You are on page 1of 688

“ARHIVSKA PRAKSA” 20

Izdavači:

Arhiv Tuzlanskog kantona Društvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona

Za izdavače:

mr. Omer Zulić

Organizacioni odbor:

mr. Omer Zulić (predsjednik), dr. Izet Šabotić, Ešefa Begović, Hatidža Fetahagić, dr. Walter Brunner, Marijana Galušić, dr. Mirjana Marinković- Lepić, Tunjo Đordić, dr. Peter Pavel Klasinc, Saneta Adrović, dr. Sead Selimović, Selma Isić, Adnan Tinjić, Asija Filan, Nijaz Brbutović, mr. Alma Hasukić.

Redakcija:

dr. Izet Šabotić (predsjednik), dr. Silvija Babić, mr. Sejdalija Gušić, dr. Živana Heđbeli, Selma Isić, dr. Miroslav Novak, dr. Sead Selimović, mr. Omer Zulić, dr. Peter Wiesflecker

Odgovorni urednik:

dr. Izet Šabotić

Urednik:

mr. Omer Zulić

LektorI:

Hatidža Fetahagić mr. Alma Hasukić

Korektori:

Ešefa Begović

Selma Isić

Prevod na engleski jezik:

Adnan Tinjić

Prevod sa slovenačkog jezika:

Maksida Hajdarević

Štampa:

“Harfograf” d.o.o. Tuzla

Za štampariju:

Muris Džampo

Časopis je indeksiran u C.E.E.O.L. i E.B.S.C.O

Tiraž:

500 primjeraka

Saglasnost za izdavanje Časopisa dalo je Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Tuzlanskog kantona pod brojem 10/1-452-20-2/98, od 08.05.1998. godine.

Sjedište Redakcije je u Arhivu Tuzlanskog kantona, Franje Ledera 1, 75000 Tuzla, Tel/fax: ++387 35 252 620 e-mail: arhiv.tk@bih.net.ba

“ARCHIVAL PRACTICE” 20

Publisher:

Archives of Tuzla Canton Association of archival employees in Tuzla Canton

For Publisher:

mr. Omer Zulić

Organisational Board:

mr. Omer Zulić (president), dr. Izet Šabotić, Ešefa Begović, Hatidža Fetahagić, dr. Walter Brunner, Marijana Galušić, dr. Mirjana Marinković-Lepić,

Tunjo Đordić, dr. Peter Pavel Klasinc, Saneta Adrović, dr. Sead Selimović, Selma Isić, Adnan Tinjić, Asija Filan, Nijaz Brbutović, mr. Alma Hasukić.

Editors:

dr. Izet Šabotić (president), dr. Silvija Babić, mr. Sejdalija Gušić, dr. Živana Heđbeli, Selma Isić, dr. Miroslav Novak, dr. Sead Selimović, mr. Omer Zulić, dr. Peter Wiesflecker

Editor-in-Chief:

dr. Izet Šabotić

Editor:

mr. Omer Zulić

Lectors:

Hatidža Fetahagić mr. Alma Hasukić

Proff Readers:

Ešefa Begović

Selma Isić

English Translation:

Adnan Tinjić

Slovenian Translation:

Maksida Hajdarević

Print:

“Harfograf” d.o.o. Tuzla

For printing office Muris Džampo

The journal is indexed in C.E.E.O.L. and E.B.S.C.O.

Edition:

500 copies

Ministry of Education, Culture and Sport of Tuzla Podrinje Canton has given approval No 10/1-452- 20-2/98, on May 8.1998. to publish this magazine.

Sead of the Editorial Board Archives Canton Tuzla, Franjo Leder 1, 75000 Tuzla, Tel/fax + +387 35 252 620 e-mail: arhiv.tk@bin.net.ba

20
20

SADRŽAJ

 

PREDGOVOR

1

FOREWORD

5

I

ARHIVISTIKA I ARHIVSKA SLUŽBA

Dr. sc. Vlatka LEMIĆ, Vizija i praksa arhiva u 21. stoljeću kroz djelovanje Međunarodnog arhivskog vijeća

11

Dr. Aco ANGELOVSKI, Specifičnosti djelovanja Arhiva Republike Makedonije u vremenu tranzicije

23

Mr. sc. Omer ZULIĆ, Zaštita i preuzimanje arhivske građe registratura u stečaju i likvidaciji (iskustva i rezultati Arhiva Tuzlanskog kantona)

35

Marija TODOROVIĆ, Preventivna zaštita javne arhivske građe stvaralaca u tranziciji

50

Mr. Marijana TODOROVIĆ BILIĆ, Olivera SOLDATOVIĆ Fond PIO RS – stanje dokumentarne i arhivske građe u filijalama Banja Luka i Doboj

57

Manuela KOZIĆ, Hrvatsko pravosuđe u vremenu tranzicije s posebnim osvrtom na pravosudna tijela na području nadležnosti Državnog arhiva u Osijeku

66

Dr. sc. Silvija BABIĆ, Neka pitanja problematike dostupnosti arhivskog gradiva

78

Mr. sc. Alma HASUKIĆ, Analiza uređenosti registraturne građe ustanova obrazovanja na području Tuzlanskog kantona u periodu tranzicije

99

Tatjana SEGEDINČEV, Pregled matičnih knjiga koje se čuvaju u Istorijskom arhivu Subotice

116

Andrijana VAREŠKOVIĆ, Aida SOJTARIĆ, Specifičnosti preuzimanja i sređivanja ličnih zbirki osoba sa javnim ovlaštenjima

125

Ibrahim ZUKIĆ, Uloga arhivara i menadžmenta u uspostavljanju sistema upravljanja dokumentima u školama (primjer JU OŠ „Banovići Selo“)

133

Spomenka PELIĆ, Arhivska knjiga – nedorečenost zakonske regulative

142

Valentina PETAROS JEROMELA, Arhive lokalnih zajednica i klasifikacijski sistem kancelarijskog poslovanja

154

Prof. dr. Izet ŠABOTIĆ, Međunarodni značaj projekta “Arhivska praksa”

164

Dr. sc. Mirjana MARINKOVIĆ - LEPIĆ, „Arhivska praksa“ – doprinos u primjeni novih trendova u arhivistici s akcentom na odnose s javnošću

187

Selma ISIĆ, Osvrt na stručno-tematsku zastupljenost na stranicama časopisa „Arhivska praksa“

210

Mr. Jasmin JAJČEVIĆ, Zastupljenost časopisa „Arhivska praksa“ u međunarodnim bazama

226

Mr. sc. Sejdalija GUŠIĆ, Doprinos arhivista Historijskog arhiva Sarajevo projektu „Arhivska praksa“

249

Prof. dr. Sead SELIMOVIĆ, Doprinos časopisa „Arhivska praksa“ izučavanju lokalne historije

256

Željko MARKOVIĆ, Doprinos projekta “Arhivska praksa” promociji kulturno-istorijskog nasleđa Tuzle i njene okoline

276

Dr. sc. Zdenka SEMLIČ RAJH, Arhivi i njihova iskustva s uspostavom sistema za opis sadržaja

291

Željka DMITRUS, Digitalizacija i obrada posebno zanimljivog gradiva

311

Mr. Mirjana BOGOSAVLJEVIĆ, Archivematica: primer softvera za digitalizaciju prilagođenog arhivistima

320

Josip MIHALJEVIĆ, Izrada multimedijskoga mrežnog sadržaja za promoviranje arhivske djelatnosti 335

Branimir PETI, Zaštita nekonvencionalnog gradiva u nastajanju na primjeru kategoriziranog stvaratelja

347

Aleksander LAVRENČIČ, „Ducat“ u arhivi TV Slovenija

355

Adnan TINJIĆ, Hatidža FETAHAGIĆ, Rad s korisnicima u modernom informatičkom okruženju (praksa Arhiva Tuzlanskog kantona)

363

Dr. Peter Pavel KLASINC, doc. Arhivska teorija i praksa u studijskom programu arhivistike

373

Dr. sc. Jasna POŽGAN, Ivana POSEDI, Gradivo za proučavanje tematike rudarstva na području Međimurja i koprivničke Podravine

383

Dr. Enver UJKANOVIĆ, Tapu senedi i primjeri obrade njihovog sadržaja

398

Mag. Gašper ŠMID, Žarko ŠTRUMBL, Arhivski izvori u Arhivu Republike Slovenije, koji se odnose na historiju željeznica u Bosni i Hercegovini

415

II

IZ DRUGIH ČASOPISA

Lucia NAČINOVIĆ-PRSKALO, Arhiviranje zvučnih zapisa, Arhivski vjesnik, br. 59, Zagreb 2016,

435

III

IZ GRAĐE

Dr. sc. Muhamed HUSEJNOVIĆ, Političke prilike u Bosanskom kraljevstvu poslije Budimskog sabora

457

Prof. dr. Senaid HADŽIĆ, Koncept političkog katolicizma i pravaško (sve)hrvatstvo. Primjer Bosne i Hercegovine

469

Prof. dr. Adnan VELAGIĆ, Četnici u Hercegovini (1941–1945)

487

Dr. Senija MILIŠIĆ, Stradanje Roma prema Zemaljskoj komisiji za Bosnu i Hercegovinu za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača (1944–1947)

518

Hatidža FETAHAGIĆ, Gradnja mosta s kipovima u Tuzli

543

Mr. his. Dino DUPANOVIĆ, Političke posljedice zemljotresa u Bosanskoj krajini 1969. godine

554

Prof. dr. Sead SELIMOVIĆ, Operacija “Sadejstvo 95’’ i pokušaj okupacije tuzlanskog kraja

569

Ešefa BEGOVIĆ, Sumarni inventar: Sreski savez zemljoradničkih zadruga Brčko (1946-1962)

581

IV

PRIKAZI

Željko JELAVIĆ, Glasnik arhiva i Arhivističkog udruženja BiH, br. 46, Arhivističko udruženje Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2016, 280

597

Mr. sc. Alma HASUKIĆ, ATLANTI – Revija za savremenu arhivsku teoriju i praksu, Vol. 26, No. 1 i 2, Trieste – Maribor 2016, 512

600

Prof. dr. Izet ŠABOTIĆ, Rasim Hurem, BiH u Drugom svjetskom ratu 1941–1945, Zagreb – Sarajevo 2016, 400

607

Elvir SELIMOVIĆ, Robert Jay Donia, Radovan Karadžić: uzroci, postanak i uspon genocida u Bosni i Hercegovini, University Press, prevela Daniela Valenta, Sarajevo 2016, str. 314. 614

Mr. sc. Šefko SULEJMANOVIĆ, Monografija Behram-begove medrese, Behram-begova medresa Tuzla, Tuzla 2016, 375

619

Mr. Semir HADŽIMUSIĆ, „Historijska misao (Historical Thought)“,God. 2, br. 2, Društvo historičara Tuzlanskog kantona i Odsjek za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, Tuzla 2016, 305

624

Mr. Jasmin JAJČEVIĆ, „Prilozi historiji urbanog razvoja Bosne i Hercegovine u 20. stoljeću“, Zbornik radova, Edicija Zbornici, Knjiga 1, Udruženje za modernu historiju/Udruga za modernu povijest (UMHIS) Sarajevo, Sarajevo 2016, 189.

629

V

IZVJEŠTAJI

Adnan TINJIĆ, Kulturno-obrazovna djelatnost Arhiva Tuzlanskog kantona u periodu od jula 2016. do jula 2017. godine

637

Ešefa BEGOVIĆ, Zapisnik o toku 29. međunarodnog savjetovanja „Arhivska praksa 2016“, Tuzla, 29. i 30. septembar 2016. godine (Hotel „Tuzla“)

648

Hatidža FETAHAGIĆ, Okrugli sto na temu “Arhivi i mediji u funkciji zaštite i afirmacije pokretnog kulturnog naslijeđa”, Tuzla, 15. 12.

654

Adnan TINJIĆ, Izvještaj sa konferencije Treći dani ICARUSA u Hrvatskoj „Arhivi bez granica“, 16–18. mart

657

Selma ISIĆ, Izvještaj sa Savjetovanja arhivskih radnika BiH, Jajce, 17–19. maj 2017. godine

660

VI

IN MEMORIAM

Tunjo Đordić

667

PREDGOVOR

Jubilarni, 20. po redu časopis Arhivska praksa izraz je dugogodišnje upornosti, istrajnosti i nastojanja arhivskih stručnjaka, okupljenih oko Arhiva

Tuzlanskog kantona, da putem istog unapređuju i daju podsticaj razvoju arhivske struke, ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u regionu. Trajanje od 20 godina potvrda je valjanosti i neophodnosti projekta “Arhivska praksa”. Riječ je o projektu koji je postao važan faktor ukupnog razvoja arhivistike i arhivske struke, ne samo u Bosni

i Hercegovini, već i šire. Važan dio projekta jeste časopis Arhivska praksa, koji je u

proteklih 20 godina na najbolji način promovisao i prenosio znanja i iskustva arhivske teorije i prakse. To se radilo veoma stručno, profesionalno i odgovorno, sa ciljem da sadržaji predstavljeni u časopisu ostave što snažniji trag na najznačajnije segmente arhivske djelatnosti. U tim nastojanjima sudjelovali su brojni arhivisti, historičari, informatičari i drugi stručnjaci iz više od 20 evropskih zemalja. U proteklih 20 brojeva časopisa, na više od 8.000 stranica teksta, u radovima od preko 200 vrsnih stručnjaka sublimirana su važna arhivska i historijska znanja, koja su značajno unaprijedila arhivsku i historijsku struku i nauku. Iz broja u broj, otvaranjem važnih,

prioritetnih i najaktuelnijih pitanja arhivske teorije i prakse, pravljen je iskorak više

u cilju produbljivanja i proširivanja znanja. Težilo se da stručna znanja i promišljanja prezentovana u časopisu pomognu u rješavanju nagomilanih problema sa kojima je bila suočena arhivska struka u Bosni i Hercegovini. Poseban akcenat stavljen je na problematiku vezanu za registraturnu građu u nastajanju. To je urađeno s razlogom, jer je upravo to najosjetljivije područje arhivske struke u Bosni i Hercegovini, te je bilo neophodno prioritetno djelovati. Stoga su se iz savjetovanja u savjetovanje, iz broja u broj časopisa, otvarala najaktuelnija pitanja arhivske teorije i prakse. Cilj je bio da ista posluže u pragmatičnom pogledu, da educiraju arhivski kadar, kako bi mogao što adekvatnije odgovoriti na složenu arhivsku problematiku sa kojom se suočavao. Brojni i raznovrsni sadržaji koji su prezentovani u časopisu u kontinuitetu su unapređivali nivo znanja arhivskog kadra, kako u registraturama tako

i u arhivima. To je bila osnovna funkcija časopisa Arhivska praksa, koja je potvrđena

kontinuitetom publikovanja od 20 godina, sa isto toliko brojeva te, posebno, bogatsvom i vrijednostima sadržaja koji su snažno uticali na afirmaciju arhivske struke, ne samo u Bosni i Hercegovini, već i šire. Jubilarni 20. broj časopisa Arhivska praksa, iako je posvećen značajnom jubileju, u sadržajno-strukturalnom pogledu ostao je dosljedan svojoj dvadesetogodišnjoj misiji. Težište časopisa vezano je za njegovu prvu i najvažniju rubriku – Arhivistika i arhivska služba u kojoj su otvorena brojna i aktuelna pitanja

arhivske teorije i prakse. Ista su svrstana u tri tematske grupe: Zaštita registraturne građe u nastajanju u vremenu tranzicije – rezultati i perspektive, Doprinos projekta „Arhivska praksa“ razvoju arhivske djelatnosti, te Aktuelna pitanja arhivske teorije

i prakse, sa podtemama koje se odnose na: Zaštitu nekonvencionalne građe u nastajanju i Ostala aktuelna pitanja arhivske teorije i prakse.

Složena arhivistička problematika je otvorena zrelim naučnim i stručnim promišljanjem o savremenim procesima i kretanjima u arhivističkoj nauci u 21. stoljeću, sa jasnim stavom gdje se arhivistika kao nauka nalazi i u kojem smjeru je potrebno da ide. Raznovrstan set pitanja odnosi se na registraturnu građu u

nastajanju, sa posebnim osvrtom na uticaj tranzicijskih procesa na istu. Na tom planu predstavljena su iskustva iz različitih država, pri čemu su tretirani raznovrsni segmenti kao što su: stanje registraturne građe u tranzicijskom periodu u oblasti privrede, uprave, pravosuđa, obrazovanja i dr. Riječ je o zanimljivim sadržajima pragmatične naravi, koji mogu u značajnoj mjeri biti od pomoći u rješavanju nekih pitanja u oblasti zaštite registraturne građe u nastajanju. Kako i priliči, u jubilarnom 20. broju dat je osvrt na značaj i ulogu projekta „Arhivska praksa“ razvoju arhivistike. Isto je sagledano sa više aspekata, poput:

međunarodnog značaja projekta „Arhivska praksa“, primjene novih trendova u arhivistici kroz stranice časopisa, zastupljenost sadržaja časopisa u međunarodnim bazama, značaja časopisa za razvoj historijske nauke, te promovisanje kulturno- historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzle i Tuzlanskog kantona kroz projekat „Arhivska praksa“. Na ovaj način, pokušala se dati objektivna slika časopisa kroz proteklih 20 godina i njegovog uticaja i značaja za razvoj arhivistike u Bosni i Hercegovini i okruženju.

U tematskoj cjelini vezanoj za aktuelna pitanja arhivske teorije i prakse

otvorena su važna pitanja koja tretiraju značajna i zanimljiva arhivska pitanja.

Između ostalog, tretirana je zaštita nekonvencionalne arhivske građe, digitalizacija

i primjena softvera u procesu digitalizacije, obrazovanje arhivskih kadrova,

primjena novih standarda i postupaka u procesu obrade i opisa arhivske građe, uticaj informatičkog okruženja na dostupnost arhivske građe. Predstavljena je arhivska građa vezana za bosanskohercegovačku prošlost, koja se nalazi u arhivima izvan Bosne i Hercegovine. Navedeni sadržaji predstavljaju veoma zrelo stručno i naučno promišljanje koje se u dobroj mjeri može primijeniti u praksi i biti od koristi kod rješavanja značajnog broja problema sa kojima se susreće arhivistika danas.

U poglavlju Iz drugih časopisa preuzet je rad Lucie Načinović Prskalo,

s Odjela za informatiku Sveučilišta u Rijeci, pod naslovom Arhiviranje zvučnih

zapisa. Rad tretira nesvakidašnju, ali izuzetno važnu arhivsku problematiku. U radu

se ukazalo na načela i strategiju očuvanja zvučnih zapisa, koji podrazumijevaju čitav

niz radnji i postupaka sa ciljem očuvanja dugovječnosti ove vrste arhivskih zapisa. Poseban akcenat je stavljen na status zvučnih zapisa u Republici Hrvatskoj. Riječ je o veoma poučnom i zanimljivom stručnom radu. Poglavlje Građa je značajno zastupljeno u ovom broju časopisa sa radovima eminentnih istraživača i naučnika. Isti daju osvrt na nekoliko zanimljivih pitanja iz prošlosti Bosne i Hercegovine, sa temama kao što su: Prilike u Bosanskom kraljevstvu poslije Budimskog sabora, Koncept hrvatskog katolicizma i pravaškog (sve)hrvatstva u Bosni i Hercegovini 1878, Četnici u Hercegovini 1941–1945,

Političke posljedice zemljotresa u Bosanskoj krajini 1969, Gradnja mosta s kipovima

u Tuzli i dr. Također je predstavljen i sumarni inventar Sreski savez zemljoradničkih zadruga Brčko. Riječ je o zanimljivim i važnim historiografskim sadržajima, koji predstavljaju značajan doprinos razvoju bosanskohercegovačke historiografije.

U poglavlju Prikazi i ocjene, široj naučnoj i kulturnoj javnosti predočeno je

nekoliko važnih arhivističkih i historiografskih publikacija. Predstavljeni su: časopis Glasnik arhiva i Arhivističkog udruženja Bosne i Hercegovine, br. 46, Sarajevo 2016, časopis Atlanti, br. 26, Trst–Maribor 2016, monografija Bosna i Hercegovina

u Drugom svjetskom ratu 1941–1945 (autora Rasima Hurema), Zagreb–Sarajevo

2016, studija Radovan Karadžić: uzroci, postanak i uspon genocida u Bosni i Hercegovini, (autora Roberta Donije), Sarajevo 2016, monografija Behram-begova

medresa u Tuzli, Tuzla 2016, zbornik radova Prilozi historiji urbanog razvoja Bosne

i Hercegovine u 20. stoljeću, Sarajevo 2016, te časopis Historijska misao, br. 2,

Tuzla 2016. Riječ je o jako zanimljivim arhivističkim i historijskim publikacijama, koje predstavljaju značajno naučno i stručno ostvarenje i doprinos unapređenju arhivistike i historijske nauke.

U ustaljenom poglavlju Izvještaji, predstavljeno je nekoliko priloga vezanih

za održavanje naučnih i stručnih skupova u zemlji i inostranstvu. U posebnom članku detaljno je predstavljen kulturno-obrazovni rad Arhiva Tuzlanskog kantona za vremenski period od jula 2016. godine do jula 2017. godine. Posebni izvještaji dati su sa slijedećih naučnih i stručnih sadržaja: 29. međunarodno savjetovanje “Arhivska praksa 2016”, Tuzla 29–30. 9. 2016, Savjetovanje arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, Jajce 17–19. 5. 2016, okrugli sto ”Arhivi i mediji u funkciji zaštite i afirmacije pisanog kulturnog naslijeđa”, Tuzla 15. 12. 2016, konferencija Dani ICARUS-a u Hrvatskoj ”Arhivi bez granica”, Vukovar 16–18. 3. 2017. Riječ je o važnim naučno-stručnim sadržajima na kojima je tretirana iznimno važna problematika iz oblasti arhivistike i historiografije, koja je na ovaj način značajno približena svim zainteresovanim čitaocima. Časopis Arhivska praksa, broj 20, je u strukturalno-sadržajnom smislu jako sadržajan i bogat raznovrsnim sadržajima arhivističke i historiografske provenijencije. Kao i u prethodnih 19. brojeva i u ovom jubilarnom broju otvorena su aktuelna pitanja arhivske teorije i prakse. Neka od njih imaju izravnu pragmatičnu funkciju, ali tu su i pitanja koja predstavljaju važnu osnovu za praćenje znanja arhivskih službi zemalja razvijenog svijeta. Kako i priliči jubilarnom 20. broju, predstavljen je osvrt na doprinos projekta „Arhivska praksa“ razvoju arhivske struke, kako u Bosni i Hercegovini, tako i zemljama okruženja. Sadržajima predstavljenim u 20. broju časopisa Arhivska praksa, još jednom je potvrđena njegova validnost, potrebnost i funkcionalnost. Predstavljeni sadržaji čine zrelo i zaokruženo stručno i naučno štivo kao izraz potrebe za educiranjem arhivskog kadra i unapređenja arhivske teorije i prakse. To je koncept i misija časopisa koji traje 20 godina, što je potvrdio i svojim rezultatima. Zasluge za istrajnost na ostvarenju te misije pripadaju brojnim autorima priloga iz dvadesetak evropskih zemalja, redakcijskom i uređivačkom timu i drugima koji su na bilo koji način

doprinijeli da časopis Arhivska praksa traje i snažno promoviše arhivska znanja, koja su jačala edukativnu i ukupnu funkciju arhivske struke u Bosni i Hercegovini i regionu. Svojim sadržajima, vizijom i misijom časopis u ovih 20 brojeva je opravdao svoju namjenu i značajno doprinio unapređenju arhivske struke. Nadamo se njegovom uspješnom egzistiranju i trajanju i u budućem vremenu.

Redakcija

FOREWORD

The jubilee, 20th edition of the journal „Archival practice“ is the expression of the long-standing persistence, perseverance and efforts of archival experts, gathered around the Archive of Tuzla Canton, to advance and encourage the development of archival profession not only in Bosnia and Herzegovina but also in the region. The duration of 20 years is the proof of validity and the necessity of the project “Archival Practice“. It is a project that has become an important factor in the overall development of archival science and archival profession not only in Bosnia and Herzegovina, but also the wider area. An important part of the project is the journal „Archival practice“, which in the last 20 years in the best way promoted and passed on the knowledge and experience of archival theory and practice. This was done very professionally and responsibly, with the aim that contents presented in the journal leave a strong mark to the most significant segments of archival activity. Numerous archivists, historians, computer scientists and other experts from more than 20 European countries participated in these endeavors. In the past 20 issues of the journal, with over 8.000 pages of text, in papers written by over 200 highly qualified experts, there were sublimed important archival and historical knowledge, which significantly enhanced archival and historical science. From issue to issue, the opening of important, primary and most active issues of archival theory and practice has been a step forward in order to deepen and expand knowledge. The aim was that the expert knowledge and reflection presented in the periodical help to solve the accumulated problems in archival profession of Bosnia and Herzegovina. Particular emphasis has been placed on the issue of emerging registry material. This was done for a reason, because it is the most sensitive area of the archival profession in Bosnia and Herzegovina and priority was to act. Consequently, from consulting in conference, from one journal issue to another, we opened the most current issues of archival theory and practice. The goal was to use it in a pragmatic way to educate archival personnel in order to respond more adequately to the complex problems they faced. Numerous and diverse contents presented through the pages of the journal continuously improved the level of knowledge of archival personnel, both in registries and archives. This was the basic function of the journal „Archival practice“, which was confirmed by the continuity of its publication for 20 years and in particular, the wealth and values of the content that strongly influenced on the affirmation of the archival profession not only in Bosnia and Herzegovina but also wider area. The jubilee, 20th issue of the journal, although devoted to this significant jubilee, remained structurally consistent with its twenty-year mission. The focus of the journal is related to its first and most important section, namely Archival science and archives. Numerous and current issues of archival theory and practice are open in this section. They are classified in three thematic groups: Protection of registry materials in emergence in transition period – results and perspectives, Contribution

of the project “Archival practice” to development of archival activity and Current

issues of archival theory and practice, with subthemes: Protection of unconventional materials in emerging and Other current issues of archival theory and practice. The complex archival problematics has emerged through mature scientific and expert reflection on modern processes and movements in archival science in the 21st century, with a clear view of where archival science is and in what direction

it is necessary to go. A diverse set of issues relates to emerging registry materials,

with particular reference to the impact of transition processes on them. In this plan, experiences from different countries were presented, with a variety of segments such as: state of registry materials in the transition period in the field of economy, administration, justice, education, etc. These are interesting features of a pragmatic nature, which can be helpful in solving some of the issues in the area of the protection of registry materials in emergence. The jubilee, 20th issue of journal „Archival practice“ presented the importance and role of the project “Archival practice” for the development of archival science. Significance and role are considered in several aspects, such as:

the international significance of the project “Archival Practice”, the application of new trends in archival science through the pages of the periodical, the present of the contents of the journal in international databases, the importance of the journal for the development of historical science and the promotion of cultural and historical

heritage of Tuzla and Tuzla Canton through the project “Archival practice”. This way, authors tried to give an objective picture of the periodical over the past 20 years and his influence and significance for the development of archival science in Bosnia and Herzegovina and also wider area. In the thematic part related to the current issues of archive theory and practice, important issues that deal with significant and interesting archival issues are opened. Among other things, papers treated the protection of unconventional archival material, the digitization and application of software in the digitalization process, the education of archival personnel, the application of new standards and procedures in the processing and description of archival material, and the influence of the informatics environment on the availability of archival material. Archival material related to Bosnian Herzegovina’s history, which is located in archives outside of Bosnia and Herzegovina, was also presented. These contents represent a very mature professional and scientific reflection that can be largely applied in practice and useful in solving a significant number of problems of today archival science. In the chapter „From the other periodicals“ we presented the paper of Lucija Načinović Prskalo, from the Department of Computer Science of the University of Rijeka (Croatia). Name of a paper is „Archiving of sound records“. The paper deals with an unusual but extremely important archival issue. The paper focuses on the principles and strategy for the preservation of sound records, which imply

a series of actions and procedures aimed at preserving the longevity of this kind

of archival records. Special emphasis is given to the status of sound recordings in the Republic of Croatia. It is a very instructive and interesting professional paper.

The chapter „From the archival material“ is significantly represented in this issue of Archival practice with papers of eminent researchers and scientists. The papers gives an overview of several interesting questions from the past of Bosnia and Herzegovina, and some of them are: Situation in the Bosnian Kingdom after the Budim Assembly, the concept of Croatian Catholicism and Democratic all-Croat movement in Bosnia and Herzegovina in 1878, Chetniks in Herzegovina from 1941. to 1945, The political consequences of the earthquake in Bosanska Krajina in 1969, The construction of the Bridges with statues in Tuzla and others. The inventory of the fond „Alliance of Agricultural Cooperatives of Brčko“ was also presented. These are interesting and important historiographic contents, which represent a significant contribution to the development of Bosnian Herzegovinian historiography. The section Reviews presented to a broader scientific and cultural public, several important archival and historiographical publications. Presented are: Herald of the Archives and Archive Association of Bosnia and Herzegovina, no. 46, Sarajevo 2016; ATLANTI Journal, no. 26, Trieste-Maribor 2016; monography Bosnia and Herzegovina in World War II 1941–1945 (author Rasim Hurem), Zagreb–Sarajevo 2016; Study Radovan Karadzic: The Causes, the Rise and Growth of Genocide in Bosnia and Herzegovina, by Robert Donia, Sarajevo 2016; Monography of Behram- bey Madrasah in Tuzla, Tuzla 2016; Proceedings: Contributions to the history of urban development of Bosnia and Herzegovina in the 20th century, Sarajevo 2016; Journal of Historical Thought, no. 2, Tuzla 2016. These are very interesting archival and historical publications, which represent a significant scientific and professional achievement and contribution to the advancement of archival and historical science. In the regular chapter called Reports, several contributions have been presented regarding the holding of scientific and expert meetings in the country and abroad. The special article presents the cultural and educational work of the Archive of Tuzla Canton in detail for the period from July 2016 to July 2017. Special reports are given from the following scientific and professional content: 29. international conference “Archival practice 2016”, Tuzla 29–30. 9. 2016, Conference of Archival workers of Bosnia and Herzegovina, Jajce 17–19. 5. 2016, round table “Archives and media in the function of protection and affirmation of a written cultural heritage”, Tuzla, 15 December 2016, Third days of ICARUS Conference in Croatia “Archives without borders”, Vukovar, 16–18. 3. 2017. This is an important scientific and professional content that deals with extremely important issues in the fields of archival science and historiography, which is in this way significantly related to all interested readers. The journal „Archival practice“ no. 20, in its structural and substantive meaning, is very contentious and rich in various contents of archival and historiographical provenience. As in the previous 19 issues the current issues of archival theory and

practice are opened in this 20 th number of journal. Some of them have a direct pragmatic function, but there are also questions that represent an important basis for tracking the knowledge of the archival services of developed countries. This jubilee edition of journal gives overview of the contribution of the Archival practice project to the development of the archival profession, both in Bosnia and Herzegovina and in the other countries. Contents presented in the 20th edition of the „Archival practice“ confirmed its validity, necessity and functionality. Presented contents make a mature professional and scientific text as an expression of the need for education of archival personnel and the advancement of archive theory and practice. It is the concept and mission of a journal that lasts for 20 years and is confirmed by its results. Credentials for achieving this mission belong to numerous contributors from around twenty European countries, the editorial board and team, and others who have contributed in any way to the project and strong promotion archival knowledge, which strengthened the educational and overall function of the archival profession in Bosnia and Herzegovina and the region. With its contents, vision and mission in these 20 issues the journal justified its purpose and significantly contributed to the advancement of the archival profession. We hope for its successful existence in the future.

The Editorial Board

I

ARHIVISTIKA I ARHIVSKA SLUŽBA

Dr. sc. Vlatka Lemić Hrvatski državni arhiv

pregledni naučni rad

VIZIJA I PRAKSA ARHIVA U 21. STOLJEĆU KROZ DJELOVANJE MEĐUNARODNOG ARHIVSKOG VIJEĆA

Apstrakt: Međunarodno arhivsko vijeće krovna je svjetska strukovna organizacija posvećena razvoju i promociji arhiva i arhivistike u svim njihovim područjima djelovanja. U radu se prikazuju ustroj i djelovanje Međunarodnog arhivskog vijeća i daje pregled njegovih tekućih aktivnosti i strateških ciljeva:

repozicioniranje arhiva, praćenje utjecaja i mogućnosti novih tehnologija i jačanje kompetencija arhivske struke, te njihov utjecaj na stanje i razvoj arhivske djelatnosti u svijetu.

Ključne

riječi:

Međunarodno

arhivsko

vijeće,

globalizacija,

nove

tehnologije, repozicioniranje arhiva, profesionalizacija.

THE VISION AND PRAXIS OF ARCHIVES IN 21st CENTURY THROUGH ACTIVITIES OF THE INTERNATIONAL COUNCIL ON ARCHIVES

Abstract: The International Council on Archives is a worldwide umbrella organization devoted to the development and promotion of archives and archival science in all their areas of activity. The paper presents the organization and operation of the International Council on Archives and provides an overview of its current activities and strategic goals: repossession of archives, monitoring of influence and opportunities of new technologies and strengthening of archival skills, and their impact on the state and development of archival activity in the world.

Keywords:

International

Council

on

Archives,

globalization,

new

technology, archiving repositioning, professionalization.

Uvod

U suvremenom okruženju globalizacije, stalnih promjena i brzog tehnološkog razvoja od arhivskih ustanova i arhivske struke očekuje se fleksibilnost i prilagodljivost u odgovaranju na izazove i potrebe suvremenog društva. Upravne, gospodarske, tehnološke, socijalne, informacijske, zakonske i druge promjene odražavaju se i na arhivsku djelatnost i na nova očekivanja javnosti i percepciju

Dr. sc. Vlatka Lemić

društva o arhivima. Sve navedeno globalno se očituje u aktivnostima i djelovanju svjetske strukovne organizacije – Međunarodnog arhivskog vijeća u posljednjem desetljeću. Za Vijeće je dobro upravljanje arhivskim i registraturnim gradivom temeljni preduvjet za podržavanje uspješnog, odgovornog i transparentnog poslovanja, zaštitu prava građana, oblikovanje individualnog i kolektivnog pamćenja, razumijevanje prošlosti i dokumentiranje sadašnjosti u svrhu uspješnijeg provođenja budućih aktivnosti. Tekući strateški ciljevi Međunarodnog arhivskog vijeća usmjereni su na repozicioniranje arhiva, praćenje utjecaja i mogućnosti novih tehnologija i jačanje kompetencija arhivske struke na globalnoj razini.

Organizacija i ustroj Međunarodnog arhivskog vijeća

Od svog osnutka 9. 6. 1948. godine (koji se od 2008. godine obilježava diljem svijeta kao Međunarodni dan arhiva), Međunarodno arhivsko vijeće (ICA) 1 promiče zaštitu i dostupnost arhivskog gradiva u svijetu. Kao globalna međunarodna organizacija surađuje s organizacijama kao što su UNESCO i Vijeće Europe, radi s donositeljima odluka na najvišim razinama i razvija partnerske odnose sa srodnim udruženjima kao što su Međunarodni odbor Plavog šljema 2 , IFLA, ICOM, ICOMOS i drugi.

ICA okuplja arhivske ustanove i stručnjake širom svijeta s ciljem zagovaranja dobrog upravljanja arhivima i fizičke zaštite pisane i dokumentirane baštine, stvaranja stručnih standarda i dobrih praksi i poticanja dijaloga, razmjene i prijenosa stručnih znanja i praksi preko državnih granica. Svojim stručnim aktivnostima i međunarodnim djelovanjem, ICA je globalnom informacijskom društvu središnji izvor informacija o arhivima i arhivskoj struci, a kulturna raznolikost članova

usmjerena je na stvaranje učinkovitih rješenje i razvoj kreativne struke. Tijekom svojeg postojanja ICA je prošla kroz brojne reorganizacije, razvijala se i širila svoje aktivnosti, unaprjeđivala i mijenjala način djelovanja kako bi bila relevantna na svjetskoj razini, odgovorila na izazove vremena i potrebe svojih članova, promicala razvoj struke i ostvarila stručni napredak u svim područjima arhivskog rada. ICA je ustrojena kao nevladina i neovisna organizacija koja se financira članarinama i djeluje kroz aktivnosti svojih različitih članova, pa stoga njezina aktualna organizacija i struktura članstva odražavaju promjenjivost i dinamičnost suvremenog okruženja. Oko 1.700 članova iz 200 država čine ustanove (pravne osobe) i pojedinci kroz više kategorija članstva:

Ustanove: A – središnja arhivska tijela i nacionalni arhivi, B – nacionalna i međunarodna stručna udruženja, C – ustanove koje se bave upravljanjem ili zaštitom arhivskog i registraturnog gradiva, edukacijom i obrazovanjem arhivista,

1 International Council on Archives (ICA).

2 International Committee of the Blue Shield (ICBS).

Vizija i praksa arhiva u 21. stoljeću kroz djelovanje Međunarodnog arhivskog vijeća

Pojedinci: D: Digitalni D i smanjeni digitalni D (za umirovljenike, studente i nezaposlene) s različitim iznosima članarina. Svojim članovima ICA omogućava neograničeni pristup svim sadržajima i materijalima na svojim mrežnim stranicama, osigurava pretplatu na međunarodni

stručni časopis Comma i polugodišnji bilten Flash, te sva digitalna izdanja, omogućava sudjelovanje na skupovima i događanjima koje organizira po povoljnijim uvjetima, te pruža financijsku podršku pojedinim projektima i mogućnost umrežavanja sa svjetski poznatim stručnjacima. Raznolikost arhivske djelatnosti i stručne zajednice, različite specijalizacije i opseg relevantnih stručnih tema održavaju se i kroz sadašnji organizacijski ustroj, područja djelovanja i raspon aktivnosti ICA-e čiji je rad organiziran kroz sljedeća tijela:

Opća skupština (General Assembly),

Izvršni odbor (Executive Bord),

Tajništvo (Secretary),

Programski odbor (Programme Commission – PCOM) – sastoji se od predstavnika svih ICA-inih tijela i istaknutih članova s višim stručnim zvanjima koji predstavljaju različite kulturne tradicije i područja stručnosti,

Forum nacionalnih arhivista – FAN,

Fond za međunarodni razvoj arhiva (Fund for the International Development of Archives – FIDA),

13 regionalnih ogranaka organiziranih prema geografskim područjima, od kojih dva – Eurbica i Eurasica – djeluju na području Europe,

12 sekcija specijaliziranih za pojedine vrste arhiva i područja stručne prakse – arhivsku edukaciju i stručno usavršavanje, lokalne, gradske i područne arhive, strukovna udruženja, gospodarske arhive, bilježničke arhive, sportske arhive, arhive političkih stranaka i udruga, književne i umjetničke arhive, arhive vjerskih zajednica, arhive međunarodnih organizacija, sveučilišne i znanstvene, te brojne druge specijalizirane arhive,

11 stručnih radnih skupina za teme i pitanja od opće važnosti – zastupanje, vrednovanje gradiva, digitalno i konvencionalno gradivo, arhivski opis, krizno upravljanje i zaštitu od katastrofa, ljudska prava, pravna pitanja, korisničke usluge i informiranje te zajedničku arhivsku baštinu.

Dr. sc. Vlatka Lemić

Dr. sc. Vlatka Lemić Slika 1: Organizacijski ustroj Međunarodnog arhivskog vijeća. 3 Svrha je sekcija poticanje

Slika 1: Organizacijski ustroj Međunarodnog arhivskog vijeća. 3

Svrha je sekcija poticanje rasprava, provođenje istraživanja i razvijanje rješenja za ključna arhivska pitanja, a svoj rad (program aktivnosti, članke, materijale, rezultate istraživanja, zapisnike sa sastanaka i dr.) predstavljaju kroz diseminaciju informacija, u publikacijama i na međunarodnim skupovima. Stručne radne skupine koje okupljaju do 10 stručnjaka za pojedina područja imenuje Izvršni odbor na određeno razdoblje, a planove rada odobrava Programski odbor. Njihov je rad usmjeren na projekte, pripremu normi, preporuka i drugih stručnih izdanja, stvaranje i održavanje mrežnih stranica na kojima okupljaju relevantne izvore iz svojeg područja te povezivanje s partnerima i grupama izvan ICA s istog područja stručnosti. Sve sekcije i stručne radne skupine imaju svoje mrežne stranice na kojima su dostupne informacije o njihovu radu, publikacije, materijali i drugi korisni izvori, a sva ICA-ina izdanja, radni i edukacijski materijali, podaci o skupovima i događanjima i drugi izvori dostupni su i tematski strukturirani u rubrici Online informacijski centar 4 na mrežnoj stranici ICA-e.

Djelovanje Međunarodnog arhivskog vijeća

Globalizacija i razvoj informacijskog društva koji obilježavaju 21. stoljeće, utjecali su i na djelovanje ICA-e, u podjednakoj mjeri i na slične načine kao i na sve druge organizacije i ustanove koje djeluju u takovu promjenjivom okruženju. Uobičajene aktivnosti kojima stručna i međunarodna udruženja odgovaraju takvim

3 Slika je preuzeta sa: http://www.ica.org/en/about-programme-commission-pcom.

4 Online Resource Centre je dostupan na: http://www.ica.org/en/public-resources.

Vizija i praksa arhiva u 21. stoljeću kroz djelovanje Međunarodnog arhivskog vijeća

okolnostima usmjerene su na identificiranje i praćenje općih trendova, usuglašavanje

i dogovor o viziji razvitka i planiranje strateških ciljeva. Među općim trendovima koji utječu na arhive najčešće se prepoznaju sljedeće teme:

inicijative otvorene uprave, veliki podaci (Big Data) i pristup informacijama koji stavljaju arhive u središte javne politike,

sve značajnija uloga i važnost arhiva u zaštiti ljudskih prava,

sve veća neusklađenost između prava na pristup informacijama, interesa

stvaratelja i prava pojedinca na privatnost i nikad osjetljivije stanje na tom

području,

politička i društvena nestabilnost uzrokovana ograničenošću resursa,

ranjivost arhiva u slučajevima rata i građanskih nemira,

recesija, financijska kriza i ograničena financijska sredstva koja značajno utječu na mnoge nacionalne arhive, arhivske službe i druge arhivske

ustanove,

tehnološke promjene – razvoj društvenih mreža i računalstvo u oblaku, produkcija nemjerljivih količina informacija koje nepovratno i trajno utječu na arhivske i dokumentacijske stručnjake,

digitalizacija – stvaranje digitalnih dokumenata i masovna digitalizacija arhivskoga gradiva koji su iz temelja promijenili odnose između arhiva i stvaratelja gradiva te arhiva i korisnika. 5

Promjenjivo okruženje zahtjeva od arhivske zajednice da bude prilagodljiva

i fleksibilna, ali i da postavlja nove standarde i prioritete pri čemu ICA arhivskom sektoru pruža jedinstvenu globalnu platformu za rad na temelju zajedničkih vizija

i programa. Poput drugih stručnih udruženja i ICA stalno preispituje svoju ulogu,

strateške prioritete i organizaciju kako bi svojem članstvu diljem svijeta omogućila sučeljavanje sa trenutnim i budućim izazovima. Njezini su temeljni ciljevi: 6

Zagovarati – poticati i podržavati razvoj arhiva u svim zemljama, u suradnji

s drugim državnim i nevladinim tijelima i organizacijama i međunarodnim

agencijama.

Profesionalizirati – promicati, organizirati i uskladiti najbolju praksu, razviti standarde i druge aktivnosti na području upravljanja arhivskim i registraturnim gradivom.

Povezivati – uspostaviti, održavati i jačati odnose između arhivista svih

zemalja i između svih institucija, stručnih tijela i drugih organizacija, javnih

i privatnih, gdje god se nalazili, a koji se bave upravljanjem ili zaštitom arhivskog i registraturnog gradiva te izobrazbom i stručnim usavršavanjem arhivista, posebno putem razmjene informacija.

Promicati – olakša(va)ti interpretaciju i korištenje arhivskoga gradiva, čineći njegov sadržaj šire poznatim i potičući njegovu veću dostupnost.

5 ICA Strategic Implementation Plan 2014-2018 pp 1-2. Preuzeto sa: http://www.ica.org/sites/default/

files/ICA%20Strategic%20Implementation%20Plan%202014_2018_Eng.pdf.

6 ICA Mission, Aim and Objectives. Preuzeto sa: http://www.ica.org/en/mission-aim-and-objectives.

Dr. sc. Vlatka Lemić

Djelovati – poduzimati sve relevantne aktivnosti koje podupiru ciljeve ICA-e. Današnja organizacija i rad ICA-e uređeni su novim Statutom iz 2012. godine, Strateškim implementacijskim planom za razdoblje 2014–2018. godine, Strateškim smjernicama za razdoblje 2008–2018, Poslovnim planom za razdoblje 2008–2018. godine i starijim temeljnim dokumentima koji određuju njezin rad – Etičkim kodeksom iz 1996. i Općom deklaracijom o arhivima iz 2010. godine. Opća deklaracija o arhivima koju je 2011. godine usvojila Generalna skupština UNESCO i koja je provedena na brojne svjetske jezike slika je suvremenih arhiva kakvi trebaju biti i kako ih vidi arhivska zajednica. Deklaracija prepoznaje arhive „kao jedinstvene i vjerodostojne svjedoke administrativnih, kulturnih i

intelektualnih aktivnosti i odraz razvoja društva“. Arhivi su raznoliki, čuvaju mnoštvo zapisa na različitim medijima i značajni su za podržavanje uspješnog, odgovornog

i učinkovitog poslovanja, transparentnu vlast, zaštitu prava građana, oblikovanje

individualnog i kolektivnog pamćenja, razumijevanje prošlosti i dokumentiranje sadašnjosti. Pri tome je uloga arhivista, kao stručnjaka posvećenih arhivima, služiti svojim društvima skrbeći o arhivskim zapisima i osiguravajući njihovu dostupnost, trajno se obrazovati u te svrhe i odgovorno obavljati svoje zadaće. 7

Suočavajući se s promjenjivim okruženjem i vlastitim izazovima, ponajviše financijskim problemima vezanima uz proračunska sredstva i članarine, ali i raznovrsnim fragmentiranim perspektivnima i očekivanjima svojih članova, ICA je od 2010. godine do danas provela proces unutarnjih reformi: promjenu članarina za nacionalne arhive, pokretanje godišnjih konferencija (koji su zamijenili CITRA sastanke) i Foruma nacionalnih arhivista, usvajanje više strateški i koordiniranog pristupa stručnom programu i donošenje novog statuta koji je omogućio uključivanje u ICA-u različitim profilima arhivista i srodnih stručnjaka. Na vanjskom je planu u istom razdoblju ICA uspostavila i ojačala strateška partnerstva sa Svjetskom Bankom (World Bank), UNESCO-om, IFLA-om i IRMT-om.

Tekuće aktivnosti i programi ICA 2014–2018.

Na tragu usvojenih promjena, Izvršni odbor je 2014. godine odlučio Strateške smjernice 20082018. godine zamijeniti novom strategijom i popratnim akcijskim planom koji bi se periodično razmatrali i revidirali u četverogodišnjim razdobljima, što će omogućiti fleksibilniji pristup planiranju i ispunjavanju strateških ciljeva i novih izazova. Za ostvarenje vizije ICA-e na vanjskom planu, usvojen je fokusirani strateški pristup usredotočen na unutarnje (mreža i stručnost) i vanjske (zagovaranje/lobiranje) čimbenike, na procese (mreža i zagovaranje/lobiranje) i na sadržaj (stručnost).

7 Universal Declaration on Archives: Dostupno na: http://www.ica.org/en/universal-declaration- archives.

Vizija i praksa arhiva u 21. stoljeću kroz djelovanje Međunarodnog arhivskog vijeća

stoljeću kroz djelovanje Međunarodnog arhivskog vijeća Slika 2: Strateške odluke za proces, sadržaj, unutarnji i

Slika 2: Strateške odluke za proces, sadržaj, unutarnji i vanjski pristup. 8

Za razdoblje 2014–2018. godine ICA je istaknula tri glavna strateška cilja:

repozicioniranje arhiva, praćenje i utjecanje na razvoj i korištenje novih tehnologija i jačanje kompetencija arhivske struke koji su usvojeni na Općoj skupštini u Gironi 2014. godine. Uz njih je kao jedna od temeljnih vrijednosti ICA-e istaknuta i stručna solidarnost za čije je provođenje u praksu nadležan Fond za međunarodni razvoj arhiva.

Repozicioniranje arhiva ključno je za dobru, transparentnu i demokratsku javnu upravu, pri čemu je fokus stavljen na sljedeće aktivnosti:

povećanje vidljivosti arhivskog sektora i isticanje njegove važnosti za dobro upravljanje te transparentan, pouzdan i demokratski rad javne vlasti, usmjereno prema tijelima nadležnima za donošenje odluka, zainteresiranim dionicima i potencijalnim partnerima,

naglašavanje važnosti vitalnih zapisa u modernom društvu u suradnji s drugim stručnjacima, uključujući revizore, računovodstvene i pravne stručnjake, IT stručnjake i softverske kompanije,

naglašavanje središnjeg mjesta arhiva u baštini zajednica, u uskoj suradnji s drugim stručnjacima i ustanovama na području dokumentarne baštine,

aktivno traženje suradnje s inicijativama posvećenima otvorenoj upravi i otvorenom znanju (popust Open Government Partnership i Open Knowledge Society),

izdavanje dokumenata koji definiraju stajališta struke i pozicioniranje prema pitanjima kao što su zaštita i čuvanje osobnih podataka, pristup

8 ICA Strategic Implementation Plan 2014-2018, pp 5. Preuzeto sa: http://www.ica.org/sites/default/

files/ICA%20Strategic%20Implementation%20Plan%202014_2018_Eng.pdf.

Dr. sc. Vlatka Lemić

informacijama i Big Data. Aktivnosti vezane uz praćenje i utjecanje na razvoj i korištenje novih tehnologija, usmjerene su na:

pridonošenje modernizaciji arhivske djelatnosti, promovirajući mogućnosti novih tehnologija i uvažavajući popratne rizike,

zagovaranje i iznalaženje rješenja za rizike i probleme u područjima kao što su održiva digitalna zaštita, podržavanje autentičnosti i pouzdanosti i sl.,

korištenje novih tehnologija za poboljšanje dostupnosti arhivskoga gradiva. U okviru strateškog cilja jačanja kompetencija u spisovodstvenoj i arhivskoj struci fokus je na ključnim točkama koje je definirao Programski odbor (PCOM) i ugrađene su u njegov plan rada: dobro upravljanje, digitalno spisovodstvo, pitanja očuvanja zapisa i dostupnost. Kako bi se učinkovito realizirao zacrtani strateški pristup, uloga i odgovornost pojedinih ICA-inih tijela su jasnije uređene i definirane. Tajništvo koordinira sveukupan rad, pruža komunikacijski okvir i brine o članstvu; Forum nacionalnih arhiva (FAN) koordinira aktivnosti vezane uz lobiranje, i zajedno s regionalnim ograncima koordinira mrežne aktivnosti, a PCOM i stručne sekcije koordiniraju stručne aktivnosti. PCOM je zadužen za stručne i tehničke poslove ICA-e, koordinaciju

aktivnosti regionalnih ogranaka, sekcija, i odbora, te za stručni sadržaj međunarodnih kongresa, konferencija, seminara i simpozija u organizaciji ICA-e. Četiri strateška polja aktivnosti PCOM-a su: digitalno spisovodstvo, dobro upravljanje, zaštita i planiranje u slučaju nužde, dostupnost i doseg. Jedna od osnovnih zadaća PCOM-a je osmišljavanje i vođenje tematskih programa koji će modernizirati stručnu praksu, te privući podršku partnerskih organizacija i agencija za financiranje. Tekući programi koje PCOM provodi, a ispunjavaju temeljne i strateške ciljeve ICA-e su:

Program za nove stručnjake (New Professionals Programme) – program stipendiranja novozaposlenih u struci (koji u arhivima i na području upravljanja dokumentacijom rade manje od 5 godina) za sudjelovanje na godišnjim konferencijama ili kongresima i podrška uspostavi mreže i srodnih aktivnosti za njihov samostalni rad,

Program zaAfriku (Africa Programme) – petogodišnji program i stvaranje ICA-ine Afričke strategije koja ima za cilj jačanje regionalnih ogranaka u Africi i pružanje podrške nacionalnim arhivima u zagovaranju njihove važnosti za upravu, te podržavanje razvoja kurikuluma na području upravljanja zapisima na sveučilišnoj razini. Uz navedene programe, PCOM i FIDA svake godine financiraju projekte i stručne skupove, seminare i radionice koje promiču arhivsku djelatnost, multidisciplinarnost i jačanje ICA-ine mreže. Kriteriji za podršku prijavljenim projektima uključuju podizanje razine svijesti o važnosti dobrog upravljanja arhivskim i registraturnim gradivom, promiču razvoj i primjenu novih tehnologija i smanjuju digitalne razlike među članovima ICA-e, usklađeni su s ICA-inim strateškim ciljevima i potiču nove suradnje strateška partnerstva.

Vizija i praksa arhiva u 21. stoljeću kroz djelovanje Međunarodnog arhivskog vijeća

Osim lobiranja i zagovaranja arhiva u javnosti, posebno u međunarodnim i vladinim organizacijama, FAN identificira ključna pitanja i izazove u upravljanju arhivima, razvijajući strateške odgovore i potičući međunarodnu suradnju vezanu uz njih, s posebnim usmjerenjem na dostupne i iskoristive resurse koji pridonose

strateškim kapacitetima i potiču jačanje arhivskih ustanova i razvoj struke. Područja od posebnog interesa djelovanja FAN-a su:

pravna regulativa i politike vezani uz upravljanje arhivima,

strateški i globalno općeprihvaćeni dokumenti koji se odnose na nove tehnologije i javne politike,

stručni dokumenti koje definiraju stajališta i razvojne smjernice iz pojedinih područja rada arhiva,

lobiranje u tijelima javne vlasti i međunarodnim organizacijama,

lobiranje u ICT industriji,

programi razmjene stručnih iskustava između članova FAN-a. 9

Jedna od najvažnijih tekućih inicijativa ICA-e je projekt PERSIST (Platform to Enhance the Sustainability of the Information Society Transglobally) 10 koji je

2013. godine pokrenuo UNESCO sa strateškim partnerima (ICA, IFLA i drugi) u svrhu dugoročnog očuvanja digitalnih informacija i suradnje na području digitalne zaštite.

Rad na projektu Platforme za unapređenje održivosti informacijskog društva na globalnoj razini vodi Upravni odbor, a organiziran je u tri radne grupe koje se bave sljedećim područjima:

Politika (koordinator UNESCO) – rasprave na visokoj političkoj razini i promicanje svijesti na globalnoj razini,

Tehnologija (koordinator ICA) – pregled strategija zaštite, repozitoriji baštinskih softvera,

Sadržaj (koordinator IFLA) – razvoj smjernica za odabir digitalnih sadržaja za dugoročno očuvanje u baštinskim ustanovama. Područje interesa ICA-e u radu radne grupe za tehnologiju odnosi se na razmatranje raznih tehničkih pitanja, uključujući razumijevanje strukture, prirode i

značenja digitalnih objekata; očuvanje njihove autentičnosti, identiteta i integriteta, te osiguravanje platforme za rješavanje tih problema. Konkretna područja aktivnosti uključuju:

osiguranje tehnologija i usluga koje stručnjacima za digitalno očuvanje mogu omogućiti odabir, dostupnost i diseminaciju digitalne baštine,

diseminacija znanja o digitalnoj baštini omogućujući pristup baštinskim softverima i sadržajima kao dio glavnih aktivnosti u edukacijskim, izložbenim, muzejskim i sličnim programima,

pokretanje društvene svijesti o digitalnom zastarijevanju i pružanje javnih usluga u knjižnicama i drugdje koje će pojedincima omogućiti

9 ICA Strategic Implementation Plan 2014–2018, pp 10. Preuzeto sa: http://www.ica.org/sites/default/

files/ICA%20Strategic%20Implementation%20Plan%202014_2018_Eng.pdf.

10 About UNESCO/Persist. Preuzeto sa: http://www.ica.org/en/networking/about-unescopersist.

Dr. sc. Vlatka Lemić

pristup digitalnoj baštini pohranjenoj na starim vrstama medija za pohranu,

poticanje istraživanja i inovacija u rješavanju problema digitalnog zastarijevanja, uključujući načine očuvanja i prijenosa znanja o baštinskim sustavima kroz generacije,

uspostavljanje dijaloga s praktičarima, ICT industrijom i tijelima nadležnima za standarde vezano uz licenciranje baštinskih tehnologija i sadržaja u svrhu očuvanja digitalne baštine. Uz navedeno, ICA je kroz rad svojih stručnih radnih skupina za vrednovanje i digitalne zapise uključena rad radne skupine za sadržaj, odnosno u izradu Smjernica za odabir digitalnih sadržaja za dugoročno očuvanje u baštinskim ustanovama 11 koje su objavljene 2016. godine. Smjernice su namijenjene knjižničarima, arhivistima i muzealcima, ali i stručnjacima i administratorima koji rade s digitalnim gradivom i planiraju preporuke i pravila iz ovog područja.

Zaključna razmatranja–stručni i razvojni trendovi arhivske zajednice

Međunarodno arhivsko vijeće već je desetljećima zamašnjak i okvir međunarodne suradnje arhiva i arhivskih stručnjaka posvećene zajedničkom stručnom djelovanju i interakciji sa srodnim ustanovama, tijelima i organizacijama. Većina suvremenih inicijativa i programa usmjerena je na prilagodbu arhivske struke i arhiva izazovima suvremenog društva, posebno na praćenje društvenih,

tehnoloških i gospodarskih promjena i zajedničkom odgovoru na njih. Kao globalna stručna organizacija koja okuplja raznovrsne arhive i stručnjake diljem svijeta, ICA ima jedinstvene potencijale i resurse za:

istraživanja s ciljem boljeg razumijevanja stanja, trendova i potreba u struci,

razmjenu iskustava i dobrih praksi,

praćenje pravnih okvira, medijskih i tehnoloških trendova i predlaganje stručnih smjernica i normi vezanih uz njih, s ciljem umrežavanja arhiva i stručnjaka na svim razinama (međunarodno, regionalno, institucionalno, tematski i dr.), prenošenja stručnih znanja i iskustava, uvođenja suvremenih tehnologija u arhive i koordiniranja zajedničkih politika i aktivnosti vezanih uz zagovaranje i promicanje arhiva široj javnosti (zakonodavcima, korisnicima, partnerima i drugima). Uloga arhiva u izgradnji suvremenog informacijskog društva i društva znanja je višestruka – upravna, informacijska i društvena – i za njezino je ostvarivanje potreban aktivni angažman i uključivanje svih potencijala stručne zajednice, kao i izgradnja partnerskih odnosa i međusobne suradnje svih uključenih i zainteresiranih sudionika.

11 Guidelines for the selection of digital content for long-term preservation. Dostupno na: http://

unesdoc.unesco.org/images/0024/002442/244280E.pdf.

Vizija i praksa arhiva u 21. stoljeću kroz djelovanje Međunarodnog arhivskog vijeća

U Općoj deklaraciji o arhivima, temeljnom dokumentu kojim javnosti

predstavlja svoje vizije i poslanje, odabirom strateških ciljeva i partnerstva, kao

i tekućim aktivnostima, ICA naglašava važnost jačanja kompetencija arhivske

struke. Njezine sposobnosti za sučeljavanje s globalnim trendovima i promjenjivim okruženjem u kojem djeluje ovise o postojanju stručnih temelja i sustava koji će omogućiti kontinuirani razvoj i usvajanje odgovarajućih znanja, vještina i organizacijskih sposobnosti arhiva i stručnjaka koji rade sa arhivskim i registraturnim gradivom. Na tom je tragu djelovanje ICA-e usmjereno i na podršku aktivnim stručnjacima i na sustavni razvoj profesionalizma u struci kao osnovnom preduvjetu za daljnji razvoj baze znanja i kompetencija potrebnih arhivima za odgovor na izazove koji su pred njima.

Summary

The International Council on Archives has for decades been a flyer and a framework for international co-operation of archives and archival experts devoted

to joint professional activity and interaction with related institutions, bodies and organizations. Most contemporary initiatives and programs are geared to adapting the archives and archives to the challenges of modern society, especially to the social, technological and economic changes and the joint response to them. As a global expert organization gathering a variety of archives and experts around the world, ICA has unique potentials and resources to:

• research with a view to better understanding of the situation, trends and needs in the profession,

• exchanging experience and good practice,

• monitoring legal frameworks, media and technological trends and proposing professional guidelines and norms related to them, With the aim of networking archives and experts at all levels (international, regional, institutional, thematic and other), transferring expertise and experience, introducing contemporary technologies into archives and coordinating common policies and advocacy activities and promoting public archives (legislators, Users, partners, and others). The role of archives in building a modern information society

and knowledge society is multifaceted - administrative, informational and social - and

it requires active engagement and involvement of all the professional community’s

strengths, as well as building partnerships and mutual co-operation between all involved and interested stakeholders.

In the General Declaration of Archives, the basic document that publicly

presents its vision and mission, choosing strategic goals and partnerships as well as

current activities, ICA emphasizes the importance of strengthening the competences of the archival profession. Its ability to face global trends and the changing environment in which it operates depends on the existence of expert foundations and

Dr. sc. Vlatka Lemić

systems that will enable continuous development and adoption of the appropriate knowledge, skills and organizational abilities of archives and archive and record archiving professionals. In this regard, ICA’s work is focused on supporting active experts and the systematic development of professionalism in the profession as a basic prerequisite for the further development of the knowledge base and competences required for archives to respond to the challenges ahead.

Dr. Aco ANGELOVSKI Državni arhiv Republike Makedonije

stručni rad

SPECIFIČNOSTI DJELOVANJA ARHIVA REPUBLIKE MAKEDONIJE U VREMENU TRANZICIJE*

Apstrakt: Promjene nastale raspadom ranijeg društva – političkog

sistema, reflektirale su se i na status i rad arhiva. Trebalo je reagovati adekvatno

i efikasno kako bi se sačuvalo i zaštitilo neprocjenjivo arhivsko blago. U tom cilju

trebalo je, hitno, donijeti nove zakonske i podzakonske akte prema kojima bi arhivi radili i poduzimali mjere u okvirima svojih nadležnosti. U skladu sa novonastalim promjenama, nametnula se potreba za brzo prestrukturiranje arhiva i njihovih zadataka. Kao prioritetan zadatak, još brže, u mnogo kraćem vremenskom roku, trebalo je zaštiti i preuzeti arhivsku građu od transformisanih organa i organizacija. Sa ovim izazovom, u najvećoj mjeri, suočili su se uposleni u Odjelu za inspekcijski

nadzor i zaštitu arhivske građe kod imalaca. Međutim, podjednako važna je bila angažiranost svih uposlenih u arhivima.

Ključne riječi: Tranzicija, arhivi, zaštita, zadaci, arhivska građa, pravna regulativa.

DUTIES AND CHANGES IN THE ARCHIVES OF THE REPUBLIC OF MACEDONIA DURING THE TRANSITION PERIOD

Abstract: The changes brought with the breakup of the previous social and political system reflected on the placement and the work of the archives. Adequate and effective reaction was necessary to preserve the priceless archive wealth. For that urgent matter, there was an urge for bringing up new laws and by-laws by which the archives will work and take the measures in their hand according their jurisdictions. The necessity of instant structural rearrangement of the archives and

the archive duties came up with the new changes. Yet, even faster, the priority was with

a limited due time to collect and preserve the archive materials from the transformed

institutions and organizations. Mostly the workers in the inspection department and the department for archive preservation on behalf of the owners faced with these challenges. In general the efforts of all the sectors was equally important by the.

Keywords: Transition, archives, preservation, tasks, archive materials, law regulative.

* Prevod sa makedonskog jezika uradio Nijaz Brbutović.

Dr. Aco ANGELOVSKI

Uvod

Čuvanje i zaštita dokumentacije kod imalaca predstavlja jedan od važnijih zadataka svake države. Razlog više što je ona izvor arhivske građe, koja je dobro od posebnog interesa i od posebnog kulturnog i historijskog značaja, i kao takva zaštićena je i propisima za zaštitu kulturnog naslijeđa. Sistem čuvanja i zaštite arhivske građe kod stvaralaca i imalaca, pa sve do njene predaje nadležnom arhivu, ne može se obezbijediti bez određenih i utvrđenih prava, obaveza i nadležnosti, kako za imaoce tako i za arhive. Nastalim promjenama u Republici Makedoniji, privatizacijom društvene

svojine, promijenio se i vlasnik imovine, a time se promijenio i odnos zaštite arhivske

i registraturne građe kod imalaca. Transformacijom je prestalo da funkcioniše više organa i organizacija, a formirani su novi, sa drugačijom organizacijom rada i djelovanjem. Tranzicija je u velikoj mjeri promijenila sudbinu privrednih aktivnosti

i preduzeća. Svi pokušaji da se normalizira i uspješno riješi novonastali problem

teško je ostvariv radi pravno neregulisanog položaja arhiva u novonastaloj situaciji.

Država nije imala interes da vodi brigu o dokumentaciji nastaloj u prethodnom periodu. Zaštita je bila prepuštena pojedincima koji nisu bili zainteresirani za ovu dokumentaciju. U ovako nepovoljnim uslovima i nedefinisanoj pravnoj regulativi arhivi su trebali da riješe puno nagomilanih problema, da stručno i profesionalno odgovore na izazove. Prvo da evidentiraju i zaštite dokumentaciju kod imalaca, a zatim da je preuzmu u arhive, da obezbijede prostor u depoima, da je srede i obrade, te da je stave u funkciju korisnicima, koji po raznim osnovama ostvaruju svoja prava i obaveze.

Tranzicija kao društveni proces u Republici Makedoniji

Tranzicijom kao društvenim procesom, u kojem se odvija prelaz od jednog ka drugom socijalnom procesu, označene su promjene u državama nakon raspada socijalističkog sistema. Uvođenjem i oživljavanjem političkog pluralizma u Republici Makedoniji počeo je da se odvija složen i buran proces društvenih promjena – političkog i privrednog sistema. Transformacijom su nastale promjene u: najvišim državnim organima (zakonadavne, izvršne i sudske vlasti); društveno-političkim organizacijama; privrednom sistemu i preduzećima sa društvenim kapitalom. Prema Ustavu Republike Makedonije iz 1991. 1 godine najviši državni organi u Republici Makedoniji transformisali su se i to: Skupština SRM u Skupštinu Republike Makedonije, kao organ zakonodavne vlasti, umjesto predsjedništva SRM, kao kolektivni organ bira se predsjednik Republike; Izvršno vijeće Skupštine SRM, u čijem sastavu su Vlada Republike Makedonije, kao izvršni organ, sa ministarstvima i sl.; a opštine su se transformisale u jedinice lokalne samouprave. Ukidanjem opština, kao društveno-političke zajednice prestale su da funkcionišu i samoupravne interesne zajednice (SIZ) i to: zdravstvenog osiguranja, socijalne zaštite, obrazovanja, kulture i fizičke kulture, nauke i društvene zaštite

1 „Sl. novine RM“, br. 52/91.

Specifičnosti djelovanja arhiva Republike Makedonije u vremenu tranzicije

djece. Zakon lokalne samouprave 2 donešen 1996. godine povećao je broj skupština po opštinama (od 34 formirano je 111 opština, kao organi lokalne samouprave). Promjene su zahvatile i sudsku vlast. Zakonom o sudovima 3 izvršena je kompletna transformacija sudova, tako što su prestali da funkcionišu dotadašnji redovni sudovi (opštinski, okružni, privredni, sudovi za prekršaje i sudovi udruženog rada). Transformacija se odrazila i na preuređenje društveno-političkih organizacija u Republici Makedoniji: Savez komunista Makedonije, Savez sindikata Makedonije, Socijalistički savez radnog naroda Makedonije i Socijalistička omladina Makedonije. Dio njih produžio je da funkcioniše u drugim oblicima organizacije, a kao odraz demokratskih promjena u Republici formirane su nove političke partije. Nastale društveno-političke promjene u Republici Makedoniji odrazile su se i u ekonomskom i privrednom životu u zemlji, kao i nad društvenim kapitalom privrednih subjekata. Ekonomskim reformama započela je transformacija državne, odnosno, društvene svojine sredstava za proizvodnju. Privatizacijom društvene svojine promijenio se i vlasnik kapitala, a time i odnos zaštite arhivske i dokumentarne građe. Mogućnost statusnih promjena preduzeća najprije je definisana Zakonom o preduzećima 4 kojim su ista privatizirana, reorganizirana i formirana dionička društva, mješovita preduzeća i preduzeća sa učešćem stranog kapitala. Proces privatizacije u Republici Makedoniji započeo je još u okvirima bivše Jugoslavije donošenjem Zakona o društvenom kapitalu 5 . Preduzeća sa društvenim kapitalom, na osnovu takozvanih internih dionica, transformišu se u preduzeća sa mješovitom svojinom, odnosno dioničarska društva. Uporedo sa ovim procesom tekao je proces formiranja malih i srednjih preduzeća. Zakonom o transformaciji preduzeća sa društvenim kapitalom, 6 uvedena je kontrolisana transformacija, jer odluku o transformaciji odobrava Komisija o transformaciji Vlade Republike Makedonije. Transformacija se provodila u ovisnosti od veličine preduzeća, broja uposlenih i godišnjeg prihoda. Preduzeća sa društvenim kapitalom su se transformisala u mala, srednja i velika preduzeća. Promjenama društvenog kapitala i stvaranjem novih preduzeća, stvara se više pravnih subjekata u okvirima jedne organizacije.

Mjesto i uloga arhiva u tranzicijskim procesima

Briga o zaštiti i čuvanju arhivskog bogatstva predstavlja nezamjenljivu i prioritetnu obavezu svakog društva, svakog arhiva i imaoca. Sistem zaštite i čuvanje arhivske građe i njeno nastajanje kod imalaca sve do predaje nadležnom arhivu ne može se obezbjediti bez definisanih, utvrđenih prava, obaveza i nadležnosti, kako za imaoce tako i za arhiv. Arhiv obezbjeđuje stručni nadzor i daje stručnu pomoć. Kao organ uprave ima pravo i obavezu da kod imalaca vrši stručnu pomoć za čuvanje, zaštitu, evidentiranje, sređivanje, odabir arhivske iz registraturne građe, uništavanje registraturne građe sa isteklim rokovima čuvanja i predaje arhivske građe nadležnom arhivu.

2 „Sl. novine RM“, br. 52/95, 60/95, 46/96.

3 „Sl. novine RM”, br. 36/95.

4 „Sl. novine SRM“, br. 77/88 i „Sl. novine RM“, br. 28/96.

5 „Sl. novine SFRJ“, br. 46/90.

6 „Sl. novine RM“, br. 38/93.

Dr. Aco ANGELOVSKI

Jedan od suštinskih ciljeva Državnog arhiva Republike Makedonije jeste da preuzme i trajno čuva arhivsku građu i da osigura uslove za njeno korištenje. Pravo korištenja imaju sva pravna i fizička lica pod jednakim uslovima. Državni arhiv Republike Makedonije ima status upravne organizacije u okviru državne uprave Republike Makedonije i funkcioniše kao jedinstvena organizacija u državi, u čiji sastav ulazi devet odjeljenja. Arhivi i arhivska služba u Republici Makedoniji, u vremenu tranzicije,

morali su svoje tradicionalne i ustanovljene aktivnosti i svoje poslovanje da usmjere ka efikasnijem i fleksibilnijem pristupu, kako bi u buduće uspješno mogli izvršavati svoje osnovne funkcije i nadležnosti. Uspješno funkcionisanje arhivske djelatnosti,

u ovom periodu, u mnogome je zavisilo od finansijskih mogućnosti općina i regija. Nastalim promjenama u društveno-političkom sistemu, ekonomskom i privrednom životu u Republici Makedoniji, arhivi kao institucije bili su stavljeni

pred više izazova. Najprije je trebalo donijeti zakonske i podzakonske akte, sa kojima

bi se regulisala zaštita, čuvanje i korištenje dokumentacije, preuzimanje nepreuzete

dokumentacije od transformiranih organa i organizacija. Kao prioritet u preuzimanju

i zaštiti arhivske građe bili su državni i lokalni organi uprave i vlasti i ukinute i

transformisane društveno-političke organizacije. Prisutno je bilo rješavanje određenih pitanja koja su bila povezana sa Zakonom o privatizaciji društvenog kapitala, Zakonom o denacionalizaciji 7 , zatim Zakonom o

nacionalizaciji 8 , Zakonom o premjeru, katastru i upisu prava na nepokretnostima 9 i drugim zakonima iz prethodnog pravnog sistema. Novom pravnom regulativom, zakonskim i podzakonskim aktima (uredbe, uputstva, pravilnici), stvoreni su preduslovi da arhivska služba bude ustanovljena i regulisana u cijeloj državi na jedinstven način, sa jedinstvenom organizacijom i sa istim kriterijima rada u svim sferama njenog djelovanja. Na osnovu Zakona o arhivskoj građi 10 , podzakonskih akata (Uredba 11 , Uputstvo 12 ), u ovom periodu Arhiv, kao institucija sa stručnog aspekta, bio je u cjelosti angažiran kod imalaca koji su bili obuhvaćeni transformacijom, kako bi mogli da vrše valorizaciju arhivske građe, odnosno evidentiranje arhivske građe iz registraturne građe sa rokovima za njeno čuvanje. Realizaciju službenih posjeta u okvirima nadležnosti Arhiva realizirali su uposleni iz Odjela za inspekcijski nadzor

i zaštitu arhivske građe kod imalaca. Osim stručne pomoći kod donošenja plana

listi kategorija, izrade opisa i popisa arhivske građe i dostavljanja popisnih lista registraturne građe sa rokovima čuvanja, novoformirana Inspekcijska služba je kontrolisala i stanje dokumentacije. Kod pojave nedosljednosti i propusta u radu nalagane su mjere sa rokovima za njihovo izvršavanje, a što se odnosi na odabir, sređivanje, evidentiranje i predaju arhivske građe na trajno čuvanje nadležnom

arhivu.

7 „Sl. novine RM“, br. 20/98.

8 Više zakona o agrarnoj reformi, konfiskaciji, eksproprijaciji, arondaciji na saveznom i republičkom nivou od 1945. do 1975. godine.

9 “Sl. novine SRM”, br. 27/86 i 17/91.

10 „Sl. novine SRM“, br. 36/90, „Sl. novine RM“, br. 36/95 i 86/2009. 11 Uredba o kancelarijskom i arhivskom poslovanju, „Sl. novine RM“, br. 58/96. 12 Uputstvo o načinu i tehnici postupanja sa arhivskom građom i registraturnom građom u kancelarijskom i arhivskom poslovanju, „Sl. novine RM“, br. 60/97.

Specifičnosti djelovanja arhiva Republike Makedonije u vremenu tranzicije

Pravna regulativa u vremenu tranzicije

Donošenje Zakona o arhivskoj građi sa kasnije donesenim izmjenama i dopunama, predstavljalo je zaokruživanje arhivske regulative. Ovaj normativni akt prilagođen je aktuelnim potrebama arhivske službe kojim je regulisan značaj i status arhivske građe kod imalaca u tranziciji. Ovaj Zakon je stvorio normativne i pravne pretpostavke o statusu, nadležnostima i funkcionisanju arhivske službe u Republici Makedoniji. U skladu sa Zakonom, zaštita, čuvanje i korištenje arhivske građe utvrđeni su kao posao od javnog (državnog) interesa. Ovim Zakonom, Arhiv Makedonije prerastao je u jedinstvenu organizaciju, sa devet područnih odjeljenja na cijeloj teritoriji Republike Makedonije. Područna odjeljenja djeluju regionalno, odnosno njihov rad odvija se na više općina. Zakon o arhivskoj građi izvršio je izmjene u propisanoj pravnoj regulativi. Njegovim donošenjem imalo se za cilj poboljšanje zaštite arhivske i registraturne građe, jačanje statusa i uloge arhiva u Makedoniji, te ujednačavanje primjene jedinstvene metodologije u radu arhiva. U ovom periodu doneseno je više pravilnika i uputstava. Najznačajniji od njih je Pravilnik o jedinstvenoj metodologiji u sređivanju, obradi i evidentiranju arhivske građe. On utvrđuje sve formalno-tehničke i suštinske elemente od trenutka planiranja fondova ili zbirki za sređivanje i obradu do njihove komisijske predaje u depoe. U 1993. godini donesena su tri stručno-metodološka uputstva i to za: organe vlasti u periodu NOV (1941–1945), organe uprave i vlasti za organizacije državne uprave u NRM, prvi izbori Vlade (1945–1950) i za organe uprave i vlasti u periodu radničkog samoupravljanja (1950–1990). Zakonom o arhivskoj građi, uveden je inspekcijski nadzor, što je bila novina

u arhivskom zakonodavstvu. Arhiv Makedonije je 22. aprila 1993. godine donio

Uputstvo o načinu vršenja inspekcijskog nadzora. Inspekcijski nadzor provodi se planski i u kontinuitetu kod imalaca arhivske i registraturne građe. Ujednačenim pristupom i na osnovu spiskova prioritetnih imalaca arhivske građe izrađivao se godišnji plan o radu za svakog izvršitelja posebno. Prvi arhivski inspektori postavljeni

su 1. maja 1993. godine u Centralnom odjelu i u područnim odjeljenjima Arhiva.

Inspekcijskim nadzorom utvrđuje se kako imalac štiti, čuva i koristi dokumentaciju.

O

svakom inspekcijskom nadzoru inspektor sačinjava zapisnik. Izmjenama i dopunama Zakona o arhivskoj građi (1995) Arhiv Makedonije

je

preuzeo u svoju nadležnost inspekcijski nadzor i nad kancelarijskim poslovanjem

imalaca koji vrše javna ovlaštenja. Izradom odgovarajućih normativnih akata o radu stvoren je jedinstven pravni sistem zaštite arhivske građe u arhivima koji se temelji na jedinstvenoj stručnoj metodologiji radnih zadataka. U tom pravcu doneseni su: Pravilnik o zaštiti arhivske građe u Arhivu; Uputstvo o jedinstvenom i obaveznom evidentiranju arhivske građe i fondova u Arhivu Makedonije, Uputstvo o valorizaciji, kategorizaciji, mikrofilmovanju i kopiranju arhivske građe; Pravilnik o jedinstvenoj metodologiji evidentiranja i obrade arhivske građe u Arhivu Makedonije (1992); Pravilnik o valorizaciji, kategorizaciji, zaštitnom mikrofilmovanju i kopiranju arhivske građe (br. 01–414 od 10. aprila 1995); Pravilnik o općim i posebnim uslovima korištenja arhivske građe u Arhivu (br. 01–488 od 8. maja 1995); Metodologija o

Dr. Aco ANGELOVSKI

vršenju inspekcijskog nadzora (maj 1996); Pravilnik o boravku stranaca u Arhivu Makedonije; Uredba o utvrđivanju kriterija o dužim rokovima korištenja arhivske građe 13 ; Uputstvo o fotografisanoj arhivskoj građi (1998); Uputstvo o načinu i postupku obilježavanja dokumenata sa dužim rokovima korištenja (1998) 14 ; Uredba o posebnoj zaštiti arhivske građe u ratnim i vanrednim stanjima. 15

Novi pristupi u određenim segmentima arhivskog poslovanja

Novi izazovi uzrokovani tranzicijskim procesima, pred kojim su se našli arhivi i uposleni, donijeli su nove pristupe za određene aktivnosti u arhivskom poslovanju. Neki od njih su:

- Rješavanje problema putem projektnih zadataka, kao racionalizacija i osavremenjavanje procesa sređivanja i obrade arhivskih fondova,

- Projekt revizije fondova organa vlasti i uprave NRM/SRM od 1944– 1990. godine, preklasifikacijom fondova (primljeno je više fondova od nižih organa vlasti i uprave, kao i fondova kulture, prosvjete, privrede i dr.).

Prilikom revizije ovih fondova pronađena je i uništena registraturna građa, te je utvrđeno da postoji neujednačeno signiranje dokumenata. Odstranjivanjem registraturne građe stvoreni su prostorni uslovi za preuzimanje drugih fondova. Jedinstvenom metodologijom prilikom sređivanja, obrade i izrade jednoobraznih naučno-informativnih sredstava započelo se sa revizijom i obradom fondova okružnih, oblasnih, širih gradskih i općinskih organa uprave i vlasti, kao i mjesnih i seoskih narodnih odbora, pri čemu je naročita pažnja data arhivskoj građi imovinsko-pravnog karaktera. Arhiv Makedonije zajedno sa područnim odjeljenjima, od 1993. godine, preuzeo je akciju evidentiranja i zaštite arhivske građe imovinsko-pravnog karaktera, tako što je kod nadležnih službi u općinama evidentirano hiljade predmeta, a u arhivima, za evidentirane predmete imovinsko-pravnog karaktera, izrađeni su abecedni registri po godinama, naseljenim mjestima ili općinama. Bio je neophodan nov pristup i organizacija u radu imalaca za zaštitu arhivske građe, zato što se kod velikog broja njih pojavila nova struktura kao i promjena njihovog statusa. Sudovi su se transformisali, prestale su da funkcionišu samoupravne interesne zajednice, promijenili su se vlasnici preduzeća, a time i unutrašnja organizacija i upravna struktura preduzeća. Za rješavanje ovih pitanja potrebno je, za svakog imaoca, tražiti poseban pristup i rješenje. Arhivi su izgradili novu strategiju, o tome, kojim imaocima će se posvetiti posebna briga, o kojima ne. Pri tome su uzeti u obzir svi nivoi vlasti: zakonodavna, izvršna i sudska; zatim lokalna samouprava; javna i druga preduzeća; nauka; obrazovanje; zdravstvo; kultura i sl. Prema ovim imaocima je trebalo da se

13 „Sl. novine RM“, br. 31/96.

14 „Sl. novine RM“, br. 59/98.

15 „Sl. novine RM“, br. 37/98.

Specifičnosti djelovanja arhiva Republike Makedonije u vremenu tranzicije

ima aktivniji odnos još od njihovog formiranja, evidentiranja, stručne pomoći, inspekcijskog nadzora, do preuzimanja i korištenja arhivske građe. Statusne promjene i izmijenjena fizionomija imalaca arhivske građe od arhiva je zahtijevala novi pristup njihove kategorizacije. Trebalo je da se napravi nova procjena o tome koji imaoci su zadržali raniji status, koji su promijenili svoju funkciju, a koji više ne postoje. Isto tako, trebalo je napraviti cjelovito ažuriranje dosijea svih imalaca. Na osnovu posebnih kriterija i elemenata urađeni su spiskovi prioritetnih i neprioritetnih imalaca. Prioritetni imaoci su oni koji u skladu sa njihovom ulogom

u državi, političkom, zdravstvenom, kulturnom, privrednom, obrazovnom i drugom

domenu, stvaraju značajniju arhivsku građu za državu, historiju, kulturu i sl. Za svakog imaoca, neovisno je li prioritetan ili ne u Arhivu mora da se vodi odgovarajući dosije sa propratnom evidencijom.

Rezultati preuzimanja arhivske građe Arhiva Republike Makedonije u vremenu tranzicije?

Odabir i evidentiranje arhivske građe, odnosno obaveza predaje arhivske građe nadležnom Državnom arhivu i njegovim odjeljenjima regulisana je članom

16, odnosno član 13 Zakona o arhivskoj građi. Također, član 37 Uredbe i poglavlje X t. 73 Uputstva propisuju da se arhivska građa predaje Arhivu izvorna, kompletna

i u sređenom stanju sa popisom i opisom arhivske građe o načinu i utvrđenim

odgovarajućim obavezama između imaoca građe i arhiva. Prema svim dosadašnjim normativnim aktima, neovisno da li se radi o periodu prije tranzicije ili poslije tranzicije, kao i posljednim propisima, imaoci neovisno od statusa i djelatnosti, arhivsku građu treba da predaju nadležnom arhivu. Prema Zakonu (1990) predaja je vršena nakon 30 godina od njenog nastajanja, odnosno ne više od 20 godina od njenog nastanka prema posljednjem Zakonu iz 2012. godine. U vremenu tranzicije nakon 1990. godine, kao i godine nakon toga uz maksimalno zalaganje, neovisno od sveukupne situacije sa kojom smo suočeni, nepobitna je činjenica da su uposleni u arhivima, a posebno u Odjelu za inspekcijski nadzor i zaštitu arhivske građe kod imalaca, uložili ogroman trud da se preuzme veliki dio dokumentacije i na taj način ista bude adekvatno zaštićena i dostupna za korištenje svim pravnim i fizičkim licima. Što se tiče rezultata Arhiva Republike Makedonije na planu preuzimanja arhivske građe urađeno je slijedeće:

- Što se tiče najviših državnih organa (zakonadavna i izvršna vlast) u potpunosti je preuzeta arhivska građa: Predsjednika SRM 16 za period 1974–1991.

godine; sjednice Skupštine SRM, 1945–1991, (670 arhivskih kutija); tako i Izvršnog savjeta Skupštine, 1945–1991, 240 arhivskih kutija, više savjeta i komiteta. Nesmanjenim intenzitetom nastavljeno je preuzimanje arhivske građe Skupštine Republike Makedonije, Predsjednika i Vlade Republike Makedonije. O arhivskoj

16 Ovi podaci, kao i svi drugi, preuzeti su iz objavljenih vodiča arhivskih fondova i zbirki iz 1994. i iz 2006. godine i iz Godišnjih izvještaja Odjela za inspekcijski nadzor i zaštitu arhivske građe kod imalaca za period 2007–2016.

Dr. Aco ANGELOVSKI

građi Skupštine RM/SRM, načinjen je napor da se ista preuzima godina za godinu, odnosno mandat za mandat za općine i gradske skupštine, u sređenom stanju i evidentiranu zaključno sa 1990. godinom. - Trend preuzimanja arhivske građe od najviših zakonodavnih i izvršnih

organa nastavljen je i u prethodnim godinama. Od Skupštine Republike Makedonije preuzeto je više od 2000 arhivskih kutija.

- Što se tiče sudske vlasti, na republičkom nivou, preuzeta je dokumentacija

Ustavnog suda, Privrednog suda, Suda udruženog rada, ali ne i Vrhovnog suda. Na lokalnom nivou u većem dijelu preuzet je Sud udruženog rada, Sudovi za prekršaje, Osnovno pravobranilaštvo samoupravljanja, nepotpuno su preuzeti oblasni, odnosno općinski sudovi, ali nije izvršeno preuzimanje pravobranilaštava.

- Od lokalne samouprave, negdje je preuzeta dokumentacija do 1996. godine,

a negdje do 2000. godine. Izuzetak je preuzimanje nekoliko općina u Skoplju koje su preko projekata bile sređene u Arhivu (Gazi Baba, Kisela Voda i Centar) čija količina arhivske građe je veća od 2.000 arhivskih kutija.

- Izvršeno je cjelovito preuzimanje arhivske građe SIZ-ova (samoupravne

interesne zajednice) na republičkom, gradskom i općinskom nivou. (1974–1990), kao i društveno-političkih organizacija: Savez komunista Makedonije 1945–1990, Socijalistički savez radnog naroda Makedonije, Savez socijalističke omladine Makedonije i Savez sindikata Makedonije, kako na republičkom tako i na općinskom nivou, zaključno sa 1990. godinom. Od ovih društveno-političkih organizacija po obimu i sadržaju karakterističan je fond Savez komunista Makedonije (KPM). Od njega je preuzeto 5.420 arhivskih kutija i to: 2.830 arhivskih kutija CK KPM/ SRM je preuzeto u Državni arhiv RM i 2.590 arhivkih kutija oblasnih, okružnih, gradskih, mjesnih i općinskih komiteta KPM preuzeti su u odjeljenjima Državnog arhiva. Sadržajno u ovoj građi ima dokumentacije od: NOV Makedonije, PK KPJ za Makedoniju: CK KPM, CK KPJ, Pokrajinskog komiteta SKOJ–a, Vrhovnog štaba NOV i PO za Makedoniju, NOV Makedonije, Glavnog štaba za NOV i PO Makedonije, operativne zone, partizanski odredi, brigade, korpusi, divizije, materijal sa sjednica, materijal Partizanske škole CK KPM/SKM tj. Marksistički centar „Mito Hadži Vasilev Jasmin“, materijali postupaka za dobivanje „partizanske spomenice 41“ sa 778 dosijea nosilaca ordena i 784 dosijea odbijenih zahtjeva i partijska dosijea za oko 70 000 članova KPM/SKM. - Preuzeto je arhivske i registraturne građe u Državni arhiv i njegova odjeljenja oko 440 imalaca stečajnih i likvidiranih organizacija za period 1990– 2016, u količini od oko 20.000 arhivskih kutija, knjiga, poveza, registratora i fascikli. Veći dio je registraturna građa sa dužim rokovima čuvanja i to, prije svega, dokumenta iz radnih odnosa. Činjenica je da od velikog broja zaključenih stečajnih postupaka arhivska građa nije predata u Arhiv, a tu spadaju nekadašnji veliki giganti makedonske privrede iako je prema Zakonu o stečaju njihovo mjesto u Arhivu 17 .

- Kroz projekt Uprave za imovinsko-pravne poslove Ministarstva finansija preuzeta je dokumentacija koja je sređena i evidentirana u Državnom arhivu i njegovim odjeljenjima u količini od oko 4.000 arhivskih kutija, kao i mnogo značajna dokumentacija od Agencije za privatizaciju preduzeća sa društvenim kapitalom u količini od oko 5.600 arhivskih kutija, knjiga, registratora i fascikli. Iako se na

17 Zakon o stečaju, “Sl. novine RM“, br. 55/97, 34/06, 126/06, 84/07 i 47/2011.

Specifičnosti djelovanja arhiva Republike Makedonije u vremenu tranzicije

prvi pogled stiče dojam da se radi o velikim količinama preuzete dokumentacije, činjenica je da se jednom dijelu dokumentacije gubi svaki trag i nada da će nekada biti preuzeta i zaštićena, odnosno stavljena u funkciju za korištenje.

Prostorni preduslovi zaštite arhivske građe u registraturama i arhivima

Neophodno je da se zaokruži zaštita arhivske građe nastale do tranzicijskih

promjena. Pojačana saradnja između arhiva i imalaca omogućila je da se ima evidencija o stanju dokumentacije. Za one imaoce koji nemaju pravnog sljednika, odlučeno je da se dokumentacija preuzme u arhive. Zaštita, čuvanje i korištenje arhivske građe prema članu 19 Zakona o arhivskoj građi predstavlja javni interes i kao dobro od općeg interesa, od posebnog kulturnog

i historijskog značaja, štiti se prema propisima o zaštiti kulturnog naslijeđa (čl. 4). Zaštita arhivske i registraturne građe vrši se neovisno od vremena, mjesta i načina njenog nastanka, vlasništva i evidentiranja. Prostor i oprema za čuvanje i zaštitu građe kod imalaca treba da ispunjavaju određene standarde za konstrukciju i statiku objekta, alarmni sistem za otkrivanje i dojavu za neovlašten pristup, vatrootpornost

i zaštita od požara, sistem mikroklimatske zaštite i sl. Nepoštovanje pravne regulative rezultiralo je time da se dokumentacija

i arhivska građa čuvaju u neadekvatnim uslovima i prostorijama. Baš to, kao i

neblagovremena predaja arhivske građe nadležnim arhivima imala je negativan uticaj na zaštitu i korištenje arhivske građe. Problem smještajnog prostora oduvijek je bio prepreka u izvršavanju zakonske obaveze preuzimanja sređene i evidentirane arhivske građe starije od 30,

odnosno 20 godina. Najveći razlog nedostatka prostora jeste preuzimanje stečajnih

i likvidiranih organizacija i to najviše registraturne građe sa dužim rokovima

čuvanja: platne liste, dosijea uposlenih, EVT 2 kartoni, M 4 obrasci, prijave i odjave uposlenih i sl. U arhivima Republike Makedonije ima preuzeto oko 780 fondova sa dokumentacijom iz radnih odnosa, oko 16.000 arhivskih kutija, 6.700 ukoričenih EVT 2 i preko 1.700 matičnih knjiga, registratora, fascikli i poveza. Ovakva situacija dodatno je bila pogoršana lošom saradnjom i neodgovarajućom koordinacijom između određenih faktora zaduženih za prevazilaženje ovog godinama taloženog problema. Povećana količina preuzete arhivske građe od imalaca, dovela je do nedostatka prostora za smještaj arhivske građe u depoima. Zato je bilo povećano angažovanje uposlenih oko prijema i evidentiranja novopreuzete dokumentacije. Nametnuta je potreba da se prioritetno radi na racionalizaciji prostora u depoima. Racionalizacija prostora vršila se oslobađanjem dijela dokumentacije iz fondova, odnosno personalne i finansijske dokumentacije čiji su rokovi čuvanja istekli u skladu sa Listom kategorija registraturne građe sa rokovima čuvanja. Ovaj zadatak je bio realiziran sa više izvršitelja, timskim radom. U nedostatku prostora za smještaj i zaštitu mnogo značajnih fondova uveden je princip stalne, kontinuirane racionalizacije u depoima. Za opremanje prostora u depoima bila su potrebna dodatna sredstva za nove police.

Dr. Aco ANGELOVSKI

Novi pristupi u oblasti sređivanja i obrade arhivske građe

U oblasti sređivanja i obrade arhivske građe u periodu tranzicije pojavili

su se novi, aktuelni pristupi. Pristup ovakvim opredeljenjima bio je za određene

kategorije fondova koji su bili ocijenjeni kao neophodni za rješavanje važnih pitanja, te se preko projektnih zadataka izvršilo njihovo sređivanje i obrada.

U skladu sa potrebama bili su izrađeni projektni zadaci za sređivanje i

obradu fondova organa vlasti u periodu 1918–1990. koji su sadržavali dokumenta o transformaciji imovine. Prednost je data fondovima sa podacima o eksproprijaciji, nacionalizaciji i agrarnoj reformi. Ovo je bilo posebno aktuelizirano donošenjem

Zakona o denacionalizaciji koji je dao građanima mogućnost da ostvare svoja prava. Ne manje važna bila je dokumentacija koja se odnosila na privatizaciju društvenih stanova, imovine i dr.

U kratkom vremenskom periodu za ove fondove izrađeni su abecedni i

azbučni registri o imovinsko-pravnim poslovima. Da bi olakšao traženje dokumenata Arhiv je izradio posebne obrasce – molbeno traženje po svim vidovima zakona kao i na osnovu čega je izvršeno oduzimanje pokretne i nepokretne imovine. Kao prioritetni zadaci u arhivima bili su sređivanje i obrada arhivske građe fondova sudstva. Oni su imali za cilj aktueliziranje i ubrzanje procesa za rasvjetljavanje određenih događaja i ličnosti, osuđenih u prošlosti. Ovi, kao i drugi projektni zadaci odvijali su se u skladu sa donesenim Uputstvom Arhiva, obavezujućim za sva odjeljenja u Arhivu Makedonije. Za bržu pretragu podataka pristupilo se izradi informativnih sredstava za sve fondove. Povećan priliv arhivske građe od istraživanja u stranim arhivima i na stranim jezicima povećao je interes za njeno korištenje. To je dovelo do većeg angažmana uposlenih u Odjelu za sređivanje i obradu građe na stranim jezicima. Pritom, bili su urađeni analitički inventari, registri i druga informativna sredstva, čime su u najkraćem mogućem roku bili izloženi najznačajniji sadržaji dokumenata. Izazov arhiva bio je i mikrofilmovanje arhivske građe radi zaštite novopreuzetih arhivskih fondova iz prethodnog sistema. U tom cilju bilo je neophodno da se urade kriteriji i uputstva, prije svega, za građu iz prve kategorije, koju je trebalo adekvatno dislocirati.

Međunarodna saradnja u cilju kompletiranja arhivskih fondova

Međunarodna saradnja Arhiva Makedonije sa drugim stranim arhivima odvija se na dva nivoa:

1. Putem direktnog učešća u međunarodnim arhivskim asocijacijama radi slijeđenja i promjena arhivske tehnologije,

2. Putem bilateralne saradnje potpisivanjem ugovora o saradnji.

Specifičnosti djelovanja arhiva Republike Makedonije u vremenu tranzicije

Otvaranjem arhiva povećana je mogućnost da se ubrzano izvrši istraživanje

u zemlji sa kojom Arhiv Makedonije ima bilateralnu saradnju, a to omogućuje pristup fondovima koji su u prošlosti bili pod embargom. Arhiv Makedonije postavlja koordinatora za sva istraživanja arhivske

građe u stranim arhivima. Cilj je da se usmjeri istraživanje u stranim arhivima čija arhivska građa je od posebnog interesa i značaja za Makedoniju, veća efikasnost

u istraživanju u inostranstvu, da se eliminiše dupliranje, korištenje reciprociteta i pristup informacijama kod korištenja istražene arhivske građe. Arhivu je bitno da se dopune određene praznine u našim fondovima, o pojedinim događajima, ličnostima, sudskim procesima, političkim udruženjima i njihovom djelovanju i sl. Saradnja među arhivima treba da se zasniva na uzajamnom povjerenju sa međusobnim razumijevanjem o potrebama svake zemlje i arhiva i da

se ta saradnja zasniva na ravnopravnosti. Ovakav pristup za istraživanje u stranim arhivima omogućila je povećanu izdavačku djelatnost u Arhivu. Time su se stvorili uslovi da dokumenta budu što

bliža široj društvenoj i naučnoj javnosti. Sa arhivima, sa kojim sarađujemo, stvoreni

su uslovi za zajednička izdanja zbornika dokumenata. Posebno važno pitanje predstavlja problem sukcesije arhivske građe. U okviru rješavanja pitanja sukcesije državnih arhiva bivše SFRJ, Arhiv Makedonije

je izradio popise dokumenata koji su odneseni iz Makedonije u savezne i druge

institucije, a koji trebaju biti vraćeni u originalu. Isto tako, bili su urađeni popisi dokumenata od strane saveznih organa koji se odnose na Makedoniju, a koji su joj potrebni za funkcionisanje države u svim njenim segmentima.

Zaključak

Imaoci u čijem je vlasništvu dokumentacija imaju obavezu da obezbijede uslove, kao i obavezu, da je evidentiraju i zaštite od oštećenja, nestanka i uništenja. Samo poštivanjem pravne regulative stvorit će se mogućnosti da informacije i tragovi

iz prošlosti ostanu sačuvani za buduće generacije.

U periodu tranzicije, a i u godinama nakon, arhivi su bili suočeni sa nizom organizacijskih i tehničkih problema koji su morali pod hitno da se rješavaju, jer

je bilo pitanje vremena, da ukoliko se ne iznađu odgovarajuća rješenja za veći dio

postojeće dokumentacije bi se izgubio svaki trag. Donesenim Zakonom i podzakonskim aktima regulisana je nadležnost arhiva i zajedničkim naporima svih uposlenih preuzeta je arhivska građa, ali i registraturna građa; obezbijeđen je prostor i uslovi za njeno čuvanje; pristupilo se izradi informativnih sredstava; izvršena revizija već sređenih i obrađenih fondova i svi su stavljeni u funkciju građana. Za ovaj period u depoe arhiva preuzeta je ogromna količina dokumentacije. Nije preuzeto sve što je trebalo biti preuzeto od imalaca. To znači da su zadaci na tom planu još uvijek aktuelni. Mi moramo stalno, i kao arhivi i kao uposleni da podižemo svijest o zaštiti arhivske građe, kao dio kulturnog naslijeđa. Pitanje je da li vrijeme tranzicije još traje!?

Dr. Aco ANGELOVSKI

Summary

The owners of the documents are obliged to create conditions as their responsibility, right and jurisdiction to record and protect the documentation from damaging, disappearance and destruction. Only with obeying the law legislative the possibility of leaving data and traces from the work of the institutions and individuals will be preserved for the future generations. During the period of transition and transformation, even years after, the archives were faced with line of organizational and technical obstacles with the urge to be solved, because only the question of time remained before larger part of the existing documentation got lost without trace. With the up brought laws and legislations, jurisdictions of the archives were regulated and with mutual efforts of the employees to take over archive material as well as documented material; storage and conditions for its preservation were obtained; information assets were made; auditing of already stored materials have been made and the same materials were available for public services. It has been a fact that from the depots of the archives large number of documentation has been obtained. But let’s not have illusion that all the necessary measures have been taken by the owners. Which means that the tasks have not reach its end nor the problems have decreased. We as an archive workers must continuously to raise the awareness of the importance of the preservation of the archive materials as a part of our cultural

heritage. The question is does the transition still last!?

Mr. sc. Omer ZULIĆ Arhiv Tuzlanskog kantona

pregledni naučni rad

ZAŠTITA I PREUZIMANJE ARHIVSKE GRAĐE REGISTRATURA U STEČAJU I LIKVIDACIJI (iskustva i rezultati Arhiva Tuzlanskog kantona)

Apstrakt: Sve tranzicijske promjene bosanskohercegovačog društva u proteklom periodu reflektovale su se indirektno i na arhivsku djelatnost i arhivsku službu Bosne i Hercegovine. Naročito su vlasničke promjene u privredi aktuelizirale pitanje zaštite i zbrinjavanja arhivske građe. Loši poslovni rezultati doveli su do otvaranja stečajnih i likvidacionih postupaka u desetinama pravnih lica na području Tuzlanskog kantona. Isto je dodatno usložilo pitanje zaštite predmetne građe, te od nadležnog arhiva zahtijevalo dodatno angažiranje stručnih zaposlenika Arhiva Tuzlanskog kantona. Rezultat stručnog, strategijskog i profesionalnog pristupa tom pitanju, sadržan je u činjenici da je Arhiv Tuzlanskog kantona zaštitio, te preuzeo znatan broj fondova iz oblasti registratura kod kojih je pokrenut stečajni, odnosno likvidacioni postupak. Ovaj rad ima za cilj da ukaže na značaj stručnog i planskog pristupa i djelovanja na rješavanju ovog pitanja, te predstavi iskustva i rezultate koje je Arhiv Tuzlanskog kantona postigao na tom polju.

Ključne riječi: Stečajni postupci, registrature u stečaju, zaštita građe, preuzimanje, iskustva, rezultati, Arhiv Tuzlanskog kantona.

PROTECTION AND AQUISITION OF REGISTRIES IN BANKRUPTCY AND LIQUIDATION (experiences and results of the Archive of Tuzla Canton)

Abstract: All transitional changes of the Bosnian society in the past period reflected indirectly both on the archive activity and in the archives of Bosnia and Herzegovina. In particular, the ownership changes in the economy have actualized the issue of protection and management of archival material. Poor business results led to the opening of bankruptcy and liquidation proceedings in dozens of legal entities in the Tuzla Canton area. The same added the question of the protection of the material in question, and from the competent archive it requested additional engagement of the professional employees of the Tuzla Canton Archives.

Mr. sc. Omer ZULIĆ

The result of professional and strategic approach to this issue is contained in the fact that the Tuzla Canton Archives protected, and took over a considerable number of funds in the field of registry in which bankruptcy or liquidation proceedings were initiated. This paper aims to point out the importance of professional and planned approach and action to address this issue and present the experiences and results achieved by the Archive of Tuzla Canton in this field.

Keywords: Bankruptcy proceedings, bankruptcy registry, protection of materials, aquisition, experiences, results, the Archive of Tuzla Canton.

Uvodne napomene

Tranzicijske promjene u Bosni i Hercegovini koje su započele devedesetih godina prošlog stoljeća, evidentne su u svim sferama društva. U segmentu privrede, odnosno vlasništva nad privrednim subjektima, najveće promjene su se desile u sferi pretvorbe ranijeg društvenog u državno, a onda i u privatno vlasništvo. Te promjene su otvorile mnogobrojna pitanja, ali i stvorile probleme u segmentu zaštite, upravljanja i korištenja arhivske i registraturne građe privatiziranih registratura. S obzirom na značaj i aktuelnost tranzicijskih procesa u privredi, isti su bili predmet interesovanja mnogobrojnih arhivista, odnosno brojnih stručnih skupova i konferencija. 1 Bitne odlike bosanskohercegovačkih privatizacijskih procesa jesu loši poslovni rezultati, kao i loši modeli privatizacije koji su doveli do pokretanja i otvaranja stečajnih postupaka u registraturama koje su imale loše poslovne i finansijske rezultate.

1 Uviđajući značaj i aktuelnost tranzicijskih procesa u Bosni i Hercegovini, te uticaju na stanje i zaštitu arhivske građe u nastajanju, bosanskohercegovačka arhivska služba je 2001. godine, organizovala Okrugli sto, sa međunarodnim učešćem, na temu „Arhivi u vremenu tranzicije“. Skup je održan u Sarajevu 10. 5. 2001. godine. Na skupu su problematizirane mnogobrojne aktuelne teme vezane za

uticaj tranzicijskih procesa, a poseban akcenat je stavljen i na pitanje zaštite i preuzimanja registaratura

u stečaju i likvidaciji. Radovi sa Okruglog stola su objavljeni u Zborniku radova: Okrugli sto (sa međunarodnim učešćem) „Arhivi u vremenu tranzicije“, Sarajevo 2002.

Pitanje zaštite, preuzimanja i drugih aktuelnih pitanja registratura u stečaju i likvidaciji, bilo je predmet posebne tematske sesije 42. savjetovanja hrvatskih arhivista održane u Bjelovaru od 2 do 4. oktobra 2007. godine. Radovi su objavljeni u Zborniku radova: Radovi 42. savjetovanje „Arhivska služba i gospodarski arhivi“, Bjelovar, 2 – 4. oktobar 2007. godine, Bjelovar 2007. Predmetne teme su aktuelizirane i od strane slovenačkih arhivista: Vidi, npr. Nina Gostenčnik, Arhiviranje in hramba poslovne dokumentacije gospodarskih podjetij v stečaju ali likvidaciji, Tehnični in vsebinski problemi klasičnega in elektronskega arhiviranja; Maribor 2014. (elektronsko izdanje). Vidi više na: http://www.pokarh-mb.si/uploaded/datoteke/radenci2014/22_gostencnik_2014.pdf. Na Međunarodnom savjetovanju „Arhivska praksa“ koje se svake godine održava u Tuzli, teme vezane

za tranzicijske procese, pretvorbu vlasništva, zaštitu, preuzimanje arhivske građe registratura u stečaju i likvidaciji, bile su česta tema Savjetovanja. Časopisi „Arhivska praksa“ su dostupni u elektronskoj formi na veb stranici Arhiva TK, na: www.arhivtk.ba. Na Savjetovanju „Arhivska praksa 2013“, odnosno časopisu „Arhivska praksa br. 16“, jedna tematska sesija je bila posvećena ovom važnom i aktuelnom stručnom pitanju. Vidi više u: Arhivska praksa br. 16, Tuzla 2013.

Zaštita i preuzimanje arhivske građe registratura u stečaju i likvidaciji

Otvaranjemstečajnihilikvidacionihpostupaka,predbosanskohercegovačkim

arhivima aktuelizirano je pitanje na koje je trebalo hitno reagovati kako bi arhivska građa predmetnih registratura bila pravovremeno i stručno zaštićena, zbrinuta

i preuzeta. Pri tome su arhivi i arhivisti nailazili na mnogobrojne probleme od

uspostavljanja kontakata sa stečajnim upravnicima, angažiranja na planu zaštite građe, do nastojanja da se registraturna građa sredi i preda nadležnom arhivu. Osim stručnih, javili su se i drugi problemi organizacione prirode, gdje su predavaoci

morali obezbijediti neophodnu opremu za preuzimanje arhivske građe registratura

u stečaju, odnosno sredstva za njihovu nabavku. U najvećem broju preuzimanja

stečajni upravnici su obezbijedili sredstva, za koja je Arhiv Tuzlanskog kantona nabavio neophodnu arhivsku opremu, a u manjem broju slučajeva same registrature su obezbijedile arhivsku opremu. U par slučajeva Arhiv Tuzlanskog kantona je preuzeo arhivsku građu registratura u stečaju bez opreme i sredstava, jer se radilo o preuzimanju i zaštiti ugrožene arhivske građe kojoj je prijetila opasnost od uništenja. Jedno od važnih stručnih, ali i organizacionih pitanja bila je dilema struke, da li u arhive preuzimati arhivsku i registraturnu građu svih registratura u stečaju i likvidaciji ili samo onih Prve kategorije. Stoga će u nastavku rada biti iznijeta iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona na planu zaštite i rezultati na planu zbrinjavanja i preuzimanja arhivske građe registratura u stečaju.

Zakonska regulativa

Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u novembru 1995.

godine, prošlo je određeno vrijeme do donošenja novih arhivskih propisa u Bosni

i Hercegovini. To je direktno uticalo na mogućnost pravovremenog djelovanja i

angažiranja arhivske službe Bosne i Hercegovine, na planu zaštite i preuzimanja arhivske građe registratura u stečaju. Na području Tuzlanskog kantona, novi Zakon o arhivskoj djelatnosti donešen je tek 2000. godine. 2 Pomenutim Zakonom, pitanje preuzimanja arhivske građe ugašenih registratura nije dovoljno i precizno definisano. Naime, samo jednim stavom člana 19 Zakona, navedeno je da u slučaju prestanka rada imaoca registraturskog materijala i arhivske građe, organ koji je donio odluku o prestanku rada, dužan je da, u roku od 60 dana od dana prestanka rada, njegov registraturski materijal i arhivsku građu preda Arhivu u sređenom stanju. 3 Iako površna i nedovoljno razrađena, ova odredba omogućila je Arhivu

Tuzlanskog kantona da pokrene obimne pripreme i stručne aktivnosti na planu zaštite

i preuzimanja arhivske građe registratura u stečaju i likvidaciji, koji su uglavnom

okončavani brisanjem pravnog lica iz sudskog registra, odnosno likvidacijom (gašenjem) pravnog lica. Dvije godine kasnije donesen je i podzakonski propis kojim

je na istovjetan način, odnosno površno i nedorečeno, kao i u Zakonu, definisano

pitanje primopredaje arhivske građe ugašenih registratura. 4 Stoga je Stručno vijeće

Arhiva Tuzlanskog kantona pokrenulo proceduru izmjene i dopune Zakona o arhivskoj djelatnosti. Izmjenom i dopunom je, između ostalog, dat prijedlog izmjena

2 „Sl. novine TK“, br. 15/00.

3 „Sl. novine TK“, br. 15/00.

4 Uputstvo o načinu primopredaje arhivske građe između imalaca i stvaralaca i nadležnog arhiva, „Sl.

novine TK“, broj 9/02.

Mr. sc. Omer ZULIĆ

i dopuna u dijelu koji se odnosi na obaveze stečajnog ili likvidacionog upravnika,

obavezu sređivanja i primopredaje arhivske i registraturne građe, itd. 5 Donošenje odgovarajućih zakonskih rješenja iz domena regulisanja stečaja uslijedilo je kasnije u odnosu na arhivske propise. Naime, tek je 2003. godine donijet Zakon o stečajnom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine 6 , koji je imao nekoliko izmjena i dopuna. 7 Glavna karakteristika pomenutih zakonskih rješenja sadržana je u činjenici da niti jednim članom nije decidno spomenuto pitanje obaveze stečajnih upravnika, prema arhivskoj građi. 8 Međutim, određene nedorečenosti i kontradiktornosti, odlike su i zakonskih rješenja zemalja u okruženju. Takav je slučaj

i u Republici Hrvatskoj. 9 Stoga je neophodno da se arhivi u postojećim zakonskim okvirima stručno i profesionalno angažiraju na planu zaštite, ali i preuzimanja arhivske građe registratura u stečaju i likvidaciji. Na tim spoznajama je djelovao i Arhiv Tuzlanskog kantona. Naime, na temeljima postojećeg arhivskog zakonodavstva Tuzlanskog kantona, (iako manjkavog), Arhiv Tuzlanskog kantona je pokrenuo složene i obimne aktivnosti na planu stručnog nadzora registratura, insistiranja kod stvaralaca i imalaca, na dosljednoj primjeni propisa u dijelu upravljanja spisima, sređivanju, te u konačnici primopredaji arhivske građe registratura u stečaju, Arhivu Tuzlanskog kantona. Iskustva na tom planu su bogata i složena, shodno čemu su i rezultati Arhiva Tuzlanskog kantona na tom planu značajni.

Organizacione i stručne pretpostavke i iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona na planu zaštite registraturne građe registratura u stečaju

Uzimajući u obzir promjene vlasničkih struktura u oblasti privrede, koje su u određenom broju slučajeva dovodile do otvaranja stečajnih 10 i likvidacionih

5 Izmjenom i dopunom Zakona predloženo je slijedeće: Otvaranjem stečajnog i likvidacionog postupka

nad pravnim licima, stečajni ili likvidacioni upravnik je dužan u roku od 30 dana obavijestiti arhiv o

pokretanju stečajnog ili likvidacionog postupka, te obezbijediti uslove za sigurnu zaštitu arhivske građe pravnog lica. Stečajni ili likvidacioni upravnik je odgovoran za pravovremeno provođenje postupka sređivanja arhivske građe u skladu sa odredbama ovog Zakona, te pripremu i predaju arhivske građe arhivu. Stečajni, odnosno likvidacioni upravnik dužan je da preda arhivsku građu pravnih lica koja prestaju sa radom, u roku od 60 dana, nakon brisanja pravnog lica iz sudskog registra. Izmjene i dopune Zakona su usvojene od strane Stručnog vijeća i Upravnog odbora Arhiva Tuzlanskog kantona, 2014. godine. Unatoč mnogim urgencijama i dopisima, isti još uvijek nije stavljen u skupštinsku proceduru.

6 „Sl. novine FBiH“, br. 29/03. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stečajnom postupku, „Sl.

novine FBiH“, br. 33/04; Zakon o izmjenama Zakona o stečajnom postupku, „Sl. novine FBiH“, br.

47/06.

7 „Sl. novine FBiH“, br. 33/04, i 47/06.

8 Zadaci, prava, obaveze i odgovornost stečajnog upravnika propisane su članom 16, 25 i 26 Zakona

o stečajnom postupku FBiH, „Sl. novine FBiH“, br. 29/03. Vidi više: https://advokat-prnjavorac. com/zakoni/Zakon-o-stecajnom-postupku-FBIH.pdf. Međutim, nijednim stavom pomenutog člana, niti drugih odredbi pomenutog Zakona nije decidno definisana obaveza stečajnog upravnika prema registraturnoj građi, niti nadležnom arhivu.

9 Vidi više u: Ante Galić, Zaštita arhivskog gradiva subjekata nad kojima je proveden stečajni postupak, Radovi 42. savjetovanja „Arhivska služba i gospodarski arhivi“, Bjelovar, 2–4. oktobra 2007. godine, Bjelovar 2007, 31-59. 10 Stečajni postupak se provodi radi grupnog namirenja povjerilaca stečajnog dužnika unovčenjem

Zaštita i preuzimanje arhivske građe registratura u stečaju i likvidaciji

postupaka, stručni zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona su iste uzeli kao jedan od prioriteta svog stručnog djelovanja. 11 U određenom broju slučajeva otvaranja stečajnih postupaka prethodili su loši modeli privatizacije. Naime, u procesima privatizacije težnje rukovodilaca bile su usmjerene na sticanje dobiti. S druge strane, zbog loših modela privatizacije poslovnost i finansijska opstojnost nekih privrednih subjekata je dovedena u pitanje, te je nad istim otvoren stečajni postupak. 12 U tim okolnostima je pitanje zaštite registraturne građe marginalizirano i stavljeno u drugi plan. S druge strane, Arhiv Tuzlanskog kantona, koji je iz perioda agresije izašao kadrovski i materijalno oslabljen, susreo se s brojnim otvorenim pitanjima, na planu zaštite arhivske građe van arhiva. To je podrazumijevalo ponovno uspostavljanje nadzora i stručne saradnje na cijelom prostoru nadležnosti. U takvim okolnostima stručni zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona, odgovornim odnosom i zalaganjem,

stavili su se u službu zaštite registraturne građe privatiziranih, a kasnije i registratura

u stečaju. 13 Nakon donošenja Zakona, a kasnije i podzakonskih akata (Uputstava) na nivou Tuzlanskog kantona, stručni radnici su započeli s planiranim aktivnostima obilazaka registratura kod kojih je pokrenut stečajni postupak, davanje stručnih uputa, te preuzimanje registraturne građe. Najveći izazovi na početku, bili su evidentni u nepostojanju pravovremenih informacija o otvaranju stečajnih postupaka. Naime, i pored kontakata sa nadležnim sudovima, te njihovom obavezom da obavještavaju Arhiv o otvorenim stečajnim postupcima to je izostalo. S druge strane i stečajni upravnici iako su imali obavezu da informišu Arhiv Tuzlanskog kantona o statusnim promjenama vezanim za pravni status registrature, to ili nisu činili ili su činili sa zakašnjenjem. Naime, odredbama Zakona o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskog kantona utvrđena je obaveza stvaralaca da obavještavaju nadležni arhiv o svim statusnim promjenama. 14 Arhivska građa privatiziranih privrednih subjekata koja su u ranijem sistemu bila društveno, a kasnije državno vlasništvo predstavlja javnu arhivsku građu,

s obzirom na njihov značaj za društvo i državu uopće. Privatizacijom navedenih

njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava povjeriocima. Član 2, stav 1 Zakona o stečajnom

postupku FBiH, „Sl. novine FBiH“, br. 29/03. Vidi više: https://advokat-prnjavorac.com/zakoni/Zakon- o-stecajnom-postupku-FBIH.pdf.

11 Stručni zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona su sistemski pristupili organizaciji stručnih

aktivnosti na planu obilazaka i zaštite registratura u stečaju i likvidaciji. Dinamika obilazaka, te utvrđivanje prioriteta preuzimanja arhivskih fondova, dodatno je aktuelizirana i često bila predmet razmatranja na Stručnom vijeću Arhiva. Pri tome je Stručno vijeće dodatno utvrđivalo određenu strategiju djelovanja, te donosilo odluke i zaključke u vezi sa postupcima, prioritetima i drugim bitnim stručnim i organizacionim pitanjima vezanim za zaštitu i preuzimanje arhivske građe registratura u stečaju i likvidaciji.

12 Razlog otvaranja stečajnog postupka je platežna nesposobnost stečajnog dužnika. Stečajni dužnik

je platežno nesposoban ukoliko nije u stanju izvršavati svoje dospjele i potraživane obaveze plaćanja. Član 6, stav 1 i 2 Zakona o stečajnom postupku FBiH, „Sl. novine FBiH“, br. 29/03. Vidi više: https:// advokat-prnjavorac.com/zakoni/Zakon-o-stecajnom-postupku-FBIH.pdf.

13 Više o aktivnostima i iskustvima Arhiva Tuzlanskog kantona na planu zaštite arhivske građe

privatiziranih registratura vidi: Omer Zulić, Uloga arhiva u zaštiti registraturne građe privatiziranih registratura, Arhivska praksa, br. 16, Tuzla 2016, 99-108.

14 Stvaraoci javne arhivske, odnosno javne registraturne građe dužni su o svom osnivanju, te o promjeni

statusa i organizacije, obavijestiti Arhiv radi davanja mišljenja o postupanju sa građom. Član 11, stav 2

Zakona o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskog kantona, „Sl. novine Tuzlanskog kantona“, br. 15/00.

Mr. sc. Omer ZULIĆ

privrednih subjekata, pomenuta arhivska građa je zadržala svojstvo javne arhivske građe od posebnog interesa za kanton, ali i državu. To je u konačnici potvrđeno i Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskog kantona. 15

Stručni zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona na početku su imali prevashodan zadatak da pronađu i kontaktiraju stečajne upravnike, kako bi započeli

sa stručnim aktivnostima nadzora nad registraturama kod kojih je otvoren stečajni

postupak. Počeci su bili otežavajući iz razloga što na početku stečajni upravnici nisu

željeli prihvatiti dodatne obaveze vezane za odgovornost na planu zaštite registraturne građe, obezbjeđenja prostora, uslova, a naročito registraturnog sređivanja građe.

U konačnici i obezbjeđenje sredstava predstavljalo je za njih dodatne probleme i

odgovornost. Međutim, dobro organizovanim, kontinuiranim pristupom, stručni zaposlenici su pravovremeno uspjeli obići sve registrature kod kojih je vremenom otvaran stečajni postupak. Pri tome su insistirali da registraturna građa treba biti registraturno sređena. Kontinuirani stručni obilazak, nalaganje mjera, analiza

stanja i količina registraturne građe za preuzimanje, stvaralo je osnovu za stručne, tehničke, prostorne i kadrovske pripreme Arhiva Tuzlanskog kantona za preuzimanje predmetne arhivske građe. Kada se na osnovu analiza Vanjske službe uvidjelo da Arhivu Tuzlanskog kantona predstoje dugotrajni, višegodišnji procesi preuzimanja znatnih količina arhivske građe, započelo se sa ozbiljnim aktivnostima oko obezbjeđenja dodatnog prostora za smještaj registraturne građe registratura u stečaju. U tom smislu već

2007. godine obezbijeđena su dva objekta u ranijoj kasarni u Dubravama, kako bi

se moglo zadovoljiti potrebama preuzimanja određenih količina registraturne građe.

Navedeni vojni objekti su adaptirani, te opremljeni adekvatnom arhivskom opremom (ekonom policama). U navedene depoe je izmještena preuzeta registraturna građa svih do tada preuzetih fondova, ugašenih registratura, a koja je prvobitno bila smještena u centralne depoe u upravnoj zgradi Arhiva Tuzlanskog kantona. Naime, od tada arhivski depoi u centralnom objektu su planski namijenjeni za smještaj i

arhiviranje arhivske građe registratura iz oblasti uprave, pravosuđa, školstva, dok

je građa ugašenih registratura smještana u objekte u Dubravama. Ubrzo se spoznalo

da navedena dva objekta dugoročno neće moći zadovoljiti potrebe Arhiva, te je

2009. godine obezbijeđen i treći objekat. U konačnici 2016. godine, nakon što su

prostorni kapaciteti trećeg objekta bili prilično popunjeni, pristupilo se obezbjeđenju dodatnog četvrtog objekta na Dubravama. Isti je također adaptiran i započelo se sa instaliranjem opreme, kao i arhiviranjem preuzetih fondova ugašenih registratura. 16 Vremenom, došlo se do zaključka da je stručno najprihvatljivije rješenje,

da se prilikom otvaranja stečajnih postupaka, odmah izvrši registraturno sređivanje

i primopredaja većeg dijela arhivske i registraturne građe, koji nema operativnu

15 Članom 4, stav 2, navedeno je slijedeće: „arhivska građa nastala radom privrednih subjekata u

državnoj i društvenoj svojini do 1990. godine predstavlja javnu arhivsku građu.“ „Sl. novine Tuzlanskog kantona“, br. 13/11.

16 Ugovori o korištenju objekata iz 2007, 2009. i 2016. godine između Arhiva Tuzlanskog kantona

i JU Centra za rehabilitaciju ovisnika o psihoaktivnim supstancama (CROPS) Smoluća, Lukavac. Arhiv Tuzlanskog kantona je navedene objekte dobio na korištenje bez naknade, odnosno, bez ikakvih finansijskih obaveza po osnovu zakupničkih odnosa. Ukupna površina navedenih objekata iznosi oko 1000 m 2 .

Zaštita i preuzimanje arhivske građe registratura u stečaju i likvidaciji

vrijednost. Na taj način su sa stručnog aspekta rješavana mnoga otvorena pitanja. Prvenstveno, na taj način se smanjivala mogućnost da se vremenom usljed neuslovnih prostorija ili drugih objektivnih ili subjektivnih faktora dođe do oštećenja i uništenja arhivske građe. Ovo je bitno prije svega zbog činjenice da se mnogi stečajni postupci vode godinama. U međuvremenu, često su se dešavale smjene stečajnih upravnika, zatim izmještanja građe, usljed npr. prodaje dijela objekata, imovine, zbog čega je registraturna građa izmještana u druge prostore. Sve navedeno predstavlja faktore rizika za zaštitu registraturne građe. S druge strane to je značajno zbog finansijskih sredstava neophodnih za nabavku arhivske opreme. Naime, iskustvo nas uči, da nakon višegodišnjeg vođenja postupka, na kraju nedostaje finansijske stečajne mase na osnovu koje bi se mogla obezbijediti neophodna arhivska oprema. Naravno, nakon preuzimanja ostatka arhivske građe, mora se voditi računa da se izvrši objedinjavanje ranije i kasnije preuzetog dijela fonda i njegovo spajanje u jednu organsku cjelinu. Zahvaljujući takvom, sistemskom pristupu Arhiv Tuzlanskog kantona je gotovo u cjelosti realizirao preuzimanje registraturski sređene arhivske građe, registratura u stečaju i likvidaciji. Nakon početnih preuzimanja stručni zaposlenici su došli do zaključka da se preuzimanjem obuhvata i značajna količina i broj ličnih dosijea radnika, budući da su pojedine firme zapošljavale i nekoliko stotina, pa i nekoliko hiljada radnika. 17 Shodno tome, Stručno vijeće je donijelo zaključak da se dosijea radnika popisuju analitički i abecedno, kako bi korištenje istih u Arhivu Tuzlanskog kantona bilo što operativnije i brže. To je u konačnici dalo dobre rezultate budući da danas Arhiv Tuzlanskog kantona u svojim depoima čuva na hiljade dosijea radnika. U protivnom, bio bi znatno otežan postupak korištenja predmetnih dosijea, odnosno ostvarivanja građanskih prava u dijelu radnih odnosa i drugih građanskih prava. Što se tiče investiciono-tehničke dokumentacije, ista je također bila predmet detaljnog popisa i evidencije. U skladu sa stajalištima struke isti su predavani novim vlasnicima objekata, uz obaveznu komisijsku i zapisničku primopredaju. U takvim slučajevima jedan primjerak zapisnika o primopredaji investiciono-tehničke dokumentacije između stečajnog upravnika i novog vlasnika objekata je obavezno dostavljan Arhivu Tuzlanskog kantona. U suprotnom, navedenu arhivsku građu bi preuzimao Arhiv Tuzlanskog kantona. 18 Nakon početnih teškoća u dijelu kontakata sa stečajnim upravnicima, te insistiranja na cjelovitom provođenju Zakona u dijelu odgovornosti prema arhivskoj građi, u novije vrijeme stručni radnici Arhiva Tuzlanskog kantona nemaju više takvih poteškoća. Naime, nakon godina zajedničke saradnje sa stečajnim upravnicima na realizaciji zaštite i preuzimanja registraturne građe mnogobrojnih registratura u stečaju, danas ne postoje nikakve dileme. Stečajni upravnici se sami javljaju u Arhiv

17 To je razumljivo budući da je tuzlanski bazen bio najrazvijeniji industrijski centar u Bosni i Hercegovini, sa velikim i složenim industrijskim kompleksima. 18 U praksi su evidentni primjeri da novi vlasnik nije htio preuzeti investiciono-tehničku dokumentaciju. Takav je slučaj sa pravnim subjektom „Slana Banja“ Tuzla (Hotel Bristol), u kojem slučaju novi vlasnik nije htio preuzeti navedenu dokumentaciju, uz obrazloženje da namjerava rušiti objekat i da mu ista nije potrebna. Shodno tome, Arhiv Tuzlanskog kantona je preuzeo investiciono-tehničku dokumentaciju od stečajnog upravnika. Iskustvo je kasnije pokazalo da je novi vlasnik i prilikom rušenja objekta morao imati uvid u navedenu dokumentaciju, te ju je naknadno, na određeno vrijeme, uz revers dobio od Arhiva Tuzlanskog kantona.

Mr. sc. Omer ZULIĆ

kod otvaranja novog stečajnog postupka, sami predlažu i rade na pripremi početnog dijela građe za primopredaju, te obezbjeđuju neophodna sredstva za nabavku

arhivske opreme. Na taj način je evidentno da se početni trud isplatio na način da su stručni zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona uspostavili dobar sistem djelovanja,

sa jasno definisanim putem postupanja i upravljanja sa registraturnom građom, do

konačne primopredaje Arhivu Tuzlanskog kantona. Stručni nadzor, kao i preuzimanje arhivske i registraturne građe, registratura

u stečaju i likvidaciji vršeno je isključivo na osnovu kategorizacije registratura.

Stoga su stručni zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona svoje stručne aktivnosti kod nadzora i preuzimanja prioritetno usmjerili prema registraturama Prve i Druge kategorije. Isto se pokazalo ispavnim sa više aspekata. Prevashodno jer se najveći broj registratura Prve i Druge kategorije, odnosio na ranije društvene, odnosno kasnije državne pravne subjekte. U skladu sa važećim arhivskim zakonodavstvom 19 , arhivska građa istih je kategorisana kao vrijedna javna 20 arhivska građa, koja je trebala biti predata u Arhiv Tuzlanskog kantona, godinu dana nakon stupanja na snagu Zakona o arhivskoj djelatnosti. 21 Naime, predmetna arhivska građa je sa aspekta načela i kriterija vrednovanja od značaja za nauku, kulturu, historiju, odnosno državu i društvo u cjelosti. Naime, radi se o arhivskoj građi privrednih subjekata koji su u socijalističkom periodu imali bitnu ulogu u privrednom razvoju kako lokalne zajednice, tako i Bosne i Hercegovine u cjelini. Stoga je ova vrsta arhivske građe bitna ne samo za ispunjavanje radničkih i građanskih prava, nego i za proučavanje određenih historijskih procesa, te privrednog razvoja. Osim preuzetih arhivskih fondova Prve i Druge kategorije, u Arhiv Tuzlanskog kantona je preuzet i određeni broj fondova Treće kategorije. Iako su u početku postojale određene dileme struke po tom pitanju, ipak je u konačnici preovladao stručni stav da se ide u proceduru preuzimanja i ostalih fondova iz više razloga. Prvi je taj što su predmetni fondovi sa aspekta ukupne količine građe činili znatno manji dio u odnosu na ukupnu količinu registraturne građe registratura Prve i Druge kategorije. Na taj način isti nisu predstavljali opterećenje po Arhiv Tuzlanskog kantona, sa prostornog aspekta za smještaj iste. Nadalje, stručni zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona su cijeneći značaj i ulogu Arhiva Tuzlanskog kantona, kao ustanove koja ima za cilj pružanje usluga građanima, ne samo u dijelu provođenja naučno-istraživačkog postupka, nego i u dijelu ostvarivanja građanskih i radničkih prava donijeli takvu odluku. S tog aspekta Arhiv Tuzlanskog kantona je imao ne samo profesionalnu, nego i ljudsku i moralnu obavezu da zaštiti, preuzme i stavi istu na raspolaganje korisnicima. Da nije tako urađeno sudbina arhivske građe predmetnih registratura bi bila apsolutno neizvjesna. To više iz razloga jer važeći arhivski propisi ne navode ko bi drugi preuzeo brigu o navedenoj arhivskoj građi. Na taj način hiljade radnika bi bile onemogućene u ostvarivanju svojih prava, a to svakako nisu postulati po kojima arhivisti postupaju.

19 Član 73 Zakona o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskog kantona, „Sl. novine Tuzlanskog kantona“, br.

15/00.

20 „Sl. novine Tuzlanskog kantona“, br. 13/11, član 4, stav 2.

21 „Sl. novine Tuzlanskog kantona“, br. 15/00.

Zaštita i preuzimanje arhivske građe registratura u stečaju i likvidaciji

Na ovaj način je izvjesna zaštita i cjelovitost arhivskih fondova, koji su pod nadležnošću i kontrolom Arhiva Tuzlanskog kantona. U praksi arhiva zemalja regiona prisutni su i drugi pristupi rješavanju pitanja zbrinjavanja i preuzimanja arhivske i registraturne građe, registratura u stečaju i likvidaciji. Čak su prisutni slučajevi da se jedan fond čuva na više lokacija, pod kontrolom različitih organa uprave ili pravnih lica. 22 Isto je sa stanovišta struke neprihvatljivo, jer se na taj način cijepa arhivski fond, dijelovi fonda su pod nadležnošću i kontrolom više različitih organa uprave i pravnih lica. Arhiv u takvim okolnostima nema potpuni uvid i pregled fondovskih cjelina, stranke će biti prinuđene da obilaze više instanci da bi pronašli pravu kod koje mogu ostvariti svoje pravo. Sve su to razlozi koji upućuju na opravdanost stručnog stava da se arhivska građa predmetnih registratura, arhivira i smješta u nadležne arhive.

Rezultati Arhiva Tuzlanskog kantona na planu preuzimanja registraturne građe registratura u stečaju i likvidaciji

Otvaranje stečajnih postupaka, posljedica je loših poslovnih i finansijskih rezultata stvaralaca registraturne građe. Loši finansijski i poslovni rezultati, često su rezultat loših modela privatizacije. U tom smislu određeni broj registratura kod kojih je pokrenut stečajni ili likvidacioni postupak odnosi se na ranije privatizirane registrature. 23 Osim navedenih, otvaranje stečajnih postupaka prisutno je i kod drugih registratura koje su kao privatna inicijativa otvarane u toku, a većim dijelom poslije okončanja agresije na Bosnu i Hercegovinu. U predmetnom radu autor je analizom obuhvatio sve registrature kod kojih je u skladu sa važećim propisima pokrenut stečajni ili likvidacioni postupak kod nadležnog suda. Rezultati Arhiva Tuzlanskog kantona na planu preuzimanja registraturne građe, registratura u stečaju i likvidaciji dati su u tabeli 1.

22 Usljed nedostatka spremišnog prostora, Državni arhiv u Slavonskom Brodu nije u mogućnosti preuzimati i čuvati arhivsku građu registratura u stečaju i likvidaciji u svojim arhivskim spremištima. Stoga se građa čuva na nekoliko različitih lokacija: prostor Grada, općinskog državnog odvjetništva, postojeći prostor uz ugovor, prostor davatelja prostora-pravnog lica, uz ugovor stečajnog, odnosno likvidacionog upravnika i pravnog lica davatelja prostora. Vidi više: Krešimir Ibrišimović, Važnost sređivanja gradiva prilikom stečaja/likvidacije, Arhivska praksa br. 13, Tuzla 2010, 155-168. Ovakav način zbrinjavanja je svakako najlošije stručno rješenje, osobito u dijelu korištenja prostora od strane trećeg davatelja prostora. Isto je čak upitno i sa aspekta formalno-pravnih procedura, jer su određeni stručnjaci, bar u ranijem periodu osporavali zakonsku mogućnost čuvanja građe kod pravnih lica- davatelja prostora. Vidi više u: Ante Galić, Zaštita arhivskog gradiva subjekata nad kojima je proveden stečajni postupak, Radovi 42. savjetovanja „Arhivska služba i gospodarski arhivi“, Bjelovar, 2–4. oktobra 2007. godine, Bjelovar 2007, 57. 23 Vidi više u: Omer Zulić, Uloga arhiva u zaštiti registraturne građe privatiziranih registratura, Arhivska praksa br. 16, Tuzla 2013, 99-109.

Mr. sc. Omer ZULIĆ

Općina

Broj preuzetih

Količina preuzete građe u m 1

Stepen sređenosti

fondova

Čelić

-

-

-

Banovići

5

52,4

Registraturno sređeno

Doboj Istok

2

30,2

Registraturno sređeno

Gračanica

10

136,7

Registraturno sređeno

Gradačac

5

34

Registraturno sređeno

Kalesija

3

74,7

Registraturno sređeno

Kladanj

4

148

Registraturno sređeno

Lukavac

7

124,5

Registraturno sređeno

Sapna

1

9,5

Registraturno sređeno

Srebrenik

4

66,3

Registraturno sređeno

Teočak

-

-

-

Tuzla

43

1088,9

Registraturno sređeno

Živinice

7

179,5

Registraturno sređeno

Ukupno

91

1.944,7 m 1

Registraturno sređeni fondovi

Tabela br. 1. Pregled broja preuzetih fondova registratura u stečaju, po općinama sa izraženim količinama u metrima dužnim i podacima o stepenu sređenosti, zaključno sa 31. 12. 2016. godine. 24

Analizom navedenih podataka može se konstatovati da je Arhiv Tuzlanskog kantona u proteklom periodu preuzeo ukupno 91 arhivski fond registratura u stečaju i likvidaciji. Kroz broj preuzetih fondova, kao i količinu preuzete građe može se vidjeti u kolikoj mjeri je Tuzla bila industrijski centar regije. S druge strane, budući da je Tuzla imala najveći broj industrijskih privrednih subjekata, srazmjerno tome je i broj registratura kod kojih je pokrenut stečajni postupak. Nažalost, u najvećem broju slučajeva, pokrenuti stečajni postupci značili su i gašenje pravnog lica, sa malim izuzetcima. 25 Analizom je zaključeno da su Lukavac i Gračanica po razvijenosti industrije bili odmah iza Tuzle. Ukupna količina preuzete registraturne građe iznosi oko 2.000 metara dužnih. Naravno, radi se o registraturnoj građi, koja osim arhivske sadrži i manji dio registraturskog materijala koji nema trajnu vrijednost. Treba napomenuti da je Arhiv Tuzlanskog kantona donio zaključak da se iz registraturne građe preuzete u postupku stečaja ne vrši naknadno odabiranje i izlučivanje. Navedeni stručni stav i zaključak temeljen je na činjenici da i nakon okončanja stečaja i brisanja pravnog subjekta iz sudskog registra postoje naknadni pravni procesi, u kojima se traži predmetna dokumentacija. To se pokazalo ispravnim, jer su u značajnom broju slučajeva državna tijela i institucije tražile određenu dokumentaciju zbog provođenja određenih pravnih

24 Podaci preuzeti iz dopunjenog izdanja Vodiča kroz arhivske fondove i zbirke Arhiva Tuzlanskog

kantona, zaključno sa 31. 12. 2015. godine, dostupnom na veb portalu Arhiva Tuzlanskog kantona. http://www.arhivtk.ba. Podaci za 2016. godinu preuzeti iz Godišnjeg izvještaja Arhiva Tuzlanskog

kantona za 2016. godinu. Broj registratura kod kojih je otvoren stečajni ili likvidacioni postupak je veći, ali su ovom analizom obuhvaćene samo one registrature od kojih je preuzeta registraturna građa.

25 Pozitivni primjeri konsolidacije i reorganizacije pravnih lica nakon otvaranja stečajnog postupka

jesu primjeri „Dita“ d.d. Tuzla, te „Majevica“ d.d. Srebrenik.

Zaštita i preuzimanje arhivske građe registratura u stečaju i likvidaciji

radnji, čak i nakon okončanja stečaja i brisanja pravnog subjekta iz sudskog registra. Što se tiče stepena sređenosti preuzetih fondova može se konstatovati da su skoro svi fondovi preuzeti u registraturski sređenom stanju. 26 Naravno stepen sređenosti nije isti kod svih fondova na šta su uticali određeni objektivni, ali i subjektivni razlozi. Isti se odnose na slijedeće: nejednaka posvećenost stečajnih upravnika pitanju sređivanja i primopredaje građe, u nekim stečajnim postupcima su angažovani saradnici koji u domenu arhivske djelatnosti imaju dobre stručne predispozicije i kompetencije, dok drugi ne. Nekada je i razlog bila hitnost primopredaje arhivske građe u slučajevima prodaje objekata kada su u određenom roku morali napustiti ranije korištene prostorije, itd. Uzimajući u obzir procenat i broj sređenih arhivskih fondova koji su bili predmet preuzimanja, može se konstatovati da su predmetni stručni zadaci realizovani uspješno. Ukoliko se navedeno stanje uporedi sa rezultatima nekih drugih arhiva u regionu, onda se u potpunosti može biti zadovoljno postignutim rezultatima. 27 U cilju cjelovitog i zakonskog uređenja i sređivanja registraturne građe, stručni zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona, su se najdirektnije uključili u proces sređivanja i pripremi iste za predaju Arhivu Tuzlanskog kantona. 28 Stručni zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona su insisitirali na doslovnom poštivanju i provođenju arhivskih propisa u dijelu registraturnog sređivanja i popisivanja građe za primopredaju. Pri tome su ulagali znatne napore, trud i vrijeme da daju stručne upute i smjernice za sređivanje građe. To se pokazalo ispravnim, naročito ako se uzme u obzir broj preuzetih fondova i količina preuzete arhivske građe. Da nije na takav sistemski i stručan način provođen taj proces, Arhiv TK bi danas bio u nemogućnosti da odgovori mnogobrojnim zahtjevima korisnika za navedenom građom. Naime, može se konstatovati da je realizovanim stručnim aktivnostima na planu zaštite i preuzimanja registraturne građe, registratura u stečaju, Arhiv TK odgovorio stručnom zadatku i potvrdio svoju profesionalnu, stručnu i društveno- odgovornu orijentaciju, a sve u cilju zaštite građe i stavljanja iste na raspolaganje korisnicima.

26 Arhiv Tuzlanskog kantona je u samo jednom slučaju pristupio preuzimanju nesređene arhivske građe, nakon stručne procjene da istoj prijeti opasnost od oštećenja i uništenja. Radi se o spašavanju

registraturne građe pravnog lica „Guming“ d.o.o. u stečaju Tuzla, čija registraturna građa je preuzeta

u potpuno nesređenom stanju, a koju su stručni zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona nakon

preuzimanja registraturno sredili. Rješenje Arhiva Tuzlanskog kantona o spašavanju ugrožene arhivske

građe „Resod-Guming“ u stečaju Tuzla, broj 01-931/10. od 11. 10. 2010. godine.

27 Tako npr. u Istorijskom arhivu Užice od ukupnog broja preuzetih arhivskih fondova registratura u stečaju i likvidaciji samo njih 17% je bilo djelimično sređeno, a svega 4% je bilo i popisano. Vidi više

u: Željko Marković, Prijem arhivske građe registratura u postupku stečaja – između teorije i prakse –

iskustva Istorijskog arhiva Užice, Arhivska praksa br.13, Tuzla 2010, 168-178. 28 U nekim slučajevima stručni zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona su se uključivali u aktivnosti sređivanja građe, obavljajući stručni nadzor nad radom Komisije stvaraoca, a u nekim slučajevima prihvatio je angažman cjelovitog sređivanja iz razloga što registrature u stečaju nisu imale vlastitih kadrova za te poslove. U konačnici, to je rezultiralo time da je Arhiv Tuzlanskog kantona, preuzimao registraturski sređenu građu, što je imalo pozitivnog efekta u daljem toku obrade i pripremanja građe za korisnike. Vidi više u: Izet Šabotić, Neke osobenosti zaštite arhivske građe privatiziranih registratura i registratura u stečaju i likvidaciji (bosanskohercegovačko iskustvo), Radovi 42. savjetovanja „Arhivska služba i gospodarski arhivi“, Bjelovar, 2–4. oktobar 2007. godine, Bjelovar 2007, 69-79.

Mr. sc. Omer ZULIĆ

Znatan broj ranijih radnika registratura u stečaju i likvidaciji svakodnevno se u velikom broju javljaju Arhivu Tuzlanskog kantona radi ostvarivanja svojih radničkih i drugih građanskih prava. 29 Evidentan je i određeni broj zahtjeva istraživača za korištenje fondova iz oblasti privrede, u cilju istraživanja i izučavanja privrednih kretanja i ekonomskog razvoja na području Tuzlanskog kantona. 30 Između ostalih, Arhiv Tuzlanskog kantona je preuzeo vrlo značajnu arhivsku građu „Tvornica sode Solvay“ Lukavac. Navedeni fond je proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2009. godine. Fond obuhvata izuzetno vrijednu arhivsku građu, koja datira iz vremenskog perioda od 1899. do 1910. godine. 31 Arhivska građa navedenog fonda predstavlja značajan izvor za istraživanje i proučavanje privrednih prilika u Lukavcu i tuzlanskom bazenu u austrougarskom periodu. Iako se Arhiv Tuzlanskog kantona susretao sa mnogobrojnim problemima, kadrovske, materijalne, prostorne i druge prirode, ipak je u konačnici uspio naći odgovarajuća rješenja i premostiti sve izazove s kojima se susretao. Sačuvana arhivska građa i zadovoljan korisnik, najbolja je satisfakcija svim zaposlenicima Arhiva, za sav njihov trud i zalaganje na sistemskom uređenju ovog pitanja. No i pored krajnje profesionalnog odnosa i dobre saradnje Arhiva Tuzlanskog kantona i stečajnih upravnika, koji su rezultirali uspješnom zaštitom i primopredajom arhivske građe, ipak je u manjem broju slučajeva bilo i određenih poteškoća. 32 Kako smo naveli u radu, otvaranje stečajnih postupaka u određenom broju slučajeva je rezultat i direktna posljedica loših privatizacijskih postupaka koji su doveli do loših poslovnih i finansijskih rezultata privatiziranih subjekata. Određeni broj stečajnih postupaka pokrenut je i nad privatnim pravnim subjektima koji su osnivani u tranzicijskom periodu. Stoga smatramo značajnim napraviti određenu analizu i komparaciju odnosa broja privatiziranih firmi u odnosu na broj preuzetih fondova privatiziranih registratura nakon stečaja ili likvidacije. Prema aktuelnim podacima Agencije za privatizaciju u Tuzlanskom kantonu može se konstatovati da je na području kantona privatizacija izvršena kod 188 pravnih subjekata. 33 Analiza odnosa broja privatiziranih registratura i broja preuzetih fondova privatiziranih registratura u toku ili nakon okončanja stečaja data je u tabeli broj 2.

29 Vidi više u: Hatidža Fetahagić, Problematika korištenja arhivske građe stečajnih subjekata-primjer

Arhiva Tuzlanskog kantona, Glasnik arhiva i Arhivističkog udruženja u Bosni i Hercegovini, br. 43, Sarajevo 2013, 193-202.

30 Evidencije Službe za rad sa korisnicima Arhiva Tuzlanskog kantona.

31 Odluka Državne komisije Bosne i Hercegovine za proglašenje nacionalnih spomenika od 2009.

godine. Odluku pogledati na veb stranici Arhiva Tuzlanskog kantona: www.arhiv.tk.ba

32 U jednom predmetu, stečajni upravnik nije proveo zakonsku obavezu sređivanja i primopredaje

arhivske građe Arhivu TK. Stoga je Arhiv Tuzlanskog kantona predmetni slučaj proslijedio višim instancama na postupanje i rješavanje, u skladu sa Zakonom o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskog kantona, „Sl. novine Tuzlanskog kantona“, br. 15/00, i 13/11. 33 http://www.vladatk.kim.ba/uprave-i-upravne-organizacije/specijalizirana-organizacija/kantonalna- agencija-za-privatizaciju. (pristup: 20. 5. 2017. godine).

Zaštita i preuzimanje arhivske građe registratura u stečaju i likvidaciji

Općina

Broj privatiziranih pravnih subjekata po općinama Tuzlanskog kantona

Broj privatiziranih registratura od kojih je preuzeta građa u postupku ili okončanjem stečaja

Količina preuzete arhivske građe u m 1

Čelić

0

0

0

Banovići

12

3

47,4

Doboj Istok

4

0

0

Gračanica

21

2

59

Gradačac

11

1

12

Kalesija

8

1

65,5

Kladanj

10

4

148

Lukavac

12

2

101

Sapna

2

0

0

Srebrenik

10

1

65

Teočak

3

0

0

Tuzla

85

17

648,1

Živinice

10

3

161

Ukupno

188 registratura

23 preuzeta fonda

1307 m 1

Tabela br. 2. Odnos broja privatiziranih firmi i broja preuzetih fondova privatiziranih firmi čija je građa preuzeta u postupku ili okončanjem stečaja, zaključno sa 31. 12. 2016. godine.

Iz navedene tabele je evidentno da ukupan broj preuzetih fondova privatiziranih registratura, kod kojih je kasnije otvoren stečajni postupak iznosi 23, što u odnosu na broj privatiziranih firmi čini postotak od 12%. S druge strane, može se konstatovati da je ukupna količina preuzete registraturne građe preuzetih fondova značajna, u iznosu od preko 1.300 metara dužnih građe, što predstavlja preko 67% ukupno preuzete registraturne građe svih registratura u stečajnom postupku. Isto nam govori da se radi o velikim industrijskim kompleksima koji su zapošljavali znatan broj radnika. Na tim osnovama, te višedecenijskom postojanju i djelovanju, te ranije društvene, kasnije državne, odnosno privatizirane firme stvorile su ovako velike količine vrijedne arhivske građe. Naime, pojedina pravna lica (koja su ranije bila društveno vlasništvo, a kasnije privatizirana) su stvarala arhivsku građu nekada i više od pola stoljeća. 34 Također, na osnovu analize, može se konstatovati da ukupna količina preuzeta 23 arhivska fonda privatiziranih registratura, čini 67% količine građe, od ukupnog broja preuzetih registratura u stečaju, iako isti sa aspekta brojčanog učešća u ukupnom broju preuzetih fondova učestvuju sa samo 25%. Navedeni podaci nam ukazuju na značaj navedenih fondova ne samo sa aspekta ostvarivanja ljudskih, građanskih i radničkih prava, nego i sa aspekta korištenja istih u naučno-istraživačke svrhe. Pomenuti fondovi na najbolji način predstavljaju izrastanje i stasavanje industrije u tuzlanskom bazenu, te daju validne pokazatelje ekonomskog rasta, zapošljavanja, itd.

34 To su npr. slijedeća pravna lica: „Drinjača“ u stečaju Kladanj (od 1947. godine), „Frizer“ u stečaju Tuzla (od 1947. godine), „Živinicepromet“ u stečaju Živinice (od 1948. godine), „Fabrika građevinske opreme“ u stečaju Banovići (od 1951. godine), itd. Evidencije i dosijei registratura Arhiva Tuzlanskog kantona.

Mr. sc. Omer ZULIĆ

Zaključak

Pravovremeno, stručno i profesionalno djelovanje arhiva u tranzicijskom periodu, koje zahtijeva zaštitu i preuzimanje arhivske građe registratura u stečaju, predstavlja zakonsku, ali i moralnu obavezu i odgovornost arhiva. Naime, cilj je da se u datim, često teškim okolnostima stručni zaposlenici maksimalno angažiraju, kako bi izvršili osnovnu misiju, a to je zaštita i preuzimanje arhivske građe. U predmetnom radu evidentno je da je stručni, strategijski pristup Arhiva Tuzlanskog kantona na planu zaštite i preuzimanja arhivske građe registratura u stečaju dao dobre rezultate. Preuzimanjem tako značajnog broja fondova registratura u stečaju, Arhiv Tuzlanskog kantona je zaštitu i čuvanje istih učinio izvjesnim. Na taj način predmetna arhivska građa je adekvatno i stručno zaštićena i stavljena u funkciju mnogobrojnim korisnicima, prije svega iz oblasti radnih odnosa, drugih dokazno- pravnih radnji, a u novije vrijeme i sve većeg broja istraživača. Ovi rezultati dodatno obavezuju na dalje stručno djelovanje i angažiranost zaposlenika Arhiva Tuzlanskog kantona, budući da postupci privatizacije, ali i stečajnih postupaka još uvijek nisu okončani. To se prije svega misli na dalje insistiranje na izmjenama i dopunama Zakona o arhivskoj djelatnosti, kojim bi bile dopunjene i precizirane obaveze stečajnih upravnika. Povećani obim preuzimanja obavezuje menadžmente arhiva, ali i osnivača na dodatni angažman u smislu obezbijeđenja dodatnih smještajnih kapaciteta arhiva za prijem i smještaj preuzete arhivske i registraturne građe, ali i kadrovskih jačanja u arhivima.

Summary

The timely and professional work of the archives in the transitional period, which requires the protection and aquisition of archival records of bankruptcy registers, is a legal, but also a moral obligation and responsibility of the archives. Namely, the goal is that in the often difficult circumstances, professional employees are engaged to the maximum, in order to carry out the basic mission, which is the protection and aquisition of archival material. In the present work, it is evident that the expert, strategic approach of the Archives of Tuzla Canton in the field of protection and aquisition of archival records of bankruptcy firms gave good results. By taking such a significant number of bankruptcy registry funds, the Archive of Tuzla Canton made their protection and preservation certain. In this way, the archival material in question is adequately and professionally protected and has been put into operation by many users, primarily in the field of labor relations, other evidence-legal actions, and in recent times and a growing number of researchers. These results additionally bind to further professional engagement and engagement of employees of the Archive of Tuzla Canton, since the procedures for privatization and bankruptcy procedures are still not completed. This is first of all thought of further insisting on the amendments to the Law on Archival Activities, which would supplement and precisely define the obligations of the bankruptcy administrators. The increased scope of aquisition is obligated by the management of the archives, but also by the founder for additional engagement in terms of

Zaštita i preuzimanje arhivske građe registratura u stečaju i likvidaciji

providing additional accommodation facilities for the archives for the reception and accommodation of the aquired archive and registry material, as well as the staffing of the archives.

Marija TODOROVIĆ Istorijski arhiv Šumadije - Kragujevac

ostali

PREVENTIVNA ZAŠTITA JAVNE ARHIVSKE GRAĐE STVARALACA U TRANZICIJI

Apstrakt: U radu je prikazan značajan pomak u radu Spoljne službe arhiva, koji svoj koncept preventivne zaštite javne arhivske građe zadnjih decenija bazira na uređenom poretku administrativnih spisa kod stvaralaca, komplementarnosti registraturskih i arhivskih evidencija, kontinuiranoj edukaciji administratora u registraturama i sukcesivnoj dopuni postojećih fondova u arhivu.

Ključne

reči:

Praktična

profesionalizam arhivista.

primena

arhivističkih

principa

i

standarda,

PREVENTIVE PROTECTION OF ARCHIVAL MATERIAL BY CREATORS GOING THROUGH TRANSITION

Abstract: This paper reveals a significant development in the activities of the External Services of the Archives. Over the past decades, the concept of preventative protection has been based on a regulated system of administrative files with creators, complementarity of registrary records with archival records, continuing education of creators in registraries and successive contributions to the existing fonds in the Archives.

Keywords: Practical implementation of archival principles and standards, professionalism of archivists.

Uvod

Kvalitetna preventivna zaštita javne arhivske građe van arhiva je ,,condicio sine qua non” sekundarne zaštite registraturskih spisa u arhivima. Aktuelna arhivska praksa u vremenu tranzicije sve više pokazuje da na upotrebljivost preuzetih arhivalija, različitih stvaralaca najviše utiče stepen njihove registraturske sređenosti, obezbeđen kompletnim popisom i evidentiranjem tehničkih jedinica arhivske građe. Ističući značaj funkcionalne primopredaje javne arhivske građe, koja treba da bude u interesu

Preventivna zaštita javne arhivske građe stvaralaca u tranziciji

stvaraoca, arhiva i svih drugih zainteresovanih korisnika, arhivski zaposlenici su na nedavno održanom stručnom skupu u Prokuplju 1 izneli aktuelne probleme preventivne zaštite javne arhivske građe, koji se tiču kolizije arhivskih i posebnih propisa u određenim oblastima 2 , nepostojanja potrebnog smeštajnog prostora u arhivima, nemogućnosti veće redukcije registraturskog materijala stvaralaca i druge probleme.

Nedostaci preventivne zaštite

Nefunkcionalna primopredaja javne arhivske građe 3 u proteklom periodu nepotrebno je opteretila spremišni prostor mnogih arhiva u zemlji i donela im obavezu registraturskog sređivanja, što je inače zakonska obaveza stvaraoca. U

uslovima nepostojanja pojedinačne, odnosno, tipske liste kategorija registraturskog materijala za stvaraoce u tranziciji, otežan je postupak njegove dalje valorizacije u arhivu, jer primopredaja dokumenata za trajno čuvanje, nije izvršena u skladu sa pravilima struke. Fragmentarnost pojedinih arhivskih fondova u direktnoj je vezi sa stanjem kancelarijskog i arhivskog poslovanja stvaralaca od momenta osnivanja do momenta gašenja, dugogodišnjim propustima u radu arhivskih operativaca i tolerisanjem nepostojanja ili nepravilnog vođenja registraturskih evidencija. Redovni stručni nadzor različitih stvaralaca koji se kontinuirano sprovodi u cilju boljeg čuvanja, odabiranja i primopredaje arhivskih fondova, svakodnevno indukuje primere nepravilne arhivske prakse, koja je ostavila trag na pripremljenim, odnosno preuzetim arhivalijama. Najčešće nepravilnosti u stručnom radu na terenu odnose se na:

1. neobaveštavanje nadležnog arhiva o statusnim promenama, koje su izazvale promenu statusa njihove arhivske građe ili njeno oštećenje, tj. uništenje u celini ili delimično;

2. neuređen poredak tekuće administracije kod stvaraoca usled nepostojanja ili nepravilnog vođenja osnovnih evidencija o arhivskoj građi, neblagovremenog izlučivanja nepotrebnog registraturskog materijala 4 i nepostojanja preduslova za primopredaju arhivske građe u arhiv;

1 Prva od četiri stručne radionice, u okviru programske delatnosti ADS u 2017. godini, sa ciljem

ujednačavanja arhivske prakse u Srbiji, koja se tematski odnosila na preuzimanje arhivske građe od stvaralaca.

2 Npr. Sudski poslovnik koji je trenutno u suprotnosti sa odredbama čl. 39. Zakona o kulturnim

dobrima, „Službeni glasnik RS“, br.71/94, i principom nedeljivosti arhivskog fonda; čl. 41. Zakona o zdravstvenoj dokumentaciji i evidencijama u zdravstvu „Službeni glasnik RS“, br. 123 od 10. 11. 2014;

Pravilnik o načinu vođenja evidencije i postupcima izvršenja i obezbeđenja i finansijskom poslovanju javnog izvršitelja, načinu izveštavanja, sadržini izveštaja o radu javnog izvršitelja i načinu postupanja sa arhivom „Službeni glasnik RS“, br. 37/16.

3 Slučajevi ishitrene primopredaje arhivskih fondova, bez ispunjenja nužnih preduslova nepopisana,

neevidentirana, loše klasifikovana, nedovoljno valorizovana arhivska građa, nedospela za primopredaju, predata bez osnovnih evidencija, neadekvatno tehnički opremljena i dr.

4 Zbog nepostojanja pojedinačnih Lista kategorija registraturskog materijala sa rokovima čuvanja ili korišćenje neadekvatnih Lista, kao i izlučivanje bez pravnog osnova.

Marija TODOROVIĆ

3. dostavljanje popisa registraturskog materijala arhivu samo za direkciju, ali ne i za organizacione jedinice stvaraoca;

4. pokušaji predavanja registraturski nesređene ili predaja selektivno odabrane javne arhivske građe, iz pojedinih organizacionih jedinica stvaraoca 5 ;

5. predaja nadležnom arhivu sređene arhivske građe bez osnovnih evidencija o njenom kvalitetu i kvantitetu, usled čega je onemogućena njena dostupnost i upotreba u arhivu, do arhivističke obrade;

6. predaja arhivu dobro klasifikovane arhivske građe, bez potrebnog šifrarnika unutrašnjih organizacionih jedinica i drugi brojni primeri.

Iako je stručni rad arhivista na terenu normativno uređen 6 , preventivna zaštita javne arhivske građe kategorisanih stvaralaca još uvek ne može u potpunosti da se oslobodi negativnog nasleđa, jer su slabosti prethodne zaštite uzrokovale značajna oštećenja i uništenja arhivskih fondova u nastajanju. Pored toga i neke nove okolnosti dodatno su osnažile stvaraoce da ne postupaju

u skladu sa stručnim uputstvima nadležnog arhiva. U zdravstvu i u pravosuđu doneti su posebni zakoni, koji protivreče odredbama važećeg Zakona o kulturnim dobrima

i blokiraju primenu principa jedinstva i nedeljivosti arhivskog fonda, u postupku

primopredaje arhivske građe arhivu. Jedan od takvih propisa je Pravilnik o radu javnih izvršitelja, koji sadrži sporne odredbe o postupku primopredaje arhivske građe nadležnom arhivu i izričito predviđa, da se knjige predaju Komori javnih izvršitelja, a spisi nadležnom organu, u skladu sa propisima o arhivskoj građi. 7 Ovakve legitimne nepravilnosti u krajnjoj liniji dovode do cepanja arhivskih fondova, ali pre svega svedoče o neučestvovanju arhivske službe Srbije u izradi posebnih propisa, jer se inače ne bi desilo da posebni propisi i pravilnici kao podzakonski akti, budu u suprotnosti sa specijalnim zakonom kojim se obezbeđuje arhivska građa. Iako važeći arhivski propisi sadrže odredbu 8 da se preuzimanje javne arhivske građe mora izvršiti na način i u rokovima kako je to predviđeno zakonom, aktuelna arhivska praksa beleži pokušaje primopredaje službene dokumentacije pravnih lica u stečaju, bez ispunjenja potrebnih preduslova. 9 Situaciju dodatno pogoršava nepostojanje popisa registraturskog materijala u dosijeima kategorisanih stvaralaca i neophodne liste kategorija registraturskog materijala , koja čini pravni osnov za valorizaciju arhivske građe u registraturi i u arhivu. Ovi indikatori eksplicitno govore o dugogodišnjem stanju nepravilnog kancelarijskog poslovanja stvaralaca u tranziciji i lošoj edukaciji

5 Npr. Arhivski fond Okružni sud Kragujevac 1945–1958. godine, gde su preuzeti samo parnični,

krivični i predmeti sudske uprave sa malom količinom platnih naloga i fond RGZ - Služba za katastar nepokretnosti – Kragujevac, gde su za određene katastarske opštine preuzeti azbučni imenici, parcelarnici i zemljišno-knjižni ulošci, bez ,,Dn rešenja”, koja su ostala u Osnovnom sudu, a koja stranke redovno potražuju kao dokaz tj. pravni osnov knjiženih vlasničkih promena u katastru.

6 Još uvek su u primeni obavezujuća uputstva Arhivskog veća, doneta 1981. godine, koja detaljno

regulišu postupak odabiranja, izlučivanja i primopredaje arhivske građe arhivu, kao i Uputstvo o načinu

vođenja i korišćenja Arhivske knjige, “Službeni glasnik SRS” br. 47/81.

7 Radomir Ristić, Javni izvršioci – novi stvaraoci arhivske građe, Arhivski glasnik, br. 11, 10-11.

8 Čl. 39. i čl. 41. Zakona o kulturnim dobrima, „Službeni glasnik RS“, br. 71/94.

9 Npr. DP ,, Romanija” u stečaju Kragujevac, ,,034 Metal industry” u stečaju Kragujevac.

Preventivna zaštita javne arhivske građe stvaralaca u tranziciji

administrativnih radnika, kao značajnim preduslovima uspešne primopredaje arhivske građe. Nesistematičan pristup poslovima preventivne zaštite ne može dati rezultate

u praksi, jer se svodi na obezbeđenje fizičke zaštite preuzetih arhivalija, pri čemu ne možemo govoriti o njihovoj dostupnosti i upotrebljivosti u arhivu. Greške učinjene na zaštiti arhivske građe van arhiva ostavljaju trag na građi, jer loše klasifikovana i neuređena poslovna dokumentacija brojnih stvaralaca treba u arhivu da se uredi provenijencijski, na osnovu preuzetih registraturskih evidencija, koje često u praksi nedostaju.

Preventivna zaštita i iskorišćenost arhivske građe

Temeljna valorizacija administrativnih spisa kod stvaralaca, na bazi kompletnih lista kategorija registraturskog materijala sa rokovima čuvanja, uz postojanje uredno vođenih knjiga registrature treba da omogući maksimalnu iskorišćenost preuzetih dokumenata u arhivu, za potrebe različitih korisnika. Pravni režim zaštite arhivske građe u nastajanju obezbeđuje se kvalitetom, a ne kvantitetom sprovedenih mera zaštite na terenu, sistematskim, profesionalnim odnosom pri vršenju stručnog nadzora, koji treba da proizvede pozitivne efekte u tekućoj administraciji stvaraoca i na preuzetoj arhivskoj građi. Kako su ovlašćeni arhivisti u postupku stručnog nadzora najmerodavniji da

u saradnji sa predstavnicima registratura neposredno odrede upotrebnu i istorijsku

vrednost službene dokumentacije, od njihove profesionalnosti zavisi da li će ustanove zaštite biti javni servis građana ili čuvari starog papira, koji se ne može valjano upotrebiti. Kontinuirana edukacija administratora, 10 koja se u Srbiji različito sprovodi

od arhiva do arhiva, daje uspešne rezultate u arhivskoj praksi jer su kategorisani stvaraoci arhivske građe uglavnom shvatili, da uređeno kancelarijsko poslovanje nije samo zakonska obaveza, već im je višestruko korisno u svakodnevnom radu s dokumentima. Veliki broj registraturski sređenih arhivskih fondova pravnih lica prestalih sa radom, svakodnevno se koriste za izdavanje različitih uverenja, neophodnih za realizaciju građanskih prava, iako još nisu predmet arhivističke obrade. Efekti funkcionalne primopredaje javne arhivske građe obostrano su korisni stvaraocima i arhivima, ali i svakom drugom zainteresovanom korisniku. Na osnovu analize izdatih uverenja u prethodnom periodu može se zaključiti da se arhivska građa pretežno koristila u dokazne svrhe 11 pred nadležnim državnim

10 Različito se sprovodi od arhiva do arhiva, npr. u Arhivu Srbije kroz tzv. Letnju školu arhivistike, u Požarevcu za određenu grupu stvaralaca, u Kragujevcu po potrebi, sprovodi se neka vrsta individualne edukacije stvaralaca u Arhivu, kada ovlašćeni arhivist proceni da je to potrebno, u cilju realizacije predloženih mera zaštite. 11 Npr. Potvrde o radnom stažu radi regulisanja prava iz PIO osiguranja, rešenja o neplaćenom odsustvu, razni osnivački akti, relevantni u postupku privatizacije, amortizacija hipoteke na nepokretnostima u katastru, na osnovu ugovora o stambenom kreditu, koji je sklopljen sa preduzećem u stečaju i dr.

Marija TODOROVIĆ

organima. Međutim, funkcionalna primopredaja fondova tranzicionog karaktera, omogućava dostupnost i upotrebljivost arhivske građe za kasnija, istorijska istraživanja. Detaljni opisi inventarnih jedinica arhivske građe iz osnovnih evidencija stvaraoca transformisaće se u arhivu u naučno-obaveštajna sredstva o arhivskoj građi i pružiti solidnu osnovu za izradu kvalitetne istorijske beleške o tvorcu arhivskog fonda i arhivistički postupak obrade dokumenata. Pored preuzimanja celovitih arhivskih fondova ugašenih privrednih preduzeća 12 praktični rad na terenu u većini slučajeva završava se selektivnom predajom fragmentarno sačuvane arhivske građe, iz samo nekih organizacionih jedinica stvaraoca ili predajom samo određene vrste, uglavnom vredne finansijske i kadrovske dokumentacije. 13

uglavnom vredne finansijske i kadrovske dokumentacije. 1 3 Sređivanje službene dokumentacije ,,ZASTAVA automobili”
uglavnom vredne finansijske i kadrovske dokumentacije. 1 3 Sređivanje službene dokumentacije ,,ZASTAVA automobili”
uglavnom vredne finansijske i kadrovske dokumentacije. 1 3 Sređivanje službene dokumentacije ,,ZASTAVA automobili”
uglavnom vredne finansijske i kadrovske dokumentacije. 1 3 Sređivanje službene dokumentacije ,,ZASTAVA automobili”

Sređivanje službene dokumentacije ,,ZASTAVA automobili” AD Kragujevac u stečaju.

12 Npr. ,,Autosaobraćaj” AD u stečaju Kragujevac 1953–2015, „Zastava automobili” AD u stečaju Kragujevac 1960–2016, prilikom registraturskog sređivanja arhivske građe od ukupno 1.066 dm registraturskog materijala, za trajno čuvanje u Arhivu izdvojeno je 382 dm arhivske građe, 48 dm registraturskog materijala, kome zakonski rok čuvanja nije istekao, a izlučeno je 636 dm bezvrednog registraturskog materijala. 13 Npr. Završni računi, platni spiskovi, M4 obrasci, matična knjiga zaposlenih, personalni dosijei i dr.

Preventivna zaštita javne arhivske građe stvaralaca u tranziciji

Zbog malog broja zaposlenog stručnog osoblja u arhivu, maksimalno popunjenog smeštajnog prostora sprovodi se obavezna valorizacija arhivske građe pre njenog prijema u arhiv. Na taj način je u depoima arhiva pohranjena poslovna dokumentacija brojnih stvaralaca u stečaju: DP ,,Romanija” Kragujevac; DP ,,11. oktobar” Rača; DP ,,Ortoteks” Kragujevac; DP ,,Zastava PTB” Kragujevac; Štamparija ,,Napredak” AD Aranđelovac; DPIM ,,Crvena Zvezda” Kragujevac; MDD ,,Milan Živić” Rača; Trikotaža ,,Dušan Dugalić” Batočina; DP ,,Zastava transport” Kragujevac; SIP ,,Nikola Nikolić” Kragujevac; DP ,,Filip Kljajić” Kragujevac; DP ,,Sjaj” Kragujevac; ,,Automehanika” DOO Kragujevac; ,,Izolma” AD Rača; DP ,,Agroseme” Kragujevac; ,,Zastava elektro” Rača; DD ,,Šamot” Aranđelovac; Zastava promet ,,Arena motors” Kragujevac; DP ,,Kraguj” Batočina; ,,Unior formingtools” DOO Kragujevac; ,,Ratko Mitrović” DOO Kragujevac; ,,Stankom Standard” AD Aranđelovac i dr. Pohranjena arhivska građa neuspešno reorganizovanih subjekata tranzicije još nije predmet plana arhivističke obrade u arhivu, ali je višestruko iskorišćena, u cilju ostvarivanja privatno-pravnih zahteva građana, koji ne bi mogli da čekaju njenu arhivističku obradu, budući da su rokovi za realizaciju njihovih prava pred drugim državnim organima vremenski određeni tj. prekluzivni. Registraturska sređenost preuzetih fondova podjednako je vredna arhivima i potencijalnim korisnicima arhivske građe, jer omogućava brže pronalaženje željenih podataka, olakšava stručni rad službi depoa i predstavlja solidnu osnovu za postupak dalje arhivističke obrade.

Zaključak

Iako su objektivni uslovi za realizaciju preventivnih mera zaštite javne arhivske građe u nastajanju veoma nepovoljni za arhive u Srbiji, jer nema valjanog pravnog osnova i potrebnog prostora u arhivima, subjektivni faktor zaštite arhivske građe – profesionalni arhivist, je garant obezbeđenja arhivskih fondova u nastajanju. Od njegovog stručnog znanja, radnog iskustva i entuzijazma zavisi kvalitet primopredaje i kasnija upotreba administrativnih spisa u arhivu. Stanje novopreuzetih arhivskih fondova stvaralaca u tranziciji, na području Šumadijskog regiona najbolje svedoči o kvalitetu preventivne zaštite administrativnih spisa, komplementarnosti dvojnih evidencija, efikasnoj primeni arhivističkih standarda u praktičnom radu registratura, te dostupnosti, sadržajnoj informativnosti i modalitetima optimalne upotrebe javne arhivske građe.

Summary

Objective conditions for realisation of preventative measures to protect emerging public archival materials are currently unfavourable for archives due to

Marija TODOROVIĆ

lack of valid legal basis and storage space needed in the Archives. However , is that a professional archivist, being the subjective factor in the protection of archival materials, is a quarantee of protection of emerging archival fonds. The qualitu of the handover and later use of administrative files in the Archives depend upon their expertise, experience and enthusiasm. The state of the archival fonds newly taken over from creators in transition in the Šumadija Region bears witness to the quality of preventative protection of administrative files, complementarity of double entry recording, efficient implementation of archival standards in the practical work of registraries as well as the availability, extensive informativeness and modalities of optimal use of public arhchival materials.

Mr. Marijana TODOROVIĆ BILIĆ Olivera SOLDATOVIĆ Arhiv Republike Srpske

stručni rad

FOND ZA PENZIJSKO I INVALIDSKO OSIGURANJE REPUBLIKE SRPSKE – STANJE DOKUMENTARNE I ARHIVSKE GRAĐE U FILIJALAMA BANJA LUKA I DOBOJ

Apstrakt: Stručnim nadzorom službe za zaštitu arhivske građe van arhiva, vrši se nadzor nad stanjem arhivske i dokumentarne građe. Ustaljena praksa postupanja sa arhivskom i dokumentarnom građom, organizacija rada, stručnost radnika zaposlenih na tim poslovima, angažovanost i spremnost na učenje i usavršavanje, kao i odnos cjelokupne administracije prema ovim poslovima, u većini je slučajeva na niskom nivou. Veoma značajna registratura, ali sa građom u nezavidnoj situaciji, je Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske. Ista je organizovana kroz rad centralne službe, te filijalama u Banjoj Luci, Doboju, Bijeljini, Istočnom Sarajevu, Prijedoru i Trebinju. U radu će biti prikazano stanje u filijalama u Banja Luci i Doboju.

Ključne riječi: Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, stručni nadzor, penzijski spisi, digitalizacija, zaštita dokumentarne građe.

PENSION AND DISABILITY INSURANCE FUND OF THE REPUBLIC OF SRPSKA - STATUS OF THE REGIONAL OFFICES IN BANJA LUKA AND DOBOJ

Abstract: Records management supervisors are monitoring protection of archival and documentary material, the established practice of dealing with archival and documentary materials, organization of work, the expertise of the employees, commitment and willingness to learn and improve themselves, as well as relations the entire administration to these problems, which in most cases is low. Pension and Disability Insurance Fund of the Republic of Srpska with there work organized through the work of central services with regional offices in Banja Luka, Doboj, Bijeljina, East Sarajevo, Prijedor and Trebinje, has created and still creates very important documents. This paper will show the status of the regional offices in Banja Luka and Doboj.

Mr. Marijana TODOROVIĆ BILIĆ, Olivera SOLDATOVIĆ

Keywords: Pension and Disability Insurance Fund of the Republic of Srpska, records management, pension records, digitalization.

Uvod

Stručnim nadzorom službe za zaštitu arhivske građe van arhiva, vrši se nadzor nad stanjem arhivske i dokumentarne građe, ustaljenom praksom postupanja sa arhivskom i dokumentarnom građom, organizacijom rada, stručnošću radnika zaposlenih na tim poslovima, angažovanosti i spremnosti na učenje i usavršavanje, kao i odnosom cjelokupne administracije prema ovim poslovima, koji je u većini slučajeva na niskom nivou. Veoma značajna registratura, ali sa građom u problematičnoj situaciji je Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, sa svojim radom organizovanim kroz rad centralne službe u Bijeljini i filijalama u Banjoj Luci, Doboju, Bijeljini, Istočnom Sarajevu, Prijedoru i Trebinju. Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju 1 osnovan je Javni fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske. Fond nastavlja poslovanje pod ovim nazivom sve do 2001. godine, kada mijenja naziv u Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske. Cilj fonda je ostvarivanje ustavom i zakonom zajamčenih prava iz domena penzijskog i invalidskog osiguranja, kao i utvrđenih potreba i interesa društva iz ove oblasti. Fond je organizacija koja vrši javna ovlašćenja u svojstvu pravnog lica sa pravima, obavezama i odgovornostima utvrđenim Zakonom, Statutom i drugim propisima koji uređuju sistem javnih službi. Fond je imalac građe i nekadašnje Zajednice penzijskog i invalidskog osiguranja Bosne i Hercegovine. Arhivski fond je velikim dijelom stradao u filijalama i poslovnicama, koje su zahvaćene poplavama 2014. godine.

Stručni nadzor – uočene nepravilnosti u Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske

Prvi stručni nadzor u Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijali Banja Luka, obavljen je u aprilu 1993. godine. Tom prilikom je konstatovano da, iako postoji uslovna prostorija za smještaj, zaštitu i čuvanje dokumentarne građe, ona je u nesređenom stanju. Arhivska knjiga, kao osnovna evidencija, nije ustrojena, a izdvajanje bezvrijednog materijala nije vršeno poslije 1985. godine. Lista kategorija dokumentarne građe sa rokovima čuvanja usvojena je 1978. godine. Idućim stručnim nadzorom, obavljenim u novembru 2000. godine, ustanovljeno je da je stanje nepromijenjeno u odnosu na prethodni nadzor. Posljednji nadzor nad stanjem smještaja, zaštite, sređenosti i vođenja evidencija o arhivskoj

1 “Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 27/93.

Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske - stanje

i dokumentarnoj građi u Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike

Srpske, Filijali Banja Luka, obavljen je u avgustu 2014. godine. Ovom prilikom je konstatovano da je obezbijeđena adekvatna prostorija samo za smještaj penzijskih spisa, ali ne i za arhivsku i dokumentarnu građu koja se nalazi razmještena po kancelarijama, u nesređenom stanju. Nije imenovano lice odgovorno za rukovanje arhivskom i dokumentarnom građom, ali su određeni službenici koji manipulišu penzijskim spisima.

U Filijali Banja Luka, koja posluje kroz organizovan rad jedanaest poslovnica

stacioniranih u Banjoj Luci, Gradišci, Kneževu, Kotor Varoši, Laktašima, Mrkonjić Gradu, Prnjavoru, Srpcu, Ribniku, Čelincu i Šipovu, ne evidentira se dokumentarna i arhivska građa, zbog čega Arhiv Republike Srpske nema saznanja o količini, vrsti i značaju građe koja se nalazi kod ovog stvaraoca. Izlučivanja bezvrijednog materijala u Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Banja Luka, bez prethodnog evidentiranja građe dozvoljavana su u tri navrata kod prethodnog pravnog lica, Samoupravne

interesne zajednice penzijskog i invalidskog osiguranja Bosne i Hercegovine, Filijala Banja Luka, i to:

- aprilu 1985. godine, odobreno uništenje bezvrijednog materijala nastalog

u

u

periodu 1977–1983. godine, u ukupnoj količini od 26,50 dužnih metara;

- u maju 1985. godine, odobreno uništenje bezvrijednog materijala nastalog

u

periodu 1971–1983. godine, u ukupnoj količini od 63,80 dužnih metara;

- junu 1985. godine, odobreno uništenje bezvrijednog materijala nastalog

u

u

periodu 1971–1980. godine, u ukupnoj količini od 26,20 dužnih metara.

U

Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala

Banja Luka, bezvrijedni materijal je izlučivan dva puta:

- u junu 2002. godine, odobreno uništenje bezvrijednog materijala koji se odnosi na rad SIZ-a za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine, Filijala Banja Luka, nastalog u periodu 1970–1990. godine, u ukupnoj količini od 68,40 dužnih metara;

- u julu 2003. godine, odobreno uništenje bezvrijednog materijala koji se odnosi na rad SIZ-a za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i

Hercegovine, Filijala Banja Luka, Poslovnica Prnjavor i Fonda za penzijsko

i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Banja Luka, Poslovnica

Prnjavor, nastalog u periodu 1967 – 2000. godine, u ukupnoj količini od 68,40 dužnih metara. Nakon ovog izlučivanja bezvrijednog materijala, uslijedila je višegodišnja pauza, pa je tako u decembru 2012. godine Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Banja Luka, dostavila Arhivu Republike Srpske spisak bezvrijednog materijala predloženog za uništenje. Obzirom da je Pravilnikom o postupku odabiranja arhivske građe, kriterijumima i načinu njenog vrednovanja 2

propisano da imaoci dokumentarne građe I i II kategorije odabiranje arhivske građe

2 „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 43/10.

Mr. Marijana TODOROVIĆ BILIĆ, Olivera SOLDATOVIĆ

i izdvajanje materijala vrše za svaku dokumentarnu cjelinu zasebno iz sređene

dokumentarne građe, evidentirane u arhivskoj knjizi, ovoga puta Arhiv Republike Srpske je odbio da izda rješenje. Novi pokušaj izlučivanja bezvrijednog materijala desio se u martu 2017. godine, kada je Arhiv Republike Srpske ponovo negativno odgovorio Filijali Banja Luka. Ovoga puta, uz spisak bezvrijednog materijala predloženog za uništenje, pojavila se i arhivska knjiga koja je bila nepravilno ustrojena i koja je sadržavala isključivo jednu vrstu dokumentarnog materijala – penzijske spise. U sklopu Filijale Doboj koja posluje kroz sedam poslovnica: Doboj, Modriča, Derventa, Teslić, Petrovo, Brod i Šamac, evidentiranje građe do 2017. godine nije vršeno.

Prvi stručni nadzor u Filijali Doboj obavljen je 11. 5. 1987. godine, za vrijeme poslovanja pod okriljem Zajednice penziono-invalidskog osiguranja Bosne i Hercegovine, trinaest godina poslije osnivanja ove filijale. Pregledom je utvrđeno da se građa ne izlučuje redovno, da se ne traži saglasnost za izlučivanje građe, da se ne vodi evidencija o arhiviranoj građi, kao i da se građa nalazi u nesređenom stanju po različitim kancelarijama. Zapisnikom je naređeno da se uočene nepravilnosti isprave.

Drugi nadzor obavljen je 28. 8. 2001. godine, kojom prilikom je konstatovano stradanje velikog dijela građe za vrijeme ratnih dejstava. Naloženo je izlučivanje građe, usvajanje nove liste kategorija, kao i evidentiranje građe kroz ustrojavanje osnovne evidencije – arhivske knjige. Fond je nedugo nakon nadzora izradio novu Listu kategorija materijala sa rokovima čuvanja i poslao je na saglasnost, izlučio bezvrijedni materijal, dok evidentiranje građe ni ovaj put nije izvršeno. Narednim nadzorom od 27. 2. 2009. godine, utvrđeno je da Filijala Doboj ima četiri namjenske prostorije za smještaj arhivske građe opremljene policama, tri zaposlena arhivara, važeće opće akte. Pored ovih optimalnih uslova, raspoloživih radnika i ponovljene naredbe Arhiva Republike Srpske da se građa evidentira, taj posao nije obavljen. Dana 14. 2. 2017. godine obavljen je stručni nadzor u ovoj Filijali kada je konstatovano da je za vrijeme poplave cjelokupna građa iz prethodog perioda

uništena. Nanovo adaptirani arhivski depoi su obezbijeđeni i opremljeni, imenovano je lice zaduženo za obavljanje kancelarijskog i arhivskog poslovanja, koje ima položen stručni ispit za rad arhivara. Arhivska knjiga je ustrojena nakon nadzora, ali građa još uvijek nije sređena. Prepis arhivske knjige zaključno sa rednim brojem 64 je poslat Arhivu, a do marta 2018. godine ostavljen je rok da se sredi građa. Nerazumljivo je kako se građa ovako važne ustanove nalazi u zatečenom stanju, posebno iz razloga što su postojeći opći akti o kancelarijskom i arhivskom poslovanju korektni, detaljni i predviđaju rješenja za brojne situacije sa kojima bi se radnici mogli susresti. Ne treba ni zanemariti činjenicu da je Fond za penzijsko

i invalidsko osiguranje Republike Srpske započeo i odradio proces digitalizacije

jedne vrste dokumentacije, proces koji nije jednostavan i prost, za koji je prije svega

Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske - stanje

neophodno prethodno planiranje, analiziranje i procjena postojećeg stanja radi iznalažanja najpovoljnijeg rješenja. Tim više čudi i zabrinjava zatečeno stanje.

Šta je dokumentarna građa?

Nadzorom stručnih lica utvrđeno je da se u filijalama Banja Luka i Doboj ne

identifikuje pravilno dokumentarna građa, što dovodi do niza drugih nepravilnosti

u domenu kancelarijskog i arhivskog poslovanja. Nepravilno identifikovanje

dokumentarne građe u navedenim filijalama Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske ogleda se u davanju značaja samo jednoj vrsti dokumentacije, čiji rok čuvanja čak nije ni trajan, već iznosi od 10 do 40 godina, u zavisnosti od vrste. Riječ je o specifičnoj dokumentaciji Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje penzijskim spisima, dosijeima, čiji se rok čuvanja određuje u zavisnosti od faze u kojoj se predmet nalazi ili u odnosu na osnovu ostvarivanja prava. Listom kategorija dokumentarne građe sa rokovima čuvanja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje

Republike Srpske 3 , u dijelu pod nazivom Rješavanje o pravima, pod rednim brojevima 253, 254–257, ova dokumentacija označena je nazivima:

- Dosijei – penzijski spisi, koji se čuvaju 10 godina;

- Predmeti nastali u postupku utvrđivanja smanjenja radne sposobnosti, koji se čuvaju 5 godina dok pravo po osnovu utvrđenog smanjenja traje i po prestanku prava i 10 godina od dana rješavanja o pravima kada ono nije priznato;

- Predmeti – dobrovoljno osiguranje, koji se čuvaju 20 godina od dana ostvarivanja prava i 10 godina od dana rješavanja o pravima kada pravo nije priznato;

- Dosijei – penzijski spisi u drugostepenom postupku, sa rokom čuvanja od 10 godina;

- Obrasci M-1, M-2, M-3, M-4 i M-7, sa rokom čuvanja od 20 godina od dana ostvarivanja prava na osnovu ovih podataka, 10 godina od prestanka prava i 40 godina u slučaju da osiguranik nije ostvario pravo. Bez sumnje, ova vrsta dokumentacije jeste veoma važna i neophodna je za

poslovanje ove ustanove, ali nedopustivo je da samo ona uživa status građe, dok

se ostala dokumentacija ne evidentira, niti se joj se pruža bilo kakva pažnja oko

pohranjivanja i čuvanja. Da se samo ovoj vrsti dokumentacije pruža zaštita u ovoj ustanovi, vidljivo je iz sprovedenog procesa digitalizacije.

3 Br. 1216-7/14 od 28. 3. 2014. godine.

Mr. Marijana TODOROVIĆ BILIĆ, Olivera SOLDATOVIĆ

Djelimična digitalizacija dokumentarne građe

Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske je još 2001. godine uočio značaj digitalizacije, te je iste godine usvojio Listu kategorija dokumentarne građe sa rokovima čuvanja. Također, usvojeno je Uputstvo o načinu pripremanja za skeniranje-mikrofilmovanje i uništavanje dokumentacije u spisima o

pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja, broj 02-7-7/01. 4 Također, više puta je traženo stručno mišljenje Arhiva Republike Srpske u vezi sa postupkom digitalizacije

i mikrofilmovanja građe. Put do konačnog ulaska u proces digitalizacije je trajao

trinaest godina. Obzirom da je Zakonom o arhivskoj djelatnosti Republike Srpske utvrđena obaveza stvaralaca/imalaca 5 koja zahvataju ili čuvaju dokumentarnu građu u digitalnom obliku, da donesu opšte akte kojim regulišu postupak zahvatanja i čuvanja građe u digitalnom obliku, tako je postupio i Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske. 6 Ovim Zakonom 7 utvrđena je obaveza navedenih organa i organizacija da opće akte kojima regulišu postupak zahvatanja i čuvanja građe u digitalnom obliku dostave nadležnom arhivu radi davanja saglasnosti na njihovu primjenu. Opći uslovi zahvatanja, pretvaranja i čuvanja dokumentarne građe

u digitalnom obliku, kao i sadržaj opštih akata fizičkih i pravnih lica koja zahvataju,

pretvaraju i čuvaju dokumentarnu ili arhivsku građu u digitalnom obliku, utvrđeni Pravilnikom o opštim uslovima čuvanja dokumentarne građe u digitalnom obliku i posebnim uslovima čuvanja specifične dokumentarne građe. 8 Arhiv Republike Srpske u aprilu 2014. godine je dao saglasnost na opće akte o upravljanju dokumentarnom građom Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske. Ti opći akti o upravljanju dokumentarnom građom su dio sistema općih akata Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, a namijenjeni su upravljanju dokumentarnom građom koja nastaje radom i poslovanjem Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, odnosno građom koja se po bilo kojem pravnom osnovu nalazi u njihovom posjedu. Zajedno sa standardom ISO 27001:2005 i drugim aktima Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, Pravilnik o radu), opći akti čine integralnu cjelinu internih pravila o čuvanju dokumentarne građe u digitalnom obliku. Sastavni dio općih akata su:

- Interna pravila upravljanja dokumentarnom građom, broj 1216-8/14 od 28. 3. 2014. godine,

4 Arhiv Republike Srpske nije dao saglasnost na primjenu ovog Uputstva broj 02-7-7/01, jer prema

tadašnjem Zakonu nije bio u obavezi.

5 Republičkih, zakonodavnih, izvršnih i sudskih organa, organa jedinica lokalne samouprave, javnih ustanova, privrednih društava, kao i drugih pravnih i fizičkih lica.

6 Zakon o arhivskoj djelatnosti Republike Srpske, „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 119/08, član 20, stav 1.

7

Isto, član 21.

8

„Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 64/12.

Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske - stanje

- Pravilnik o zahvatanju, konvertovanju i čuvanju dokumentarne građe u digitalnom obliku, broj 1216-6/14 od 28. 3. 2014. godine,

- Lista kategorija dokumentarne građe sa rokovima čuvanja, broj 1216-7/14

od 28. 3. 2014. godine,

- važeći certifikati u vezi sa upravljanjem dokumentarnom građom,

- prilozi, ogledni primjerci dokumenata i tehnička uputstva koja za pojedina informaciona rješenja ili usluge pripreme eksterni davaoci usluga.

U postupku davanja saglasnosti na ove akte utvrđeno je da je Fond za

penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske proveo pripremne mjere zahvatanja i čuvanja dokumentarne građe u digitalnom obliku, a da su opšti akti o

upravljanju dokumentarnom građom usklađeni sa pozitivnim propisima Republike Srpske.

I pored donesenih općih akata, sprovedenih pripremnih radnji i obavljenom zahtjevnom poslu, stanje koje smo zatekli prilikom stručnog nadzora bilo je neočekivano. Obzirom na praćenje modernih trendova u struci i velikom ulaganju u zaštitu građe, ostaje veliko pitanje zašto se zaštita građe odnosi isključivo na jednu vrstu dokumentacije.

Nedoumice umjesto zaključka

Postavlja se pitanje kako i zašto se ovakvo stanje ovoliko dugo tolerisalo. Kao što smo mogli da zaključimo, građa ovog stvaraoca bila je i ostala nesređena. Stručni arhivski radnici su nakon nadzora nad građom nalagali evidentiranje građe, a Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske je ovu obavezu ignorisao.

Evidentirana je građa u Filijali Doboj, ali tek u 2017. godini, uz napomenu da se radi

o dokumentarnoj građi nastaloj nakon poplave 2014. godine, koja nije u arhivskom

depou, niti je sređena po arhivskim propisima. Fond je godinama uspješno izlučivao

građu bez da je imao evidenciju iste, što je vidljivo iz dosijea Filijale Banja Luka, koja praksa je zaustavljena i istima naloženo evidentiranje građe. To je zakonska obaveza i obaveza koju su isti predvidjeli svojim općim aktima na koje je nadležni arhiv dao saglasnost. Ne treba zanemariti ni činjenicu da je Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske predložen za stvaraoca građe I kategorije prema kategorizaciji koja je u procesu donošenja. Kao takav, on je stvaralac građe koja je od značaja za historiju i druge naučne oblasti, za kulturu uopće i za druge društvene potrebe Republike Srpske, koji su mjerodavni za utvrđivanje politike, ciljeva i načina obavljanja pojedinih djelatnosti. Arhivska građa Fonda pruža uvid

u način, obim i uslove obavljanja pojedinih funkcija u okviru iste djelatnosti, koji imaju visok ili nadređen položaj na području svog djelokruga. 9 Obzirom na značaj dokumentarne građe koja nastaje radom ovog stvaraoca na republičkom nivou, on bi svakako trebao da bude primjer drugima u postupcima zaštite građe.

9 Pravilnik o kategorizaciji arhivskih fondova i zbirki, „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 53/10, član 9.

Mr. Marijana TODOROVIĆ BILIĆ, Olivera SOLDATOVIĆ

Razloge zašto se ovakvo nezavidno stanje zadržalo možemo tražiti na mnogim mjestima, ali neupitno je da je i manjak radnika nadležne službe u Arhivu Republike Srpske jedan od uzroka. Godinama se na ovim radnim mjestima broj radnika smanjuje, dok se broj registratura povećava. Fizička nemogućnost redovnog obavljanja stručnih nadzora kod svih imalaca, uzrokovana gore navedenim razlozima, nesumnjivo dovodi do ležernijeg, nesavjesnog i neogovornog postupanja stvaralaca prema dokumentarnoj građi. Svakako da tome doprinosi i rijetko izricanje nepopularne mjere – prekršajne prijave, o čemu treba dodatno razmišljati i na kolegijumima zauzeti novi, strožiji stav prema onim imaocima i stvarocima koji ne postupaju u skladu sa zakonom i koji se oglušuju na naredbe Arhiva Republike Srpske. Na osnovu analize dosijea stvaralaca građe i stručnog nadzora istih, možemo donijeti zaključak da odgovorna lica u Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, konkretno u filijalama Banja Luka i Doboj ne shvataju pojam „arhive“ kao stvaraoca građe, a za građu smatraju samo penzijske spise. Iako je Zakonom o arhivskoj djelatnosti Republike Srpske propisano da dokumentarna i arhivska građa nastala radom jednog stvaraoca čini cjelinu i ne može da se dijeli, 10 u Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje digitalizacijom su obuhvaćeni samo penzijski spisi. U Pravilniku o zahvatanju, konvertovanju i čuvanju dokumentarne građe u digitalnom obliku Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, broj 1216-6/14, navedeno je da prije zahvatanja građe u fizičkom obliku i njenog konvertovanja u digitalni oblik zapisa, organizator poslova mora da obezbijedi, između ostalog, građu sređenu u skladu sa evidencijama i klasifikacionom listom, te opremljenu metapodacima, kao i cjelovitost građe. Na osnovu uvida u kancelarijsko i arhivsko poslovanje, zaključujemo da se Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske ne pridržava propisa u sopstvenim aktima, što opet možemo shvatiti kao nerazumijevanje pojmova arhiva, arhivske i dokumentarne građe, evidentiranja i izlučivanja dokumentarne građe. Ovakav slučaj iz prakse samo nam je potvrdio važnost redovog vršenja stručnih nadzora. Pred Fondom za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske stoji veliki zadatak – evidentirati svu građu u arhivske knjige, redovno ažurirati podatke, dostavljati prepise nadležnom arhivu, izlučivati bezvrijedni dokumentarni materijal po arhivskim propisima, kontinuirano obučavati radnike, a na radnicima službe za zaštitu arhivske građe van arhiva u Arhivu Republike Srpske je da nadziru usklađivanje stanja na terenu sa zakonskim propisima.

Summary

Based on the file analysis of the record creators and expert supervision, we can conclude that the responsible ones in the Pension and Disability Fund of the

10 Zakon o arhivskoj djelatnosti Republike Srpske, „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 119/08, član 9.

Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske - stanje

Republic of Srpska, concretely speaking about the regional offices in Banja Luka and Doboj, do not understand the term “archive” as a record creator, and for the record they only consider pension files. Even though by the Archival legislation of the Republic of Srpska, it is written that records, mainly done by one creator, is represented as the whole unit and cannot be divided, and on the other hand, only pension files were digitized in this Fund. In the Authority control of converting and protecting of documentary material of Pension and Disability Fund, it is written that the work organizer must provide, before digitization of the records, that the records is arranged by the rules of written records and classification list and also maintaining metadata and wholeness of the records. After insight in the office and archive management of this concrete subject, we can conclude that the Pension and Disability Fund does not adhere to their own regulations, that we further can understand as misunderstanding of the terms archive, archive and documentary material, recording and excretion of documentary material.

Manuela KOZIĆ Državni arhiv u Osijeku

stručni rad

HRVATSKO PRAVOSUĐE U VREMENU TRANZICIJE S POSEBNIM OSVRTOM NA PRAVOSUDNA TIJELA NA PODRUČJU NADLEŽNOSTI DRŽAVNOG ARHIVA U OSIJEKU

Apstrakt:Devedesetih je godina u Hrvatskoj, zajedno s političkim, socijalnim i ekonomskim reformama, započela i reforma pravosuđa. Donošenjem novih, prestaje pravna valjanost dotadašnjih saveznih, odnosno republičkih zakona iz oblasti pravosuđa. Otvaranjem pregovora o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji, intenzivirao se rad na reformama i razvoju pravosudnog sustava, te je reorganizirana i racionalizirana postojeća mreža sudova i državnih odvjetništava. To se odrazilo i na pravosudna tijela, kao stvaratelje i imatelje arhivskog i registraturnog gradiva, na području pod nadležnošću Državnog arhiva u Osijeku.

Ključne riječi: Pravosuđe, reforma, pravosudna tijela, stalna služba, stvaratelji gradiva pravosuđa, Državni arhiv u Osijeku.

CROATIAN JUDICIARY DURING THE TRANSITION PERIOD WITH SPECIAL REFERENCE ON THE JUDICIARY BODIES IN THE COMPETENCE OF THE STATE ARCHIVES IN OSIJEK

Abstract: During the 1990s, a judiciary reform, along with other social and political reforms, was initiated in Croatia. With the new judiciary laws passed, the old federal and republic ones became void. The initiation of the EU accession process, the work on the judiciary reforms and development of the judiciary system in Croatia intensified, while the court and state attorney office network was reorganised and rationalised. This also reflected on the judiciary bodies as the creators and holders of the records in the competence of the State Archives in Osijek.

Keywords: Judiciary, reform, judiciary bodies, permanent service, creators of the judiciary records, State Archives in Osijek.

Hrvatsko pravosuđe u vremenu tranziciji s posebnim osvrtom na pravosudna tijela

Uvod

Uspostavom samostalne i neovisne Republike Hrvatske, zajedno s brojnim

drugim reformama na političkom, socijalnom i ekonomskom planu, započela

je i reforma pravosuđa. Naime, Ustavom Republike Hrvatske iz 1990. godine 1

predviđeno je ustrojstvo državne vlasti na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu. Ustav predviđa da sudbenu vlast, koja je samostalna i neovisna, obavljaju sudovi, a ustanovljavanje, djelokrug, sastav i ustrojstvo sudova, kao i postupak pred sudovima uredit će se zakonom. 2 U skladu s ustavnim odredbama, u

narednom razdoblju donijeti su novi zakoni kojima se uređuje navedena materija. Donošenjem novih, prestaju vrijediti dotadašnji savezni, odnosno republički zakoni iz oblasti pravosuđa, između ostalog i Zakon o redovnim sudovima 3 , prema

kojemu su u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj postojali sljedeći redovni sudovi:

općinski, okružni, okružni privredni sudovi, Viši privredni sud Hrvatske, Upravni sud Hrvatske, te Vrhovni sud Hrvatske kao najviši sud. Novi Zakon o sudovima donesen je 1994. godine. 4 Navedenim Zakonom određeno je ustrojstvo, djelokrug i nadležnost sudova u Republici Hrvatskoj, i to:

županijskih, općinskih, vojnih 5 i trgovačkih sudova, te Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Upravnog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Značajna novina u novom Zakonu o sudovima je da se umjesto dotadašnjih okružnih sudova ustrojavaju županijski sudovi za područje novoosnovanih županija

u Republici Hrvatskoj. Također, umjesto okružnih privrednih sudova i Višeg

privrednog suda Hrvatske ustanovljavaju se trgovački sudovi kao prvostupanjski sudovi za područje jedne ili više županija, te Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, za područje Republike Hrvatske, sa sjedištem u Zagrebu. Osim organizacijskog, odvijao se i teritorijalni preustroj sudova. Zakonom o područjima i sjedištima sudova, kao i njegovim izmjenama i dopunama, 6 određuje

se

područje nadležnosti redovnih 7 i specijaliziranih sudova, 8 kao i sjedišta u kojima

će

djelovati. U bivšoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, kao i u

socijalističkim republikama, postojala je i institucija javnog pravobranilaštva kao

1 tzv. Božićni Ustav od 22. prosinca 1990. godine, „Narodne novine“, br. 56/90.

2 Cf. čl. 115. i čl. 116. Ustava Republike Hrvatske od 22. prosinca 1990. godine, „Narodne novine“, br. 56/90.

3

Cf. Zakon o redovnim sudovima, „Narodne novine“, br. 5/77, 17/87, 27/88, 16/90, 41/90, 14/91.

4

Cf. Zakon o sudovima, „Narodne novine“, br. 3/94.

5

Vojni sudovi u Splitu i Zagrebu, kao specijalizirani sudovi, ukinuti su Zakonom o izmjenama i

dopunama Zakona o sudovima, „Narodne novine“ br. 100/96, a njihove predmete preuzeli su stvarno i

mjesno nadležni općinski i županijski sudovi.

6 Cf. Zakon o područjima i sjedištima sudova, „Narodne novine“, br. 3/94, 104/97, 59/01, 121/05,

85/08, 144/10, 84/11, 128/14.

7 Općinski i županijski sudovi te Vrhovni sud Republike Hrvatske kao najviši sud.

8 Trgovački, prekršajni, upravni sudovi, te Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske i Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

Manuela KOZIĆ

tijela koje štiti imovinska prava i interese države i njenih teritorijalnih jedinica. 9 Donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnom pravobranilaštvu, 10 dotadašnje javno pravobranilaštvo postaje javno pravobraniteljstvo. Taj naziv se zadržao sve do 1995. godine 11 kada se ukidaju dotadašnja javna pravobraniteljstva koja su djelovala u sjedištu županija u Republici Hrvatskoj, odnosno Grada Zagreba, te ista nastavljaju s radom kao državna pravobraniteljstva županija, odnosno Grada Zagreba. Ovakvo ustrojstvo zadržalo se sve do 2001. godine, 12 kada se ukidaju dotadašnja državna pravobraniteljstva koja ulaze u sastav nadležnog državnog odvjetništva (županijskog i općinskog). Pored javnog pravobraniteljstva, postojala je i institucija javnog tužilaštva koja se temeljila na Zakonu o javnom tužilaštvu. 13 Donošenjem Zakona o izmjenama Zakona koji sadrže nazivlje javno tužilaštvo iz 1993. godine, 14 ova institucija mijenja naziv u državno odvjetništvo. Ustrojstvo, nadležnost i rad državnog odvjetništva kao jedinstvenog, samostalnog i neovisnog pravosudnog tijela, koje je ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela, poduzimati radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske, te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i zakona, propisano je Zakonom o državnom odvjetništvu, kao i njegovim izmjenama i dopunama. 15 Navedenim zakonom, u Republici Hrvatskoj ustanovljeno je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske za teritorij Republike Hrvatske te županijsko državno odvjetništvo za područje županijskog odnosno trgovačkog suda i općinsko državno odvjetništvo za područje jednog ili više općinskih sudova. 16 Krajem 2001. godine ustrojen je, kao posebno državno odvjetništvo u sastavu državnoodvjetničke organizacije, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK). 17

Temelji pravosudne reforme u Republici Hrvatskoj

Otvaranjem pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, 2005. godine, intenzivirao se rad na reformama i razvoju pravosudnog sustava u

9 Cf. Zakon o javnom pravobranilaštvu , „Narodne novine“, br. 17/77, 17/86, 19/90, 41/90.

10 Cf. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnom pravobranilaštvu, „Narodne novine“, br.

83/92.

11 Cf. Zakon o državnom pravobraniteljstvu, „Narodne novine“, br. 75/95.

12 Cf. Zakon o državnom odvjetništvu, „Narodne novine“, br. 51/01.

13 Cf. Zakon o javnom tužilaštvu, „Narodne novine“, br. 17/77, 17/86, 27/89, 16/90, 41/90, 14/91,

66/91, 22/92, 39/92.

14 Cf. Zakon o izmjenama Zakona koji sadrže nazivlje javno tužilaštvo, „Narodne novine“, br. 58/93

15 Cf. Zakon o državnom odvjetništvu, „Narodne novine“, br. 75/95, 36/98, 51/01, 16/07, 20/07, 146/08,

76/09, 153/09, 116/10, 57/11, 130/11, 72/13, 148/13, 33/15, 82/15.

16 Cf. čl. 11. Zakona o državnom odvjetništvu, „Narodne novine“, br. 75/95

17 www.dorh.hr/Default.aspx?sec=53. (15.5.2017); Cf. Zakon o Uredu za suzbijanje korupcije i

organiziranog kriminaliteta, „Narodne novine“, br. 88/01.

Hrvatsko pravosuđe u vremenu tranziciji s posebnim osvrtom na pravosudna tijela

Republici Hrvatskoj kroz strateške planove Ministarstva pravosuđa i akcijske planove za provedbu strateških smjernica strategija razvoja pravosuđa. 18 Naime, Vlada Republike Hrvatske je u rujnu 2005. godine usvojila Strategiju reforme pravosuđa s pripadajućim planom djelovanja. 19 Prihvaćanjem navedenog strateškog dokumenta, Republika Hrvatska izrazila je spremnost za sveobuhvatnom mjerom reorganizacije i racionalizacije mreže postojećih pravosudnih tijela. Reformama koje su uslijedile je reorganizirana i racionalizirana postojeća mreža sudova i državnih odvjetništava u Republici Hrvatskoj, što se odrazilo i na pravosudna tijela, kao stvaratelje i imatelje arhivskog i registraturnog gradiva, na području pod nadležnošću Državnog arhiva u Osijeku.

Reforma pravosuđa u Republici Hrvatskoj 2006–2016. godine: misija, vizija, cilj

Sukladno Strategiji reforme pravosuđa i pripadajućem Akcijskom planu, pilot projekt spajanja određenih radno manje opterećenih općinskih i prekršajnih sudova smještenih u istom prostoru započeo je s provedbom u svibnju 2006. godine, te je rezultirao spajanjem osam općinskih i osam prekršajnih sudova 20 s područja Republike Hrvatske u općinske sudove šire nadležnosti. 21 Nažalost, ovaj projekt, zbog nedostatka zakonskih propisa, nije ostvario očekivani rezultat, te je Vlada Republike Hrvatske početkom 2007. godine donijela Zaključak o započinjanju procesa racionalizacije mreže sudova u Republici Hrvatskoj 22 koji bi se provodio spajanjem istovrsnih sudova. U tom vidu donesen je 2008. godine Zakon o područjima i sjedištima sudova 23 na temelju kojeg je od 1. siječnja 2009. godine racionalizirana mreža općinskih sudova, te je na području Republike Hrvatske umjesto dotadašnjih 108, ustanovljeno 67 općinskih sudova, s tim da su u sudovima koji su se spojili ustrojene stalne službe koje su nastavile s radom u dotadašnjim sjedištima. Također, kako bi se izašlo u susret građanima u ostvarivanju njihovih

18 Strategijom reforme pravosuđa za razdoblje od 2006. do 2010. godine zacrtani su opći ciljevi reforme

pravosuđa u Republici Hrvatskoj, kao i mjere za prilagodbu pravosuđa ulasku u Europsku uniju. Potom su uslijedile Strategija reforme pravosuđa, za razdoblje od 2011. do 2015. godine („Narodne novine“,

br. 145/10) i Strategija razvoja pravosuđa, za razdoblje od 2013. do 2018. godine („Narodne novine“, br. 144/12).

19 101. sjednica Vlade Republike Hrvatske, 22. rujna 2005. godine, toč. 2. Dnevnog reda: Strategija

reforme pravosudnog sustava (Nacrt), https://vlada.gov.hr/sjednice/101-sjednica-vlade-republike- hrvatske-slavonski-brod/283 (14. 5. 2017).

20 Pilot projektom obuhvaćeni su sudovi u Benkovcu, Buzetu, Čakovcu, Iloku, Makarskoj, Otočcu,

Pakracu i Pregradi.

21 https://pravosudje.gov.hr/istaknute-teme/reorganiizacija-8688/pregled-aktivnosti-na-reorganizaciji-

pravosudnog-sustava/6179 (13. 3. 2017).

22 220. sjednica Vlade Republike Hrvatske od 9. ožujka 2007. godine, https://pravosudje.gov.hr/

pravosudni-sustav-11207/ministarstvo-pravosudja-11355/reorganizacija-pravosudnog-sustava/

racionalizacija-mreze-sudova/11723 (13. 3. 2017).

23 Cf. Zakon o područjima i sjedištima sudova, „Narodne novine“, br. 85/08.

Manuela KOZIĆ

prava te im olakšao pristup zemljišnim knjigama na određenom području, nastavili su s radom i samostalni zemljišnoknjižni odjeli. 24 Godine 2010. završena je prva faza postupka racionalizacije pravosudnih tijela na području Republike Hrvatske predviđena Strategijom reforme pravosuđa

2006–2010. godine. Stoga je donesen novi strateški dokument za razdoblje od 2011. do 2015. godine. Istim su se morala uzeti u obzir i pitanja koja proizlaze iz budućeg članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji, odnosno stvaranje svih potrebnih uvjeta za ravnopravno i uspješno funkcioniranje pravosuđa Republike Hrvatske unutar Europske unije. Između ostalog, predviđen je nastavak rada na racionalizaciji

i unapređenju mreže pravosudnih tijela uz nastavak njihovog fizičkog spajanja, a

dovršene su i reforme prekršajnog i upravnog sudovanja. 25 Početkom 2011. godine smanjen je i broj županijskih sudova, te trgovačkih sudova, tako da se umjesto dotadašnjeg 21 županijskog suda na području Republike Hrvatske ustanovljava njih 15, 26 a umjesto dotadašnjih 13 trgovačkih sudova, ustanovljava se njih 7. 27 Reforma upravnog sudovanja na području Republike Hrvatske izvršena je tek 2012. godine. Naime, Upravni sud Republike Hrvatske za područje Republike Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu ustanovljen je Zakonom o sudovima iz 1994. godine, 28 i to za odlučivanje o tužbama protiv konačnih upravnih akata (upravni

sporovi), kao i obavljanje i drugih poslova određenih zakonom. Naredne Izmjene i dopune Zakona o sudovima iz 2009. i 2011. godine 29 koje se odnose na ustanovljavanje specijaliziranih upravnih sudova, te Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, stupile su na snagu tek 1. siječnja 2012. godine. Tada s radom započinju prvostupanjski upravni sudovi u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci,

a dotadašnji Upravni sud Republike Hrvatske nastavlja s radom kao Visoki upravni

sud Republike Hrvatske. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima 30 propisano je ustrojstvo i djelokrug prekršajnih sudova te Visokog prekršajnog suda, a Zakonom

24

UserDocsImages/dokumenti/Pravo%20na%20pristup%20informacijama/Izvje%C5%A1%C4%87a/

Statisticki%20pregled%20za%202016%20godinu.pdf. (13. 3. 2017).

https://pravosudje.gov.hr/

Ukupno

djeluje

107

samostalnih

zemljišnoknjižnih

odjela,

25 Cf. Strategija reforme pravosuđa, za razdoblje od 2011. do 2015. godine, „Narodne novine“, br.

145/10.

26 Županijski sudovi u Bjelovaru, Dubrovniku, Karlovcu, Osijeku, Puli, Rijeci, Slavonskom Brodu, Sisku, Splitu, Šibeniku, Varaždinu, Velikoj Gorici, Vukovaru, Zadru i Zagrebu. 27 Trgovački sudovi u Bjelovaru, Osijeku, Rijeci, Splitu, Varaždinu, Zadru i Zagrebu. Cf. Zakon o područjima i sjedištima sudova („Narodne novine“, br. 144/10). Od godine 2015., temeljem odredbi Zakona o područjima i sjedištima sudova („Narodne novine“, br. 128/14), osniva se Trgovački sud

u Pazinu kao nadležan za područje Istarske županije te se time broj trgovačkih sudova povećava na ukupno njih 8.

28 Cf. Zakon o sudovima, „Narodne novine“, br. 3/94.

29 Cf. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima, „Narodne novine“, br. 153/09 i Zakon o

izmjenama Zakona o sudovima, „Narodne novine“, br. 130/11.

30 Cf. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima, „Narodne novine“, br. 33/95.

Hrvatsko pravosuđe u vremenu tranziciji s posebnim osvrtom na pravosudna tijela

o područjima i sjedištima prekršajnih sudova 31 sjedišta u kojima će djelovati. Uvažavajući specifičnosti prekršajnog sudovanja, početkom 2010. godine provela se, po istim kriterijima, racionalizacija mreže postojećih prekršajnih sudova na način da su na području Republike Hrvatske umjesto dotadašnjih 114, ustanovljena 63 prekršajna suda, s tim da su spojeni sudovi postali stalne službe izvan sjedišta suda. 32 Donošenjem Zakona o područjima i sjedištima sudova iz 2014. godine, prekršajno sudovanje prestaje biti uređeno posebnim zakonom, te se na području Republike Hrvatske ustanovljavaju 22 prekršajna suda. 33 Time je izvršena reforma prekršajnog sudovanja, te smanjen broj prekršajnih sudova na području Republike Hrvatske s 63 na 22 prekršajna suda. 34 Prekršajni sudovi koji su prestali s radom, kao i dotadašnje stalne službe, postaju stalne službe novih prekršajnih sudova. 35 Daljnji rad na reformama i racionalizaciji predviđen novom Strategijom reforme pravosuđa, za razdoblje 2011–2015. godine, odnosno sama dinamika fizičkog spajanja pravosudnih tijela određena je pravilnicima. Dovršetak postupka predviđa se do kraja 2019. godine, 36 uz preduvjet osiguranja adekvatne opreme i infrastrukture za pravosudna tijela. U okviru novog strateškog dokumenta, velika i značajna reforma pravosuđa novijeg datuma izvršena je 2015. godine kada stupaju na snagu odredbe novog Zakona o područjima i sjedištima sudova iz 2014. godine. 37 Prema navedenom Zakonu, osim što je prekršajno sudovanje prestalo biti uređeno posebnim zakonom, značajno se smanjio broj općinskih sudova, 38 s tim da su dotadašnji općinski sudovi koji su prestali s radom, postali stalne službe novih općinskih sudova. Također, mijenja se i mjesna nadležnost županijskih sudova, odnosno promijenjen je način drugostupanjskog sudovanja prema kojem u drugom stupnju u kaznenim i građanskim predmetima može biti nadležan bilo koji županijski sud na području Republike Hrvatske, neovisno o tome koji je općinski sud donio prvostupanjsku odluku. Drugim riječima, drugostupanjska nadležnost županijskih sudova više nije vezana samo uz područje određenog županijskog suda. U žalbama na odluke općinskih sudova u radnim, obiteljskim i zemljišnoknjižnim predmetima, određuje se nadležnost određenih 39

31

Cf. Zakon o područjima i sjedištima prekršajnih sudova, „Narodne novine“, br. 36/98, 137/09.

32

Cf. Zakon o područjima i sjedištima prekršajnih sudova, „Narodne novine“, br. 137/09.

33

Prekršajni sudovi u Bjelovaru, Virovitici, Dubrovniku, Gospiću, Karlovcu, Osijeku, Puli, Rijeci,

Sisku, Požegi, Slavonskom Brodu, Splitu, Šibeniku, Čakovcu, Koprivnicu, Varaždinu, Velikoj Gorici, Vukovaru, Zadru, Zagrebu, Novom Zagrebu i Zlataru.

34 Cf. Zakon o područjima i sjedištima sudova, „Narodne novine“, br. 128/14.

35 Cf. čl. 14. Zakona o područjima i sjedištima sudova, „Narodne novine“, br. 128/14.

36 Cf. Smjernica 2.1. Strategije reforme pravosuđa, za razdoblje od 2011. do 2015. godine, „Narodne

novine“, br. 145/10.

37

Cf. Zakon o područjima i sjedištima sudova, „Narodne novine“, br. 128/14.

38

S djelovanjem nastavljaju 22 općinska suda, i to u Bjelovaru, Čakovcu, Dubrovniku, Gospiću,

Karlovcu, Koprivnici, Novom Zagrebu, Osijeku, Požegi, Puli-Poli, Rijeci, Sisku, Slavonskom Brodu,

Splitu, Šibeniku, Varaždinu, Velikoj Gorici, Virovitici, Vukovaru, Zadru, Zagrebu (građanski, kazneni, radni) i Zlataru.

39 Za odlučivanje u radnim sporovima u drugom stupnju određeni su županijski sudovi u Bjelovaru,

Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu. Za odlučivanje u obiteljskim predmetima u drugom stupnju određeni

Manuela KOZIĆ

županijskih sudova za odlučivanje u drugom stupnju. 40 Ovim odredbama ostvaruje

se reformska intencija specijalizacije sudaca za rad u istovrsnim ili srodnim pravnim područjima, a time ujedno omogućava i brže rješavanje predmeta, odnosno donošenje sudskih odluka u razumnom roku. Predmeti se županijskim sudovima dodjeljuju u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom predmeta sukladno odredbama Sudskog poslovnika, osim u slučaju kada je povodom žalbe odluka ukinuta. Tada se, ukoliko

je žalba ponovno izjavljena, predmet dodjeljuje u rad istom županijskom sudu. 41 U sklopu reforme pravosuđa, osim organizacijskog, odvijao se i teritorijalni

preustroj državnog odvjetništva određen Zakonom o područjima i sjedištima državnih odvjetništava, te njegovim kasnijim izmjenama i dopunama. 42 Sukladno navedenom Zakonu, a u skladu s namjeravanom racionalizacijom mreže državnih odvjetništava,

u početku se mreža državnih odvjetništava sastojala od 20 županijskih državnih

odvjetništava, 60 općinskih državnih odvjetništava i 2 vojna državna odvjetništva. 43

S vremenom se, od 1998. godine, povećala mreža županijskih državnih odvjetništava

na 21 županijsko državno odvjetništvo i taj broj je ostao nepromijenjen sve do početka 2011. godine, kada je broj županijskih državnih odvjetništava smanjen na njih 15. 44 Broj općinskih državnih odvjetništava, također je od 1998. godine porastao na 65, da bi 2002. godine bilo čak 71 općinsko državno odvjetništvo. Od početka 2009. godine bilježimo tendenciju smanjenja broja općinskih državnih odvjetništava na 55, zatim od 2011. godine 34. Od 2014. godine, uslijed reformi, značajno je smanjen broj općinskih državnih odvjetništava, te na teritoriju Republike Hrvatske ostaju djelovati 22 općinska državna odvjetništva. 45 Možemo zaključiti da se cilj koji je postavljen novom Strategijom reforme pravosuđa, za razdoblje 20112015. godine, a odnosio se na daljnju racionalizaciju pravosudnih tijela, počeo realizirati prvotno kroz racionalizaciju mreže županijskih i prekršajnih sudova, a potom i kroz reformu upravnog sudovanja. Daljnje reforme uslijedile su narednih godina i prvenstveno su bile usmjerene na daljnje smanjenje broja pravosudnih tijela na području Republike Hrvatske. Zakonom o područjima i sjedištima sudova iz 2014. godine područje Republike Hrvatske podijeljeno je na 15 pravosudnih područja, koliki je i broj županijskih sudova. Na području svake županije se ustanovljuje po jedan općinski sud i jedan prekršajni sud, 46 a Zakonom

su županijski sudovi u Puli-Poli, Splitu i Zagrebu, a za odlučivanje u zemljišnoknjižnim predmetima u drugom stupnju određeni su županijski sudovi u Splitu, Varaždinu i Velikoj Gorici.

40 Cf. čl. 3. i čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova, „Narodne novine“, br. 128/14.

41 Cf. čl. 5. Zakona o područjima i sjedištima sudova, „Narodne novine“, br. 128/14.

42 Cf. Zakon o područjima i sjedištima državnih odvjetništava, „Narodne novine“, br. 75/95, 36/98,

153/02, 146/08, 144/10, 84/11, 130/11, 128/14.

43 Vojna državna odvjetništva ukinuta su 1998. godine Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o

državnom odvjetništvu, „Narodne novine“ br. 36/98.

44 Županijska državna odvjetništva u Bjelovaru, Dubrovniku, Karlovcu, Osijeku, Puli, Rijeci, Sisku,

Slavonskom Brodu, Splitu, Šibeniku, Varaždinu, Velikoj Gorici, Vukovaru, Zadru i Zagrebu.

45 Općinska državna odvjetništva u Bjelovaru, Virovitici, Dubrovniku, Karlovcu, Gospiću, Osijeku,

Puli, Rijeci, Sisku, Slavonskom Brodu, Požegi, Splitu, Šibeniku, Varaždinu, Čakovcu, Koprivnici, Novom Zagrebu, Velikoj Gorici, Vukovaru, Zadru, Zagrebu i Zlataru.

46 Cf. Zakon o područjima i sjedištima sudova, „Narodne novine“, br. 128/14.

Hrvatsko pravosuđe u vremenu tranziciji s posebnim osvrtom na pravosudna tijela

o područjima i sjedištima državnih odvjetništava iz 2014. godine na području svake županije ustanovljuje se po jedno općinsko državno odvjetništvo. 47 Navedeni zakoni na snazi su u Republici Hrvatskoj od 2015. godine.

Pravosudna tijela na području nadležnosti Državnog arhiva u Osijeku od 1991. do 2009. godine 48

Državni arhiv u Osijeku je u navedenom razdoblju ukupno nadzirao 49

pismohrana pravosudnih tijela, kao stvaratelja i imatelja arhivskog i registraturnog gradiva, s područja Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske i Virovitičko- podravske županije. Od navedenih 49 pismohrana pravosudnih tijela, na području Osječko-baranjske županije nadzirano je 25 pismohrana, na području Vukovarsko- srijemske županije nadzirano je 13 pismohrana, a na području Virovitičko-podravske županije nadzirano je 11 pismohrana pravosudnih tijela. 49 U navedenom razdoblju u Osječko-baranjskoj županiji nadzirane su pismohrane sljedećih pravosudnih tijela:

• Županijski sud u Osijeku, 50

• Općinski sud: Beli Manastir, Donji Miholjac, Đakovo, Našice, Osijek i Valpovo,

• Prekršajni sud: Beli Manastir, Donji Miholjac, Đakovo, Našice, Osijek i Valpovo,

• Trgovački sud u Osijeku, 51

• Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, 52

• Općinsko državno odvjetništvo: 53 Beli Manastir, Đakovo, Našice, Osijek i Valpovo,

• Državno pravobraniteljstvo u Osijeku 54 te ispostave: Beli Manastir, Đakovo, Valpovo i Našice.

47

Cf. Zakon o područjima i sjedištima državnih odvjetništava, „Narodne novine“, br. 128/14.

48

Godina 2009. uzeta je kao prijelomna iz razloga što je do 2009. godine Državni arhiv u Osijeku

pokrivao područje triju današnjih županija u Republici Hrvatskoj, i to: Osječko-baranjske, Vukovarsko- srijemske i Virovitičko-podravske županije, te je nadzirao i rad pravosudnih tijela na navedenom području sve do 2009. godine, odnosno do osnivanja i početka djelovanja Državnog arhiva u Vukovaru i Državnog arhiva u Virovitici.

49 Bitno je napomenuti da su zbog ratnih zbivanja i okupacije Baranje i istočnog dijela Hrvatske,

u razdoblju od 1991. do 1998. godine, pravosudna tijela Republike Hrvatske s okupiranog područja

djelovala u progonstvu, dok su na okupiranim područjima djelovali parapravosudni organi tzv. SAO Krajine.

50 Do 1994. godine Okružni sud u Osijeku.

51 Do 1994. godine Okružni privredni sud u Osijeku.

52 Od 1991. do 1993. godine Okružno javno tužilaštvo u Osijeku, a od 1993. do 1995. godine Okružno

državno odvjetništvo u Osijeku.

53

,Do 1993. godine Općinsko javno tužilaštvo.

54

Od 1991. do 1992. godine Javno pravobranilaštvo u Osijeku, od 1992. do 1995. godine Javno

pravobraniteljstvo u Osijeku, a od 1995. godine pa sve do ukidanja 2001. godine Državno pravobraniteljstvo u Osijeku.

Manuela KOZIĆ

U Vukovarsko-srijemskoj županiji nadzirane su pismohrane sljedećih pravosudnih tijela:

• Županijski sud u Vukovaru,

• Općinski sud: Vinkovci, Vukovar i Županja,

• Prekršajni sud: Vinkovci, Vukovar i Županja,

• Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru,

• Općinsko državno odvjetništvo: Vinkovci, Vukovar i Županja,</