You are on page 1of 18

Numeriko modeliranje

Predavanje 11
1. Uvod u numeriku elektromagnetiku
2. Metod Monte-Carlo
3. Metod konanih diferencija
4. Metod konanih volumena
5. Metod konanih elemenata
6. Metod graninih elemenata
Direktna metoda graninih elemenata
Indirektna metoda graninih elemenata
7. Magnetna polja:
Stacionarna magnetna polja
Tranzijentna magnetna polja u vremenskoj domeni
Stacionarna AC magnetna polja u frekventnoj domeni
8. Elektrina polja:
Stacionarna elektrina polja
Stacionarna elektrina provodna (strujna) polja
Stacionarna AC elektrina polja u frekventnoj domeni
9. Elektromagnetna polja:
Visoko frekventna elektromagnetna polja u vremenskoj domeni
Stacionarna AC elektromagnetna polja u frekventnoj domeni
10. Termika polja:
Tranzijentna termika polja
Stacionarna termika polja
11. Uzajamno spregnuta polja

9. Elektromagnetna polja
Razmotrit emo dva karakterisitina sluaja kretanja elektromagnetnih talasa:
Prvi sluaj elektromagnetnog polja kada imamo sinusoidalne ili
nesinusoidalne izvore polja visoke frekvencije. Koristit emo Metod konanih
diferencija u vremenskoj domeni (Finite Different Time Domain Method-
FDTD)
Drugi sluaj elektromagnetnog polja polja kada imamo niskofrekventne
sinusoidalne izvore polja. Koristit emo Metod konanih elemenata u
frekventnoj domeni.
9.1. Visokofrekventna elektromagnetna polja
u vremenskoj domeni
Poimo od Maxwellovih jednadbi: r
r B
rot E =
t r
r r D
rot H = J +
t
Napravimo operaciju rotor nad prvom Maxwellovom jednadbom, a nad drugom
jednadbom izvrimo vremensko diferenciranje, te poslije uvrtavanja jednadbi
konstitucije:
r r
B = H
r r
H = B
r r r
J = E + J iz
r r
D = E
moemo pisati:
r r
B H
( )
r
rot rot E = rot = rot

t t
r r r r r r
H J 2 D
( )
r E J iz 2E
rot H = rot =
+ 2 = + + 2
t t t t t t t

Poslije izjednaavanja ovih dviju jednadbi, moemo pisati jednadbu sa kojom su


opisana elektromagnetna polja u vremenskoj domeni:r r r
1 r 2E E J iz
rot rot E + 2 + =
t t t
izraena preko vektora eleektrinog polja.

Metod konanih diferencija u vremenskoj domeni


Za rjeavanje visokofrekventnih elektromagnetnih polja u vremenskoj domeni koristit
emo Metodu konanih diferencija u vremenskoj domeni (FDTD) koju je Kane Yee
uveogodine 1966. u svome radu ''Numerical solution of initial boundary value
problems involving Maxwell's equations in isotropic media''.

Promatrajmo primjer prorauna elektromagnetnog polja u vremenskoj domeni


talasovoda prikazanog na slici 2.
Slika 1. Talasovod

Talasovod moemo presjei u x-y ravni i vriti rjeavanje u vremenu samo z


komponente elektrinog polja Ez(x,y,t). Mrea konanih diferencija u x-y ravni je
prikazana na slici 3.

Slika 2. Diskretizacija talasovoda sa mreom konanih diferencija

Jednadba sa kojom je opisano kretanje elektromagnetnog talasa tipa TM01 u


talasovodu moe se opisati sa slijedeom jednadbom (uzeto je u obzir =0):

r r r r r
1 r 2E E 1 r r 2E E J iz
rot rot E + 2 + = E grad divE + 2 + =
t
{
t =0 t 123
t 12 3t
=0 =0

Poto egzistira samo z komponenta elektrinog polja ond a u daljem razmatranju


moemo posmatrati samo jednu skalarnu jednadbu:

2 Ez 2 Ez 2 Ez 2 Ez 2 Ez 1 2 Ez
+ = + 2 2 =0
x 2 y 2 t 2 x 2 y t 2
gdje je brzina kretanja elektromagnetnog talasa.
Na ulaznom portu talasovoda narinut je talas oblika:

E zulaz (0 , y ,t ) = E z max cos y sin (2ft )
ymax
Neka su na ulaznom i izlaznom portu zadati tkz. ABC granini uvjeti
elektromagnetnog zraenja:
Ez 1 Ez
+ =0
n t
Poto je dominantno kretanje talasa u smjeru x ose onda se ovi uvjeti mogu pisati u
slijedeem obliku:
E z 1 E z
=0
x t
Usvojimo isti korak prirataja po x i y osi:
h = +x = x = +y = y

Prema oznakama potencijala sredinjeg i susjednih vorova, sa slike 33, te koristei


postupak direktnog diferenciranja, moemo pisati izraze za druge parcijalne izvode:

2 E z ( x , y ,t ) E z (i + 1, j , k ) 2 E z (i , j , k ) + E z (i 1, j , k )
=
x 2 h2
2 Ez ( x , y ,t ) Ez (i , j + 1,k ) 2 Ez (i , j ,k ) + Ez (i , j 1,k )
=
y 2 h2
2 E z ( x , y ,t ) E z (i , j , k + 1) 2 E z (i , j , k ) + E z (i , j , k 1)
=
t 2 t 2

Poslije uvrtavanja izraza za direktno diferenciranje (129.) u jednadbu (128.),


slijedi:

E z (i + 1, j , k ) 2 E z (i , j , k ) + E z (i 1, j , k ) E z (i , j + 1, k ) 2 E z (i , j , k ) + E z (i , j 1, k )
+
h2 h2
E (i , j , k + 1) 2 E z (i , j , k ) + E z (i , j , k 1)
z =0
t 2

Pomou posljednjeg izraza moemo izraunati potencijal E z (i , j , k + 1 )) sredinjeg


vora sa slike 33. u novom trenutku integracije u vremenu, na slijedi nain:
E z (i , j , k + 1) = 2 E z (i , j , k ) E z (i , j , k 1) +
t 2 E z (i + 1, j , k ) 2 E z (i , j , k ) + E z (i 1, j , k )
+ +
h2
E z (i , j + 1, k ) 2 E z (i , j , k ) + E z (i , j 1, k )
+
h2
Granine ABC uvjete na izlaznom portu talasovoda moemo diskretizirati sa:
E z (i , j , k ) E z (i 1, j , k ) 1 E z (i , j , k + 1) E z (i , j , k )
=0
x t
Granine ABC uvjete na ulaznom portu talasovoda moemo diskretizirtai na slijedei
nain:
E z (i + 1, j , k ) E z (i , j , k ) 1 E z (i , j , k + 1) E z (i , j , k )
+ =0
x t

Program FDTD_2D_Waveguide.m
Opisani algoritam kretanja elektromagnetnog talasa u talasovodu modeliran je u
raunarskom programu FDTD_2D_Waveguide.m pomou MatLaba.

Koriteni su slijedei podaci:

Broj_vremenskih_koraka=1500;
Maximalno dozvoljen broj iteracija za Gauss-Seidela=2500;
f = 2.7 10 9 (Hz ) ;
Broj vora po x osi Imax=71;
Broj vora po y osi Jmax=19;
t = 1.048 10 11 ;
h = x = y = 0.0056 ;
= o = 4 10 7 ;
= o = 8.85 10 12 .

% Program FDTD_2D_Waveguide.m za propagaciju TM_01 talasa


% Napomena:
% -Pravi se vektor F(k) pokretnih slika kretanja talasa unutar vremenske do petlje
% -Poslije zavretka vremenske do petlje crta se animacija
% vremenskih slika propagacije talasa koji su predhodno smjeteni u vektor F(k)
%
%
%____________ciscenje radne memorije Matlaba
pack;
%____________brisanje varijabli
clear;
hold off
broj_vremenskih_koraka=1500;
maximalan_broj_iteracija=2500;
frekvencija=2.7e9;
Imax=71;
Jmax=19;
delta_t=1.048e-11;
delta_x=0.0056;
delta_y=0.0056;
v_mi=4.*pi*(1.e-7);
epsilon=8.85e-12;
teta=1/sqrt(v_mi*epsilon);
r=(teta*teta*delta_t*delta_t)/(delta_x*delta_x);
A1=sqrt(r)*(1.+sqrt(r));
A2=2.*(1.-2.*r);
A3=1.+sqrt(r);
%__________Zadavanje startnih vrijednosti za Gauss Seidelovu metodu
for k=1:broj_vremenskih_koraka
for i=1:Imax
for j=1:Jmax
Ez_novo(i,j,k)=0;
end
end
end
%________Integracija u vremenu talasne jednadzbe
vrijeme=0;
view (0,0)
for k=2:broj_vremenskih_koraka
for i=1:Imax
for j=1:Jmax
% z(i,j)=Ez_novo(i,j,k+1);
x(i)=((i)-1)*delta_x;
y(j)=((j)-1)*delta_y;
end
end
%_____________Gauss Seidelova metoda
for iteracija=1:maximalan_broj_iteracija
for i=1:Imax
for j=1:Jmax
%____________________zadavanje Dirichletovih uvjeta
if(j==1|j==Jmax);
Ez_novo(i,j,k+1)=0;
end;
%_____Lijeva otvorena granica zadavanje ulaznog talasa i Silver Mullerovog ABC
granicnog uvjeta zracenja
if(i==1&j~=1&j~=Jmax);
yy=((j)-1.)*delta_y/(((Jmax)-1.)*delta_y);

Talas=1.*sin(3.14*yy)*sin(2.*pi*frekvencija*vrijeme);

Ez_novo(i,j,k+1)=(r*Ez_novo(i+1,j,k)+A1*Talas+r*(Ez_novo(i,j+1,k)+Ez_novo(i,j-
1,k))+A2*Talas-Ez_novo(i,j,k-1))/A3;
end;
%_____Desna otvorena granica talasovoda sa Silver Mullerovim ABC granicnim
uvjetima zracenja
if(i==Imax&j~=1&j~=Jmax);
Ez_novo(i,j,k+1)=-
sqrt(r)*Ez_novo(i,j,k+1)+A1*Ez_novo(i,j,k)+r*Ez_novo(i-
1,j,k)+r*(Ez_novo(i,j+1,k)+Ez_novo(i,j-1,k))+A2*Ez_novo(i,j,k)-Ez_novo(i,j,k-1);
end;
%______________sredina talasovoda
if(i>1&i~=Imax&j~=1&j~=Jmax);
Ez_novo(i,j,k+1)=r*Ez_novo(i+1,j,k)+r*Ez_novo(i-
1,j,k)+r*(Ez_novo(i,j+1,k)+Ez_novo(i,j-1,k))+A2*Ez_novo(i,j,k)-Ez_novo(i,j,k-1);
end;
end;
end;
end;
vrijeme=vrijeme+delta_t;
z=(Ez_novo(:,:,k+1));
zz=transp(z);
surf (x,y,zz);
%______________pravi se vektor F(k) pokretnih slika unutar vremenske do petlje
F(k)=getframe;
end;
view (0,0)
hold on
%______________poslije zavretka vremenske do petlje crta se animacija
% vremenskih slika propagacije talasa koji su predhodno smjeteni u vektor
F(k)
movie (F,1,6)

0.8 0.7

0.6 0.6

0.4 0.5

0.4
0.2

0.3
0
0.2
-0.2
0.2 0.1

0
0.1

0.4 -0.1
0.2 0.3
0 0.1
0

1.5
0.8
1
0.6

0.5 0.4

0 0.2

0
-0.5
-0.2
-1
0.2 -0.4

-0.6
0.1
-0.8
0.4
0.2 0.3
0 0.1
0
1
1.5
0.8
1
0.6
0.5
0.4
0
0.2
-0.5
0
-1
-0.2

-1.5
-0.4
0.2
-0.6

0.1 -0.8

0.4 -1
0.2 0.3
0 0.1
0

1
0.8

0.5 0.6

0.4
0
0.2
-0.5
0

-1 -0.2

-1.5 -0.4
0.2
-0.6

-0.8
0.1

-1
0.4
0.2 0.3
0 0.1
0

1
1.5
0.8
1
0.6
0.5
0.4
0 0.2

-0.5 0

-1 -0.2

-0.4
-1.5
0.2 -0.6

-0.8
0.1
-1
0.4
0.2 0.3
0 0.1
0

Slika 3. Kretanje ravanskog TM01 talasa kroz talasovod za


nekoliko trenutaka integracije u vremenu
Moe se pokazati da se postie dobra konvergencija rezultata ako se odabere
vremenski korak koji zadovoljava uvjet:
1 x
t
2

Metoda konanih elemenata u vremenskoj domeni


Metod konanih elemenata (FETD) zasnovana je na rjeavanju slijedee
diferencijalne jednadbe sa zadatim poetnim uvjetima:

Prostorna diskretizacija

Poslije primjene Galerkinovog postupka teinskih ostataka i Greenove teoreme nad


valnom jednadbom, moemo pisati sistem jednadbi teinskih ostataka u slaboj
integralnoj formi:

Slika 4. Vektorska ''edge'' funkcija izmeu vorova n1i n2.


Probne i teinske funkcije su vektorske funkcije nad tkz. ''edge'' ili ''Whitney''
elementima. Probna funkcija za jedan tetrahedron ''edge'' koji se nalazi izmeu
vorova n1i n2, data je sa:

gdje su i su standardne linearne vorne probne funkcije za dva vora, a


lei na tom ''edge''. Vektorske probne funkcije za ''edge'' i, prikazana je na slici 4.100.

Elektrino polje u svakom tetrahedru, moe biti izraeno sa:

gdje oznaava tangencijalno elektrino polje du ''edge'' i.

Respektivno elementi matrica za povezivanje edge i sa edge j, dati su sa:

Poslije sastavljanja lokalnih doprinosa od svakog 3D konanog edge elementa,


dobit emo gloabalni sistem diferencijalnih jednadbi:

gdje matrica E sadri nepoznate, a opi lanovi globalnih matrica M, K i S, raunaju


se na slijedei nain:

Desna strana od sadri doprinose od grani nih uvjeta i izvornih lanova, tako
imamo . Opi lan od doprinosa vremenski ovisnog
Dirichletovog uvjeta na granici , dat je sa:

Neumannov granini uvjet na granici , rauna se pomou izraza:


Na PMC granici 0. Konano doprinosi od izvornih lanova, dati su
sa:

Diskretizacija u vremenu

Za diskretizaciju sistema jednadbi (5.13.) upotrijebljena je Newmarkova Beta


metoda. Vremenske derivacije su aproksimirane sa centralnim razlikama, na slijedei
nain:

a nepoznata funkcija tangencijalnog polja je izraena kao prosjna vrijednost, na


slijedei nain:

Dobije se jedna bezuvjetno drugog reda tanosti ema ako i samo ako se uzmu u obzir
slijedee vrijednosti parametara u Newmarkovoj Beta metodi i , te
moemo pisati slijedei sistem lianearnih algebarskih jednadbi:

Matrice M, K i S su simetrine, M je pozitivno definitna, a K i S su


pozitivno semidefinitne. Nad posljednjim sistemom linearnih algebarskih jednadbi,
moe se primjeniti CRS format tehnika rijetko popunjenih matrica i Dijagonalno
skalirana konjugirano gradijentna metoda. Obino se konvergencija postigne poslije
10-20 iteracija.
Primjer primjene metode konanih elemenata u vremenskoj domeni jeste
propagacija tranzijenata na koaksijalnom kablu, prikazana na slici 4.100.
Slika 5. Vremenska promjena radijalne komponente elektrinog polja na ulaznom
portu kabla u zavisnosti od optereenja na kraju kabla
9.2. Stacionarna AC elektromagnetna polja
u frekventnoj domeni
AC elektromagnetni problemi se javljaju kod prouavanja motora, transformatora i
provodnika kroz koje protiu sinusne niskofrekventne naizmjenine struje.

Ponimo sa razmatranjem jednog homogenog dielektrika sa koeficijentom


permitivnosti i magnetne permeabilnosti bez naelektrisanja u nekoj taki. Polje
mora zadovoljiti sistem opih Maxwellovih jednadbi:
r
r H
rot E =
r t
r E r
rot H = +J
t

Poslije uvrtavanja gustoe struje:


r r
J = E
r
i sreivanja sistema jednadbi (5.) po promjenljivoj E , moemo pisati priguenu
talasnu jednadbu: r r
r E 2E
E 2 = 0
t t
r
Slinu jednadbu moemo pisati i za H .

Za sluaj tretiranja vremenski harmoninog polja, mogu se u frekventnoj domeni


r
upotrijebiti kompleksni fazori zamjenjujui E sa:
r r
E = E c e jt
Za ravanski sluaj ove parcijalne diferencijalne jednadbe, moemo uvesti
komponente vektora polja i gustoe struje na slijedei nain:
r
Ec = (0 ,0 , E c e jt )
r
J = (0 ,0 , J e jt )

Vektor magnetnog polja moemo prikazati na slijedei nain:


r r
H = (H x , H y ,0 ) =
1
rot Ec
j
r
Skalarna jednadba za E c postaje:
1
E c ( j 2 )E c = 0

Ovo je kompleksna Helmholtzova jednadba koja opisuje propagaciju ravanskog


elektromagnetnog talasa u nesavrenom dielektriku i dobrom provodniku ( >> ) .

Kompleksna permitivnost c moe biti definisana sa:


c = j /

Granini uvjeti koje je potrebno zadati su Dirichletov granini uvjet, specificiran sa


vrijednou elektrinog polja Ec na granici i Neumannov uvjet specificiran sa
normalnom derivacijom od Ec . Ovo je ekvivalentno sa specificiranjem tangencijalne
r
komponente magnetnog polja H :
j r 1
H t = n E c

r
Interesantni parametri koji mogu biti proraunati iz rjeavanja elektrinog polja E su
gustoa struje:
r r
J = E

i gustoa magnetnog fluksa:

r j r
B = rot E

Joulovi gubici zagrijavanja provodnika mogu se izraunati pomou izraza:


r
Q = E c2 /

Slika 6. Okrugli provodnik

Primjer Proraun Skin efekta sa Matlab PDETool


Promatrajmo na slici 3 dugaki okrugli bakarni provodnik poluprenika 0.1 (m) .
Kroz provodnik tee naizmjenina struja maksimalne gustoe 1 ( A / m 2 ) , frekvencije
f = 50 ( Hz) . Za bakar vrijedi: r = 1 , = 57 106 ( S / m) i r = 1 .
Potrebno je:
Rijeiti kompleksnu Helmholtzovu parcijalnu diferencijalnu jednadbu, koja
opisuje propagaciju ravanskog elektromagnetnog talasa u nesavrenom
dielektriku i dobrom provodniku ( >> ) , a data je sa:
1
E c ( j 2 )E c = 0

Koristite Matlabov PDETool.


Proraunajte Skin efekt.
Nacrtajte raspodjelu elektrinog polja, magnetne indukcije, magnetnog polja,
gustoe struje i Joulovih gubitaka.

Rjeenje
Generisana mrea konanih elemenata na poprenom presjeku provodnika prikazana
je na slici 4.

Slika 7. Generisana mrea konanih elemenata


Slika 8. Realna komponenta jakosti elektrinog polja

Slika 9. Realna komponenta magnetne indukcije


Slika 10. Realna komponenta jakosti magnetnog polja

Slika 11. Realna komponenta ukupne gustoe struje


Slika 12. Joulovi gubici u provodniku

Na slikama 58 prikazane su raspodjele elektrinog polja, magnetne indukcije,


magnetnog polja, gustoe struje i Joulovih gubitaka.