You are on page 1of 3

Kojim jezikom govore magarci?

Odaberimo sto majmuna, od kojih dva znaju oprati krumpir prije konzumacije,
tri padaju na tlo svaki put kad skau s grane na granu ostalih devedeset pet njih
ine prosjek. Evolucijski standard, kome se prilagouju i ljudske statistike metode
odreivanja koeficijenata inteligencije stanovnitva. Drugim rijeima, od oko sedam
milijardi ljudskih bia, veinu tvori krdo magaraca ili niti to, a tek manjina ih s
pravom nosi naziv ljudskih bia Homo sapiensa. Um i razum dvije su razliite
stvari. Um je produkt evolucije, nesavren u biolokoj novotariji koju predstavlja, pa
kao takav luta u svojim prosudbama i miljenjima. Razum je razloni um, koji
nastoji svoje zakljuke potkrijepiti razlozima, bez lutanja prostorima mate, emocija i
psihodelinih zakljuaka nesavrenog mozga. Da nije tako, ne bi Ptolemej postavio
osnove svog geocentrinog sistema, a gomila ga tisuljee i pol slijedila poput stada;
ne bi Kopernik ispravno shvatio svijet, ve bi to uinio narod; umjesto Newtona
osnove fizike bi postavila gomila, a ista bi ih unaprijedila umjesto Einsteina, dok se
ne bi Planck spominjao umjesto naroda kao osniva kvantne mehanike, a namjesto
Bethovenove Ode radosti narod bi i dalje ciktao uz zvuke izazvane trljanjem jedne
jedine ice. Uzronika TBC-a ne bi otkrio Koch ve narod, a cjepivo protiv djeje
paralize bi umjesto Salka izumio isti, kao to bi i o irenju svemira progovorio
namjesto Hubblea. Magarci su naprosto in vivo podloga, iz koje se raaju njihovi
prevazilatelji! Kako je svijet prepun istih dugouhih evolucijskih napredaka ivih
stvorova, jasno je da netko umjesto njih mora zakljuiti kako su jezici kojima se
uzajamno gotovo sto posto razumiju, samo varijante jednog te istog, pluricentrino
varijantnog jezika, kojeg dugouhi mogu po volji nazivati imenima koja im padnu
na pamet, ali to ne mijenja znanstvenu injenicu koju im zalud tumai dva posto
uznapredovalih na ljestvici inteligencije. Netko svoju enu naziva Mucika, to
nimalo ne utjee na nedvoumnu injenicu da je u svim dokumentima zavedena pod
imenom Valerija, o emu on moe imati proizvoljno ali netono miljenje. Upravo se
slavi kao da se ima to slaviti pedeseta godinjica Deklaracije o nazivu i
poloaju hrvatskog knjievnog jezika, koju je potpisao i Krlea u trenucima
rastrojstva s razumom, s obzirom da je tvrdio kako Srbi i Hrvati govore jednim
jezikom koji prvi imenuju srpskim, a drugi hrvatskim. Kad eljko Jozi, ravnatelj
Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, kae povodom najnovije Deklaracije o
zajednikom jeziku, koja tek mora ugledati javnost:

Deklaracija o zajednikom jeziku", koju dodue uope nisam vidio, ali prema
samome nazivu i onome to se o njoj moe proitati mogu rei da takoer ide u red
nepotrebnih akcija koje ne mogu imati ozbiljnijih utjecaja na hrvatski, srpski,
bonjaki i crnogorski jezik. Pogotovo to ne moe utjecati na 24. slubeni jezik
Europske unije - hrvatski. Legitimno je pak pravo svakog ovjeka da svoj jezik
naziva kako mu drago, ali je isto tako legitimno pravo svake drave da se prema
slubenome nazivu svojega jezika odredi u svojim temeljnim dokumentima, poput
ustava, i da ga nazove onako kako misli da je u skladu s voljom veine svojih
graana. Hrvati su se jo prije 50 godina, o emu nam govori Deklaracija o nazivu i
poloaju hrvatskog knjievnog jezika iz 1967., vrlo energino borili da svoj jezik
nazivaju hrvatskim kad je takvo milienie bilo prilino nepopularno i moglo je imati
(a i imalo je) ozbiljnih posljedica. Od 1990. godine u hrvatskome Ustavu (l. 12.)
upisano je da je hrvatski jezik slubeni jezik u Republici Hrvatskoj i ta se injenica,

1
bez obzira na ovakve deklaracije, izjave ili neije elje nee promijeniti niti je ovakve
akcije mogu na bilo koji nain ugroziti, (Veernji list, 28.3.2017.),

on ne moe znanstveno objasniti injenice. Kako smije govoriti da su se Hrvati


energino borili da svoj jezik zovu hrvatskim (to nimalo ne proturjei znanstvenoj
injenici o pluricentrinosti jednog jezika, koji se naziva hrvatskim, srpskim,
bosanskim ili crnogorskim u skladu sa vjetrovima politike, a ne znanstvenih
istraivanja) temeljem potpisa na Deklaraciju o nazivu i poloaju hrvatskog
knjievnog jezika (od ega mnogih licemjera, koji su tek raspadom bive drave
postali veliki Hrvati), a sad kad je ovu novu zaista zasnovanu na znanstvenim
premisama u preliminarnoj fazi potpisalo ve oko 220 uglednika sva etiri naroda:

Dubravka Ugrei, Edo Popovi, Daa Drndi, Slobodan najder, Olja Savievi
Ivanevi, Damir Karaka, Bora osi, Vedrana Rudan, Roman Simi,, Snjeana
Banovi, Svetislav Basara, Dragan Veliki, Alida Bremer, Ermin Bravo, Branko
Buden, Bala Brkovi, Ivan olovi, Svetlana Slapak, Filip David, Boris Deulovi,
Rajko Grli, Tatjana Gromaa, Sreko Horvat, eljko Ivankovi, Ante Tomi, Viktor
Ivani, Dejan Jovi, Mirjana Karanovi, eljko Komi, Enver Kazaz. ,Snjeana
Kordi, Pero Kvesi, Ateksandar Hut Kono, Predrag Luci, Neboja Lujanovi,
Dragan Markovina, Josip Mlaki, Branislav Obluar, Teofil Pani, Vuk Perii,
Nikola Petkovi, Drago Pilsel, Boris Postnikov, Heni Erceg, Nenad Rizvanovi,
Mima Simi, Biljana Srbljianovi, Faruk eehic, Rade erbedija, Lenka Udoviki,
Igor Stiks, Vladimir Arseniievi, Vladislav Bajac, Nikola Bajto, Asja Baki, Ahmed
Buri, Marinko uli, Ferida D urakovi, Z,dravko Grebo, Fadila Nura Haver, Oto
Horvat, Saa Ili, Ivan Ivanji, Ante Leaja, Miriana Mioinovi, Boris Paveli,
Borka Pavievi, Ana Pejovi, Vuk Perii, Vesna Tereli, Srdan V . Tein, Nenad
Velikovi, Zdravko Zima, Jasmila bani, Jasna ami, Elma Tataragi, Sran
Srdi, Tijana Spasi, Adis unjar, Vuk Uskokovi, Borka Rudi, Nela Pamukovi,,

apriori negirati univerzalnost njihovih zakljuaka? elja, ta subjektivna, emocionalna


kategorija, posve je izvan znanstvenog diskursa, i jako je alosno da to jedan
ravnatelj navodno znanstvene institucije nimalo ne shvaa. Kad umom zavlada
politiki probitak namjesno nauno verificiranih injenica (dali i kod Mate Kapovia,
koji u osnovi ima jednak stav o jeziku, ali mu potpis izostaje?), bolje da se ovjek
ostavi iluzija da bilo to doprinosi znanosti.

U ustavima ili dokumentima EU moe pisati svata (pa i da Hrvatska batini


zasade ZAVNOHA, dok u praksi neoustae sve vie orgijaju), jer je znanost jedna
jedina, a ustavi se mijenjaju u zavisnosti od politikog trenutka i interesa vladajuih
elita. Pa, magarad i njihove drave smiju zamiljati da je Zemlja ravna ploa,
Mjesec umjetna tvorevina vanzemaljskih inteligencija, a Spasitelj tek to nije doao,
to nita ne utjee na nauno fundirane zakljuke eksperata, i smijeh publike nad
titlovanim filmovima, i uzjamnom (makar samo verbalnom) razumijevanju politiara
ije intervju ne prevode ni nacionalne televizije. Niz komentara prije no je nova
Deklaracija uope objavljena, od strane magaraca koji daklem uope ne znaju
njen sadraj, niti su vidjeli a kamoli proitali knjigu S.Kordi, ne svjedoe o
jeziku koliko o dugouhim predstavnicima prosjenih naroda, za koje uostalom
nisam ja izmislio krilaticu da zasluuju vlast kakvu imaju, a s njome i sve idiotarije
koje im ista servira. Pa dok oni jezik kojim se meusobno - bez prevoditelja - psuju i
darivaju epitetima preko prekograninih ili prekorovoskih linija nazivaju hrvatskim,

2
srpskim, bosanskim ili crnogorskim, kao to netko svoju suprugu zove Mucika, nek'
je imaju. U ime onih koji se jezikom svakodnevno slue kao profesionalnim alatom,
za razliku od komentatora koji ne znaju sloiti tri rijei bez etiri pogreke, Slobodan
najder najbolje objanjava namjere i bit Deklaracije:

Jedna grupa ljudi upunih u pitanja jezika izlazi sa zajednikom platformom nakon
prilino dugog usuglaavanja, dobro znajui o kako se osjetljivoj materiji ovdie radi.
Meu njima su i pisci, prozaisti, pjesnici... O pjesnicima je Jean-Paul Sartre davno
rekao da su to oni koji "odbijaju iskoritavati jezik" hotei rei: iskoritavati ga u
neke jeziku strane svrhe. To vrijedi i za ovu deklaraciju. Iza nas ne stoji nikakva
politika, nikakva drava, akademija, ova ili ona, akademska zajednica - nieg
slinog tu nema to bi moglo posluiti "pojaanju" pa i nametanju naih stavova.
Deklaracija nije "ni u ije ime" i nema nikakvu institucionalnu podrku. Ona se
naprosto zasniva na neposrednim, i ja drim, bistrim, ali i znanstveno zasnovanim
stavovima. Moda bi se osnovni stav mogao ovako saeti: Nemojmo mistificirati u
pogledu razlika jednog, zajednikog polivalentnog jezika, ali ih isto tako nemojmo
nasilno brisati. Nema nieg posebno politiki eksplozivnog u tome kako taj jezik
zvati. Osobno drim da je najbolje da Hrvati taj jezik zovu hrvatskim, a Srbi srpskim.
To nije daleko od osnovnih Krleinih stavova o jeziku bez obzira na to to je bard,
pod stare dane, od njih dijelom odustao, neznano zato. Treba li sad netko, zbog
Deklaracije, izai iz nekog centralnog komiteta, ostaje vidjeti.

Jednostavno, ona je proizala iz zdrave glave njenih sastavljaa, a ne iz bolesnih


mozgova politiara, karijeristikih umova zasjelih po institucijama, ili neobrazovanih
glava prosjeka navijakog mentaliteta. itavo uprosjeeno stado koje o svemu ima
svoj, od vlastitih pastira unaprijed nametnuti sud, ni ne shvaa da je sem
materijalno, i duhovno opljakan, i to u vremenima kad je na sve veoj cijeni
univerzalna primjenljivost svega pa i jezika. Napose mnogi njihovi bardovi, kojih se
tiraa djela deseterostruko smanjila u odnosu na ranije, radije vole biti prvi u selu
negoli meu desetak njih u gradu. Da im je i razum popljakan, moglo bi se tvrditi
tek kad bi se dokazalo da su ga posjedovali. Kao to prosjek jede sarmu, a veina
samo kiselo zelje, tako tek prosjeno batini ljudsku kreativnost kojoj izuzev
njegovih najbistrijh predstavnika koji uspjee prevazii plodove uzajamnih ploenja
magaraca nisu mnogo vie doprinjeli od revanja svojih ivotinskih roaka. Njak,
njak, njak,!