M. Spehar, Nasilje u duhovnosti, 431-464 431 Milan Spehar NASILJE U DUHOVNOSTI Izy. prof. dr. sc. Milan Spehar, Teologija u Rijeci UDK: 291.7[364.271]:[248:133.4] Prethodno priopéenje Ne treba se éuditi i iSCudavati ako govorimo o nasilju u duhovnosti. Istina je da bi tocnije bilo govoriti o «nasilju nad duhovnoséu», jer u kategoriju duhovnosti ne moze uci neSto Sto je povezano s nasiljem, fj. nasilje i duhovnost ne idu zajedno. Kao sto ona transcendira geste i propise unutar jedne religije, kao Sto tran- scendira svoju viastitu religiju, tako transcendira i svako nasilje, pokazujuci da na svakome podruéju gdje se pojavijuje nasilje moze stajati i duhovnost kao pandan njemu. No duhovnost nije neSto Sto se nalazi iznad svega. I ona se kreée u granicama koje su njoj odredene. Duhovnost ima svoje izvoriste. Temeljno je izvori8te u svim religijama Transcendentni kojemu se prilazi s tri temeljna osjeéaja: tremendum, fascinans, no- uminosum. Oni proizlaze iz Biblije, Kur’ana, Veda. Kad govorimo 0 kr8éanskoj duhovnosti, njezino polazi8te i njezin uvir uvijek su prvenstveno Biblija i orkveni nauk. To ne znadi da je duhovnost unutar jednoga vjerovanja uni- formirana. Naprotiv, uniformiranost i duhovnost ne idu zajedno. Ona je i unutar jedne vjere bogatstvo u razligitosti. Problem, a onda i nasilje, nastaje kad se razligitost udaljava od izvorista i progla’ava sebe bogomdanim, dogmom. Kako se to ne bi dogadalo, potrebno je «razlikovanje duhova», o kojemu veé govori Pavao u 1 Kor 12. Prema njemu, razlikovanje duhova nije, barem ne u teoriji, nesto nemoguée i tesko. Temeljni stav prema duhoynima, darovima, karizmama za njega i za sve nas danas je izgradnja zajednice. Sto god tome ne sluzi, nije uopée potrebno, odnosno spada u iskrivijenu duhovnost. Mnogi su posebnost poistovjetili s razligito8éu pa vr8e upra- vo nasilje nad duhovno8éu insistirajuéi po svaku cijenu na svojoj posebnosti ili posebnosti odredene skupine. U tom se sluéaju ne do- gada sluzenje Zupi kao jezgri u Katolitkoj crkvi nego se, Stovi8e, od Yupe trazi sluzenje njoj i njezinoj karizmi. Puno ima «abuzusay u kr8¢anskoj duhovnosti, povevsi od teologije satisfakcije, preko koje je u8lo u duhovnost svakovrsno «djelovanje» kako bi se udobrostivilo Boga. Kada duhovnost trazi432 Rijetki teoloski Easopis, god. 16 (2008), br. 2 «értvenoga jarcan, ona neminovno skreée u devijacije i nasilja. U posljednje vrijeme osobito je u nas rasprostranjena terapija iscjelje- nja u Korijenu, To su raznorazne molitve i za pretke, molitve koje imaju jaku magijsku konotaciju. Magijsku konotaciju imaju i razne molitve za ozdravijenja, razni svojevoljni egzorcizmi. Magijsko u njih prelazi u nasilje onda kada se ne postignu Zeljeni rezultati. Za to se okrivljuje «neprototnostin, odnosno zatvorenosti Duhu nad kim, s kim i za koga se svi ti Gini proizvode. «Videnja» su postala vrlo uéestala, puna su magte i gesto odudaraju od Biblije toliko da prelaze u herezu. Molitve se pretva- raju u magijske Cine. Sveci vie nisu oni ¢iji krepostan Zivot treba nasljedovati nego kojima se treba na odreden nagin moliti jer su veliki éudotvorci, odnosno usligatelji molitava. Iz suvremenih «duhovnih iskustava» uglavnom se izbacuje govorenje o kriZu, boli, patnji, bolesti, podnoSenju svega toga, kao i sluzenju. Time se duhovna iskustva svode na neSto magijsko i tra- Zenje netega Sto nije stvarnost. Bibligar po struci i nadbiskup velike Milanske nadbiskupije Martini vidi u praksi sve te probleme i daje odredene ponude: prije svega sluzenje zajedni8tvu i stvaranje zajedniStva iznad svega, 2a- tim trajna teolo8ka i katehetska formacija, duh jedinstva i duh uzne- miravanja, te «umjereni zanos duha». Kljugne rijeti: duhovnost, magija, sluzenje, zajednistvo, ra- zlikovanje duhova, molitva, Zrtva, Zupa. RaH IZVORISTE DUHOVNOSTI Rijeé «duhovnost» odavno je pregla granice religioznoga. Kada govorimo o duhovnoj poeziji, tu ne mislimo u prvom redu na poeziju koja ima religiozni sadr2aj nego na refieksivnu poeziju koja se bavi vrijednostima na takav natin da one zadobivaju metareligi- oznu dimenziju.' Veé su ustvari tzv. poganski narodi prije kr8¢an- stva izvoriSte tim vrijednostima trazili u raznim boZanstvima. Tako postoje npr. i boZica pravde i bog ljubavi. Tremendum, fascinans i nouminosum glavna su obiljezja duhovnosti kojoj R. Otto s pravom 1 Usp. H. KUPIRAN (ur), Brenmpunkte zur spirituellen Poesie, Osterreichische Verlagsanstalt, Wien, 1971M. Spehar, Nasilje u duhovnosti, 431-464 433 daje naziv sveto (das Heilige).? Prema njegovim definicijama, sveto se nalazi u svim religijama. U religijama duhovnost zauzima posebno mjesto. Ona proizla- zi iz osobnoga susreta s bozanstvom, odnosno Bogom. U krS¢anstvu duhovnost oznaéava Zivljenje po Bozjemu Duhu. Od morala se ra- zlikuje po tome Sto gaji liturgijsko-molitveni dio u Govjeku, ustvari izravno komuniciranje s Bogom putem liturgije, sakramenata, moli- tve, meditacije.> R. Otto nije zasluzZan samo zato Sto je ukazao na sveto u svim religijama nego Sto je i trima navedenim pojmovima svetoga zapra- vo dao pravu i ispravnu definiciju duhovnosti. Duhovnost se sve do poslije Drugog vatikanskog sabora u Katoli¢koj crkvi zvala asceti- kom, polazeci od grékoga glagola askeo (vjezbam), pa se pretvorila i stoljecima bila neko vjeZbanje u odricanju od mana i rastu i pove- ¢avanju kreposti. Sva je bila okrenuta nekome djelovanju, vjezba- nju. Ali ako uzmemo ascetiku u smislu latinskoga glagola ascendo (uzlazim), onda dobivamo njezino pravo znaéenje i dolazimo na ono Sto je Otto rekao za sveto. Dakle, duhovnost nije vjeZbanje u Ginje- nju neéega nego je Zivijenje neéega, stapanje s necim, u kr3éanstvu upravo s Bogom. Kada su sva tri osjecaja nazoéna zajedno — osje¢aj blizine onoga tko nadilazi sve, osjeéaj svetoga straha pred njim i zadivljenost — tada moZemo govoriti o duhovnosti. Tada ona nije Cinjenje netega nego uspinjanje k Nekome. Liturgija, sakramenti, molitva, meditacija nagini su komuniciranja s Bogom. Komunikaci- ja s njim osobni je susret, dakle, a ne neko Ginjenje neéega.* NEUNIFORMIRANOST DUHOVNOSTI Naéini komuniciranja s Bogom vrlo su razli¢iti. MoZemo za- mijetiti da i u religijama u kojima je sve do tantina propisano ima onih koji su na propise i pojednostavljuju svoje duhovno djelo- vanje. Upravo je pojednostavljivanje jedna od glavnih karakteristika duhovnosti, ali pojednostavljivanje koje se dogada radi susreta. U 2 Usp. R. OTTO, Das Heilige, Verlag G. H. Beck, Munchen, 1997, 3. Usp. B. SECONDIN -T. GOFFI (ur), Corso di spiritualitd, Queriniana, Brescia, 1989. 4 Tako molitva svih éctiriju otajstava krunice moze imati manju duhovnu vrijednost nego proma- tranje jedne istotne ikone,434 Rijetki teoloski Gasopis, god. 16 (2008), br. 2 susretu s Bogom Marta se povlaéi pred Marijom. Dok je Marta sva obuzeta poslom, Marija se pretvara u uho, u sluSanje (usp. Lk 10,38- 42). Sluganje je vise nego Cinjenje. U duhovnosti osobnost nije izgubljena nego, naprotiv, upravo kad se smire svi na8i Cini, dolazi do izrazaja ono Sto je za nas najvise karakteristiéno, punina naSe osobnosti, ono sto je «tipiéno» nage. Zbog toga imamo vrlo razligite duhovnosti u svim religijama. Ako ih mjerimo mjerilima krS¢anske duhovnosti, ne¢emo moéi zanijekati postojanje prave i nepatvorene duhovnosti i u nekrS¢anskim religija- ma. Upravo je zbog toga Ivan Pavao II. mogao pozvati predstavnike monoteisti¢kih, politeisti¢kih i animisti¢kih religija na zajednitku molitvu za mir. Uzmemo li primjer Katoli¢ke crkve, vidjet emo velike ra- znolikosti duhovnosti i po stoljecima, a joS viSe po raznim karizma- ma koje se Zive u istome vremenskome razdoblju. Ni jednoj, ako je autenti¢éna — dakle ako se Zivi (franjevatko siromaStvo, trapistitka Sutnja, karitativno djelovanje Terezije iz Kalkute i tolikih drugih za- jednica koje se posvecuju socijalnom angaZmanu; laici ni iz jednoga od ovih pravaca nisu izuzeti) - ne moZemo zanijekati duhovnost. Jednako je vrijedan onaj tko Zeli slijediti Krista siromaSnoga kao onaj tko se u Sutnji bavi znanoS¢u ili onaj tko se posvecuje radu s Ijudima na rubu dru8tva. Tako se upravo u duhovnosti susrecu dva naizgled paradoksa: pojednostavljenje i razliéitost koji obvezno idu zajedno. Unutar isto- ga duha iste duhovnosti takoder postoji razligitost. Ona se sastoji u intenzitetu Zivljenja odredene duhovnosti ili karizme, ali i u poima- nju, odnosno aktualiziranju nje. Tako ne postoje dvije osobe unutar iste duhovnosti koje ée ju na isti nacin Zivjeti. Nemoguée je kopirati Franju u njegovom siromastvu veé i zbog toga Sto se ne ponavljaju isti dogadaji koji su pratili njegov Zivot i njegovo siromastvo. Net- ko ¢e ga nasljedovati u pojednostavljenju svojega Zivota Sto se tite materijalnih stvari, drugi ¢e Zivjeti zajedno sa siromasima, tre¢i ¢e odvajati od svojih materijalnih dobara za siromahe —a svi u jednome Franjinu duhu. Nijedan voda odredene duhovnosti nije Zelio da ga se kopira, jer kopiranje ne bi bilo nastavak Zivljenja odredene duhovno-M. Spehar, Nasilje u duhovnosti, 431-464 435 sti te bi se ona pretvorila u svoju nakaradu. Voda istinske duhovnosti nikad ne upucuje na sebe nego na izvoriSte duhovnosti iz kojega je ion crpio. O katolitkoj duhovnosti ne mozemo govoriti ukoliko joj ne prethodi poznavanje, prihvacanje i Zivljenje onoga Sto op¢enito zo- vemo dogmom vjerovanja i moralnoséu Zivljenja.> Bez istinske do- gmatike i morala ne moze se graditi katoli¢ka duhovnost. Ove su njezin temelj i zidovi. Bez njih duhovnost ostaje krov koji lebdi, ali po pravilu logike stvari, ne dugo. Kr3¢anska duhovnost nuZno pret- postavlja odredeno poznavanje Boga i izvrSavanje njegovih zapovi- jedi kao preduvjet samoga Zivljenja duhovnosti: prebivati kod Boga, biti s Bogom, u BoZjoj nazoénosti. RAZLIKOVANJE DUHOVA. Druge duhovnosti drugih vjera takoder Zive od odredene do- gimatike i morala. I one koje govore o nadahnucu kao temelju du- hovnosti nadahnuce pretvaraju u dogmu. VaZno je, medutim, da se ni razligitost ne dogmatizira, kao Sto je uniformiranost ve¢ dogma- tizirana. Uniformiranost traZi po svaku cijenu da svi isto misle, isto Gine, isto osjeéaju. Razlititost po svaku cijenu Zeli da se bude razli- Git, jer takvoj razlititosti jedino razlititost znati biti svoj. I jedna i druga sugeriraju ono Sto u stvarnosti ne moze biti te su tako i jedna i druga pravo nasilje u duhovnosti, odnosno prestanak duhovnosti. Nasilje u duhovnosti zapravo nijete samu duhovnost. PogreSno je dakle poimanje da Duh — izvori3te duhovnosti — ne da pojedincu da bude svoj i pogre8no je prisvajati sebi Duha tako kao da on vodi pojedinca koji se pretvara u bogomdanoga. Tada se bogatstvo razli- Citosti pretvara u babilonsku kulu, odnosno Govjek u nadéovjeka (iza nadéovjeka redovito stoji inkvizicija, plinske komore, Gulag, Goli otok). Razligitost uvijek ima samo jedan cilj, onaj pavlovski iz 1 Kor 12: izgradnju jedne zajednice. Samo izgradivanjem jedne zajednice pojedinac izgraduje sebe. A za jednu zajednicu potrebno je puno po- jedinaca. Karizma vode koji ne zna usmjeravati darove u izgradnji jedne zajednice pretvara se u antikarizmu. 5 Usp. B. SECONDIN ~T. GOFFI, Intorduzione generale, u: B. SECONDIN ~T. GOFFI, Nav. dj, ste. 14,436 Rijetki teolo8ki Zasopis, god. 16 (2008), br. 2 Danas se jako puno govori o darovima i karizmama, ali rijetko se tko usuduje i moglo bi se zaista reci da je gotovo zabranjeno uci u neéiju karizmu, «provjeriti» karizmatika ne u smislu inkvizicije-po- licije nego u Pavlovu smislu «razlikovanja duhova». «Razlikovanje duhova» uglavnom se danas interpretira kao razlitite duhove koje Crkva, k tome, dopuSta jer nema «imprimatura» (ne samo za knjige nego za mnoge druge stvari na podrugju duhovnosti). Dovoljno je na potetku knjige videnja ili Casopisa ukazanja napisati da Crkva vi8e ne trazi «imprimatur»; dovoljno je rei da je biskup ovo djelovanje odobrio ili, Sto je puno GeSée, nije ga (izrijekom) zabranio. Razliko- vanje se duhova ipak ne postize tako. To uopée nije svetopisamsko, paviovsko razlikovanje duhova. Tko je iSao istrazivati, na temelju svih potrebnih grana teologije, Sto u toj knjizi ili u tim videnjima stoji kao potvrda Sv. pisma i teologije kao uditeljstva Crkve?> Tko pravi superviziju karizmatskih okupljanja, raznih duhovnih susre- ta i duhovnih terapija? Za8to je tu dovoljno da netko to radi i tako okuplja mase? Ne smije li se takvim vodama re¢i i ukazati na ono Sto se ne slaZe ni sa Sv. pismom ni s naukom Crkve? Mnogi pape u povijesti Crkve pokazali su se kao nedolitni te zada¢e. Otkud nam pravo pretvarati duhovnoga vodu u nepogreSivoga i onoga koji ni- kad neée pogrijeSiti i zastraniti kad znamo da ni Luther nije Zelio raskol s Crkvom ni stvaranje ikakve nove Crkve, pa se ipak upravo to dogodilo? Temelj za razlikovanje duhova, prema Pavlu, nije individuum u svom intimnome ili intimistitkome prozivljavanju Boga nego za- jednica. Sve duhovne terapije, svi duhovni seminari,’ svi duhovni pokreti trebali bi voditi prema jednoj zajednici koja je vrlo bogata u 6 — Dovoljno je zaviriti u videnja npr. Marije Valtorta da u njima naidemo na bujnu mastu koja posve odudara od evandelja i suprotna je njima. A ipak je ona u nas naisla veé na nekoliko izdanja dok duhovnih komentara Novoga zavjeta jo uopée nemamo u Hrvatskoj. Dovoljno je reci da skupina u Malom Lofinju moli tamo gdje sc ukazivala «vidjclicin Majka Boa pa se redovito u biltenu Salju nevjerojatne poruke Majke Bozjc koje ni s Biblijom nis vjerom nemaju veze. 7 Duhovni scminari private mase Ijudi, od koji mnogi imaju kontakte s Crkvom samo od semi- nara do sominara, To je 2nak da takvi scminari ne ispunjavaju svoju tomeljnu zadaéu. Oni to i ne mogu dok god primaju mase koje ne znaju ni glavne stvari krSéanstva. Duhovni seminar ima ulogu produbljivanja vjere kod dovjeka koji veé vjeruje i prakticira svoju vjeru. Gdje dolaze mase gotovo nikakve vjere, one dobivaju samo izvanjske impulse koji brzo uvenu. Isusova prispodoba o zrnu koje padne na kamen i vrlo brzo nikne, kao Sto velo brzo uvene jer nema dovoljno zemije-temelja, masovno se astvaruje poslije takvih skupova,M. Spehar, Nasilje u duhovnosti, 431-464 437 svojoj razlititosti. To je upravo Zupa i, zajedno s njom, cijela Crkva. Bez te svijesti i takve savjesti Covjek se kao pojedinac ili u skupini odvaja od same Crkve. U tome je intimizmu prva napast koja se po- javljuje —i vrlo esto prezentira — osjecaj posebnosti, osjecaj da smo bolji, blize Bogu. Zato se i dogada da mnoge zajednice ljude vrbuju za svoje skupine kao bogomdanom blizinom i bliskos¢u s Bogom koja se najbolje postize samo na na¢in kako to Cini doti¢na skupina. Prva zadaéa uopée nije pribliziti Ijude sebi veé Bogu. Prva je zadaca svake karizmatske skupine pribliZiti jude jedne drugima unutar jed- ne Zupne zajednice, na djelovanje u konkretnoj Zupnoj zajednici na korist svima. Naravno da ovo ne znati da se éovjek izvan svoje Zu- pne zajednice ne smije kretati niti djelovati. Dapace, Sto je vise netko ukorijenjen u svoju zupnu zajednicu, to se vise otvara potreba drugih Ijudi u drugoj Zupi, stvaraju zajedni&tvo i prijateljevanje izvan svoje Zupe, vodeci brigu za cijelu svoju biskupiju, odnosno brinu¢i se, na neki na¢in, za cijeli svijet u smislu da se ono Sto prozivijava éovjek na bilo kojemu kontinentu izrijekom tite i mene samoga. Tako za- tvorenost u jednu Zupnu zajednicu nema Sanse za Zivljenje istinske Zupne zajednice nego je jos jedna izoliranost vise. Dakle, cini se da je temeljna prosudba za razlikovanje duhova, prema Pavlu, upravo izgradnja zajednice i proteziranje svega onoga Sto u to spada. Pavao éesto potiée jednu zajednicu da moli za drugu i pomaze drugoj. On ne nijeée postojanje «govorenja u jezicima», ali ne vidi da ono izgraduje zajednicu vec je vise potreba pojedinca. Isto vrijedi za druge takve fenomene, kao Sto su u posljednje vrijeme naglaSena tzv. «padanja u Duhu»,’ «dar suza»,? razne druge vrste transa koje ne trebaju uzdizanju i izgradnji zajednice ni rastu u vjeri. Zajednica isluZenje zajednici i u zajednici spada u temelj razlikovanja duhova. NaSa zadaéa nije biti kao Bog nego pribliZiti se Bogu po- put Mojsija koji se priblizio goruéemu grmu, izuvsi sandale (znak 8 U Sv. pismu nema nigdjc naznaka o nckom «padanju u Duhu». Ali darovi Duha koje Pavao vide puta nabraja spadaju u sluzenje bliZnjemu. Ne znam emu i kome treba sluziti «padanje u Duhu». Osim trazenja nckoga poscbnoga dodivljaja ne vidim nikakvoga drugoga razloga. Takoder ne vi- dim da taj «fenomen» izgraduje vjeru. Trazenje fenomena i éuda upravo iskrivljava vjeru, kako ‘nam to zomo prikazuje Isus u evandeljima, 9 Onje poznat pustinjskim ocima te éc ga kasnije Ignacije Lojolski uvrstiti u svoje duhovne vjezbe. Ali nasilje se dogada onda ako se taj dar Zeli iznuditi. JoS je gore ako se izostanak toga dara poistovjecuje s nedostatkom vjere, Sto se nerijetko dogada.438 Rijetki teoloSki Easopis, god. 16 (2008), br. 2 poniznosti, a ne posebnosti). «Citava je povijest svijeta u bludnji zbog krive predodZbe koju je Adam imao o Bogu. Htio je biti po- put Boga... Vjerujuci da ce postati poput Boga, Adam se potpuno udaljio od njega. Povukao se u samo¢u ne shvativéi da je Bog ipak zajedni8tvo.»'° Ni u strogim samostanima ne naglaSava se vise inti- mno druzenje s Bogom nego zastupnitko Zivljenje u kontemplaciji za druge. Ako duhovnost proizlazi od Boga, onda se otito ovdje radi najprije o pogreSnoj slici Boga, iz éega potom proizlaze svi ostali krivi koraci i sva ostala pogresna usmjerenja. Jednako je s naSom slikom Krista. Na mnogim se seminarima, veé na plakatima, vidi jednostrani prikaz Krista koji lijeti.!' Krist patnik se ne spominje nego Krist koji trijumfira. Teolog Ratzinger odavno je prozvao ovakvu kristologiju «trijumfalistitkom teologi- jom proslavljenosti» umjesto da bude «kristologija sluzenja». Za njega je to «izmi8ljen ontoloski mit o Bogu».'? Ni franjevacka, ni ignacijevska, ni duhovnost bilo kojega su- vremenoga vode ili karizmatika ne moze biti izvori8tem duhovno- sti ni njegovih pobornika nego Sv. pismo i teologija, odnosno nauk Crkve. VaZno je da ide jedno s drugim uvijek zajedno, jer se inate dogadaju i potpuno pogreSne interpretacije Sv. pisma i dogmatizira ono Sto je pojedincu ovoga trenutka nadahnuto. ISKRIVLJENA DUHOVNOST I ZLOUPOTREBA DUHOVNOSTI Kada govorimo o «abuzusima» u duhovnosti, bolje je govoriti 0 iskrivljenoj duhovnosti, o zastranjenjima nego o pseudoduhovno- sti. Naime, vjerujem da trud u svim pokretima i svim seminarima, kao i u svim osobnim «poboZnostima» bilo koje vrste, proizlaze iz najiskrenije Zelje za Zivljenjem zajedni8tva s Bogom. Temeljni je problem Zelimo li se time mi pribliZiti Bogu ili Zelimo njega pribli- 10 L. EVELY, Manifest der Liebe. Das Vaterunser, Freiburg, 1961. st. 26. 11 Premda su hrvatski biskupi svojedobno zabranili takve plakate, s rijecima «lijeéenjen, «isejel- Jivanje», oni i dalje nose te rijedi koje najvi8e privlate mase. Je li ova neposlusnost voditelja du- hhovnih seminara cijeloj jednoj biskupskoj konfereneiji znak njihove tako visoke duhovnosti da oni ‘ovu odluku ne moraju postivati ili so nju ne postuje radi avedega ciljan, a to jo okupljanjo velike mase Ijudi? 7 12. J. RATZINGER, Uvod u kréanstvo, KS, Zagreb, 2002., str. 201.M. Spehar, Nasilje u duhovnosti, 431-464 439 Ziti sebi. Ako se mi priblizZavamo Bogu, onda se Sto vise oslobadamo sebe i pojednostavijujemo svoje duhovne Cine koji su tada sve manje Gini, a sve se viSe pretvaraju u Zivljenje. Ako pak tezimo tome da Sto vise Boga priblizimo sebi, onda se to pretvara u raznorazne Cine, u Ginjenje necega kao temelj, u Cemu se dogadaju — nerijetko i nemalo — duhovne manipulacije i malverzacije. To je kao da Zelimo Boga prisiliti da se on nama priblizi, i to na nama odgovarajuci naéin. MoZda nismo dovoljno svjesni toga da taj «fenomen» proizlazi iz Zovjekove grinje savjesti. Zidov ju je umirivao Zrtvenim jarcem, mnogi okolni narodi Zrtvovanjem vlastitih sinova i k¢éeri bogovima radi ublaZavanja njihova gnjeva, Sto bi nama danas bila nevjerojat- na neljudska nasilja.'? Psihologija je otkrila mnoge stvari u Ijudskoj podsvijesti koje proizlaze iz griznje savjesti. Modda je preoStar teolog Ratzinger u svome sudu izrecéenom protiv Anselmove teologije satisfakcije-zadovoljstine, za koju tvrdi da je pogresno usmjerila mnoge struje.'* Mozda je upravo ova teo- logija zaZivjela u svakodnevnome Zivotu mnogih vjernika, razliku- juci se od drugih grana suvremene teoloSke znanosti i uopée ih ne prihvacajuci zbog toga Sto sebe smatra ispravnom i samodostatnom, au sebi je, kako kaze ovaj teolog, povr8na i oskudna znanjem vjere. Teologija zadovoljstine neminovno je vezana uz podnoSenje kriZa i patnje. «Velikoj vecini kr8éana, a osobito onima koji dosta povrsno i izdaleka poznaju vjeru, izgleda kao da smisao kriZa valja shvatiti unutar mehanizma naruSena i nanovo uspostavljena prava... Tako se ljudima kriZ Gini izrazom stava kojim se insistira na tome da se posvema uravnoteze dugovanje i potrazivanje.»'® Naravno, ovdje se misli u prvome redu na Kristov kriZ. Sigurno je da se kod toga kriZa ne radi o Zidovskoj maksimi «Oko za oko, zub za zub» nego Bog sada izvodi tako svoju pravednost da izvrée ovu Ijudsku. I za uni8teno oko i izbijen zub Bog neée kazniti ni pojedinca ni skupi- nu ili cjelokupno Covjetanstvo nego vlastitoga Sina. Ali, koliko je 13 No ona se i danas u svom najdrastignijem obliku nalaze kod istamskin ckstremista-samoubojica. To je jo$ gore, jer primitivna su plemena (neki i danas tako Zive) értvovala javno jednu osobu za cijelu zajednicu ili skupinu, a ovdje samoubojica ubija scbe tamo gdje ée sa sobom u smrt povesti Sto vedi broj Ijudi. 14 Usp. J. RATZINGER, Nav. d., str. 206-208, 256. 15. J. RATZINGER, Nav. dj, str. 256440 Rijedki teolodki Zasopis, god. 16 (2008), br. 2 god to posve izvrnuta pravednost, ona, prema teologu Ratzingeru, u Covjeku-kriveu rada jezu, a ne budi osjeéaj da se tu radi o poruci nevjerojatne BoZje ljubavi: «Najprije se neSto potajno daje lijevom rukom, a zatim se to isto svetano uzima desnom. Tako je ‘beskrajni pokorni¢ki cin’ na kojem, navodno, Bog insistira, postavljen pod jos straviénije svjetlo. Imaju¢i na umu ve¢inu poboZnih tekstova nami- jenjenih javnoj i privatnoj uporabi, nuZno razmi8ljamo o tome kako krS¢anska vjera u kriz predo¢ava Boga ¢ija je neumoljivo stroga pravednost zahtijevala Zrtvu jednog Ijudskog Zivota, Zrtvu vlastita sina. Ljudi se s jezom odvraéaju od takve pravednosti koja, svojim mraénim gnjevom, poruku o ljubavi Cini nevjerodostojnom.» Kao da ovdje negdje lebdi pitanje: Kako je moguée prihvatiti da Bog tako ljubi Govjeka da nemilosrdno za ovoga Zrtvuje svojega Sina? Ili je takav Bog «hirovit», ili ustvari ne ljubi Sina, ili se jednoga dana mozZe to isto dogoditi i nama? No kako Bog moze Ijubiti nas ako ne ljubi Sina? Nije li u pozadini ove slike Boga slika Abrahama koji potpuno raspolaze svojim sinom? Ratzinger nam Zeli predoéiti onu ~ evandeosku — dimenziju Sina BoZjega koju mi u svojim stoljetnim pobozZnostima i duhovnostima potpuno ignoriramo, zapostavljamo. Na onu pogreSnu anzelmijansku predodzbu on odgovara: «Ma koli- ko ova predodzba bila proSirena, ona jednostavno nije istinita. Kriz ne predstavlja u Bibliji zbivanje unutar mehanizma povrijedena pra- va, naprotiv, kriz je tu izraz radikalne Ijubavi koja se u cijelosti daje, zbivanja u kojem su osoba i njezino djelo potpuno istovjetni; kriZ je izraz jednog Zivota koji potpuno postoji za druge.»'® Ljubav se daje i Zivot postoji za druge! To je velitina Krista, sina BoZjega. Tom nas ljubavlju on otkupljuje i time nadilazi sve svjetske religije koje snaZno razvijaju teologiju satisfakcije i primjenjuju pokornitka djela kojima Ijudi Zele umiriti i udobrostiviti boZanstvo, odnosno bolje reci, umiriti svoju savjest. Zapravo se radi o psiholoskom umirivanju svoje savjesti vise negoli o udobrostivljenju bozanstva. Ratzinger zastupa teologiju koju bismo nazvati zastupni¢kom teologijom ili teologijom sluzenja kojom je ispunjeno Sv. pismo. «Primjer sam vam dao da i vi Ginite kao Sto ja vama utinih» (Iv 16 ISTI, str. 256-257.M. Spehar, Nasilje u duhovnosti, 431-464 441 13,15). U Novom zavjetu Bog dolazi k éovjeku, Bog iznova uspo- stavlja naruSeno pravo svojom milo3éu. Ratzinger radije nego ulaze- Ci u teologije satisfakcije i protestantske teologije milosti i opravda- nja daje za primjer knjizevnika Bernanosa i njegovo djelo «Dnevnik seoskog Zupnika» koje zavrSava retenicom: «Sve je milost!» Potvr- du svojoj tvrdnji Ratzinger nalazi u Novom zavjetu: «Novi zavjet ne kaze da ljudi izmiruju Boga, kao Sto bi zapravo valjalo oéekivati, jer su oni sagrijedili, a ne Bog. Tu, naprotiv, stoji da je ‘Bog izmirio u Kristu svijet sa sobom’ (2 Kor 5,19)». To je u sredi§tu novozavjetne teologije kriza: «Bog ne éeka da oni koji su skrivili dodu i da se iz- mire, on prvi ide njima u susret i izmiruje ih... Iz toga slijedi da se u Novom zavjetu kriZ prvotno prikazuje kao kretanje odozgo prema dolje. On nije pomirbeni Gin koji bi Covjetanstvo nudalo gnjevnom Bogu nego izraz lude BoZje ljubavi koja se rasipa i ponizuje da bi spasila Covjeka...» Upravo taj BoZji cin oslobada tovjeka, kako te- olog kaze, «fikcije da bismo mu mogli pristupiti kao samostalni po- slovni partneri»."” Sva nova duhovna gibanja unutar Crkve trebala bi i¢i u smje- tu sluzenja, a ne u smjeru specijaliziranih, bolje re¢i, privilegiranih poslovnih partnera BoZjih, da se izrazim ratzingerovski, jer nemaju svi od njih dovoljnu teolo3ku podlogu (sa svim njezinim disciplina- ma), ali nude raznorazna ozdravljenja, iscjeljenja, ekstaze uzdizanja i padanja. No Ginjenica je da teologijom sluzenja ipak nisu ispunjena ni srca ni usne mnogih od onih koji sebe rado nazivaju duhovnim po- kretima. Sigurno je da medu njima nema samo iznimaka nego da medu njima ima puno onih koji upravo tako Gine i Zive, vjerujuci da ¢e upravo Zive¢i u toj skupini, pripadaju¢i toj skupini, u zajedniStvu s tom skupinom moéi pridonijeti duhovnome rastu svih. Ali gesto Zupe o€ito ne osjeéaju da im pripadnici skupina redovito sluze na poseban naéin. I da sve u Zupi uvlaée u sluzenje! Niti se na njihovim skupovima stvaraju takve odluke niti se na seminarima uopée tuje o sluenju drugome. U sredi8tu je pozornosti osobno iscjeljenje i 17 ISTI, str. 257-258.442 Rijedki teoloSki Easopis, god. 16 (2008), br. 2 osobni doZivljaj Boga-Krista-Duha bilo govorenjem u jezicima bilo padanjem u Duhu, bilo nekim drugim ekstatiénim ¢inima. Ukoliko ovi izostanu, ostaje krivnja na pojedincu. U posljed- nje vrijeme krivnju se trazi u njegovim precima ili, nerijetko, majci dok je bila s dotitnim trudna (simbol Zrtvenoga jarca). To ne samo da je hereza, na koju je i u nas nedavno javno i jasno upuceno,'* ali koja se i dalje nastavlja, nego to je i duhovno-duSevno nasilje u pra- vom smislu rijeéi. U takvu vrstu nasilja spada takoder ono Sto je esto svojstveno duhovnim skupinama: nagrada i kazna. Pripadnici skupine nagra- deni su, obdareni gotovo posebnim BoZjim milostima (ne govori se puno 0 posebnom BoZjemu pozivu upravo takvima na vece sluzenje na dobro drugih). Oni sui privilegirani. U njih se treba ugledati i njih slijediti, Sto nerijetko dovodi do odvajanja od onih koji ne pripadaju ni jednoj skupini niti dolaze na takve vrste seminara. Nitko ne priku- plia svjedoéenja i nitko ne ulazi u analizu onih koji napuste odredenu skupinu. Nerijetkima se od njih prijeti Bozjom kaznom. Inaée se esto, osobito na seminarima, rabi rijet grijeh, iscje- Ijenje, «proizvode» se magijske molitve iscjeljenja svih dijelova ti- jela koji su mogli biti okuZeni grijehom (obicna glavobolja, moZda nastala predugim intelektualnim radom, ili zubobolja moze biti po- sljedicom grijeha). Egzorcizmi su vrlo uéestali i na nekim seminari- ma dio dnevnoga reda. Istina je da nije sve prepuSteno bolesti, gri- jehu, opsjednuéu, jer za sve to postoji lijek. Nema puno onoga u Sto nas uvodi korizma: «Obratite se i vjerujte evandelju.» Lijek koji se nudi je «instant»-lijek, iscjeljenje se dogada odjednom. Dovoljno je poloziti ruku i odmah osjetiti Duha. Dakle, zajedno idu: bolest-lijek, opsjednuée (davlom)-posjednu¢e (Duha). Malo se éeka na Gospodina, sluze¢i i mole¢i. Ono na Sto je u pogecima duhovnih gibanja ukazao teolog Ratzinger danas je jo8 aktualnije: «..,uvijek se nanovo ukazuje na duboku opreku izme- du ‘Maranatha’ i ‘Dies irae’. Prvo je kr8éanstvo svojim molitvenim 18 Nekoliko na8ih katoli¢kih tiskovina objavilo je rijeci Szentmartonia koji, kao teolog i psiholog, to naziva herezom s teoloske strane i opasnom igrom s Ijudskom psihom s psiholoske strane. No to je samo reBeno bez poduzimanja bilo kakvih koraka da sc takvi tcoloski i psiholo8ki abuzusi obustave.M. Spehar, Nasilje u duhovnosti, 431-464 443 usklikom ‘Gospodine, dodi!’ (Maranatha) Isusov ponovni dolazak tumaéilo kao dogadaj pun nade i radosti i za njim éeznulo kao za trenutkom ispunjenja. Naprotiv, kr8éaninu srednjega vijeka taj se as Ginio kao uzasni ‘dan gnjeva’ (Dies irae) pred kojim tovjeka spopa- da strah i jeza. Kristov ponovni dolazak tu je jo8 samo sud, dan ve- likog obratuna i prijetnja za svakoga. U tom se promatranju, otito, zaboravlja ono bitno; kr8éanstvo je praktiéno svedeno na moralizam i tako mu je otet onaj duh nade i radosti u kojemu se na najizvrsniji naéin oéituje njegov Zivot.»'? I danas «Dies irae» u mnogim kr3éan- skim skupinama igra veéu ulogu nego «Maranatha», radosno oteki- vanje Gospodina u sluZenju i molitvi. Zavirimo li samo malo u Katekizam Katolitke Crkve i u male tzv. «molitvenike» sv. Brigiti, sv. Riti, sv. Judi Tadeju,” jedva da éemo naéi i8ta od onoga Sto se u Katekizmu definira kao molitva. Ovdje je molitva samo u smislu dam da da3. Ovi se sveci u ovome trenutku propagiraju — od strane nekoga— kao vrlo unosni, kao veliki usliSatelji i veliki Cudotvorci. Sveci u takvome ozraéju vise nisu ono Sto bi za Katoli¢ku crkvu sveci trebali biti: uzori naSega vjerniékoga Zivota. Do Koncila preplavijivale su nas hagiografije svetaca svetih iasketa veé od majéine utrobe. Danas takvi herojski i nadljudski (ne sveti) Zivotopisi vise ne zanimaju i nisu unosni. Vise uopée nije bitno niSta iz njihova Zivota. Njihov se Zivot posve povukao u pozadinu. Ono Sto se nudi je samo da su izvrsni éudotvorci i veliki usliSatelji molitava. Za duhovno je trZiSte koje ne misli nasljedovati svece nego traZiti od njih Cuda to dovoljno. Ovo je u prvom redu nasilje nad svecima. Voditelji seminara medu masom dozivljavaju se kao bezgre’ni sveci. Bilo bi dobro i ovdje napraviti jedno istraZivanje. Ponekad kru- ti teolog Ratzinger i ovdje ima Sto re¢i i ugodno iznenaduje svojim poimanjem Crkve i svetosti u njoj: «Priznajem, za mene upravo... nesavrSena svetost Crkve ima u sebi neSto beskrajno utjeSnog. Jer, zar éovjek ne bi prezao pred svetoSéu koja bi bila bez ljage te bi nas samo sudila i spaljivala?»?! Njegovo se poimanje svetosti, svetaca i 19 J, RATZINGER, Nav. dj., str. 301-302. 20 Tagleda da oni sveci sada ~ zasada — prednjaée u puékoj poboznosti u Hirvatskoj. 21 J. RATZINGER, Naw. dj., str. 319.444 Rijetki teoloski asopis, god. 16 (2008), br. 2 njihove uloge oito bitno razlikuje od «svetatke propagande» danas, ali i od onoga zaboravljenoga (osobito od ovakvih «molitvenika» potpuno ignoriranoga) svojedobnoga dokumenta hrvatskih biskupa divnoga naslova «Na svetost pozvani»:” «Moze li, dakle, svetost Cr- kve biti ne’to drugo do uzajamno noSenje tereta...?» ZaSto bi upravo to morala biti svetost, a ne Cudotvorstvo i uslianje svih naSih mo- litava, Sto izgleda kao jedini dokaz svetosti doti¢nih svetaca?” Isti teolog daje vrlo jednostavan i vrlo iznenadujuci odgovor: «...zato 8to nas je Krist sve ponio».™4 Ovo stvara utjehu i budi nadu i u hod prema osobnoj svetosti, na koju je doista svatko pozvan. Drugacije poimanje svetosti i svetaca doista je nasilje u prvom redu nad samim svecima. Ne Gine li mase takoder nasilje nad tzv. karizmatskim osobama uzdiZuci ih do bezgreSnosti, koju onda i oni sami prihvaéaju, koju neki od njih sigurno nisu htjeli, ali ju prinva¢aju da bi odrzali sebe uzdizanim od masa ili da bi zadrzali mase na odredenoj «duhovnoj razini», ali koju su neki i svjesno-nesvjesno traZili? Po njihovome sluzenju i usmjeravanju «sljedbenika» na sluzenje zajednici moze se s vremenom prepoznati koji ih je duh vodio. I molitva mora polaziti od svijesti da nas je Krist sve ponio. Ona danas moZda najvise ima magijske konotacije. Cesto se svodi samo na molitve prosnje koje moraju biti usli8ane. Ukoliko to nisu, onda molitelj ili je gresan, ili nosi u sebi neki davni grijeh, ili (jos gore) nosi u sebi grijeh nekoga od svojih predaka, ili pak ne vjeruje u Isusove rijeci: «Molite i bit ¢e vam.» Ako karizmatska osoba moli za takvoga pa ne dode do usliSanja, to postaje jo’ vedi dokaz greSnosti osobe za koju se ovaj molio. Njezina gresnost ne dopuSta «protoé- nost Duha». Sve su to, prema takvima, razlozi neusliSanja molitve. Nema govora da bi svemogu¢i Bog mogao uCiniti drukéije, odnosno ne usliSati molitelja ako nije greSan on, ako nema nekoga greSnoga pretka i ako vjeruje. U duhu Ratzingera mogli bismo reéi i to da je pomalo zastraSujuce misliti kako bi svaka molitva molitelja koji ima 22. Usp. HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Na svetost pozvani, Glas Koncila, Zagreb, 2002. 23. Primjeri se kod navedenih svetaca svode uglavnom na unosne materijainc dobiti. Nema govora 0 poticanju moljenja i takvim svecima da budemo bolji kao ljudi, bolji kao vjernici. 24 J.RATZINGER, Naw. dj, str. 319.M. Spehar, Nasilje u duhovnosti, 431-464 445 ove tri posljednje pretpostavke sa sigurno3¢u morala biti usliana, i to ne zbog toga Sto bi molitelj mogao moliti bilo Sto Sto bi nama nakodilo veé Sto bi se tu dogadale takve poremecenosti u svakod- nevnici od kojih bi zaista €ovjeka pomalo hvatao strah.* No ostaje éudno da takvi molitveni moénici (prema internetskim stranicama nekih u nas poznatih voditelja mnogobrojnih seminara) koji lijete «i na daljinu i preko interneta» jednom molitvom ne ozdrave sve bole- sne po bolnicama i ne uéine da nitko ne bude siromagan. Nedavno se netko i u Glasu Koncila obratio za pomoé jer je putem elektronitne poste dobio poruku o molitvama Isusu, Mariji i svecima, s time da tu poruku mora dalje razaslati.2° U takvim se porukama obitno nalaze primjeri kako su mnoga materijalna dobra dobili oni koji su posluSali i to udinili, ali takoder i primjeri zla koje se dogodilo nekima koji to nisu uéinili. Citatelj pita hoée li mu to pismo naskoditi ako ga ne poSalje. Nerijetko se takva pisma nadu iu Zupnim crkvama. Mnogi vjernici ostaju zbunjeni i prestraSeni i nakon Sto im svecenik primjerom pokaZe Sto treba u¢initi s takvim pismima. Kod mnogih ostaje pitanje: «A Sto ako ipak..?» Ovo je zaista nasilje. Kasper vidi nemale smetnje ne samo u mnogim sektama koje danomice rastu nego i u mnogim pokretima, na Sto Crkvu na Zapadu, kako on tvrdi, upucuju osobito biskupi Treéega svijeta nakon Dru- goga vatikanskog koncila. Ono Sto je pozitivno u mnogim duhov- nim gibanjima i pokretima jest «autentiéna duhovna briga» te stoga mnoga gibanja nastaju kao «manifestacije pastoralne manjkavosti u nas». Ali, nastavlja on, «éesto se pojavljuju takoder eklektiéni, kretisti¢ni ili ideoloski elementi nove gnoze; manija Cudesnoga i po- hlepa za slavom éesto imaju takoder ulogu, a ponekad se tu nalaze i manifestacije dijabolicénoga.»”” Mnoge duhovne praznine, kojih smo éesto svjedoci bilo u Zupama (koje Ivan Pavao II. zove i poziva da sin- 25. Imamo veé na hrvatskome jeziku literature w kojoj se govori: Eovjek misli da je zakasnio na neko predavanjc, pomolio se Bogu i doSao ranije, a kasnije krenuo. Sat se jednostavno okrenuo. Covjek se pomolio za nckoga kome je hitno trebao automobil, i taj ga je odjednom dobio. Puno ima tak- vim banalnih, jo8 vi8e te2ih primjera od kojih ncki doista vite djcluju zastraSujuée nego Sto bi u Bovjoku budili vjera 26 Usp. rubriku Nasi razgovori (Hoée li mi naskoditi pismo?), u: Glas Koncila, br. | (6. sijeénja 2008.), str. 33. 27 IVAN PAVAO IL, Ulaskom u novo tisuéljeée, KS, Zagreb, 2001 ., br. 32-34.446 Rijeéki teoloski éasopis, god. 16 (2008), br. 2 budu «3kole molitve»),”* koje se nerijetko jedinom aktivnos¢u pre- tvaraju u «usluzni servis», bilo u redovni¢kim zajednicama, od kojih se sada mnoge u traZenju svoje karizme bave svim i svacim, u koji- ma je élan dobar ukoliko obavlja svoje dnevne duZnosti, nastoje se nadoknaditi i probuditi ekstremnim alternativama, ne onim cime bi se poboljgao Zivot u Zupi nego se od nje bjeZi u druge zajednice, ne onim ¢ime bi se poboljSalo bratsko-sestrinsko Zivljenje i djelovanje u jednoj redovniékoj zajednici nego se bratstvo i sestrinstvo traZi u drugim zajednicama; mnoge dakle duhovne praznine u postojecim zajednicama Zupe ili samostana nadoknaduju se individualnom po- boZno&éu koju upravo nude ostale zajednice koje se tako pretvaraju u ono Sto moZda same nisu Zeljele: u alternativu za Zupnu i redovnié- ku zajednicu. One postaju nadomjestkom i utotiStem za ono Sto se u vlastitoj zajednici ne nalazi. Ali ni tu se ne dobiva i ne nalazi razvoj individualnosti, ni ovdje individuum u psiholoskom smislu ove ri- jeti uopée ne dolazi od izraZaja ve¢ se jo3 ja¢e utapa u sugerirano i zahtjevnije zajedniStvo (i u duhovnom i materijalnom pogledu) koje ga uvjerava da je zajedni8tvo tu uistinu postignuto i da se to Sto je on trazio upravo tu nalazi. Tu se postavljaju druga pravila koja se ov- dje, interesantno, s veCom lakoéom izvrSavaju nego u zajednici prve pripadnosti. I poslugnost je tu veca. Ali i zatvorenost. Je li stapanje individuuma u takvu zajednicu i posvemagnje sluzenje njoj nasilje nad individuumom ako uzmemo u obzir Isusovu zapovijed ljubavi koja prelazi granice svojega i Pavlovu zapovijed iste koja stvara za- jednistvo svih? Autentiéna individualna poboZnost, odnosno autentiéna du- hovnost ne moZe se ni u kom slu¢aju odvajati od bratske ljubavi veé ju, Stovi8e, potite. Nije sve u pomirenju s drugim, kako to na- glaSavaju neke zajednice kao jedino pravilo i glavnu preokupaciju (ali i tu se pomirenje moZe dogadati «na daljinu», tj. nije potrebno susresti se s onim s kojim se moram pomiriti, glavno je da mu u sebi oprostim), nego u konkretnom pomaganju drugome. «Valja po- novno otkriti izvornu spiritualnu krSéansku vjersku i Zivotnu praksu i tako ukinuti... nebibblijsko razlikovanje izmedu djelatne ljubavi 28 _E, HEYEN, Duhovnost, u: A. T. KHOURY, Leksikon temeljnih religijskih pojmova. Zidovstvo, Jaéanstvo, islam, Prometej, Zagreb, 2005., str. 121