjen zato što je ubijao kao šef gangsterskog klana nego jer nije plaćao porez! Tu su ga zatvorili. to je pravo. sredina. kao predsjednika — predsjednika najveće sile na svijetu. Dobro. to samo Englezi imaju ono. onda se sve odmah ruši. On je ono treće. ugovor! Kapitalizam i građansko društvo u cjelini. To je princip kapi- talizma koji se. pazite. a ne može biti privatna osoba da bi bio arbitar za dvije privatne osobe. sudac metne periku. Kad Hegel kaže. to nije bez razloga.12. princip građanskog prava. za razliku od feudalnog privilegija. u tom rano- kapitalističkom društvenom odnosu — dakle. kad Hegel kaže apstraktno — naglašavam: formalno i apstrakt- no pravo — pazite. za razliku od privi- legija. nećemo sad reći kako se zovu. ne!? Dobro. pazite. bitan. hapse ga. na- ravno. Pri čemu je tu. dakle. Ima jedna druga stvar do koje mi još nismo došli niti u teoriji niti u praksi — ugovor! Pazite. Taj pravni odnos. Kad to ne funkcionira. stoljeće. pravo je nov oblik društvenosti. I šta je sad taj Voltaire mogao napraviti!? Potužiti se? Komu? Ovom istom? Ha-ha! Nema! To je ta privilegija. to vam je stalno na djelu. “ni po babu ni po stričevima”. Bio sam dečko. jedan brani. je li. što ga sad odmah detektira Hegel — prije svega taj ugovorni odnos. Po tom principu mogli su srušiti u Americi Nixona. došli su tamo u kavanu pa su ga ispre- tukli. kakav je već bio komičar i zafrkavao je neke velikaše. Pa.) znači: priznata kao takva u odnosu na svakoga drugoga. On je javna osoba.. On mora dati ostavku. ali što mu to vrijedi!? Što ti vrijedi da budeš veliki filozof kad će te pretući ovi. Imate. dakle. predavanje (24.

nego samosvjesna ljudska bića.) 235 već na moralitet. on dâ otkaz i odlazi. I što je još važno. i tako dalje. ne kao pravne osobe. koje onda mora biti apsolutno neutralno.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Dakle. predavanje (24. moralni problem kazne. i tako dalje. govoriti u moralnom aspektu. Sve to spada u taj pravni odnos kod Hegela. odgovorna za sebe. što u feudalizmu nije. tu se misli: medijum je stvar preko koje mi surađujemo. To je jedna stvar koja je povezana uz tzv. To. već je Hegel prvoklasno došao do toga. ovo formalno ili apstraktno pravo. to je onaj paragraf 67 njegove Filozofije prava. u feudalizmu. u odnosu na koja određenja postaje moguće kako ne- pravo — znači. prodaje svoju radnu sna- gu kapitalistu. nepravo. Dobro. Pazite što je tu rečeno: kao privatni vlasnik svoje radne snage ili kapitala. i jednog ropskog i kmetskog. Dakle. kao takve. slobodno biće. u ugovoru. to je sad građanski sistem odnosa između radnika i kapitalista. Ti si samo u ugovornom odnosu tzv. to mu je pravo apstraktno zato što je vanjska stvar me- dijum odnosa osoba. Koliko kazna ima moralni kontekst. Kad mi nastupamo kao ličnost. Pa. ubojstva. nije onda važno sad kakav si ti čovjek i kakav je kapitalist čovjek. kao ta pravna osoba. Dakle. doduše. tu je riječ o posjedu i vlasništvu. Dobro. njegovog prava koje on misli da ima. Pa Hegel kaže: ne prodaje sebe u cijelosti. Pravo se misli već na takav način da je tu čovjek. A tu je cijeli problem političke ekonomije. koji slobodno. svibnja 2007. koliko se može o zločinstvu. a on dobro to tamo piše. u svojoj čovječnosti. radnik mora biti — to je bît sad toga — radnik mora biti slobodno biće. prekršaju i tako dalje. rekli smo. Zato je sudstvo ono treće. A onda imate i kaznu kao odmazdu. imate pravo i imate odmah ujedno suprotnost tomu. kao arbitra za potvrđenje svoje stvari. Pa to uopće nije u komunikaciji. kao subjekti ili ličnosti ili osobnosti. pa se to odmah “diskutira o tome” — tako onda i prekršaj prava.12. a ne još oni sami. nego na ugovor! Ako ne želi biti više. vi ne nastupate još kao cjelina sebe kao ljudskog bića. ono najčešće nije. i tako dalje. Prema tome. Ali ima uvijek barem kao princip dužnost da ga netko iskoristi kao što su oni novinari iskoristili protiv Nixona. Prema tome. građanskog odnosa. zato je to apstraktno i zato je to formalno pravo. onda bi bio rob. Dakle. on nema instanciju na koju se može pozvati. Ta razlika između jednog kapitalističkog. ono što smo rekli s Voltaireom. dakle. ali to je druga stvar. Zatim ugovor koji ima da se bespogovorno poštuje. neutralno (ako to jeste). To uopće ne ulazi u taj odnos. ali ne kao čovjek. tu postoji jedan naizgled paradoksalni stav Hegelov: zločinac ima pravo da bude kažnjen! Zašto? Jer kad je kažnjen za . a onda to znači i zločinstvo. radnog odnosa. koji onda takoreći doslovno prepisuje Marx u svome Kapitalu.

predavanje (24. tu je Hegelova kritika Kanta. kao društveni odnos osoba pomoću ugovora. kad izrasta u ljudski odnos par excellence. To je predmetno odnošenje. kad ga izvrši svojom kaznom. pa to je bila sramota. a naš političar veli. ali živim kao kapitalističko biće. Nego ono. ako je napravio neko zločinstvo. predmetni! Gdje moj odnos nije više puka apstrakcija. On pokriva sve u našem životu. kao bitnog društvenog odnosa — pazite dobro. u realitetu mojeg odnosa prema drugim ljudima. dakle. jer sad ovdje moj kapitalistički odnos čini par excellence totalni ljudski odnos. predmetni odnos kao predmetna djelatnost. to je sjajno: pravo na kaznu! Ta Hegelova teza često zbunjuje. njegova pojma moraliteta. Pazite. riječ je o društvenom odnosu. ne!? Da. i on ima pravo na to. To je kapitalizam. društveni. Pazite. onda si uveo kapitalistički odnos. a da nije htio. samo neka nam oni sa Zapada “donesu kapital”! Oni dakle misle da je kapital “kinta“. To je to otuđenje. On se može time iskupiti. postaje nešto realno samo kao predmetni odnos. u odnosu pervertiranosti totaliteta mojega života. Dakle. On je svoje odsjedio. pa čak može i nekoga ubiti. koja je njemu. svakako.12. pravio je pa je napravio jedan veći ili manji prekršaj. Pazite. koji. Znate što su radili? Izba- cili su prvu glavu Kapitala. postvarenje mojega života o kojemu onda Marx go- vori. Prema tome. koji se ne zove više puki odnos nego pred- metni odnos. pa se kaže. gotovog novca. kad iziđe. pravnog odnosa slobode. Pazite zašto! Da se sačuva njegova ličnost kao čovjeka! Jer. društvenog odnosa. da su to “hegelovske nebuloze kod Marxa”. da mu donese što više novaca. dobro.. ja mogu biti siromašan ili bogat. Samo da sad još ovo kažemo.236 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .) zločinstvo. tu je sad ta slobodna volja koja već na stup- nju toga pravnog odnosa ili oblika. To je rudimentarna pretpostavka svega ostaloga za ovaj suvremeni današnji život. kompletni. Već je Hegel o tome govorio. Pazite dobro. Dakle. To su nebuloze! Čak su nekadašnji takozvani marksistički ekonomi- sti ovakve nebuloze zastupali. u bilo kojem obliku. kapital je odnos. o mojem. pa onda će on to potrošiti na svoje ljubavnice ili na svoje unuke. Vlasništvo. svibnja 2007. onda ne moramo ponavljati: politička ekonomija kapitala. totalni. A nije! Kad “uvedeš” kapital. dakle. nije negirao cijelu svoju ličnost kao čovjeka. recimo 10 godina zat- vora. Dobro. jer sam ja već kao pravna osoba slobodno biće. a ne još ljudskog. u totalitetu. i tako dalje. pravni odnos ili pravo kod Hegela još je fiksiranje prvog. vlasništvo kao društveni odnos osobâ pomoću ugovora — to je nešto što se još i danas ne razumije. . vi njemu nemate pravo više govoriti da je on zločinac. u svakom pogledu. ne možeš ti uvesti kapital bez kapitalističkog odnosa. Može biti u misaonom. ali — on ima pravo da bude kažnjen.. pa to se i događa. u histo- riji.

kad netko veli. predavanje (24. A mi Zagrepčani i Zagorci velimo: “Ne bi se štel vu to mešati!” E. gdje su objekt mislili kao puku kontemplaciju. pa se buju u tebe mešali. i tako dalje. postaje predmetno ili opredmećeno biće. kritički spram takozvane metafizike. i čovjek kao slobodna volja postaje sâm sebi predmetan. pa baš zato si kriv! Zašto? Pa. sad moramo završiti jer će mi opet Mikulić reći da sam “tri minute pretjerao”! . u tvoj život. gdje kritizira materijalizam. a ne kao realan. djelatnu stranu razvila je. pa nisam ja kriv. a ne materijalizam i Feuerbach. klasična njemačka filozofija. proizvodim svoj život i sve dru- go. djelatni. pa onda se nemoj mešati.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . To jest. pa si zato unaprijed na- drljao za to svoje “nemiješanje”! Hvala lijepa za danas. prema Hegelu. Ali. ne zna da je to utopijska ili spekulativna pozicija.) 237 Kad čitate Marxa. svibnja 2007. morao si nešto napraviti protiv zla ili protiv onoga što tebe tuče. Tu je na djelu historijski proces opredmećenja kao samoodjelovljenja: Ja se potvrđujem — kad bismo to rekli najapstraktnije — kao proizvoditelj sâma sebe i svega oko sebe. onda prva teza o Feuerbachu. nisam ja niš’ delal. kako veli Zagorac. radim i djelujem koliko mogu. nisam ja niš’ naprávil. u onom što jesam. društveno-ekonomski odnos. a s druge strane. pa će vam onda reći: s je- dne strane.12. A to je taj predmetni odnos kao predmetna djelatnost u kojoj. uključujući i Feuerbachov. kao djelatno biće! Tu je implicirano toliko toga! Hegel pravi ironične primjedbe. ne!” Onda Hegel veli. kaže Marx. Dakle. “Je.

) . svibnja 2007.12.238 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . predavanje (24.

ovdašnje aktualne probleme — ali sad. a danas ćemo govoriti o drugom stupnju. Ta refleksija volje u sebe i za sebe. to znači. dakle. nije identično reći osoba i ličnost. glasi ovako.” Tu je ova njegova razlika između an sich und für sich. imamo u vidu ono što je već puno puta naglašeno. određuje osobu kao subjekt. kotira ovdje u pravnom odnosu. umjesto da bude samo pravna osoba. prošli puta smo već došli. bitni predmet. da se podsjetimo. tj. dakle. osobnost. postajući identitet spram bitka po sebi i neposrednosti. Hegelovo određenje mo- raliteta kao drugog stupnja ili momenta objektivnoga duha. to je samo formalno-pravno biće. ali za sebe mora to tek postati. objektivnog duha u liku moraliteta (moralnosti). Ali u moralitetu se on pojavljuje kao taj subjekt u smislu ličnosti ili osobnosti (Persönlichkeit) pa prema tome. Tako da će Hegel reći. Tek tu — hoće naglasiti Hegel. kao privatni vlasnik. a to je ono apstraktno ili formalno pravo. Hegel na taj način naglašava ono što se — rekli smo to već — po prvi puta u svome rudimentarnom obliku pojavljuje kod Sokrata. i to sada. do takozvanog objektivnog duha. Kad to kažemo. gdje se već tu utvrđuje da je. Podizanje svijesti na nivo samosvijesti! To je dobiveno ovim stupnjem. jer je upućen prije svega samo prema sebi samom kao svoj vlastiti jedini pravi. čovjek je tu “Person”. zapravo. osoba. Riječ je dakle o subjektu koji ovdje u odnosu na pravo. rekli smo — o pravu smo govorili dovoljno. čovjek. svibnja 2007. u tom formalno-pravnom. u tom kontekstu. u tom kontekstu. pa je bilo govora o tom prvom stupnju formalnog ili apstraktnog prava. da ga citiram: “Moralno stanovište jeste stanovište volje ukoliko ona nije samo po sebi nego i za sebe beskonačna. I sad. ta moralna svijest — zapravo samosvijest. predavanje (31.) Kolegice i kolege. Naime. A sada. kao i spram određenosti koje se pri tome razvijaju. znači zapravo cijelu historiju. možemo sad tu kazati. s Hegelom. pojam Person. da odmah idemo na posao! Hegelovo određenje moraliteta. moralitet i potom običajnost.13. koji kao takav nema i ne mora da ima svojstva čovjeka kao subjekta koji ljudski odlučuje o svojem i tuđem životu. pojam samos- vijesti pretpostavka je mogućnosti za čovjekovu odgovornost prema sebi i . da pokušamo kompletirati neke stvari. modernog duha — tek tu. Dakle. on čak naglašava na mnogim mjestima. koja za Hegela. apstraktnom pravu. po pojmu. čovjek je po sebi. tj. s njegovim “demonom”. i sa ovim stanovištem volja nije samo po sebi nego i za sebe beskonačna. takav i takav. osoba. možda malo i previše s obzirom na neke naše. da je to bît novog. Dakle.

. još ne postiže do kraja. To je nivo o koje- mu je tu govor. predavanje (31. kao što znate. i to ćemo sad pokazati. kao onaj stupanj što ga čitava historija čovječanstva. kad govorimo o volji. volja za Kanta zapravo je praktički um. tu je veliki problem. pojam slobodnoga tu je već impliciran. to je tautologija. Ali on ima cijeli koncept. taj nije ni slo- bodan. znam ga ja. volja je već po Kantu svrhovito htijenje. Jer. On bi isto tako mogao pisati “kritika volje” a ne “kritika praktičkog uma”. ali ujedno. misleći pri tome prije svega na Kanta i Fichtea. Pazite sad. svibnja 2007. Čak će i Marx završiti svoj Komunistički manifest onim stavom da je sloboda svakog pojedinca uvjet slobode za sve. u ovom kontekstu. hegelovskom smislu. pa je to volja. kao subjekt. Tako da bismo u konsekvenciji mogli kazati: ako netko u svome životu nije došao do nivoa samosvijesti. čisti um. To je naime isto. moralnost. dometa. dakle. Zato će Hegel u tom smislu kazati. time je zadobiveno stanovište samosvijesti kao osnova onoga što već Fichte govori. Čak Kantov pojam dužnosti. Onda možemo govoriti o slobodnom htijenju. sloboda počinje u meni i sa mnom. a naročito etike. A sad pazite. kako će poštovati drugoga? Pa toga imate svaki dan tu oko nas. pa toga svoga takozvanog junaka gleda samo u horizontu onoga što je on sâm.13. Ima He- gel zajedno sa Goetheom onaj poznati stav: za komornog slugu nema junaka. kad smo već došli s osobe na subjekt. I tu počinje sloboda. To je već s Kantom naglašeno. kao moralno biće. ne zato što taj ne bi bio junak nego zato što je ovaj bio i ostao samo komorni sluga. Dakle. to možete svaki dan eksperimentalno potvrđivati oko sebe. Naime. kao treća. sada. cijelo područje objektivnoga duha u Hegela je područje volje. To je bitni moment koji se tako često ne respektira. vidjet ćete odmah iza toga. u identitetu samodjelatnost-sloboda. to je onda još “predsokratsko doba običajnosti”. pokriva. To je taj subjektivitet koji odlučuje na nivou samosvijesti. Dakle. pa šta sad tu “junak”. odmah ide na ukazivanje dosega. ali o tome ćemo govoriti malo kasnije. ali pazite. u ovom. dođe kući. i što on uopće znači. pa onda on to naziva epohalnim. ona rasudna snaga. recimo. Ako ne poštuješ sebe. granice i ograničenosti tog pojma moraliteta i onog područja što ga taj moralitet. čak ne treba ni reći “slobodna volja”.240 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Pazite. do moralnog subjekta — on zna za sebe kao slobodnog. Pa onda on misli. To znači: nema slobode ako ja kao pojedinac nisam slobodan.) prema drugima. To je ono mjesto koje se tako često ili ne razumije ili se hotimice zaobilazi. praktički um i. Mi bismo običnije rekli ovo: on ne drži do sebe kao čovjeka. Hegel govori o epohalnom dostignuću moraliteta. Ako netko ne poštuje sebe samog. i tako dalje. do sebe kao moralnog bića.

svibnja 2007. Hegel to naziva “podla svijest”. nego suprotno. onda nema slobode. a u socijalno-historijskom. pojam Selbstbestimmung. onda nisam više slobodan. Hegel u tome vidi modernitet. sad smo to rekli. Selbstbestimmung u tom historijskom kontekstu ne znači ništa drugo nego samoupravljanje. Sunce je moj objekt u tom smislu. u svojoj Kritici praktičkog uma. da važi ili vrijedi kao nešto zbiljski priznato. Samoodređenje je moje vlastito samoodređenje kao čovjeka.13. U tom kontekstu su priznanje i samopriznanje za Hegela ključna određenja u kojima on vidi čak jedan od bitnih poriva ili poticaja koji upravljaju pojedincem u cijeloj historiji. dakle. Kant ne pravi nikakav kopernikanski obrat. Hegela ili Napoleona. ili kako Hegel naglašava — pravom subjektivne volje da ima svoj zbiljski opstanak u svijetu. čovjek se rađa slobodan. postaje onime što bismo tu sad nazvali idejom. to jest. kako bi rekao Hegel. da se postavlja na svoje noge i da suprotno onom kopernikanskom obratu. što se na mene odnosi. dakle nezaobilazno. ovdje se sad svijet okreće oko čovjeka. on je njezino postojanje i ona je njegovo postojanje. u svome vlastitu svijetu. to jest. pa se kurvao okolo. A što znači modernitet? Upravo to da je čovjek u svo- . Taj pojam smo već navodili. važno i odlučujuće. Pa on je isti kao i ja! Tako taj komorni sluga gleda jednoga Shakespearea. Time volja postaje za sebe beskonačnom. ta bitna karakteristika. O tome smo govorili. Već mu je Kant to sve dobro osvojio filozofski. Dobro. da prije svega ja. tako da sam Fichtea proglasio prvim teoretičarem sa- moupravljanja. samou- pravljanje.) 241 pijan. Dakle.. i tu ima ona svoje podrijetlo. predavanje (31. Goethea. to Hegel hoće naglasiti — na priznanje! Ako nisam priznat u nekom društvu. kako Hegel to kaže. To ide tako daleko da se onda kaže: čovjek je po svojoj bîti slobodno biće. to onda Hegel naziva modernim.. pa i na sve drugo. kod Fichtea znači Selbstverwaltung. kao ljudskog bića. To mu je već i Rousseau rekao. kao subjekt on zna sebe kao slobodnog. dakle u socijalnom kontekstu. pa i na zahod mora ići. jer tu čovjek već dolazi do toga. dakle. sloboda jeste u njemu. Pravo slobodne volje. modernog europskog čovjeka. To je onda i despotizam ili ima i drugih termina za to. pa onda povraća. Evo. To Hegel zove modernitetom. a ne oko Sunca. ako vas netko ne prizna kao slobodno biće. biti slobodan u sebi. kako se veli. riječ je o onome što se mene tiče. To je pitanje samoodređenja. predstavlja preduvjet za svaku slobodu. a ne da mi to netko drugi određuje. time volja. postavljam ono što se odnosi na mene. taj subjektivni moment slobode. i tako dalje. kako se obično govori. ali to sve je tu dovedeno do kraja. Prema tome.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . političkom kontekstu. to znači upravljati samim sobom. to jest.

da je produkt novijeg vremena — kad to kaže. nije sad tu prvi puta na djelu ta takozvana etičko-moralna pro- blematika. To znači ovdje ovo što Hegel govori.. to su te parole Francuske revolucije. sad možemo reći. svi osnovni pojmovi ili riječi našega života proizlaze odatle. Pa. kako on kaže. kao produkt ili.. naravno. Samosvijest je sa-vjest. bar u tzv. naročito s Francuskom građanskom revoluci- jom.. ako se gleda u njezinom najboljem vidu. Savjest — na- ravno. za koje Hegel kaže.242 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . svibnja 2007. O čemu je onda tu riječ? Pa dobro. . u identitetu sa samosviješću. onda imajte u vidu da smo o tome govorili. Pazite: svijest. što je ostalo još do danas kao jedan ap- straktum u zraku jer toga je sve manje u svijetu. u pravu subjekta da. ako hoćemo. jednakost. to je ta moderna. a u Kantovoj i Fich- teovoj etici to dobiva svoj klasični izraz. ali s osnovnim pojmom vrline koja još nije došla do onog nivoa do kojega tu etičku problematiku dovodi Kant. u svojoj ljudskosti. vid-. svjetlo. Pazite. To je taj modernitet. je li! Taj postmodernizam ide na negaciju moderniteta u kojem je čovjek “središte svijeta” i svega onog najbitnijeg za njega — uključujući dakle to samoodređenje i odgovornost za sebe i za sve drugo. sad ja postavljam pitanje: što je sad sve toliko važno ako nije važno za čovjeka. a to je sanskrt. pa dakle u svim našim bitnim riječima leži to staro jezično nasljeđe. Poslije ćemo možda. A sad imate te takozvane “postmoderniste”. kako naš jezik ima sjajnih etimologijâ. neću vrijeđati. dok ne dođemo u onu crnu rupu gore. I tu počinje cijela priča. To je onda poslije ta “sloboda.13. bratstvo”. ovog tzv. ono najbitnije — sve se događa za njega i po njemu. jer ona počinje već sa Sokratom. nešto govoriti o tome. naravno. ali postmodernizam može biti samo negacija moderniteta. prosvjeta. ako stignemo. predavanje (31. osim toga. itd. tamo. idealitetu. europskog duhovnog kruga. pazite dobro. povijest. u radnji nađe svoje zadovoljenje i samopotvrđenje. srodno je s onim veda. Građanski modernitet sastoji se upravo u tom samoodređenju. A to su već i Kant i Fichte. A to je. gdje ovu vrlinu nadomiješta savjest. nego upravo bitna osnova svega onoga što se može nazvati modernim pojmom demokracije.. samosvijest. uvjet. s ovim i ovakvim konkretiziranjem moralnog stanovišta.. koja svojim pojmom i zbiljom znači ono što građanski svijet. ako sad netko hoće iz toga praviti nekakve svoje karijere. ili indoeuropska osnova. To je fantastično. donosi sa sobom. jedna od bitnih — naime ne samo jedna od. rasvjeta.) joj ličnosti. Za Hegela je to produkt novijeg vremena. pa time dolazi Hegel do onog bit- nog momenta kojim je nošeno i skroz naskroz prožeto ovo naše moderno vrijeme. Dakle.

smisao i tako dalje. kao jedina vrijednost.. išao na to da bi sebe. A to je pitanje. ima nešto s vjerom. kad je važila eman- cipacija! Uglavnom. bar kao problem — “čovjek kao vrijednost po sebi”. doba europskoga duhovnoga kruga. To je doseg europskoga duha modernog vremena koji s Kantom dobiva svoju filozofsku konotaciju. ako ste Hrvat. To sam i ja doživljavao kad sam se vjenčavao. A to znači. pa Erich Fromm. ako ništa dru- go. on može za neke tamo biti jako značajan. ja nisam čitao da je ijedan Europejac. nego čitava klasična filozofija ukazuje na to. može nazvati kako god hoćete. A toga imate još i danas svuda. ali to je ono što ne spada — za cijelu klasičnu filozofiju — u ono što se naziva sâma bît europskoga duha. ali gdje ćete to naći u europskom krugu i vrijednostima? Pa. ljubav je moguća tek u moderno vrijeme. je li. predavanje (31. ne daj Bože. takvog. Umijeće ljubavi. Oni propadaju zato što nisu bili slo- bodni subjekti da stupe u odnos ljubavi jer su im roditelji bili protiv toga. nemojte “krivoga” uzeti. Ja sam već o tome pisao. i tako dalje. prvi i posljednji ljubavnici starog svijeta. budisticom. i neki drugi — pazite. svibnja 2007. borba protiv neprijatelja. nebulozno.. pa sam onda našao na primjer kod Dénisa de Rougemonta. to nije europski duh! To se naziva terorizmom.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . godine. Međutim. Ljudski život kao takav! Zato smo naglasili s Hegelom da je to moguće samo u moderno doba. ljudski život kao takav. svoj život uništio na taj način — za što? To je specifično. dakle u doba socijalizma. i njegov život. to još uvijek tu živi. svoje značenje. pa sam u svojoj knjizi Etika ili revolucija na 50 stranica pisao o pojmu i problemu ljubavi.) 243 ima jedna stvar koja je tu na djelu. i tako dalje. Ja sam to našao i negdje drugdje. kako Hegel kaže. A zašto to govorim? Pa ovi dečki koji sad tamo dolje sjednu u auto pa onda bombom raznesu sebe i druge. Pa imate tako lijepe stvari. bili su Romeo i Julija. čak moramo reći. protiv onoga tko ga porobljava i ugnjetava. čovjek kao istinska i jedina vrijednost. to izgleda ovako malo apstraktno. To se. čak i onaj koji se naziva teroristom. i tako dalje. . oni psalmi i Pjesma nad pjesma- ma. morate dobro “paziti”. gledano prije svega u tom lite- rarnom kontekstu. — Pa ne buš se valjda udala za toga. doduše. to su gotovo ljubavne pjesme. moderniteta: samo između dvaju slobodnih bića moguća je ljubav! Zato Kant onda insistira na čovjeku kao čovjeku.. a Hegel je rekao samo to: samo dvoje slobodnih ljudi može stajati u ljubavnom odnosu. ne smijete sa Srpkinjom ili s Muslimankom ili. Kad se to kaže. i sad kad se vi idete vjenčavati. pazite dobro koga ćete uzeti. protiv Amerikanaca.13. čak u Bibliji. i to još 1948. kralja Davida. ili obrnuto. Ljubav i Zapad.? Onda. ne samo Hegel. Šta to znači “slobodnih ljudi”? Pa to je sloboda od svih vanjskih uvjeta života! Onda on kaže..

Ti kao čovjek. pravo subjektivne slobode”. autonomije. to je ta priča. To je pretpostavka te modernosti. nego zato što je samonikla običajnost u liku. i u tome je ograničena. što je isto. Savjest je zapravo to isticanje univerzalnosti principa čovjek kao takav. pa onda ni Rimljani. Pazite. kako. predavanje (31. Dakle.čini prekretnicu i središte u razlici starog svijeta i modernog vre- mena” — to je taj ključni moment koji karakterizira ovo što smo nazivali “europski duh” u njegovim začecima revolucionarnog razdoblja Europe. za razliku od etike savjesti modernog vremena. nego kao ljudsko biće. I to je ta bitna prekretnica u samom konceptu prije svega etičke pozicije. gdje pojedinac ne dolazi do izražaja. ne zato što bi bili nekakva nesavjesna ljudska bića. Hegel tu ide jako daleko pa kaže.. sad možemo to povezati s europskim duhom. ako ne i više. Misliti pod time ne samo svoje posebno određenje.) To se zove univerzaliziranje etike. što sam ja onda nazvao: eti- ka vrline ili kreposti. svibnja 2007. znali su i stari za slobodu. samo koju!? Pa. to je eksplicitno rečeno. neki bili slobodni. Hegel na možda desetak mjesta. gdje je država princip. taj — sad bismo mogli reći — bitni karakter novonastaloga mo- dernoga senzibiliteta čovjeka. od Sokrata do Kanta. a ne onoga što jedna vrlina može određivati. kako veli Hegel. Pa- zite.. pa ide na apstraktnost. Tamo su. u ovom smislu u kojem smo go- vorili. On je član kolektiva. pravo. Pri čemu već Kant naglašava onu svoju bitnu devizu: Du kannst. što je na svoj način isto tako odlučno istaknuo Kant. pa mu je kolektiv princip. To znači da trebanje prethodi mogućnosti. “pravo posebnosti subjekta da sebe nađe zadovoljenim ili. dakle događa se kao savjest. svojim epohalnim značenjem — to je opet njegov stav — “čini prekretnicu i središte u razlici starog svijeta i novog vremena”. mišljena u kontekstu polisa. a Hegel to prihvaća kao značajno. nisu imali savjest. . evo u Ateni — slobodni atenski građani. u tom kontekstu. trebaš i možeš biti subjekt svoga moraliteta i svojega života. a nisu robovi bili slobodni. na primjer. Eto. i tako dalje. jeste ono pravo. U vezi s tim naglašava Hegel. onda jedan je slobodan u. Naravno. To je taj princip običajnosti po kojem je čovjek određen isključivo kao biće kolektiva. Dakle.13. despocijama. stari Grci. Dakle. “.. kritizira Platonovu Državu samo zato što je taj princip posebnosti isključen. Naravno. to uposebljenje čovjeka u pojmu dužnosti. na primjer. nego sebe kao čovjeka. on je biće kolektiviteta. rekao bi Hegel. Pazite.244 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . a u modernom vremenu čovjek je slobodno biće po svojoj bîti a ne ovaj ili onaj po svojim posebnim određenjima. polisa.. to citiram. denn du sollst! Ti možeš. recimo. dakle. bila taj samorazumljivi objektivni princip i kriterij za svaku pojedinačnu radnju. samosvjesno biće. što prema Hegelu. jer treba da.

nego kao ljudsko biće. to nastupa s građanskim svijetom. svibnja 2007. nego je samosvjesno. do tog zalaženja u sebe sama. Neki moderni etičari danas. istins- ka dubina. mi imamo toga još i danas. nije žena ljudsko biće zato što je žena i što ima djecu. u po- vijesnom događanju u kojem je čovjek — treba reći zapravo čovječnost. apstraktno rečeno. pa su se neki čudili. Hegel kaže da čovjek postaje — pazite ovo — “u izuzetku”. na najfiniji način produbljuje onu veliku misao klasične njemačke filozofije — pazite dobro! — o istodobnom. predavanje (31. Na tome počiva Kantova etika. i tako dalje — onda imamo posla s onim što bismo nazvali priznanje čovjeka kao čovjeka. bîti toga modernog svijeta. Tako Hegel na primjer kaže ovo: “Čovjek kao savjest nije više okovan svrhama posebnosti. do najintimnijeg treptaja duha. ljubav je moderna kategorija i povijest je moderna kategorija. to je ono što smo maloprije rekli. to je ovo priznanje čovjeka kao čovjeka. revolucionarnom. ličnost. stari nisu imali savjest. to su historijski stupnjevi. nisam ja čovjek po tome što sam prijatelj ili nepri- jatelj. I tu je razlika između onog — što sam naglasio — između historije i povijesnog. tuku Kanta u srž i degradiraju ga jer negiraju njegove ključne stavove: nisam ja čovjek samo zato što sam otac. pa veli Hegel. pa onda i sâm princip slobode u modernom smis- lu. kao njegova bît — istinska dubina i vlastitost svijeta. u izuzetku iz tog kolektiva! Tako da se postavlja na sebe samog! I to ne samo tako. shvaćeno već kao povijesno događanje. Sad dolazimo već na ono ključno mjesto koje moramo naglasiti danas kao primarnu stvar.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . i to. Dakle.13. rekli smo. gotovo. stari nisu imali savjest jer im nije ni bila potrebna! Dakle. a svijet ili svjetovnost. biće svijesti. što je apsurdno. uzajamnom postajanju čovjeka i njegova svijeta. horizont i vlastitost čovjeka. i to upravo modernom. Kad govorimo o tom pojmu savjesti — kao proizvodu toga modernog vremena i kao. možemo kazati. čovjek kao takav. nego da je on centar. Kakvom izuzetku! Pa. dovedena ovdje do svog iskona. čak pozivajući se na Kanta. Prema tome. Dakle. to je osnova moderniteta.” To znači biti samos- vjesno biće ili biće koje reflektira o samom sebi. pa onda i savjesti i tako dalje. To što se taj . ali svijet je moderna kategorija. A vidimo. stanovište modernog svijeta koji je došao od te svijesti do samosvijesti. od kolektiviteta nadalje. I tu leži mogućnost. a nije naprosto živo biće ili. i taj pojam slobode. ali to je sad drugi problem. da on kao takav odlučuje. Ja sam to napisao tamo u svojoj knjizi Praksa- vrijeme-svijet. i savjest je time jedno visoko stanovište. što je jako aktualno u ovom našem okružju. za razliku od životinje.) 245 Nažalost. Ja mislim da se upravo taj moment zaobilazi ili čak ne razumije. Ovdje Hegel ujedno. možemo kazati. da ne govorimo o nacionalnom određenju.

pa je pitanje da li će se ikad ponoviti takvo nešto. Kao što Francuzi počinju sa svojom revolucijom pa su onda do danas sve to kompletno zaboravili. A za- pravo su oni to što su danas kao građani tek postali. pa su ga dobro izdevetali. nema suda. Dakle. to jest. nego i u svakidašnjem životu. to je pitanje određenog vremena o kojem bi trebalo posebno govoriti. Sad moramo zaista upozoriti — to mi je jako važno. eksplicitno je napisano u Hegelovoj Filozofiji prava. postali po svojoj budućnosti koja je Francuska revolucija. Voltaire. a i šire od toga. da se može nazvati epohalnim kako za historiju etike tako i za sam pojam moralnosti. na najvišem nivou. ne respektira ili se zatire ili ne dolazi do izražaja. epohalan. nije imao komu. svibnja 2007. U feudalizmu to nije bilo. kralju. Sad bismo mi onda rekli. navest ću taj stav u cijelosti. A to traje već jedno stoljeće. kritičar. a ne privilegije. sukus duha u cijeloj historiji čovječanstva. ili ako hoćemo. morao je šutjeti. a taj je poslao svoje sluge.) modernitet. iskazan ovdje na najviši klasičan način. koja je uvek povezana s time — paragraf 33 Filozofije prava. predavanje (31. ne morate koristiti njemački original. ako ćete ne samo studirati ovu etičku problematiku. A Voltaire se nije mogao tužiti — kome bi? Caru. Pa onda nemojte vi kao filozofi — nemojte krivo shvatiti! — ostajati na nivou ovog takozvanog svakidašnjeg intelekta. prevratnički. mogli bismo reći. kao. imajte stalno u vidu taj Hegelov stav jer to bi se inače filozofski nazvalo: ostati na nivou ili u horizontu pukog razuma.13. tamo u kavanu. Sve što je klasična filozofija izborila. to je gotovo žalosno gledati na što se srozala ta filozofsko-etička misao u suvremenosti. ovo što sam maloprije rekao. pazite. imate to čak i prevedeno kod nas. i ovo i ono. ili takozvanog “zdravog razuma”. na najvišem duhovnom nivou u klasičnoj filozofiji. zaboravili su svoju budućnost. Dakle. ako se ikad budete bavili filozofijom. nije bilo instance za takvo što! Nema prava. upravo. A ja sam rekao. to je taj prijelaz iz feudalizma u građanski svijet. Pa se Hegel ruga da je “tako zdrav da će se raspuknuti od zdravlja”. prema tome. zapišite to. kritizira nekakvoga plemića. tom plemiću? Prema tome. to moja susjeda ima pravo da meni to veli. etikom. pa onda ima onaj moj primjer.246 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . pa pogledajte malo oko toga. jer to hoću reći baš vama kao filozofima i kao budućim filozofima ili barem intelektualcima — da ne pravite grešku kao mnogi. Ujedno vam ovdje savjetujem. makar je bio velik filozof. a danas su i Francuzi to zaboravili. pa zašto se taj Voltaire nije tužio! Komu? Pa. pa tek onda dolazi ona perika kad “John Johnson” prestaje biti privatna osoba i postaje sudac. pazite. Ja ću vam sada citirati paragraf — zapišite to. predstavnik vladavine prava. upravo taj utopijski moment. spekulativni moment. budući da je taj paragraf 33 Filozofije prava toliko značajan i misaono. i tako dalje. “gospon .

. joj.. pričati priče kao svaki inkasator za struju — “fali nam više morala”! Pa kako ti sad fali više morala. kod njega. “uzeti u bitno različitom smislu.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . ali u njemačkom jeziku on je identičan po smislu s pojmom moralan.” Sad on veli ovo: “Kantovska jezična upotreba služi se pretežno izrazom moralnost. Evo. Pa onda Hegel veli “obično u istoznačnom smislu”.”. vidjet ćemo to sad. do čega je sad tu Hegelu stalo? Razlikovati sad ta dva pojma u ovom hegelovskom smislu. Taj Hegelov stav po svome najdubljem smislu premašuje etičko-moralno područje.” To on kritizira ujedno ne samo Kanta nego svakidašnju. razlikuje. Ako kažete. u životu samome. to je jednoznačno. čini se da ih i predodžba. svibnja 2007. “da se te. jednom razlikovane riječi koriste i za različite po- jmove”. predstava.. Hegela. gdje se ne čini ta razlika do koje je Hegelu toliko stalo. izrazito ga uništavaju i bune se protiv njega. naravno. i tako se upotrebljava. a nisi vidio da ti je prije falilo više prava da te priznaju kao čovjeka.. običaj. dakle.) 247 profesor. u ovoj razlici do koje sada Hegel dolazi i inzistira na tome. sad ću reći ovo. predavanje (31. u tom kontekstu. dakle. pazite dobro — “. u toj Filozofiji prava.” — dakle: moralisch = sittlich — “to ne bi priječilo. ako si iz druge “etnike”. dapače.13..” — kantovski.. on sad veli za sebe. da te ne tuku.. našem životu. čine nemogućim. Ali vi ne možete danas. da te gaze. taj stav glasi ovako: “Moralnost i običajnost.. štoviše. i tako dalje. zašto? Zato jer ovaj pojam sittlich ima osnovu. i tako se upotrebljava.te onda stanovište običajnosti. Dakle.. etimologiju od Sitte. “Er ist ein sittlicher Mensch” i “Er ist ein moralischer Mensch”. “A ovdje su. znači: moralni pojam praktičkoga ograničen je . kak’ vi imate pretèrane zahteve”. njemački Moralität i Sittlichkeit — “koji obično važe otprilike kao istoznačni.” — Pazite. bacaju na ulicu..” Pazite dobro: moralnost i običajnost. za različit smisao bitnog određenja.. kao što se praktički principi te filozofije posve ograničavaju na taj pojam....”.. i u njegovu etičko- moralnom horizontu i praktičkoj njegovoj dimenziji. On veli dalje: “Ako bi pak moralnost i običajnost i bili po svojoj eti- mologiji istoznačni. “Međutim. u ovim strahotama oko nas u cijelom svijetu. Pa dajte razmislite! Vi kao filozofi nemate pravo govoriti kao prosječan čovjek! Zato je taj paragraf važan kao okosnica za razumijevanja epohalnog značenja moraliteta i uje- dno njegove granice! Historijske epohalnosti značenja Kantova moraliteta i njegova povijesnog prevladavanja s Hegelom. ovdje.” — dakle.. uobičajenu upotrebu tih pojmova. On misli. više morala će njega spasiti!? Pa kako možeš doći do više morala kad nemaš niti pravnog odnosa da si priznat kao pravna osoba! Pa će te suditi zato jer si Hrvat ili si Srbin ili si Turčin ili si Musliman.

Ali. “nećeš imati nikakvog posla s tim tamo svijetom”. to je već stara fraza. To rade robovi. pa pronađite — moderno vrijeme. Pa nećeš. nećete ga ni terminološki naći. dakle. theoría — plus pro- duktivno vrijeme kao moderni produkt. pa se ne daju razlučivati. Pazite. onda i to izgleda apstraktno. pogledajte strukturu objektivnog duha. a ljubav nije tek moralna kategorija. svibnja 2007. modificirana u ono što se naziva svijetom! Svijet je mo- derni čovjekov proizvod! Pa onda. Svijet je onostranost. ne mogu biti političko biće. Pazite. sva ova bivša određenja — prâxis. ja se ne želim baviti politikom. Pa nisam ja praktičko biće samo kantovski. Dakle. daleko od toga da bi sad pod tim praxisom razumio materijalnu produkciju ili proizvodnju. već građanski pojam prakse koji u sebi sadrži cjelinu — naravno. téchne i theoría — pri čemu pridolazi još i produk- tivno vrijeme. prerađena. sad ću ja reći ovo. A to je samo ono. što bi Nijemac rekao “moralisches Handeln”. I sad. pa veliš. pa onda Hegel time moderni pojam prakse određuje svojim pojmom Sittlichkeit. ali će se politika baviti tobom. i tako dalje. ne mogu biti ljubavno biće. a nisi subjekt.13. predavanje (31. i tako dalje. ako se pođe od starogrčke podjele. dani su sad u svom spekulativnom identitetu. “taj svijet tamo”. da vrijeme ima svoje podrijetlo u moderno doba. poíesis. poíesis. u smislu toga ako se ostaje ili zaostaje pri po- jmu moralnosti kao jedinog praktičkog odnosa. monde. kad se to kaže. što oni jesu. a to nigdje ne nalazim kod tih etičara: još Kant ostaje jednim dijelom na starom grčkom pojmu pra- xisa. od onoga određenja: prâxis. Welt! To je priroda! Imate Spinozu: Deus sive natura! Ali svijet nije priroda! Priroda tek mora biti uvučena. opet neka Kangrgina izmišljotina. ne mogu biti ekonomsko biće. kako se određuje taj pojam svijet. kantovski pojam praktičkoga razlikuje se od Hegelova pojma običajnosti koji izražava pravi moderni. kao što je i svijet moderna kategorija. Dakle. a oni nisu niti ljudi. Do toga je Hegelu sad stalo. pa si onda objekt politike. To bi značilo da ja onda ne mogu biti re- ligiozno biće. A imaš ti posla s tim svijetom. Na to smjera sada Hegel ukazujući na ograničenost kantovskog pojma moralnosti. i svijet ima posla s tobom! To je isto kao kad netko veli. u mojem odnosu prema drugima. pa onda.) samo na to etičko područje. téchne. u smislu totaliteta čovjekova života. ne mogu biti državljanin. politiku i ekonomiju kao odnose. Ja sam u svojoj knjizi ukazao na to — svatko može vidjeti. O tome smo već nešto govorili! Na koji način? Pa time što mu je pojam praktičkoga ostao najvećim dijelom mišljen za međuljudske odnose.248 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . A to je zapravo praxis! U sta- roj Grčkoj pojam praxis pokriva moral. Pa naravno da i mi danas doživljavamo taj svijet tako. običajnost. ali nije Tätigkeit u smislu produkcije. mojem mo- ralnom odnosu. da. pa onda imate tri momenta u . od Descartesa do Kanta. mundus. nego u totalitetu.

a uvje- . pa i ovi političari. Pri tome je upravo čovjekov djelatni. nezaobilazni. pa čitam gluposti čak i kod nekih filozofskih glava. država. političkoga. pa onda je to bitna pretpostavka toga što nadilazi posebnosti prava i moraliteta u običajnosti koja u sebi sadrži totalitet čovjekova historijskoga. a upravljaju našim životima i brbljaju svaki dan o demo- kraciji. Svi su momenti tu sadržani. Pazite. vidite. proizvodni. i to je taj moderni pojam prakse. kulturnoga. osnova. već u svojim ranim spisima. ekonomskoga.13. koliko imamo stranaka? Sto! To je jako demokratski. Neki skroz moralan čovjek jeste tvrdica koji sebi stalno sakuplja sredstva i čuva ih. A nije Hegel bacio pravo i moralitet u smeće. kako se to krivo tumači. do kraja. a nitko ne zna što je demokracija. to su polupismeni tipovi koji nisu pročitali niti abecedu suvisle političke teorije. i tako dalje. “Moralna radnja uvijek je ograničena zato što je radnja. Pa ne možeš govoriti o tim problemima kod Hegela a da nisi prošao Filozofiju prava. ja kao subjekt svoga života. baš taj ključni Hegelov moment s tim paragrafom 33 Filozofije prava. Ne znaju niti što je politika! Pazite. po prvi puta konsekventno.) 249 tom razvitku — Hegel bi rekao. a oni su predsjednici političkih stranaka koje vladaju nama! Tu samo hoću u vezi s ovim. stvaralački odnos spram pri- rode. kako ga tretiraju. nema nikakve običajnosti bez tih dvaju momenata. To je epohalno djelo! To je moderni koncept. nego sad s Hegelom imamo u totalitetu toga pojam običajnosti. da samo još malo dopunimo ove stvari. Ja uvijek upozoravam na to. pazite ovo. to će onda Marx poslije razrađivati. E. bilo tko. ne znaju što je politika. kako god hoćemo reći. kad bi naši pravnici.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . predavanje (31. moralnost i običajnost. Tako da se to ne dâ odvajati. a kamoli filozofije. Pravo je pretpostavka. jer je to jedno s drugim najuže poveza- no. i tako dalje. Sittlichkeit. u kojem su momenti prava i moraliteta impli- cirani. Sad se ta običajnost opet dijeli na tri momenta: obitelj. bitna pretpostavka mogućnosti onoga što se ima nazivati praksom u modernom smislu. svibnja 2007. to su momenti gdje i pravo i moralnost dolaze do svojeg zbiljskog izražaja. gdje Hegel prvi puta doista određuje ono što se pod praksom može podrazumijevati. produktivni. Hegel bi rekao. pa ne možete sada dijeliti taj bitni život od mojega kultur- noga i moralnoga i pravnog odnosa. čitali i shvatili Hegelovu Filozofiju prava — to je sukus modernog pojma demokracije. ne uživajući u njima”. duhovnog života. Ali njima to nije važno. treba samo ukazati na to kako Hegel. moralitet isto kao i pravo. u razvitku određenja volje: apstraktno ili formalno pravo. U tome su nužno uključeni svi momenti. karakterizira stanovište moralnosti ovako: “Sposobnost općosti je um. Pazite. građansko društvo. glava Fenomenologije duha. to je IV.

što je bila Francuska revolucija.” Tu smo sad kod onoga. ali on je tu još fakin. život Isusov. pa ćemo to malo moderirati. gdje nam nisu priznata osnovna ljudska prava!? Pazite. recimo. ekonomske. kad govori o obitelji. imajte u vidu ovaj paragraf 33 Filozofije prava pa ćete tu naći ono bitno. i tako dalje. s onim još re- volucionarnim duhom. i tako dalje. nisam ja blesav. crkva gla- vni “stup” ne samo našega tzv. pa onda crkva. To je sve aktualno danas tu i kod nas. No. Danas je. ova razlika je sada . fali nam malo više morala”! Ma. zašto bismo mi bili moralna bića u jednoj zemlji. nego. državi ili svijetu. općina. dakle kad imam opće pretpostavke — društvene. Pa sad. na prijelazu iz 18. i tako dalje. to je nekad bio raritet.13. ja ne moram biti odgovoran u ovakvoj zemlji u kojoj mi nije omogućena osnovna pretpostavka. bio je mlad pa je bio malo radikalniji. jer ih je tek 1909. pa što vi to radite!? Tada sam ja odgovoran! Ali ne mogu biti odgovoran kad mi zapravo ne dopuštaju da budem odgovoran. građanskom društvu i državi dodaje i svjetsku povijest. Kangrga. Prema tome. stoljeće. Pročitajte to malo. Svi smo malo radikalniji kad smo mladi. gdje god hoćete. vidite. predavanje (31. nego zajedno s pravom. Razumijete!? To je ta priča. jer Hegel onda. kad već govorimo o običajnosti. a mene ćete pozivati na odgovornost? Ma. svibnja 2007. a unutra ima takvih stvari da je to fantastično. a onda poslije malo finije. prava! Jer niste priznata osoba da se možete ponašati kao slobodna osoba. “znate gospon. nî mogúće! Pa. Dakle. na primjer. Pazite. onda imate ona tri momenta. inspiracija za sve te filozofe. fali ti puno toga više u životu da bi do te moralnosti uopće došao. pa prvobitna kršćanska zajednica. kako može netko zahtije- vati. moralnog. pa slušajte. čujte Kangrga. kažu. i društvo. a zapravo i četvrti. A to nam Hegel hoće kazati. Hegel to malo persiflira.250 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . ja dolazim u mogućnost da postanem odgovorno biće. to je kod nas prevedeno. vi biste trebali biti odgovorni. političke — da budem odgovoran i da me onda netko kao takvoga može pozvati na odgo- vornost. Tu možete naći najsjajnije analize za naš život današnji. ekonomskog.) renje je jednostrano i nepotpuno zato što je suprotstavljeno radnji. te rane spise. pa karikira. ne samo moralitet. Naravno da je to u skladu s ovim što sam naglašavao. tamo je sve to izmiješano. “duhovnog života”. u 19. A na osnovi čega? Pa tu nitko nema odgovornost. U feudalizmu toga nema. dakle građanskog društva. Marx honorira Hegelu to da je prvi tako jasno naglasio bitnu razliku između društva. izdao Hermann Nohl. i država i vlast. a to je taj pravni odnos. pa onda pozitivitet kršćanstva. i države. političkog. Dakle. Hegel je to u svojoj Filozofiji povijesti nazvao katastrofom za jednu državu kad religija i crkva postanu osnovni subjekt.

građansko društvo. To je Hegel. sad ćemo reći pod navodnicima. sa svojim temeljem. to možete pročitati. što smo već govorili. Hegel lebdi u zraku. i Fichte. Mi smo za Hegela pomoću države podignuti na viši nivo. koji je bio revolucionaran mislilac. pa onda to ide indirektno na Marxa. A što je onda politika ako ne to!? Dakle. pa ih i hvali — pa onda građansko društvo naziva sistem potreba. i to Hegel explicite kaže. a ne da je bio ideolog pruske monarhije. po tom principu smiješta u jedan poluživotinjski princip. sve je an- ticipirano. pomirenje tih sukoba i tako dalje. sukobe i tako dalje. građansko društvo. a ne tek Marx! Međutim. ima tu i tipičnih ideoloških invektiva. Tu . što smo mi drugo? Pa i životinja se brine za svo- je potrebe da preživi. I tu nas je Hegel već unaprijed fino odredio — sistem potreba! Da ne bismo tu ostali samo na tome. Država je u tom trenutku šansa da se presvode. Hegel je bio tu. pa ćete vidjeti da nije trebao doći tek Karl Marx da govori kritički o građanskom društvu. zato što je on bio učitelj Marxa. a Marx ukazuje na to. sve do danas! Pa.) 251 bitna. na primjer. evo vam stava: “Građansko društvo ne može riješiti svoje bitne probleme. A kad biste pročitali. biti osnova mogućnosti razvitka. ne puka bića.. gdje sada. presvoditi te interese. i ne samo on.13. bića potreba. i takve stvari. onda ona jest ili treba da bude garant slobode svakog pojedinca. pazite doslovno. iz feu- dalizma prijeći u građansko društvo. Pazite. idealist. Pazite. Mi smo bića upotrebne vrijednosti. bila je velika muka. Ako ostanemo samo na tome. onda i Schelling prvoklasno. dakle. siromaštvo itsl. pa se onda ti filozofi muče i terminološki. O tome već govori Fichte. nego članovi građanskoga društva. pa sam onda s Marxom govorio o toj upotrebnoj vrijednosti. predavanje (31. Jer. On je u svoje vrijeme vjerovao. to jest. pa onda Hegel tu nastavlja. Hegel je i građansko društvo nazvao po uzoru — na Smitha i Ricarda. od radne snage potlačenih! To govori Hegel. Pri tome Hegela kritiziraju sve do današnjeg dana da je etatist. to je onda jedna “idealna tvorevina”. Ali za njih je onda bio takoreći ideal dobiti jednu građanski koncipiranu državu. to su paragrafi 243-245 Filozofije prava.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . koja će sa svojim pravnim poretkom. da tako kažemo slikovito. Zašto? Jer živi od siromaštva nekoga. misleći da će država riješiti kon- flikt unutar građanskog svijeta. onda država tu služi kao garant da se možemo dignuti iznad toga. i tako dalje. svibnja 2007. Hegel ide tako daleko da nas. Razmislite malo! Samo potrebe i potrebe — tu ja živim kao takav. te klasične engleske ekonomiste.”. isto ne može preskočiti svoju epohu. A znate što je Hegel rekao? Ako je država istinska. Sve je unutra rečeno! Sve! Pazite. Druga je stvar. u tom kontekstu.. da se presvode sukobi unutar građanskog društva kao atomiziranog društva sukoba i tako dalje.

“Weltgeschichte als Weltgericht”! Dakle. prevladavajući pojam praktičkoga u Kanta i čitavoj etičkoj teoriji od Sokrata do tada.252 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . pa ćete vidjeti. I obitelj ima svoju pretpostavku u ova dva momenta. o tom po tom ili. i ništa više. što je s onim subjektivni-objektivni? Naime. Dobro. to su oni slobodnjaci koji idu za naftu uništavati čitave narode i cijeli svijet. Čim vaša teta stupa u to. Pa to demantira one koji kod Hegela pošto-poto hoće naglasiti da je država njemu ono najviše. kako može država biti ono najviše do čega je Hegelu stalo?! Znači. ona stupa u porodicu! Onda. ne!? Dakle. kad smo svi skupa plemen- ska bića. pa ćemo ukazati na to. To su dva bitno različita određenja. rekli bismo s Hegelom: svjetska povijest — svjetski sud. građansko društvo. pazite. Kapitalizam — slobodno društvo!? Sad je njegov Bush to slobodno društvo!? Ali dečko je bio pametan. Dakle. običajnost ima ta tri momenta gdje dolaze do izražaja i na djelu su u konkretnom obliku i pravo i moralitet. netko nije čitao dalje. mi Hrvati imamo “obitelj”. Nemojte bar vi kao filozofi govoriti. Što spada u to? Umjetnost-religija-filozofija! Onda. pa to Hegel govori. Dakle. a kapitalisti. Pazite. da tako kažemo. Prema tome. pod pojmom obitelji misli se samo — roditelji i djeca. rod. to je najveći suvremeni ideološki bezobraznik! Pa je upravo zato i glorificiran na sve strane. kod nas je sve to ideološki zamagljeno i falsificirano: pojam obitelji nije identičan s pojmom porodice.13. jer je Hegelu stalo da upravo. onda imate rod. za koji smo rekli: apstraktno ili formalno pravo. Pa to su onda bezobraznici! Pa ima takvih bezobraznika koliko hoćete! Čitajte na primjer toga Karla Poppera. obitelj. U obitelj spadaju. i građansko društvo i država. da dobije punoću ovoga pojma praktičkoga u toj sferi običajnosti kao trećeg momenta. Hegel ide još dalje — svjetska povijest kao svjetski sud. zaradio je sto milijuna dolara na toj svojoj knjizi Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji! Pa su samo Sovjetski savez bili neprijatelji tog otvorenog društva. princip za sve što se događa u historiji! Svjetski sud! Svi su postavljeni pred svjetski sud u smislu povijesti koja je onda tu ona opća pretpostavka cjelokupnog života! Pazite dobro — svjetski sud. svibnja 2007. majka i djeca. moralnost i običajnost. pa kako može govoriti o Hegelu. Dakle. porodica. a Srbi imaju “porodicu”. To nije istina! Pazite ima još jedna stvar. pa onda pleme. država. obitelj je tu prvi moment ili stupanj običajnosti.) je onda obitelj. sad tu imamo ta tri momenta: običajnost — obitelj. a da to nije ni pročitao. i država je podvrgnuta povijesnom svjetskom sudu. imamo državu i povijest! A što je pritom s apsolutnim duhom? To je val- jda nešto više za Hegela: subjektivni-objektivni-apsolutni. No. . otac. dobro. Ali. i tako dalje. kad imate to još šire. predavanje (31. država. svjetska povijest je kriterij. građansko društvo.

posjed. u obitelj spadaju roditelji i djeca.. onda ljubav traje dalje. imate u Hegelovim ranim spisima raspravljanje o pojmu ljubavi. napuštaju svoje roditelje. a kako je s vašom ljubavlju? Pa nemo- jte pretjerivati. i tako dalje. Čujte. dolazi od obitavati na jednom mjestu. stvaraju svoju vlastitu obi- telj. ako sad to vlasništvo biva princip po kojem se živi. jer kinta je kinta. kod nas. pa onda imate etnos. identitetu kao sjedinjenju. ako je takav slučaj — nemam stana! Ali. Porodica su strine. u Njemačkoj. a obitelj smatra Hegel osnovnom ćelijom društva.13. Ono što sam maloprije rekao. kako se ona politički-socijalno i ekonomski pravno izgrađuje. predavanje (31.. naročito od velike Francuske revolucije od 1789. On joj. kao obaveza. ljubavnom odnosu koji dovodi do braka. vlasništvo. Hegel je tu ostao staromodan. Baš kad sam to već govorio. dolar je. Ako se to može prevladati. kategorija. obitavati. Kako on sada pred sobom ima u začetku. ona je mišljena kao ćelija toga građanskoga društva. Tu je zapravo na djelu građansko-kapitalistički raspad stare rodovske zajednice ili zadruge. Pa onda onaj stupanj koji vodi razrješenju obitelji. zasnovana je na unutrašnjoj duhovnosti te veze koja priznaje ličnost obaju članova. onda tu. i postaju građani građanskog društva.) 253 O tome govori Hegel. nasljedstvo na osnovu testamenta. Porodica su oni koji po rodu srodnici. Pa ja ne moram sa svojom strinom i tetom i djedom obitava- ti na jednom mjestu. i c) u odgoju djece. i tako dalje. onda u tom. A mi znamo u kapitalizmu da to nije baš na djelu svaki dan. kada djeca u svojoj zre- losti postaju sastavni članovi građanskog društva. A kod nas je to čak etimološki dobro rečeno: obitelj. monogamni brak i odgoj djece. kako on to naziva. To su sve bitni momenti onoga što se tu naziva obitelju. pa govori o braku. i tako dalje. neće baš naj- bolje “štimati”. A što se tiče monogamnosti braka o kojem govori Hegel. Ličnost ovdje stječe pravo da u drugome bude svjesna sebe same kao autonomna pojedinačnost u ovom. svibnja 2007. dakle vlasništvu i materijalnom dobru. ako je jedan siromašan među njima a drugi je bogataš. da samo dva slobodna bića mogu stajati u istinskom ljubavnom odnosu. recimo. građanski ob- likovanu i strukturiranu obitelj u nastajanju. Pa to vam je grči ethos. veli Hegel. da tako kažemo. “slavenska zadruga”. To He- gel tako definira s obzirom na monogamnost. Obitelj se tako oblikuje i dovršava u tri svoje strane: a) u liku svog neposrednog pojma kao brak. znate.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . kao što su imovinsko-pravni odnosi. Mogu. to je staromodno. b) u vanjskom svom opstanku. Nađeš bogatiju ženu i ostaviš sadašnju. . kao osnov- nom ćelijom građanskog društva. samostalni. dakle. daje sve one karakteristike što ih ona poprima u građanskim društvenim od- nosima. ujne.

Ali je. posebno Smitha i Ricarda — građansko društvo je sistem potreba. kao što smo već naglasili. Evo! Jer se ja sukobljujem s tobom za svoje privatne interese. dakako. Ako si samo član sistema potreba. najniži mogući nivo komuniciranja ljudi u jednom društvu bitno privatnih vlasnika. apsolutna nužnost. svibnja 2007. da tako kažemo. Prema tome. pa zato idem za državom koja bi to mogla nadsvoditi i garantirati — a u horizontu građanskog društva sloboda nije moguća. Hegel bi sad rekao. degradirajući pojam za Hegela. kao što je u životinjskom carstvu tako je u tom socijalnom kontekstu. ujedno i na osnovu onoga što je kao srž izvukao iz analize modernog društva. karakteristično za Hegelovo viđenje same biti tog društva. klasične en- gleske političke ekonomije. Nadsvođenjem tih protivurječja i cjeline građanskog društva pomoću. već je ovo karakteristično. apsolutna nužnost. samo eufemizam za one odnose što ih na primjer Thomas Hobbes određuje svojim čuvenim.254 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . gdje je sve iskazano. Bît građanskog društva je u tome da mu u rezultanti nije sloboda nego vanjska. To je Hegelova bitna postavka. čiji se interesi u rezultanti — to Hegel hoće kazati — sukobljavaju na planu općosti. Jer. Prema tome. ali ne u vidu slobode nego nužnosti. i He- gel onda ukazuje na to kako. po svom smislu anticipira zaista kasniju Marxovu kritiku toga građanskog društva do posljednjih konsekvencija. zapravo. tu sam privatni vlasnik. a možemo kazati. zato sam vam i rekao. građanske države! A država je. Već je ovo. To je ono na što ide Hegel. Dakle. u horizontu i na pretpostavkama građanskog društva. To je borba za samoodržanje. sistem potreba je deklasirajući. ne znam nikoga i ne priznajem ga kao čovjeka. nije puka konstatacija nego najradikalnija kriti- ka ograničenosti i granica građanskog društva u njegovoj bîti. onda si poluživotinja. ekonomskom i tako dalje. građanskom društvu bitno primjerenim stavom. Pa to je bît građanskog društva. Hobbes je tu do- bro anticipirao sve do danas ovo kretanje. zapravo. kao mislilac građanskog svijeta par excellence. u ovom kontekstu. njegov pojam. i tu je ukazano na samu bît toga građanskog društva. tu ovaj pojam sistem potreba određuje. pazite. i tako dalje. ujedno i radikalni kritičar tog društva.13. određenje građanskog društva kao sistema potreba. jer onda ti ništa drugo ni ne treba. Sistem potreba je za Hegela. Utoliko je Hegel — sad mi možemo kazati to — zaista. homo homini lupus. predavanje (31. i tu sam nesmiljen. mogli bis- mo kazati. to smo rekli. naravno — to nije . čitajte paragrafe 243-245. Pazite. To je upravo radikalno kritičko određenje koje je dalekosežno. pritom gajio iluziju da se bitna njegova protivurečja daju razriješiti i prevladati na njegovim vlastitim pretpostavkama u smis- lu građanske države.) Građansko društvo određuje Hegel — dakako. nema slobode nego upravo ta radikalna.

znanja. spretnost. Eto! Bez obzira jesu li sad u rodovskom. pa je onda ukazao na to. To što je Marx otišao korak dalje. čime se u posebnosti obrazuje subjektivitet! Upravo u tome Hegel vidi. To je država. prirodnom nužnošću samog sistema života i proizvoljnošću vlastitih potreba uzdiže pojedinac do formal- ne slobode. Pa tu je zato dobio taj pravni odnos kao pretpostavku — kao i do formalne općenitosti. kao nekakva klasno-društvena bića koja se održavaju bez neprekidnih sukoba. da je to onaj proces u kojem članovi građanskog društva — sad on to gleda još i s druge strane. Jer država nas neprekidno pljačka i zapravo razjedinjuje jer je vladavina manjine nad većinom. da se održite. Dobro. do čega je Hegelu stalo. svibnja 2007. robovlasnički sistem. i tako dalje. To naravno nije za nas više neko rješenje problema. Dakle. recimo. ovo što smo sada govorili. bilo je samo jednim dijelom opravdano. Ali.) 255 trebao doći Marx da nam tumači — od svog početka. talent i tako dalje — pazite ovo. kritizirajući Hegela u tome. s građanskim društvom. A vidimo da se ne mogu riješiti.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . talenta. naravno. proces u kojem se njihova pojedinačnost i prirodnost — dakle. htijenja. ono . izlaze nužno na opći plan sukobljavanja i odmjeravanja. To je Hegelu sad bilo stalo da naglasi.. Država nam služi kao ona jedino moguća realna općost unutar koje mi onda možemo egzistirati.. U toj takozvanoj. u feudalnom sistemu. A onda ide Hegel na to da pokaže razliku između. dara. ništa mu drugo nije stajalo na raspolaganju. da ukaže na to. predavanje (31. I to je za njega bitna razlika građanskoga svijeta u cjelini. kaže Marx.13. primitivnog menta- liteta koji nema potrebe da radi — to su sakupljači. Zato je Marx s pravom naziva pri- vidnom zajednicom ili otuđenim posrednikom između čovjeka i čovjeka. ulazi se u pravu i svestranu. u građanskom sistemu — manjina vlada većinom. sposobnosti. kad je razotkrio da je država prividna zajednica. u odnosu na cijela prethodna historijska razdo- blja. prirodna sposobnost. kad govori o građanskom društvu. država je prividna zajednica. feudalni sistem. objektivnu osnovu za razvitak konkretnog subjektiviteta. on veli. negativnoj strani sukobljavanja pojedinačnih interesa. za razliku od prethodnih historijskih stupnjeva i oblika društvenosti onaj bitni povijesni positivum. a to je kritika ove iluzije Hegelove da se pomoću države mogu razriješiti ovi bitni problemi. upravo vladavina manjine nad većinom. to je Hegelu stalo. od svog klasnog razdo- blja. ali je Hegel imao u vidu u onom trenutku samo tu mogućnost. talenta. vi ste — Hegel bi rekao — prisiljeni da pokažete maksimum svojeg dara. Naime. trgovci i tako dalje. pazite — idući za svojim posebnim i pojedinačnim svrhama i realizacijom privatnih inte- resa. robovlasničkom.

probuditi sve svoje snage. upravo tom svojom proizvodnjom. to je sad gotovo. Adama i Evu. s Lutherom. pa onda i um. ničim drugim! Dakle. svojom djelatnošću. Mi ćemo idući puta zaokružiti ovih nekoliko bitnih Hegelovih problema. mi uzimamo danas kao samo po sebi razumljivo.. veli. Eto. tu takozvanu. nego po tome što jesi kao čovjek. da se čovjek oslobađa. veli Hegel. sad ne možemo sve doreći. ruke. pa je onda to naslikano. rad postaje bogougodan! Moliti i raditi! Tu su parolu imali samostanci i svećenici. to su druge stvari.13. pa to mu je jedini izlaz da su ga bacili van iz raja. onaj moment gdje sam rekao da me zaveo Hegel. Naravno. žalosni. svojim radom. kad pratite historijski razvitak. i to je onda jedan napredak u tom smislu. nema ništa izvrsnije za čovjeka nego to da su ga izbacili iz toga raja. ruke. na sebi. i tek sada rad zadobiva di- gnitet ljudskoga i božanskog. ne!? Onda Hegel veli. prisilu unutar građanskog društva i sistema potreba. radom i tako dalje.. ti moraš. “preko nužnosti do slobode”. pa ću vam i to reći. na vratima onaj anđeo s mačem.. zapamtite taj dan. kako bi se kazalo. ali. A čime? Pa proizvodnjom! Produkcijom! Pa. prvi puta u historiji. svibnja 2007. Dakle. to je Lutherov edikt kontra pape. i bio je malo kritičniji. to on vidi. Oni su. pa je onda s te strane gledao malo bolje nego katolici. i tako. To je jedan bitni problem na koji vam hoću ukazati u idućem predavanju. to su prvoklasne stvari. da uopće možeš egzistirati u da- nim uvjetima. evo. stoji: Ora et labora! Moli i radi! Pazite. Srbin ili Slovenac. ovaj rad. koja ti indirektno ujedno omogućuje da postaneš netko i nešto.. ova prisila. Hegel kao protestant veli. razvijanje. izgon iz raja. . “vrt samo za životinje”. prsti. na višem stupnju. ali imate Hegelovu kritiku Bibliije.. Trebalo je doći do toga. dakako.. time ujedno radiš na sebi samome kao čovjeku. A kako sam vam obećao. Hegel bi rekao. pa je Adam bil jako žalostan. Hrvat. postaje čovjekom. koji je bio. 1527. Gledajte... a to znači — po onome što si napravio iz sebe samoga.) “psi laju. imate 1527. karavana prolazi”! To je sjajno. Naravno. Pazite. predavanje (31. mogućnosti. ako se sjećate. da čovjek svojim djelom. talente. pod navodnicima. Pazite. Dobro. naše pretke. a i Eva. Hegel bi rekao. pazite.256 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . pa onda čak govori prsti. Hegel je bio protestant. nužnost da se potvrdiš. čovjek je od majmuna trebao postati spretan. spretnosti. to je težište tu — a mi do toga još nismo došli jer smo primitivci! Pa nisi ti čovjek zato jer si se narodio kao Turčin.. Ali rad. Bog daje izbaciti iz raja: “U znoju lica svoga jest ćeš kruh svoj!”. rekao je Adamu.

još 1959. Hermann Nohl je tek 1907. sigurno imamo. u najavi kolegija. plus dodaci su. Von Kant bis Hegel.) Kolegice i kolege. Objašnjenja uz Hegelovu filozofiju. godine i drugi svezak. Moram uz to samo kazati da Bloch tu daje jednu iscrpnu cjelinu Hegelove filozofije i po njegovim djelima i po bitnim problemima. Zagreb. To je početak. bitnim problemima i momentima Hegelove filo- zofije. dosta — s obzirom da se u nekoliko predavanja ne dâ baš sve ispredavati. Imate. Zatim.. Kasnije je bilo još jedno izdanje u istom tom našem Naprije- du. pa je to kasnije bila dobra osnova za pravo razumijevanje nekih bitnih momenata. u našoj seminarskoj biblioteci. Rekao sam da ćemo se danas za kraj naših izlaganja malo zadržati samo na nekim ali. recimo. evo. sedamdeset godina! Lukács tu sada. preko pedeset. mislim. to izlazi u Berlinu 1923. 1923. Ernst Bloch. naročito poslije drugog svjetskog rata. 1970. prije svega za Hegela. Povijest i klasna svijest. većina te literature nalazi se.. To je naime jedno fino djelo. to je izdao Naprijed. godina. Povijest i klasna svijest. a kasnije.. to je objavljeno kod nas. Pazite. ono što sam već naveo. Pa onda to možete koristiti. lipnja 2007. što je vrlo zgodno i korisno. znate. Subjekt-Objekt. dakle iste godine kada Lukács izdaje svoje djelo Povijest i klasna svijest. izlazi prvi svezak Od Kanta do Hegela od Kronera. 1926. ima dva izdanja. a za drugo sam vam već nešto dao na početku. pravi to djelo. samo to još nije u prijevodu — Richard Kroner. već smo o tome govorili. a kasnije još jedno izdanje. ne znam . Zagreb. iz Hegelovih tekstova. kad kaže da s njime postu- paju kao s “lipsalim psom”. o čemu je čak i Marx pisao. ja vam da- jem desetak djela.. i tako dalje. i tako dalje. pa bih vam prije toga dao literaturu za koju mislim da je tu relevantna za Hegelovu filozofiju. i to je bilo veliko osvježenje jer Lukács tu obrađuje klasičnu filozofiju i Hegela na nov način.14. Pa rekli smo tamo. tako da se o nekim Hegelovim djelima nije ni znalo. godine. dakle.. i kad tek po prvi puta Hegel postaje zapravo predmet istraživanja i ispitivanja. ma i više. Imate zatim Georga Lukácsa. također Naprijed. kad se ta problema- tika u Europi obnovila. mi smo već najavili da ćemo ovo predavanje nekako skratiti jer smo govorili o tome da smo vremenski bili malo skučeni — ne malo. što je bilo zapušteno. u dva sveska. “Filozofska biblioteka”. pa smo morali preskakati neke stvari. to je 1923. izdao rane spise. predavanje (8. kad gledate historijat s tim Hegelom. uz svaki komplet problema. pa ako hoćete to sebi zapisati ili zapamtiti.

prevedeno još 60-ih godina u Sarajevu. to je izdano na francuskom 1947. Sarajevo. pored ostalih djela. Aleksandra Koževnjikova. Odabrana djela Milana Kangrge u 4 sveska. L’introduction à la lecture de Hegel.258 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Von Hegel zu Nietzsche. Pa to je interesanto vidjeti. tj. u Golden marketingu. Sarajevo..) zašto. to je prevedeno u Beogradskom izdavačkom grafičkom zavodu.. ja sam ga slušao u Heidelbergu 1962-63. ja bih onda unaprijed rekao da bi to morao prevoditi ne samo neko tko zna njemački. što ga mi još nismo imali. također u Veselinu Masleši. Kad bi se to kod nas prevelo. 1966. koji je u Parizu na uni- verzitetu držao predavanja. Fessard. Reason and Revo- lution. Aron. Zagreb. Zatim imate Theodora Adorna. ja sam to morao koristiti na francuskom.. pa treba vidjeti koliko je to uspješno. predavanje (8. gdje bi ovo što ja tu govorim. nego netko tko je dobro potkovan u klasičnoj filozofiji. ne znam je li to pre- vedeno. naročito to što je Kožev tu težište cijele problematike Hegela stavio na Fenomenologiju duha. pazite — Sartre. a i o Marxu. djelo je- dnoga Rusa. objavljeno je 1940. Kožev. To je vrlo interesantna knjiga. . kod nas prevedeno Kako čitati Hegela... a slušali su ga svi poznati francuski intelektualci. 1964. tko hoće kompletirati. je izašla. 1979. Loewith je interesantan.. lipnja 2007. onda je Alfred Schmidt to preveo na njemački. a šta? Evo. Veselin Masleša. Zagreb. emigranta. kao Um i revolucija. a sad to imamo i u prijevodu. ali to imate dakle samo na njemačkom. gdje bi ona to mogla naći. Od njega možete još u našem prijevodu naći Tri studije o Hegelu. Alexandre Kojève. moja Etika. 1988. To je knjiga koja je. te tri studije često se i citiraju kod njega. Adorno je bio jedna dobra glava. nešto o Hegelu. a ona veli. koliko ja znam. Kod nas je to prevedeno. Zatim imate također prijevod. Ali dobro. imate Um i revolucija. A sad ću dodati i svoje dvije stvari. pa sam rekao: imate Kangrgu. To su čuvena predavanja. a ja sam to djelo imao na francuskom. Negativna dijalektika. Jedna kolegica me tu prošli puta pi- tala. Loewith je to pisao. Naprijed. A 2004. gdje Adorno. u Americi. Negativna dijalek- tika. Dakle cijela jedna “kla- pa” pravih filozofa i teoretičara. što bi bilo jako dragocjeno. koje je učio taj Koževnjikov.. kontra takozvanoj Hegelovoj pozitivnoj dijalektici hoće okrenuti stvar. ako se ostane pri pojmu dijalektike.. i tako dalje. Onda imate Karla Loewitha. dakle. je li. Onda imate Herberta Marcusea. to je čak poznato jer tu se Adorno baš posebno pozabavio bitnim nekim problemima Hegelove filozofije. kritizirao je i Marxa. to je isto jedno jako dobro djelo.. Camus. Vernunft und Revo- lution. Veselin Masleša. to je jedno vrlo dragocjeno djelo. ne!? Malo sam se šalio. i tako dalje. izišla 1940.14.

Marcuse je kao jedan od rijetkih interpretatora Hegelove filozofije dospio do same srži onoga što se tu događa s Hegelom u ovom kontekstu odnosa speku- lacije i filozofije. po mom sudu. Ali to je. nego o cijeloj klasičnoj filozofiji. a ne zna da je i on sâm na spekulativnoj poziciji. Dakle. zaista možemo kazati. naravno ne samo o Hegelu. da tako kažemo — to je moja teza. jer njegova habilitacija — studirao je kod Heideggera tamo u Frei- burgu. kao što smo rekli. prvoklasne. izišlo je 1940. Dakle. u tom njegovu istraživanju gdje se Marcuse sasvim promijenio. nitko ne mora složiti — premještanje s filozofije na spekulaciju. to je. Pri čemu valja stalno biti oprezan o toj — sad ću reći mojoj! — kritičkoj ocjeni i procjeni.) 259 To bi bila za sada za vas opća preporuka za interpretacije Hegela. A ovo sad. evoluirao. interpretarora Hegelove filozofije.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . tako da upravo u tom djelu — naravno. s kojom se. čitave te misli. A sad moram odmah reći ovo. vidjet ćete. mislim. da tako kažemo. zaista kapitalno djelo za razumijevanje nekih bitnih pitanja! Vidjet ćete do čega je Marcuse došao. tu bitnu točku sâm Marcuse još ne . u tom što smo sad rekli. ali i obrnuto. u našoj biblioteci. izišlo prvi puta. pored mnogih. do čega dođete. — ona njegova poznata radnja o teoriji povijesnosti u Hegela. Iako. ja mislim. dakako. to smo sad rekli. ono što treba imati u vidu. pa sad izaberite što želite. baš kod Marcusea — drago mi je da ćemo danas baš o tome— jer on na svoj način dolazi do te razlike. upravo epohalne sinteze. Hegel je ujedno prvoklasni spekulativni mislilac a ujedno i filozof. jer se kod Hegela zbilja nalazimo. na dvije pozicije. Pri čemu možemo bez pretjerivanja kazati da je Hegel najveći filozof- ski mislilac u historiji filozofije. da tako kažem. Sve to možete dobiti. predavanje (8. jer su tu sada s njime na djelu mnogo dublje stvari i problemi. tu treba navesti neke uvide Herberta Marcusea. prije svega. Mi smo tu govorili. koji govore o Hegelovoj filozofiji.14. Kant-Fichte-Schelling. Pri tome ujedno ova razlika. 1932. toliko što se toga tiče. ja ću ih citirati i malo govoriti o tome. jer ću o tome sad težište staviti na sljedeće: Herbert Marcuse. Dobro. gdje je on još heideggerovac. lipnja 2007. pa je poslije u Njemačkoj prevedeno. godine. gdje onda s Hegelom dolazimo do jedne. po mom sudu prodro je naj- dublje do nekih bitnih stavova. ima i drugih djela njegovih koja su interesan- tna — ali upravo taj Um i revolucija. Tu je sada riječ. vidjet ćemo. jednog od najboljih istraživača i tumača Hegelove misli. vrsnih istraživača. poznatom djelu Um i revolucija. pa ćemo se time danas pozabaviti s obzirom da smatram da se tu približavamo bitnim problemima za koje smo najavili da bi o njima trebalo govoriti.

ne Philosophie. pazite. navesti nekoliko takvih Marcuseovih stavova. Ne znam. Sve što si rekao. a on je tu baš postavio ili bar uvidio neke bitne probleme koji se tiču same srži Hegelove misli. I Schelling je već bio došao na to. lipnja 2007. trebalo bi posebno analizirati zašto su se bojali te spekulacije. on je inače vrsni filozof. uvijek dajem malo zadrške. što sad samo ta teorija. pa onda Marcuse gotovo pejorativno govori. nego na njegovu interpretaciju Hegela. do te upravo spekula- tivne pozicije. “ozbiljenje filozo- fije”. ali uglavnom. predavanje (8. zapisao sam si jednu primjedbu — evo gledajte koji je veliki problem za sve ove filozofe o kojima govorimo — treba promisliti može li se uopće kritički govoriti o filozofiji i njezinim dometima s filozofske pozicije. i tako dalje. jedan prvoklasni moderni filozof. vidjet ćete.260 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .. pa je rekao da mu je taj teorijski dio filozofičnosti prekratak. A time Marx pledira već za jednu spekulativnu poziciju s koje može pristupiti najvećem filozofu svih vremena. Ima nešto tu. Jer. i Marx to radi još u horizontu onog terminološkog-filozofskog. zašto se to događa kod tih filozofa. ali treba baš s obzirom da o Marcuseu govorimo kao o vrsnom interpretatoru Hegela.. treba biti u životu. ali idemo dalje od filozofije..) imenuje tako.. Mi govorimo sad o Hegelu.. Pazite. Evo. evo najprije. o kojoj ti govoriš. Dakle. to je sad druga stvar. i jedino se praktičkim prijelazom može. je li. on odaje puno priznanje Hegelu da je sve rekao što je trebao reći kao filozof. ali jedan Marcuse je morao doći. Ali to je problem. Da. svaka ti čast. morate prekoračiti granicu filozofičnosti da biste vidjeli dosege filozofije. veli. 1801.. ili kako bi se reklo “realizacija filozofije”. ali ne sad samo s obzirom Marcusea. samo mu je rekao. Dakle. Međutim. i došao je. nego Verwirklichung der Philosophie. i njegov izričaj je još u horizontu filozofičnosti. . Marx onda s te strane ima pravo.. takozvani Differenzschrift. Već smo naglasili to da je — i ja na tome insistiram. Marcuse kaže za Hegela. nešto najdublje što je on postavio nakon Fichtea. spekulacija. Zato ćemo tu. To je i sâm Marx govorio. ne mora se s time nitko slagati — ali recimo za mene je onaj prvi Hegelov spis.. ali gdje je to u realitetu? Ta umnost. a bio je spekulativni mislilac! A. kad veli.. pa je to onda nazvao ozbiljenje. pa to ti je lijepo. i ne samo Hegela. kako se to događa. i tako dalje. veli Marx Hegelu. to je cijela priča. dobro. Dakle..14. ah. ja citiram sada Marcusea. ja sam to već govorio. kao spekulativnu osnovu za cijelu svoju filozofiju. naravno. to je bila identifikacija s teorijom. tu smo stalno već na prijelazu između filozofije i spekulacije. pazite. da je i on bio pod zabludom onoga što je Kant imenovao kao spekulacija = teorija.

ali Hegela treba čitati sa stanovišta pojma pojma. čak i malo spašava. ne znate što je i odakle je to.. i tako dalje. neodlučnost i čak gotovo neodređenost stava. gdje . Naravno. onda znamo dobro da s time nismo daleko otišli. spekulativno. ako je shvaćena i izvedena kao povijesna teorija. samo ćete naći da govori o pojmu.. Ali. Pa. pazite. već kaže: po- vijesna teorija. Ali kad čitate tako. pazite. do predmetnosti predmeta. recimo to — pa to je abeceda — on kaže. kaže Marcuse. Cijela klasična filozofija već ide dalje. Hegel ide za tim da raspusti. ali ne više kantovski.. a ne uzimate u obzir ono što je Hegel već rekao. pazite ovaj glagol raspusti. Evo. sad.” — on to stavlja pod navodnike — “.”. Ova se tendencija još uvijek mogla pomiriti s jednom povijesnom interpretacijom ako uzmemo da pojam predstavlja konačni prodor uma u svijet. dvostrukost. niste došli do pojma. onaj tko hoće filozofirati bez pojma..” Pazimo dobro. nego dublje.) 261 Dakle. u svijet. možemo sad kazati. pa već Fichte ide na spekulaciju.. da tako kažemo.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . savršeno je. sad da treba promisliti što je time rečeno.” To što sad Marcuse nama govori u odnosu na Hegela kritička je pozi- cija. predavanje (8. u horizontu spoznajne teorije. Dakle. po čemu je taj pojam kao predmetnost moguć. koncilijantan prema Hegelu. element povijesne prakse i da ga nadomjesti ne- zavisnom zbiljom mišljenja” — to je potcrtano. “Ali.. Hege- lov pojam pojma je pitanje. to je sve interpretacija Hegela. onda ćete ga krivo interpretirati. Što znači. pojam je predmet! Ako se na tome ostaje ili zastaje. Pazite ovo. Marcuse kaže sad ovo za Hegela: “Čitava doktrina pojma. U tom smislu. “Mnoštvo posebnih pojmova postupno se skuplja u pojmu koji postaje jedinim sadržajem čitave logike. onda Hegel time nije došao dalje od Kanta. to je razumljivo jer mu je Kant to već omogućio koji je kritizirao metafizičare: vi govorite o predmetu. pojam pojma je spekulativna pozicija. a niste ga ni odredili. Marcuseova prvoklas- na formulacija glasi ovako.. kad malo promislite. pa ga spašava. i tako dalje. Hegelovo insistiranje na pojmu.” Naravno. “. “živi u Hegelovoj filozofiji ali nju ne- prestano nadjačava ontologijska koncepcija apsolutnog idealizma.. možemo kazati. Predmet je pojam. sad ga i Marcuse interpretira tako. Zašto? Pa Kant je došao do pojma predmeta. prema tome. Tu je rečeno toliko puno. “Takva povijesna koncepcija”. da tako kažemo. Be- griff.14. lipnja 2007. bolje da se ne upušta u to. realistička. u realitetu. kao što smo već naznačili. ali on je vrlo dobrohotan. Tu sad slijedi prvi pravi uvid u.. Hegela treba čitati u horizontu pojma pojma.. a govorite o pojmu. da je tu još uvijek na djelu povijesno mišljenje — pojam kao prodor uma u zbilju. kada postavlja pitanje mogućnosti pojma ili predmeta. Jer. on ga tu.

kako Hegel tamo ironizira: “poznato nije spoznato zato jer je poznato”. onda je svima sve jasno. predmetnost predmeta. i tako dalje.. A sad evo Marcuseovo pojašnjenje kako toga Hegelova pojma tako i upotrebe pojma ideje a ujedno određenja pojma bîti. Pa se vraća na Kanta i veli kako je to Kantova epohal- na misao jer je Kant išao za tim — bît.14.262 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Dakle. O pojmu bîti. Pazite. najbolji primjer za to vam je Spinoza! Kad biste mu postavili pitanje.. kad malo pogledate. kako . u komunizam i. Marcuse je objavio tu raspravu o pojmu bîti kao mogućnosti čime se zai- sta vrlo približio poziciji spekulacije. da je to “štap u žbici”! Kad spomeneš čovjeka — a ja sam se zaletio pa sam govorio o ljudskom dostojanstvu — onda su rekli. pa razumijete to. još 1974. biljke i to. i tako dalje. ne!? To je ono iza. bez ljudskog dostojanstva budemo mi napredovali. Mogućnost se pojavljuje prvi puta u Kanta kao naglašena dimenzija uopće mogućnosti filozofiranja.. taj čovjek jako smeta. pa čovjek je modus. a gdje ti je tu čovjek. a nije bio naš proizvod. Ali činjenica je da ti filozofi stalno. A zapravo. pa sam rekao da cijela filozofija hoće misliti bez čovjeka kao subjekta. Možete biti sve drugo. “Pojam biti”. Sad. ne samo u mislima nego i u životu. “subjekt opet postoji u kretanju od nižih k višim načinima samoozbiljenja”. koje je također dragocjeno. i to čak u socijalizam. Evo sada. godine. bîti. a u isto vrijeme istinski bitak koji na odgovarajući način predstavlja taj oblik — naime. konačno biće poput kamena. kao među ostalim interpretatorima. prosječnom čovjeku je sve jasno zato jer mu ništa nije jasno. što ćeš s tim čovjekom! Supstancija. predavanje (8. Selbstverwirklichung.) onda ja honoriram Marcuseu.. ove dvosmislenosti. čovjek jako smeta. dvostrukosti Hegelove cjelokupne misli. s onu stranu.. slobodni subjekt. Ako se počne s poznatim. kroz cijelu historiju. dakle.. kao mogućnost. Marcuse. jer to vam je “apstrakcija”! Jedan mi je rekao. To je pitanje tog takozvanog kri- ticizma. to je kod nas prevedeno u Kulturnom radniku. i time kritizira metafizičare koji uvijek izbacuju subjekt van. Cijela metafizika počiva na tome — to sam ja malo zaoštrio. ovaj Kangrga nama zabija štap u žbice! Ma nemojte!? Bez čovjeka. veli Marcuse. on bi rekao.” Sjetimo se Kanta! Kant ot- kriva subjekt iza predmeta. slobodni subjekt. preko. dvoznačajnosti. Pazite. A Kant ih onda korigira. lipnja 2007. I tu kod nas. to je jedna prvoklasna rasprava gdje Marcuse dolazi do toga da je pojam bîti identičan s pojmom mogućnosti. da ne počinješ s poznatim. samo nemojte biti čovjek. Evo što kaže Marcuse: “Pojam označava opći oblik svega bitka. ispuštaju sebe iz vida. u Hrvatskoj. kao jedino bitno. pa dobro. uvijek je svijet bio negdje drugdje. jer već ovo je uviđanje same srži. Ha-ha. dakle.

Svakako možemo i trebamo i moramo postaviti pitanje. s Platonom. na taj način sadrži jedan hotimični. Kad to kažete. onda je to zbilja jedan paradoks. stvari nasuprot prividnoj zbilji. slike. da li je to bio samo paradoks. Pazite protivurječje: pojam ideje vam je identičan s pojmom materije. naime. da si objasniš bît stvari. Prema tome. Da. “privid istinske mogućnosti ideje.” Sad ima jedan problem koji je moj problem.. pa onda Marcuse. naravno. hotimični paradoks.” Sad kaže dalje Marcuse: “Još od Platonova vremena značila je ideja sliku. i tako dalje.. samo na dru- gi i drugačiji način. površnošću. ako govorimo o paradoksu. to smatra Marcuse.. to je stol! Materija je — isto kao ideja — ap- strakcija od svake pojedinačne stvari. pojavnošću. prvi kritički pojam. kao što je to i pojam bîti.. a iz toga nužno. čak s onim najvišim vrhuncima. Marcuse dobro kaže. kojim je kri- tizirana sigurnost zdravog razuma u jednom svijetu koji se suviše spremno zadovoljavao oblikom.. djelomično s pravom.. s pravom. I sâm Marcuse. pojavnosti. “Najviši oblik ovoga samoozbiljenja naziva Hegel idejom. onda imate i pojam idealizma. hipostazira se. Ako ne želiš ostati pri pu- kim osjetilima. bio je to. to bi bila ta ideja. Dakle. a ne zbilja. a to se ne tiče samo Hegela nego cijele klasične njemačke filozofije. pa je onda ideja. greškica je. Ima je- dna. na jednom drugom mjestu. pazite.”. zar ne — ali što je materija? Pojam.” I tu leži. Stav da je istinski bitak ideja. i tako dalje: svi ti filozofi upotrebljavaju pojam ideje. predavanje (8. da tako kažem. to je jedna marksistička . da li od početka sâme filozofije.. veličina Platonova. apstrakcija! Pa gdje imate materiju? Tu? To nije materija. kakvog početka.14. trebaš tragati za bîti toga. kako vidimo. opravdati Hegela. Sad. površnosti. veli Marcuse. nego negdje gdje još nije. lipnja 2007..”. Dakle. pogađa samu bît toga odnosa. pazite: “Za Hegela ideja znači život i aktualni oblik istinskog bitka. to treba dobro razmisliti.” — zgodno! — “istinskih mogućnosti stvari nasuprot prividnoj zbilji. nije više pojam u kantovskom smislu. to treba promisliti — zaoštrena odluka: ili na život ili na njegovu samoobmanu.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . to izgleda nebuloza. Tu vidimo da je Marcuse vrlo koncilijantan spram Hegela. Pa to je bio taj teorijski put. ali nije samo moj.) 263 veli Marcuse. od samog početka — zato sad treba postaviti pitanje: kojeg to početka. A sa svoje strane malo zaoštravam tu odluku ovako: ili na spekulaciju ili na filozofiju. Bilo bi dobro kad bi bilo riječi samo o nekom paradoksu. “bio je to prvi kritički po- jam. Međutim. već sa spekulacijom. Na djelu je ovdje. u kojem su se sve stvari ne- posredno javljale. Pri tome želi. kaže: i ono teorijsko bilo je prvi kritički stav prema svijetu. bila u tome što se ta ideja onda prebacuje u transmundano. normalno.. pa kaže ovo.

“Kozmos”. nema sukoba. cilj. kako jedan Bergson. ali ja sam pročitao sve i nigdje to objašnjenje nisam našao. predavanje (8. i tako dalje. A sad pazite ovo: “Riječ eidos. pa ga naziva čak dogmatizmom.” To veli Bergson. Gledajte. to je kao normalno. i odgovaraju trima bitnim kategorijama jezika. drugo. koji nije kapacitet jednoga. “Pod kvalitativnim postajanjem. nikad nisi mogao nikome dokazati. ili da upotrijebimo jedan izraz bliži grčkom. kad govorimo o paradoksu. ili ..” — pa. svjetskog] rata. i tako dalje. cilj ili namjeru akta koji se vrši. onda sam ja našao takav jedan paradoks.”. pod razvojnim postajanjem. A ne dolaze do toga da je to ista pozicija! Ali sad treba ići na to. kod Schellinga. vidite. Doduše. je li! Ma kako može biti normalno!? Znam da sad netko može reći. mi bismo morali. kad gledate. imenice i glagola. sad ću vam pročitati. ali. dolazi do tako nečega do čega Hegel nikad ne dolazi. lipnja 2007. to znači materijalizam. “nećemo mi idealizam. recimo. ja pod idejom ne mislim baš ono kao Platon. postoji samo stvaralačka re-evolucija. i klasična njemačka filozofija kaže. To znači da cijelu stvar postavlja samo na jednu stranu. u Beogradu. to ti je jedno te isto. “borba između materijalizma i idealizma”. Prema tome. Ali pazite. pa onda i idealizma! Ja ne znam. Insistiraš na materiji ili na ideji. Bergson je mislio taj élan vital. prvo. nema nikak- ve “stvaralačke evolucije”. to sam izvadio iz Bergsonove Stvaralačke evolucije. i tako dalje. pretpostavljenog kao izvršenog. koja je kod nas prevedena još prije [II. koji ovdje prevodimo s idejom ima zaista ovaj trostruki smisao: ona označava. to ćete naći kod Fichta. Hegela. zašto to mene sada intrigira!? Mene je to zbunilo i ja sam mislio. evo..) nebuloza. najprije jedan mali uvod iz toga. oblik ili bît... a govorilo se. životnost. nego ideja-idealizam. vele. može biti. oblik ili bît.. zar sad jedan Bergson meni mora tu pomagati!? Evo. u osnovi namjeru akta. gledajte. a to je da opravda upotrebu pojma ideja.” Pazite što on sad kaže: “Ova tri gledišta jesu gledišta pridjeva. možda ćete mi vi reći. i treće. kretanje.” To je kritika! “Odrediv je kvalitet. ali pazite. Henri Bergson.264 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . duh mora tražiti ono što je odbojno prema promjeni. čemu ti onda taj pojam ideja!? Pa zar nemaš drugog pojma? To je doista malo čudno! A gledajte. Poslije objašnjenja koje smo dali. pod ekstenzivnim postajanjem. znate. on je s te svoje pozicije došao do toga da je ideja umrtvljenje toga élan vital.. evo Bergson. filozofije ideja. kvalitet. nego hoćemo idealizam. to je dalje njegovo objašnjenje.14. kod Hegela: nećemo mi taj realizam. tj. “mogli bismo sad reći. takav je bio osnovni princip filozofije koja se razvijala kroz klasični stari vijek filozofije takozvanih oblika. mi hoćemo materijalizam”. prevesti eidos sa izgledom. ali dobro. to je Marcuse rekao: slika! — “.

pa to je sjajno rečeno. i tako dalje.. dok on nju stigne.” — to bismo njemački rekli werden — “. pazite. to se sad tiče ovoga pa to treba razmisliti: svesti stvari na ideje. Dakle. po pretpostavci “izvan zakona vremena”. od kojih je svaki.. pa dobro. pred njim! Jer. Prema tome. van zakona vremena. nema vremena. da tako kažem. ali samo pošto si već bio povijesno-vremenito biće! Sad još samo ovo. znači svesti postajanje.) 265 bolje. kao akt. imate toga na puno mjesta.. o životnosti — na njegove glavne momente. zaključenosti. i tako dalje. i kao da je “ubran” u vječnosti! Pa to je metafizika! Metafizika ne poznaje vrijeme! Onda sam ga ja citirao. Jer eidos je. kretanju. A to je sad ono na što nam Bergson hoće tu fino ukazati na ovo — sad bismo mogli reći — statičnost pojma ideje. kao samodjelatnost. Tu je zalom onog po čemu ili iz čega. i tako dalje. ne reflektirajući na taj pojam ideje. kao što radi Bergson. Dakle. i samo po tome si uopće vremenito. pa su me gledali oni metafizičari u Freiburgu.. strijela ispucana uopće se ne kreće. Pa. i kao obran.14. iz ničega — ili bolje reći — po ničemu postaje nešto! A ovo ništa iz ništa mišljeno je kao povijesni čin. pazite sad ovo. predavanje (8. Onda se time Hegel bavi u kritici. “iz ničega ne postaje ništa”. gotovosti. nego ovi metafizičari još od Melissa kažu. u Enciklopediji.”.. lipnja 2007.. povijesno biće. a sad Hegel veli.na njegove sastavne momente. to mene asocira na Zenona koji je dobro tamo s te pozicije rekao... Ali. kako se kaže.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . stabilni izgled uzet sa nestabilnosti stvari”. to je ideja. To ja navodim zato jer sad ćemo doći do prvo- klasnog Marcuseova stava koji će raščiniti to zamršeno klupko. kao ubran u vječnosti”. ne treba tek postajati! Prema tome. Dobro. od kojih je svaki. ona je uvijek već malo odmakla. momentom. uvijek na jednoj određenoj točki! Pa onda onaj Ahil i kornjača. A što to znači? Da moraš najprije biti u povijesnom vremenu da bi uopće došao do samog pojma vječnosti. A onda tek naknadno možeš postaviti pitanje. to je cijela priča.”. gdje kritizira ono ex nihilo nihil fit. ne! Ahil nikad ne može stići kornjaču ako je ona dobila malo “fore”. izvan vremena. “. “Die Ewigkeit ist der Gedanke der Zeit”. ako nešto jest. samo iz nečega može postati nešto. I to nam sad mora reći jedan Bergson!? “Svesti stvari na ideje. čim .. uostalom.. a što je bilo prije! Ma. “. mi smo time onda prostorno odredili vrijeme! Evo.. po pretpostavci. pa sam im citirao Hegela iz Jenske realne filozofije — onaj stav: vječnost je misao vremena. a što je bilo prije? Nije bilo ništa prije! Sâm si počeo živjeti i djelovati i raditi. pa si time tek bio u vremenu. ja ću ponoviti.. nije za tebe bilo prije toga ništa! Maglica — svemirska maglica! Možda to jedino.. znači dakle svesti postajan- je — Bergson govori tu o élan vital.. Pa pita. koja može govoriti o konačnosti. uostalom.

odmah slijedi čitava jedna fizika. a ne da i dalje upotrebljavaju isti pojam.. ono što i Marcuse govori za Platona. “Herr Kollege. A glavno djelo mu se zove Sistem transcendentalnog idealizma. da malo pokažem kako “ovaj Balkanac” to već ima u glavi. ja sam vam to obećavao. To se jako lako ispusti iz vida. pazite. A to sam ja njima namjerno.14. dakle. našli? A ja se cijeli život bavim tim problemima i klasičnom filozofijom. to ja nisam zamijetio!” A da je on slučajno bio jedan od ovih metafizičara. u svakom slučaju. Schelling je već prvoklasni razrađivač ili.. produbljivač. Evo. dakle.. to je interesantno. jer to je dobro rečeno. pa za vas takav stav. mi nismo imali vremena. metafizičari. nije ništa značio! Razumijete to? To je školovanje! Kad je netko dobro školovan u jednom konceptu. čitava jedna kozmologija. Samo što ja mislim da su imali već s Fichteom dublje terminološko određenje. to vam je na stranici 273 Jenske realne filozofije. Herr Kollege. to meni nije jasno! Premda ima. kako bi se reklo. Pazite. ja bih njemu rekao: A znate zašto niste!? Jer ste bili fenomenolog. i potom u razgovoru on veli meni. onda sam iz taške izva- dio. koji se ne zadovoljava površnošću i pojavnošću. makar je ona pokušana. to je sad cijela ta priča koja tu meni onda postavlja pitanje. da ga ponižavaju ovi tamo. klasična njemačka filozofija upotrebljava pojam ideje. ako ste ga i čitali. niti “transcendentalni” niti “idealizam” ne odgovara za ono što . koji pojma nisu imali. A ja to njemu nisam htio tako reći jer je on meni de facto priznao otkriće. Werner Marx je u Freiburgu slušao ono moje predavanje. “metafizika ili revolucija”.) se stave nepomične ideje. ovdje u fenomenološkom. Čemu. i tako dalje. predavanje (8. imao sam sa sobom ovu Jensku knjigu. taj teorijski moment. kad sam ja te teze izrekao. on ne mora naći u Hegela stav koji izla- zi izvan toga i s onu stranu toga. mogućnost. Pa.” A on veli: “Ach so. Fichteove speku- lacije. pazite. u osnovu kretajuće zbilje. univerzitetske.266 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Tu je zapravo to težište da onda i klasična filozofija u tom kontekstu to može upotrebljavati. koji su me ignorirali kad sam govorio o Hegelu. pa sam onda s obzirom na ove male lopove tamo. Pazite. pa sam rekao: “Pogledajte. lipnja 2007. kolege. to se događa.. profesori. Evo samo jedan primjer. naime. pa gdje ste to. I Kangrgi se vje- rojatno dogodilo da negdje nije našao analizu toga pojma ideje kod Hegela koja bi opravdala upotrebu tog pojma.” a ovaj se začudio. pa sam onda rekao. sva tri pojma — sad ću biti grub — mogao je Schelling baciti u smeće! Jer niti “sistem”. i čak čitava jedna teologija i metafizika. ne samo terminološki. nego dubo- ko smisleno. kolega. taj kritički moment toga pojma. zato jer on jednoga Balkanca pi- tao.

dakle. Marcuse veli. A onda na kraju imamo posla s idealiz- mom. dometa i granica spoznavanja. budući da su prodirali u novo. identitet subjekt-ob- jekt — to je palijativ! Imate pojam subjekt-objekt. Sad ćemo pitati zašto? Hegel je jedini imao pravo na to. ja nisam došao do drugog objašnjenja. to je interesantna stvar. to je to. sva tri pojma mu ne odgova- raju. Dakle. Pa već samo ovo.) 267 on piše! Sistem. predavanje (8. to je brbljarija! Ako me razumijete! U filozofiji on je sve rekao! A onda transcendentalno! Nema više ništa trancendentalno! Pojam transcendentalno važi samo za Kantovu metodu. ističe element prakse koji je i dalje tu sadržan. Dakle. to je moje mišljenje. to su te teškoće koje treba imati u vidu. Dobro. Za Hegela ideja znači život i aktualni oblik istinskog bitka.. evo to je taj problem s obzirom na ovaj pojam ideje. A zašto nema više materijalizma? Dakle. jer on fiksira..14. zar nije dovoljno tu reći praksa. Tu je sve već pretpostavljeno. u zaključnom dijelu Logike! Odgovarajući oblik ideje nazivan je jedinstvom — pazite. a nisu imali terminologiju. dakle: koherentnost. Ali nismo daleko stigli jer nismo pitali odakle stol... a zašto baš ideja? Zar ne bi bilo dovoljno da kažem život i aktualni oblik istinskog bitka? To mi je dovoljno. Pa dobro. pa sad. Pa onda Marcuse dodaje ono što se nalazi na kraju Hegelove Logike. nije jedinstvo nego identitet! I što si time dobio? Dobio si krpariju da pomoću pojmova koji su ti na raspolaganju. Evo. lipnja 2007. identitet a ne više jedinstvo! Ali pazite dobro. ne identitetom — spoznaje i djelatnosti. stol. u redu. pazite. tu jedan Bergson dođe do toga pa insistira zaista na onome što taj pojam po sebi sadrži. identitetom teorijske i praktičke ideje. izraziš ono što misliš da je preko toga! Pa onda kažeš. Eto. zašto .MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . A znate zašto? Zato što je rekao sve do kraja. jer sve što se iza Hegela događa do danas. što je protivurječno. a ništa drugo nemaš. suvislost. Oni se muče sa starom termi- nologijom jer nemaju drugu. To je spekulacija. — ja sam sebi postavio pitanje. A Hegel je ostao na sistemu kao gotovosti. a sâm on veli: kad ja to upotrebljavam. Ali s pojmom ideje čini mi se da su pretjerivali. I sad dodaje. istraživanje mogućnosti domašaja. Pa to je pojam! To je već Kant znao! Fiksiranje! Odredimo predmet. Hegel izričito izjavljuje da je praktička ideja. i onda time baratamo. I to više nije upotrebljivo u speku- laciji. to je sistematičnost. Ali dobro. Pokušao sam u tom mom jednom rukopisu opravdati. u svakom slučaju. pa sad moramo reći da ti filozofi. u spekulaciji si ostao na stanovištu ili terminologiji filozofičnosti. da nisu imali na raspolaganju druge mogućnosti. Ja ću sad po- noviti Marcusea. zaključenosti. interpretirajući Hegela na kraju njegove Lo- gike. ne moram to nazvati “ide- jom”. pazite.

lipnja 2007. ja sam to pokušao tamo u svojem djelu kako je neprimjereno danas upotrebljavat po- jam praxisa jer se on odnosi samo na starogrčku filozofiju. Dobro. ili ga bar ima za svoj princip. ovo kaže Hegel: “. ali važilo je to obo- strano. kao što kažemo. kao u teoriji. ozbiljenje dobra — to Hegel govori na kraju Logike — ozbiljenje koje mijenja izvanjsku zbilju. tamo one kolege u Njemačkoj rekli. To nije isto! Pa čekajte. da ne kažemo stranputicama.. Hegel nam sve točno govori. Pa onda Fichte.. da je praktička ideja viša od ideje spoznaje. pa onda je — to je Hegelov stav — viša od ideje spoznaje. dakle.jer ima ne samo dostojanstvo općega. pa Schelling i tako dalje. i tako dalje.. vidite što se time hoće reći. zar ste ostali s tim praxisom. samo što nakon svega toga. to mi Nijemci možemo ostati jer nemamo drugog izraza. Pa ja sam rekao. to je zato da se i internacionalno naglasi ime jednog filozofskog časopisa.14. što bi značio upravo suprotno. Evo. zašto i u kojem smislu sada s tom idejom? Sad.) treba reći praktička ideja? Možemo početi različito objašnjavati.” — ovo je iskazano tako da se misli na ideju. to je drugi razlog. Što je time rekao? Ono što mu je Kant zapravo već rekao — primat praktičkog uma. a da nikada i nigdje nije eksplicitno opravdao taj način izražavanja. Dovoljno je reći praksa. dobro. a pitanje je onda samo koliko je taj princip zbiljski proveden. Idealizam filozofije ne sastoji se ni u čemu drugome doli u tome da se ono konačno ne prizna kao istinski postojeće. na kraju. nego i dostojansvo jednostavno životnoga”. nama su kad smo osnovali “Praxis”. ide svim mogućim putovima.. i zna se dobro što taj pojam iskazuje. i tako dalje. Opreka idealističke i realističke filo- . Dakle. predavanje (8. Ja sam pokušao objasniti što sad znači taj pojam za razliku od onog starog pojma praxis. ali kad dođe do toga.. [Dodatak: Ovdje je sad mjesto da ispunim ono obećanje da ću vam navesti Hegelov stav za koji sam pola u šali rekao da me Hegel “zaveo”. Pazite. Svaka je fi- lozofija bitno idealizam.. Evo tog Hegelova stava iz njegove Logike u cijelosti: “Stav da je ono konačno idealno. ja ništa ne tvrdim — kome i čemu je ona uopće potrebna —mislim za ove klasične filozofe — ako se naime želi biti ujedno s onu stranu filozofičnosti za volju spekulativnosti! Zašto ovdje Hegel kao samo po sebi razumljivo preuzima taj pojam ideje od Platona. na kraju svoje Logike. praktička ideja. ostaje ključno pitanje: što. Pazite to! To je citat iz Hegelove Logike. naravno. Tu je sve točno kad se ovako citira. inače identično s: idealno — “sačinjava idealizam. a da se izbje- gne primisao ideala. Dakako da sam odmah dodao kako sam i sâm pritom bio sukrivac. čemu. to je pitanje koje je za diskusiju.268 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . pa sam ja to našao kod Bergsona. pa što vam je sad to. To. Dakle. Hegel kaže.

radnika). W. A to onda još nije Hegel! Što. misleći pritom na njegove ideologijske klasne oblike u kojima se pojavljivao. on je za mene. ne bi zasluživala ime filozofije. samo ne uvijek u umnom obliku”. ovdje riječ? Prije svega. posljednji.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .) 269 zofije. No.” — Hegel misli materijalističke — “stoga je bez značenja. dakle.. Marx je sa svoje strane dodao tome kako je “um svagda u historiji vladao i bio na djelu. koji je djelatno u materijalnoj proizvodnji suočen s prirodom. kad on pod pojmom duha misli način totalnog ovladavanja svime što jest. po čemu tek sve uopće jest! Dakle. Felix Meiner. dakle. pa time i do samosvijesti. postajući pritom svjestan svoga čina i samoga sebe kao tog proizvoditelja i stvaraoca svojim stvaralaštvom. F. od elementarne zamjedbe ili percepcije. ovdje eksplicitno nedostaje!? Upravo ono po čemu je Hegel već u svojoj Feno- menologiji duha epohalan mislilac. iščitavajući taj navedeni stav uvijek iznova. U stvari je duh pravi idealist uopće. str. dakle. još više ukoliko misli i poima. znanja znanja i hegelovske apsolutne znanosti. prerađujući je i modificirajući je svojim djelom u predmet. svojom “materijalnom proizvodnjom” prije svega. nije sadržaj kao takozvani realni opstanak. predavanje (8. što znači da je time i samo time došao do svijesti o tome. shvatim kako Hegel u cijelom tom stavo o duhu i idealizmu navodi samo i isključivo one momente ili “etape” u razvitku duha koje ostaju u dimenziji ili horizontu onoga što ćemo naći u Kantovu transcendentalnom stavu. apsolutni bitak. 145-146). Pri čemu Kant još uvijek dobrim dijelom. on je ideelno u meni” (G.. Filozofija koja konačnom opstanku kao takvom pripisuje istinski. O čemu je. Wissenschaft der Logik I. dakle razuma. te je to bilo osnova za čitanje navedena stava samo i jedno u tom smislu i kontekstu. naročito IV.14. pa sve do samosvijesti. Te je tek tim i takvim totalitetom svoje djelatnosti kao samodjelatnosti postajao .. ako ne i apsolutno. kme- ta. Dakle proizvodeći svijet i sebe u njemu.. strana stvari na osnovi koje sam shvaćao i interpretirao samu bît Hegelove misli i cjelokupne filozofije. gdje je dospio do stava kako se historijski proces samoosvješćenja čovjeka ne događa po liniji vladajućih (“gospodara”) nego upravo po liniji radnog čovjeka (roba. kojim se pomoću subjekta.. 1963. lipnja 2007. te se čitava stvar iscrpljuje u spoznavalačkom horizontu. kako je za Hegela pojam duha zapravo shvaćem i mišljen kao um u svome historijskom razvoju. predočuje. zastaje samo u dimenziji spoznajne teorije. i to bitna. tek dospijeva do predmeta. u jednostavnosti onoga Ja takav je izvanjski bitak samo ukinut. Hegel. To je bila za mene jedna. u njemu. Hamburg. glavom u njoj. već kad osjeća. svijetom i sobom samim. imao sam ovdje u vidu ono bitno Hegelovo. Tome je pridošao i stav Herberta Marcusea.

. nego identiteta! — “. Hegel je izvršio konačnu preobrazbu povijesti u ontologiju! Naravno da sad treba vid- jeti što to znači. da je to najdublji uvid u srž Hegelove misli što ga je izvršio. a time i svoje postojanje. kad veli. iz “stvaranja pet osjetila. A filozofija kao ontologija..) i materijalizam. M. i njihovo rješenje nije stoga nikako samo zadatak spoznaje. tj. vidi se kako je rješenje teorijskih suprotnosti moguće samo na praktički način.. nakon Fichtea. Pa to mu je Fichte! To je početak svijeta — sa- modjelatnost. K. str.” — naime iz Hegelove prethodno potvrđene i problematizirane historijsko- praktički “očovječene prirode”.] Sad imamo jedan drugi stav s Marcuseom koji kaže: “Način na koji Hegel pokazuje ovo jedinstvo.. nego zbiljski životni zadatak što ga filozofija nije mogla riješiti upravo zato što je isti zada- tak shvatila samo kao teorijski zadatak” (Marx-Engels. 1953. racionalna onto- logija — to je ta metafizika. a imajući pritom u vidu cjelinu i bît Hegelove misli. što već Fichte izražava svojim Ja.14.” — a vidjeli smo da nam upravo to naglašava Hegel u onom stavu — “kao takve suprotno- sti tek u društvenom stanju. To drugim riječima znači. jer ontolo- gija nije ništa drugo nego metafizika. pa mene uvijek korigiraju kako to nije isto. Rani radovi. 233-234). pazite. To je ono mjesto za koje hoću ukazati da je to već jedan spe- kulativan stav.. ako netko pažljivije čita navedeni Hegelov stav.) čovjekom.270 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . po mom sudu. u tom svom djelu Um i revolucija. Kultura. racionalna teologija. kao slobodom. kao metafizika. pazite. samo čovjekovom praktičkom energijom. ali pazite: racionalna psihologija. pa nema više tu jedinstva. što je onda Hegel nazvao “Ja kao apsolutni negativitet”.” — pazite sad. samosviješću. djelatnost i trpljenje gube svoju suprotnost. Marcuse opet govori o jedinstvu. idealizam. lipnja 2007. jedino Marcuse. Ja kao apsolutni negativitet. Vrijedno je i instruktivno za sve ovo rečeno navesti jedan prvoklasni Mar- xov stav iz Ranih radova koji na svoj način potkrepljuje rečeno: “Vidi se . . Zagreb. na način na koji Hegel pokazuje da je on izvršio konačnu preobrazbu iz povijesti u ontologiju”.. op. A sâm je Hegel pod utjecajem Fichteova naglašavanja kako ono Ja ne možemo više tradicionalno razumijevati isključivo kao spoznavalački subjekt nego kao identitet subjekt-objekt. kako tu veli “izvršio”. ili ako hoćete. što je posao cje- lokupne dosadašnje svjetske historije” — “kako subjektivizam i objektiviz- am. samodjelatnošću... prijelaz sa stanovišta životnosti života. u tom će stavu prije naći “transcendentalnoga Kanta” nego pravoga Hegela! I u tome leži ta mogućnost “zavođenja čitatelja” što se dogodilo i sa mnom. pa to onda Hegel ponavlja. I sad. ontologija je jedan dio metafizike. spiritualizam (to jest. odakle onda potječe i ono njegovo određenje etwas— nešto kao rezultat negacije negacije. predavanje (8.

recimo. dovršenosti. uništava.14. a zašto? Jer je to nama presku- po. i tako dalje. da se iziđe iz ove doline suza. njegovo um- rtvljenje. Pa. i tako dalje. Herr Kangrga! Pogledao bi u Himmlera. to je sad jako aktualno danas. Dok se Fichte krvavo borio. pa ovo nije moralno što vi radite. ostala samo jedna puka ideologija. A on bi rekao. religioznost onda najfiniji način ili čak. bez obzira hoćemo li se s time složiti. gospon Hitler. malo karikirano. dakle metafizika. nego smisao onoga što se iskazuje. Ne možete to rješavati moralnim apelom! Evo. poetski. kad bi sad gledali s Marxove pozicije. Pazite. predavanje (8. ako misliš da je to ta jedina istina.. lipnja 2007. Kad kažete dovršenost onda vam je to savršenost postojećega. pa nećemo sad to poistovjetiti s filozofskim traženjem nekakve istine. Bush je rekao. i tako dalje. pakla i strahota. A filozofija nije utjeha. da prekorači horizont filozofije kao bitne neistine — to je ono što Marx zapravo hoće reći Hegelu: vrlo si to lijepo filozofski protumačio. svega. to je sad postalo moda. no onda znam što sam rekao. Ideologija nije istina. I metafizika počinje s gotovošću svijeta. a onda dođe . kad netko veli.. Do- bro. Ja sam tu kontrirao. života. Tu je ta kršćanska utjeha koja je dragocjena za ljude koji su bespomoćni. to lijepo zvuči. šalu na stranu.. koja već od početka preskače tu mogućnost životnosti za volju gotovosti. ne možete s nekakvim moralnim apelom doći Hitleru koji ubija milijune ljudi. To je identitet. i tako dalje. a jel’te. da to kažemo ovim riječima. koji vjeruju da će biti nagrađeni na drugom svijetu. ali toga ti nigdje nema u životu! Prema tome. jer je život drugačiji. Dakle. to živimo svaki dan. onda živimo u neistini. kao takvog. Upravo ovdje sad leži pravo mjesto na kojemu dolazi do punog izražaja bitna razlika između Fichtea i Hegela. ona je samoobmana! To su ti problemi. pa te logore. sad se svaki dan priča. filozofija kao ontologija. kako kaže Hegel u svojoj Fenomenologiji duha. ako smo na istoj poziciji.) 271 ontologija je fiksiranje bića.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Sretni su ljudi koji su istinski religi- ozni. možemo uljepšavati sve skupa! Ja smatam da je za svakoga tko je religiozan. a sâma je Hegelova misao tu ostala negdje “između”. Zemlje. i gotovo! Mi ćemo ići do rasprsnuća ovoga svijeta. nije pitanje pojma.. i tako dalje. bioetika.. A to što nam sad Marcuse govori. iskonskim izrazom i potvrđenjem. pa ubijate. A filozofija je tu. dođete Hitleru pa velite. Ali to je samo jedan mogući odgovor. Čekajte. bila je konačna presuda ne samo nad životom nego i nad spekulacijom kao njegovim istinskim. kako Hegel na jednom mjestu kaže. i onda bih ja završio u konclogoru. Dakle. to zagađenje. mi ne potpisujemo onaj Kyoto ugovor. To je ono što nam je na svoj način Bergson rekao s pojmom ideje. Ono što je dovršeno jest savršeno..

pa malo ovako malo onako. s obzirom na taj opći stav o pretvaranju povijesti u onto- logiju. “spoznati um u križu sadašnjosti”. čujte. više ne može upotrebljavati drugačije nego što je on rekao — um je po svojoj biti praktički. Ja se cijeli život trudim da dođem do same srži. do uma kao onog praktičkog u smislu spekulacije. a to je u ovom uvodu u Filozofiju prava.14. na bilo koji način. prekrasan stav Hegelov o “ruži u križu sadašnjosti” — “Rose im Kreuz der Gegenwart” — gdje je ta ruža. to je taj problem života! Mi tu sad moramo ostati pri ovoj osnov- noj tezi. Pa to mu kritički govori Marcuse. ostalo je to u zraku. da se prodire pod kožu sadašnjosti. kao gotovosti. sad je nedavno upravo to rekao. čime je zapravo. Evo... doveo do točke istinskog razumijevanja upravo toga ključnog odnosa. to ne dolikuje. malo bioetike. nismo djeca! Budimo ozbiljni ljudi. ja bih je tako nazvao s obzirom na cijelu interpretaciju Hegela do sada.. pa onda tek slijedi spekulacija u smislu identiteta. taj smisao. iako nas. pa znate. On to ponavlja poslije u Enciklopediji. taj po- jam. i onda to naziva apsolutnim idealizmom. u kojemu se ponavlja onaj. Ma dajte.. Dakle. jer tu bi bilo odlučnije pitanje gdje i kako se — dakle i historijski i misaono gledano — događa to pretvaranje ili preobrazba povijesti u onto- logiju? . tj.. predavanje (8. ne palijativno! To je mjesto gdje Hegel kaže. da Hegel povijest pretvara u ontologiju — to je presuda. To je prije- laz sa stanovišta razuma kao teorijskog organa na praktički organ... Pa.. dobro. do bîti etičko-moralnog fenomena. A moramo iz toga izići van. Svaka mu čast — Marcuseu. pa. politički aspekt najdubljeg životnog problema gdje je riječ o biti i ne biti čovječanstva! Pa.. ono što bih ja sad rekao.. ne znaju ni šta je moral. pazite. pa ne znaju niti šta je etika. ta životnost. “ruža u križu sadašnjosti” tu je zamagljena. kad gledate. A ovi drugi se niti ne trude. gospon Bush. naravno! Dakle. Marcuse svojim prvoklasnim uviđanjem onoga bitnoga u Hegela. nakon Fichtea. naglašena potreba. bumo se malo potrudili. pri čemu onda pojam mašte igra tu bitnu ulogu. neemojmo. a i Hegelu. Povijest pretvara u ontolo- giju! A što to znači? To znači: proces je zaustavio pomoću ontologije. jer pojam uma se. On bi rekao. to znači da Hegel spekulaciju pretvara u filozofiju. bumo to malo poboljšali. treba se tu ipak malo moralno ponašati. to nije način! Dakle. pa to nije lijepo.272 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . A što se dobiva time? To je gospodarski. za koju ja kažem da je stvarno spekulativna. ono što je bitno životno — taj križ sadašnjosti to je ovo što mi živimo. naime. s jednim stavom do kojega Marcuse sada dolazi. lipnja 2007. pa onda malo moralno. ne možeš tu ništa s moralnim apelima.) bioetičar pa veli.

MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.) 273

Ja ću vam sad reći ovo. Na to je pitanje — ne možda, nego jedino sigur-
no — odgovorio Karl Marx, tako da se razumijemo. U istraživanju bitne
filozofijsko-ekonomijske problematike, u pojmu konkretnoga, pazite to je
srž pitanja oko kojega se vrti cijela problematika, konkretno-apstraktno, pa
onda znamo dobro da Hegel kaže, apstraktno je upravo konkretno, kad su
kritički rekli da filozofi misle apstraktno, te je on onda odgovorio i rekao,
filozof je jedini koji se trudi da dođe do konkretnog, a to znači do bîti stvari,
da se ne zadržava na rasplinjavanju pojavnosti. Dakle, da ne duljimo, pazite
dobro, Marx kaže ovo: “Ono konkretno jest konkretno jer je sažimanje...”,
njemački Zusammenfassung, “... mnogih određenja, dakle jedinstvo mnogovrs-
nog. U mišljenju...” — ovdje sad s obzirom na ovaj stav Marxov, za razumije-
vanje onoga bitnog u našem raspravljanju, treba naglasiti, u filozofijskom
mišljenju, jer o njemu je riječ. Jer, ako idete sada na nekakvu konsekvenciju,
onda morate reći, pa jedino je filozofija išla na istinsko istraživanje... kroz
cijelu historiju čovječanstva i kad je to bila i uspijevala, onda je bila spekula-
cija. Dakle, riječ je o filozofskom istraživanju, pa ovo, konkretno, pojavljuje
se kao proces sažimanja, kao rezultat, a ne kao polazna točka. Premda je to
konkretno zbiljska polazna točka i stoga također polazna točka toga takozva-
noga zrenja, Anschauung, zora, ... i predočivanja, dakle Vorstellung. Tu sad slije-
di ključno mjesto za dokučivanje ne samo Hegelova prijelaza sa spekulacije
na filozofiju i njihova stalnog uzajamnog prožimanja i miješanja, nego sama
srž filozofije kao filozofije, to jest, rečeno s Marxom, obrnuti proces samog
mišljenja koji se onda diže na rang filozofijskog mišljenja, i ovdje leži odgo-
vor na pitanje pravog odnosa filozofije i spekulacije. Pazite što Marx kaže:
“U prvom se putu puna predstava...”, Vorstellung, “bila rasplinula, pretvorila
u apstraktno određenje. U drugom pak vode apstraktna određenja...”, pazite
dobro, “k reprodukciji konkretnoga u putu mišljenja.” Kad biste se sad malo
vratili natrag, to isto vam govori Schelling. Pazite, Schelling kao filozof go-
vori da je filozofija oponašanje, Nachahmung. A to smo citirali prethodno, pa
ako on kaže za sebe kao filozofa da oponaša... Što oponaša? Pa, jedino život!
To znači da s filozofijom imamo posla samo sa oponašanjem života a ne sa
životom samim! Naravno, ako hoćemo pojednostavniti taj problem!
Prema tome, reprodukcija! Kako uopće dolazimo do pojma reprodukci-
ja!? Pa valjda pomoću pojma produkcija! Pa, valjda je najprije bila produkcija
da bismo došli do reprodukcije! Onda ne možeš počinjati s reprodukcijom,
kad je ona baš re- i dolazi na kraju. Ili, pojednostavljeno rečeno, čovjek je
morao najprije biti na djelu da bi mogao onda to oponašati, znati i misliti, i

274 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)

tako dalje, da shvati uopće ono što njegov vlastiti život jest. Ja sam insistirao
da su stari grčki mudraci bili ti koji počinju s identitetom, da tako kažemo,
teorija-praksa, u pojmu mudrosti, a to su znali i drugi mudraci. Čovjek kad
počinje kao takav, kad više nije životinja, razmišlja o cjelini života — ako
razmišlja. Jer, svijest ima svaki mulac koja mu služi samo za snalaženje i ako-
modaciju na sve oko sebe.
Prema tome, čovjekova misao nužno je usmjerena na konkretno, na prak-
su, na život, na sve oko njega. I to je tamo uvijek u nerazlučivu jedinstvu koje
se naziva mudrošću. Ali kad uzmete, recimo naše ekonomiste, onda imate
produkciju i reprodukciju. Dobro, sad kad već o tome govorimo, ja nisam
siguran je li Marx, recimo, čitao Fichtea. On se bavio uglavnom Hegelom, a
vjerojatno jest čitao, jedno s drugim. Ali pazite, razrješenje našeg sadašnjeg,
ovog tu, života, po Marxu znači — pretvoriti rad u samodjelatnost! To je
njegov stav. Jer, rad nije ništa drugo nego otuđenje ljudske samodjelatnosti.
Pa to mu je Fichte stavio na početak! Mi živimo u dimenziji rada kao otuđene
samodjelatnosti. Kad bismo se mogli “vratiti natrag”, onda bi to bilo, znači,
razotuđenje ili doista — povratak u budućnost. I to bi bio taj pojam. Ali po-
jam Selbsttätigkeit, samodjelatnost, kod Marxa se nalazi kao razrješenje bitnog
ljudskog problema kroz čitavu historiju čovječanstva. Jer se već s klasnim
društvom, već od Platona pa do danas, odvija upravo to da smo samodje-
latnost pretvorili u robovski, kmetski i radnički rad, u otuđenje te samodje-
latnosti. I to smo mi!
Ja se sjećam, kad sam govorio da sam ja proleter, onda su me moji kolege
ismijavali, ha, proleter, pa nisi ti radnik! Pa nisam, dakako, radnik, seljak i —
nekad je bila poštena inteligencija! Ja spadam valjda u tu poštenu inteligen-
ciju, a možda i bez toga “poštena”, ako i nisam pošten, onda sam inteligent,
spadam u inteligenciju. Ali mi smo zapravo najamni radnici, to je cijela priča!
I sad, može vam poslodavac biti kapitalist, magnat, ovaj i onaj, ili socijalistička
birokracija ili bilo koja sada... Pa dobro, onda kad su one filozofe, koji su mi
se smijali, u Beogradu, bacili na ulicu s fakulteta, onda sam im došao reći,
dečki, a kako je to sad s vama, a gdje vam je poslodavac, niste vi proleteri!?
Ma, niste vi zapravo ni proleteri, jer proleter znači, pazite dobro, samosvjesni
radnik, samosvjesni seljak i samosvjesni inteligent. To je proleter. A ja sam
to, evo! S naglaskom na samosvijesti! A proleter je — historijski gledano —
posljednji stupanj do čovjeka!
Dobro, kad već govorimo o mojemu dragomu Karleku Marxu, on kaže:
“Hegel je dospio stoga...” — razmišljam, može li se ovo njegovo “geriet

MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.) 275

auf ” shvatiti i kao “spao na”... dobro — “dospio stoga na iluziju da shvati
ono realno isključivo kao rezultat mišljenja koje se u sebi sažimlje, u sebi
produbljuje i samoga sebe kreće, dok je metoda da se uspne od apstraktno-
ga ka konkretnomu samo način za mišljenje da sebi to konkretno prisvoji,
samo taj da se to konkretno reproducira kao duhovno konkretno.” Evo, kao
duhovno konkretno. To znači ono što smo rekli “reprodukcija”. Duhovno-
misaona reprodukcija našeg života koja, dakako, može u sebi sadržavati puno
istine ili uviđanja, i tako dalje, ali mi ostajemo samo izvan toga, mi smo samo
apstraktni participatori na nečemu. Pa, što meni vrijedi znati da sam u tom
kapitalističkom životu nula, da ništa ne značim! Pa meni je to poznato, i
što sad s tim? Pa, sad, može li Kangrga promijeniti svoj život time što tako
dobro zna što se s njime događa!? To je bilo tako mišljeno sa stoicima i
skepticima, još u starom vijeku, pa su onda rekli, i Epitekt, i rob može biti
slobodan u svome mišljenju. Pa lijepo misli, a rob je svezan, onda mu onaj
tamo lomi ruku, a on mu veli, gospodaru, možeš mi tako slomiti ruku, ali ne
i slobodu da mislim. A on mu je slomio ruku, a ovaj to sve lijepo zna i pri
tom je “pravi filozof ”! To što sad mi duboko znamo te stvari, baš i nije velika
pomoć. Ja mislim da bih onda, ako već idem na to, trebao radije da postanem
religiozan pa si mislim: dobro, sad patim, ali zato ću doći u nebo. Pa, ja sam
dobar čovjek, nisam nikad nikome želio ni činio zlo, nisam nikad u životu
nikome htio nauditi, i mene bi sigurno sveti Petar primio gore. Ja to stalno
naglašavam, da on mene čeka s čašom dobroga vina, gore u nebu...
Dakle, evo još jedan zaključak s Marxom, pazite: “Nipošto, međutim, da
to mišljenje reproducira proces nastajanja samoga konkretnog.” Pazite, to
je zaključak iz djela Grundrisse der Kritik der politischen Ökonomie, iz 1857-59.,
dakle, oni tekstovi koji su tek 1953. otkriveni i objavljeni. Pazite, sve do 1932.
godine nije se uopće znalo da je Marx uopće bio nekakav filozof, dok nisu
bili izdani Rani radovi, i tako dalje, pa odatle ide ona teza da je Marx bio eko-
nomist. To su takve gluposti! Dakle, Marx ovdje govori o reprodukciji, što
je posve primjereno, jer je riječ o misaonoj reprodukciji ili o mišljenju kao
re-produkciji. Ali je sâma produkcija ovdje već implicirana, jer, kao što smo
rekli, nema reprodukcije bez prethodne produkcije. A filozofsko mišljenje
upravo nju najčešće preskače, da tako kažemo.
Već smo naglasili, na primjer, sad to je samo jedan moment toga što je
svakako simptomatično, da tako kažemo, da čitava historija filozofije, od
početka, tamo od Platona, kad počinje pravo filozofiranje, i tako dalje, ne
zna za praksu. Praxis je ostao do kraja, sve tamo još do Kanta. A pazite, onda

276 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)

kad kažete da prije Kanta nema svijeta, onda govore, pa kakve su to gluposti,
pa taj Kangrga je čist’ ponorel? Pa, zar svijet nije postojao i prije Kanta!? Pa
jest, ali su ga identificirali kao apstraktnu onostranost! U najboljem slučaju
kao deus sive natura, priroda, pa onda uvijek govoriš “svijet tamo”. A nije
tamo, svijet je u tebi, ti si njegov proizvod kao što je on tvoj proizvod. Bez
tebe nema svijeta!
A to, čini se, jedino čovjek neće ili ne želi shvatiti — iz puno razloga. A
znate zašto? Htjeti biti čovjek velik je rizik, da s time budemo sasvim na čisto.
I danas! Pa kad sam pisao nekakve kritike protiv ovoga, protiv onoga, pa su
onda rekli, kako je ovaj Kangrga hrabar! Ma, što to znači?! Pišeš nešto što
misliš da je istina. Pa sad zato sam ja hrabar!? Onda sam ja to bio u najvećem
dijelu svog života, to možete pročitati, nije sad da se ja hvalim. Na primjer,
Tuđman je htio eksplodirati od svoje megalomanije, pa je onda govorio glu-
posti, po običaju, i u svojoj autobiografiji on kaže: Gajo Petrović je rekao za
mene da kakav sam ja Hrvat, da sam ja Židov ili nešto drugo... Pa gdje mu
je to Gajo Petrović rekao!? Kad smo mi o tome ili o tebi uopće razgovarali!?
Pa sam mu to napisao, nisam mu rekao ni “predsjedniče”, nego, gospodine
Tuđman, pa kad smo mi vas uopće spominjali, pa tko ste vi? Kad smo mi
filozofi reflektirali o jednom generalu? Pa bilo je tih generala k’o pljeve!? Pa vi
ste za nas bili anonimus! Hm’ti boga, onda sam rekao: ili ste to rekli zato jer
ste već izgubili orijentaciju u svojoj svemoći ili ste možda genetski tako narci-
soidan... A onda su dečki rekli: “Je, Grga, ak’ do sad nisi bil’ uhapšen, onda te
Francek sad sigurno bu dal uhapsiti!” Pa sam rekao, je, pa baš me sad zanima!
A “Francek” se nije ufal Kangrgu uhapsiti, nego je to ostalo upamćeno. To
je bilo 1996., tako da znate. Ali dobro, zašto čovjek mora biti tako hrabar da
se ne da vrijeđati! Pa tko je Tuđman? Pa dajte razmislite! Tuđmana će se još
jedno vrijeme tu spominjati, a Kangrga će ostati sa svojih 15 knjiga, tako da
razumijete! Ili netko drugi! Hegel je još uvijek tu živ. Pa, dajte razmislite!
Ovo sam htio reći: čovjek je rizik. Naravno da je rizik. Ako hoćeš tu istin-
ski živjeti i nešto reći, onda si i opasan, ne žele te. Pa čekajte, pa stvarno vam
to moram reći. Pazite, kad smo mi paraksisovci kritički pisali, tukla nas je ta
partija gore, ta idelogija, ali pazite, nas su se odricali i naši vlastiti kolege, moji
bivši studenti! A znate zašto? Jer smo ih smetali svojom hrabrošću! Tako
su oni to govorili! Pa, to je smetnja, kad vidiš tu te odnose a drugi govori
kritički o tome, ti sâm dobro znaš da nisi pravi, a tu ti je sad nekakav radikalni
kritičar, je li, pa onda ga mrziš jer on govori! Pa onda mi je jedan od njih to
i rekao: “Ja vas mrzim samim time što kao takvi postojite!” Pa sam rekao,

MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.) 277

dobro, to je barem prava iskrenost, i htjeli smo mu platiti piće, pa nije htio...
[smijeh u publici]... Ali dobro, to je cijela priča.
To je zapravo cijela historija čovječanstva, jer je svatko tko je htio
nešto ljudski reći, toga su hapsili, palili, vješali... bože dragi, cijela historija
čovečanstva vam govori to! A što je bilo to? Diogen koji je s lampašem u pola
bijela dana tražio čovjeka! Hm’ti boga, pa čovjeka tražimo još i danas [smijeh
u publici] nakon dvije i pol hiljade godina! Pa da! Pa ga ne bumo našli. A
možda hoćemo... hm... Bilo bi dobro da ga možda nađemo, zar ne!?
Sad, kad sam već spomenuo “Karleka”, mislim Marxa, evo još i to: “Cje-
lina kao što se ona pojavljuje u glavi kao misaona cjelina, proizvod je misleće
glave koja sebi prisvaja svijet na njoj jedino mogući način. Na način koji
je...” — sad ja to potcrtavam, “različit od umjetničkog...”, pazite dobro, “od
religioznog, praktički-duhovnog prisvajanja svijeta”, i tako dalje. A šta je
to drugo? Da je “Karlek” znao što je govorio, on bi sebe odmah smatrao
spekulativcem. Jer, to je spekulativna teza. Pa, umjetničko stvaralaštvo je taj
početak svijeta, i tako dalje. To je dobro naslutio među klasičnim filozofima
baš Schelling koji je insistirao na umjetničkom stvaralaštvu, pa je onda s te
pozicije kritizirao svojega dragog prijatelja Hegela kao logicista ili panlogista
ili racionalista, koji ne priznaje taj stvaralački umjetnički moment, i tako dal-
je. A imao je Schelling u tome pravo. Pazite dalje ovo: “Realni subjekt ostaje
postojati poslije kao i prije izvan glave u svojoj samostalnosti.” S te je pozicije
Marx kritizirao Hegela. Jer mu je rekao, filozofski si rekao sve najdublje što
se može kazati, i to je prava istina, ali filozofska! Ovo je naglašeno sada —
u tvojoj glavi! A kako to stoji s tvojim realitetom? Pa, Hegel je suvremenik
Fichtea, on je dobro vidio što se s njim događalo. Gledajte Historiju filozofije
III, gdje on govori o svojim dečkima tamo, Kant, Fichte, Schelling, gdje lu-
kavo naglašava taj revolucionarni moment, i tako dalje, a neće o sebi. Pa, on
je znao dobro što se s Fichteom događa, njemu pred nosom. Fichtea su htjeli
ubiti, ti Nijemci, univerzitet i crkva. Pa je izbačen s fakulteta, živio je kao pas,
umro je s 50 i nekoliko godina. Pa, kao da to Hegelu nije bilo poznato! Hegel
je bio “pametan dečko”, pa zašto bih se ja sad išao izlagati!? Ali u mislima
je taj Hegel bio “superica”, a Marx mu veli, pa da, sjajno, ali kako ti je bilo s
tvojom Njemačkom u ono vrijeme!?
Dakle, taj realni subjekt upravo je čovjek koji proizvodi svoj svijet i sebe u
njemu kao tada jedino proizvedenu osnovu i mogućnost njegova života u toj
takozvanoj cjelini — dakako, cjelini obitavanja, života. I na kraju Marx kaže
još ovo: “Utoliko bi tôk apstraktnog mišljenja, koje se uspinje od najapstrakt-
nijeg ka kombiniranom, odgovarao zbiljskom historijskom procesu.”

278 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)

To su mjesta koja ja smatram spekulativnima, ali ima i drugih stvari kod
Marxa za koje sad nažalost nemam više vremena. Kad bismo govorili o tome,
onda bi to morala bila druga predavanja.
Mi smo sada na kraju, ja vam zahvaljujem, samo da napravimo 5 minuta
pauze, da ja popijem čašu vode, pa možemo još malo o vašim pitanjima...
[aplauz u publici] Hvala, hvala, možda se opet vidimo na jesen, ako... kako se
ono kaže — ako Bog da! Doviđenja!

15. predavanje (15. lipnja 2007.): Završna
diskusija sa studentima
Kolegice i kolege,

ovo je naše zadnje predavanje za koje smo dogovorili da ćemo imati dis-
kusiju, da čujemo što vas zanima, što nismo uspjeli doreći, a ima toga sig-
urno... Ja sam vam već unaprijed rekao da bi bilo praktičnije da si neka pitanja
zabilježite tokom predavanja, da ne zaboravite, pa, ako ste to činili, tako bi
bilo lakše, onda bi time bila olakšana komunikacija... Nemojte sad meni reći
da vam je sve jasno, da sam ja vama sve tak’ lijepo ispripovjedao i objasnio,
jer ja i sâm znam da nisam. Puno toga smo preskočili, i nismo objasnili, pa
za takve praznine biste vi mogli postaviti pitanja, i ne samo pitanja. Ne bih ja
sad vama htio nametati vaša pitanja, to bi bilo smiješno.
Znate, kad sam ja bio asistent, u seminaru bi se rijetko koji student javio
za diskusiju. Ali ja sam imao metodu! Znate koju metodu? Ja sam doma
pripremio najprovokativnije teze za koje sam znao da će reći, joeee, gledajte
profesore, pa kakve su to...
Ivan Vondraček: Mogu ja? Ovako, prvo, to je meni... — Kangrga: Jel’ se to
čuje? Izvinite, samo čas, to se čuje? Aha, dobro! — Vondraček: Evo ovako,
nije lako postaviti pravo pitanje, jer je tema široka, i sve je, kako ste rekli,
kratko bilo ispričano pa bih ja samo rekao za jedno područje kod Kanta,
metafizika morala, ili metafizika kao opća. Sad, mi smo jedanput rekli da se
etika ne može zasnovati na metafizici... Ja bih sad pitao, ako bi se to moglo
malo raščistiti: iz čega onda dolazi taj vrhovni princip djelovanja i kako je to
onda uopće utemeljenje?
Kangrga: Pitanje je veoma lijepo, jasno, i korisno. Odgovor na vaše pi-
tanje, kojim se ja bavim već jako dugo, moguć je prije svega ako iziđemo
na kraj s pojmom metafizike. Gdje je moj pojam metafizike? Možete naći
u klasičnoj filozofiji. Vidite da već Kant iz jedne, recimo tako, spoznajno-
teorijske pozicije, kritički odgovara ili primjećuje metafizičarima da su uzeli
“predmet” zdravo za gotovo, kako bi se reklo. Dakle, počinje se s nečim što
je sâmo po sebi poznato, gotovo, i tako dalje. Prema tome, pazite, sâma srž
etičko-moralog fenomena, već sa Sokratom počinje tako da ono što jest...
[glasan cvrkut ptica] nije — sad bismo rekli u žargonu etičkoga ili etike —
nije dobro. Možemo također reći, nije još ljudski, nije primjereno čovjeku,
pa život koji imamo treba biti bolji. Pazite, čovjek već počinje s tim da nije
dobro, životinja ne počinje s time. Dakle, ovaj moralni impuls ide na ono što
bi trebalo biti. Imate jedan drugi stav, a to je Leibniz: “Bog je stvorio najbolji

280 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM - 15. predavanje (15. lipnja 2007.)

mogući svijet”. Pazite sad, znači, mi živimo u najboljem mogućem svijetu. Pa,
ako je najbolji taj svijet u kojem živimo, kako ćete onda još reći “treba da”!?
Što treba da...? Pazite, to je Hegel onda uzeo, ja sam cijelu disertaciju pisao na
tome problemu: Ne možeš početi s nečim što je već dobro zahtijevajući do-
bro. A pazite, ima tu još jedna stvar: ako imate obrnuti proces, ako polazimo
od realiziranoga dobra, onda svako “treba da...” ide na ukidanje postojećeg
dobra. I to je sad unutrašnje protivurječje moralnog problema.
Ali u ovo “treba da...” ide kroz cijelu historiju filozofije, pa i života sâ-
moga, nije to sad samo pitanje filozofije. Čovjek živi tako, uvijek hoće bolje,
vidi da nešto nije dobro, i tako dalje. Ovo “treba da...” implicitno je sadržano
u moralnom fenomenu. A suprotno tome, metafizika vam je počinjanje i
završavanje s gotovim svijetom, bez obzira kakav je. A, kakav treba da...,
kakav može biti... ostajući u dimenziji toga svijeta!? To vam je sad ono He-
gelovo što smo prethodno već govorili: ako nešto već jest, zašto bi uopće
postajalo? Sad ćemo reći: ako nešto dobro već jest, ili kao dobro jest, onda ne
možete reći “treba da...”, onda ukidate sâmu dimenziju mogućnosti moral­
nog fenomena. Zato je metafizika u sâmom startu ona pozicija realiziranoga
dobra koja onemogućuje bilo kakvo “treba da...”: ako je svijet već gotov,
onda ne treba nikakvo treba da...
Pri čemu, pazite, taj pojam metafizike — znamo dobro, čak počinje tamo
onaj Andronik koji pravi sveukupna djela Aristotela, i stavlja onaj naslov, tà
metà tà physiká, dakle, “ono što dolazi iza fizike”, pa to postaje “prva filo-
zofija”; to znači da ontologija govori o biću, i tako dalje. To je, dakako, sve
u redu, taj pojam metafizike. Međutim, pazite, čim postoji Bog kao stvaratelj
svijeta, onda tu već nastaje protivurječje. Hegel govori o tome, i to je najveća
kritika, pazite: Bog je stvorio svijet i čovjeka na sliku i priliku svoju. A zlo u
svijetu! Pa, odakle onda zlo? Dobro, Leibniz nam je htio odgovoriti na svoj
način, pa argumentira: u cjelini je svijet ipak dobar, Bog je dobro stvorio, a
ti, čovjek, i ta bića, ti si zao, i tako dalje. Ali, ja sam stvoren od Boga, Bog
nije trebao stvoriti mene Kangrgu kao lošega, ili bilo koga drugoga, ili zlo u
svijetu, zar ne!? Razumijete? Prema tome, takvi odgovori su palijativi, ali po-
jam metafizike, kako god ga okrenete, pustimo sad aristotelovsko određenje,
Andronika i taj pojam, “ono što je s onu stranu”, “preko fizike”, jer i time
se ide na to da iza te fizike postoji nešto bitno što treba ostati, do čega je
u filozofiji stalo, pa to Aristotel radi prvoklasno, ali metafizika znači samo
jedno: počinjanje s gotovim svijetom i završavanje s gotovim svijetom. I tu
onda nikakvo “treba da...”, i nikakav moral, nikakva etika nije potrebna, ona

MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM - 15. predavanje (15. lipnja 2007.) 281

je suvišna, nema šta tu raditi, i tako dalje. Međutim, činjenica jeste, i mi to
znamo, cijela historija čovječanstva nam to govori, da taj svijet nije ni dobar,
ni savršen, ni gotov. Pazite, i sâm pojam svijeta: kad kažete “gotov svijet”,
što znači i savršen svijet, bez obzira sad na Leibniza, onda tu nema više šta
da se kaže. Onda je to to.
Ne znam što bi trebalo još kazati. Etika i metafizika su inkompatibilne,
protivurječne. Na stanovištu metafizike nije moguća bilo kakva etičko moral-
na zgrada. Evo, upravo to: srž ili bît etičko-moralnog fenomena jest treba da.
To što je Kant prvi u historiji čovječanstva, dakle filozofije, iskazao ekspli-
citno, to je druga stvar. Ali ta moralnost, iskazivanje tim pojmom vrline, to
je značilo zapravo pokušaj poboljšavanja mene kao pojedinca, u životu, ali
nije — i to je čudno — nije postavljao pitanje lošeg svijeta, nego: od mene
se zahtijeva da budem dobar, bolji! Vrlina je taj smisao. Zato pazite, ja sam
onda napravio razliku — etika vrline i etika savjesti. S Kantom sad dolazi taj
zaokret u moralnosti gdje čovjek kao čovjek dolazi u centar problematike, a
nije etika više kao ono prije. Ja sam tamo postavljao pitanje, da li vi možete
postavljati moralni postulat na roba ili na kmeta!? Pa on nema pretpostavke
da bude moralno odgovorno biće. Od njega se to ni ne zahtijeva. Samo gorn-
ji slojevi, vladajući, imali su to. Prema tome, imate to da su dvije trećine ili
četiri petine čovječanstva izvan moralnog problema — a-moralno. U kojem
smislu? Pa nećete na roba stavljati postulat, jer on je samo živo oruđe za rad.
Pa pročitajte to, to su zgodne stvari, u Aristotelovoj “Politici”, gdje on sasvim
normalno opravdava da postoje robovi; on veli, “samo ima ljudsko obličje”.
Pa sad nećeš na njega postavljati bilo kakve zahtjeve, dakle, to što smo rekli.
Pazite, ima tu jedan veliki “zalom”, kako ja često kažem. Već Sokrat,
tragajući za onim općim, kad veli Atenjanima, reci mi, što je dobro! Onaj
dobro pravi cipele, onaj napravi stol, pa je dobar majstor, i tako dalje, a on
pita: čekaj, a kako je s čovjekom? Pa, Aristotel odmah na početku Nikoma-
hove etike postavlja pitanje: dobar postolar, dobar graditelj, dobar liječnik,
dobar ovaj i onaj a kako stoji s tobom kao čovjekom? A, pazite šta sam ja tu
onda napravio: Aristotel uopće nije imao pravo da postavi to pitanje! Odakle
mu to? On je imao robove, na njih se to nije odnosilo! A govori o čovjeku!
Dakle, on ima pravo u tom svojem kontekstu. On je ideolog vlastodržaca.
On je slobodni atenski građanin. A za ove veli, pa to nisu ljudi, to su robovi
— dakle, oruđe, samo u ljudskom obličju. Vidite, pojam čovjeka treba doći
tek sa Francuskom revolucijom. To je tek moderno vrijeme, i to je Kant, to
se onda zove “univerzaliziranje etike”. U čemu se ono sastoji? U tome da

Ovo hoću reći — treba taj moral. pa onda čovjek postaje čovjek tek u moderno doba s Francuskom revolucijom. — Europa. ‘nti boga. jesi siromašan. tako je od početka do danas — Marx je otkrio srž toga — samo što je taj kapitalizam sad postao “globalan”. Ali. zločinac. Ali Europa je zaboravila svoju notu: sloboda-jednakost-bratstvo. čak i građanske. ima jedna stvar koju mnogi ne razumiju pa stalno misle ovo: “bez kapitalizma nema demokracije”. pa čujte profeso- re. s tom moralnom problematikom. pa onda postaneš heroj. i to sad hoću reći. pa možeš biti ubojica. pazite. lipnja 2007.. danas su stavljene ad acta. od 90. jedna tamo susjeda. koja počinje s tim. o čovjeku mi nemojte govoriti! To je ta priča. ono s čim je počela. je na ulici! Pa. Oni su bili Atenjani. nî mogúće! Kapitalizam je u svojoj srži neprijatelj bilo kakve demokracije. imaš “kintu”. naravno. zaista uzeti u svom pozitivnom i svom negativnom smislu. nego profit. a tko te pita kakav si ti! Da. pa jesam li ja čovjek!? To je jedna jadnica. Pa nije čovjek princip u našem životu! To je bila parola Francuske revolucije koja je htjela nešto bolje! Ali danas ne. jesi li bogat. koja to meni govori. pa imaš i “kintu”. da ne govo- rimo o jednoj mogućoj. i tako dalje. Tek onda se zbivaju sve te naše suvremene. A ne pi- tam te. i tako dalje. pazite: imaju pravo oni koji meni vele: Pa nemojte mi govoriti o čovjeku. a ona je to zapustila i danas živi od prošlosti. pa se to naziva “evropski duh”. ili. i tako dalje. od početka. onda je izgubila povjerenje u sebe kao čovjeka. danas je to zapustila. o čovječnosti.. moralitet. no- vac i takve stvari! Onda imaš sve. to je sad ova globalizacija. Ma. Kanta. a robovi nisu. Pa onda dobro mi veli jedan inkasator: Čujte. onda. slo- bodni građani. pomoću Hegela. to je ostala fraza. . “superica”. Pazite. To je doduše postavio već Aristotel. parola u zraku. to je sve ostalo u zraku. glas vapijućega u pustinji. jedna teorijska priča. Čovječnost čovjekova jest bît onoga što ja kao čovjek već jesam. ah. ja sam na ulici gladna. To je cijela priča. kaj ne vidite kaj se događa s tim čovjekom!? Pa gdje vam je to. a ja sam doživi malo više. predavanje (15. i tako to. samo prerano. Prema tome.. boljoj demokraciji.282 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . I to je sad naš veliki problem. zato jer su moji prijatelji nestali rano. sad bolje reći: o njegovoj bîti. Prema tome.) ti govoriš samo o čovjeku. Ima jedna stvar koja — možda idem predaleko za to. kad sam doktorat radio. ratni zločinac.15. jesi Hrvat. pozitivno je to što nam to fali. moderne stvari koje onda opet. jer on na to još nije imao pravo. Dakle. veli. to je zapustila. Pa.. stvarno fali. jesi Srbin. Šta to znači? Pa da! Ono protiv čega ja tako kritički nastojim. Njezina budućnost bila je Francuska revolucija. a onda si pogotovo “dobar”. Moral može biti zbilja jedan ferment borbe za smisao života. i tako dalje. jesi ti po profesiji tehničar. a naravno ni Sokrat.

jer su ga to podučili Smith i Ricardo. fini. ja se borim protiv vas da se održim. cijeli naš život na planeti je pitanje troška!? Znate što je Marx rekao? To je mehanizam koji melje samoga sebe i nitko ga neće zaustaviti na toj moralnoj poziciji! Evo. Dajte malo razmislite. kako se govori. To je Marx fino otkrio. gledajte ovo: Hegel vam govori kritički. nama treba više morala! Ali on misli da će se pomoću mo- rala riješiti ovo tu. I tu nema slobode. I to ide do rasprsnuća. upravo kao ljudski. Ja sam samo govorio o granicama mogućnosti da pomoću moraliteta postignemo ljudski dostojan život. Jer sve drugo je na snazi prije toga. sad ide dvje- sto milijardi. Jer. jer to mu je preveliki trošak. on mora investirati milijarde. toga u realitetu nema. upotrebna vrijednost! To vam je cijela priča. ne. Pa sad. moralitet je uvijek jedna fina ljudska kompenzacija za život koji nemamo. to je moralni apel! “Mi smo protiv toga!” Možeš ti govoriti. I ništa drugo ne pitamo. a pogledajte realitet našega života! Mi smo ljudi upotrebne vrijednosti. uvijek. onda dođe Bush. Pazite. mi samo imamo ovo što je produbio Marx i rekao: upotrebna vrijednost. lipnja 2007. Prema tome. to je terminolo- gija. sukobom. pa šta ćeš s time. ali trebalo bi cijelo predavanje održati samo o tome. to je Hegel rekao! Jer je ono strukturirano na atomiziranju pojedinaca. To je dakle Hegel već rekao. Nema šanse! Pa. predavanje (15. to svi vide! Imate sad ove proteste u Njemačkoj. jer vam drugo ni ne preostaje.) 283 gospon profesor. što je građanski svijet? Sistem potreba! I sad dajte malo promislite! Pa. kom’ obojci. I sad ću ja vama reći — to je metafizika! To sam vam govorio. pa mi do sebe držimo. nego da moralno reagiramo! . Ne treba sad govoriti o razmjenskoj vrijednosti. Tako da ne možete to odba- citi. zaista. To sigurno ne! Ali ako sad metnete križ preko morala. onda će uvenuti! Životinja ima potrebe! Mi živimo u sistemu potreba. najfiniji. potrebu imaju životinja i biljka! Ako biljka nema vlage ili sunca. Kao što se životinja održava kao taj sistem potreba. ali. a neće dati da se smanji zagađivanje. to smo već svi priznali. taj vaš impuls ljudski. on gura to. upravo je moralno obojen. to znači — golog samoodržanja. tek onda ste se pokopali. ovaj svijet nema šanse. Ja ne kanim biti nikakav zloguki prorok. pazite. a mene su upravo tako interpretirali — “Kangrga baca moral u smeće!” — a ne vide u čemu je stvar. iznova.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .15. Mi se jednostavno zadovoljavamo samoodređenjem unutar jednog još-ne-ljudskog života i svijeta. kom’ opanci! Pa onda Hegel kaže: na stanovištu ili u horizontu građanskog svijeta nema slobode! Pazite. ali po ovoj liniji kapitalizma i globa- lizacije. to je cijela priča! A mi. stotine milijardi za Irak. i tako dalje. ako ga prekrižite. engleski ekonomisti. nama ne preostaje drugo. a onda Marx poslije toga kaže: Sistem potreba? Pa.

Kad dođete doma. dokle ćemo. koji je malo grub — Hegel vis à vis Fichea — pa sam rekao: Fichte se utapa. hajde. kad će to biti? A ima još jedna stvar. tamo jedan ustaša govori paklenske stvari koje uopće nije doživio... Pojedinačno može biti da on prestane biti to. ja se isto gledam. I to govori čovjek koji je rođen poslije 1945... i to gunđamo sebi u nos ili u najbližem društvu.. i veli: Imam sto milijardi dolara. pogledajte sebe — da se založi. zbilja to nije ni lijepo ni dobro. ne može se na taj način riješiti stvar.. pogledajte se u špigl. sad ću vam reći. to je sramota. naše intelektualce ta- kozvane. Pazite. Znate kako je Marx to nazvao? On je agent kapitala. Kapitalizam je pogon koji samoga sebe reproducira. gdje smo najžešći kritičari. pa sâm sebi to velim: mi smo zadovoljni s ovim što imamo. to je sve tak’ lijepo bilo. To je ona karikatura. i dajem to. a on piše filozofiju! Ali dobro piše. Mislite da je Bush greška? Pa zna on dobro o čemu je tu riječ. i ode doma svojoj barunici tamo. kako može biti normalno!? Pa taj truje cijeli život oko nas! Onda . pa je još i historičar.. sad se radi o tome. kapitalist. ovo što sad svi kod nas govore: bilo bi dobro da kapitalisti. na taj način da se prilagođavamo tome. a time nismo promijenili ni za dlaku ovo što se sad događa. gospon Hitler. pa koliko svaki uspije.. a ja sam ih doživio. I svatko ima pravo na to. A kad bi se trebalo nešto javno založiti. ali čekajte. predavanje (15. u dimenziji upotrebne vrijednosti. i snalazimo se u sistemu potreba. i tako dalje.15. i tu treba izmijeniti sâm osnovni produkcioni i reprodukcioni odnos.. Mehanizam kapitala ne priznaje subjekte. onda nigdje toga nema. onaj zvjerinjak! A sad taj i takvi pričaju. molim vas! A nema nikoga da bi reagirao na to! Pa. gledajte našu inteligenciju. kad ja velim: Čujte. Pa.. Ali. Dakle. mi smo zadovoljni u bîti. ima recimo. Pakao je na djelu i dalje.) Znate šta je zapravo moral? Indignacija nad postojećim! Pazite. ali nije svatko spreman — pa.. pa da.. ja imam primjer za to. i tako dalje. poduzetnici preuzmu. Ova djeca i ljudi u Africi. onaj se utopil tamo. Pa nije on time zaustavio cijeli pogon. To je ovako jedna gruba slika. jedva sam živ ostao. sto milijardi dolara. Razu- mijete? To su lijepe geste. inteligenciju! Sad ću vam reći.284 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . gdje su ti intelektualci? I to je sve nor- malno! Ma. dragi gospon. pokušajte pročitati. pa to nije lijepo od vas. To je moralni stav. mi indi- gniramo: Pa bogati. najdublje zadovoljni. pogledaj kako je to grozno.. Evo! Istinski. i onda još veli: najveći zločinac u historiji čovječanstva bio je Tito. lako je vama pripovjedati. radije veli: je. a nije subjekt. u NDH. ispadate smiješni. lipnja 2007. umiru od bolesti. profesor historije! Ma. u životu. i što sad: mi ćemo njima dati više novaca!? Pa. a ne njegov Pavelić. Zato je to užasna naivnost. pa smo onda malo moralno indignirani kad velimo: pa. a Hegel na obali rijeke veli: hm.

doduše. onda.. i tako dalje. to vam je odnos metafizike i etike ili morala. sâm fenomen morala. protiv onoga. Prema tome. nije sva filozofija metafizika i nije onda Hegel u svakom slučaju metafizika. ne. moje pitanje bi bilo. da sad pustimo filozofe nakon Hegela. znaš. A ništa od toga. to je to! Prema tome. tako daleko ja ipak ne bih išao. Ima još? Vanja Brkljač: Mogu ja? Rekli ste maloprije da “metafizika počinje s goto- vim svijetom i završava s gotovim svijetom”. pravili svijet tako da su poimali svijet. isto kao što je i ekonomija proizvod tog kretanja svijeta. Ali. i tako dalje. i da su onda govorili o povijesnom zbivanju te istine. dobro da i ja imam više. njemu zavidimo — bilo bi. sâmo to zbivanje. i da je svako reagiranje unutar svijeta samo zbivanje toga svijeta. netko ima malo više.) 285 imaš te. te pobune. ali čujte. jer to nam je jedino što nam još preostaje. ne!? To znači. To je inkompatibilno jer s moralnim apelom nećete maknuti niti ovo ovako. nemam više što reći o tome. jest jedan proizvod. evo to vam je to! Mi smo metafizičari.. Hegel uvijek naglašava: zbiljski svijet jest onakav kakav treba biti. pa ovo baš nije. predavanje (15. . da time rješavam sâmu bît svojega života.. dok svijet postoji. evo. evo to je. Platonov “Državnik”. svi filozofi su. koji su mislili nešto takvo kao povijest. onda to što se zbivaju danas protesti protiv ovoga. to baš nije dobro. gdje je onda uopće prostor. Meni ne preostaje drugo nego da budem moralno biće koje indignira i kritički malo šapuće pod stol. o Bushu i da ne govorim sada ove političke gluposti.15. da li nam uopće treba mogućnost jednog drugačijeg sagledavanja stvari nego upravo to da filozofija ima spoznati svijet takav kakav jest u njegovu zbivanju i da ništa iza tog svijeta ne postoji. sebi u bradu. Ali. i tako. pa i ranije. ako ćemo govoriti o fenomenima. ja sam napisao tamo: čovjek je po svojoj bîti metafizičko biće. Ako nisam dobro odgovorio. mislim. da oni tam’ne bi čuli.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . lipnja 2007. Tak’ da ne bute krivo shvatili.. mi ćemo ostati još moralna bića. a kamoli nešto bitno u životu. živi se. stvarno. preživljava se. protiv kojeg Hegel često govori — dakle: taj svijet treba mijenjati prema onome kako on smatra da bi trebao izgledati — sâm moral. koje ste vi sada nabrojali.. Ali. Prema tome.. Dakle. Tko ima više. To smo mi. Imamo to i to.. Da. To smo mi! Evo. sadržan je u sâmom zbivanju svijeta. To mi se čini kao jedno stanovište koje nije moguće dovesti u pitanje. samo doma.. a to znači: jako smo zadovoljni s ovim životom koji živimo u horizontu upotrebne vrijednosti. je li. gospon. i tak’. ja bih rekao: i sâmo moralno stanovište. netko malo manje. Ja vidim da je to kompenzacija za život kojeg nemam. da li treba manje zagađenja. gledajući to tako.. počevši od Platona. onako. da bih sad ja bio uvjeren.

kako ga Hegel vidi.. jer pazite. pazite. i tako dalje? Što je implicirano u tom fenomenu koji se ne zadovoljava s postojećim? Pazite — moralni fenomen. baš kao ljudsko biće. da netko to postavi. a to je Hegel sad povukao: realizacija morala ili dobra. koja ograničenost: što tim fenomenom mi možemo u životu učiniti.... on to naziva “gnijezdo protivurječja”.. pogledajte to. “svijet je dobar”. nije samo jedno. s tom indignacijom. sad ste mi postavili nekoliko pitanja. ukidaš realizirano dobro. pa zašto bismo inače uopće bili religiozni? Pa. ne smiješ ići.”. A Hegel je rekao: Znate li što je startna osnova? Zlo! Pa. jer to znači da vas kao ljud­ sko biće drži budnim. Ja imam tu svoj smisao... promijeniti. ako ne razmišljate: bitak = zlo. Pazite. što se tiče onog moralnog. To znači da ste živi.. ali ujedno odmah ide na ovo što ja tu sad govorim — pazite..” Ako. kod Hegela je. recimo.” Što treba? Kad bi taj svijet. da bi bilo bolje. s tim treba da. život. vi se ne zadovoljavate time. to i to. predavanje (15. To je onda već jedna kritička pozicija. da si objasni. zar i dalje trebamo to “treba da.286 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .”? Ne trebamo.. protivurječna je jer ti moraš onda ukinuti ono “treba da.. Znači.. to su ta dva protivurječja. Prema tome. budući da ga tu nemamo. To je polazna osnova. jer ja sam. moralnosti. on mu daje veliko značenje. To je njegova definicija. kad kažemo najopćenitije s onim “treba da. Već sâmim time kad kažete. to su hegelovske teze što ja vama govorim — ujedno je tu i granica! Pazite. da vidite da tu nešto ne valja. to je unutrašnje. Što znači zlo? Život koji imamo jest to zlo. želimo nešto bolje! Religija u svojoj srži jest i postaje to.. recimo da smo to postigli da kažemo. već je to ujedno negativum i positivum. to smo govorili. To je polazna osnova.. za realizacijom dobra u svijetu jer onda si nemoralan poslije toga! Razumijete? Ili moraš prestati biti moralan. baš u kantovskom smislu.”. . Pustimo to da su to iluzije za nekog! Za mene kao religiozno biće nije. pazite. i taj moralni fenomen. Čekajte. izgleda čudnovato. moralni problem je kompenzacija za vaš život kojega nemate. Onda je unutra već implicirano da tražim jedan drugi svijet. Ali.15.) Kangrga: Dobro. bio dobar.. moraliteta. što je drugo i religioznost nego protest protiv ovoga života koji tu imamo. tobože kritički. recimo. pa takvoga bi trebalo odmah vješati! Ide ukidati to postojeće dobro s onim “treba da. vi ste ovo zadnje pitanje.” Razumijete? Prema tome. ne zadovoljava se s postojećim životom i svijetom. Hegel ga smatra epo- halnim. ako si na moralnoj poziciji. da želi nešto bolje. tu leži protivurječje moralnosti. dobro. Najprije to sa Hegelom. Kad ga ne bi bilo.. I tu je. ne bi rekli “treba nešto. mi idemo za time da je svijet moralna kategorija. Pazite dobro. lipnja 2007. onda zamislite te nebuloze s “treba da. bolji svijet.

Ona će do smrti biti to da nikad neće biti drukčije i bolje. i tako dalje. aha. to nisu sad nekakve apstrakcije.. mi smo bespomoćna bića. A što rade umjetnici. što rade svi mogući. da se održi. gotov. ne da ne ide. ha-ha [smijeh u publici]. na početku su bili nomadi pa su kao životinje. Dobro. Kant postavlja pitanje. predavanje (15... to baš ne bih rekao. pazite. lipnja 2007. ona moja susjeda ima prav’. je li. Životinji ne treba vrag. To je onaj stav: samo filozof- skim putem možete dospjeti uopće do spekulacije. Život je proces kao i cijeli svijet. nije gotov. životinja ne treba filozofiju. to je početak čovjeka i svijeta.? Svi rade na svome području da bi nešto za čovjeka bilo nekako . Prema tome. onda je to besmislica. moram odgovoriti i s obzirom na to što ja pravim razliku spekulacija i filozofija.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM ... kako god hoćemo kazati... Kangrga: Pazite. a ne moralno. Nulta točka. to da ti buš’ zeca golom rukom. vidite. koji hoće vidjeti kamo taj svijet ide. cijeli život. prvo postavljanje bitnog ljudskog pitanja. ona to osjeća. Onog časa kad imate posla s čovjekom. on se muči s užasno velikim problemima: on mora svoj život stvoriti. Prema tome. što rade znanstvenici. Što se događa s mojim životom? Pazite. Život to donosi. ako sam dobro shvatio. a osim toga je i bespomoćna. pazite što čovjek kaže: Pa čujte. Pa sam naglasio. pa onda malo lišća. i tako dalje. Možeš ti biti i lumen najbolji. pa nemojte. pa šta sad s time!? Opet će reći. vi znate dobro da drukčije biti nemre! Pa. racionalno ili svjesno. onda uloviš kakvu životinju tamo. Pa. Pazite. sve dok ne umrem. bez filozofije u cijeloj historiji nećete doći do toga. Ako je to sad polazna osnova za taj svijet. nađe bananu. pa veliš. živio bolje. pa nađe. Pa. gospon profesor. da bih ja kao ljudsko. ona ne treba religiju. proizvesti. tako i ovi naši klasični filozofi dolaze do spekulacije pomoću te transcendentalne filozofije. Ali. Pa ni moj život. koje su mogućnosti. već to je apsolutno otvoreni proces.. ali to je proces. ubiješ. gospon Hegel. pa onda.15. Pazite. pa- metnije. već ubijanje životinja mora imati sredstava! Pa. to kako je. ali dobro. kao da je valjda jedino filozofija tu. Jer. nekakav Hegel. čujte. ili zločestiji ili bolji. A to je. ili malo bedastiji. pa nisam još ono. a netko govori da je taj svijet dovršen. hoćeš-nećeš. koje su granice. ništa. počnimo s tim.) 287 Brkljač: Pitao sam da li onda ima smisla uopće nekakav drugi govor nego filozofijski koji zaista hoće bolji svijet. to je zgodno. pa vi sad recite svoje! Eto. još moram ovo. Čovjek se mučio otkad je na pozornici postao čovjekom. a što rade izumitelji. nemojte to sad uzimati krivo. Ma. i tako dalje. pa čak postajem malo pametniji. ili kako već!? Pa. vi ste pametan čovjek. ali bez filozofije to ne ide. Pa. to mu je život. on cijelu historiju ima iza sebe: Šta s tim spoznajama? Dokle to seže? Koji je domet. gledajte. Pa. tako je. ako sad to zaustaviš. pa šta bi’ ja sad tu trebala? Ja sam vam svoje rekla.

upotrebne vrijednosti.. Zato smatram da će se ljudi snalaziti najbolje. i tu živimo. pa prevladavanje toga. koliko možeš. čovjek ne želi istinski da bude bolje nego što jest. nije bedast! I tako dalje. nemojte postavljati prevelike zahtjeve na čovjeka.. lipnja 2007. i ništa ne znači. šta si ti meni!? Pa. pa tamo. pa nismo valjda. .) bolje. pa onda ovo.. malo veću plaću. Možete karikirati. ali to ostaje puka karikatura.. nije moguće. Jer se za to mora truditi. to su danas priče za djecu. ispadate smiješni u tom slučaju. tu im je kapita- lizam. A znate zašto? Pa mi se ne želimo truditi za to. borba za socijalizam. samo što mi živimo u jednom mehanizmu za koji ja tvrdim — sad vi možete mene negirati. snađi se tu. a da bi se mi izlagali cijelim svojim životom za nešto bolje. predavanje (15. Pa čujte. i eto to. to je pretjerano što ću ja sada reći — da je u ljudskoj prirodi najbolji kapitalistički sistem. A sâmo će doći? Pa to vam je onda. Evo. Dobro. čovjek. On je metafizičko biće potrebe. ne buš baš postal milioner. pa onda znate.288 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Mi ne želimo nešto bolje.. Prema tome.. pa to nije lijepo. koliko se možemo snaći. Pa.. pa za komunizam. Čujte. taj takozvani moralni apel.. ima prav’.15. Tako da. kako sve teče. na to se sroza- va na koncu. a on vam veli. kao ja s Hitlerom. ali. nisam ja tak’ bedast da tu sad izlažem svoj život. jer drugi su bolji. a on za to nije spreman. gospon. Eto! Zato ja tvrdim da je sve ovo — možda to vama izgleda pesimistički — ovo kad se sve uzme. A znate zašto? Zato jer mi. ma. pa malo veće ovo. ja sad nažalost moram prekinuti. a. s Bushom. mi — ne želimo socijaliz- am! Ne želimo komunizam.

2007. To je preštampano i u mojoj knjizi Hegel-Marx. pa čak i tzv. a za Hegelovo predavanje odabrao sam jedan problem koji je općenito značajan i bitan. pa time vama i sebi olakšavam posao da vas uputim i da vam ukažem za cjelinu Hegelove filozofije. naročito ne Hegela. to sam odmah htio pokazati. za vas koji to već znate — ali zašto se to ne bi po- kazalo — ja sam tu za moj prijevod Fenomenologije duha napisao opširniji predgovor “Hegelov filozofski sistem”. a to je pitanje što ga sâm Hegel postavlja i glasi: Potreba i zadatak filozofije? Za tu temu donio sam so- bom prvu objavljenu Hegelovu knjigu pod naslovom Differenz des Fichte’schen und Schelling’schen Systems der Philosophie iz 1801. svibnja5. gdje on * Predavanje održano na poslijediplomskom studiju filozofije. i drago mi je što imam priliku održati vam ovo predava­ nje na temu Kant-Hegel. najprije ukratko zadržati samo na općim. . ali ni Kanta. Evo. u čemu i čime je ona posebno interesantna za taj problem!? A ujedno: čime je ona toliko značajna pored mnogih drugih.. budući da mi to naravno ne možemo iscrpiti u jednom predavanju. Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. A drugo. zašto ja upravo to naglašavam? Zato jer je Hegel. Ne moram vas uvjeravati i posebno naglašavati. Zašto baš ta knjiga. a poslije toga imamo kod njega neke druge stvari zbog kojih onda tvrdim da Hegel ide drugim putem. ja vas pozdravljam. bitnim mo- mentima Kantove filozofije. jer su tu na djelu mnogi složeni problemi pred nama. i — to moram reći otvoreno — on je pod utjecajem Fichtea i svojega prijatelja Schellinga. glavnih i poznatih Hegelovih djela? Naravno. gdje ima i dru- gih članaka i rasprava o Hegelu. Evo.Potreba i zadatak filozofije* Kolegice i kolege. na temelju kojih ja pravim razliku između spekula- cije i filozofije. Nakon kraćeg uvida u Kantovo postavljanje problema. težište želim stavi- ti na jedan od bitnih problema Hegelove filozofije. u cjelini njegove filozofske misli. jer ste vi neke stvari na ovu temu već prethodno odslušali. ja sam donio. subota 12. ali ću se zato potruditi da se u svom izlaganju zadržim bar na nekim bitnim problemima o kojima vam želim danas govoriti. a posebno za Hegela. dakle. kako tu nije nipošto dovoljno jedno jedino predavanje. zato jer smatram da je to vrijedno za postavljanje jednog bitnog problema. tu na prvih dvade- setak stranica ovog spisa. Mi ćemo se. gdje će se uvidjeti kako je tu već sve obuhvaćeno. par excellence spekulativni mislilac. dakle “Razlika između Fich- teova i Schellingova sistema filozofije”.

pazite. ali naglašava taj poticaj dobiven od Francuske revolucije. može se reći. Tako da ćemo onda i ovo predavanje usmjeriti samo na taj ključni problem. naravno. koja naravno. u ko- jem je. Rodio se. Već sâm Kant naglašava da je bitni poticaj dobio od svih tih previranja. ta filozofija. da ni Kanta ni klasične njemačke filozofije ne bi bilo bez Francuske revolucije! To je bio jedan jako velik poticaj. ali ostavimo to pitan- je budućnosti! Uglavnom. idejno pripremljena Francuska revolucija. također i za vrijeme nje. pa to ide sve do Hegela.Potreba i zadatak filozofije govori o potrebi i zadatku filozofije. mi bismo rekli potrebu za filozofi- jom. Fichteu. poslije klasične filozofije. neposredno pred Revoluciju ili poslije.. revolucionarna prekretnica u filozofiji. u mišljenju uopće! Pri čemu onda Kant tim svojim obratom omogućuje svojim nastavljačima. stoljeća. Fichteu. pa kaže da su to za njega revolucionarni mislioci. vidjeti u čemu Hegel vidi tu “potrebu filozofije”. III. ograničenosti. Kantu. misli se ujedno na ono pred- revolucionarno i revolucionarno razdoblje druge polovice 18. da tako kažemo. da produbljuju njegove stavove.. jedinstven u svijetu.290 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . taj bitni revolucionarni poticaj jeste taj da se ta filozofija. Kad kažemo radikalni i revolucionarni obrat. ovdje sad kod Kanta govorimo o prekretnici u čitavoj historije filozofije zapadnog svijeta. u tom kontekstu. mi ćemo se zadržati na nekim bitnim momen- tima. kako bi se sad reklo za Kanta — kako je Marx kazao za njega: . Klasična filozofija je bila apsolutni vrhunac. već je u tome sadržano mno- go toga gdje se vidi i domet. Ne znam hoće li se to ikad više dostignuti. Kant je rođen 1724. što se Kanta tiče. Schellingu. a mogli bismo reći. Tu je vrlo interesantno. pa onda i njezin zadatak. sve do danas. u Königsbergu i tamo je proveo čitav život. filozofija je bila jedan misaoni pad. ali kasnije također Schelling i Hegel. A sad ja dodajem svoju tezu: zato poslije toga nema više takvoga misaona zamaha. Dakle. To čini već Fichte. u njegovoj Historiji filozofije. njega možemo smatrati utemeljiteljem ili pretečom onoga što se naziva “klasični njemački idealizam” ili “klasična njemačka filozofija”. Ali. da se tu nalazi upravo — kad gledamo čitavu hi- storiju filozofije — jedna radikalna. kao što zna- mo. čak ukazujući na njegove granice. tako da svi oni ističu upravo to. Ja stalno ističem. pa iz skromno- sti isključuje sebe. naravno. gdje on govori o svim svojim neposrednim pretečama. Za njegovu misao. dakle živio je 80 godina. za njego- vu filozofiju možemo kazati. Schellingu i Hegelu. svezak. i granica Hegelove filozofije i spekulacije. pa ću i sada istaknuti. ima početak u starogrčkoj filozofiji. Pri čemu. umro je 1804. upravo prevratni misaoni poticaj za sve te mislioce.

Ali. da kažemo. pri čemu theoría ima primat. iz Kanta žele unatrag napraviti spoznajnog teoretičara — to je apsolutni promašaj! Kant više nije bio spoznajni teoretičar. sa svojim bitnim pojmovima on je već s onu stranu toga određenja. njegov kriticizam. to je Kantovo insistiranje na pojmu razuma. koji to onda produbljuje do posljednjih konsekvencija. političkoj i moralnoj dimenziji. koja se više uopće niti ne imenuje. tj. padne na pamet to da bi rekao. moment toga misaona prevrata u Kanta. jednom filozofu. odlučnim mo- mentima za ovo naše predavanje. pa onda i četvrti. pazite. drugo. ovo “osim intelekta samoga”.Potreba i zadatak filozofije 291 “teoretičar Francuske revolucije” — pretvara u revolucionarnu misao. té­ chne. kao taj epohalni obrat. etičkom smislu. To je. i tako dalje. onda ćete vidjeti da čitava ta historija ističe primat teorije. imamo sada prvi puta u historiji filozofije slučaj da ne- komu uopće. Dakle. koji upravo omogućuje iskustvo i spoznaju. theoría. Pri tome ja tvrdim — a to je nešto žalosno ili bar upitno: čitava historija fi- lozofije ne poznaje pojam prakse zato jer nastavlja starogrčki pojam praxisa! Praxis je samo jedan od onih četiriju momenata — imamo: prâxis. u ekonomskoj.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Dakle. Međutim. A onda još i ta teoría koja se misli i određuje bitno s onu stranu te iste prakse. naravno. naročito i prije svega svojim pojmom spontanosti! Pri tome. i razriješio ga je svojim odgovorom upravo na to pitanje: jesu li mogući sintetički sudovi a priori? Pri čemu odmah nasljeđuje Leibnizov odgovor empiristima s onim “ništa nije u razumu što prije toga ne bi bilo u osjetu i iskustvu”. sve do Kanta. Kantovo — prvo u historiji filozofije — isticanje pojma primata praktičkog uma. A za četvrti bismo mogli staviti. a to su. on se samo bavio tim bitnim problemom. . pa onda čak i nakon klasične filozofije. ali da ne shvatimo to kao jedino što bismo trebali kazati. i tako dalje. da tako kažemo. naročito naglašeno već s Fichteom. a pojam praxis podrazu- mijeva takozvano su-odnošenje pojedinaca u polisu. “osim intelekta samog”. gdje Leibniz odgovara: nisi intellectus ipse. tri-četiri mo- menta. transcendentalizam. to bi bio treći moment. treće. jesu li i kako mogući sintetički sudovi a priori. Dakle. Ako pratite čitavu historiju filozofije. dakako. interesantno. s Kantom ćemo se zadržati samo na nekim bitnim. Ta tri. Svi oni koji nakon toga. od Aristotela. Kantovo ključno pitanje. ali o praksi tu nema ni govora. to se pitanje dosta rijetko shvaća jer time Kant dovodi spoznajno-teorijsku problematiku od Descartesa do sebe do posljednjih konsekvencija i prevladava spoznajnu teoriju. jesu: prvo. samo to. Pazite. Tako da čitava klasična njemačka filozofije jest zapravo revolucionarna misao. i on sâm još uvijek uzima pojam praktičkoga u tom moralnom. poíesis. mogli bismo reći.

a ona izlazi 1821. A nečuveno je ostalo i za sve njegove nastavljače. Zato. To “metafizičko” kao osnova etike. . I sad. pa onda tu spada i Enciklopedija. nego svode etičko-moralnu problematiku na ono. Kant je u svojim počecima. sve do njegova vremena. jedno od ključnih djela njegova cjelokupnog sistema. onda tu. to razdoblje od pojave Kantove Kritike čistog uma do Hegelove smrti traje 50 godina. koliko god taj Wolf nije bio velik. A da ne govo- rimo. i kasnije. da to kažemo grubo. od Descartesa do Kanta. s obzirom na to da je Hegel svoje glavno djelo.. Pazite. ovo — pojam primata praktičkoga uma. to možete čitati u stavovima današnjih etičara! To je gotovo kao da ti ljudi nikad nisu čitali te stvari. originalan mislilac. imamo takoreći dva Kanta.. u rangu jednoga Kanta. onda treba to razdoblje povući zaista do Hegelove smrti. reci- mo. što bi Kant nazvao. Te filozofe najviše je smetalo ono Kantovo Sollen. Fichte-Schelling-Hegel. a završetak je Hegelova smrt 1831. čije je posljednje izdanje bilo 1830. dakle. trebanje. od starogrčke filozofije. Christian Wolf živi od 1679. zaista se ne sjećam da bi poslije toga nešto bilo na tome nivou!? Kant je dakle u početku pod utjecajem Christiana Wolfa. međutim. on je vrlo zaslužan za njemačku filozofijsku terminologiju. bila je osnova za Kanta kao profesora filozofije sve do njegove Kritike čistoga uma koja je izišla 1781. a pitanje je hoće li se taj vrhunac po- noviti. onda je to točno 50 godina epohal- ne misli koja se više nikad nije ponovila. na sferu bitka. koji onda temeljito idu dalje u produbljenje ove Kantove teze. oni kao da nikad nisu ni čuli za pojam primata praktičkog uma. dok je bio profesor filozo- fije. do 1754. izdao još 1812. i to je — ja sam to onda naglašavao — bilo nešto vrijedno i značajno. onda se mora odmah naglasiti ovo: kad govorimo o klasičnoj njemačkoj filozofiji. To je dakle bilo gotovo nečuveno.Potreba i zadatak filozofije nakon čitave te tradicije. Kad to zaokružite. što je bio atak na čitavu dotadašnju metafizičku zgradu. Bože dragi. pa onda kad gledate drugu polovicu 19.292 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Sve u svemu. Dakle. ‘fala ti lèpa. pa to su nevjerojatne stvari! Što se sad tiče tih četiriju momenata. nemaš pojma o tome’ idemo dalje.. Sein. A čak su i iz Marxa neki “marksisti“ pravili spoznajnog teoretičara. s obzirom da je Hegelova Filo- zofija prava. i njegova školnička filozofija. kad nam netko danas veli da će “metafizički utemeljiti etiku”. neki to čak skraćuju na 40 godina. Sad kad to kažem. godinu dana prije njegove smrti. njezin je početak upravo ta godina 1781. onda to stavite na stranu i recite. bio pod utjecajem svoga učitelja Christiana Wolfa. takozvane novokantovce. stoljeća. Ali. imate u novovjekovnoj filozofiji. Logiku. To je Wolf stvarao.

. nego dobiva i slobodarski karakter. naravno. pa bi se onda taj racionalizam. pa je zapravo dobro mišljeno to da je on ostao na pojmu razuma. ali. da tako kažemo.” To je užasno smetalo Fichtea. a ne “Kritik der reinen Vernunft”! Dakle. da bi mogao teorijski filozofirati. insistira upravo na ovoj bitnoj razlici između razuma i uma. naročito u daljnjem kontekstu same klasične filozofije. pri čemu um ne preuzima na sebe samo rang one tzv. ali su nagoviještene vrlo jasno — da time Kantov pojam razuma dobiva utemeljenje. No. a ratio je um. samosvjesne pozicije. Vi govorite o predmetu. kao pravac. pa već u toj Kritici čistoga uma on ima u vidu i svoju Kritiku praktičkog uma. Što to znači? To je prije svega ono praktičko! Praktičko mu prethodi teorijskom. i tu se obično nekako prelazi preko toga. onda bi taj intelekt bio u prvom planu. a onda i kasnije.. jer se tek sada. Kant je zapravo dosljedan u tome da piše kritiku čistoga razuma. a kako ste došli do njega? To je prvo pitanje o ovim sintetičkim sudovima a priori. Prema tome. on piše kritiku čistoga razuma. I ti ga filozofi baš i ne razliku- ju. naročito s Fichteom i dalje. Fichte . dva pravca. trebao zvati “intelektualiz- am”. kakva sad “radnja razuma”. To je kasnije Hegel naglasio kako je “Kantovu pojmu razuma kumovao um”. A onda Wolf uvodi prvoklasnu razliku između intellectus i ratio: intellec- tus je razum. a razum je već uzet kao eminentno teorijski organ spoznavanja!? Ali Kant dolazi tek u toku rada do pojma uma jer ga cijela problematika dovodi do toga da mu um daje principe za ono što razum sintetizira. a zovu ga “racionalizam”. čas intelekt itd.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . “Kritik des reinen Verstandes”. na primjer. čitajte Kritiku čistog uma pa ćete stalno nailaziti na ono njegovo “radnja razuma. Verstand (razum) i Vernunft (um). kad mu je zatrebao um. imate empirizam i racionalizam. kad bismo išli na bitno određenje. Što stoji iza predmeta. dosta rijetke. preuzima na sebe “stvaranje svijeta”. pita on ove metafizičare. jer ovaj intelekt kao razum jeste zapravo ono na čemu Kant insistira da bi došao do pojma predmeta. koje ga je učinilo slavnim. jer do toga je došao... Pazite. ne samo zbog toga. Tako daleko da je um uzet kao — to Fichte naglašava — kao bitno praktički. i nije trebao baš stavljati kritika čistoga uma. tek kroz rad na tekstu svojega djela. i tu imate pojam ratio. radnja razuma. Pa. ovdje sad treba naglasiti nešto što je vrlo interesantno. Neke interpretacije dobro ukazuju na to — nisu baš česte. Pazite. pojam ratio tu je identičan s intellectus. već s Kantom. dakle.Potreba i zadatak filozofije 293 recimo. premda je poznato i u historiji filozofije. A to je vrlo važno. pa veli. onda im je značajniji čas ratio. njemački. Nego. da Kant piše kritiku čistoga razuma. Njega je za to ukoravao njegov učenik i nastavljač Fichte..

nije to nešto naprosto dano! A onda nalazi — upravo to je pitanje onih sintetičkih sudova — da iza toga stoji razum. te takozvane empirijske po- . kao konkretno ljudsko biće.. Pa na četiri noge hodaju životinje. pa onda dalje. pa i mi nekada. mislim. Pojam razuma ovdje ne igra nikakvu drugu ulogu nego. pa um je po svojoj biti praktički. sad kad govorimo o tome. dakle jesam. na četiri noge. npr. da je. da bismo dobili konkretan pred- met. subjekt — ali subjekt spoznavanja. jer. biva sve mnogo jasnije i temeljitije rečeno. ono čuveno: Cogito ergo sum. kad Kant govori o transcendentalnoj apercepciji — ono. gle- dajte što Kant hoće time reći. razum sintetizira. To Fichte kritički primjećuje Kantu kao ono bitno! Dakle. sabire osjetilne.. samo što do uma dolazi naknadno! Međutim. ono Ja. [smijeh u publici] No. to je tu kod Kanta još u igri: subjekt spoznava­ nja stoji iza predmeta da bi predmet uopće bio moguć. dakle. pazite. dobivamo li mi time stol kao predmet? Nipošto! Prema tome.. što ga Wolf prevodi s “Verstand”. Što Fichte time hoće dobiti? Hoće dobiti ne samo spoznavalački subjekt.. Ja mislim.294 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . i vrši kritiku razuma. Time je i Kant počeo i naglasio da ovdje imamo posla sa samosviješću! Fichte ga onda korigira i kaže: Dragi Kant.Potreba i zadatak filozofije je to onda doveo do kraja rekavši. dobro. onda treba odmah uvidjeti da Kant kreće s pojmom kritike. četvrtasto. jer si time još uvijek na poziciji jednog Descartesa. i to stavlja u naslov triju svojih glavnih djela — Kritika čistoga uma. A što je to? Ništa drugo nego: Mislim. nego čitava čovjeka. Immanuel Kant. tvrdo itd. da bi se dobilo predmet. razum. taj pojam kriticizma u Kanta jedan od bitnih momenata. jer ima još puno toga ima. Kritika rasudne snage (ili moći suđenja) i Kritika praktičkog uma. što bismo rekli. subjekt ali samo kao subjekt spoznavanja! Njegov učenik Fichte odmah ga tu kritizira. Čovjek u totalitetu svojeg života stoji iza toga — ja Kant. dakle. “Ja mislim” — onda ćete to naći već i kod Descartesa. to je njegova — to ćete naći u njegovoj Kritici praktičkog uma — primjedba: pa kakvo je to filozofiranje koje već unaprijed uzima sve zdravo za gotovo. nisi smio na tome zastati. Trebao si reći: Ja. skuplja. insistirati na kritici! A. iza toga. okruglo. onda naknad- no stavlja čak i naslov svoje knjige: “Kritika čistoga uma”! Međutim.. To nije bilo nipošto uobičajeno u historiji filozofije. kako je to moguće!? Pa je Kant onda sve metafizičare i čitavu filozofiju do svojega vremena pitao za pojam pred- meta! Kako ste došli do predmeta? Pa. recimo. a ne pita.. Pazite. Ne možete za stol — na pitanje: Što je stol? — reći: to je nešto zeleno. Kant je dakle bio dosljedan intelektu. naime. sabiralački posao oko pojedinih osjetilnih podataka da dođemo do predmeta.

ne samo spoznavalačke proizvedeno- sti nego faktičke. po njemu. ono najbitnije pri tome je ovo: to se onda u Kantovoj filozofiji imenuje prvi puta. po čemu nešto jest. To imate dobro izraženo i u našem jeziku. Pa. Po čemu je taj predmet moguć? Ne samo sabiranjem ili razumskim sintetiziranjem osjetilnih podata- ka — nego: taj stol jest po stvaranju. go- vorimo o njegovoj proizvedenosti. a možemo upravo kazati — “materijalne”. prema tome. a možemo i spekulativno. ali ne više samo u horizontu spoznavalaštva. tj. zar ne? Mi imamo prvoklasni filozofijski jezik a nismo to znali. Jer pitati za mogućnost pred- meta. pa onda znam: “stol”. a to je već implicirano. gdje pita za bît predmeta. po tome da ga stolar mora napraviti! Prema tome. Sad tu dolazimo odmah do onoga što sam pokušao napraviti. Gegenständlichkeit des Gegenstandes. Dakle. Verstand. to je prvoklasno uočeno. Ali. za mogućnost predmeta. i tu je on učinio taj korak dalje. ali njegova je velika zasluga što je apostrofirao i ukazao metafizičarima da ne mogu govoriti o predmetu. naravno. Spe- kulacija uvodi pitanje. a možemo i spekulativno. tj. kad govorimo o biti nečega. bît = mogućnost! I to je Marcuse eksplicitno izvukao u toj raspravi. Nije moguć po mojoj spoznaji nego po stvaranju. Zato na tome još odlučnije insistiraju već Fichte a onda i Schelling. kad govorimo o predmetnosti predmeta. to je za Kanta posao intelekta. a to je raz- lika između spekulativne i filozofske pozicije. govo- rimo o njegovoj mogućnosti. nego ujedno u horizontu proizvedenosti kao mogućnosti. po proizvođenju! Prema tome. a to znači. Predmetnost predmeta znači... s ovim pojmom predmetnosti predmeta. to je drugi problem. proizvedenost predmeta leži u njegovoj mogućnosti ili moći proizvodnje po čovjeku. razuma. mora ga stolar napraviti! Razumijete!? Pa mu onda nije dovoljan Kant sa svojim spoznavalačkim subjektom ili ra- zumom da bi nam rekao po čemu taj stol jeste moguć.Potreba i zadatak filozofije 295 datke. zbiljske. Pazite. da bi se došlo do pojma predmeta. tako da vam to preporučujem. jer toga nije bilo prije njega — predmetnost predmeta. Kant je na to odgovorio spoznavalački. Dakle. već u početku. tu leži razmeđe onoga što se naziva filozofija i spekulacija. no. . do toga još ne dolazi. na pitanje. To je bio Herbert Marcuse u svojoj raspravi “Vom Begriff des Wesens” (“O pojmu bîti”)! Marcuse je ukazao na ovu. sve je unu- tra sadržano što sačinjava jedan stol.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . mogućnost predmeta leži u njegovoj proizvedenosti ili točnije rečeno: proizvodljivosti. revolucionarnu notu Kantove filozofije. možemo doduše kantovski. odgovor je u osnovi — po produkciji. Kant. pazite sada. koja je vrlo interesantna. ja ću vam kazati tko je to naglasio. po čemu je nešto moguće. a ta predmetnost je zapravo bît predmeta. Pazite.

Dakle. a sintetički sudovi potvrda su toga Leibnizova stava. onda je to contradictio in adjecto. a što je bilo završeno Kantovim dosljednim provođenjem i razrješavanjem te spoznajno-teorijske linije postavljanja pitanja. Ona ima posla samo s vječnošću. to je problem onoga njegovog stava. u tom smislu. spoznajna teorija svojom definicijom istine ostaje u horizontu metafizike. čime se muči već Descartes. koja je moguća samo uz pretpostavku gotova svijeta. koje se onda izražava poznatom. recimo. Nema gotova svijeta zato jer je svijet povijesno događanje.296 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . takozvanom defi- nicijom istine kao adaequatio rei et intellectus. klasično.Potreba i zadatak filozofije a da ne pitaju po čemu je on spoznavalački moguć. imate to Hegelovo. koji dakako omogućuju ne samo iskustvo. sad ću reći. recimo. A kad kažete “gotov svijet”. njegov pojam spontanosti već je jedan spekulativni pojam pa ga nigdje u historiji fi- lozofije nećete ni naći. “osim intelekta samoga”. koji počivaju na ovom “intelle- ctus ipse”. Podudaranje stvari i intelekta moguće je samo onda ako imamo po Bogu stvoren svijet ili u smislu Spinozinoga Deus sive natura.” Pazite do- . kako ga on određuje. Traganje za kartezijanskom i racionalističkom metodom. par excellence spoznajno teorijsko-metafizička definicija istine. Pri tome onda uvijek upućujem na sljedeće: ako hoćete naći u čitavoj historiji filozofije do kraja. Ali. jesu li i kako mogući sintetički sudovi a priori. nego i spoznaju. i to je njegova veličina. ali samo za razrješenje spoznajno-teorijskog pro- blema. na ono poznato: metoda istinite spoznaje. podudarnost stvari i intelekta. toga se uvijek sjetim. to da imamo predmet! To je pred- metnost predmeta u Kanta! Dakle. Razum omogućuje. ide se. To je. onda čitajte Spinozinu Etiku. ovo. to je stranica 273 Jenske realne filozofije. tamo neke stavove Spinozine — on se čak ruga kad se govori o vremenu. proces! Pazite. Kant razrješava spoznajno-teorijski problem. to znamo. rekli smo da je već Leibniz ukazao Kantu put. po subjektu spoznavanja. u izdanju Felixa Meinera: “Vječnost je misao vremena. doveo metafizičku poziciju gotovosti svijeta. Da. kako će doći do odgo- vora na svoje bitno pitanje. upravo s tim isticanjem sudova a priori. to je naime bila osnova i početna točka cjelokupne Kantove teorijske misli. Pa čitajte. kao takvu. kakvom vremenu?! Metafizika nikad nije dospjela do vremena — to zapamtite! — do bilo kojeg karaktera vremena. dakle. jer. nije samo to jer je on išao ipak jako veliki korak dalje. unutar spoznajno-teorijske dimenzije. To je prva klasa! Nitko nije toliko konsekventno. Discours de la méthode. nisi intellectus ipse. Dakle. što Leibniz odgovara Lockeu i empi- ristima. dovedenu metafizičku poziciju. sâm intelekt. do posljednjih konsekvencija. jednom zauvijek i dokraja.

i tako dalje: budite i ostanite dosljedni desničari. onda je to pra- va metafizička brbljarija! Znate tko ponavlja tu tezu? Martin Heidgegger na 19.. što je iskakalo. ja ću sad biti jako bezobrazan. a da ne govorimo o povijesti! Povijest je moderna kategorija. Budite. ..Potreba i zadatak filozofije 297 bro. svega onoga o čemu ćemo govoriti. da tako kažemo. onda čitajte te njegove filozofske kalambure! Dobro. A ne smijete postavljati pi- tanja! Nemojte biti kantovci u smislu postavljanja kritičkih pitanja. No. pa onda i dalje nitko ne vidi. budite u skladu s ovim što se kod nas događa. — njemački se to veli. Ne morate se. i zemlje. Dakle. naravno. za vašu budući karijeru ili egzistenciju. Hrvata. onda niste više kantovac. vi ste mladi ljudi. a Heidegger nikad nije dospio do spekulacije. Pa tako onda imamo kritiku čistoga uma. kritiku rasudne snage. jer sam postavio neka pitanja. Kad netko danas meni govori o vječnosti. a to vam je — uporno desničarenje. doduše.. Dakle. “glajšaltovani”. Pa.. to su sjekli. strana 19. A Aristotel nije imao pojma o vremenu. ako vi sad postanete kritičar općenito.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . dakle. Sein und Zeit. a nije ni pročitao Hegela! A da i jest. znate kako je Aristotel odre- dio vrijeme? To je ono prije. vid- jeli smo da upravo Kant svojim kritikama insistira na preispitivanju. kao što nema pojma o historiji. Pazite. jer je Heidegger bio bezobrazan. samo Bog nam može pomoći. a u našem prijevodu ne znam točno strani- cu. jer to je spekulativna misao. pred smrt. pronađite. filozofi. imamo kritiku praktičkog uma.. kad je riječ o kriticizmu. Heidegger je tu upravo bezobrazan. Kritika je tu osnovni princip sâme mogućnosti filozofiranja. ne bi to ni razumio. ali ne samo tu. naroda. to su previdjeli svi ovi tzv. i tako dalje. Ja uvijek dajem savjete. od koje će doći do vremena. i cijele hrvatske histo- rije.. sada i poslije. sad smo otišli malo predaleko. u ovom Meinerovu izdanju. zaista rekao. Ako ne vjerujete. Pazite. pa je za Hegela rekao da je ostao u određenju pojma vremena na Aristotelovim pozicijama. nego ste neprijatelj države. naći ćete. onda ćete uspjeti u životu. strana. a Heidegger to nikad nije ni našao. jer na vlasti su zapravo uvijek samo desničari. zapamtite to. stranici Sein und Zeit-a: “Vremenitost je uvjet mogućnosti povijesnosti”. onda ćete profitirati. Pa se može brojiti. Ali sve što je bilo lijevo. Pazite. Nemojte misliti da je Račanov SDP neka ljevica! I on je desničar. To vam je Hegel rekao. složiti s Kangrginom tezom da je čitava klasna historija desna. 273. Ja sam bio čak neprijatelj hrvatstva. to znači da je Heideggeru vremenitost spala s neba! A onda je poslije. A. Pa njemu je onda Bog jedino i mogao pomoći! [smijeh u publici] Upravo obr­ nuto: povijesnost je uvjet mogućnosti vremenitosti. bilo u Hrvatskoj ili negdje u ovim krajevima. bez obzira tko je sad na vlasti. pa evo onda i vama.

da se unaprijed prihvati kao riješeno. domašaj. našim “domaćim”. “da se ono o čemu tek treba odlučiti.. poslije čak i Schelling i Hegel. inter- pretirati.298 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . nego i ovo što smo na- glasili s pojmom transcendentalnoga. i tako dalje. dometa i dosega. pa onda. nespoznatljiva! Prema tome.. provoditi.” Pazite dobro! Pa to je inače dogmatizam. u zatvore.. finim desničarskim. Tu jedino teologija ima pravo na to. pojavni svijet. to je bilo sumnjivo. granicâ spoznavanja. nije to sad samo neko “kantovsko pitanje”. da tako kažemo. vi kao filozofi nemojte sebi dopuštati. Dobro. to jest prije svega. granice i ograničenost spoznavnja. pa stoga sva tri Kantova djela nose naziv “kritika”. to je dogma. dogma- tizam.... Kant njome hoće dokučiti domet. Ali. naravno. ja vam govorim iz vlastitog iskust- va. s obzirom na taj pojam kritike: “Suprotno je svim osnovnim pravilima filozo- fijskoga postupka. koja je par excellence kritička. tj. znamo dobro da Kant na koncu dolazi do toga da tvrdi kako je našoj spoznaji dostupan samo ovaj fenomenalni svijet. ukratko. ne samo to. konsekventno. Čak ovi “dečki” koji dolaze iza Kanta — pazite. osim ako hoćete ići na ove “transcendentalne meditacije”. ona je preispitivan- je mogućnosti. Ali to nema veze s filozofijom.. Utoliko se onda pravi Kant nalazi. To su bili ljevičari. ako ne želite. moramo još doći do Hegela! Eto. Dakle. Pa. onda to . prema tome. ali onda — tko vam je kriv!? [smijeh u publici] Da! Pazite. i toga se onda čvrsto treba pridržavati. Fichte za sebe i svoje stanovište veli “transcendentalni idealizam”. to nije način! Dobro. da ne mislite da Kangrga izmišlja. budite desničari! [smijeh u publici]. naime. To je onda ta kritička pozicija. tu treba ipak kazati ovo: za pravo razumijevanje ne samo ove tvrdnje o kojoj Kant govori spoznajno. hrvats- kim životom. a stvar po sebi nam je nepoz- nata. s Kantovom filozofijom. živite normalnim.Potreba i zadatak filozofije stavljali na lomače. Evo. Kantov stav koji potvrđuje ovo što smo sada govorili. molim vas lijepo.. Zato nemojte biti ljevičari. Tu postoje te dogme. pojam transcendentalnoga čuvajte i mislite samo u kantovs- kom smislu. ja ću sada — s obzirom na taj stav — navesti. do kraja. vidite. i tako dalje. pojam transcendentalnoga. i tako dalje. To je ono što je svagda bilo malo “neprimje- reno” postojećemu. spekulacija prevladava spoznajno-teorijsku poziciju. napišeš knjigu o vremenu i sad ne znaš što je vrijeme. nemamo vremena...”. Vi se toga baš i ne morate držati. Sad ne bismo više smjeli ići dalje s Kantom. upravo transcendentalna pozicija. to je moj savjet. pojam tanscendentalnoga odnosi se samo na Kantovu metodu spoznavanja. kaže Kant. Pa. upravo u tom kritičkom preispitivanju svega što će se misliti. to je jedino Kantovo..

Dakle. to je zgodno. pa u jednom pismu veli: Ma slušajte. To osnovno načelo svake istinske filozofijske misli ostaje uvijek izno- va. pustimo sad to! Taj je. to jest. s Descartesom. ono što se nije usudio pisati javno da ga ne bi oni popovi dali na lomaču. to tzv. kojemu piše pisma. kad bih ja rekao svoje pravo mišljenje o tom moralu. Pa. Imate.. taj pozitivizam. nije Descartes bio baš tako bedast da bi se istrčavao. to su najba- nalniji metafizičari a počinju time da se oni bore protiv metafizike! A. to ide od Comtea.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . čemu onda treba postajati? Ako nešto već jest. pojmovno to ne odgovara. samo to nama zapadnjacima nije baš jako primjereno. mon- sieur Mersenne. iz ničega ne postaje ništa. posve strano. u najboljim tragovima novovjekovne filozofije. dakle. moram biti malo oprezan. iz ničega ne postaje ništa. pa gdje bih ja završio?! Pa. koja počinje s Descar- tesom. ali to vam je ipak jedno “drve- no željezo”. samo iz nečega postaje nešto. a vi. Ja bih bio sretan da mogu malo do te “nirvâne”. a koliko je meni poznato. ti istočnjaci imaju pojam nirvâne. počinje s gotovim svijetom. onda imate “transcendentalnu” meditaciju. možemo sad kazati. jer pod “transcenden- talnim” misli se aktivitet subjekta spoznaje. ako gledamo odnos Kanta prema metafizičarima — baš prema metafizici — koju sâm Kant stavlja na taj način u pitanje. mi jako teško dolazimo do toga. to je bio Martin Mersenne. ovo i ono. ali nikad nisam mogao pa sam napustio svaku nadu. s njegovom metodičkom skepsom.Potreba i zadatak filozofije 299 možda tamo “paše“. to je ono njegovo. “opuštanje”. koji se na početku. Kantov transcendentalizam u najboljim. [smijeh u publici] Dobro. pa je to onda više-manje pasivnost. U početku treba u sve sumnjati. ova meditacija. sad možemo ka- zati. što je metafizika nego počinjanje i završavanje s ovim takozvanim “gotovim svijetom”. liječnik. Onda Hegel kaže. Ali. crkve- nim učenjima. piše svom prijatelju u Parizu. ako možete. upravo kritički odnosi prema dogmatici. to je početak zapravo pravoga filozofiranja. teologiji. a Descartes je napisao nekoliko hiljada pisama. premda nije htio dalje zaoštravati da ne završi na lomači. ex nihilo nihil fit. u njegovim pismima. i tako dalje. religiji. i tako dalje. A to na svoj način počinje s onim starogrčkim filozofom Me- lissom. pa onda kasnije i takozvanog pozitivizma. . Onda tamo u pismima sve objašnjava što je mislio. to je nešto da se ja “malo smirim”. ne treba postajati! Ovo ex nihilo nihil fit. pa ako je ovo drugo. to je zgodno. Oni imaju nešto što mi nemamo.. No. da “dođem k sebi”. ukida postajanje! To jest. Pa recimo. Pazite. kao suvremenika Giordana Bruna. taj pozitivizam u najnovije vrijeme — to sad traje stoljeće i pol — mislim da mi je to već mozak popilo.

Ne možete onda kriviti toga Boga. tu je do kraja proveden transcendentalni princip. ali mu je dao razum i slobodnu volju. to je jedno prvoklasno mjesto kojim ćemo sada zaključiti ovo da možemo onda prijeći na Hegela. a ne po čemu.. o kojem govorimo. samo ne on. Pitaj ti po čemu nešto jest. a što zlo. ali ipak na pitanje. ta Afrodita ili taj Apolon iz kamena. to i to. u njegovoj Kritici praktičkog uma. pazite gdje je tu veliki “zalom”. čak je i jedan Aristotel pao na tome! Pa.Potreba i zadatak filozofije Pri tome. to. etičko-moralnoga — pitanje dobra i zla. onda ćete ga zaista naći do kra- ja dovedenog u njegovoj Kritici praktičkog uma. Prema tome. iz tog gromada... to ćete naći u pojmu određenja praktičkog uma. po Fidiji. Dobro. još sam samo dužan naglasiti. Pazite. to. on kaže: iz kamena! Pa. zar ne!? Ali s čovjekom nikako nisu htjeli počinjati. s našim razumom i slobodnom voljom. Pa čudno je to da u cijeloj historiji filozofije jedino taj čovjek smeta. onda Aristotel. jer iz kamena može biti svašta. subjekt. ali pazite. što je dobro.. primijenjen na Kantovo određenje onoga što se u etici traži. Iz ništa. stalno je bio nekakav “sumnjivac”. to umjetničko djelo. on je stvorio najsavršeniji mogući svijet. . po umjetničkom stvaralaštvu. da tako kažemo s Kantom. iz čega je statua. u ovom kritičkom vidu.300 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . pa je uvjek ostajao na marginama. čak jedan Aristotel tu promašuje! A pazite. ako je itko. pa nije Bog kriv za zlo u svijetu. Taj princip. Pa sve drugo je prvo. koji su napravili te statue. milijardu godina leži tamo. to je onda Leibniz govorio. ne pitam te iz čega. ako tragate za onim što bi sad. imao one prvoklasne kipare i slikare. nego zato što je po Praksitelu. a spekulacija počinje s pitanjem po čemu?! A odgovor je — po produkciji. čovjek smeta. to ovisi o nama. u području praktičkoga. Mironu. bilo dosljedno Kantovo provođenje principa transcendentalnoga. po samoprodukciji. da bi uopće moglo biti umjetničko djelo. Pa. nego po umjetniku! Po umjetničkom stvaralaštvu! Dakle. svaka čast Bogu koji je “stvoritelj”. već je pitanje krivo postavljeno. recimo. Dakle. Pa nije ta statua. a to što smo mi pokvareni. ex nihilo. pa može biti iz bronze i drveta. kako iz kamena! Kamen je vječan. pa ćeš onda morati doći do sebe. pa mora ga umjetnik isklesati. nije Bog za to odgovoran. pitanje i odgovor je iz čega. ja ću vam sad pročitati taj stav. Pa dobro. po proizvođenju. da si ti taj subjekt. u Bibliji stoji i ovo: Bog je stvorio čovjeka i svijet na sliku i priliku svoju. pa možemo s njim početi ako smo vjernici.. Stalno je stavljan u stranu kao nešto nebitno. nije statua statua zato što je iz kamena. nego po čemu je nešto?! Metafizika počinje s pitanjem iz čega nešto jest. čak nepostojeće. Pazite.. i tako dalje. tj.

onda bi i ovaj naš svijet bio dobar. to zlo. onda je to užasna apstrakcija: podizanje partikulariteta na nivo općosti ili principa — to je zlo. a onda će Hegel kasnije.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . dakle pojedinačnosti. univezalno biće. Ili. Hrvat ili Turčin. izvanjskoga. ja pa ja!” Ja sam princip. Kant. na svoj način. odgovara na to pitanje: ono dobro i zlo. u samom djelovanju i u rezultatu djelovanja. recimo. na zbilja apsolutno nov način. jer je to podizanje po- sebnosti na nivo principa. He- gel kaže: “Jedan udarac stvara ih oboje”. i čovjeka i svijet. muči u svojoj etičkoj misli. kad to kažete. Pa ako bi to apsolutno i bez ikakvih uvjeta imalo biti dobro ili zlo ili loše ili rđavo. na nivo općega. čovjek tu. u metafizici. na nivo pravog života. i to. Jenske realne filozofije iz 1805-6. što je i odakle dobro i zlo. Pazite. nalazi se ono što je dobro ili zlo. pa je onda i svijet zao. ili bi se kao takvo imalo smatrati. da sad uvjetno tako kažemo. u meni. Kant je tu zbilja i s te strane prevratnički mislilac u smislu revolu- cionarnog ukazivanja na čovjekovo djelo kao njegovo. to je ob- rat! Sva dotadašnja određenja pojmova dobro i zlo polaze od nečega. Pa bismo to mogli nastaviti ovako: kad bi svi ljudi stalno činili dobro. odnosi se zapravo na radnje a ne na stanje osjećaja osobe. Hrvat ili Turčin!? Pa se onda još busaju u prsa! A to je moje poseb- no određenje. pa i drugoj. princip volje. recimo. Mi smo svjetovna bića i svijet je naš proizvod. dakle. a drugi ne postoje! Podizanje partikulariteta. maksima volje. Kant kaže. dobro djelujem. čemu se čovjek treba približavati. a prema tome. svijet je po nama kao što smo mi po svijetu. Evo. A mi stalno činimo zlo. jedan nacionalizam. kao dobar ili zao čovjek. Kant se. kao i čitava historija filozofije. A nije! Svijet je u nama. pa će Fichte na tome insistirati. čak i posebnosti na nivo principa. A Kant se vraća transcendentalnom metodom subjekta na to da je o meni riječ. Pazite. što se onda unaprijed uzima kao dobro ili zlo. recimo. kao što smo mi dio svijeta. iskazati najopćenitije određenje pojma zla. Francuz. Dakle. To je klasična filozofi- ja! Na istom onom mjestu. a čitava klasična filo- zofija ide na to da produbi ono što je Kant tu uzeo kao određenje pojmova dobro i zlo. na stranici 273. Mi to imamo onako narodski: “Ja pa ja. onda radnja izlazi kao dobra radnja. prvi puta. Pa. onda bi to bio samo — pazite — način djelovanja. sâma djelatna osoba. Po čemu je to sad “velika stvar“ da je netko Srbin. .Potreba i zadatak filozofije 301 Pazite. Svijet se obično uzima kao onostranost. ali još nisam čovjek. Čovjek se razlikuje od životinje po tome što je prestao biti vrsta i podignut je na nivo roda. Čovjek — kao ljudsko. Ako. U mojoj radnji. tj. je li! Pa onda nitko ne vidi da je. ali ne bilo što drugo ili stvar koja bi se tako mogla nazvati. nisam ja čovjek po tome što sam Srbin. da odgovori na pitanje. a nisu dva zasebna — svijet tamo.

. sad mi ne možemo dalje o tome jer nećemo stići ništa kazati o He- gelu! A znate tko je kriv za to!? Sad ću odmah reći — naš pročelnik! [smijeh u publici] Da. gospon sudec.. Turčin ili Francuz. Pa kakve veze ima sad tvoj dedek!? Rekli smo da ćemo se s Hegelom pokušati zadržati samo na jednom bit- nom. ali ona pripada svojoj vrsti. profesore Kangrga. sve do njegove Enciklopedije. ti bi trebala postati žirafa ili lav.. zamislite da sad maloj mačkici kažete. ne!? Da vas pitam.302 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . naravno. pardon. Differenz des Fichte’schen und Schelling’schen Systems der Philosophie. Pazite dobro. To je. moj dedek. vrlo značajno za razumijevanje kako bitne Hegelove pozi- cije. joj. jesi ti posekel ono tamo drvo? Neee. neće priznati da je on to napravio. najvećim filozofom svih vremena. i zato nisam ja kriv ako ovo ostaje nedorečeno. to je jedno ključno mjesto. moramo se malo šaliti.. na što Hegel sad tu odgovara na svoj način. jer sam rekao da je to s hrvatstvom ipak malo pretjerano.. dakle. ali zaista bitnom problemu. ne. tako i za čitav njegov daljnji misaoni put.. kad velimo Hegel.. pa neće! Mora tek postajati čovjekom! A ako mu nije dano. ti moraš održati u jednom predavanju i Kanta i Hegela! A ja sam rekao. ili Hrvat! Dobro. ako moram. Pazite dobro — baš kao filozof! Najveći filozof svih vremena. nego i poučno. a dobro. rodi se. u njegovu ranom spisu. pa obrazložite. to znači da ti svojom voljom nešto hoćeš ili nećeš. u pojmu volje! A njegova volja je ovdje ili pogođena ili nije..Potreba i zadatak filozofije I sad. pitanje zadatka. i da ti odgovaraš. i on se izlegne. argumentirajte! A. koji je njezin zadatak? Potreba i zadatak — to je u najužoj vezi — u filozofiji kao takvoj. pa će biti velika mačka i veliki Hrvat! E. onog posljednjeg izdanja iz 1830. pročelnik Od­ sjeka je rekao meni.. čuj ti mala mačko. morate pitati. ja smatram Hegela najuniverzalnijim. i neka on odgovara za to. Pazite. onda neka ostane samo Srbin. To vam je na sudu. onda postanete neprijatelj hrvatstva! Pa Kangrga je bio na sudu zbog toga jer “vrijeđa hrvatstvo”.. što je u najužoj vezi s tim. jer vidite. što sam ja koji sam se tu narodio? Pa i životinja se isto rađa. mali Hrvat se narodi. To je impu- tabilnost... A onda.. evo.. pa dobro. pa onda je kao bog ili mala mačkica. pa ja to nemrem! A na čovjeka možete i morate postaviti takav zahtjev. A svakako je ne samo interesantno. uvidjeti u čemu Hegel vidi tu potrebu. da! Zašto se sad smijete? Vi kao pravi filozofi. On. kad to kažete. zato sam ga donio. [smijeh u publici] Ona bi rekla. Svakako je interesantno gdje jedan takav filozof vidi potrebu za filozofijom.. pitate onog Štefa. Veljak je kriv! Dobro. onda mislimo — s time se vi ne morate složiti. a to je potreba i zadatak filozofije. ali znate što je Hegel rekao? Rekao je: U pojmu volje leži krivnja! Pazite. to je moje uvjerenje.

Dakle. Pazite. s razdvojenošću. pa još i s Kantom zaključno. znači. već počinjemo s razjedinjenošću.. tu “nastaje potreba filozofije”. to hoće Hegel kazati. onda je nužno već implicirano da počinjemo s razlikama. sad bismo rekli. s jedinstvenim principom što ga on naziva identitet. potreba za filozofijom. s mogućim odgovorom na pitanje: Gdje je i što je medijum odnosa subjekta i objekta? Pazite. sjedinjenja tih razlika. Hegel ima u vidu Fichteov spekulativni stav identiteta subjekt- objekt. je li tako!? Hegel kaže. a nije jednodi- menzionalno. različitost. da se razumije- mo o čemu je tu riječ! Već je Fichte ukazao na to. gdje jedno drugo uvjetuje — “i zadobile samostalnost”. sad bismo mogli reći tako. ovim stavom Hegel. Ova moć sjedinjenja. cijela novovjekovna filo- zofija od Descartsa do Kanta.. potreba filozofije i njezin zadatak! Dakle. sje- diniti se može nešto što je već unaprijed razjedinjeno. mogli bismo kazati —prema Hegelu — normalno odnošenje. dakle. onda treba doći do sjedinjenja. To bi bila. već počinjemo s nesjedinjenošću. Pa. kad se suprotnosti posve osamostale. a ne jedinstvo. ne možemo ići na sjedinjavanje nečega što je već sjedinjeno. dakle. Sad pazite: “Kad iščezne moć sjedinjenja (Vereinigung) iz života ljudi i kad su suprotnosti (Gegensätze) izgu- bile svoje životno odnošenje i zadobile samostalnost. U pojmu jedinstva leži pojam razlike. i točka. “kad iščezne moć sjedinjenja”. nemojmo početi s jedinstvom razlikâ. na tome insistira Hegel. iskazuje nešto više od filozofije.Potreba i zadatak filozofije 303 jedno prvoklasno Hegelovo mjesto koje ja nazivam spekulativnim. Zato treba početi. Vi počinjete s razlikom da biste došli do jedinstva. već je nešto što zavarava. Pazite. tj. Pazite sad. jer smo time već počeli s razlikama kojima je potrebno naknadno jedinstvo. Dakle. jer je život sastavljen od suprotnosti. Jedinstvo je mogući eventualni ili potrebiti rezultat spajanja. zato Fichte kaže. ako se zadržimo samo na tom stavu. ostajući još u filozofičnosti izražaja. i kad su “suprotnosti iz- gubile svoje životno odnošenje. res extensa. prije svega je riječ o potrebi za filozofijom koja nastaje onda kad životne suprotnosti izgube svoje. Evo. i trebati je — kada!? Što tu znači razjedinjenost? Ovdje je. a na koje će Hegel dati ipak samo filozofski odgovor. ako govorimo o jedinstvu. počinje s odgo- vorom. tu je sad Hegel još uvijek fichteovac. međutim.” — Hegel misli na dijalektičko odnošenje.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . res cogitans — stvar mišljenja i protežna . nastaje potreba filozo- fije”. Pazite. Pa jedinstvo je je- dinstvo razlikâ. Identitet nije isto što i jedinstvo! Ako sad pogledamo tu novovjekovnu filozofiju. filozofiju ćemo tražiti ili za filozofijom ćemo tragati. recimo.

a mislio je pod time zapravo više od nekog etički-moralo obojenog pojma praktičkoga. ne djelatnost. to je Hegelov odgovor. kad mu govori tamo u pismima: Kad ja kažem cogito. pazite. Entzweiung. dakle upravo filozofski odgovor. gledajte lava. pojam spontanosti izvor mogućnosti i teorijskog uma i praktičkog uma. to je važno. Samodjelatnost se odnosi na to. ne počinjati s jedinstvom razlika ili raz- likama u jedinstvu. I zato ga Fichte kritizira da nije imao hrabrosti da to dovede do kraja. pitanje je. Hegel tu sada daje odgovor. a samodjelatnost znači — samosvjesna djelatnost. recimo tako. neprimjeren. A Fichte ima hrabrosti! Ali. to je osnovno spoznajno-teorijsko pitanje. koje su tek naknadno omogućene. nego samodjelatnost. Mislio je već na pojam proizvodilačkog. Zato je spoznajna teorija ostala u ne-odgovoru na svoje vlastito pitan- je. pa je onda rekao.. njegov citat. Imamo. na koje nema odgovora. jedinstvo znači da već polazimo s razlikama. Već kod Descartesa imamo nivo samo­ svijesti koja govori o svjesnom sadržaju kao svom predmetu.304 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . dakle jesam. Spoznajno-teorijski odnos subjekta i objekta ne znači ništa drugo! Kako je subjektu moguće dohvatiti objekt? Eto. upravo to. čime se onda i Kant muči sa svojom transcendentalnom apercepcijom. pa će opet doći na Fichteov identitet subjekt-objekt. onome Mersenneu. To je cijela novovjekovna filozofija. znam da mislim. djelatna je i životinja. Dakle. A to je pitanje koje se često izbjegava: cogito je nivo samosvije- sti. Životinja je čak djelatnija od nas. možemo kazati.. posla s “čvrstim postalima subjektivnosti i objektivnosti te je zbog toga nužno potreban pokušaj da se ukine ta već čvrstom postala suprotnost intelektu- .Potreba i zadatak filozofije stvar.. da se nikada ne nalazi taj medij. kada djelujem. Kant je to imao već u svom pojmu spontanosti. jer se počinje s tako različitim entitetima. onda hoću reći. gdje je i što je taj medij! To je Selbsttätigkeit. Pazite. Pri čemu je upravo sâm već naglasio kako praktički um mora prethoditi teorijskomu. Zašto? Jer Fichte točno vidi. Zato mu je. to jest. odnosa subjekta i objekta. To je samo čovjek. nego je samo naznačio. ali to nije dorekao do kraja. vidite. A Fichte će pokazati. samodjelatnost. kasnije će se on vratiti natrag. a nije to uvidio do kraja. Dakle. Ali. To je Fichte uvidio korigirajući Kanta. znam ujedno da djelujem! To je bio odgovor čak i Descartesov. pa Fichte kaže. čvrstih postalih subjektivnosti i objektivnosti — pazite ovo. razdvajanju. pazite dobro. nego s identitom subjekt-objekt. a ne svijesti. riječ je tu o odvajan- ju. da tako kažemo. Onda ćemo doći do mogućnosti i tih razlika. kako dovesti u vezu misaono s materijom. jer tu nije ostao do kraja fichteanac nego je sad baš hegelovac. dakle. Pazite.

imala prema Hegelu. gdje imamo posla s djelovanjem i djelom ujedno. razmislimo. robovi mu nose. kao što vidimo. a ne da ga onaj prijatelj odmah ot- kupi za puno novaca. ja sam proleter. djelo je bitak. A znate na što on misli? Na klasnu suprotnost! Na klasnu razdvojenost društva već od Platona do njegova vremena. ili kako bismo re- kli.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Neka napravi cipelu. Bivanje je čista apstrakcija. postalost. gozba. i Kangrga kao intelektualni prole- ter. symposion. produkti i produciranje. teoretičari. “U beskonačnosti postajanja.. ali je ujedno i proces. a ne više spekulativac. Pa da. jer u taj bitak ulazi ono što jest ne samo kao gotov proizvod. nego da malo radi.. a bitak je ono što već jest. onda piju. Hegel je tu sad pravi filozof. on upravo govori o tome. onda bi on prestao govoriti o svojim idejama negdje tamo gore. nego i proces njegova proizvođenja. Pa onda kaže. postajanje. onda mu donesu dobro vino. kad je došao do toga. da bismo došli do svijeta.. To je subjekt-objekt! Subjektivnost i objektivnost. ideolozi klasnoga društva. i dodaje. pa tu onda oponaša Fichteov identitet subjekta-objekta. kmetovi. prizemljimo to malo. tamo kod Dionizija Starijeg. “suprotnost intelektualnog i realnog svijeta” — realni svijet mu je taj radni svijet — robovi. a odakle mu to vino!? To ne pitaju! Dakle. jer je prešao preko toga. Pa. dakle. Tko je nosilac intelektualne djelatnosti? Pa filozo- fi. evo vam Aristotela. da bi za Platona kao filozofa zapravo bilo dobro da su ga zadržali malo dulje u roblju. ali sad dajte.. ali zato je ostao filozof. na Sirakuzi. Werden... čvrstim postalo održanje klasnog poretka! A onda tamo. radnici. O kojoj se to “razdvojenosti” radi — sad bismo mi tu Hegela morali pitati. ‘ti boga. ovo “suprotnost” intelektualnog i realnog svijeta. Time on jasno identificira taj pojam razdvojenosti kao klasnog fenomena! O tome je zapravo riječ! Naravno da sad to lijepo zvuči. pred kraj. za njemački izraz Werden upotrebljavajte postajanje. u Filozofiji povijesti. među robljem. a ne bivanje. ali dalje. hoćete Aristotela? Ja sam u jednom rukopisu napisao malo grubo. To je Hegelov citat. umjetnici. pojmiti kao neko postajanje. Jer.. Ta bi se. u toj razdvojenosti. On to sad hoće nama objasniti filozofski. a to Hegel još nije rekao. e. a to kod nas upotrebljavaju neki. Dobro. samo na drugi način. i to u Filozofiji povijesti. . kao i proizvodi u množini. on je već odgovorio na to.. to ipak onda govori. nego mu je trebalo dati malo da napravi tu cipelu. Sada dolazi konkretiziranje Hegelova stava ovim što je rečeno.” — Ja vas ovdje moram upozoriti kao filozofe. na drugim mjestima. neću sad reći. kao fiksna gotovost. Jer.Potreba i zadatak filozofije 305 alnog i realnog svijeta”. pa da! A ima one fine amfore. A dat ćemo mu još jednu kritičku primedbu.

Što to znači!? Ono Ja. koje je uvjetovano. pa spominje izvorni identitet. pa to je obična folirancija. “viši nivo svijesti”. a ne odnosi se samo na čovjeka. bitno drugačije. postajanje drugačijim. kao samo po sebi razumljivo. ja. pa kaže: “u beskonačnosti postajanja i proizvođenja um je sjedinio ono što bijaše razdvojeno. Ja kao . koji na početku svijeta stvara sebe i svijet u jednom te istom aktu. i apsolutno razdvajanje smanjio u relativno razdvajanje. A to je subjekt-objekt identitet. u spoznavalačkom horizontu.”.. Etwas. A u čemu je to negativitet? Čovjek negira sebe kao prirodno biće. Nacisti nikad nisu baš računali s čovjekom. Mora postati nešto novo. ono nešto. To već naglašava Fichte. kao tzv. pazite. momentom samodjelatnosti koja se onda. Dasein je i kamen. inače nema ni- kakvog smisla.” — pazite ovo što sad kaže — “izvornim identitetom”. pazite. pri čemu se djelatnost čovjekova — kao što smo rekli — razli- kuje od životinjske. Dasein je i biljka. Kad djelujem. kao tu svoju prvu negaciju. Imate početak Hegelove Logike s onim Sein-Nichts-Werden. što je Fichte rekao — djelo- vanje i djelo ujedno! Pa je to nazvao samodjelatnošću. pa onda veli. Dakle. A onda je Heidegger to uzeo umjesto čovjeka. to je Hegel već postavio i naglasio: u Werden stoji Anders- werden. rezultat je nega- cije negacije. i životinja. “tubitak”. To je concretum jednoga bitka. Dasein. nužno je Anderswerden. to Ja. shvaćen je kao praktički-proizvodilački. čovjek. ovi heideggerov- ci. to je taj apsolutni negativitet.306 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Evo. Koji je ovdje izvorni identitet Fichteov? Identitet subjekt-objekt. i svake druge. tu um više ne igra ulogu pukog podizanja svijesti na nivo samosvijesti. to je Werden. Sad se Hegel vraća natrag sa svoje filozofske pozicije na fichteovsku. da izbjegne pojam čovjeka. stavlja na početak svijeta. pazite. jer tu je na djelu proizvođenje i sebe kao čovjeka i svijeta kao svoga proizvoda. kao prirodu izvan sebe. mišljeno je kao samodjelatnost. ap- solutni negativitet. Pa. Prema tome. pa onda dodaje. i čovjek. to ćete u Logici ali ne samo tu: Ich. A što je Dasein? Konkre- tizirani bitak! Proizvedeni bitak iz cijelog ovog procesa. pazite.Potreba i zadatak filozofije Werden. Hegel će kasnije to kazati. to je zapravo dobro napravio. tu se Hegel drži točno toga. pa onda ide ono što je Heidegger falsificirao — Dasein. bitak-ništa-postajanje. nego kao praktičko- proizvodilački. “u beskonačnosti postajanja i proizvođenja.. znam da djelujem. koji je početak mogućnosti toga razdvajanja.. pa onda i Schelling. Dakle. naravno. To je ono.. A.. tubitak — pa tu naši. sad imamo pojam uma u Hegela. To vam je identični subjekt-objekt koji je na početku svijeta. fraziraju.. Um — na to odmah treba upozoriti — na- kon Kanta i naročito nakon Fichtea. Pa. evo.

odakle imate taj predmet. Nešto je rezultat. Hegel ima pravo da insistira na pojmu. pazite. pazite. pojam pojma je Hegelovo spekulativno određenje. I sad imate. iz raznih razloga i interesa! A o čemu je tu zapravo riječ u Hegela kad on govori o “potrebi i zadatku filozofije”. nije mu dostatno da ukazuje samo na spoznavalački pojam subjekta iza toga predmeta. bespredmetnost. dakle. onda ste u apstrakciji. filozofija razriješiti taj gordijski čvor i riješiti ni više ni manje nego bitne probleme te klasne strukture društva i njegove toliko očigledne . inače je to trabunjanje. kritizirajući metafizičare da ne pitaju po čemu im je predmet moguć. do kojeg on dolazi. ako netko hoće filozofirati bez pojma. imate: identitet predmet = pojam. I jedno i drugo je prethodno bilo uspostavljeno da bi uopće bilo! Vi bez pojma nemate predmet. Prema tome. pa čekajte. onda mu je bolje da se ostavi toga posla. Predmet je identičan s poj- mom. nešto je zapravo ono oko čega se Kant trudi i muči. pazite: pojam = predmet. Govorite o jednoj stvari. predmet =pojam. I Hegel veli: ako nešto već jest. Jer. Onda velimo. Pazite. on će reći. Jer. Pa to je normalno. pazite sad dobro. ako nepažljivo čitate. a onda govorite o nečemu desetom. To je Kantov pronalazak! Prema tome. tražite pojam. Zato onda imate u Logici: etwas. Predmet govora! Ako se ne govori o nekom određenom predmetu. o čemu onda govorite!? Pazite. Ali. predmet. imate pojam. to je proizvod. to. onda ćete dospjeti u zabludu. Zato Hegel dolazi do toga da to spekulativno prevlada svojim određenjem pojam pojma. Pazite. onda smo i dalje kantovci. ako ispustite neke stvari. To je prava bît predmeta i cijelog tog problema.Potreba i zadatak filozofije 307 apsolutni negativitet znači. Ali. pojam pojma je spekulativno pitanje i odgovor na tragu onoga po čemu nešto jest uopće moguće. premda. o čemu je riječ? Dakle. A to se često događa i hotimično. zbog čega sam ga ja onda — u tom kontekstu — negativno apo- strofirao kao filozofa!? Riječ je samo o tome da tim svojim odgovorom na pitanje potrebe i zadatka filozofije Hegel zapravo smatra kako će upravo. i možda samo. Dobivate ono: iz nečega postaje nešto. Prema tome. to je bespredmetno govorenje ili zaobilaženje same stvari. To vam je apstrakcija. nego sad pita: po čemu su predmet i pojam mogući. Hegel je tu došao do određenja pojma apstrakcija. onda ste skočili sami sebi u usta. nešto = rezultat negacije negacije. To etwas jest predmet.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . a ja bih sad rekao: onda smo samo filozofi. onda se zaobilazi bitno. da se vratimo. ako ostanemo samo u horizontu toga. Što je apstrakcija? Mi bismo rekli. on pita: po čemu je taj predmet kao pojam moguć u Kanta. ako sad to etwas stavite na početak. ne treba tek postajati. Kad kažete predmet.

dakle. a vi se ne morate složiti s time — sâm identificirao. kako to sad naglašava i filozofijski ime- nuje Hegel.. Ove razdvojenosti. da postaviš sebe na svoje vlastite noge ili glavu. čekajte malo. pa kad ćete postati čovjek!? Kad ja pitam susjeda za proletera. razdvajanja. a pruga je gradila nas”. pa onda i istinski povod te razjedinjenosti. A kad bi ta filozofija — bez obzira u kojem svom obliku. on. postalo- sti. neka malo rade. Ako ne postanete najprije građanin. a to je ona “razdvojenost subjektivnost-objektivnosti”. onda niste još ni građanin. kao u Hrvatskoj. I. mimo ili ispod građanina. A filozof Kangrga je ipak bio na tome radu pa zna što je što. pa smo — kako se govorilo — “gradili prugu.308 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . pa je onda odgovorio na drugim mjestima onim što je — sad ja to dodajem. posljednja pupčana vrpca da se odrežeš od svega toga oko sebe.. Zašto? Najprije je odgovorio filozofski. da ne ostane eufemistički rečeno. to su klasne pozicije gdje jedni filozofiraju. kako veli Marx. a zato je i Kangrga isto tako jedan ideolog i folirant koji samo filozofira! Ali. poput Platonova “ekskursa” na Siciliju. a ne kao naš pročelnik koji je samo filozof. pa šta imate vi mene vrijeđati. šumski radnik. nisam ja nikakav proleter za vas! Da. pa postaneš čovjekom.Potreba i zadatak filozofije i drastične — a takve su i za samog Hegela! — unutrašnje suprotnosti. Evo. nema druge!) čovječanstva. Prema tome. koliko nam je do sada poznato. i zato je proleter! A što je zapravo taj proletarijat? Marx je pod “proleterom” mislio pos- ljednju stepenicu do čovjeka. recimo: društvene konflikte. na- poru i smislu — mogla ili bila kadra da svojim teorijskim instrumentarijem razriješi i riješi taj bitni klasni problem. on nije riješen! Čak ni u svim dosadašnjim zbiljskim revolucijama! Hegel. Treba filo- zofe opet staviti na radne akcije. pa sam kopao i radio fizički. pa mu je to bilo prekratko. pa onda čovjek. nekada u mladosti radio kao radnik. da mogu govoriti o idejama. pa ostanete samo Hrvat. to ćemo malo grubo reći tako. i tako dalje. sukobe. razlog i uzrok. A. za razliku od njih. za razliku od Platona i Aristotela. gotovosti. koji su ta prava osnova. a drugi rade. . inače neće znati o čemu govore. ne zna kaj to je. odvajanja (Entzweiung). nego sve to preskačete. ali dakako ne samo čovječanstva Europe. Kangrga je ipak. bogec. onda bi taj problem bio već odvajkada riješen. pa onda čak još idete. i jeste i nije — sad ćemo njegovim dijalektičkim jezikom kazati — odgovorio na pitanje o potrebi i zadatku filozofije. a proleter niste nikad ni bili. a on veli. Kangrga je proleter kompletan. pa onda proleter. sadržaju. a onda je došao na speku- lativnu poziciju. a treba biti proleter. bitan za cijelu dosadašnju historiju (jer.

to zvuči malo grubo. je li. pa onda. evo. ali šta možemo. mameka.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . da nisi vezan za svojega tateka. treba ga poslati u roblje kao ovoga Platona da malo tamo radi. da imaš sve priređeno. Dobro. kriv je — pročelnik! Hvala vam lijepa! . dedeka ili tajkune.Potreba i zadatak filozofije 309 Na sebe samoga! A za to najprije moraš postati proleter.

Potreba i zadatak filozofije .310 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .

ŽIVOTOPIS I bibliografija Milana Kangrge Milan Kangrga rođen je u Zagrebu 1. jedan od utemeljitelja Hrvatskoga filozofskog društva. među kojima su mnogi postali vodećim profesorima na svojim fakultetima. u kojoj je objavljen niz kapitalnih djela klasične filozofijske lite- rature. Gotovo tri desetljeća obavljao je dužnost šefa katedre za etiku. kao i u Bonnu. koji se kreće u rasponu od pisanja natuknica za Filozofijski rječnik Vladimira Filipovića. Od 1950. Pod njegovim je mentorstvom obranjeno preko stotinu diplomskih radova. Jedan je od osnivača Korčulanske ljetne škole. Würzburgu i Aachenu. boravio je kao stipendist Humboldtove zaklade na sveučilištu u Heidelbergu. Doktorsku disertaciju pod naslovom Etički problem u djelu Karla Marxa obranio je 1961.. a u dva je mandata bio i pročelnik Odsjeka za filozofiju. a u jednom je dvogodišnjem mandatu obnašao i dužnost predsjednika Hrvatskog filozofskog društva. Moskvi. Düsseldorfu. među pokretačima časopisa Naše teme i časopisa Praxis. Valja spomenuti i njegov leksikografski rad.). Više godina predavao je . te dugogodišnji urednik „Filozofske biblioteke“ zagrebačkog izdavača „Naprijed“.Dodatak I. te više od trideset magistarskih radnji i doktorskih disertacija. do 1964. Bio je 1957. Bio je jedan od utemeljitelja i član uredništva zagrebačkog časopisa Pogledi (1952-1954. Marcusea i Lukácsa. Među njegovim je doktorandima i niz djelatnih stručnjaka iz područja filozofije na svim hrvatskim sveučilištima i na više inozemnih sveučilišta. Od 1962. preko brojnih . radi kao asistent za predmete Etika i Estetika na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.). svibnja 1923. Blocha. kao i na Filozofskom fakultetu u Beogradu. a u tom je zvanju dočekao i mirovinu 1993. Značajna je i njegova prevoditeljska djelatnost: s njemačkog je prevodio Kanta. Budimpešti. Bratislavi. Postupno napredujući u znanst- veno-nastavnim zvanjima redovitim je profesorom postao 1972. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Hegela. a s francuskog Descartesa i Leibniza. u sastavu čije je redakcije bio od osnivanja do gašenja spomenutog časopisa (1964 -1974. Osnovnu školu i gim- naziju završio je u Zagrebu. Münchenu. u čijem je upravnom odboru bio i tajnik. Ne treba zabora- viti ni desetke zaslužnih gimnazijskih nastavnika i drugih stručnjaka koji su bili upravo njegovi đaci. na Filozofskom fakultetu diplo- mirao filozofiju. gdje je 1950.uz osnovnu djelatnost na matičnom fakultetu . potom i na sveučilištima u Freiburgu. Pragu. Le­njingradu i Kijevu.etiku i na Filozofskom fakultetu u Zadru. Gostovao je kao predavač na svim spomenutim sveučilištima.

3. talijanskom. Naprijed. Hegel – Marx. Nolit. Nacionalizam ili demokracija. Filozofija i društveni život. Feral Tribune. na njemačkom. Naprijed. španjolskom i slovačkom jeziku).) 4. Split 1997. pa do knjige o suvremenoj filozofiji koja se nalazi u tisku). IK Z. Razmišljanja o etici. . Od akad. Etički problem u djelu Karla Marxa. godine 2006/07. Beograd 1980. a i danas piše neke natuknice za Leksikon filozofije koji se priprema u LZ „Miroslav Krleža“ u Zagrebu. Zagreb 1957. (prev. 12. Zagreb 1970. 13. Izvan povijesnog događanja. Razlog. Zagreb 1966. jedan udžbenik. Beograd 1984. 1982. Praxis. Zagreb 1963. Republika. izd. Zagreb 1988. 11. Naprijed. U kontinuitetu objavljuje punih 57 godina (od prvog članka pod naslo- vom „O etici“. engle- skom. 6. Matica hrvatska. Čovjek i svijet. Stojanovića. 3. na slovački: Bratislava 1968. 2. Feral Tribune. Beograd 2001. Bibliografija Knjige 1.Životopis i bibliografija Milana Kangrge natuknica što ih je pisao za razna izdanja Leksikografskog zavoda u Zagrebu. Sremski Karlovci/Novi Sad 2001. Etika ili revolucija.izd. na poziv Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu drži predavanja iz izbornog predmeta Klasični njemački idealizam kao i nastvu na poslijediplomskom doktorskom studiju filozofije. Etika i sloboda. Zagreb 1970. Zagreb 1975. Beograd 1983. Također su objavljena i njegova Odabrana djela u četiri sveska. Smisao povijesnoga. Razlog. Naprijed. 5. Nolit. Zagreb 2002. koji je objavljen 1948. 9. 2. Objavio je ukupno 15 knjiga. Racionalistička filozofija. Split 2002. Praksa – vrijeme – svijet. kao i veći broj pregled- nih članaka i prikaza. Hrvatsko filozofsko društvo. 7. Zagreb 1988. Nolit. Šverceri vlastitog života. 10. 8. preko 60 izvornih članaka (od toga 13 u inozemnim edicijama.312 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .

13. „Henri Lefebvre i pitanja socijalističkog realizma“. Golden marketing – Tehnička knjiga. 2/1957. Naše teme. „Filozofija i zbilja“. 10. Königshausen. 6/1952. 4/1962. 20. Filozofija. „Neki osnovni problemi marksizma“. 19. 22. 2. Naše teme. 3/1959. Würzburg 2004. 14. 1958. Zagreb 2004. Naše teme. Filipovićem i dr. Pogledi.) Izvorni radovi (članci i studije) 1. Udžbenik (s V. 11-12/1961. Zagreb 1963. Beograd 1961. 6/1964. 3. „Filozofija i umjetnost“. 11. 7-8/1962. Republika 2-3/1957. 4-5/1957. 11/1963. „Što znači približiti umjetnost životu?“. Huma- nizam i socijalizam II. Filozofija. 8. 2/1960. 21. 15.Životopis i bibliografija Milana Kangrge 313 14. 12. 1/1960. Neki problemi teorije odraza. „Marxov pojam otuđenja“. 18. . Republika. 15. „Pitanje mogućnosti marksističke estetike“. „Problem slobode“. Pregled. Etika. Humanizam i socijalizam I. 9. Pregled. „Program SKJ – oslobođenje stvaralačkih snaga socijalizma“. 6. „Marksizam i etika“. Naše teme. Pregled. „Ideologija i istina“. Gledišta. 2/1958. 17. „O nekim bitnim pitanjima teorije odraza“. Praxis. 1/1958. 5. Naše teme. Zagreb 1953. JUF. „Etički smisao socijalizma“. Zagreb 1963. Praxis – Zeit – Welt. „Filozofe? Što misliš?“. „Postoji li bitna razlika između spisa mladog i kasnog Marxa?“. Naše teme.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . 4/1961. „Aktualnost etike u socijalizmu“. 16. Školska knjiga. „Socijalistički humanizam“. izd. 2/1959. 4.) Antologija filozofskih tekstova. 3-4/1961. Naše teme. 11/1953. Naše teme. Naše teme. „Suvremenost Marxove filozofije“. 1/1964. „Problem otuđenja u Marxovu djelu“. „Marksizam i estetika“. 7. (3. „Problem ideologije“. „Hegel i Marx“.

2/1972. „Politička i socijalna revolucija“. 9-10/1975. 30.314 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . 1970. Festschrift fűr Rudolf Berlinger. Freiburg/B. 3/1967. „Arbeit bei Hegel und Marx“. „Ideologie als Form des menschlichen Daseins“. 45. Mexico 1975. u: Weltaspekte der Philosophie. 33. 38. Wien 1971. „Socijalizam i etika“. 26. 5-6/1969. Praxis. 1/1965. „Ideologija kao oblik i način čovjekova opstanka“. 1-2/1968. „Kaj je marksizem?“. „Fenomenologia de la actuation ideologia-politica de la classe media yugoslava“. 4/1968. Filozofija. 27. . Praxis. u: Hegel und die Folgen. 1970. 46. 32. „Ideologie ako forma a sposob ludskej existence“. 31. Praxis. „Praksa i kritika“. Razlog. 1/1972. 42. 54-56/1967. „Razgovor o etici“. „Mogućnost revolucije“. „Smisao Marxove filozofije“. „O mogućnosti onoga što jest“. „Što je postvarenje?“. „Entfremdung und Verdinglichung in Marxens Werk“. „Riječ o zavičaju – ili: Što znači uzrečica: ’Biti ili osjećati se kao kod svoje kuće’?“. 36. Frankfurt/M. 29. 35. „Il rapporto tra la società e lo stato in Hegel e Marx. „Značenje pitanja o smislu života“. u: El socialismo yugoslavo actual. 39. „O utopijskom karakteru povijesnoga“. „Marxovo shvaćanje revolucije“. Milano 1969. Filozofija. Bratislava 1967. Amsterdam 1972. 25. u: Spytovanie sa na človeka. Kultura. Delo.Životopis i bibliografija Milana Kangrge 23. Filozofija. 7/1973. Treći program Radio-Beograda. domišljijo in novo antropologijo. 4-6/1966. 41. 1/1965. 34. 3/1967. 37. „Praksa i etika socijalizma“. 24. „Opstojeći odnosi i moral“. u: Philosophische Perspektiven. Praxis. Praxis. Praxis. „Povijesnost i mogućnost“. 43. Časopis za kritiko znanosti. Treći program Radio-Beograda. Praxis. Filozofija. u: La rivolta di “Praxis”. 28. 3/1966. 40. Gledišta. 48. 1-2/1968. „Mensch und Welt“. 4/1969. Praxis. „Povijest i tradicija“. 47. „Funkcija povijesne svijesti“. 5-6/1967. 6-7/1967. 44. u: Jugoslawien denkt anders. 6/1965.

Delo. 60. Kulturni radnik. 52. 62. „Marx i Hegelovo nasljeđe“. „Za bolje razumijevanje Hegela“. 1/1975. Dordrecht 1979. „Marksizam. „Der Sinn der Marxschen Philosophie“. Godišnjak za povijest filo- zofije. u: Revolutionäre Praxis. Freiburg/B. 10/1982. 50. 53. 63. u: Revolutionäre Praxis. 54. („O etici“. Dialectica. „Fundamentalna ontologija i vrijeme“. 7-9/1989. u: Človek-demokracia- poznanie. Fichte.Životopis i bibliografija Milana Kangrge 315 49. „S Marxom protiv Marxa?“. 8/1980. članci i recenzije Preko dvadeset radova. Holbach. ideologija. 51. Pregledni radovi. Časopis studenata filozo- fije i sociologije. 59. „Stratenost v čase alebo dejinny bankrot“. 58. „Antimetafizički karakter ljubavi“. 3/1985. itd. 1948. Studentski list. II. 1-2/1983. 56. u: „Praxis“ – Yugoslav Essays in the Philosophy and Methodology of Social Sciences. Helvétius. 57. Polja. Hume.). „The Meaning of Marx’s Philosophy“. 1/1982. Kulturni radnik. prvi je objavljen još 1948. 28. stoljeća do danas. VI/1988. Brojne leksikografske natuknice (francuska filozofija od XI. . Kulturni radnik. 55. Feuerbach. Hobbes. Rukovet. „O Habermasovoj kritici Marxa“. Freiburg/B. „Francuska revolucija i filozofija“. Gledišta. 61.). 3/1985. Bratislava 2000. ontologija i povijest“.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . 1979. „Praxis und Kritik“. 2-4/1983. 4/1983. „Samodjelatnost ili diktatura proletarijata“. u: Treći program Radio-Beograda. „El sentido de la filosofia marxista“. 1979. humanizam. „Aktualnost Hegelova pojma običajnosti“.

danas.skdprosvjeta.php?id_art=282&id_pag=6 http://www.hr/filoz/article.316 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM .wikipedia.ffzg.com/ljevica13/arh/br1.hr/filoz/article.marxists.php/Praxis:Praxis_1972_1-2:Zbilja_i_ utopija_-_Milan_Kangrga http://www.answers.php?page=article&id=677 http://www.thefreedictionary.h-alter.Izbor internetskih stranica Dodatak II IZBOR INTERNETSKIH stranicA o Milanu Kangrgi Portreti http://en.htm#2 http://www.com/t/00031434262/ http://www.com/Milan+Kangrga http://www.htm http://www.org/srpshrva/subject/praxis/1972/01.html http://www.org/index.info/debate/intervju_milan_kangrga.solidarnost.123exp-biographies.php?id=146 http://www.filozofija.ffzg.wikipedia.yu/20041223/terazije1.php?id_art=206 Autobiografija http://www.hr/filoz/article.org/wiki/Praxis_School http://www.co.ffzg.org/index.php?id_art=208 Korčulanska ljetna škola http://praxis.anarhija.mahost.com/topic/milan-kangrga http://encyclopedia.com/news.geocities.php?id_art=207 Tekstovi Milana Kangrge na internetu http://www.htm .ffzg.org/wiki/Milan_Kangrga http://en.hr/filoz/article.htm Intervjui http://www.org/PS_kangrga_revolucija.

209. K. 59. 300. 221. 65. 305. 201. 41 Franklin. 222 291. R. 135. 49. 91. 52. 190. G. 197. 47. 274. 17. 298. Engels. 240. 29. 60. 172. L. 85. 301. 264-265. J. 271. 75 277. 272. E. 45. 258 Fourier. 102. 303. 289. 24. S. 284. Dilthey. 146 156. 99. 148. 240. A. 242. 15-16. 57. 106. F. 33. 271. 27. von 34. 120. 258 Feuerbach. 271 180. 108. 140. . 30. 294. 150 Fidija 23. 172. 167. 270. 133. 218. W. 162 Freud. 300 Bush. 185. V. 272. Brežnjev. 80. 257 261. 292. 62. 189. 299 295. 121. 127-144. 243 Čolaković. 178. 55. 148. 148. 128 192. 92. Bazala. 48. 188. 18. 134. 101. 98. 224. 193. 166. T. Beaufret. 60. 105. 152 Förster-Nietzsche. A. 54. 164. 16. 62 Camus. 42. 174. 54. Filipović. 190. 50. 99. Th. G. J. 213. 220 Chirac. 177. 13. 88. 140. 296. R. G. 14. 34. 122. 32. 292. 251. A. G. 169. Goldmann. 186. Ch. 101. 68. M. 299 Fromm. 79. 30. 80. M. H. N. 138. 88. 179.kazalo imena Adorno. 150 53. 107. 306 Budak. 107-126. 138. 112. 14. 26. 19. 81. 285. 222. H. 100. 118. 297. 267. Baudelaire. Benjamin. 149. 176. 228. 130. 69. Ch. 130. 181. 156 67. 92 94. 152 Cervantes. 17. 35. 258 248. 58. 164. 133 288 Fink. Dionizije Stariji 163. 199. 215. Berkeley. 217. 207 69. W. 152 203. N. 69. 26. 183. 103. 145-146 Fischer. L. Bruno. 237 Fichte. 308 Fessard. R. 164. 152. 106. 148 Comte. F. 43. F. E. 52. 48. 258 Aron. 72. 131. 212. 259. P. 205 Glockner. 163. 130. 208 Goethe. 87. Berus. 223. B. 102. W. 284. 183. A. 241 Descartes. 163. 34. 75. E. Bergson. 281. 123. 207 Campanella. 303. 228. 264. 51-52. L. 305 105. 268. 304 Aristotel 23. 223. 55. 198. 164 145-162. 171. Bacon. 148. 51. 34. E. 299. 92. Baumgarten. 46. 266. 134. 26. 96. 175. 194. Bandić. 20 24-25. Bloch. G. 163. 290. 149. 40. 304. 214 49. 232 36. Darwin. 31. 93. 96. 214 104. 167. 141. 293-294. 114. 101. 252. J.

13. 289. 91. 20-21. 19. 84. 280. 167 303. 14-16. Henrich. 139. 209. 194. 138. 142. 55. 132. 204 Korsch. 261. 288 Klaić. 43. 137. 67. 85. P-H. 285. 221. 98. 197. 226. 167. 93 Konstantin. 76. 107. 141. 190. 281. 143. 186. 196. 40. 243. 40. 296 . 169. 292. 168. 148. 108. 48. 280. 242. 178. 191-192. 129. F. Heidegger. 302. K. Heisenberg. 270. 151. 130. 149. 239-256. 99. 243-244. 275. 112. 96. 176. 283. 228. 276. 183. 305. 179. 287. W. 57. 87-106. 134. 93-94. 161. A. 188. 101. 156. 175. 64. 184. 241. 195. 200. 157. 167. V. 287. 306 284. 177. D. 140. Th. 199-200. 213. baron d’ 75 Kopernik. 100. 115. 184. 293. 186. M. 193. car 204 Holbach. 125. 156. 260. 148. M. 301. 221-237. 290. 231. 118. 123. 266. 13. 292. 154. 152. 203-220. 120. 103-104. 133. 122. 199. 257-278. F. 293-294. 50. D. 192. 218. 114. 193. 179. 130. 145. 171. 37. 176. 227. 282. 181. 141. 305. M. 113. 174. 180. 39. 254 Kojève. 73. 207. 214. 168 Hobbes. 172. 56. 163 Krleža. 257 Husserl. 280. J. Isus Krist 79. 158. 308 108. 291. 168. 298. 220. 139. 105. 185. 151. 232. 29-46. 127. 258. 180. 224. 297. 60. 307. 81. 286. 24. 25. 296. 116. 159-160. 69. I. 23. 171. 129. 51 Hölderlin. J. 146. 17. 189. 170. 145. 113. 136. 60. 119. 300. 36. 297. 290. 163. 107. 206. 160-161 296. 134. 52. 302. 252. 201. 20 Kroner. 307 Hitler. 267. 140. 135. 64. 95. 17. 165. 21. 304. 62. 295. 247. 276. 301. 166. 147. 130. 275. I. 92. 172. 78. (alias Koževnjikov) 258 Hoffmeister. 97. 196. 158. 187. 128. 304. 80. 188. 144. 162. 245. 50. J. 33. 18-19. 131 120.318 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . B. 47. Hyppolite. 125. 221 294. 121. 187. 78. 18. G. 47-65. 300 Lenjin. 63. 156. E. 165. 230. 105. R. 133 Litt. 114. 171. Kant. 61. 280. 54. 23. 35. 142. 20. 282. 129. 20-27. 289. 271. 38. 39. 187. 117. 38. 110-111. 124. W. 121-122. D. 277. 136.Kazalo osobnih imena Hegel. 131. 46. 42. 299. 112. W. 229. Th. 190. 222. 298. 31. 216 Kangrga. 180. 201. 155. 217. 250. 306. 142. 205 Hume. 148. 27. 147. 203. 262. 181. 179. 178. 175. 300. 109-110. 248. 269. 47 Kangrga. 67-86. 291. 169. 53. 30. 279. 194-195. 132. Locke. M. 111 Leibniz. 279. 306. 296. 297. A. 183. 189. 197. 124. 69. 308 259. 65. 240. 141. N. 271. 111. 175. J. 152. 148 Horkheimer. 198. 36. 224. 302-303. 37. 51.

289. 183-201. 205. W. 258. S. 121. H. 127. 84. 13. S. 258 Michelangelo. 140. 217. 81. F. 256 103. 283 270. 207. 217 210. 260. 292. 34-35. 141. 121. F. 258 Pavelić. 252 82. 82. 212. 151. 205 Sartre. 264. 143. 134. 300 24. H. 276 257 Platon 14. 116. 298. 152 232. Marcuse. de 243 Marx. 124. 308. M. 309 163. 251. 266 Rousseau. 263. 258 Shakespeare. 230 Meiner. G. N. 163 . 255. 259. 19. 153 76. 203. 39. 137. G. C. 237. 274. 153. 260. M. 29.Kazalo osobnih imena 319 Löwith. 152 304 Sarkozy. B. 54. 133 282. 167-168. 21. 236. 29. i Descartes) 299. 292. 130. 207. de 34. 98. 207 Rudolph. 143. 140. J. Ricardo. 111. 254. 272. 113. Saint-Simon. 205. 300 142. 23-24. 261-262. 297 199. 215. A. Napoleon 112 147. 69.) 200-201. 139. 200 Mengele. C-H. 216 265. 267. 235. 295 Pollock. (v. Nixon. 250-251. 62-63 180. 251. K. 137. 172 Mersenne. 102. H. J. 145. 105. 166. Nietzsche. W. 241 Owen. 152. 266. I. 259-260. Popper. Praksitel 23. 80. 176 Mesić. 17. 41. 31. Rawls. 62. 61 225-226. 284 Lukács. 163 Marx. 271. Račan. 60. 101. 266. D. 19. 210. 176 Mendelssohn. 285. 209. J. i Smith. B. F. G. 132. 181. K. J. 190. 152. J-P. F. 271. 89. 278. 18. Miron 23. 290. Luther. 165. 277. 257. D. 81. (v. 152. 273. 306 Njegoš. 99. 204. 150. 244. 222. 152. 254. 166. 61. Ristić. 305. 147-148. 163- 164. G. 93. Malby. Morus. 274-275. 102. 72. G. Nink. 273. 221. K. 258. 34. 18. 266. W. Th. P. 193. 231. 221. A. 181. 135. 47. 222-223. 34. 290. 147. 154-155. 204. 218. 125. 26. 132. 215. 173-174. 59. 112. 283. 96. 177. W. J. 173 Schmidt. 296 Royal. 178-179. 148. 197-198. 108. Reinecke. Nohl. 25. 228. R. 53. 240. 20. 277. 235 264. G. 104 Schelling. 148. 204. 250 295. P. 214. 85. M.MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . Plehanov. 308 Rougemont. 152 Simmel. 213. 230. 231 211. S. 206. 270. Petrović. 231.

239. 138 . 129 Wolf. Unamuno. 25. 20. 165. Vranicki. 191 Sonnenfeld. V. 132 139-140. 284 205. N. 237 Tales 211 Zola. 251. 129. E. J. Z. (v. 172. de 17.Kazalo osobnih imena Smith. 232-233 Sokrat 29. 294 Škreb. P. 22. 69. 130. 296 Suchermann. 121.320 MILAN KANGRGA • KLASIČNI NJEMAČKI IDEALIZAM . G. 254. B. B. 170. Arouet 234. M. 279. 252. 207. 68. 138. 283 Tuđman. 24. F. 52. 133 Voltaire. V. 56. 83. 61. 281. 42. 242. 190. 248. 292. 133 Zagorac. 293. 194. Tito. 235. 53. F-M. 74. de 164 282 Vico. 156-157 Tesla. 190. H. 244. 246 Spinoza. Ch. A. i Ricardo) 200-201. 117.