You are on page 1of 3

Kotorsko, naselje koje pripada Opini Doboj, BiH, se nalazi se na niskom, dugom i irokom

podnoju planine Krnjin koja se blago i razgranato sputa u prostranu dolinu rijeke Bosne sa
njene lijeve strane, izmedu rjeice Foe (Lipice) i Velianke. Kraj se odlikuje prirodnim
ljepotama i blagom klimom i jo boljim ljudima.

Mjesna zajednica Kotorsko, koju pored Kotorska sainjavaju i naseljena mjesta Bukovac i
Vranduk, formirana je aprila 1965. god. i od tada ova MZ pravno egzistira. Medjutim upuenost
ljudi jednih na druge te u tome i zajednoko rjeavanje niza pitanja, govori da su i bez
formalnog definisanja gradjani ovog podruja od davnina ivjeli u zajednitvu jer su imali iste
brige i probleme pa su ih i rjeavali zajedniki.

Ve od prvih dana u slobodi, nakon II svjetskog rata, mjetani su razvili iroku aktivnost da
obnove svoje naselje Ve su 1945. god. u Kotorskom, Bukovcu i Vranduku su organizovane
omladinske i frontovske radne brigade koje su upuivane u Doboj. Ove brigade su brojale i do
stotimu lanova a na rad su odlazile preko vikenda a veoma esto i radnim danima.
Istovremeno su bile angaovane u svojim naseljima na raiavanju, popravci lokalnih
puteva, vodnih objekata i dr. U to vrijeme najvei problem su bili vodni objektai pa je izvrena
sanacija postojeih izvorita kao to su Selo-voda, Botak i Vrbovac a iskopano je i nekoliko
novih bunareva za zajedniko koritenje (Muminovia bunar i uheria-Huskia bunar). U
Bukovcu je sanirana voda Vrbica a u Vranduku Vodica. itelji ove mjesne zajednice dali su i
veliki doprinos na izgradnji pruge amac-Sarajevo , u toku 1947. god.

U proljee 1948. god. zapoeta je izgradnja Zadrunog doma, koji je sveano puten ve 1949.
god. Paralelno su mjetani uestvovali i na radnim akcijama: sjea drveta na planini

Konjuh, izgradnja eljezare u Zenici, izgradnja hidrocentrale u Jablanici, izgradnja pruge Doboj-
Tuzla Kotorani su uvijek bili vrijedni neimari.

U proljee 1952. god. krenula je elektrifikacija i 1953. god. izgradjena je zgrada lokalne
elektrane, postavljena NN elektro mrea i javna rasvjeta glavnom ulicom. Elektrodinamu za
proizvodnju struje pokretao je parni stroj slian lokomotivi, koji je zapogon koristio vrsto
gorivo. Na Dan republike, 29.11.1953. god. u Kotorskom su zasvjetlile prve sijalice. Medjutim
ovakav nain elektrifikacije nije zadovoljavao potrebe mjetana, preoptereenje je bilo
preveliko, tako da Kotorsko ostaje bez struje od 1954. do 1958. god. Nova elektriba mrea i
trafo stanica izgradjena 1958. god. omoguila je Kotorskom da ue u jedinstven elektro sistem.
Elektrifikacija Bukovca i Vranduka zavrena je 1963. god.
Na uskotranoj pruzi Bosanski Brod Doboj izmeu eljeznikih stanica Kotorsko i Johovac,
1960. god. napravljeno je stajalite Foica koje je mjetanima bilo blie jer su radnici i aci
svakodnevno putovali prema Doboju, Bos. Brodu i Derventi. eljezniki uskotrani saobraaj
je funkcionisao do 1968. god. kada je ova pruga ukunuta.
kolska zgrada sa dvije uionice napravljena je 1930. god., narednih godina bila je tijesna ali
tek 1968. god. nastava je nastavljena u novoizgraenoj kolskoj zgradi. U cilju stvaranja uslova
za bolju i iru zdravstvenu zatitu, god. 1969. putena je u rad zdravstvena stanica u kome je
radila ambulanta opte medicine, stomatoloka ambulanta i apoteka. U istoj zgradi obezbjeen
je i dvosoban stan za ljekara.
Nedostatak kvalitetne vode bio je dugogodinji problem Kotorska jer su prirodni izvori bili
rijetki i malog kapaciteta. Godine 1971. poela je izrada projekta savremenog vodovoda za
Kotorsko i Bukovac a u cilju realizacije ovog projekta radni ljudi i graani su referendumom
izglasali mjesni samodoprinos a pomo je pruena i od strane Skuptina opine Doboj,
Republikog fondaa za

investicije a raspisan je i interni zajam MZ. Odziv je bio veoma veliki. Voda je potekla iz slavina
22.decembra 1974. god. Udarniko Kotorsko odnijelo je jo jednu pobjedu. Sagraeno je

8250 m vodovodne mree, 13 javnih esmi a 538 domainstava dobilo je vodu u svojim
stambenim objektima. Kakav je razvoj i entuzijazam u razvoju vladao dovoljno je vidjeti iz
injenice da je MZ donijela Srednjoroni plan razvoja za period 1976-1980. god.. To je prvi put u
istoriji da jedna MZ donosi takav Plan. Za taj planski period bila su predviena velika ulaganja
(kanalizacija, rekonstrukcija i drvored u glavnoj ullici, novi Dom kulture, izgradnja O u
Bukovcu, itaonice u Vranduku, izgradnja Pote i telefonske centrale, izgradnja veterinarske
stanice, izgradnja sportskih poligonai puno toga drugog. Za realizaciju ovako ambicioznog
programa graani su krajem 1975. god. izglasali novi mjesni samodoprinos. Bio je to dokaz
odlunosti i svijesti radnih ljudi i graana da vlastitim ulaganjima sebi stvaraju bolje ivotne
uslove.
Da je realizacija zacrtanih zadataka bila uspjena dovoljno je u krakim crtama rei:
kanalizacioni sistem zavren je 1979. god., iste godine rekonstruisana je glavna ulica i
izgraen trotoar., rekonstruisan je Dom kulture 1980. god (raniji Zadruni dom), izvrena je
toplifikacija Doma kulture, vatrogasnog doma i kole, rekonstruisani su putevi u Bukovcu i
Vranduku, 1979. god. putena je u rad automatska telefonska centrala, 1981. god. putena je u
rad fabrika namjetaja Enterijer (u kojoj se zaposlilo 450 radnika), javna rasvjeta je zavrena
1979. god. Dom kulture u Bukovu zavren je 1980. god. a Vatrogasni dom u u Kotorskom
izgraen je 1979. god. Uspjesni vrijedni panje. Takav tempo odravan je sve do nesretnog
rata, Kotorsko je nakon njega skoro pa poelo iz poetka. Ali Kotorani su ljudi puni snage,
samoodricanje im je vrlina, upornost takoe. Niko ne sumnja da e Kotorsko u skoroj
budunosto opet zasijati punim sjajem.