You are on page 1of 222

Propisi braka

u svjetlu Kur'ana i Sunneta

uz kratki komentar i korisne napomene

dr. Omer Sulejman el-Ekar

1
Brani propisi u svjetlu Kur'ana i sunneta

Predgovor

Hvala Allahu sa ijom blagodati se upotpunjavaju dobra djela, neka je salavat i


selam na Poslanika milosti svjetovima, na njegovu porodicu, ashabe i tabiine, i na
one koji budu koraali njegovim stazama i koji budu slijedili njegovu uputu sve do
Sudnjeg dana, a zatim:

Ova knjiga predstavlja jedan od plodova mog rada kroz predavanje erijatskih
znanosti na erijatskom fakultetu Jordanskog Univerziteta. Moja namjera nije bila da
izdam knjigu sa ovom temom, nego sam bio u toku pomnog prouavanja analitikih
djela vezanih za brak, u vremenu kada sam predavao predmet 'Meuljudskih
odnosa' studentima prvog stupnja na fakultetu, kao i predmeta 'Brano pravo i
razvod' kojeg sam predavao veliki broj semestara studentima na postdiplomskom
studiju.

Moj svakidanji pokuaj u toku semestara dok sam predavao ova dva predmeta je
bio da pomno prouim teme koje su vezane za brano pravo, tako da sam na kraju
kod sebe imao veliki broj napisanih studija koje su obuhvatale veinu branih pitanja.
Veliki broj tih studija, rasprava i tema ove knjige kao i drugih naunih i davetskih
predmeta sam objavio u prethodnom periodu.

Zatim sam povezao objavljene i neobjavljene brane teme koje sam do tada napisao u
toku predavanja dva spomenuta predmeta, tako da je to na kraju bila ova knjiga.

Brak je tema koja ima svoju posebnu vanost kod muslimana i nemuslimana.
erijatski propisi koji su vezani za njega predstavljaju istinski put kojeg bi trebalo da
slijedi itavo ovjeanstvo u razliitim vremenima. Jer iskrivljeni zakoni koji su
skrenuli sa svog pravca zapostavljajui Allahovu uputu, tokom razliitih perioda su
prouzrokovali ogromne ruevine izgraenih pojedinaca, porodica i zajednica.

Iskvarenost veze ovjeka sa enom je bila i jo uvijek je problematina tema koju je


slabo kada ovjeanstvo moglo rijeiti kako bi hodili po tom pitanju pravim putem
osim ako nisu spoznali istinu koja je objavljena od Allaha i ako su je se pridravali.

Muslimanski uenjaci ranije a i sada, sa razliitim svojim specijalnostima, su pisali


veoma mnogo o ovoj temi. O emu su nama ostavili veliko bogastvo, a nadam se da i
ovo sadri veinu onih pitanja koja su napisana o braku i njegovim diskusijama, iako
je ovjekovo djelo uvijek izloeno manjkavostima i nedostatcima.

Ovo nije jedina knjiga koja je sakupila brana pitanja. Mnogo je djela modernog doba
koja obrauju ovu temu, i u njima se nalazi veliko dobro. Moda se ovo djelo
razlikuje od prethodnih jer je njegov autor pokuao da za navedene propise donese

2
dokaze iz Kur'ana i sunneta shodno mogunostima. Posebno kada je rije o
propisima oko kojih postoje razilaenja, pokuavajui da itaoca dovede do
najispravnijeg miljena na osnovu pravila po kojim se odreuje najispravnije
miljenje. Allah najbolje pomae.

Dr. Omer Sulejman Ekar


erijatski fakultet Jordanski univerzitet Oman

3
Prvo poglavlje

Definicija braka i pojanjenje njegove vanosti, zakonitosti i prirode

Prvi predmet

Definicija braka

Prvo: Definicija braka u jezikoj terminologiji

Rije par ( )u arapskom jeziku je vrsta ili spol svake vrste, i sve ono to ima
podudaran ili suprotan izgled nazivaju se parom, a svaki od njih predstavlja
partnera. Fajjumi kae: ''Par je izgled koji ima suparnika kao to su vrste i boje, ili ima
suprotno znaenje kao to su vlanost i suhoa, muko i ensko, no i dan, slatko i
gorko.'' 1
U Allahovoj Knjizi je par spomenut, na mnogo mjesta, u kontekstu vrste, kao u
rijeima Uzvienog Allaha:

I ti vidi zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kiu spustimo, ona ustrepe i
uzbuja, i iz nje iznikne bilje u paru." (El-Hadd, 5).



"Zar oni ne vide kako inimo da iz zemlje nie svakovrsno bilje plemenito?" (E-
u'ara, 7).
Ovdje raymisli o prevodu ajeta

u njima e od svakog voa po dvije vrste biti, (Er-Rahman, 52).

O vrstama i nainima patnje stanovnika Vatre Uzvieni kae:






"Eto toliko! Pa neka okuaju vodu kljualu i kapljevinu smrdljivu i druge sline
ovima muke, mnogostruke."(Sad, 57-58).

O stvaranju parova i vrsta meu postojeim stvorenjima i neivoj prirodi kae:





Neka je hvaljen Onaj koji sve stvara u paru: u onome to iz zemlje nie, u njima
samima, i u onome to oni ne znaju! (Jasin, 36).
1
El-Misbahu-l-munir, 258. Vidi: Lisanu'l-'Areb, 2/61.

4
A korijen i znaenje same rijei par koje je poznato u arapskom jeziku se odnosi na
spoj i vezu. Arapi kau: ''Udruio neto, udruio ga sa njim tj. spojio ga sa njim. A u
Kur'anu:

"Eto, tako e biti i Mi emo ih hurijama, krupnih oiju, eniti." (Ed-Duhan, 54).
tj. spojit e mo ih (sa hurijama).
Se'aleb je spjevao:

Mladii se nee moi rastaviti Ako se dua lika sa likom ne spoji.2

Razmisli o ovom stihu

Takoer rije suprunik ili par se odnosi i na mua i na enu ako se poveu branim
ugovorom. Allah Uzvieni obraajui se Ademu a.s. kae:


ivite ti i ena tvoja u Dennetu (El-Bekare, 35).
Takeer, kae Uzvieni Allah:


ona mu nije nakon toga (za brak) doputena sve dok se ne uda za drugog mua (El-
Bekare, 230).
A rije partner se odnosi na bia ivotinjskog porijekla bez obzira da li se radilo o
mujaku ili enki, kako Uzvieni kae:

i da On par, muko i ensko, stvara (En-Nedm, 45).


I kazao je Uzvieni:


i to osam parova: par ovaca i par koza (El-En'am, 143).

Rije 'par' u arapskom se koristi ako je rije o neemu drugom mimo ljudske ili
ivotinjske vrste, kao to su mestve, papue, i sve ono to je vezano za drugog
spajanjem ili mu je suprotno.1
Ali ono to je najpoznatije u jeziku jeste da arapi nazivaju svakog suprunika
partnerom, dakle mukarca i enu, i to u istom obliku. 2 Ovako je u dijalektu
stanovnika Hidaza, tako da ena kae: ''Moj partner'' a mu takoe kae: ''Moj
partner.''
Dok Benu Temim za enu kau (') druga ili druica i supruga', ali Esmei odbija
ovaj naziv jer se u ovakvoj formi ne spominje u Kur'anu. 3 Fejruz Abadi je nastavak
'ta' enskog roda na kraju rijei 'zevdetun' opisao kao slab dijalekt, o emu kae:

1
El-Mufredat fi garibi-l-Kur'an, od Ragiba Asfahanija, 216.
2
Vidi: Lisanu-l-'areb, 2/60, i El-misbah el-munir, 259.
3
Lisanu-l-'areb, 2/60.

5
''Izgovoriti 'zevdetun' je slab jezik a mnoina je supruge ( ) dok je mnoina od
mu muevi (--).''1
Najpravilnije je da se kae: ''Da je pravilnije izgovoriti bez nastavka enskog roda
ili upotrebe slova 'ta' u oba sluaja, tj. ako se radi o muu ili supruzi, jer je to jezik koji
je koristio Kur'an, ali ne treba ovaj dijalekat opisati da je slab i nije dozvoljeno rei da
arapi koji su govorili ispravnim knjievnim jezikom nisu upotrebljavali 'ta'. Tanost
ove konstatacije potvruje upotreba 'ta' u arapskoj poeziji, kako kae pkesnik:

O budni dopro je do svih oenjenih (),


da nije dospio ako se odvee konopac na repovima.

Rekao je ene ( )to predstavlja mnoinu od rijei ena. Ferezdek kae:


Onaj ko se trudi da mi zadirkuje enu( )
je kao onaj ko se pribliava zlu lavu, iskuava je.2

Razmisli o ovom stihu

Dovoljno je o upotrebi slova 'ta' u enskom rodu rei da ga je koristio Poslanik - a


on je bio najrjeitiji arap te sam provjerio rijenike koji se bave hadiskom
terminologijom, pa sam naao da se ova rije tj. supruga spominje u vie od dvadeset
hadisa kao to Poslanik kae: ''Pokori se ovjek supruzi a ne poslua svoju majku.'' I
hadis: ''O Ukafe ima li suprugu.'' I kae: ''Tvoja supruga ima nad tobom pravo.'' I
kae: ''I zapostavlja suprugu radi mene.''

Islamski uenjaci enu nazivaju suprugom tj. sa dodatkom slova 'ta' zbog bojazni
da ne doe do zbunjenosti izmeu termina ovjeka i ene, kada se govori o pitanjima
nasljedstva,kao na primjer: ''Umre i ostavi suprunika i sina...'' tako da se ne zna o
kojem se supruniku ovdje radi, o mukarcu ili eni.3

Dok je kod matematiara par suprotno od nepar, a to je svaki broj koji se moe
dijeliti sa dva.4
Svaki lan braka se naziva suprunikom, a dva se nazivaju parom, dok je pogreno
za dvojicu rei partner, kao to obini ljudi kau imam partnere golubova, ali je
pravilno rei imam par golubova. Kazao je Uzvieni Allah:

i da On par, muko i ensko, stvara (En-Nedm, 45).5

1
Besairu zevit-temjiz, 3/142.
2
Lisanu-l-'areb, 2/60.
8 El-misbah el-munir, 259.
3

4
El-misbah el-munir, 259. Et-Ta'rifat, od Durdanija, 121.
5
Vidi: Lisanu-l-'areb, 2/60, El-Mufredat, od Ragiba Asfahanija, 216, En-nihaje, od Ibn Esira, 2/317.

6
U hadisu stoji: ''Ko na Allahovom putu potroi par doekat e ga vratari pred
Dennetom.'' Pa je reeno: ''ega par?'' On ree: ''Dva konja ili dva roba ili dvije
deve.'' Ukazuje na onoga ko potroi dvije vrste imetka na Allahovom putu. 6

Brak u arapskom jeziku: Je spajanje i pridodavanje, arapi kau: ''Spojilo se drvee,


ako se nagne i privije jedno uz drugo.''2

Otuda se brani ugovor izmeu ovjeka i ene naziva ovim imenom. Jer svaki se
suprunik vee za drugog i spaja se sa njim. Kavnevi kae: ''Brak je nazvan brakom
zbog toga to se jedan od suprunika erijatski spaja sa drugim, putem ugovora ili
polnog odnosa sve dok ne postanu poput dva krila od vrata.''3

Da li je osnova u braku ugovor ili polni odnos?

Islamski pravnici su se razili, popratno razilaenju lingvistiara, po pitanju braka,


da li je njegova osnova ugovor ili je to polni odnos?

Prvo: Sljebenici hanefisjkog mezheba tvrde da se brak u osnovi temelji na polnom


odnosu dok je po pitanju ugovora samo preneeni smisao.4

Ovaj pravac su zastupali lingvistiki prvaci poput Ezherija, Devherija i Ibn Sejidihi
kao to to Ibn Menzur prenosi od njih. Ezheri kae: ''Osnovu braka u arapskom
jeziku podrazumijeva polni odnos,otuda se za brak kae da je spoj jer je on uzrok
polnog odnosa.'' Devheri kae: ''Brak je polni odnos, a moe biti ugovor.''
Ibn Sejidihi kae: ''Brak je snoaj poseban za ljudsku vrstu.'' 5

Ugovor je nazvan spojem tj. Brakom zbog njegove bliskosti sa brakom, jer je on put
do njega. Slino ovome vidjet emo da je alkohol nazvan grijehom, jer je on uzrok i
sredstvo za injenje grijeha. 6

Uenjaci hanefijskog mezheba su ovaj stav potkrijepili injenicom da u veini


sluajeva arapi upotrebljavajurije brak za polni odnos.7

Kako bi potkrijepili svoj stav uzeli su za dokaz da arapi u veini sluajeva rije brak
koriste za polni odnos. Kao to su naveli rijei Uzvienog gdje kae

"A ako je opet pusti, ona mu nije nakon toga (za brak) doputena sve dok se
ne uda za drugog mua (El Bekara, 230.) * (ovdje se misli dok sa njim u braku ne
bude imala polni odnos)

6
En-nihaje fi garib el-hadis, od Ibn Esira, 2/317. Mugni el-muhtad, 123.
2
Mugni el-muhtad, 123.
3
Enis el-fukaha, 154.
4
Haijetu Ibn 'Abidin, 3/5.
5
Lisan el-'areb, 3/714.
6
Er-Revdatu el-behijje, 2/2.
7
Devahir el-iklil, 1/274.

7
Hadisi direktnog znaenja koji bezprijekorno nalau da je brak taj kojim se
dozvoljava ena prvom ovjeku koji ju je pustio tri puta, i to onaj sa kojim je imala
polni odnos, ali ne i onaj sa kojim je imala samo brani ugovor.

Drugo: afije i hanbelije smatraju da je (nikah) brak osnova u ugovoru a


preneeno znaenje u polnom odnosu. 1Za svoje tvrdnje su uzeli razliite dokaze:

1 Rije brak se najvie upotrebljava u znaenju branog ugovora, u Kur'anu,


sunnetu I arapskom jeziku. Reeno je da se rije brak u smislu polnog odnosa u
Kur'anu ne spominje osim na jednom mjestu, gdje Uzvieni kae




sve dok se ne uda za drugog mua (El Bekara, 230.)

Ovako je Ibn Kudame potvrdio svoj stav,2 osim to je erbini odbio protivljenje onih
koji su koristili prethodni ajet, pa kae: ''Ne odgovara se na to rijeima Uzvienog



sve dok se ne uda za drugog mua (El Bekara, 230.)

jer se odnosi na ugovor, a polni odnos se razumije iz hadisa kojeg biljee Buharija i
Muslim,gdje Poslanik kae: ''Sve dok ne osjeti njegov polni organ.''3

2 Ragib El-Esfehani kae:4 ''Osnova braka je ugovor, zatim je ova rije pozajmljena i
upotrijebljena za polni odnos,a nemogue je da osnova ove rijei upuuje na polni
odnos,pa je pozajmljena i upotrijebljena za brani ugovor, jer su se nazivi za polni
odnos uglavnom koristili kroz alegorina imena zbog toga jer su smatrali pokudnim
njegovo spominjanje, kao to su smatrali pokudnim i njegovo irenje. A nemogue je
da se koriste njegovim nazivom oni koji nemaju namjeru za razvratom onoga to
smatraju pokuenim za ono to misle pohvalnim, kao to Uzvieni kae

"Udavajte neudate i enite neoenjene, (En Nur,32.)

3 uzvieni Allah kae :



.()

"Bludnik ne stupa u brak osim sa bludnicom ili mnogobokinjom, a bludnica, s


njom ne stupa u brak osim bludnik ili mnogoboac (En Nur, 3.).
Ovo ukazuje da se rije (nikah) brak u ovom ajetu odnosi na ugovor, jer je nemogue
da se kae: ''Bludnik nee opiti osim sa bludnicom, niti e sa bludnicom opiti osim
bludnik, jer je Kur'an dostigao vrhunac po pitanju retorinosti tako da nije mogue
da upotrijebi ovako slab termin kojeg smo naveli.

1
Mugni el-muhtad, 123/3. Kifaje el-ahjar, 2/65. El-Mugni, od Ibn Kudame, 7/333.
2
El-Mugni, od Ibn Kudame, 7/333.
3
Mugni el-muhtad, 123/3. Kifaje el-ahjar, 2/65.
4
El-Mufredat fi garib el-Kur'an, 505.

8
4 Mogue je rije brak upotrijebiti u negaciji polnog odnosa, pa se kae: ''Ovo je
blud ali nije brak. Od Poslanika se prenosi da je rekao: ''Roen sam iz braka a ne iz
bluda.'' A ua robinju se kae da nije supruga niti vjenana ena. 1

5 Ibn Kudame tvrdi da je brak jedna od dvije rijei sa kojima se sklapa brani
ugovor i na taj nain postaje osnova za njega,kao to je on osnova za drugi izraz.2

Plod i koristi razilaenja:

Korist zbog razilaenja u stavovima izmeu hanefija i afija se odraava po pitanju


onoga ko poini blud sa nekom enom. Po hanefijskom mezhebu ona je zabranjena
njegovom ocu i djetetu da je oene, ali kod afija ne.

Takoe se odraava na onoga ko uslovi razvod sa rijei 'brak', kod afija se odnosi na
ugovor dok je kod hanefija preneen na smisao polnog odnosa.3

Najispravnije miljenje po ovom pitanju:

Razilaenje po ovom pitanju nije stalo kod ova dva pravca, Ibn Hader, kao to
prenosi El-Abi od njega, smatra: ''Da se rije brak u arapskom jeziku koristi za polni
odnos, a njime se ugovor naziva samo preneenim smislom jer je on njegov razlog.
Dok se u erijatu u osnovi misli na ugovor ali u preneenom smislu je polni odnos
zbog estog spominjanja u Kur'anu i sunnetu.4

Fajumi daje prednost tome da se radi o prenenom smislu u ugovoru i polnom


odnosu, jer je rije (nikah) uzeta od glagola djelovati kao to se kae lijek je poeo na
njega djelovati tako da ga opije, ili od spoja kada se drvee pribije jedno uz drugo.

Ono to ja mislim jeste da se radi o sutinskom znaenju u oba sluaja, rije brak se u
osnovi odnosi na ugovor kao i na polni odnos. Jer znaenje oko kojeg se vrti rije
(nikah) u arapskom jeziku, kao to je spomenuto u pojanjenjima, uglavnom se
odnosi na spoj ili sastavljanje. Sapajanje u braku moe biti ugovorom, a moe biti i
polnim odnosom. Kao da je ovo miljenje zastupao ejhu-l-Islam Ibn Tejmijje ( da mu
se Allah smiluje), jer je tvrdio da ako se upotrijebi rije brak ili enidba kao naredba
od Uzvienog Allaha da se misli na potpuno znaenje, ugovor i polni odnos.

onda se enite onim enama koje su vam doputene, (En Nisa, 3.).



sve dok se ne uda za drugog mua (El Bekara, 230.)
Allahov Poslanik kae: ''O skupino omladine, ko moe od vas da podnese
izdravanje neka se eni.''
1
El-Mugni, od Ibn Kudame, 7/333.
2
El-Mugni, od Ibn Kudame, 7/333.
3
Mugni el-muhtad, (sa malim odstupanjem) 124/3. Pogledaj Haiju od Ibn 'Abidina, 3/5.
4
Devahir el-iklil, 1/274.

9
A onaj ko nareuje, nareuje to radi postizanja koristi, a postizanje koristi ne biva bi
osim sa polnim odnosom, kao kada neko kae: ''Kupi mi hranu.'' Pod ovim rijeima
se podrazumijeva da se kupovina postie ugovorom i preuzimanjem robe.

A kada Uzvieni Allah neto zabrani ta zabrana se odnosi na dijelove onoga to je


zabranio. Tako da se brani ugovor zabranjuje posebno, a polni odnos posebno. Kao
to je dolo u rijeima Uzvienog :


I ne enite se onim koje su oenili oevi vai; osim to je bilo (En Nisa, 22.).


.
"Zabranjuju vam se majke vae, i keri vae (En Nisa, 23.).

Allahov Poslanik kae: ''Ne moe se oeniti onaj ko je u ihramu niti moe nekoga
on eniti.''

ejhu-l-Islam Ibn Tejmijje pojanjava svoj stav time da onaj koji zabranjuje eli time
otklonuti tetu, tako da se pod zabranom podrazumijeva svaki njegov dio, jer
njegovo prisustvo je samo po sebi tetno.

Prenosi se od Imama Malika i Imama Ahmeda da su razlikovali izmeu onoga koji se


zakune da e neto uiniti pa uini dio da on nije ispunio zakletvu i onoga koji se
zakune da nee uiniti nita pa uini dio od onga to se zakleo da je on prekrio
zakletvu.1

Drugo: Definicija braka u pravno-erijatskoj terminologiji

Otprije a i u novije vrijeme su se razili islamski pravnici oko definicje braka. Ibn
Kudame, hanbelijski pravnik, u svojoj definiciji braka veoma kratko kae: ''Brak u
erijatu je ugovor izmeu suprunika, a kod njegovog spomena se odnosi na njega,
osim ako nema dokaza koji e ga skrenuti sa njegovog osnovnog znaenja.'' 2

Pod ugovorom se podrazumijeva: Dogovor izmeu dvije strane, pri emu se svaka
strana obavezuje da izvri ono oko ega su se dogovorili i obavezali, kao to je kupo-
prodajni ili brani ugovor.3

Strane u branom ugovoru su ovjek i ena.

Ugovor, kao to je oito iz deficije, je meusobni dogovor izmeu dvije strane na


obaveze, tako to se na njemu grade zakonske posljedice, kao to je dozvola za
meusobnim uivanjem oba suprunika, mehr i izdravanje. Ali dogovor koji ne

1
Pogledaj djelo Medmu'u fetava, ejhu-l-islama, 7/421, 21/421, 21/86, 32/113.
2
El-Mugni, od Ibn Kudame, 7/333.
3
El-Mu'adem el-vesit, 2/614.

10
prouzrokuje zakonske posljedice se ne moe nazvati ugovorom, kao to je dogovor
oko organizacije izleta, ili pronje i sl.

Ibn Kudame se zadovoljio ovom kratkom definicijom zato to je brani ugovor


poznat meu ljudimana, tako da naunik ne treba previe oduljivati oko poznatih
definicija, sa druge strane on ga je definisao branim ugovorom koji poslije toga
podrazumijeva svoje sastavne dijelove (ruknove), uslove(artove) i prepreke. Pa kao
da nije imao potrebu, poslije onoga to je spomenuto, da dulji priu o njegovoj
definiciji.

Ibn Abidin, hanefijski pravnik, ga definie rijeima: ''Brani ugovor se sastoji od


ponude (idab) od strane jednog od sagovornika i prihvatanjem(kabul) od strane
drugog, ili rijei onoga koji ih mijenja ili zastupa(opunomoenika), mislim na
obostranog zastupnika u ugovoru.'' 1

Ako posveti panju i pomno pogleda u njegovu definiciju shvatit e da je brani


ugovor kod hanefija definisao sa dva sastavna dijela a to su ponuda i prihvatanje.
Ponuda je rije koja potie od onoga koji udaje, kao da otac ene kae: ''enim te
svojom kerkom.'' Prihvatanje je slaganje sa ponudom od strane mua kao da kae:
''Prihvatam.''

Tako da je brani ugovor cjelina koja sadri ponudu i prihvatanje, to opet znai da
nema braka samo sa ponudom bez prihvatanja, ili samo sa prihvatanjem bez ponude.

Mogue je da ponuda i prihvatanje poteknu od jedne osobe, ako je ova osoba


zastupnik obadvije strane, i to je ono to je rekao Ibn Abidin: ''... ili rijei onoga koji ih
mijenja ili zastupa.''

Druga grupa uenjaka se okrenula ka definiciji na osnovu tematike koju brak tretira.
Kasim Kavnevi kae: ''Brak je ugovor koji tretira pitanje posjedovanja naslaivanja,tj:
dozvoljenost naslaivanja ovjeka sa enom.2

Ugovorena forma je ta koja je definisala brak kao dozvolom obostranog uivanja i


naslaivanja meu ovjekom i enom. Svaki ugovor ima svoju tematiku koju on
tretira npr: kupoprodajni ugovor tretira pitanje dovoenja robe u posjed i njenog
prelaska iz jedne ruke u drugu. Ugovor o zakupu tretira pitanje koritenja onoga to
se iznajmilo. A brani ugovor govori o dozvoljenosti naslaivanja izmeu bracnih
suprunika.

Kavnevi se ograniio rijeima ''posjedovanju uivanja'' u odnosu na kupovinu


robinje, jer se u tom sluaju kupovina odnosi na posjedovanje robinje kao cjeline, iako
mu je dozvoljeno da i sa njom ima fizika uivanja nakon to je kupi.

Savremeni uenjaci definiu brak spominjui njegove posljedice, to se podudara sa


rijeima Uzvienog Allaha:

1
Haije, od Ibn 'Abidina, 3/3.
2
Enis el-fukaha, 145.

11

I jedan od znakova Njegovih je to to za vas, od vrste vae, stvara ene da se uz njih


smirite, i to izmeu vas uspostavlja ljubav i samilost. (Er Rum, 21.).

Od ove vrste je i definicija koju je izabrao ejh Ali Hasballah kada je brak definisao:
''To je dogovor sa namjerom dozvoljenog uivanja svakog suprunika sa drugim, kao
i koritenje istog za nastavak roda na dozvoljen nain.1

Sklapanje branog ugovora od strane jednog ovjeka

Pravnici su se razili po pitanju toga da li je dozvoljeno jednom ovjeku da zastupa


oba strane prilikom sklapanja branog ugovora i na taj nain se realizuje brani
ugovor, u sluaju da je on staratelj oboma ili da je njihov zastupnik(opunomoenik),
ili da je staratelj jednom od njih a zastupnik(opunomoenik) drugom.

Ispravno miljenje po ovom pitanju je da je dozvoljeno da se sklopi brani ugovor od


strane jednog ovjeka, sa napomenom da su neki uslovili da je ne moe udati za sebe,
jer bi u tom sluaju njena stvar bila preputena vlastima da je udaju za njega. to
podrazumijeva i to da to ne moe uiniti vladar ili sudija da je udaju za sebe, nego e
se njena stvar prepustiti drugom sudiji.2

Drugi predmet

Vanost i pozicija braka

Brak ima veoma vanu ulogu u ivotu pojedinaca, kao i u ivotu naroda i skupina.
Islam je ukazao na tu velianstvenu i vanu ulogu braka, o emu je mnogo govorio,
moda ak i vie od bilo koje druge teme, u Kur'anu i sunnetu. U ovom uvodu
pokuat emo da prikaemo najvanije to smo pronali po tom pitanju:

1 Brak je uroena potreba u ovjeku kao i u svim stvorenjima


Rekao je Uzvieni Allah:

I od svega po par stvaramo da biste se vi opomenuli (Ez Zarijat,49.).

Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara pol: u onome to iz zemlje nie, unjima
.samima, i u onome to oni ne znaju!(Yasin,36.)

1
Ez-Zevad fi e-eri'ati el-islamijje, od Alije Hasbu Allah, 33.
2
Pogledaj djelo "Er-Revda", 7/71.

12
Razvojem moderne nauke otkriveno je da nema stvorenja meu Allahovim
stvorenjima a da mu nije stvoren par, ak i ovosvjetska stvorenja kao to je ameba. To
je ivo bie koje se sastoji od samo jedne elije, dijeli se putem podjele, isti je sluaj i
sa najmanjim biima meu biljkama, kao to je bakterija koja ne izlazi iz okvira
pravila o parenju.

2 Brak je znak od Allahovih znakova u Njegovim stvorenjima.


O tome na Gospodar kae:

I jedan od znakova Njegovih je to to za vas, od vrste vae, stvara ene da se uz njih


smirite, i to izmeu vas uspostavlja ljubav i samilost. (Er Rum,21.).

Allah je stvorio ovjeka a od njega je stvorio njegovu druicu, to je predstavljalo


drugo stvaranje, a stvaranje u ovom obliku je veliki dokaz o Velianstvu Stvoritelja,
Njegovoj moi, znanju i mudrosti.

3 Brakom se razmnoava ljudska vrsta, ime se produava njihov ivot na


Zemlji.





. "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jednog ovjeka i od njega je
stvorio enu njegovu, a od njih dvoje mnoge mukarce i ene rasijao!(En Nisa, 1.).


"Allah za vas stvara ene od vae vrste, a od ena vaih daje vam sinove i unuke( En
Nahl, 72.).
Da je Allah stvorio Svoje robove od jednaput a On je Moan da to uini Zemlja bi
im bila tijesna, kao i to da se ne bi obestinila kunja koju je Allah htio da se desi
ljudskom rodu kao produkt oinske, sinovske, brane i rodbinske veze.

Brak je najuzorniji nain i put dobijanja dobrog poroda, a ljudi su od davnina, kao i
danas, eljeli da iza sebe ostave potomstvo i to je priroda koju je Allah stvorio u
svojim robovima.

Dodaj tome i to da brak vee porodice i ojaava ljubavne veze u ljudskim


zajednicama.

On od vode stvara ljude i ini da su rod po krvi i tazbini.( El Furkan, 54.).

4 Umnoavanje naroda i zatita od nestanka i poniavanja, zbog ega su mnogi


pravnici branim propisima davali prednost nad spomenom propisa o dihadu, iako

13
je dihad bio sredstvo, nain ili put kojim se uva gnijezdo islama i muslimana, ali je
brak taj kojim se je islamski ummet umnoavao. On je taj koji uzrokuje raanje
mukaraca koji e uvati islamsku dravu, i koji e izvravati i odravati obavezu
robovanja Allahu, Gospodaru svjetova . Veliki broj uenjaka su smatrali brak
bitnijim od izvravanja nafila ili dobrovoljnih ibadeta. Jer brak pomae na
pridobijanju koristi, ouvanju ednosti ljudi od harama, odgoju djece i sl.1

5 Brak je najbolji nain za ouvanje ednosti svakog od suprunika kako ne bi


pali u razvrat, i kako ne bi krenuli nepravilnim putem u zadovoljavanju svojih
strasti, zbog uivanja i naslaivanja svakog od suprunika sa onim drugim. To je ono
zadovljstvo koje je Allah dozvolio Svojim robovima, kao to stoji u hadisu: ''Dunjaluk
je uivanje, a najbolji ovosvjetski uitak jeste dobra ena.'' Biljei ga Muslim i drugi. 2

A enama vaim s kojima imate brane odnose, dajte vjenane darove kao to je
propisano.( En Nisa,24.).

Ovo uivanje, sa kojim se upranjava strast svakog od suprunika, je put ka


zasiavanju nagona, upotpunjavanju prirodne potrebe, zadobijanju duevnog
smiraja, koji je neophodan ovjeku, jer je Allah stvorio mukarca i enu, a u svakom
od njih je stvorio tenju i elju prema onom drugom. A onaj ko se suprostavi ovoj
duevnoj sklonosti moe samo ponijeti veliki teret, umarajui je, a onaj ko se bori
protiv prirodnih nagona oni ga na kraju savladaju. U mnogo sluajeva se ovaj otpor
po prirodi raspadne, te porui zajednice koje se protiv njega bore, jer ovaj pravac se
okrene protiv onoga ko ga koristi te ga zavede sa prave putanje.

Napetost koja pogaa svakog, ovjeka i enu, u vremenu kada razmiljaju jedno o
drugom, nemogue je rijeiti sa guenjem osjeaja, jer ono moe pruzrokovati samo
njegovu eksploziju, ime postaje uzrokom ruenja pojedinaca i drutvenih zajednica.
Ali njegov cilj nije da se dadne sloboda upranjavanju strasti bez granica i okvira,
nego je njegov nain da se uspostavi obostrana veza koja e zasititi i napojiti
prirodnu potrebu na veoma pravilan i umjeren nain koji e produiti vrstu i uroditi
plodom, a ne poruiti i razvaliti, to je pravac kojim ide brak.

Sistem koji je propisao Allah se ne suprostavlja ljudskoj prirodi koju je Allah stvorio
u ovjeku, nego ga je upravio ispravnim i umjerenim putem prema zadovoljstvu na
ist nain, u emu je proienje samog ovjeka, i unaprijeenje njegovih osjeaja i
emocija.

Uenjaci smatraju poeljnim da ovjek sa brakom ima namjeru slijeenja sunneta i


ouvanje svoje vjere.3

6 Brak je put ka upotpunjavanju mukosti i enstvenosti kod mukaraca i ena.


To zato to se veina osobina i specifinosti upotpunjava i ostvaruje u okrilju branog
1
Haijetu Ibn 'Abidin, 33.
2
Dami'u el-usul, 11/428.
3
Mugni el-Muhtad, 3/139.

14
ivota. Od njih su svakako plemenite emocije koje osjea svaki od suprunika u
odnosu na drugog, takoe i osjeaji majinstva i oinstva, osjeaji milosti i blagosti.
Sve ovo su plemenite vrijednosti koje prate porodini ivot i ljudske zajednice.
Takoe od ovih vrijednosti je izvraavanje obaveza i prava koje meusobno
razmjenjuju suprunici kao i odgovoronosti koje osjeaju svaki od njih dvoga u
krugu brane zajednice.

Veliki broj rasputenih i razuzdanih mladia se smiri i opusti od trenutka kada se


oeni, jer od tada nosi na sebi odgovornost ene i djece, ime postaje odraslim i
ozbiljnim mukarcem, koji ciljno razmilja i donosi odluke.

Trei predmet

Zakonitost braka

Prva tema: Dokazi utemeljenosti braka u erijatu

Tekstovi iz Kur'ana i sunneta upuuju na utemeljenost braka u erijatu, ali je


mogue da dokaze o utemeljenostibraka saeto prikaemo kroz sledee take:

1 Allahovo darovanje Svojim robovima tako to im je stvorio od njih samih


njihove druice kako bi se smirili uz njih, kao i to da im je od njihovih druica
uinio sinove i unuad.

Prethodno smo naveli neke od ovih dokaza, a od dokaza, povrh onih koje smo
spomenuli, i koji upuuju nautemeljenost braka su:

On vas kao parove stvara a stvara parove i od stoke da vas tako razmnoava(Es
Sura,11.).


.

. "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jednog ovjeka i od njega je
stvorio enu njegovu... (En Nisa, 1.).

2 Kur'an podstie na brak u rijeima Uzvienog.

onda se enite onim enama koje su vam doputene, sa po dvije, sa po tri i sa po


etiri! (En Nisa, 3.).

15
Poslanik je takoe poticao na brak, tako da u vjerodostojnom hadisu kojeg biljee
Muslim i Nesai od Abdullaha b. Amra b. Asa da je Allahov Poslanik rekao:
''Dunjaluk je uivanje a najbolji ovosvjetski uitak je dobra ena.'' 1

Biljee Buharija i Muslim od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik rekao: ''enu


udaju etiri stvari: njen imetak, njen ugled, njena ljepota i njena vjera. Izaberi njenu
vjeru i bit e sretan.''2

Allahov Poslanik je omladinu poticao na brak sa rijeima: ''O skupino omladine, ko


moe od vas izdravati enu neka se eni, na taj nain e najbolje sauvati pogled i
zatititi polni organ. A onaj ko ne moe neka posti jer mu je on najbolja zatita.'' 3

Izdravanje: neki su rekli da ova rije '' '' znai sposobnost na polni odnos, dok
su drugi rekli da se odnosi na mogunost izdravanja branog druga. Ali prvo
znaenje je povezano sa drugim tako da se moe preformulisati reenica u znaenje:
''Ko je od vas sposoban na polni odnos od onih koji su imuni da podnesu trokove
braka neka se ene.''

Kur'an je podsticao staratelje da udaju one koje nemaju mueve.

"Udavajte neudate i enite neoenjene, i estite robove i robinje svoje (En Nur,
32.).
Neudata '' '' u osnovi se odnosi na enu koja nema mua, bez obzira bila
djevojka, rasputenica ili udovica.4
Kur'an je dozvolio onima koji nisu sposobni da se ene slobodnim enama da se ene
sa robinjama.

A onaj meu vama koji nije dovoljno imuan da se oeni slobodnom vjernicom eto mu
one u vaem vlasnitvu, robinje vae, vjernice (En Nisa, 25.).

3 Allah nas je obavijestio da je brak od sunneta Njegovih poslanika.

I prije tebe smo poslanike slali, i ene i porod im davali (Er Rad,38.).
Takoe je pohvalio Svoje robove opisujui ih na kraju sure El-Furkan koji prizivaju
svog Gospodara.

1
Dami'u el-usul, 11/428.
2
Dami'u el-usul, 11/429.
3
Biljei ga Buharija, 4/119, i Muslim, 2/1019.
4
Tesfir el-Kurtubijj, 12/240.

16

'Gospodaru na, podari nam u enama naim i djeci naoj radost (El Furkan,74.).

Pa smo mu se odazvali i poklonili mu Jahju i izlijeili mu enu."(El Enbija, 90.).

4 Allah nas je obavijestio da je od Njegovih blagodati koje je darovao Svojim


robovima u Dennetskim baama i to da ih je oenio sa hurijama krupnih oiju.

. "Eto, tako e biti i Mi emo ih hurijama, krupnih oiju, eniti."(Ed Duhan,54.).



U njima im pripadaju ene iste i oni e u njima vjeno boraviti."(El Bekara, 25.).



oni i ene njihove bie u hladovini na ukraenim divanima naslonjeni,
( Yasin,56.).
A vjernike e njihove ene vjernice, sa kojima su bili oenjeni na dunjaluku, pratiti u
Dennetu.


"Edenski vrtovi u koje e ui i oni i roditelji njihovi i ene njihove i porod njihov
oni koji su bili estiti (Er Rad,23.).

5 Allahov Poslanik je estoko pokudio i ukorio one koji su se zarekli da se nee


eniti, i koji e se kloniti ena zbog ibadeta. Buharija i Muslim biljee od Enesa b.
Malika da je rekao: ''Tri pobonjaka su doli kod Poslanikovih kua raspitivajui
se o Poslanikovom ibadetu, pa kada su obavijeteni kao da su pocijenili svoj ibadet.
Pa su rekli: ''Gdje smo mi u odnosu na Allahovog Poslanika ? A Allah mu je oprostio
prijanje i one kasnije grijehe.'' Jedan od njih ree:Ja u klanjati no neprestano.''
Drugi ree: ''Jau postiti svaki dan i neu mrsiti.'' Trei ree: ''Jau se kloniti ena i
neu se nikada eniti.'' Zatim je doao Poslanik i rekao: ''Vi ste ti koji ste rekli tako i
tako? to se mene tie ja sam bogobojazniji od vas i vie strahujem od Allaha, ali
postim i iftarim se, klanjam i odmaram se, i enim se, a onaj ko ne slijedi moj sunnet
nije od mene.'' 1

1
Biljei ga Buharija, 9/104, i Muslim, 2/1020, a tekst pomenutog hadisa je Buharijin.

17
Muslim u svom 'Sahihu', od Se'ada b. Ebi Vekasa, biljei da je rekao: ''Allahov
Poslanik je zabranio Osmanu b. Maz'unu neenstvo, a da mu je dozvolio mi bi se
kastrirali.'' 1

Neenstvo tj. da se kloni ena i da se ne eni, zbog ibadeta.

Allahov Poslanik je pokudio postupak Abdullaha b. Amra zato to je zapostavio


svoju enu preokupirajui se ibadetom, postom i namazom, te mu je ukazao na
umjerenost. 2

6 Konsenzus ummeta o zakonitosti braka, svi ovi dokazi koje smo naveli ukazuju
na zakonitost braka, takoe oni ukazuju na njegovu zakonitost na neprikosoven i
direktan nain ne ostavljajui nikome ni malo mogunosti za sumnju jer su svi dokazi
veoma jasni i direktni u pogledu zakonitosti braka. Zbog toga uenjaci, meu
prethodnjacima i savremenjacima, nisu se mogli suprostaviti tome. Veliki broj
uenjaka su rekli da o zakonitosti braka postoji konsenzus ummeta. Ibn Kudame
kae: ''Osnova zakonitosti braka je njegovo utemeljenje u Kur'anu, sunnetu i
konsenzusu..., muslimani su se sloili da je brak propisan.'' 3

Uenjaci su iskoristili prethodne dokaze kako bi zakljuili da je brak ope ljudsko


pravilo. El-Balkini kae: ''Brak je zakon jo od vremena Adema , a njegova
zakonitost je poslije toga nastavljena, ak e se brak i u Dennetu nastaviti.'' 4

Druga tema: Oni koji negiraju zakonitost braka

U pogledu Allahovog sunneta, kojeg je naredio Svojim robovima i sa njim se


zadovoljio, su zalutale dvije grupe ljudi:

Prva grupa: Oni koji pozivaju na ostavljanje braka, udaljavanje od ena i


neenstvo, a njih su dvije vrste:

1 Ljudi koji tvrde da je brak neto neisto i prljavo, a da nagon prema strastima i
uitcima ne prilii uglednom ovjeku. Oni tvrde da brak udaljava ovjeka od
Gospodara, zbog toga kranski pobonjaci smatraju da se uzoran ovjek moe
kloniti braka, a i uzorita ena je ta koja se odlui na djevianstvo i ne udaju. Ova
bolest je pogodila neke od ashaba kao to smo spomenuli, ali ih je Poslanik povratio
na ispravni put, a njihove postupke je estoko osudio i upozorio ih od slijeenja i
koraanja ovim stazama.

Allahovom robu, koji vjeruje u Allaha, i vjeruje u vjerodostojnost Njegovog


Poslanika, i koji slijedi Svjetlo sa kojim je poslan, ne odgovara da se suprostavi
Allahu u Njegovim propisima i da proturijei Njegovoj naredbi.

1
Biljei ga Muslim, 2/1020.
2
Obrati se na ovaj hadis i vidi njegove puteve kojima je doao u djelu "Dami'u el-usul", 1/300.
3
El-Mugni, 7/334. Pogledaj djelo "Kifejetu el-ahjar", 2/66, jer je govor u pomenutom djelu slian onoma koji je
spomenut u djelu "el-Mugni".
4
Mugni el-muhtad, 3/124.

18

"Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im On presudi, samo reknu:


'Sluamo i pokoravamo se!' (En Nur,51.).

"Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora da, kada Allah i Poslanik Njegov neto odrede, po
svom nahoenju postupe.(El Ahzab,36.).

Allahov Poslanik se enio i podsticao na brak, a niko nema pravo da se odrie i


ograuje od postupka kojeg je uinio Allahov Poslanik. Allahov Poslanik je bio
najbogobojazniji ovjek, i najbolje je poznavao ta Allah voli i ta mrzi, bio je
najueniji u pogledu Njegovih granica, a onaj ko se suprostavi Poslanikovom
sunnetu, i pokua da zatre njegov trag pozivajui na neki drugi put i pravac on je
veoma daleko zalutao.

Imam afija kae: ''Volim da se ovjek i ena uzmu ako misle da to mogu, jer ga je
Allah naredio, zadovoljio se time i podstakao, a od Poslanika nam doprlo da je
rekao: ''enite se i razmnoavajte, ja u se vama ponositi kao najmnogobrojnijim
narodom, ak i sa nedonoetom.'' I kae: ''Onaj ko voli moju prirodu neka slijedi moj
sunnet, a od mog sunneta je brak.''1

Ashabi Allahovog Poslanika su shvatili ono na to im je ukazivao Allahov Poslanik


, a oni su jedni druge poduavali, tako da se u Buharijinom 'Sahihu' biljei kako je
Selman posjetio svog pobratima Ebu Derda'a. Pa je od njegove ene saznao da se
posveuje postu i namazu zapostavljajui je. Tog dana Selman je ostao da boravi kod
Ebu Derda'a, pa ga je natjerao da se mrsi po danu, i da spava jedan dio noi, a na
kraju svih dogaanja rekao mu je: ''Tvog Gospodar ima nad tobom pravo, tvoja dua
ima nad tobom svoje pravo, i tvoja porodica ima nad tobom pravo, pa svakom dadni
njegovo pravo.'' Zatim je doao kod Allahovog Poslanika i spomenuo mu to a on
ree: ''Selman je rekao istinu.''2

Ashabi su ovom pravcu poduavali tabiine, tako da se u Buharinom 'Sahihu' od


Seida b. Dubejra biljei da je rekao: ''Rekao mi je Ibn Abbas: ''Je si li se oenio?''
Rekoh: ''Ne'', ree: ''Oeni se, a najbolji od ovog ummeta je onaj koji je imao najvie
ena.'' Mislei time na Allahovog Poslanika .

Uenjaci su shvatili ovaj put, te su ga slijedili, i podsticali na njegovo slijeenje, a


pokudili su onoga ko sa njega skrene. Imam Ahmed kae: ''Neenstvo ni po emu
nije od islama, Poslanik je oenio etrnaest ena, a umro je ostavivi devet, zatim je
rekao: ''Da se Bir b. Haris oenio upotpunila bi mu se linost.'' Meutim da su ljudi
ostavili brak, i ne bi se borili, i ne bi na had ili, i ne bi to i to. A Allahov Poslanik bi
doekao jutro a kod njega nije bilo nita, odabrao je brak i podsticao na njega,
zabranjivao je monatvo, a onaj ko ne eli ono na emu je bio Poslanik on nije na
1
Muhtesar el-Muzenijj, 3/255.
2
Dami'u el-usul", 11/428.

19
pravom putu. Jakub se oenio u svojoj tuzi i dobio je djecu, a Poslanik je rekao:
''ene su mi uinjene dragima.''1

2 Drugi ljudi smatraju da je brak zlo, jer uzrokuje postojanje ovjeka, a


postojanje ovjeka vodi u umor, patnju i probleme, bolove, i oni smatraju da je
ovjekovo postojanje zlo, a da je njegovo nepostojanje dobro o emu Ebu Ala Me'ari
kae:

Ovo je grijeh mog oca prema meni a ja neu pogrijeiti ni prema kome.

Oni su se suprostavili Allahu u Njegovom propisu, i negirali su ono to im je od


Njega dolo. Allah nas je poastio time to nas je stvorio i dao nam da postojimo.
Ali nisu primjetili mudrost koja stoji iza stvaranja, a svoj su ivot proveli kukajui i
alei zbog svog postojanja, namjesto da su se okupirali onime radi ega ih je Allah
stvorio, od realizacije robovanja Njemu kako bi uspjeli sa ovosvjetskim i Ahiretskim
blagodatima.

Druga skupina su oni koji su zalutali u pogledu ispravnog puta, i to oni koji su
pozivali na razvrat izmeu mukaraca i ena, i to bez ikakvih pravila, niti
ogranienja ili prepreka. Oni smatraju da je brak samo praistorijska truhle, i oni su ti
koji pozivaju ovjeanstvo da se rijei drevnih obiaja. Zastavu ove misije su ponijeli
komunistiki pilii, pozivajui na ruenje porodice, ali je Allah njihovu savremenu
dravu sruio isto kao to je sruio Mezdekovu vatro-pokloniku dravu i to od
davnina jer je i on pozivao na put ovakvih razvratnih ubjeenja.

Osim toga poziv na razuzdanost nije bila karakteristika samo komunistikog


drutva,pogledajte dananje kranske zemlje u zapadnom svijetuu koje vrite ispod
stopala razvrata koji rui njihovo drutvo, porodice i vrijednosti. Unitava kako
pojedince tako i zajednice, irei sramotu pod imenom slobode.

Mi smo ljudi dananjice koji mogu najbolje shvatiti probleme koje je pridonijela
sloboda razvrata, tako da su zapadna drutva glavne vodilje na elu pozivanja ka
slobodi razuzdanosti, ubacujui meu ljude gorinu i jad, jer polne bolesti u takvim
drutvima su danas vie nego to se mogu nabrojati, od kojih su neke ako pogode
ovjeka nema mu lijeka, tako da mora bitiusmren. Takve opake bolesti su pogodile
na desetine miliona ruei njihova drutva na obiman nain.

Djeca bez oeva su samo plodovi zabranjenih veza zapadnog drutva, a njihov broj
se svakodnevno poveava, dok u sutini predstavljaju veliki procenat meu
svakodnevno roenom djecom.

Razuzdanost je doprinijela okorelosti dua i posveivanja matarijalizmu,


zamrnjavanju emocija i osjeaja, a njihova drutva su duboko zaronula ispod
ogromnih tereta isprljanih i unitenih dua. Razuzdanost je unitila drevne zajednice,
ali i danas to isto ini sa onim drutvima koja se ponose njome.

Trea tema: Stepen zakonitosti braka


1
Telbisu Iblis, 330.

20
U prethodnom predmetu smo prikazali zakonitost braka, pa smo naveli dokaze koji
govore o njegovoj zakonitosti, tako da je zbog oiglednosti i snage ovih dokaza
ummet se sloio oko toga da je brak zakonit in bez ikakvog oblika razilaenja meu
njima, te da je u najmanju ruku brak neto to je dozvoljeno (mubah). Meutim onaj
ko pomno pogleda predhodne dokaze nee nai samo da je brak neto to je
dozvoljeno, nego da je brak neto to je pohvalno (mustehab) ili obavezno(vadib).
Uenjaci su se razili po pitanju propisa braka shodno njihovom razumijevanju tih
dokaza, a mi emo u sljedeem predmetu prikazati stavove uenjaka po tom
pitanju i njihove dokaze:

Prvo: Oni koji tvrde da je brak obaveza (vadib)

Veliki broj uenjaka zastupa stav da je brak farz ajn, opa obaveza svakog pojedinca,
a onaj ko ga izostavi pored mogunosti na njega, biva grijean. Ovaj stav zastupaju
sljedbenici zahirijske pravne kole,1 a ono to je Ibn Hazm rekao jeste da je brak
obaveza svakom mukarcu ali ne i enama. Bez obzira da li to bio brak ili
posjedovanje robinje, koje god uini od toga dvoga izvrio je obavezu. 2

Kasani prenosi od pojedinih hanefijskih pravnika da je brak fard kifaje kao dihad i
denaza namaz.3 Od drugih uenjaka se prenosi da je vadib, oni od hanefija koji
kau da je vadib prenose njegovu obavezu kao farz kifaje poput odgovora na selam,
dok ga drugi smatraju farzi ajn u djelu ne u vjerovanju kao to jesadekatu fitr, klanje
kurbana i klanjanje vitr namaza.4

Stav o njegovoj obavezi se prenosi od Imama Ahmeda u jednoj od predaja, ujedno je


to stav pojedinih hanbelija.5 Neki od irakih afija smatraju da je farz kifaje, a oni koji
odbiju instituciju braka protiv njih e vlast povesti rat. 6 Najpoznatiji zastupnik brane
obaveznosti meu afijama je bio Ebu Avane.7

Dokazi onih koji zastupaju ovaj stav:

Oni koji zastupaju stav da je brak farz ili vadib, kao pojedinana ili opa obaveza,
uzeli su za dokaze tekstove koje smo spomenuli i koji su u imperativnoj formi.



onda se enite onim enama koje su vam doputene,(En Nisa,3.).

"Udavajte neudate i enite neoenjene,(En Nur,32.).

1
Bedai'u es-senai', 2/228. Bidajetu el-mudtehid, 2/3.
2
El-Muhalla, 9/440-444.
3
Bedai'u es-senai', 2/228.
4
Prethodni izvor.
5
El-Mugni, 7/334.
6
Revdatu et-talibine, 7/18. Mugni el-muhtad, 3/125.
7
Nejlu el-evtar, 6/111.

21
I kao to kae Allahov Poslanik : ''O skupino omladine, ko od vas moe da izdrava
enu neka se oeni.''

Imperativ u ovim dokazima upuuje na obavezu (vadib), a nije dolo nita to bi


izmijenilo znaenje ovih dokaza tj. da ne bude vadibom. Takoe ovu obavezu
potvruje i to da je brak od sunneta Allahovog Poslanika , kao i to da je Kur'an
obavijestio o njemu da je on sunnet poslanika. Zatim Poslanik je pokudio onoga ko
ga zapostavi ili ozakoni neenstvo, to je prethodno spomenuto.

Drugo: Oni koji zastupaju stav da je brak poeljan (mustehab) u


sluaju poude, a obaveza (vadib) u sluaju postojanja bojazni da
poini blud:

Veina (dumhur) uenjaka smatra da je brak poeljan onoj osobi koja ima elju za
njim ali ne postoji bojazan da e poiniti blud, ali ako je njegova elja za brakom
veoma jaka do te mjere da se boji da e poiniti blud, njemu e brak biti vadib od
trenutka kada bude mogao podnijeti njegove trokove.1

Ovdje emo ti predstaviti neke od predaja preneenih od uenjaka koji su zastupali


ovaj stav.

Kasani kae: ''Nema sumnje da je brak farz u sluaju jake poude, a onaj ija udnja
prema enama jaka tako da se ne moe strpiti, a moe podnijeti trokove mehra i
izdravanja porodice, ako se ne oeni grijean je.''2

Autor knjige Ed- Duru-l-Muhtar kae: ''Brak je farz u sluaju jake poude, jer ako se
ispostavi da e pasti u blud bit e mu farz.''3

Ibn Abidin, komentariui prethodni stav, kae:.''Ako ne moe ostaviti haram osim
sa neim, to neto postaje farz."4

Ibn Abdu-l-Berr kae: ''Brak nije vadib osim onome ija je udnja jaka prema njemu,
i kome je oteala samoa a sposoban je da se eni.''5

Imam Nevevi kae: ''U pojanjenju knjige 'Muhtesar Duvejni': ''Ko se boji bluda
njemu je brak vadib.''6

Ibn Kudame, u veini svojih knjiga, je naveo: ''Onaj ko se boji da e pasti u


zabranjeno u sluaju ako zapostavi brak, njemu je brak vadib to smatra veina
uenjaka, jer mora zatiti sebe od harama.''7 U ovom sluaju tj. ako se boji da e pasti
1
Haijetu Ibn 'Abidin, 3/7. Bedai'u es-senai', 2/282. Kifajetu el-ahjar, 2/67. Revdatu et-talibin, 7/18. Mugni el-
muhtad, 3/125. Muhtesar el-Muzenijj, 3/255. El-Kafi fi fikhi ehli el-medine, 2/519. Devahiru el-iklil, 1/274.
2
Bedai'u es-senai', 2/228.
3
Haijetu ibn 'Abidin, 3/6.
4
Prethodni izvor.
5
El-Kafi fi fikhi ehli el-medine, 2/519.
6
Revdatu et-talibin, 7/18.
7
El-Mugni, od Ibn Kudame, 7/334

22
u blud: ''Dat e prednost braku nad obaveznim hadom koji se naao u isto vrijeme
na drugoj strani izvrenja.'' Ovo je rekao hanbelijski pravnik autor djela 'Nejlu
me'arib'.1

Kurtubi je uinio dobro i rekao istinu kada je prenio od evkanija: ''Onaj ko moe
podnijeti brane obaveze, i boji se sebi i svojoj vjeri od tete zbog samoe sa njega
obaveza nee spasti osim sa brakom, i nema razilaenja da je njemu brak vadib.'' 2

Dokazi onih koji zastupaju ovaj stav:

Dokaze koji nareuju brak, uenjaci su prenijeli na znaenje u sluaju bojazni od


bluda i jake poude.3

Dokaz o obavezi braka u ovom sluaju je oit je i nepotrebno da se dokazuje, jer je


muslimanu obaveza da uva svoju ednost, a ako se ispostavi da kod njega
prevladava miljenje da e poiniti blud ako se ne oeni, njemu je brak vadib.

Tree: Oni koji smatraju da je brak pokuen (mekruh) ili zabranjen


(haram)

Malo prije sam skrenuo panju na one koji negiraju propisanost braka, zatim sam
pojasnio odgovor istima. Zastupnici ovog stava nisu pravnici ni uenjaci u svojoj
vjeri. Nekim uenjacima se pripisuje stav da je posveivanje ibadetu i nafilama,
onome ko moe podniejti ibadet, bolje od braka, ali mora biti suszdrljiv, i ne smije
postojati bojazan da e poiniti blud.

Kasani u svom djelu 'Bedai'a' i Ibn Kudame u 'Mugniju' su ovaj stav pripisali Imamu
afiji, posveujui veliku panju suprotstavljanju njegovom stavu.4

Nepravilno je ovaj stav pripisati Imamu afiji, jer njegov stav kao i stav uenjaka
njegove pravne kole jeste da je brak poeljan onome ko moe podnijeti njegove
obaveze, bez obzira da li se radi o mukarcu ili eni. Zbog toga to ga je Allah
naredio i podstakao na njega. Imam afija je za svoj stav uzeo argumente koje je
uzela veina islamskih uenjaka,ali je on zastupao miljenje da je bolje posveivanje
ibadetu onome ovjeku koji ne moe podnijeti brane obaveze. 5

Neki od uenjaka su zastupali stav da je brak pokuen ili haram onom ovjeku koji
ne moe podnijeti njegove obaveze i trokove kao to je mehr ili izdravanje, ili nije
sposoban na brak, ili ako se boji da se ne moe strpiti od nanoenja nepravde prema
eni.6 afija je smatrao pokuni brak zarobljeniku u neprijateljskoj dravi u toku rata
koji traje, dok ga Imam Ahmed nije dozvolio osim u prijekoj nudi. A ako bude
prisiljen na brak onda mu je obaveza da sauva svoju enu od mogue trudnoe.
1
Nejlu el-mearib, 2/136.
2
Nejlu el-evtar, 6/111.
3
Er-Revdatu el-behijje, 2/3.
4
Bedai'u es-sanai', 2/228. El-Mugni, 7/335-336.
5
Muhtesar el-Muzenijj, 3/255. Revdatu et-talibin, 7/18. Mugni el-muhtad, 3/125.
6
Haijetu ibn 'Abidin, 3/6.

23
Imam afija pokudnost braka zatvoreniku pojaanjava time to postoji bojazan o
sudbini njegovog djeteta zbog kufra ili porobljavanja. 1

Najispravnije miljenje:

Jasno mi je da na osnovu tekstova koji govore o poeljnosti braka i nakon


prouavanja Kur'anskog metoda da je dovoljno toga to sposobne za izvravanje
obaveza podstie na brak. Zbog toga to propisanost braka i podsticaj na njega
odbijaju one koji pozivaju u neenstvo i celibat smatrajui neenstvo vrijednou koja
pribliava Allahu.

Ako se ustanovi, unutar ljudskih dua, da brak nije sramota, nego je zakonit i
predstavlja jednu vrijednost, onda e samo prirodni nagon koji je usaen u dubinama
dua biti dovoljan da podstakne ljude na brak. Jer ovaj ima veoma ogromnu snagu
koja potiskuje, onoga koji ju posjeduje, veoma jakim pritiskom da utali potrebu tog
nagona. A ovjeku ne trebaju jaki pritisci ili snage koje e ga potisnuti da odgovori
prirodnim nagonima. Isti je sluaj sa hranom i piem, dovoljno je da se to desi nakon
to se sazna njegova dozvoljenost ili zabrana. Kroz erijat smo shvatili da on ne
nalae stvari vanjskih djelatnosti i aktivnosti iji se podsticaji i nagoni nalaze unutar
ovjekove due kao to je brak, hrana, pie i odgoj djece, ali ako se radi o
aktivnostima iji se podsticaji ne nalaze unutar ovjekove due onda erijat stupa na
snagu time to navodi ili priprema vanjske faktore koji e utjecati ili podstaknuti na
odreeno djelo kao to je dihad, davanje zekata, poslunost roditeljima itd.

Ali ako se seksualni potencijal kod pojedinih ljudi ne nae, ili ako je bio prisutan pa
je nestao zbog bolesti ili starosti, onda nije mogue rei da je brak po pitanju ovog
ovjeka poeljan ili obavezan. Jer razlog obaveznosti braka nekome je bojazan da taj
isti ne poini blud a u ovom sluaju taj se razlog nije naao. Od ciljeva braka jeste i
dobijanje djece, odravanje loze, a sve to se nee nai kod onoga koji nema prirodnog
nagona.

Ali nije dozvoljeno rei: ''Brak je zabranjen ovim ljudima, jer u braku postoje drugi
ideali koji se mogu postii njegovom realizacijom od kojih je osjeaj ljubavi svakog od
suprunika prema drugom, izdravanje mua svoje ene, ili enin trud u spremanju
kue i pripremanju hrane. Nego sve to treba rei da ona strana koja nije seksulano ili
prirodno sposobna na pojedine aktivnosti ne smije to kriti od one druge strane, nego
na njoj je da objasni onoj drugoj strani o kakavom se nedostatku radi, pa ako druga
strana pristane na takav brak onda nema zapreke za brak.2

Dok je oito iz govora Imama Ahmeda da nema razlike izmeu obaveznosti braka
ovjeka koji moe podnijeti njegove trokove i onoga koji to ne moe pa kae:
''ovjeku je obaveza da se eni, pa ako ima ono ime e izdravati porodicu troit e
to na njih, a ako nema onda neka se strpi."

Imam Ahmed je svoj stav argumentovao time to bi Poslanik doekao jutro a kod
njega u kui ne bi bilo nita, ili bi doekao no a kod njega nije bilo nita, kao i to da
1
Mugni el-muhtad, 3/125. Nejlu el-mearib, 2/137.
2
Pogledaj djelo " Nejlu el-mearib", 2/136.

24
je Poslanik oenio ovjeka koji nije posjedovao imetka da kupi prsten od gvoa,
nego ak to vie on nita nije posjedovao osim svoje odjee i to samo donjeg dijela a
ogtaa nije imao. (Biljei ga Buharija).

O ovjeku koji ima slab doprinos ili platu to slabi njegovo srce od podnoenja
trokova, Ahmed kae: '' Allah e ih opskrbiti, brak mu je bolji tit, moda e mu u
toku braka naii trenutci sranog nagona koje nee moi izdrati, a ovo se odnosi na
onoga koji je sposoban na brak, ili u sluaju da se ena zadovolji time to joj je mu
siromaan, a onaj ko ne moe o njemu Allah kae.



I neka se suzdre oni koji nemaju mogunosti da se oene, (En Nur, 33.).

to se tie braka sa zarobljenikom, ako postoji bojazan za njegovu djecu od nevjerstva


i porobljavanja onda je pree da se kae da je taj brak pokuen ili zabranjen, a ako ne
postoji ta bojazan onda je njemu brak dozvoljen.

etvrta tema:

Priroda branog ugovora

Muslimani su navikli da brak oznae kao neim svetim i velianstvenim, u to nema


sumnje da je utemeljeno na Kur'anu i sunnetu, a prethodno smo naveli dokaze koji
nalau i uzdiu vrijednost braka.

Muslimani se ne vesele i ne obiljeavaju kupoprodajni ugovor ili ugovor o


iznajmljivanju neega niti bilo koji drugi ugovor kao to je veselje i obiljeavanje
branog ugovora. Svi ugovori, ujedno sa branim, imaju zajedniku ponudu,
prihvatanje i svjedoke, meutim kada je rije o braku, islam je uputio na in pronje,
a pria o pronji i njenim propisima e doi kasnije.

Kod ugovora se pozivaju rodbina, komije i prijatelji da prisustvuju tom ugovoru,


tada se mlada prosi poevi sa bismilom, zatim zahvalom Allahu , donoenjem
salavata na Poslanika , pri emu se pojasne brani propisi, zatim njegov cilj, kao to
e se ukazati na lijepo ponaenje i visoke moralne vrijednosti unutar brane zajednice
kojima se trebaju okititi obadva suprunika. Zatim njihova meusobna prava i
obaveze, a onda dolazi na red ponuda i prihvatanje ispred svjedoka, a Allahov
Poslanik je naredio da se brak objelodani i da se obznani udaranjem u def, kao to je
dozvoljeno i veselje uz jelo.

Poeljno je da se mladencima estita i da im se proui dova 1, o emu je ejh


Nasiruddin Albani spomenuo mnogo hadisa, 2 od kojih je i hadis koji prenose
Buharija i Muslim da je Allahov Poslanik estitao Dabiru brak i dovio za njegov
brak rijeima: ''Neka ti Allah podari beriet!'' " Barekellahu leke!"

1
Bedai'u es-sanai', 2/239.
2
Revdatu et-talibin, 7/35. Devahiru el-iklil, 1/257.

25
Takoer je Allahov Poslanik Aliji b. Ebi Talibu je rekao: ''Allahu blagoslovi njih
dvoje, i podari im blagoslov u njihovom porodu!'' "Allahumme barik fihima, ve
barik lehuma, fi binaihima!" Biljei ga Ibn Se'ad i Taberani u djelu" ElKebiru" sa
dobrim lancem prenosilaca.

Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed i drugi prenose da je Allahov Poslanik imao obiaj da
kod braka estita ovjeku rijeima: ''Neka Allah dadne blagoslov tebi, i neka te
blagoslovi u tebi i neka vas dvoje spoji u dobru.'' " Barekellahu leke, ve bareke
alejke, ve deme'a bejnekuma fi hajr !"1

Kada se Aia udavala za Poslanika ensarijke su rekle: ''Sa dobrom i berietom, sa


dobrom u svakom stanju.'' Biljee ga Buharija i Muslim.

Ako se ove stvari i znaci braka koji mu daju ovu svetost ne bi nali u tom trenutku,
nego se zadovolji sa ponudom i prihvatanjem, spominjanjem mehra i to posvjedoe
svjedoci, brak i u tom sluaju biva ispravnim.

erijat nije uslovio da se brani ugovor obavi u damiji, isto tako ne uslovlja da se
brani ugovor sprovede od strane uenog i nekog pravnika, niti da bude zapisan na
poseban papir, nego sve to je potrebno jeste da se upotpune njegovi sastavni dijelovi
(ruknovi) i da se pripreme uslovi za iste.

Brak u islamu je ovisan ili vezan sa obostranom eljom ugovorenih strana, tako da se
postie sa njihovim obostranim zadovoljstvom shodno onome to je Allah propisao.
Isto tako kao to su se dogovorili na brak sa svojom eljom mogu na isti nain svojim
izborom i eljom da ga prekinu, mu razvodom a ena 'hulom' ( dokidanjem branog
ugovora na zahtjev ene), ili kao to je dozvoljeno sudiji da raskine brak izmeu njih
dvoga ako to zatrai jedno od njih i ako za njegovo raskidanje postoje razlozi i
opravdanja.

Meutim ono to se pojavilo u islamskim drutvima od potvrivanja branog


ugovora, ili ugovor pred sudijom ili matiarem, to se vraa na administrativne
poslove. to su drave obavezno nametnule ljudima zbog prepirki i razilaenja meu
njima o emu emo govoriti. A ako bi u braku posredovao neko drugi kod Allaha
ovaj brak ne bi bio bezvrijedan, meutim ugovorene strane ili njihov posrednik ili
zastupnik mogu biti kanjeni od drave.

Ovo je brak u islamskom erijatu i ovo je njegova priroda, ali kada je rije o braku
kod krana on se ne odvija osim to se proui molitva od strane svetenika shodno
crkvenim propisima. I ono to enu muu i mua eni ini dozvoljenim, nije ugovor,
nego je to svetenikova molitva.

Crkva je brak uinila jednom od njenih sedam svetih tajni, zatim ga je uinila
obaveznom vezom bez mogunosti na raskid, i crkva ne priznaje dananji brak
modernog vremena, nego na njega gleda kao da ne postoji.2

1
Pogledaj djelo, "Adab ez-zefaf", 172.
2
erhu ahkami ez-zevad li et-tavaif el-mesihijjeti fi surije ve lubnan, 103-105.

26
Onaj ko se pomno posveti prouavanju branih propisa u islamu poredei ih sa
propisima drugih naroda i kultura shvatit e da su islamski propisi doli kao jedna
umjerena sredina izmeu dva suprotna pravaca kao to to kae dr. Sibai da mu se
Allah smiluje:

Prvi: Da je brak vjerski ugovor i da se ne moe odvijati osim posredstvom vjerskih


ljudi, a ako se obavi van tih pravila ne biva valjanim unutar vjere, niti e se
primijeniti njegovi propisi. Ovo je ono to su ozakonili svi idolopokloniki narodi, to
je potvrdilo kranstvo kasnije.

Drugi: Da je brak graanski ugovor u cjelosti, i da nema veze sa vjerom, a na ovaj


stav je pozivao komunizam, za ime se povela veina modernih zapadnih
zakonodavstava i ako ne sprjeavaju da se vjenanje obavi u crkvi nakon to bude
obavljeno u matinom uredu.1

Drugo poglavlje

Propisi brane pronje

Prvi predmet

Definicija pronje i njen propis

Pronja: je rije uzeta od obraanja, tj. govora ili dijaloga izmeu dvije osobe, onoga
koji govori i onoga koji slua. Arapi kau: obratio mu se obraenjem ili priom tj.
govorio mu je.

Arapi su rije 'hutba' nazvali govor kojim se obraaju na skupovima i na proslavama,


pa kau ovjek se popeo na damijsku mimberu i odrao hutbu (govor), tj. obratio im
se govorom poznatih svojstava.

Meutim 'hitbe' je termin koji se odnosi na pronju ene, tako to kau: ''ovjek je
zaprosio kerku od tog i tog ovjeka'' tj. zatraio ju je od njega da je uda za njega. 2

erbini kae: ''Pronja je ponuda braka eni od strane ovjeka.'' Ibn Abidin kae:
''Prosidba je traenje braka.''3
1
erhu kanuni el-ahval e-ahsijje es-surijj, od Siba'ija, 1/32.
2
El-Kamus el-muhit, 103. El-Misbah el-munir, 172. Muhtar es-sihah, 180. El-Mu'adem el-vesit, 1/243.
3
Mugni el-muhtad, 3/128. Haijetu ibn 'Abidin, 3/8.

27
Moe se desiti da prosac zaprosi ali se njegova pronja ne prihvati, ili da dobije
obeanje od ene ili njenog skrbnika, ili da se obeanje potvrdi uenjem fatihe kao to
su to pojedini muslimani poeli navikavati, ili da prosac donosi poklone djevojci
ime potvruje svoju naklonost prema njoj, ili da prosac dadne mehr ili jedan njegov
dio prije braka onoj koju prosi, ali sve to ne prelazi granice osim to ostaje pronjom
ime brak jo nije ugovoren.

Uenjaci su stava da je pronja propisanaonome ko se eli eniti.




"I nije vam grijeh ako tim enama na znanje date da ete ih vi zaprositi, (El
Bekara,235.).

I niko od uenjaka nije zastupao stav da je prosidba obavezna, a najdalje ono to je


reeno po njenom pitanju jeste da je pohvalna. Od onih koji su rekli da je pohvalna je
Gazali .1

Oni koji su smtrali da je pohvalna uzeli su za dokaz : ''Da je Allahov Poslanik prosio
Aiu od Ebu Bekra, pa mu je Ebu Bekr rekao: ''Ja sam tvoj brat.'' Kae: ''Ti si moj brat
u Allahovoj vjeri i u Njegovoj Knjizi, a ona je meni dozvoljena.'' Biljei ga Buharija od
Urve b. Zubejra kao mursel predaju.

U 'Sahihu' se takoe prenosi da je Allahov Poslanik prosio Hafsu.2

Pronja ene, ili pronja ene od njenog staratelja, mukarca

Ope poznato kod muslimana je to da mukarac prosi enu, dok se ena i njena
porodica ustruavaju da prose mukarca, ali uenjaci i dobri ljudi prelaze ove
granice, koje se smatraju stidljivima.

Otac dvije ene kojima je Allahov vjerovjesnik Musa napojio stoku u Medjenu,
ponudio mu je da oeni jednu od njih dvije.

'Ja elim da te oenim jednom od ove dvije keri moje', ree on, 'ali treba da me
osam godina slui; a ako deset napuni bit e dobra volja tvoja, (El Kasas,27.).

Jedna od sahabijki se ponudila Poslaniku rekavi: ''Allahov Poslanie ima li elju


da me oeni?'' A kerka prenosioca hadisa Enesa b. Malika, bila je pored njega kada

1
Njegov stav je prenio Imam Nevevi u djelu, "Er-Revda", 2/30. Jo je spomenuo da se ne spominje u knjigama
afijskih uenjaka da je pronja pohvalna, nego dpominju da je ona dozvoljena. Mugni el-muhtad, 3/128.
2
Biljei ga Buharija, 9/176, broj, 5122.

28
je prenosio ovaj hadis, pa je rekla: ''Kako se ne stidi i kako je to runo!'' A otac joj ree:
''Bolja je od tebe bila jer htjela Poslanika pa mu se ponudila.''1

Omer b. Hattab je ponudio svoju kerku Hafsu, kada joj je mu umro, Osmanu b.
Affanu, zatim Ebu Bekru Siddiku ,. U Buharinom 'Sahihu' od Abdullaha b. Omera
se prenosi da kada je Hafsa ostala udovica iza Hunejsa b. Huzafe Sehmija, a bio je od
ashaba Allahovog Poslanika , pa je umro u Medini, Omer b. Hattab je rekao: ''Doao
sam Osmanu b. Affanu pa sam mu ponudio Hafsu, pa je rekao: ''Razmislit u.'' Pa je
proteklo nekoliko noi a onda sam ga sreo a on ree: ''Mislim da se sada ne bi enio.''
Omer kae: ''Zatim sam sreo Ebu Bekra Siddika, i rekao mu: ''Ako hoe oenit u te
sa Hafsom kerkom Omerovom. On je preutio i nita mi nije odgovorio. Rekao sam
mu da sam bio ljut prema Osmanu zbog toga.'' Zatim je proteklo nekoliko noi pa ju
je zaprosio Allahov Poslanik te sem je udao za njega. Pa me je sreo Ebu Bekr
rekavi: ''Moda si se naljutio onda kada si mi ponudio Hafsu pa ti nita nisam
odogovorio?'' Omer kae: ''Rekao sam: ''Da.'' Ebu Bekr kae: ''Nita me nije sprijeilo
da ti odgovorim na tvoju ponudu osim to sam znao da ju je Allahov Poslanik
spomenuo, a ja nisam mogao iriti tajnu Allahovog Poslanika , a da ju je ostavio
Allahov Poslanik ja bih je uzeo.''2

Uenjaci su ove dokaze uzeli za to da je staratelju dozvoljeno da ponudi svoju


tienicu onima koje smatra dobrim ljudima, kao to je uino uajb sa Musaom i
Omer sa Osmanom i Ebu Bekrom .3

Ukraavanje keri za udaju

Uenjaci su spomenuli u svojim djelima da je sunnet okititi i ukrasiti kerku kako bi


momci imali elju za njima da je prose.4

U 'Sunnenu' od Ibn Made se prenosi od Aie da je Allahov Poslanik rekao: ''Da je


Usame djevojica ja bih ga obukao i ukrasio da se uda.''5

Drugi predmet

ene koje nije dozvoljeno prositi

Svaku enu koju nije dozvoljeno, privremeno ili stalno, eniti ni u kom sluaju je nije
dozvoljno ni prositi, a zabranjene ene e doi u posebnom poglavlju. Mi emo se u
ovom poglavlju zadovoljiti sa dva pitanja: prvo je pronja ene koja je u idetu
(ekanju) iako u idetu nije dozvoljeno da se uda ali je u nekim sluajevima
dozvoljeno da se prose na indirektan nain. I drugo je pronja isproene ene.

1 Propis pronje ene koja je u idetu


1
Buharija, 9/174, broj, 5120.
2
Buharija, 9/175, broj, 5122.
3
Mugni el-muhtad, 3/139.
4
Haijetu ibn 'Abidin, 3/9.
5
Sahihu suneni Ibn Made, 1/334. Broj hadisa, 1607.

29
Ni u kom sluaju nije dozvoljeno direktno prositi enu koja je u idetu, ali je
dozvoljeno dati naznaku za pronju ene kojoj je mu umro. Meutim ona koja je
rastavljena razvodom nakon kojeg se moe vratiti muu nije dozvoljeno prositi
indirektno. Uenjaci su se razili oko toga da li je dozvoljeno prositi indirektno onu
enu koja je putena po trei put. Malikijska i Hanbelijska kola smatraju da je
dozvoljeno, ovaj stav je vie zastupljen kod afija, dok je kod hanefijske pravne kole
zabranjeno.1

Oni koji zabranjuju dase prosi na indirektan nain ona ena koja je putena po trei
put uzimaju dokaz iz Kur'ana :


"I nije vam grijeh ako tim enama na znanje date da ete ih vi zaprositi, (El
Bekara,235.).

Pa kau da se ovo odnosi samo na onu kojoj je mu umro ali ne i na druge ene koje
su u periodu ekanja.

Oni koji kau da je dozvoljeno indirektno prositi onu koja je putena po trei put
zbog toga to nije dozvoljeno da se vrati svom muu uzimaju argument da nije
dozvoljeno da se ona vrati muu koji je razveo, isto kao to nije mogue da se vrati
ona kojoj je mu umro, tako da je razlog u oba sluaja isti, za razliku od one koja je u
idetu od prvog ili drugog razvoda (talak red'i).

Meutim stav onih koji to smatraju zabanjenim je ispravniji, jer e to moda smetati
onome koji ju je pustio, zbog toga to neko daje naznaku da prosi njegovu enu. I
moda e ovo biti razlog irenja mrnje i neprijateljstva, jer je vrijeme brane veze jo
uvijek blizu, a due trebaju jedno vrijeme da se smire i zaborave.

Mudrost koja se krije iza zabrane pronje one koja je u idetu s pravom na povratak
jeste u tome to je ona jo uvijek njegova ena. Imam afija kae: ''Nikome nije
dozvoljeno da daje naznaku pronje eni koju ima mu pravo da vrati, i jer se na nju
jo uvijek odnose mnoga brana prava, kao to postoji mogunost od toga da ako joj
neko dadne naznaku za brak da kae da joj je idet istekao a ispostavi se da nije tako.'' 2
Uenjaci su estoko pokudili onoga ko prosi enu dok je ona u idetu, o emu Ibn
Tejmijje kae: ''Onaj ko prosi enu u idetu zasluuje kaznu koja e njega i njemu
sline odvratiti od toga. Tako da e biti kanjen ovjek prosac i isproena, tako to e
mu se zabraniti da je ne oeni, dakle suprotno njegovoj namjeri.'' 3

Dirketno obraanje onoj u idetu jeste da kae: ''Hou da te oenim.'' Ili ''ako ti proe
idet hou da te oenim'' dok je indirektan nain davanje naznake bez direktnog
govora o pronji. Kao da kae: ''Malo je onih koji ti se nude, i onih koji te ele, i koji bi
te pazio'' i slino tome.
1
Pogledaj: Devahiru el-iklil, 1/276, El-Mugni, 7/525, Mugni el-muhtad, 3/137.
2
El-Umm, 5/32.
3
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 7/8.

30
Ako bude prosio, onu koja je u idetu kojoj je mu umro, na direktan nain, a zatim je
oeni poslije zavretka ideta, biva grjenim, ali je brak ispravan. Ali ako je oeni dok
je jo u idetu brak je neispravan.1

2 Pronja isproene ene

ovjeku nije dozvoljeno da prosi na pronju svog brata, o emu su doli hadisi koji
govore o zabrani toga.

U oba 'Sahiha' od Ebu Hurejre se prenosi da je Vjerovjesnik rekao: ''Neka ne prosi


ovjek na pronju svog brata.'' Buharija je dodao: ''... sve dok se ne oeni ili ne ostavi.''
A u Muslimovoj predaji: ''... dok ne ostavi.''2 Buharija ga biljei od Ibn Omera
rijeima: ''Allahov Poslanik je zabranio da prodajete jedni nad drugima,( nameui
svoju robu nad onoga koji je prodao), i neka ne prosi ovjek na pronju svog brata
sve dok onaj ne ostavi ili dok mu ne dozvoli.''

Ibn Omerovu predaju biljei i Muslim u kojoj je Poslanik rekao: ''Neka ne prosi na
pronju svog brata dok mu ne dozvoli.''3

Mudrost zabrane pronje na pronju jeste taj to prouzrokuje neprijateljstvo i mrnju


meu ljudima, kao i to vodi u to da ovjek sam sebe hvali poniavajui nekoga
drugoga.


zato se ne hvaliite (En Nedzm 32.).
A hvaljenje samog sebe je pokueno, a kuenje nekoga u njegovom odsustvu je
ogovaranje, a ogovaranje je veliki grijeh.



i ne ogovarajte jedni druge! (El Hu]urat,12.).
Ibn Abidin je rekao da je pronja na pronju ''obmana i prevara''. 4

Ovo znaenje potvruje i to da je pronja na pronju neprijateljstvo i prekoraavanje


granica koje je Allah odredio od strane drugog prosioca prema prvom u emu je
njegovo vrijeanje.


ali ne prelazite graniceZaista Allah ne voli one koji prekoraaju granice."( El
Bekara,190.


. A oni koji vjernike i vjernice vrijeaju, a oni to ne zasluuju, tovare na sebe klevetu i
pravi grijeh."(El Ahzab,58.).

1
El-Umm, 5/32.
2
Buharija, 9/199, broj, 5143. Muslim, 2/1033, broj, 1413.
3
Buharija, 9/198, broj, 5143. Muslim, 2/1032, broj, 1412.
4
Haijetu ibn 'Abidin, 3/9.

31
ejhu-l-Islam Ibn Tejmijje kae: ''Sva etvorica imama, u svojim stavovima su se
sloili da je zabranjeno(haram) da ovjek prosi na pronju svog brata.'' 5

Ali spominje da su se islamski uenjaci razili oko valjanosti braka onoga koji je
zaprosio ve zaproenu enu, na dva miljenja:

Prvo: Da je brak neispravan, kao to kae Malik i Ahmed u jednoj od predaja od


njega.
Drugo: Da je brak ispravan to zastupa Ebu Hanife, afija i Ahmed u drugoj predaji
temeljii svoj stav da je zabranjeno ono to je prethodilo braku tj. pronja.2

Ibn Rud je pripisao Davudu Zahiriju miljenje da se ovako sklopljen brak raskida,
dok je Imamu Maliku pripisao tri miljenja po ovom pitanju: prvo: da se brak
raskida, drugo: da se ne raskida, tree: da se raskida ako se to objelodani prije polnog
odnosa ,a poslije ne.3

ejhu-l-Islam smatra ispravnijim miljenje o njegovoj nitavnosti. 4

Meutim ja mislim da je onaj ko prosi na pronju svog brata grijean, i na vladaru je


da ga kazni za opomenu, kako bi vaspitao njega a i druge, ali je ugovor ispravan i ne
treba ga ponitavati.

Ugovor je ispravan zato to se zabrana u hadisu odnosi na pronju ne na ugovor, a


ugovor sadrava svoje sastavne dijelove i uslove, tako da je greka u sredstvu ali ne u
samom ugovoru ili nekom od njegovih dijelova, ak ni u onome to mu je prethodilo,
jer se ugovor moe izvriti bez pronje, kao to je mogue prositi na pronju ali bez
branog ugovora, ali zabrana je jo uvijek prisutna iako se ugovor ne bi sproveo.

Skupina uenjaka, sa afijom na elu, zastupaju miljenje da se zabrana prosidbe


odnosi na onoga kome ena ili njen staratelj odgovore, ali ako ne odgovore proscu
nije zabranjeno da je prosi drugi.

Za ovo su uzeli dokaz hadis Fatime bint Kajs koja je obavijestila Poslanika da su je
Muavija i Ebu Dehm zaprosili, pa joj je naredio da se uda za Usamu. A stanje u
kojem je prosio Poslanik Fatimu za Usamu nije stanje koje je Allahov Poslanik
zabranio. Jer u prvom sluaju se govori o tome da prvom proscu nije odgovoreno.
A to se tie stanja u kojem je Allahov Poslanik zabranio da se prosi ena je u
sluaju kada prihvati ponudu braka, a ne ako mu ne odgovori. 5

Ovaj stav je zastupao afija to su zastupali afijski i malikijski pravnici i veliki broj
uenjaka.6

5
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/7.
2
Prethodni izvor.
3
Bidajetu el-mudtehid, 2/4.
4
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/10.
5
El-Umm, 5/34.
6
Revdatu et-talibin, 7/31. E-erhu es-sagir, 2/342. Devahiru el-iklil, 1/275.

32
Hanbelije smatraju da je indirektno prihvatanje prvog prosca od strane ene
dovoljno da bi bila zabranjena prosidba drugom proscu, pa makar direktno ona ne
prihvatila prosidbu. 1

Ibn Hazm smatra da ponuda pronje ne ini njeno proenje zabranjenim nekome
drugom samim time to on sazna za to, ali je napravio iznimku u jednom sluaju
kada je dozvoljeno prositi na pronju drugog ovjeka a to je u sluaju da se sa prvim
nije zadovoljno u njegovoj vjeri.2

Ovaj stav je slijedio evkani od kasnijih uenjaka, pa je zabranjeno da se prosi ena


osim u sluaju ako se zna da ona nije zadovoljna. Za dokaze su uzeli direktne hadise
o zabrani pronje sve dok mu onaj ne dozvoli ili dok ne ostavi pronju.

evkani se nije zadovoljio odbijanjem onih koji se protive hadisu Fatime bint Kajs, jer
se vjerodostojni hadisi ne suprostavljaju jedni drugima u pogledu zabrane pronje na
pronju, jer joj je Poslanik dao naznaku nakon to je od njega traila savjet, a
naredba joj je bila upuena nakon toga. 3 Ako neko kae: ''Zar Poslanik nije znao da
se Fatimi ponudilo vie prosaca, pa kako je preutio Poslanik takvo neto sa
zabranom proenja ovjeka na pronju njegovog brata?''

Odgovor: Postoje mogunosti od kojih je da je drugi zaprosio ne znajui da ju je


prosio neko prije njega, ili je mogue da su obje pronje bile u istom ili veoma
bliskom vremenu.

Mogue je i to da je moda prvi prosac odbijen sa njene strane, ili od njenog


staratelja, nego je onda traila savjet od Allahovog Poslanika o svima onima koji su
joj se ponudili kao prosci.

Ono to potvruje stav Ibn Hazma i evkanija, jeste da je mudrost ove zabrane,
pronje na pronju, kao to je kupovine na kupovinu, ili prodaje na prodaju, tj.
izbijanje neprijateljstva i mrnje meu ljudima, razbijajui bratske veze. Jer pronja
na pronju, bez obzira znao to ovaj drugi ili ne, ili odgovorila ona prvom ili ne,
dovodi do razbijanja muslimanskog bratstva, dozvolio njemu prvi prosac ili ne,
ostavio on ili ne ili da ga ona odbije. Ali ako mu odgovori ili da bude u periodu
razmiljanja, ako se pojavi ovaj drugi moda e je to odvratiti od pristanka na
pronju prvog i li da ga ona odbije.

Trei predmet

Mjerila i vaga pri izboru branog druga

1
El-Mugni, od Ibn Kudame, 7/521.
2
El-Muhalla, od Ibn Hazma, 10/33.
3
Es-Sejlu el-derrar, 2/245-246.

33
Period pronje je period izbora i traenja branog druga koji se zavrava sa
neobaveznom vezom, kao i to da predstavlja period prije obaveznog branog
ugovora.

Izbor ima svoja mjerila i odredbe, ali se mukarci razlikuju po njihovim linim
ocjenama ime se mora odlikovati ena koju eli jedan od njih oeniti.

Islamski erijat je odredio okvire u ijem sklopu biva sam izbor, eni muslimanki ni u
kom sluaju nije dozvoljeno da se uda za onoga koji nije musliman, dok je
muslimanu dozvoljeno da bira meu muslimankama i enama sljedbenika knjige.








"Ne enite se idolopoklonkama dok vjernice ne postanu; uistinu je robinja
vjernica bolja od idolopoklonke, makar vam se ona i sviala! Ne udajite vjernice za
idolopoklonike dok ne postanu vjernici; jer uistinu je rob vjernik bolji od
idolopoklonika, makar vam se i dopadaoTi zovu u Vatru, a Allah voljom Svojom
poziva Dennetu i oprostu, te objanjava ljudima Znakove Svoje, da bi se
podsjeali!"(El Bekara,221.).

Nema sumnje da je brak sa muslimankom bolji i prei od braka sa kitabijkom koja


vjeruje u to da je Isa Allahov sin, ili da je on Allah, ili da je On jedan od trojice,
uzvien je Allah visoko iznad njihovih potvora.

Brak sa muslimankom je osnova na koju se mora paziti, iako se muslimanke


razlikuju meusobno po bogobojaznosti, dobroti kao i po pridravanju vjerskih
propisa. Musliman mora teiti da izabere onu koja se najbolje pridrava vjere, koja
uva Allagove granice u vjeri, o emu Poslanik kae: ''enu udaju etiri stvari: njen
imetak, njeno porijeklo, njena ljepota i njena vjera. Izaberi vjernicu i bit e sretan.''
Hadis biljee ga Buharija, Muslim, Ebu Davud i Nesai.1

Ovdje moramo napomenuti jednu stvar a to je da ima mnogo bogobojaznih i dobrih


ena u islamskom ummetu, meu njima ima lijepih, lijepog ugleda i bogatih, i nema
prepreke da ovjek bira lijepu, uglednu i bogatu ako je njegov izbor unutar vjerskih
okvira.

Poslanikov hadis ukazuje na odabir vjernice, to ne mora znaiti da vjernica nema


drugih osobina radi kojih je mukarci prieljkuju.

Oni koji vole vaziti i upuivati ljude podstiu na brak sa vjernicama, tako da veliki
broj ljudi, koji nemaju udjela u nauci, shvate da je njegova obaveza samo to da nae
vjernicu bez obzira na ostale okolnosti i osobine koje mukarac voli da se nau u eni
koju e on oeniti.
1
Dami'u el-usul, 11/429.

34
Brakom mu moe biti propisan uspjeh ili propast, a uzroci propasti mogu proizai
zbog nepostojanja svojstava kod ene koju je on oenio, a ono to ne odgovara
jednom ovjeku moda odgovara nekom drugom. Moe se desiti da ovjek oeni
enu ali njihov brak ne uspije, pa je oeni neki drugi a onda njih dvoje budu
najsretniji par. Davno se udala Zejneba za Zejda b. Harise ali njihov brani ivot nije
uspio, ne zbog mahana kod Zejda ili Zejnebe, pa ju je oenio Allahov Poslanik a
njihov brak je uspio i potrajao.

Allahov Poslanik je bio linost koja je najbolje primjenila erijatska mjerila i


odredbe, ali i pored toga privlaila ga je ljepota ena, jer u enskoj ljepoti moe biti

uzrok izbora.


"Odsada ti nisu doputene druge ni da umjesto njih neku
ene, drugu uzme,

makar te i zadivila ljepota njihova (El Ahzab,52.).

Allahov Poslanik je ukorio jednog ashaba zato to se oenio sa udavanom enom, i


rekao mu: ''Da si bogdo oenio djevicu, pa da se igra sa njom i da se ona igra sa
tobom.'' Biljee ga Buharija i Muslim.1

Moda e ovjek traiti brak od odreene familije, jer, recimo, njihove ene imaju
posebna svojstva koja ih krase. Tako se kod Buharije i Muslima od Ebu Hurejre
prenosi da je Allahov Poslanik rekao: ''Najbolje ene koje su jahale deve su dobre
ene Kureja, najpaljivije su prema djetetu dok je malo i najpaljivije su prema
muevom imetku.''2

Od lijepih svojstava na koje je ukazao Allahov Poslanik da ih treba traiti


spomenuta su u sljedeem hadisu kojeg biljee Ebu Davud i Nesai od Me'akail b.
Jesara gdje kae: ''Rekao je Allahov Poslanik : ''enite privlane i rotkinje, ja u se
vaim mnotvom ponositi na Sudnjem danu.''3

Od tih mjerila su visoke moralne vrijednosti sa kojima su se okitile pojedine ene i sa


kojima se ena uzdie na stupanj dobrih ena, na to je Poslanik ukazao rijeima: ''
Nije se vjernik okoristio niim boljim nakon bogobojaznosti od dobre ene, ako joj
naredi poslua ga, ako je pogleda obraduje ga, a ako bi se zakleo na nju ona bi
ispunila on to se zakleo da on ne bi prekrio svoju zakletvu , a ako bude odsutan
uva sebe i njegov imetak.'' Biljei ga Ibn Made.4

Nema sramote ako neko trai da oeni enu koja posjeduje sva ova svojstva.

etvrti predmet

Upoznavanje ovjeka i ene prilikom pronje

1
Mikatu el-mesabih, 2/159.
2
Mikatu el-mesabih, 2/159.
3
Mikatu el-mesabih, 2/160.
4
Mikatu el-mesabih, 2/161.

35
U prethodnom poglavlju smo govorili o tome kako ovjek ima pravo da trai enu
koja posjeduje svojstva i to ona koja se njemu dopadaju kako bi je oenio. Neka od tih
svojstava su oigledna, neka su skrivena. Dok emo u ovom predmetu pokuati
ukazati na dozvoljene naine putem kojih moe ovjek upoznati onu sa kojom se eli
oeniti.

Prva tema: Gledanje u enu koju prosi

1 Propis gledanja prosca u enu koju prosi

Allahov Poslanik je podsticao da ovjek gleda onu koju e oeniti prije nego to se
desi brani ugovor. Muslim u svom 'Sahihu' biljei od Ebu Hurejre da je rekao: ''Bio
sam kod Allahovog Poslanika kada mu je doao jedan od ensarija i obavijestio ga da
se oenio. Allahov Poslanik mu ree: ''Je si li je pogledao?'' Kae: ''Ne.'' Kae: ''Idi i
vidi je, u oima ensarija ima neto.''1

Ebu Davud u svom 'Sunnenu' od Dabira b. Abdullaha prenosi da je rekao: ''Rekao je


Allahov Poslanik '': ''Ako neko od vas zaprosi enu, pa ako moe vidjeti od nje neto
to e ga navesti da se oeni njome neka to i uini.'' Pa kae: ''Zaprosio sam djevojku
te sam joj se prikradao sve dok nisam vidio ono to me je privuklo da je oenim, pa
sam je oenio.''2

Tirmizi u svom 'Sunnenu' od Mugire b. u'abeta prenosi da je zaprosio enu, pa mu


je Allahov Poslanik rekao: " Vidi je, jer e te se na taj nain najvie zbliiti." Tirmizi
kae: ''Ovaj hadis je hasen. A rijei: "najvie zbliiti" Tirmizi kae da znae: ''Najbolje
to e odrati ljubav meu vama.''3

Ibn Esir kae: ''Znai da je pree i bolje da vas to spoji, i da se sloe oko onoga to je
korisnije za njih dvoje, i da uvrsti bliskost i ljubav izmeu njih dvoga.'' 4

Buharija u svom 'Sahihu' od Sehla b. Se'ada prenosi da je ena dola kod Allahovog
Poslanika i rekla: ''Allahov Poslanie, dola sam da ti se poklonim, pa ju je Allahov
Poslanik pogledao, podigavi pogled i upravio ga...''5

Dakle u njemu stoji da je Poslanik pogledao enu koja mu je dola nudei sebe da je
oeni, a da nije bilo dozvoljeno ne bi to Poslanik uinio.

1
Muslim, 2/1040. Broj hadisa 1424.
2
Sunenu Ebi Davud, 2/308. Broj hadisa 2082. Ovaj hadis se nalazi u poglavlju o braku, pod naslovom: O tome
da ovjek vidi enu koju eli oeniti. Kae Hafiz Ibn Hader, nakon to je spomenuo ovaj hadis, u djelu: "Bulugu
el-meram": "Biljei ga Ahmed i Ebu Davud. Njegovi prenosioci su pouzdani. Imam Hakim ga je ocijenio kao
vjerodostojnog. Ovaj hadisi potvruju i drugi hadisi koji se nalaze kod Tirmizije i Nesa'ije od Mugire, a kod Ibn
Made i Ibn Hibbana hadis se prenosi od Muhammeda b. Seleme. (Pogledaj: "Subulu es-selam, 3/147).
3
Sunenu et-Tirmizijj, 3/397. Broj 3087. Ovaj hadis se nalazi u poglavlju o braku, pod naslovom: O tome da se
vidi zarunica. Pogledaj ovaj hadis u djelu: "Sahihu suneni et-Tirmizijj, 1/342. Broj, 934.
4
Dami'u el-usul, 11/439.
5
Biljei ga Buharija. Pogleaj: "Fethu el-bari", 9/180.

36
Ovi hadisi ukazuju na to da je pohvalno i preporueno pogledati u onu koju prosi,
jer je Allahov Poslanik nareivao mukarcima da pogledaju u one ene koje prose.
Zatim je to Poslanik opravdao rijeima: " jer e te se na taj nain najvie zbliiti.''
Dakle onaj ko hoe da se eni, a pogledao je u onu koju prosi, ime mu se dua
smirila zbog braka sa njom, to uglavnom vodi prema branom uspjehu i pravilnije je
ovo nego da je vidi nakon to sa njom napravi brani ugovor, te se iznenadi da ona
nije ono to je oekivao, te je njegova dua odbaci. Dok je ostavljanje pronje blaa
stvar njemu, eni i njenoj porodici nego da je pusti nakon to je oeni.

Reenice, vezane za pogled, koje se prenose od uenjaka uglavnom se vrte oko ovog
znaenja tj. da je dozvoljeno i poeljno. Nevevi u svom 'Minhadu' kae: ''Ako ima
namjeru da je oeni sunnet mu je da je vidi.''1

U knjizi 'Rawdi' on takoe kae: ''Ako bude htio da je oeni poeljno je da je vidi da
se ne bi pokajao. Drugi dio uenjakada vienje zarunice nije poeljno(mustehab) ,
nego da je dozvoljeno (mubah). Ispravno je prvo miljenje zbog predhodnog hadisa.
A u drugom sluaju ovaj pogled nije poeljan, nego je dozvoljen, meutim tanije je
da je poeljan zbog navedenih hadisa.''2

Dusuki u komentaru djela 'Muhtesar Halil' kae: ''Oito iz govora autora je da


vienje zarunice mustehab, a stav mezheba jeste da je dozvoljen, dok Ibn Arefe nije
prenio miljenje da je vienje zarunice mustehab, osim od Ibn Kattana.''3

Mardavi Hanbeli kae: ''Dozvoljeno je pogledati u onu koju prosi, ovo je stav
mezheba, dok neki kau da je poeljno to je i tanije.'' 4

Kada je Ibn Kudame vidio mnotvo onih koji govore o dozvoljenosti gledanja u
isproenu enu rekao je: ''Ne znamo razilaenje meu uenjacima oko vienja ene
koju eli oeniti.''5

Gledajui sa opeg gledita ova konstatacija Ibn Kudame nije tana, jer Ibn Hader
prenosi od Tahavija da je: ''Prenosi se od nekih ljudi da vienje isproene ene nije
dozvoljeno prije branog ugovora jer mu je ona strankinja.''6

Ali nisam vidio da je ijedan od uenjaka rekao da je vienje isproene ene haram ili
da je pripisao nekom od uenjaka to miljenje osim Ibn Abdu-l-Berra, jer ovo
miljenje on pripisuje Maliku u jednoj predaji od njega. Ibn Abdu-l-Berr kae: ''Onaj
ko eli da oeni enu, po Malikovom miljenju, niju mu dozvoljeno da je pogleda,
niti da razmilja o njenoj ljepoti. A prenosi se od njega da je dozvoljeno gledati mu u
nju dok je na njoj njena odjea.''7

1
Mugni el-muhtad, 3/128.
2
Revdatu et-talibin, 7/20.
3
Haijetu ed-Desuki, 2/215.
4
El-Insaf, 8/17.
5
El-Mugni, 7/453.
6
Fethu el-bari, 11/182.
7
El-Kafi fi fikhi ehli el-medine, 2/519.

37
Moda oni koji su prenosili ovaj stav od Malika osvrnuli se na Malikovo miljenje da
je ena u cjelosti 'avret' tj. ono u ta se nesmije gledati, ak i njeni nokti, zato mora
svoj pogled da ograniiti da ne gleda u zabranjeno osim iz nude kao da pogleda u
onu koju prosi, u tom sluaju mu je dozvoljeno.

Znameniti uenjaci malikijske kole pripisuju Maliku da je po njemu dozvoljeno


pogledati u onu koju prosi, i to u njene ake i lice.1

Istina je da nema niko prava protiviti se onome ko eli pogledati enu kod pronje,
jer su hadisi veoma jasni i direktni kada je rije o dozvoljenosi ili preporuenosti
pogleda. A dokazi koji zabranjuju pogled i nareuju njegovo obaranje su opi
pojmovi zabrane, dok su hadisi o pogledu prosca posebni mimo svih drugih
sluajeva, tako da nema kontradiktornosti izmeu opeg i posebnog pojma dozvole i
zabrane.

2 Propis braka u sluaju da prosac ne vidi onu koju prosi

Nema razilaenja meu uenjacima o ispravnosti braka onog ovjeka koji ne pogleda
u onu koju prosi, jer je vienje isproene ene mubah ili mustehab.Ali niko od
uenjaka nije rekao da je obavezan (vadib), a Poslanik je rekao: '' na taj nain e te
se najvie pribliiti.'' to vienje ne ini obaveznim, o emu ejhu-l-Islam Ibn Tejmijje
kae: ''Brak je ispravan iako je ne vidi, jer vienjenije pojasnio da je za njega vezana
ispravnost braka, to znai da vienjenije obaveza, kao i da je brak bez njega
ispravan.''2

3 Granice dozvoljenog gledanja u onu koju prosi

Uenjaci koji kau da je dozvoljeno gledati u djevojku koju prosi ne razilaze se oko
toga da mu je dozvoljeno gledati u njeno lice i ake, Ibn Kudame kae: ''Nema
razilaenja meu uenjacima o dozvoljenosti pogleda u njeno lice, jer ono nije 'avret'
(stidni dio tijela) , kao i to da je lice mjesto izraene ljepote, mjesto u koje se gleda, a
nije mu dozvoljeno da gleda u ono to se po obiaju ne pokazuje.'' 3

erbini kae: ''Mudrost od pogleda u lice je zbog toga to lice sadri svu ljepotu, dok
ruke ukazuju na zgodnost tijela.'' 4 afije su dozvolili pogled u lice i ake zabranjujui
pogled u bilo ta drugo. Ovo je jedna predaja i od Imama Ahmeda. 5

U drugoj od predaja Imama Ahmeda stoji da je dozvoljeno pogledati u ono to se


pokazuje u veini sluajeva, kao to su vrat i listovi. 6 Dok je Evzai, uenjak ama,
rekao da mu je dozvoljeno gledati u sve ono to eli od nje, osim stidnih dijelova
tijela.7

1
Bidajetu el-mudtehid, 2/4.
2
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 29/355.
3
El-Mugni, 7/453.
4
Mugni el-muhtad, 3/128. Devahiru el-iklil, 2/215.
5
Mugni el-muhtad, 3/128. Pogledaj komentar Ibn Kajjima na djelo: Mealimu es-Sunen, 3/26. El-Insaf, 8/17.
6
Komentar Ibn Kajjima na djelo: Mealimu es-Sunen, 3/26. El-Insaf, 8/17. El-Mugni, 7/454.
7
Fethu el-bari, 9/182.

38
Od Imama Ahmeda se prenosi miljenje da mu je dozvoljeno pogledati je u cjelosti, 1

ali je ovo miljenje zahirijskog pravca zbog rijei Poslanika : ''Gledaj u nju.''2

Nema sumnje da miljenje o dozvoljenosti vienja u cjelosti sa ili bez izuzetka


pogleda u stidne dijelove nema smisla, jer bi u tom sluaju bilo pretjerano, a
erijatska pravila to odbacuju, dok o vjerodostojnosti pripisivanja ovog miljenja
Imamu Ahmedu ima prie.

Miljenje za koje mislimo da je ispravnije jeste ono koje zastupa pogled u lice i
ake, jer pogled u lice je taj koji uzrokuje unutarnje emocije za prihvatanje ili
odbijanje, i niko ne moe opisati ovaj osjeaj, dok sve drugo od oblika i izgleda ili
bilo kojeg drugog svojstva njemu moe prenijeti majka ili sestra. Ali iako je
dozvoljeno ili naloeno hadisima da mladi gleda u djevojku koju prosti nije reeno
da je njoj dozvoljeno da se skida pred njim samo zato to je on prosi.

Da, ako drutveni obiaji ne dozvoljavaju susret prosca sa djevojkom, onda e nain
gledanja biti onakav kako je to uinio Dabir b. Abdullah, tj. da joj se prikrada. On e
gledati u ono to moe da vidi od nje. Jer u ovom sluaju dok je gleda ona ne zna za
to, i u tom trenutku nije mogue da trai od nje dozvolu za pogled u nju. Moda je to
ono to se prenosi od Imama Ahmeda i zahirijskog pravca, da mu je dozvoljeno
gledati u nju, ili onih koji zastupaju miljenje da mu je dozvoljeno pogledati u cjelosti
njeno tijelo, tj. u vremenu kada ona ne zna za to. Ali je nemogue da neko od
islamskih uenjaka dozvolio eni da se skida pred svojim proscem kako bi jevidio, a
ako bi se naao neko ko zastupa ovaj stav njegovo miljenje se nee prihvatiti nego e
se odbaciti.

4 Traenje dozvole za vienje od vjerenice i da li ono mora biti uz njeno znanje

Osnova je da prosac zatrai dozvolu od djevojke ili njene familije ako je eli vidjeti,
ali djevojka nije prisiljena da pristane na susret sa njim kako bi je on mogao vidjeti.
Uenjaci su dozvolili da je vidi bez njenog znanja i dozvole, na to je ukazao i hadis
od Dabira .

Ibn Hader kae: ''Veina uenjaka kae: ''Njemu je dozvoljeno da je vidiako je eli
oeniti, bez njene dozvole.'' 3

Zabiljeeno je od afija, hanbelija i zahirija da je dozvoljeno da je gleda bez njenog


znanja ili dozvole.4

ak neki od uenjaka tvrde da mu je sunnet pogledati je makar ona ili njeni skrbnici
to ne dozvoljavali, pojanjavajui to radi dvije stvari: prva: jer je Zakonodavac
dozvolio pogled u nju bez njene dozvole, druga: zbog bojazni da e se bolje srediti

1
Fethu el-bari, 9/182. Komentar Ibn Kajjima na djelo: Mealimu es-Sunen, 3/26.
2
El-Mugni, 7/453.
3
Fethu el-bari, 9/182.
4
Pogledaj: Kifajetu el-Ahjar, 2/84. Revdatu et-talibin, 7/20. El-Mugni, 7/453. El-Muhalla, 10/128.

39
ako zna da gleda u nju, tako da njegova namjera o gledanju izgubi svoj smisao, tj. da
je vidi u njenoj prirodi.1

Od malikijskih uenjaka se prenosi da gledanje u djevojku mora biti sa njenim


znanjem ili znanjem njenog staratelja, tako da je pokueno kod njih ne dati joj to na
znanje, jer bi to smutljivci mogli iskoristiti pa gledati u zabranjene osobe, a kada
budu uhvaeni na djelu tvrde da gledaju radi pronje.2

Miljenje o uslovljenosti dozvole vienja je preneeno takoe od Imam Malika. 3

Meutim kod nas prevladava miljenje veine uenjaka, razlog tome jesu hadisi koje
smo naveli i koji nalau pogled. ak o tome je naveden direktan hadis koji glasi:
''Ako neko od vas prosi enu nije grijean ako je pogleda, ako je gleda samo radi
pronje, makar ona to i ne znala.''4

5 Da li je uslov sigurnost od strasti

Neki od uenjaka su pogled u djevojku radi pronje ograniili time da mora postojati
sigurnost da taj pogled ne dovede do strasti, tj. da od tog pogleda ne uiva i ne
naslauje se.5

Nema potreba za ograniavanjemiz tog razloga to je osjeaj kod pogleda neto to


ovjek ne moe savladati, jer razgledanje vrtova i cvijetnjaka veseli ovjekov pogled,
dok onaj koji gleda u mrtve i ranjene biva razoaran prizorom. Isti je sluaj i sa
ovjekom koji gleda u lijepu enu bez a da ima za to namjeru. erbini je imao pravo
po ovom pitanju kada je rekao: ''Sunnet je da se vidi zaproena djevojka svejedno sa
strau ili bez nje, kao to je to rekao Imam i Rujani.'' 6Neki uenjaci strast spominju
kao smutnju, kao to autor djela 'Kifajetu ahjar' kae: ''Ovaj pogled je dozvoljen,
makar se bojao smutnje zbog samog braka.''7

Razlog u dozvoljavanju pogleda, iako je dakle sa strau i bojazni od smutnje, zbog


koristi koja se namee pogledom prosca u djevojku, i koja je ujedno vea od same
tete koja bi se nametnula pogledom iz nekog drugog razloga. Ibn Tejmijje kae:
''Pogled koji vodi u smutnju je zabranjen osim ako ne postoji prevladavajua nuda,
kao to gleda prosac ili doktor.8

6 Propis vienja isproene djevojke vie puta

1
Mugni el-muhtad, 3/128.
2
E-erhu es-sagiru 'ala akrebi el-mesalik, 2/340. Devahiru el-iklil, 1/275. Haijetu ed-desukijj, 2/215.
3
Fethu el-bari, 9/182-
4
ejh Nasir ed-din el-Albanij, ocjenjujui ovaj hadis, je rekao: "Biljei ga Tahavija i Ahmed.Lanac ovog hadisa
je vjerodostojan (sahih). Prenosioci ovoga hadisa su pouzdani, zadovoljavaju kriterije imama Muslima. Takoer,
biljei ga Taberi i kaePrenosioci hadisa koga biljei Ahmed su pouzdani. Hafiz Ibn Hader u djelu "Telhis" je
preutio i nije ocijenio ovaj hadis. (Silsiletu el-ehadis es-sahiha, 1/152. Broj 97.)
5
El-Insaf, 8/18, 30. El-Muhalla, 10/31. E-erhu es-sagir, 3/128. Devahiru el-iklil, 1/275.
6
Mugni el-muhtad, 3/128.
7
Kifajetu el-ahjar, 2/85. Pogledaj: "Revdatu et-talibin, 7/20.
8
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 15/419. Pogledaj takoer i na stranici 21/251 pomenutog djela.

40
Isprevnije miljenje je ono koje proscu dozvoljava ponoviti vienje vie puta isto kao
to mu je dozvoljeno da je vidi i prvi put u sluaju ako je njegova namjera da potvrdi
svoju odluku u prihvatanju braka s njom. erbini kae: ''On ima pravo da je vidi vie
puta ako ima potrebe za tim kako bi mu se objelodanio njen izgled, i da se ne bi kajao
poslije braka, jer cilj se u glavnom ne postigne kod prvog vienja.'' 1

Ibn Kudame kae: ''On ima pravo da ponavi vienje,da razmotri njene ljepote , jer cilj
nee biti postignut osim na takav nain."2

7 Osamljivanje sa onom koju prosi

Allahov Poslanik je zabranio osamljivanje ena i mukaraca, pa kae: ''Nee se


osamiti mukarac sa enom a da ejtan nee biti trei sa njima.'' 3 Proscu nije
dozvoljeno da se osami sa djevojkom koju prosi jer mu je ona zabranjena, a erijat
nije naveo nita osim dozvoljenog pogleda, tako da je osamljivanje ostalo zabranjeno,
jer nema sigurnosti od osamljivanja da se ne poini zabranjeno. 4 Oni koji su skrenuli
sa puta Allahove vjere tvrde da se prosac mora sa njom druiti, osamljivati i
putovati sa njom i da je to nuna stvar kako bi se bolje upoznali.

Onaj ko se bude ugledao na Zapad vidjet e da njihov nain nije doveo do


upoznavanja i zbliavanja izmeu dvoga zaproenih, jer u mnogo sluajeva prosac
ostavi svoju zarunicu, nakon to joj oduzme ast. Ili u njenoj utrobi ostavi dijete
kojeg sama mora paziti, ili ga ona zbaci iz svoje utrobe bez imalo milosti. ak i oni
koje pronja dovede do braka zakljue da ih tako duga pronja nije dovela do stupnja
da otkrije drugu stranu. Jer se svako od njih dvoga preopteretilo neprirodnim
ponaanjem prema drugom, a kada se smire u braku svako od njih dvoga se vrati na
svoju prirodu ponaanja. Zato se mnogi muevi iznenade udarcem koji im nanese taj
brak, osjeajui da mu je njegova ena prikrila mnoge stvari prije toga.

Otkrivanje moralnih vrijednosti druge strane mogue je onome ko je ivio u blizini


djevojke i njene porodice, putem prijateljstvaili rodbinskih veze.

8 Vrijeme vienja djevojke koju prosi

Uenjaci su se razili po pitanju kada e prosac vidjeti djevojku, pa je reeno da e to


biti kada djevojka pristane na brani ugovor. Neki su rekli da e to biti od trenutka
kada svako od njih dvoga osjeti naklonost prema onome drugom, i to je ono vrijeme
kada se zabranjuje pronja na pronju.5

Ispravno je da vienje biva prije pronje a poslije odluke na enidbu, jer prije odluke
nema potrebe za njim, a poslije pronje moe dovesti do razdora izmeu njih, i to je
ono to su uzeli za ispravnije Nevevi, erbini i autor djela 'Kifajetu ahjar'.6

1
Mugni el-muhtad, 3/128.
2
El-Mugni, 7/453. Pogledaj ovo pitanje u djelu: El-Insaf, 8/18. Revdatu et-talibin, 7/20. Kifajetu el-ahjar, 2/84.
3
Sahihu suneni et-Tirmizijj, 1/342. Broj, 934.
4
El-Mugni, 7/453.
5
Revdatu et-talibin, 7/20. Kifajetu el-ahjar, 2/85.
6
Revdatu et-talibin, 7/20. Mugni el-muhtad, 3/148. Kifajetu el-ahjar, 2/85.

41
9 Propis vienja onoga ije miljenje prevladava da e ga ona odbiti

Nije lijepo da ovjek gleda u enu za koju zna ako bi joj se ponudio sa pronjom da e
ga ona odbiti, kao da je ona obrazovana a onneobrazovan, ili da je mlada a on oronuli
starac, da je ona lijepa a on ruan, veliki broj uenjaka su upozorili na ovu mjeru. 1

Da li e njemu vienje biti zabranjeno ili pokueno? Odgovor njemu je pokueno


gledati u nju ako prevlada mieljenje da e ga odbiti, ali ako sigurno zna da e ga ona
ili njen staratelj odbiti onda mu je zabranjeno.2

10 Punomo od strane prosca onome ko e mu vidjeti zaproenu enu

Nuki uenjaci smatraju da je dozvoljeno i mogue da ovjek opunomoi nekoga


drugoga da gleda u onu koju eli zaprositi, i nema razlike u tome da opunomoenik
bude muko ili ensko.3

Meutim ako se radi o eni nema smetnje, jer ene se mogu zagledati u ljepotu
drugih ena, ali njima je zabranjeno da svojim muevima ili sinovima opisuju ljepotu
drugih ena osim ako to nije radi pronje onda nema smetnje, jer je Poslanik
opunomoio enu da pogleda u jednu drugu zato to je on htio da je oeni.

Ali da opunomoi nekog mukarca ne pristaje sve dok ima neka od ena koja bi to
mogla uiniti. Zakonodavac je dozvolio proscu da gleda, ali mu nije dozvolio da
opunomoi nekog drugog mukarca.

11 Gledanje djevojke u svog prosca

Nai pravnici su rekli da je lijepo djevojci da gleda u svog prosca jer nju privlai kod
njega to i njega kod nje.4

Korist na koju je Poslanik ukazao od ljubavi i bliskosti se postie pogledom ene


u prosca kao to se postie njegovim pogledom u nju. Jer ako ena ne bi vidjela mua
osim poslije braka moda e ga zamrziti kod prvog susreta, tako da ih pogodi
obadvoje nesrea koju su mogli prije otklonuti, tj. da se prosac odbije na poetku. U
tome je uteda vremena i novca. Zatim e se ouvati linosti da ne boluju, kao i to da
e se sprijeiti problemi koji mogu nastati zbog razvoda poslije ugovora ili odnosa.

Mogue je rei da Zakonodavac nije naredio eni da gleda u ovjeka, jer su mukarci
oiti u islamskom drutvu, nisu prikriveni poput ena, zbog toga ena moe lahko
gledati u mukarca ako joj se ponudi sa pronjom.

1
Pogledaj: E-erhu es-sagir, 2/340. El-Insaf, 8/17.
2
E-erhu es-sagir, 2/340.
3
Haijeu ed-desukijj, 2/215.
4
Pogledaj: Kifajetu el-ahjar, 2/84. Revdatu et-talibin, 7/2. Mugni el-muhtad, 3/128.

42
Uenjaci su se razili po pitanju granica gledanja djevojke u svog prosca, ali je tano
da ako njen pogled padne na neto vie od lica i aka nee joj biti zabranjeno, jer je
mukarev avret od pupka do koljena.5

12 Ako mu se djevojka ne svidi

Ako prosac pogleda u djevojku ali mu se ona u dui ne svidi, treba da preuti, i
netreba razglaavati ono to bi nakodilo njoj ili njenoj porodici, jer e se moda
svidjeti nekom drugom ono to se nije svidjelo njemu. Neki uenjaci su rekli da nije
lijepo da kae: ''Ne elim je.'' Jer e je to uvrijediti. 2

Druga tema

Upoznavanje sa onom koju prosi putem modernih komunikacijskih


sredstava

Pojasnili smo tekstove u kojima je Poslanik naredio proscu da gleda u djevojku


pojanjavajui to da je bolje kako bi ih zbliilo.

Iako je gledanje u djevojku propisano erijatom dozvoljeno mu je da slua onoga ko


e mu je opisati sa namjerom da je on upozna.

Danas postoje fotografski i video snimci, pa da li je proscu dozvoljeno da gleda u


njenu sliku ili video snimak?

Ja mislim da je dozvoljeno jer ulazi u okvire onoga to je rekao Allahov Poslanik :


''Ako neko od vas bude prosio djevojku pa ako bude mogao vidjeti ono to e ga
navesti da je oeni neka to i uini.'' 3

Ovo se potvruje ili dogaa u trenutcima kada se djevojka nalazi u zabaenim i


udaljenim mjestima, mada treba napomenuti da u ovu vrstu ulazi mogunost
skrivanja pojedinih stvari, jer slika moe biti varljiva tako to fotografisana osoba se
nee prikazati u stvarnom izgledu. Mogue je da iskusan fotograf slika runu
djevojku u lijepom liku, ili da mu se pokae slika druge ene a ne one koju on eli
oeniti, ili da se njena slika nae u rukama velikog broja mukaraca u emu je
nanoenje tete djevojci i njenoj porodici.

Razgovor sa djevojkom koju prosi putem telefona

Nekada ovjek mora posebno u prilikama kada mu se ne moe pruiti prilika da


vidi djevojku da razgovara sa njom putem telefona, kako bi je upoznao, ili razotkrio
njene stavove o onome to ima uticaja u njegovom buduem branom ivotu.

5
Pogledaj prethodno spomenute izvore i haijetu ed-desukijj, 2/215.
2
Mugni el-muhtad, 3/85. Revdatu et-talibin, 7/21.
3
Ve smo spomenuli ko biljei ovaj hadis.

43
Mislim da u tome nema nita pogreno, Poslanik je naredio proscu da gleda u onu
koju prosi, znao je poslati onoga koji bi prosio sam za sebe, a ene su se obraale
mukarcima o braku razgovarajui sa njima o tome. (ubaci fetvu ejha Fewzana)
Meutim razgovori moraju biti sa znanjem njene porodice, oca, majke i brae. Jer
razgovor daleko od roditeljske panje moe uzrokovati sumnje. Kao i napomena da
ovi razgovori moraju biti u granicama nude kao to gledanje biva u granicama
nunog.
* oito je da je doktor Omer Sulejman Ekar zastupao stav onog dijela savremenih
islamskih uenjaka koji dozvoljavaju fotografiranje i snimanje video kamerom.

Peti predmet

Propis govora pri proenju i kakvoa njegove realizacije

Pohvalno je da prosac ili neko drugi prije same pronje otponu govor, tj. da kae
nekoliko uvodnih rijei o temi o kojoj eli govoriti. Allahov Poslanik nas je pouio
da prije naih poslova otponemo govorom (hutbom), kao to je sluaj kod branog
ugovora, to su uenjaci nazvali 'hutbetu hade' ili govor iz nude.

Ebu Davud, Tirmizi i Nesai prenose od Abdullaha b. Mes'uda da je rekao: ''Allahov


Poslanik nas je poduio govoru iz nude: ''Zahvala pripada samo Allahu, od Njega
pomo i oprost traimo, Njemu se utjeemo od zla naih dua, koga Allah uputi
nikoga u zabludu nee odvesti, a koga u zaludi ostavi niko ga uputiti nee.
Svjedoim da nema boga osim Allaha i svjedoim da je Muhammed Njegov rob i
Poslanik.''



.1



"O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jednog ovjeka i od njega je
stvorio drugu njegovu , a od njih dvoje mnoge mukarce i ene rasijao! Bojte se Allaha,
ijim imenom jedni druge molite, i uvajte rodbinske veze! Allah doista nad vama
bdije!" (En Nisa,1.).


"O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznou i nipoto ne umirite
osim kao muslimani!"( Ali Imran,102.).

.1


"O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo Istinu . On e vas za vaa dobra djela
nagraditi i grijehe vam vae oprostiti... A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude
pokoravao postii e ono to bude elio."( El Ahzab,70\71.).

44
U drugoj predaji se biljei: ''Da je Allahov Poslanik bio na sjedenju u namazu i uio
bi ovo isto, nakon rijei Njegov Poslanik bi dodao kojeg je poslao sa istinom da
radosnu vijest i opomenu donese ispred Sudnjeg dana, onaj ko se bude pokoravao
Allahu i Njegovom Poslaniku krenuo je pravim putem, a onaj ko im ne bude
posluan nee nakoditi osim samo sebi, a Allahu nita nee nakoditi.'' Biljei ga Ebu
Davud.

U Nesaijevoj predaji stoji: ''Allahov Poslanik nas je poduio teehudu u namazu,


kao i teehudu u potrebi: ''Allahu pripada hvala, od Njeg pomo traimo, Allahu se
utjeemo od zla naih dua. Koga Allah uputi njega niko nee zavesti, a koga u
zabludi ostavi njega niko nee uputiti. Svjedoim da nema boga osim Allaha i
svjedoim da je Muhammed Njegov rob i Poslanik uio je tri ajeta.''
NAPISATI TRANSKRIPCIJU NA ARAPSKOM

U Tirmizijevoj predaji kae: ''Allahov Poslanik nas je nauio teehudu u namazu, i


teehudu u potrebi: ''Zahvala pripada samo Allahu...'' zatim je spomenuo hadis.'' 1

Veina uenjaka smatra da preneeni govor od Poslanika nije obaveza, nego je


poeljan, iako ga je Davud Zahiri smatrao obaveznim kod branog ugovora. 2

Ibn Tejmijje govorei o hutbi iz potrebe potvrenom u hadisu kae: ''Ovo je govor u
svakoj potrebiu obraanju robova jednih drugima. Brak je od toga, jer davanje panje
erijatskim sunnetima u govoru i djelima u svim obiajima i ibadetima je od
uptpunjenog slijeenja Pravog puta.'' 3 Spominje se da je Imam Ahmed znao izai sa
skupa gdje se sklapa brani ugovor ako ne bi bila prouena ova hutba, pa je bio
upitan o tome te je pojasnio da je izlazio sa takvog skupa elei pokazati da je to
pritvreni sunnet.4

Veina uenjaka smatra da je mustehab kod pronje u hutbi iz potrebe se zahvaliti


Allahu i pohvaliti Ga, donijeti salavat na Poslanika , savjetovati bogobojaznost,
zatim u svojoj pronji da kae doao sam radi vae plemenite kerke, ili da kae: ''Mi
smo imali namjeru da se sa vama sprijateljimo, da se oenimo od vas i uemo u vau
porodicu.'' A zatim e njen staratelj, nakon zahvale Allahu, rei: ''Mi smo vas
prihvatili i zadovoljni smo da budete od nas i sa nama'' ili da kae neto slino tome.

Onaj koji poinje prosidbu je mu ili njegov zastupnik, a kod braka poinje staratelj. 5

esti predmet

Pronja lino ili opunomoivanje drugoga


1
Dami'u el-usul, 11/436.
2
Bidajetu el-mudtehid, 2/3. Mugni od Ibn Kudame, 7/433.
3
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 18/287.
4
El-Mugni, 7/433.
5
Pogledaj: Revdatu et-talibin, 7/34. E-erhu es-sagir, 2/338. Devahiru el-iklil, 1/275. Haijetu ed-desukijj,
2/216. Mugni el-muhtad, 3/137. Haijetu ibn 'Abidin, 3/8.

45
Dozvoljeno je da ovjek lino doe i zaprosi enu koju eli oeniti, isto tako mu je
dozvoljeno da opunomoi nekoga drugoga da to uini za njega, kao to je dozvoljeno
da lino njoj saopi svoje namjere, i dozvoljeno mu je da je prosi od njenog staratelja,
jer sve ovo je dolo u sunnetu.

U Buharinom 'Sahihu' i Nesaijevom 'Sunnenu' od Abdullaha b. Omera se prenosi da


je Allahov Poslanik zaprosio Hafsu te da ju je Omer udao za njega.1

U Nesaijevom 'Sunnenu' od Ummu Seleme stoji: ''Da kada joj se zavrio idet, Ebu
Bekr je poslao poruku da je prosi, ali se nije udala za njega, pa joj je Allahov Poslanik
poslao Omera b. Hattaba da je zaprosi za njega.''2

U Muslimovom 'Sahihu' i Nesaijevom 'Sunnenu' od Enesa b. Malika se prenosi da je


rekao: ''Kada se zavrio idet Zejnebe, Allahov Poslanik je Zejdu rekao: ''Idi zaprosi
je za mene.''3

Sedmi predmet

Savjetovanje kroz spominjanje mahana prosca

Moda e se ovjek raspitivati o proscu ili o djevojci koju prosi, na muslimanu je da


govori istinu u ovim sluajevima, jer musliman ne smije biti osim savjetnik, a
Poslanik kae: ''Vjera je savjet.''4

Nije mu dozvoljeno da se pravda govorei da nije dozvoljeno zbog mahana prosca ili
djevojke jer je to od zabranjenog ogovaranja.



i ne ogovarajte jedni druge!( EL Hudjurat,12.).

Jer ogovaranje, kako evkani prenosi od Nevevija, biva dozvoljenim ako se radi o
erijatskoj potrebi.5

Imam Nevevi je precizirao, onako kako to od njega prenosi evkani,situacije u kojima


se dozvoljava ogovaraje radi erijatskih ciljeva, i to u est sluajeva:davanje
informacija o drugome prilikom traenja savjeta, a evkani je skrenuo panju da onaj
od kojeg trai se savjet ne smije prelaziti granicu. Ako onaj koji trai savjet bude
zadovoljan sa malom naznakom ovaj nee govoriti nita o pojedinostima. Ako mu

1
Dami'u el-usul, 11/408.
2
Dami'u el-usul, 11/410. Istraiva hadiske znanosti u ovome djelu je ocijenio ovaj hadis vjerodostojnim
(sahih).
3
Dami'u el-usul, 11/411.
4
Ref'u er-ribeti 'amma jeduzu min el-gibeti, od evkanija. (Zbirka pisama: 1/41).
5
Prethodni izvor.

46
kae: ''Ja ti neu savjetovati ovo'' ili ''Nemoj to initi'' i sl. tome onda nee se
posveivati pojedinostima.''1

Vidio sam da je Nevevi ovo naglasio u djelu 'Ravdi' pa kae: ''Dozvoljeno je


spomenuti mahane prosca da se paze, i ovo ne spada u ogovaranje.'' 2

Nevevi u svom 'Minhadu' kae: ''Ko se bude raspitivao o proscu spomenut e


njegove mahane sa istinom.'' Hatib erbini dodaje pa kae: ''Vrijeme kada se
spominju mahane je u trenutku potrebe za tim, ali ako je mogue doi do eljenom
bez njihovog spomena, kao da kae: ''Nee ti biti od koristi da sa njim surauje.''
Mora se sa tim zadovoljiti, ali nije dozvoljeno spominjati i razlagati njegove mahane.''

Neki od uenjaka su smatrali obaveznim, da onaj koji lino doe prositi za sebe
djevojku, kae svoje mahane ako se radi o onima mahanama za koje se moe odluiti
za izbor, ali ako se radi o onome to je mala mogunost da bude poeljan niti ih moe
birati, kao to je lo ahlak ili krtost, onda je preporueno da ih spomene. 3

erbini skree panju pa kae: ''Dozvoljeno je da kae ja nisam za vas'' ali ne mora
otkrivati svoje manjkavosti i mahane. Jer su manjci nazvati smetnjama zato to mu
one smetaju.4

Osmi predmet

Pravna kakvoa pronje i posljedice odustajanja od nje

Prva tema: Pravna kakvoa pronje

Pronja nije ugovor, nego je obeanje na ugovor, a obeanje na ugovore ne obavezuje


da ugovor bude sklopljenkod veine uenjaka. Dok je veoma mali broj onih koji su
rekli da je obaveza da ga ispuni. Od njih je bio i Hasan El-Basri onako kako to od
njega prenosi Buharija.5 On tvrdi da je obeanje obaveza onome ko se obavee na
ugovor. Buharija prenosi od Ibn Evea da je on tako i sudio, dakle po tom stavu, a
Ibn Evea je sudio po ovome shodno presudi Semure b. Dunduba. 6

1
Prethodni izvor.
2
Revdatu et-talibin, 7/32. Slino ovome je spomenuo Desukij u djelu: E-erhu es-sagir, 2/341.
3
Mugni el-muhtad, 3/137.
4
Prethodni izvor.
5
Buharija, 5/289.
6
Buharija, 5/289.

47
Ibn Evea je Seid b. Amr b. Evea sudija u Kufi u vremenu vladavine Halida El-
Kiserija nad Irakom, i to nakon stote godine po hidri.1

Izgleda da je i Buharija slijedio ovaj stav, jer je napisao u 'Sahihu' poglavlje o


ispunjavanju obeanja, pa kae: ''Poglavlje: 'Kome je nareeno da ispuni obeanje' 2pa
je spomenuo ta je dolo o spomenu Ismaila zbog njegovog ispunjavanja obeanja.



On je ispunjavao dato obeanje i bio poslanik, vjerovjesnik. (Merjem,54.).

Nakon toga Imam Buhari je naveo veliki broj hadisa koji ukazuju na to da je
ispunjenje obeanja od islamskog morala, a da je neispunjavanje obeanja svojstvo
licemjera. Tako da se od Ebu Hurejre prenosi hadis u kojem je Allahov Poslanik
rekao: ''Tri su znaka munafika: kada govori lae, kada mu se povjeri iznevjeri i kada
obea slae.''3

Ibn Hader u pojanjenju ovog hadisa kae da su Ibn Abdu-l-Berr i Ibn Arebi rekli:
''Najjasniji koji je rekao da je ispunjavanje obeanja obaveza je bio Omer b. Abdu-l-
Aziz.''

Ibn Hader prenosi od pojedinih malikija stav o obaveznosti ispunjenja obeanja ako
se obeanje vee za razlog kao da ovjek kae: ''Oeni se i dobit e toliko'' pa ako se
oeni mora se ispuniti obeanje.''4

Ono to ukazuje na obavezu ispunjavanja obeanja i zabranu njegovog zapostavljanja


jesu rijei Uzvienog.

"Veoma je prezreno kod Allaha da govorite ono to ne inite!"(Es Saf,3.).

Ibn Hader komentariui pomenutiajet kae: ''Dokaz o obavezi ispunjenja obeanja


je jak, pa kako su mogli da njegovo znaenje prenesu na mekruh i tenzih sa ovako
estokom prijetnjom.''5

Ali pored spomena svih onih koji kau da je ispunjenje obeanja vadib veina je
rekla da jepohvalno(mustehab).6

Sada je jasno da, na osnovu miljenja manjeg broja uenjaka koji kau da je vadib
ispuniti obeanje, zabranjeno je odustati od braka nakon pronje, ali je kod veine
mekruh ili pokueno, ako za to ne postoji opravdan razlog, ali ako se radi o oitom
razlogu onda je dozvoljeno.

1
Fethu el-bari, 5/290.
2
Buharija, 5/289.
3
Buharija, 5/289. Broj, 2682. Takoer ga biljei u poglavlju o imanu, 1/89. Broj, 33.
4
Fethu el-bari, 5/290.
5
Fethu el-bari, 5/290.
6
Fethu el-bari, 5/290.

48
Dakle dozvoljavanje nekome da odstupi od pronje jeste iz tog razloga to smo
vidjeli da je pronja obostrano obeanje ali nije ugovor koji za sobom povlai
odreene obaveze i kazne u sluaju odstupanja od njega. erijat nije odredio novanu
ili bilo kakvu drugu vrstu kazne zbog odstupanja od obeanja, kojom bi bio kanjen
prestupnik. Ali je u sutini slaba moralna osobina, pokuena islamom i ujedno islam
od nje odvraa pojaanjavajui je da se radi o svojstvima munafika.

Druga tema: Posljedice odustajanja od pronje

Veliki broj kranskih sekti smatra da se mora isplatiti nadoknada u sluaju ako
jedna od dvije strane odstupi od pronje, ali treba napomenuti da je kod ovih sekti
pronja ugovor koji se mora izvriti u crkvi pred svetenikom. Dok iste te sekte ne
priznaju ovaj ugovor ni pred kim drugim osim pred svetenikom u crkvi. Pronja ili
vjeridba je poseban sistem iza kojeg stoji crkva, te mu odreuje uslove i naine
izvrenja, kao to odreuje i razloge radi kojih se moe raskinuti.1

Ope polazite na kojem se temelje crkveni zakoni jeste da onaj koji raskine vjeridbu
mora isplatiti nadokanadu ako se radi o neopravdanom razlogu, a ako ima razlog
onda nee isplatiti nadoknadu. Meutim neki zakoni ostavljaju odreivanje
prihvatljivog i neprihtvatljivog razloga onima koji prosuuju o tom sluaju, iako
veina zakona pojanjava koji su to prihvatljivi razlozi ili opravdanja, kao i to da
veliki broj zakona navodi da ova opravdanja nisu kao ogranienje nego kao primjer.

Neki od tih prihvatljivih razloga zbog kojih se raskida vjeridba i koji su spomenuti u
kranskim zakonima su:

1- Ako se vjeridba desila na neki od zabranjenih naina.


2- Ako se kod jednog od njih dvoga nae mahana za koju druga strana nije
znala.
3- Ako su vjerenici bili mladi, pa jedno od njih dvoga odbije brak nakon
punoljetnosti.
4- Ako se pojavi jak razdor izmeu vjerenika.
5- Ako neko od njih poini zloin sramotan za ast.
6- Ako jedno od njih dvoga primi drugu vjeru nakon vjeridbe.
7- Ako se utvrdi da je jedan od lanova njihovih porodica poinio blud.
8- Ako se pokvari ponaanje jednog od njih dvoga.
9- Ako se ispostavi da je prosac nesposoban daprivreuje.
10- Ako prosioc sazna da su njegovoj vjerenici umrla dva mua.2

Takoe se razlikuju propisi koje izdaju crkve pojedinih kranskih sekti o onome ko
raskine vjeridbu bez opravdanog razloga. Neki se zadovoljavaju time da se nita ne
vraa onome koje isplatio neto od poklona ili mehra ako je on taj koji je raskinuo
vjeridbu. Neki dodaju pa kau da mora platiti vie od samog mehra ili poklona to je

49
ve dao. Ali se pravila razlikuju shodno razlikovanju naneene tete, kao i
odreivanju nadoknade shodno istoj.1

Muslimanski pravnici se nisu ni na ta od ovoga, to je crkva odreivala, osvrtali, jer


je pronja obeanje na ugovor, a nije ugovor to smo ve prije spomenuli. Tako da
pronja ne ostavlja nikakve pravne posljedice, ak i oni koji smatraju da je ispunjenje
obeanja obaveza kau da ponitavanjem pronje prosac nije duan isplatiti nikakvu
nadoknadu ali e biti kaenjen na onome svijetu zbog odstupanja od onoga to je
Allah naredio.

Meutim pojedini islamski uenjaci savremnog doba, zbog uticaja onoga to su im


nametnuli pravnici dravnih ustava i zakona u zapadnog svijeta kao i onoga to
nude pravnici crkvenih zakona, poeli su raspravljati o nadoknadi za naneenu tetu,
kao to su to uinili islamski pravnici o propisima potranje onoga to je prosac dao
na ime mehra, i od onoga to je dao od poklona.

Ova pitanja emo obraditi sa vie pojanjavanja, a to su: 1- Ono to je prosac isplatio
na raun mehra, 2- Pokloni kod pronje i 3- Nadoknada za naneenu tetu.

1 Propis o onome to je isplatio na ime mehra

Uenjaci se nisu razili oko toga, da u sluaju odustajanja od pronje, da je djevojka


duna vratiti sve ono to joj je prosac dao na ime mehra bez obzira da li se radi o
nekoj stvari ili novcu. Ako je stvar onakva kakvom ju je poklonio vratit e je, ali ako
je unitena ili potroena onda e isplatiti njenu vrijednost koja je bila na dan
preuzimanja. I nema razlike u tome da od pronje odstupi prosac ili djevojka, kao to
nema razlike u tome da li je do raskida dolo sa razlogom jednog od njih dvoga ili sa
vanjskim utjecajem bez njihove volje. Ovo zato to djevojka nema pravo ni na ta od
mehra osim sa branim ugovorom, a ako nema ugovora onda na osnovu ega moe
zasluiti mehr?2

2 Propisi o prosidbenim poklonima

Veina uenjaka poklon smatra darom koji uzima njene propise, u 'Reddu-l-Muhtaru'
je dolo: ''Jer je poklon (hedija) u smislu dara (hibe).'' 3

Ibn Kudame kae: ''Poklon, dar, sadaka i pee su priblinog znaenja, ali sve se
odnosi na posjedovanje u ivotu bez obaveze na nadoknadu, a naziv za dar i ono to
je dato na taj nain obuhvata sva ta znaenja.''4

Definicija dara (hibe) kako kae Ibn Kudame: ''Da ovjek dadne nekome neto zbog
zbliavanja i ljubavi prema njemu.''5

1
2
Haijetu ibn 'Abidin, 3/153.
3
Haijetu ibn 'Abidin, 3/153.
4
El-Mugni, 6/246.
5
El-Mugni, 6/246.

50
To je kod hanbelija znailo da nije dozvoljeno povratiti proscu ono to je dao od
poklona, jer je poklon dar, a dar nije dozvoljeno vraati. U skraenoj verziji knjige 'El-
Hirkija' stoji: ''Nije dozvoljeno onome ko je darovao neto da to povrati, niti da dadne
naznaku kako bi vratio svoj dar, pa makar za nju neimao nagradu.'' 1Svoj stav su
potkrijepili onime to je dolo kao vjerodostojan hadis u Buharijinom 'Sahihu' od Ibn
Abbasa da je rekao: ''Rekao je Allahov Poslanik : ''Onaj ko uzima nazad svoj dar je
kao pas koji povrati pa to pojede.''2

U drugoj predaji se navodi: ''Nema nama loeg primjera, a onaj ko hoe da mu se


vrati ono to je darovao je poput psa koji povrati pa to pojede.'' 3Allahov Poslanik je
bio veoma estok po pitanju zabrane vraanja darova. Jednom prilikom je zabranio
Omeru b. Hattabu da kupi konja od ovjeka kojem ga je poklonio kako bi se borio na
Allahovom put, pa ga je taj ovjek napatio, a Poslanik mu ree: ''Nemoj ga kupovati
makar ti ga on dao za jedan srebrenjak, onaj ko uzima dar nazad je kao pas koji jede
ono to je povratio.''4

Dok hanbelije smatraju da je proscu dozvoljeno da uzme svoje poklone koje je


darovo pri pronji, jer je kod njih uslov dara da bude bez nadoknade. A onaj ko
daruje kod pronje, kako kae Imam Kadi od uenjaka hambelijskog mezheba:
''Poklonio je to kao uslov da ugovor ustraje, a ako ne doe do ugovora onda ima
pravo da vrati poklone, kao to je sluaj sa poklonom sa uslovom nagrade.'' 5

Merdavi od ejha Tekijjudina Ibn Tejmijje prenosi da je donio fetvu u pogledu


vraanja poklona proscu kojem je obean brak pa ga iznevjere i udaju je za drugoga. 6

Merdavi spominje da je autor knjige 'El-Furua' ostao kod ovog miljenja. Pa je


komentariui to rekao: ''U ovo nema sumnje.''

Od Ibn Tejmijje se prenosi: ''Sve to se uzme povodom braka uzima propis mehra.'' 7

Stav afija je kao i stav hanbelija tj. da nije dozvoljeno vratiti darove, osim to se po
njima darovi vraaju proscu iz onih razloga koje smo naveli.

Oni takoe razlikuju izmeu poklona koji postoje i onih koji su potroeni ili uniteni,
tako da one poklone ije je stanje ostalo isto obavezuju da se vrate, dok za potroene
treba vratiti protuvrijednost.

Po hanefijskom mezhebu obaveza je vratiti poklone koji su ostali, ali ne i one koji su
potroeni jer po njima to uzima propis darova.8

1
El-Mugni, 6/295. Hanbelije su izuzele roditelja iz ovog pitanja, pa su dozvolili da roditelj izvri povrat poklona
od svoga djeteta potkreplujui svoj stav vjerodostojnim hadisom koji je doao po ovome pitanju.
2
Buharija, 5/234. Broj, 2621.
3
Buharija, 5/234. Broj, 2622.
4
Buharija, 5/235. Broj, 2623.
5
El-Insaf, 8/296. Pogledaj: Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/10.
6
Prethodni izvor.
7
Prethodni izvor.
8
Reddu el-muhtar, pogledaj: Haijetu ibn 'Abidin, 3/153.

51
Malikijski stav je da ako pokloni neto onoj koja je u idetu i koju eli isprositi, zatim
se ona uda za drugog on nema pravo nita povratiti od nje. Isto tako je ako pokloni ili
dadne neto onoj koja nije u idetu, zatim ona odbije pronju,pa makar odbijanje
proside bilo s njene strane ona nee vratiti poklone osim ako je on uslovio vraanje ili
to obiaj nalae. Neki su rekli ako je odbijanje pronje sa njene strane on ima pravo
da povrati ono to joj je poklonio, jer je to bilo za neto to se nije desilo. 1

Mislim da je stav afija, hanbelija i ejhu-l-Islama najispravniji, zbog razloga kojeg


smo naveli u prethodnom izlaganju.

3 Nadoknada tete nastale zbog odustajanja od pronje

Pravnici, razliitih pravnih kola, nisu odredili nikakve materijalne nadoknade kao
posljedice odstupanja bilo koje strane od pronje, jer se radi o odstupanju poput
obeanja koje nije obavezna izvriti bilo koja od strana, kao to smo ve prije
pojasnili.

Moda je razlog toga to se pravnici nisu posveivali ovoj temi zbog toga to ljudi u
prolosti nisu doputali da zapadnu u ovakve probleme, jer su znali da je pronja
neto to ne moe obavezati ni jednu stranu bilo kakvom obavezom, a onaj ko odlui
da odstupi od pronje samo sebi moe nanijeti tetu, tako da sam ponese svoju
greku, i nema pravo da trai bilo kakvu nadoknadu. 2

Veliki broj savremenih pravnika slijede stav svojih predhodnika, od njih je ejh
Muhammed Buhajt El-Muti'i bivi muftija Egipta.3

Egipatski sud je ostao na ovom pravcu u svim sluajevima za koje se podnesu sline
tube po ovoj temi.4

Takoe Sirijski sud je 1961 g. odluio da nema nikakve nadoknade za odstupanje od


pronje.5

Neki savremenjaci su zastupali stav da je obavezno isplatiti nadoknadu za


odstupanje od pronje slijedei u tome kranske obiaje. Meutim ovaj stav nije
naiao na prihvatanje kod islamskih pravnika savremenog doba,ali ga je zastupao
nekadanji ejh Azhara Mahmud eltut.6

Vidio sam veliki broj savremenjaka koji su zauzeli trei stav, od njih je i dr. Abdu-r-
Rezak Sanhuri. On smatra da pronja nije obavezni ugovor, zbog ega odstupanje od
nje ne nalae obavezu isplate nadoknade, osim ako se zbog odstupanja od pronje ne
pojave jo neki faktori koji mogu nanijeti tetu jednoj ili objema stranama. Tako da je
1
E-erhu es-sagir, 2/348.
2
Ez-Zevad fi e-eri'ati el-islamijjeh, 29.
3
Medelletu el-muhamati e-er'ijjeh, broj 1. Godina izdanja 2. Str. 44-45. Ahkamu ez-zevad, od Sabunija, 80.
4
Ez-Zevad fi e-eri'ah, 29.
5
Ahkamu ez-zevad, 84.
6
Ahkamu ez-zevad, od Sabunija, 81.

52
propis za nadoknadu zbog tete u ovom sluaju produkt njegove nepanje u
odgovornosti. A greka koju poini onaj ko ponitava pronju je samo iskrivljenje
poznate i poeljne moralne vrijednosti kod obine osobe. 1

Zastupnici ovog stava su se razili, tako da su neki tetu koja se mora nadoknaditi
uinili da obuhvata materijalnu i apstraktnu tetu, od njih je bio i ejh Mustafa Siba'i,
pa kae da je nadoknada obavezna(vadib) pod tri uslova:

1- Da se utvrdi da raskidanje vjeridbe nije od strane djevojke.


2- Ako se ispostavi da joj je raskidanje vjeridbe nanijelo materijalnu ili psihiku
tetu.
3- Ako se utvrdi da je prosac imao vrstu namjeru za brak sa djevojkom koju je
isprosio to ukazuje po obiaju i razumu da je potvrdio pronju i njegovu
vrstu odluku na brak.2

ejh Abdu-r-Rahman Sabuni je otiao dalje po ovome pitanju kada je rekao da prosac
ima pravo na nadoknadu isto kao to to ima djevojka. Jer je propis nadoknade tete
vezan za samu tetu, a tetom moe biti pogoen prosac kao i djevojka.ejh Sabuni
nije pravio razliku izmeu materijalne ili psihike tete.

Osim to je naveo da ako je sudstvo to koje je nametnulo odstupanje od pronje, u


tom sluaju nema nadoknade.

Svoj stav je saeo rekavi: ''Odstupanje je pravo jednog i drugog, osim ako to ne
povlai za sobom odreena djela koja mogu nanijeti tetu to daje pravo potranje
nadoknade onoj strani kojoj je naneena teta, ako razlog odstupanja nije propisan.''

Zatim je naveo da one tete koje se mogu uzeti u obzir su te koje se dotiu asti,
morala ili da prosac razglasi meu ljudima da je neka loa stvar razlog odstupanja
to ugroava autoritet i linost djevojke. A od materijane tete je utroeni novac za
prosidbenu sveanost kojeg je potroio prosac.3

ejh Ebu Zuhre je tvrdio da teta koja mora biti nadoknaena jeste samo ako se radi o
materijanoj teti, kao da prosac zahtijeva nekakav ureaj ili da djevojka zahtijeva
opremljenu kuu.

Po njemu se ne osvre na tetu osim onu u kojoj prosac ima udjela kao to je u
prethodna dva primjera, a teta u kojoj on nema udjela za nju nema nadoknade. 4

Najispravniji stav

Po mom miljenju najispravniji stav je stav prethodnika meu pravnicima bez


razilaenja po ovom pitanju, tj. da nema nadoknade ni u kom sluaju iz sljedeih
razloga:

1
Ahkamu ez-zevad, od Sabunija, 85.
2
Ez-Zevad ve inhilaluhu, od Siba'ija, 68.
3
Ahkamu ez-zevad, 85.
4
El-Ahvalu e-ahsijjeh, od Ebu Zehre, 24.

53
1- Tvrdnja o nadoknadi samo produbljava problem i nastavlja ga a ne rjeava.
Zato to je teta produktovana pronjom kojoj ljudi daju veu panju nego to
to zasluuje. Pronja je obeanje, a na obeanjima ljudi ne smiju temeljiti
postupke koji im u stvarnom ivotu mogu nanijeti probleme.

Svi ovi tokovi kod pronje, kupovina od strane djevojke, postupci koji su
prouzrokovani zbog pozitivnog odgovora obadviju strana prije nego to se
napravi brani ugovor, kao i opremnje kue, izlazak sa posla, i sl. tome je samo
pourivanje stvari iako ljudi imaju dovoljno vremena za to. Potrebno je da se
zakonodavstvo okrene ka ograniavanju i smanjivanju ovakvih postupaka, pa
ako dozvole da se naplauje nadoknada zbog tete prouzrokovane odstupanjem
od pronje kao da pozivaju ljude da naprave ovu greku. Moda e prosac
namjerno posegnuti za odreenim spletkama kako bi mu bila naneena teta ime
bi zasluio naplatu nadoknade za istu.

Zbog toga erijatski propisi nalau da ne postoji nadoknada, to i jeste mudrost i


ispravno miljenje a Allah najbolje zna a zastupanje nadoknade samo
produbljava probleme i pomae na njihovom irenju, a ne pomae na njihovom
rjeavanju ili smanjenju.

2- Ako bi dozvolili pravo na nadoknadu za uinjenu tetu vidjeli bi sudnice


pune sluajeva koji nam otvaraju vrata zla to bi umaralo sudije, stavljajui
ih u teke pozicije, sluajevi bi se mnoili, a posebno to znamo ta se raa u
duama , obadviju zaproenih strana, od bola i gorine, iz elje da nanese onoj
drugoj strani bol sa svim svojim moima, mudrou i snagom.

3- Nadoknada se suprostavlja prirodi pronje, jer pronja nije ugovor, nego je


ona samo predugovorno obeanje na brak, ali ne prelazi svoju pravosnanost
obeanja, tako da tvrdnja o isplati nadoknade suprotira sutini pronje. A onaj
ko zastupa ovaj stav, tj. da je nadoknada obavezna, past e u kontradiktornost.

4- Stav o obaveznosti nadoknade je suprotan konseenzusu islamskog ummeta,


kao da bi eljeli rei da je islamski ummet zalutao tokom svoje duge istorije po
ovom pitanju.

5- Stav o nadoknadi nije pravedan, a oni koji posjeuju sudnice moi e


zakljuiti da presuda o isplaivanju nadokndae samo poveava probleme i
prepirke.

6- Postoji mogunost da obaveza prosca na isplatu nadoknade natjera na brak


a on to ne eli, to predstavlja veliku opasnost. Jer je brak u ovom sluaju
izgraen a ve mu je jedan njegov najvei stub poruen tj. zadovoljstvo. Jer je
nadoknda ostavila na njega utisak i prisilila ga na brak koji se ne bi desio da
nije postojalo nadoknade.

54
Moda e ovaj brak biti ispostavljen problemima i trzavicama zbog samog osjeaja da
mu je nametnut zbog nepravedne nadoknade, tako da brani ivot nee ii pravim
putem.

Tree poglavlje

Sastavni dijelovi braka, njegovi uslovi i vrste

Prvi predmet

Sastavni dijelovi ( ruknovi )braka

Svaki ugovor kao i brani ugovor biva graen na obostranoj elji i zadovoljstvu o
onome o emu se dogovaraju. Meutim poto su elja i zadovoljstvo skriveni i niko
ih ne moe otkriti od ljudi uvjetovalo se da svaki zastupnik na jednoj i na drugoj
strani kau ono to ukazuje na njihovo prihvatanje ugovora i slaganje sa onim
drugim.
Ali ako se radi o dogovoru iji predmeti nisu opasni kao to je kupovina hljeba, mesa
i povra zadovoljava se sa preuzmanjem (teati) iz ruke u ruku, tako da nisu duni
izgovoriti rijei koje ukazuju na njihovo zadovoljstvo. Ako kupac kae daj mi ovo za
toliko novca trgovac nije duan da kae prodao sam ti, niti da drugi kae kupio sam,
jer je mogue da kupac ostavi novac i uzme robu bez a da jedan od njih neto
progovori. Dok osjetljivi ugovori poput branog, ili oko skupocjenih vrijednosti kao
to je zemlja, kue, nakit, dragulji i sl. ne bivaju pravosnani samo primopredajom.

Izrazi sa kojima se potruju ugovori su ponuda (idab) i prihvatanje (kabul.)Islamski


uenjaci su se sloili da ponudu i prihvatanje ubrajaju u sastavne dijelove ugovora.,
ali su hanefije i hanbelije rekli da su samo ove dvije rijei ruknovi ugovora i nita
drugo.1

Ponuda i prihvatanje znae rijei koje izgovara svaka ugovorena strana kao znak
zadovoljstva sa onim ugovara. Ponuda (idab) je uzeta od rijei obavezati neto
obavezom ako se mora uiniti ili potvrditi 2, tako da ova rije ima preneeno znaenje
onoga na to se obavezao ponua svojim rijeima.

Prihvatanje (kabul) je rije koju izgovara druga strana ukazujui na zadovoljstvo


onim to je ugovoreno. U knjizi 'Mua'demu vesitu' je dolo: ''Prihvatanje je
zadovoljstvo sa neim i tenja due prema tome.''3

Isto tako se ponuda i prihvatanje, sa kojima se sklapa brani ugovor, moraju


izgovoriti, od strane onoga iji je brak ispravan, a to su dvije zaproene strane,pod
uslovom da su obje strane sposobne da zastupaju brani ugovor, kao to su
1
El-Ihtijaru lita'lil el-muhtar, 3/82.E-erhu el-kebiru, od emsuddina Ibn Kudame, 7/370.
2
El-Mu'adem el-vesit, 2/1012.
3
Prethodni izvor, 2/713.

55
pravosnani ako ih izgovori zastupnik (opunomoenik) mua ili ene, jer brak
prihvata punomo kao i ostali ugovori.

Drugi predmet

Uslovi (artovi) branog ugovora

U ovom poglavlju podrazumijevamo uslove koje je postavio Kur'an i sunnet za


ispravnost braka, a ne na one uslove koje postavi jedna od ugovornih strana prilikom
sklapanja branog ugovora. Neki od ovih uslova su nuni kako bi dolo do ugovora,
dok se drugi ubrajaju kao uslovi za ispravnost ugovora, dok njihov nedostatak kvari
ugovor. Ovih uslova ima vie vrsta: vrsta vezana za formu ugovora, vrsta koja je
vezana za ugovorene strane, trea vrsta je ona koja se vee za vanjske stvari mimo
forme i ugovornih strana. Mi emo u ovom poglavlju istraiti uslove koji dovode do
ugovora tj. uslovi koji su vezani za formu ugovora.

Prva tema: Uslovi ugovaranja

U formi se uslovljavaju sljedei uslovi:

1- U formi se uslovljava da ponuda (idab) i prihvatanje (kabul) budu


odreene i preciznerijei, oko ovoga su se sloili uenjaci, iako se razilaze
koje su to rijei kojima brak postaje pravosnaan, o emu e doi pojanjenje.

2- U formi su uslovili da ukazuje na trajnost i realizaciju, jer ako ukazuje na


privremenost ili budunost, ugovor nee biti valjan.

Zbog ovoga su uenjaci obesnaili ugovore koji se pripiu budunosti i koji su


uslovljeni neizvrivim uslovima, jer ih nije mogue realizovati.

Nevevi kae: ''Brak ne prihvata uslovljavanje, kao da kae: ''Kada nastupi


poetak sljedeeg mjeseca, oenit u se tobom.''

Ili primjer braka koji se pripisuje budunosti, kao da staratelj djevojke kae
ovjeku: ''Kada doe proljee oenit u te sa mojom kerkom.'' Ili '' sa poetkom
sljedee nove godine'' ili u sljedeem ramazanu'' ili kao da uslovi sa neim to je
nemogue realizovati kao da kae: ''Oenit u te svojom kerkom kada joj djed
doe sa putovanja'' ili ''kada poloi ispite'' ili '' kada joj mati bude zadovoljna.''

Ali ako je mogue da se realizuje uslov onda je brak valjan. Kao da kae: ''Oenit
u te svojom kerkom ako si poloio ispit'' pa se ispostavi da je stvarno poloio
ispite brak je ispravan ili da kae: ''Oenit u te sa njom ako joj djed bude doao

56
sa putovanja'' pa se ispostavi da je stvarno doao, brak je ispravan. Razlog zbog
kojeg se ne dozvoljava da brak bude vezan za budunost ili da bude uslovljen
neizvrenim uslovom jer brani ugovor mora biti izvren i realizovan i u istom
trenutku se na njega odnose brane posljedice, od kojih je i pravo na tjelesno
uivanje, pa ako brani ugovor bude pridodat buduem vremenu ili vezan za
uslov koji nije realizovan brani ugovor u tom sluaju nee biti pravosnaan.

Brak e biti pravosnaan u sluaju ako ne bude uslovljen nikakvom formom, ili
da njegova forma bude u prolom vremenu, ili u sadanjem vremenu koje
ukazuje na trenutano stanje.Takoe brak e biti ispravan da jedna od izraza
prilikom sklapanja braka bude u sadanjem vremnu, kao da kae: ''enim te'' a
druga strana kae: ''Prihvatio sam''. A ako kae u imperativu ''Oeni me'' a drugi
kae: ''Oenio sam te'' ispravno miljenje je da je ovaj ugovor pravosnaan, iako
su neki uenjaci rekli da nije valjan.

3- Podudarnost ponude i prahvatanja u svim oblicima, 1 jer ako se raziu oko


bilo ega onda ugovor nije valjan, pa ako staratelj kae: ''Oenit u te sa
svojom kerkom Hatidom za mehr u vrijednosti 1000 dinara'' a prosac rekne:
''Ja prihvatam brak sa tvojom kerkom Fatimom na ime mehra u vrijednosti
od 500 dinara'' ugovor nije valjan jer su se razile forme ugovornih strana tj.
ponude i prihvatanja.
4- Da prihvatanje bude nakon ponude odmah, tj. da se ne smije odgaati sa
prihvatanjem poslije ponude. Oni uenjaci koji su postavili ovaj uslov kau:
''Pravosnanost ugovora se postie obostranom eljom, pa ako prihvatanje
bude izraeno odmah nakon ponude moemo rei da su se elje podudarile,
ali ako prihvatanje bude vremenski odgoeno poslije ponude onda ne
moemo tvrditi da su se elje podudarile, zbog mogunosti da se ponua
pokajao sa ponudom u vremenu ekanja odgovora ili prihvatanja.''

Ali ako je ekanje bilo u veoma kratkom vremenskom periodu ne smeta, ovo je
stav afijskog mezheba, o tome Nevevi kae: ''Uslovljava se da odgovor na
ponudu prihvatanjem bude odmah izreen, ali ne smeta kratko ekanje nego ono
to smeta i teti branom ugovoru jeste veliki razmak izmeu ponude i
prihvatanja.''2

Hanefije i hanbelije nisu uslovili da odgovor bude odmah nakon ponude, nego su
uslovili da ponuda i prihvatanje budu na jednom mjestu tj. mjestu gdje se
dogovaraju.3 Pa ako se desi da se raziu poslije ponude a prije prihvatanja onda
ugovor nije valjan, ak iako bi druga strana direktno pristala na ponudu poslije
razlaza. Hanbelije su takoe uslovili da ugovor pored toga to mora biti na
jednom mjestu uslovljavaju ni to da se dvije ugovorene strane ne smiju baviti
neim drugim.4

1
Pogledaj djelo: Beda'iu es-sanai'a, 5/136.
2
Revdatu et-talibin, 7/39.
3
Beda'iu es-sanai'a, 2/232. i 5/137. El-Mugni, 9/463.
4
El-Mugni, 5/137.

57
Veliki broj uenjaka ovaj ugovor naziva "ittihadul medlis" (da ponuda i
prihvatanje moraju biti na jednom mjestu), razlog tome je to ponuda i
prihvatanje u isto vrijeme na razliitim mjestima i zbog udaljenosti gradova nisu
bili mogui uprolim vremenima, meutim takvo neto je postalo mogue u
ovom vremenu nakon velikog razvoja tehnologije i modernih telekomunikacija.
Tako da se ugovori obavljaju putem modernih komunikacijskih sredstava izmeu
dviju ugovornih strana na razliitim mjestima. U erijatu nema prepreke koja bi
sprijeila realizaciju ugovora iako se ugovorni zastupnici nalaze na razliitim
mjestima pod uslovom da odgovor na ponudu bude odmah. Takoe svaki od njih
mora utvrditi identitetu onog drugog da bi bio sauvan i siguran od zamjene ili
prevare.

Hanefije idu ak do te mjere da su rekli da je ugovor bezvrijedan ako ga


ugovaraju dva zastupnika koji mogu hodati ili putovati prevoznim sredstvom
ako izmeu njih postoji makar mali razmak tj. izmeu ponude i prihvatnje, a
bezvrijednost ugovora pojanjavaju time to ugovorne strane nisu na jednom
mjestu.1

Ali ja ne znam kakva je uloga mjesta u ispravnosti ugovora ili njegovoj


nitavnosti, jer je Poslanik kupio devu od Dabira b. Abdullaha a njih dvojica su
jahali na svojim devama vraajui se iz jedne bitke u Medinu.Takoe ashabi su
preprodavali jedni drugima dok su hodali na svojim nogama ili dok su jahali na
svojim jahalicama.

Zastupnici ovog stava su sebe stavili u nezgodnu poziciju, jer su hanefije rekli da
je brani ugovor pisanom formom ispravan makar ne bio na jednom mjestu,
njegovu ispravnost su obrazloili i opravdali nudom,a dvije ugovorene strane u
ovoj situaciji su smatrali kao da su na jednom mjestu. Kasani kae: ''Uslovljavanje
jednog mjesta zatvara vrata pred ugovorima,tj: oteava ih. Otuda radi nude
dvije ugovorene strane e se smatrati da su na jednom mjestun i pored toga to su
one u stvarnosti razdvojene.A kada su dvije ugovorene strane na jednom mjestu
onda nuda prestaje. Meutim, ako se dvije ugovorene strane raziu i u
stvarnosti i u propisuonda ugovor nije ispravan.2

U novije doba je omogueno da ugovor bude sklopljen putem modernih


telekomunikacijskih sredstava, telefon, faks, radio, televizija,telex a dozvoliti
sklapanje ugovora putem ovih sredstava je pree nego li pisanom formom
(pismima), dok bi ugovor putem ovih sredstavabio nitavan na osnovu miljenja
koje uslovljava sklapanje ugovora na jednom mjestu.

5.-Da se ponua ne predomisli sa svojom ponudom prije nego to druga


strana prihvati. Nevevi kae: ''Ako se jedan dio ugovora nae od jedne ugovorne
strane mora na njemu ustrajati sve dok se ne nae i drugi dio, ali ako se
predomisli ugovor se brie.''3

1
Beda'iu es-sanai'a, 5/137.
2
Beda'iu es-sanai'a, 2/232.
3
Er-Revda, 7/39.

58
Neprihvatljivi uslovi

afije su uslovili, u poznatijem njihovom stavu, obavezu da se svaka od ugovornih


strana mora izjasniti na direktan nain o samoj temi ugovora, pa ako to ne uine, ili
uini jedan a drugi ne, brak, po njima, nije ispravan. Ako staratelj kae: ''Udajem
svoju kerku za tebe.'' A ovaj rekne: ''Prihvatam'' kod afija ovakav brak nije valjan
sve dok se ovaj drugi direktno ne izjasni o tome pa kae: ''Prihvatam brak sa njom.''

Meutim ispravno miljenje po ovom pitanju je da je brak ispravan u prvom sluaju,


to je stav hanbelija a takvo miljenje postoji i kod afija. 1

Hanbelije smatraju da brak nije ispravan u sluaju ako prihvatanje bude prije
ponude, jer prihvatanje biva nakon ponude i njene realizacije, ali ako se prihvatanje
izrazi bez ponude, prihvatanje nema smisla, kao da kae: ''Ja prihvatam ovaj brak.''2

Trojica imama koji smatraju ovaj ugovor ispravnim kau da je ponuda ta koja bude
izreena od prve strane svejedno da li ina bila od strane staratelja djevojke ili mua.
Pa ako mu kae: ''Oenio sam se tvojom kerkom.'' A staratelj kae: ''Prihvatam tvoj
brak sa njom.'' Ugovor biva ispravnim.

Druga tema: Izrazi sa kojima se sklapa brak

U arapskom jeziku postoje termini za svaki ugovor sa kojima se taj ugovor sklapa,
mogue je da su te rijei poznate meu ljudima, i nema razlike po pitanju sklapanja
ugovora kpovine, prodaje i iznajmljivanja.

Izrazi sa kojima se sklapa brak u jeziku su enidba (nikah) i brak (zevad). Tako
da su afije i hanbelije zabranili upotrebu bilo kojeg drugog termina osim ova dva.
Potvrujui stav hanbelijskog i afijskog pravca Nevevi i Ibn Kudame kau: ''Brak se
ne skalpa osim sa rijeima enidbe (nikah) i braka (zevad).'' 3

Ibn Kudame je ovaj stav pripisao Seidu b. Musejjebu, Atau, Zuheriju, Rabi'i i afiji.4

Veina uenjaka smatra da se brak sklapa ne samo sa ova dva termina, enidbe
(nikah) i braka (zevad), nego se sklapa sa svakim terminom koji ukazuje na njega.
Ovaj stav su zastupali dvojica imama Ebu Hanife i Malik, a ovo miljenje postoji i u
mezhebu Imama Ahmeda.5

ejhu-l-Islam Ibn Tejmijje je potvrdio da je Ahmedov mezheb na tome da se brak


ugovara sa svkim drugim terminom ili rijeju koja ukazje na njega. Ovo je stav i
velikog broja prve generacije ashaba. Zatim je ejhul Islam pojasnio da se pravac
Imama Ahmeda temelji na injenicida se svi uovori sklapaju bilo kojom rijei il

1
Revdatu et-talibin, 7/37. El-Mugni, 9/459.
2
El-Mugni, 9/462.
3
Er-Revda, 7/36. El-Havi, 11/207. El-Mugni, 9/460.
4
El-Mugni, 9/460.
5
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 20/533.

59
postupkom kojim se postie eljeni cilj.Tako da on nevidi ogranienje sklapanja
ugovora na posebne izraze. Od temelja mezheba Imama Ahmeda je i to da indirektan
nain ugovora ima shodno datoj situaciji pravosnanost kao i direktna rije i nema
potrebe za izraavanjem namjere. ejhul Isalam Ibn Tejmijje je pojasnio da onaj dio
uenjaka hambelijskog mezheba koji uslovljava brani ugovor sa enidbom (nikah)i
brakom (zevad) su Ebu Abdullah Ibn Hamid i njegovi sljedbenici te Kadi Ebu Je'ala
i njegove pristalice.1

Prvo: Dokazi afija i hanbelija


Oni koji tvrde da se brani ugovor moe izvriti samo sa dvije rijei, enidbom i
brakom, su uzeli sljedee dokaze:

1- Jer su to dva izraza iji je spomen doao u Kur'anu i sunnetu, mimo svih
drugih termina.Kae Uzvieni Allah:



I poto je Zejd s njom ivio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali, (El
Ahzab,37.). *


onda se enite onim enama koje su vam doputene (En Nisa,3.).




Takoe je rekao Uzvieni:

"Ne enite se idolopoklonkama dok vjernice ne postanu;(El Bekara, 221.).

Dok drugi dio uenjaka ne prihvata ovakvo razumijevanje ajeta, a doi e spomen
hadisa u kojima su navedeni drugi termini za sklapanje braka mimo ova dva.
Rekao je Uzvieni Allah :
2-



i samo tebi, a ne ostalim vjernicima enu vjernicu koja sebe pokloni
Vjerovjesniku (El Ahzab,50.). (prepisi prevod iz Kur'ana)

Kau da ovaj ajet jasno ukazuje da je enidba putem darovanja jedna od


Poslanikovih specifinosti, a ono to je od njegovih specifinosti nije ispravno da
ga neko od sljedbenika njegovog ummeta u tome slijedi, i to je ono sutinsko
znaenje.2
Odgovor: Ono ime se Poslanik odlikovao u ovom plemenitom ajetu jeste brak
bez staratelja, svjedoka i mehra, a ne ugovaranje braka sa rijeju darovanja sa
prisutnou staratelja, svjedoka i postojanjem mehra.

1
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 20/533-534.
2
Pogledaj djelo: El-Havi, 11/208.

60
*U pomenutom ajetu upotrebljen je izraz "zevad" (brak) za sklapanje braka
izmeu Poslanika i Zejnebe.
*U pomenutom ajetu upotrebljen je izraz"nikah" (enidba) za sklapanje braka.
3- Dokazuju da enidba sa drugim rijeima osim ove dvije je samo metafora, a na
metafori se ne zasniva propis osim sa namjerom, a namjera se nalazi u srcu i
niko je ne moe razotkriti. Meutim poto ugovor ne biva valjanim osim sa
svjedoenjem onda ugovor ne moe biti valjan sametaforom. Jer svjedoenje se
ne moe uspostaviti nad nijjetom (namjerom).Dok je razvod, oslobaanje roba
i prodaja dozvoljena putem metaforikih termina, jer svjedoenje nije uslov za
valjanost istih.1

ejhu-l-Islam Ibn Tejmijje je na njhove dokaze odgovorio na sljedei nain:

1- Ne prihvatamo da su svi drugi temrini osim ova dva metafore, nego postoje i
drugi termini u obiajnim injenicama koji su jaeg znaenja od rijei oeniti.

Tako da se rije 'posjedovati' (imlak) proirila u obiajnom govoru ljudi pa su


brani ugovori nazvani 'posjedovanjem' ili 'posjedstvom', pa ako neko kae:
''Dajem tom i tom u posjedstvo tu i tu'' ne moe se nita drugo razumjeti osim
ugovora na brak.

Ali izraz 'nikah' je zajednika rije za ugovor i polni odnos, tako da nije specifina
i posebna za brani ugovor.2

2- Moda e se uz metaforu nai neto to e je uiniti direktnom u znaenju,


ime e se dokazati namjera. Pa ako se sa njom nae direktna rije ili propis
vezan za ugovor ona biva direktnom, kao da kae: ''Dat u ti je kao enu'' ili
''Dat u ti je na posjedovanje shodno onome to je Allah naredio od lijepog
odnosa ili putanja na lijep nain'' ili ''Dajem ti je u posjedstvo'' a drugi kae:
''Prihvatam ovaj brak.''

Ono to ukazuje na enidbu jeste upuivanje indirketnog termina slobodnoj eni,


kao da kae: ''Dajem ti kerku u posjedstvo'' ili da kae staratelj ''Dajem ti svoju
kerku'', jer slobodnu enu nije dozvoljeno davati ili porobiti odnosno pokloniti
kao robinju, tako da termini darivanja i davanja u posjedstvo negiraju mogunost
opeg poimanja tih rijei ili da se pod tim terminom podrazumijeva neto drugo
osim braka. Moda e znaenje rijei nekada odrediti samo stanje, a znaenje
stanja je jae od samog izgovora.

Tako da ljudi koji su pozvani na brani ugovor, uju hutbu koja se ui prilikom
sklapanja branog ugovora te spominjanje mehra, i dogovore se oko njega, od

1
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/15, 29/11 i 20/534. Pogledaj kako je izneen ovaj argument u afijskom
mezhebu,u djelu: El-Havi, 11/207.
2
Pogledaj: Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 29/11 i 32/15.

61
ovoga svega nee razumjeti osim da je ugovorna strana htjela drugoj rei: ''Dao
sam ti je" i "Darovao sam ti je" tj; za enu i brak.1

Drugo: Dokazi hanefija i malikija

Oni koji su rekli da se ugovor moe obaviti sa svkim drugim terminom


uzimaju za dokaze sljedee:

1- Pouka u ugovorima je na osnovu namjera i samog znaenja a ne na osnovu


izraza i formi, jer termini koji se koriste u kupo-prodaji i braku nisu termini
koji se koriste u ibadetima tako da ih nije mouge zamjeniti nekim drugim.to
znai da je ispravno miljenje onog dijela uenjaka koji dozvoljavaju svakom
narodu od postojeih naroda da brani ugovor naprave na jeziku kojem
govore i koje oni koriste za takve prilike.

ejhu-l-Islam Ibn Tejmijje odgovara afijama i hanbelijama 2 koji tvrde da brani


ugovor ne moe biti sklopljen osim na arapskom jeziku, pa kae: ''Odreivanje
rijei da budu na arapskom jeziku prilikom sklapanja branog ugovora je daleko
od osnova i miljenja Imama Ahmeda, kao i od osnova erijatskih dokaza. Jer
brak biva ispravan kod nevjernika i kod muslimana, iako je to in pribliavanja
Allahu on je poput oslobaanja roba, sadake, vakufa i dara, i nije im mogue
odrediti arapski termin po konsenzusu (idma') . ak i nearap koji naui arapski
jezik moda nee u tom trenutku shvatiti ta je cilj tog izraza onako kako ga
shvata na svom maternjem jeziku.

Da, ako bi se reklo pokueno je sklapanje ugovora nearapskim jezikom osim u


nudi, kao to je pokueno razgovarati na nearapskom jeziku osim u nudi,
moda bi to bilo izglednije.* Jer se prenosi od Malika, Ahmeda i afije da je
pokueno razovarati bez potrebe na nearapskom jeziku.3

2- Oni koji zastupaju ovaj stav su uzeli za dokaz hadis koji je doao u Buharinom
'Sahihu' da je Allahov Poslanik sklopio brak izmeu ovjeka i ene rekavi :
''Dao sam ti je u posjed na ime onoga to posjeduje iz Kur'ana!"

Ako bi neko prigovorio na pomenuti dokaz rekavid da se kod Buharije nalazi


hadis u kojem je rekao Allahov Poslanik: ''Oenio sam te sa njom sa onim to zna
iz Kur'ana.'' 4Ovo ukazuje na to da je onaj prvi hadis prenio po znaenju.

Odgovor je da postoje tri mogunosti u hadiskim predajama, i svaka od njih


ukazuje na ispravnost enidbe sa rijei 'posjedovanja':

Prva: Da je Poslanik rekao: ''Uinio sam je u tvom posjedstvu'' ali je prenosilac


hadis prenio po znaenju.

1
Pogledaj: Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje.
2
Pogledaj: Revdatu et-talibin, 7/36. El-Mugni, 9/466.
3
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 29/12.
4
Buharija, 9/205. Broj, 5149.

62
Druga: Da je Poslanik koristio oba termina, tako da je prenosilac jednom prenio
ovako drugi put onako.
U svakom sluaju gledajui na obje mogunosti hadis je oit dokaz u korist onih
koji tvrde da nije mogue se ograniiti samo na dva termina, enidbe (nikah) i
braka (zevad), kod sklapanja branog ugovora.
Trea: Da je Poslanik rekao: ''Oenio sam te sa njom'' ali da je prenosilac njegove
rijei prenio sa znaenjem, to ukazuje da su oba termina i enidba i posjedovanje
bili jednakog znaenja u branom ugovoru tako da izmeu njih nema razlike. 1
* Bilo je uenjaka koji su muslimanima pokudili da priaju na nearapskom jeziku.

Ispravno miljenje:

Mislim da je najispravnije miljenje po tom pitanju ono kojeg zastupaju da svi


izrazi pored enidbe i braka, koje ukazuju na njih se mogu koristiti kod
sklapanjabraka. I to se realizuje kroz obiaj ili popratne argumente koji ukazuju
na to, a ako se nita od toga ne nae brak nije valjan.

Trea tema: Uslovi koji se moraju nai kod ugovornih strana

Moraju postojati odreeni uslovi kod svake od dvije ugovorne strane, a to su:

1- Da svako od njih mora biti sposoban za izvrenje ugovora, tj. da budu


punoljetni i obdareni razumom. Dok su se neki pravnici tome suprostavili i
rekli da ako se radi o maloljetniku koji razluuje stvari (mumejjiz) i ako iza
njegovih stavova stoji njegov staratelj da je takav ugovor ispravan. Ali je tano
da onaj ko ne ispunjava ove uslove ne moe zastupati jednu stranu branog
ugovora.
2- Obostrano zadovoljstvo, a ako bi se brak sklopio bez njihovog zadovoljstva ili
da se samo jedno od njih dvoga zadovoljilo brak nee biti valjan, ali smo u
odlomku i starateljstvu neto vie o tome progovorili.
3- Da svaka od ugovornih strana ima pravo na ugovor, tj. da samostalno
posreduje u ugovoru tako to mora biti muko, punoljetan (bulug), razumom
obdaren (akl) i da shvata (rud), ili da to bude njegov staratelj kojem
Zakonodavac daje pravo sklapanja ugovora, ili da bude opunomoenik kojeg
je neko obavezao da sklopi ugovor umjesto njega. Meutim onaj ko postupa
po svom nahoenju (fuduli) bez iijeg opunomoenja,* njegov ugovor nije
valjan, dok su neki rekli da je ispravan u sluaju da ga odobri onaj o ijem se
pravu radi.
4- Da se izmeu suprunika ne nae ni jedana odbranih zapreka i nema razlike
izmeu privremene ili stalne zabrane. A mi emo detaljnije govoriti o
zabranama u poglavlju o osobama koje su ovjeku zabranjene.

1
Pogledaj kako je Mavridij smatrao da je jaa predaja ovoga hadisa u kojoj je spomenut izraz (enidba) od
predaje u kojoj je spomenut izraz (posjedovanje), u djelu: El-Havi, 11/210.

63
5- Da svaki od suprunika bude poznat i znan, pa ako staratelj kae: ''Oenit u
te sa jednom od mojih keri'', pa je ne odredi, a ima vie keri, ugovor nee biti
valjan.
6- Da svaka od ugovornih strana uje rijei onog drugog i da razumije njegov
govor.

* da ovjek sklopi brak u ime nekoga a da on to ne zna.

Napomena : napii 4 uslova braka od Ibn Kudame iz zadul Mustakne'

Trei predmet

Vrste branih ugovora

Veliki broj uenjaka brane ugovore dijele na tri vrste : pravilan (sahih),
bezvrijedan ( batil) i nepravilan (fasid). A mi emo svaku od ovih skupina
pojedinano obraditi sa pojanjenjem i komentarom :

Prva tema: Pravilan ugovor

Pravilan (sahih) u rapskom jeziku znai ist i sauvan od bolesti.Arapi termin


koriste za ispravljanje greke, pa kau ispravio sam knjigu, ili ako je bio bolestan
izlijeio sam njegovu bolest.1

Ispravan u strunoj terminologiji: je ono iji su sastavni dijelovi i uslovi


ispunjeni da se moe smatrati ispravnim u propisu shodno onome u emu se
koristi u osjetljivim stvarima.2

Ako se desi da je ugovor pravilan i ako su se nali svi njegovi ruknovi i uslovi na
njemu se temelje svi njegovi propisi shodno onome radi ega je sklopljen 3 kao to
povlai za sobom i posljedice.

Ugovori se ne sklapaju osim da koriste onome radi ega su ugovoreni, tako da je


cilj od prodaje da kupac posjeduje robu, a prodavac da posjeduje vrijednost
(novac), cilj branog ugovora je dozvoljenost polnog odnosa, cilj ugovora o
iznajmljivanju je da onaj koji je unajmio neto ima pravo na koritenje te stvar itd. 4
Zbog toga veliki broj pravnika ispravne ugovore definiu rijeima: Da su oni
ogovori koji za sobom povlae svoje posljedice. 5

1
Lisan el-'areb, 2/410.
2
El-Kullijat, 558.
3
erhu muhtesar er-revda, 1/441.
4
erhu muhtesar er-revda, 1/441.
5
E-erhu es-sagir, od Derdirija, 1/86.

64
Posljedice pravilnog branog ugovora su velikobrojne, tako da u njemu se eni
mora obezbijediti mehr, izdravanje i stanovanje, kao to se izmeu njih dvoga
potvruje pravo na naslijedstvo.

S druge strane mu od ene zasluuje poslunost u dobru, ena e slijediti svog


mua, pravilnim brakom se djeca pripisuju ocu, njime se utvruje zabrana
enidbe putem tazbinstva, a pojanjenje o posljedicama ispravnog braka e doi
neto kasnije.

Ovo dakle podrazumijevamo kada govorimo o ispravnim i validnim ugovorima.


to se tie ispravnosti u ibadetima kod islamskih uenjaka odnosi se na potpuno
djelo koje zaduena osoba (mukellef) uini tako da sa nje spada obaveza
nadoknade (kada').1 O tome Be'ali kae: ''Ispravno od ibadeta je ono to biva
dovoljnim u izvrenju i ime spada obaveza nadoknade.'' 2

Ibadeti bivaju dovoljni i sa njima spada obaveza nadoknade ako sadravaju svoje
sastavne dijelova (ruknove), uslove (artove) i obaveze (vadibe).

Ispravni ibadeti kod apologetiara ( ) su oni koji odgovaraju onome to je


Zakonodavac naredio, i nema razlike izmeu onoga to se mora i onoga to se ne
mora nadoknaditi.3

Zerkei kae: ''Ispravnost u ibadetima kod apologetiara je ono to odgovara


Zakonodavcu po miljenju onoga koji ga obavlja tj; zaduene osobe, a ne u sutini
same obaveze.''4 Derdir Maliki kae: ''Ispravnost u ibadetu od djela
podrazumijeva podudaranje sa erijatom u svim aspektima.'' 5 Razlika izmeu
dvije skupine je kad se bolje sagleda i razmotri izgledom ili terminom. Tako da
je namaz, onoga kojem je pokvaren abdest i koji misli da je pod abdestom,
neispravan kod pravnika. Jer namaz nije obavljen da bi bio dovoljan kako se ne bi
morao nadoknaditi, dok je ovakav namaz ispravan po miljenju apologetiara.
Zato to mu je Zakonodavac naredio da obavlja namaz u kojem e prevladavati
njegovo miljenje da je ist. Ali razlika izmeu njih je bila u izgledu ili terminima,
jer su se obje skupine sloile o svim propisima ovog ibadeta, i svaka od njih kae
da je ovaj klanja uinio ono to je Allah naredio kao i to da je nagraen za svoj
namaz, te da je njegova obaveza da nadoknadi taj namaz ako otkrije ili utvrdi da
je klanjao bez abdesta, a ako mu se ne objelodani onda nee nadoknaivati. Tako
da su razlike meu njima u samom nazivu, tj. da li e se ovaj ibadet nazvati
ispravnim ili neispravnim.6

Druga tema: Neispravan ( batil) i pokvaren ( fasid) ugovor

Definicija neispravanog ( batil) i pokvarenog ( fasid) ugovora razlika izmeu njih:


1
erhu muhtesar er-revda, 1/441.
2
El-Matle'u 'ala ebvabi el-mukni'i, 89, 276. Pogledaj djelo: El-Bahru el-muhit, 1/313.
3
El-Mahsul, od Razija, 1/112.
4
El-Bahru el-muhit, od Zerkeija 1/313.
5
E-erhu es-sagir, 3/86.
6
erhu muhtesari er-revda, 1/443. Pogledaj djelo: El-Bahru el-muhit, od Zerkeija 1/315.

65
Neispravnost (batil) u arapskom jeziku se odnosi na gubitak i propast. Ibn Menzur
kae: ''Ova rije dolazi od glagola 'betale' to znai izgubljen je, propao je, a particip
aktivni od ovog glagola je 'batil' to znai neispravan."1

Neispravan (batil) kod veine islamskih uenjaka je suprotno od pravilnog, i sve ono
to nije pravilno kod njih biva neispravnim. O tome Imam Zerkei, pristalica
afi'iskog mezheba kae: ''Ispravnost je suprotnaneispravnosti, pa onaj ko kae da je
ispravnost ono to se desi od djela i to ne treba nadoknaditi, onda je neispravno ono
to se desi od djela na nepotpun nain i moraju biti nadoknaena. A onaj ko kae da
je ispravnost podudarna naredbi onda e za neispravno rei da je suprotno naredbi.'' 2

Pokvaren (fasid) u arapskom jeziku je suprotan dobrom, 3 a rija je uzeta od


pokvarenosti mesa kada se pone raspadati i postane neupotrebljivo i beskorisno. 4

Kod veine islamskih uenjaka malikija, afija i hanbelija, nema razlike izmeu
neispravnog i pokvarenog ugovora, jer sve to je neispravno kod njih je pokvareno i
obrnuto. Imam Zerkei, pristalica afi'iskog mezheba kae: '' Pokvaren i neispravan
su kod nas isti tj; sinonimi, sve to je je pokvareno je neispravno i suprotno. Dok se
kod hanefija ova dva pojma razlikuju.'' 5 Be'ali hanbelijski uenjak kae: ''Pokvaren
kod nas je odgovarajui neispravnom, i oni su dva naziva za jednu stvar.'' 6 Imam
Razi afijski uenjak kae: '' Pokvaren odgovara neispravnom kod naih prijatelja,
dok su ga hanefije uinili sredinjim dijelom izmeu ispravnog i neispravnog.'' 7
Derdir uenjak malikijskog mezheba kae: " Pokvaren ugovor je onaj ugovor koji ne
povlai za sobom posljedice."8

Ako je ispravan ugovor taj koji povlai za sobom posljedice od kojih su npr.
posjedovanje robe ili dozvoljenost polnog openja, onda su neispravan i pokvaren
ugovori oni koji za sobom ne povlae nikakve posljedice. 9 Otuda su ove dvije vrste
ugovora nevaee kod veine uenjaka.10

Hanefije razlikuju izmeu neispravnog i pokvarenog, tako da ih smatraju dvjema


vrstama a ne jednom. Imam Derdani hanefijski uenjak kae: ''Pokvaren (fasid) je
sinonimza Neispravan (batil) kod afije, a kod nas je ta vrsta ugovora (misli na fasid)
trea vrsta koja biva izmeu ispravnog ( sahih) i neispravnog (batil).11

Imam Kasani kae: ''Pokvaren (fasid) je trea vrsta ugovora koja biva iza dozvoljenog
( daiz) i neispravnog ( batil).''12 Hanefije pravei razlikuj izmeu njih kau:
1
Lisan el-'areb, 1/227.
2
El-Bahru el-muhit, od Zerkeija 1/320.
3
Lisan el-'areb, 2/1095.
4
El-Kullijat, 692.
5
El-Bahru el-muhit, 1/320.
6
El-Matle'u 'ala ebvabi el-mukni'i, 89, 276.
7
El-Mahsul, 1/112.
8
E-erhu es-sagir, 3/86.
9
Pogledaj djelo: El-Ibhad fi erhi el-minhad, od Subkija, 68.
10
Et-Temhid fi usuli el-fikh, od Keluzanija, 1/68, 64.
11
Et-Te'arifat, 173.
12
Beda'iu es-sanai'a, 5/299.

66
''Pokvaren ( fasid) je propisan u osnovi ali ne po osobini, dok neispravan nije
propisan ni po osnovi ni poosobini.'' Tako da je kod uenjaka hanefijskog mezheba
definicija pokvarenog ( fasid) ugovora da je to onaj koji je izgubio jedan od uslova
ispravnosti.1

Primjer fasida u ibadetima navode post na dan kurban bajrama, ako se zavjetuje da
e njega postiti, ili da se zavjetuje da e postiti odreeni dan kao to je etvrtak npr.
pa se taj dan podudari sa prvim danom kurban bajrama te ga on isposti. Njemu e se
narediti da ne posti, pa ako se usprotivi i posti ga bit e grijean, ali je izvrio zavjet
tako da se od njega nee traiti da posti drugi dan.

Primjer fasida u poslovnim odnosima je ugovor o kamati, ugovor je dozvoljen jer je


vrsta prodaje, ali je zabranjen jer se radi o ugovoru o kamatama.2

Primjer batila kod njih je prodaja slobodnih ljudi i ena, prodaja alkohola i sl. tome.
Tako da je kod njih batil kao i nepostojei, zato to se erijat ne osvre na njega, tako
da je njegovo postojanje samo forma, dok je fasid onaj koji ako doe do njegovog
preuzimanja predstavlja samo neisto posjedovanje, ali im se veina uenjaka
suprostavlja i kau on je poput batila i ne koristi ni emu. 3

Ovdje u navesti ono na to je Imam Zerkei skrenuo panju tj. da je 'fasid' pojam
openitiji od 'batila' kod hanefija, tako da sve batil kod njih biva fasid, a nije svaki
fasid batil.4

Meutim iako su se malikije sloile sa veinom uenjaka u tome da ne prave razliku


izmeu batila i fasida, postavili su se negdje na sredini izmeu afija i hanefija pa
kau: ''Fasid prodaja ukazuje na sumnjivo posjedovanje u onome to se moe
posjedovati. Pa ako mu se desi jedna od etiri stvari toj stvari e se odrediti
vrijednost, a to su: trina izmjena, potronja ili djelimini nedostatak predmeta, ili
da se za taj predmet vee tue pravo, sa njihovim pojanjenjem o tome.5

Nema razlike izmeu batila i fasida po pitanju branog ugovora kod hanefija

Neki od savremenih uenjaka misle da hanefije odbijaju svoje pravilo u razlikovanju


izmeu batila i fasida kada je rije o branim ugovorima, to nije tano. Zbog
opasnosti branog ugovora hanefije ne razlikuju izmeu ova dva ugovora. O tome
Imam Kemaluddin b. Hemam (poznati hanefijski uenjak) u svom djelu 'Fethu-l-
Kadiru' kae: "Batil i fasid ugovor u braku su isti.''6 Ovo potvruje veina hanefijskih
knjiga.

1
Beda'iu es-sanai'a, 5/299. Haijetu ibn 'Abidin, 3/131.
2
Pogledaj ovo pitanje u djelu: Beda'iu es-sanai'a, 5/299. Et-Temhid, od Keluzanija, 1/68, 64. El-Minhad, 1/69.
El-Mahsul, 1/112. El-Bahru el-muhit, 1/320. Usulu el-fikh, od Muhammeda Ebu Nura Zuhejra, 1/74.
3
Pogledaj: El-Ibhad, 1/69. El-Bahru el-muhit, 1/320.
4
El-Bahru el-muhit, 1/320.
5
Pogledaj: El-Bahru el-muhit, 1/321.
6
Ovo je prenijeo od njega Ibn 'Abidin u svojoj Haiji, 3/132.

67
Neki uenjaci, koji su pisali o meuljudskim odnosima i braku, su naveli da je sr
razlikovanja u tome to neki ugovori za sobom povlae pojedine posljedice a drugi
ne, to je takoe nepravilno. Jer je sr razlikovanja izmeu ova dva ugovora u tome
da se ugovor sklopi i da ne bude poniten. Tako da hanefije kako smo spomenuli
tvrde da fasid prodaja ukazuje na posjedovanje imetka ali je on neist, dok fasid brak,
po njima, treba raskinuti prije odnosa i poslije njega, tako da ne priznaju fasid
brakove ni u kom sluaju.

Ali tvrdnje pojedinih uenjaka da se na neke od tih ugovora odnose posljedice


ispravnog branog ugovora kao to je mehr, izdravanje i pripisivanje djece, ali to
nije bit u razlikovanju izmeu batil i fasid ugovora. to ukazuje na to da hanefije i
neki drugi tvrde da pojedini batil ugovori za sobom poteu neke od posljedica za
koje ugovorne strane nisu znale da su bezvrijedne.

Onaj ko se oeni sa svojom sestrom po mlijeku, ili po srodstvu, a on to ne zna, zatim


to sazna, ovaj brak biva batil i obaveza ga je raskinuti, a za sobom povlai neke
posljedice, isto tako se odnosi na onaj brak koji je pod sumnjom.

Ono to je dovelo pojedine uenjake do ovog propusta jeste moda presuda o nekim
ugovorima kao fasid ili batil ako se radi o braku. Ali e pojanjenje o tome doi tj. da
bit razlikovanja meu njima u braku se sasvim razlikuje od biti razlikovanja u
drugim ugovorima, i to je ono to emo pojasniti u sljedeem odlomku.

Osnovna razlika izmeu batila i faida u branim ugovorima

U prethodnim odlomcima sam pojasnio da veina uenjaka ne pravi razliku u


nazivima izmeu batila i fasida branog ugovora, i da su hanefije te koji su napravili
razliku izmeu njih u drugim ugovorima mimo braka, ali da ih nisu razlikovali u
branim ugovorima.Meutim veliki broj uenjaka pravi razliku izmeu batila i
fasuda sa drugog aspekta,tako da oni batil brak nazivaju onaj oko ije nitavnosti su
se sloili svi uenjaci, a fasid nazivaju onaj oko kojeg su se razili.

Ibn Kudame kae: ''Svaki brak oko ije su se nitavnosi sloili uenjaci, kao to je brak
sa petom enom, ili sa udatom, ili sa onom koja je u idetu, ili brak sa onom koju je
pustio tri puta, pa ako sa njom ima odnos znajui za zabranu onda je to blud koji za
sobom povlai erijatski odreenu kaznu (had)...'' ali se ta kazna nee izvriti za brak
oko kojeg postoji razilaenje. Kao to je privremeni brak 'mut'a', ili zamjena tienica
bez davanja mehra jednoj ili objema 'igar', ili dogovoreni brak nakon treeg razvoda
kako bi je dozvoli njenom prvom muu 'tahlil', ili brak bez staratelja i svjedoka, ili da
se oeni sa enom ija je sestra u idetu od njegovog razvoda, ili da oeni petu dok je
etvrta u idetu.''1

Na drugom mjestu Ibn Kudame kae: ''Nema erijatske kazne za fasid brak, bez
razlike da li on bio ubjeenje u njegovu zabranu ili dozvolu.'' Zatim je naveo
razilaenje meu uenjacima u pogledu izvravanja erijatske kazne (hadd) za fasid
brak, zatim je rekao: " A to se tie batil brakova kao to je brak sa udatom ili onom
koja je u idetu i sl. ako znaju o emu se radi i znaju za njegovu zabranu njih dvoje su
1
El-Mugni, 12/243.

68
bludnici, nad njima se mora izvrit erijatska kazna, i u takvom braku se djeca ne
priznaju.'' 1Na treem mjetu pojanjava pa kae: ''Osamljivanje sa onom koja mu nije
zabranjena ne obavezuje idet u batil braku, niti njoj slina ima pravo na idet nakon
njegove smrti, pa ako sa njom bude opio na njoj je da saeka tri ienja od trenutka
kada je sa njom opio ne od vremena kada se sa njom rastavio ili od trenutka njegove
smrti, isti je sluaj kada je rije o bludu.'' 2

Ostale pravne kole navode ono to je navela i hanbelijska kola, tako da Imam
Derdir od uenjaka malikijskog mezheba potvruje da malikijski pravac, o braku oko
ije nepravilnosti postoji slaganje, zastupa stav da se takav brak mora razvrgnuti bez
talaka svejedno imao polni odnos sa njom ili ne. I nema potrebe za razvodom jer u
osnovi taj brak ne postoji, ali ako se radi o braku oko ije nepravilnosti postoji
razilaenje onda se pojavljuje potreba za sudijom koji e presuditi njegovo raskidanje
u sluaju ako mu odbije da ga raskine on lino. Pa ako drugi sa njom napravi brani
ugovor prije raskinua sa prvim, brak ovog drugog nee biti pravilan. Zatim je naveo
prvi primjer oko kojeg se slau kao to je brak sa petom enom.

Derdir potvruje da ono o emu se razilaze uenjaci nee biti raskinuto osim sa
razvodom ili sa presudom sudije, i u tome nema razlike da li se radi o onome koji se
tome suprostavlja unutar ili van ovog mezheba, suprostavio se on etverici imama ili
nekom drugom, zatim je potvrdio da se zabrana po srodstvu potvruje i proiruje u
fasid braku kao to je i u pravilnom.''3

Imam Kasani , hanefijski uenjak, kae: ''Fasid brak nema svog propisa prije openja
sa enom, ali poslije openja za njega se veu propisi od kojih je potvrivanje
porijekla djece, obaveza ideta, i obaveza isplate mehra.''4

Takoe je potvrdio da osamljivanje u fasid braku ne obavezuje idet. 5

Mi moemo predstaviti razlike izmeu batila i fasida ugovora u sljedeim


takama:

1- Batil brak je onaj oko ije bezvrijednosti postoji konsenzus, kao to je brak sa
udatom enom, i nad kime se izvrava erijatska kazna nad onim koji je opio
u takvom braku znajui za zabranu, dok je fasid brak onaj oko ije
nepravilnosti postoji razilaenje i koji ne obavezuje izvravanje erijatske
kazne.

2- Batil brak se ne potvruje pa makar ga sudija i odobrio, dok se fasid brak nee
raskinuti makar ga presudio sudija. I nije dozvoljeno da se ena uda u
nepravilnom braku sve dok je ne pusti njen mu ili dok sudija ne raskine
njihov brak. ??????????????????????

1
El-Mugni, 9/353.
2
El-Mugni, 11/261.
3
E-erhu es-sagir, 2/388-389.
4
Beda'iu es-sanai'a, 2/335.
5
Prethodni izvor.

69
3- Sa batil ugovorom nema ideta i izdravanja, ovjeku se sa njim ne ubraja da je
oenjen, niti se u takvom braku potvruje porijeklo djece a ni pravo na
nasljedstvo. Ali to se tie fasid ugovora on za sobom ne povlai nikakve
posljedice od pravilnog ugovora prije openja, ali ako bude sa tom enom
imao odnos taj brak za sobom povlai posljedice ispravnog braka. 1

Trei predmet: Batil i fasid brani ugovori

Prvo: Brak muslimana sa nemuslimanima

Allah nije dozvolio muslimanu ili muslimanki brak sa mnogobocima.


.1




.2
"Ne enite se idolopoklonkama dok vjernice ne postanu; uistinu je robinja
vjernica bolja od idolopoklonke, makar vam se ona i sviala! Ne udajite vjernice
za idolopoklonike dok ne postanu vjernici; jer uistinu je rob vjernik bolji od
idolopoklonika, makar vam se i dopadao ti zovu u Vatru, a Allah voljom Svojom
poziva Dennetu i oprostu, te objanjava ljudima Znakove Svoje, da bi se
podsjeali!"(El bekara,221.).

Islamski ummet se sloio da brak sa muricima, osim kitabija, nije dozvoljen.


Uenjaci su se takoe sloili oko toga da je muslimanu dozvoljeno oeniti se sa
kitabijkom ( jevrejkom ili krankom ) i ovome se nije usprotivio osim Abdullah b.
Omer uzimajui za argument za svoj stav rijei Uzvienog:

Ne udajite vjernice za idolopoklonike dok ne postanu vjernici; (El Bekara,221.).

Ispravno miljenje po pitanju ovog ajeta jeste to da je on openit (am), dok je ajet koji
dozvoljava brak sa kitabijkama poseban i specifian (has), a on glasi:




i estite keri onih kojima je data Knjiga El Maide, 5.).

Kod uenjaka postoji pravilo da ako se nau dva dokaza jedan openit (am) a drugi
poseban i specifian (has) i ako se izmeu njih desi kontradiktornost, da se prednost
daje posebnom (has) nad opim (am).

Uenjaci su se sloili o zabrani udaje muslimanke za nemuslimana, zbog toga to ne


postoji dokaz koji bi dao iznimku nekom od nevjernika da se oeni sa muslimankom.
1
Pogledaj: El-Mugni, 7/339,342,343,345. Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/103.

70
Ovaj kur'anski ajet ostaje openitog znaenja i ovu openitost i zabranu udaje
muslimanke za sljedbenika knjige, to potvruje ajet:

Ne udajite vjernice za idolopoklonike dok ne postanu vjernici; (El Bekara,221.).

O vjernici, kad vam vjernice kao muhadirke dou, ispitajte ih, a Allah
dobro zna kakvo je vjerovanje njihovo, pa ako se uvjerite da su vjernice, onda
ih ne vraajte nevjernicima; one njima nisu doputene, niti su oni njima
doputeni

Ali erijat je dozvolio mukarcima muslimanima brak sa kitabijkom mimo murikinja


jer sljedbenici Knjige, iako su murici imaju u sebi neto od vjerovanja i znanja kojim
poznavaju to vjerovanje, i koji prave razlike izmeu nekih od halala i harama, dok
kod murika nita od toga ne postoji. Zbog toga izmeu muslimana i budista i
drugih idolopoklonika ostaje vjeno neprijateljstvo i mrnja, tako da ne postoji
mogunost ostanka branog ivota izmeu ove dvije osobe izmeu kojih postoji
ovoliki razdor.

Zakonodavac je dozvolio brak muslimanu sa kitabijkom ( krankom i jebrejkom), ali


nije dozvolio brak muslimanki sa kitabijom, jer musliman vjeruje u sve poslanike
koje je Allah poslao, kao i u sve knjige koje je objavio, ali kitabije ne vjeruju u naeg
Poslanika niti u nau Knjigu. Tako da je vjera kitabijke, prije nego to je izmijenjena,
u osnovi potivana, a njena knjiga i poslanik su potivani kod muslimana, dok
kitabija ne cijeni nita od toga u sluaju braka sa muslimankom. Tome dodaj da islam
ne prihvata da se iko od nemuslimana uzdie nad muslimanima, a brak uslovljava
da mu ima prednost nad enom to bi znailo da kafir ima vlast nad muslimankom.

Takoe nije dozvoljeno oeniti se sa enom otpadnicom od islama makar prela u


jevrejstvo ili kranstvo, jer otpadnik se ne smije ostaviti na svom otpadpadnitvu,
nego ga treba kazniti, sa razilaenjem meu uenjacima o kanjavanju otpadnice da
li e biti ubijena ili pritvorena.

Ako jedan od muslimana otpadne od vjere njegov brak sa suprunikom


muslimanom se raskida.A ako jedan od branih drugova krana i idova primi
islam, ako je primio islam mu onda je njemu dozvoljeno da zadri svoju enu
kitabijku, a ako to bude ena onda e se brak sa njim raskinuti, ako njen mu ne
primi islam dok je ona u idetu.

Drugo: Privremeni brak 'mut'a'

71
Privremeni brak je brak u kojem se ovjek oeni sa enom na odreeno vrijeme
uslovljeno u dogovoru, i nema razlike izmeu toga da sklapanje braka bude sa
izrazom "uivanja" sa odreenim periodom u braku, ili sa izrazom "brak" u
odreenom vremenskom periodu.

Ibn Kudame kae: ''Privremeni brak je da se ovjek oeni sa enom na odreeno


vrijeme, kao na primjer da kae: ''enim te sa svojom kerkom na mjesec dana, ili
godinu ili dok kraja sezone, ili do hada i sl.'' bez ozbira da li to vrijeme bilo poznato
ili nepoznato.1

Oni koj izastupaju privremeni brak kau da on za sobom ne povlai pravo na


nasljedstvo, a brak se prekida sa istekom perioda bez razvoda, i sa ovim se razlikuje
od braka, i ovu vrstu braka ne dozvoljava niko od uenjaka ehli sunneta. 2

Uenjaci i imaminezavisno u kojem dijelu islamskog svijeta ivjeli i svejedno da li


pripadali racionalnoj ili tradicionalnoj koli su se sloili o zabranjenosti privremenog
braka. Od ovih uenjaka su Malik i sljedbenici njegove kole iz Medine, Sufjan, Ebu
Hanife od stanovnika Kufe, afija i oni koji su njega slijedili od muhadisa, pravnika i
uenjaka, Lejs b. Se'ad od stanovnika Egipta i Maroka, Evzai od stanovnika ama,
Ahmed, Ishak Ebu Sevr, Ebu Ubejd, Davud, Taberi 3 i ovaj stav su openito zastupali
svi ashabi i erijatski pravnici ,kao to kae Ibn Kudame.4 A ako je ovakva vrsta braka
batil njega treba raskinuti prije ili poslije openja sa enom.5

Ovome se suprotstavio Imam Zufer, od hanefija,te je privremeni brak priznao, ali u


tom sluaju uslov branog ugovora smatrao je batilom.6

Razlog nitavnosti u privremenom braku je obznanjivanje vremenskog perioda u


branom ugovoru, ali ako to bude samo namjera u srcu ali je ne izrekne onda brak
nee bitibatil, dok se ovome suprostavio Imam Evzai smatrajui ovaj brak batilom pa
makar u namjeri imao enidbu na odreeni period, tvrdei da je i to privremeni
brak.7

O ispravnosti privremenog braka se izjasnio Ibn Abbas, ovaj stav su zastupali i


njegovi sljedbenici, Ata', Tavus, to je rekao i Ibn Durejd, tako se prenosi od Ebu
Seida El-Hudrija, Dabira a tim prevcem su otile i ije. 8 Ibn Abbas smatra da je
privremeni brak dozvoljen zbog nude i jake potrebe, o emu kae: ''Ne tako mi
Allaha nisam potvrdio privremeni brak osim onako kako je Allah dozvolio jedenje
strvine, krvi i svinjetine, tj. kod prisile.''9

1
El-Mugni, 7/57. Pogledaj djelo: El-Istizkar, 16/301.
2
Pogledaj djelo: El-Istizkar, 16/294.
3
El-Istizkar, 16/300,301.
4
El-Mugni, 7/571.
5
El-Istizkar, 16/301.
6
El-Istizkar, 16/301.
7
El-Istizkar, 16/301. El-Mugni, 7/573.
8
El-Mugni, 7/571. Pogledaj djelo: El-Istizkar, 16/295.
9
El-Istizkar, 16/300.

72
U Buharinom 'Sahihu' se od Ibn Ebu Demre prenosi da je rekao: ''uo sam Ibn
Abbasa da je bio upitan o privremenom braku pa je dozvolio, pa mu je jedan od
njegovih djeaka rekao: ''To je u tekom stanju, dok je ena veoma malo i sl.'', na to
Ibn Abbas ree: ''Da.''1

Neki od uenjaka kau da je Ibn Abbas promijenio miljenje o privremenom braku


zabranivi ga, osim to je Ibn Abdu-l-Berr ocjenio slabima lance i predaje kojima je
preneen Ibn Abbasov stav o njegovoj izmjeni dozvoljenosti privremenog braka. 2

Onaj dio islamskih uenjaka koji smatra privremeni brak neispravnim uzimaju za
dokaz rijei Uzvienog:

.1
.2

.3
"i koji stidna mjesta svoja uvaju", "osim od ena svojih ili onih koje su u posjedu
njihovu, oni, doista, prijekor ne zasluuju"; "a oni koji i pored toga trae, oni u zlu
sasvim pretjeruju"; (El Muminun,5\7.).

Ajet dokazuje zabranu privremenog braka zato to je Allah pohvalio vjernike koji
uvaju svoje polne organe osim od sviojih ena i robinja, dok je udnju ili slijeenje
nekog drugog osim ova dva puta nazvao pretjerivanjem koje je Allah zabranio. Tako
da onaj ko oeni enu u privremenom braku biva pokuen i osoba koja je prekoraila
granice, jer ona koju je oenio privremeno nije mu ni ena niti mu je ona robinja.

Allahov Poslanik je bio dozvolio svojim ashabima privremeni brak, zatim je ovaj
propis bio derogiran a privremeni brak zabranjen jo u vremenu Allahovog
Poslanika . U Buharinim i Muslimovim zbirkama hadisa se od Alije b. Ebu Taliba
prenosi da je Vjerovjesnik zabranio privremeni brak i meso domaih magaraca na
dan Hajbera.3

U Muslimovom 'Sahihu' od Sebure Duhenija se prenosi da je bio sa Allahovim


Poslanikom pa je rekao: ''O ljudi, ja sam vam bio dozvolio privremeni brak sa
enama, Allah je to sad zabranio sve do Sudnjeg dana, a onaj kod koga bude neto od
toga neka je pusti, i nemojte od njih uzimati nita od onoga to ste im dali.'' 4

Ako je oeni pod uslovom da je razvede

Hanbelije tvrde da, ovjek koji oeni enu pod uslovom da je razvede u odreenogm
vremenu, takav brak nije ispravan, isto kao da uslovi njen razvod ako joj doe otac ili
brat, jer su ovaj uslov uinili preprekom da brak traje, te su ga ubrojali u privremeni
brak. Ebu Hanife kae: ''Brak je ispravan ali uslov je batil'', ovo je oitiji stav i kod
1
Buharija, 9/167, broj, 5116.
2
El-Istizkar, 16/399.
3
Buharija, 9/166, broj, 5115. Muslim, 9/536.
4
Komentar Muslimove zbirke od Nevevija, 9/533, broj, 1406.

73
afije, kojeg je naveo u veini svojih knjiga, jer se brak desio pod opim pojmom,
nego je sam sebi postavio uslov, to ne utie na njega, kao to bi postavio uslov da se
nee eniti na nju ili da nee putovati sa njom.1

Meutim ispravno miljenje je ono kojeg su zastupale hanbelije jer iz uslova


proizilazi privremenost, a odreivanje vremena brak ini bezvrijednim.

Tree: Brak 'muhallil' *

Ako ovjek razvede enu tri puta ona mu nije dozvoljena sve dok se ne uda za
drugog, te bude sa njim u braku u kojem e imati sa njim polni odnos. Dokaz su rijei
Uzvienog:


"A ako je opet pusti, ona mu nije nakon toga (za brak) doputena sve dok se ne uda za
drugog mua. ( El Bekara,230.).

Ali ako se brak sklopi sa ovim drugim, zatim umre prije nego to bude imao sa njom
polni odnos, ili je razvede prije polnog odnosa ona nee biti jo uvijek dozvoljena
svom prvom muu.2

Ova vrsta braka je bezvrijedna i zabranjena po miljenju svih uenjaka, od kojih je


Hasan, Neha'i, Katade, Malik, Lejs, Sevri, Ibn Mubarek i afija. Bez obzira da li mu
rekao ''Udajem je za tebe sve dok ne bude imao polni odnos sa njom'' ili da uslovi
ako on to uini da izmeu njih dvoga nema vie braka, ili ako je uini polnim
odnosom dozvoljenom prvom mu da je mora pustiti. Od Ebu Hanife se prenosi da
je brak ispravan ali da je uslov batil. Dok je afija, za prva dva sluaja rekao da brak
nije ispravan, a za trei sluaj postoje dva miljenja prenesena od njega.3

A ono to prenosi Ibn Kudame od afije da u treem sluaju, kojeg smo gore
spomenuli, ima dva miljenja prenesena od njega osim to je noviji stav afije taj da je
takav brak batil.4 Poznato je da ako se podudare novo i staro miljenje da je novo
miljenje njegov mezheb.

Zabrana braka onoga koji dozvoljava enu je dola u hadisu Ibn Mes'uda gdje kae:
''Allahov Poslanik je prokleo onoga koji je ini dozvoljenom i onoga kome se ini
dozvoljenom.'' Biljee ga Ahmed, Nesai i Tirmizi i on ga je ocjenio vjerodostojnim. 5

Allahov Poslanik je onoga koji je ini dozvoljenom nazvao 'posuenim jarcem' tako
da u 'Sunnenu' od Ibn Made se od Ukbe b. Amira prenosi da je rekao: ''Allahov
Poslanik je rekao'': ''Neete li da vas obavijestim o posuenom jarcu?'' Pa su rekli:

1
Pogledaj: El-Mugni, 7/573.
2
Pogledaj djelo: El-Istizkar, 16/157-158.
3
El-Mugni, od Ibn Kudame, 7/574. Pogledaj po ovome pitanju djelo: El-Havi, 11/456.
4
El-Havi, 11/457.
5
El-Munteka, Ibn Tejmijje, 546.

74
''Naprotiv Allahov Poslanie'', a on ree: ''To je onaj koji enu ini dozvoljenom,
Allah je prokleo onoga koji je ini dozvoljenom i onoga kome se ini dozvoljenom.'' 1

(* Ovo je vrsta neispravnog braka , gdje ovjek fiktivno sklopi brak sa enom koja je razvedena
tri puta od strane svog mua iz namjere da je razvede i uini dozvoljenom njenom prvom
muu.)

etvrto: Brak 'igar'

U Muslimovom 'Sahihu' se od Ibn Omera prenosi da je Allahov Poslanik rekao: ''U


islamu nema igara.''2

Nekolicina prenosilaca prenose od Abdullaha b. Omera da je Allahov Poslanik


zabranio brak igar.3

Rije igar u arapskom jeziku se odnosi na odvajanje ili samovoljno osamostaljivanje.


Kada kau da se ovjek odvojio od vladara to jeste oslobodio se od onoga kome je bio
potinjen. Njegova osnova je uzeta od rijei podii i razdvojiti ili kada pas podigne
nogu da bi mokrio, pa se kae pas je odvojio i podigao nogu, tj. odvojio je nogu od
zemlje da bi mokrio.4

Zabrana ove vrste braka je dola pojanjena u hadisu kojeg biljei Buharija od
Abdullaha b. Omera a njegov tekst je sljedei: ''igar je zabranjen, a igar je da ovjek
uda svoju kerku za ovjeka u zamjenu da onaj drugi uda svoju kerku za njega bez a
da se njima dvjema isplati mehr.''5

Da li je pojanjenje znaenja igara od Poslanika , ili je to od Abdullaha ibn Omera,


ili je to od njegovog prenosioca Nafie, ili je od njegovog prenosioca Imama Malika? O
tome su se uenjaci razili.6

Uenjaci su se razili po pitanju propisa ove vrste braka, neki su ga smatrali batilom i
rekli da se mora raskinuti, dok su drugi rekli da je ispravan ali da se uslov pod kojim
je sklopljen mora ponititi.

Razlog njihovog razilaenja je u tome zato to spomenuta vrsta braka sadri dvije
stvari:

1
Prethodni izvor.
2
El-Munteka, Ibn Tejmijje, 547.
3
Medd Ibn Tejmijje je ovaj hadis njima pridodao u djelu: El-Munteka, 547. Ovaj hadis se nalazi kod Buharije,
6/162.
4
El-Havi od Mavridija, 11/443.
5
Buharija, 9/162, broj, 5112.
6
Fethu el-bari, 9/162.

75
Prva: je ta da u njemu nema spomena mehra, tako da je svaka ena uinjena mehrom
onoj drugoj.

Druga: je ta da je brak svakog od ovih ljudi uslovljen da ga ovaj drugi oeni sa


njegovom tienicom.Veina uenjaka smatra da je razlog zabrane prva stvar, a to je
nepostojanje mehra, ovo je Ahmedov, malikov i Ibn Tejmijjin stav, 1 i ovo je takoe
stav hanefijskog mezheba.2

Veliki broj onih koji su slijedili ovaj stav su rekli da je ovaj brak ispravan, i da se
mora isplatiti mehr svakoj od njih shodan mehru enaslinih njoj. Tako da su rekli da
je obaveza da se svakoj od njih dviju isplati mehr u visini mehra ena slinih njoj.
Dokaz onih koji smatraju da je ovaj brak ispravan jeste to to se u njemu ne mora
spominjati mehr kao obavezan, a ako se obavee isti mehr u ovakvoj vrsti braka on
e biti poput braka u kojem mehr uope nije naveden te e shodno tome u ovakvoj
situaciji mehr biti utvren nakon sklapanja branog ugovora. 3

Od Muhammeda b. Hasana se prenosi da je rekao: ''Ako uda kerku tako da njen


mehr bude da onaj za njega uda svoju kerku, brak je ispravan, a njoj pripada mehr
isti kao mehr ena njene porodice, nema oduzimanja niti nepravde. Ovo je stav Ebu
Hanife i svih naih pravnika.''4

A kada im se kae kako moete igar initi ispravnim brakom a Allahov Poslanik
ga je zabranio?'' Oni kau: ''Mi ga ne inimo ispravnim zato to je to igar, nego mi
samo uslov smatramo bezvrijednim, jer je svaka ena uinjena mehrom onoj drugoj,
svakoj od njih e se dati isti mehr, ime igar, koji je zabranjen, postaje bezvrijednim.''

Ovako su rekli i u braku onoga koji dozvoljava enu poslije treeg razvoda, i veoma
mali broj uenjaka su ovaj stav izrekli po pitanju privremenog braka. 5

Ono to je izabrao ejhu-l-Islam jeste da brak nije dozvoljen bez mehra, jer im je
Allah naredio da se ne ene osim sa mehrom, a samo je Poslaniku dozvolio da se
eni bez mehra.


Mi znamo ta smo propisali vjernicima kada je rije o enama njihovim i o onima koje
su u vlasnitvu njihovu.(El Ahzab,50.).

Tako da u braku mora postojati odreeni mehr ili da se preuti utvrivanje


mehra,pa ako se dvije ugovorne strane zadovolje mehrom onda u uredu, a ako ne
onda eni pripada mehr u visini mehra ena slinih njoj.6

1
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 9/344.
2
Muhtesaru et-Tahavi, 181.
3
Muhtesaru et-Tahavi, 181.
4
Muvetta od Imama Malika, predaja od Muhammeda b. Hasana, 2/466. Pogledaj djelo: El-Istizkar, 16/203. El-
Havi,11/445. Muhtesaru et-Tahavi, 181.
5
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/162.
6
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 29/344.

76
Obrazloenje zabrane po hanbelijskom mezhebu je to to je svaki od njih dvojice
uslovio da ga eni sa svojom tienicom, a ne to to nema mehra u ovom ugovoru. 1
Tako da je na osnovu ovoga brak igar batil makar se u njemu mehr i odredio.

Imam Malik onako kako to prenosi Ibn Abdu-l-Berr od njega je slijedio ovaj stav.
On je smatrao da brak igar nije ispravan, tako da ga treba raskinuti prije polnog
odnosa i poslije njega, makar mehr bio spomenut, kao da kae: ''Oenit u te sa
svojom kerkom da me oeni sa svojom kerkom na ime mehra od stotinu dinara.''
Malik kae: ''U tome nema hajra.''2

Razlog zabrane igara kod afija je istovrsna i obostrana zamjena njih dviju. U djelu
"Muhtesar" od Muzenija stoji da je afija rekao: ''Ako uda kerku, ili enu kojoj je on
staratelj, za ovjeka da bi on udao svoju kerku, ili enu kojoj je stararelj, za njega, a
svaku od njih uini mehrom onoj drugoj bez spomena mehra objema, to je onaj igar
kojeg je zabranio Allahov Poslanik .''3

Ali ako se spomene mehr jednoj ili objema onda to nije zabranjeni igar po afiji i
brak je ispravan ali mehr je nepravilan, tako da svaka od njih dvije dobija mehr
shodan enama slinih njima.4

afije su se razile ako se svaka od njih uini mehrom onoj drugoj i povrh toga jo
npr. Stotinu dirhema. Neki od njih su ovaj brak smatrali ispravnim a svakoj od njih
dviju su odreivali isti mehr ena slinih njima. Dok su drugi ovaj brak smatrali
nepravilnim zbog obostranog uslovljavanja da svaka od njih bude mehr onoj drugoj.
Tako da je ovo mezheb afijske kole.5

Neke hanbelije su uzeli po ovom pitanju stav afija, iako ejhu-l-Islama nije bio
zadovoljan pojanjenjem onoga ko je izabrao ovaj stav, jer nije mogue da se uslovi
obostano uslovljavanje njihovih tijela kao mehrova, zbog toga to svaki mu
posjeduje tijelo svoje ene bez udjela nekoga drugoga u tome. Ali ako mehr jedne od
njih uini tijelo one druge ona nee posjedovati svoj mehr, jer njen mehr posjeduje
njen staratelj i uinio ga mehrom onoj drugoj, a njoj nije ostavio nita u posjedstvo.
Allah nije dozvolio ovako neto, nego je zabranio, a ene se nee zadovoljiti da se
njihovi mehrovi dadnu nekom drugom, ukratko brak se temelji na zadovoljstvu. 6

Peto: Uslovljavanje ene da se razvede sa njenom inoom

Ibn Kudame kae: ''Ako ona uslovi da se on razvede od inoe, taj uslov nee biti
valjan, jer Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik zabranio da ena uslovljava
razvod njenog mua od njene sestre (u vjeri). Zabrana neega ukazuje na njegovu
nepravosnanost, kao i to jer je ona uslovila da on raskine svoj ugovor, i zato to je
uslovila da on obezvrijedi svoje pravo i pravo svoje ene.'' 7
1
El-Mugni, 7/568.
2
El-Istizkar, 16/202. El-Havi,11/445.
3
El-Havi,11/443.
4
El-Havi,11/446.
5
El-Havi,11/446. El-Muhezzeb, od irazija. Pogledaj Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 16/246.
6
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 29/344.
7
El-Mugni, 9/485.

77
Hadis Ebu Hurejre na kojeg je ukazao Ibn Kudame se nalazi u Buharinom 'Sahihu'
kako prenosi Ebu Hurejre pa kae: ''Allahov Poslanik je zabranio da ena uslovi
razvod svoje sestre (u vjeri).''1

U drugoj predaji stoji da je Vjerovjesnik rekao: ''Nije dozvoljeno eni da zahtijeva


razvod svoje sestre (u vjeri) kako bi ispraznila njenu posudu, nego njoj pripada ono
to je njeno.''2

etvrto poglavlje

Sposobnost na brak

Prvi predmet

Definicija sposobnosti, njen propis u braku

Sposobnost (ehlijje) kao to je dolo u djelu 'Muademu vesitu' ova rije u


arapskom jeziku je enski rod od rijei 'ehlijj ', a ' ehlijj ' je prisvojna imenica od rijei
'ehl' (porodica) , pa kada kaemo sposobnost za neto mislimo na odgovarajuu stvar
za to.3

Dr. Husejn Halef Daburi je predoio definicije pravnika i uenjaka u pogledu


sposobnosti, pa kae: ''Iako se ove definicije razlikuju slau se po tome to ukazuju
na jedan eljeni cilj tj. sposobnost ovjeka da podnese obavezujua prava, i ono to

1
Buharija, 5/324.
2
Buharija, 9/219, broj, 5152.
3
El-Mu'ademu el-vesit, 32.

78
mora izvriti od obaveza nakon to se zato pojave obavezni uslovi u onome koji to
mora uiniti, zbog ispravnosti potvrivanja njegovih prava i njegovih obaveza.'' 1

Stvari za koje je vezana sposobnost su razum i sposobnost razumnog govora, tako da


onaj koji nema razuma je nenormalan, to znai da je izgubio sposobnost. A to opet
znai da on ne posjeduje mo razluivanja izmeu dobra i zla shvatajui posljedice
svega toga, a njegove rijei i djela ne moe niko kontrolisati, jer su oni kod njega isti.

Ako se radi o djeaku koji nema sposobnost razluivanja on e teko moi razumno
priati, a ako je i razborit djeak njegova razboritost je ograniena. Imam Zerkei
kae: ''Djeak nije zaduen sa erijatskim propisima zbog njegovog ogranienog
poimanja govora.'' 2 Zato je dolo u hadisu kojeg biljei Ebu Davud od Aie da je
Allahov Poslanik rekao: ''Pero je uzdignuto od trojice: Onome koji spava sve dok se
ne probudi, nenormalnom dok ne ozdravi i djeaku dok ne dostigne punoljetnost.''

Ebu Davud ga navodi u hadisu od Alije i Ibn Omera r.a. rijeima: ''od ludog dok ne
ozdravi i onog koji spava dok se ne probudi.''3

Uenjaci su se sloili da brak ne moe sklopiti onaj ko nije sposoban na brak zbog
malodobnosti ili nenormalnosti, i oko toga nema razilaenja, ali ono to zahtijeva
prouavanje jeste posredovanje staratelja nad djeakom i nenormalnom osobom u
enidbi. Govor o tome e doi u poglavlju o starateljstvu gdje emo prouiti doseg
ispravnosti udaje ene bez staratelja.

Drugi predmet

Godine i znakovi punoljetnosti

Prva tema: Definicija punoljetnosti i odeivanje njegovih znakova

Punoljetnost u jezikoj terminologiji: se odnosi na dopiranje. Devheri kae:


''Djeak je punoljetan tj. dostigao je stupanj shvatanja.'' A to znai, Allah najbolje zna,
punoljetnost u vremenu kada postaje obavezan na izvravanje erijatskih odredbi. 4

Pravnici su definisali punoljetnost da je to: ''Snaga koja se deava u maloljetniku sa


kojom prelazi iz stanja djetinjstva u stanje odraslog mukarca.'' 5

1
'Avaridu el-ehlijjeti 'inde el-usulijjine, 71.
2
El-Bahru el-muhit, od Zerkeija, 1/345.
3
Detaljan pregled ovog hadisa moe pogledati kod Imama Sujutije u djelu: El-Etibah ve en-nezair, 212.
4
El-Muttaliu' 'ala ebvabi el-muknii', 41.
5
Es-Semeru e-dani fi takribi el-me'ani, erhu risaleti Ebi Zejd el-Kajrevani, od Saliha 'Abd es-Semi'a el-Abija el-
Ezherija, 254. Pogledaj djelo: Haijetu es-Savi 'ala e-erhu es-sagir, 1/133.

79
Uenjaci punoljetnou podrazumijevaju dopiranje do granice kada maloljetnik
postaje obavezan, i na njemu je da izvrava obaveze kojima ga je obavezao Allah ,
kao i ispravnost njegovih postupaka u prodaji i kupovini, darivanju i testamentu, u
enidbi i razvodu, i sl. tome.

Punoljetnost kod djeaka i djevojice biva ispoljena znakovima koji ukazuju na to, pa
kada se ti znakovi dese ili nau to znai da su maloljetnik ili maloljetnica dostigli
stupanj obaveznosti, ti znakovi su:

1- Polucija, a to je izlazak sjemena sa osjeajem slasti u toku sna, ili u stanju


prisebnosti kroz polni odnos.

Ibn Kudame prenosi konsenzus uenjaka o punoljetnosti djeaka ako je doivi kroz
poluciju u snu, a od Ibn Munzira prenosi da je rekao: ''Sloili su se da farzovi i
propisi obavezni onome koji polucira i koji je obdaren razumom.'' 1

Uenjaci su imali pravo da se sloe oko toga, jer dokazi koji ukazuju na punoljetnost
poluciranjem su direktne i potvrene vjerodostojnosti.

"A kad djeca vaa dostignu spolnu zrelost, neka onda uvijek trae doputenje oni stariji
od njih; (En Nur,59.).

neka od vas u tri sluaja zatrae doputenje da vam uu oni koji su u posjedu vaem i
oni koji jo nisu spolno zreli: (En Nur,58.).

U hadisu stoji: ''Pero ne pie djela trojici: djeaku dok ne dostigne punoljetnost.''
Allahov Poslanik je naredio jednom od svojih namjesnika da uzme od svakog
punoljetnog jedan zlatnik, tj. pri ubiranju dizje.

Osnova punoljetnosti je naziv za ono u emu ovjek osjeti slast u toku sna, zatim je
ovaj termin upotrijebljen za prelazak osobe granice punoljetnosti do odraslog
mukarca. Zatim je upotrijebljen za razum, zbog toga to je punoljetnost
upotpunjavanje razuma zbog toga to osoba uiva u svom snu onako kako to uivaju
mukarac ili ena.2

Ko bude pogledao u rijei islamskih uenjaka bit e vrsto ubijeen da su oni


podrazumijevali pod punoljetstvom (ihtilam), u poglavlju koje govori o punoljetsvu,
izlazak sperme kod ovjeka ili ene, u snu ili u budnom stanju. 3

1
El-Mugni, od Ibn Kudame, 6/597. E-erhu el-kebir, od emsuddina ibn Kudame, 4/512. El-Mubdi'u berhi el-
munii', 4/332. Haijetu es-Savi 'ala e-erhi es-sagir, 3/404. Pogledaj djelo: Mugni el-muhtad, 2/166.
2
El-Kullijat, od Ebu el-Beka el-Kefevija, 404.
3
erhu minhadi et-talibine, 2/300.

80
2- Dlake oko stidnih dijelova tijela, to su krute dlake koje rastu oko polnog
organa koje se moraju uklanjati brijanjem, ali ne tanke dlaice koje se pojave u
djetinjstvu. Miljenje da su ovo znakovi punoljetnosti kod maloljetnika i maloljetnice
je stav Ahmeda, Malika i afije u jednoj predaji, u drugom miljenju kae: da se ovo
odnosi na punoljetnost mnogoboaca, i ovo je potvreno u afijskom mezhebu, iako
Ebu Hanife ovo nije uzeo za znak punoljetnosti. 1 Ovo je Malikovo miljenje u
poglavlju o potvori od njegovih biljeki.

Oni koji pojavu dlaka oko polnog organa smatraju znakom punoljetnosti uzimaju za
dokaz to da je Vjerovjesnik , kada je Se'ad b. Muaz presudio Benu Kurejzi, te je rekao
da se punoljetni mukarci pobiju a njihove ene i djeca porobe, te je Poslanik
naredio, u iju se punoljetnost sumnja, da im se razotkriju stidni dijelovi tijela, pa kod
koga se utvrdilo da su im se dlake pojavile ubili bi ga sa kim nije bio takav sluaj
ostavili bi ga meu robljem.

3- Punoljetnost godinama, uenjaci su se razili o broju godina sa kojima


djeak ili djevojica dostiu stupanj punoljetnosti, ak iako ne doive poluciju na
vie miljenja:

a) Da je to petnaesta godina za djeaka, miljenje koje zastupaju Ahmed,


Evzai, afija, Ebu Jusuf i Muhammed.2

b) Nema ogranienja za punoljetnost u godinama, ovo je stav Imama


Malika i Davuda zbog rijei Poslanika : ''Pero ne pie djela trojici:
djeaku dok ne polucira.''3 Pa kau da potvrivanje punoljetnosti na
neki drugi nain osim polucije se suprotira hadisu.

c) Da je to sedamnaesta godina, ovaj stav zastupaju pojedine malikije. 4

d) Od Ebu Hanife se prenose dvije predaje: jedna je da je to osamnaest


godina, a druga je da je to sedamnaest godina. to se tie djevojica
kae da je to sedamnaesta godina.5

Od svih ovih miljenja mislim da je prvo najispravnije, a to je da se punoljetnost


ograniava na petnaest godina, jer se prenosi vjerodostojna predaja od Ibn Omera
da je Allahov Poslanik rekao: ''Ponudio sam se Allahovom Poslaniku u etrnestoj
godini ali mi nije dozvolio da krenem u borbu. Kada mi je bilo petnaest godina
dozvolio mi je.'' Mutefekun alejhi.6

1
El-Mugni, od Ibn Kudame, 6/597. El-Mukniu', 2/139. Mugni el-muhtad, 2/168. Fethu el-'aziz erhu el-vediz,
od Rafi'ija, 10/281. Haijetu es-Savi 'ala e-erhi es-sagir, 3/404.
2
El-Mugni, od Ibn Kudame, 6/598. E-erhu el-kebir, od emsuddina ibn Kudame, 4/512.
3
Mugni el-muhtad, 1/166. El-Mugni, od Ibn Kudame, 6/598. E-erhu el-kebir, 4/512.
4
El-Mugni, od Ibn Kudame, 6/598. E-erhu el-kebir, 4/512. Haijetu es-Savi 'ala e-erhi es-sagir, 3/404.
5
El-Mugni, od Ibn Kudame, 6/598. E-erhu el-kebir, 4/513.
6
El-Mugni, od Ibn Kudame, 6/599.

81
Meu uenjacima nema razilaenja da su menstrulano pranje i trudnoa dva znaka
punoljetnosti djevojke.1 Ova dva znaka su specifini za djevojke u odnosu na djeake,
dok su prva tri zajedniki meu njima.

Druga tema: Najmanja granica u godinama punoljetnosti

U prethodnim stavkama smo pojasnili stavove uenjaka po pitanju godina


punoljetnosti kod djeaka i djevojice ako se na njima ne pojave znakovi
punoljetnosti prije toga. Ali ako djeak doivi poluciju u snu ili mu oko stidnog dijela
tijela narastu grube dlake, ili ako djevojka dobije menstruaciju i zanese onda se oni
ocjenjuju punoljetnima na osnovu znakova koji su se pokazali kod njih.

Uenjaci su se razili oko donje granice kada se mogu ti znakovi pokazati to bi


ukazalo na njihovu punoljetnost.

Najmanje to je reeno po tom pitanju jeste deveta godina, ovo je afijski i malikijski
stav, dok je kod hanbelija deset godina a kod hanefija je to dvanaesta godina.

to se tie djevojice po hanefijskom mezhebu to je deveta godina, i ovo je oitije u


afijskom i hanbelijskom mezhebu.

Ali je istina da se punoljetnost postie pojavom znakova, pa ako se nae znak,


posebno polucija, menstruacija ili trudnoa, onda se dostigla punoljetnost. U tome se
narodi razlikuju isto kao to se razlikuje od osobe do osobe, a odreivanje donje
granice e moda nekome nanijeti sramotu, jer se ovo odreuje na osnovu odreenog
broja godina, a mogue je da se punoljetnost nae kod nekoga ko je mlai od toga to
se kae.

Trea tema: Pogled u starost dozvoljenu za brak u pojedinim dravnim zakonima

Govorili smo o starosti koju su pravnici odredili za brak, u sljedeim redovima emo
pojasniti stavove pojedinih dravnih zakona starog i novog vremena.

Kod idova godina starosti za brak je trinaesta za mukarca a dvanaesta za enu, a


dozvoljen je brak onome kod koga se primijete znakovi punoljetnosti i prije ove
starosti.

Rimski zakon nalae da su godine starosti za brak kod mukarca etrnaesta a za


djevojku dvanaesta.

Francuski zakon brak mukarcu ne dozvoljava prije osamnaeste godine a djevojci


prije petnaeste osim sa dozvolom predsjednika republike.

Njemaki zakon nalae da se mukarac moe oeniti poslije dvadeset i prve godine
dok se djevojka moe udati nakon dvadesete godine.

1
El-Mugni, od Ibn Kudame, 6/599. E-erhu el-kebir, od emsuddina ibn Kudame, 4/514. Mugni el-muhtad,
2/167. Fethu el-'aziz erhu el-vediz, od Rafi'ija, 10/281.

82
vicarski zakon mukarcu dozvoljava brak sa dvadeset godina a djevojci sa
osamnaest. U Italiji zakon nalae da se mukarac moe oeniti poslije osamnaeste a
djevojka poslije petnaeste godine starosti.1

Mogli smo primijetiti da stari zakoni i stari ustavi dozvoljavaju brak u ranim
godinama dok dananji zakoni ograniavaju brak u kasnijim godinama. A udno je
da se u dravama koje sprijeavaju rani brak najvie iri razuzdanost, blud i
homoseksualizam.

Islamske drave su pale pod uticaj zaapadnih drava u podizanju granice starosti
kojom se dozvoljava brak.

Tuniski zakon meuljudski odnosa u petom poglavlju brane starosti ograniava


mukarca na dvadeset godina a djevojku na sedamnaest godina. Sklapanje ugovora
ispod ove starosne dobi se ne moe obaviti osim sa posebnom dozvolom iz sudnice,
a sudnice ovakve dozvole ne izdaju osim zbog opasnih razloga i oite koristi
suprunika.

Tuniski zakon u estom poglavlju nalae da se brak ispod ove starosne dobi ne moe
obaviti osim sa dozvolom staratelja.

Ustav meuljudskih odnosa u Emiratima u predmetu br. 20, prvi red nalae
starosnu dob od osamnaest godina za mukarca i esnaest za djevojku, kao to su
odredili novane kazne onima koji uine suprotno ovom zakonu.

Ustav meuljudskih odnosa u Siriji starosnu dob mukarcu ograniava sa


napunjenih osamnaest godina a djevojci sa napunjenih sedamnaest godina, osim to
su momcima dozvolili brak sa napunjenih petnaest godina a djevojci sa trinaest
godina, u sluaju ako zatrae brak te se dozvoli sa doputenjem od sudije ako se
ispostavi da to njihova tjela mogu ponijeti pod uslovom pristanka staratelja bio on
otac ili djed.2

Pravilnik o izvravanju zakonskih odredbi u Egiptu zabranjuje presudu o braku ako


je supruga mlaa od esnaest godina a suprug mlai od osamnaest godina. Taj
pravilnik je zvaninim slubenicima zabranio obavljanje ili sklapanje branih
ugovora prije nego to oba suprunika dostignu odreenu starosnu dob.3

Jordanski zakon o meuljudskim odnosima starosnu dob za brak mukarcu je


odredio sa esnaest godina a djevojci sa petnaest godina.

etvrta tema: Udaja maloljetnice za odraslog

Ako suprunici naprave brani ugovor sa obostranim zadovoljstvom onda ni jedno


od njih dvoga nee osjeati greku bez obzira dali bili priblini godinama starosti ili

1
Pogledaj djelo: erhu el-kanuni e-ahsijjeh es-surij, od Siba'ija, 1/138-140.
2
erhu el-kanuni e-ahsijjeh es-surij, od Siba'ija, 1/135-136.
3
Ahkamu el-ahvali e-ahsijjeti, od Hallafa, 21.

83
da izmeu njih postoji velika razlika tj. da jedno od njih dvoga bude starije od
drugog a drugo mnogo mlae.

Allahov Poslanik je oenio Hatidu kada mu je bilo dvadeset i pet godina a njoj
etrdeset dok je Aiu oenio u estoj godini a njemu je bilo pedeset a odnos je imao
kada joj je bilo devet.

Buharija je u svom 'Sahihu' naslovio poglavlje pa kae: '' Poglavlje udaje maloljetnika
za odrasle'' gdje je naveo hadis u kojem stoji da je Allahov Poslanik zaprosio Aiu
od njenog oca Ebu Bekra.1

Meutim ono to treba napomenuti jeste da pojedini staratelj koji se staraju o enama
i djevojkama prisiljavaju ih na brak sa mnogo starijim mukarcima od njih u elji za
njegovim novcem, zbog njegovog poloaja to predstavlja nepravdu kojoj se treba
jako i estoko suprostaviti.
Peto poglavlje

Starateljstvo u pogledu braka

Ovo poglavlje obuhvata definiciju staratelja, kao i propis njegovog uslovljavanja kod
sklapanja branog ugovora, takoe i pojanjenje u kojim se stanjima uslovljava
njegovo prisustvo, zatim njegova pravosnanost i prevlast nad onima o kojima se on
stara. Da li on ima pravo da prisili na brak one koje su pod njegovim starateljstvom
bez njihovog zadovoljstva? Da li on ima pravo da odbije njihovu udaju? Zatim ovo
poglavlje se posvetilo spomenu svojstava kojima se mora staratelj okititi, kao i uslove
koji se moraju kod njega nai. Zatim spomenuto je ko ima prednost u starateljstvu
ako ih ima vie, zatim je pojanjenja mudrost iza uslovljavanja postojanja staratelja, ili
kako postupati u sluaju njegovog odsustva ili nepostojanja.

Prvi predmet

Definicija starateljstva u jeziku i islamskom pravu

Muakarac koji je punoljetan, pametan i onaj koji pravedno postupa u svojim aktima
ima pravo da se lino oeni, i ne mora traiti dozvolu od nekoga drugoga. Uenjaci
su se sloili oko toga da maloljetnik i nenormalna osoba nemaju pravo na samostalnu
odluku za brak kao to je ve pojanjeno. Sloili su se i oko toga da staratelj ima
pravo oeniti maloljetnika ili nenormalnog, ali su se razili o staratelju koji ima pravo
da sklopi ovakav brak, kao to su se razili oko braka onoga koji je poremeenog
razuma i ene koja nema staratelja.

Staratelj, je bliski srodnik kome je Allah dao prevlast u sklapanju braka onome ko se
ne moe samostalno oeniti ili udati kao to je maloljetnik ili ena. Ibn Menzur

1
Buharija, 9/123.

84
staratelja definie: Staratelj ene je onaj koji ima pravo na njenu udaju, i koji joj nee
dozvoliti da sklopi bilo koji ugovor osim sa njim.''1

Staratelj u arapskom jeziku je od rijei bliskost ili neto to je ispod, staratelj jetima
je onaj ko se brine o njemu, stara se o njemu, tako da starateljstvo znai posredovanje,
mo i djela kao to to kae Ibn Menzur.2

Uenjaci su prenosili u vie sluajeva definiciju hanefija o starateljstvu koji kau:


''Starateljstvo je ispunjenje rijei nad nekim htio on to ili ne.'' 3 Osim to je ovo
definicija samo za jednu od dvije vrste starateljstva, a to je starateljstvo s pravom na
prisilu, koje se moe primijeniti na maloljetnu i nenormalnu osobu, ali to se tie
odrasle, punoljetne i razumom obdarene, nju ova definicija ne obuhvata. Jer je
starateljstvo po njihovom miljenju nad njom poeljno i lijepo, a ne nuno i
obavezno. ejh Muhammed Ebu Zuhre ga definie: ''Starateljstvo je sposobnost na
sklapanje ugovora koji e se izvriti.''4

Drugi predmet

Mudrost zbog uslovljavanja staratelja

Starateljstvo nad maloljetnikom i nenormalnim je propisano zato to oni nisu


sposobni da pravilno postupaju u svojim aktivnostima, tako da trebaju nekoga ko e
paziti na njihovu korist, kao to je sa brakom.

Ali kada je rije o punoljetnoj i razumom obdarenoj eni onda se ovdje pod
starateljstvom ne podrazumijeva prisila ene, njeno poniavanje i vladanje njom,
nego iza toga postoje mnoge druge mudrosti:

1- uvanje ene od onoga prema emu tei od runih stvari i razvrata prema
mukarcima, kao to da ena ima osjeaj stida da bi direktno ispoljila svoje
emocije u pogledu njih jer je po prirodi takva to je sprijeava od toga.
2- Ljudi su sposobniji da provjere o kakvom se proscu radi nego to bi to mogle
uiniti ene, jer ako bi ena bila preputena sama u izboru ivotnog saputnika
bez pomoi od porodice i blinjih moda nee uspjeti u svom izboru
odgovarajueg mukarca.
3- Uslovljavanje staratelja jo vie obznanjuje brak, a erijat poziva na
obznanjivanje braka, zbog ega je propisano postojanje staratelja, svjedoka,
gozbe i estitanja.
4- Veza ene sa ovjekom kojeg izabere nije samo njena lina stvar koja se ne
odnosi na druge u njenoj familiji. Mu je taj koji vee izmeu porodica, i on je
taj koji pravi mreu upoznavanja sa porodicama, a oevi i braa paze da ona
porodica sa kojom se veu bude na nivou morala i asti. Veza ene sa dobrim

1
Lisan el-'areb, 3/985.
2
Prethodni izvor.
3
Haijetu ibn 'Abidin, 3/55.
4
El-Ahval e-ahsijjeh, od Muhammeda Ebu Zehre, 107.

85
ovjekom daje oduka njenoj porodici, dok njene brane muke njima nanose
bol i umaraju ih.

Staratelje titi muka i kunja zbog toga to njihova tienica nije uspjela u izboru svog
mua. Ali njihove muke e biti jo vee ako se taj problem razvije do te razine da
doe do raskida ove brane veze, a ona se njima vrati sa nedunim djetetom u svojoj
utrobi, ili da pored sebe povede jo po koje dijete, da li e oni biti grijeni, kao i to da
nemaju pravo na udio kod njegovog izbora kao i u snoenju posljedica u njihovom
ivotu?!!

ejh Muhammed Ebu Zuhre kae: ''Osnova starateljstva je u tome to se brane


posljedice nee odraziti samo na suprunike nego e i porodice biti pogoene
sramotom ili ponosom.''1

Onaj koji poznaje erijat zna da je u ovom propisu dobro za enu koje je uva od toga
da posrne ili da bude unitena. Kao i to da e je sauvati od ljudskih dina koji bi se
voljeli poigrati sa njom. Allah nije propisao starateljstvo kako bi ena bila prisiljena
ili poniena, kao to to misle pojedinci koji nemaju znanja.

Trei predmet

Oni nad kojima se uslovljava starateljstvo

Prva tema : Starteljstvo nad maloljetnikom

Nije dozvoljeno da maloljetnik samostalno sklopi brani ugovor, jer on nije sposoban
na ovakve postupke, o emu smo ve govorili, ali ono o emu emo ovdje govoriti
jeste enidba maloljetnika od strane staratelja, a ne njegova enidba samostalnim
poduhvatom.

Pojedini savremeni pravnici su u svojim tvrdnjama otili dotle pa su rekli da staratelji


nemaju pravo oeniti ili udati maloljetnika, to nalae veliki broj ustava
meuljudskih odnosa u islamskim dravama.

Ovaj pravac je veoma slabog oslonca, suprostavlja se miljenju veine uenjaka, ak


to vie suprostavlja se njihovom konsenzusu, i predstavlja iskrivljeni stav kojeg nije
dozvoljeno primjenjivati.

Veliki broj uenjaka i istraitelja prenose suprostavljanje konsenzusu uenjaka u


pogledu dozvoljenosti da staratelj uda ili oeni maloljetnika ili maloljetnicu. Meu
njima su Ibn Munzir, Ibn Kudame i Ibn Hader.2

Oni koji ne dozvoljavaju da staratelj uda ili oeni maloljetnika ili maloljetnicu nije
dozvoljeno da se njihova mieljanja stavljaju na mjesta u kojima se spominju velikani

1
El-Ahval e-ahsijjeh, 108.
2
Pogledaj: El-Idmau', od Ibn Munzira, 74. El-Mugni, 7/379. Fethu el-bari, 9/190.

86
islamske nauke i prava kojima se oni suprostavljaju. Od onih koji su to rekli je Ebu
Bekr El-Asam, jedan od pravnika Mu'atezila, tako da se suprostavljanje Mu'atezila ne
ubraja kod uenjaka ehli sunneta u vremenu ako su se oni sloili oko nekog miljenja.

Nije poznato da je i jedan od uenjaka ehli sunneta rekao da nije dozvoljeno


staratelju da uda maloljetnicu osim jednog sudije od sudija Kufe, koji je bio u
vremenu halife Mensura po imenu Ibn ubrume. 1 Oslonac na stav ili miljenje Ibn
ubrume a zapostavljanje miljenja i stava kojeg zastupaju etverica imama i svjetski
pravnici, je nepravilno, posebno imajui na umu to da mezheb Ibn ubrume nije
provjeren niti je ubrojan u pravne kole, od toga jeste i ovo pitanje u emu se prenosi
njegovo miljenje i opoj zabrani, a od Ibn ubrume se takoe prenosi onako kako
to kae Ibn Hader da je zabranio udaju one koja nije sposobna na polni odnos, ali
da nije zabranio udaju maloljetnice. 2 Ibn Kudame prenosi od Ibn ubrume da je
dozvolio svim starateljima, bio on otac ili neko drugi, da udaje i eni maloljetnike, ali
da oni imaju pravo na izbor kada odrastu. Gledajui na ovoliku kontradiktornost u
predanjima od Ibn ubrume nije dozvoljeno da se potvrdno prihvati njegova kola
bez provjere. Ibn Hazm je smatrao da nije dozvoljeno oeniti maloljetnika ali to nije
smatrao za maloljetnicu.3

Dokazi onih koji su dozvolili enidbu maloljetnika

Tajna konsenzusa uenjaka u dozvoljavanju da staratelji ene i udaju maloljetnike


lei u snazi dokaza koji ukazuju na ispravnost ovakvog postupka.




"A one ene vae, koje su nadu u mjeseno pranje izgubile ako sumnjate vi,
one trebaju ekati tri mjeseca, a i one koje ga nisu dobile! (Et Talak,4.).

Bit ajeta jeste u tome da je idet one koja je putena i koja nije doivjela mjeseno
pranje kao i idet one koja je izgubila nadu u menstrualno pranje, tri mjeseca. A
rasputenica koja nije imala menstrualno pranje je maloljetnica, jer nepostojanje
menstrualnog pranja je zbog njene maloljetnosti, a razvod ne moe biti osim nakon
braka.

Buharija je naslovio poglavlje pa kae: ''Poglavlje 'enidba staratelja svog maloljetnog


djeteta'' ispod kojeg je naveo ajet kojeg smo prethodno spomenuli, zatim kae: ''Njen
idet je uinio tri mjeseca prije punoljetnosti.4

1
Fethu el-bari, 9/190.
2
El-Mugni, 7/382.
3
El-Muhalla, 9/462.
4
Buharija, 9/189.

87
Zatim je Buharija u ovom poglavlju naveo hadis Aie da je ju Allahov Poslanik
oenio sa est godina a da je kod njega uvedena kada je imala devet godina. 5

Ako neko kae da se ovaj ajet odnosi na one ene koje su dostigle godine
razumijevanja ali nisu imale mjesenog pranja, odgovorit e se tako to ajet obuhvata
obadvije vrste tj. onu koja je punoljetna i nije dobila menstrualno pranje i
maloljetnicu koja takoe nije imala menstrualno pranje.

Uslovi koji se moraju nai da bi staratelju enidba ili udaja maloljetnika bila
dozvoljena:

Miljenje o dozvoljenosti udaje i enidbe maloljetnika od strane njihovih staratelja


nije opi pojam kao to to misle pojedinci koji nisu dovoljno pregledali erijatsko
pravne stavove, nego postoje odreeni uslovi koje su uenjaci postavili a mi emo
ih saeto spomenuti u sljedeem odlomku:

1- Da staratelj bude otac a ne neko drugi od staratelja, ovo je stav Malika,


Ahmeda, afije, Ebu Ubejda, Sevrija, Ibn Ebi Lejle, s time da je afija dodao
djeda sa ocem.2

Dok je druga skupina otila pravcem da je dozvoljeno svakom staratelju mimo oca da
uda maloljetnicu sa pravom na izbog kada dostigne stupanj punoljetnosti. Ovaj stav
su zastupali Hasan, Omer b. Abdu-l-Aziz, Ata', Tavus, Katade, Ibn ubrume i Evzai.

Ebu Hanife je smatrao da je dozvoljeno starateljima da udaju maloljetne ene, te da


nemaju pravo izbora nakon punoljetstva nakon ovako sklopljenog braka. 3

Neki od afija su stav o tome da nije dozvoljeno nikome osim oca i djeda udavati
maloljetnicu potkrijepili time , kako to prenosi Ibn Hader od njih, hadisom: ''Ne
moe niko udati djevojku dok ne bude upitana.''

Njima se odgovara sa time da se maloljetnica ne pita.

Kau da se njen brak mora odgoditi dok ne doeka vrijeme punoljetnosti tako da
bude sposobna kako bi bila pitana.

Kaemo da ena poslije to postane punoljetna ne biva siroticom.

Pa su rekli da u hadisu ima dio koji podrazumijeva kontekst ali taj dio nije naveden a
znai ''Ne moe niko udati djevojku sve dok ne dostigne punoljetnost pa da bude
upitana'' gledajui na sve dokaze.4

Oni koji su dozvolili staratelju, koji nije otac, da uda maloljetnicu koriste ajet.

5
Buharija, 9/189, broj, 5133.
2
El-Mugni od Ibn Kudame, 9/402.
3
Prethodni izvor.
4
Fethu el-bari, 9/197.Pogledaj: El-Mugni, 9/402.

88


"Ako se bojite da prema sirotama neete biti pravedni, onda se enite onim
enama koje su vam doputene.. (En Nisa, 3.).

Buharija je ovaj ajet uzeo kao temu poglavlja koju je naslovio sa ''Poglavlje udaje
neudate djevojke'' a zatim je naveo ajet, potom je naveo Aiin hadis kako bi pojasnio
razlog njegove objave.

Ibn Hader pojanjavajui hadis kae: ''U njemu je dokaz da staratelj koji nije otac
ima pravo udati maloljetnicu prije punoljetnosti bez obzira bila djevica ili ne, jer bit
djevojke je u onoj koja nije punoljetna, i koja nema oca, tako da je dozvoljeno udati je
pod uslovom da ne smije prikriti ili oduzeti nita od njenog mehra.'' 1

Mogue je primijetiti da oni koji su zastupali stav da ni jednom staratelju nije


dozvoljeno udati maloljetnicu zato to je otac samo upotpunosti taj koji se brine o
svojoj djeci, i on u cjelosti i skrajnje tei ka njihovoj koristi, i njegove osjeaje i
poglede ne moe niko osuditi, to nije sluaj ni sa kim drugim mimo oca, makar to
bio djed blizak njemu.

2- Sposobnost maloljetnika i maloljetnice na brak, ovo se odnosi na polno


openje ako se desi poslije braka, ali ako se samo radi o branom ugovoru
onda nema problema o toj temi.

3- Uslovljava se da mu bude dostojan i bez nedostataka, jer nema koristi u


maloljetniku ili maloljetnici u braku ako nisu dostojni.

Ibn Kudame kae: ''Nije dozvoljeno udati je za onoga koji joj nije dostojan ili ima
nedostatak. Jer je Allah staratelja uinio na poziciji onoga koji e teiti i nadzirati
njenu korist, i koji e postupati sa njom zato to ona nije sposobna da postupa
samostalno, tako da on nema pravo postupati sa njom u onome u emu nema sree
za nju kao ni u njenom imetku. Jer ako mu nije dozvoljeno da postupa sa njenim
novcem na nain koji joj nee donijeti sreu onda postupanje sa njom lino je pree da
bude zatieno.2

Dokaz onih koji nisu dozvolili enidbu maloljetnika

Oni koji nisu dozvolili enidbu maloljetnika uzeli su sebi sljedee dokaze: 3

"I iskuavajte siroad dok ne stasaju za brak, pa ako se uvjerite da su zreli, uruite im
imetke njihove! (En Nisa,6.).
1
Fethu el-bari, 9/197.Pogledaj: El-Mugni, 9/402.
2
El-Mugni, 7/383. Izdanje izdavake kue "Daru el-kitab el-'arebijj".
3
Fethu el-bari, 9/238. Beda'iu es-sanai'a, 3/1349. El-Muhalla, 11/36. El-Mebsut, 4/2.

89
1- Ajet u kojem se ukazuje da brak biva nakon punoljetnosti, meutim njima e
se odgovoriti da rije punoljetnost u ovom ajetu se odnosi na sposobnost na
polni odnos, ali se ne odnosi na zabranu staratelja da posreduje u enidbi
maloljetnika, pa ako je staratelju dozvoljeno da postupa sa imetkom
maloljetnika u onome u emu je njegova korist, onda mu je dozvoljeno i po
pitanju braka.

2- Kau da je osnova po pitanju tijela zabrana osim za ono za to postoji dokaz,


ali kada im se iznijeo dokaz hadisom da je Allahov Poslanik oenio Aiu sa
est godina i da je sa njom imao odnos kada je imala devet rekli su da je to
posebna stvar za Poslanika .

Njima e se odgovoriti na sljedei nain, posebnost toga nee biti potvrena osim
sa dokazom, a nema dokaza koji bi to dokazao, ovo sa jedne strane, sa druge
strane oni koji su dozvolili enidbu maloljetnika nisu se zadovoljili samo sa ovim
dokazom nego su naveli mnogo vie dokaza koji ukazuju na ono na to ukazuje i
ovaj dokaz.

3- Kau da se starateljstvo nad maloljetnikom potvruje potrebom starateljstva


nad njim, pa ako ne bude potrebe za starateljem onda se starateljstvo ne moe
potvrditi kao to je sluaj u davanju dobrovoljnih priloga. A maloljetnici u tom
trenutku nee imati potrebu za brakom, tome se moe dodati da je brak
veoma opasan ugovor, koji e se nastaviti nakon punoljetnosti, a on nee imati
izbora poslije punoljetnosti, i moda sa tim brakom maloljetnik nee biti
zadovoljan kada doivi punoljetnost.

Odgovor je taj da je enidba uslovljena postojanjem koristi a od koristi je da se


maloljetik eni sa dostojnom.

Ispravno miljenje u pogledu enidbe maloljetnika

Onaj koji traga za erijatskim pitanjima i koji to ini na sveobuhvatan nain ne moe
se suprostaviti direktnim i jasnim dokazima koji dozvoljavaju enidbu maloljetnika,
isto tako ne moe rei neto ime bi se suprostavio miljenju uenjaka ehli sunneta
ve-l-dema'ata. Osim to ja mislim da se mora pridravati prethodnih uslova koji
ine ovu vrstu braka ogranienom u veoma uskim ogradama. I nikome od staratelja
nije dozvoljeno da uda ili oeni maloljetnika osim ako mu nije onaj drugi ili druga
dostojan. Tako da u ovom braku ima oite i jasne koristi za ovog maloljetnika a u
sluaju polnog odnosa maloljetnica mora biti sposobna da podnese brano-tjelesne
odnose.

Miljenje koje ne dozvoljava udaju ili enidbu maloljetnika ne moe se ubrajati u


erijatski stav koji ulazi u krug neispravnih miljenja po erijatu, nego ono to je
mogue rei jeste to da onaj ko to uini od staratelja treba biti zakonski kaenjen ali
njegov in ne moe biti osuen kao da je bezvrijedan. Kao to je uslovljeno takoe da
brani ugovor bude pred matiarem, zatim uslovljavanje da brani ugovor bude

90
potvren. ejh Ali Hasballah1 je ove uslove nazvao zakonskim uslovima, zatim je
potvrdno rekao da onaj brak koji sadri uslove sa kojima je doao erijat ubraja se u
ispravne brakove i biva obaveznim erijatski i zakonski. Dok su zakonski uslovi ti
kojima se ne moe odrediti erijatsko vjerski propis koji e dozvoliti haram ili
zabraniti halal nego se samo radi o zakonskim uslovima koji nema utjecaja na
erijatsko vjerski propis.2

Druga tema: Starateljstvo nad nenormalnim i slaboumnim u njihovom braku

Nenormalnost je nedostatak razuma tako to je sprijeen da njegovi postupci ili rijei


budu na normalan nain osim rijetko kada.3

Slaboumnost je nedostatak u razumu ali njegov govor biva esto izmijean i


nerazumljiv tako da se moe iz njega nazrijeti neto od govora razumnih ljudi, kao
to u njegovom govoru moe biti rijei koje koriste nenormalni, ovakav sluaj je i sa
ostalim njegovim postupcima.4 Meu uenjacima ima onih koji ne razlikuju izmeu
nenormalnosti i slaboumnosti. Ibn Esir kae: ''Slabouman je nenormalan koji ima
nedostatak u razumu.''5

Veina uenjaka dozvoljavaju staratelju da oeni nenormalnog ili slaboumnog u


razumu, dok neki opet uslovljavaju sudsku dozvolu

Nema sumnje da sudsko slaganje ima znaenje posebno ako se radi o koristi
nenormalnog ili slaboumnog u tom braku. Jer se moe desiti da e staratelj oeniti
nenormalnog ili slaboumnog iz nekog drugog razloga u kojem nema koristi za njih,
kao to je to emotivno stanje u kojem razum nema udjela da vaga sa postupcima, ili
e staratelj udati ili oeniti nenormalnog zbog line koristi uvajui svoje privatne
ciljeve.

Druga zdrava strana mora znati koliki je stupanj nenormalnosti i slaboumnosti kod
ove osobe, isto tako mora uslovljavati da njegova nenormalnost ili slaboumnost ne
prelazi granice toga da nanosi nekome drugom tetu.

Trea tema: Starateljstvo nad bezonim

Bezoan je onaj koji rasipa imetak potpuno suprotno nego to to nalae erijat i zdrav
razum, kao da kupi bezvrijednu stvar za ogroman novac, ili da proda skupocjenu
robu za neznatnu vrijednost.

Bezoan nije poput nenormalnog ili djeteta, jer kod nenormalnog razum je
poremeen, kod maloljetnika sposobnost razuma nije usavrena, dok bezona osoba
ima mali nedostatak u razumu koji se odslikava pri njegovom izboru. On troi i
rasipa imetak znajui za to i zadovoljavajui se time, na to ga podstie la

1
Ez-Zevad fi e-eri'ati el-islamijje, 78.
2
Prethodni izvor.
3
Et-Ta'rifat od Durdanija, 82.
4
El-Kullijat, od Ebu Beka el-kefevija, 349. Pogledaj djelo: Et-Ta'rifat, 151.
5
En-Nihaje, od Ibn Esira, 3/181.

91
zavodnika, porivi glupaka, ali je sposoban da shvati obaveze i on za svoje postupke
odgovara.

afije ne dozvolavaju bezonom da se oeni osim sa dozvolom staratelja, i po njima je


njegov brak poput njegovog postuka u prodaji, kupovini i darivanju, tako to mora
imati za to dozvolu svog staratelja.1

Hanefije zastupaju da je njegov brak ispravan i bez dozvole staratelja, jer se ne radi o
novanom ugovoru, i zato to bezonom nije dozvoljeno da postupa u imetku, ali
dvojica Ebu Hanifinih drugova, Ebu Jusuf i Muhammed, smatraju da staratelj ima
pravo umijeati se kako bi zabranio da njegov tienik dadne vei mehr od mehra
njene porodice.2

Malikije brak ovakve osobe, koja nema pravo na postupke u imetku, smatraju
ispravnim, ali je njegov brak ovisan o dozvoli njegovog staratelja, 3 dok Ibn Rud
prenosi od velikog broja malikija da ovo nije uslov, takoe je napomenuo da se od
Malika prenosi ovaj uslov.4

Pa ako staratelj ne dozvoli brak nee biti ispravan. Hanbelije tvrde da ako se oeni
bez dozvole svog staratelja, da je njegov brak ispravan ako ima potrebu za tim
brakom, ali ako je taj brak bespotreban onda nee biti dozvoljen. Isto tako je staratelju
dozvoljeno da mu dozvoli brak ako za to postoji potreba, jer je on sposoban na brak,
on je razuman i obavezan u erijatu. Pa su dozvolili staratelju da oeni bezonog ako
on smatra da je taj brak nuan, takoe su rekli da je njegov brak ispravan sa
njegovom i bez njegove dozvole.5

Mi smatramo da je najsipravnije miljenje ono koje zastupa stav da je bezonom


dozvoljeno da se oeni bez dozvole svog staratelja, jer moda bezona osoba u svom
imetku moe biti ispravnih postupaka kada je rije o eni. Ili e njegov izbor i
postupci biti bolji od postupaka njegovog staratelja. Ali, po nama, nije dozvoljeno
staratelju da prisili bezonog na brak, nego sve ono to moe staratelj jeste to da se
umijea kako njegov tienik ne bi platio vei mehr od mehra njene porodice, kao to
mu je dozvoljeno da ga sprijei u rasipanju imetka u onome to troi na enu, od
poklona i svega onoga u ta se imetak troi. Takoe mu je dozvoljeno da mu odredi
koliko e novca troiti nakon braka bez rasipanja ili ugroenosti.

etvrta tema: starateljstvo nad punoljetnom i razumnom enom

Mezhebi uenjaka:

U pogledu starateljstva nad razumnom i punoljetnom enom uenjacima imaju


nekoliko mezheba ili pravaca:

1
Mugni el-muhtad, 2/171. Fethu el-'aziz, 10/288.
2
El-Mebsut, od Serhasija, 23/157.
3
E-erhu es-sagir, 2/394. 3/387.
4
Bidajetu el-mudtehid.
5
El-Mugni, od Ibn Kudame, 9/419. Pogledaj djelo: Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/31.

92
1- Veina uenjaka, selefa i halefa, od kojih su i trojica imama, Malik, afija i
Ahmed, smatraju da je staratelj uslov u udaji razumne i punoljetne ene, bez
razlike da li je ona djevica ili je udavata.1

2- Ebu Hanife, Zuffer, e'abi i Zuhri smatraju da staratelj nije uslov, nego je
staratelj po njima poeljan, ali nije uslovljen.2

Miljenje o njegovoj poeljnosti je stav Imama Malika, jer Ibn Kasim od njega prenosi
da je smatrao dozvoljenim nasljedstvo izmeu suprunika bez dozvole staratelja.
Kao i to da je eni koja nije ba ugledna dozvoljeno da postavi ovjeka meu
muslimanima koji e je udati. Dok bagdadska ulema od sljedbenika Malika
bezprijekorno tvrde da je staratelj uslov za valjanost braka i da bez njega brak nije
vaei.3

3- Ebu Davud Zahiri smatra da je staratelj uslov ako je rije o djevici koja se nije
udavala, ali ako se radi o ve udavanoj da nije uslov.4

4- Ibn Sirin, Kasim b. Muhammed, Hasan b. Salih i Ebu Jusuf smatraju da ako se
ena uda bez dozvole svog staratelja da je taj brak uslovljen njegovom
dozvolom, pa kao ga odobri, bit e valjan, a ako ne onda nee biti vaeim. 5

Dokazi

Dokazi onih koji uslovljavaju staratelja:

Veina uenjaka koji smatraju staratelja kao uslovom za brak uzimaju sljedee
dokaze:

1- afija 6dokazuje da ajet ukazuje na skrbnitvo mukaraca nad enama.





"Mukarci su nadreeni enama zato to ih je Allah odlikovao jedne nad
drugima.. ( En Nisa,34.).

2- Zatim su uzeli za dokaze ajete koji nalau udaju ili zabranu udaje ena.

"Udavajte neudate i enite neoenjene, (En Nur,32.).

1
El-Mugni, 7/337. El-Muhalla, 9/451. Es-Sejlu el-derrar, 2/259. Bidajetu el-mudtehid, 2/9.
2
Beda'iu es-sanai'a, 2/241-247. Ahkamu el-Kur'an, 1/401.
3
Bidajetu el-mudtehid, 2/9.
4
Bidajetu el-mudtehid, 2/9. Ahkamu el-Kur'an, od Dessasa, 1/401.
5
El-Mugni: 7/337.
6
Ahkamu el-Kur'an, od afije, 175.

93

Ne udajite vjernice za idolopoklonike dok ne postanu vjernici; (El Bekara,221.).

Tako da vidi ove ajete kako se obraaju mukarcima da udaju ili koji zabranjuju da
udaju ene.1 A da se naredba ili zabrana udaje odnosila ene onda ne bi rijei bile
upuene mukarcima.

Iako Ibn Rud nije bio zadovoljan da se ovi tekstovi uzmu za dokaze zbog toga to
postoji mogunost da su ovi ajeti upueni starateljima, nadlenima ili svim
muslimanima. 2

Odgovor: Obraanje je opeg pojma i odnosi se na sve njih, o emu su doli tekstovi
koji ukazju na to da se prvobitno pita staratelj ene, zatim se starateljstvo prenosi na
vladara, zatim kao opa obaevza muslimana u posebnim sluajevima.

3- afija dokazuje3 da ajet ukazuje na uslovljenost staratelja u braku djevojaka,


to znai da nije dozvoljeno da ona lino sklopi brani ugovor.

I enite se njima uz odobrenje vlasnika njihovih (EnNisa,25.).

4- Zatim su uzeli za dokaze koji sprjeavaju staratelje od zabrane ena da se


udaju.




"A kada pustite ene pa ispune njihov razvodni rok, ne ometajte ih da se udaju za
mueve svoje, kada se sloe da lijepo ive! (El Bekara,232.).

Kau da su ovi ajeti upueni starateljima da ne zabranjuju enama koje su


putene i iji su se ideti upotpunili, da se vrate svojim muevima, ako njen mu
doe da je opet prosi, a ona se zadovolji da mu se vrati.

Ovo tumaenje ajeta se prenosi od selefa, i svi oni koji tumae Kur'an na osnovu
predaja nisu prenijeli ni jedno drugo znaenje.

Pregledao sam knjige koje se bave tefsirom kao to je 'Duru-l-Mensur' 4od Sujutija,
'Dami'a bejjan an te'vil ajj Kur'an' od Taberija, 'Tefsir Kur'ani azim' od Ibn Kesira, i
ni kod jednog od njih nisam naao da prenosi neto suprotno miljenju prethodnika.

1
Poledaj: Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/103.
2
Bidajetu el-mudtehid, 2/10.
3
Ahkamu el-Kur'an, od afije, 175.
4
Pogledaj: Ed-Duru el-mensur, 1/685.

94
Taberi, nakon to je naveo razloge objave, i stavove uenjaka o onima na koje se
odnosi zabrana sprjeavanja njihovog vraanja muevima kae: ''Ispravno
miljenje o ovom ajetu jeste da se kae da ga je Allah objavio kao zabranu
starateljima onih ena koje imaju staratelje da im ne pruzrokuju tetu time to e
im zabraniti da se vrate svojim muevima za koje su bile udate, pa su se rastavile
od njih zbog razvoda, raskida ugovora ili nekog drugog razloga.1

Ibn Kesir kae: ''Ali b. Ebi Talha prenosei od Ibn Abbasa kae: ''Ovaj ajet je
objavljen o ovjeku koji se razvede jedanput ili dvaput od svoje ene, te se zavri
njen idet, zatim mu se pojavi elja da je vrati i da se ponovo njome oeni, a to isto
eli i ena, a njeni staratelji joj to sprijee, pa im je Allah zabranio da joj to
sprijeavaju.''2

Zatim je Ibn Kesir odmah kao komentar poslije Ibn Abbasovih rijei rekao: ''Ovo
je oito iz ajeta.''3

Ibn Derir Taberi kae: ''U ovom ajetu je oita ispravnost onih koji su rekli da
nema braka osim sa starateljem od oeve familije, zato to je Allah spomenuo
zabranu starateljima da sprjeavaju svoje tienice ako se ele udati, tako da je
staratelju to zabranjeno. Da je ena imala pravo da se sama uda bez dozvole
staratelja, ili da ona ima pravo na izbor ko e je udati, zabrana upuena njenom
staratelju da je ne sprijeava ako se eli udati ne bi imala nikakvog smisla i jer on
ne bi imao razloga da je sprjeava, dok bi ona mogla da se uda kad god to poeli,
ili da je uda koga ona izabere da je uda, tako da niko nikoga ne bi mogao
sprijeiti, pa da onaj ko nju sprijeava bude sprijeen.

Takoe oito je da je neispravno miljenje da nema znaenja ono to je Allah


zabranio, kao to je oito da je ispravno miljenje da staratelj ene ima pravo da je
uda i da brani ugovor nije vaei osim sa njegovim pristankom. I to je ono
znaenje koje je Allah naredio njenom staratelju da je uda ako je zaprosi njen
prosac i ako ona njega eli za mua. A njeni staratelji imaju pravo da se zadovolje
sa onim koji je dostojan nje da se ona za njega uda, ali mu je erijat zabranio da joj
se u tome suprostavi, i da joj zabrani ono to eli i sa ime se zadovolje ona i njen
prosac.''4

Hanefije smatraju da se ajet sa svojom zabranom odnosi na mueve, 5 ovo je jedno


od moguih miljenja koje naveo Zamaheri koji kae pojanjavajui ajet:



ne ometajte ih (El Bekara,232.).

''Ovo se moe odnositi na mueve, koji odbijaju svoje ene nakon zavretka ideta
nanosei im nepravdu i uskraujui im brak, ili zbog neznaboakog ponosa, ne

1
Kurtubijev tefsir, 2/487.
2
Tefsir Ibn Kesira, 1/500.
3
Prethodni izvor.
4
Taberijev tefsir, 2/488.
5
Ahkamu el-Kur'an, od Dessasa, 1/402.

95
dozvoljavajui im da se udaju za one koje one hoe od mueva. Ili da se odnosi na
staratelje koji im zabranjuju da se vrate svojim muevima.''1

Dasas kae: ''Oita strana ajeta jeste da se propis odnosi na mueve, jer je ajet o
onoj koja je putena, pa kao je takav sluaj njeno sprjeavanje da se vrati muu je
u tome to joj se idet produava tom zabranom.''

"A kada pustite ene pa ispune njihov razvodni rok, ne ometajte ih (El Bekara,232.).

ne ometajte ih (El Bekara,232.).

Ako bi pretpostavili da je ajet objavljen o zabrani staratelja da sprijeavaju svoje


tienice u njemu nema dokaza da je staratelj uslovljen kod sklapanja braka kao
to kae Dasas.

I ne zadravajte ih nanosei im tetu (El Bekara, 231.).

Jer ajet zabranjuje starateljima da na nepravedan i ustar nain sprjeavaju ene


da uzmu za mueve one koje hoe.2

Kasani od hanefija, koji iako se slae sa veinom uenjaka da se ovaj ajet sa


zabranom srpjeavanja odnosi na staratelje zbog obiaja ljudi u tome to nisu
navikli da ena bude ta koja e sama posegnuti za svojim brakom, jer njeno
traganje za brakom zahtijeva izlazak na zborita, vaarita i mjesta gdje e se doi
u kontakt sa ljudima, kae da je ova naredba starateljima kroz poeljnost ali ne
kao obaveza i nalog.3

Veina uenjaka su svoj stav ojaali hadisom kojeg biljei Buharija u 'Sahihu' i
drugi da ovaj ajet objavljen o Me'akilu b. Jessaru kada je zabranio svojoj sestri da
se vrati svom muu nakon razvoda i zavretka ideta koji joj je doao da je
ponovo prosi. A kada je njen brat odbio da je uda za njega, objavljen je ovaj ajet
koji mu je to sprijeio, pa ga je Allahov Poslanik pozvao prouio mu ajet i
naredio da je uda za njega. Hadis se nalazi u Buharinom 'Sahihu'.4

Dasas je pokuao da odbije stav veine uenjaka i onoga ime su ojaali svoj stav
potvarajui hadis da nije vjerodostojana govorei: ''Hadis nije potvren kod
prenosilaca.''5 Ali nam je dovoljno da mu kaemo kako ga je Buharija naveo u
svom 'Sahihu'.

1
Tefsir od Zamaherija, 1/369.
2
Ahkamu el-Kur'an, od Dessasa, 1/400.
3
Beda'iu es-sanai'a, 2/248.
4
Pogledaj: Fethu el-bari, 9/183, broj, 5130.
5
Ahkamu el-Kur'an, od Dessasa, 1/402.

96
Razlog objave je dokaz kroz ajet podigao na taj stupanj da nije dozvoljeno odbijati
ga, niti suprotno raditi od njega. Zato je afija, nakon to je naveo hadis o
Me'akilu, rekao: ''Ne znam da li ajet moe imati drugo znaenje. Jer ukazuje da ne
sprjeava enu od mua onaj ko je moe sprijeiti, tj. da se njen brak ne moe
sklopiti osim sa starateljima.''1

afija je odgovorio svima onima koji su tvrdili poput Dasasa da se ajet odnosi
na mueve pa kae: ''Ako mu pusti enu pa joj istekne idet, on nema od ta da je
sprjeava. A ako joj idet nije zavren onda nema pravo da se uda za drugoga, a on
je nee sprijeiti od sebe.''2

Drugo: Dokazi iz sunneta

Medd b. Tejmijje je napisao poglavlje koje je naslovio sa ''Nema braka osim sa


starateljevim doputenjem'' a ispod ovog poglavlja je naveo hadis od Ebu Muse
da je Allahov Poslanik rekao: ''Nema braka osim sa starateljevim doputenjem.''

I hadis od Sulejmana b. Muse kojeg prenosi od Zuherija a on od Aie da je


Allahov Poslanik rekao: ''Bilo koja ena da se uda bez dozvole svog staratelja
njen brak je nitavan, njen brak je nitavan, njen brak je nitavan. Pa kao bude sa
njom imao odnos njoj pripada njen mehr onoliko koliko je sebi dopustio od
njenog organa, a ako se budu prepirali vladar je staratelj onome ko staratelja
nema.''

Medd b. Tejmijje je ova dva hadisa pripisao Ebu Davudu, Tirmiziju, Ibn Madi i
Ahmedu, a drugi hadis je pripisao Ebu Davudu Tajalisiju rijeima: ''Nema braka
osim sa doputenjem staratelja, bilo koja ena da se uda bez dozvole svog
staratelja njen brak je nitavan, njen brak je nitavan, njen brak je nitavan, a ako
ne bude imala staratelja , vladar je staratelj onome ko staratelja nema.''

Takoe je naveo hadis od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik rekao: ''ena ne


moe udati enu, niti ena moe udati sebe, jer je bludnica ta koja sebe udaje.'' Pa
ga je pripisao Ibn Madi i Darkutniju.

Naveo je od Ikrime b. Halida da je rekao: ''Bili smo na putovanju pa sam jednu od


ena koja je bila ve udavana uinio sa ovjekom koji ne zasluuje da je oeni. To
je doprlo do Omera pa je izbievao mladoenju i onoga koji ih je oenio a njen
brak je odbio.''

Medd b. Tejmije prenosi od e'abija da je rekao: ''Niko od ashaba Allahovog


Poslanika nije bio ei po pitanju braka bez staratelja, od Alije jer bievao ljude
zbog toga.''3

1
El-Ummu, od afije, 5/1.
2
Prethodni izvor.
3
Pogledaj ove hadise u djelu: "Nejlu el-evtar erhu munteka el-ahbar, 6/126.

97
Hafiz Ibn Hader je govorio o lancima hadisa koje su naveli oni koji uslovljavaju
staratelja kod sklapanja braka, pa je pojasnio ko je hadise interpretirao i zabiljeio
u est hadiskih zbirki, te ono koji su od muhadisa sakupili njihove lance. 1

evkani je saeo njegov govor, 2 ali je ejh Nasiruddin Albani malo podue
govorio o lancu hadisa ''Nema braka bez doputenja staratelja'', pa je rekao ko je
ovaj hadis zabiljeio pa kae: ''Sutina svega toga je da je hadis vjerodostojan i da
nema sumnje u to, jer je skupina uenjaka hadis Ebu Muse proglasila
vjerodostojnim kao to zna. A naj slabije to se o njemu moglo rei jeste da je
mursel hadis, dok je Ebu Ishak Subeji pogrijeio kada ga je ocjenio kao merfu'a
predajom. Pa ako se tome pridoda ono to su neki tragali da ga poveu sa
Poslanikom uzimajui u obzir hadise koji ga jaaju i koji nisu nita slabiji od
hadisa Ebu Muse kao to je hadis Dabira sa dugim lancem ili hadis Ebu Hurejre
sa prvim lancem, i ako pogledamo u hadis kroz sve ove predaje i hadise koji ga
jaaju srce se moe smiriti zbog njegove vjerodostojnosti. A posebno ako znamo
da postoji predaja koja se prenosi od Ibn Abbasa kao mevkuf predaja od njega, i
nije poznato da mu se iko od ashaba suprostavio.''

Tome svemu dodaj i to da njegovo znaenje nosi hadis od Aie koji je u knjizi a
radi se o vjerodostojnom hadisu kao to e doi njegova provjera. ejh Nasir
prenosi ono toje Ibn Adij zabiljeio u 'Kamilu' od Imama Ahmeda da je rekao:
''Hadisi ''Iftario se onaj ko ini hidamu i onaj kome se ini hidama'' i ''Nema
braka osim sa dopustenjem staratelja'' jedni druge jaaju.''3

Aiin hadis je: ''Koja god se ena uda bez dozvole svog staratelja'' ejh Nasir ga je
ocjenio kao vjerodostojnim, pa je naveo njegove lance i one koji su ga zabiljeili,
odmah nakon prethodnog hadisa.4

to se tie hadisa onome iju je stvar prepustio onome ko ne zasluuje da joj bude
staratelj, ejh je ocjenio slabim zbog prekida uprkos cjelovitosti lanca i potvrde
vjerodostojnosti prenosilaca.5

Na ovaj nain ti postaje jasno kako je odgovreno Ibn Rudu koji je teio ka
miljenju koje zastupa da staratelj nije uslovljen u sklapanju braka, i koji kae da
zbog slabosti jasnih dokaza koji ukazuju na obavezu sa jedne strane, i zbog toga
to vjerodostojni dokazi nose vie mogunosti, jer da je starateljstvo bilo
vadibom o tome bi se prenijele velikobrojne predaje, te bi pojasnili kakvou
udaje i uslove staratelja.6

Njemu su odgovorili znameniti meu uenjacima i nosiocima nauke o hadisima


sa vjerodostojnim predajama koje obavezju postojanje staratelja, te da je to bio put
ashaba koji su slijedili i da je tako potvreno od njih. Ni od jednog izmeu njih
1
Pogledaj djelo: Telhisu el-habir, od Ibn Hadera, 3/156-157. Fethu el-bari, 9/84. Nejlu el-evtar, 6/127. Irvau el-
galil, 6/243.
2
Nejlu el-evtar, 6/127.
3
Irvau el-galil, 6/243.
4
Irvau el-galil, 6/249.
5
Irvau el-galil, 6/249.
6
Bidajetu el-mudtehid, 2/12.

98
nije preneeno neto suprotno tome, a navoenje vjerodostojnih hadisa o
propisima u ograncima vjere je dovoljno da se ti propisi potvrde.

Bit ovih hadisa u uslovljavanju staratelja kod sklapanja braka jeste u tome to su
neki od njih bili direktni u tome, kao to je hadisu koje stoji: ''Nema braka osim sa
doputenjem staratelja'' jer ukazuje na nepostojanje erijatskog braka zbog
nepostojanja staratelja, i sve ono to ukae na ovakav nain biva uslovom, a uslov
je ono to uslovljava nepostojanje njegovim nepostojanjem, to je prikazano u
nauci o pravnim osnovama.

Aiin hadis je ukazao na direktan nain bezznaajnost braka bez staratelja to je


isto znaenje u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre.

Dokazi onih koji kau da staratelj nije uslov za brak

Oni koji zastupaju ovo miljenje su uzeli za dokaz ajet kojeg je uzela prethodna
grupa.



"A kada pustite ene pa ispune njihov razvodni rok, ne ometajte ih da se udaju za
mueve svoje, (El Bekara,232.).

''Dokaz ajeta se moe razumjeti na dva naina: jedan je da je brak pripisan


enama, to ukazuje na dozvoljenost braka sa njihovom voljom bez uslovljavanja
staratelja. Drugi je da je zabranio starateljima da ih sprjeavaju da se samovoljno
udaju za svoje mueve, ako su suprunici obostrano zadovoljni.''1

Mi smo pojasnili u prethodnim odlomcima da je razlog objave ukazao da


znaenje muevi u ajetu se odnosi na one koji su pustili svoje ene te su im se
ideti zavrili ime su se u potpunosti odvojile od njih, pa su se ponovo eljeli
oeniti sa svojim enama koje su pustili. A da oni koji su sprijeeni jesu staratelji
kojima je Allah prepustio stvar udaje njihovih tienica, pa su naveli hadise koji
ukazuju na ovo shvatanje ajeta. Tako da je ponaditavanje ovog stava i ovog
razumijevanja na ovakav nain dokazivanja daleko od ispravnog naina.
Uslovljavanje staratelja u sklapanju braka ne ini enu, koju je udao njen staratelj,
neudatom za njenog mua, i sve ono u emu je bit jeste da ona ne moe sklopiti
brak samo sa svojom rijeju, navodei primjer za to poput ene koja uzme
zastupnika koji e kupovati za nju, jer u stvarnosti je ona ta koja je kupila, ali je
razlika izmeu braka i kupovine u tome to se u braku obavezuje da staratelj
sklapa ugovor to nije uslov kod kupovine i prodaje.

Imam Ebu Hanife je uzeo za dokaz kako to prenosi Muhammed u svom


'Muveteu' rijei Omera b. Hattaba to biljei Malik od Seida b. Musejjiba da je
rekao: ''Rekao je Omer b. Hattab: ''eni nije dozvoljeno da se uda osim sa
doputenjem njenog staratelja, ili razumne osobe iz njene porodice, ili sa
vladarevim doputenjem.''2
1
Beda'iu es-sanai'a, od Kasanija, 2/248.
2
Muvetta, od imama Malika, sa predajom od Muhammeda b. Hasan, 2/480.

99
Ovaj hadis nije vjerodostojan, jer je prekinut lanac izmeu Malika i Ibn Musejjiba.
Malik je za ovaj hadis rekao: ''Prenosi nam ovjek, od Seida b. Musejjiba'', a El-
Leknevi u pojanjenju Muhammedovog 'Muvetea' kae: ''... hadis se nalazi u
Malikovom 'Muveteu' predajom od Jahje : od Malika da je do njega doprlo da je
Seid b. Musejjib rekao...''.1

Ono to je Ebu Hanife uzeo za dokaz u Omerovim rijeima ''Ili razumnim


ovjekom iz njene porodice'' jeste da to da razuman ovjek iz njene porodice nije
staratelj, te da je njegov postupak njene udaje pravilan.2

Hanefije su uzeli za dokaz3 hadis Allahovog Poslanika u kojem kae: ''Djevojka


je prea sebi od njenog staratelja.'' Ovaj hadis je vjerodostojan, biljei ga Muslim
od Ibn Abbasa da je Allahov Poslanik rekao: ''Djevojka je prea sebi od njenog
staratelja, od djevice se trai pristanak za njenu u daju, a njen pristanak je njeno
utanje.''4

Ovaj hadis je Davud Zahiri uzeo za dokaz da staratelj nije uslov za sklapanje
braka sa udavanom enom ali je uslov ako se radi o djevici odnosno onoj koja se
nije udavala.5

Ovaj hadis se ne suprostavlja dokazima koji ukazuju na uslovljenost staratelja


kod sklapanja braka. Jer ovaj hadis ukazuje da staratelj ima pravo da uda
udavanu otprije, kao i to da ona ima pravo da uda sebe, i da je njeno pravo pree
po tom pitanju od prava njenog staratelja, i to je ono na to ukazuje oblik
komparacije. Poto je njeno pravo bilo na ovoj razini to dokazuje da niko nema
pravo da je uda bez njene volje, i njenog izjanjavanja na pristanak. Ali to se tie
djevice, njen staratelj ima vee pravo od nje, tako da se zadovoljilo sa njenim
utanjem.

Takoe su uzeli za dokaz Aiin postupak, kada je udala svoju bratinu, kerku od
Abdu-r-Rahmana, za Munzira b. Zubejra, 6 o emu e doi govor u sljedeem
poglavlju.

Sklapanje braka sa izjaanjavanjem ena

Ovo je pitanje kao ogranak prethodnog o kojem smo maloas govorili, a to je


uslovljavanje staratelja u sklapanju braka. Veina uenjaka koji su uslovili postojanje
staratelja su rekli da se brak ne moe sklopiti sa izjanjavanjem ena. A oni koji su
rekli da je starateljstvo u pogledu razumne i punoljetne ene samo uslovljeno kao
poeljnim i lijepim, a to su hanefije, kau da je eni dozvoljeno da se sklopi brani
ugovor sama po sebi.
1
Et-Ta'lik el-mumeded, 2/479.
2
Muvetta, od imama Malika, sa predajom od Muhammeda b. Hasan, 2/482..
3
Mikatu el-mesabih, 2/168. Broj, 3127.
4
Beda'iu es-sanai'a, 2/248.
5
Bidajetu el-mudtehid, 2/10.
6
Beda'iu es-sanai'a, 2/249.

100
Imam Muhammed b. Hasen, ono to je oito iz predaje o njemu, jeste da je uslovio
postojanje staratelja kod sklapanja braka, ali je i pored toga dozvolio da ena sklopi
brani ugovor sa svojim izjanjavanjem.1

El-Mavurdi se posvetio ovom pitanju pa je rekao: ''Brak nije valjan osim sa


doputenjem mukog staratelja, ali eni nije dozvoljeno da sklopi brak samovoljno,
to znai da ne moe sklopiti brak umjesto nekoga drugoga ne kao staratelj ili kao
zastupnik.''2

Zatim je dokazivao, podravajui stav onih koji sprjeavaju takav brak, sa dokazima
koji uslovljavaju starateljstvo kod sklapanja braka, a hadisi su ve spomenuti. Zatim
je naveo dokaz o zabrani da ena bude staratelj ili zastupnik nekog drugom u braku,
spominjui hadis Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik rekao: ''ena ne moe udati
enu, niti ena moe udati sebe.''

A od Aie prenosi da je kod enidbe nekih njenih bratia sa njenim sestrinama


nakon nunog govora (teehuda), ako ne bi ostalo osim braka nita vie, rekla bi: ''O
ti, udaj svoju tienicu tu i tu, jer se ene ne mogu udavati.''

El-Mavurdi je na to dodao pa kae: ''Ovo je konsenzus rairen meu ashabima, o


emu nije poznato da se neko suprostavio.''

Zatim je koristio bliu analogiju, ako ena nema pravo da sklopi brani ugovor za
sebe, onda je pree i blie istini da nema pravo starateljstva u sklapanju braka nekoga
drugog. I svaki ugovor koji ena nema pravo sklopiti za sebe nema ga pravo sklopiti
ni za nekoga drugoga.3

Hanefije su uzeli za dokaz to da je Aia udala svoju bratinu, kada je njen brat Abdu-
r-Rahman bio odsutan u amu, za Munzira b. Zubejra, ali kada se vratio korio ju je
zato to je udavala njegove keri ali je na kraju odobrio taj brak.

El-Mavurdi je zabranio da se ova predaja od Aie prenosi bukvalnim znaenjem, jer


je ona ta koja prenosi hadis koji nalae bezvrijednost braka udate ene osim sa
doputenjem njenog staratelja, rijeima: ''Bilo koja ena da se uda bez dozvole svog
staratelja, njeg brak je nitavan.''

I zbog toga to je njena sestrina imala brau i amide koji su prei da budu staratelji
od Aie, jer je Aia, u predaji koja se prenosi o njoj brak zapoinjala sa teehudom pa
kada bi dola do samog ugovora naredila bi staratelju da obavi formu braka. 4Ono
to je oito jeste da je Aia ukazala na djevojku, dok je njen staratelj bio tu, da
prihvati Munzira za mua. Ili da je ona zapoela brak sa pronjom, a da je nakon toga
staratelj sklopio ugovor, pa je brat samo korio nju, jer je ona bila glavni akter samog
1
Pogledaj kako ovo pitanje tretiraju uenjaci hanefijske pravne kole udjelu: El-Mebsut, od Serhasija, 5/10.
Beda'iu es-sanai'a, 2/247.
2
El-Havi, 11/204.
3
El-Havi, 11/205.
4
Prethodni izvor.

101
ina vjenavanja, iako ga ona nije sklopila ali je bila ta koja je prouzrokovala da doe
do toga kao to sam ve napomenuo.

Kako je Ebu Hanife zatitio pravo staratelja

Ebu Hanife nije izbrisao ili negirao pravo staratelja kada ga nije uinio uslovom kod
sklapanja branog ugovora razumne i punoljetne ene kao to je to uslovila veina
uenjaka. Nego mu je dao pravo da obustavi ili poniti brak ako se njegova tienica
nije udala za njoj dostojnog, pa se posvetio pojanjavajui osobine koje su kao uslov
za dostojnost mladia djevojci. Zatim mu je dao pravo da raskine brak ako joj bude
dat mehr manji nego to je mehr ena iz njene porodice. Veina uenjaka su staratelja
uinili kao uslovom za valjanost braka, a eni nisu dali pravo da uda sama sebe sa
poetne pozicije tj. da ona bude ta koja e sklopiti brani ugovor, dok je Ebu Hanife
dao eni pravo da uda samu sebe, ali je dao staratelju pravo da obustavi taj brak ako
joj mu ne bude dostojan.

Ebu Zuhre kae: ''Dostojnost kod hanefija je u est stvari: porijeklo, islam, sloboda,
imetak, vjerovanje i zanimanje.''

Zatim kae: ''Ove stvari predstavljaju dostojnost u hanefijskom mezhebu, i ujedno on


predstavlja najiri mezheb po tom pitanju u odnosu na ostale mezhebe. Jer
ustanovitelj ove pravne kole Imam Ebu Hanife iako je dao slobode po pitanju braka
u isto vrijeme je dao pravo staratelju da uslovljava dostojnost mua svoje tienice,
kao i ozbiljnost i estinu u uslovljavanju istoga, kako se ena ne bi loe ophodila
prema njemu u braku.''1

Zbog toga, oni koji starateljstvo ne smatraju uslovom za sklapanje braka, i ne daju
pravo staratelju u odbijanju mua ako nije dostojan, ne slijede miljenje ni jednog
uenjaka, ne veine uenjaka niti Ebu Hanifu.

etvrti predmet

Propis prisile staratelja punoljetne i razumne ene na brak

Mi smo u prethodnoj temi dali prednost stavu veine uenjaka u uslovljavanju


staratelja za valjanost braka punoljetne i razumne ene, bez obzira bila ona djevica ili
udavana. Meutim da li to znai da staratelj ima pravo prisiliti svoju tienicu na
brak bez njenog zadovoljstva?
1
El-Ahval e-ahsijjeh, 141.

102
Pojedini pisci mijeaju izmeu pojmova uslovljavanja staratelja u braku i izmeu
prava staratelja u prisiljavanju ene nad kojom on ima starateljstvo u pogledu braka.
Ove dvije stvari nisu zajednike, nisu, svi oni koji su uslovili postojanje staratelja kod
sklapanja braka, staratelju dali pravo da prisili svoju tienicu na brak za ovjeka
kojeg on eli bez njenog zadovoljstva. ak je jai stav onih koji kau da nije
dozvoljeno ovjeku prisiliti svoju tienicu na brak sa osobom koju ona ne eli, o
emu e pojanjenje doi.

Poto su se uenjaci sloili oko toga da staratelj nema pravo udati udavanu enu bez
njenog zadovoljstva i poto su se razili po tom pitanju kada je rije o djevici mi emo
obraditi ova dva pitanja jedno po jedno to uslovljava pisanje i pretraivanje.

Prvo: Pravo prisile staratelja udavane ene na brak

Uenjaci su se sloili, osim onih koji su skrenuli sa njihovog puta, 1 oko toga da
staratelj nema pravo prisiliti punoljetnu i razumnu enu koja je ve udavana na brak.
ejhu-l-Islam Ibn Tejmijje kae: ''Udavana punoljetna ena se ne smije prisiliti oko
ega postoji konsenzus ummeta.'' 2 Na drugom mjestu kae: ''Punoljetnu, udavanu
enu nije dozvoljeno udati bez njenog doputenja, ne ocu niti bilo kome drugom,
konsenzusom muslimana.''3

Da nije dozvoljeno staratelju prisiliti udavanu i razumnu enu uenjaci uzimaju za


dokaz predau koju biljei Buharija i drugi od Hansae bint Hizam Ensarije : ''Da ju je
njen otac udao a bila je prije udavana, ali ona to nije prihvatila, te je otila kod
Poslanika a on je odbacio njen brak.''4

Buharija je ovom hadisu naslovio poglavlje gdje kae: ''Ako staratelj uda svoju
kerku a ona to ne prihvati brak je odbijen''. 5 Oko vjerodostojnosti ovog hadisa
postoji konsenzus kao to kae Ibn Abdu-l-Berr onako kako to od njega prenosi Ibn
Kudame.6

Takoe su uzeli za dokaz rijei Poslanika u hadisu Abdullaha Ibn Abbasa: ''Staratelj
nema pravo po pitanju udavane ene, dok se djevojka (sirotica) pita, a njeno utanje
je njeno odobravanje.''7

Muslim Ibn Abbasov hadis prenosi sa rijeima: ''Djevojka ima vee pravo nad sobom
od njenog staratelja, djevica se pita o svojoj udaji, a njeno odobravanje je njeno
utanje.''8
/

1
Fethu el-bari, 9/191.
2
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/29.
3
Prethodni izvor, 32/39.
4
Ovaj hadis je recezent djela "Damiu' el-usul, 11/463, pridodao Imamu Buhariji, 9/166. djelu Muvetta, Ebu
Davudu, i Nesaiji. Pogledaj Buharijin sahih, 9/194.
5
El-Mugni, 7/385.
6
Ibn el-esir je ovaj hadis u djelu "Damiu' el-usul, 11/460, pridodao Ebu Davudu i Nesaiji.
7
Ibn el-esir je ovaj hadis u djelu "Damiu' el-usul, 11/460, Muslimu, djelu Muvetta, Ebu Davudu, Tirmiziji, i
Nesaiji.
8
El-Mugni, od Ibn Kudame, 7/385.

103
Takoe su uzeli dokaz putem logike a to je da ona koja je ve udavana, punoljetna i
razumna, i upuena u brane ciljeve, as iskustvom poneenim iz njega, tako da je nije
dozvoljeno prisiliti kao mukarca.

Ako staratelj uda udavanu bez njenog doputenja, nakon ega ona prihvati ugovor,
veina uenjaka smatra da je taj ugovor ispravan, a ugovor nema potrebe za
obnavljanjem. Ovo je stav Ebu Hanife, Malika, takoe jedna od predaja Imama
Ahmeda, dok se kod afija ugovor mora obnoviti, zato to prethodni ugovor nije
valjan makar bio sa njenim slaganjem, a ujedno je ovo druga predaja od Imama
Ahmeda.1

Ona koja je izgubila djevianstvo bez braka

Uenjaci su se sloili da nije dozvoljeno prisiliti na brak onu koja je izgubila


djevianstvo u ispravnom braku ali su se razili po pitanju ako je izgubila
djevianstvo mimo braka. ejhu-l-Islam Ibn Tejmijje kae: ''Ona koja je izgubila
djevianstvo od bluda je kao i ona koja ga je izgubila u braku, tako da njen staratelj
nema pravo da je prisili na brak, to je stav u afijskom i hanebilijskom mezhebu kao
i dvojice Ebu Hanifinih drugova.

Takoe postoji drugo miljenje tj. da je ona poput djevice po tom pitanju, a to je Ebu
Hanifin i Malikov mezheb.

Ali ako je nevinost izgubila ubodom ili prstom onda je ona poput djevice po
miljenju sve etverice imama.2

Drugo: Prisiljavanje punoljetne razumne djevice

Uenjaci su se razili u pogledu razumne i punoljetne djevice, tako da veliki broj


uenjaka smatra da je njenom staratelju dozvoljeno da je uda bez njenog doputenja,
dok drugi smatraju da on nema pravo na to. Ali oni koji su to dozvolili su se razili
po pitanju odreivanja staratelja kojima se doputa njena prisila, o emu emo
predoiti pojanjenje u ovom poglavlju.

Ibn Kudame razilaenje po ovom pitanju kae: ''Od Ahmeda se prenose dvije predaje
po pitanju prisile punoljetne i razumne djevice:

Prva je da on ima pravo da je prisili na brak odnosno da je uda bez njenog


doputenja kao to je sluaj sa maloljetnicom. Ujedno je ovo stav Malika, Ibn Ebi
Lejle, afije i Ishaka.

Druga je da on nema pravo na to, mieljenje koje je izabrao Ebu Bekr, i to je stav
Evzaija, Sevrija, Ebu Ubejda, Ebu Sevra, sljedbenika miljenja i Ibn Munzira.3

1
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/29.
2
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/29. Pogledaj djelo: Revdatu et-talibin, 7/54. Feth el-kadir, 3/270. El-
Mugni, od Ibn Kudame, 7/388. Nihajetu el-muhtad, od Remlija, 6/229.
3
El-Mugni, 7/380. Pogledaj ovo pitanje u djelu: Revda od Nevevija, 7/53. El-Lubab fi el-demi' bejne es-sunneti
ve el-kitab, od Alije b. Zekrija el-Mundija hanefije, 2/674.

104
ejhu-l-Islam je dao prednost drugom stavu, o emu kae: ''Uenjaci su se razili oko
punoljetne djevice, da li e njen staratelj traiti od nje doputenje za udaju, da li je to
kao poeljno ili vadib, ali ispravnije miljenje je da je vadib.'' 1

Oni koji nisu dozvolili staratelju udaju punoljetne i razumne djevice sa prisilom
su uzeli sljedee dokaze:

1- Dokazi koji nalau uslovljavanje traenja doputenja od djevice za njenu


udaju, od kojih je hadis ''Od djevice se trai doputenje'' a u drugoj predaji
''Od djevice doputenje trai njen otac'' 2a u treoj predaji ''Od djevojke se trai
doputenje, a njen pristanak je njeno utanje.''3

U hadisu od Ebu Hurejre se prenosi: ''Ne udata se nee udati dok se ne upita, a od
djevice se trai doputenje.'' Pa su rekli: ''Allahov Poslanie, kakvo je njeno
doputenje?'' Kae: ''Da preuti.''4

Buharija je naslovio poglavlja hadisa o zabrani udaje udavane dok se ne upita i


djevice dok se od nje ne zatrai doputenje pa kae: ''Poglavlje da nije dozvoljeno ocu
ili nekom drugom udati djevicu i udavanu osim sa njenim zadovoljstvom.'' 5

Ibn Hader komentariui znaenje kae: ''Poznato znaenje jeste da je uslovljeno


zadovoljstvo od strane one koja se udaje, bila ona djevica ili udavana, maloljetna ili
odrasla, i to je ono na to ukazuje oita strana hadisa iako se maloljetnica izdvaja. 6

2- Direktni dokazi u kojima Allahov Poslanik odbija brak staratelja koji je udao
svoju tienicu bez njenog doputenja.

Nesai prenosi od Aie da je djevojka ula kod nje, i rekla: ''Moj me otac udao za svog
bratia, kako bi sa mnom podigao svoj imetak, a ja ga mrzim.'' Rekla je: ''Sjedi dok ne
doe Allahov Poslanik .'' Pa je doao Allahov Poslanik a ona ga o tome obavijestila.
On posla po njenog oca da ga pozovu a njenu stvar izbora prepustio je njoj.''

Rekla je: Allahov Poslanie, pristajem na ono to je uinio moj otac, ali sam htjela da
poduim ljude da oevi nemaju nikakvo pravo na udaju.''7

Ebu Davud prenosi od Ibn Abbasa ''Da je djevojka koja je bila djevica dola kod
Allahovog Poslanika i rekla da ju je otac udao bez njenog zadovoljstva, pa joj je
Poslanik dao pravo na izbor.''8
1
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/40, 32/52, 39.
2
Ove dvije predaje hadisa Ibn el-Esir ih pripisuje u djelu "Damiu' el-usul, 11/460, Muslimu i Nesaiji.
3
Ovu predaju Ibn el-Esir pripisuje Ebu Davudu i Nesiji, 11/460.
4
Kae Ibn el-Esir: "Ovu predaju svi biljee osim Imama Malika u Mevetta'u, stim da Tirmizija u svojoj verziji
hadisa prenosi: "Njeno doputenje je njena utnja". Pogledaj hadis u buharjinom sahihu, 9/191.
5
Buharija, 9/191.
6
Fethu el-bari, 9/192.
7
Ibn el-Esir ovaj hadis pripisuje Nesaiji, a recezent djela "Damiu' el-usul, Ahmedovom musnedu. On prenosi od
Busajrija da je ovaj hadis ocijenio autentinim. "Damiu' el-usul, 11/464. Ibn Hader je u "Fethu" 9/196 pojasnio
puteve ovog hadisa, i njegove slabosti, azatim je rekao: "to se tie zamjerki na ovaj hadis, one nisu na mjestu,
zato to predaje ovog hadisa jaaju jedne druge.
8
Damiu' el-usul, 11/463. Recezent ovog djela je ocijenio ovaj hadis vjerodostojnim.

105
3- Udaja djevojke bez njenog zadovoljstva je suprotno od predaja i od razuma, a
Allah nije dozvolio njenom staratelju da je prisili na prodaju ili iznajmljivanje
posjedstva osim sa njenim zadovoljstvom, niti na hranu, pie ili odjeu koju ne
eli. Pa kako je onda ima pravo prisiliti na ivot i odnos sa onim koga ona ne
eli da sa njim ima odnos ili da ivi sa osobom sa kojim mrzi ivjeti?! Allah je
izmeu suprunika uinio ljubav i samilost, a ako se brak nee desiti osim sa
njenom mrnjom prema njemu, i osjeajem odvratnosti do njega, pa kakva e
biti ljubav i milost u tome?1

Islamski uenjaci su uveliko govorili o nitavnosti ugovora koji sesklope uz


prisilu, kao prodaja, kupovina, iznajmljivanje. Otuda stav koji dozvoljava
udaju ene bez njenog zadovoljstav je suprotan opem pravilu koga je
prihvatio islamski erijat, i koga se pridravaju uenjaci.

4- Ako se desi da doe do razdora izmeu suprunika, erijat je dao eni pravo
da se rijei ovjeka kojeg ne eli.2 A to je odreeno na dva naina. Prvi je da se
njih obadvoje izjasne o tome da ne ele ivjeti zajedno. Pa ako se sloe da se
ele rastaviti onda e se i rastaviti. Drugi je da se ena rijei mua tako to e
mu isplatiti mehr koji joj je dao, kao to ona ima pravo da se obrati susdstvu
ako njen mu ne privati njeno rjeavanje.

Ako je erijat dozvolio eni da se rijei mua u stanju kada joj omrzne, kako je onda
dozvoljeno da bude prisiljena na brak sa njim gledajui to sa poetne pozicije. to
znai, da na osnovu onoga to smo naveli, staratelju nije dozvoljeno da je prisili na
brak osim sa njenim doputenjem, ali to opet ne znai da ako se trai njeno
doputenje da staratelj nije uslov za sklapanje braka, ali je najtanije da je za njen
brak potrebno njeno zadovoljstvo kao i zadovoljstvo njenog staratelja.

Peti predmet

Sprjeavanje od strane staratelja

Prethodno smo pojasnili da staratelj nema pravo prisiliti svoju tienicu na brak sa
osobom koju ona ne eli, ali kao to mu nije dozvoljeno da je prisili na brak isto tako
mu nije dozvoljeno niti da joj ga zabrani. Pod zabranom ovdje se podrazumijeva da
staratelj sprijei svoju tienicu od udaje.



"A kada pustite ene pa ispune njihov razvodni rok, ne ometajte ih da se udaju za
mueve svoje, (El Bekara,232.).

1
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/25.
2
Pogledaj Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/28.

106
Ako se ena zadovoljila da joj neko bude mu, i ako je on dostojan nje, njen staratelj
nema pravo da odbije njenu udaju za njega. A ako joj to sprijei njegov postupak se
ubraja u postupke neznaboakih obiaja i postupaka.1

Ako staratelj bude sprjeavao svoju tienicu starateljstvo sa njega prelazi na drugog.
afija smatra, i Ahmed u jednoj predaji, da se starateljstvo u tom sluaju prenosi na
vladara. Dok Ebu Hanife, u onome to je poznatije od njega, smatra da se
starateljstvo prenosi na daljneg u familiji ali da bude dostojan toga, ali ako svi njeni
staratelji odbiju da je udaju onda starateljstvo jednoglasno meu uenjacima prelazi
na vladara.2

esti predmet

Vladarevo starteljstvo

U prethodnim stavkama smo pojasnili da ona ena koja nema staratelja, ili ona koju
njeni staratelji sprjeavaju od udaje da se njeno starateljstvo prenosi na vladara, kao
to smo prenijeli od nekih uenjaka da se starateljstvo prenosi na vladara u sluaju
ako se blinji staratelj postavlja kao zabrana, ali da se starateljstvo ne prenosi na
daljne staratelje.

Veliki broj uenjaka smatraju da se starateljstvo prenosi na vladara u sluaju


odsustva njenog startelja, kao da je recimo na putovanju, ili da je ona u jednoj dravi
a on u drugoj. Ovo je ispravno u sluaju ako se do staratelja ne moe doi ili je to pak
oteano, ali ako je on u mogunosti da doe u emu je zatita koristi njegove tienice
onda se nee dozvoliti odgaanje. Nakada su prevozna srdstva bila veoma oteana
to danas nije sluaj u veini primjera o emu emo neto vie govoriti malo kasnije.

Definicija vladara i dokaz njegovog starateljstva

Uenjaci pod vladarom ne smatraju samo muslimanskog vou, nego se to odnosi na


ovjeka kao vou muslimana, njegove nadlene, zamjenike i sudije. Buharija je u
svom 'Sahihu' naslovio poglavlje u kojem kae: ''Poglavlje o vladaru staratelju'' 3.
Buharija je za starateljstvo vladara uzeo dokaz hadis u kojem je Poslanik udao
enu, koja je sebe poklonila Poslaniku , za ashaba koji nije imao ni prsten od gvoa
za mehr pa je rekoa: ''Udajem je za tebe sa onim to ima od Kur'ana.'' Vladar ne
moe udati punoljetnu enu osim sa njenim zadovoljstvom, niti on ima starateljstvo
nad maloljetnicom, kao to mu nije dozvoljeno da uda punoljetnu osim sa njenim
doputenjem i zadovoljstvom.

Brak ene koja nema staratelja niti vladara muslimana u njenoj dravi

1
Pogledaj Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/52, 40.
2
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/37.
3
Buharija, 9/190, broj, 5135.

107
Ako ne postoji muslimanski vladar, ili da se ena nae ondje gdje nema
muslimanskog vladara, niti ima u ope staratelja, kao to su recimo muslimani u
nevjernikim dravama, poput Amerike, Britanije, Rusije i sl. pa ako se ispostavi da u
tim zemljama rade islamske institucije koje se bave zatitom muslimanskih prava
njima e se staviti u obavezu da je udaju. Takoe ako se meu muslimanima nae
voa kojem su oni pokorni i koji se zalae za njihova prava, o emu je ejhu-l-Islam
bio upitan o beduinima i stanovnicima pustinje koji nemaju vladara, da li je njihovim
imamima dozvoljeno da sklapaju ugovore onoj koja nema staratelja?

Pa kae: ''Ona koja nema staratelja, ako bude na selu ili u zabaenom kraju namjesnik
vladara, onda e je on udati, ili voa beduina ili mjesni voa, ili ako se meu njima
nae imam kojem su pokorni udat e je on sa njenim zadovoljstvom.'' 1

Ako se, u mjestu gdje je ona, ne nae ni vladar, ni imam niti ovjek kojem se
pokoravaju, ona ima pravo da se povjeri pravednom ovjeku da je uda. Ibn Kudame
kae: ''Ako ena nema staratelja ili vladara onda e, po Ahmedovom miljenju,
povjeriti svoju udaju pravednom ovjeku.''2

Ovo je miljenje od tri zastupljena stava u afijskom mezhebu, dok je drugi stav da se
ona moe udati samostalno iz nude, i tree je da se nee nikako udati,3 ali prvo
miljenje je izabrano.

Duvejni je govorio o ovom pitanju pa je odbio miljenje onih koji su zabranili brak
ako se ne nae staratelj ili vladar pa kae: ''Ako njen staratelj nije prisutan, i vrijeme
se poigra sa vladarom, mi sigurno znamo da je nemogue zatvoriti vrata braka u
erijatu, a onaj ko iskae vid sumnje po tome onda nije na pravom putu o stanju
erijata, potom e sudbina zatvaranja vrata pred brakom dovesti do sticanja imetka
na nedozvoljen nain.''4

Duvejni smatra da u ovom sluaju su uenjaci oni koji preuzimaju na sebe pitanje
razvoda, sklapanja ugovora i sprovoenja propisa.5

Sedmi predmet

Staratelji ene koji imaju pravo da je udaju, te kome od njih se daje


vea prednost po tom pitanju

Najprei ljudi eni po pitanju njene udaje su roaci sa oeve strane. U arapskom
su nazvani 'asabe' tj. oni koji ga opkoljavaju, i sve ono to se obavije oko neega ono

1
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/35,42.
2
El-Mugni, 7/352. Izdanje "Dar el-kitab el-'arebijj".
3
Kifajetu el-ahjar, 2/89.
4
El-Gijasijj, od Duvejnija, 388.
5
Prethodni izvor.

108
ga opkoljava, od ega i jeste rije skupine koje se bore, ili umame i asaib tj. alme i
turbani dakle ono to se omota oko glave.1

A roaci jednog ovjeka sa oeve strane se nee nazvati roacima osim mukarci, i
oni se u odnosu na umrlog vrijednuju po mukosti. Oni se nazivaju bliskim
roacima, ali kada se u nauci o nasljedstu kae rodbina misle na nasljednike kojima
erijat nije odredio odreeni udio u mirazu nego uzimaju ono to ostane nakon
podjele miraza.2

Veina uenjaka smatra da pravo na starateljstvo nema niko osim ovih bliskih
roaka, a ako se oni ne nau onda se starateljstvo prenosi na vladara. Dok je Ebu
Hanife smatrao da se starateljstvo prenosi na ostale roake shodno jaini njihovog
srodnitva. Tako da se prenosi na majku, keri, keri od sina, sestre i ostale roake.

Najprei da uda enu je onaj koji joj je najblii po rodbinskoj vezi, a mi smo ve prije
napomenuli da staratelj u arapskom jeziku dolazi od rijei blizak ili ispod, pa poto je
starateljstvo graeno na osnovu rodbinske veze onda je najpree da je uda onaj koji
joj je najblii. A najblii e sigurno vie paziti na korist svoje tienice, to je oito i
posvjedoeno. to je ovjek blii njegova panja prema njegovoj tienici je bolja, i
njegova naklonost prema njoj vea.3

evkani kae: ''U vremenu vjerovjesnitva brani ugovor ena su zastupali njeni
blinji, tako da se prednost davala blinjem, pa ako je otac bio prisutan to je
pripadalo njemu, kao to su Ebu Bekr i Omer imali najvee pravo da udaju svoje
kerke, Aiu i Hafsu, za Poslanika . Ili kao to je Poslanik imao najvee pravo da
uda svoje keri, to je bila praksa svih ashaba, a ako se ne nae otac onda se stvar
preputala blinjem i blinjem.''4

Takoe se dokazuje da se prednost daje blinjem zbog toga to e blinji vie paziti
da ouva korist svoje tienice, tako da je otac najblii svojoj kerki, a on je
najmilostiviji, najblai i najosjeajniji do svog djeteta. Iza njega dolazi djed, koji
moda jo vie posveuje ljubavi kerima svog sina.5

Ibn Hazm dokazujui prednost u starateljstvu kae: ''Nije dozvoljeno da daljni roaci
udaju stienicu ako postoje blii od njih, jer se svi ljudi susreu kod oca nakon
njihovog oca Adema bez imalo sumnje. A da je dozvoljeno da daljni udaje u
prisustvu blinjeg onda bi svako svakoga na Zemlji mogao udavati, jer e se bez
sumnje sa njom spojiti u lozi kod jednog oca. Pa ako po tom pitanju odrede granicu
onda e im se staviti u obavezu da nam iznesu dokaz a to je nemogue, to je oito da
daljni nema pravo u prisustvu blinjeg.''6

Nema dokaza koji bi ukazali na one koji su prei da budu staratelji, zbog toga se
uenjaci u redanju preih i blinjih slau ili razilaze jer neznaju ko je blii.
1
Lisan el-'areb, 2/791-792.
2
Lisan el-'areb, 2/791. El-Misbah el-munir, 412.
3
Pogledaj djelo: Es-Sejlu el-derrar, 3/21.
4
Es-Sejlu el-derrar, 3/21.
5
Prethodni izvor.
6
El-Muhalla, od Ibn Hazma, 9/458.

109

Vi ne znate ko vam je blii po koristi, roditelji vai ili sinovi vai. (En Nisa,11.).

Ono to znaju jeste da se ocu daje prednost nad djedom, braom i amidama, ali su
se razii kojem se daje vea prednost ocu ili njenom sinu, djedu ili njenoj brai.

Kod hanefija najprei da je uda jeste njen sin, zatim otac, zatim djed, zatim braa od
oba roditelja, zatim braa od oca, zatim djeca brae od oba roditelja, zatim djeca brae
od oca, zatim amide i onda njihovi sinovi.

Imam Malik se slae sa Ebu Hanifom u davanju prednosi sinu nad ocem, osim to on
daje prednost brai nad djedom, a poslije djeda starateljstvo pripada amidama a
onda njihovim sinovima.

afija daje prednost ocu nad drugima, zatim ocu od oca, dok sinovi po njemu ne
mogu predstavljati staratelje osim ako nisu sa oeve strane, kao da njen sin bude od
sina njenog amide, i jer djeca od nje na shvataju tako da joj ne mogu biti staratelji,
niti se mogu pripisati njenim oevima, a kod afije nakod djeda dolaze braa, onda
njihovi sinovi, amide i njihovi sinovi.

Hanbelije se slau sa afijama u davanju prednosi ocu nad djedom, osim to oni
starateljstvo poslije njega daju sinu, zatim brai, zatim amidama i njihovim
sinovima.1

Najispravnije miljenje

Mi dajemo prednost tome da otac ima prednost nad djedom u udaji ene, ovo je stav
afija, hanbelija i jedna predaja od Imama Malika. Ibn Rud kae: ''Prenosi se da je
otac prei od sina i ovo je bolje.''

Takoe kae: ''Djed je prei od brata.'' A ovo je rekao i Mugire.2

Davanje prednosi djedu nad sinom je stav Muhammeda b. Hasana ejbanija od


hanefija a ovo miljenje od njih je uzeo i Tahavi.3

Davanje prednosti ocu i djedu nad sinom i sinovim sinom je ono to se slae sa
osnovama erijata, po emu se gradio i po emu se radilo u islamskom svijetu
openito a posebno u amu. Tome dodaj da oevi najbolje znaju u emu je korist
njihove djece, i to je ono to se slae sa biti starateljstva. Jer je starateljstvo
starateljstvo u razmatranju i potranji korisnijih stvari za djecu, a najprei za to je
onaj ko ima najpriciznije gledanje po tom pitanju tj. u ouvanju koristi svog tienika,
tako da su otac i djed oni koji najvie paze na ouvanju koristi svojih tienika.

1
Pogledaj djelo: Muhtesar et-Tahavi, 169. Bidajetu el-mudtehid, 2/13. El-Umm, 5/11-12. El-Mugni, 7/346-349.
2
Bidajetu el-mudtehid, 2/14.
3
Muhtesar et-Tahavi, 169.

110
Tome dodaj da se oevi i djedovi ne bune i ne protive da udaju svoje keri, niti u
tome vide neto to e umanjiti njihovu vrijednost, suprotno od sinova koji smatraju
da je sramota da udaju svoju majku.

Nakon oca i djeda dolaze sinovi, zatim njihovi sinovi ako se nau, jer su oni blii od
brae.

Vi ne znate ko vam je blii po koristi, roditelji vai ili sinovi vai. (En Nisa,11.).

Na treem nivou su sinovi od obadva roditelja, zatim sinovi od oca, zatim sinovi od
brae obadva roditelja, zatim zatim sinovi brae po ocu, zatim amide zatim njihovi
sinovi.

Davanje prednosti brai od oba roditelja nad braom po ocu, i sinovima brae od
obadva roditelja nad isnovima brae po ocu je stav Ebu Hanife, afije u novom stavu,
i to je takoe predaja od Ahmeda, kao to je to stav haneblija, dok Ebu Sevr smatra
da su jednaki, to je drugo miljenje od starih stavova imama afije, takoe i predaja
od Ahmeda.1

Drugi nemaju pravo na starateljstvo, osim roaka po ocu, kao to su braa po majci,
dajde, majine amide, djed ili otac majke. Ovo je stav Ahmeda, afije i jedna
predaja od Ebu Hanife, dok u drugoj predaji od njega stoji da svako onaj ko je
nasljeuje sa obavezom ili srodstvom ima prednost jer je on njen nasljednik 2, ali prvo
miljenje je ispravnije.

Tabela koja pokazuje redoslijed staratelja na osnovu etiri mezheba

Stupanj Hanefije Malikije afije Hanbelije


Prvi Sinovi zatim Sinovi zatim Otac zatim Otac zatim
njihovi sinovi njihovu sinovi djed djed
Drugi Otac zatim Otac Braa zatim Sinovi zatim
djed njihovi sinovi njihovi sinovi
Trei Braa zatim Braa zatim Amide zatim Braa zatim
njihovi sinovi njihovi sinovi njihovi sinovi njihovi sinovi
etvrti Amide zatim Djed __ Amide zatim
njihovi sinovi njihovi sinovi

1
El-Mugni, od Ibn Kudame, 7/348.
2
El-Mugni, 7/350.

111
Najprei na udaju ako su isti po stupnju3

Ako ena ima vie od jednog staratelja, i oni budu na jednom stupnju po bliskosti
njoj, kao to su braa, svaki od njih ima podjednako pravo da za nju sklopi brak, ako
se u njemu nau uslovi da bude staratelj, i po ovom pitanju nisam vidio da se
uenjaci razilaze, nego se razilaze po pitanju ko je prei na starateljstvo, da li je to
stariji ili bogobojazniji.

Ako se staratelji dogovore za jednog od njih, ili jedan od njih istupi kao staratelj a
ostali ga prihvate brak je ispravan, bez obzira da li on bio stariji ili mlai, uenjak ili
neznalica, bogobojazan ili neko drugi.

Ali je problem ako se raziu i posvaaju.

Razilaenje i prepirka staratelja u ovom obliku je veoma lahko pitanje, ako se prepiru
oko odreivanja sklapanja ugovora meu njima, pa bilo koji od njih da napravi
ugovor prije taj ugovor e biti valjan, a suprostavlanje drugih e biti odbijeno.

Ali ako se raziu oko ovjeka za kojeg svaki od njih eli da je uda u tom sluaju se
problem produbljuje i iri, jer njihovo razilaenje nanosi tetu eni.

Da, nema problema ako se ena zadovolji da se uda za bilo kojeg ovjeka na kojeg
pristane bilo koji od njih u sluaju ako su na istom stupnju, a prednost e pripasti bilo
kojem od njih koji prije sklopi ugovor, ime otpada protivljenje drugih. A u
vjerodostojnom hadisu je dolo: ''Bilo koju enu da udaju dvojica staratelja pree je
da postupi po prvom od njih.''2

Ali ako ena odbije ovjeka sa kojima se zadovolje ili je udaju oni koji prije to uine
od njih u tom sluaju nije dozvoljeno rei da je brak obavezan, jer mora postojati
zadovoljstvo iste te punoljetne ene. A ako je udavana nije je dozvoljeno davati osim
ako ona to izjavi, a ako bude djevica njena udaja e biti pravilna ali i od nje treba
zatraiti doputenje pa ako preuti ili izjavi onda je brak valjan. Ali ako se usprotivi
niko je ne moe prisiliti. Tako je i ako se staratelji raziu te jedan izmeu njih
prestigne ostale a isti su po stupnju starateljstva pa se ena ne zadovolji sa tim
brakom. Ali je najpravilnije da se ozakoni brak onog staratelja sa ijim se sklapanjem
ugovora zadovolji ena.

Ali ako se prepirka produbi ili proiri ena ima pravo da sluaj prijavi sudstvu, a
sudija ima pravo da je uda ako se oko toga raziu staratelji, o tome Poslanik kae:
''Ako se posvaaju, vladar je staratelj onome ko staratelja nema.''

Udaja daljneg u odsustvu blinjeg

Ako u isekivanju staratelja nee biti prospusta u koristi isproene djevojke kao da se
prosac zadovolji da eka dok se staratelj ne vrati sa putovanja, ili da se radi o
3
Po ovome pitanju se obrati na djelo: El-Kafi, od Ibn 'Abd el-Berra, 2/525. Muhtesar et-Tahavi, 174. Beda'iu es-
sanai'a, 2/251. Revdatu et-talibin, 7/87. El-Insaf, od Merdavija, 8/87.
2
Biljei ga Ebu Davud, 2/571, broj, 2088. Tirmizija, 3/409, broj, 1110. Nesaija, 7/314.

112
kratkovremenom odsustvu, ili da bude mogue stupiti u kontakt sa starateljem
putem modernih komunikacijskih sredstava pravo na starateljstvo se ne prenosi na
nekoga drugoga.

Ali ako je to nemogue ili oteano onda e starateljstvo biti preneeno na staratelja
koji dolazi poslije odsutnog staratelja, ili ako ena nema drugog staratelja onda se
starateljstvo prenosi na sudiju.

Ako daljni staratelj prihvati da je uda u sluaju odsustva blinjeg staratelja onda
blinji staratelj nema pravo da su susprostavi ovom braku ili da trai da se ugovor
raskine.

Prenoenje starateljstva blinjeg na daljneg u sluaju odstustva blinjeg staratelja je


stav Ebu Hanife i Ahmeda. Uenjaci su se razili po pitanju odsustva u kojem se
starateljstvo prenosi na daljneg, neki su to odsustvo ograniili vremenskim
periodom, neki su ga ograniili razdaljinom, dok su ga drugi odredili prekidom
vijesti o odsutnom, ali je bit u tome da se radi o odsustvu ili periodu u kojem e biti
proputena ili ugroena korist isproene ene.1

Osmi predmet

Opunomoivanje staratelja i njegovo ostavljane oporuke na udaju

Staratelju je dozvoljeno da opunomoi nekoga ko e udati njegovu tienicu od ena,


''a onaj kome se ne moe potvrditi starateljstvo nije ga mogue ni opunomoiti, jer
njegov opunomoenik je njegov zastupnik, i on stoji na njegovom mjestu.'' 2 A
opunomoeniku pripada ono to pripada onome koji ga je opunomoio. Ako je
staratelj prisiljen onda njegov opunomoenik ima pravo da uda maloljetnu ili da
oeni maloljetnika, ali ako je ena udavana onda opunomoenik nee imati pravo da
je uda osim sa njenim zadovoljstvom, a oko razumne i punoljetne djevice smo ve
spomenuli razilaenje o pravima staratelja.

Da li je dozvoljeno eni da opunomoi ili da bude opunomoena u braku? Govor o


ovom pitanju e biti graen na osnovu uslovljavanja kojeg smo spomenuli oko
staratelja, to je veina uenjaka zabranila dok je to Ebu Hanife smatrao dozvoljenim,
jer staratelj, kod hanefija, nije uslov za brak punoljetne i razumne ene. 3 I da li je
staratelju dozvoljeno da oporui nekome da uda njegovu tienicu poslije njegove
smrti? Uenjaci su se razili po ovom pitanju, tako da su starateljstvo putem oporuke
ili testamenta dozvolili Malik, Hamad b. Seleme i Hasan, kao to stoji u jednoj predaji
i od Imama Ahmeda, a u drugoj predaji od njega stoji da se starateljtsvo ne moe
oporuiti. Ovo je stav i Ebu Hanife, afije, Sevrija, Neh'ija, Ibn Munzira, Ibn Hazma i
evkanija.4

1
El-Mugni, od Ibn Kudame, 9/385. Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/31. Bidajetu el-mudtehid, 2/15.
2
El-Mugni, 7/369.
3
Vidi: El-Mugni, 9/364. Revdatu et-talibin, 7/72.
4
Vidi: El-Mugni, 9/365. El-Muhalla, 9/463,464. Es-Sejlu el-Derrar, 2/21. Bidajetu el-mudtehid, 2/13.

113
Ispravno je da staratelj nemoe oporuiti udaju njegove tienice poslije njegove
smrti, jer se njegovo starateljstvo prekida sa smru, a zatim se starateljstvo prenosi na
najblieg od njegove porodice toj eni.

evkani pojanjavajui nemogunost prenoenja starateljstva poslije smrti kae: ''Jer


onaj koji oporuuje njegovo starateljstvo se prekinulo sa smru, imajui na umu da su
samilost i panja razlozi kojima je staratelj uinjen starateljem i koji se ne nalaze kod
ovih u tom trenutku.''1

Deveti predmet

Uslovi koji se moraju nai u staratelju

Uenjaci su postavili veliki broj uslova u pogledu staratelja, oko nekih su se


sloili dok nije sluaj sa pojedinim od njih. Sloili su se oko: mukosti, razuma,
punoljetnosti i islama.

Ibn Rud kae: ''Sloili su se da su uslovi starateljstva: islam, punoljetnost i


mukost.''2

Ibn Kudame o uslovima starateljstva kae: ''Mukost je uslov starateljstva po svim


miljenjima.''3

Nije dozvoljeno da staratelj bude nenormalan: ''Jer onaj ko nema razuma ne moe
zastupati svoje koristi, kako je mogue da uva koristi drugih, nenormalnom je slian
maloljetnik koji ne razlikuje stvari, kao i starac koji je izgubio mo shvatanja zbog
duboke starosti.''4

Punoljetnost je uslov starateljstva kojeg je postavio veliki broj uenjaka, od kojih su


Sevri, afija, Ishak, Ibn Munzir i Ebu Sevr, to je stav i Imama Ahmeda, a od Ahmeda
se prenosi drugo miljenje da ako uzraste do desete godine da ima pravo da se oeni,
da uda drugog i da se razvede. Prvo miljenje je najispravnije na emu se gradi
miljenje i samih hanbelija, jer je djeak, kao to kae Ibn Kudame: ''On ima potrebu
za starateljstvom zbog njegove nesposobnosti, i njemu ne pripada starateljstvo nad
nekim drugim.''5

to se tie islama to je uslov koji se mora nai u onome kome e se potvrditi


starateljstvo, jer nevjernik nemoe imati prevlast nad muslimankom. Ibn Kudame
kae: ''to se tie nevjernika on nema prevlasti nad muslimankom ni u kom sluaju
oko ega se slae itav islamski ummet .'' Ibn Munzir kae: ''Svi uenjaci od koji smo

1
Es-Sejlu el-derrar, 2/21.
2
Bidajetu el-mudtehid, 2/12.
3
El-Mugni, od Ibn Kudame, 7/356.
4
El-Mugni, od Ibn Kudame, 7/355. Beda'iu es-sanai'a, 2/239
5
El-Mugni, od Ibn Kudame, 7/356. Vidi: Bidajetu el-mudtehid, 2/12.

114
upamtili nauku zastupaju ovaj stav.'' Imam Ahmed kae: ''Doprlo je do nas da je
Alija dozvolio da brat udaje, a da je odbacio brak oca, koji je bio kranin.''1

Razlog u tome to se ne priznaje starateljstvo nevjernika kao to Kesani kae - : ''Jer


je erijat dokinuo prevlast nevjernicima nad muslimanima.''

A Allah nee dati priliku nevjernicima da unite vjernike." ( En Nisa,141.).

I zato to starateljstvo nevjernika nad muslimanom daje osjeaj ponienosti od strane


nevjernika, zbog toga je muslimanka zatiena da ne bude udata za nevjernika. Isti je
sluaj ako je staratelj musliman a tienik nevjernik, on nee imati starateljstvo nad
njim, jer musliman ne nasljeuje nevjernika niti nevjernik nasljeuje vjernika.'' 2

ejhu-l-Islama Ibn Tejmijje je bio upitan o ovjeku koji primi islam, da li e mu ostati
starateljstvo nad djecom koja su npr. krani, pa je rekao: ''On nema starateljstvo nad
njima u braku, kao to nema nad njima starateljstva u naljedstvu. Tako da musliman
ne moe udati nevjernicu, bez razlike da li je ona njegova kerka ili neka druga, niti
e musliman naslijediti nevjernika niti nevjernik muslimana. Ovo je stav etverice
imama, njihovih sljedbenika, selefa i halefa. Allah je dokinuo starateljstvo i prevlast
u Svojoj Knjizi izmeu vjernika i nevjernika. Nego je izmeu njih odricanje jednih od
drugih uinio obaveznim, dok je starateljstvo i ljubav uinio meu vjernicima.'' 3

Zatim je naveo mnogo dokaza koji prekidaju prijateljstvo izmeu vjernika i


nevjernika.



Oni koji vjeruju i iseljavaju se, i u borbi na Allahovu putu zalau imetke svoje i ivote
svoje, i oni koji daju utoite i pomau, oni jedni druge nasljeuju.(El Enfal,72.).

"O vjernici, ne uzimajte za zatitnike jevreje i krane! Oni su sami sebi zatitnici! (El
Maide, 51.).



"Nee nai da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se
Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili oevi njihovi, ili sinovi
njihovi, ili braa njihova, ili roaci njihovi. (El mugadala,22.).

1
El-Mugni, od Ibn Kudame, 7/356.
2
Beda'iu es-sanai'a, 2/239.
3
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/36.

115
Uenjaci su se razili o onome ko se oeni sa kitabijkom da li je dozvoljeno da njeno
starateljstvo preuzme nevjernik od njene porodice? Ebu Hanife, afija i Ahmed u
jednoj predaji kau da je dozvoljeno, dok je u drugoj predaji kod hanbelija stoji da je
vladar taj koji je ima pravo udati, te da nije dozvoljeno da nevjernik sklapa ugovor sa
muslimanom.

Neki od uenjaka su uslovili i druge uslove po pitanju staratelja od kojih su: sloboda,
pravednost, sposobnost govora, vid, kao i to da staratelj mora biti onaj koji je moe
naslijediti.

Uslovljavanje slobode je uslov koji postavlja veina uenjaka, kao to kae Ibn
Rud,1 tako da nije dozvoljeno robu da bude staratelj u braku, pa su to pojasnili da
rob ne moe imati vlast nad sobom tako da je nemogunost da ima vlast nad nekim
drugim jo oitija.2

Hanefije dozvoljavaju da rob uda enu ako se ona sa tim sloi, jer oni dozvoljavaju
da ena uda sama sebe bez staratelja.

to se tie pravednosti uenjaci su se razili po tom pitanju, tako da veina smatra da


ona nije uslov za staratelja, to je stav Ebu Hanife i poznatije kod Imama Malika, a
postoji predanje od Imama Ahmeda i afije da su rekli isto tako.

U drugoj predaji od Ahmeda i afije stoji da je pravdnost uslov za staratelja. 3

Oni koji su uslovili pravednost su se osvrnuli na znaenje, pa su rekli: ''Da nije


sigurno da e ako ne bude pravedan izabrati njoj dostojnog.''

A oni koji to nisu uslovili kau da stanje u kojem staratelj svojoj tienici trai njoj
dostojnog je sasvim drugaije stanje od pravednosti. A to je strah da ih ne pogodi
kakva vrsta sramote, to se po prirodi nalazi u ljudima.4

Hanefije su za neuslovljavanje pravednosti uzeli ope znaenje ajeta. Kao to su uzeli


za dokaz i konsenzus ummeta, jer su ljudi od posljednjeg do zadnjeg, obini i
odabrani meu njima, od Poslanika pa do dan danas udavali svoje keri bez a da im
se neko suprostavi.

"Udavajte neudate i enite neoenjene, )En Nur,32.).

Pa su rekli da se ovdje radi o starateljstvu kroz samo razmatranje koristi tienice, a


grijeniku nije sprijeeno da bude od ovih sa ovom sposobnou, niti ga je mague
optuiti da nije takav, tj. razborit a u stvari se odnosi na saosjeanje prema tienici.
Tako da ne smeta ni po pitanju nasljedstva, niti po pitanju starateljstva nad drugim
kao to je pravda.5
1
Bidajetu el-mudtehid, 2/12.
2
El-Mugni, 7/356.
3
Beda'iu es-sanai'a, 2/239. El-Mugni, od Ibn Kudame, 7/356. Bidajetu el-mudtehid, 2/13.
4
Bidajetu el-mudtehid, 2/13.
5
Beda'iu es-sanai'a, 2/239.

116
Oni koji su pravednost uinili uslovom uzeli su za dokaz rijei Poslanika : ''Nema
braka osim sa razboritim starateljem.'' I rijei: ''Nema braka osim sa starateljem i sa
dva pravedna svjedoka. I bilo koju enu da uda staratelj nad kojim je srdba njen
brak je nitavan.''

Zatim su uporedili starateljstvo nad brakom sa starateljstvom nad imetkom, ali ono
to ih spaja jeste starateljstvo razmatrnja korisnijeg u oba sluaja. 1

Ispravno miljenje jeste da nije uslov u staratelju da vidi, da moe govoriti, tako
da je ispravno starateljstvo slijepca i nijemog ovjeka.

Ibn Kudame kae: ''Nije uslov da staratelj vidi, jer je uajb udao svoju kerku a bio
je slijep, i jer osnovni je cilj da se brak naznai sluanjem ili znakom, tako da vid nije
bitan.

Niti se uslovljava sposobnost govora, nego je mogue da bude nijem ako se od njega
mogu shvatiti pokreti ili iareti, jer je iaret umjesto njegovog govora u svim
ugovorima i propisima, pa tako i u braku.''2

to se tie uslovljavanja da bude njen nasljednik je stav hanefija, pa su to dokazali da


je razlog starateljstva i nasljedstva jedan a to je rodbina, a svako onaj ko ga nasljeuje
moe biti njegov staratelj, dok onaj ko ga ne moe naslijediti ne moe mu biti ni
staratelj, to znai da otpadnik nemoe biti staratelj jer ga on ne moe naslijediti. 3

Najispravnije mieljenje je miljenje veine uenjaka u tome da se ne uslovljava


njegovo pravo na nasljedstvo.

esto poglavlje

Svjedoenje kod branog ugovora

Prvi predmet

1
El-Mugni, od Ibn Kudame, 7/357.
2
El-Mugni, 7/357.
3
Beda'iu es-sanai'a, 2/239.

117
Stavovi uenjaka i njihovi dokazi o uslovljavanju svjedoenja

Uvod: Take slaganja i razilaenja u pogledu svjedoenja o braku

Uenjaci su se sloili o bezvrijednosti braka koji bude sklopljen bez svjedoka i


obeznanjivanja. Ibn Tejmijje kae: ''Brak u tajnosti za koji se dogovore da e ga kriti i
nee pozivati nikoga da im svjedoi je bezvrijedan kod svih uenjaka, i on je od vrste
bluda.''1

Uenjaci su se sloili o valjanosti braka kojeg posvjedoe dvojica ili vie ljudi, a zatim
se obznani. ejhu-l-Islam Ibn Tejmijje kae: ''Ako se spoje svjedoenje i
objelodanjivanje onda je to ono oko ije valjanosti nema razilaenja.''2

Ali su se uenjaci razili o braku kod ijeg sklapanja prisustvuju dva svjedoka ali se
on ne obznani ljudima, nego se dogovore da ga kriju. Kao to su se razili o braku
koji se objelodani ali bez prisustva svjedoka.

Prva tema:

Uenjaci o ovome imaju sljedea miljenja:

Prvo: Imam Malik smatra da svjedoenje nije uslov, nego je uslov da se brak
obznani. Ibn Abdu-l-Berr kae: ''Svjedoci u braku po Maliku nisu od branih
obaveza, a dozvoljeno je da bude bez svjedoka nego je obaveza da se obznani i
oituje kako bi se sauvalo porijeklo (djece).''3

Imam Malik i njegovi sljedbenici smatraju kako to prenosi Ibn Abdu-l-Berr da


brak nad kojim svjedoe svjedoci, pa to onda svjedoci prikriju i ne obznane ga, to je
brak u tajnosti. Imam Malik smatra da njih dvoje treba rastaviti razvodom, i ovakav
brak nije dozvoljen, dok smatra ispravnim brakom onaj nad kojim se ne svjedoi ali
koji se ne prikrije.4

Kasne generacije malikija smatraju da je svjedoenje sastavni dio branog ugovora, te


da bez njega brak nije valjan. Ibn Ebu Zejd kae: ''Nema braka osim sa starateljem,
mehrom i dvojicom pravednih svjedoka. Ali ako ne posvjedoe dva svjedoka nije mu
dozvoljen polni odnos sa njom dok ne posvjedoe dvojica njihov brak.'' 5 Halil je
svjedoenje naveo kao uslov ali ne i sastavni dio branog ugovora, tako da je odobrio
ugovor bez svjedoka, pa je rekao da se svjedoenje moe obaviti poslije ugovora. 6

Ibn Rud pripisuje Maliku stav da su svjedoci uslov kod sklapanja branog ugovora, 7
ali provjera potvruje da malikijski mezheb ne uslovljava svjedoenje nad branim

1
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 33/158.
2
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/130.
3
El-Istizkar, 16/214.
4
El-Istizkar, 16/213.
5
Metnu er-risaleti, 102. Vidi: E-erhu es-sagir, od Derdira, 2/336.
6
E-erhu es-sagir, 2/236.
7
Bidajetu el-mudtehid, 2/17.

118
ugovorom. Nego sve ono to se kod njih uslovljava jeste obznanjivanje braka a ne
njegovo skrivanje.

Obaveznost na njegovo obznanjivanje i neobaveznost svjedoenja nija samo stav


Imama Malika i njegovih sljedbenika, Ibn Abdu-l-Berr ovaj stav pripisuje i Ibn
ihabu, veini stanovnika Medine i Lejsu b. Se'adu. 1

ejhu-l-Islam je podrao ovo miljenje pripisujui ga Maliku i Ahmedu u jednoj


predaji od njega.2

Ibn Kudame kae: ''Po Ahmedu brak bez svjedoka je valjan, a tako je uinio i Ibn
Omer, Hasan b. Ali, Ibn Zubejr, Salim i Hamza sinovi od Abdullaha b. Omera. Ovaj
stav su zastupali Abdullah b. Idris, Abdu-r-Rahman b. Mehdi, Jezid b. Harun,
Anberi, Ebu Sevr, Ibn Munzir, i to je miljenje Zuhrija i Malika ako se obznani.'' 3

Imam Ebu Hanife, afija i Ahmed u drugoj poznatijoj predaji od njega smatraju
da je svjedoenje uslov valjanosti braka, kao i to da je svjedoenje dvojice svjedoka
najnia granica u njegovom obaveznom objelodanjivanju, a svjedoenjem se pravi
razlika izmeu bluda i braka.

Kesani kae: ''Veina uenjaka smatraju da je svjedoenje uslov za valjanost braka.'' 4

Nevevi govorei o afijskom stavu kae: ''Trei sastavni dio: svjedoenje, tako da se
brak ne moe sklopiti osim u prisustvu dva ovjeka.''5

Ibn Kudame kae: ''Brak se ne moe sklopiti osim sa dva svjedoka, ovo je poznato
miljenje od Ahmeda, to se prenosi od Omera i Alije, i ovo je stav Ibn Abbasa, Seida
b. Musejjiba, Dabira b. Zejda, Hasana, Neh'ija, Katade, Sevrija, Evzaija, afije i
sljedbenika miljenja.''6 Ovo miljenje je Ibn Abdu-l-Berr pripisao Jahji b. Jahji od
malikija.

Druga tema: Dokazi

Prvo: Dokazi onih koji ne uslovljavaju svjedoke

ejhu-l-Islam se posvetio veoma mnogo navodei dokaze o ispravnosti Malikovog


stava i svih onih koji su ga zastupali, ali je mogue da se ovi dokazi navedu veoma
saeto u sljedeim takama:

1- Ne postojanje vjerodostojnog dokaza koji e ukazati na uslovljavanje svjedoka,


a ono to se prenosi od hadisa koji ga uslovljavaju nisu vjerodostojni.
1
El-Istizkar, 16/212, 214, 215.
2
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/35.
3
El-Mugni, 9/347.
4
Beda'iu es-sanai'a, 2/252.
5
Revdatu et-talibin, 7/45.
6
El-Mugni, 9/347. El-Havi, 11/84.

119
Ibn Munzir, onako kako od njega prenosi Ibn Kudame, kae: ''O svjedoenju
svjedoka u braku nema potvrena predaja.'' Ibn Abdu-l-Berr prenosi da je hadis, koji
spominje uslovljavanje svjedoka, ocjenjen slabim. 1

2- Da je svjedoenje bilo uslovom pojasnio bi ga Poslanik , a u nauci o pravnim


osnovama je potvreno da pojanjenje u vrijeme potrebe nije dozvoljeno
odgaati. A nema sumnje da muslimani imaju najveu potrebu za
pojanjenjem ovako slinog uslova u stvari koju obavljaju i ine svakog
trenutka i u svakom vremenu.

Muslimani su u vrijeme Allahovog Poslanika sklopili veliki broj branih


ugovora, takoe i u vremenu njegovih ashaba poslije njega, kako onda da to Allah
i Njegov Poslanik nisu pojasnili, niti su to pojasnili ashabi poslije njega, da je
svjedoenje uslov u braku zbog ega bi se problem odrazio na ummet kao opi
pojam, a zbog njegovog izostavljanja ugovori ne bi bili valjani.

3- Da je Allahov Poslanik ovo pojasnio njegovi ashabi bi to sauvali i prenijeli,


jer oni nee zagubiti uvanje onoga to muslimani moraju znati. Oni su od
njega sauvali predaje o zabrani braka 'igara' i zabranjenog braka, i mnoge
druge sline stvari koje se deavaju rijetko, a da je ovakvo neto izrekao
Poslanik ne bi bilo dovoljno da se u tom sluaju upotrijebe hadisi koje
prenosi mali broj prenosilaca.

4- Oni koji ga uslovljavaju kontriraju sebi veoma estoko to ukazuje na


neispravnost ove osnove, jer oni nemaju erijatskog dokaza o tome, zato to
neki od njih tvrde da je dozvoljeno svjedoenje dvojice grijenika. Dok drugi
uslovljavaju pravednost, ali opet neki ne uslovljavaju ni to.

5- Zakonodavac je naredio da se brak obznani pa je njegovo obznanjivanje sa


postojanjem uinio dovoljnim iznad potrebe za svjedoenjem, jer ena biva
kod mua i ljudi znaju da je ona njegova ena. Tako da je ovo stalno
pojavljivanje ili bivanje dovoljno da se ne mora svjedoiti poput pripadnosti
ocu. Jer pripadnost niko ne mora svjedoiti tj. niko ne mora posvjedoiti da je
njegova ena rodila, nego se zna i oigledno je da je njegova ena rodila ovo
dijete, tako da nema potrebe za svjedoenjem, za razliku od prodaje, jer moe
negirati, a da ovaj ne mogne iznijeti dokaze o tome.

6- Svjedoci e moda umrijeti, ili e se njihovo stanje izmijeniti. Oni kau da je


cilj svjedoenja potvrda prava na postelju kod negiranja, kako bi se ouvalo
djeije porijeklo. Ali e im se rei da se ovo postie i objelodanjivanjem braka,
ali nee se postii sa svjedoenjem i njegovim prikrivanjem.

7- Selefi nisu obavezivali da se dovode svjedoci, tako da su pojedinci kada bi


udali svoje tienice, njih dvojica bi izali i o tome govori kako bi ih ljudi uli,
1
El-Mugni, 9/347.

120
ili bi svjedoci i ljudi doli poslije ugovora, pa bi on obznanio da ga je oenio
njome i to bi bilo dovoljno.1

8- Ibn Kudame je dokazao, u korist onih koji slijede ovaj stav, da je Allahov
Poslanik oslobodio Safiju i oenio je bez svjedoka.

Enes b. Malik kae: ''Allahov Poslanik je kupio robinju za sedam 'erusa', pa su ljudi
rekli: ''Ne znamo jeli su je oenio Allahov Poslanik ili ju je uinio majkom djeteta?''
Ali kada je htio da joj pokrije lice znali su da ju je oenio.'' Mutefekun alejhi. 2

Suprotna strana smatra da je Poslanikov brak sa njom bez svjedoka njegova


specifinost, jer mu je Allah dozvolio brak sa onom koja mu se pokloni kao ena, a da
se oeni bez svjedoka je jo oitije.

9- Ibn Abdu-l-Berr u njihovu korist navodi dokaz pa kae: ''Dokaz njegovom


mezhebu je to da prodaje za ko je Allah spomenuo svjedoenje kod ugovora
su dokaz da to nisu obavezne prodaje, tako da brak za kojeg Allah nije naveo
svjedoenje je pree da svjedoenje ne bude od njegovih obaveznih uslova.'' 3

El-Mavurdi kae: ''Dvije su vrste ugovora: ugovor o predmetu kao to je kupovina, i


ugovor o koritenju kao to je iznajmljivanje, ali svjedoenje nije uslov ni za jedan od
njih, tako da se brak moe pripojit jednom od njih.''

Drugo: dokazi onih koji uslovljavaju svjedoke

Veina uenjaka svoj stav potvruju sljedeim dokazima:

1- Ono to prenosi Aia da je Allahov Poslanik rekao: ''Nema braka osim sa


starateljem i dva svjedoka.'' 4Ovaj hadis ejh Nasiruddin Albani je ocjenio
vjerodostojnim pa ga je pripisao Ibn Habbanu u njegovom 'Sahihu', kao i
Darkutni i Bejheki. Iako se radi o mursel predaji kod Darkutnija on ima
mnogo hadisa slinih njemu koji ga jaaju. Osim Aie prenosi ga Ebu Hurejre,
Dabir b. Abdullah i Ebu Musa El-E'ari, a od sviju ga prenosi Hasan El-Basri
kao mursel predaju.5

Od Ibn Abbasa se prenosi da je rekao: ''Nema braka osim sa dvojicom pravednih


svjedoka i razboritim starateljem.''6

2- Dokazujui uslovljavanje svjedoka kau: ''Poto se brak razlikuje od ostalih


ugovora zbog toga to se prenosi na treu osobu a to je dijete ije se porijeklo
mora ouvati, da bi im se suprostavilo uslov je da se posvjedoi kako bi se

1
Vidi: Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/127-133, 135. Vidi: El-Istizkar, 16/214.
2
El-Mugni, 9/348.
3
El-Istizkar, 11/214.
4
Pogledaj na koji nain su oni ovaj hadis upotrijebili kao argument u djelu El-Havi, 11/85.
5
Vidi: Irvau el-galil, 6/258. 6/235.
6
Vidi: Irvau el-galil, 6/235. 6/251.

121
sauvalo porijeklo nepostojeeg djeteta da jedno od njih dvoga ne bi moglo
negirati njegovo porijeklo negiranjem brane veze.'' 1

3- Kau da se svjedoenjem brak razlikuje od bluda, jer oni koji ine blud trude
se da ga prikriju i da niko ne zna za njeg, dok svjedoenje obznanjuje i
objelodanjuje brak. Pa ako neko neto kae ili pomisli, svjedoci su ti koji mogu
uklonuti sumnje.

Ovo razilaenje nema utjecaja na dananje stanje, jer se brani ugovori nee
zabiljeiti osim ako ne prisustvuju svjedoci. Pa ako su svjedoci prisutni i zabiljei
se onda se to i obznani, tako da se taj postupak prihvat po svim uenjacima bez
razilaenja.

Drugi predmet

Uslovi koji se moraju nai kod svjedoka

Oni koji su smatrali svjedoke obaveznima kod branog ugovora uslovili su u


njima veliki broj uslova, a to su:

1, 2- Razum i punoljetnost, Kesani kae: ''Brak se ne moe sklopiti samo sa


prisustvom djece i nenormalnih.''2

Ibn Kudame kae: ''Brak se ne moe sklopiti sa svjedoenjem dvoje djece ili dvojicom
nenormalnih. Jer oni nisu sposobni da svjedoe, kao i onaj koji nema pravo na
svjedoenje, zato to je njihovo prisustvo kao i nepostojanje, ali postoji mogunost da
se sklopi u prisustvu dvojice koji su u poodmaklom stupnju puberteta i koji poimaju
i razumiju stvari.''3

Uslovljavanje razuma i punoljetnosti je ono oko ega su se sloili uenjaci, jer onaj ko
izgubi jedan od ova dva uslova gubi sposobnost na svjedoenje.

3- Islam, nema razilaenja meu uenjacima da je islam uslov ako se radi o


suprunicima muslimanima, ali ako je ena kitabijka, Ebu Hanife i Ebu Jusuf su
dozvolili da u ovom sluaju kitabija svjedoi. Dok su to odbili afije, hanbelije,
Muhammed i Zufer od Hanefija.4 Oni koji su uslovili opi pojam islama kau da
je Allahov Poslanik rekao: ''Nema braka osim sa starateljem i dvojicom
pravednih svjedoka.'' Dakle pravednost se odnosi na muslimana jer nemusliman
ne moe biti pravedan.

4- Mukost, afije, hanbelije, Neh'i i Evzai smatraju da je uslov za svjedoke da


budu mukarci, i nije dozvoljeno da svjedoci budu ene, dok hanefije smatraju
1
El-Havi, 11/85. El-Mugni, 9/348.
2
Beda'iu es-sanai'a, 2/253.
3
El-Mugni, sa malim izmjenama u citatu, 9/350.
4
Beda'iu es-sanai'a, 2/253. El-Mugni, 9/349. Vidi: Er-Revda, 7/45.

122
da je dozvoljeno da svjedoi mukarac i dvije ene. Takoe se prenosi od
Imama Ahmeda ono to ukazuje da je dozvolio da kod sklapanja branog
ugovora svjedoe mukarac i dvije ene. 1

pa ako ne naete dva mukarca, onda jednog mukarca i dvije ene (El
Bekara,282.).

Oni koji dozvoljavaju koriste ajet. A oni koji se protive koriste ajet u kojem Allah
nareuje da svjedoe dvojica mukaraca ako mu eli da vrati enu u idetu.


i kao svjedoke dvojicu vaih pravednih ljudi uzmite (Et Talak,2.).

Ibn Kudame dokazujui mezheb hanbelija i oni koji zastupaju isto miljenje kae:
''Nama je u prilog to da je Zuheri rekao: ''Sunnet Allahovog Poslanika je pokazao da
ene ne mogu svjedoiti ako se radi o erijatski odreenim kaznama, u braku ni u
razvodu.'' Ovako ga biljei Ebu Ubejd u 'Emval'. Dakle ovo se oslanja na sunnet
Allahovog Poslanika , i zato to se ne radi o novanom ugovoru, niti je njegov cilj
imetak, a u veini sluajeva njemu prisustvuju mukarci, tako da se njihovo
svjedoenje ne moe prihvatiti kao to je sluaj i sa erijatski odreenim kaznama.
Time se razlikuje od prodaje, ali je mogue da je Ahmed rekao da je blae da one
svjedoe zbog samog razilaenja ali se ne moe uzeti kao miljenje u mezhebu.'' 2

5- Pravednost, hanefije smatraju da pravednost nije uslov za svjedoke, tako da je


ugovor valjani sa dvojicom grijenika.3

Meutim afije i hanbelije smatraju da je pravednost uslov kod svjedoka, 4 ali


razilaenje izmeu hanefija sa afijama i hanbelijama nije veliko, zato to afijski i
hanbelijski pravnici kau da svjedoci moraju biti skrivenih grijeha. Nevevi kae:
''Brani ugovor se sklapa sa svjedoenjem dvojice iji su grijesi sakriveni, to je tanije
miljenje, a onaj iji su grijesi sakriveni se odnosi na onoga ko ih sakrije u javnosti ali
se ne odnosi na njegovu nutrinu.''5

Ibn Kudame spominje da se prenose dvije predaje od Imama Ahmeda po pitanju


usovljavanja pravednosti. Ali u oba sluaja se ne podrazumijeva bit pravednosti,
nego se misli da mora biti skarivenog stanja, zbog toga to se brak deava u mjestima
i periferijama, i meu obinim ljudima iju bit pravednosti ne zna niko tako da bi
provjera neije pravednosti predstavljala velike potekoe. Zbig toga se zadovoljava
oitom stranom stanja tj. da su njegovi grijesi prikriveni. Ali ako se poslije ugovora
ispostavi da je grijenik to nee utjecati na brak ni ugovor, jer je uslov pravednosti
oit tj. da njegova oita strana ne bude grijeenje to je postignuto.6
1
El-Mugni, 9/349. El-Havi, 11/86.
2
El-Mugni, 9/350.
3
Beda'iu es-sanai'a, 2/255.
4
El-Mugni, 9/349. Er-Revda, 7/45. El-Havi, 11/90.
5
Er-Revda, 7/46.
6
El-Mugni, 9/349.

123
ejhu-l-Islam Ibn Tejmijje kae:

''Poznato je da su ljudi u vremenu Allahovog Poslanika , Ebu Bekra, Omera,


Osmana i Alije, sklapali brane ugovore sa prisustvom nekolicine njih, iako se
pojedinci meu prisutnima nisu ubrajali pravednim bezgrijenicima kod
pretpostavljenih.''1

6- Da uju ponudu i prihvatanje, da razumiju ono to se eli rei. Tako da se


nee prihvatiti svjedoenje gluhog, kao to se nee prihvatiti svjedoenje
prisutnog koji je prespavao ugovor, ili je bio daleko da nije uo o emu se
govori. Nee se prihvatiti svjedoenje osobe koja uje ali ne razumije jezik na
kojem se sklapa brani ugovor.

Ibn Kudame kae: ''Brani ugovor se ne moe sklopiti sa svjedoenjem dvojice


gluhih, zato to njih dovjica ne uju, niti dvojicom nijemih zato to njih dvojica ne
mogu prenijeti.''2

Tano je da se ne uslovljava vie nita osim onoga to smo naveli od uslova. Ibn
Kudame kae: ''O njegovom sklapanju sa prisustvom zanatlija ima malo sumnje, kao
to su oni koji vre hidamu i sl. o emu takoe postoje dva miljenja, shodno
prihvatanju njihovog svjedoenja.

Sklapanje sa prisustvom dvojice neprijatelja ili dvojicom sinova od suprunika ili od


jednog od njih dvoga postoje dva miljenja, jedno je da se ugovor moe sklopiti, to je
izabrao Ebu Ubejdullah b. Batah, zbog opeg pojma Poslanikovih rijei: ''...osim sa
starateljem i dvojicom pravednih svjedoka.'' I zato to to se sa njihovim prisustvom
sklapa svaki drugi brak osim ovog, tako da e i njihov ugovor biti sklopljen kao to je
sluaj sa ostalim pravednim ljudima. Drugo miljenje je to da se ovakav ugovor ne
moe sklopiti, jer se od neprijatelja ne prihvata svjedoenje protiv njegovog
neprijatelja, kao to se svjedoenje djeteta ne prihvata protiv oca.

Ali se ugovor sklapa sa svjedoenjem dva roba, dok su Ebu Hanife i afija rekli da se
ne sklapa. A bit razilaenja jeste u stavu prihvatanja njihovog svjedoenja u ostalim
pravima. Takoe se sklapa u prisustvu dvojice slijepaca, o emu afije imaju dva
miljenja. Kod nas je to svjedoenje na rijei, tako da se prihvata od slijepca, kao to je
svjedoenje sa davanjem naznake, to znai da e ugovor biti sklopljen ako se utvrdi i
pozna glas ugovornih strana na nain u koji se ne moe sumnjati, kao to to moe
znati onaj ko gleda u njih dvoje, a ako ne onda ne moe biti sklopljen.'' 3

Trei predmet

Biljeenje branog ugovora i obiajni brak

1
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/38.
2
El-Mugni, 9/350.
3
El-Mugni, 9/350-351.

124
Prva tema: Biljeenje branog ugovora

Islamski erijat nije uslovio da se brani ugovor sklopi pred sudijom ili uenjakom,
to znai da ugovorne strane mogu sklopiti brani ugovor sami sa sobom bez da
izmeu njih postoji posrednik koji e to obaviti. I dozvoljeno je kod njegovog
sklapanja da se uje usmena ponuda i prihvatanje sa prisustvom svjedoka, ali od
muslimana nije zahtijevano da se brani ugovor zabiljei, nego sve to je erijat traio
jeste svjedoenje nad njim, kao to je uinio poeljnim njegovo objelodanjivanje i
obznanjivanje.

ejhu-l-Islam Ibn Tejmijje kae: ''Staratelj ene nema potrebe za sudijom ili vladarem
da bi udao svoju tienicu oko ega su se uenjaci sloili.''1

Biljeenje ugovora je zapoelo kada su muslimani poeli odgaati isplatu mehra ili
neto od njega, tako da su te potvrde, u kojima su se biljeili mehrovi, ostale dokaz ili
potvrda o braku.

ejhu-l-Islam b. Tejmijje kae: ''Ashabi nisu zapisivali mehrove, jer se nisu enili sa
odgaanjem mehra, nego su pourivali sa njegovom isplatom, ali ako bi ga odgodili
bio je poznat. Ali poto su se ljudi poeli eniti sa odgoenim mehrom, te vrijeme se
odulji pa zaborave, poeli su ga zapisivati kao dokaz koji e potvrditi mehr kao i to
da mu je dotina supruga.''2

Meutim ne postoji ni jedna pravna knjiga koja nije spomenula probleme nastale
samo zbog toga to se brani ugovori nisu biljeili.

Pojedinci bolesnih dua, iji je iman bio veoma slab, su se pozivali na brak laui i
izmiljajui, a za svoje izmiljotine su dovodili one koji e im posvjedoiti na tu la i
izmiljotinu. Dok su se drugi odricali ena, kako bi pobjegli od obaveza koje padaju
na njega, ili su htjeli da zanijeu enu kako bi zanijekali i djecu od nje. Ili je problem
izvirao zbog same sume mehra, ili da je jedan od suprunika postavio uslove na koje
se drugi poziva ili ih negira.

Veina zakona o meu ljudskim odnosima u islamskom svijetu obavezuju da se


brani ugovor zapie na vjenani list, kao to su uslovili i uslove koji se moraju nai
da bi se sklopio brani ugovor, ali ovi uslovi nisu erijatski uslovi. Oni koji su
postavljali ove zakone nisu imali za cilj ''da postave erijatski zakon koji dozvoljava
dozvoljeno ili zabranjuje zabranjeno, nego su to uslovi koji snose zakonske posljedice
u emu erijatski propis nema udjela.''3

Ako nestanu ovi zakonski uslovi ili bar neki od njih brak e biti valjanim, iako zakon
propisuje protiv njega kaznu zbog prekraja kojeg je poinio protiv zakona.

Druga tema: Obiajni brak


1
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/34.
2
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/131. Vidi takoer: 33/158.
3
Ez-Zevad fi e-eri'ati el-islamijjeh, od Alije Hasbullah, 78.

125
Mnogi uenici, i veliki broj obinih ljudi misle da je obiajni brak onaj u kojem se
ena i ovjek uzmu bez ugovora, ili sa ugovorom u kojem nisu svi uslovi prisutni, ali
to nije ono to se podrazumijeva pod ovom vrstom braka.

Ako se ovjek uzme sa enom bez ugovora, ili sa ugovorom koji ne ispunjava sve
uslove, onda se on ne ubraja u ugovore ili se naziva bezvrijednim ugovorom.

Najvie to se naziva obiajnim brakom jeste onaj brak koji se ne zabiljei u


zakonskoj sudnici, i koji se ne sprovede pred matiarem, niti se za njega izda vjenani
list. Ovakav ugovor, ako se u njemu nau njegovi sastavni dijelovi, ponuda i
prihvatanje koji ukazuju na njihovo obostrano zadovoljstvo, i u kojem se mehr ne
negira, te ispuni sve uslove, ne bude vezan za vremensko ekanje, predstavlja
erijatski ispravan brani ugovor. I ne moe se ponititi time to nije zabiljeen. Ali
ako se ugovorne strane dogovore da ga prikriju te ga obave u tajnosti, a njemu ne
prisustvuju staratelj ili svjedoci niti se obznani onda je on bezvrijedan o emu nema
sumnje konsenzusom uenjaka. Ali ako je staratelj prisutan, te svejdoci posvjedoe
njegovo sklapanje, a onda se se staratelj i svjedoci dogovore da ga prikriju, Imam
Malik ovakav brak smatra nepravilnim zato to je kod njega valjanost braka
uslovljena obznanjivanjem ne svjedoenjem. Dok ostala trojica imama smatraju da je
obznanjivanje postignuto svjedoenjem, kao i da je to najnia granica u njegovom
objelodanjivanju u validnom ugovoru, i ovo je ono to je ispravnije ina Allah.

Zakoni meu-ljudskih odnosa u islamskom svijetu su suprunike obavezali da


vjenanje obave pred matiarem, kao to nalae njegovo biljeenje i potvrivanje, a
zatim izdavanje vjenanog lista. Ovaj list ili ugovor ne moe biti potvoren, kao i to da
ni jedan od suprunika ne moe zanijekati ovaj brak, ili da zanijee neko od obaveza
ili prava koje se pojavi u trenutku njegovog postojanja.

Razlozi koji pozivaju pojedine mueve da obave brak daleko od znanja matiara i
sudnica su:

Prvi Zbog toga to jedan ili oba suprunika ne ispunjavaju zakonske uslove koji
moraju postojati u trenutku sklapanja ugovora, poput onoga ije godine starosne
dobi nisu dovoljne da sklopi brak to je suprotno zakonskim odredbama.

Drugi Zbog toga to pojedini muevi ne posjeduju line identifikacione dokumente


koje moraju imati kod sklapanja braka. Kao da nema pasoa, ili line karte, jer je u tu
dravu uao bez dozvole, ili je protjeran iz drave u kojoj ivi zbog nekog razloga.

Trei Zbog toga to pojedini muevi vole sakriti brak jer bi mu njegovo
obznanjivanje prouzrokovalo probleme. Tako to su neki ljudi oenjeni i imaju djecu,
pa ako njegova prva ena i djeca saznaju za taj brak to mu moe prouzrokovati
dodatne probleme. Mogue je da se ugledna i bogata ena uda za bijednika, pa ako
njena familija ili poznanici saznaju za to moda e je zbog toga pokuditi, tako da
bude prisiljena na obiajni skriveni brak.

Propis obiajnog braka

126
Obiajni brak u kojem se nau njegovi sastavni dijelovi i uslovi, je erijatski ispravan
brak. A ako suprunici, koji su ga sklopili, donesu u matini ured ili sudnicu potvrde
ime dokau da su sklopili taj brak, sudija e ima izdati vjenani list ali e obadvoje
podnijeti kaznu propisanu prekrajnim zakonom kao i onaj ko je sklopio taj brani
ugovor.

Opasnost od ove vrste ugovora

I pored ispravnosti obiajnog braka u kojem su se nali uslovi i sastavni dijelovi


mogue je da prouzrokuje veoma opasne i tetne posljedice za suprunike ili pak
jednom od njih dvoga ili njihovoj djeci od ega je:

1- Jer ako budu mogli da potvrde taj brak i ako ele da ga zabiljee to ih nee
rijeiti ve odreene prekrajne kazne propisane u prekrajnom zakonu.
Odlomak C predmet 17. zakona o meu-ljudskim odnosima u Jordanu kae:
''Ako se brak obavi bez zvaninog vjenanog lista. Svaki od suprunika i
svjedoka e biti kanjen kaznom odreenom jordanskim zakonikom, i kaznom
koju e isplatiti svako od njih i koja nee biti vea od stotinu jordanskih
dinara.''

A propisana kazna je zatvor u periodu od mejsec dana do est mejseci svakom od


suprunika i svjedoka kao to se odnosi i na onoga koji je sklopio taj brani ugovor ili
da isplate kaznu koja nee biti vea od stotinu dinara.

2- Moda suprunici nee moi potvrditi svoj brak, iako bi to eljeli, i nekon
razloga, ime e se teta nanijeti djeci i to u krajnjim granicama, kao to je
sluaj ako umru obadva roditelja prije nego to zabiljee i potvrde svoj brak, ili
da umre mu a ena ne bude u mogunosti da potvrdi ili dokae njihov brak.

3- Moda e jedan od suprunika negirati taj brak ime e biti oteen onaj drugi
kao i njihova djeca, dok je u veini sluajeva gubitnik ena. Moda je mu
prevari i navede da se za njega vee obiajnim ugovorom, zatim je napusti
poslije toga, a ona ne bude u mogunosti da potvrdi brak sa njim, ime izgubi
pravo na odgoeni mehr i nasljedstvo, ili izdravanje u periodu ideta. Ali
problem e se poveati ako bude imala sa njim djecu koju on ne eli da prizna,
pa padne izmeu dvije vatre, jer je izgubila lana koji izdraje nju i njenu
djecu, a s druge strane ne moe da dokae pripadnost djece njemu kao ocu,
ime im bude uskraeno pravo na dravljanstvo, lijeenje i obrazovanje.

Lijek

Nema naina kojim bi se suprostavilo obiajnom braku kao i posljedicama koje moe
prouzrokovati, osim sa stalnim i neprestanim poduavanjem masa koje suprunike
ine takvima da se klone od ovakvih ugovora, a posebno ene koje budu zavedene
lanim obeanjima. Pa padnu u mree onih koji im postavljaju zamke, a nakon toga
ih ostave da trae svoju izgubljenu sreu, a ono to im se desi samo je ono to su
zasluile.

127
Sa mojim dubokim ubjeenjem i sa obavezom suprostavljanja suprunika
socijalnihm pritiscima koji natjeruju ovjeka na obiajni brak, tj. njegovim
obznanjivanjem, ja ipak smatram da je potrebno njima dvoma uputiti savjet tako to
e, ako nita durgo ne mogu, otii u drugu dravu i tamo sklopiti zakonski brak,
imajui na umu da ja nisam time zadovoljan, nego ga smatram manjim problemom
nego da mu ponizi enu obiajnim brakom, jer u tom sluaju mu ne moe negirati
ni enu i djecu da su njegova.

Sedmo poglavlje

Uslovi u braku

Uvod: ta se podrazumijeva pod uslovima?

Uslov ili art u jeziku je '' Obaveznost neega i njegovo pridravanje u prodaji i
slinom.''1 Kao to ena uslovi da je ovjek ne izseljava iz njene drave ili mjesta, ili
da joj ne zabrani da radi i slino tome.

Kod pravnika koji se bave prouavanem erijatskih osnova uslov je ono to ako se ne
nae ne moe se ni nai ono to je uslovljeno, dok od njegovog postojanja ne
uslovljava se postojanje uslovljenog niti nepostojanje njegove biti. Ebu Beka Kufevi
definiui uslov kod pravika kae: ''Uslov je ono na emu se odrava i zaustavlja
neto, ali nije unutar njega niti utjee na njega.'' Gazali kae: ''On je ono to bez njega
ne moe postojati neto ali nije obavezno da postoji uz njegovo postojanje.'' 2

Primjer toga je abdest koji je uslov za namaz, jer ako nema abdesta namaz nee biti
mogu niti valjan bez njega.

Uslov moe biti uslovljen od Zakonodavca, ili ga moe postaviti jedna od ugovornih
strana, a ovdje smo pruavali ono to uslovi jedna strana od druge.

Uslovi oko kojih se vrti ovo prouavanje jesu uslovi koji su vezani za ugovor, ili su
postavljeni prije njega ali su vezani za njega.

Vrste uslova u braku

Uslovi koje je mogue postaviti u braku se dijele na tri vrste:

Prva: Uslovi koji odgovaraju cilju branog ugovora i ciljevima zakonodavca.


Druga: Uslovi koji suprotiraju ciljevima ugovora ili se suprostavljaju onome to je
naloeno od Zakonodavca i tako stavljeno u obavezu.
1
El-Kamus el-muhit, 869.
2
El-Kullijat, od Ebu el-Beka el-Kefevija, 529. Vidi: Et-Ta'rifat, od Durdanija, 131.

128
Trea: Uslovi koje Zakonodavac nije naredio niti ih je zabranio, nego je u njima korist
za jednu od ugovornih strana.

U ovom poglavlju emo pojasniti propise svake od ovih triju vrsta

Prva vrsta: Uslovi koji odgovaraju cilju branog ugovora i onome to je naredio
Zakonodavac.

Uenjaci su se sloili oko ispravnosti ove vrste uslova, kao to ena ima pravo da
zahtijeva od mua da se prema njoj odnosi na najljepi nain, da je izdrava, prui joj
stan i odjeu, da bude pravedan prema njoj i njenim inoama, ili da on uslovi da ona
ne smije izai iz kue osim sa njegovom dozvolom, niti da mu zabrani odnos sa njom,
ili da ne troi novac osim sa njegovim zadovoljstvom i sl.

O tome Hatabi, onako kako to prenosi od njega Ibn Hader El-Askelani, kae: ''Od
uslova ima onih koji se moraju izvriti oko ega se svi slau, a to je ono to je Allah
naredio od lijepog odnosa ili putanja na lijep nain.''1

Nevevi kae: ''Ako se postavi uslov u braku neto to se ne suprostavlja znaenju


samog braka, kao da uslovi da je uzdraje, ili da joj daje pravo na njenu no, ili uslovi
tajnost ili da ima pravo da se oeni nad njom ako bude htio, ili da putuje sa njom, ili
da ona ne izlazi osim sa njegovim doputenjem, sve to ne utjee negativno na brak,
niti na mehr.''2

Druga vrsta: Uslovi koji suprotiraju ciljevima ugovora ili se suprostavljaju onome
to je naloeno od Zakonodavca i tako stavljeno u obavezu.

Uenjaci su se sloili da svi uslovi koji se suprostavljaju onome to je naredio ili


zabranio Allah da nisu valjani, ili ako su protivni onome na to se cilja brakom.

Od ovih uslova je kao da ena uslovi da ne bude posluna svom muu, ili da izlazi
bez njegovog doputenja, ili da neda pravo njenim inoama, ili da ih ne izdraje i
slino tome. Ili da on uslovi da joj ne dadne mehr, ili da joj ne daje pravo na njenu
no ili da je ne izdraje.

Ili da ona uslovi neto to je suprotno branim ciljevima, kao to su polni odnosi, 3 tj.
da ona uslovi da nema polnih odnosa sa njom, ili da imaju odnos samo jednom u
ivotu ili jednom godinje, ovi uslovi nisu dozvoljeni ni u kom sluaju.

ejhu-l-Islam Ibn Tejmijje kae: ''Onaj ko u vakufu, oslobaanju roba, darivanju,


prodaji, braku, unajmljivanju, zavjetu ili neemu slinom uslovi ili postavi uslove koji
su suprotni onome to je Allah propisao Svojim robovima, dakle ako ti uslovi sadre
u sebi ono to je Allah zabranio, ili da dozvoljavaju neku od Njegovih zabrana, ili da

1
FetFethu el-bari, 9/218.
2
Revdatu et-talibin, 7/264. Vidi: Mugni el-muhtad, 3/226.
3
Vidi: Mugni el-muhtad, 3/226.

129
zabrane neto to je On dozvolio, svi ovi uslovi su nevaei po konsenzusu
muslimana u svim ugovorima.''1

Uenjaci su postavili pravno i osnovno pravilo kojim se pojanjava bit ovoga na


ovom mjestu pa kau: ''Ono to je potvreno erijatom, njemu se daje prednost nad
onim to je potvreno uslovom.''2

Propis ugovora u kojima su postavljeni nepravilni uslovi

Uenjaci su se sloili oko beznaajnosti nepravilnih uslova, ali su se razili oko toga
da li ovi uslovi kvare ugovore u kojima su postavljeni?

1- Veliki broj uenjaka smatra ove ugovore bezvrijednim a ovo miljenje je


izabrao i ejhu-l-Islam Ibn Tejmijje.

2- Hanefije smatraju da nepravilni uslovi ne kvare brani ugovor osim u sluaju


da se uslovi vremenski period braka u ugovoru. Kasani kae: ''Bezgranini
brak je onaj brak u kojem se ne odreuje vremenski period, a takav brak ne
mogu ponititi nepravilni ugovori.3

Zbog toga su zabranjeni brakovi kod hanefija ispravni, kao to je brak 'igar' ili brak
'tahlil' ako se u njima obezvrijede nepravilni uslovi, a od njih tj. od tih uslova ne
mogu obezvrijediti brak osim onaj koji je uslovljen sa nepravilnim uslovom kao to je
privremeni brak 'mut'a' ili brak na odreeni vremenski period.

Hanefije dokazuju da ne odreivanje mehra, njegove koliine i dogovor oko njega


kod potpisivanja branog ugovora ne kvare ugovor konsenzusom uenjaka, tako da
uslovljevanje njegovog nepostojanja ne kvari brak. Isti je sluaj i sa slinim uslovima,
te ako se ovi uslovi ponite onda je ugovor ispravan.

3- Druga skupina uenjaka, afije i hanbelije, smatraju da odreeni brani uslovi


mogu biti od onih koji se mogu ponititi ime ugovor biva valjanim ali ima i
onih uslova koji kvare brak u njegovoj osnovi.4

Okvir vrste koja kvari kao to kae Nevevi da se suprostavlja ciljevima radi kojih
brak postoji, kao da on uslovi nakon braka da se razvede od nje ili da ona uslovi da
sa njim nema odnosa.5

Ibn Kudame za ovu vrstu uslova navodi primjer privremenog braka 'mut'e', ili braka
'igara', ili da je pusti u odreeno vrijeme, ili da brak vee za odreeni uslov, ili da
uslovi izbor u braku obadvome ili jednom od njih dvoga.6

1
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 31/28.
2
El-Ebah ve en-nezair, od Sujutija, 149.
3
Beda'iu es-sanai'a, 2/285.
4
El-Mugni, od Ibn Kudame, 7/449.
5
Revdatu et-talibin, 7/265.
6
El-Mugni, 7/451.

130
Ali to se tie nepravilnih uslova sa kojima brani ugovor biva valjan to su uslovi koji
se ne suprostavljaju osnovama braka, kao to je rekao Nevevi, ili kao to navodi
primjer toga da ona uslovi da izlazi iz kue kad god poeli, ili da uslovi razvod njene
inoe, ili da on uslovi brak bez njenog prava na udio u noenju ili izdravanju.
1
Nevevi je ove uslove uinio dozvoljenim kao to emo spomenuti kada bude govora
o treoj vrsti.

Ibn Kudame je pojasnio zato su ovi uslovi bezvrijedni sa valjanou branog


ugovora rijeima: ''Svi ovi uslovi su sami po sebi nepravilni, jer su suprostavljaju
znaenju i cilju ugovora, te zbog toga to dokidaju obavezna prava koja moraju
postojati u ugovoru prije njegovog sklapanja. to znai da nee biti valjani kao da
ortak uslovi ili se odrekne prava na zauzimanje u kupovini udjela svog ortaka u
sluaju prodaje. Dok je ugovor sam po sebi ispravan, zbog toga to se ovi uslovi
odraavaju na dodatno znaenje u ugovoru, iji se spomen ne uslovljava i ije
nepoznavanje ne smeta ugovoru. Tako da nee pokvariti ugovor kao da u braku
uslovi zabranjenu vrstu mehra, jer brak biva valjan pored neznanja o mehru, tako da
ga je dozvoljeno sklopiti sa nepravilnim uslovima kao to je sluaj sa oslobaanjem
roba.2

Dokazi onih koji tvrde da je brak bezvrijedan ako se u njemu nae bilo koji od
bezvrijednih uslova

ejhu-l-Islam Ibn Tejmijje smatra da nepravilni uslovi kvare ugovore. S time da


nema razlike izmeu uslova koje je Zakonodavac zabranio ili ne, a za svoj stav
navodi sljedee dokaze:

1- Brakovi koji su zabranjeni erijatskim dokazima kao to je 'igar', 'tahlil' ili


'mut'a' su bezvrijedni zbog tih dokaza u kojima se navodi ta zabrana, jer
zabrana ponitava valjanost zabranjenog.3

2- Ashabi su ponitavali ovakve ugovore, tako da su rastavljali izmeu


suprunika u braku 'igar', dok su brak 'tahlil' nazvali bludom a onome koji bi
htio da se oeni putenom po trei put kako bi je dozvolio muu prijetili bi
kamenovanjem.4

3- Priznavanje ugovora sa ponitavanjem nepravilnih uslova vodi u prihvatanje


ugovora bez obostranog zadovoljstva, jer ugovor moe biti sklopljen sa
zabranjenim i nepravilnim uslovom ili da ga poniti.

Ako bi ga uinili ispravnim sa zabranjenim uslovom postupili bi suprotno dokazima


i konsenzusu, ali ako ga prihvatimo sa ponitavanjem uslova, to e biti prisiljavanje
ugovorne strane da pristane na uslove sa kojima nije zadovoljna, i sa kojim je nije

1
Revdatu et-talibin, 7/265.
2
El-Mugni, 7/450.
3
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/159.
4
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/159.

131
obavezao Allah , a na uslove se ne moe niko prisiliti osim ako na te uslove ne
obavezuje Zakonodavac ili sa onim na to se obavee ugovorna strana. Pa ako ga
Zakonodavac nije obavezao na brak sa nepravilnim uslovima, niti je on prihvatio da
ga se pridrava sa ponitavanjem uslova, to e biti kao da se obavezao na neto na
to ga nije obavezao Allah i Njegov Poslanik , a to nije dozvoljeno. 1

4- Zatim je uzeo analogiju blieg znaenja, jer trgovina ne moe biti prihvaena
osim sa zadovoljstvom,

osim trgovinom uz obostrani pristanak (En Nisa,29.).

tako da je brak prei da ne bude dozvoljen ako nije sa obostranim zadovoljstvom.

Ako se u trgovini postavi nepravilan uslov, a druga ugovorna strane ne bude


zadovoljna da se taj ugovor sklopi osim sa tim nepravilnim uslovom, njegovo
prisiljavanje na odobravanje ili izvravanje takvog ugovora e biti suprotno
dokazima i osnovama. ejhu-l-Islam prenosi od prijatelja Imama Ahmeda, kao to je
Kadi Ebu Je'ala, a ako se prodajni ugovor uini valjanim bez nepravilnih uslova, dok
onaj koji ga postavlja ne zna za zabranu i njegovo dokidanje, ili da trai njegovu
nadoknadu zbog raskidanja istog, ova njihova tvrdnja e biti ista kao i za ispravan
uslov ako ga ne izvri druga strana. Ali ako se ne zadovolji njegovim raskidanjem
pored ispravnog ugovora, u tom sluaju ispravan put nalae da ugovornoj strani
dadne pravo na izbor izmeu prihvatanja ugovora bez uslova ili izmeu njegovog
opovrgavanja, kao to je sluaj sa nepravilnim uslovima u prodaji. 2

Trea vrsta: Dozvoljeni uslovi

To su uslovi koji se ne suprostavljaju branim ciljevima, niti se suprostavljaju onome


to nalae erijat, kao da ena postavi uslov da je njen mu ne premjeta iz njene
kue, drave ili da putuje sa njim, ili da se ne eni na nju, ili da ustraje u svom poslu
koji dozvoljava erijat.

Stavovi uenjaka po ovom pitanju

Uenjaci su se razili oko ove vrste uslova:

1- Hanbelije kau da su ovi uslovi ispravni i da je obavezno da se ispotuju, ali


ako druga strana ne ispotuje uslove prva ima pravo na raskidanje branog
ugovora.3

1
Medmu'u fetava, 32/160.
2
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/161-162.
3
El-Mugni, od Ibn Kudame, 7/448. E-erhu el-kebir, 7/526.

132
Ibn Kudame ovo miljenje pripisuje Omeru b. Hattabu, Seadu b. Ebi Vekasu, Muaviji,
Amru b. Asu. Ovo miljenje je zastupao urejh, Omer b. Abdu-l-Aziz, Dabir b. Zejd,
Tavus, Evzai i Ishak.4

Ibn Rud navodi da je ispunjavanje ovih uslova obavezno kao to je dolo u 'Atabiji',
iako je kod malikija oitije suprotno tome. 2 'Atabije' je jedna od starih knjiga o
pravnim osnovama 'usul' u Malikovom mezhebu.

2- Veina uenjaka smatraju da ovi uslovi nisu valjani. Ibn Kudame pripisuje
miljenje, da ovi uslovi nisu validni, Zuheriju, Katadi, Hiamu b. Urvetu,
Maliku, Lejsu, Sevriju, afiji, Ibn Munziru i sljedbenicima miljenja. 3
Ibn Abdu-l-Berr pripisuje ovo miljenje takaer, Aliji b. Ebu Talibu, Sei'du b.
Musejjebu, Hiamu b. Hubejri, a'biju, Ibrahimu Nehai'ju. 4

Ibn Abdu-l-Berr od Imama Malika prenosi da ovi uslovi nisu obavezni osim ako se
radi o zakletvi na oslobaanje roba ili razvod. 5 Tako da mu je to obaveza i na to e
biti prisiljen, meutim predaje od Imama Malika su kontradiktorne. Zakletva na
razvod ili oslobaanje roba podrazumijeva da se zakune i kae: ''Ako se oenim na
nju ona je putena ili su moji robovi osloboeni, tako da mu je obaveza ono za to se
zakleo.

Ibn Abdu-l-Berr prenosi od afije, Ebu Hanife i njihovih prijatelja da su ove uslove
ponitili ime brak postaje valjanim. 6 Meutim poto je brak u ovom obliku mjesto
sumnje da ena bude oteena u svom mehru i da popusti, tako da joj se isplati mehr
manji od mehra ena iz njene porodice, hanefije obavezuju mua da joj nadoknadi
isti mehr u sluaju ako joj je odreen manji mehr.7

Imam afija smatra da je mehr bezvrijedan sa ovim uslovima, bez obzira da bude
mehr manji ili vei, tako da joj se mora odrediti isti mehr. 8

Razlozi radi kojih su se uenjaci razili po ovom pitanju

Razilaenje uenjaka oko ovog pitanja se temelji na vie razloga:

Prvi razlog: Njihovo razilaenje oko uslova u ugovorima, da li je njihova osnova


zabrana ili dozvola?

Oni koji su smatrali ove uslove ispravnima kau da je osnova u uslovima dozvola,
tako da od njih nije zabranjeno osim ono zato je doao dokaz o njegovoj nitavnosti.

4
Prethodna dva izvora. Vidi: Buharijin sahih, 5/354. El-Istizkar, 16/148.
2
Bidajetu el-mudtehid, 2/59.
3
Prethodni izvor.
4
El-Istizkar, od Ibn Abd el-Berra, 16/143. Vidi: Umm, 5/65.
5
Prethodni izvor.
6
Prethodni izvor, 16/148. Vidi: El-Umm, od afije, 5/65.
7
Prethodni izvor.
8
El-Umm, 5/65. Imam Malik stoji na stanovitu da njoj pripada samo odreeni mehr. El-Istizkar, 16/148.

133
A oni koji kau da su ovi uslovi nepravilni zastupaju miljenje da je njihova osnova
zabrana osim zato je doao dokaz koji ih dozvoljava.

Ibn Tejmijje kae: ''Zahirije tvrde da je osnova u ugovorima i uslovima zabrana osim
onoga to je erijat dozvolio. Veliki broj osnova kod Ebu Hanife se grade na ovoj
osnovi, takoe i veliki broj osnova kod afije kao i osnove kod pojedinih sljedbenika
Imama Malika i Ahmeda.'' 1

Na drugom mjestu takoe kae: ''Zahirije nisu prihvatili ispravnim ugovor niti uslov
osim zato je doao dokaz ili konsenzus. Ali ako njihova dozvoljenost ne bude
potvrena oni ga smatraju bezvrijednim preuzimajui prethodni propis a ovaj
shodno tome odbacuje.''2

Ibn Hazm u ' El- Muhala' kae: ''Uslovi meu muslimanima su samo oni sa kojima su
doli Kur'an i sunnet kao dozvoljeni.''3

ejhu-l-Islam Ibn Tejmijje potvruje da osnova u ugovorima i uslovima nije


zabrana, jer se radi o obinim aktivnostima, tako da se na njima primjenjuje
pravilo dozvoljenosti sve dok se ne iznese dokaz o njihovoj zabrani kao to je
osnova u stvarima da nisu zabranjene.

ejh eli rei da u erijatu nije doao dokaz koji bi zabranio vrstu ugovora ili uslova,
a ako nema dokaza o zabrani onda nema ni zabrane.
Zatim je naveo da u veini sluajeva ono to se navodi kao dokaz u osnovama o
stvarima jeste dozvoljenost istih kroz ope dokaze i ispravnu analogiju, kao i kroz
propratna pravila putem razuma to dokazuje dozvoljenost ugovora i uslovima u
njima.4

ejh je pojasnio da su Kur'an i sunnet dokazali i pojasnili dozvoljenost ugovora i


uslova, kao i to da ih nisu zabranili, osim ako se ne radi od uslovu koji se
suprostavlja erijatu. Pa ako je uslov suprotan Kur'anu i njegovim uslovima onda je
taj uslov bezvrijedan.5

Zatim je iz Kur'ana i sunneta naveo veliki broj dokaza koji nalau ispotivanje
ugovora, dogovora, preuzetih obaveza i uslova, izvravanje emaneta, zabrane o
prevarama, ili raskidanju ugovora i pronevjere.6


"O vjernici, ispunjavajte obaveze! (El Maide,1.).

1
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 29/126.
2
Medmu'u fetava, 29/127.
3
El-Muhalla, 8/357.
4
Vidi: Medmu'u fetava, 29/150-151, 29/17.
5
Vidi: Medmu'u fetava, 29/347. Ea'alamu el-muvekki'ine, 3/480.
6
Vidi dokaze koje je naveo u Medmu'u fetava, 29/138-145.

134
I ispunjavajte obavezu, jer e se za obavezu zaista odgovarati!"(El Isra,34.).

"i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu"(El Muminun,8.).

Od hadisa koje je naveo je i hadis koji se nalazi u oba 'Sahiha' u kojem Poslanik
kae: ''Onaj u kojem se nau etiri stvari je oiti munafik.'' Pa kae: ''Ako obea
iznevjeri.'' Zatim je naveo veliki broj hadisa koji govore o prevari. Zatim je naveo
hadis iz oba 'Sahiha' : ''Najprei uslovi da se ispotuju su oni sa kojima su vam
dozvoljeni polni organi.''

Zatim je saeo govor nakon navoenja svih tih dokaza pa kae: ''Ako se zna da je
ispotivanje ugovora i uvanje dogovora nareeno onda emo znati da je osnova u
ugovorima i uslovima dozvola, to znai da nema potrebe initi ispravnim osim ono
to za sobom povlai posljedice, i sa ime se postie cilj, a cilj od ugovora jeste da se
ispotuje. A poto je Zakonodavac naredio da se ugovori ispotuju to je ukazalo na
njihovu validnost i dozvoljenost.''1

Drugi razlog: Uenjaci su se razili u shvatanju rijei Allahovog Poslanika kada


kae: ''ta je sa ljudima koji postavljaju uslove koji nisu u Allahovoj Knjizi? Onaj
ko postavi uslov koji nije u Allahovoj Knjizi je bezvrijedan uslov. Allahovi uslovi
su prei i potvreniji.''

Ovo je dio govora iz hutbe kojom se Allahov Poslanik obratio svojim ashabima,
razlog tome je bio da je Aia htjela da otkupi robinju po imenu Berire kako bi je
oslobodila, ali njena porodica je odbila osim da starateljstvo bude preputeno njima,
pa joj je Allahov Poslanik rekao: ''Kupi je i oslobodi, starateljstvo pripada onome ko
je oslbodi.'' Zatim je ustao i odrao govor meu ashabima kao to sam malo prije
naveo.2

Shvatanje onih koji su uslove uini bezvrijednim

Ibn Abdu-l-Berr kae: ''Oni koji uslove nisu smatrali pravilnima uzeli su za dokaz
hadis Aie u kojem je Allahov Poslanik rekao: ''Svaki uslov koji nije u Allahovoj
Knjizi je bezvrijedan.'' Rijei '..u Allahovoj Knjizi'' se odnose na Allahove propise, i
propise Njegovog Poslanika ili u onome na to ukau Kur'an i sunnet, tako da je
bezvrijedan.

Allah je dozvolio brak sa etiri slobodne ene, i sa onoliko koliko hoe od svojih
robinja, i dozvoljeno mu je da izvodi enu gdje god hoe, i da je preseli gdje god se
on preseli, a svaki uslov koji zabranjuje dozvoljeno je bezvrijedan. 3
1
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 29/146.
2
Hadis biljei Buharija us vome sahihu na sljedeim mjestima: 5/185, broj, 2560. 5/167, broj, 2563. 5/187, broj,
2561. 5/188, broj, 2562. 5/190, broj, 2563, 5/313, 2117.
3
El-Istizkar, 16/149.

135
Njihov dokaz kao to kae Ibn Tejmijje jeste to da se ovi uslovi postavljaju
suprotno ugovornom cilju, zato to uslovi obavezuju svoje znaenje erijatom. Tako
da njihovo mijenjanje znai izmjenu onoga na to je erijat obavezao, kao da neko
mijenja ibadete, i ovo je sr ovog pravila. to znai da su ugovori dozvoljeni na jedan
nain, a uslovljavanje onoga na to se suprostavlja ciljevima erijata je izmjena
propisanih stvari. Zbog toga Ebu Hanife, afija u jednoj predaji i Malik nisu
dozvoljavali da se u ibadetima postavljaju uslovi koji se suprostavljaju ciljevima
erijata.

Pa kau: ''Da uslovi i ugovori koji nisu propisani jesu samo prekoraivanje
Allahovim granica, i dodavanje u vjeri.''1

Odgovor onima koji su uzeli ove dokaze:

1- Oni koji su prihvatili uslove nisu se zadovoljili ovim shvatanjem hadisa kako
ga je shvatila ova skupina, a doi e shvatanje onih koji su prihvatili uslove.

2- Nije istina za one uslovi koje nije zabranio Zakonodavac da se kae za njih
kako mijenjaju ono to je Allah propisao. Pa ako ih Zakonodavac nije naredio,
niti zabranio, niti u njima ima onoga to se suprostavlja ciljevima ugovora
onda su ti uslovi dozvoljeni, zbog toga to predstavljaju samo viak od onoga
to je dozvoljeno, a robu je dozvoljeno da uini ono to je od dozvoljenog
vika, a dozvoljeno mu je da to isto izostavi, kao to je dozvoljeno da ga se
uvijek pridrava ili da uslovi nekome drugom da se toga pridrava.

Ako ona uslovi da stanuje u mjestu njene porodice i ako se ovaj uslov ne suprostavlja
onome to nalae Allahov zakon, onda je Allah dozvolio isto to kao i njegovo ne
izvravanje, jer ona uslovljava ono to se ne suprostavlja Allahu, Njegovom propisu i
uslovima. Allahov Poslanik kae: ''ta je sa ljudima koji postavljaju uslove koji nisu
u Allahovoj Knjizi? Ko postavi uslov koji nije u Allahovoj Knjizi on je bezvrijedan.''
to znai da sve ono to je zabranjeno bez uslova, kao to je starateljstvo nad onim
koga nije oslobodio, ili kamata, ili openje sa robinjom drugog ovjeka, njegovo
uslovljavanje nije dozvoljeno, jer je Allah ove stvari zabranio bez uslova, te ako ih
uslovi onda je uslovio ono to je Allah zabranio.

Hadis znai da ono toje dozvoljeno bez uslova njega uslov ini obaveznim, kao to je
dodatak u mehru, jer ovjek ima prava da ga dadne eni, ali ako to postave kao
uslovom onda je to vadib. Zato je jasno da je nepravilan stav onih koji kau da su
uslovi u osnovi nepravilni, zbog toga to smatraju da ti uslovi mogu dozvoliti
zabranjeno ili zabraniti dozvoljeno, ili da obavee ono to nije obaveza ili da
opovrgne obavezu i jer to nije dozvoljeno osim sa doputenjem Zakonodavca. 2

Ali dozvoljeni uslovi ne dozvoljavaju zabrane, jer ona koja uslovi svom muu da ne
eni drugu njemu nee biti zabranjeno da se oeni sa drugom, ali ako se oeni ona
ima pravo na razvod, onda gdje je tu zabrana dozvoljenog?
1
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 26/131.
2
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 29/148-149.

136
3- ejh Ibn Tejmijje odgovara onima koji ponaditavaju dozvoljene uslove u
ugovorima sa tvrdnjom da uslov suprotira cilju ugovora tj. da je zabranjeno
koristiti uslove koji se suprostavljaju cilju ugovora, kao da uslovi razvod u
ugovoru ili da uslovi raskidanje ugovora.1

Pojasnio je da uslovljavanje onoga to se suprostavlja ugovoru spajanje izmeu dvije


suprotne stvari, jer spaja negiranje cilja i njegovo potvrivanje, tako da se u osnovi
nita ne dogaa.2

Shvatanje hadisa onih koji su dozvolili uslove

Oni koji su prihvatili dozvoljene uslove u ugovorima smatraju da su Poslanikove


rijei: ''Onaj ko uslovi uslov koji nije u Allahovoj Knjizi on je bezvrijedan.'' Da ima
jedno od dva znaenja:

1- ''Nije u Allahovoj Knjizi'' tj. da se u njoj ne nalazi njegova zabrana, ali ako se u
Allahovoj Knjizi nae njegova zabrana ili negacija u tom sluaju ovaj uslov je
nitavan, a ako se u Allahovoj Knjizi ne nae njegova zabrana onda je on
ispravan uslov.

2- Njegovo prisustvo u Allahovoj Knjizi tj. da ga je Zakonodavac dozvolio, jer


ako je uslovljena stvar djelo ili propis koje je Allah dozvolio onda je
dozvoljeno da bude postavljeno kao uslov. A taj uslov biva vadibom, ali ako
ga Allan nije dozvolio onda nee biti dozvoljeno ni da se sa njime uslovljava.

Tako da uslovljavanje ene i njene porodice muu da ne putuje sa njom, ili da je


nastani u mjestu gdje je njena porodica, ili da radi na dozvoljenom mjestu, da su to
sve ispravni i valjani uslovi. Allahova Knjiga dozvoljava da mu putuje sa enom ili
da ne putuje, a njoj je dozvoljeno da stanuje u mjestu njene porodice ili da se iseli iz
tog mjesta, ili kao to njoj dozvoljava da radi ako za to postoje erijatski uslovi. 3

Ispravno miljenje po tom pitanju

Ispravno miljenje jeste ispravnost dozvoljenih uslova u branom ugovoru, na iju


ispravnost miljenja ukazuju sljedee stvari:

1- Rijei Allahovog Poslanika onako kako to od njega prenosi Ukbe b. Amir El-
Duheni: ''Najpree da ispotujete uslove jesu oni sa kojima ste dobili
dozvoljene polne organe.''4 Ovo ukazuje da ispotivanje uslova u braku biva
preim nego u prodaji.

1
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 29/128.
2
Prethodni izvor, 29/156.
3
Vidi: Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 29/160.
4

137
Ibn Hader u komentaru kae: ''Najprei uslovi da se ispotuju su uslovi u braku, jer
je njegova bit sigurnija a njegov pojam saetiji.''

Neki od uenjaka su mislili da se pod uslovima podrazumijevaju uslovi koji su od


znaenja samog ugovora.

Ibn Dekik El-Id je odbio ovakve tvrdnje rekavi: ''Te stvari ne utjeu na obavezivanje
uslova, niti se poveava potreba za izvrenjem propisa koji se sa njima uslovi. Jer
sam tekst hadisa znai suprotno tome, a u hadisu stoji ''Najprei uslovi'' to znai da
se neki uslovi moraju ispotovati, dok su drugi malo obavezniji da budu ispotovani.
Ali uslovi koji su od biti samog ugovora su isti po svojoj obavezi ispotivanja.''

2- Zatim su uzeli dokaze koji dozvoljavaju ove uslove u drugim ugovorima


mimo braka. Ugovori su jedna tema ili poglavlje, a u zbirkama hadisa je
naveden veliki broj hadisa u kojim Allahov Poslanik odobrava ovakve
uslove, od kojih je i hadis gdje Allahov Poslanik kae: ''Ko proda palme koje
su rodile plodom, njihovi plodovi pripadaju prodavcu osim ako kupac ne
uslovi drugaije.'' Biljei ga Buharija.

Da ovaj uslov nije valjan kupcu ne bi bilo dozvoljeno da postavi ovaj uslov.

Buharija prenosi hadis u kojem stoji da je Dabir b. Abdullah prodao Allahovom


Poslaniku devu koju je jahao ali pod uslovom da je on jae dok ne dou do Medine.
Da je kojim sluajem ovaj uslov bio neispravan Allahov Poslanik se ne bi zadovoljio
sa Dabirovim uslovom.

Buharija je neke od hadisa koji dozvoljavaju uslove naslovio: ''Poglavlje ta je


dozvoljeno od uslova u islamu, propisima i prodaji.''

3- Ibn Tejmijje pravosnanost uslova dokazuje rijeima Allahovog Poslanika :


''Pomirenje izmeu muslimana je dozvoljeno osim onoga kojim se dozvoli
zabranjeno ili zabrani dozvoljeno. Muslimani su kod svojih uslova osim
uslova koji zabrane dozvoljeno ili dozvole zabranjeno.'' Biljei ga Tirmizi i
kae: ''Hadis je hasen sahih.''

4- Ispravnost ovog mieljenja dokazuje i to da je ovo bilo shvatanje ashaba, koji


su sudili i vladali se po njemu. U Buharinom 'Sahihu' se prenosi od Omera i
Ibn Omera da su rekli: ''Svaki uslov koji se suprostavlja Allahovoj Knjizi je
bezvrijedan makar to bilo stotinu uslova.''

U 'Sahihu' od Omera b. Hattaba se prenosi da je rekao: ''Prekidanje prava je kod


uslova a tebi pripada ono to si uslovio.''

Omerov hadis Abdu-r-Rezak povezuje u svom 'Musanifu' od Ejjuba a on od Ismaila


b. Ubejdullaha a on od Abdu-r-Rahmana b. Mugnima koji kae: ''Zapamtio sam
Omera b. Hattaba, a pred njim se vodio spor o eni koja je uslovila svom muu da je
ne izvodi iz njene kue. Omer ree: ''Njoj pripada njen uslov.'' Pa je ovjek rekao:
''Ako bude tako onda e svaka ena koja bude htjela odvojit se od svog mua ona e

138
to uiniti.'' Omer mu odgovori: ''Muslimani su kod svojih uslova, i ondje gdje se
prekidaju njihova prava.''

Ibn Abdu-l-Berr ga navodi sa istim lancem i rijeima: ''Muslimani su kod svojih


uslova, a njihova prava se prekidaju kod uslova.''

Sutina oko ovog pitanja jeste da uslovi bivaju bezvrijednim i nepravilnimiz


jednog od dva razloga:

Prvi je da se suprostave Allahovom propisu i erijatu, kao to je uslovljavanje


starateljstva od strane onoga ko nije oslobodio tog roba, jer ovaj uslov ne suprotira
cilju ugovora niti njegovu bit, nego se suprostavlja Allahovoj Knjizi i Njegovim
uslovima, jer je Allah propisao i naloio da starateljstvo pripada onome ko ga
oslobodi.

Drugi je da se uslov suprostavi ciljevima ugovora kao da neko nekoga oeni ali mu
time uslovi razvod, to znai da se ovaj uslov suprostavlja cilju ugovora jer njime
ugovor biva poniten.

Ali ako uslov ne sadri ni jednu od ove dvije stvari onda nema potrebe da se zabrani,
jer se radi o djelu koje ide u korist ljudi, za kojim oni imaju potrebu, a da nemaju
potrebe za njim ne bi ga ni inili.

Osmo poglavlje

Dostojnost ili jednakost u braku

U prethodnom pisanju smo pojasnili da je staratelj uslov za valjanost braka kod


veine uenjaka, kao i to da smo rekli da je ispravnije miljenje koje kae da staratelj
nema pravo svoju tienicu prisiliti na brak bez njenog zadovoljstva. Pa ako se
staratelj i ena dogovore da prihvate prosca onda e se brak sklopiti veoma lahko, ali
ako ena odbije prosca onda niko joj se u tome ne moe suprostaviti. Ali je problem
ako ona prihvati prosca sa kojim nije zadovoljan njen staratelj. U tom sluaju
staratelju nije dozvoljeno da svojoj tienici zabrani brak osim ako joj mu nije
dostojan tj. da bude poput nje, zbog toga nam se ovdje namee vanost rasprave o
dostojnosti ili jednakosti.

Prvi predmet

Definicija dostojnosti

139
Dostojnost u jeziku se odnosi na slino, podudarno ili isto,1 i sve ono to lii na neto
je isto kao ono.2
.1

i niko Mu ravan nije!" (El Ihlas,4.).

Kao to Allahov Poslanik kae: ''Muslimani su isti u vrijednosti svoje krvi.'' 3 Tj. kod
odmazde i krvarine.4

Dostojnost u braku u erijatskoj terminologiji kod uenjaka se odnosi na to da ovjek


bude slian eni5 i dostojan nje.6

U poglavlju o braku slinost ili dostojnost se odnose na odreene osobine, kao to je


vjera, porijeklo, sloboda, zanimanje i sl. tome.

Svaki od sljedbenika odreenog mezheba navodi kod definicje dostojnosti odreene


osobine do kojih je on doao svojim prouavanjem vjerskih propisa. Derdir,
malikijski pravnik, je definie ovako: ''U jeziku se odnosi na slinost, a u erijatu se
slinost odnosi na tri stvari po naem mezhebu: stanje, vjera i sloboda.'' 7

Ibn Ebi Tagleb hanbelija je definie sa rijeima: ''Dostojnost u jeziku znai slinost.
Jednakost se odnosi na pet stvari: vjeru, zanimanje, imetak, slobodu i porijeklo.'' 8

Tako da svaki od sljedbenika odreenog mezheba definiui je spomene odreene


osobine za koje oni smatraju da se na njih treba osvrnuti. Ali nisam nikoga naao ko
bi je definisao sveobuhvatnom definicijom osim Hatiba erbinija koji definiui
dostojnost kae: ''Dostojnost je u jeziku podudarnost, jednakost, a u erijatu se odnosi
na stvar koja sprjeava sramotu.''9

Drugi predmet

Stvari u kojima se treba osvrnuti na dostojnost

Uenjaci nisu uslovili da ena mora biti dostojna mua u ovim stvarima, ali se
prouavanje odnosi na dostojnost mukaraca prema enama.

1
En-Nihaje, od Ibn el-Esira, 4/180. Lisan el-'areb, 3/269. Enis el-fukaha, 149. El-Matleu' 'ala ebvabi el-mukni'i,
215.
2
Muhatru es-sihah, 573. El-Misbahu el-munir, 537.
3
Kae Medd b. Tejmijje za ovaj hadis: Biljee ga Ahmed, Nesaija i Ebu Davud. El-Munteka min ehadis el-
ahkam, 617.
4
El-Misbah el-munir, 537.
5
Lisan el-'areb, 3/69.
6
Et-Ta'rifat, od Durdanija, 194.
7
E-erhu es-sagir, 2/399.
8
Nejlu el-mearb, 2/156.
9
Mugni el-muhtad, 3/165.

140
Kasani hanefija kae: ''Dostojnost se ogleda prema enama ne prema mukarcima,
to znai da se dostojnost gleda u mukarcu prema eni, a ne u enama prema
mukarcima.''1

Kasani je potvrdio greku hanefijskih pravnika od ejhova koji su rekli da se gleda na


dostojnost u enama prema mukarcima kod Ebu Jusufa i Muhammeda, dokazujui
to jednim pitanjem spomenutim u 'Damia sagir' gdje je pojasnio dio njihove greke
o tom pitanju.2

Uenjaci su ne osvrtanje na dostojnost ene prema muu dokazali tekstovima, koji


jasno ukazuju na znaenje i neprihvataju nikakvu interpretaciju ili iskrivljivanje
dokaza. Allahov Poslanik se enio od arapskih plemena, a on je sa kojim se ne moe
niko uporediti od ljudi, ak je oenio i Safijju bint Hujeja b. Ahtaba idova.

Takoe su dokazali i razumom, Kasani kae: ''Znaenje koje uslovljava dostojnost


nalae specifinost koja se odnosi na mukarce, jer je ena ta koja se gnua a ne
mukarac, i jer je ona ta sa kojom se polno opi a on je taj koji polno opi, a njemu
nee biti zazorno da sa njom spava.''3 I kau: ''Dijete stie ugled sa ugledom oca, ne sa
ugledom majke, tako da se to ne odnosi na majku.''4

Hanefije smatraju da se dostojnost odnosi na ene u dvije stvari

Prva je ako staratelj koji nije otac ili manji djed udaju, onda njihova udaja za onoga
koji nije dostojan ne donosi njemu nikakvu korist, to znai da hanefije nisu uinili
ispravnim ovaj brak to dokazuje da oni uslovljavaju ovu vrstu dotsojnosti u njoj. 5

Druga je ako ovjek opunomoi drugog ovjeka da ga oeni sa nekom enom, on


nema pravo da ga oeni sa enom koja mu nije dostojna, i ovo je stav obadvojice Ebu
Hanifinih prijatelja, Ebu Jusufa i Muhammeda koji su to smatrali poeljnim, dok je
Ebu Hanife smatrao obaveznim obznanjivanje toga.6

Trei predmet

Propis dostojnosti u braku

Prva tema: Stavovi uenjaka o propisu dostojnosti

Ibn Kudame navodi da su se uenjaci u pogledu dostojnosti razili na dva miljenja:

Prvo: Da je dostojnost uslov valjanosti braka, ovo miljenje je pripisano Sufjanu, i


ujedno je to jedna predaja od Ahmeda.

1
Beda'iu es-sanai'a, 2/320. Vidi: El-Mubdi'a7/51. El-Insaf, 8/109.
2
Beda'iu es-sanai'a, 2/320.
3
Beda'iu es-sanai'a, 2/320.
4
El-Mugni, od Ibn Kudame, 1/379.
5
Haijetu ibn 'Abidin, 3/64,84.
6
Haijetu ibn 'Abidin, 3/64,95.

141
Drugo miljenje je da dostojnost nije uslov valjanosti braka. Ovo je druga predaja od
Ahmeda, kao to je to stav veine uenjaka, a naveo je imena uenjaka koji zastupaju
ovo miljenje.

Zastupnici drugog miljenja se dijele na dvije grupe:

Prva grupa je grupa onih koji smatraju da je ona uslov na obaveznost braka, pa
ako sklopi brak sa njenim postojanjem onda e brak biti obavezan, ali ako ga sklope
sa nepostojanjem dostojnosti i zadovoljstvom ene i njenih staratelja onda je brak
ispravan, ali ako se neko od njih ne zadovolji ima pravo na raskid branog ugovora.
Ovo je miljenje veine uenjaka kao to kae Kesani u onome to smo prenijeli od
njega. Ovaj stav su zastupali hanefije, malikije, afije i jedna predaja od Ahmeda, s
time da su posljednje generacije haneblija uzeli ovaj stav kao ispravnim.

Druga grupa ne smatraju da je dostojnost uope uslovljena niti da se treba na nju


osvrtati. Svaki musliman je dostojan muslimanke osim ako nije grijenik. Ovo je stav
Malika, Ibn Hazma, evkanija, Sidika Hasana Hana. Kesani ovo miljenje pripisuje
Ebu Hasanu Kerhiju, Maliku, Sufjanu Sevriju i Hasanu Basriju. 1 Mi emo navesti
dokaze onih koji zabranjuju udaju za grijenika kada budemo govorili u predmetu o
osobinama koje se odnose na dostojnost, kao to e biti spomenuti i dokazi onih koji
se nisu osvrtali na dostojnost.

Ali rijei Ibn Kudame da veina uenjaka ne ubrajaju dostojnost uslovom u braku ne
suprostavlja se tvrdnji Kesanija kada kae da je veina uenjaka smatraju uslovom.

Jer u ovom sluaju Ibn Kudame misli na uslov valjanosti braka koji ako se ne nae
kvari brak, dok Kesani misli na uslov obaveznosti braka, ije nepostojanje ne smeta
valjanosti u sluaju ako se tih uslova odreknu staratelji i ena, tako da je ona strana
osloboena kako to kau uenjaci.

Glede na prethodne stavke uenjaci, po pitanju dostojnosti u braku, se dijele na tri


mezheba:

Prvi: Da se na nju ne osvre osim u vjeri i moralnosti.

Drugi: Da je ona uslov za obaveznost braka.

Trei: Da je ona uslov valjanosti braka.

Druga tema: Dokazi grupa koje su se razile oko dostojnost

Mi emo navesti dokaze svake grupe u sljedeim redovima:

Prvo: Dokazi onih koji dostojnost ne ubrajaju ni u emu osim u vjeri i moralnosti.
1
Vidi: El-Mugni, 7/372. Beda'iu es-sanai'a, 2/317. Revdatu et-talibin, 7/84. El-Muhalla, 10/24. El-Insaf, 8/108.
Zadu el-mea'd, 4/22. Er-Revdatu en-nedijje, 2/9

142
Oni koji ne daju panju dostojnosti u braku su se posvetili vagi mjerenja razlika koje
je odredio Islam, pa su rekli da je to osnova koja obuhvata pitanje i zatvara vrata
raspravi.

Pa e vidjeti kako ova grupa navodi dokaze o tome da su ljudi na vagi Islama i
njegovih propisa jedne vrste, i da niko od njih nema prednosti nad drugim osim po
bogobojaznosti, pa kau: ''Islam je doao da popravi nedostatke koje su poinili ljudi
nekada i sada, zbog toga to je svaka skupina mislila da je najbolji i najsavreniji onaj
koji je najboljeg porijekla i ugleda, boje, drave i zanimanja.

Islam je doao da ispravi putanju kretanja, da upotpuni nedostatke, da ispravi


vrijednosti razlikovanja ljudi. Islam je ustanovio vagu na jakim i postojnim
osnovama pa su ljudi spoznali da su stvoreni od jedne osnove tj. praine, i da je
njihov otac Adem, mati Hava, i da je njihov Gospodar jedan Koji ih je obavijestio da
njihovo razlikovanje na plemena i narode ne znai prednost plemena nad plemenom,
niti naroda nad narodom, nego da je mudrost razlikovanja radi meusobnog
upoznavanja. Ali da je glavna vaga razlikovanja bogobojaznost.




Najugledniji od vas kod Allaha je onaj koji Ga se najvie boji (El Hudjurat, 13.).

Grupa koja zastupa ovo miljenje navodi dokaze koji ukazuju na ovu vagu u Islamu,
a ja u ovdje navesti ono to je naveo jedan od sljedbenika ovog miljenja, a to je bio
Ibn Kajjim .

Ibn Kajjim u 'Zadu-l-Miadu' kae:1 ''Granica u njegovom propisu jeste u dostojnosti


u braku.


"O ljudi, Mi smo vas od mukarca i ene stvorili i plemenima i narodima vas
uinili da biste se upoznali. Najugledniji od vas kod Allaha je onaj koji Ga se
najvie boji (El Hudjurat,13.).

Vjernici su samo braa, (El Hudjurat,10.).

"A vjernici i vjernice prijatelji su jedni drugima (Et Tewbe,71.).

1
Zadu el-mea'd, od Ibn el-Kajjima, 4/22.

143
I Gospodar im se njihov odazva: "Nijednom djelatniku izmeu vas, bio mukarac ili
ena, djelo neu ponititi; vi ste jedni od drugih. (Ali Imran,195.).

Allahov Poslanik kae: ''Va Gospodar je jedan, otac vam je jedan, arap nema
prednosti na nearapom osim po bogobojaznosti.'' Biljei Taberani u 'Evsatu' i Bezar
slinog njemu osim to kae: ''Va otac je jedan, vaa vjera je jedna, otac vam je
Adem, a Adem je od praine.''1

Allahov Poslanik kae: ''Porodica tog i tog nisu moji zatitinici, nego je moj zatitnik
Allah i dobri vjernici.''2

Kod Tirmizije se prenosi da je Allahov Poslanik rekao: ''Ako vam doe neko, sa
ijom ste vjerom i moralom zadovoljni, onda ga oenite. A ako to ne uinite onda e
se na Zemlji desiti velika smutnja i nered.'' Pa su rekli: ''Allahov Poslanie, makar bilo
u njemu neega?'' A on ponovi tri puta: ''Ako vam doe neko, sa ijom ste vjerom i
moralom zadovoljni.''3

Ako pomno pregleda ove dokaze koje je naveo ejh Ibn Kajjim otkrit e da se
njihovo znaenje o vrijednosnim razlikama izmeu ljudi vrti u glavnom oko
bogobojaznosti. Kao i to da su muslimani u Allahovom erijatu braa, kao i to da
pripadnost, ugled, bogastvo i boja ne daju nikome prednost nad drugim, te da je
mjerilo za one koji dou nudei sebe za brak jesu vjera i moral. Prva generacija se
uspela na visok stupanj onoga na to ih je uputio islam, tako da su kod njih mjerila
prednosti jednih nad drugim bili vjera i plemenite moralne vrijednosti.

Hadiske zbirke nam biljee da je Ebu Zerr uvrijedio jednom muslimana to ga je


spomenuo po looj strani njegove majke, pa ga je Allahov Poslanik ukorio estokim
prijekorom, i rekao mu: ''Ti si ovjek u kojem ima jo dahilijeta.'' 4 Pored Allahovog
Poslanika je proao ovjek kojeg svi cijene u ovosvjetskim odnosima, pa je Allahov
Poslanik upitao svoje ashabe: ''ta mislite o njemu?'' Rekoe: ''Uglednik, ako zaprosi
udat e za njega, ako se zauzme njegovo e se zauzimanje prihvatiti, ako progovori
sluat e se.''

Zatim je naiao ovjek koga svako od stanovnika Zemlje odbija, kada su o njemu bili
upitani ashabi rekoe: ''Ako zaprosi niko se za njega nee udati, ako se zauzme nee
mu biti prihvaeno, ako progovori niko ga nee sluati.''

Na to Allahov Poslanik , koristei ispravnu islamsku vagu prednosti ree: ''On je


bolji od onoga koliko bi se njemu slinim ispunila Zemlja.'' 5

1
Medmeu' ez-zevaid, 8/84.
2
Ovaj hadis Hatib et-Tibrizij pridodaje Buhariji i Muslimu, Mikatu el-mesabih, 2/598. Broj, 4914.
3
Biljei ga Tirmizija, ocijenivi ga rijeima: Hadis hasen sahih. Vidi: El-Munteka min ehadis el-ahkam, 543.
4
Buharija, 1/84. Hadis broj, 30.
5
Buahrija, 9/132.

144
Koristei ova mjerila Allahov Poslanik je svoju teinu Zejneb bint Dah Esedije
njena mati je bila Emima bint Abdu-l-Mutalib udao za svog djeaka Zejda b. Harise.
A o njima dvoma je Allah objavio ajete.



I poto je Zejd s njom ivio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali (El Ahzab,37.).

Allahov Poslanik je naredio Fatimi bint Kajs da se uda za njegovog tienika Usamu
b. Zejda, a nju su prosili Muavija i Ebu Dehm.1

Allahov Poslanik je svoje dvije kerke udao za Osmana b. Affana , kao to je svoju
kerku Zejnebu udao za Ebu Asa b. Rabiu.

A Osman i Ebu As su bili iz plemena Benu ems a ne iz Benu Haim.

Alija je svoju kerku Ummu Kulsum udao za Omera b. Hattaba a bio je iz plemena
Benu Adijj.

Siddik je svoju sestru Fervetu udao za E'asa b. Kajsa. Mikdad je oenio Dibau bint
Zubejr b. Abdu-l-Mutalib, kerka od Poslanikove tetke po ocu, a E'as i Mikdad su
bili iz plemena Kinde.2

Ebu Huzjefe b. Utbe b. Rabi'a b. Abdu ems a bio je od onih koji su uestvovali u
bitci na Bedru je udao kerku svoga brata Hindu bint Huvejlid b. Utbe b. Rabi'a za
Salima tienika/ jedne od ensarijki, a Ebu Huzejfe je odgajao Salima kao posinka
prije nego to je islam zabranio usvajanje.3

Darkutni prenosi da je Abdu-r-Rahman svoju sestru udao za Bilala abesinca.

Ebu Davud prenosi da je Ebu Hind pravio Allahovom Poslaniku hidamu pa je


Allahov Poslanik rekao: ''O Benu Bejade, oenite Ebu Hinda i udajte za njega.''
Biljei ga Hakim i Hasan b. Hader u 'Talhisu' sa njegovim lancem. 4

Istraivanje ovoga u hadiskim zbirkama bi se oduljilo.

Onaj ko pomno proui tekstove koji se prenose od Poslanika primijetit e da je put


kojeg su slijedili u vrijednovanju ljudi po dostojnosti bio put bogobojaznosti, vjere i
morala. Uprkos drutveno socijanom ili materijanom poloaju. U tome nije bilo
razlike izmeu Benu Haima i drugih Kurejija, niti je bilo razlike izmeu Kerjija i
nekih drugih arapa, niti je bilo razlike izmeu arapa i nearapa.

1
Biljei ga grupa osim Buharije. Vidi: El-Munteka min ehadis el-ahkam, 535.
2
Vidi: El-Mugni, od Ibn Kudame, 7/375. Mikdad se oenio sa Dibaom, kako biljei Buharija u svojoj
vjerodostojnoj zbirci, 9/132.
3
Biljei ga Buharija.
4
Er-Revdatu en-nedijje, 2/7. Telhisu el-habir, 3/164.

145
Drugo: Dokazi onih koji dostojnost smatraju obavezujuom na brak

Oni koji dostojnost smatraju obavezujuom na brak, na brak su gledali da je


uspostavljen na obostranom zadovoljstvu ene i njenih staratelja sa proscem. to
znai da brak ne smije biti uz prisilu i presiju, i ovo je osnova oko koje su se sloili
uenjaci.

Polazei sa ove take gledita erijat je starateljima zabranio da udaju enu protiv
njene volje. Ibn Tejmijje kae: ''Amida, niti bilo ko drugi, nema pravo da uda enu
za onoga ko joj nije ravan ako ona nije nija zadovoljna sa time, oko ega su se imami
sloili. Ali ako to uini zasluuje kaznu koja e ga odvratiti i njemu sline od takvog
postupka. Ako bi je udao za nekoga ko joj nije dostojan, drugi od staratelja koji je
nisu udali, imaju pravo na pobunu i raskidanje braka. Amida nema pravo da prisili
punoljetnu enu na udaju za onoga koji joj je dostojan , pa ta onda rei ako je uda za
onoga koji joj nije dostojan, nego je ne moe udati osim za onoga sa kime e ona biti
zadovoljna konsenzusom muslimana.''1




ne ometajte ih da se udaju za mueve svoje, kada se sloe da lijepo ive (El Bekara,232.).

Ajet je oit kao to Ibn Tejmijje kae: ''Ukazuje na to ako se ena zadovolji sa onim
koji joj nije dostojan da njeni staratelji imaju pravo da je sprijee, a poznato je da se
uda za njoj dostojnog.''2

Shvatanje po veini uenjaka i ono to je pravilno jeste da brak ne moe biti sklopljen
osim ako se ne zadovolji ena i njeni staratelji sa proscem kao muem.

Ako je stvar ovakva onda e ljudska mjerila kojima e mjeriti one sa kojima e biti
zaodovoljni za mua biti razliita, isto kao to e se mjerila muaraca razlikovati kada
ih budu primjenjivali nad onim enama koje oni ele oeniti.

Islam najee i najozbiljnije nareuje, do tog stupnja da to dopire do obaveze ili bar
blizu, da izbor bude na osnovu bogobojaznosti, jer su oni ti koji izvravaju obaveze,
klone se harama, i to je ona najnia granica koja se mora nai kod osobe sa ijim smo
vjerovanjem i povjerljivou zadovoljni.

Moramo znati da je krug bogobojaznih u islamskom svijetu veoma opiran, obuhvata


hiljade, ak desetine hiljada i milione. Oni se razlikuju po starosti i mladosti, po
siromatvu i bogastvu, po ljepoti i runoi, po ugledu i porijeklu, po zanimanjima,
zaposlenosti i dr.

ena i njeni staratelji gledaju u onoga koji e doi da je prosi, oni prouavaju njegovo
stanje, svojstva i sposobnosti. Ali njima nita nee nakoditi ako izaberu boljeg koji
doe iz kruga onih izmeu kojih smiju birati, a to je krug bogobojaznih muslimana.

1
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/57.
2
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 34/84.

146
Ono to Islam zabranjuje jeste izbor iz kruga onih koji nisu bogobojazni i moralni
zbog njihove ljepote, imetaka, ugleda i poloaja. Ali ako se ova svojstva ili bar neka
od njih nau zajedno sa bogobojaznou i moralom onda e ovo biti savrenost iznad
savrenosti, i vrijednost iznad vrijednosti.

Kako moe njena i blaga ena podnijeti grubog i osornog mukarca koji bije ili tue
ene?

Kako je mogue da kolovana i nauena ena prihvati neznalicu koji nema udjela u
znanju?

Kako moe brak hoditi ispravnom stazom ako je ena ki vladara ili ministra koja je
ivjela u visokim palaama i cvijetnim vrtovima, u bogastvu i blagodatima ako je
njen mu smear, ili ista ili onaj ko vri hidamu?!

Kako e kerka bogatog ivjeti sa muem koji od ovog svijeta ne posjeduje ni koliko
kljun moe ponijeti bogastva? Kako moe bogata ljepotica da se zadovolji sa runim,
neuglednim i slijepim na jedno oko?

ena od Sabita b. Kajsa b. emasa je dola Allahovom Poslaniku i rekla mu:


''Allahov Poslnaie, Sabit b. Kajs mi nije mrzak u vjeri niti moralno, ali mrzim
nevjerstvo u islamu.''

Pa je Allahov Poslanik rekao: ''Hoe li mu vratiti vrt?'' Rekla je: ''Da.'' Allahov
Poslanik ree: ''Primi vrt i pusti je razvodom.'' U drugoj predaji: ''Ali ga ne
podnosim.''1

U predaji kod Bejhekija: ''Ali ga ne podnosim mrnjom.'' U predaji kod Ibn Made:
''Habiba bint Sehl je bila udata za Sabita b. Kajsa a bio je ruan ovjek, pa je rekla:
''Tako mi Allaha, da nije straha od Allaha kad mi ue ja bih ga pljunula u lice.'' 2

Zar ne vidi ovu sliku u stvarnom ivotu? Kako moe ova ena, ije srce ispunilo
mrnjom prema ovom ovjeku, da ivi sa njim? Da li je mogue da ona ili njoj sline
kriju svoja osjeanja i emocije prema svom muu?

Allahov Poslanik se nije predumiljao da naredi njenom muu da je pusti nakon to


povrati od nje svoj mehr koji joj je dao.

Dola je ena kod Allahovog Poslanika i rekla da ju je otac udao a ona nije
zadovoljna, pa je Poslanik vratio njen brak. Hadis biljei skupina osim Muslima.3

Od Ibn Abbasa se prenosi da je djevojka dola kod Allahovog Poslanika i rekla da ju


je otac kao djevicu udao za ovjeka a ona nije zadovoljna pa joj je Poslanik da pravo
na izbor. Biljei ga Ahmed, Ebu Davud, Ibn Made i Darkutni. 4

1
Buharija, 9/395. Broj hadisa, 5273, 5275.
2
Ibn Hader je ove i druge dokaze spomenuo u djelu Fethu el-bari, 9/400.
3
El-Munteka min ehadis el-ahkam, 540.
4
Prethodni izvor, 541.

147
Od Abdullaha b. Burejde a on oca prenosi se da je rekao: ''Dola je djevojka kod
Allahovog Poslanika i rekla: ''Otac me je udao za svog bratia, kako bi sa mnom
podigao svoje bogastvo.'' Kae: ''Pa joj je dao pravo na izbor.'' Ona ree: ''Odobravam
ono to je uinio moj otac ali sam htjela da poduim ene da njihovi oevi nemaju
nikakvo pravo u njihovoj udaji.'' Biljei ga Ibn Made, a Ahmed i Nesai u hadisu Ibn
Burejde od Aie.1

Fatima bint Kajs je dola kod Allahovog traei od njega savjet u vezi onih koji su je
doli prositi, a to su bili Muavija, Ebu Dehm i Usame b. Zejd. Pa je Allahov Poslanik
rekao: ''to se tie Muavije on ti je ovjek posiromaan nema imetka, to se tie Ebu
Dehma on tue ene, nego uzmi Usamu.'' Biljei ga skupina osim Buharije. 2

Ako se tekstovi pomno pregledaju a veliki ih je broj u sunnetu moe se vidjeti da


ne odbijaju ljudska mjerila u izboru onih koji dolaze prositi njihove keri, ili mjerila
kojima ena bira svog mua.

Allahov Poslanik je naredio ovjeku, kojeg je ena zamrzila, da je pusti. Allahov


Poslanik je odbio brak ene koju je otac udao za svog bratia kako bi podigao svoj
imetak tim brakom, ali nije odbio njeno miljenje zbog mjerila koja su bila uzrok tom
braku.

Zatim Allahov Poslanik nije savjetovao Fatimu bint Kajs da se uda za Muaviju jer je
tada bio siromaan bez imetka, niti da se uda za Ebu Dehma zato to je tukao ene.

Dokazi razuma

Oni uenjaci koji su dostojnost smatrali uslovom obaveznosti braka su uzeli ove
dokaze, koje smo naveli, kao potporu tom miljenju, kao to su pogledali i u ljudsku
prirodu to ih je uputilo na veoma duboku bit u ljudskoj dui i socijalnim drutvima.
Kao i injenica da neosvrtanje na ovu stvar moe prouzrokovati prepirke izmeu
suprunika ili da odvede do razvoda i raskola.
Velijullah Dehlevi, u onome to od njega prenosi Siddik Hasan Han, kae:
''Dostojnost je u onome na to su ljudi naviknuti, a potvaranje u nju je moda gore od
ubistva.''3

Kesani, hanefijski pravnik kae: ''Brane koristi bivaju dovedene u pitanje ako nema
dostojnosti, zbog toga to braka nema bez tjelesnih odnosa i zajednike postelje, a
ena ne prihvata da spava sa ovjekom koji joj nije ravan, jer joj to smeta. Tako da
korist biva izgubljena, i zbog toga to suprunici prolaze kroz koje kakve sitne
periode u braku zbog kojih ako ih ne podnesu brak ne uspijeva u veini sluajeva. Ali
podnoenje od strane onoga koji joj nije ravan je veoma teko, teko pada na zdravu
prirodu, tako da brak ne uspije osim sa dostojnou, zbog toga se mora uzeti u
obzir.''4 Takoe kae: ''Staratelji imaju pravo u postojanju dostojnosti, jer se i oni

1
Prethodni izvor, 542.
2
Prethodni izvor, 535.
3
Er-Revda en-nedijje, 2/7.
4
Beda'iu es-sanai'a, 2/317.

148
koriste od nju, zar ne vidi kako se ponose za ugledom svojih potomaka, a stide se
zbog njegovog neugleda, ime bivaju oteeni.'' 1

Zajednika taka izmeu dva prethodna pravca

Svaki od dva prethodna pravca su slijedili velikani islamskih nauka, zbog toga onaj
ko traga u islamskim nauka mora paljivo i provjereno pregledati pitanje kako bi
doao do ispravnog miljenja.

Nema sumnje da prvo to se pojavi u njegovoj glavi jeste pokuaj spajanja izmeu
dva miljenja te pribjegavanje miljenju koje e spojiti stavove kako bi na kraju bili
jedna jedinstvena i zajednika rije.

Primijetio sam da kod veine uenjaka, obadva pravca, nema razilaenja i


kontradiktornosti.

To pojanjava injenica da pripadnici drugog miljenja u glavnom tvrde i govore da


se treba osvrnuti na dostojnost, kau: ''Islamski erijat je dostojnost uinio pravom
ene i njenih staratelja, i nije ju uinio samo Allahovim pravom od kojeg se ne moe
odrei u nekom od sluajeva. A ako se ena i njeni staratelji sloe sa ovjekom koji
nije ravan njihovoj tienici brak biva ispravnim, ali ako svi odbiju ili odbiju staratelji,
ili odbije neko od onih koji imaju pravo da odbiju brak nee biti valjan.

Hanefije dozvoljavaju punoljetnoj eni da se uda samostalno bez staratelja, ali u isto
vrijeme starateljima daju pravo na raskid braka ako mu nije dostojan njihove
tienice. Tako da je dostojnost kod njih uslov na obaveznost braka, Kesani kae:
''Brak u kojem je dostojnost uslov njegove obaveznosti je onaj u kojem se ena uda
samovoljno bez zadovoljstva njenih staratelja ali se ne mora sklopiti. ak iako bi se
udala za onoga koji joj nije dostojan i bez zadovoljstva njenih staratelja ne mora biti
sklopljen, jer staratelji imaju pravo protivljenja, zato to u je u njegovoj dostojnosti
pravo staratelja, zbog toga to e oni koriste time. Ako se oni time zadovolje znai da
su se odrekli svog prava, i oni imaju pravo da se odreknu svog prava i zato to se
dozvoljenih stvari moe odrei, tako da spadaju.''2

Kesani takoe kae: ''Veina uenjaka kau da je brak uslovo baveznosti braka kao
opi pojam.''3

Veina uenjaka smatra zabranjenim da ena samostalno bez staratelja sklopi brani
ugovor. Ali zbog toga oni daju eni pravo raskida braka ako je njen staratelj udajom
ponizi bez njenog zadovoljstva, tako da dostojnost biva uslovom obaveznosti na brak
njenim pravom, i pravom onih koji ne budu zadovoljni, od ene i njenih staratelja na
ije se zadovoljstvo mora osvrnuti kod udaje, ako bude udata za onoga koji joj nije
dostojan, ime im se daje pravo na raskid a ovo pravo otpada u sluaju ako ga se oni
odreknu.

1
Beda'iu es-sanai'a, 2/317.
2
Beda'iu es-sanai'a, 2/317-318.
3
Prethodni izvor, 2/317.

149
Od onih koji su ovo spomenuli je bio Imam afija koji smatra da je starateljstvo u
braku uslovljeno radi toga da se djevojka ne bi udala za onoga koji joj nije dostojan, i
smatra da je brak ispravan ako staratelj uda svoju tienicu za njoj dostojnog. Ali ako
je uda za onoga koji nije takav, a njeni ostali staratelji se sloe imaju pravo na raskid
istog ugovora. Ako bi se svi staratelj isloi osim jednog da njihova tienica bude
udata za onoga koji joj nije dostojan, brak po afijama e biti odbijen u svakom
sluaju.1

Imam afija direktno se izjanjava da brak sa onim koji nije ravan eni nije zabranjen
po njegovom mieljenju pa da bude odbaen u bilo kojem sluaju, nego se radi o
nanesenoj teti eni i njenim starateljima. Ali ako se time zadovolje ena i oni koji
imaju udjela u tome onda brak nee biti odbaen.2

Hatib erbini pojanjavajui stav afijskom mezheba kae: ''Dostojnost je uslovljena


kako se ne bi nanijela sramota, ali nije uslov za valjanost braka, nego je pravo ene i
njenih staratelja, koji opet imaju pravo da ga se odreknu.'' 3

Ebu Hasan Ali b. Abdu-l-Kafi Sebki kae: ''Ako ena bude udata sa njenim
zadovoljstvom i zadovoljstvom njenih staratelja, za mua koji joj nije dostojan brak
biva valjanim. Ovo je miljenje Malika, Ebu Hanife i veine uenjaka.'' 4

Ibn Kudame je raspravljao o ovoj temi navodei obadvije predaje od Imama


mezheba, pa je na kraju saeo rijei gdje kae: ''Ispravno je da ona nije uslov (mislei
na uslov valjanosti) nego ono to se o dostojnosti prenosi odnosi se na osvrt kao na
opi pojam, ali to ne znai da mora biti uslovljena, zato to ena i svaki od staratelja
imaju u tome pravo, a onaj ko se ne zadovolji ima pravo na raskid ugovora.''5

Drugo: Dokazi onih koji kau da je dostojnost uslov valjanosti braka

Prethodno smo pojasnili da razilaenje izmeu onih koji nisu ubrojali dostojnost kao
opi pojam, i onih koji su je ubrojali kao uslov su se sloili tako to prva grupa ne
obavezuje enu i njene staratelje da prihvate prvog prosca koji se pojavi, niti odbijaju
enin izbor, niti izbor njenih staratelja, jer oni nemaju pravo na to, i nikome Allah nije
dao pravo da prisili nekoga na brak.

Ali je ostalo razilaenje sa onima koji su dostojnost ubrojali u Allahova prava, to


znai da ako se ena uda za onoga koji joj nije dostojan, sa svojim zadovoljstvom i
zadovoljstvom njenih staratelja, onda sudija ili muslimanski vladar moraju
posredovati da se taj brak razvrgne, zato to je jednakost izmeu suprunika kod njih
Allahovo pravo.

Pojedini sljedbenici ovog pravca su ponekada moda blii onima koji kau da je
dostojnost uslov obaveznosti, ili da se udalje zastupajui stav druge grupe, tako da se
nau na potpuno suprotnim stranama.
1
El-Umm, od afije, 5/13. Vidi Tekmiletu el-medmuu', 16/18.
2
El-Umm, od afije, 5/13. Vidi Fethu el-bari, 9/132.
3
Beda'iu es-sanai'a, 2/317.
4
Tekmiletu el-medmuu', 16/185.
5
El-Mugni od Ibn Kudame, 7/373.

150
Ili da budu blizu ako se dostojnost nae u uskim krugovima, kao to dostojnost
smatra dijelom vjere, kao to je Imam Malik, onda izmeu njega i veine uenjaka
nema razilaenja osim u obliku izraavanja. A udaljit e se svako ko kae da je ona
uslov valjanosti braka ili proiri njen pojam znaenja. Onaj ko je pripie vjeri, kao to
je jedna od predaja hanebelija, onda e se krug razilaenja proiriti. Krug razilaenja
e se jo vie proiti kod onih koji dostojnosti dodaju druge osobine kao to je
sloboda, zanimanje i nepostojanje nedostataka, jer e stav u ovom suaju biti osuen
na iznoene dokaza, kako bi se dokaza bolja ispravnost dokaza nad onim nadjaanim
u ovom pitanju. Jer se radi o dva potpuno razliita stava, izmeu kojih nee moi biti
spojeno.

Mi smo prethodno pojasnili da je ovo miljenje preneeno od Imama Ahmeda kao i


prvih generacija hanbelija. Zerkei kae: ''Ovo je napisano, poznato i izabrano kod
veine prijatelja obadvije predaje i ispravno miljenje u mezhebu, njegov stav i sr.''

Ibn Manda u svom pojanjenju kae: ''Ovo je stav mezheba, to je i Hirki potvrdio,
te mu dao prednost u 'Hadiju' i 'Ri'ajetejn' i 'Havi sagir', po emu se mezheb posebno
izdvaja, ime dostojnost biva Allahovo pravo, kao i pravo ene i njenih staratelja.'' 1

Ibn Kudame kae: ''Predaje od Imama Ahmeda po pitanju uslovljavanja dostojnosti u


valjanosti braka se razlikuju, tako da se od njega prenosi da je uslov, pa se kae da
ako osloboeni rob oeni arapkinju onda e se morati rastaviti. Ovo miljenje je
zastupao i Sufjan.

Ahmed je za ovjeka koji se opija i nije dostojan rekao da se moraju rastaviti, i kae:
''Ako mladoenja bude tkalac izmeu njih e se rastaviti zbog rijei Omera b. Hattaba
: ''Polne organe uglednih u zabraniti osim ako se ne radi o dostojnima.'' Biljei ga
Hilal sa svojim isnadom.''2

Mnogo sam posvetio vremena navodei njihove predaje kako bi pokazao jainu
njihovog stava, iako posljednje generacije hanbelija smatraju ispravnijim drugu
predaju kojom se smatra da je dostojnost uslov obaveznosti na brak, a ne uslovom
valjanosti kao to je prethodno pojanjeno od njih.

Kako bi bilo pojanjavanje hanbeliskog mezheba upotpunjeno elim ukazati da


hanbelije, kada govore o osobinama dostojnosti, navode obadvije predaje ili navode
predaju kojom se smatra da je dostojnost vjersko pravo i pravo porijekla odnosno
ugleda. Dok druga predaja proiruje krug dostojnosti prenosei je na slobodu,
zanimanje i imetak.3 A govor o onome to se smatra i onome to se ne smatra
osobinama dostojnosti e doi u sljedeem predmetu ina Allahu te'ala.

Sebki je u komentaru 'Muhezeba' mieljenje o nevaljanosti braka one koja se uda za


onoga koji joj nije dostojan pripisao Sufjanu, Ahmedu i Abdullahu b. Madionu. 4
1
El-Insaf, od Merdavija, 8/105-106. Obrati se po ovome pitanju kod uenjaka hanbelijskog mezheba u djelima:
El-Mukniu', 3/28. El-Muharrer, 2/18. El-Mubdiu', 7/49.
2
El-Mugni, 7/372.
3
El-Mubdiu', 7/53. El-Insaf, 8/107.
4
Tekmiletu el-medmuu', 16/185.

151
Oni koji su slijedili ovaj mezheb su koristili vjerodostojne dokaze, ali oni ne ukazuju
na ono to oni zastupaju, dok se dokazi koji nisu vjerodostojni ne mogu koristiti ni u
kom sluaju. A pred tebe stavljamo ono to su uzeli za dokaze kao i ono ime im se
odgovara na njih.

Prvo: Njihovo koritenje slabih i izmiljenih hadisa

Ova grupa je koristila dokaze hadise koji nisu vjerodostojni od kojih su:

1- Merfu'a predaja od Dabira: ''ene se ne udaju bez staratelja i ne udaju se


osim za dostojne.''

Hafiz Zejlei u svojoj interpetaciji hadisa kae: ''Biljei ga Darkutni: Mubeir b.


Ubejdovi hadisi se ne koriste, niti se njegovi hadisi provjeravaju. Bejheki je u
'Mearife' Ahmedu b. Hanbelu pripisao da je rekao: ''Hadisi Mubeira b. Ubejda su
izmiljeni i lani.''1

evkani ga je naveo u svojim biljekama 'Fevaid medmua fi ehadis mevdua' gdje o


njemu kae: ''Akili ga prenosi od Dabira kao merfua predaju, a u njegovom lancu se
nalazi Mubeir b. Ubejd, Ahmed za njega kae: ''Laov, izmilja hadise.''

Darkutni ga biljei u svom 'Sunnenu' i kae: ''Muberovi hadisi se ne uzimaju.'' 2

Ibn Irak Kinani ga navodi u svom djelu 'Tenzihu erijati merfua an ahbar eniati ve-l-
mevuda'3 i ocjenio ga onako kako su ga ocijenili one prije to smo spomenuli.

Albani ga je ocjenio kao izmiljenim hadisom, a Adluni ga ocjenio slabim. 4

2- Hadis u kojem Poslanik kae: ''Arapi su dostojni jedni drugih, pleme


plemenu, pokrajina pokrajini, ovjek ovjeku, osim onoga koji tka i pravi
hidamu.''

O njemu Ibn Hader kae: ''Ibn Ebu Hatim je o njemu pitao svog oca pa mu je rekao:
''La koja nema osnove, a na drugom mjestu je rekao oita la.'' Darkutni u 'Ilelu'
kae: ''Nije vjerodostojan.'' Ibn Abdu-l-Berr kae: ''Ovo je nepostojei i izmiljeni
hadis.''5

Zejlei navodi njegove lance6 i pojanjava da ni jedan lanac nije sauvan od prekida, ili
gubljena dijelova, ili onih koji prenose sa prekidima ili nepoznatih prenosilaca, pa
ako eli da provjeri pogledaj njegovo govor o ovom hadisu.

1
Nasbu er-rajeti, 3/196.
2
El-Fevaid el-medmua'h, od evkanija, 124.
3
Tenzihu e-eri'ati, 2/207.
4
Vidi Irvau el-galil, od Albanija, 6/264. Kefu el-hafa, od Adlunija, 1/442.
5
Telhisu el-habir, od Ibn Hadera, 3/164. Vidi govor Hafiza Ibn Hadera po ovome pitanju u Fethu el-bari,
9/133.
6
Nasbu er-raje, 3/197.

152
3- Aiin hadis u kojem Allahov Poslanik kae: ''Birajte za svoje sjeme i udajite
za dostojne.''

Hafiz Zejlei o ovom hadisu kae: 'Hadis je preneen od Aie, kao to stoji i u hadisu
od Enesa, i u hadisu od Omera b. Hattaba, i putem mnogih lanaca koji su slabi.''1

4- Ono to se prenosi od Omera b. Hattaba da je rekao: ''Zabranit u udaju


udlednih osim za one koji su njima dostojni.'' Albani ga je ocjenio slabim zbog
prekida u lancu, jer ga Ibrahim b. Muhammed b. Talha prenosi od Omera, a
on nije upamtio Omera kao to kae Hafiz Mizij.2

5- Hadis koji prenosi Alije pripisujui ga Poslaniku da mu je rekao: ''Alija,


nemoj odgaati tri stvari, namaz kada nastupi njegovo vrijeme, denazu ako
joj prisustvuje i djevojku da uda ako se nae dostojan njoj.''

Hafiz Zejlei kae da ga biljei Tirmizi i da o njemu kae: ''Hadis je garib, i ne mislim
da mu je lanac povezan.'' Zatim je Zejlei prenio da je Hakim u svom 'Mustedreku' za
njega rekao da je vjerodostojan.3

Hadiski kritiari i muhadisi, o hadisima koji govore o dostojnosti, kau da veina


hadisa koji se navode o dostojnosti ne mogu biti uzeti kao dokazi, od njih je bio i
Hafiz Bejheki onako kako to od njega prenosi Hafiz Zejlei da je rekao: ''Glede na
dostojnost, veina hadisa koji o tome govore se ne mogu uzeti za dokaze.'' 4

Hafiz Ibn Hader El-Askelani kae: ''U osvrtanju na dostojnost nije potvren ni jedan
hadis.''5

Drugo: Vjerodostojni hadisi koji ne mogu biti uzeti u obzir kada je rije o
uslovljavanju dostojnosti

1- Hadis koji prenosi Vasile b. Eske'a pa kae: ''uo sam Allahovog Poslanika
da kae: ''Allah je odabrao Kenanu od Ismailovih sinova, a Kurejije je
odabrao meu Kenanima, a od Kurejija je odabrao Benu Haim, a mene je
odabrao od Ebu Haima.'' Biljei ga Muslim.6

Nevevi , komentariui hadis, kae: ''Nai prijatelji su ovaj hadis uzeli za dokaz da
niko od arapa nije dostojan Kurejijama, niti da je neko dostojan Benu Haimu osim
Benu Mutaliba, jer su oni djeca od Haima, kao to je dolo u direktnom hadisu.'' 7
Zatim Ibn Hader kae: ''U ovakvom dokazivanju postoji miljenje.'' 8

1
Nasbu er-raje, 3/197.
2
Irvau el-galil, 6/165.
3
Nasbu er-raje, 3/196.
4
Nasbu er-raje, 3/196.
5
Fethu el-bari, 9/133. Spomenuo je ovaj hadis u djelu: Tekmiletu el-medmui' od afije. Tekmiletu el-medmu',
16/184.
6
Muslim, 4/1782. Broj:2276.
7
erhu sahihi Muslim, od Nevevija, 13/437.
8
Fethu el-bari, 9/133.

153
Uenjaci priznaju ono to je navedeno u hadisu od davanja prednosti jednih arapa
nad drugima, ili davanju prednosti Kurejijama nad drugima, ili Benu Haimu jednih
nad drugima, jer je u 'Sahihima' kod Buharije i Muslima potvreno od Ebu Hurejre
da je Allahov Poslanik rekao: ''Pitate me o vrstama arapa?'' Pa su rekli: ''Da.'' Kae.
''Najbolji od vas u dahilijetu su najbolji u islamu ako se podue.'' 1

Ovdje se postavlja pitanje, da li se ovoj prednosti daju erijatski propisi ime e se


oni kojima je data prednost izdvojiti od drugih?

ejhu-l-Islam Ibn Tejmijje smatra da se na ovu prednosti odnose erijatski propisi


koji one kojima je data ta prednost ne daje prednost u odnosu na druge, osim propisa
koje je Poslanik posebno uinio za Kurejije, tj. da vodstvo biva meu njima, ili
posebnim propisom koji se odnosi na Benu Haim kao to im je zabranio uzimanje
zekata.

Zatim je ejhu-l-Islama pojasnio da je Allahov Poslanik vezao odreene erijatske


propise koji utjeu u onom to voli ili mrzi Allah, kao i ograniavanje predmeta
shodno mogunostima, a nije dao prednost arapima nad drugima jer se njegov poziv
odnosio na sve ljude.

ejhu-l-Islam je naveo primjere erijatskih propisa koje je Allahov Poslanik vezao


za utjecajne osobine kao to je vodstvo. U Muslimovom 'Sahihu' od Ibn Mes'uda se
prenosi da je rekao : ''Rekao je Allahov Poslanik : ''Ljude e predvoditi onaj ko
najvie zna iz Allahove Knjige, ako budu po tome isti onda e se prednost dati
onome koji vie poznaje sunnet, a ako budu u sunnetu isti onda e se prednost dati
onome koji je prije uinio hidru, a ako budu po hidri isti onda e se prednost dati
starijem.''2

to znai da je Allahov Poslanik dao prednost znanju, zatim djelima, a uenjaku o


Kur'anu je dao prednost nad onim koji poznaje sunnet, zatim je dao prednost
utjecajnom djelatnom faktoru tj. onome koji prednjai sa hidrom, zatim starijem.

ejhu-l-Islam navodi da veina uenjaka kao to je Imam Ahmed, Malik i Ebu Hanife
redaju imame shodno onome kako ih je poredao Poslanik , ali nisu spominjali
porijeklo, niti su mu dali prednost nad ovom osobinom, nego onaj koji je dao
prednost porijeklu je bio Imam afija, i skupina od Ahmedovih prijatelja kao to su
Hirki, Ibn Hamid, Kadi i drugi.

Uzeli su za dokaz Selmanove rijei: ''Vi arapi imate nad nama pravo da vas ne
predvodimo u namazu i da se ne enimo sa vaim kerima.''

Zatim je Allah mu se smilovao pojasnio da Selmanove rijei nisu erijatski propisi


kojima e se obavezati sva stvorenja, kao to je obavezno slijediti Allahove i
Poslanikove propise. Nego oni koji se od perzijanaca povedu za Selmanom oni e
samo slijediti dobar primjer, jer je on prvi perzijanac koji je primio islam.3
1
Mikatu el-mesabih, 2/593. Broj, 4893.
2
Mikatu el-mesabih, 1/349. Broj hadisa, 1117.
3
Vidi govor Ibn Tejmijje po ovome pitanju u Medmu'u fetava, 19/26-31.

154
2- Hadis Semure b. Dunduba koji prenosi da je Allahov Poslanik rekao:
''Ugled je imetak i plemeniti moral.''

ejh Albani navodi da ga biljei Tirmizi i kae: ''Hadis je hasen sahih garib.'' Takoe
ga je pripisao Ibn Madi, Darkutniju, Hakimu, Bejhekiju i Ahmedu. ejh Albani je
naveo da je jedan od njegovih prenosilaca, Selam b. Ebi Mutia, slab, i jer ga Hasan
Basri prenosi na indirektan nain a prenosio je hadise sa prekidom u lancu, i povrh
toga uenjaci su razili oko toga da li je Hasan Basri uo od Semure.

Pored svega toga hadis je proglaen vjerodostojnim zato to se navode dva sliana
hadisa koji ga jaaju i uzdiu na nivo vjerodostojnosti. Hadis sa njegovim tekstom od
Ebu Hurejre navodi Darkutni, putem u kojem se nalazi Meadan b. Sulejman, a
Meadan je slab.

Druga predaja je od Burejde b. Husajjiba kao merufa hadis rijeima: ''Ugled na koji se
oslanjaju stanovnici Zemlje jeste ovaj imetak.'' Naveo je njegov lanac i sve oni koji su
ga spomenuli, a Albani je drugi hadis ocjenio vjerodostojnim.1

Ali hadis i pored svoje vjerodostojnosti ne moe biti dokaz da se dostojnost ubroji
kao uslov valjanosti braka, jer drugi hadis pojanjava i tumai prvi hadis. Hadis
''Ugled je imetak'' pojanjava ga drugi hadis ''Ugled na koji se oslanjaju stanovnici
Zemlje jeste ovaj imetak.''

evkani kae: ''Mogue da njegove rijei ''Ugled je imetak'' da je to ono na to se


osvru stanovnici Zemlje, to je oito iz hadisa Ebu Burejde, te da je ovo pria o
njihovim zanimanjima i zavaravanjem za imetkom, kao i njihovo ne isvrtanje na
vjeru, tako da se ovaj hadis odnosi na propis kojim se kude. 2

3- Oni koji smatraju da rob ne moe biti dostojan slobodne ene koriste dokaz da
je njegov brak sa njom nemogu, zbog toga to Buharja i Muslim biljee da je
Allahov Poslanik dao Beriri pravo na izbor kada je osloboenja pa je izabrala
sebe.

ejh Nasiruddin Albani je naveo predaje ovog hadisa u hadiskim zbirkama, te je


nakon provjere ovih predaj doao do zakljuka da je njen mu bio rob zbog ega joj je
Poslanik dao pravo na izbor.3

Oni koji slobodu uslovljavaju u onome koji doe da prosi slobodnu enu kau: ''Ako
joj je Poslanik dao pravo na izbor u toku postojanja braka onda davanje pravo na
izbor prije poetka braka je pree, jer je ropstvo veliki manjak i oite tete. Zato to je
rob zauzet od svoje ene zbog sluenja svom vlasniku, i jer ne moe izdravati enu
onako kako to ine sposobni ljudi, niti moe izdravati svoju djecu, jer je on kao onaj
koji ni ne postoji po pitanju samog sebe. 4

1
Irvau el-galil, skraeno, 6/271.
2
Es-Sejlu el-derrar, 2/293 Vidi: Er-Revdatu en-nedijje, 2/7.
3
Irvau el-galil, 6/272.
4
Vidi: El-Mugni, od Ibn Kudame, 7/376. El-Mubdiu', 7/53.

155
Ibn Kajjim odbija dokazivanje sa hadisom o dostojnosti, iz dva razloga:

Prvi: Zato to se nije mogue osvrtati na stalnu prisutnost i postojanje uslova


dostojnosti, kao i njenih popratnih stvari u ugovoru, jer to ne znai da e te stvari biti
stalne u toku braka, i jer je zadovoljstvo ene koja nije prisiljena poetni uslov a ne
stalni. Isti je sluaj sa starateljem i svjedocima, ili sa ihramom, idetom ili zbog bluda,
kod onih koji smatraju da brak sa bludnicom nije dozvoljen sa poetne pozicije ali ne
zauvijek. Isto tako nije uslov da dostojnost potraje i ostane zauvijek.

Drugi: Ako bi dostojnost u toku braka nestala, ili da se pojavi neki od nedostataka
kao to je grijeenje od strane mua, ili zbog nekih razloga koji mogu biti uzrok
raskidanja braka nee joj se dati pravo na izbor to je oito i poznatije miljenje u
mezhebu. Ovo je izabrani stav kod kod prvih ashaba, u Malikovom mezhebu, dok je
Kadi dao pravo na izbor ako se pojavi neki novi nedostatak, kao to dozvoljava izbor
ako se ispostavi da mu ini grijehe. afija kae: ''Ako se desi u muu, potvruje joj
se pravo na izbor, ali ako se desi kod ene onda postoje dva miljenja.'' 1

Ono to je smatrao Ibn Kajjim: ''Da je Allahov Poslanik njoj dao pravo na izbor zbog
toga to je posjedovala samu sebe, to opet pojanjava da je ovaj stav najblii
erijatskim stavovima a najudaljeniji je od kontradiktornosti. Ovaj stav je uzet na
osnovu toga to je njen brak vlasnik sklopio zbog toga to je posjedovao nju i njene
koristi. Oslobaanje se odnosi na posjedovanje tijela, kao i koristi oslobaanja, i to je
ono to se podrazumijeva pod oslobaanjem i njegovom mudrou, jer ako
posjeduje nju posjeduje njeno tijelo i sve njene vrijednosti, od kojih je njen polni
organ. Tako da je ne moe prisiliti na posjedovanje osim sa njenim izborom, to znai
da joj je Zakonodavac dao pravo na izbor izmeu ostanka u braku sa muem i
raskidanja braka ako ona posjeduje koritenje svog tijela. U nekim predajama od
Berire se prenosi da joj je Poslanik rekao: ''Ti posjeduje sebe pa izaberi.''2

Ja se ne slaem sa ovim stavom kojeg je izabrao Ibn Kajjim, zbog toga to su ashabi
rekli da joj je Poslanik dao pravo izbora zbog toga to je njen mu ostao robom, a da
nije tako ne bi joj dao izbora. Ovakvom tumaenju se nee suprostaviti to to se
navode neke predaje da je bio slobodan, jer ako pogleda u predaje u hadiskim
zbirkama vidjet e da predaje koje govore o tome da je bio rob su viebrojne i tanije
od onih koje govore da je bio slobodan.

Ako se i ne slaemo sa Ibn Kajjimovim stavom isto tako se ne slaemo sa onima koji
kau da je dostojnost uslov valjanosti braka, jer hadis ukazuje na to da dostojnost nije
uslov valjanosti braka. Zato to je Allahov Poslanik dao Beriri pravo na izbor, a da
je dostojnost bila uslovom valjanosti braka ne bi joj dao pravo izbora. Da, hadis je
dokaz onima koji kau da je dostojnost obavezujua na brak, kao i to da se na nju
osvre kao na opi pojam.

Ispravno miljenje

1
Zadu el-mea'd, 4/26. Ibn Kajjim je oduio spominjanje protuargumenata, zatim je odgovorio na sve njih.
2
Prethidni izvor.

156
Na osnovu prethodnog izlaganja moemo zakljuiti da su dio dokaza, onih koji
dostojnost navode kao uslovom za valjanost braka, vjerodostojni, ali ne ukazuju na
ono to se trai, dok drugi dio nije vjerodostojan.

Ako uzmemo dokaze koji ukazuju na ispravnost braka pored nedostatka dostojnosti
a naveli smo ih prije biva jasnim da je ispravnije miljene koje kae da dostojnost
nije uslov za valjanost braka nego je uslov koji obavezuje brak.

ejhu-l-Islam Ibn Tejmijje, nakon to se posvetio dostojnosti, i razilaenju uenjaka, te


navoenja dokaza onih koji se protive, kae: ''Ova pitanja koja se istrauju bivaju
preputena Allahu i njegovom Poslaniku ako je neto to odgovara tome dolo od
Allaha i Poslanika onda se oko toga ne moe razii, a ako ne onda niije miljenje ne
moe biti dokazom protiv Allahovih i Poslanikovih rijei.''

Zatim je ejh pojasnio da se od Poslanika ne prenosi ni jedna vjerodostojna


predaja koja nalae osvrt na porijeklo, zanimanje, imetak i slobodu kada je rije o
braku.

Nakon toga je ejhu-l-Islam spomenuo1 da sve ono to se navodi od dokaza ukazuje


na suprotno tvrdnjama onih koji zastupaju miljenje da su ova svojstva uslovi, kao
hadis kojeg navode Tirmizi i Ebu Davud: ''Allah je od vas otklonuo nedostatke
dahilijeta, i ponos radi oeva, tako da je on samo bogobojazni vjernik ili nesretni
grijenik.''2

Ili drugi hadis kojeg biljei Muslim od Ebu Malika El-E'arija kada kae: ''Rekao je
Allahov Poslanik : ''etiri stvari su u mom ummetu od stvari dahilijeta koje nee
ostaviti: ''Uzdizanje imetkom, potvaranje u porijeklo, traenje kie od zvijezda i
kukanje.''3

etvrti predmet

Svojstva koja se uzimaju u obzir kada je rije o dostojnosti

Prethodno sam spmenuo stavove uenjaka u pogledu jednakosti meu suprunicima


ili dostojnosti mua prema eni. Meutim njihovi stavovi nisu upotpunosti jasni u
pojanjavanju osobina koje se uzimaju u obzir, tako da neka od tih svojstava bivaju
ubrojana kod jednih dok ih druga skipina uenjaka ne smatra nunim.

Grupa osobina koje su uenjaci naveli jeste est osobina, a to su: porijeklo, vjera,
zanimanje, sloboda, nepostojanje nedostataka, bogastvo, neki dodaju znanje i ljepotu.

1
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 19/28-29.
2
Mikatu el-mesabih, 2/594. Broj: 4899.
3
Mikatu el-mesabih, 1/544. Broj: 1727.

157
Neki od uenjaka su po pitanju dostojnosti i svojstava koja nalae njihov mezheb
smjestili u strofe pjesme:4

Porijeklo, vjera, zanimanje i sloboda


Bez nedostataka, a kod bogastva ima kolebanja.

Spoznaja onoga to se podrazumijeva pod osobinama na koje se treba osvrnuti kada


je rije o dostojnosti kao i o onima na koje ne treba gledati je plod ovog naeg
predmeta o ovom pitanju. Jer mogue je da se desi razilaenje izmeu ene i njenih
staratelja u pogledu ovih osobina, te joj zabrane da se uda za prosca pod izgovorom
da je recimo siromaan i da je nije zbog toga dostojan, dok ona smatra da jeste
dostojan zato to ona bogastvo ne smatra nunim da se ubroji u osobine dostojnosti.
Ili se moe razilaenje desiti izmeu staratelja, da ono to jedan smatra da je od
osobina dostojnosti da to drugi ne smatra.

Prva tema: Jednakost u vjeri

Uenjaci su se sloili da nevjernik ne moe biti dostojan ene muslimanke. O tome


postoje dokazi koji oito, jasno i direktno ukazju na zabranu udaje muslimanke za
nevjernika, bez obzira da li on bio kitabija ili idolopoklonik.







"O vjernici, kad vam vjernice kao muhadirke dou, ispitajte ih, a Allah
dobro zna kakvo je vjerovanje njihovo, pa ako se uvjerite da su vjernice, onda
ih ne vraajte nevjernicima; one njima nisu doputene, niti su oni njima
doputeni (El Mumtahina,10.).




Ne udajite vjernice za idolopoklonike dok ne postanu vjernici (El Bekara,221.).

Prvi ajet ukazuje direktnim znaenjem da nevjernik nije dozvoljen vjernici, niti je
vjernica dozvoljena nevjerniku. Drugi ajet, u kojem nema nejasnoa, jasno zabranjuje
vjernicima da udaju vjernice za mnogoboce, tome je postavio vrhunsku granicu a to
je njhovo vjerovanje, tako da zabranjuje njihovu udaju za nevjernike prije nego to
oni povjeruju, jer islam potvruje da ast pripada Allahu, Poslaniku i vjernicima, i da
je islam taj koji se uzdie i ne moe se nad njim uzdii, a mu ima prednost nad
enom. Ova prednost daje ovjeku mogunost da bude iznad ene za stupanj, o
emu govori kur'anski ajet.



"Mukarci su nadreeni enama (En Nisa,34.).

4
Haijetu es-savi 'ala e-erhi es-sagir, 2/400. Mugni el-muhtad, 3/168.

158
A ako nevjernik oeni muslimanku on e biti iznad nje to nije dozvoljeno u
Allahovom erijatu.



A mukarci su nad njima za jedan stupanj! (El Bekara,228.).


.2

A Allah nee dati priliku nevjernicima da unite vjernike." (En Nisa,141.).

Ibn Kudame kae: ''Da je vjera od osobina koje se ubrajaju u pogledu dostojnosti su
se sloili uenjaci, tako da ni u kom sluaju muslimanka nije dozvoljena nevjerniku.'' 1

Zbog toga to je ovo taka oko koje su se sloili uenjaci veina njih nije davala veliku
panju njenom istraivanju u svojim djelima.

Meutim pod vjerom u poglavlju dostojnosti oni su prouavali bogobojaznost i


moralne vrijednosti, zato je spominju suprotno od grijeenja. Derdir kae: ''Vjera ili
pobonost tj. da bude poboan, kako bi se sauvali od grjenika.''2

Ibn Dizi je naziva moralom, pa kae: ''Dostojnost obuhvata pet stvari: islam,
slobodu, moral, tako da nije dozvoljeno da se uda za grjenika, a ona ili onaj koji ga je
sklopio ima pravo da raskine taj brani ugovor, bez obzira ako je staratelj otac ili
neko drugi...''3

Neki uenjaci su pomijeali pojmove, kada su istraivali osobine dostojnosti, pa su od


afije prenijeli da je samo vjeru uzeo u obzir kada je rije o osobinama dostojnosti, te
da se brak raskida zbog nje. Ibn Munzir prenosi od Buvejtija da je afija rekao:
''Dostojnost je u vjeri.'' A takoe isto stoji u 'Muhtesaru' kod Buvejtija. 4

Ova predaja od afije ne kontrira onome to je zabiljeio u svojoj knjizi 'El-Um', a ja


sam to spomenuo u ovom predmetu na drugom mjestu gdje se govori o osobinama
koje treba uzeti u obzir kada je rije o dostojnosti. On je pod vjerom smatrao, kako to
kae Ibn Munzir, islam, a ne pobonost koja je suprotna grijeenju. Zbog toga je
veliki broj uenjaka, osim Imama afije, bio zbunjen kada su prenosili ove stavove. Ja
sam na poetku mislio da se vjera odnosi na bogobojaznost i moralne vrline, zbog
toga to su se uenjaci sloili oko ovih osobina da mogu biti uslovi u ispravnosti
dostojnosti zbog velikog broja pisanih tekstova od uenjaka koji su govorili o tome.

Neki od uenjaka, koji su prenosili ove stavove i ono oko ega su se razili, nazvali
odstupajuim stavovima.

1
Fethu el-bari, 9/132. Vidi: El-Mugni, 7/374.
2
E-erhu es-sagir, 2/400. Vidi: Mugni el-muhtad, 2/166.
3
El-Kavaninu el-fikhijje, 132.
4
Tekmiletu el-medmui', 6/184.

159
Ibn Rud kae: ''to se tie dostojnosti, sloili su se da vjera spada u te osobine, osim
to se prenosi od Muhammeda b. Hasana da se vjera ne ubraja.'' 1

Ibn Rud razilaenje ne prenosi osim od Muhammeda b. Hasana Ebu Hanifinog


prijatelja, pa kao da predstavlja neki od njegovih odstupajuih stavova, zbog toga to
nije spomenuo na drugom mjestu neto suprotno tome.

Ali nije dozvoljeno rei da je Ibn Rud pod vjerom mislio na islam iz dva razloga:

Prvi: Nemogue je ako je rije o islamu da se Muhammed b. Hasan suprostavi ili


bilo ko drugi od uenjaka.

Drugi: Ako se povratimo na spise hanafijskog prava, nai emo da Muhammed b.


Hasen dozvoljava da se bogobojazna uda za grijenika ako njegov grijeh nije velik.
Kesani kae: ''Rekao je Muhammed: ''Dostojnost se ne odnosi na vjeru, jer su to stvari
Ahireta, dok je dostojnost od ovosvjetskih propisa, to znai da grijeh ne smeta osim
ako je velik, poput grijenika koji se izigrava sa islamom, podsmijeva mu se i ruga.

Ili ako bude onaj od kojeg se ljudi boje, kao da bude voa ubojica, onda se ubraja u
dostojnost, jer ovo grijeenje ne moe biti ubrojano po obiaju kod njih, tako da ne
smeta dostojnosti.''2

Ovom predajom postaje ti jasno da su Ibn Rud i Muhammed b. Hasan pod vjerom
podrazumijevali bogobojaznost i moralne vrijednosti.

Zatim emanet uenjaka nam nalae da ukaemo da je Muhammed b. Hasan


neuslovljavanjem vjere u dostojnosti podrazumijevao uslov obaveznosti ne uslov
valjanosti braka.

Oni koji su grijenika ubrojali u dostojnog osim u jednom sluaju a to je blud, je bio
Ibn Hazm, o emu kae: ''Svi muslimani su braa, nije zabranjeno sinu crnkinje da se
oeni sa kerkom haimijskog halife, a grijenik koji je dostigao vrhunac grijeenja je
musliman, osim ako nije poinio blud, on je dostojan ugledne muslimanke.'' 3

Ono to su Ibn Haz i Muhammed b. Hasan naveli kao svoje stavove tome su se
suprostavili svi uenjaci. Ibn Rud, malikijski pravnik kae: ''U mezhebu ne postoji
razilaenje da ako otac uda djevicu za pijanicu ili uope za grijenika da ona ima
pravo da odbije brak, tako da se vladar moe umijeati i rastaviti ih. Isti je sluaj ako
je uda za ovjeka iji je imetak haram.''4

Kasani pojanjavajui hanefijski mezheb kae: ''Dostojnost u vjeri se kod Ebu Hanife i
Ebu Jusufa ubraja u osobine koje moraju postojati, pa kao bi se djevojka iz ugledne i
pobone porodice udala za grijenika njeni staratelji imaju pravo da se suprostave

1
Bidajetu el-mudtehid, 2/16. Beda'iu es-sanai'a, 2/320.
2
Beda'iu es-sanai'a, 2/320. Vidi: El-Mugni, 7/374.
3
El-Muhalla, 10/24.
4
Bidajetu el-mudtehid, 2/16.

160
ovom braku. Jer ponos zbog vjere je prei od ponosa zbog porijekla, slobode i imetka,
a sramoenje zbog grijeha je najgorri vid sramote koja se moe nanijeti nekome.'' 1

Takoe pravnici afijskog mezheba navode da se dostojonost odnosi na vjeru, tako


da se od njih prenosi: ''to se tie vjere, ubraja se u osobine dostojnosti, a grijenik
koji pije alkohol, ini blud, ili ne klanja, nije dostojan slobodne i edne ene.'' 2

Prethodilo je da smo, prenosei od hanbelija, spomenuli kako Imam Ahmed u jednoj


od predaja smatra da se brak sa grijenikom mora raskinuti, jer u ovom sluaju on
dostojnost u vjeri smatra uslovom valjanosti braka.3

Uenjaci su dokazali da je pobonost uslov dostojnosti uzimajui dokaze iz Kur'ana i


sunneta, tako da smo mi neke ve spomenuli kada smo govorili o islamskim
mjerilima prednosti jednih nad drugima, to je sr ili glavni oslonac onih koji
dostojnost ne smatraju uslovom u braku.

Kur'anski ajet zabranjuje udaju edne za bludnika kao to je zabranjeno da se uda za


mnogoboca.


"Bludnik ne opi osim sa bludnicom ili mnogobokinjom, a bludnica, s njom ne


opi osim bludnik ili mnogoboac, a to je zabranjeno vjernicima." (En Nur,3.).

Zatim drugi ajet negira bilo kakvu slinost izmeu muslimana i grijenika.




"Zar da vjerniku bude isto kao greniku? Ne, njima nee biti isto: (Es Sedzde,18.).

evkani i Ebu Ishak irazi su dokazujui da je pobonost unutar svojstava


dostojnosti, uzeli su hadis kojeg biljei Tirmizi i kojeg je Ebu Hatim ocjenio kao
vjerodostojnim, kae: ''Rekao je Allahov Poslanik : ''Ako vam doe neko sa ijom ste
vjerom i moralom zadovoljni onda ga oenite, a ako to ne uinite na Zemlji e biti
velika smutnja i nered.''

Rekoe: ''Allahov Poslanie, iako bude u njemu neto?''

On tri puta ponovi: ''Ako vam doe onaj sa ijom ste vjerom i moralom zadovoljni.''

evkani komentariui hadis kae: ''Menavi prenosi od Buharije da ga nije ubrojao u


sauvane hadise. Ebu Davud ga ubraja u mursel predaje, Ibn Kattan njegov
nedostatak smatra time to se radi o mursel predaji, tako da ju je ocjenio kao slabom
predajom. evkani nakon toga kae: ''Njega jaa ono to je Tirmizi zabiljeio od Ebu
Hurejre da kae: ''Rekao je Allahov Poslanik : ''Ako zaprosi onaj sa ijom ste vjerom i
1
Beda'iu es-sanai'a, 2/320.
2
Tekmiletu el-medmui', 16/188.
3
Vidi: El-Mugni, 7/31. El-insaf, 8/108.

161
moralom zadovoljni onda ga oenite, a ako to ne uinite na Zemlji e biti velika
smutnja i iroki nered.''

evkani je iskoristio ova dva hadisa da: ''Onaj sa ijom se vjerom i moralom nije
zadovoljno da se ne mora udati za njega, i to je ono to se podrazumijeva pod
dostojnou u vjeri, a onaj ko ini grijehe u javnosti ne moe se sa njim biti
zadovoljno u vjeri.''1

Tajna u zabrani udaje za grijenika

Uenjaci svoj stav o zabrani udaje za grijenika pojanjavaju priblinim


obrazloenjima koja su uzeli iz Kur'ana ili sunneta. Sebki kae: ''Od grijenika se ne
moe biti sigurno da zbog svojih grijeha nee uiniti prijestup prema eni.'' 2

Abdu-l-Kadir b. Omer ejbani kae: ''Od grijenika se ne prihvataju svjedoenje i


predaje, to je manjak u njegovoj ljudskosti, tako da ne moe biti dostojan estite
ene.''3

Savi kae: ''Druenje sa grijenikom je zabranjeno, njegovo ignorisanje je vjerska


obaveza, pa kako onda da se sa njim bude u braku.''4

Ibn Kudame kae: ''Od grijenika se odbijaju svjedoenje i predaje, nije siguran u
svom imetku ni u samom sebi, ne daje mu se pravo na starateljstvo, omalovaen je
kod Allaha i kod stvorenja, nema sree ni na dunjaluku ni na Ahiretu, onda nije ni
dozvoljeno da bude dostojan edne ene niti da joj bude slian, nego e biti slian
istoj kao to je on.''5

Udaja za novotare i one koji slijede prohtjeve

Ako grijenik nije dostojan edne ene, onda je novotar prei da ne bude dostojan
iste,6 o emu Rojani kae: ''Ovako je rekao Nevevi .''7

Ibn Kudame kae: ''to se tie novotara, Ahmed je rekao da onaj ovjek ko uda
tienicu za dehemiju da se taj brak mora raskinuti... niti smije svoju kerku u dati
za haridiju koji je izaao iz vjere, niti za iju, niti kaderiju, a ako ne poziva na to
onda nema smetnje.''8

Dakle on je razlikovao izmeu novotara koji poziva na svoju novotariju i izmeu


novotara koji ne poziva na novotariju, tako da je zabranio udaju za prvog a dozvolio
udaju za drugog.

1
Es-Sejlu el-derrar, 2/291-292. Vidi: Tekmiletu el-medmui', 16/182.
2
Tekmiletu el-medmui', 16/188.
3
Nejlu el-mearib, 2/156.
4
Haijetu es-savi 'ala e-erhi es-sagir, 2/401.
5
El-Mugni od Ibn Kudame, 7/357. Vidi: El-Mubdi'u, 7/52.
6
Revdatu et-talibin, 7/81. U ovome djelu doslovno se spominje: da ne bude dostojan izabranice, dok kontekst
nalae da bude.....
7
Revdatu et-talibin, 7/81.
8
El-Mugni, od Ibn Kudame, 7/379. El-Mubdi'u, 7/54.

162
ejhu-l-Islam kae: ''Okorele ije su sljedbenici zablude, novotarija i prohtjeva, i ne
pristaje muslimanu da uda svoju kerku za iju, ali ako on oeni iitkinju onda je
brak valjan, ako se nada da e se ona pokajati, a ako ne onda je bolje da se proe
braka sa njom, kako mu ne bi unitila djecu.'' 1

Takoe kae: ''Nije dozvoljeno da svoju tienicu uda za iju, niti za onoga ko
ostavlja namaz, a ako je udaju za suniju, i on bude klanjao pet vakata, zatim se
ispostavi daje ija koji ne klanja, ili se povrati u iizam i zapostavi namaz, raskinut e
brak sa njim.''2

Udaja za novotare i enidba sa njihovim tienicama nije haram ime bi brak bio
openito poniten, nego je onaj ko to uini grijean iako je brak ispravan, a grijeh
udaje estite ene za novotara je vei od grijeha dobrog i estitog vjernika koji se
oeni sa enom koja tei novotarijama.''

Drugi predmet: Dostojnost u ugledu i porijeklu

Ugled je rije uzeta od ugleda oeva i blinje rodbine i od rijei uraunati. Jer ako se
budu ponosili ubrojat e svoja svojstva i vrline koje e uraunati u tome, te e se
presuditi u korist onih iji broj bude vei u odnosu na druge. 3

Dostojnost po ugledu je ubrojala veina uenjaka, 4 tako da je Nevevii smatrao da se


brak treba raskinuti ako osloboeni rob oeni arapkinju.5

Porijeklo se kod hanefija dijeli na tri stupnja: prvi su Kurejije, drugi su arapi i trei
su tienici od osloboenih robova. Tako da po njima nema razlika unutar svakog
stupnja, jer su velikani Kurejija isti jedni u odnosu druge, Mahzumija je dostojan
Haimije, isto tako Emevija je dostojan Adevije. 6

Tako da su arapi dostojni jedni drugima meu svojim plemenima, dok su osloboeni
robovi dostojni jedni drugih, makar se njihovi narodi razlikovali.

Neki uenjaci su Benu Haimu i Benu Mutalibu dali prednost nad ostalim
plemenima Kureja, tako da se sa njima ne mogu uporediti ostali, ali to se tie
ostalih Kurejevikih plemena oni su dostojni jedni drugih. 7

Porijeklo se kod afija ubraja u osobine dostojnosti. Porijeklo se kod njih dijeli na
stupnjeve, tako da nearap nije dostojan arapkinje, arap koji nije iz Kureja nije
dostojan djevojke iz Kureja, a Kurejija koji nije Haimija niti Mutalibija nije dotojan
Haimijke ili Mutalibijke. Kod njih je osnova da se ubraja porijeklo nearapa kao i kod
arapa, tako da su Perzijanci bolji od Kopta, i da su sinovi Israilovi bolji od Kopta.
1
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/61.
2
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/61.
3
Fethu el-bari, 9/135.
4
Prethidni izvor, 9/132.
5
Prethidni izvor.
6
Beda'iu es-sanai'a, 2/319. Vidi: Haijetu ibn 'Abidin, 3/86. Muhtesar et-Tahavi, 17.
7
Fethu el-bari, 9/132.

163
Kod afija postoji miljenje da su sva plemena ili porodice Kureja jednog stupnja.
Kaffal i ejh Ebu Asim su odabrali miljenje da su nearapi jednaki jedni drugima, te
da oni predstavljaju jedan stupanj.1

Kod Imama Malika je poznato da porijeklo ne ulazi unutar osobina dostojnosti, tako
da je po njemu dozvoljeno da osloboeni robovi ene arapkinje, 2 i to je najispravnije
miljenje u malikijskom mezhebu, iako neki meu njima uzimaju ovo kao uslov
dostojnosti.3

Prethodno smo spomenuli da kod imama Ahmeda postoje dvije predaje oko
uslovljavanja porijekla u dostojnosti. Od njega se prenosi da se muslimani dijele na
dva stupnja, arapi i nearapi, tako da su arapi, i kurejije od njih, dostojni jedni
drugih, dok su ostali ljudi dostojni jedni drugih.

Dok u drugoj predaji od Imama Ahmeda stoji da se sa Kurejevikom ne moe


oeniti osim Kurejija, niti se Haimijka moe udati osim za Haimiju.4

Hanbelijski pravnici su dali prednost prvom stavu, dok ejhu-l-Islam smatra da u


Ahmedovim rjeima nema podjele arapa na tri stupnja, jer se od njega prenosi da su
Kurejije dostojni jedni drugih.5

Trei predmet: Dostojnost u imetku

Osvrt na dostojnost u imetku zastupaju hanefije, to je i Kasani naveo meu


osobinama koje se moraju ubrojati meu uslove dostojnosti, pa kae: ''Siromah nije
dostojan bogate, jer uzdizanje i ponos radi imetka biva vie puta nego u neemu
drugom, a posebno u ovom naem vremenu. Jer se brak obavezno vee za mehr i
izdravanje i jer brak nije dozvoljen bez mehra.''6

Dok je tanije da se imetak ne ubraja u dostojnost kod malikija i afija. erbini kae:
''Tanije je da se bogastvo ne ubraja u svojstva dostojnosti, jer je ono kao prolazna
sjenka, ili zastor koji se smakne, ili imatak koji nestane, sa njime se ne ponose ljudi
okieni mukou i znanjem.''7

Oni koji tvrde da bogastvo nije uslov u dostojnosti uzimaju za dokaz to da Poslanik
nije bio bogat, umro je a njegov tit je bio poloen kao jamac kod jevreja u zamjenu za
hranu njegove oprodice, jer siromatvo obino ne biva manjkom dostojnosti. 8

1
Vidi: Revdatu et-talibin, 7/80. Mugni el-muhtad, 3/166. Tekmiletu el-medmui', 6/188.
2
Bidajetu el-mudtehid, 2/16.
3
E-erhu es-sagir, od Derdira, 2/399-401.
4
El-Mukniu', 3/29. El-Mugni, 7/375. Vidi: El-Insaf, 8/108. El-Mubdiu', 7/52. Nejlu el-mearib, 2/157. Zadu el-
mea'd, 7/53.
5
El-Insaf, 8/109. El-Mubdi'u, 7/53.
6
Beda'iu es-sanai'a, 2/319. Vidi: Haijetu ibn 'Abidin, 3/90. Muhtesar et-Tahavi, 170.
7
E-erhu es-sagir, od Derdira, 2/401. Revdatu et-talibin, 7/82. Mugni el-muhtad, 3/187. El-Mubdiu', 7/52.
8
Mugni el-muhtad, 3/167.

164
Miljenje da se na imetak osvre kada je rije o dostojnosti je stav Ahmeda u jednoj
predaji koju je izabrao veliki broj hanbelija.1

Oni koji imetak smatraju uslovom u dostojnosti2 uzimaju za dokaz da je Allahov


Poslanik Fatimi bint Kajs, kada je rekla da su je prosili Muavija i Ebu Dehm, rekao:
''to se tie Muavije siromaan je nema imetka.''3

Oni koji su se sloili oko usovljenosti imetka u dostojnosti razilaze se oko koliine na
koje se moe oslonuti u tom pogledu. Veina uenjaka smatra da je dovoljno
bogastvo ono kojim moe isplatiti mehr i podnijeti izdravanje porodice, a ako bude
bogatiji od toga onda je on dostojan svoje ene koliko god da je njeno bogastvo.

Ovo je stav Ebu Hanife, Ebu Jusufa i Muhammeda u oitim predajama, 4 i ovo je
mezheb hanefija, hanbelija5 i jedno od mieljenja kod afija.6

Ali kod afija, koji kau da se imetak rauna u dostojnosti, je tanije rei da su oni
ljude po tom pitanju podijelili na tri skupine: bogata, siromah i umjereni. Tako da je
svaka skupina dostojna druge, makar im se skupine razlikovale. 7

U drugim ne osnovnim predajama od Ebu Hanife i Muhammeda se prenosi da su


rekli da je jednakost u bogastvu uslov kojim se postie dostojnost, jer se ljudi
uglavnom ponose zbog svog bogastva, ali je kod hanefija tano ono to smo
spomenuli na poetku.8

Ibn Ebu Tagleb hanbelija navodi da se pod imetkom kod Ibn Akila podrazumijeva
zarada koja se uglavnom nee promijeniti enine navike u odnosu na ono to je imala
kod oca.9

Ovdje moramo napomeuti da oni koji se ne osvru na imetak kao osobinu


dostojnosti, ne smatraju da se ena mora udati za onoga koji ne moe isplatiti mehra
ili je ne moe izdravati, nego neki od njih obavezuju da se takav brak raskine. Tako
da se ovo ne odnosi na mua koji nije dostojan, nego zato to joj nije dao njeno pravo,
to znai da je on poput bogataa koji odgaa isplatu.

etvrta tema: Dostojnost u slobodi

Svi uenjaci smatraju slobodu jednom od uslova dostojnosti, tako da ne smije biti
robom ili potlaenim, ali su djelimino otkupljeni rob ili onaj koji se otplauje iz

1
El-Mubdi'u, 7/53.
2
El-Mubdi'u, 7/53.
3
Prethodno smo spomenuli ko biljei ovaj hadis.
4
Beda'iu es-sanai'a, 2/319.
5
Nejlu el-mearib, 2/156.
6
Revdatu et-talibin, 7/82.
7
Prethidni izvor.
8
Beda'iu es-sanai'a, 2/319.
9
Nejlu el-mearib, 2/156.

165
ropstva dostojni slobodne ene, ovo je stav hanefija, malikija i jedna predaja od Imam
Ahmeda kojoj su prednost dali neki od hanefija.

Kasani kae: ''Dostojnost se ubraja i u slobodi, tako da puki, potinjeni rob i onaj koji
se otkupljuje ne mogu biti dostojni slobodne ene ni u kom sluaju.'' 1

Ibn Rud kae: ''to se tie slobode mezheb se nije raziao oko toga da je uslov
dostojnosti.''2

Nevevi kae: ''Rob ne moe biti dostojan slobodne ene, koja je slobodna u osnovi ili
je osloboena.''3

Dok je kod hanbelija tanije da se sloboda ne ubraja u dostojnost.4

Neki od uenjaka su zatranili po pitanju slobode u dostojnosti, tako da su rekli za


onoga koji je nakada bio obuhvaen ropstvom, ili je neko od njegovih oeva bio
obuhvaen ropstvom, da ne moe biti dostojan one koja nikada nije bila ropkinja niti
je neko od njenih oevao bio rob.5

A oni koji su rekli, od hanbelija, da rob ne moe biti dostojan slobodne ene ne
zadovoljavaju se prethodnim stavom afija koji ne dozvoljavaju onome kojega je
zakailo ropstvo dostojnim onoj koju nikada ropstvo nije pogodilo. 6 Sebki od afija se
nije zadovoljio ovim stavom niti onima koji su ga slijedili, jer se od erbinija prenosi
da je rekao: ''Ono to je naveo autor da neko ako je bio rob ne moe biti dostojan
slobodne ene u osnovi, nije pomognut dokazom niti obiajem, tako da se to
miljenje zaustavlja kod njega.

Mi smo mogli vidjeti, posebno u ovom naem vremenu, da ima onih koje je zakailo
ropstvo ili nekog od njegovih oeva da je veliki voa, ili ak vladar, a njegova ena je
mnogo nieg poloaja u odnosu na njega, kako bi se uzdizala i hvalla nad njim, iako
je u osnovi slobodna ena. Slino ovome navodi i Baklini.''7

Istina je da se sloboda gleda u ovjeku a ne u njegovim oevima, a ve smo


prethodno pojasnili ta znai dokaz u kojem je bilo rijei o Beriri glede na slobodu. 8

Peta tema: Dostojnost u proizvodnji i zanimanju

afije smatraju da oni koji se bave nepristojnim djelatnostima ne mogu biti dostonji
drugim ljudima, tako da strijelac, onaj koji vri hidamu, onaj koji odreuje
vrijednost golubovima, noni uvar, oban i sl. ne dolikuju kerki krojaa, a kroja ne
1
Beda'iu es-sanai'a, 2/319.
2
Bidajetu el-mudtehid, 2/17.
3
Revdatu et-talibin, 7/80.
4
El-Mukniu', 3/30. El-Insaf, 8/110.
5
Revdatu et-talibin, 7/80. Mugni el-muhtad, 3/164.
6
El-Insaf, 8/110.
7
Mugni el-muhtad, 3/165.
8
Vidi: El-Mubdi'u, 7/53. El-Mugni, 7/376. El-Medmu'u, 16/189.

166
dolikuje kerki trgovca ili menadera, niti zanatlija dolikuje kerki sudije iili
uenjaka.1

Uslovljavanje zanimanja u dostojnosti je jedna predaja od Ahmeda, koju su prihvatili


neki od hanbelija.2

Ebu Jusuf i Tahavi od hanefija su uzevli stav da je zanimanje uslov u dostojnosti, ali
to nije bio stav i Ebu Hanife , tako da po miljenju njih dvojice se postie jednakost
ako se radi o dvojici istih zanatlija, kao trgovca i trgovca, tkaa i tkaa, ili da se
postie ako se zanati razlikuju ali su priblini i slini jedni drugima, kao to je koar
sa onim koji pravi boje, ili onaj koji pravi boje sa onim koji proizvodi parfume, ili tka
sa onim koji vrii hidamu, ali se ne moe postii jednakost onima meu kojima
nema slinosti kao to je onaj koji proizvodi mirise i veterinar. 3

Dok malikije i taniji stav u mezhebu hanbelija smatraju da zanimanje nije uslov koji
se ubraja u dostojnosti za brak.

esta tema: Dostojnost u nepostojanju nedostataka

Pravnici, sa razliitou svojim mezheba, piu poglavlja pojanjavajui propise o


nedostatcima koje moe suprunik nai kod drugog suprunika. Ali njihova
istraivanja uglavnom bivaju svedena na spomen nedostataka koje suprunik moe
otkriti kod suprunika nakon sklapnja ugovora, ili pak oni koji se dese nakon
sklapanja ugovora.

Ali to se tie nedostataka koje sazna svaki od suprunika prije ugovora, ili oiti
nedostatci koji se ne mogu prikriti, uenjaci se njima ne posveuju, jer se vraaju na
zadovoljstvo zdrave strane sa bolesnom stranom, jer ako se zadovolji time onda
nema nejasnoa.

Ali znaenje koje uenjaci navode kao dozvolom za raskidanje braka se odnosi na
jednu od dvije stvari:

Prva: Ako ti nedostatci sprjeavaju jednog suprunika da se naslauje sa onim


drugim, i to se odnosi na tjelesne nedostatke.

Druga: Ako neki od tih nedostataka stvaraju odbojnost zdravog do bolesnog


suprunika kao da je ugav, gubav ili nenormalan.

Tako da poglavlje o nedostatcima na koje su se osvrnuli uenjaci su drugi nedostatci


na koje su se osvrnuli u pogledu dostojnosti. Moemo zakljuiti da veina uenjaka
daje pravo svakom od suprunika na raskidanje braka ako ustanovi da njegov
suprunik boluje od nekog nedostatka, dok u pogledu dostojnosti to pravo daju eni
i njenim starateljima.

1
Revdatu et-talibin, 7/81. Vidi: Tekmiletu el-medmui', 16/189.
2
Vidi: El-Insaf, 8/11. Nejlu el-mearib, 2/156. El-Mubdiu', 7/54.
3
El-Mebsut, od Serhasija, 5/25. Beda'iu es-sanai'a, 2/320. Muhtesar et-Tahavi, 171.

167
Glede na to naao sam kako se afije i malikije1 osvru na nepostojanje nedostataka
kao uslovom za dostojnost, pojanjavajui to da dua odbija onoga koji ima u sebi
nedostatak, ako ti nedostatci smetaju braku.2

afijski i malikijski pravnici su nabrojali nedostatke koji se raunaju nedostojnim i sa


kojima se ima pravo na izbor u braku.3

Zatim je Ibn Rud postavio osnovno pravilo potkrjepljujui one koji slijede ovaj stav
pa kae: ''Svako ko odbije brak zbog nedostatka, ubraja ga u valjanost za brak.'' 4

Ako se osvrnemo na stavove uenjaka vidjet emo kako zahirije ne odbijaju brak
zbog nedostatka kod suprunika.5 Ebu Hanife i Ebu Jusuf dozvoljavaju eni da
raskine brak ako se ispostavi da njen mu boluje od nedostatka zbog kojeg nije
sposoban na polni odnos. Ali nedostatci zbog kojih se osjea odbojnost do
suprunika nedozvoljavaju da se radi njih raskine brak. 6 Imami Muhammed i Tahavi
priiruju krug nedostataka koji mogu biti uzrok davanja prava na raskid braka pa
kau da je to svaki nedostatak koji ne dozvoljava eni da sa muem ivi osim sa
tetom, kao to je nenormalnost, uga ili gubavost.7

afije i hanbelije daju pravo eni da raskine brak ako se kod mua nalazi nedostatak
koji ga onemoguava da polno opi to se odnosi na tjelesne nedostatke. Ili da se kod
njega nae nedostatak koji stvara odbojnost, ali su se mezhebi razili oko tetnih
nedostataka kojima se dozvoljava eni pravo raskidanja braka zbog njih.8

Ovo je pitanje iji se ogranci jako ire i na to su uenjaci ukazali u poglavljima o


dostojnosti u skopu prie o razvodu.

Peto poglavlje

Osnova na kojoj se temelji ono to se podrazumijeva i ono to se


nepodrazumijeva od osobina u pogledu dostojnosti
1
Revdatu et-talibin, 7/80. Mugni el-muhtad, 3/165. Bidajetu el-mudtehid, 2/12. El-Kavaninu el-fikhijje, 132.
2
Mugni el-muhtad, 3/165.
3
Revdatu et-talibin, 7/80. Mugni el-muhtad, 3/165.
4
Bidajetu el-mudtehid, 2/12.
5
El-Muhalla, od Ibn Hazma, 10/85.
6
Haijetu ibn 'Abidin, 3/327. Beda'iu es-sanai'a, 2/327.
7
Beda'iu es-sanai'a, 3/327. Muhtesar et-Tahavi, 182.
8
E-erhu el-kebiru, sa komentarom od Desukija, 2/278. El-Mukni'u, od Ibn Kudame, 3/58. Bidajetu el-
mudtehid, 2/50.

168
Na osnovu onoga to smo spomenuli jasno je da je vjera kao bogobojaznost i moral
jedina osobina o kojoj su doli dokazi koji je nareuju, dok sva ostala svojstva koja se
nabrajaju nisu potkrijepljena dokazima koji bi naredili osvrtanje na njih.

Takoe smo prethodno naveli prenoenje od velikog broja uenjaka, kao to su


Bejheki i Ibn Tejmijje, da oko ovih osobina oko kojih su se razili uenjaci ne postoje
vjerodostojni dokazi.

O ovome Ibn Kajjim kae: ''Ono to se nalae jeste da je Allahov Poslanik , meu
osobine dostojnosti, ubrojao bogobojaznost i moralne vrline kao osnovu i kao
savrenstvo, tako da se muslimanka ne moe udati za nevjernika, niti edna za
grijenika, a Kur'an i sunnet, osim ove osobine, nisu naveli ni jednu drugu osobinu
koja se moe uvrstiti u osobine dostojnosti vezane za brak. Tako da je muslimanki
zabranjeno da se uda za poganog bludnika. Ali porijeklo, zanimanje, bogastvo i
proizvodnju nisu naveli kao osobine uslova dostojnosti za brak. 1

Ako je stvar ovakva, da ne postoje dokazi koji e odrediti osobine koje se uzimaju
u obzir kod dosotojnosti, onda ta je osnova za ono to se ubraja i ono to se ne
ubraja od ovih osobina?

Ako pregledamo stavove uenjaka shvatit emo da se njihovi stavovi temelje na


osnovu obiaja kod ljudi, tako da sve ono to ljudi navedu od porijekla, bogastva,
zanimanja i slino biva ubrojano u te osobine, a ono to nema smisla ne biva
ubrojano.

Shodno tome osobine, osim bogobojaznosti i morala, kod dostojnosti se razlikuju


glede na svako vrijeme i mjesto.

Mi moemo navesti predaje od velikog broja uenjaka to ukazuje na tanost ove


tvrdnje i da je ovo osnova u odreivanju osobina koje se uzimaju i koje se ne uzimaju
u obzir u pogledu dostojnosti. Kasani o tome kae: ''Siromah ne moe biti dostojan
bogate ene, jer ponos radi novca obino biva u vie sluajeva od neega drugog, a
posebno u naem vremenu.''2

Takoe kae: ''Ponos vjerom je prei od ponosa radi porijekla, slobode i novca, a
sramota zbog grijeha je vea od svake druge sramote.''3

Nevevi kae: ''Spominje se u 'Hilji' da se obiaju daje panja kada je rije o zanimanju
i zanatu, jer je u nekim dravama trgovina prea od zemljoradnje, a u nekim je
suprotno.''4

Takoe kae: ''Sramotno zanimanje oeva i oito ispoljavanje grijeha je ono to


sramoti dijete... Ali istina je da se treba osvrnuti na oeve u pogledu oeva kada je

1
Zadu el-mea'd, 4/22.
2
Beda'iu es-sanai'a, 2/319.
3
Prethidni izvor, 2/320.
4
Revdatu et-talibin, 7/82.

169
rije o vjeri, ivotopisu, zanimanju i porijeklu, jer ponos roditeljima i njihovim
pretcima biva na osnovu porijekla i ovo je ono to se podrazumijeva pod porijeklom
kod nearapa.''1

Nevevi prenosi od Mutevelija da je rekao: ''Nearapi imaju obiaj u pogledu


dostojnosti, tako da se treba osvrnuti na njihove obiaje.'' 2erbini kae: ''Kroja, i
njemu slian koar ne mogu biti dostojni kerki sudije i uenjaka glede na obiaje.'' 3

Takoe kae: ''U 'Envaru' kae: ''Sumnjanje u ast ili poniznost, ili u asnog ili
asnijeg ili sramnog ili sramnijeg se odraava kroz obiaje drave.'' 4

Ibn Kudame kae: ''Arapi ubrajaju dostojnost u pogledu porijekla, a ne prihvataju


brak sa osloboenim robovima, jer to smatraju nedostatkom i sramotom, ali ako se
dostojnost spomene onda se mora osvrnuti na obiaje.'' 5

A nemogunost dostojnosti izmeu ljudi sa nepristojnim zanimanjima u pogledu


tienica uglednih ljudi i onih koji se bave vrijednim poslovima pojanjava tako to se
to smatra nedostatkom po obiaju ljudi, tako da biva poput nedostatka u porijeklu.'' 6

Ibn Kudame navodi da je Imam Ahmed bio upitn o razlogu njegovog prihvatanja
hadisa: ''Arapi su dostojni jedni drugih, osim ako se bavi tkanjem ili hidamom.''
Iako ga je ocjenio slabim? Pa je odgovorio da se ljudi po nemu vladaju, tj. da je
naveden shodno obiajima.7

Ovo je samo sr od mora predaja koje se prenose od uenjaka o onome to ukazuje na


obiaje da su osnova na kojoj se odreuje ono to se ubraja i ono to se ne ubraja u
osobinama dostojnosti. Veliki broj uenjaka su primijenili ovu stvar u odreivanju
onoga na to se odnose obiaji. Tako da Rubani od afija smatra da neznalica ne moe
biti dostojan uenoj eni, niti je starac dostojan mlade djevojke. 8 A ovo miljenje je
odabrao i Sebki.9

Ezrei od afija smatra da otac ne bi trebao udati kerku za onoga koji pretjerano
skrati bradu jer je to ono to smeta eni.''10

Najtea stvar dananjice jeste da ena, koja je stekla univerzitetsku diplomu ili
stupanj vei od toga, bude prisiljena na brak sa neznalicom, jer veliki broj ljudi tee
da se oene sa djevojkama iz uglednih porodica i onih koji su na poloaju. Iako se ne
moe pripisati nikome neto ime bi se ponosio od arapa ili drugih koji sebe
pripisuju Kurejijama ili drugim arapskim plemenima.

1
Prethidni izvor.
2
Prethidni izvor, 7/84.
3
Mugni el-muhtad, 3/167.
4
Prethidni izvor.
5
El-Mugni, 7/375.
6
Prethidni izvor. 7/377.
7
Prethidni izvor.
8
Er-Revda, 7/67.
9
Mugni el-muhtad, 3/67.
10
Prethidni izvor.

170
Deveto poglavlje

Zabranjene ene

ene koje je zabranio erijat se dijele na dvije vrste: one koje su zabranjene zauvijek,
tj. one koje su zabranjene na osnovu svojstva koje ne moe nestati kao to je
majinstvo i potomstvo, ili ene koje su privremeno zabranjene zbog svojstva koje
moe nestati.

Prvi predmet

ene koje su zabranjene zauvijek

ene koje su zabranjene zauvijek se dijele na tri skupine: zabranjene na osnovu


rodbinstva, zabranjene na osnovu tazbinstva i zabranjene na osnovu dojenja.

Prva tema: Zabranjene ene na osnovu rodbinstva

ovjeku je zabranjeno da se oeni sa enama od njegove blinje rodbine, a njih su


etiri:

1- Njegova mati i njegove nene.


2- Njegove keri i unuke i silazna loza.
3- Njegove sestre, bratine i njihove keri i silazna loza.
4- Njegove tetke po ocu i po majci.




"Zabranjuju vam se majke vae, i keri vae, i sestre vae, i sestre oeva vaih, i
sestre majki vaih, i bratine vae i sestrine vae (En Nisa,23.).

Majke se odnose na ene koje su rodile i njihove majke i uzlazna linija, kao to je
majina mati i njene nene, oeva mati. Tako da su uenjaci postavili po tom pitanju
pravilo koje glasi: Svaka ena koja ima udjela u tvom roenju je tvoja mati.

Pod ovjekovim kerkama se podrazumijevaju njegove keri, keri njegovih sinova i


keri silaznom linijom, o emu su uenjaci postavili pravilo u kojem kau: Svako
ensko u ijem raanju ima udio je tvoja kerka.

Zabranjene sestre su podjednako sestre po ocu i majci, ili sestre po ocu ili sestre po
majci.

Takoe su mu zabranjene sestrine i bratine i sve tako silzanom linijom, bez obzira
da li bile sestre od oca i majke, ili od oca ili samo od majke.

171
Tetke po ocu su takoe zabranjene, bez obzira da li one bile tetke po njegovom ocu ili
majci, ili samo od oca, ili samo od majke. Tetke po ocu koje su zabranjene se odnose
na tetke po ocu od oca i tetke po ocu od majke, kao i tetke po ocu od djedova ili nana.

Druga tema: Zabranjene ene na osnovu tazbinstva

ovjeku je zauvijek zabranjeno da se oeni sa enom svog sina zbog tazbinstva, a


one se dijele na etiri skupine:

1- ene sinova i ene njegovih unuka.


2- Majku od ene i njene nane.
3- ene od oca i od njegovih djedova.
4- Njegove pastorke i kerke od enine djece.

Kod etvrte skupine se uslovljava to da je ovjek ima odnos sa svojom suprugom.

Zabrana
enidbe
ena
sa kojima
su oevi
bili oenjeni
je dola
u ajetu.



"I ne enite se onim koje su oenili oevi vai; a to je bilo to su bili razvrat, mrnja i
ruan put!" (En Nisa,22.).

Ibn Kesir kae: ''Allah je zabranio enidbu oavih ena iz potivanja prema njemu,
kao i zbog njegovog ugleda i odnosa potivanja i asti da se sa njima ne opi poslije
njih. Ona biva sinu zabranjena samim ugovorom, i ovo je propis oko kojeg postoji
slaganje.''1

I kae: ''Uenjaci su se sloili da je zabranjena ena sa kojom je otac imao odnos u


posjedstvu ili pod sumnjom.''2

Allah je ovaj brak nazvao razvratom i velikim grijehom zbog veliine njegovog
grijeha, estine Allahove mrnje prema tome i Njegovog preziranja istog.



a to je bilo (En Nisa,22.).

Allah je takoe rekao da se prata ono to je bilo prije objave ajeta o zabrani. Ibn
Kesir kae: ''Neznaboci su zabranjivali ono to je zabranjivao Allah osim oeve ene
i spajanja izmeu dvije sestre.''3


Ostale
zabrane
suspomenute
u ajetu:






1
Tefsir Ibn Kesira, 2/232.
2
Tefsir Ibn Kesira, 2/233.
3
Tefsir Ibn Kesira, 2/232.

172






"Zabranjuju vam se majke vae, i keri vae, i sestre vae, i sestre oeva
vaih, i sestre majki vaih, i bratine vae i sestrine vae, i pomajke vae, koje
su vas dojile, i sestre vae po mlijeku, i majke ena vaih, i pastorke vae koje
se nalaze pod vaim okriljem od ena vaih s kojim ste imali brane odnose ako
s njima niste imali brane odnose, onda vam nije grijeh!; i ene vaih roenih
sinova, ( En Nisa,23.).

Prva vrsta: Od zabranjenih ena spomenutih u ajetu su majke od supruga, takoe se


odnosi i na majku majke ene i sve tako uzlaznom linijom.

Druga vrsta: enina kerka ili pastorka, kao to se odnosi i na kerkinu kerku i sve
tako silaznom linijom. Veina uenjaka smatra da pastorka biva zabranjena bez
obzira da li se ona odgajala i nalazila kod ouha ili ne. Jer ajet nema znaenja da
pastorke moraju biti kod ouha nego se odnosi na poznatu veinu, jer u veini
sluajeva pastorka biva kod ouha.1


koje se nalaze pod vaim okriljem




I ne nagonite robinje svoje da se bludom bave ako one ele (En Nur,33.).

Alija b. Ebu Talib smatra da je dozvoljeno ovjeku da oeni svoju pastorku ako nije
odrastala u njegovoj kui poslije nego to se rastavi od njene majke ili nakon to njena
mati umre. Ovo miljenje je prihvatio i Davud Zahiri. Ibn Kesir o predaji od Alije b.
Ebu Taliba kae: ''Ovo je jak i potvren lanac do Alije b. Ebu Taliba pod Muslimovim
uslovima, ali je miljenje udno. Prenosi ga i Ebu Kasim Rafii od Malika a izabrao ga
je i Ibn Hazm.''2

Veina uenjaka svoj stav podrava hadisom u kojem je Ummu Habibe rekla
Allahovom Poslaniku : ''Allahov Poslanie, oeni se sa mojom sestrom kerkom Ebu
Sufjana!'' Kae: ''Zar bi to voljela?'' Ona ree: ''Da, nisam to samo ja posebna, a u
dobru volim da mi se pridrui i sestra.''

Kae: ''To mi nije dozvoljeno.''

Ona ree: ''Mi smo priale da si htio oeniti kerku od Ummu Seleme.''

On ree: ''Kerku od Ummu Seleme?!'' Ona ree: ''Da.''

1
Tefsir Ibn Kesira, 2/238.
2
Tefsir Ibn Kesira, 2/238.

173
Kae: ''Ona i kada ne bi bila pastorka u mojoj kui ne bi mi bila dozvoljena. Jer je ona
kerka mog brata po mlijeku. Mene i Ebu Selemu je podojila Suvejba, zato mi
nemojte nuditi vae kerke i sestre.''

U Buharinoj verziji stoji: ''Ja i da nisam oenio Ummu Seleme ona mi ne bi bila
dozvoljena.''1

Ibn Kesir komentariui i pojanjavajui stranu dokazivanja hadisa kae: ''Bit zabrane
je uinio kroz brak sa Ummu Seleme, te je na osnovu toga odredio zabranu, ovo je
mezheb etverice imama i sedmerice pravnika, kao i veine selefa i halefa.'' 2

Kada bivaju zabranjenim enina majka i kerka

Kur'anski tekst jasno ukazuje da pastorka ne biva ouhu zabranjena osim ako on nije
imao odnosa sa njenom majkom, ali ako se rastavi prije odnosa ili da ona umre prije
toga, njemu je dozvoljeno da se oeni sa njenom kerkom.




od ena vaih s kojim ste imali brane odnose ako s njima niste imali brane
odnose, onda vam nije grijeh ( En Nisa,23.).

Ovaj se propis odnosi samo na pastorku, ali brani ugovor sa kerkom zabranjuje
udaju majci, bez razlike da li imao sa kerkom odnos ili ne. Uenjaci su postavili
pravilo: ''Ugovor sa kerkom zabranjuje majke, a odnos sa majkama zabranjuje
kerke.'' Ibn Kesir navodi da su neki uenjaci za linu zamjenicu rekli da se
odnosi na majke i kerke. Zatim kae da se ovo miljenje prenosi od Alije, Zejda b.
Sabita, Abdullaha b. Zubejra, Mudahida, Seida b. Dubejra i Ibn Abbasa, dok je
Muavija stao kod ovog pitanja, ali su ovo miljenje uzeli Ahmed i Sabuni od afija.

Iako je miljenje zabrana enine majke samo na osnovu branog ugovoroa sa njenom
kerkom najispravniji stav kojeg su zastupali Ibn Mes'ud, Imran b. Husajjin, Mesruk,
Tavus, Ikrime, Ata', Hasa, Mekhul, Ibn Sirin , Katade i Zuheri, ujedno je ovo stav
etverice imama i sedmerice pravnika, i veine pravnika starijeg i novijeg doba. 3

Brak sa kerkom od snahe tj. sinove ene

El-Mavurdi kae: ''Ako neko kae: ''Ako ste zabranili pastorku, zato niste zabranili
kerku od snahe tj. sinove ene kao to je zabranjeno oeniti se sa snahom.''

Kaemo: ''Nije zabranjena, jer se na pastorku odnosi naziv pastorka zato to boravi
kod ouha u kui, tako da je zbog toga i zabranjena, ali se na snahinu kerku ne
odnosi naziv pastorka tako da nije zabranjena.''4

1
Prethidni izvor.
2
Prethidni izvor.
3
Tefsir Ibn Kesira, 2/237.
4
El-Havi, 11/274.

174
Trea tema: Zabranjene ene na osnovu dojenja1

Allah je naveo u Kur'anu zabranu braka sa majkama i sestrama po mlijeku.

"Zabranjuju vam se majke vae, i keri vae, i sestre vae, i sestre oeva vaih, i sestre
majki vaih, i bratine vae i sestrine vae, i pomajke vae, koje su vas dojile, i sestre
vae po mlijeku (En Nisa,23.).

Meutim Davud Zahiri smatra da se zabrana po mlijeku odnosi samo na majke i


sestre, jer se tekst ajeta odnosi na njih dvije.2

Ostali uenjaci, osim Davud Zahirija, smatraju da se dojenjem zabranjuje isto to se


zabranjuje i rodbinskom vezom uzimajui za dokaz predaju koju prenosi Aia pa
kae: ''Allahov Poslanik je rekao: ''Dojenjem se zabranjuje ono to se zabranjuje
raanjem.'' Biljei ga Buharija.3

Muslim u svom 'Sahihu' od Alije b. Ebu Taliba biljei da je Allahov Poslanik rekao:
''Allah je zbog dojenja zabranio ono to je zabranio radbinskom vezom.''4

Ibn Kudame prenosi konsenzus zabrane majke po mlijeku, te njenih majki i kerki,
njenih tetki po ocu i po majci, o emu kae: ''Majke i sestre po mlijeku su navede u
ajetu, ali u njih spadaju i ostale zbog opeg pojma ajeta, o emu nam nije poznato
razilaenje.''5

Majka po mlijeku je ona koja te je podojila, njena mati i nene i sve tako uzlaznom
linijom. Sestra po mlijeku je svaka ena ija te je majka podojila, ili je nju podojila
tvoja majka, ili je tebe i nju podojila jedna ena, ili ste ti i ona podojeni mlijekom iji je
razlog jedan ovjek.6

Veina uenjaka smatra da se mu ene, ije je mlijeko bilo prouzrokovano njegovim


razlogom, broji kao otac tom djetetu koje je dojilo njegovu enu. A njegove majke su
nene tom djetetu, njegovi sinovi i kerke od drugih ena su braa i sestre tom djetetu,
i njihove keri od keri njihove brae po ocu, kao i sestre tog ovjeka koje mu bivaju
tetke.

1
Vidi ovo pitanje u djelima: El-Havi, 11/273. Muhtesar et-Tahavi, 176. Bidajetu el-mudtehid, 2/35. El-Mugni,
9/519. El-Ihtijar, 3/84.
2
El-Havi, 2/271.
3
Mikatu el-mesabih, 2/176. Broj: 3161.
4
Prethodni izvor. Broj hadisa: 3163.
5
El-Mugni, 9/520.
6
El-Mugni, 9/515.

175
Neki od uenjaka su se odvojili pa su rekli da sve te ene od strane mua nisu
zabranjene, govorei da dijete nema veze sa tim ovjekom, nego da je njegova veza sa
majkom po mlijeku.

Veina uenjaka za dokaz uzima hadis kojeg biljee Buharija i Muslim od Aie da je
rekla: ''Doao mi je amida po mlijeku, pa je zatraio dozvolu da ue kod mene, ali
sam odbila da mu dozvolim dok ne pitam Allahovog Poslanika , pa kada je doao
Allahov Poslanik ree: ''On je tvoj amida pa ga pusti.''

Pa sam rekla: ''Allahov Poslanie mene je podojila ena a nije ovjek.'' A on ree: ''On
je tvoj amida pa neka ue kod tebe.'' A to je bilo poslije to nam je propisan
hidab.''1

Hadis je veoma jasan ukazujui da je brata mua ene koja je podojila Aiu, Allahov
Poslanik ubrojao kao amidu. A stav o zabrani zbog mua ene koja podoji dijete,
veliki broj uenjak naziva: ''Zabrana radi mlijeka zbog oplodnje.''

Hirki kae: ''Mlijeko onoga koji je razlog oplodnje je zabranjeno.'' Ibn Kudame
pojanjava rijei Hirkija pa kae: ''To znai da ako ena podoji dijete mlijekom koje
postoji radi odnosa sa mukarcem , to dijete biva zabranjeno tom ovjeku i njegovoj
rodbini, isto kao to je zabranjeno njegovo dijete po rodbinskoj vezi. Jer je mlijeko od
ovjeka kao i od ene, tako da dijete biva djetetom tog ovjeka, a on biva njegovim
ocem, a braa i sestre tog ovjeka su amide i tetke tog djeteta, a njegove majke i
oevi su njegove nene i djedovi.''2

Koliina dojenja kojom se zabranjuje enidba3

Imami Ebu Hanife i Malik smatraju da nema granice zabrani kojom bi se ograniila
koliina dojenja pa ako bi dijete jedanput podojilo tu enu ona bi mu bila zabranjena,
a dokaz za njihov stav je ope znaenje ajeta.

i pomajke vae, koje su vas dojile, (En Nisa,23.).

Ibn Kesir ovo miljenje pripisuje Ibn Omeru, Urvi b. Zubejru i Zuheriju.

Imam Ahmed, Ishak b. Rahevejh, Ebu Ubejd i Ebu Sevr smatraju da koliina kojom
se zabranjuje zbog dojenja jesu tri dojenja uzimajui za dokaz rijei Allahovog
Poslanika : ''Nee zabraniti jedno ili dva dojenja.'' U drugoj predaji: ''Nee zabraniti
1
Mikatu el-mesabih, 2/176. Broj hadisa: 3162.
2
Vidi: El-Mugni jer je Ibn Kudame oduio govor po ovome pitanju, 9/520. On je spomenuo uenjake koji su
rekli da zabranjuje mlijeko onoga ko je oplodio, i onaj dio uenjaka koji to ne vidi tako. Taker, on je spomenuo
dokaze obadvije skupine unjeka po ovome pitanju.
3
Tefsir Ibn Kesira, 2/235. Bidajetu el-mudtehid, 2/35.

176
jedno dojenje ili dva dojenja, ili da povue jedanput ili dvaput.'' I trea predaja: ''Nee
zabraniti jedan ili dva gutljaja.'' Ove hadise je Ibn Kesir pripisao Muslimu u
njegovom 'Sahihu', njihova strana dokazivanja ili znaenja jeste pak u tome to se
nee zabraniti brak zbog jednog ili dva dojenja, to opet znai da zabrana stupa na
snagu nakon treeg dojenja. Ibn Kesir ovo miljenje pripisuje Aii, Aliji i Sulejmanu b.
Jesaru i drugima.

afija smatra da broj dojenja kojima se zabranjuje jeste pet dojenja jer se kod Muslima
potvruje hadis od Aie da je rekla: ''Da u onome to je objavljeno bilo deset
poznatih dojenja kojima bi se zabranilo, zatim je derogirano sa pet poznatih dojenja
kojima se zabranjuje.''

Trei stav je najispravniji stav, ina Allahu te'ala



jer ope znaenje ajeta se ograniava i odreuje posebnim znaenjem Aiinog hadisa
da zabrana stupa na snagu poslije petog dojenja. Ako shvatanje suprotnog znaenja
hadisa koji govore da se nee zabraniti jedno ili dva dojenja, ili ako dijete povue
jednom ili dvaput nije toliko jako da odbije oito znaenje hadisa kojim se zabrana
ubraja nakon petog oitog dojenja.

Vrijeme dojenja kojim zabrana stupa na snagu

Uenjaci su se sloili kao to kae Ibn Rud da zabrana dojenjem biva u prve dvije
godine djetetovog ivota, ali su se razili oko dojenja velikog djeteta. Ebu Hanife,
Malik, afija i veina uenjaka kau da dojenje velikog djeteta ne zabranjuje. Davud i
sljedbenici zahirijskog pravca smatraju da zabranjuje, ovo je bio stav i Aie, dok su
stav veine uenjaka zastupali Ibn Mes'ud, Ibn Omer, Ebu Hurejre, Ibn Abbas i
veina Poslanikovih ena.

Razlog njihovog razilaenja je kontriranje predaja po ovom pitanju, jer su o njemu


navedena dva hadisa. Jedan je hadis od Salima tienika Ebu Huzejfe, za kojeg je
Allahov Poslanik naredio Ummu Huzejfi da ga napoji mlijekom kako bi joj bio
zabranjen, a bio je odrastao i punoljetan. Drugi hadis koji se suprostavlja svojim
znaenjem je hadis od Aie kojeg biljee Buharija i Muslim, pa ona kae: ''Allahov
Poslanik je uao a kod mene je bio ovjek, pa mu je to teko palo. Ja sam vidjela
srdbu na njegovom licu pa sam rekla: ''Allahov Poslanie on je moj brat po mlijeku,
a Allahov Poslanik ree: ''Pogledajte ko su vaa braa po mlijeku, jer je dojenje od
gladi.''

Ibn Rud pojanjavajui znaenje hadisa kae: ''Oni koji su dali prednost ovom
hadisu kau: ''Ne zabranjuje mlijeko koje ne zasiuje dijete umjesto hrane.'' 1 Postoji i
drugi direktan hadis kojeg biljei Tirmizi, tj. da dojenje koje zabranjuje jeste ono koje
bude u prve dvije godine djetetovog ivota, a ono dojenje koje bude poslije tog
perioda nema svoje pravosnanosti u zabrani. Hadis je od Ummu Seleme koja kae:
''Allahov Poslanik je rekao: ''Nee zabraniti osim ono to napuni crijeva od prsa, i
bude prije odvikavanja.''2

1
Bidajetu el-mudtehid, 2/36.
2
Mikatu el-mesabih, 2/179. Broj: 3173.

177
Oni koji su dali prednost prvom stavu kau da se ovaj propis odnosio posebno na
Salima to su smatrale veina Poslanikovih ena tj. da se radilo o olakici Salimu.1

Drugi predmet

Privremeno zabranjene ene

ovjeku je privremeno zabranjeno da se oeni:

1- Prve koje su ovjeku privremeno zabranjene su udate i one koje su u idetu.


Allah je ovu zabranu spomeuo u ajetu


"I udate ene, osim onih koje zarobite (En Nisa,24.).

a Ibn Kesir kae: ''Zabranjene su vam one koje nisu vae rodice a udate su osim
onoga to vi posjedujete tj. osim onoga to ste dobili u posjedstvo porobljavanjem,
jer vam je dozvoljeno da sa njima opite ako ste ih dobili u posjedstvo.'' 2 Takoe
zabrana sklapanja braka sa enom koja je u idetu je navedena u ajetu.

I ne odluujte se na brak prije nego to propisano vrijeme za ekanje ne istee (El


Bekara,235.).
A dostizanje vremena prekida jeste kada se zavri idet.

2- ovjeku je privremeno zabranjeno da se oeni ako trenutano ima etiri


ene. Njemu nije dozvoljeno da se oeni sa drugom osim ako se ne razvede sa
jednom od one etiri njegove ene, i to tek kada joj se zavri idet. Muslimani
su se sloili kao to kae Ibn Rud 3 da je dozvoljeno oeniti etiri ene, ali
iznad toga onda se svi slau da nije dozvoljeno oeniti se sa pet ili vie ena,
kako ve, stoji u ajetu.




onda se enite onim enama koje su vam doputene, sa po dvije, sa po tri i sa po


etiri (En Nisa,3.).

1
Bidajetu el-mudtehid, 2/36.
2
Tefsir Ibn Kesira, 2/243.
3
Bidajetu el-mudtehid, 2/40.

178
Ajet ukazuje da nije dozvoljeno oeniti se sa vie od etiri ene kao to kae Ibn
Kesir da se ovdje radi i blagodati i dozvoli, a da je dozvoljeno vie od etiri
rekao bi. Ali ono to navodi Ibn Rud, da su se svi muslimani sloili oko toga da
nije dozvoljeno oeniti se sa vie od etiri ene, nije prihvatljivo. 1 Nego se po
ovom pitanju slau svi muslimani ehlu sunneta, a oni koji dozvoljavaju da se ima
vie od etiri ene jesu pojedine itske frakcije iako njihov suprotni stav nije na
zavidnom poloaju.2

Ibn Kudame kae: ''Uenjaci su se sloili da slobodno ovjeku nije dozvoljeno da


spoji vie od etiri ene, i ne znamo da se iko ovome suprostavio osim to se prenosi
od Kasima b. Ibrahima da je dozvolio devet ena. '' Ibn Kudame odbija Kasimov stav
pa kae: ''Suprostavio se konsenzusu.''3

enidbu sa vie od etiri ene je Allah dozvolio samo Svome Poslaniku , a Allahov
Poslanik se oenio sa jedananest ena, dok je u isto vrijeme kod njega bilo najvie
devet ena.4

Sunnet je pokazao da nije dozvoljeno ovjeku da ima vie od etiri ene osim
Poslanika . Imam Ahmed u svom 'Musnedu', Tirmizi i Ibn Made sa
vjerodostoojnim lancem od Ibn Omera biljee da je Gejlan b. Seleme Sekafi primio
islam, a u dahilijetu je imao deset ena. One su primile islam sa njim, pa mu
Poslanik ree: ''Zadri etiri a ostale pusti.''5

Ebu Davud, Ibn Made i Bejheki sa dobrim lancem od Kajsa b. Harisa biljee da je
rekao: ''Primio sam islam a imao sam osam ena, pa sam doao kod Poslanika i
spomenuo mu to, a on ree: ''Izaberi meu njima etiri.'' 6

3- Bliska rodbina njegove ene koja je u idetu, jer ovjeku nije dozvoljeno da
prosi sestru od ene koju je pustio niti njenu tetku po ocu ili tetku po majci,
sve dok se njegovoj eni ne zavri idet.

4- Onu koju je pustio tri puta, sve dok se ne uda za drugog ovjeka ispravnim
brakom, pa je on pusti. O zabrani braka sa onom koju je pustio tri puta govori
direktan ajet u Kur'anu.

"Putanje (ene) je dva puta, nakon ega se ili uz dobro zadrava, ili na lijep
nain razvod daje! ( El Bekara,229.).



1
Tefsir Ibn Kesira, 2/199.
2
Prethidni izvor, 2/199.
3
El-Mugni, 7/436.
4
Tefsir Ibn Kesira, 2/199.
5
Mikatu el-mesabih, 2/179. Broj hadisa: 3176. Vidi govor po pitanju lanca ovoga hadisa u djelu Irvau el-galil,
6/291.
6
Irvau el-galil, 6/295.

179
"A ako je opet pusti, ona mu nije nakon toga (za brak) doputena sve dok se
ne uda za drugog mua (El Bekara,230.).

Dva puta koji su navedeni u ajetu se odnose na razvode nakon kojih je


dozvoljeno ovjeku da vrati svoju enu u idetu bez novog ugovora i mehra, kao
to mu je dozvoljeno da je vrati nakon zavretka ideta sa novim ugovorom. Ali
drugi ajet govori o razvodu po trei put nakon kojeg ovjeku nije dozvoljeno da
vrati svoju enu ne u idetu niti poslije njega, sve dok se ne uda za drugog ovjeka
u ispravnom braku, pa ako je i on pusti onda se nakon ideta moe vratiti onom
prvom.

5- Od privremenih zabrana jeste da ovjek spoji u braku izmeu dvije sestre,


ili ene i njene tetke po ocu ili majci. Zabrana o spajanju izmeu dvije sestre
je spomenuta u ajetu.

i da dvije sestre sastavite, osim to je ranije bilo (En Nisa,23.).

Neznaboci su dahilijetu spajali izmeu dvije sestre, kao to je ovjek enio enu
svog oca nakon njegove smrti, ali je sve to Kur'an zabranio.1

Zabrana spajanja izmeu dvije sestre ili izmeu ene i njene tetke po ocu ili majci je
dola u vjerodostojnom sunnetu, tako da se u 'Sunnenima' od Tirmizije, Ebu Davuda,
Darimija i Nesaija biljei od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik zabranio da se ena
uda na njenu tetku po ocu, ili tetka po ocu na kerku od brata, ili da se uzme ena na
njenu tetku po majci, ili da se uda tetka na kerku od sestre. Niti se uzima mlada na
staru enu, niti stara na mladu enu.2

Neki uenjaci su ovoj vrsti zabrana postavili pravilo: ''Zabranjeno je spojiti dvije
ene izmeu kojih postoji zabrana putem rodbine ili dojenja, tako ako bi
pretpostavili jednu od njih mukarcem da brak one druge sa njom ne bi bio
dozvoljen.''3

Ovo pravilo zabranjuje spajanje izmeu ene i oevih tetaka po ocu i majci, kao i
majinih tetaka po ocu i majci, i sve tako uzlaznom linijom ako se njihova loza
nastavlja zbog rodbine ili dojenja.

Miljenje o zabrani spajanja izmeu dvije sestre po mlijeku, ili izmeu ene i njene
tatke po ocu, ili ene i njene tetke po majci, po mlijeku je miljenje oko kojeg su se
sloili uenjaci. Ibn Kudame kae: ''Ibn Munzir kae: ''Uenjaci su se sloili oko ovog
stava, oko ega, hvala Allahu, ne postoji razilaenje, osim to neki novotari, ije se

1
Tefsir Ibn Kesira, 2/241.
2
Mikatu el-mesabih, 2/178. Broj hadisa: 3171.
3
Vidi ovo pravilo u djelu: El-Mugni, 9/523.

180
suprostavljanje ne ubraja u protivni stav, a to su ije i haridije, ne zabranjuju ovakve
brakove, ali se ne oslanjaju na vjerodostojan sunnet.''1

Ako ovjek istovremeno sklopi ugovor sa dvije sestre ili sa enom i njenom tetkom
po ocu ili po majci, ugovor propada, ali ako sklopi ugovor jedan za drugim onda
drugi ne biva valjanim dok je prvi ispravan.

Allah je zabranio spajanje izmeu onih koje smo naveli zato to to vodi u kidanje
rodbinskih veza, zbog toga to u duama postoji ljubomora i konkurencija meu
inoama.2

6- Privremeno je zabranjeno da se muslimanka uda za ne muslimana, kao to


je muslimanu zabranjeno da oeni mnogobokinju osim kitabijke, a o tome e
doi pojanjenje.

7- Brak sa bludnicom dok se ne pokaje, o tome je doao ajet koji zabranjuje brak
sa bludnicom.

"Bludnik ne opi osim sa bludnicom ili mnogobokinjom, a bludnica, s njom ne


opi osim bludnik ili mnogoboac, a to je zabranjeno vjernicima." (En Nur,3.).

Veina uenjaka smatra dozvoljenim brak sa onom koja je poinila blud, 3 to je


suprotno kur'anskom tekstu.

a to je zabranjeno vjernicima." (En Nur,3.).

Ali zabranjeni brak sa bludnikom i bludnicom se odnosi na one koji se bave bludom
i koji ga ine, ali ako se pokaju i povrate onda zabrana nestaje, zbog toga smo rekli da
je brak sa bludnicom i bludnikom privremeno zabranjen.

8- Brak onoga koji je u ihramu za had ili umru, zabranjeno je da se oeni onaj
koje u ihramu za had ili umru, kao to mu je zabranjeno da ima odnos sa
svojom enom. Ovaj stav zastupa veina uenjaka, tako to ga Ibn Rud
pripisuje Maliku, afiji, Lejsu b. Se'adu, Evzaiju i Ahmedu, ovo je ujedno stav
Omera b. Hattaba, Alije, Ibn Omera i Zejda b. Sabita.4

Njihov dokaz je ono to biljei Muslim u svom 'Sahihu' kao i etverica autora
'Sunnena' u merfu'a hadisu od Osmana: ''Onaj ko je u ihramu, ne smije se eniti,
udavati niti prositi.''5

1
El-Mugni, 9/522.
2
El-Mugni, 9/523.
3
Bidajetu el-mudtehid, 2/40.
4
Bidajetu el-mudtehid, 2/45.
5
Irvau el-galil, 6/301. Broj hdisa: 1889.

181
Ebu Hanife smatra dozvoljenim enidbu ovjeka koji je u ihramu, dokazujui to onim
to je potvreno da je Allahov Poslanik oenio Mejmunu dok je bio u ihramu.'' Dok
oni koji se protive ovom stavu kau da je Mejmuna rekla da ju je Poslanik oenio a
ve se rijeio ihrama, a ona je najbolje poznavala kako ju je oenio Poslanik i bolje zna
od onih koji su prenijeli ovaj hadis.1

Deseto poglavlje

Mehr

Prvi predmet

Definicija mehra i pojanjavanje njegovog propisa

Mehr je naziv za obavezni imetak mua koji pripada eni brakom ili odnosom, a
Allah ga je u Svojoj Knjizi nazvao ''saddak'', ''edr'' i ''ferida''. 2

Mehr je obavezan na to je ukazao ajet.

"I draga srca enama darove njihove dajte (En Nisa,4.).

U ajetu je spomenuta rije 'nihle' tj. ono to ovjek daruje samovoljno. A jai dokaz od
prethodnog jeste i drugi ajet,

1
Vidi: Bidajetu el-mudtehid, 2/45.
2
Vidi: Er-Revda, od Nevevija, 7/249. El-Havi, 12/6.

182
I nije vam grehota ako se, poslije odreenog vjenanog dara, s njima nagodite! (En
Nisa,24.).
u kojem je Allah naredio da se enama isplati njihova nadoknada, a nadoknada je
mehr, tako da je naredba u imperativu to znai da je obaveza sve dok se ne dokae
suprotno, a to ukazuje prethodni ajet u kojem stoji 'feridaten' tj. propisano. A kao
takvim Allah ga nije uinio osim radi njegove obaveze i zbog zabrane da bude
obesnaen i obespravljen.

Uenjaci su u svojim djelima naveli obavezu isplaivana mehra shodno razliitosti


svojih mezheba, jer dokazi koji mehr nalau su nesumnjivo direktni i bez sumnje
vjerodostojni. Ibn Abdu-l-Berr prenosi konsenzus uenjaka o obavezi isplate mehra,
o emu kae: '' Muslimani su se sloili da ovjeku nije dozvoljeno da opi sa enom
bez spomenutog mehra, bez obzira bio u gotovini ili kao dug.''1

Ono to se navodi od razilaenja izmeu hanefija i afija jeste po pitanju ako se oeni
bez spomena mehra ne smeta konsenzusu. Jer hanefije obavezuju da, ako mehr nije
spomenut kod sklapanja ugovora, da joj se isplati mehr u visina mehra ena iz njene
porodice, dok ga afije obavezuju nakon polnog odnosa ili da mu ga nametne vladar,
tako da su se svi sloili oko njegove obaveznosti i zabrane da bude poniten.

Drugi predmet

Uslovi koji se moraju nai u mehru

Uenjaci su postavili uslove u mehru kao to su postavili uslove u vrijednosti robe.


Derdir kae: ''U mehru se uslovljavaju uslovi vrijednosti, tako da mora biti imetak,
ist i mogu na koritenje, da bude u stanju da se preda, i da bude poznat.'' 2 Ibn
Kudame kae: ''Sve ono to moe biti vrijedno moe biti i mehr, malo ili mnogo.'' 3

A sve ono to ne moe biti vrijednost u prodaji ne moe biti mehr.

Ibn Kudame kae: ''Ono to ne moe biti vrijednost u prodaji, kao zabranjeno,
nepostojee ili nepoznato, u emu nema koristi, i ono to se ne moe upotpuniti
njegovo posjedovanje kao to je roba na kilau ili teinu prije preuzimanja. Ili ono to
ne moe predati, kao to je ptica na nebu, ili riba u vodi, ili to nije imetak po obiaju,
poput zrna penice, ili ljuske od oraha, ne moe biti mehrom.''4

Uenjaci su se razili oko braka sa najmom. Imami afija i Ahmed smatraju da je


dozvoljen, tako da su afije postavili pravilo o onome to moe biti mehrom u
iznajmljivanju, o emu Nevevi kae: ''Svako djelo za koje se moe unajmiti moe se
uiniti mehrom. Kao to je poduavanje Kur'anu, ili proizvodnji, krojenju, sluenju,
gradnji i sl.'' Ebu Hanife ovo zabranjuje, dok u Malikovom mezhebu postoje tri

1
El-Istizkar, 16/67.
2
E-erhu es-sagir, 2/428.
3
El-Mukni'u, 3/73.
4
El-Mugni, 10/108.

183
razliita miljenja: da je dozvoljeno, da nije dozvoljeno i da je pokueno to je i
najpoznatije od Imama Malika.1

Allah nas je obavijestio da je otac dvije djevojke kojima je Allahov vjerovjesnik


Musa napojio stoku, oenio Musaa sa jednom od te dvije djevojke, te da je njen
mehr uinio tako to e Musa raditi kod njega osam godina.

Ja elim da te oenim jednom od ove dvije keri moje', ree on, 'ali treba da me
osam godina slui; a ako deset napuni bit e dobra volja tvoja (El Kasas,27.).

A u hadisu, mutefekun alejhi, stoji da je Allahov Poslanik oenio ovjeka sa onom


koja mu se poklonila, sa onim to zna od Kur'ana.

Trei predmet

Gornja i donja granica mehra2

i jednoj od njih dali ste blaga, (En Nisa, 20.).

Ajet ukazuje da za mehr ne postoji odreena gornja granica, i to je ono oko ega su se
sloili uenjaci, i oko ega ne postoji razilaenje.3

Ali to se tie najmanjeg mehra uenjaci su se oko toga razili, tako da su neki rekli
da nije odreen poznatom mjerom, ovaj stav zastupaju Ahmed, afija, Sevri, Evzai i
Lejs b. Se'ad.

Oni uzimaju za dokaz hadis oko ije su se vjerodostojnosti sloili Buharija i Muslim u
kojem je Alahov Poslanik oenio ovjeka sa jednom enom i rekao mu: ''Potrai
makar prsten od gvoa.'' Amir b. Rabia prenosi: ''Da se ena iz Benu Fezare udala
za mehr od dvije nanule, pa joj je Poslanik rekao: ''Jesi li zadovoljna sa sobom da
uzme dvije nanule?'' Ona ree: ''Da.'' Allahov Poslanik ovaj brak odobri.'' Biljei ga
Tirmizi.4
1
Vidi ovo pitanje u djelima: El-Ihtijar, 3/4. Revdatu et-talibin, 7/304. Bidajetu el-mudtehid, 2/21. El-Mugni,
10/101. El-Havi, 12/16.
2
Vidi ovo pitanje u djelima: El-Istizkar, 16/70. Beda'iu es-sanai'a, 2/275. El-Ihtijaru lita'lili el-muhtar, 3/101.
Haijetu ibn 'Abidin, 3/101. El-Havi, 12/11. El-Mugni, 10/99. El-Mukniu', 3/73.
3
El-Havi, 12/11. El-Istizkar, 16/65. Vidi ovaj hadis u Mikatu el-mesabih, 2/188. Broj: 3202.
4
Prethidni izvor, 2/189. Broj: 3206.

184
Allahove rijei se odnose na malo i mnogo,


A ostalo vam je dozvoljeno da elite, vaom imovinom da se njima oenite, a ne da blud


inite! (En Nisa,24.).

Tako da ibn Kudame prenosi da su se ashabi i oni poslije njih enili sa mnogo i malo
mehra. Kao to stoji u jednoj predaji da su se u vrijeme Allahovog Poslanika enili
za mehr u vrijednosti ake hrane. Seid b. Musejjib je svoju kerku udao za dva
dirhema.

Ebu Hanife, Malik, Neh'i, Ibn ubrume i Seid b. Dubejr smatraju da se mora
odrediti najmanja koliina mehra ispod koje se ne smije ii, osim to su se oni razili
oko odreivanja te koliine. Hanefije kau da je to deset srebrenjaka ili ono to je u
njihovoj vrijednosti. Malik kae da je to etvrtina zlatnika ili tri srebrenjaka, drugi su
imali drugaije stavove, ali niko od onih koji su odredili najmanju granicu mehra
nema dokaza sa kojim bi argumentirao svoj stav.

Umjereni put u tome jeste onako kao nas je uputio Allahov Poslanik da ne treba
umanjivati mehr, kao to treba izbjegavati i pretjerivanje u njemu, tako da nema
podbacivanja niti pretjerivanja. Pojedini muslimani grijee kada misle da je od
sunneta da se mehr izostavi ili da treba biti im manji tako da bude prsten od
gvoa. Isto tako grijee oni koji pretjerivaju u podizanju mehra ime se oteava
poloaj mladoenji, podnosei potekoe pod kojima se lomi. Potvreno je da se
Omer b. Hattab obratio muslimanima u hutbi i da je rekao: ''Nemojte podizati
mehrove enama, jer da je veliki mehr ponos na ovom svijetu i bogobojaznost od
Allaha na onom svijetu prestigao bi vas u tome Allahov Poslanik . Ne znam da je
Allahov Poslanik oenio i jednu od svojih ena, niti da je udao i jednu od sovjih
keri za vie od dvanaest 'uvkija' (kesica napunjena sa etrdeset srebrenjaka). Biljei
ga Ahmed, Tirmizi, Ebu Davud, Nesai, Ibn Made i Darimi.1

Muslim prenosi od Aie da je rekla: ''Mehr njegovih ena je bio dvanaest 'uvkija' i
'ne'.'' Pa je rekla: ''Znade li ta je 'ne'?'' Rekoh: ''Ne znam.'' Kae: ''To ti je pola
'uvkije', a to ti je potpunih petstotina srebrenjaka.''2

Pokueno je da ovjek dadne eni mehr koji, ako ga isplati, moe da mu nanese
tetu, ili da ga ne moe isplatiti kao dug. Allahov Poslanik je pokudio in ovjeka
koji se oenio sa etiri oke (jedna oka 1,248 kg zlata) mehra.3

etvrti predmet

Vrste mehra

1
Vidi: Mikatu el-mesabih, 2/189. Broj: 3204.
2
Prethidni izvor, 2/188. Broj: 3203.
3
Vidi: Fetava en-nisa, od Ibn Tejmijje, 521.

185
Mehr se dijeli na vrste, shodno razliitim izgovorima, tako da nekada bude odreen
u trenutku kada se dogovori njegov iznos, to znai da - u tom trenutku - biva
obavezan, u onolikoj mjeri za koliku su se dogovorili. Ili da ne bude odreen onda se
isplauje mehr isti onakakav kakv su dobile ene iz njene porodice. Takoe mehr se
dijeli na drugoj osnovi, onaj koji se isplauje odmah i onaj koji se odgaa. Takoe
postoji trea osnova po kojoj se dijeli tj. ono to se mora isplatiti u cjelosti, njegova
polovina ili neodreena koliina, koja se poveava ili smanjuje shodno muevom
stanju, i to je ono to se naziva uivanjem, o emu e doi pojanjenje.

Prva tema: Spomenuti mehr ili isti mehr

Mehr koji spomenu ugovorne strane kod sklapanja branog ugovora se mora
isplatiti, bio on veliki ili mali. Uanjaci smatraju poeljnim da se spomene, slijedei
na takav nain Poslanika , te kako bi se izbjegle prepirke. Ebu Bekr b. Hammed
Husejni kae: ''Poeljno je da ne sklapa brani ugovor osim sa navedenim mehrom
slijedei Allahovog Poslanika , jer on nije sklapao ugovore osim sa spominjanjem
mehra, i jer je bolje da se sprijee prepirke.'' 1

Ako se ugovor sklopi bez spomena mehra onda se mora isplatiti isti mehr onakav
kakav su dobile ene iz njene porodice. Ili kao to Nevevi o istom mehru kae: ''To je
koliina koja je isplaena njoj slinim.'' 2 A ene sa kojima se poredi jesu ene iz
porodice sa oeve strane, kao to su njene sestre i tetke po ocu. to znai da se ne
gleda na njoj sline od majine strane, jer mati moe biti iz druge porodice iji se
obiaji razlikuju od obiaja porodice njenoga oca. 3 Kod hanbelija se od Imama
Ahmeda prenosi da se gleda na majinu stranu. 4 A ako joj nema slinih od oeve
strane onda e se ugledati na njoj sline u familiji ili mjestu i dravi gdje ivi.

Druga tema: Pourivanje isplate mehra i njegovo odgaanje

Dozvoljeno je da mehr bude isplaen odmah kao to je dozvoljeno da bude odgoen,


takoe ispravno je da se jedan dio moe isplatiti odmah dok se jedan njegov dio
moe odgoditi, kao to je ispravno da bude isplaen u ratama. Kako god da se
dogovore suprunici ispravno je bez da neko od njih snosi grijeh, pa ako odrede
mehr i ne kau da e biti naknadno isplaen onda znai da e ga isplatiti odmah. 5

Tajna po pitanju prihvaana odgaanja mehra ili da bude isplaen se krije u tome da
je mehr novano pravo poput duga. afija kae: ''Mehr je isti kao dug.'' El-Mavurdi,
pojanjavajui afijine rijei, kae: ''Jer je to imetak koji se vee za obavezu pa biva
poput duga kao sve druge vrijednosti.''6

1
Kifajetu el-ahjar, 2/111.
2
Revdatu et-talibin, 7/286.
3
El-Mebsut, od Serhasija, 5/64. Ta'lilu el-muhtar, 3/108. Revdatu et-talibin, 7/286. El-Mukniu', 3/94.
4
El-Mukniu', 3/94.
5
El-Mugni, 10/115. El-Insaf, 8/244.
6
El-Havi, 12/165.

186
Od onih koji su dozvolili odgaanje isplate mehra je bio i ejhu-l-Islam Ibn Tejmijje,
ali je davao prednost da bude isplaen odmah slijedei po tome prethodnike, 1 makar
se dogovorili oko njegovog odgaanja ali da ne spomenu vrijeme isplate. Imam
Ahmed, e'abi i Neh'i smatraju da odgoeni mehr ena zasluuje razvodom ili
muevom smru. Hasan, Ebu Hanife i Sevri smatraju odgaanje mehra njegovim
ponitavanjem. Takoe afija smatra da je mehr u ovom sluaju poniten, jer se radi
o isplati nepoznatog mjesta, tako da biva poniten kao vrijednost u prodaji.2

Ali najispravnije po tom pitanju jeste da se ove stvari grade na osnovu obiajnog
prava, tako da ono toje obiajno poznato je kao i uslovom uslovljeno. 3 to znai da
ako se stanovnici nekog mjesta naviknu na odreeni obiaj po tom pitanju njihov
postupak biva ispravnim. A ono to je bilo prisutno dugi niz godina meu
muslimanima je ono to navodi Imam Ahmed, Ibn Kudame kae: ''Opi pojmovi se
odnose na obiaje, a obiaj je bio da se odgoena isplata mehra ostavi tj. da ne bude
traena sve do razvoda tako da se na tome i temelji.''4

Obaveza da se ena preda muu nakon to primi odmah isplaeni mehr

Uenjaci su se sloili oko toga da je ena obavezana da se preda svom muu ako
preuzme odmah isplaeni mehr, a nije joj dozvoljeno ni da odbija svog mua ako su
se dogovorili na odgoeni mehr. Ali ako je mehr odgoen do odreenog vremena,
zatim to vrijeme proe prije odnosa sa njom, ili da se preda prije nego to joj se
odgoeni mehr isplati, zatim odbije mua sve dok joj ne isplati mehr na dogovoreno
vrijeme, da li u tom sluaju ona ima pravo da odbija mua dok joj ne isplati odgoeni
mehr ije je vrijeme dolo? Uenjaci se po tom pitanju razilaze.5

Trea tema: Kada ena zasluuje mehr u cjelosti

ena zasluuje cijeli mehr u dva sluaja:

Prvi: je ako je mu pusti nakon polnog odnosa

Uenjaci se ne razilaze da ena zasluuje mehr ako mu bude imao odnos sa svojom
enom.




"Ako hoete jednu enu zamijeniti drugom, i jednoj od njih dali ste blaga, ne uzimajte
od toga nita. Zar da to uzimate potvorom i inite oiti grijeh!" "Kako biste mogli to i
uzeti, kada ste jedno s drugim ivjeli i kad su one od vas vrstu obavezu uzele!" ( En
Nisa,20/21.).
1
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/195.
2
El-Mugni, 10/115.
3
Haijetu ibn 'Abidin, 3/144.
4
El-Mugni, 10/115.
5
Vidi: Er-Revda, od Nevevija, 7/259. El-Insaf, od Merdavija, 8/310,311. El-Havi, 12/162.

187
Kur'anski ajet zabranjuje muu da uzme bilo ta od onoga to je dao svojoj eni bez
obzira koliki je iznos ili koliina toga, a ono to uzme, ajet naziva grijehom, a to je
najvea la i oiti grijeh. Gospodar asti se udi zbog ovjeka koji uzima neto nakon
to ima odnos sa svojom enom i jedno se drugom povjere, a ona je time od njega
preuzela vrsti ugovor koji se moe realizovati branim ugovorom.

Propis osamljivanja mua sa enom

Uenjaci su se razili po pitanju osamljivanja u ijem toku se moe desiti polni odnos
meu suprunicima. Veliki broj uenjaka, od kojih su hanefije i hanbelije, smatraju
da se mehr potvruje sa osamljivanjem. Malik i afija u novom miljenju te Davud
smatraju da se mehr ne moe potvrditi samo zbog osamljivanja nego mora doi do
polnog odnosa.1

Hanefije osamljivanje, kojim ena zasluuje cijeli mehr, uslovljavaju da bude


ispravno i pravosnano osamljivanje. ''Ispravno osamljivanje po njima jeste da ne
postoji nikakva prepreka koja e sprijeiti polni odnos, ne prirodno niti erijatski.
Tako da je bolest ta koja sprijeava odnos sa njegove strane ili prirodna prepreka sa
njene strane, ili da budu svezani, ili obueni do te mjere da ne mogu se osloboditi
odjee, menstrulano pranje, ihram, post u Ramazanu, ili obavezni namaz.''2

Hanefijski stav je ispravan ako se sa njima nae trea osoba ili da se njih dvoje nau
na mjestu gdje se ne moe rei da su osamljeni. Ali ako je jedno od njih dvoga
bolesno, ili da poste obavezni post, ili da su na hadu, onda je pojam osamljivanja u
tim sluajevima ispravan, tako da je mogue potvrditi odnos, to je stav hanbelijskog
mezheba. Jer bolesnika bolest ne mora sprijeiti od polnog odnosa, a onaj ko je u
ihramu ili koji posti moe poiniti grijeh, tako da pokvari post ili had.

Oni koji su polni odnos potvrdili sa osamljivanjem uzimaju sljedee dokaze:

1- Konsenzus ashaba, Imam Ahmed i Esrem sa svojim lancima prenose od


Zurare b. Ebu Evfa da je rekao: ''Pravedne halife su odreivale da onaj ko
zatvori vrata ili spusti storu, da je mehr obavezan i da se mora ekati idet.'' 3


2-

kada ste jedno s drugim ivjeli (En Nisa,21.).

Ajet rije 'ifda' naziva osamljivanjem, jer je rije osamljivanje uzeta od rijei osama
ili od praznine u kojoj nema nita, pa kao da je rekao: ''Ako se osamite jedni sa
drugima.''4

Dokazi onih kojih osamljivanje nisu potvrdili bez polnog odnosa


1
El-Ihtijar, 3/103. Vidi: El-Mugni, 10/153. El-Havi, 12/173. Bidajetu el-mudtehid, 2/22.
2
El-Ihtijaru lita'lili el-muhtar, 3/103.
3
El-Mugni, 10/153.
4
El-Mugni, 10/154.

188
Oni koji nisu obavezali na cijeli mehr zbog osamljivanja bez polnog odnosa kau rije
'ifda' u prethodnom ajetu i ajet o putenoj eni sa kojom se osamio mu ali nije imao
odnos, da su to ajeti koji se odnose na putenu enu prije odnosa.



kada ste jedno s drugim ivjeli (En Nisa,21.).





"A ako ih pustite prije nego to ste u odnos s njima stupili, a ve ste im vjenani dar
odredili, (El Bekara,235.).

Prva skupina kae da je osamljivanje povod za sumnju da je imao odnos i da ju je


dotakao, jer ako se osame njemu se ukazuje prilika da to uini. Osamljivanje je period
u kojem sudija moe potvrditi da li je dolo do odnosa, a ostala pitanja iza toga je
teko potvrditi kada doe do razdora.1

Drugi: Ako umre jedan od suprunika prije polnog odnosa

ena u ovom sluaju zasluuje cijeli mehr ako je mehr spomenut kod ugovora, a ako
nije spomenut onda njoj pripada mehr u onolikoj mjeri koliko je mehr ena iz njene
porodice. Ovo je stav hanefija, takoe ispravnije miljenje kod hanbelija i jedan od
staovva afija.2

Imam Malik i afij au drugom miljenju smatraju da njoj ne pripada mehr, jer je dolo
do potpunog razilaenja prije doticanja i odnosa. Tako da joj se nemoe odrediti
mehr kao to je mehr kod razvoda.3

Prvo miljenje je ispravnije, dokaz njegove ispravnosti jeste hadis kojeg Tirmizi
biljei u svom 'Sunnenu' od Ibn Mes'uda da je bi upitan o ovjeku koji se oeni i ne
dadne eni mehra, pa umre ali je ne dotakne.

Ibn Mes'ud ree: ''Njoj pripada isti mehr kao to je mehr njenih ena, nema odtete
niti nepravde, na njoj je idet i njoj pripada pravo nasljedstva.''

Me'akil b. Sinnan El-Edei je ustao i rekao: ''Allahov Poslanik je odredio isto tako
za jednu enu od nas iji je mu pao sa brda, te se Ibn Mes'ud obradovao.''

Tirmizi kae: ''Hadis Ibn Mes'uda je hasen i sahih.''4

1
Vidi: El-Havi, 12/174. El-Mugni, 10/153.
2
Ta'lilu el-muhtar, 3/102. El-Mugni, 10/149. Vidi Tirmizijin sunen, 3/451. Imam Tirmizija je ovaj stav pridodao
Sevriju, Ahmedu i Ishaku.
3
El-Mugni, 10/149. El-Havi, 12/106.
4
Tirmizijin sunen, 3/450. Broj: 1145. Recezent Tirmizijinog sunena je pridodao ovaj hadis Ebu Davudu i
Nesaiji.

189
Ovaj hadis nije doao do Imama afije sa vjerodostojnim lancem, zbog toga nije
utemeljio svoje miljenje na osnovu njegovog znaenja, o emu kae: ''Ako je hadis
vjerodostojan, onda niko nema dokaza pored Poslanikovih rijei.''1

Tirmizi prenosi ovo afiino miljenje, pa kae: ''Od afije se prenosi da se povratio u
Egiptu sa svog stava, te je izrekao novi stav na osnovu prethodnog hadisa
i ??????????????.''2

El-Mavurdi je oduljio priu o ocjeni hadisa apokrifnim, 3 ali se Nevevi nije zadovoljio
sa El-Mavurdijevom ocjenom hadisa, pa potvruje da je ispravan stav u afijskom
mezhebu to da ena zasluuje mehr i miraz pa kae: ''Ispravno je da je obavezno
isplatiti ga, a hadis je sahih. Biljei ga Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i drugi. Tirmizi
kae: ''Hadis je hasen i sahih.'' Tako da se ne treba osvrtati na ono to je reeno o
njegovom isnadu, poredei stanje sa polnim odnosom, jer smrt potvruje mehr kao i
polni odnos, a drugo miljenje pored vjerodostojnog hadisa nema svoju
pravonanost.''4

etvrta tema: Obaveza isplate polovine navedenog mehra

Ako doe do razvoda prije polnog odnosa i ispravnog osamljivanja onda se isplauje
polovina od spomenutog mehra, i po tom pitanju ne postoji razilaenje meu
uenjacima.





A ako ih pustite prije nego to ste u odnos s njima stupili, a ve ste im vjenani dar
odredili, one e zadrati polovinu onoga to ste odredili, osim ako se odreknu ili
se odrekne onaj koji odluuje o sklapanju braka (El Bekara,237.).

Ispravno miljenje po tom pitanju jeste da svaki razvod koji prouzrokuje mu prije
polnog odnosa i ispravnog osamljivanja, ena u tom sluaju zasluuje polovinu
mehra ako je spomenut. A razlozi koje prouzrokuje mu za razvod su raskidanje
ugovora, odvajanje u postelji, proklinjanje, zbog imponetcije, ili zbog heretizma ili
njegovog odbijanja Islama, ili da njegova ena primi islam, ili ono to njegovo djelo
prouzrokuje zabranu kao to je tazbinstvo, ili da poini blud sa uzlaznom ili
silaznom lozom od enine strane.

Ovo je stav hanbelija.5

Peta tema: Gubljenje prava na cijeli mehr

Pravo na cijeli mehr se gubi u sluaju ako do rastave doe eninim razlogom, Ibn
Kudame kae: ''Svaki razvod koji ona prouzrokuje, kao da primi islam, ili da otpadne
od islama, ili da podoji onoga sa kime se raskida brak, ili da raskine zbog njegovog
1
El-Havi, 12/106.
2
Tirmizijin sunen, 3/451.
3
El-Havi, 12/107.
4
Revdatu et-talibin, 8/282.
5
El-Insaf, 8/278.

190
nedostatka ili siromatva, ili da on raskine brani ugovor zbog njenog nedostatka,
ona gubi pravo na mehr i na uivanje materijalne podrke poslije braka.''1

Sluajevi u kojima se namee 'isti' mehr

Mehr u visine mehra ena iz njene porodice biva obaveznim u sljedeim


sluajevima:

1- Ako se mehr ne spomene kod ugovora

Uenjaci su se sloili oko ispravnosti odreivanja mehra kod ugovora. ejhu-l-Islam


Ibn Tejmijje kae: ''Uenjaci su se sloili da je brani ugovor ispravan bez spomena
mehra, ali ako bude imao sa njom odnos ona zasluuje mehr u visini mehra ena
njene porodice po konsenzusu uenjaka, kao to ga zasluuje ako on umre. Ovaj stav
zastupaju muhadisi i kufljani, kao to je ovo jedan od afijinih stavova.'' 2

2- Ako ovjek oeni enu bez da joj dadne mehr

Uslovljavanje istog mehra kod branog ugovora pod uslovom da joj ne dadne mehra
je stav Ebu Hanife, afije i jedna od predaja o Imamu Ahmedu, tako da oni smatraju
ovaj uslov nitavnim a da njoj pripada isti mehr.

Imam Malik i Ahmed u drugoj predaji smatraju da ovaj uslov kvari ugovor. 3 Derdir
kae: ''Sloili su se da ovaj uslov nije valjan kao i to da raskida ugovor.'' 4

3- Ako je spomenuti mehr nevaei

Isti mehr se eni mora isplatiti u sluaju da spomenut mehr ne bude valjan, kao da se
radi o alkoholu, svinji ili neemu to se ne moe posjedovati kao to je riba u vodi ili
ptica na nebu, jer su ovi mehrovi sa erjiatskog aspekta gledanja svojim postojanjem
isti kao i da ne postoje.

Ovo je stav veine uenjaka, od kojih su hanefija, afije i hanbelije, dok Imam Malik
smatra da je ugovor nevaei i da ga treba u svakom sluaju razvrgnuti, bez obzira
da li to bilo prije ili poslije polnog odnosa. Ovo je ujedno stav Ebu Ubejda, a u drugoj
predaji od Imama Malika stoji da ako bude sa njom imao odnos da joj pripada isti
mehr.5

4- Ako se radi o nevaeem ugovoru


1
El-Mukniu', 3/86.
2
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 29/53. Vidi: 32/62. Vidi ta kau uenjaci hanefijske pravne kole po ovome
pitanju, u djelu: Haijetu ibn 'Abidin, 3/137. El-Mebsut, od Serhasija, 5/62.
3
Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/62.
4
E-erhu es-sagir, 2/428.
5
Haijetu ibn 'Abidin, 3/137. Bidajetu el-mudtehid, 2/27. El-Insaf, 8/245. Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje,
29/408.

191
Ako doe do razvoda prije odnosa u nevaeem ugovoru eni ne pripada nita, ali
ako se desi poslije odnosa onda postoje dva sluaja:

Prvi: Da je mehr spomenut, tako da u ovom sluaju mu mora isplatiti manji mehr
od navedenog ili istog mehra. Ovo zastupaju hanefije, i to navodi Abdullah b.
Mevdud da u nevaeem braku mora biti isplaen samo isti mehr.1

Drugi: Ako mehr nije spomenut, ili da je spomenut, ali da to njegovo odreivanje ili
spominjanje ne bude vaee, u ovom sluaju je obavezno isplatiti isti mehr.

Stav o obaveznoj isplati istog mehra u sluaju naveeeg ugovora je stav Zufera od
hanefija, kao to je to stav afija i hanbelija.2

Peti predmet

Otpremnina razvedenim enama

Stavovi uenjaka i ispravno miljenje

Otpremnina je svota novca, shodno stanju mua, njegovim mogunostima ili


nemogunostima, koju on isplauje eni kada se sa njom zavede, na to obavezuje
vie Kur'anskih tekstova.

"Putenim enama pripada otpremnina u skladu sa propisom i to je obaveza


onih koji se Allaha boje." (El Bekara,241.).

I velikoduno ih darujte po propisu,imuan prema svom stanju, a siromah prema svom;


to je dunost onima koji ele dobro initi." (El Bekara,236.).

1
Haijetu ibn 'Abidin, 3/137.
2
Haijetu ibn 'Abidin, 3/131. El-Mugni, 10/118.

192
Stavovi uenjaka po ovom pitanju

Uenjaci su se razili po pitanju otpremnine na nekoliko miljenja

Prvo: Obaveza otpremnine svakoj putenoj eni. Ibn Kudame kae: ''Od Ahmeda se
prenosi da svakoj putenoj eni pripada otpremnina, takoe se to prenosi od Alije b.
Ebu Taliba, Hasana, Seida b. Dubejra, Ebu Kulabe, Zuuherija, Katade, Dahaka i Ebu
Sevra.''1

Njihov dokaz je opi pojam ajeta koji nalae da se putenim enama dadne
otpremnina.


"Putenim enama pripada otpremnina u skladu sa propisom (El Bekara,241.).

Drugo: Da je poeljno da se dadne otpremnina svakoj putenoj eni, ali nije obaveza,
tako da nema razlike izmeu one koja je putena nakon polnog odnosa ili poslije
njega, niti onoj kojoj je mehr odreen i onoj kojoj nije odreen. Ovaj pravac su
zastupali Imam Malik, urejh i Lejs b. Sead b. Ebu Lejla. 2 Tako da ga je u jednom
ajetu uinio pravom dobroiniocima, a u drugom ajetu bogobojaznima uslovljavajui
ga sa dobroinstvom u oba ajeta, a da je obaveza ne bi se odnosilo samo na
dobroinitelje i bogobojazne, i ne bi bilo uslovljeno dobroinstvom u oba sluaja.

to je dunost onima koji ele dobro initi." (El Bekara,236.).

"Putenim enama pripada otpremnina u skladu sa propisom i to je obaveza


onih koji se Allaha boje." (El Bekara,241.).

Tree: Obaveza isplaivanja onoj kojoj mehr nije odreen, tj. onoj sa kojom se razveo
mu prije odnosa i prije nego to joj je odreen iznos mehra. Ovo je stav Ebu Hanife i
njegove dvojice prijatelja, afije, Evzaija i Ahmeda u jednoj predaji. Ibn Kudame ovo
miljenje pripisuje Ibn Omeru, Ibn Abbasu, Hasanu, Atau, Dabiru b. Zejdu, eabiju,
Zuheriju i Nehiju.

Hanefije i malikije uzimaju za dokaz obaveze isplaivanja otpremnine putenoj eni


prije odnosa rijei Omera b. Hattaba i Alije b. Ebu Taliba, a njima dvojici se nije niko
od ashaba suprostavio tako da ovo miljenje dostie stupanj konsenzusa. 3

Brak ene prije polnog odnosa iji mehr nije spomenut se naziva brakom koji je njoj
preputen, tj. da je njoj preputena stvar mehra, ili kao to neki kau da je preputeno
njenom staratelju.
1
El-Mugni, 10/140.
2
El-Havi, 13/101.
3
El-Mugni, 10/139. Vidi: El-Havi, 12/101. Haijetu ibn 'Abidin, 3/111.

193
Preputanje u jeziku znai predaja, tako da ako kae: ''Prepustio sam se Allahu znai
predao sam Mu se.''


A ja Allahu preputam svoj sluaj (El Gafir,44.).

Najbolje to je reeno o ovoj vrsti braka jeste da je to brak u kojem su obdvije


ugovorne strane preutjele spomen mehra kod ugovora ili da je mu uslovio da joj ne
isplauje mehr.

Ali to se tie braka u kojem su se dogovorili na mehr, ili su njegovo odreivanje


prepustili jednom od njih dvoga, u tom sluaju mora biti isplaeno pola vrijednosti
od mehra ena njene porodice ako doe do razvoda prije polnog odnosa. Ovo je stav
afije i Ahmeda, tako da se kod njih ovo ne naziva preputenim brakom. Ebu Hanife
i Ahmed u drugoj predaji smatraju da ona ima pravo na otpremninu, to opet znai
da su je uinili u sklopu preputenog braka.

Ispravno miljenje u ovom pitanju

Ispravno miljenje po ovom pitanju jeste da je otpremnina obaveza koja se mora


isplatiti svakoj putenoj eni, kao to to nalae ajet.

"Putenim enama pripada otpremnina u skladu sa propisom i to je obaveza


onih koji se Allaha boje." (El Bekara, 241.).

to je dunost onima koji ele dobro initi." (El Bekara,236.).

Svaki od ajeta svojim opim znaenjem nalau obaveznom otpremninu, bez razlike
izmeu one sa kojom je imao odnos i one sa kojom nije imao odnosa, ili one kojoj je
odreen ili nije odreen mehr.

Obadva ajeta ukazuju na obaveznost isplate otpremnine zbog slova 'lam' koje
ukazuje na posjedovanje neega (Putenim enama pripada), zatim to uslovljava
dobroinstvom, tako da je otpremninu odredio obaveznom. A da nije obavezna ne bi
je odredio onakvom kakva je poznata meu ljudima. Ajeti takoe ukazuju na
obaveznost otpremnine rijeima 'pravo', a pravo je nuna obaveza. Dok rijei
'obaveza bogobojaznima' tj. da onaj koji ne otpremi svoju putenicu nije bogobojazan,
i 'obaveza dobroiniteljima' tj. da onaj koji je ne otpremi nije dobriinitelj.

U ovim ajetima je podsticaj muevima da otpreme svoje ene kako bi uli u krug
bogobojaznih i dobroinitelja, kao i upozorenje sa jedne strane tako da oni koji ne
otpremaju svoje ene nisu bogobojazni ni dobroinitelji. 1
1
Vidi: El-Havi, 12/101. El-Mugni, 10/139.

194
Allah je naredio Svom Poslaniku da svojim enam dadne da izaberu da ive sa
njim u oskudnosti ili da ih pusti sa otpremninom.

"O Vjerovjesnie, reci enama svojim: 'Ako elite ivot na ovom svijetu i njegov sjaj,
onda se odluite, dat u vam pristojnu otpremu i lijepo u vas otpustiti. (El Ahzab,28.).

I to je ono otpremanje putenim enama nakon odnosa.

Osim to treba navesti da ono to putena ena zasluuje prije polnog odnosa nije
dodatna stvar iznad onoga to je navedeno, jer je Allah stavio u obavezu da onoj
putenoj eni prije odnosa i kojoj je odreen mehr pripada polovina spomenutog
mehra, a ta polovina je ona otpremnina koja je mueva obaveza da joj isplati, i ova
vrsta putenih ena ne zasluuju nita vie osim polovine ovog mehra kao
otpremnine.

To pojanjava da je Allah obavezao da se enama prije polnog odnosa isplati


otpremnina i to u suri El-Ahzab.


"O vjernici, kad se vjernicama oenite, a onda ih, prije stupanja u brani odnos,
pustite, one nisu dune da ekaju odreeno vrijeme koje ete vi brojati, ve ih
darujte i lijepo ih otpremite." (El Ahzab,49.).

Nareena otpremnina u ovom ajetu je openitija da bude ili ne bude odreena, a


openitost ovog ajeta pojanjavaju ajeti u suri El-Beqare. Tako da su onoj kojoj je
mehr odreen dali pravo na pola mehra ako bude putena prije odnosa. A ona iji
mehr nije prethodno odreen, njoj pripada neodreena otpremnina.














"Nije vam grijeh ako ene pustite prije nego u (spolni) odnos s njima stupite,
ili prije nego to im vjenani dar odrediteI velikoduno ih darujte po propisu,
imuan prema svom stanju, a siromah prema svom; to je dunost onima koji ele
dobro initi. A ako ih pustite prije nego to ste u odnos s njima stupili, a ve ste im
vjenani dar odredili, one e zadrati polovinu onoga to ste odredili, osim ako se
odreknu ili se odrekne onaj koji odluuje o sklapanju braka (El Bekara,236/237.).

Ovo je ono to sam pojasnio da putenoj eni prije odnosa kojoj nije odreeno osim
otpremnine koja je navedena u ajetu u suri El-Beqare. Ovo je stav veine uenjaka.
Imam Ahemd u jednoj predaji smatra da njoj pripada polovica mehra istog kao to je

195
mehr ena njene porodice, jer se radi o ispravnom braku koji obavezuje na isti mehri
poslije polnog odnosa. Tako da se mora isplatiti njegova polovica razvodom, prije
polnog odnosa. Ova predaja nije prihvaena kod hanbelija, 1 nego je tano ono to
navodi ajet, i ono to zastupa veina tako da to predstavlja hanbelijski mezheb. 2

Otpremnina biva shodno muevim mogunostima.




imuan prema svom stanju, a siromah prema svom (El Bekara, 236.).

Osnova po kojoj se odreuje koliina otpremnine biva po obiaju ljudi i po emu su


oni navikli da ocijene neije mogunosti, to znai da se razlikuje od osobe do osobe i
od vremena i prostora. Abdullah b. Mahmud kae: ''Otpremnina je haljina, zar, i
3
''.ogrta, sve to se odnosi shodno njegovim mogunostima

Ibn Kudame kae: ''Najvei sutpanj otpremnine je sluga, a najnii stupanj je odjea
koja joj dovoljna za namaz.''4

to znai da je ovo njihov obiaj u njhovom vremenu.

Hanefije smatraju da nije dozvoljeno da bude iznad polovine mehra . 5

Oni su to pojasnili: ''Da brak u kojem je spomenut mehr biva jaim ugovorom, pa ako
u jaem ne treba osim polovica onda je pree da ni u slabijem ne treba vie od
polovice.''

esti predmet
Razilaenje izmeu mua i ene u pogledu odreivanja i koliine
mehra

Ako se mu i ena raziu oko spomena mehra, mogu se razii u osnovi njegovog
spomena tako da jedno od njih dvoga tvrdi da je mehr spomenut dok drugo kae da
nije, ili da se raziu oko koliine mehra kod njegovog spomena. Ako se raziu oko
osnove spomena mehra pa se pojave svjedoci ili dokaz onda e se po tome i raditi,
kao to e doi.

Ali ako za to ne postoji dokaz onda, po hanefijama i hanbelijama, njoj pripada mer
isti mehru ena iz njene porodice, jer ona ena kojoj nije odreen mehr zasluuje isti
mehr kao to smo ve spomenuli. Osim to hanefije obavezuju svakog od njih dvoga
da se zakunu, a ako se zakunu onda e sudija odrediti isti mehr.

Hanefije uslovljavaju da isti mehr ne smije biti vei od onolike svote ili koliine koju
je ona navela kod razilaenja i to ako je ona ta koja se pozivala da su spomenuli mehr
1
El-Mugni, 10/139.
2
Prethidni izvor, 10/140, 141.
3
El-Ihtijar, 3/102.
4
El-Mukniu', 3/93.
5
Ed-Durru el-muhtar, vidi Haijetu ibn 'Abidin, 3/110. El-Ihtijar, 3/102.

196
i ako je odredila njegovu koliinu. Ali ako se mu pozivao na njegovo odreivanje
onda nije dozvoljeno da se umanjuje svota na koju se on poziva.1

Ako se suprunici raziu o koliini mehra, tako da jedno kae da je hiljada zlatnika, a
drugo kae da je dvije hiljade, mezheb Ebu Hannife i Muhammeda jeste da se njoj
presuuje isti mehr to je mezheb i afija tj. da joj se odredi isti mehr nakon to se
zakunu, jer svako od njih dvoga je tuitelj i optueni.

Hanbelije tvrde da se prihvata miljenje onoga koje kae da je koliina istog mehra,
pa kao se mu bude pozivao na isti mehr ili vie onda e se prihvatiti njegovo
miljenje, a ako se ena bude pozivala na isti mehr ili manje onda e se prihvatiti
njeno miljenje.

Ebu Jusuf i Ibn Ebu Lejla smatraju da je ispravnije muevo miljenje sa zakletvom
osim ako ne doe sa neim to e to opovrgnuti, to zastupa i Hamed i to je uzela
veina hanbelija za ispravan stav.2

Sedmi predmet

Propis uzimanja jednog dijela mehra u braku

Ovo se odnosi na onoga koji od enine rodbine uslovi da mu njemu dadne svotu
novca. Ovo je pitanje oko kojeg su se uenjaci razili, tako da afijski mezheb smatra
da ovaj uslov kvari mehr, te da ona zasluuje isti mehr, i nema razlike u tome da li se
radi o ocu ili nekom drugom.3

Neke afije su dozvolile ocu da uzme neto novca ili da ga uslovi od mladoenje, ali
samo on i niko vie od rodbine nema to pravo, to je stav i hanbelija.

Ibn Kudame kae: ''Ako je oeni pod dogovorom da njoj dadne hiljadu a ocu hiljadu
ugovor biva valjanim. A cijela svota biva njen mehr, a ako je pusti prije nego to sa
njom bude imao polni odnos dat e joj samo hiljadu, a otac ne mora nita vraati od
onoga to je uzeo, a ako neko drugi od njene rodbine uzme sve ono to je manje od
toga to njoj pripada.''4

Ovo miljenje zastupali su Ishak i Mesruk uzimjaui za dokaz priu o uajbu.




'Ja elim da te oenim jednom od ove dvije keri moje', ree on, 'ali treba da me osam
godina slui (El Kasas,27.).

1
Haijetu ibn 'Abidin, 3/148. El-Mugni, 10/134.
2
El-Mebsut, od Serhasija, 5/65. El-Havi, 12/122. El-Insaf, 8/288. El-Mugni, 10/132.
3
Revdatu et-talibin, 7/266.
4
El-Mukniu', 3/79.

197
Tako da je mehr svoje kerke uinio uvanjem njegove stoke, to znai da se ovaj
uslov odnosi na njega, potrkrijepljujui to rijeima Muhammeda kada kae: ''Ti i
tvoj imetak pripadate tvom ocu.'' Ili: ''Vaa djeca su od vae zarade pa jedite od
njihovih imetaka.'' Ibn Kudame ga pripisuje Ebu Davud i Tirmiziju, a od Tirmizije
prenosi da ga je ocjenio hasenom.1

Ibn Rud pripisuje Maliku da ako se ovaj uslov postavi kod braka da pripada kerki,
a ako bude poslije onda pripada ocu, jer njegovo uslovljavanje kod ugovora biva
potvoreno sumnjom za umanjavanje mehra, dok se poslije ugovora ne moe optuiti
za to.2

Sedmi predmet

Uveavanje i smanjivanje koliine mehra

Kasani kae:3 ''Dozvoljeno je podii mehr ako se njih dvoje time zadovolje, kao i
njegovo smanjene ako se ona zadovolji takvim mehrom.



I nije vam grehota ako se, poslije odreenog vjenanog dara, s njima nagodite! (En
Nisa,24.).

Ovo to je naveo Kesani ne suprostavlja se stavu uenjaka, jer mu ima pravo da od


svog imetka poklanja kome hoe i koliko hoe. Kao to ena ima pravo da oprosti
svom muu ili nekom drugom od svog imetka poput duga. Sve ono to su uenjaci
uslovili jeste da se radi o punoljetnoj , razumnoj i razboritoj osobi, tj. da ima pravo na
poduhvat kao to je ovaj u sluaju da se radi o smanjenju osnove kod ugovora. Ebu
Hanife i Ahmed smatraju da se smanjenje odnosi na osnovu kod ugovora, to znai
da e koliina koju su dogovorili ostati stabilna poslije polnog odnosa, te da ena
zasluuje polovinu od dogovorenog ako se rastave prije odnosa, a pravo na viak
biva potvreno od vremena uveavanja ne od ugovora.

Imam afija smatra da se poveanje mehra ne odnosi na osnovu ugovora, nego se


radi o daru, pa ako je pusti poslije dara prije polnog odnosa njoj pripada polovica
mehra, i njoj pripada sve ono to joj je dato vie od toga.4

Onaj ko ima pravo na preuzimanje mehra

Hanefije smatraju da sa mua spada odgovornost ako ena ili njen staratelj preuzmu
mehr, ako je staratelj otac ili djed.

1
El-Mugni, 10/117-119.
2
Bidajetu el-mudtehid, 2/28.
3
Beda'iu es-sanai'a, 2/290.
4
El-Mugni, 10/178. Ono to je doslovno rekao u djelu: El-Ihtijar, 3/103, je da viak od mehra spada sa razvodom
braka ako se on desi prije polnog odnosa.

198
afije i hanbelije smatraju da muu nije dozvoljeno da isplati mehr osim eni, ili
njenom zastupniku ili onome kome ona dopusti da preuzme za nju njen mehr, kao i
to da nema razlike da li se radilo o njenom ocu ili nekom drugom. Jer se radi o
njenom potpunom pravu, pa kao ga isplati nekom od njenih staratelja, ona ima pravo
da ga trai od mua.1

Jedanaesto poglavlje

Izdravanje i stanovanje ene

Prvi predmet

Izdravanje ene

Prvo: Definicija izdravanja

Izdravanje je ono to ovjek troi od imetka i drugog.




"I troite imetak na Allahovom putu, (El Bekara,195.).

"I od onoga ime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte (El Munafikun,10.).


"Neete postii dobro sve dok ne budete dijelili od onoga to vam je drago! (Ali
Imran,92.).

Ovdje se pod izdravanjem odnosi na: ''Ono to ena ima pravo u muevom imetku,
od novca, hrane, odjee, stanovanja, uvanja djece i slino.''2

Drugo: Propis izdravanja ene

1
El-Mugni, od Ibn Kudame, 10/168.
2
El-Mua'dem el-vesit, 2/942. Vidi: Lisan el-'areb, 3/693. El-Mufredat, od Ragiba El-Asfahanija, 502. El-
Misbahu el-muniru, 618. Haijetu ibn 'Abidin, 3/572.

199
Ibn Kudame, koristei se pojaanjvanjem dokaza o obaveznosti izdravanja ene,
kae: ''Izdravanje ene je obaveza Kur'anom, sunnetom i konsenzusom.



"Neka imuan prema bogatstvu svome troi, a onaj koji je u oskudici, prema tome
koliko mu je Allah dao, jer Allah nikog ne zaduuje vie nego to mu je dao (Et
Talak,7.).


Mi znamo ta smo propisali vjernicima kada je rije o enama njihovim i o onima koje
su u vlasnitvu njihovu. (El Ahzab,50.).

to se tie sunneta dokaz je ono to prenosi Dabir da se Allahov Poslanik obratio


ljudima u govoru rekavi: ''Bojte se Allaha u odnosu prema enama, one su kao
zarobjenice kod vas, uzeli ste ih kao Allahove emanete i njihove polne organe ste
dobili dozvoljenim sa Allahovom rijeju. One nad vama imaju pravo da ih izdravate
i odjevate sa dobroinstvom.'' Biljei ga Muslim, Ebu Davud i Tirmizi.

to se tie konsenzusa, uenjaci su se sloili da je obaveza mueva izdravati ene


ako su punoljetni, osim onih koji ne shvataju kako kae ibn Munzir.

U tome ima pouke, jer se ena rauna shodno ovjeku, zbog toga to joj on sprijeava
da se kree i zarauje, zato je mora izdravati, kao to je primjer roba sa njegovim
vlasnikom.''1

Izdravanje kitabijke je obavezno isto kao i izdravanje muslimanke, zbogo pih


pojmova i znaenja dokaza o izdravanju. Jer je znaenje u dokazima o obaveznosti
izdravanja ena jednako, to zastupaju svi uenjaci kao to kae Ibn Kudame,
pripisujui ovaj stav Maliku, afiji, Ebu Sevru i sljedbenicima miljenja. 2

Tree: Vrste izdravanja

Obavezno izdravanje je ono ega se ena ne moe odrei kao to kae Ibn Kudame, 3

to podrazumijeva, bez razilaenja uenjaka, hranu, pie, odjeu, stanovanje i nakit. 4

Kao i sredstva koja su joj popratno potrebna za ove stvari.

Uenjaci se razlikuju o onome to je mimo ovih stvari, kao to je izdravanje po


pitanju lijeenja, ili plaanju sluge.

1
El-Mugni, 11/347. Vidi dokaze po pitanju obaveznosti uzdravanja ene u djelima: El-Mebsut, od Serhasija,
5/180. Bidajetu el-mudtehid, 2/53. Haijetu ibn 'Abidin, 3/572. Kifajetu el-ahjar, 2/273. Er-Revda, od Nevevija,
9/40.
2
El-Mugni, 11/360. Revdatu et-talibin, 9/57. Vidi: Kifajetu el-ahjar, 11/273.
3
El-Mukniu', 3/307.
4
El-Mebsut, od Serhasija, 5/180. Kifajetu el-ahjar, 2/272. El-Mugni, 11/348.

200
Veina uenjaka smatra da mu nije duan snositi trokove lijeenja ene ili
vrijednost lijekova, i to je ono to zastupaju pravnici sva etiri mezheba. 1

to se tie sluga, mua smatraju obaveznim da ih unajmi kako bi sluili enu ako je
ona od onih koji bivaju slueni tj. ako je tako bilo u njenoj porodici i kod njoj slinih
ena. Ali ako ne bude od onih koji se slue mu nee biti obavezan da joj nabavi
sluge.2

Na ovo sve treba jo dodati muevu sposobnost na unajmljivanje sluga, jer ako nije u
mogunosti onda Allah nikoga ne obavezuje iznad njegovih mogunosti.

etvrto: Nain dostavljanja trokova eni

Meu muslimanima je oduvijek poznato da je mu duan da izdrava sebe i enu, te


da je njegova obaveza da pripremi kuu i ono to je potrebno njemu, eni i djeci s
time da nije obiaj da mu plaa svakodnevno svojoj eni njeno izdravanje, ne
novano niti u predmetima kao to je novac, hrana, odjea i slino. Niti postoji
potreba za odreivanjem koliine ili svote kojom e mu biti obavezan propisom ili
sudstvom na izdravanje osim u sluaju da doe do razdora zbog toga to mu ne
izdrava porodicu radi svoje krtosti, odsustva i neimatinje, jer u tom sluaju se
mora osvrnuti na enino zadovoljstvo zbog njegove neimatinje, ili e sudija
presuditi o pravilnom postupanju u tom pogledu.3

Peto: Poetak obaveznog izdravanja

Izdravanje poinje od trenutka sklapanja valjanog ugovora, makar ena i ne prela u


tom trenutku u kuu svog mua, osim ako on bude traio da ona pree u njihovu
kuu te ona odbije bez opravdanog erijatskog razloga.

Ovo je stav hanefijskog mezheba, i starije miljenje Imama afije, a njihovo miljenje
se temelji na tome da je ena ugovorom vezana za prava svog mua, to znai da se
od tog trenutka ona mora posvetiti njemu. Ali ako od nje zatrai da pree u njihovu
kuu te ona odbije, u tom sluaju ona je neposluna tako da nema pravo na
izdravanje.4

Kod ostala tri mezheba mu nije duan da izdrava enu samo na osnovu branog
ugovora, nego od trenutka kada se ona preda svom muu, to su afije nazvali
omoguavanjem, hanbelije su to nazvali predajom, a malikije kau ako bude pozvana
na odnos od tog trenutka izdravanje postaje obaveznim. 5 Ovo je obiaj u naim
zemljama, jer ljudi smatraju pokudnim da ena zahtijeva od mua izdravanje od
trenutka sklapanja ugovora, smatrajui da ena ima pravo na to od onda kada pree

1
Haijetu ibn 'Abidin, 3/575. El-Mugni, 11/354. E-erhu es-sagir, 2/734. Er-Revda, od Nevevija, 9/50.
2
Vidi: El-Mebsut, od Serhasija, 5/181. E-erhu es-sagir, 2/734. Er-Revda, 9/44. Kifajetu el-ahjar, 2/275. El-
Mugni, od Ibn Kudame, 11/355.
3
El-Mebsut, od Serhasija, 5/181. Vidi: Haijetu ibn 'Abidin, 3/580. Vidi ta kau po ovome pitanju uenjaci
afijskog mezheba u d jelu: Revdatu et-talibin, od Nevevija, 9/53.
4
El-Mebsut, od Serhasija, 5/186. En-Nefekat, od Hassafa, 31. Beda'iu es-sanai'a, 4/16.
5
El-Mugni, 11/396. Revdatu et-talibin, 9/57. El-Kafi fi fikhi ehli el-medine, 2/559. E-erhu es-sagir, 2/530.

201
u njegovu kuu, a ako ona bude traila od njega da je premjesti u njegovu kuu a on
odbije izdravanje postaje obaveznim.

esto: Izdravanje ene koja radi

Pojedini savremeni pravnici smatraju da ena zasluuje izdravanje ako bude radila
sa dozvolom svog mua, ali ako bude radila bez njegovog doputenja onda nee
imati pravo na izdravanje, i ujedno ovo je ono to se primjenjuje u veini zakona o
meusobnim odnosima.

Ali ispravno je rei da ona koja radi nema pravo na izdravanje, jer ovjek ima
neotuivo pravo da joj zabrani rad kao i izlazak iz kue, a on je izdrava radi toga to
se ona posveuje njemu i zato to je obavezna i vezana za njegovo pravo, a ako bude
radila i zaraivala, u tom sluaju razlog radi kojeg zasluuje izdravanje nee vie
postojati.

U dananje vrijeme povean je broj ena koje rade, ali to nije novi sluaj, nego se radi
o neemu to je postojalo otprije. Alauddin Haskafi kae: ''U 'Mudteba' se kae:
''Ovim se poznaje stanje u naem vremenu da ako se oeni zanatlijkom, koja je po
danu zauzeta a na vee biva kod njega, da nema pravo na izdravanje'', a u 'Nehru'
kae: ''O tome ima prie.''1

Sedmo: Propis izdravanja neposlune ene

Ibn Kudame definiui i pojanjavajui neposlunost i propise o tome kae:

Neposlunost znai enino nepokoravanje muu u pravima koja on ima nad njom,
od onoga to mu brak daje kao pravo, a osnova toga dolazi od rijei uzdignuto, jer
rije 'neez' u arapskom znai uzdignuto mjesto. Tako da je neposluna ena uzdigla
se iznad poslunosti i pokornosti svome muu, ime je nazvana neposlunom. Pa ako
odbije da bude sa njim u postelji tj. odbije polne odnose, ili ako izlazi iz kue bez
njegovog doputenja, ili ako odbije da pree u kuu njoj slinih ena, ili odbije da
putuje sa njim, ona nema pravo ni na izdravanje ni na stanovanje, to je stav veine
uenjaka, od kojih su e'abi, Hamad, Malik, Evzai, afija, sljedbenici miljenja i Ebu
Sevr. Hakim kae da ona ima pravo na izdravanje, Ibn Munzir kae: ''Ne znam
nikoga da se ovome suprostavio osim Hakima, a moda je smatrao dokazom to da
njena neposlunost ne dokida njeno pravo na mehr pa tako ni pravo na izdravanje.

A mi smatramo da izdravanje biva obaveznim ako ona omogui muu njegova


prava, sa dokazom da izdravanje nije obavezno prije nego to mu se ona preda, pa
ako on njoj uskrati izdravanje ona ima pravo da mu se zabrani, a ako ona njemu ne
dopusti sebe onda on ima pravo da joj uskrati izdravanje, kao to je prije polnog
odnosa ali se razlikuje od mehra. Zato to mehr biva obaveznim nakon ugovora, pa
ako on umre prije polnog odnosa mehr ostaje vadibom ali izdravanje ne.2

1
Ed-Durru el-muhataru, 3/577.

202
Derdir, malikijski pravnik, navodi da su se malikije razile po pitanju izdravanja
neposlune ene, pa kae: ''Ono to je naveo Munajti i po emu se sudi a to je i
pravilnije jeste to da ako je mu mogao da povrati svoja prava makar putem sudstva
a ne bude to uinio onda ena ima pravo na izdravanje, ali ako ona nadvlada njega
zbog podrke njenog naroda, ili da bude od onih nad kojima se ne primjenjuju vjerski
propisi onda u tom sluaju ona nema pravo na izdravanje.''1

Ibn Abdu-l-Berr neposlunost sa kojom se gubi pravo na izdravanje ograniava


netrudnoom, pa kae: ''A onaj kojem ena ne bude posluna nakon polnog odnosa,
ona gubi pravo na izdravanje osim ako nije nosea.'' Ovo je ispravno ograniavanje,
jer se izdravanje odnosi na dijete, a to nije mogue dostaviti djetetu osim sa
izdravanjaem njegove majke.2

Osmo: Na to se moe osvrnuti u pogledu odreivanja izdravanja

Ono na emu se temelji koliinsko izdravanje jeste obiajno pravo i dobroinstvo


dovoljnog iznosa ili potreba, zbog toga to je Poslanik rekao Hindi, Ebu Sufjanovoj
eni: ''Uzmi sa dobroinstvom ono to je dovoljno tebi i tvojoj djeci.''

ene se razlikuju u onome to im je dovoljno od hrane i odjee, jer visoka ena ima
potrebu za veom metraom odjee nego to je to potrebno niskoj eni, ali ove se
potrebe odreuju dobroinstvom. A dobroinstvo nalae uvanje mnogih stvari koje
se razlikuju po dravama i vremenima.

Serhesi kae: ''Odreuje se u onolikoj mjeri koliko je dovoljno, pri emu e se


primijeniti dobroinstvo, a to je da ne bude sa krtarenjem niti sa razbacivanjem.'' 3

Uenjaci su mnogo govorili o koliini koju je mu obavezan dati eni u pogledu


hrane i odjee, o emu postoje veoma korisna pojanjenja, ali veina njih je graenja
na osnovu obiaja njihovog vremena, a veina tih obiaja je izmijenjena. Tako da
svaki narod ima potrebu za odreivanjem koliine izdravanja shodno obiajima koji
se primjenjuju u njihovom vremenu i sredini.

Pravnici su napisali mnogo ega o onome to je mu duan i to nije, kao to je


unajmljivanje javnih kupaonica, kupovine razliitih vrsta voa, ukrasnih predmeta i
slino. A oni su se razili na osnovu odreivanja nude svega toga kao i ispravnost
razloga za zahtijevanjem onoga to ena koristi radi svog mua.4

Uenjaci su se razili na osnovu ega biva odreeno izdravanje, da li je bitno


njegovo, njeno ili stanje njih obadvoga zajedno?

Hanbelije smatraju da se izdravanje odreuje na osnovu stanja njih obadvoga, pa


ako su bogati onda ona zasluuje izdravanje bogatih, ako budu neimuni onda ona
2
El-Mugni, od Ibn Kudame, 11/409. Vidi: El-Mebsut, od Serhasija, 5/187. Haijetu ibn 'Abidin, 3/575. Er-
Revda, od Nevevija, 9/58.
1
E-erhu es-sagir, 2/511.
2
El-Kafi fi fikhi ehli el-medine, 2/559.
3
El-Mebsut, od Serhasija, 5/181. Vidi: E-erhu es-sagir, 2/731. El-Mugni, od Ibn Kudame, 11/357.
4
Revdatu et-talibin, od Nevevija, 9/40-47.

203
zasluuje izdravanje neimunih, ako budu umjerenih mogunosti onda njoj pripada
izdravanje umjerenih, a ako je jedno bogato a drugo siromano na njemu je da
izdrava enu umjereno.1 Ovo je miljenje Hasafa od hanefija.2

Kod hanefija se osvre na stanje mueve imunosti i neimatine. 3






"Neka imuan prema bogatstvu svome troi, a onaj koji je u oskudici, prema tome
koliko mu je Allah dao, (Et Talak,7.).


imuan prema svom stanju, a siromah prema svom (El Bekara,236.).

Jer u ajetima se nalae da mu izdrava enu shodno mogunostima, to je ujedno


stav malikija i afija.4

Hanefije smatraju da se gubi pravo na povrat prethodnog izdravanja za vrijeme koje


je odreeno sa zadovoljstvom ili erijatskim propisom, jer prethodno izdravanje se
ne moe prenijeti kao dug po miljenju hanefija osim sa ova dva uslova, tj.
zadovoljstva ili erijatske presude.5

Dok veina uenjaka malikije, afije i hanbelije smatraju da izdravanje ne spada


sa mua u vremenu kada on to uskrati, jer obaveza izdravanja po njima biva na
osnovu ugovora tako da nije potrebno zadovoljstvo ili presuda da bi se izdravanje
uinilo dugom.6

Izgleda da je stav veine pravilniji, jer je izdravanje obaveza na osnovu Kur'ana,


sunneta i konsenzusa, tako da se ne moe uskratiti osim sa dokazom koji jasno i
direktno ukazuje na pravo uskraivanja ili ukidanja izdravanja, kao to je dug ili
najamnina. Ali je hanefijski stav ispravniji kada je rije o prepirkama i razilaenju oko
prethodnog prava na izdravanje. Pa ako sudija ima pravo da presudi o prethodnom
pravu na izdravanje sa zadovoljstvom i sudskom presudom onda one ene koje se
ne boje Allaha nee biti onemoguene da posvjedoe da im muevi nisu dali pravo
na izdravanje zadnjih deset ili petnaest godina.

ejh Muhammed Muhiddin Abdu-l-Hamid kae da se na osnovu hanefijskog


mezheba radilo u egipatskim erijatskim sudnicama tako da je izdat zakon br. 25
godine 1920, a u njegovom prvom predmetu nalae: ''Izdravanje ene koja se
predala muu makar putem sudstva se smatra dugom na njegovu ast od vremena
kada mu uskrati izdravanje sa obavezom na njega, bez prekida na isplatu ili sa

1
El-Mugni, od Ibn Kudame, 11/348. El-Mukniu', 3/307.
2
El-Mebsut, od Serhasija, 5/182. En-Nefakat, od Hassafa, 36.
3
El-Mebsut, od Serhasija, 5/182.
4
E-erhu es-sagir, 2/632. El-Mugni, od Ibn Kudame, 11/349.
5
El-Mebsut, od Serhasija, 5/184.
6
El-Mugni, od Ibn Kudame, 11/366. El-Mebsut, 5/184.

204
obostranim zadovoljstvom. A njen dug se nee dokinuti osim sa isplatom ili
opratanjem.'' U drugom predmetu kae da: ''Putena ena koja zasluuje
izdravanje, njeno izdravanje pradstavlja dug kao to je u prethodnom predmetu od
datuma razvoda.''

Mogue je primijetiti da je primjena prvog predmeta ovog zakona dala mogunost


velikom broju ena da trae svoja prava od mueva za nadoknadu izdravanja
prethodnog veoma dugog perioda, a njima nije bilo teko da dovedu svjedoke koji e
posvjedoiti da je mu ostavio svoju enu ovaj dugi period bez izdravanja iako se
ona predala njemu, a njemu je bilo omogueno da uiva sa njom, osim to je on odbio
i zapostavio svoju enu.

Ali kada je izdat spisak novih erijatskih zakona u sudnicama pod brojem 78, godine
1931. zakonom je propisano u predmetu 99 da se: ''Nee prihvatiti optuba pod
krinkom izdravanja osim za zadnje tri godine iji se zavretak smatra datumom
podizanja optube.''

Tako da e nai da ono to je bilo prije 1920 god. da sudiji nije bilo dozvoljeno da
presudi izdravanje prethodnog perioda osim ako se nije radilo o periodu manjem
od mjesec dana.

Ali kada se posvetila panja enama 1920 g. je uzet u obzir afijski mezheb , tako da
je sudiji dato pravo na presudu o zapostavljenom izdravanju na prethodni period
koliko god da je dug.

Ali kada se htjelo olakati muevima u mezhebima nije naeno uporite koje bi
ograniilo prethodni predmet na odreeno vrijeme osim u hanefijskom fikhu od
kojeg se bjealo na poetku. Zatim se ovom pitanju prilo sa opeg znaenja, tj.
presuda o sluaju na osnovu dogaaja, tako da je bilo zabranjeno da se prihvati
optuba ako je starija od tri godine.1

Samo Allah zna koliko su muevi podnijeli i pretpili od potekoa zbog toga to su
morali nadoknaditi enama prethodni period u vremenu dok ovaj zakon nije
ogranien zadnjim pravilom.

Deveto: Povrat onoga ime ju je izdravao u sluaju ravoda ili smrti

Obavezno izdravanje treba im prije isplatiti, a bit e isplaeno shodno stanju onoga
nad kim je ta dunost shodno obiajima jednog naroda. Tako da onaj koji bude
naplaivao svoju nadnicu dnevno, hefteno ili mjeseno isto tako e podnositi i
izdravanje, a mogue je da se odredi na osnovu itave godine ako je takav obiaj.2

Ako ena preuzme obaveznu vrijednost izdravanja, zatim ovjek pusti svoju enu
ili umre, kod afija i hanefija nije dozvoljeno da povrati ono to je isplatio eni na
osnovu izdravanja. Nevevi kae: ''Ako ona preuzme izdravanje u jednom danu
zatim umre, ili je on pusti u toku dana nema pravo na povrat onoga to joj je isplatio,
1
El-Ahval e-ahsijjeh fi e-eria'ti el-islamijjeh, od Muhammeda Muhjuddina 'Abd el-Hamida, 208.
2
Vidi: El-Mebsut, 5/184. Haijetu ibn 'Abidin, 3/581. Revdatu et-talibin, 9/54. El-Mugni, 11/358.

205
nego taj novac se dijeli na njene nasljednike jer je bio obaveznim na poetku dana. A
ako umre ili se razvede sa njom u toku dana a ne bude joj dao novac na ime
izdravanja ostaje dug u njegovom imetku.''1

Hanefije nepovrat novca na ime izdravanja pojanjavaju da je to odravanje veza


kao to su darovi, tako da nije dozvoljeno povratiti dar u sluaju smrti onoga koji
daruje ili kome je darovano.

Deseto: Mueva nemogunost na izdravanje

Hanefije dozvoljavaju da ena uzme dug na ime svog mua kako bi nadomjestila
izdravanje u sluaju ako njen mu nije sposoban da isplati izdravanje.

Serhesi kae: ''Svaka ena kojoj je propisano pravo na izdravanje od strane njenog
mua, a on je maloljetan ili odrastao ili je nemoan i nije sposoban ni za to, njoj je
nareeno da posudi te da on vrati, a sudija mu nee uraunati ako zna za njegovu
neimunost i nesposobnost.''2

Pravnici tri kole, malikije, afije i haneblije smatraju da ena ima pravo na izbor
ostanka sa njim u njegovoj neimatinji ili da ga ostavi sa raskidanjem ugovora, a on
nee biti obavezan na izdravanje sve dok je neimuan.

Da li e izdravanje ostati njegov dug u sluaju ako ne bude imuan da je izdrava?


Po tom pitanju pravnici imaju dva miljenja, tako da afije i hanbelije smatraju da
ostaje dugom, dok malikije smatraju da ne biva dugom zbog njegove neimunosti. 3

Jedanaesto: Trokovi poroaja

Pod obaveznim izdravanjem takoe se podrazumijevaju trokovi poroaja, od ega


je plaanje porodilje ili doktorice koja e obaviti poroaj, kao i vrijednost lijekova ili
trokovi bolnice i slino tome.

Malikijski mezheb4 smatra obavezom da mu plati trokove poroaja, to je


spomenuo i Haskefi hanefijski pravnik, da se babici plati nadoknada najamnine od
strane mua ili ene, ali ako doe bez a da bude unajmljena onda neki kau da e
platiti on dok drugi kau da e platiti ona.5

Dvanaesto: Izdravanje one koja je u idetu od razvoda

Uenjaci su se sloili oko mueve obaveze na izdravanje putene ene, zbog


sljedeih dokaza:

1- Putena ena nema pravo na izdravanje, ako je do razvoda dolo prije polnog
odnosa, jer ona nee biti u idetu.
1
Revdatu et-talibin, 9/54.
2
El-Mebsut, 5/187. Vidi: Haijetu ibn 'Abidin, 3/592.
3
E-erhu es-sagir, 2/740. El-Mugni, od Ibn Kudame, 11/361. El-Mukniu', 3/315. Kifajetu el-ahjar, 2/279.
4
Vidi ovo pitanje u djelu: E-erhu es-sagir, 3/734.
5
Ed-Durru el-muhtar, 3/579.

206




"O vjernici, kad se vjernicama oenite, a onda ih, prije stupanja u brani
odnos,
pustite, one nisu dune da ekaju odreeno vrijeme koje ete vi brojati, (El
Ahzab,49.).

2- Obavezno je izdravati enu koja je putena razvodom sa pravom na povrat.


Ibn Abdu-l-Berr kae: ''Nema razilaenja meu uenjacima, da one koje su
muevi pustili sa pravom na povrat, da imaju pravo na izdravanje, i svih
trokova nad svojim muevima, bez razlike da li bile nosee ili ne, jer su one
jo uvijek pod propisima izdravanja, stanovanja i nasljedstva sve dok su u
idetu.''1

3- Trudnica koja je putena bez prava na povrat ili ona kojoj je mu umro ima
pravo na izdravanje.




Ako su trudne, dajte im izdravanje sve dok se ne porode (Et Talak,6.).

Ibn Abdu-l-Berr kae: ''Ako je putenica nosea ima pravo na izdravanje


konsenzusom uenjaka.''2

Uenjaci su se razili oko razloga obaveznosti njenog izdravanja, tako da veliki broj
uenjaka, meu kojima je i Ebu Hanife, smatraju da je izdravanje obavezno zbog
toga to mu je ona jo uvijek ena. Oni takoe obavezuju izdravanje one koja je
putena po trei put bez obzira da li je nosea ili ne.

Neki od uenjaka od kojih su Malik, Ahmed, afija i Ishak, smatraju da ena koja je
putena po trei put ako nije nosea nema pravo na izdravanje, dok trudnica ima
pravo radi djeteta. Ali ovo miljenje je kontradiktorno kako kae ejhu-l-Islam b.
Tejmijje, jer ako je izdravanje obavezno zbog toga to mu je ena onda je obavezno u
oba sluaja, ako je nosea i ako nije. Ali ono to je ejhu-l-Islam potvrdio jeste da
izdravanje biva radi trudnoe, te da ona ima pravo na izdravanje radi tog razloga,
tako da idet nema utjecaja na izdravanje jer je izdravanje radi trudnoe. 3

Na osnovu ovoga znai da nema izdravanja one koja je putena po trei put ako nije
nosea, ali ako je nosea onda izdravanje biva obaveznim radi trudnoe ne radi
ideta.

Dokaz da ona koja nije trudna nema pravo na izdravanje jeste hadis Fatime bint
Kajs, koju je pustio namjesnik njenog mua po trei put, a kada je zatraila
izdravanje koje joj je bilo uskraeno, dola je kod Poslanika da ga upita za to, pa joj

1
El-Istizkar, 18/69.
2
El-Istizkar, 18/69.
3
Vidi: El-Istizkar, 18/69. Muhtesar et-Tahavi, 225. Medmu'u fetava od Ibn Tejmijje, 32/503. El-Mugni, 11/403.

207
on ree: ''Ti nema kod njega pravo ni na izdravanje ni na stanovanje.'' Hadis je
vjerodostojan, biljee ga Buharija, Muslim i drugi.1

Drugi predmet

Propisi koji su vezani za stanovanje ene

Prvo: Obaveza stanovanja za enu i njegova obiljeja

Suprunici moraju imati stanovanje u kojem e ivjeti, pronalazak i priprema


odgovarajueg stanovanja su mueve obaveze, jer to spada u dio izdravanja kojom
je Allah obavezao mua prema eni.

Uenjaci su uzeli dokaz iz ajeta da je mu obavezan pripremiti stanovanje za enu o


onoj koja je putena razvodom sa pravom na povrat.

"Njih ostavite da stanuju tamo gdje i vi stanujete (Et Talak,6.).

Ibn Kudame, pojanjavajui znaenje dokazne strane ajeta o obaveznosti pruanja


stanovanja mua eni, kae: ''Ako je obavezno pruiti stanovanje razvedenoj eni
onda je pree da bude obavezno onoj koja je sa njim u braku.'' 2 Kasani kae: ''ena i
putena su iste po pitanju obaveznosti i uslova stanovanja, tako da su njih dvije iste u
obaveznosti.''3 Ibn Kudame takoe kao dokaz uzima ajet tj. da je od dobroinstva da
joj prui stanovanje.4

Zatim je uzeo za dokaz trenutano stanje, jer ena ne moe biti bez stanovanja, zbog
toga to se mora sakriti od pogleda, kao i kod kretanja, polnog odnosa i uvanja
stvari.5

Stanovanje koje mora mu da pripremi sa svim njegovim potrebama i sadrajem


treba da bude shodno muevim mogunostima i stanju. Ljudi se razlikuju po
bogastvu i siromatvu, mogunosti i nemogunosti, po stanovanjima i njihovim
nunim potrebama i sadraju, od posua, posteljina, namjetaja, u velikim omjerima,
a ako je tako onda Zakonodavac nikoga ne obavezuje iznad njegovih mogunosti.

"Njih ostavite da stanuju tamo gdje i vi stanujete (Et Talak,6.).

1
Vidi: El-Istizkar, 67. El-Mugni, 11/403.
2
El-Mugni, 11/355.
3
Beda'iu es-sanai'a, 4/23.
4
El-Mugni, 11/355.
5
Prethodni izvor.

208
Rije 'vudd' znai mogunost ili imanje. Ibn Kesir u tumaenju ajeta kae: ''Ibn
Abbas, Mudahid i mnogi su rekli da ovo znai shodno vaoj mogunosti. Tako da
Katade kae: ''Ako ne nae osim jednu stranu kue neka je u njoj nastani.'' 1

Stanovanje je dio obaveznog izdravanja kojim je Allah obavezao mua, a ope


pravilo koje vlada po pitanju izdravanja, od stanovanja, odjee, hrane i lijeenja se

temelji na njegovim mogunostima.



Otac djeteta duan je hraniti ih i odijevati na uzoran nain (El bekara,233.).

Dobroinstvo je ono to je ljudima poznato od stanja ovog ovjeka, tako da se od


njega ne treba traiti vie od jedne sobe u kojoj e skloniti svoju enu, ako je njegovo
stanje uslovljeno takvim potezom, a ako bude bogat i imuan onda e on postupiti
shodno svojim mogunostima pri emu e dati oduka sebi i svojoj eni.

Stavovi uenjaka po pitanju veliine stambenog prostora i njegove kakvoe se temelji


na osnovu prethodnog pravila koje smo naveli.

Ako mu pripremi odgovarajue stanovanje na eni je obaveza da pree u muevu


kuu, i ona nema pravo da to odbije, bez obzira da li stanovanje bilo unutar njegovog
posjeda ili ne. Ali ako ona odbije da pree u to stanovanje gubi pravo na izdravanje.
Postoje tri sluaja u kojima ena ima pravo da odbije prelazak u muevu kuu koju je
pripremio za stanovanje, a to su:

1. Ako nije preuzela mehr koji je morao da isplati odmah.


2. Ako je kod sklapanja ugovora uslovila stanovanje na odreenom mjestu kao
da ne stanuje van svoje drave njoj pripada pravo na njen uslov.
3. Ako joj mu ne moe pruiti zatitu ako ona otputuje sa njim van svoje
drave.

Drugo: Osamostaljivanje ene sa posebnim stanovanjem

ena ima pravo na samostalno i odvojeno stanovanje bez dodira ili blizine njenih
inoa ili mueve rodbine, ali ona nema pravo da nastani nekoga od svoje blinje
familije u stanu kojeg je mu pripremio samo za njih dvoje.

Kasani kae: ''Ako bude mu htio da je nastani sa njenim inoama, ili sa njegovom
majkom, sestrama ili kerima od druge ene i sa bilo kim od rodbine, pa ona to
odbije, na njemu je da joj prui samostalno stanovanje. Jer e joj one moda smetati,
nanijeti joj tetu u stanovanju, a njeno odbijanje je dokaz smetnje i tete, kao i zbog
toga to on eli imati sa njom odnose ili joj eli pokazivati ljubav u svakom trenutku,

1
Tefsir Ibn Kesira, 7/43.

209
ali to nee moi ako sa njima bude trea osoba.'' 1 Ibn Kudame je rekao priblino ono
to je rekao i Kasani, osim to je naglasio da ako se inoe sloe da stanuju u jednoj
kui, da je dozvoljeno, jer je to njihovo pravo.2

Dvanaesto poglavlje

Ljubav izmeu suprunika

Veza izmeu suprunika mora biti graena na meusobnom potivanju, cijenjenju,


ouvanju svakod od njih prava i osjeaja onog drugog. Ovo produktuje ljubavlju i
bliskou izmeu suprunika, a brani dom obavija hladovina blagosti i spokoja, od
kue se pravi denet, kojem e udjeti svako od njih dvoga kako bi u njegovim
hladovima nali duevni smiraj i spokojnost razuma.

I jedan od znakova Njegovih je to to za vas, od vrste vae, stvara ene da se uz njih


smirite, i to izmeu vas uspostavlja ljubav i samilost. U tome, zbilja, ima znakova za
ljude koji razmiljaju." (Er Rum,21.).

Od znakova lijepog odnosa meu suprunicima jeste muev lijep odnos do ene,
posveujui joj panju, kao i njena poslunost prema njemu. Veliki je broj dokaza koji
podstiu na ove postupke, a Allah je naredio ljudima da se lijepo ophode.

S njima lijepo ivite! A ako prema njima nepoeljnost osjetite, mogue je da neto ne
volite u emu je Allah veliko dobro dao!" (En Nisa,19.).

Allahov Poslanik je imao obiaj rei: ''Najbolji meu vama su oni koji su najbolji
prema svojim enama.'' Biljei ga Tirmizi i kae: ''Hadis je hasen sahih.'' Albani kae:
''Lanac prenosilaca mu je dobar.''3

Allah je pohvalio ene koje su poslune svojim muevima.






1
Beda'iu es-sanai'a, 4/23.
2
El-Mugni, 10/234.
3
Mikatu el-mesabih, 2/204. Broj hadisa: 3264.

210
Zbog toga su estite ene poslune i za vrijeme muevljeva odsustva uvaju ono to je
Allah odredio da se uva. (En Nisa,34.).

A 'kanitat' kako evkani kae: ''Da su to one koje su pokorne Allahu i koje izvravaju
ono to im je naredio od obaveza prema Allahu i prema njihovim muevima.'' 1

A od Ibn Abbasa se prenosi da je rije 'kanitat' tumaio sa poslune svojim


muevima.2

Allahov Poslanik je veoma jako nareivao poslunost ene muu, tako da u hadisu
kojeg biljee Buharija, Muslim i drugi od Ebu Hurejre kae: ''Rekao je Allahov
Poslanik : ''Ako mu pozove enu u postelju a to ona odbije, te on prespava ljut,
meleci je proklinju sve dok ne osvane.''3

U Timizijevom 'Sunnenu' od Ebu Hurejre stoji da je rekao: ''Rekao je Allahov


Poslanik : ''Da sam kome naredio da uini seddu naredio bi eni da uini seddu
svome muu.'' ejh Nasiruddin kae: ''Hadis je sahih zbog predaja koje ga jaaju.'' 4

Poslunost ena muevima je samo jedna od mnogih posljedica od one prednosti


koju je Allah dao mukarcima nad enama. Zbog toga je Allah to i naglasio na
poetku ajeta u kojem je pohvalio one koje su poslune svojim muevima.




"Mukarci su nadreeni enama zato to ih je Allah odlikovao jedne nad drugima
i zato to oni troe imetke svoje. (En Nisa,34.).

Allah je dozvolio muevima da vaspitaju svoje ene ako bi iskazale neposlunost,


najprije razgovorom, zatim ignorisanjem i putanjem u postelji a onda udarcem ako
je to potrebno.




.
One ije neposlunosti se pribojavate vi posavjetujte, a onda napustite posteljenjihove,

pa ih i udarite! Ako vam postanu poslune, protiv njih nita ne inite! (En Nisa,34.).

Allahov Poslanik je naglasio da ignorisanje ene ne treba da bude osim u kui, a da


je udarac samo radi vaspitanja a ne onaj koji ostavlja tragove loma i modrica.

Poslunost ene muu biva u okvirima propisanog, a ako joj naredi grijeh onda ga
nee posluati.

1
Fethu el-kadir, 1/517.
2
Tefsir Ibn Kesira, 2/276.
3
Mikatu el-mesabih, 2/199. Broj: 3245.
4
Mikatu el-mesabih, 2/203. Broj: 3255.

211
udno je da na ministarstvima, u kolama, univerzitetima, firmama i tvornicama,
poslunost prestavlja osnovu od osnova, pravilo od pravila, i u emu ljudi ne nalaze
nita sramno, ali se oni najvie raspravljaju o obaveznoj poslunosti ene prema
muu to naravno vodi u svae i prepirke, zatim raspadanje branih zajednica i
ruenja kua, tako da se dogaa veliki propust.

Mueva pravednost meu enama

Allah je one koji se oene sa vie od jedne ene, obavezao da budu pravedni meu
njima, a na obavezu pravednosti ukazuju opi dokazi koji nalau pravednost meu

enama.






"O vjernici, dunosti prema Allahu izvravajte, i pravedno svjedoite! Neka vas mrnja
koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni
budite, to je najblie bogobojaznosti (El Maide,8.).

A ako mu ne bude mogao biti pravedan meu enama onda na njemu je da se


zadovolji brakom sa jednom enom.



A ako strahujete da neete pravedni biti, onda samo jednom (En Nisa,3.).

Pravednost koju ovjek moe primijeniti jeste u pogledu polnog odnosa i izdravanja
ena i sl. dok pravednost u pogledu srane naklonosti ne odnosi se na ovo pravilo
zbog toga to srcem ne moe vladati. Na ovjeku je da se potrudi da se u potpunosti
ne preda ljubavi jedne ene.




"Vi neete moi potpuno jednako postupati prema enama svojim ma koliko to eljeli. I
nemojte prema nekoj sasvim naginjati pa da neku uinite kao da je bez mua, a
nerazvedena. (En Nisa,129.).

Allahov Poslanik je straio one koji nisu pravedni prema enama, tako da se u
'Sunnenima' od Tirmizije, Ebu Davuda, Nesaija, Ibn Made i Darimija od Ebu
Hurejre se prenosi da je Allahov Poslanik rekao: ''Ako ovjek bude imao dvije ene,
pa ne bude pravedan prema njima na Sudnji dan e doi bez jedne strane tijela.''
Lanac prenosilaca je vjerodostojnim ocjenio ejh Nasiruddin Albani.1

Allahov Poslanik je bio pravedan prema svojim enama u pogledu noivanja i


izdravanja pa kae: ''Allahu ovo je moja podjela u onome to ja posjedujem, a nemoj
me kuditi u onome to Ti posejduje a ja ne posjedujem.'' Biljee ga Timizi, Ebu

1
Mikatu el-mesabih, 2/196. Broj: 3236.

212
Davud, Nesai, Ibn Made i Darimi sa lancem prenosilaca kojeg je ejh Nasiruddin
Albani ocjenio vjerodostojnim.2

Dodatci

Odluke i upute Ujedinjenih nacija vezane za brak u svjetlosti


Islamskog erijata

U esnaestom odlomku Svjetskog obznanjivanje ljudskih prava je dolo:

1- Mukarac i ena kada dostignu godine punoljetnosti imaju pravo da osnuju


porodicu bez bilo kakvih nacionalnih, dravnih i vjerskih ogranienja. Njih
dvoje su podjednaki u pravima kod sklapanja braka, u njegovom toku i kod
rastave.

2- Brak nee sklopiti osim sa potpunim obostranim zadovoljstvom u kojem nema


prisile.

Generalni odbor Ujedinjenih nacija je svoju odluku obznanio pod brojem 843 (d- 9)
dana 17. decembra, 1954 g. da se pojedini obiaji, zakoni i stare navike koje su vezane
za brak i porodicu, suprostavljaju onome to je navedeno u potvrdi Ujedinjenih
nacija i Svjetske poruke ljudskih prava.

Generalni odbor Ujedinjenih nacija potvruje ''Ugovor branog zadovoljstva te


najnie granice starosne dobi kod sklapanja braka i biljeenja branih ugovora'' koje
su podnijeli na potpisivanje i potvrdu odluke 1763 A (d- 17) datuma 7. novembra,
1962 g. potvrujui da: ''Sve drave, u koje spadaju i one sa podrunom upravom
koje ne predstavlaju samostalne vlasti ili koje nisu obuhvaene nadlenou sve dok
ne postignu svoju samostalnost, moraju preuzeti sve mogue mjere kako bi ponitili
sve prethodne obiaje, zakone i stare navike, kao posebnu naredbu. Davajui
potpunu slobodu u izboru mua, nalaui potpunu zabranu udaji maloljetnica i
enidbi maloljetnika, ili pronji maloljetnica sve dok ne dostignu punoljetnost. Zatim

2
Mikatu el-mesabih, 2/196. Broj: 3235.

213
odrediti odgovarajue kazne po potrebi, i na kraju da se osnuje dravni matini ured
u kojem e se biljeiti brani ugovori.''

Ovaj dogovor, koji stupa na snagu 9. decembra, 1964 g. nalae sljedee propise:

Predmet br. 1:

1- Zakonski se brak ne moe sklopiti osim sa potpunim obostranim


zadovoljstvom bez prisile, kao i linim izjanjavanjem nakon to se obznani u
cjelosti, te sa prisustvom zakonodavne vlasti odgovorne za sklapanje brakova,
u prisustvu svjedoka, shodno zakonskim propisima.

2- Od ovih zakona, iz prethodne take, se izuzima prisustvo jedne strane ako


vlast potvrdi prihvatljivim razloge izuzetnosti, jer je ta strana prethodno
uspjela da se izjasni pred vlau ili putem pisane forme koju nalae zakon, to
nee umanjiti obznanu njegovog zadovoljstva.

Predmet br. 2:

Drave lanice, shodno ovom dogovoru, e preuzeti sve zakonske mjere kako bi
odredili donju granicu brane starosti, a brak nee moi sklopiti oni koji su ispod
ovih godina starosti, osim ako vlast ne dozvoli izuzetak zbog odreenih razloga, u
obostranu korist ugovornih strana sa namjerom na brak.

Predmet br. 3:

Upravna i odgovorna vlast e zapisati sve brane ugovore u odgovarajuu Knjigu


vjenanih.

Prvog novembra, 1965 g. Odbora za ope upraviteljstvo je izdao zakon o obostranom


zadovoljstvu na brak i o donjoj granici starosne dobi kod sklapanja braka, te o
njihovom biljeenju odlukom br. 2018 (d 20 ).

Izmeu korica te odluke je dolo: ''Opi odbor donosi odluku o saznanju da je


potrebno ojaati porodicu imajui na umu osnovnom jedinicom tvorevine drutva u
svakoj socijalnoj sredini, te da svaki punoljetnik, mukarci i ene, imaju pravo na
brak i osnivanje porodice. Njih dvoje imaju jednaka prava na branom nivou, te da se
brak ne moe sklopiti osim sa obostranim zadovoljstvom onih koji ele da sklope
brak, ali sa potpunim zadovoljstvom bez prisile jedne od strana, shodno propisima
(16) predmeta od Svjetskog obznanjivanja ljudskih prava.''

Odluka spomenutog odbora je sadravala upute na sljedee osnove:

''Prva osnova:

214
a) Brak se nee sklopiti osim sa obostranim zadovoljstvom obadviju strana bez
prisile. Kao i sa njihovim linim izjanjavanjem nakon to se obavezno dadne
u javnost, zatim u prisustvu nadlene vlasti o branim odnosima, i u prisustvu
svjedoka shodno zakonskim propisima.

b) Nije dozvoljen brak posrednivom osim ako nadlena vlast utvrdi da su se


obadvije strane izjasnile o zadovoljstvu bez prisile pred nadlenom vlau, i
pred svjedocima shodno zakonskim pravilima to nee ukazati na povlaenje
zadovoljstva.

Druga osnova: Drave lanice e preuzeti sve mogue zakonske i propisane mjere da
odrede donju granicu punoljetnosti ija granica nee biti ispod petnaest godina. I
nee biti dozvoljen brak osobi koja ne dostie ove godine starosti osim ako vlast ne
donese odluku o doputenju i izuzetku zbog ozbiljnih razloga i u obostranu korist
ugovornih strana sa namjerom na brak.

Trea osnova: Upravna vlast e biljeiti sve brane ugovore u odgovarajuoj Knjizi
vjenanja.''

Razmatranje ovih uputa, odluka i naloga izdatih od strane Ujedninjenih nacija


i Opeg odbora u ovirima Islamkog erijata

1- Potvrda prava svakoj punoljetnoj osobi, mukarcu i eni, na brak:

Nema sumnje da su odluke Opeg odbora u potvrivanju prava na brak svakoj


punoljetnoj osobi te osnivanju porodice ispravne odluke. Takoe nema sumnje da
se slau sa osnovnim ljudskim i nebeskim uenjima, u svim razliitim zakonicima
koji su brak uinili opim polazitem bez kojeg ivot nee uspjeti osim sa njegovim
priznanjem i njegovim ouvanjem.

Ali ovo nije dovoljno, jer su Ujedinjene nacije morale izdati odluku kojom e se
mukarcu i eni zabraniti vanbrane veze, a ako ne onda kakva je korist od
propisivanja ili priznavanja branog prava mukarcu i eni? Ako je put sramote,
razvrata i razuzdanosti ostao otvorenim, onda stanje u kojem se gue zapadna
drutva, u razvratu i razuzdanosti, su najbolji dokaz istinitosti naih rijei. ak zakon
Ujedinjenih nacija koji zabranjuje brak onima koji nisu dostigli godine punoljetnosti
ostvalja otvorenim vrata bluda i grijenih veza izmeu onih koji nisu dostigli ovu
starosnu dob. Tako da je ovaj zakon doao da sprijei brak maloljetnika, dok im se
vrata bluda ostavljaju otvorenim.

2- Uklanjanje prepreka koje sprjeavaju brak zbog vrste, boje ili vjere:

Ova uputa od strane Opeg odbora za ljudska prava u predmetu br. 16, kao i u
nalozima i odlukama koje su izdali unutar Ujedinjenih nacija po tom pitanju su
pomijeali istinu sa lai.

215
to se tie prava kojeg su naveli da ena bude sprijeena da se uda za ovjeka zbog
negove boje ili dravljanstva nije dozvoljeno u naem erijatskom pravu da se sprijei
eni udaja za ovjeka ako je on nje dostojan. Ja sam u poglavlju o dostojnosti pojasnio
da je Islamski erijat mjerila razlikovanja meu ljudima uinio bogobojaznost i
moralne vrijednosti, tako da to je ovjek bogobojazniji on je bolji. erijat je pozvao
ljude na jaanje ove osnove kako bi ljudi bili upravljeni na pravi put. Ali sa druge
strane islam je dao pravo izbora eni i njenim starateljima. Tako da se ena ne moe
udati bez zadovoljstva njenih staratelja, kao to njeni staratelji nemaju pravo da je
udaju bez njenog zadovoljstva. Ali u sluaju razilaenja sa starateljem ena ima
pravo da se obrati sudiji kako bi presudio po tom pitanju.

Ali ako je razlika zbog vjere onda ni u kom sluaju muslimanki nije dozvoljeno da se
uda za nevjernika, isto kao to muslimanu nije dozvoljeno da se oeni sa
nemuslimankom osim ako nije jevrejka ili kranka.

Propis o ovom pitanju je potvren i odreen jasnim dokazima direktnog znaenja, i


ne smije biti zapostavljen ni u kom sluaju. Ako se muslimanka uda za nemuslimana
onda se ovo ne ubraja u brak, nego je bezvrijedan u bilo kojem obliku. Ovakav sluaj
je sa muslimanom u braku sa nemuslimankama i kitabijkama, oko ije ispravnosti su
se uenjaci sloili na osnovu prethodnog propisa.

Jevreji i krani imaju svoja uenja po ovom pitanju iji sljedbenici smatraju da ih
moraju izvriti. Tako da kod velikog broja njihovih sekti nije dozvoljeno sklopiti brak
osim sa onom grupom koja se slae sa njihovim vjerovanjima i uenjima.

Ali ono ime su se izjasnile Ujedinjene nacije po ovom pitanju nije ispravno, tako da
poziv nadlenih vlasti u svijetu na primjenu ovih zakona samo potpaljuje vatru
smutnje. Jer se muslimani ne mogu nikako zadovoljiti da udaju svoje keri i sestre za
nemuslimane, kao to islam ne prihvata brak muslimana sa idolopoklonicom ili
ateistkinjom.

Islamskim zemljama nije dozvoljeno da prihvate, primjene i pozivaju na ovakve


odluke Ujedinjenih nacija koje su utemeljene na suprotnim stavovima od onoga oko
ega su se sloili muslimani i to je potvrdio Islamski erijat, ne u ovom pitanju niti u
bilo kojem drugom.

Moda je prisutnost ovog teksta sprijeila lanice Ujedninjenih nacija da prihvate


ovaj zakon, tako da se do 1992 g. ovaj dogovor nije potpisalo osim trideset i pet
drava, uprkos da je od njegovog prijedloga prolo vie od trideset godina.

3- Zadovoljstvo na brak i lino izjanjavanje suprunika da svako od njih


prihvaa ono drugo:

U ovom djelu sam pojasnio da ono na to su pozivale Ujedinjene nacije da je Islamski


erijat to potvrdio prije etrnaest vijekova uinivi ga ne samo polazitem radi
branog ugovora nego i za svaki ugovor koji se moe sklopiti. Iako su neki pravnici

216
dozvolili da staratelj ima pravo udati svoju tienicu bez njenog zadovoljstva, osim
to veina miljenja po tom pitanju ine ispravnijim suprotno tome.

Tako da ni u kom sluaju ovjeku nije dozvoljeno da oeni ovjeka ili uda enu pod
prisilom, s time da je Islamski erijat utanje djevice uinio znakom njenog
zadovoljstva zbog toga to e je moda njen stid sprijeiti da se javno izjasni.

4- Jednakost izmeu suprunika:

Ope odluke Ujedinjenih nacija pozivaju na jednakost izmeu mua i ene, ali islam
ovo pravilo ne odbacuje u potpunosti niti ga prihvata u potpunosti.

Tako da po pitanju prava i obaveza islam nalae svakom od njih dvoga prava i
dunosti.



One imaju isto toliko prava koliko i obaveza, po onom to je poznato (El
Bekara,228.).

S time da je islam naloio da mukarci vode brigu o enama, pod im se


podrazumijeva muevo pravo nad enom da mu bude posluna.



"Mukarci su nadreeni enama (En Nisa,34.).

Dok je osnova davanja mukracu ove prednosti zbog toga to je mukarce obavezao
na izdravanje ena. Mu je taj koji mora dati mehr, i on je taj koji mora pruiti
stanovanje eni i njeno izdravanje.




"Mukarci su nadreeni enama zato to ih je Allah odlikovao jedne nad drugima i zato
to oni troe imetke svoje. (En Nisa,34.).

5- Obznanjivanje braka:

Posebne odluke Ujedinjenih nacija o braku nalau da se brak obznani. Ovo je islam
potvrdio a ja sam naveo dokaze kroz hadise koji nareuje da se brak obiljei i
obznani udaranjem u def.

6- Odreivanje starosne dobi za brak:

Odluke Ujedinjenih nacija i Opeg odbora nalau da se odredi donja granica brane
starosti te da se zabrani udaja i enidba maloljetnika, ak poziva na ukidanje prava
na pronju maloljetnih djevojica prije punoljetnosti osim to su dozvolili da se preko
tih zakona pree u sluaju ozbiljnih razloga.

217
Ja sam prethodno pojasnio da islamsko zakonodavstvo ne dozvoljava maloljetnicima
da samovoljno sklope brani ugovor, kao ni da ih iko moe oeniti ili udati osim
zbog preovladavajue koristi za njih ako to tako smatraju njihovi staratelji. A onaj
kome je dozvoljeno da uda ili oeni maloljetnika jeste otac, uzimajui najispravnije
miljenje uenjaka po tom pitanju.

7- Brak putem posrednitva:

erijatski je dozvojeno svakom od suprunika da opunomoe drugoga u sklapanju


branog ugovora. S time da opunomoenik mora potvrditi ono ime e se utvrditi da
ga je njegov klijent opunomoio. Ali ono na to su se pozivale Ujedinjene nacije
predstavlja samo pisane forme kako bi se pootrile mjere po ovom pitanju. Ali kada
je rije o primjeni ne pralaze se granice koje je odredio erijat.

8- Svjedoci kod sklapanja branog ugovora:

U ovom djelu sam pojasnio da je najispravnije miljenje ono koje obavezuje


svjedoenje kod sklapanja branog ugovora, kao i to da oni koji ga nisu naveli kao
obaveznim uslovili su da se brak obznani. Uenjaci se nisu razili oko bezvrijednosti
braka kojem niko nije prisustvovao i koji nije obznanjen. Tako da ono to je izdao
Opi odbor ljudskih prava predstavlja ispravnim i prihvatljivim miljenjem.

9- Biljeenje branog ugovora

U ovom djelu sam pojasnio da Islamski erijat biljeenje ugovora nije uinio uslovom
valjanosti braka, niti ga je naredio, ali Islamski erijat ne zabranjuje da se ugovori
potvrde. Tako da su islamski pravnici uvidjeli da u potvrivanju branog ugovora
postoje velike koristi, te su potvrdili obaveznim zapisivanje branog ugovora kako bi
se sprijeio razdor i razilaenja kao i da se potvrde prava svakom od suprunika i
djece.

Osim toga to nezabiljeeni ugovori ne ine ugovor nitavnim, jer ponaditavanje


neega je erijatski propis, koji se mora dokazati, a sve ono to moe sudija jeste da
kazni svakog onoga koji sklopi brak da ga zapie.

Literatura:

1- El-Ibhad fi erhi el-minhad, od Subkija. Dar el-kutub el 'ilmijjeh, Bejrut. Prvo


izdanje. 1404.h.-1984.g.
2- El-Idmau', od Ibn el-Munzira. Taba'tu dari ed-da'veh. Kairo.
3- Ahkamu ez-zevad fi el-fikhi el-islamijj, od dr. Abdurrahmana es-Sabunija.
Mektebetu el-felah, Kuvajt. Prvo izdanje.1408.h.-1987.g.

218
4- El-Ahvalu e-ahsijjeh, od Muhammeda Ebu Zehre. Dar el-fikri el-'arebijj,
Kairo. Drugo izdanje, 1377.h.-1957.g.
5- El-Ahvalu e-ahsijjeh, od Muhammeda Muhjuddina Abdulhamida. Daru el-
kitab el'arebijj. Prvo izdanje. 1404.h.-1984.g.
6- Ahkamu el-Kur'an, od afije, Muhmmeda b. Idrisa. Daru el-kutubi el-'ilmijjeh.
Bejrut, 1400.h.-1980.
7- Ahkamu el-Kur'an, od Dessasa. Dar el-fikr. Bejrut.
8- El-Ihtijar lita'lili el-muhtar, od Abdullaha b. Mahmuda b. Mevduda. Daru el-
ma'rifeh. Bejrut.
9- Irvau el-galil, od Nasiruddina el-Albanija. Tab'atu el-mekteb el-islamijj. Bejrut.
10- El-Istizkar, od Ibn Abd el-Berra, Jusufa b. Omera. Daru kutejbe. Damask.
Bejrut. Prvo izdanje. 1414.h.-1993.g.
11- El-Ebahu ve en-nezairu, od Sujutije, Delaluddina Abdurrahmana.
Mektebetu Mustafa el-babi el-Halebi. Kairo. 1378.h.-1959.g.
12- Usulu el-fikh, od Muhammeda Ebu Nura Zuhejra. Daru el-ittihad el-'arebijj li
et-tiba'ah. Kairo.
13- E'alamu el-muvekki'in. Daru el-kutub el-hadise. Kairo. 1389.h.-1969.g.
14- El-Umm, od afije. Tab'atu kitabi e-'ab.1388.h.-1968.g.
15- Enisu el-fukaha, od ejha Kasima el-Kavenevija. Recenzija od Ahmeda el-
Kubejsija. Daru el-vefa li en-neri ve et-tevzi'i. Didda. Prvo izdanje. 1406.h.
1986.g.
16- El-Insaf fi me'arifeti er-radihi min el-hilaf, 'ala mezhebi el-Imam Ahmed, od
Merdavija. Daru ihjai et-turas. Bejrut. Drugo izdanje. 1406.h.-1983.g.
17- El-Bahru el-muhitu, od Bedruddina Behe ez-Zerkeija. Recenzija od
Abdulkadira el-'Anija, dr. Omera Sulejmana el-Ekara i Abussettara Ebu
Gudde. Vizaretu el-evkaf el-kuvejtijje. Prvo izdanje. 1409.h-1988.g.
18- Beda'iu es-sanai'a, od Aluddina Ebu Bekra b. Mesu'da el-Kasanija. Drugo
izdanje.1402.h. 1982.g.
19- Bidajetu el-mudtehid, od Ibn Ruda. Mektebetu el-kullijat el-ezherijjeh.
1386.h.-1966.g.
20- Besairu zevi et-temjiz, od Fevruza Abadija. El-Medlisu el-e'ala li e-u'uni el-
islamijje. Kairo. 1383.h.
21- Et-T'arifat, od Durdanija, Alije b. Muhammeda. Mektebetu Lubnan. Bejrut.
1985.g.
22- Et-T'aliku el-mumedded 'ala muvetta Muhammed, od Abdulhajja el-
Kenevija. Daru el-kalem. Damask. Prvo izdanje.1412.h.-1991.g.
23- Tefsir ibn Derir et-Taberijj (Dami'u el-bejani 'an te'vili el-Kur'an), eriketu
mektebeti Mustafa el-Babi el-Halebi. Egipat. Drugo izdanje. 1373.h. 1954.g.
24- Tefsir ibn Kesir, (Tefsiru el-Kur'ani el-azim). Daru el-Endelus. Bejrut. Prvo
izdanje. 1385.h. 1966.g.
25- Tefsir el-Kurtubijj, (El-Damiu' li ahkami el-Kur'an). Daru el-kitabi el-'arebijj.
Kairo. Drugo izdanje. 1387.h.-1967.g.
26- Telbisu Iblis, od Ibn el-Devzija. Recenzija od Hajruddina Alije. Daru el-v'aj.
Bejrut.
27- Telhisu el-habir, od Ibn Hadera el-Askalanija. Izdao Abdullah Haim el-
Jemanijj. El-Medine el-munevvere.1384.h.-1964.g.
28- Et-Temhid fi usuli el-fikh, Mahfuz b. Ahmed el-Keluzani. Dami'atu Ummi el-
Kura. Prvo izdanje. 1406.h.-1985.g.

219
29- Et-Temhid lma fi el-muvetta min el-me'ani ve el-esanid, od Ibn 'Abdulberra.
Izdanje od Vizaretu el-evkaf fi el-memleketi el-magribijjeh. 1399.h.-1979.g.
30- Tenzihu e-eriati el-merfuati 'ani el-ahbari e-eni'ati ve el-mevduath, od Ibn
'Arraka el-Kinanija. Mektebetu el-kahireh. Kairo. Prvo izdanje.
31- Tehzibu me'alim es-sunen. Od Ibn Kajjima. Matbe'atu es-sunneti el-
muhammedijje. Kairo. 1369.h.-1950.g.
32- Damiu' el-usuli fi ehaidis er-Reusul- od Ibn el-Esira. Recenzija od
Abdulkadira el-Ernauta. Izdanje od Mektebetu el-Hlvani ve aharun. 1389.h.-
1969.g.
33- Devahiru el-iklil, erhu muhtesari halil fi mezhebi malik, od Saliha b.
Abdussemi'a el-Anija. Daru ihjai el-kutubi el-'arebijje. Kairo.
34- Haijetu Ibn 'Abidin. Mektebetu Mustafa el-Babi el-Halebi. Egipat. Drugo
izdanje. 1386.h.-1966.g.
35- Haijetu ed-Desuki, od Muhammeda 'Arefe ed-Desukija na e-erh el-kebir,
od Derdirija. Daru ihjai el-kutubi el-'arebijjeh.
36- Haijetu es-savi 'ala e-erhies-ssagir. Daru el-me'arif. Egipat.1393.h.
37- El-Havi el-kebir, od Mavridija, Ebu el-Hasena Alije b. Muhammeda b. Habiba.
Recenzija od Mahuda Matridija. Daru el-fikr. Bejrut. Prvo izdanje. 1403.h.
1983.g.
38- Revdatu et-talibin od Nevevija. El-Mekteb el-islamijj. Bejrut. Prvo
izdanje.1384.h.-1964.g.
39- Er-Revdatu en-nedijjeh, od Siddika Hasana Hana. Daru el-ma'rife. Bejrut.
40- Zadu el-me'ad. Ibn Kajjim el-Devzijje, Muhammed b. Bekr. B. Ejjub. El-
matbeatu el-masrijje ve mektebetuha. Kairo.
41- Ez-Zevad fi e-eria'ti el-islamijje, od Alije Hasbullah. Daru el-fikr el-arebijj.
Kairo. Prvo izdanje. 1971.g.
42- Ez-Zevad ve mefa'iluhu leda et-tavif el-mesihijje, od Ibrahima Tarblusija.
Izdanje od Medlisu kenais e-erk el-evsat. Bejrut.1994.g.
43- Subulu es-selam erhu bulug el-meram, od san'anija. El-mektebetu et-tidarijje
el-kubra. Kairo.
44- Silsiletu el-ehadis es-sahiha, od Nasiruddina el-Elbanija. El-mekteb el-islami.
Damask. Prvo izdanje.
45- Sunen et-Tirmizi. Matbe'atu ve mektebetu Mustafa el-babi el-Halebi. Kairo,
1356.h.-1937.g.
46- Sunen en-Nesai, El-mektebetu et-tidarijje el-kubra. Kairo.
47- Es-sunen li Ebi Davud. Recenzija od Muhammeda Muhjuddina
'Abdulhamida. El-matbe'atu el-kubra. Kairo. 1369.h.-1950.g.
48- Es-Sejlu el-derrar, od evkanija. Daru el-kutub el-'ilmijje. Bejrut. 1405.h.-
1985.g.
49- erhu ahkami ez-zevad li et-tavif el-mesihijje fi surije ve lubnan, od Fuada
Sunejda. Izdanje od Medlisu kenais e-erk el-evsat. Bejrut.
50- E-erhu es-sagiru 'ala akrebi el-mesalik ila mezhebi Malik, od Ahmeda b.
Muhammed ed-Derdira. Daru el-me'arif. Egipat. 1392.h.
51- erhu kanuni el-ahval e-ahsijje li gajri el-muslimin fi misr ve lubnan. Od
Muhammeda Husejna Mensura. Daru en-nehda el'arebijje. Bejrut 1995.g.
52- erhu kanuni el-ahval e-ahsijjees-suri. Dr. Mustafa Siba'i. Metabi'u ari el-fikr.
Damask. esto izdanje. 1382.h.-1963.g.
53- E-erhu el-kebir, od ed-Derdira. Daru Ihaji el-kutub el-'arebijje. Kairo.

220
54- E-erhu el-kebir, od 'Abdurahmanab. Ebu Omera Muhammeda b. Ahmeda b.
Kudame. Odtampana sa Mugnijem. Daru el-kitab el-arebi. Bejrut. 1403.h.-
1983.g.
55- erhu muhtesari e-revda, Sulejman b. 'Abdulkavijj et-tufi. Muessestu er-risale.
Bejrut. Prvo izdanje. 1410.h.-1990.g.
56- Sahihu Buhari (El-Dami'u es-sahih) sa komentarom Fethu el-bari. El-
matbeatu es-selefijje ve mektebetuha. Kairo.
57- Sahihu suneni Ibn Made, od Albanija. Izdnje mektebu et-terbijje el-'arebi li
duveli el-halid. Drugo izdanje. 1408.h.-1988.g.
58- Sahihu suneni Ebi Davud. El-mekteb el-islami. Bejrut. Prvo izdanje1409.h.-
1980.g.
59- Sahihu suneni et-Tirmizi, od Albanija. Izdanje mektebu et-terbijje el-'arebi li
duveli el-halid. Drugo izdanje. 1408.h.-1988.g.
60- Sahihu Muslim (EL-Dami'u es-sahih). Recenzija Muhammed Fua d
Abdubaki. Tabatu dari ihjai el-kutub el-'arebijje, Egipat. Prvo izdanje. 1375.h.-
1956.g.
61- Sahihu Muslim bierhi en-Nevevi. El-matbeatu el-masrijje ve mektebetuha.
62- Sahihu Muslim bierhi en-Nevevi. Daru el-hajr. Bejrut. Prvo izdanje. 1414.h.
1994.g.
63- Avaridu el-ehlijje inde el-usulijjin. Dr. Husejn b. El-Deburi. Izdanje
Dami'atu Ummi el-Kura. Prvo izdanje. 1408.h.-1988.g.
64- El-Gajasi (Gajasu el-umem fi et-tejas e-zul). Recenzija dr. Abdulazim ed-dejb.
Drugo izdanje. 1401.h.

221
222