You are on page 1of 18

HRV (kako citirati): Babi, Darko.

O muzeologiji, novoj muzeologiji i znanosti o batini /


U: Vuji, arka ; piki, Marko (ur.). Ivi Maroeviu batinici u spomen. Zagreb : Zavod za
informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u
Zagrebu, 2009, str. 43-60.

ENG (how to cite): Babi, Darko. O muzeologiji, novoj muzeologiji i znanosti o batini / In:
Vuji, arka ; piki, Marko (eds.). Ivi Maroeviu batinici u spomen. Zagreb : Zavod za
informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u
Zagrebu, 2009, pp. 43-60.

Darko Babi
Filozofski fakultet, Zagreb

O muzeologiji, novoj muzeologiji i znanosti o batini

Saetak:
Termin muzeologija prvi se put spominje 1869. godine. Od skupa praktinih savjeta o tome kako
obavljati odreeni posao u muzeju, preko grane znanja koja prouava ciljeve i organizaciju
muzeja do segmenta informacijskih znanosti koji se bavi izuavanjem identifikacije, zatite i
komuniciranja muzealnosti materijalnih svjedoanstava kulture i prirode radi zatite,
interpretacije i prijenosa poruka u svom dosadanjem razvojnom putu, muzeologija ostaje
relativno vrsto povezana s muzejima kao institucijama i predmetima koji se u muzejima nalaze.
ezdesete godine dvadesetog stoljea obiljeavaju drutvena previranja iz kojih proizlaze i
zahtjevi za redefinicijom postojeih drutvenih vrijednosti, te propitivanje uloge drutvenih
institucija. Poetkom sedamdesetih godina nastaju eko-muzeji kao rezultat novog promiljanja
uloge muzeja u drutvu, te suodnosa ovjeka i okolia u kojem on egzistira. Razvija se tzv. nova
muzeologija. Ovi procesi idejno otvaraju novo poglavlje u muzeologiji naglaavajui da osnovni
predmet izuavanja ne moe biti niti muzej, niti muzejski predmet ili zbirka, ve sveobuhvatni
koncept batine.
Razliite discipline koje se bave pojedinim segmentom batine idejno i sadrajno danas su sve
blie. Sve navedeno mogue utemeljuje put razvoja jedne nove interdisciplinarne znanosti,
znanosti o batini.

Kljune rijei: eko-muzej, muzeologija, nova muzeologija, batina, znanost o batini


Na poetku osobno
Predavanja iz kolegija Uvod u muzeologiju i Zatita muzejskih zbirki bili su moje prvo
susretanje s muzeologijom na treoj godini studija. Kolegij Zatita spomenika kulture bio je
dodatni privilegij, iznimno vrijedan, koji sam sluao kao student etnologije. Svi oni, zasigurno,
trajno su odredili dio mojih razmiljanja vezanih uz muzeje, muzeologiju i batinu. Spremnost da
nam napie tekst za deplijan i prui podrku na otvorenju izlobe koju smo radili kao studenti, te
izrada diplomskog rada pod mentorstvom prof. Ive Maroevia nezaboravni su trenutci i iskustvo.
Reakcija profesora (kako sam ga uvijek zvao) na sastanku Katedre vezanom uz redefiniranje
studija sukladno bolonjskom procesu na kojem sam, mogue i igrom sluaja i trenutne
inspiracije, predloio naziv studij muzeologije i upravljanja batinom, ostao mi je u iznimno
pozitivnom sjeanju. Profesor je, kao i mnogo puta ranije, bio spreman na dijalog i pokazao
otvorenost za nove ideje. Kao i tada, tekst koji imate ispred sebe rezultat je jednog prijedloga i
promiljanja koje sve navedeno ne eli promatrati kao jedino mogue i konano, i koji bi
zasigurno bio kvalitetniji (a mogue u zakljucima i donekle drugaiji) da sam imao vie
vremena i s profesorom razgovarati i raspravljati o ovoj temi.

O muzeologiji kao znanstvenoj disciplini


Od prve, barem koliko nam je u sadanjem trenutku poznato, pisane pojave rijei muzeologija
1869. godine do danas prolo je gotovo stoljee i pol. Promatrano iz perspektive predmeta koje
svakodnevno moemo vidjeti na izlobama ili u muzejskim depoima, arhivama i knjinicama, te
prirodnih i kulturnih znamenitosti koju susreemo u naim raznovrsnim kretanjima prostorom
ovog naeg planeta i koja sva zajedno svjedoe o razvoju ljudske civilizacije, u tim odnosima,
nepunih sto pedeset godina muzeologije ine se pomalo nevano, ustvari zanemarivo.
Istovremeno, upravo je tijekom tih posljednjih sto pedeset godina naa civilizacija prola kroz
velike i u odnosu na prijanja vremena iznimno intenzivne i ubrzane promjene koje su
nedvosmisleno odredile i oblikovale nau dananju realnost, na nain ivota, naa razmiljanja,
a znaajno i percepciju realnosti, i posebice vrijednosti prijanjih vremena. Zato vjerojatno i nije
sluajno da se i rije muzeologija pojavila upravo u ovom periodu.

Razvoj muzeologije kao znanstvene discipline izravno je povezan s postupnim razvojem i


profesionalizacijom rada u muzejima, najprije kao muzeografije koja se iskljuivo bavi
opisivanjem postupaka i metoda u procesima sakupljanja i rukovanja materijalnim predmetima,
zatim s dubljim analizama objavljenim u obliku traktata ili knjiga o problemima zbirki i muzeja
pa sve do usko tematskih specijaliziranih rasprava o muzeologiji publiciranih u strunim i
znanstvenim asopisima posveenim ovoj znanstvenoj disciplini. Profesor Ivo Maroevi u
svojem sustavnom pregledu dosadanjeg razvoja muzeologije i muzeolokog razmiljanja,
izloenog u knjizi Uvod u muzeologiju1, istaknuo je etiri znaajna razdoblja u tom razvoju. Prvi
je tzv. poetak muzeoloke misli koji zapoinje u vrijeme renesanse, u vrijeme osnivanja muzeja
i galerija s onim znaajkama i znaenjima koje oni imaju i danas, period koji zavrava poetkom
devetnaestog stoljea. Ovo razdoblje dominantno karakterizira stvaranje osnova za organizirani
sabiraki rad i prve, makar skromne analize i promiljanja muzejskih zadataka. Slijedi
protoznanstvena faza od poetka 19. st. do konferencije odrane u Madridu 1934. godine. U
ovom periodu postupno se pojavljuje znanstveno utemeljeno prouavanje muzejske djelatnosti
poput klasifikacije predmeta u muzejima po uzoru na klasifikacije iz prirodnih znanosti, te sve
intenzivnije bavljenje povijesnim razvojem muzeja kao institucije i razvoja pripadajuih mu
zbirki. Upravo se u ovom periodu po prvi put javlja i termin muzeologija2, prvo izravno
povezana s izlaganjem i odravanjem prirodoslovnih zbirki, a zatim i kao svojevrsna znanost
koja je posveena muzejima3 za razliku od drugih znanstvenih disciplina koje se bave iskljuivo
fenomenom sakupljanja predmeta iz svog matinog podruja. Kraj devetnaestog i poetak
dvadesetog stoljea obiljeen je i intenziviranjem izdavanja raznovrsnih publikacija vezanih uz
muzeje, te osnivanjem mnogobrojnih muzejskih udruenja. Empirijsko-deskriptivnu fazu, trei
stupanj, omeuju konferencija u Madridu 1934. godine s jedne i osnivanje Meunarodnog
komiteta za muzeologiju (ICOFOM4) pri ICOM5-u 1976. godine s druge strane. Konferencija u
Madridu, naime, prepoznaje muzej kao sredstvo kojim se prenose poruke iz prolosti, a sam
muzej definira kao osnovni interes muzeologije. Dodatno se odreuju osnove rada u muzejima
odnosno uvjeti, metode i naini strunog sakupljanja, spremanja, odravanja, obrade i
vrednovanja muzejskih predmeta kao temelja muzejskog rada. Drugi svjetski rat unato
strahotama koje je prouzroio (ili ba zbog njih) ne mijenja bitno ove poglede, tako da i nakon
istog tadanji tzv. "zapadni svijet" ostaje u domeni definiranja muzeologije na tragovima
madridske konferencije, primarno kao discipline koja slui i pomae u muzejskom radu na razini
pragmatinog prouavanja tog rada, a temeljenog na iskustvu i rezultatima drugih znanstvenih

1
Veina podataka u prvom dijelu ovog odlomka preuzeti su upravo iz navedene knjige. Maroevi, I. Uvod u
muzeologiju. Zagreb : Zavod za informacijske studije, 1993. 50-62..
2
U knjizi Praxis der Naturgeschichte Philippa Leopolda Martina koja izlazi 1869. g. i gdje drugi dio knjige ima
naslov Dermoplastik und Museologie. Maroevi. Uvod u muzeologiju. 52.
3
U tekstu: J. G. Th. von Graesse, Die Museologie als Fachwissenschaft koji je tiskan 1883. godine. Maroevi. Uvod
u muzeologiju. 53.
4
Akronim za International Committee for Museology (Meunarodni savjet za muzeologiju).
5
Akronim za International Council of Museums (Meunarodni savjet za muzeje).
disciplina i podruja. Definicija iz 1958.6 godine kojom se muzeologija odreuje kao grana
znanja koja prouava ciljeve i organizaciju muzeja, a muzeografija kao tehnika sakupljanja i
obavljanja muzejskog rada koja se idejno oslanja na muzeologiju najea je i stalno prisutna u
rjenicima i enciklopedijama u zemljama zapadne hemisfere. Istovremeno u dijelu svijeta idejno
i politiki orijentiranom ka socijalizmu postupno se pokuava pronai i obrazloiti nova
filozofija i teorija, prije svega s ciljem definiranja muzeologije kao zasebne znanstvene
discipline. Ovi pokuaji se kreu od shvaanja da je muzeologija ustvari teorija koja svoju
metodologiju ima u muzejskom radu7 no time se, kako to istie i prof. Maroevi, ustvari samo
idejno razdvaja muzeologija, uz prisutno unutarnje razdvajanje uloge temeljnih znanstvenih
disciplina od muzeologije kao samostalne spoznaje, od muzeografije. U svom radu iz 1963.
godine Wojciech Gluzinski muzeologiju pak smjeta u pomone povijesne znanosti obrazlaui
da su polazne toke znanstvenog interesa muzeologije muzealni predmeti kojima, da bi
udovoljili zakonitostima muzejskog rada, nisu od pomoi temeljne znanstvene discipline. Godine
1964. muzeologija se po prvi put jasnije pribliava informacijskim znanostima u radovima
istononjemakih muzeologa koji muzeologiju smatraju samostalnom znanou sa specifinim
predmetom istraivanja u podruju znanstvene dokumentacije, uz po njima ondje ve prisutne
arhive i biblioteke. Godine 1967. Antun Bauer stavlja muzealni zbirni fond, tonije muzejski
predmet kao njegov imanentni dio, u sredite muzeoloke spoznaje ukazujui na vieslojnost
znaenja koje isti ima. Takvim stavom se relativno jasno odmie od ustanove muzeja kao
glavnog interesa muzeologije. Slijedee godine J. Neustupny uvodi pojmove ope muzeologije
koja obuhvaa temeljne postavke koje su zajednike svim muzejskim predmetima i muzejskom
radu kao cjelini, i specijalnih muzeologija koje se ostvaruju na razini i principima primjene
temeljnih znanstvenih disciplina u prouavanju muzejske grae. Utvreno nepostojanje jasno
definiranog predmeta spoznaje muzeologije, kao ni metoda i kriterija za procjenu njenih teorija
potaknulo je Zbyneka Z. Stanskog da predloi sistematiku i metodologiju muzeologije i
djelatnosti muzeja te da definira "muzealnost kao onu stranu stvarnosti koju moemo upoznati
samo u prikazu odnosa ovjeka prema stvarnosti, muzealiju kao predmet koji nosi obiljeja
muzealnosti i napokon u muzeologiju uvodi metodologiju teorije spoznaje i teorije vrijednosti"8.
Iako je cijela ova faza u razvoju muzeologije bila snano obiljeena stalnim povratcima svoenja
muzeologije na pragmatinu razinu, njena iznimno vrijedna karakteristika je istovremeno jasno
zastupanje ideje da "muzej kao institucija ne moe biti predmetom bavljenja muzeologije kao

6
Prihvaena na meunarodnom muzejskom seminaru UNESCO-a u Rio de Janeiru, Brazil.
7
Jiry Neustupny u doktorskoj tezi Pitanja moderne muzeologije iz 1950. godine. Maroevi. Uvod u muzeologiju.
54.
8
Maroevi. Uvod u muzeologiju. 56.
znanosti, ve sva ona sloena struktura muzejskih predmeta koja se zahvaljujui muzeju i
njegovim znaajkama pojavila kao pretekst za nove spoznaje u informacijskom,
komunikacijskom i irokom kulturalnom smjeru"9. Zadnju fazu u svojoj periodizaciji razvoja
muzeologije, onu koja traje i danas, I. Maroevi imenuje teoretsko-sintetikom. Faktografski njen
poetak je vezan uz osnivanje Meunarodnog komiteta za muzeologiju (ICOFOM) 1976. godine,
ali na idejnoj razini i prepoznavanjem muzejskog predmeta kao informacijsko-dokumentacijskog
objekta koji je nositelj kulturnih informacija, ime i muzeologija koja prouava taj predmet
"nadilazi potrebe saznanja u okvirima temeljne znanstvene discipline"10. ICOFOM je svojim
aktivnostima (simpoziji, seminari, radionice, panel diskusije), te publiciranjem radova na temu
muzeologije glavno sredite muzeolokih rasprava u ovom periodu. Premda su idejni ciljevi
ICOFOM-a bili utemeljiti muzeologiju kao znanstvenu disciplinu; prouiti i pomoi razvoju
muzeja i muzejske struke, te prouiti njihovu ulogu u drutvu i njihove djelatnosti i funkcije;
potaknuti kritiku analizu glavnih trendova u muzeologiji u samom poetku su se i rasprave
unutar ICOFOM-a esto iscrpljivale na iskljuivo teorijskim refleksijama praktinog rada. Bitna
prekretnica je imenovanje Vinia Sofke 1983. godine na mjesto predsjednika komiteta, jer su od
tada teme o kojima se diskutira znaajno sadrajno proirene, premda ostaju dominantno
"analitika u smislu istraivanja moguih odgovora na praktina i fundamentalna pitanja
muzeologije kao discipline nego sintetika koja bi rezultirala odreenim konsenzusom struke i
znanosti oko odreenih temeljnih pitanja"11. Na seminarima ICOM-a i ICOFOM-a u Londonu
1983.12 upravo e prof. Ivo Maroevi predstaviti ideju o muzeologiji kao dijelu informacijskih
znanosti zagovarajui ideju da je muzejski predmet izvor i nositelj informacija. Teoretsko-
sintetika faza, posebno osamdesete godine prolog stoljea, obiljeene su i intenzivnim radom
na razvoju muzeoloke terminologije koji je kulminirao izdavanjem rjenika Dictionaruim
Museologicum 13 1986., pospjeujui i na taj nain nastojanja muzeologa da se muzeologiji
prizna, odnosno potvrdi status znanstvene discipline. Na seminaru ICOFOM-a u Haagu 1989. u
posebni fokus razmatranja stavljen je odnos muzeologije i krajolika, to ukazuje na svojevrsno
irenje koncepta uspostavljanja relacija izmeu muzejskog i prirodnog konteksta, te prirodnih i
kulturnih procesa. Iste godine u sklopu ljetne kole muzeologije u Brnu Z. Z. Stransky je u svom
referatu predloio tri temeljna kriterija za definiranje muzeologije kao znanstvene discipline. Po
njemu, to su povijesnost muzeologije, zatim unutarnja logika znanstvenog znanja (odnosno

9
Ibid. 57.
10
Ibid. 57.
11
Ibid. 58.
12
Nazivi seminara bili su Metodologija muzeologije i profesionalno obrazovanje i Muzej-teritorij-drutvo.
13
Muzeoloki rjenik.
posebni predmet znanja, znanstveni jezik, specifine metode, vlastiti znanstveni sustav), te
objektivna drutvena potreba neovisno o tome je li ona ideoloki odreena ili utemeljena na
pitanjima drutvene relevantnosti muzejske prakse. Kako i I. Maroevi napominje, unato
vidljivom razvoju muzeologije bitne karakteristike ovog perioda su velike nejasnoe glede
definiranja podruja kojim se muzeologija bavi, te jednako tako i njena praktina korisnost, ime
"ciljevi i organizacija rada muzeja prestaje biti glavnim predmetom, a zamjenjuju ih primjene i
integracije brojnih temeljnih muzeolokih aktivnosti koje se zbivaju unutar muzejskog konteksta,
neovisno o tome o kojoj je instituciji rije. Muzejski predmet i muzealnost kao osobina predmeta
polako dolaze u prvi plan, kao i informacijsko-komunikacijske sposobnosti muzejskih
predmeta"14. Sumirajui postojee pokuaje u definiranju muzeologije kao znanstvene discipline,
Peter van Mensch e u svojoj doktorskoj disertaciji Towards a Methodology of Museology15
obranjenoj 1992. godine ustanoviti predmet znanja i strukturu muzeologije odreujui muzejski
predmet kao osnovnog nositelja podataka i informacija, definirati njegove funkcionalne i
strukturalne znaajke uzimajui u obzir pitanja konteksta i znaenja predmeta u odnosu na
stvarnost i na muzejsku zbirku, te odreujui tri osnovne muzeoloke funkcije zatitu,
istraivanje i komunikaciju. Neto samo malo kasnije, 1995. godine, isti e analizirajui
dotadanji povijesni razvoj muzeologije prepoznati tri razliita pristupa muzeolokog
promiljanja predmeta znanja, empirijsko-teorijski, prakseoloki i filozofsko-kritiki koji su
prema njemu bili i ostat e samostalni u svom razvoju16. No, po miljenju Petera van Menscha
povremeno meu njima dolazi do preklapanja interesa, sinergije i upravo u tim trenutcima mogu
se prepoznati prekretnice u razvoju, odnosno muzejsko-muzeoloke revolucije (mogue je
prepoznati dvije takve revolucije). Prva se dogodila izmeu 1880. i 1920. godine i obiljeava ju
spoznaja da je veina praktinih problema ustvari istovrsna svim muzejima, ukljuujui i tada
snano prisutnu orijentaciju prema obrazovanju u muzejskom radu. Ta prva sinergija poveala je
zanimanje za zajedniko podruje interesa, samim time i za muzeologiju kao disciplinu koja
pokriva navedena interesna podruja. Usprkos ovoj sinergiji na pragmatinom, ali i teorijskom i
kritikom nivou naglasci u interesima i daljnjem istraivanju i dalje ostaju dominantno vezani uz
praktini rad. Ipak, "muzeologija je time postepeno prepoznata kao podruje interesa s vlastitim

14
Maroevi. Uvod u muzeologiju. 61.
15
Prema metodologiji muzeologije. Doktorska disertacija Petera van Menscha obranjena je na Sveuilitu u
Zagrebu.
16
Mensch, P. van. Magpies on Mount Helicon. Paper presented at the joint meeting of ICOFOM and MINOM
during the General Conference of ICOM at Stavanger, July 4th, 1995. URL:
http://www.rwa.ahk.nl/03_onderzoek_ontwikkeling/03_publicaties/13_1996/magpies.jsp. (10.01.2005)
identitetom"17. Izmeu 1960. i 1980. dolo je do nove sinergije, ovaj put u namjeri redefiniranja
uloge muzeja i inzistiranja na njegovoj aktivnijoj ulozi u drutvu. Ova druga, nova revolucija
obiljeena je pojavom novog tipa muzeja, eko-muzeja, a njena retorika i novo promiljanje uloge
muzeja i muzeologije u drutvu kreirala je, iako u jo nedovoljno definiranoj i samoj
muzeologiji, novu muzeologiju.

Eko-muzeji i nova muzeologija


U svojoj analizi eko-muzeja Tomislav ola e rei da su upravo eko-muzeji "ujedinili na
kompaktan nain teoriju i praksu jer (stvaranje) eko-muzeja znai slijediti jednu filozofiju,
mentalno i drutveno ponaanje koje se pretoilo u profesionalnu metodologiju koja je opet
znaila svugdje prepoznatljiv pristup. () (Stoga ) jedan eko-muzej ne moe biti model nego
dapae nain oslukivanja, spoznaje institucionalne misije i odgovornosti ove u ostvarivanju
ciljeva zajednikog ideala. Teorija eko-muzeja, ako je tono shvaena, predstavlja potpunu
prekretnicu, onu tako dugo oekivanu mentalnu promjenu koja daje prevladavajuu svjetlost i
inspiraciju muzejskoga svijeta (...). Ideal je muzej kao mentalno stanje. Razinstitucionalizirani
muzej u krajnosti je potpuna svijest o individualnom i skupnom identitetu, nain ivljenja sa
prolou, osjetljivost na vrijednost odreenog identiteta. Te vrijednosti trebale bi biti poznate,
sauvane i uzgajane s ljubavlju, sa svrhom iznalaenja kontinuiteta unutar neizbjenosti
promjena"18.

Eko-muzeji
Eko-muzeji su novi oblik muzejskog djelovanja nastao poetkom sedamdesetih godina prolog
stoljea, prvenstveno u Francuskoj. Oni su, to e posebice biti vidljivo u analizi njihovog
razvoja, svojevrsna materijalizacija novog naina promiljanja odnosa ovjeka i pripadajue mu
okoline. Naravno, naivno bi bilo tvrditi da su samo eko-muzeji produkt ovog, tada novog
promiljanja. Naime, po cijelom svijetu razvijali su se oblici nove prakse, ali je injenica da su
upravo eko-muzeji bili ti koji su u praktinoj realizaciji sadravali teorijska razmiljanja
zastupana od stanovitog broja muzejskih praktiara i teoretiara, koji su ukazali na ogranienja
muzeologije kao discipline iskljuivo povezane s muzejima kao jasno definiranim ustanovama,
njihovim ciljevima i organizacijskom strukturom i pripadajuim im materijalnim muzejskim

17
Ibid.
18
ola, T. L'innovazione degli ecomusei e i musei di tradizione. // Musei per l'ambiente / uredio Cechini, Folco.
Argenta : Comune di Argenta, 1999. 20-23.
predmetima. iri drutveni kontekst preduvjet je razvoja eko-muzeja. Povijest biljei da
sredinom ezdesetih godina dvadesetog stoljea dolazi do intenzivnih drutvenih previranja
generiranih prijeporima i nezadovoljstvima postojeim stanjem u drutvu, manifestiranih meu
ostalim kroz valove protesta, prosvjeda i trajkova koji kao takvi potresaju cijeli svijet. U isto
vrijeme, no sada pod viestruko veom panjom javnosti, uestale ekoloke katastrofe, opasnosti
utrke u naoruavanju i nuklearnih eksperimenta s tada u potpunosti nepoznatim posljedicama,
kao i svijest o utjecaju industrije na oneienje atmosfere, te svakodnevno i vie nego oevidno
nestajanje prirodne batine i ruralnih krajolika raaju novi oblik svjesnosti poznatiji kao
ekologizam odnosno environmentalizam19. U takvoj situaciji nije ni udno da je dolo do
frustracija i oko muzeja (pa i muzeologije) koji nisu ponudili kvalitetne odgovore na postojeu
krizu i iznesena pitanja i zahtjeve, prije svega ono o ulozi muzeja u drutvu. Reakcija i odgovor
proaktivnih muzejskih djelatnika na takvo stanje bili su eko-muzeji. Iako su oblici novih eko-
muzeja, ili ire gledano praksi koje su imale karakteristike eko-muzeja, oscilirali i esto se
ispreplitali s podrujem ve poznate prakse muzeja na otvorenom i iskustva njemakih heimat20
muzeja, pa samim time donekle i "klasinog" muzejsko-muzeolokog promiljanja, veina njih
je posjedovala bitnu distinkciju u smislu novog promiljanja stvarnosti, drugaijeg razumijevanja
realnosti okolia i realnosti batine koja ih okruuje tvorei time svojevrsnu paradigmu u razvoju
muzeja kao institucija drutva, ali ne manje vano i redefiniranja suodnosa ovjeka, okolia i
batine. Eko-muzeji su imali i evidentnih nedostataka koji su stvarali zabune i nesuglasice, od
kojih je zasigurno najvei upravo njihovo ime. Naime, prefiks eko, umjesto da objasni njihovu
ideju sveobuhvatnosti batine i ukljuivanja svih stvarnih i idejnih pojmova koji iz tog proizlaze,
zadobio je u znaajnom postotku znaenje koje ovaj tip muzeja sasvim direktno, gotovo
iskljuujue povezuje s prirodnom batinom, te jednako tako formom koju je mogue realizirati
samo u ruralnim krajevima. Nepotrebno je spominjati da postoje brojni primjeri koji su s vie ili
manje uspjeha pokuali promijeniti ovu percepciju, ali u svijesti ljudi (bilo pripadnika lokalnih

19
Ove pojmove odreeni broj autora smatra istoznanim, no potrebno je ukazati da izmeu njih postoji stanovita
razlika. Ekologizam oznaava politiku doktrinu, ideologiju koja se temelji na ekolokim pretpostavkama, u prvom
redu na bitnoj vezi izmeu ovjeka (koji je samo dio prirode, a ne svemogui upravitelj prirodom) i prirodnog
svijeta koji ga okruuje, dok je environmentalizam oblik umjerenog, reformistikog pristupa koji traenje odgovora
na krizu okolia razmatra prije svega sa stajalita ljudi bez dovoenja u pitanje ustvari konvencionalnih,
antropocentrinih pretpostavki o prirodnom svijetu. Ekologizam kao ideologija // Suvremene politike ideologije /
Slaven Ravli. Zagreb : Politika kultura, 2003. 310-325..
20
Rije heimat je priblino istoznana hrvatskoj rijei domovina, odnosno preciznije zaviaj. Heimat muzeji poeli
su se razvijati krajem 19. stoljea, a ekspanziju su doivjeli dvadesetih i tridesetih godina 20. st. kada ih je, naalost,
intenzivno poeo iskoritavati i nacional-socijalistiki reim u Njemakoj u svrhu vlastite propagande, ponekad
svjesno briui dijelove koji mu nisu odgovarali. Otuda i usporedba koju koristi Alfredo Crus-Ramirez o heimat
muzejima kao izopaenim prethodnicima eko-muzeja. Crus-Ramirez, A. The Heimatmuseum: a perverted
forerunner // Museum. 148 Vol.37, No.4 (1985), 242-244.
zajednica, bilo posjetitelja / korisnika) i, to je daleko znaajnije za razvoj muzeologije, velikog
dijela muzejskih djelatnika praktiara i muzeologa teoretiara, eko-muzeji su ostali snano
obiljeeni ovim svojim imenom, odnosno prefiksom koji ih svrstava upravo u podruje
institucija ili akcija koje pokuavaju preskriptivnom praksom sustavno odgovoriti (samo) na
problem ugroenog i devastiranog okolia. Problem originalne idejne koncepcije eko-muzeja
poveao se i u popularnosti koju su neki od njih ubrzo stekli, i pomodnosti koju su time
uzrokovali. esto je koritenje ovog imena (interpretiranog upravo u smislu upotrebljivog alata
za zatitu prirodne batine) ustvari bio put k lakem dobivanju financijskih sredstava za
ustanovljenje (bilo kakvog) novog muzeja i za njegovo funkcioniranje. Kao svojevrsni oblik
otpora, istinski se eko-muzeji (iako bi pravilnije bilo rei razni oblici batinskih akcija koje su
svoju praksu utemeljile na idejama vezanim uz prvobitne francuske eko-muzeje) zbog
izbjegavanja ove pomodnosti imena, ali i pravilnog razumijevanja da jedna praksa i oblik
funkcioniranja eko-muzeja ne moe biti preslikana na drugu lokaciju kao njena jednostavna
kopija, nisu ni koristili imenom eko-muzej.
Sagledamo li sve takve novonastale forme zajedno, tako da pod jedan pojam koje god mu ime
dali uvrstimo sve pojave i prakse koje su se u posljednjih tridesetak godina dogodile kao plod
novog naina miljenja i pristupa batini, moemo uoiti da u njihovoj osnovi postoji nekoliko
jasnih, zajednikih karakteristika. Sve su one prihvatile da je ishodite njihovog procesa identitet
neke zajednice u odreenom definiranom prostoru koji, budui da je ugroen (na koji god nain),
trai odreenu (re)akciju. Oni e ga svojim akcijama istraivati, potpomagati i podravati, te
prezentirati i interpretirati s ciljem da ga stave u funkciju ivota, pa sukladno tomu i razvoja
same zajednice u kojoj djeluju. Najbolji nain da to uine, a eko-muzeji odnosno ove prakse
upravo to rade, jest stimulirati samu lokalnu zajednicu da identificira vlastite vrijednosti koje ona
(ionako) najbolje poznaje. Time e ih dodatno bolje razumjeti, a posljedino tome i
najkvalitetnije zatititi. Dakle, da bi u svojoj misiji uspio, eko-muzej mora biti oslonjen na
zajednicu u kojoj djeluje, jer upravo ona ini njegovu najvaniju osnovu, te posljedino nuno
sudjeluje i u njegovom prvom planiranju, a onda i radu i upravljanju. Drugim rijeima, eko-
muzej uvijek "raste od dolje, a nije impostiran od gore. On izrasta kao odgovor na potrebe i
elje ljudi koji ive i rade u tom podruju i on ih aktivno ukljuuje u sve svoje faze razvoja, dok
se planira i stvara, i kasnije, kada je otvoren i djeluje, odnosno funkcionira."21. Za pravi eko-
muzej ne postoje nevane, efemerne stvari, preciznije reeno: on odbacuje logiku tradicionalnih

21
Varine, H. de. Tommorrow's community museums. 1993. URL:
http://assembly.coe.int/Museum/ForumEuroMusee/Conferences/tomorrow.htm.(05.02.2009.)
muzeja gdje su jedini bitni elementi oni koji su prepoznati iskljuivo od strane kolovanih
strunjaka kao reprezentirajui za neko vrijeme ili neko podruje. Za eko-muzeje je sve to je dio
ili bi moglo biti dio identiteta zajednice jednako vano, pri emu stupanj relevantnosti tih
dijelova odreuju ljudi koji ive u prostoru na kojem eko-muzej djeluje. Samo te i tako
vrednovane elemente on uzima i koristi se njima u svom radu. Slino tome, i opet u razlici prema
"klasinim muzejima", eko-muzej ne sakuplja materijalne i ne biljei nematerijalne dijelove
identiteta da bi ih kao neive, izdvojene iz njihovog originalnog konteksta, sauvao za budue
generacije, ve ih uva tako da i stvarima i pojavama daje smisao koji su imale nekada ili koji jo
uvijek imaju, ime ih odrava aktivnima i prisutnima u zajednici. One time ostaju dio
svakodnevnog ivota, to je ujedno i najbolji oblik zatite od nestajanja (svejedno da li
neeljenog zaborava nematerijalnog ili dekontekstualizacije materijalnog). Sve navedeno ustvari
logino podrazumijeva da je eko-muzej u svom djelovanju primarno okrenut sadanjosti, zatim
budunosti (razvoju), a tek potom prolosti. Samorazumljivo je da eko-muzej koristi prolost, ali
svakako ne da (kao to smo ve naznaili) materijalnim svjedoanstvima prezentira iskljuivo
kroniku bivih dogaaja, ve da elementima prolosti kao aktivnim sudionicima u drutvu stalno
propituje sadanje stanje i pokuava, koristei tu istu prolost, ponuditi ideje ili rjeenja za
probleme s kojima je zajednica sada suoena. Premda se eko-muzej u svom radu veinom
oslanja na volontere iz lokalne zajednice, koji posebice ako se dodatno educiraju rade gotovo sve
poslove vezane uz ovakav muzej, on uvijek ima i nekoliko strunjaka koji prije svega imaju
ulogu savjetnika, koordinatora i katalizatora cijelog procesa. Konano i bitno, eko-muzej nema
ni publiku ili korisnike u klasinom smislu, njegova su publika / korisnici cijela zajednica kao
takva na podruju na kojem se eko-muzej nalazi.

Nova muzeologija
Na prvi se pogled ini da je praksa eko-muzeja prethodila teoriji. Ponajprije zato to su se
intenzivnije teorijske rasprave, sveobuhvatnije analize i pokuaji muzeolokih /
novomuzeolokih sinteza dogodili tek nekoliko godina nakon nastanka prvih eko-muzeja22. No
kako nas upozorava i Tomislav ola23, praksa i teorija se ustvari dogaala simultano i zasigurno
upravo zato to su eko-muzeji uspjeli uskladili teoriju i praksu nije jednostavno razluiti razvoj
jedne od druge, barem kada raspravljamo o eko-muzejima. U zakljucima nekoliko rasprava, od
kraja ezdesetih godina nadalje, organiziranih od strane ICOM-a i UNESCO-a, a koji su
povezani s ulogom muzeja u drutvu i strukturom odnosa prema batini, moemo uoiti bitne

22
Prvim eko-muzejom smatra se Le Creusot-Montceau-les-Mines u Francuskoj zapoet 1971. godine.
23
ola. L'innovazione degli ecomusei e i musei di tradizione. 20-23.
elemente koji su usaeni u nastajue eko-muzeje, a kasnije i u novu muzeologiju. Ve 1968.
godine24 u zakljunoj rezoluciji ICOM-ove konferencije napominje se da "muzeji trebaju biti
prepoznati kao vodee institucije u slubi razvoja, zbog doprinosa kojeg mogu pruiti kulturi,
drutvenom i ekonomskom ivotu"25. Sline preporuke i zahtjevi pojavljuju se i na
meunarodnom simpoziju u studenom 1969. odranom u Parizu26 gdje se jo intenzivnije
propituje uloga i mjesto muzeja u suvremenom drutvu, slino kao i na desetoj generalnoj
konferenciji ICOM-a 1971.27 kada je pred muzejske djelatnike iznesen i zahtjev da poduzmu
detaljnu i kontinuiranu procjenu potreba svojih korisnika. Okrugli stol, odnosno sastanak odran
od 20. do 31. svibnja 1972. godine pod pokroviteljstvom UNESCO-a u Santiago de Chileu,
oznaio je dodatnu prekretnicu. Isti je isprva bio zamiljen kao rasprava o ulozi i povezanosti
muzeja s drutvenim i ekonomskim potrebama stanovnika Latinske Amerike s etirima kljunim
temama kao polazitem diskusija: 1) muzeji i kulturni razvoj u ruralnom okoliu uz mogunosti
razvoja agrikulture; 2) muzeji i problemi okolia; 3) muzeji i znanstveno-tehnoloki napredak; te
4) muzeji i cjeloivotno obrazovanje. Glavni zakljuak proizaao iz ovog sastanka jest vrlo jasan
stav da je povezanost sa zajednicom u kojoj se muzeji nalaze, i kojoj slue, neophodna jer e
jedino ta i takva povezanost inspirirati i muzeje i zajednicu na kvalitetno promiljanje i zatitu,
to e posljedino potaknuti i ekonomsko napredovanje odreenog podruja28. Ovaj okrugli stol
rezultirao je i idejom novog oblika muzeja imenovanog tada integrirani muzej29, potpunog u
smislu povezanosti s drutvom i s okolinom koja ga okruuje, ali i u smislu njegove
integriranosti sa svim ostalim organizacijama ili institucijama drutva koje slue i pomau
razvoju lokalne zajednice. Dio tada usvojene deklaracije to jasno potvruje: "Muzej je institucija
u slubi drutva kao njegovog neodvojivog dijela, i u svojoj osnovi on sadri elemente koji mu
omoguuju da pomogne u oblikovanju svijesti zajednica kojoj slui, ime moe stimulirati te
zajednice na akciju projicirajui njihovo povijesno iskustvo kako bi ono kulminiralo u
prezentaciji suvremenih problema () Transformacija u muzeolokim aktivnostima trai
postepenu promjenu u gleditima kustosa i administracije i u institucionalnim strukturama za
koje su oni odgovorni. Dodatno integrirani muzej zahtjeva stalnu ili povremenu pomo
strunjaka raznih disciplina, ukljuujui drutvene znanosti."30. Naalost ni deklaracija, niti ideje
proizale iz ovog sastanka nisu naile na spremnost i razumijevanje velikog broja tadanjih

24
Te je godine u kolovozu odrana deveta generalna konferencija ICOM-a u Mnchenu, Njemaka.
25
Davis, P. Ecomuseums : a sense of place. London & New York : Leicester University Press, 1999. 52.
26
Organiziran je od strane ICOM-a; naslov simpozija bio je Muzeji u suvremenom svijetu.
27
Odrane u Grenobleu i Parizu, Francuska.
28
Davis. Ecomuseums : a sense of place. 53.
29
Eng.: the integrated museum.
30
Davis. Ecomuseums : a sense of place. 54.
prominentnih muzejskih djelatnika da ih iskreno prihvate, i aktivno primijene u praksi. Nakon
sastanka u Santiagu na jo jednom seminaru u organizaciji ICOM-a pod nazivom Muzeji i
okolina 31 dodatno se preispituje uloga muzeja, ovaj put u direktnoj vezi s problemima okolia.
Sam neologizam eko-muzej, koji je ustvari po prvi put javno iznesen godinu dana ranije32, kao i
predstavnici koji podravaju te ideje zauzeli su u ovoj raspravi bitnu ulogu, ime zakljuci
seminara definiraju eko-muzeje kao specifine muzeje okoline33. Daljnje muzejsko-muzeoloke
rasprave na ovu temu nakon toga primarno se razvijaju unutar sastanaka ICOFOM-a, u Ciudad
de Mxico 1980. godine, a zatim i u Parizu 1982. gdje se posebno, iako dominantno u kontekstu
prakse, diskutira o ulozi muzeja i eko-muzeja u drutvu, ali i o odnosu muzeologije i sada
postojee nove muzeologije, pri emu je ovaj drugi termin doveo i do znaajnog
nerazumijevanja i razmirica budui da je dio lanova Komiteta za muzeologiju inzistirao da se u
prvi plan rada komiteta postavi upravo ova, novodefinirana nova muzeologija. Sline su se
nesuglasice nastavile i na generalnoj skuptini ICOM-a 1983. godine u Londonu kada je
Kanaanin Pierre Mayrand predloio formiranje radne grupe tzv. drutvene muzeologije. Tada
novoizabrano vodstvo ICOM-a odbacilo je dotini prijedlog obrazlaui da bi isti prouzroio
dodatne nejasnoe u odnosu na muzeologiju koja i sama jo nije postigla potpunu afirmaciju.
Ipak odlueno je da se P. Mayranda zadui da organizira privremenu radnu grupu i pripremi
posebni sastanak o eko-muzejima i novoj muzeologiji za sastanak ICOFOM-a planiran za
slijedeu godinu u Kanadi. Kako ovaj sastanak nije odran (zahvaljujui i opstrukciji vodstva
ICOM-a), pripadnici okupljeni oko radne grupe, potaknuti djelominim neuspjehom iz Londona
i osjeajem sustavnog ignoriranja, odluili su samoinicijativno organizirati Prvu meunarodnu
radionicu eko-muzeja i nove muzeologije 1984. godine u Qubecu, Kanada. Glavi produkt ove
radionice je tzv. "Quebeka deklaracija" u kojoj je izriito naglaeno da "muzeologija mora
pospjeitii svoje izvore kroz multidisciplinarnost, moderne naine komuniciranja koji se koriste u
svim kulturnim akcijama, i moderne metode upravljanja koje ukljuuju i korisnika. Dok titi
materijalna dostignua prolih civilizacija i uva karakteristina dostignua aspiracija i
tehnologije dananjice, nova muzeologija ekomuzeologija, drutvena muzeologija i svi ostali
oblici aktivne muzeologije je prvenstveno zainteresirana za drutveni razvoj, odraavajui
porivnu snagu u napretku drutva i stavljajui ga u svoje planove za budunost"34. Aktivnosti

31
Odranog od 25. do 30. rujna 1972. godine u Bordeauxu, Istrasu, Lourmarinu i Parizu; Francuska.
32
Smiljen od Huguesa de Varinea, a iznesen od strane francuskog ministra za okoli Roberta Poujada 3. rujna
1971. godine u gradu Dijonu prilikom primanja muzejskih predstavnika iz cijelog svijeta okupljenih na desetoj
generalnoj konferenciji ICOM-a.
33
Hubert, F. Historique des ecomusees // La museologie selon Georges Henri Rivire / uredili J-F. Barbier Bouvet
et al. Paris : Dunod, 1989. 150.
34
Mayrand, P. The new museology proclaimed // Museum 148 Vol.37, No.4 (1985), 200-201.
nove muzeologije dobile su zamah, i u studenome 1985. godine u Lisabonu odrana je Druga
meunarodna radionica eko-muzeja i nove muzeologije na kojoj je, nakon neuspjenih pokuaja
osnivanja komiteta unutar ICOM-a, ustanovljen MINOM 35, meunarodni pokret za novu
muzeologiju. U tekstu objavljenom u asopisu Museum koji izdaje UNESCO glavni akter
pokreta, Pierre Mayrand, iznio je svoje vienje razloga nerazumijevanja i nunog paralelnog
djelovanja: "razlog moe biti u kanjenju muzejskog establimenta da bude u toku sa brojnim
suvremenim - kulturnim, drutvenim i politikim razvojem () ali po naem miljenju glavni
razlog je u monolitskoj prirodi muzejskog establimenta, povrnosti reforma koje on predlae i
marginalizacija svakog eksperimenta ili pogleda koji moe biti oznaen kao ni na koji nain
obvezatan", te stoga "uzimajui ponovo ideje okruglog stola iz Santiaga koje su bile utke
sklonjene, deklaracija (quebeka op.a.) potpuno reafirmira drutvenu misiju muzeja kao novo
ishodite i prvenstvo ove funkcije nad tradicionalnim muzejskim funkcijama zatite, zgrade,
predmeta i publike () od Santiaga do Lisabona mi smo svjedoci tranzicije od muzeologije
prema drutvenoj i politikoj svjesnosti i savjesnosti."36
Usprkos navedenim deklaracijama i istupima njenih predstavnika, nova muzeologija osim
prepoznatljivosti u inzistiranju na povezanosti muzeja i zajednice u kojoj se nalaze, te u
naglaavanju drutvene i razvojne uloge muzeja ostala je na epistemolokoj razini ipak prilino
nedefinirana. U svom razmatranju razvoja nove muzeologije Peter van Mensch37 napominje da
se termin nova muzeologija javlja znaajno tri puta, u tri razliita vremena na tri razliita mjesta i
s tri razliita znaenja. Prvi put, to je prolo gotovo bez ikakvog odjeka, tijekom pedesetih
godina u Sjedinjenim Amerikim Dravama kao pokuaj revitalizacije edukacijske uloge
muzeja, zatim krajem sedamdesetih godina u Francuskoj kao novi nain razmiljanja o ulozi
muzeja u drutvu (to e rezultirati u gore opisanom pokretu) i trei put na kraju osamdesetih
godina prolog stoljea, prije svega u Velikoj Britaniji, s poveanjem interesa za kvalitetom
muzejske komunikacije i uloge muzeja u drutvu. Prema dostupnim podatcima38 ini se da je
sam naziv nova muzeologija po prvi put javno iznesen 1980. godine u tekstu Andrea Desvalleesa
u Encyclopaedia Universalis gotovo sluajno, jer je ovdje upotrijebljeni prefiks nova semantiki
definirao prostor koji je trebao ukazati da se radi o iskljuivoj nadopuni ranijeg pojma
muzeologija. No, bez obzira na to to intencija stvaranja neologizma mogue i nije postojala,
saetak koji ju opisuje naiao je na brojne sljedbenike i tako rezultirao i novim stvarnim
pokretom. Prema P. van Menschu, zbrka oko termina koji istovremeno nastaju kao alternative

35
MINOM je akronim za Movement International de Museologie Nouvelle.
36
Mayrand. The new museology proclaimed. 200.
37
Mensch. Magpies on Mount Helicon.
38
Navedeno prema: Davis. Ecomuseums : a sense of place. 54.
novoj muzeologiji relativno je lako objanjiva: "u novoj muzeologiji muzeoloki ciljevi usmjereni
su prema razvoju zajednice, odatle termin drutvena muzeologija. Prezentacija i uvanje batine
smatrano je unutar konteksta drutvene akcije i promjena () Sami ljudi iz zajednice moraju se
brinuti za svoju batinu, odatle termin popularna muzeologija () koncept muzeja nije
ogranien zgradom. Muzej moe biti bilo gdje, i je bilo gdje i svugdje unutar odreenog
teritorija. Za ovaj koncept muzeja izmiljen je termin eko-muzej, odatle termin
ekomuzeologija"39. Ni ostali pokuaji objanjenja osnova nove muzeologije nisu mnogo
eksplicitniji, tako ju npr. Peter Vergo40 prepoznaje kao "stanje iroko rasprostranjenog
nezadovoljstva sa starom muzeologijom koja se previe bavi muzejskim metodama, a premalo
svrhom muzeja", dok Rene Rivard vidi njenu glavnu karakteristiku u zahtjevima za otvorenou
muzeja arhitektonskom, prema javnosti i drutvu, prema interdisciplinarnosti i kritici41. Hugues
de Varine42, jedan od glavnih aktera eko-muzeja pa time i nove muzeologije, smatra naprosto da
je nova muzeologija nastala kao posljedica procesa koji se zbivao tijekom ezdesetih godina
dvadesetog stoljea i koji je poloio temelje za novi pristup muzejima, snano obiljeen
povezanou s politikom razvoja. Peter Davis43 iznosi interesantno promiljanje da bi se novu
muzeologiju ustvari trebalo sagledati u irem kontekstu opeg interesa za batinu, kulturni
identitet i odnose vlasnitva, odnosno posjedovanja batine. Saimajui sve navedeno moemo
zakljuiti da su glavne karakteristike nove muzeologije primarno odreene nezadovoljstvom
tradicionalnim muzejima, njihovom praksom inertnosti u odnosu na probleme drutva u kojem
egzistiraju i nunom potrebom za promjenom iste, ali i postojanjem elje za unaprjeenjem i
osmiljavanjem kvalitetnijeg koncepta (s jasno izraenom praktinom primjenom) koji e
obogatiti muzeologiju i dati joj novi smisao i ulogu. Ili izreeno drugim rijeima, nova
muzeologija bila bi skupni naziv za teorijsko promiljanje uloge muzeja u drutvu i suodnosa
ovjeka i batine u kompleksnosti realiteta u kojima egzistiraju, s naglaskom na nuno potrebnoj
aplikabilnosti iste u svakodnevnoj praksi.

Umjesto zakljuka prema znanosti o batini


Nova muzeologija i s njom direktno povezani eko-muzeji oznaili su bitnu prekretnicu u razvoju
muzeoloke misli kroz argumentiranu i esto agresivnu kritiku tadanje muzejske prakse i
metoda kojima se slui, te zahtjevima za propitivanjem odnosa na relaciji ovjek drutvo

39
Mensch. Magpies on Mount Helicon.
40
The New Museology / uredio Peter Vergo. London : Reaktion Books, 1989. 3.
41
Navedeno prema: Davis. Ecomuseums : a sense of place. 55.
42
Varine, H. de. The origin of the new museology concept. 2009. URL: http://www.interactions-
online.com/page_news.php?id_news=170&filtre_visu=30&pr. (05.02.2009.)
43
Davis. Ecomuseums : a sense of place. 58.
batina, iako njeni zagovaratelji ustvari nisu napravili odreenu kritino potrebnu teorijsku
sintezu u smislu razvoja i redefiniranja postojee, ili pak formuliranja neke nove znanstvene
discipline (makar definirana i kao pluridisciplinarna). Moemo smatrati da zagovaratelji i akteri
eko-muzeja nisu ni imali takve ambicije, jer je razvijanje nove teorije za njih ipak bilo idejno
podreeno praksi koju su eko-muzeji svojom pojavom donijeli. Ovome u prilog kazuje i
injenica da su predstavnici nove muzeologije vrlo spremno prihvatili i naziv aktivna
muzeologija koji jasno ukazuje na ono to se primarno oekuje od sljedbenika pokreta aktivni
rad na primjeni novih ideja i aktivizam u smislu doprinosa razvoju, a tek zatim eventualnu
posveenost sustavnom teorijskom promiljanju, analizi i sintezi. Neovisno o tome, neosporna je
injenica da su upravo ideje i praksa koju su donijeli eko-muzeji potaknuli nova promiljanja,
ukljuujui i potrebe (re)definiranja fenomena koji su u sreditu interesa izuavanja. U jednoj od
najsaetijih i po mnogim autorima najrazumljivijih definicija eko-muzeja Ren Rivard je
uspostavom analogija, tonije distinkcija, tradicionalni muzej odredio kao pojam koji se sastoji
od zgrade + kolekcije (zbirke) + strunjaka + publike, dok s druge strane eko-muzej ukljuuje
teritorij (podruje) + batinu + memoriju + populaciju (tj. zajednicu)44. Analizirajui ovu
definiciju i primjenjujui je na muzeologiju, vidimo da nas prva razlika upuuje na to da su eko-
muzeji zgradu (jednu ili vie njih) zamijenili sveobuhvatnou teritorija. To znai da je muzejsku
ustanovu i specifini joj muzeoloki kontekst zamijenila irina prostora na kojem se akcija
(muzejska, batinska ili nekako drugaije definirana) dogaa. Muzejsku je zbirku pak zamijenila
batina, tonije sveukupnost batine, to je vrlo jasan i iznimno bitan teoretski odmak od
muzejskog predmeta (odnosno odreenog skupa muzejskih predmeta). Strunjaci i publika
ustupili su mjesto memoriji i zajednici.
Muzeologija je, kao to smo ranije uvidjeli, u svom razvojnom putu krenula od skupa praktinih
savjeta o tome kako obavljati odreeni posao, preko grane znanja koja prouava ciljeve i
organizaciju muzeja (za razliku od muzeografije koja je tehnika sakupljanja i obavljanja
muzejskog rada) do znanosti koja se bavi istraivanjem selekcije, odravanja i javnog pristupa
materijalnim oitovanjima kulture i prirode koje se uvaju u institucijama (uglavnom muzejima)
u cilju istraivanja odgoja i rekreacije. ak je i definicija muzeologije kao dijela informacijskih
znanosti koji se bavi izuavanjem identifikacije, zatite i komuniciranja muzealnosti materijalnih
svjedoanstava kulture i prirode (prvenstveno muzealija) radi zatite ljudske batine i
interpretacije i prijenosa njezinih poruka, kao i oblicima organiziranog i institucionalnog
ljudskog djelovanja (uglavnom muzejima) za postizanje navedenih ciljeva45 ostala relativno

44
Definicija prema: Davis. Ecomuseums : a sense of place. 73.
45
Maroevi. Uvod u muzeologiju. 92-93.
vrsto i direktno povezana s muzejima kao institucijama i s predmetom/ima koji se u muzejima
nalaze. Eko-muzeji i nova muzeologija upravo su taj dio radikalno promijenili odbacujui
koncept muzeja kao zgrade-ustanove, pa ak i potrebe institucije uope, a posebno koncept
muzejskog predmeta kao sredinjeg fenomena izuavanja. Gledajui iz perspektive razvoja
znanosti, oni su time mogue ukazali na neke anomalije muzeologije, otvorivi rasprave koje su
nadilazile koncepte i shvaanja tadanjeg muzeolokog promiljanja. Preciznije reeno, nova
muzeologija je, utemeljena na praksi eko-muzeja, ustvari otvorila novo poglavlje (ili novi raskol,
ovisno o nainu na koji to promatramo), u svakom sluaju novi pravac ili "kolu" prvenstveno
naglaavajui da primarni sadraj, bit izuavanja ne moe biti muzejski predmet (ili zbirka) ve
koncept batine koji, oito je, ukljuuje i muzeolokom teorijom definiran pojam muzejskog
predmeta, ali koji nikako ne zavrava samo na tom ureenom sustavu (odabranom od strunjaka)
sastavljenom od iskljuivo tih i takvih pojedinanih elemenata (i najee materijalnih
predmeta). Ako ovdje primijenimo logiku T. Khuna da "prelazak iz paradigmatske, nezrele
situacije koja je obiljeena brojnim kolama koje dijele znanstvenu disciplinu, svaka istiui svoj
pristup i svoja gledita kao temeljna i jedina znanstvena, poinje u trenutku kad pojedinac ili
skupina prvi put izvedu sintezu koja moe privui veinu praktiara iz slijedee generacije"46
moemo zakljuiti da je muzeologija i danas na razini razliitih kola, gdje moemo prepoznati
barem dvije muzeologiju i novu muzeologiju od kojih svaka zagovara svoj specifini pristup.
Iako moemo nagaati kako i kada e se jedna od njih profilirati u dominantnu, ili se fuzionirati i
formirati neku novu, ini nam se da bi jedino ispravno rjeenje krize (u smislu kako ju iznosi T.
Kuhn) moglo biti u tome da pretpostavimo jednu novu, batinsku revoluciju, iz koje e se
definirati i neka nova znanost, odnosno znanstvena disciplina koja e zasigurno, poigramo li se
svjesno malo rijeima, batiniti teorijska dostignua i muzeologije i nove muzeologije, ali
sigurno je i mnogo drugih znanstvenih disciplina. Odreene ideje, pa ak i razvijene
kompleksnije i manje kompleksne teorije u tom pravcu ve postoje47, ali istovremeno i novi
izazovi koji su pred nama i od kojih nam se najznaajnijima ine oni strukturalnog definiranja
temeljnog pojma izuavanja, kao i sveobuhvatnih teorija koje ga objanjavaju. Analiza batine
kao istinskog fenomena samo je zapoeta praksom eko-muzeja i novom muzeologijom.
Muzeologija je istovremeno krenula u pravcu da svoj osnovni pojam izuavanja konceptualno i
sadrajno iri pribliavajui se time ideji cjelokupnosti batine. Slino je, iako ne moda toliko

46
Navod je iz pogovora koji je napisao V. Afri. Khun, Thomas S. Struktura znanstvenih revolucija. Zagreb :
Jesenski i Turk, 2002. 221.
47
Usporedi npr.: ola, T. Eseji o muzejima i njihovoj teoriji : prema kibernetikom muzeju. Zagreb : Hrvatski
nacionalni komitet ICOM, 2003. 301-319. i ola,T. What theory? What heritage? // Nordisk museologi. 2(2005). 3-
16.
evidentno kao u muzeologiji, vidljivo i u nekim drugim granama informacijskih znanosti bliskim
muzeologiji, poput bibliotekarstva i arhivistike gdje su postojei termini knjina graa i
arhivalija samo relativno odredili granice temeljnih pojmova kojima se dotine grane bave.
Poput muzeologije, ni one nisu imune na sustavno proirivanje koncepta i sadraja svog
temeljnog pojma, ime polagano ostvaruju idejnu konvergenciju izmeu istih stvarajui jednu
novu strukturu i fokusirajui se na taj novi pojam (batinu), ponekad i nesvjesno, utiru put novoj
znanosti. Komunikologija i javni mediji, socioloke ruralne, urbane i regionalne studije,
geografija, pa donekle i ekonomija, prije svega kroz upravljanje i marketing (posebice branding),
na osobit nain dodiruju i istrauju sadraj batine i identiteta, i daju razvoju svoj osobiti prilog.
No ipak, ostanimo za sada suzdrani u naim projekcijama, jer uostalom prelazak u novu
znanost, vratimo li se jo jednom na drugi dio gornje definicije48, oito je, i ne zavrava u sintezi,
zadatku koji je jo uvijek pred nama, ve tek kada ista privue veinu istraivaa slijedee
generacije (dakle tek u drugom koraku, jo jednoj slijedeoj generaciji). Sadrajno irenje
temeljnog pojma izuavanja pojedinih (ponekad i ne toliko bliskih) znanstvenih grana,
konvergencija na praktinoj i teorijskoj razini i postojee artikulacije u pravcu sinteze ipak
ukazuju da naa projekcija moda i nije daleka budunost, ak bismo mogli tvrditi da se ve
dogaa ili e se barem vrlo, vrlo skoro dogoditi. U novoj muzeologiji kao teoriji kao ni u eko-
muzejima kao pragmatinim oblicima, sigurno je (naalost ili nasreu, kako se uzme), neemo
nai dovoljno elemenata da bismo mogli tvrditi da su oni ispunili gore navedene uvjete, no
istovremeno neemo ni pogrijeiti ukaemo li upravo na njih kao glavni potencijal onoga to e
se, odnosno vjerujemo da e se razviti u neku novu, oito je, interdisciplinarnu znanost o batini.
Put koji prema tome vodi i koji ovdje samo nagovijetamo nije lak i jednostavan, no nova
znanstvena grana ili znanost o batini danas uistinu vie nije ni tako teko zamisliva kao to je,
ukoliko su o njoj i razmiljali, bila prvim tvorcima eko-muzeja i sljedbenicima nove
muzeologije.

Summary:
On Museology, New Museology and Heritage Science

Ever since it was first introduced in 1869 as a set of practical instructions regarding specific
museum work and its later development from a branch of science which analyzed goals and
organisation of museums to a segment of information sciences researching identification,

48
"Poinje u trenutku kad pojedinac ili skupina prvi put izvedu sintezu koja moe privui veinu praktiara iz
slijedee generacije." Khun. Struktura znanstvenih revolucija. 221.
preservation and communication of museality of material objects of culture and nature with the
purpose of conservation, interpretation and transmission of messages, museology has always
remained closely related to museum institutions and objects kept in them. The 1960s were
turbulent years, marked with social upheavals and claims for a redefinition of existing powers
and social values, as well as enquires of roles of all societal institutions. The first eco-museums
were created at the beginning of the 1970s as a result of new considerations of the roles
museums played in society, as well as correlations between humans and the nature that formed a
constituent part of their lives. That opened the door to the birth of the so called new museology
as well as a new chapter in the development of museology with the emphasis not only on the
research of museums or museum objects and collection but of the all-encompassing concept of
heritage. Diverse scientific disciplines which traditionally dealt with only segments of heritage
are today drawn much closer together, regarding both their concepts and content. All this
probably creates a solid foundation for the development of a very new discipline, that is, an
interdisciplinary based heritage science.

Key-words: eco-museums, museology, new museology, heritage, heritage science