“ARHIVSKA PRAKSA” 20 “ARCHIVAL PRACTICE” 20

Izdavači: Publisher:
Arhiv Tuzlanskog kantona Archives of Tuzla Canton
Društvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog Association of archival
kantona employees in Tuzla Canton

Za izdavače: For Publisher:
mr. Omer Zulić mr. Omer Zulić
Organisational Board:
Organizacioni odbor:
mr. Omer Zulić (president), dr. Izet Šabotić, Ešefa
mr. Omer Zulić (predsjednik), dr. Izet Šabotić,
Begović, Hatidža Fetahagić, dr. Walter Brunner,
Ešefa Begović, Hatidža Fetahagić, dr. Walter
Marijana Galušić, dr. Mirjana Marinković-Lepić,
Brunner, Marijana Galušić, dr. Mirjana Marinković-
Tunjo Đordić, dr. Peter Pavel Klasinc, Saneta
Lepić, Tunjo Đordić, dr. Peter Pavel Klasinc,
Adrović, dr. Sead Selimović, Selma Isić, Adnan
Saneta Adrović, dr. Sead Selimović, Selma Isić,
Tinjić, Asija Filan, Nijaz Brbutović, mr. Alma
Adnan Tinjić, Asija Filan, Nijaz Brbutović, mr. Alma
Hasukić.
Hasukić.

Redakcija: Editors:
dr. Izet Šabotić (predsjednik), dr. Silvija Babić, mr. dr. Izet Šabotić (president), dr. Silvija Babić, mr.
Sejdalija Gušić, dr. Živana Heđbeli, Selma Isić, Sejdalija Gušić, dr. Živana Heđbeli, Selma Isić,
dr. Miroslav Novak, dr. Sead Selimović, mr. Omer dr. Miroslav Novak, dr. Sead Selimović, mr. Omer
Zulić, dr. Peter Wiesflecker Zulić, dr. Peter Wiesflecker

Odgovorni urednik: Editor-in-Chief:
dr. Izet Šabotić dr. Izet Šabotić

Urednik: Editor:
mr. Omer Zulić mr. Omer Zulić

LektorI: Lectors:
Hatidža Fetahagić Hatidža Fetahagić
mr. Alma Hasukić mr. Alma Hasukić
Korektori: Proff Readers:
Ešefa Begović Ešefa Begović
Selma Isić Selma Isić

Prevod na engleski jezik: English Translation:
Adnan Tinjić Adnan Tinjić
Prevod sa slovenačkog jezika: Slovenian Translation:
Maksida Hajdarević Maksida Hajdarević
Štampa: Print:
“Harfograf” d.o.o. Tuzla “Harfograf” d.o.o. Tuzla

Za štampariju: For printing office
Muris Džampo Muris Džampo

Časopis je indeksiran The journal is indexed
u C.E.E.O.L. i E.B.S.C.O in C.E.E.O.L. and E.B.S.C.O.
Tiraž: Edition:
500 primjeraka 500 copies

Saglasnost za izdavanje Časopisa dalo je Ministarstvo za Ministry of Education, Culture and Sport of Tuzla
obrazovanje, nauku, kulturu i sport Tuzlanskog kantona Podrinje Canton has given approval No 10/1-452-
pod brojem 10/1-452-20-2/98, od 08.05.1998. godine. 20-2/98, on May 8.1998. to publish this magazine.

Sjedište Redakcije je u Arhivu Tuzlanskog kantona, Sead of the Editorial Board Archives Canton Tuzla,
Franje Ledera 1, 75000 Tuzla, Franjo Leder 1, 75000 Tuzla,
Tel/fax: ++387 35 252 620 Tel/fax + +387 35 252 620
e-mail: arhiv.tk@bih.net.ba e-mail: arhiv.tk@bin.net.ba
20

ARHIVSKA PRAKSA, GOD. 20/2017, STR. 1-677, TUZLA 2017.
SADRŽAJ

PREDGOVOR ..................................................................................................... 1
FOREWORD ....................................................................................................... 5

I ARHIVISTIKA I ARHIVSKA SLUŽBA

Dr. sc. Vlatka LEMIĆ,
Vizija i praksa arhiva u 21. stoljeću kroz djelovanje Međunarodnog arhivskog
vijeća .................................................................................................................... 11
Dr. Aco ANGELOVSKI,
Specifičnosti djelovanja Arhiva Republike Makedonije u vremenu tranzicije ..... 23

Mr. sc. Omer ZULIĆ,
Zaštita i preuzimanje arhivske građe registratura u stečaju i likvidaciji (iskustva
i rezultati Arhiva Tuzlanskog kantona)................................................................ 35
Marija TODOROVIĆ,
Preventivna zaštita javne arhivske građe stvaralaca u tranziciji .................. 50
Mr. Marijana TODOROVIĆ BILIĆ, Olivera SOLDATOVIĆ
Fond PIO RS – stanje dokumentarne i arhivske građe u filijalama Banja Luka
i Doboj ................................................................................................................. 57
Manuela KOZIĆ,
Hrvatsko pravosuđe u vremenu tranzicije s posebnim osvrtom na pravosudna
tijela na području nadležnosti Državnog arhiva u Osijeku ................................. 66
Dr. sc. Silvija BABIĆ,
Neka pitanja problematike dostupnosti arhivskog gradiva ................................. 78
Mr. sc. Alma HASUKIĆ,
Analiza uređenosti registraturne građe ustanova obrazovanja na području
Tuzlanskog kantona u periodu tranzicije ............................................................. 99
Tatjana SEGEDINČEV,
Pregled matičnih knjiga koje se čuvaju u Istorijskom arhivu Subotice ............... 116

Andrijana VAREŠKOVIĆ, Aida SOJTARIĆ,
Specifičnosti preuzimanja i sređivanja ličnih zbirki osoba sa javnim ovlaštenjima 125
Ibrahim ZUKIĆ,
Uloga arhivara i menadžmenta u uspostavljanju sistema upravljanja dokumentima
u školama (primjer JU OŠ „Banovići Selo“)....................................................... 133
Spomenka PELIĆ,
Arhivska knjiga – nedorečenost zakonske regulative ........................................... 142

Valentina PETAROS JEROMELA,
Arhive lokalnih zajednica i klasifikacijski sistem kancelarijskog poslovanja ...... 154

Prof. dr. Izet ŠABOTIĆ,
Međunarodni značaj projekta “Arhivska praksa” ............................................... 164
Dr. sc. Mirjana MARINKOVIĆ - LEPIĆ,
„Arhivska praksa“ – doprinos u primjeni novih trendova u arhivistici s akcentom
na odnose s javnošću .......................................................................................... 187
Selma ISIĆ,
Osvrt na stručno-tematsku zastupljenost na stranicama časopisa „Arhivska
praksa“.................................................................................................................. 210

Mr. Jasmin JAJČEVIĆ,
Zastupljenost časopisa „Arhivska praksa“ u međunarodnim bazama ................ 226
Mr. sc. Sejdalija GUŠIĆ,
Doprinos arhivista Historijskog arhiva Sarajevo projektu „Arhivska praksa“ .. 249
Prof. dr. Sead SELIMOVIĆ,
Doprinos časopisa „Arhivska praksa“ izučavanju lokalne historije.................... 256
Željko MARKOVIĆ,
Doprinos projekta “Arhivska praksa” promociji kulturno-istorijskog nasleđa
Tuzle i njene okoline ............................................................................................. 276
Dr. sc. Zdenka SEMLIČ RAJH,
Arhivi i njihova iskustva s uspostavom sistema za opis sadržaja ........................ 291
Željka DMITRUS,
Digitalizacija i obrada posebno zanimljivog gradiva .......................................... 311
Mr. Mirjana BOGOSAVLJEVIĆ,
Archivematica: primer softvera za digitalizaciju prilagođenog arhivistima ....... 320
Josip MIHALJEVIĆ,
Izrada multimedijskoga mrežnog sadržaja za promoviranje arhivske djelatnosti 335
Branimir PETI,
Zaštita nekonvencionalnog gradiva u nastajanju na primjeru kategoriziranog
stvaratelja ............................................................................................................. 347
Aleksander LAVRENČIČ,
„Ducat“ u arhivi TV Slovenija ............................................................................. 355
Adnan TINJIĆ, Hatidža FETAHAGIĆ,
Rad s korisnicima u modernom informatičkom okruženju (praksa Arhiva
Tuzlanskog kantona) ............................................................................................ 363

Dr. Peter Pavel KLASINC, doc.
Arhivska teorija i praksa u studijskom programu arhivistike ............................. 373
Dr. sc. Jasna POŽGAN, Ivana POSEDI,
Gradivo za proučavanje tematike rudarstva na području Međimurja i koprivničke
Podravine ............................................................................................................ 383
Dr. Enver UJKANOVIĆ,
Tapu senedi i primjeri obrade njihovog sadržaja ............................................... 398
Mag. Gašper ŠMID, Žarko ŠTRUMBL,
Arhivski izvori u Arhivu Republike Slovenije, koji se odnose na historiju
željeznica u Bosni i Hercegovini ......................................................................... 415

II IZ DRUGIH ČASOPISA

Lucia NAČINOVIĆ-PRSKALO,
Arhiviranje zvučnih zapisa, Arhivski vjesnik, br. 59, Zagreb 2016, 77-98. ......... 435

III IZ GRAĐE

Dr. sc. Muhamed HUSEJNOVIĆ,
Političke prilike u Bosanskom kraljevstvu poslije Budimskog sabora ............... 457

Prof. dr. Senaid HADŽIĆ,
Koncept političkog katolicizma i pravaško (sve)hrvatstvo. Primjer Bosne i
Hercegovine 1878. .............................................................................................. 469
Prof. dr. Adnan VELAGIĆ,
Četnici u Hercegovini (1941–1945) .................................................................... 487
Dr. Senija MILIŠIĆ,
Stradanje Roma prema Zemaljskoj komisiji za Bosnu i Hercegovinu za utvrđivanje
zločina okupatora i njihovih pomagača (1944–1947) ....................................... 518

Hatidža FETAHAGIĆ,
Gradnja mosta s kipovima u Tuzli ....................................................................... 543
Mr. his. Dino DUPANOVIĆ,
Političke posljedice zemljotresa u Bosanskoj krajini 1969. godine .................... 554
Prof. dr. Sead SELIMOVIĆ,
Operacija “Sadejstvo 95’’ i pokušaj okupacije tuzlanskog kraja.........................  569

Ešefa BEGOVIĆ,
Sumarni inventar: Sreski savez zemljoradničkih zadruga Brčko (1946-1962) ........... 581

IV PRIKAZI

Željko JELAVIĆ,
Glasnik arhiva i Arhivističkog udruženja BiH, br. 46, Arhivističko udruženje
Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2016, 280 str. ..................................................... 597

Mr. sc. Alma HASUKIĆ,
ATLANTI – Revija za savremenu arhivsku teoriju i praksu, Vol. 26, No. 1 i 2,
Trieste – Maribor 2016, 512 str. .......................................................................... 600

Prof. dr. Izet ŠABOTIĆ,
Rasim Hurem, BiH u Drugom svjetskom ratu 1941–1945, Zagreb – Sarajevo
2016, 400 str. ....................................................................................................... 607
Elvir SELIMOVIĆ,
Robert Jay Donia, Radovan Karadžić: uzroci, postanak i uspon genocida u Bosni
i Hercegovini, University Press, prevela Daniela Valenta, Sarajevo 2016, str. 314. 614

Mr. sc. Šefko SULEJMANOVIĆ,
Monografija Behram-begove medrese, Behram-begova medresa Tuzla, Tuzla
2016, 375 str. ....................................................................................................... 619
Mr. Semir HADŽIMUSIĆ,
„Historijska misao (Historical Thought)“,God. 2, br. 2, Društvo historičara
Tuzlanskog kantona i Odsjek za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta
u Tuzli, Tuzla 2016, 305 str. .............................................................................. 624
Mr. Jasmin JAJČEVIĆ,
„Prilozi historiji urbanog razvoja Bosne i Hercegovine u 20. stoljeću“, Zbornik
radova, Edicija Zbornici, Knjiga 1, Udruženje za modernu historiju/Udruga za
modernu povijest (UMHIS) Sarajevo, Sarajevo 2016, 189. str. .......................... 629

V IZVJEŠTAJI

Adnan TINJIĆ,
Kulturno-obrazovna djelatnost Arhiva Tuzlanskog kantona u periodu od jula
2016. do jula 2017. godine .................................................................................. 637
Ešefa BEGOVIĆ,
Zapisnik o toku 29. međunarodnog savjetovanja „Arhivska praksa 2016“,
Tuzla, 29. i 30. septembar 2016. godine (Hotel „Tuzla“) ................................... 648
Hatidža FETAHAGIĆ,
Okrugli sto na temu “Arhivi i mediji u funkciji zaštite i afirmacije pokretnog
kulturnog naslijeđa”, Tuzla, 15. 12. 2016. ........................................................ 654
Adnan TINJIĆ,
Izvještaj sa konferencije Treći dani ICARUSA u Hrvatskoj „Arhivi bez
granica“, 16–18. mart 2017. ............................................................................. 657
Selma ISIĆ,
Izvještaj sa Savjetovanja arhivskih radnika BiH, Jajce, 17–19. maj 2017.
godine ................................................................................................................. 660

VI IN MEMORIAM
Tunjo Đordić ....................................................................................................... 667
PREDGOVOR

Jubilarni, 20. po redu časopis Arhivska praksa izraz je dugogodišnje
upornosti, istrajnosti i nastojanja arhivskih stručnjaka, okupljenih oko Arhiva
Tuzlanskog kantona, da putem istog unapređuju i daju podsticaj razvoju arhivske
struke, ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u regionu. Trajanje od 20 godina potvrda
je valjanosti i neophodnosti projekta “Arhivska praksa”. Riječ je o projektu koji je
postao važan faktor ukupnog razvoja arhivistike i arhivske struke, ne samo u Bosni
i Hercegovini, već i šire. Važan dio projekta jeste časopis Arhivska praksa, koji je u
proteklih 20 godina na najbolji način promovisao i prenosio znanja i iskustva arhivske
teorije i prakse. To se radilo veoma stručno, profesionalno i odgovorno, sa ciljem da
sadržaji predstavljeni u časopisu ostave što snažniji trag na najznačajnije segmente
arhivske djelatnosti. U tim nastojanjima sudjelovali su brojni arhivisti, historičari,
informatičari i drugi stručnjaci iz više od 20 evropskih zemalja. U proteklih 20
brojeva časopisa, na više od 8.000 stranica teksta, u radovima od preko 200 vrsnih
stručnjaka sublimirana su važna arhivska i historijska znanja, koja su značajno
unaprijedila arhivsku i historijsku struku i nauku. Iz broja u broj, otvaranjem važnih,
prioritetnih i najaktuelnijih pitanja arhivske teorije i prakse, pravljen je iskorak više
u cilju produbljivanja i proširivanja znanja. Težilo se da stručna znanja i promišljanja
prezentovana u časopisu pomognu u rješavanju nagomilanih problema sa kojima je
bila suočena arhivska struka u Bosni i Hercegovini. Poseban akcenat stavljen je na
problematiku vezanu za registraturnu građu u nastajanju. To je urađeno s razlogom,
jer je upravo to najosjetljivije područje arhivske struke u Bosni i Hercegovini, te
je bilo neophodno prioritetno djelovati. Stoga su se iz savjetovanja u savjetovanje,
iz broja u broj časopisa, otvarala najaktuelnija pitanja arhivske teorije i prakse.
Cilj je bio da ista posluže u pragmatičnom pogledu, da educiraju arhivski kadar,
kako bi mogao što adekvatnije odgovoriti na složenu arhivsku problematiku sa
kojom se suočavao. Brojni i raznovrsni sadržaji koji su prezentovani u časopisu u
kontinuitetu su unapređivali nivo znanja arhivskog kadra, kako u registraturama tako
i u arhivima. To je bila osnovna funkcija časopisa Arhivska praksa, koja je potvrđena
kontinuitetom publikovanja od 20 godina, sa isto toliko brojeva te, posebno,
bogatsvom i vrijednostima sadržaja koji su snažno uticali na afirmaciju arhivske
struke, ne samo u Bosni i Hercegovini, već i šire.
Jubilarni 20. broj časopisa Arhivska praksa, iako je posvećen značajnom
jubileju, u sadržajno-strukturalnom pogledu ostao je dosljedan svojoj
dvadesetogodišnjoj misiji. Težište časopisa vezano je za njegovu prvu i najvažniju
rubriku – Arhivistika i arhivska služba u kojoj su otvorena brojna i aktuelna pitanja
arhivske teorije i prakse. Ista su svrstana u tri tematske grupe: Zaštita registraturne
građe u nastajanju u vremenu tranzicije – rezultati i perspektive, Doprinos projekta
„Arhivska praksa“ razvoju arhivske djelatnosti, te Aktuelna pitanja arhivske teorije
i prakse, sa podtemama koje se odnose na: Zaštitu nekonvencionalne građe u
nastajanju i Ostala aktuelna pitanja arhivske teorije i prakse.

1
Složena arhivistička problematika je otvorena zrelim naučnim i stručnim
promišljanjem o savremenim procesima i kretanjima u arhivističkoj nauci u 21.
stoljeću, sa jasnim stavom gdje se arhivistika kao nauka nalazi i u kojem smjeru
je potrebno da ide. Raznovrstan set pitanja odnosi se na registraturnu građu u
nastajanju, sa posebnim osvrtom na uticaj tranzicijskih procesa na istu. Na tom
planu predstavljena su iskustva iz različitih država, pri čemu su tretirani raznovrsni
segmenti kao što su: stanje registraturne građe u tranzicijskom periodu u oblasti
privrede, uprave, pravosuđa, obrazovanja i dr. Riječ je o zanimljivim sadržajima
pragmatične naravi, koji mogu u značajnoj mjeri biti od pomoći u rješavanju nekih
pitanja u oblasti zaštite registraturne građe u nastajanju.
Kako i priliči, u jubilarnom 20. broju dat je osvrt na značaj i ulogu projekta
„Arhivska praksa“ razvoju arhivistike. Isto je sagledano sa više aspekata, poput:
međunarodnog značaja projekta „Arhivska praksa“, primjene novih trendova u
arhivistici kroz stranice časopisa, zastupljenost sadržaja časopisa u međunarodnim
bazama, značaja časopisa za razvoj historijske nauke, te promovisanje kulturno-
historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzle i Tuzlanskog kantona kroz projekat „Arhivska
praksa“. Na ovaj način, pokušala se dati objektivna slika časopisa kroz proteklih 20
godina i njegovog uticaja i značaja za razvoj arhivistike u Bosni i Hercegovini i
okruženju.
U tematskoj cjelini vezanoj za aktuelna pitanja arhivske teorije i prakse
otvorena su važna pitanja koja tretiraju značajna i zanimljiva arhivska pitanja.
Između ostalog, tretirana je zaštita nekonvencionalne arhivske građe, digitalizacija
i primjena softvera u procesu digitalizacije, obrazovanje arhivskih kadrova,
primjena novih standarda i postupaka u procesu obrade i opisa arhivske građe, uticaj
informatičkog okruženja na dostupnost arhivske građe. Predstavljena je arhivska
građa vezana za bosanskohercegovačku prošlost, koja se nalazi u arhivima izvan
Bosne i Hercegovine. Navedeni sadržaji predstavljaju veoma zrelo stručno i naučno
promišljanje koje se u dobroj mjeri može primijeniti u praksi i biti od koristi kod
rješavanja značajnog broja problema sa kojima se susreće arhivistika danas.
U poglavlju Iz drugih časopisa preuzet je rad Lucie Načinović Prskalo,
s Odjela za informatiku Sveučilišta u Rijeci, pod naslovom Arhiviranje zvučnih
zapisa. Rad tretira nesvakidašnju, ali izuzetno važnu arhivsku problematiku. U radu
se ukazalo na načela i strategiju očuvanja zvučnih zapisa, koji podrazumijevaju čitav
niz radnji i postupaka sa ciljem očuvanja dugovječnosti ove vrste arhivskih zapisa.
Poseban akcenat je stavljen na status zvučnih zapisa u Republici Hrvatskoj. Riječ je
o veoma poučnom i zanimljivom stručnom radu.
Poglavlje Građa je značajno zastupljeno u ovom broju časopisa sa radovima
eminentnih istraživača i naučnika. Isti daju osvrt na nekoliko zanimljivih pitanja
iz prošlosti Bosne i Hercegovine, sa temama kao što su: Prilike u Bosanskom
kraljevstvu poslije Budimskog sabora, Koncept hrvatskog katolicizma i pravaškog
(sve)hrvatstva u Bosni i Hercegovini 1878, Četnici u Hercegovini 1941–1945,
Političke posljedice zemljotresa u Bosanskoj krajini 1969, Gradnja mosta s kipovima

2
u Tuzli i dr. Također je predstavljen i sumarni inventar Sreski savez zemljoradničkih
zadruga Brčko. Riječ je o zanimljivim i važnim historiografskim sadržajima, koji
predstavljaju značajan doprinos razvoju bosanskohercegovačke historiografije.
U poglavlju Prikazi i ocjene, široj naučnoj i kulturnoj javnosti predočeno je
nekoliko važnih arhivističkih i historiografskih publikacija. Predstavljeni su: časopis
Glasnik arhiva i Arhivističkog udruženja Bosne i Hercegovine, br. 46, Sarajevo
2016, časopis Atlanti, br. 26, Trst–Maribor 2016, monografija Bosna i Hercegovina
u Drugom svjetskom ratu 1941–1945 (autora Rasima Hurema), Zagreb–Sarajevo
2016, studija Radovan Karadžić: uzroci, postanak i uspon genocida u Bosni i
Hercegovini, (autora Roberta Donije), Sarajevo 2016, monografija Behram-begova
medresa u Tuzli, Tuzla 2016, zbornik radova Prilozi historiji urbanog razvoja Bosne
i Hercegovine u 20. stoljeću, Sarajevo 2016, te časopis Historijska misao, br. 2,
Tuzla 2016. Riječ je o jako zanimljivim arhivističkim i historijskim publikacijama,
koje predstavljaju značajno naučno i stručno ostvarenje i doprinos unapređenju
arhivistike i historijske nauke.
U ustaljenom poglavlju Izvještaji, predstavljeno je nekoliko priloga vezanih
za održavanje naučnih i stručnih skupova u zemlji i inostranstvu. U posebnom
članku detaljno je predstavljen kulturno-obrazovni rad Arhiva Tuzlanskog kantona
za vremenski period od jula 2016. godine do jula 2017. godine. Posebni izvještaji
dati su sa slijedećih naučnih i stručnih sadržaja: 29. međunarodno savjetovanje
“Arhivska praksa 2016”, Tuzla 29–30. 9. 2016, Savjetovanje arhivskih radnika
Bosne i Hercegovine, Jajce 17–19. 5. 2016, okrugli sto ”Arhivi i mediji u funkciji
zaštite i afirmacije pisanog kulturnog naslijeđa”, Tuzla 15. 12. 2016, konferencija
Dani ICARUS-a u Hrvatskoj ”Arhivi bez granica”, Vukovar 16–18. 3. 2017. Riječ
je o važnim naučno-stručnim sadržajima na kojima je tretirana iznimno važna
problematika iz oblasti arhivistike i historiografije, koja je na ovaj način značajno
približena svim zainteresovanim čitaocima.
Časopis Arhivska praksa, broj 20, je u strukturalno-sadržajnom smislu jako
sadržajan i bogat raznovrsnim sadržajima arhivističke i historiografske provenijencije.
Kao i u prethodnih 19. brojeva i u ovom jubilarnom broju otvorena su aktuelna
pitanja arhivske teorije i prakse. Neka od njih imaju izravnu pragmatičnu funkciju,
ali tu su i pitanja koja predstavljaju važnu osnovu za praćenje znanja arhivskih službi
zemalja razvijenog svijeta. Kako i priliči jubilarnom 20. broju, predstavljen je osvrt
na doprinos projekta „Arhivska praksa“ razvoju arhivske struke, kako u Bosni i
Hercegovini, tako i zemljama okruženja.
Sadržajima predstavljenim u 20. broju časopisa Arhivska praksa, još jednom
je potvrđena njegova validnost, potrebnost i funkcionalnost. Predstavljeni sadržaji
čine zrelo i zaokruženo stručno i naučno štivo kao izraz potrebe za educiranjem
arhivskog kadra i unapređenja arhivske teorije i prakse. To je koncept i misija časopisa
koji traje 20 godina, što je potvrdio i svojim rezultatima. Zasluge za istrajnost na
ostvarenju te misije pripadaju brojnim autorima priloga iz dvadesetak evropskih
zemalja, redakcijskom i uređivačkom timu i drugima koji su na bilo koji način

3
doprinijeli da časopis Arhivska praksa traje i snažno promoviše arhivska znanja,
koja su jačala edukativnu i ukupnu funkciju arhivske struke u Bosni i Hercegovini
i regionu. Svojim sadržajima, vizijom i misijom časopis u ovih 20 brojeva je
opravdao svoju namjenu i značajno doprinio unapređenju arhivske struke. Nadamo
se njegovom uspješnom egzistiranju i trajanju i u budućem vremenu.
Redakcija

4
FOREWORD
The jubilee, 20th edition of the journal „Archival practice“ is the expression
of the long-standing persistence, perseverance and efforts of archival experts,
gathered around the Archive of Tuzla Canton, to advance and encourage the
development of archival profession not only in Bosnia and Herzegovina but also in
the region. The duration of 20 years is the proof of validity and the necessity of the
project “Archival Practice“. It is a project that has become an important factor in the
overall development of archival science and archival profession not only in Bosnia
and Herzegovina, but also the wider area. An important part of the project is the
journal „Archival practice“, which in the last 20 years in the best way promoted and
passed on the knowledge and experience of archival theory and practice.
This was done very professionally and responsibly, with the aim that
contents presented in the journal leave a strong mark to the most significant segments
of archival activity. Numerous archivists, historians, computer scientists and other
experts from more than 20 European countries participated in these endeavors.
In the past 20 issues of the journal, with over 8.000 pages of text, in papers
written by over 200 highly qualified experts, there were sublimed important archival
and historical knowledge, which significantly enhanced archival and historical
science. From issue to issue, the opening of important, primary and most active
issues of archival theory and practice has been a step forward in order to deepen and
expand knowledge. The aim was that the expert knowledge and reflection presented
in the periodical help to solve the accumulated problems in archival profession of
Bosnia and Herzegovina.
Particular emphasis has been placed on the issue of emerging registry
material. This was done for a reason, because it is the most sensitive area of ​​the
archival profession in Bosnia and Herzegovina and priority was to act. Consequently,
from consulting in conference, from one journal issue to another, we opened the
most current issues of archival theory and practice. The goal was to use it in a
pragmatic way to educate archival personnel in order to respond more adequately to
the complex problems they faced. Numerous and diverse contents presented through
the pages of the journal continuously improved the level of knowledge of archival
personnel, both in registries and archives. This was the basic function of the journal
„Archival practice“, which was confirmed by the continuity of its publication for 20
years and in particular, the wealth and values ​​of the content that strongly influenced
on the affirmation of the archival profession not only in Bosnia and Herzegovina but
also wider area.
The jubilee, 20th issue of the journal, although devoted to this significant
jubilee, remained structurally consistent with its twenty-year mission. The focus of
the journal is related to its first and most important section, namely Archival science
and archives. Numerous and current issues of archival theory and practice are open
in this section. They are classified in three thematic groups: Protection of registry
materials in emergence in transition period – results and perspectives, Contribution

5
of the project “Archival practice” to development of archival activity and Current
issues of archival theory and practice, with subthemes: Protection of unconventional
materials in emerging and Other current issues of archival theory and practice.
The complex archival problematics has emerged through mature scientific
and expert reflection on modern processes and movements in archival science in the
21st century, with a clear view of where archival science is and in what direction
it is necessary to go. A diverse set of issues relates to emerging registry materials,
with particular reference to the impact of transition processes on them. In this plan,
experiences from different countries were presented, with a variety of segments
such as: state of registry materials in the transition period in the field of economy,
administration, justice, education, etc. These are interesting features of a pragmatic
nature, which can be helpful in solving some of the issues in the area of ​​the protection
of registry materials in emergence.
The jubilee, 20th issue of journal „Archival practice“ presented the
importance and role of the project “Archival practice” for the development of
archival science. Significance and role are considered in several aspects, such as:
the international significance of the project “Archival Practice”, the application of
new trends in archival science through the pages of the periodical, the present of the
contents of the journal in international databases, the importance of the journal for
the development of historical science and the promotion of cultural and historical
heritage of Tuzla and Tuzla Canton through the project “Archival practice”. This
way, authors tried to give an objective picture of the periodical over the past 20 years
and his influence and significance for the development of archival science in Bosnia
and Herzegovina and also wider area.
In the thematic part related to the current issues of archive theory
and practice, important issues that deal with significant and interesting
archival issues are opened. Among other things, papers treated the protection
of unconventional archival material, the digitization and application of
software in the digitalization process, the education of archival personnel, the
application of new standards and procedures in the processing and description
of archival material, and the influence of the informatics environment on
the availability of archival material. Archival material related to Bosnian
Herzegovina’s history, which is located in archives outside of Bosnia and
Herzegovina, was also presented. These contents represent a very mature
professional and scientific reflection that can be largely applied in practice and
useful in solving a significant number of problems of today archival science.
In the chapter „From the other periodicals“ we presented the paper of Lucija
Načinović Prskalo, from the Department of Computer Science of the University
of Rijeka (Croatia). Name of a paper is „Archiving of sound records“. The paper
deals with an unusual but extremely important archival issue. The paper focuses
on the principles and strategy for the preservation of sound records, which imply
a series of actions and procedures aimed at preserving the longevity of this kind

6
of archival records. Special emphasis is given to the status of sound recordings
in the Republic of Croatia. It is a very instructive and interesting professional
paper.
The chapter „From the archival material“ is significantly represented in
this issue of Archival practice with papers of eminent researchers and scientists. The
papers gives an overview of several interesting questions from the past of Bosnia
and Herzegovina, and some of them are: Situation in the Bosnian Kingdom after the
Budim Assembly, the concept of Croatian Catholicism and Democratic all-Croat
movement in Bosnia and Herzegovina in 1878, Chetniks in Herzegovina from 1941.
to 1945, The political consequences of the earthquake in Bosanska Krajina in 1969,
The construction of the Bridges with statues in Tuzla and others. The inventory of
the fond „Alliance of Agricultural Cooperatives of Brčko“ was also presented. These
are interesting and important historiographic contents, which represent a significant
contribution to the development of Bosnian Herzegovinian historiography.
The section Reviews presented to a broader scientific and cultural public,
several important archival and historiographical publications. Presented are: Herald
of the Archives and Archive Association of Bosnia and Herzegovina, no. 46, Sarajevo
2016; ATLANTI Journal, no. 26, Trieste-Maribor 2016; monography Bosnia and
Herzegovina in World War II 1941–1945 (author Rasim Hurem), Zagreb–Sarajevo
2016; Study Radovan Karadzic: The Causes, the Rise and Growth of Genocide in
Bosnia and Herzegovina, by Robert Donia, Sarajevo 2016; Monography of Behram-
bey Madrasah in Tuzla, Tuzla 2016; Proceedings: Contributions to the history of
urban development of Bosnia and Herzegovina in the 20th century, Sarajevo 2016;
Journal of Historical Thought, no. 2, Tuzla 2016. These are very interesting archival
and historical publications, which represent a significant scientific and professional
achievement and contribution to the advancement of archival and historical science.
In the regular chapter called Reports, several contributions have been
presented regarding the holding of scientific and expert meetings in the country and
abroad. The special article presents the cultural and educational work of the Archive
of Tuzla Canton in detail for the period from July 2016 to July 2017. Special reports
are given from the following scientific and professional content: 29. international
conference “Archival practice 2016”, Tuzla 29–30. 9. 2016, Conference of Archival
workers of Bosnia and Herzegovina, Jajce 17–19. 5. 2016, round table “Archives
and media in the function of protection and affirmation of a written cultural
heritage”, Tuzla, 15 December 2016, Third days of ICARUS Conference in Croatia
“Archives without borders”, Vukovar, 16–18. 3. 2017. This is an important scientific
and professional content that deals with extremely important issues in the fields of
archival science and historiography, which is in this way significantly related to all
interested readers.
The journal „Archival practice“ no. 20, in its structural and substantive meaning,
is very contentious and rich in various contents of archival and historiographical
provenience. As in the previous 19 issues the current issues of archival theory and

7
practice are opened in this 20th number of journal. Some of them have a direct
pragmatic function, but there are also questions that represent an important basis for
tracking the knowledge of the archival services of developed countries. This jubilee
edition of journal gives overview of the contribution of the Archival practice project
to the development of the archival profession, both in Bosnia and Herzegovina and
in the other countries.
Contents presented in the 20th edition of the „Archival practice“
confirmed its validity, necessity and functionality. Presented contents make a
mature professional and scientific text as an expression of the need for education
of archival personnel and the advancement of archive theory and practice. It is
the concept and mission of a journal that lasts for 20 years and is confirmed by its
results. Credentials for achieving this mission belong to numerous contributors from
around twenty European countries, the editorial board and team, and others who
have contributed in any way to the project and strong promotion archival knowledge,
which strengthened the educational and overall function of the archival profession
in Bosnia and Herzegovina and the region. With its contents, vision and mission in
these 20 issues the journal justified its purpose and significantly contributed to the
advancement of the archival profession. We hope for its successful existence in the
future.

The Editorial Board

8
I
ARHIVISTIKA I
ARHIVSKA SLUŽBA
Dr. sc. Vlatka Lemić pregledni naučni rad
Hrvatski državni arhiv

VIZIJA I PRAKSA ARHIVA U 21. STOLJEĆU KROZ
DJELOVANJE MEĐUNARODNOG ARHIVSKOG VIJEĆA

Apstrakt: Međunarodno arhivsko vijeće krovna je svjetska strukovna
organizacija posvećena razvoju i promociji arhiva i arhivistike u svim njihovim
područjima djelovanja. U radu se prikazuju ustroj i djelovanje Međunarodnog
arhivskog vijeća i daje pregled njegovih tekućih aktivnosti i strateških ciljeva:
repozicioniranje arhiva, praćenje utjecaja i mogućnosti novih tehnologija i jačanje
kompetencija arhivske struke, te njihov utjecaj na stanje i razvoj arhivske djelatnosti
u svijetu.

Ključne riječi: Međunarodno arhivsko vijeće, globalizacija, nove
tehnologije, repozicioniranje arhiva, profesionalizacija.

THE VISION AND PRAXIS OF ARCHIVES IN 21st CENTURY THROUGH
ACTIVITIES OF THE INTERNATIONAL COUNCIL ON ARCHIVES

Abstract: The International Council on Archives is a worldwide umbrella
organization devoted to the development and promotion of archives and archival
science in all their areas of activity. The paper presents the organization and
operation of the International Council on Archives and provides an overview of
its current activities and strategic goals: repossession of archives, monitoring of
influence and opportunities of new technologies and strengthening of archival skills,
and their impact on the state and development of archival activity in the world.

Keywords: International Council on Archives, globalization, new
technology, archiving repositioning, professionalization.

Uvod

U suvremenom okruženju globalizacije, stalnih promjena i brzog
tehnološkog razvoja od arhivskih ustanova i arhivske struke očekuje se fleksibilnost
i prilagodljivost u odgovaranju na izazove i potrebe suvremenog društva. Upravne,
gospodarske, tehnološke, socijalne, informacijske, zakonske i druge promjene
odražavaju se i na arhivsku djelatnost i na nova očekivanja javnosti i percepciju
11
Dr. sc. Vlatka Lemić

društva o arhivima. Sve navedeno globalno se očituje u aktivnostima i djelovanju
svjetske strukovne organizacije – Međunarodnog arhivskog vijeća u posljednjem
desetljeću. Za Vijeće je dobro upravljanje arhivskim i registraturnim gradivom
temeljni preduvjet za podržavanje uspješnog, odgovornog i transparentnog
poslovanja, zaštitu prava građana, oblikovanje individualnog i kolektivnog
pamćenja, razumijevanje prošlosti i dokumentiranje sadašnjosti u svrhu uspješnijeg
provođenja budućih aktivnosti. Tekući strateški ciljevi Međunarodnog arhivskog
vijeća usmjereni su na repozicioniranje arhiva, praćenje utjecaja i mogućnosti novih
tehnologija i jačanje kompetencija arhivske struke na globalnoj razini.

Organizacija i ustroj Međunarodnog arhivskog vijeća

Od svog osnutka 9. 6. 1948. godine (koji se od 2008. godine obilježava
diljem svijeta kao Međunarodni dan arhiva), Međunarodno arhivsko vijeće (ICA)1
promiče zaštitu i dostupnost arhivskog gradiva u svijetu. Kao globalna međunarodna
organizacija surađuje s organizacijama kao što su UNESCO i Vijeće Europe, radi s
donositeljima odluka na najvišim razinama i razvija partnerske odnose sa srodnim
udruženjima kao što su Međunarodni odbor Plavog šljema2, IFLA, ICOM, ICOMOS
i drugi.
ICA okuplja arhivske ustanove i stručnjake širom svijeta s ciljem zagovaranja
dobrog upravljanja arhivima i fizičke zaštite pisane i dokumentirane baštine,
stvaranja stručnih standarda i dobrih praksi i poticanja dijaloga, razmjene i prijenosa
stručnih znanja i praksi preko državnih granica. Svojim stručnim aktivnostima i
međunarodnim djelovanjem, ICA je globalnom informacijskom društvu središnji
izvor informacija o arhivima i arhivskoj struci, a kulturna raznolikost članova
usmjerena je na stvaranje učinkovitih rješenje i razvoj kreativne struke.
Tijekom svojeg postojanja ICA je prošla kroz brojne reorganizacije,
razvijala se i širila svoje aktivnosti, unaprjeđivala i mijenjala način djelovanja kako
bi bila relevantna na svjetskoj razini, odgovorila na izazove vremena i potrebe svojih
članova, promicala razvoj struke i ostvarila stručni napredak u svim područjima
arhivskog rada.
ICA je ustrojena kao nevladina i neovisna organizacija koja se financira
članarinama i djeluje kroz aktivnosti svojih različitih članova, pa stoga njezina
aktualna organizacija i struktura članstva odražavaju promjenjivost i dinamičnost
suvremenog okruženja. Oko 1.700 članova iz 200 država čine ustanove (pravne
osobe) i pojedinci kroz više kategorija članstva:
• Ustanove: A – središnja arhivska tijela i nacionalni arhivi, B – nacionalna i
međunarodna stručna udruženja, C – ustanove koje se bave upravljanjem ili
zaštitom arhivskog i registraturnog gradiva, edukacijom i obrazovanjem arhivista,

1 International Council on Archives (ICA).
2 International Committee of the Blue Shield (ICBS).

12
Vizija i praksa arhiva u 21. stoljeću kroz djelovanje Međunarodnog arhivskog vijeća

• Pojedinci: D: Digitalni D i smanjeni digitalni D (za umirovljenike, studente
i nezaposlene) s različitim iznosima članarina.
Svojim članovima ICA omogućava neograničeni pristup svim sadržajima i
materijalima na svojim mrežnim stranicama, osigurava pretplatu na međunarodni
stručni časopis Comma i polugodišnji bilten Flash, te sva digitalna izdanja, omogućava
sudjelovanje na skupovima i događanjima koje organizira po povoljnijim uvjetima,
te pruža financijsku podršku pojedinim projektima i mogućnost umrežavanja sa
svjetski poznatim stručnjacima.
Raznolikost arhivske djelatnosti i stručne zajednice, različite specijalizacije
i opseg relevantnih stručnih tema održavaju se i kroz sadašnji organizacijski ustroj,
područja djelovanja i raspon aktivnosti ICA-e čiji je rad organiziran kroz sljedeća
tijela:
• Opća skupština (General Assembly),
• Izvršni odbor (Executive Bord),
• Tajništvo (Secretary),
• Programski odbor (Programme Commission – PCOM) – sastoji se od
predstavnika svih ICA-inih tijela i istaknutih članova s višim stručnim
zvanjima koji predstavljaju različite kulturne tradicije i područja stručnosti,
• Forum nacionalnih arhivista – FAN,
• Fond za međunarodni razvoj arhiva (Fund for the International Development
of Archives – FIDA),
• 13 regionalnih ogranaka organiziranih prema geografskim područjima, od
kojih dva – Eurbica i Eurasica – djeluju na području Europe,
• 12 sekcija specijaliziranih za pojedine vrste arhiva i područja stručne prakse
– arhivsku edukaciju i stručno usavršavanje, lokalne, gradske i područne
arhive, strukovna udruženja, gospodarske arhive, bilježničke arhive, sportske
arhive, arhive političkih stranaka i udruga, književne i umjetničke arhive,
arhive vjerskih zajednica, arhive međunarodnih organizacija, sveučilišne i
znanstvene, te brojne druge specijalizirane arhive,
• 11 stručnih radnih skupina za teme i pitanja od opće važnosti – zastupanje,
vrednovanje gradiva, digitalno i konvencionalno gradivo, arhivski opis,
krizno upravljanje i zaštitu od katastrofa, ljudska prava, pravna pitanja,
korisničke usluge i informiranje te zajedničku arhivsku baštinu.

13
Dr. sc. Vlatka Lemić

Slika 1: Organizacijski ustroj Međunarodnog arhivskog vijeća.3

Svrha je sekcija poticanje rasprava, provođenje istraživanja i razvijanje
rješenja za ključna arhivska pitanja, a svoj rad (program aktivnosti, članke,
materijale, rezultate istraživanja, zapisnike sa sastanaka i dr.) predstavljaju kroz
diseminaciju informacija, u publikacijama i na međunarodnim skupovima. Stručne
radne skupine koje okupljaju do 10 stručnjaka za pojedina područja imenuje Izvršni
odbor na određeno razdoblje, a planove rada odobrava Programski odbor. Njihov
je rad usmjeren na projekte, pripremu normi, preporuka i drugih stručnih izdanja,
stvaranje i održavanje mrežnih stranica na kojima okupljaju relevantne izvore iz
svojeg područja te povezivanje s partnerima i grupama izvan ICA s istog područja
stručnosti. Sve sekcije i stručne radne skupine imaju svoje mrežne stranice na
kojima su dostupne informacije o njihovu radu, publikacije, materijali i drugi korisni
izvori, a sva ICA-ina izdanja, radni i edukacijski materijali, podaci o skupovima
i događanjima i drugi izvori dostupni su i tematski strukturirani u rubrici Online
informacijski centar4 na mrežnoj stranici ICA-e.

Djelovanje Međunarodnog arhivskog vijeća

Globalizacija i razvoj informacijskog društva koji obilježavaju 21. stoljeće,
utjecali su i na djelovanje ICA-e, u podjednakoj mjeri i na slične načine kao i na
sve druge organizacije i ustanove koje djeluju u takovu promjenjivom okruženju.
Uobičajene aktivnosti kojima stručna i međunarodna udruženja odgovaraju takvim
3 Slika je preuzeta sa: http://www.ica.org/en/about-programme-commission-pcom.
4 Online Resource Centre je dostupan na: http://www.ica.org/en/public-resources.

14
Vizija i praksa arhiva u 21. stoljeću kroz djelovanje Međunarodnog arhivskog vijeća

okolnostima usmjerene su na identificiranje i praćenje općih trendova, usuglašavanje
i dogovor o viziji razvitka i planiranje strateških ciljeva. Među općim trendovima
koji utječu na arhive najčešće se prepoznaju sljedeće teme:
• inicijative otvorene uprave, veliki podaci (Big Data) i pristup informacijama
koji stavljaju arhive u središte javne politike,
• sve značajnija uloga i važnost arhiva u zaštiti ljudskih prava,
• sve veća neusklađenost između prava na pristup informacijama, interesa
stvaratelja i prava pojedinca na privatnost i nikad osjetljivije stanje na tom
području,
• politička i društvena nestabilnost uzrokovana ograničenošću resursa,
• ranjivost arhiva u slučajevima rata i građanskih nemira,
• recesija, financijska kriza i ograničena financijska sredstva koja značajno
utječu na mnoge nacionalne arhive, arhivske službe i druge arhivske
ustanove,
• tehnološke promjene – razvoj društvenih mreža i računalstvo u oblaku,
produkcija nemjerljivih količina informacija koje nepovratno i trajno utječu
na arhivske i dokumentacijske stručnjake,
• digitalizacija – stvaranje digitalnih dokumenata i masovna digitalizacija
arhivskoga gradiva koji su iz temelja promijenili odnose između arhiva i
stvaratelja gradiva te arhiva i korisnika.5
Promjenjivo okruženje zahtjeva od arhivske zajednice da bude prilagodljiva
i fleksibilna, ali i da postavlja nove standarde i prioritete pri čemu ICA arhivskom
sektoru pruža jedinstvenu globalnu platformu za rad na temelju zajedničkih vizija
i programa. Poput drugih stručnih udruženja i ICA stalno preispituje svoju ulogu,
strateške prioritete i organizaciju kako bi svojem članstvu diljem svijeta omogućila
sučeljavanje sa trenutnim i budućim izazovima. Njezini su temeljni ciljevi:6
• Zagovarati – poticati i podržavati razvoj arhiva u svim zemljama, u suradnji
s drugim državnim i nevladinim tijelima i organizacijama i međunarodnim
agencijama.
• Profesionalizirati – promicati, organizirati i uskladiti najbolju praksu,
razviti standarde i druge aktivnosti na području upravljanja arhivskim i
registraturnim gradivom.
• Povezivati – uspostaviti, održavati i jačati odnose između arhivista svih
zemalja i između svih institucija, stručnih tijela i drugih organizacija, javnih
i privatnih, gdje god se nalazili, a koji se bave upravljanjem ili zaštitom
arhivskog i registraturnog gradiva te izobrazbom i stručnim usavršavanjem
arhivista, posebno putem razmjene informacija.
• Promicati – olakša(va)ti interpretaciju i korištenje arhivskoga gradiva,
čineći njegov sadržaj šire poznatim i potičući njegovu veću dostupnost.

5 ICA Strategic Implementation Plan 2014-2018 pp 1-2. Preuzeto sa: http://www.ica.org/sites/default/
files/ICA%20Strategic%20Implementation%20Plan%202014_2018_Eng.pdf.
6 ICA Mission, Aim and Objectives. Preuzeto sa: http://www.ica.org/en/mission-aim-and-objectives.

15
Dr. sc. Vlatka Lemić

• Djelovati – poduzimati sve relevantne aktivnosti koje podupiru ciljeve
ICA-e.
Današnja organizacija i rad ICA-e uređeni su novim Statutom iz 2012.
godine, Strateškim implementacijskim planom za razdoblje 2014–2018. godine,
Strateškim smjernicama za razdoblje 2008–2018, Poslovnim planom za razdoblje
2008–2018. godine i starijim temeljnim dokumentima koji određuju njezin rad –
Etičkim kodeksom iz 1996. i Općom deklaracijom o arhivima iz 2010. godine.
Opća deklaracija o arhivima koju je 2011. godine usvojila Generalna
skupština UNESCO i koja je provedena na brojne svjetske jezike slika je suvremenih
arhiva kakvi trebaju biti i kako ih vidi arhivska zajednica. Deklaracija prepoznaje
arhive „kao jedinstvene i vjerodostojne svjedoke administrativnih, kulturnih i
intelektualnih aktivnosti i odraz razvoja društva“. Arhivi su raznoliki, čuvaju mnoštvo
zapisa na različitim medijima i značajni su za podržavanje uspješnog, odgovornog
i učinkovitog poslovanja, transparentnu vlast, zaštitu prava građana, oblikovanje
individualnog i kolektivnog pamćenja, razumijevanje prošlosti i dokumentiranje
sadašnjosti. Pri tome je uloga arhivista, kao stručnjaka posvećenih arhivima, služiti
svojim društvima skrbeći o arhivskim zapisima i osiguravajući njihovu dostupnost,
trajno se obrazovati u te svrhe i odgovorno obavljati svoje zadaće.7
Suočavajući se s promjenjivim okruženjem i vlastitim izazovima, ponajviše
financijskim problemima vezanima uz proračunska sredstva i članarine, ali i
raznovrsnim fragmentiranim perspektivnima i očekivanjima svojih članova, ICA je
od 2010. godine do danas provela proces unutarnjih reformi: promjenu članarina
za nacionalne arhive, pokretanje godišnjih konferencija (koji su zamijenili CITRA
sastanke) i Foruma nacionalnih arhivista, usvajanje više strateški i koordiniranog
pristupa stručnom programu i donošenje novog statuta koji je omogućio uključivanje
u ICA-u različitim profilima arhivista i srodnih stručnjaka. Na vanjskom je planu u
istom razdoblju ICA uspostavila i ojačala strateška partnerstva sa Svjetskom Bankom
(World Bank), UNESCO-om, IFLA-om i IRMT-om.

Tekuće aktivnosti i programi ICA 2014–2018.

Na tragu usvojenih promjena, Izvršni odbor je 2014. godine odlučio
Strateške smjernice 2008­­­–2018. godine zamijeniti novom strategijom i popratnim
akcijskim planom koji bi se periodično razmatrali i revidirali u četverogodišnjim
razdobljima, što će omogućiti fleksibilniji pristup planiranju i ispunjavanju strateških
ciljeva i novih izazova. Za ostvarenje vizije ICA-e na vanjskom planu, usvojen je
fokusirani strateški pristup usredotočen na unutarnje (mreža i stručnost) i vanjske
(zagovaranje/lobiranje) čimbenike, na procese (mreža i zagovaranje/lobiranje) i na
sadržaj (stručnost).

7 Universal Declaration on Archives: Dostupno na: http://www.ica.org/en/universal-declaration-
archives.

16
Vizija i praksa arhiva u 21. stoljeću kroz djelovanje Međunarodnog arhivskog vijeća

Slika 2: Strateške odluke za proces, sadržaj, unutarnji i vanjski pristup.8

Za razdoblje 2014–2018. godine ICA je istaknula tri glavna strateška cilja:
repozicioniranje arhiva, praćenje i utjecanje na razvoj i korištenje novih tehnologija
i jačanje kompetencija arhivske struke koji su usvojeni na Općoj skupštini u Gironi
2014. godine. Uz njih je kao jedna od temeljnih vrijednosti ICA-e istaknuta i stručna
solidarnost za čije je provođenje u praksu nadležan Fond za međunarodni razvoj
arhiva.
Repozicioniranje arhiva ključno je za dobru, transparentnu i demokratsku
javnu upravu, pri čemu je fokus stavljen na sljedeće aktivnosti:
• povećanje vidljivosti arhivskog sektora i isticanje njegove važnosti za
dobro upravljanje te transparentan, pouzdan i demokratski rad javne vlasti,
usmjereno prema tijelima nadležnima za donošenje odluka, zainteresiranim
dionicima i potencijalnim partnerima,
• naglašavanje važnosti vitalnih zapisa u modernom društvu u suradnji
s drugim stručnjacima, uključujući revizore, računovodstvene i pravne
stručnjake, IT stručnjake i softverske kompanije,
• naglašavanje središnjeg mjesta arhiva u baštini zajednica, u uskoj suradnji s
drugim stručnjacima i ustanovama na području dokumentarne baštine,
• aktivno traženje suradnje s inicijativama posvećenima otvorenoj upravi i
otvorenom znanju (popust Open Government Partnership i Open Knowledge
Society),
• izdavanje dokumenata koji definiraju stajališta struke i pozicioniranje
prema pitanjima kao što su zaštita i čuvanje osobnih podataka, pristup

8 ICA Strategic Implementation Plan 2014-2018, pp 5. Preuzeto sa: http://www.ica.org/sites/default/
files/ICA%20Strategic%20Implementation%20Plan%202014_2018_Eng.pdf.

17
Dr. sc. Vlatka Lemić

informacijama i Big Data.
Aktivnosti vezane uz praćenje i utjecanje na razvoj i korištenje novih
tehnologija, usmjerene su na:
• pridonošenje modernizaciji arhivske djelatnosti, promovirajući mogućnosti
novih tehnologija i uvažavajući popratne rizike,
• zagovaranje i iznalaženje rješenja za rizike i probleme u područjima kao što
su održiva digitalna zaštita, podržavanje autentičnosti i pouzdanosti i sl.,
• korištenje novih tehnologija za poboljšanje dostupnosti arhivskoga gradiva.
U okviru strateškog cilja jačanja kompetencija u spisovodstvenoj i arhivskoj
struci fokus je na ključnim točkama koje je definirao Programski odbor (PCOM) i
ugrađene su u njegov plan rada: dobro upravljanje, digitalno spisovodstvo, pitanja
očuvanja zapisa i dostupnost.
Kako bi se učinkovito realizirao zacrtani strateški pristup, uloga i odgovornost
pojedinih ICA-inih tijela su jasnije uređene i definirane. Tajništvo koordinira
sveukupan rad, pruža komunikacijski okvir i brine o članstvu; Forum nacionalnih
arhiva (FAN) koordinira aktivnosti vezane uz lobiranje, i zajedno s regionalnim
ograncima koordinira mrežne aktivnosti, a PCOM i stručne sekcije koordiniraju
stručne aktivnosti.
PCOM je zadužen za stručne i tehničke poslove ICA-e, koordinaciju
aktivnosti regionalnih ogranaka, sekcija, i odbora, te za stručni sadržaj međunarodnih
kongresa, konferencija, seminara i simpozija u organizaciji ICA-e. Četiri strateška
polja aktivnosti PCOM-a su: digitalno spisovodstvo, dobro upravljanje, zaštita i
planiranje u slučaju nužde, dostupnost i doseg. Jedna od osnovnih zadaća PCOM-a je
osmišljavanje i vođenje tematskih programa koji će modernizirati stručnu praksu, te
privući podršku partnerskih organizacija i agencija za financiranje. Tekući programi
koje PCOM provodi, a ispunjavaju temeljne i strateške ciljeve ICA-e su:
• Program za nove stručnjake (New Professionals Programme) – program
stipendiranja novozaposlenih u struci (koji u arhivima i na području
upravljanja dokumentacijom rade manje od 5 godina) za sudjelovanje
na godišnjim konferencijama ili kongresima i podrška uspostavi mreže i
srodnih aktivnosti za njihov samostalni rad,
• Program za Afriku (Africa Programme) – petogodišnji program i stvaranje
ICA-ine Afričke strategije koja ima za cilj jačanje regionalnih ogranaka
u Africi i pružanje podrške nacionalnim arhivima u zagovaranju njihove
važnosti za upravu, te podržavanje razvoja kurikuluma na području
upravljanja zapisima na sveučilišnoj razini.
Uz navedene programe, PCOM i FIDA svake godine financiraju projekte
i stručne skupove, seminare i radionice koje promiču arhivsku djelatnost,
multidisciplinarnost i jačanje ICA-ine mreže. Kriteriji za podršku prijavljenim
projektima uključuju podizanje razine svijesti o važnosti dobrog upravljanja
arhivskim i registraturnim gradivom, promiču razvoj i primjenu novih tehnologija
i smanjuju digitalne razlike među članovima ICA-e, usklađeni su s ICA-inim
strateškim ciljevima i potiču nove suradnje strateška partnerstva.
18
Vizija i praksa arhiva u 21. stoljeću kroz djelovanje Međunarodnog arhivskog vijeća

Osim lobiranja i zagovaranja arhiva u javnosti, posebno u međunarodnim
i vladinim organizacijama, FAN identificira ključna pitanja i izazove u upravljanju
arhivima, razvijajući strateške odgovore i potičući međunarodnu suradnju vezanu
uz njih, s posebnim usmjerenjem na dostupne i iskoristive resurse koji pridonose
strateškim kapacitetima i potiču jačanje arhivskih ustanova i razvoj struke. Područja
od posebnog interesa djelovanja FAN-a su:
• pravna regulativa i politike vezani uz upravljanje arhivima,
• strateški i globalno općeprihvaćeni dokumenti koji se odnose na
nove tehnologije i javne politike,
• stručni dokumenti koje definiraju stajališta i razvojne smjernice iz
pojedinih područja rada arhiva,
• lobiranje u tijelima javne vlasti i međunarodnim organizacijama,
• lobiranje u ICT industriji,
• programi razmjene stručnih iskustava između članova FAN-a.9
Jedna od najvažnijih tekućih inicijativa ICA-e je projekt PERSIST (Platform
to Enhance the Sustainability of the Information Society Transglobally)10 koji je
2013. godine pokrenuo UNESCO sa strateškim partnerima (ICA, IFLA i drugi) u
svrhu dugoročnog očuvanja digitalnih informacija i suradnje na području digitalne
zaštite.
Rad na projektu Platforme za unapređenje održivosti informacijskog društva
na globalnoj razini vodi Upravni odbor, a organiziran je u tri radne grupe koje se
bave sljedećim područjima:
• Politika (koordinator UNESCO) – rasprave na visokoj političkoj razini i
promicanje svijesti na globalnoj razini,
• Tehnologija (koordinator ICA) – pregled strategija zaštite, repozitoriji
baštinskih softvera,
• Sadržaj (koordinator IFLA) – razvoj smjernica za odabir digitalnih
sadržaja za dugoročno očuvanje u baštinskim ustanovama.
Područje interesa ICA-e u radu radne grupe za tehnologiju odnosi se na
razmatranje raznih tehničkih pitanja, uključujući razumijevanje strukture, prirode i
značenja digitalnih objekata; očuvanje njihove autentičnosti, identiteta i integriteta,
te osiguravanje platforme za rješavanje tih problema. Konkretna područja aktivnosti
uključuju:
• osiguranje tehnologija i usluga koje stručnjacima za digitalno očuvanje
mogu omogućiti odabir, dostupnost i diseminaciju digitalne baštine,
• diseminacija znanja o digitalnoj baštini omogućujući pristup baštinskim
softverima i sadržajima kao dio glavnih aktivnosti u edukacijskim,
izložbenim, muzejskim i sličnim programima,
• pokretanje društvene svijesti o digitalnom zastarijevanju i pružanje
javnih usluga u knjižnicama i drugdje koje će pojedincima omogućiti
9 ICA Strategic Implementation Plan 2014–2018, pp 10. Preuzeto sa: http://www.ica.org/sites/default/
files/ICA%20Strategic%20Implementation%20Plan%202014_2018_Eng.pdf.
10 About UNESCO/Persist. Preuzeto sa: http://www.ica.org/en/networking/about-unescopersist.

19
Dr. sc. Vlatka Lemić

pristup digitalnoj baštini pohranjenoj na starim vrstama medija za
pohranu,
• poticanje istraživanja i inovacija u rješavanju problema digitalnog
zastarijevanja, uključujući načine očuvanja i prijenosa znanja o
baštinskim sustavima kroz generacije,
• uspostavljanje dijaloga s praktičarima, ICT industrijom i tijelima
nadležnima za standarde vezano uz licenciranje baštinskih tehnologija i
sadržaja u svrhu očuvanja digitalne baštine.
Uz navedeno, ICA je kroz rad svojih stručnih radnih skupina za vrednovanje
i digitalne zapise uključena rad radne skupine za sadržaj, odnosno u izradu Smjernica
za odabir digitalnih sadržaja za dugoročno očuvanje u baštinskim ustanovama11 koje
su objavljene 2016. godine. Smjernice su namijenjene knjižničarima, arhivistima i
muzealcima, ali i stručnjacima i administratorima koji rade s digitalnim gradivom i
planiraju preporuke i pravila iz ovog područja.

Zaključna razmatranja–stručni i razvojni trendovi arhivske zajednice

Međunarodno arhivsko vijeće već je desetljećima zamašnjak i okvir
međunarodne suradnje arhiva i arhivskih stručnjaka posvećene zajedničkom
stručnom djelovanju i interakciji sa srodnim ustanovama, tijelima i organizacijama.
Većina suvremenih inicijativa i programa usmjerena je na prilagodbu arhivske
struke i arhiva izazovima suvremenog društva, posebno na praćenje društvenih,
tehnoloških i gospodarskih promjena i zajedničkom odgovoru na njih. Kao globalna
stručna organizacija koja okuplja raznovrsne arhive i stručnjake diljem svijeta, ICA
ima jedinstvene potencijale i resurse za:
• istraživanja s ciljem boljeg razumijevanja stanja, trendova i potreba u
struci,
• razmjenu iskustava i dobrih praksi,
• praćenje pravnih okvira, medijskih i tehnoloških trendova i predlaganje
stručnih smjernica i normi vezanih uz njih, s ciljem umrežavanja arhiva i
stručnjaka na svim razinama (međunarodno, regionalno, institucionalno,
tematski i dr.), prenošenja stručnih znanja i iskustava, uvođenja suvremenih
tehnologija u arhive i koordiniranja zajedničkih politika i aktivnosti vezanih uz
zagovaranje i promicanje arhiva široj javnosti (zakonodavcima, korisnicima,
partnerima i drugima). Uloga arhiva u izgradnji suvremenog informacijskog
društva i društva znanja je višestruka – upravna, informacijska i društvena
– i za njezino je ostvarivanje potreban aktivni angažman i uključivanje
svih potencijala stručne zajednice, kao i izgradnja partnerskih odnosa i
međusobne suradnje svih uključenih i zainteresiranih sudionika.

11 Guidelines for the selection of digital content for long-term preservation. Dostupno na: http://
unesdoc.unesco.org/images/0024/002442/244280E.pdf.

20
Vizija i praksa arhiva u 21. stoljeću kroz djelovanje Međunarodnog arhivskog vijeća

U Općoj deklaraciji o arhivima, temeljnom dokumentu kojim javnosti
predstavlja svoje vizije i poslanje, odabirom strateških ciljeva i partnerstva, kao
i tekućim aktivnostima, ICA naglašava važnost jačanja kompetencija arhivske
struke. Njezine sposobnosti za sučeljavanje s globalnim trendovima i promjenjivim
okruženjem u kojem djeluje ovise o postojanju stručnih temelja i sustava koji
će omogućiti kontinuirani razvoj i usvajanje odgovarajućih znanja, vještina i
organizacijskih sposobnosti arhiva i stručnjaka koji rade sa arhivskim i registraturnim
gradivom. Na tom je tragu djelovanje ICA-e usmjereno i na podršku aktivnim
stručnjacima i na sustavni razvoj profesionalizma u struci kao osnovnom preduvjetu
za daljnji razvoj baze znanja i kompetencija potrebnih arhivima za odgovor na
izazove koji su pred njima.

Summary

The International Council on Archives has for decades been a flyer and a
framework for international co-operation of archives and archival experts devoted
to joint professional activity and interaction with related institutions, bodies and
organizations. Most contemporary initiatives and programs are geared to adapting
the archives and archives to the challenges of modern society, especially to the
social, technological and economic changes and the joint response to them. As a
global expert organization gathering a variety of archives and experts around the
world, ICA has unique potentials and resources to:
• research with a view to better understanding of the situation, trends and
needs in the profession,
• exchanging experience and good practice,
• monitoring legal frameworks, media and technological trends and proposing
professional guidelines and norms related to them,
With the aim of networking archives and experts at all levels (international,
regional, institutional, thematic and other), transferring expertise and experience,
introducing contemporary technologies into archives and coordinating common
policies and advocacy activities and promoting public archives (legislators, Users,
partners, and others). The role of archives in building a modern information society
and knowledge society is multifaceted - administrative, informational and social - and
it requires active engagement and involvement of all the professional community’s
strengths, as well as building partnerships and mutual co-operation between all
involved and interested stakeholders.
In the General Declaration of Archives, the basic document that publicly
presents its vision and mission, choosing strategic goals and partnerships as well as
current activities, ICA emphasizes the importance of strengthening the competences
of the archival profession. Its ability to face global trends and the changing
environment in which it operates depends on the existence of expert foundations and

21
Dr. sc. Vlatka Lemić

systems that will enable continuous development and adoption of the appropriate
knowledge, skills and organizational abilities of archives and archive and record
archiving professionals. In this regard, ICA’s work is focused on supporting active
experts and the systematic development of professionalism in the profession as a basic
prerequisite for the further development of the knowledge base and competences
required for archives to respond to the challenges ahead.

22
Dr. Aco ANGELOVSKI stručni rad
Državni arhiv Republike Makedonije

SPECIFIČNOSTI DJELOVANJA ARHIVA REPUBLIKE
MAKEDONIJE U VREMENU TRANZICIJE*

Apstrakt: Promjene nastale raspadom ranijeg društva – političkog
sistema, reflektirale su se i na status i rad arhiva. Trebalo je reagovati adekvatno
i efikasno kako bi se sačuvalo i zaštitilo neprocjenjivo arhivsko blago. U tom cilju
trebalo je, hitno, donijeti nove zakonske i podzakonske akte prema kojima bi arhivi
radili i poduzimali mjere u okvirima svojih nadležnosti. U skladu sa novonastalim
promjenama, nametnula se potreba za brzo prestrukturiranje arhiva i njihovih
zadataka. Kao prioritetan zadatak, još brže, u mnogo kraćem vremenskom roku,
trebalo je zaštiti i preuzeti arhivsku građu od transformisanih organa i organizacija.
Sa ovim izazovom, u najvećoj mjeri, suočili su se uposleni u Odjelu za inspekcijski
nadzor i zaštitu arhivske građe kod imalaca. Međutim, podjednako važna je bila
angažiranost svih uposlenih u arhivima.

Ključne riječi: Tranzicija, arhivi, zaštita, zadaci, arhivska građa, pravna
regulativa.

DUTIES AND CHANGES IN THE ARCHIVES OF THE REPUBLIC OF
MACEDONIA DURING THE TRANSITION PERIOD

Abstract: The changes brought with the breakup of the previous social and
political system reflected on the placement and the work of the archives. Adequate
and effective reaction was necessary to preserve the priceless archive wealth. For
that urgent matter, there was an urge for bringing up new laws and by-laws by
which the archives will work and take the measures in their hand according their
jurisdictions. The necessity of instant structural rearrangement of the archives and
the archive duties came up with the new changes. Yet, even faster, the priority was with
a limited due time to collect and preserve the archive materials from the transformed
institutions and organizations. Mostly the workers in the inspection department and
the department for archive preservation on behalf of the owners faced with these
challenges. In general the efforts of all the sectors was equally important by the.

Keywords: Transition, archives, preservation, tasks, archive materials, law
regulative.

* Prevod sa makedonskog jezika uradio Nijaz Brbutović.

23
Dr. Aco ANGELOVSKI

Uvod

Čuvanje i zaštita dokumentacije kod imalaca predstavlja jedan od važnijih
zadataka svake države. Razlog više što je ona izvor arhivske građe, koja je dobro
od posebnog interesa i od posebnog kulturnog i historijskog značaja, i kao takva
zaštićena je i propisima za zaštitu kulturnog naslijeđa.
Sistem čuvanja i zaštite arhivske građe kod stvaralaca i imalaca, pa sve do
njene predaje nadležnom arhivu, ne može se obezbijediti bez određenih i utvrđenih
prava, obaveza i nadležnosti, kako za imaoce tako i za arhive.
Nastalim promjenama u Republici Makedoniji, privatizacijom društvene
svojine, promijenio se i vlasnik imovine, a time se promijenio i odnos zaštite arhivske
i registraturne građe kod imalaca. Transformacijom je prestalo da funkcioniše više
organa i organizacija, a formirani su novi, sa drugačijom organizacijom rada i
djelovanjem.
Tranzicija je u velikoj mjeri promijenila sudbinu privrednih aktivnosti
i preduzeća. Svi pokušaji da se normalizira i uspješno riješi novonastali problem
teško je ostvariv radi pravno neregulisanog položaja arhiva u novonastaloj situaciji.
Država nije imala interes da vodi brigu o dokumentaciji nastaloj u prethodnom
periodu. Zaštita je bila prepuštena pojedincima koji nisu bili zainteresirani za ovu
dokumentaciju.
U ovako nepovoljnim uslovima i nedefinisanoj pravnoj regulativi arhivi su
trebali da riješe puno nagomilanih problema, da stručno i profesionalno odgovore
na izazove. Prvo da evidentiraju i zaštite dokumentaciju kod imalaca, a zatim da
je preuzmu u arhive, da obezbijede prostor u depoima, da je srede i obrade, te da
je stave u funkciju korisnicima, koji po raznim osnovama ostvaruju svoja prava i
obaveze.

Tranzicija kao društveni proces u Republici Makedoniji

Tranzicijom kao društvenim procesom, u kojem se odvija prelaz od jednog
ka drugom socijalnom procesu, označene su promjene u državama nakon raspada
socijalističkog sistema. Uvođenjem i oživljavanjem političkog pluralizma u Republici
Makedoniji počeo je da se odvija složen i buran proces društvenih promjena –
političkog i privrednog sistema. Transformacijom su nastale promjene u: najvišim
državnim organima (zakonadavne, izvršne i sudske vlasti); društveno-političkim
organizacijama; privrednom sistemu i preduzećima sa društvenim kapitalom.
Prema Ustavu Republike Makedonije iz 1991.1 godine najviši državni
organi u Republici Makedoniji transformisali su se i to: Skupština SRM u Skupštinu
Republike Makedonije, kao organ zakonodavne vlasti, umjesto predsjedništva SRM,
kao kolektivni organ bira se predsjednik Republike; Izvršno vijeće Skupštine SRM, u
čijem sastavu su Vlada Republike Makedonije, kao izvršni organ, sa ministarstvima i
sl.; a opštine su se transformisale u jedinice lokalne samouprave.
Ukidanjem opština, kao društveno-političke zajednice prestale su da
funkcionišu i samoupravne interesne zajednice (SIZ) i to: zdravstvenog osiguranja,
socijalne zaštite, obrazovanja, kulture i fizičke kulture, nauke i društvene zaštite
1 „Sl. novine RM“, br. 52/91.

24
Specifičnosti djelovanja arhiva Republike Makedonije u vremenu tranzicije

djece. Zakon lokalne samouprave2 donešen 1996. godine povećao je broj skupština
po opštinama (od 34 formirano je 111 opština, kao organi lokalne samouprave).
Promjene su zahvatile i sudsku vlast. Zakonom o sudovima3 izvršena je
kompletna transformacija sudova, tako što su prestali da funkcionišu dotadašnji redovni
sudovi (opštinski, okružni, privredni, sudovi za prekršaje i sudovi udruženog rada).
Transformacija se odrazila i na preuređenje društveno-političkih organizacija
u Republici Makedoniji: Savez komunista Makedonije, Savez sindikata Makedonije,
Socijalistički savez radnog naroda Makedonije i Socijalistička omladina Makedonije.
Dio njih produžio je da funkcioniše u drugim oblicima organizacije, a kao odraz
demokratskih promjena u Republici formirane su nove političke partije.
Nastale društveno-političke promjene u Republici Makedoniji odrazile su
se i u ekonomskom i privrednom životu u zemlji, kao i nad društvenim kapitalom
privrednih subjekata. Ekonomskim reformama započela je transformacija državne,
odnosno, društvene svojine sredstava za proizvodnju. Privatizacijom društvene
svojine promijenio se i vlasnik kapitala, a time i odnos zaštite arhivske i dokumentarne
građe. Mogućnost statusnih promjena preduzeća najprije je definisana Zakonom
o preduzećima4 kojim su ista privatizirana, reorganizirana i formirana dionička
društva, mješovita preduzeća i preduzeća sa učešćem stranog kapitala.
Proces privatizacije u Republici Makedoniji započeo je još u okvirima bivše
Jugoslavije donošenjem Zakona o društvenom kapitalu5. Preduzeća sa društvenim
kapitalom, na osnovu takozvanih internih dionica, transformišu se u preduzeća sa
mješovitom svojinom, odnosno dioničarska društva. Uporedo sa ovim procesom
tekao je proces formiranja malih i srednjih preduzeća.
Zakonom o transformaciji preduzeća sa društvenim kapitalom,6 uvedena
je kontrolisana transformacija, jer odluku o transformaciji odobrava Komisija o
transformaciji Vlade Republike Makedonije. Transformacija se provodila u ovisnosti
od veličine preduzeća, broja uposlenih i godišnjeg prihoda. Preduzeća sa društvenim
kapitalom su se transformisala u mala, srednja i velika preduzeća. Promjenama
društvenog kapitala i stvaranjem novih preduzeća, stvara se više pravnih subjekata u
okvirima jedne organizacije.

Mjesto i uloga arhiva u tranzicijskim procesima

Briga o zaštiti i čuvanju arhivskog bogatstva predstavlja nezamjenljivu i
prioritetnu obavezu svakog društva, svakog arhiva i imaoca. Sistem zaštite i čuvanje
arhivske građe i njeno nastajanje kod imalaca sve do predaje nadležnom arhivu ne može
se obezbjediti bez definisanih, utvrđenih prava, obaveza i nadležnosti, kako za imaoce
tako i za arhiv. Arhiv obezbjeđuje stručni nadzor i daje stručnu pomoć. Kao organ uprave
ima pravo i obavezu da kod imalaca vrši stručnu pomoć za čuvanje, zaštitu, evidentiranje,
sređivanje, odabir arhivske iz registraturne građe, uništavanje registraturne građe sa
isteklim rokovima čuvanja i predaje arhivske građe nadležnom arhivu.
2 „Sl. novine RM“, br. 52/95, 60/95, 46/96.
3 „Sl. novine RM”, br. 36/95.
4 „Sl. novine SRM“, br. 77/88 i „Sl. novine RM“, br. 28/96.
5 „Sl. novine SFRJ“, br. 46/90.
6 „Sl. novine RM“, br. 38/93.

25
Dr. Aco ANGELOVSKI

Jedan od suštinskih ciljeva Državnog arhiva Republike Makedonije jeste da
preuzme i trajno čuva arhivsku građu i da osigura uslove za njeno korištenje. Pravo
korištenja imaju sva pravna i fizička lica pod jednakim uslovima. Državni arhiv
Republike Makedonije ima status upravne organizacije u okviru državne uprave
Republike Makedonije i funkcioniše kao jedinstvena organizacija u državi, u čiji
sastav ulazi devet odjeljenja.
Arhivi i arhivska služba u Republici Makedoniji, u vremenu tranzicije,
morali su svoje tradicionalne i ustanovljene aktivnosti i svoje poslovanje da usmjere
ka efikasnijem i fleksibilnijem pristupu, kako bi u buduće uspješno mogli izvršavati
svoje osnovne funkcije i nadležnosti. Uspješno funkcionisanje arhivske djelatnosti,
u ovom periodu, u mnogome je zavisilo od finansijskih mogućnosti općina i regija.
Nastalim promjenama u društveno-političkom sistemu, ekonomskom i
privrednom životu u Republici Makedoniji, arhivi kao institucije bili su stavljeni
pred više izazova. Najprije je trebalo donijeti zakonske i podzakonske akte, sa kojima
bi se regulisala zaštita, čuvanje i korištenje dokumentacije, preuzimanje nepreuzete
dokumentacije od transformiranih organa i organizacija. Kao prioritet u preuzimanju
i zaštiti arhivske građe bili su državni i lokalni organi uprave i vlasti i ukinute i
transformisane društveno-političke organizacije.
Prisutno je bilo rješavanje određenih pitanja koja su bila povezana sa Zakonom
o privatizaciji društvenog kapitala, Zakonom o denacionalizaciji7, zatim Zakonom o
nacionalizaciji8, Zakonom o premjeru, katastru i upisu prava na nepokretnostima9 i
drugim zakonima iz prethodnog pravnog sistema.
Novom pravnom regulativom, zakonskim i podzakonskim aktima (uredbe,
uputstva, pravilnici), stvoreni su preduslovi da arhivska služba bude ustanovljena i
regulisana u cijeloj državi na jedinstven način, sa jedinstvenom organizacijom i sa
istim kriterijima rada u svim sferama njenog djelovanja.
Na osnovu Zakona o arhivskoj građi10, podzakonskih akata (Uredba11,
Uputstvo12), u ovom periodu Arhiv, kao institucija sa stručnog aspekta, bio je u
cjelosti angažiran kod imalaca koji su bili obuhvaćeni transformacijom, kako bi
mogli da vrše valorizaciju arhivske građe, odnosno evidentiranje arhivske građe iz
registraturne građe sa rokovima za njeno čuvanje. Realizaciju službenih posjeta u
okvirima nadležnosti Arhiva realizirali su uposleni iz Odjela za inspekcijski nadzor
i zaštitu arhivske građe kod imalaca. Osim stručne pomoći kod donošenja plana
listi kategorija, izrade opisa i popisa arhivske građe i dostavljanja popisnih lista
registraturne građe sa rokovima čuvanja, novoformirana Inspekcijska služba je
kontrolisala i stanje dokumentacije. Kod pojave nedosljednosti i propusta u radu
nalagane su mjere sa rokovima za njihovo izvršavanje, a što se odnosi na odabir,
sređivanje, evidentiranje i predaju arhivske građe na trajno čuvanje nadležnom
arhivu.
7 „Sl. novine RM“, br. 20/98.
8 Više zakona o agrarnoj reformi, konfiskaciji, eksproprijaciji, arondaciji na saveznom i republičkom
nivou od 1945. do 1975. godine.
9 “Sl. novine SRM”, br. 27/86 i 17/91.
10 „Sl. novine SRM“, br. 36/90, „Sl. novine RM“, br. 36/95 i 86/2009.
11 Uredba o kancelarijskom i arhivskom poslovanju, „Sl. novine RM“, br. 58/96.
12 Uputstvo o načinu i tehnici postupanja sa arhivskom građom i registraturnom građom u
kancelarijskom i arhivskom poslovanju, „Sl. novine RM“, br. 60/97.

26
Specifičnosti djelovanja arhiva Republike Makedonije u vremenu tranzicije

Pravna regulativa u vremenu tranzicije

Donošenje Zakona o arhivskoj građi sa kasnije donesenim izmjenama i
dopunama, predstavljalo je zaokruživanje arhivske regulative. Ovaj normativni akt
prilagođen je aktuelnim potrebama arhivske službe kojim je regulisan značaj i status
arhivske građe kod imalaca u tranziciji. Ovaj Zakon je stvorio normativne i pravne
pretpostavke o statusu, nadležnostima i funkcionisanju arhivske službe u Republici
Makedoniji. U skladu sa Zakonom, zaštita, čuvanje i korištenje arhivske građe
utvrđeni su kao posao od javnog (državnog) interesa.
Ovim Zakonom, Arhiv Makedonije prerastao je u jedinstvenu organizaciju,
sa devet područnih odjeljenja na cijeloj teritoriji Republike Makedonije. Područna
odjeljenja djeluju regionalno, odnosno njihov rad odvija se na više općina.
Zakon o arhivskoj građi izvršio je izmjene u propisanoj pravnoj regulativi.
Njegovim donošenjem imalo se za cilj poboljšanje zaštite arhivske i registraturne
građe, jačanje statusa i uloge arhiva u Makedoniji, te ujednačavanje primjene
jedinstvene metodologije u radu arhiva.
U ovom periodu doneseno je više pravilnika i uputstava. Najznačajniji od
njih je Pravilnik o jedinstvenoj metodologiji u sređivanju, obradi i evidentiranju
arhivske građe. On utvrđuje sve formalno-tehničke i suštinske elemente od trenutka
planiranja fondova ili zbirki za sređivanje i obradu do njihove komisijske predaje u
depoe. U 1993. godini donesena su tri stručno-metodološka uputstva i to za: organe
vlasti u periodu NOV (1941–1945), organe uprave i vlasti za organizacije državne
uprave u NRM, prvi izbori Vlade (1945–1950) i za organe uprave i vlasti u periodu
radničkog samoupravljanja (1950–1990).
Zakonom o arhivskoj građi, uveden je inspekcijski nadzor, što je bila novina
u arhivskom zakonodavstvu. Arhiv Makedonije je 22. aprila 1993. godine donio
Uputstvo o načinu vršenja inspekcijskog nadzora. Inspekcijski nadzor provodi se
planski i u kontinuitetu kod imalaca arhivske i registraturne građe. Ujednačenim
pristupom i na osnovu spiskova prioritetnih imalaca arhivske građe izrađivao se
godišnji plan o radu za svakog izvršitelja posebno. Prvi arhivski inspektori postavljeni
su 1. maja 1993. godine u Centralnom odjelu i u područnim odjeljenjima Arhiva.
Inspekcijskim nadzorom utvrđuje se kako imalac štiti, čuva i koristi dokumentaciju.
O svakom inspekcijskom nadzoru inspektor sačinjava zapisnik.
Izmjenama i dopunama Zakona o arhivskoj građi (1995) Arhiv Makedonije
je preuzeo u svoju nadležnost inspekcijski nadzor i nad kancelarijskim poslovanjem
imalaca koji vrše javna ovlaštenja.
Izradom odgovarajućih normativnih akata o radu stvoren je jedinstven pravni
sistem zaštite arhivske građe u arhivima koji se temelji na jedinstvenoj stručnoj
metodologiji radnih zadataka. U tom pravcu doneseni su: Pravilnik o zaštiti arhivske
građe u Arhivu; Uputstvo o jedinstvenom i obaveznom evidentiranju arhivske
građe i fondova u Arhivu Makedonije, Uputstvo o valorizaciji, kategorizaciji,
mikrofilmovanju i kopiranju arhivske građe; Pravilnik o jedinstvenoj metodologiji
evidentiranja i obrade arhivske građe u Arhivu Makedonije (1992); Pravilnik
o valorizaciji, kategorizaciji, zaštitnom mikrofilmovanju i kopiranju arhivske
građe (br. 01–414 od 10. aprila 1995); Pravilnik o općim i posebnim uslovima
korištenja arhivske građe u Arhivu (br. 01–488 od 8. maja 1995); Metodologija o

27
Dr. Aco ANGELOVSKI

vršenju inspekcijskog nadzora (maj 1996); Pravilnik o boravku stranaca u Arhivu
Makedonije; Uredba o utvrđivanju kriterija o dužim rokovima korištenja arhivske
građe13; Uputstvo o fotografisanoj arhivskoj građi (1998); Uputstvo o načinu i
postupku obilježavanja dokumenata sa dužim rokovima korištenja (1998)14; Uredba
o posebnoj zaštiti arhivske građe u ratnim i vanrednim stanjima.15

Novi pristupi u određenim segmentima arhivskog poslovanja

Novi izazovi uzrokovani tranzicijskim procesima, pred kojim su se našli
arhivi i uposleni, donijeli su nove pristupe za određene aktivnosti u arhivskom
poslovanju. Neki od njih su:

- Rješavanje problema putem projektnih zadataka, kao racionalizacija i
osavremenjavanje procesa sređivanja i obrade arhivskih fondova,

- Projekt revizije fondova organa vlasti i uprave NRM/SRM od 1944–
1990. godine, preklasifikacijom fondova (primljeno je više fondova
od nižih organa vlasti i uprave, kao i fondova kulture, prosvjete,
privrede i dr.).

Prilikom revizije ovih fondova pronađena je i uništena registraturna građa,
te je utvrđeno da postoji neujednačeno signiranje dokumenata. Odstranjivanjem
registraturne građe stvoreni su prostorni uslovi za preuzimanje drugih fondova.
Jedinstvenom metodologijom prilikom sređivanja, obrade i izrade
jednoobraznih naučno-informativnih sredstava započelo se sa revizijom i obradom
fondova okružnih, oblasnih, širih gradskih i općinskih organa uprave i vlasti, kao i
mjesnih i seoskih narodnih odbora, pri čemu je naročita pažnja data arhivskoj građi
imovinsko-pravnog karaktera.
Arhiv Makedonije zajedno sa područnim odjeljenjima, od 1993. godine,
preuzeo je akciju evidentiranja i zaštite arhivske građe imovinsko-pravnog karaktera,
tako što je kod nadležnih službi u općinama evidentirano hiljade predmeta, a u
arhivima, za evidentirane predmete imovinsko-pravnog karaktera, izrađeni su
abecedni registri po godinama, naseljenim mjestima ili općinama.
Bio je neophodan nov pristup i organizacija u radu imalaca za zaštitu
arhivske građe, zato što se kod velikog broja njih pojavila nova struktura kao i
promjena njihovog statusa. Sudovi su se transformisali, prestale su da funkcionišu
samoupravne interesne zajednice, promijenili su se vlasnici preduzeća, a time i
unutrašnja organizacija i upravna struktura preduzeća. Za rješavanje ovih pitanja
potrebno je, za svakog imaoca, tražiti poseban pristup i rješenje.
Arhivi su izgradili novu strategiju, o tome, kojim imaocima će se posvetiti
posebna briga, o kojima ne. Pri tome su uzeti u obzir svi nivoi vlasti: zakonodavna,
izvršna i sudska; zatim lokalna samouprava; javna i druga preduzeća; nauka;
obrazovanje; zdravstvo; kultura i sl. Prema ovim imaocima je trebalo da se
13 „Sl. novine RM“, br. 31/96.
14 „Sl. novine RM“, br. 59/98.
15 „Sl. novine RM“, br. 37/98.

28
Specifičnosti djelovanja arhiva Republike Makedonije u vremenu tranzicije

ima aktivniji odnos još od njihovog formiranja, evidentiranja, stručne pomoći,
inspekcijskog nadzora, do preuzimanja i korištenja arhivske građe.
Statusne promjene i izmijenjena fizionomija imalaca arhivske građe od
arhiva je zahtijevala novi pristup njihove kategorizacije. Trebalo je da se napravi
nova procjena o tome koji imaoci su zadržali raniji status, koji su promijenili svoju
funkciju, a koji više ne postoje. Isto tako, trebalo je napraviti cjelovito ažuriranje
dosijea svih imalaca.
Na osnovu posebnih kriterija i elemenata urađeni su spiskovi prioritetnih i
neprioritetnih imalaca. Prioritetni imaoci su oni koji u skladu sa njihovom ulogom
u državi, političkom, zdravstvenom, kulturnom, privrednom, obrazovnom i drugom
domenu, stvaraju značajniju arhivsku građu za državu, historiju, kulturu i sl. Za
svakog imaoca, neovisno je li prioritetan ili ne u Arhivu mora da se vodi odgovarajući
dosije sa propratnom evidencijom.

Rezultati preuzimanja arhivske građe Arhiva Republike Makedonije u
vremenu tranzicije?

Odabir i evidentiranje arhivske građe, odnosno obaveza predaje arhivske
građe nadležnom Državnom arhivu i njegovim odjeljenjima regulisana je članom
16, odnosno član 13 Zakona o arhivskoj građi. Također, član 37 Uredbe i poglavlje
X t. 73 Uputstva propisuju da se arhivska građa predaje Arhivu izvorna, kompletna
i u sređenom stanju sa popisom i opisom arhivske građe o načinu i utvrđenim
odgovarajućim obavezama između imaoca građe i arhiva.
Prema svim dosadašnjim normativnim aktima, neovisno da li se radi o periodu
prije tranzicije ili poslije tranzicije, kao i posljednim propisima, imaoci neovisno od
statusa i djelatnosti, arhivsku građu treba da predaju nadležnom arhivu. Prema Zakonu
(1990) predaja je vršena nakon 30 godina od njenog nastajanja, odnosno ne više od 20
godina od njenog nastanka prema posljednjem Zakonu iz 2012. godine.
U vremenu tranzicije nakon 1990. godine, kao i godine nakon toga uz
maksimalno zalaganje, neovisno od sveukupne situacije sa kojom smo suočeni,
nepobitna je činjenica da su uposleni u arhivima, a posebno u Odjelu za inspekcijski
nadzor i zaštitu arhivske građe kod imalaca, uložili ogroman trud da se preuzme
veliki dio dokumentacije i na taj način ista bude adekvatno zaštićena i dostupna za
korištenje svim pravnim i fizičkim licima.
Što se tiče rezultata Arhiva Republike Makedonije na planu preuzimanja
arhivske građe urađeno je slijedeće:
- Što se tiče najviših državnih organa (zakonadavna i izvršna vlast) u
potpunosti je preuzeta arhivska građa: Predsjednika SRM16 za period 1974–1991.
godine; sjednice Skupštine SRM, 1945–1991, (670 arhivskih kutija); tako i Izvršnog
savjeta Skupštine, 1945–1991, 240 arhivskih kutija, više savjeta i komiteta.
Nesmanjenim intenzitetom nastavljeno je preuzimanje arhivske građe Skupštine
Republike Makedonije, Predsjednika i Vlade Republike Makedonije. O arhivskoj

16 Ovi podaci, kao i svi drugi, preuzeti su iz objavljenih vodiča arhivskih fondova i zbirki iz 1994. i iz
2006. godine i iz Godišnjih izvještaja Odjela za inspekcijski nadzor i zaštitu arhivske građe kod imalaca
za period 2007–2016.

29
Dr. Aco ANGELOVSKI

građi Skupštine RM/SRM, načinjen je napor da se ista preuzima godina za godinu,
odnosno mandat za mandat za općine i gradske skupštine, u sređenom stanju i
evidentiranu zaključno sa 1990. godinom.
- Trend preuzimanja arhivske građe od najviših zakonodavnih i izvršnih
organa nastavljen je i u prethodnim godinama. Od Skupštine Republike Makedonije
preuzeto je više od 2000 arhivskih kutija.
- Što se tiče sudske vlasti, na republičkom nivou, preuzeta je dokumentacija
Ustavnog suda, Privrednog suda, Suda udruženog rada, ali ne i Vrhovnog suda. Na
lokalnom nivou u većem dijelu preuzet je Sud udruženog rada, Sudovi za prekršaje,
Osnovno pravobranilaštvo samoupravljanja, nepotpuno su preuzeti oblasni, odnosno
općinski sudovi, ali nije izvršeno preuzimanje pravobranilaštava.
- Od lokalne samouprave, negdje je preuzeta dokumentacija do 1996. godine,
a negdje do 2000. godine. Izuzetak je preuzimanje nekoliko općina u Skoplju koje su
preko projekata bile sređene u Arhivu (Gazi Baba, Kisela Voda i Centar) čija količina
arhivske građe je veća od 2.000 arhivskih kutija.
- Izvršeno je cjelovito preuzimanje arhivske građe SIZ-ova (samoupravne
interesne zajednice) na republičkom, gradskom i općinskom nivou. (1974–1990),
kao i društveno-političkih organizacija: Savez komunista Makedonije 1945–1990,
Socijalistički savez radnog naroda Makedonije, Savez socijalističke omladine
Makedonije i Savez sindikata Makedonije, kako na republičkom tako i na općinskom
nivou, zaključno sa 1990. godinom. Od ovih društveno-političkih organizacija
po obimu i sadržaju karakterističan je fond Savez komunista Makedonije (KPM).
Od njega je preuzeto 5.420 arhivskih kutija i to: 2.830 arhivskih kutija CK KPM/
SRM je preuzeto u Državni arhiv RM i 2.590 arhivkih kutija oblasnih, okružnih,
gradskih, mjesnih i općinskih komiteta KPM preuzeti su u odjeljenjima Državnog
arhiva. Sadržajno u ovoj građi ima dokumentacije od: NOV Makedonije, PK KPJ
za Makedoniju: CK KPM, CK KPJ, Pokrajinskog komiteta SKOJ–a, Vrhovnog
štaba NOV i PO za Makedoniju, NOV Makedonije, Glavnog štaba za NOV i PO
Makedonije, operativne zone, partizanski odredi, brigade, korpusi, divizije, materijal
sa sjednica, materijal Partizanske škole CK KPM/SKM tj. Marksistički centar „Mito
Hadži Vasilev Jasmin“, materijali postupaka za dobivanje „partizanske spomenice
41“ sa 778 dosijea nosilaca ordena i 784 dosijea odbijenih zahtjeva i partijska dosijea
za oko 70 000 članova KPM/SKM.
- Preuzeto je arhivske i registraturne građe u Državni arhiv i njegova
odjeljenja oko 440 imalaca stečajnih i likvidiranih organizacija za period 1990–
2016, u količini od oko 20.000 arhivskih kutija, knjiga, poveza, registratora i
fascikli. Veći dio je registraturna građa sa dužim rokovima čuvanja i to, prije svega,
dokumenta iz radnih odnosa. Činjenica je da od velikog broja zaključenih stečajnih
postupaka arhivska građa nije predata u Arhiv, a tu spadaju nekadašnji veliki giganti
makedonske privrede iako je prema Zakonu o stečaju njihovo mjesto u Arhivu17.
- Kroz projekt Uprave za imovinsko-pravne poslove Ministarstva finansija
preuzeta je dokumentacija koja je sređena i evidentirana u Državnom arhivu i
njegovim odjeljenjima u količini od oko 4.000 arhivskih kutija, kao i mnogo značajna
dokumentacija od Agencije za privatizaciju preduzeća sa društvenim kapitalom
u količini od oko 5.600 arhivskih kutija, knjiga, registratora i fascikli. Iako se na
17 Zakon o stečaju, “Sl. novine RM“, br. 55/97, 34/06, 126/06, 84/07 i 47/2011.

30
Specifičnosti djelovanja arhiva Republike Makedonije u vremenu tranzicije

prvi pogled stiče dojam da se radi o velikim količinama preuzete dokumentacije,
činjenica je da se jednom dijelu dokumentacije gubi svaki trag i nada da će nekada
biti preuzeta i zaštićena, odnosno stavljena u funkciju za korištenje.

Prostorni preduslovi zaštite arhivske građe u registraturama i arhivima

Neophodno je da se zaokruži zaštita arhivske građe nastale do tranzicijskih
promjena. Pojačana saradnja između arhiva i imalaca omogućila je da se ima
evidencija o stanju dokumentacije. Za one imaoce koji nemaju pravnog sljednika,
odlučeno je da se dokumentacija preuzme u arhive.
Zaštita, čuvanje i korištenje arhivske građe prema članu 19 Zakona o arhivskoj
građi predstavlja javni interes i kao dobro od općeg interesa, od posebnog kulturnog
i historijskog značaja, štiti se prema propisima o zaštiti kulturnog naslijeđa (čl. 4).
Zaštita arhivske i registraturne građe vrši se neovisno od vremena, mjesta i načina
njenog nastanka, vlasništva i evidentiranja. Prostor i oprema za čuvanje i zaštitu
građe kod imalaca treba da ispunjavaju određene standarde za konstrukciju i statiku
objekta, alarmni sistem za otkrivanje i dojavu za neovlašten pristup, vatrootpornost
i zaštita od požara, sistem mikroklimatske zaštite i sl.
Nepoštovanje pravne regulative rezultiralo je time da se dokumentacija
i arhivska građa čuvaju u neadekvatnim uslovima i prostorijama. Baš to, kao i
neblagovremena predaja arhivske građe nadležnim arhivima imala je negativan
uticaj na zaštitu i korištenje arhivske građe.
Problem smještajnog prostora oduvijek je bio prepreka u izvršavanju
zakonske obaveze preuzimanja sređene i evidentirane arhivske građe starije od 30,
odnosno 20 godina. Najveći razlog nedostatka prostora jeste preuzimanje stečajnih
i likvidiranih organizacija i to najviše registraturne građe sa dužim rokovima
čuvanja: platne liste, dosijea uposlenih, EVT 2 kartoni, M 4 obrasci, prijave i odjave
uposlenih i sl. U arhivima Republike Makedonije ima preuzeto oko 780 fondova sa
dokumentacijom iz radnih odnosa, oko 16.000 arhivskih kutija, 6.700 ukoričenih
EVT 2 i preko 1.700 matičnih knjiga, registratora, fascikli i poveza.
Ovakva situacija dodatno je bila pogoršana lošom saradnjom i
neodgovarajućom koordinacijom između određenih faktora zaduženih za
prevazilaženje ovog godinama taloženog problema.
Povećana količina preuzete arhivske građe od imalaca, dovela je do
nedostatka prostora za smještaj arhivske građe u depoima. Zato je bilo povećano
angažovanje uposlenih oko prijema i evidentiranja novopreuzete dokumentacije.
Nametnuta je potreba da se prioritetno radi na racionalizaciji prostora u depoima.
Racionalizacija prostora vršila se oslobađanjem dijela dokumentacije iz fondova,
odnosno personalne i finansijske dokumentacije čiji su rokovi čuvanja istekli u
skladu sa Listom kategorija registraturne građe sa rokovima čuvanja. Ovaj zadatak
je bio realiziran sa više izvršitelja, timskim radom.
U nedostatku prostora za smještaj i zaštitu mnogo značajnih fondova uveden
je princip stalne, kontinuirane racionalizacije u depoima. Za opremanje prostora u
depoima bila su potrebna dodatna sredstva za nove police.

31
Dr. Aco ANGELOVSKI

Novi pristupi u oblasti sređivanja i obrade arhivske građe

U oblasti sređivanja i obrade arhivske građe u periodu tranzicije pojavili
su se novi, aktuelni pristupi. Pristup ovakvim opredeljenjima bio je za određene
kategorije fondova koji su bili ocijenjeni kao neophodni za rješavanje važnih pitanja,
te se preko projektnih zadataka izvršilo njihovo sređivanje i obrada.
U skladu sa potrebama bili su izrađeni projektni zadaci za sređivanje i
obradu fondova organa vlasti u periodu 1918–1990. koji su sadržavali dokumenta o
transformaciji imovine. Prednost je data fondovima sa podacima o eksproprijaciji,
nacionalizaciji i agrarnoj reformi. Ovo je bilo posebno aktuelizirano donošenjem
Zakona o denacionalizaciji koji je dao građanima mogućnost da ostvare svoja prava.
Ne manje važna bila je dokumentacija koja se odnosila na privatizaciju društvenih
stanova, imovine i dr.
U kratkom vremenskom periodu za ove fondove izrađeni su abecedni i
azbučni registri o imovinsko-pravnim poslovima. Da bi olakšao traženje dokumenata
Arhiv je izradio posebne obrasce – molbeno traženje po svim vidovima zakona kao i
na osnovu čega je izvršeno oduzimanje pokretne i nepokretne imovine.
Kao prioritetni zadaci u arhivima bili su sređivanje i obrada arhivske
građe fondova sudstva. Oni su imali za cilj aktueliziranje i ubrzanje procesa
za rasvjetljavanje određenih događaja i ličnosti, osuđenih u prošlosti. Ovi, kao
i drugi projektni zadaci odvijali su se u skladu sa donesenim Uputstvom Arhiva,
obavezujućim za sva odjeljenja u Arhivu Makedonije. Za bržu pretragu podataka
pristupilo se izradi informativnih sredstava za sve fondove.
Povećan priliv arhivske građe od istraživanja u stranim arhivima i na stranim
jezicima povećao je interes za njeno korištenje. To je dovelo do većeg angažmana
uposlenih u Odjelu za sređivanje i obradu građe na stranim jezicima. Pritom, bili
su urađeni analitički inventari, registri i druga informativna sredstva, čime su u
najkraćem mogućem roku bili izloženi najznačajniji sadržaji dokumenata.
Izazov arhiva bio je i mikrofilmovanje arhivske građe radi zaštite
novopreuzetih arhivskih fondova iz prethodnog sistema. U tom cilju bilo je
neophodno da se urade kriteriji i uputstva, prije svega, za građu iz prve kategorije,
koju je trebalo adekvatno dislocirati.

Međunarodna saradnja u cilju kompletiranja arhivskih fondova

Međunarodna saradnja Arhiva Makedonije sa drugim stranim arhivima
odvija se na dva nivoa:

1. Putem direktnog učešća u međunarodnim arhivskim asocijacijama radi
slijeđenja i promjena arhivske tehnologije,
2. Putem bilateralne saradnje potpisivanjem ugovora o saradnji.

32
Specifičnosti djelovanja arhiva Republike Makedonije u vremenu tranzicije

Otvaranjem arhiva povećana je mogućnost da se ubrzano izvrši istraživanje
u zemlji sa kojom Arhiv Makedonije ima bilateralnu saradnju, a to omogućuje
pristup fondovima koji su u prošlosti bili pod embargom.
Arhiv Makedonije postavlja koordinatora za sva istraživanja arhivske
građe u stranim arhivima. Cilj je da se usmjeri istraživanje u stranim arhivima čija
arhivska građa je od posebnog interesa i značaja za Makedoniju, veća efikasnost
u istraživanju u inostranstvu, da se eliminiše dupliranje, korištenje reciprociteta i
pristup informacijama kod korištenja istražene arhivske građe.
Arhivu je bitno da se dopune određene praznine u našim fondovima, o
pojedinim događajima, ličnostima, sudskim procesima, političkim udruženjima i
njihovom djelovanju i sl. Saradnja među arhivima treba da se zasniva na uzajamnom
povjerenju sa međusobnim razumijevanjem o potrebama svake zemlje i arhiva i da
se ta saradnja zasniva na ravnopravnosti.
Ovakav pristup za istraživanje u stranim arhivima omogućila je povećanu
izdavačku djelatnost u Arhivu. Time su se stvorili uslovi da dokumenta budu što
bliža široj društvenoj i naučnoj javnosti. Sa arhivima, sa kojim sarađujemo, stvoreni
su uslovi za zajednička izdanja zbornika dokumenata.
Posebno važno pitanje predstavlja problem sukcesije arhivske građe. U
okviru rješavanja pitanja sukcesije državnih arhiva bivše SFRJ, Arhiv Makedonije
je izradio popise dokumenata koji su odneseni iz Makedonije u savezne i druge
institucije, a koji trebaju biti vraćeni u originalu. Isto tako, bili su urađeni popisi
dokumenata od strane saveznih organa koji se odnose na Makedoniju, a koji su joj
potrebni za funkcionisanje države u svim njenim segmentima.

Zaključak

Imaoci u čijem je vlasništvu dokumentacija imaju obavezu da obezbijede
uslove, kao i obavezu, da je evidentiraju i zaštite od oštećenja, nestanka i uništenja.
Samo poštivanjem pravne regulative stvorit će se mogućnosti da informacije i tragovi
iz prošlosti ostanu sačuvani za buduće generacije.
U periodu tranzicije, a i u godinama nakon, arhivi su bili suočeni sa nizom
organizacijskih i tehničkih problema koji su morali pod hitno da se rješavaju, jer
je bilo pitanje vremena, da ukoliko se ne iznađu odgovarajuća rješenja za veći dio
postojeće dokumentacije bi se izgubio svaki trag.
Donesenim Zakonom i podzakonskim aktima regulisana je nadležnost
arhiva i zajedničkim naporima svih uposlenih preuzeta je arhivska građa, ali i
registraturna građa; obezbijeđen je prostor i uslovi za njeno čuvanje; pristupilo se
izradi informativnih sredstava; izvršena revizija već sređenih i obrađenih fondova i
svi su stavljeni u funkciju građana.
Za ovaj period u depoe arhiva preuzeta je ogromna količina dokumentacije.
Nije preuzeto sve što je trebalo biti preuzeto od imalaca. To znači da su zadaci na
tom planu još uvijek aktuelni. Mi moramo stalno, i kao arhivi i kao uposleni da
podižemo svijest o zaštiti arhivske građe, kao dio kulturnog naslijeđa.
Pitanje je da li vrijeme tranzicije još traje!?

33
Dr. Aco ANGELOVSKI

Summary

The owners of the documents are obliged to create conditions as their
responsibility, right and jurisdiction to record and protect the documentation from
damaging, disappearance and destruction. Only with obeying the law legislative the
possibility of leaving data and traces from the work of the institutions and individuals
will be preserved for the future generations.
During the period of transition and transformation, even years after, the
archives were faced with line of organizational and technical obstacles with the urge
to be solved, because only the question of time remained before larger part of the
existing documentation got lost without trace.
With the up brought laws and legislations, jurisdictions of the archives were
regulated and with mutual efforts of the employees to take over archive material
as well as documented material; storage and conditions for its preservation were
obtained; information assets were made; auditing of already stored materials have
been made and the same materials were available for public services.
It has been a fact that from the depots of the archives large number of
documentation has been obtained. But let’s not have illusion that all the necessary
measures have been taken by the owners.
Which means that the tasks have not reach its end nor the problems have
decreased. We as an archive workers must continuously to raise the awareness of
the importance of the preservation of the archive materials as a part of our cultural
heritage.
The question is does the transition still last!?

34
Mr. sc. Omer ZULIĆ pregledni naučni rad
Arhiv Tuzlanskog kantona

ZAŠTITA I PREUZIMANJE ARHIVSKE GRAĐE
REGISTRATURA U STEČAJU I LIKVIDACIJI
(iskustva i rezultati Arhiva Tuzlanskog kantona)

Apstrakt: Sve tranzicijske promjene bosanskohercegovačog društva u
proteklom periodu reflektovale su se indirektno i na arhivsku djelatnost i arhivsku
službu Bosne i Hercegovine. Naročito su vlasničke promjene u privredi aktuelizirale
pitanje zaštite i zbrinjavanja arhivske građe. Loši poslovni rezultati doveli su do
otvaranja stečajnih i likvidacionih postupaka u desetinama pravnih lica na području
Tuzlanskog kantona. Isto je dodatno usložilo pitanje zaštite predmetne građe, te
od nadležnog arhiva zahtijevalo dodatno angažiranje stručnih zaposlenika Arhiva
Tuzlanskog kantona.
Rezultat stručnog, strategijskog i profesionalnog pristupa tom pitanju,
sadržan je u činjenici da je Arhiv Tuzlanskog kantona zaštitio, te preuzeo znatan broj
fondova iz oblasti registratura kod kojih je pokrenut stečajni, odnosno likvidacioni
postupak. Ovaj rad ima za cilj da ukaže na značaj stručnog i planskog pristupa i
djelovanja na rješavanju ovog pitanja, te predstavi iskustva i rezultate koje je Arhiv
Tuzlanskog kantona postigao na tom polju.

Ključne riječi: Stečajni postupci, registrature u stečaju, zaštita građe,
preuzimanje, iskustva, rezultati, Arhiv Tuzlanskog kantona.

PROTECTION AND AQUISITION OF REGISTRIES IN
BANKRUPTCY AND LIQUIDATION
(experiences and results of the Archive of Tuzla Canton)

Abstract: All transitional changes of the Bosnian society in the past period
reflected indirectly both on the archive activity and in the archives of Bosnia and
Herzegovina. In particular, the ownership changes in the economy have actualized
the issue of protection and management of archival material. Poor business results
led to the opening of bankruptcy and liquidation proceedings in dozens of legal
entities in the Tuzla Canton area. The same added the question of the protection
of the material in question, and from the competent archive it requested additional
engagement of the professional employees of the Tuzla Canton Archives.

35
Mr. sc. Omer ZULIĆ

The result of professional and strategic approach to this issue is contained in the
fact that the Tuzla Canton Archives protected, and took over a considerable number
of funds in the field of registry in which bankruptcy or liquidation proceedings were
initiated. This paper aims to point out the importance of professional and planned
approach and action to address this issue and present the experiences and results
achieved by the Archive of Tuzla Canton in this field.

Keywords: Bankruptcy proceedings, bankruptcy registry, protection of
materials, aquisition, experiences, results, the Archive of Tuzla Canton.

Uvodne napomene

Tranzicijske promjene u Bosni i Hercegovini koje su započele devedesetih
godina prošlog stoljeća, evidentne su u svim sferama društva. U segmentu privrede,
odnosno vlasništva nad privrednim subjektima, najveće promjene su se desile u sferi
pretvorbe ranijeg društvenog u državno, a onda i u privatno vlasništvo. Te promjene su
otvorile mnogobrojna pitanja, ali i stvorile probleme u segmentu zaštite, upravljanja
i korištenja arhivske i registraturne građe privatiziranih registratura. S obzirom na
značaj i aktuelnost tranzicijskih procesa u privredi, isti su bili predmet interesovanja
mnogobrojnih arhivista, odnosno brojnih stručnih skupova i konferencija.1 Bitne
odlike bosanskohercegovačkih privatizacijskih procesa jesu loši poslovni rezultati,
kao i loši modeli privatizacije koji su doveli do pokretanja i otvaranja stečajnih
postupaka u registraturama koje su imale loše poslovne i finansijske rezultate.

1 Uviđajući značaj i aktuelnost tranzicijskih procesa u Bosni i Hercegovini, te uticaju na stanje i zaštitu
arhivske građe u nastajanju, bosanskohercegovačka arhivska služba je 2001. godine, organizovala
Okrugli sto, sa međunarodnim učešćem, na temu „Arhivi u vremenu tranzicije“. Skup je održan u
Sarajevu 10. 5. 2001. godine. Na skupu su problematizirane mnogobrojne aktuelne teme vezane za
uticaj tranzicijskih procesa, a poseban akcenat je stavljen i na pitanje zaštite i preuzimanja registaratura
u stečaju i likvidaciji. Radovi sa Okruglog stola su objavljeni u Zborniku radova: Okrugli sto (sa
međunarodnim učešćem) „Arhivi u vremenu tranzicije“, Sarajevo 2002.
Pitanje zaštite, preuzimanja i drugih aktuelnih pitanja registratura u stečaju i likvidaciji, bilo je predmet
posebne tematske sesije 42. savjetovanja hrvatskih arhivista održane u Bjelovaru od 2 do 4. oktobra
2007. godine. Radovi su objavljeni u Zborniku radova: Radovi 42. savjetovanje „Arhivska služba i
gospodarski arhivi“, Bjelovar, 2 – 4. oktobar 2007. godine, Bjelovar 2007.
Predmetne teme su aktuelizirane i od strane slovenačkih arhivista: Vidi, npr. Nina Gostenčnik,
Arhiviranje in hramba poslovne dokumentacije gospodarskih podjetij v stečaju ali likvidaciji, Tehnični
in vsebinski problemi klasičnega in elektronskega arhiviranja; Maribor 2014. (elektronsko izdanje).
Vidi više na: http://www.pokarh-mb.si/uploaded/datoteke/radenci2014/22_gostencnik_2014.pdf.
Na Međunarodnom savjetovanju „Arhivska praksa“ koje se svake godine održava u Tuzli, teme vezane
za tranzicijske procese, pretvorbu vlasništva, zaštitu, preuzimanje arhivske građe registratura u stečaju
i likvidaciji, bile su česta tema Savjetovanja. Časopisi „Arhivska praksa“ su dostupni u elektronskoj
formi na veb stranici Arhiva TK, na: www.arhivtk.ba. Na Savjetovanju „Arhivska praksa 2013“,
odnosno časopisu „Arhivska praksa br. 16“, jedna tematska sesija je bila posvećena ovom važnom i
aktuelnom stručnom pitanju. Vidi više u: Arhivska praksa br. 16, Tuzla 2013.

36
Zaštita i preuzimanje arhivske građe registratura u stečaju i likvidaciji ...

Otvaranjem stečajnih i likvidacionih postupaka, pred bosanskohercegovačkim
arhivima aktuelizirano je pitanje na koje je trebalo hitno reagovati kako bi arhivska
građa predmetnih registratura bila pravovremeno i stručno zaštićena, zbrinuta
i preuzeta. Pri tome su arhivi i arhivisti nailazili na mnogobrojne probleme od
uspostavljanja kontakata sa stečajnim upravnicima, angažiranja na planu zaštite
građe, do nastojanja da se registraturna građa sredi i preda nadležnom arhivu. Osim
stručnih, javili su se i drugi problemi organizacione prirode, gdje su predavaoci
morali obezbijediti neophodnu opremu za preuzimanje arhivske građe registratura
u stečaju, odnosno sredstva za njihovu nabavku. U najvećem broju preuzimanja
stečajni upravnici su obezbijedili sredstva, za koja je Arhiv Tuzlanskog kantona
nabavio neophodnu arhivsku opremu, a u manjem broju slučajeva same registrature
su obezbijedile arhivsku opremu. U par slučajeva Arhiv Tuzlanskog kantona je
preuzeo arhivsku građu registratura u stečaju bez opreme i sredstava, jer se radilo o
preuzimanju i zaštiti ugrožene arhivske građe kojoj je prijetila opasnost od uništenja.
Jedno od važnih stručnih, ali i organizacionih pitanja bila je dilema struke, da li u
arhive preuzimati arhivsku i registraturnu građu svih registratura u stečaju i likvidaciji
ili samo onih Prve kategorije. Stoga će u nastavku rada biti iznijeta iskustva Arhiva
Tuzlanskog kantona na planu zaštite i rezultati na planu zbrinjavanja i preuzimanja
arhivske građe registratura u stečaju.

Zakonska regulativa

Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u novembru 1995.
godine, prošlo je određeno vrijeme do donošenja novih arhivskih propisa u Bosni
i Hercegovini. To je direktno uticalo na mogućnost pravovremenog djelovanja i
angažiranja arhivske službe Bosne i Hercegovine, na planu zaštite i preuzimanja
arhivske građe registratura u stečaju. Na području Tuzlanskog kantona, novi
Zakon o arhivskoj djelatnosti donešen je tek 2000. godine.2 Pomenutim Zakonom,
pitanje preuzimanja arhivske građe ugašenih registratura nije dovoljno i precizno
definisano. Naime, samo jednim stavom člana 19 Zakona, navedeno je da u slučaju
prestanka rada imaoca registraturskog materijala i arhivske građe, organ koji je
donio odluku o prestanku rada, dužan je da, u roku od 60 dana od dana prestanka
rada, njegov registraturski materijal i arhivsku građu preda Arhivu u sređenom
stanju.3 Iako površna i nedovoljno razrađena, ova odredba omogućila je Arhivu
Tuzlanskog kantona da pokrene obimne pripreme i stručne aktivnosti na planu zaštite
i preuzimanja arhivske građe registratura u stečaju i likvidaciji, koji su uglavnom
okončavani brisanjem pravnog lica iz sudskog registra, odnosno likvidacijom
(gašenjem) pravnog lica. Dvije godine kasnije donesen je i podzakonski propis kojim
je na istovjetan način, odnosno površno i nedorečeno, kao i u Zakonu, definisano
pitanje primopredaje arhivske građe ugašenih registratura.4 Stoga je Stručno vijeće
Arhiva Tuzlanskog kantona pokrenulo proceduru izmjene i dopune Zakona o
arhivskoj djelatnosti. Izmjenom i dopunom je, između ostalog, dat prijedlog izmjena

2 „Sl. novine TK“, br. 15/00.
3 „Sl. novine TK“, br. 15/00.
4 Uputstvo o načinu primopredaje arhivske građe između imalaca i stvaralaca i nadležnog arhiva, „Sl.
novine TK“, broj 9/02.
37
Mr. sc. Omer ZULIĆ

i dopuna u dijelu koji se odnosi na obaveze stečajnog ili likvidacionog upravnika,
obavezu sređivanja i primopredaje arhivske i registraturne građe, itd.5
Donošenje odgovarajućih zakonskih rješenja iz domena regulisanja stečaja
uslijedilo je kasnije u odnosu na arhivske propise. Naime, tek je 2003. godine
donijet Zakon o stečajnom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine6, koji je imao
nekoliko izmjena i dopuna.7 Glavna karakteristika pomenutih zakonskih rješenja
sadržana je u činjenici da niti jednim članom nije decidno spomenuto pitanje obaveze
stečajnih upravnika, prema arhivskoj građi.8 Međutim, određene nedorečenosti i
kontradiktornosti, odlike su i zakonskih rješenja zemalja u okruženju. Takav je slučaj
i u Republici Hrvatskoj.9 Stoga je neophodno da se arhivi u postojećim zakonskim
okvirima stručno i profesionalno angažiraju na planu zaštite, ali i preuzimanja
arhivske građe registratura u stečaju i likvidaciji.
Na tim spoznajama je djelovao i Arhiv Tuzlanskog kantona. Naime,
na temeljima postojećeg arhivskog zakonodavstva Tuzlanskog kantona, (iako
manjkavog), Arhiv Tuzlanskog kantona je pokrenuo složene i obimne aktivnosti
na planu stručnog nadzora registratura, insistiranja kod stvaralaca i imalaca, na
dosljednoj primjeni propisa u dijelu upravljanja spisima, sređivanju, te u konačnici
primopredaji arhivske građe registratura u stečaju, Arhivu Tuzlanskog kantona.
Iskustva na tom planu su bogata i složena, shodno čemu su i rezultati Arhiva
Tuzlanskog kantona na tom planu značajni.

Organizacione i stručne pretpostavke i iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona na
planu zaštite registraturne građe registratura u stečaju

Uzimajući u obzir promjene vlasničkih struktura u oblasti privrede, koje
su u određenom broju slučajeva dovodile do otvaranja stečajnih10 i likvidacionih
5 Izmjenom i dopunom Zakona predloženo je slijedeće: Otvaranjem stečajnog i likvidacionog postupka
nad pravnim licima, stečajni ili likvidacioni upravnik je dužan u roku od 30 dana obavijestiti arhiv o
pokretanju stečajnog ili likvidacionog postupka, te obezbijediti uslove za sigurnu zaštitu arhivske građe
pravnog lica. Stečajni ili likvidacioni upravnik je odgovoran za pravovremeno provođenje postupka
sređivanja arhivske građe u skladu sa odredbama ovog Zakona, te pripremu i predaju arhivske građe
arhivu. Stečajni, odnosno likvidacioni upravnik dužan je da preda arhivsku građu pravnih lica koja
prestaju sa radom, u roku od 60 dana, nakon brisanja pravnog lica iz sudskog registra. Izmjene i dopune
Zakona su usvojene od strane Stručnog vijeća i Upravnog odbora Arhiva Tuzlanskog kantona, 2014.
godine. Unatoč mnogim urgencijama i dopisima, isti još uvijek nije stavljen u skupštinsku proceduru.
6 „Sl. novine FBiH“, br. 29/03. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stečajnom postupku, „Sl.
novine FBiH“, br. 33/04; Zakon o izmjenama Zakona o stečajnom postupku, „Sl. novine FBiH“, br.
47/06.
7 „Sl. novine FBiH“, br. 33/04, i 47/06.
8 Zadaci, prava, obaveze i odgovornost stečajnog upravnika propisane su članom 16, 25 i 26 Zakona
o stečajnom postupku FBiH, „Sl. novine FBiH“, br. 29/03. Vidi više: https://advokat-prnjavorac.
com/zakoni/Zakon-o-stecajnom-postupku-FBIH.pdf. Međutim, nijednim stavom pomenutog člana,
niti drugih odredbi pomenutog Zakona nije decidno definisana obaveza stečajnog upravnika prema
registraturnoj građi, niti nadležnom arhivu.
9 Vidi više u: Ante Galić, Zaštita arhivskog gradiva subjekata nad kojima je proveden stečajni postupak,
Radovi 42. savjetovanja „Arhivska služba i gospodarski arhivi“, Bjelovar, 2–4. oktobra 2007. godine,
Bjelovar 2007, 31-59.
10 Stečajni postupak se provodi radi grupnog namirenja povjerilaca stečajnog dužnika unovčenjem

38
Zaštita i preuzimanje arhivske građe registratura u stečaju i likvidaciji ...

postupaka, stručni zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona su iste uzeli kao jedan
od prioriteta svog stručnog djelovanja.11 U određenom broju slučajeva otvaranja
stečajnih postupaka prethodili su loši modeli privatizacije. Naime, u procesima
privatizacije težnje rukovodilaca bile su usmjerene na sticanje dobiti. S druge strane,
zbog loših modela privatizacije poslovnost i finansijska opstojnost nekih privrednih
subjekata je dovedena u pitanje, te je nad istim otvoren stečajni postupak.12 U tim
okolnostima je pitanje zaštite registraturne građe marginalizirano i stavljeno u drugi
plan. S druge strane, Arhiv Tuzlanskog kantona, koji je iz perioda agresije izašao
kadrovski i materijalno oslabljen, susreo se s brojnim otvorenim pitanjima, na planu
zaštite arhivske građe van arhiva. To je podrazumijevalo ponovno uspostavljanje
nadzora i stručne saradnje na cijelom prostoru nadležnosti. U takvim okolnostima
stručni zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona, odgovornim odnosom i zalaganjem,
stavili su se u službu zaštite registraturne građe privatiziranih, a kasnije i registratura
u stečaju.13
Nakon donošenja Zakona, a kasnije i podzakonskih akata (Uputstava) na
nivou Tuzlanskog kantona, stručni radnici su započeli s planiranim aktivnostima
obilazaka registratura kod kojih je pokrenut stečajni postupak, davanje stručnih uputa,
te preuzimanje registraturne građe. Najveći izazovi na početku, bili su evidentni u
nepostojanju pravovremenih informacija o otvaranju stečajnih postupaka. Naime, i
pored kontakata sa nadležnim sudovima, te njihovom obavezom da obavještavaju
Arhiv o otvorenim stečajnim postupcima to je izostalo. S druge strane i stečajni
upravnici iako su imali obavezu da informišu Arhiv Tuzlanskog kantona o statusnim
promjenama vezanim za pravni status registrature, to ili nisu činili ili su činili sa
zakašnjenjem. Naime, odredbama Zakona o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskog kantona
utvrđena je obaveza stvaralaca da obavještavaju nadležni arhiv o svim statusnim
promjenama.14 Arhivska građa privatiziranih privrednih subjekata koja su u ranijem
sistemu bila društveno, a kasnije državno vlasništvo predstavlja javnu arhivsku građu,
s obzirom na njihov značaj za društvo i državu uopće. Privatizacijom navedenih
njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava povjeriocima. Član 2, stav 1 Zakona o stečajnom
postupku FBiH, „Sl. novine FBiH“, br. 29/03. Vidi više: https://advokat-prnjavorac.com/zakoni/Zakon-
o-stecajnom-postupku-FBIH.pdf.
11 Stručni zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona su sistemski pristupili organizaciji stručnih
aktivnosti na planu obilazaka i zaštite registratura u stečaju i likvidaciji. Dinamika obilazaka, te
utvrđivanje prioriteta preuzimanja arhivskih fondova, dodatno je aktuelizirana i često bila predmet
razmatranja na Stručnom vijeću Arhiva. Pri tome je Stručno vijeće dodatno utvrđivalo određenu
strategiju djelovanja, te donosilo odluke i zaključke u vezi sa postupcima, prioritetima i drugim bitnim
stručnim i organizacionim pitanjima vezanim za zaštitu i preuzimanje arhivske građe registratura u
stečaju i likvidaciji.
12 Razlog otvaranja stečajnog postupka je platežna nesposobnost stečajnog dužnika. Stečajni dužnik
je platežno nesposoban ukoliko nije u stanju izvršavati svoje dospjele i potraživane obaveze plaćanja.
Član 6, stav 1 i 2 Zakona o stečajnom postupku FBiH, „Sl. novine FBiH“, br. 29/03. Vidi više: https://
advokat-prnjavorac.com/zakoni/Zakon-o-stecajnom-postupku-FBIH.pdf.
13 Više o aktivnostima i iskustvima Arhiva Tuzlanskog kantona na planu zaštite arhivske građe
privatiziranih registratura vidi: Omer Zulić, Uloga arhiva u zaštiti registraturne građe privatiziranih
registratura, Arhivska praksa, br. 16, Tuzla 2016, 99-108.
14 Stvaraoci javne arhivske, odnosno javne registraturne građe dužni su o svom osnivanju, te o promjeni
statusa i organizacije, obavijestiti Arhiv radi davanja mišljenja o postupanju sa građom. Član 11, stav 2
Zakona o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskog kantona, „Sl. novine Tuzlanskog kantona“, br. 15/00.

39
Mr. sc. Omer ZULIĆ

privrednih subjekata, pomenuta arhivska građa je zadržala svojstvo javne arhivske
građe od posebnog interesa za kanton, ali i državu. To je u konačnici potvrđeno
i Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskog
kantona.15
Stručni zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona na početku su imali
prevashodan zadatak da pronađu i kontaktiraju stečajne upravnike, kako bi započeli
sa stručnim aktivnostima nadzora nad registraturama kod kojih je otvoren stečajni
postupak. Počeci su bili otežavajući iz razloga što na početku stečajni upravnici nisu
željeli prihvatiti dodatne obaveze vezane za odgovornost na planu zaštite registraturne
građe, obezbjeđenja prostora, uslova, a naročito registraturnog sređivanja građe.
U konačnici i obezbjeđenje sredstava predstavljalo je za njih dodatne probleme i
odgovornost. Međutim, dobro organizovanim, kontinuiranim pristupom, stručni
zaposlenici su pravovremeno uspjeli obići sve registrature kod kojih je vremenom
otvaran stečajni postupak. Pri tome su insistirali da registraturna građa treba biti
registraturno sređena. Kontinuirani stručni obilazak, nalaganje mjera, analiza
stanja i količina registraturne građe za preuzimanje, stvaralo je osnovu za stručne,
tehničke, prostorne i kadrovske pripreme Arhiva Tuzlanskog kantona za preuzimanje
predmetne arhivske građe.
Kada se na osnovu analiza Vanjske službe uvidjelo da Arhivu Tuzlanskog
kantona predstoje dugotrajni, višegodišnji procesi preuzimanja znatnih količina
arhivske građe, započelo se sa ozbiljnim aktivnostima oko obezbjeđenja dodatnog
prostora za smještaj registraturne građe registratura u stečaju. U tom smislu već
2007. godine obezbijeđena su dva objekta u ranijoj kasarni u Dubravama, kako bi
se moglo zadovoljiti potrebama preuzimanja određenih količina registraturne građe.
Navedeni vojni objekti su adaptirani, te opremljeni adekvatnom arhivskom opremom
(ekonom policama). U navedene depoe je izmještena preuzeta registraturna građa
svih do tada preuzetih fondova, ugašenih registratura, a koja je prvobitno bila
smještena u centralne depoe u upravnoj zgradi Arhiva Tuzlanskog kantona. Naime,
od tada arhivski depoi u centralnom objektu su planski namijenjeni za smještaj i
arhiviranje arhivske građe registratura iz oblasti uprave, pravosuđa, školstva, dok
je građa ugašenih registratura smještana u objekte u Dubravama. Ubrzo se spoznalo
da navedena dva objekta dugoročno neće moći zadovoljiti potrebe Arhiva, te je
2009. godine obezbijeđen i treći objekat. U konačnici 2016. godine, nakon što su
prostorni kapaciteti trećeg objekta bili prilično popunjeni, pristupilo se obezbjeđenju
dodatnog četvrtog objekta na Dubravama. Isti je također adaptiran i započelo se sa
instaliranjem opreme, kao i arhiviranjem preuzetih fondova ugašenih registratura.16
Vremenom, došlo se do zaključka da je stručno najprihvatljivije rješenje,
da se prilikom otvaranja stečajnih postupaka, odmah izvrši registraturno sređivanje
i primopredaja većeg dijela arhivske i registraturne građe, koji nema operativnu
15 Članom 4, stav 2, navedeno je slijedeće: „arhivska građa nastala radom privrednih subjekata u
državnoj i društvenoj svojini do 1990. godine predstavlja javnu arhivsku građu.“ „Sl. novine Tuzlanskog
kantona“, br. 13/11.
16 Ugovori o korištenju objekata iz 2007, 2009. i 2016. godine između Arhiva Tuzlanskog kantona
i JU Centra za rehabilitaciju ovisnika o psihoaktivnim supstancama (CROPS) Smoluća, Lukavac.
Arhiv Tuzlanskog kantona je navedene objekte dobio na korištenje bez naknade, odnosno, bez ikakvih
finansijskih obaveza po osnovu zakupničkih odnosa. Ukupna površina navedenih objekata iznosi oko
1000 m2.

40
Zaštita i preuzimanje arhivske građe registratura u stečaju i likvidaciji ...

vrijednost. Na taj način su sa stručnog aspekta rješavana mnoga otvorena pitanja.
Prvenstveno, na taj način se smanjivala mogućnost da se vremenom usljed neuslovnih
prostorija ili drugih objektivnih ili subjektivnih faktora dođe do oštećenja i uništenja
arhivske građe. Ovo je bitno prije svega zbog činjenice da se mnogi stečajni postupci
vode godinama. U međuvremenu, često su se dešavale smjene stečajnih upravnika,
zatim izmještanja građe, usljed npr. prodaje dijela objekata, imovine, zbog čega je
registraturna građa izmještana u druge prostore. Sve navedeno predstavlja faktore
rizika za zaštitu registraturne građe. S druge strane to je značajno zbog finansijskih
sredstava neophodnih za nabavku arhivske opreme. Naime, iskustvo nas uči, da
nakon višegodišnjeg vođenja postupka, na kraju nedostaje finansijske stečajne mase
na osnovu koje bi se mogla obezbijediti neophodna arhivska oprema. Naravno, nakon
preuzimanja ostatka arhivske građe, mora se voditi računa da se izvrši objedinjavanje
ranije i kasnije preuzetog dijela fonda i njegovo spajanje u jednu organsku cjelinu.
Zahvaljujući takvom, sistemskom pristupu Arhiv Tuzlanskog kantona je gotovo u
cjelosti realizirao preuzimanje registraturski sređene arhivske građe, registratura u
stečaju i likvidaciji.
Nakon početnih preuzimanja stručni zaposlenici su došli do zaključka da
se preuzimanjem obuhvata i značajna količina i broj ličnih dosijea radnika, budući
da su pojedine firme zapošljavale i nekoliko stotina, pa i nekoliko hiljada radnika.17
Shodno tome, Stručno vijeće je donijelo zaključak da se dosijea radnika popisuju
analitički i abecedno, kako bi korištenje istih u Arhivu Tuzlanskog kantona bilo što
operativnije i brže. To je u konačnici dalo dobre rezultate budući da danas Arhiv
Tuzlanskog kantona u svojim depoima čuva na hiljade dosijea radnika. U protivnom,
bio bi znatno otežan postupak korištenja predmetnih dosijea, odnosno ostvarivanja
građanskih prava u dijelu radnih odnosa i drugih građanskih prava.
Što se tiče investiciono-tehničke dokumentacije, ista je također bila predmet
detaljnog popisa i evidencije. U skladu sa stajalištima struke isti su predavani
novim vlasnicima objekata, uz obaveznu komisijsku i zapisničku primopredaju. U
takvim slučajevima jedan primjerak zapisnika o primopredaji investiciono-tehničke
dokumentacije između stečajnog upravnika i novog vlasnika objekata je obavezno
dostavljan Arhivu Tuzlanskog kantona. U suprotnom, navedenu arhivsku građu bi
preuzimao Arhiv Tuzlanskog kantona.18
Nakon početnih teškoća u dijelu kontakata sa stečajnim upravnicima, te
insistiranja na cjelovitom provođenju Zakona u dijelu odgovornosti prema arhivskoj
građi, u novije vrijeme stručni radnici Arhiva Tuzlanskog kantona nemaju više takvih
poteškoća. Naime, nakon godina zajedničke saradnje sa stečajnim upravnicima na
realizaciji zaštite i preuzimanja registraturne građe mnogobrojnih registratura u
stečaju, danas ne postoje nikakve dileme. Stečajni upravnici se sami javljaju u Arhiv
17 To je razumljivo budući da je tuzlanski bazen bio najrazvijeniji industrijski centar u Bosni i
Hercegovini, sa velikim i složenim industrijskim kompleksima.
18 U praksi su evidentni primjeri da novi vlasnik nije htio preuzeti investiciono-tehničku dokumentaciju.
Takav je slučaj sa pravnim subjektom „Slana Banja“ Tuzla (Hotel Bristol), u kojem slučaju novi vlasnik
nije htio preuzeti navedenu dokumentaciju, uz obrazloženje da namjerava rušiti objekat i da mu ista nije
potrebna. Shodno tome, Arhiv Tuzlanskog kantona je preuzeo investiciono-tehničku dokumentaciju od
stečajnog upravnika. Iskustvo je kasnije pokazalo da je novi vlasnik i prilikom rušenja objekta morao
imati uvid u navedenu dokumentaciju, te ju je naknadno, na određeno vrijeme, uz revers dobio od
Arhiva Tuzlanskog kantona.

41
Mr. sc. Omer ZULIĆ

kod otvaranja novog stečajnog postupka, sami predlažu i rade na pripremi početnog
dijela građe za primopredaju, te obezbjeđuju neophodna sredstva za nabavku
arhivske opreme. Na taj način je evidentno da se početni trud isplatio na način da su
stručni zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona uspostavili dobar sistem djelovanja,
sa jasno definisanim putem postupanja i upravljanja sa registraturnom građom, do
konačne primopredaje Arhivu Tuzlanskog kantona.
Stručni nadzor, kao i preuzimanje arhivske i registraturne građe, registratura
u stečaju i likvidaciji vršeno je isključivo na osnovu kategorizacije registratura.
Stoga su stručni zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona svoje stručne aktivnosti
kod nadzora i preuzimanja prioritetno usmjerili prema registraturama Prve i Druge
kategorije. Isto se pokazalo ispavnim sa više aspekata. Prevashodno jer se najveći
broj registratura Prve i Druge kategorije, odnosio na ranije društvene, odnosno
kasnije državne pravne subjekte. U skladu sa važećim arhivskim zakonodavstvom19,
arhivska građa istih je kategorisana kao vrijedna javna20 arhivska građa, koja je
trebala biti predata u Arhiv Tuzlanskog kantona, godinu dana nakon stupanja na
snagu Zakona o arhivskoj djelatnosti.21 Naime, predmetna arhivska građa je sa
aspekta načela i kriterija vrednovanja od značaja za nauku, kulturu, historiju, odnosno
državu i društvo u cjelosti. Naime, radi se o arhivskoj građi privrednih subjekata koji
su u socijalističkom periodu imali bitnu ulogu u privrednom razvoju kako lokalne
zajednice, tako i Bosne i Hercegovine u cjelini. Stoga je ova vrsta arhivske građe
bitna ne samo za ispunjavanje radničkih i građanskih prava, nego i za proučavanje
određenih historijskih procesa, te privrednog razvoja.
Osim preuzetih arhivskih fondova Prve i Druge kategorije, u Arhiv Tuzlanskog
kantona je preuzet i određeni broj fondova Treće kategorije. Iako su u početku postojale
određene dileme struke po tom pitanju, ipak je u konačnici preovladao stručni stav da
se ide u proceduru preuzimanja i ostalih fondova iz više razloga. Prvi je taj što su
predmetni fondovi sa aspekta ukupne količine građe činili znatno manji dio u odnosu
na ukupnu količinu registraturne građe registratura Prve i Druge kategorije. Na taj
način isti nisu predstavljali opterećenje po Arhiv Tuzlanskog kantona, sa prostornog
aspekta za smještaj iste. Nadalje, stručni zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona
su cijeneći značaj i ulogu Arhiva Tuzlanskog kantona, kao ustanove koja ima za
cilj pružanje usluga građanima, ne samo u dijelu provođenja naučno-istraživačkog
postupka, nego i u dijelu ostvarivanja građanskih i radničkih prava donijeli takvu
odluku. S tog aspekta Arhiv Tuzlanskog kantona je imao ne samo profesionalnu, nego i
ljudsku i moralnu obavezu da zaštiti, preuzme i stavi istu na raspolaganje korisnicima.
Da nije tako urađeno sudbina arhivske građe predmetnih registratura bi bila apsolutno
neizvjesna. To više iz razloga jer važeći arhivski propisi ne navode ko bi drugi preuzeo
brigu o navedenoj arhivskoj građi. Na taj način hiljade radnika bi bile onemogućene
u ostvarivanju svojih prava, a to svakako nisu postulati po kojima arhivisti postupaju.

19 Član 73 Zakona o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskog kantona, „Sl. novine Tuzlanskog kantona“, br.
15/00.
20 „Sl. novine Tuzlanskog kantona“, br. 13/11, član 4, stav 2.
21 „Sl. novine Tuzlanskog kantona“, br. 15/00.

42
Zaštita i preuzimanje arhivske građe registratura u stečaju i likvidaciji ...

Na ovaj način je izvjesna zaštita i cjelovitost arhivskih fondova, koji su
pod nadležnošću i kontrolom Arhiva Tuzlanskog kantona. U praksi arhiva zemalja
regiona prisutni su i drugi pristupi rješavanju pitanja zbrinjavanja i preuzimanja
arhivske i registraturne građe, registratura u stečaju i likvidaciji. Čak su prisutni
slučajevi da se jedan fond čuva na više lokacija, pod kontrolom različitih organa
uprave ili pravnih lica.22 Isto je sa stanovišta struke neprihvatljivo, jer se na taj način
cijepa arhivski fond, dijelovi fonda su pod nadležnošću i kontrolom više različitih
organa uprave i pravnih lica. Arhiv u takvim okolnostima nema potpuni uvid i
pregled fondovskih cjelina, stranke će biti prinuđene da obilaze više instanci da bi
pronašli pravu kod koje mogu ostvariti svoje pravo. Sve su to razlozi koji upućuju
na opravdanost stručnog stava da se arhivska građa predmetnih registratura, arhivira
i smješta u nadležne arhive.

Rezultati Arhiva Tuzlanskog kantona na planu preuzimanja registraturne
građe registratura u stečaju i likvidaciji

Otvaranje stečajnih postupaka, posljedica je loših poslovnih i finansijskih
rezultata stvaralaca registraturne građe. Loši finansijski i poslovni rezultati, često
su rezultat loših modela privatizacije. U tom smislu određeni broj registratura kod
kojih je pokrenut stečajni ili likvidacioni postupak odnosi se na ranije privatizirane
registrature.23 Osim navedenih, otvaranje stečajnih postupaka prisutno je i kod drugih
registratura koje su kao privatna inicijativa otvarane u toku, a većim dijelom poslije
okončanja agresije na Bosnu i Hercegovinu.
U predmetnom radu autor je analizom obuhvatio sve registrature kod
kojih je u skladu sa važećim propisima pokrenut stečajni ili likvidacioni postupak
kod nadležnog suda. Rezultati Arhiva Tuzlanskog kantona na planu preuzimanja
registraturne građe, registratura u stečaju i likvidaciji dati su u tabeli 1.

22 Usljed nedostatka spremišnog prostora, Državni arhiv u Slavonskom Brodu nije u mogućnosti
preuzimati i čuvati arhivsku građu registratura u stečaju i likvidaciji u svojim arhivskim spremištima.
Stoga se građa čuva na nekoliko različitih lokacija: prostor Grada, općinskog državnog odvjetništva,
postojeći prostor uz ugovor, prostor davatelja prostora-pravnog lica, uz ugovor stečajnog, odnosno
likvidacionog upravnika i pravnog lica davatelja prostora. Vidi više: Krešimir Ibrišimović, Važnost
sređivanja gradiva prilikom stečaja/likvidacije, Arhivska praksa br. 13, Tuzla 2010, 155-168. Ovakav
način zbrinjavanja je svakako najlošije stručno rješenje, osobito u dijelu korištenja prostora od strane
trećeg davatelja prostora. Isto je čak upitno i sa aspekta formalno-pravnih procedura, jer su određeni
stručnjaci, bar u ranijem periodu osporavali zakonsku mogućnost čuvanja građe kod pravnih lica-
davatelja prostora. Vidi više u: Ante Galić, Zaštita arhivskog gradiva subjekata nad kojima je proveden
stečajni postupak, Radovi 42. savjetovanja „Arhivska služba i gospodarski arhivi“, Bjelovar, 2–4.
oktobra 2007. godine, Bjelovar 2007, 57.
23 Vidi više u: Omer Zulić, Uloga arhiva u zaštiti registraturne građe privatiziranih registratura,
Arhivska praksa br. 16, Tuzla 2013, 99-109.

43
Mr. sc. Omer ZULIĆ

Količina
Broj preuzetih
Općina preuzete građe Stepen sređenosti
fondova
u m1
Čelić - - -
Banovići 5 52,4 Registraturno sređeno
Doboj Istok 2 30,2 Registraturno sređeno
Gračanica 10 136,7 Registraturno sređeno
Gradačac 5 34 Registraturno sređeno
Kalesija 3 74,7 Registraturno sređeno
Kladanj 4 148 Registraturno sređeno
Lukavac 7 124,5 Registraturno sređeno
Sapna 1 9,5 Registraturno sređeno
Srebrenik 4 66,3 Registraturno sređeno
Teočak - - -
Tuzla 43 1088,9 Registraturno sređeno
Živinice 7 179,5 Registraturno sređeno
Registraturno sređeni
Ukupno 91 1.944,7 m 1
fondovi
Tabela br. 1. Pregled broja preuzetih fondova registratura u stečaju, po općinama sa
izraženim količinama u metrima dužnim i podacima o stepenu sređenosti, zaključno sa
31. 12. 2016. godine.24

Analizom navedenih podataka može se konstatovati da je Arhiv Tuzlanskog
kantona u proteklom periodu preuzeo ukupno 91 arhivski fond registratura u stečaju
i likvidaciji. Kroz broj preuzetih fondova, kao i količinu preuzete građe može se
vidjeti u kolikoj mjeri je Tuzla bila industrijski centar regije. S druge strane, budući
da je Tuzla imala najveći broj industrijskih privrednih subjekata, srazmjerno tome je i
broj registratura kod kojih je pokrenut stečajni postupak. Nažalost, u najvećem broju
slučajeva, pokrenuti stečajni postupci značili su i gašenje pravnog lica, sa malim
izuzetcima.25 Analizom je zaključeno da su Lukavac i Gračanica po razvijenosti
industrije bili odmah iza Tuzle.
Ukupna količina preuzete registraturne građe iznosi oko 2.000 metara
dužnih. Naravno, radi se o registraturnoj građi, koja osim arhivske sadrži i manji dio
registraturskog materijala koji nema trajnu vrijednost. Treba napomenuti da je Arhiv
Tuzlanskog kantona donio zaključak da se iz registraturne građe preuzete u postupku
stečaja ne vrši naknadno odabiranje i izlučivanje. Navedeni stručni stav i zaključak
temeljen je na činjenici da i nakon okončanja stečaja i brisanja pravnog subjekta
iz sudskog registra postoje naknadni pravni procesi, u kojima se traži predmetna
dokumentacija. To se pokazalo ispravnim, jer su u značajnom broju slučajeva državna
tijela i institucije tražile određenu dokumentaciju zbog provođenja određenih pravnih

24 Podaci preuzeti iz dopunjenog izdanja Vodiča kroz arhivske fondove i zbirke Arhiva Tuzlanskog
kantona, zaključno sa 31. 12. 2015. godine, dostupnom na veb portalu Arhiva Tuzlanskog kantona.
http://www.arhivtk.ba. Podaci za 2016. godinu preuzeti iz Godišnjeg izvještaja Arhiva Tuzlanskog
kantona za 2016. godinu. Broj registratura kod kojih je otvoren stečajni ili likvidacioni postupak je
veći, ali su ovom analizom obuhvaćene samo one registrature od kojih je preuzeta registraturna građa.
25 Pozitivni primjeri konsolidacije i reorganizacije pravnih lica nakon otvaranja stečajnog postupka
jesu primjeri „Dita“ d.d. Tuzla, te „Majevica“ d.d. Srebrenik.

44
Zaštita i preuzimanje arhivske građe registratura u stečaju i likvidaciji ...

radnji, čak i nakon okončanja stečaja i brisanja pravnog subjekta iz sudskog registra.
Što se tiče stepena sređenosti preuzetih fondova može se konstatovati da
su skoro svi fondovi preuzeti u registraturski sređenom stanju.26 Naravno stepen
sređenosti nije isti kod svih fondova na šta su uticali određeni objektivni, ali i
subjektivni razlozi. Isti se odnose na slijedeće: nejednaka posvećenost stečajnih
upravnika pitanju sređivanja i primopredaje građe, u nekim stečajnim postupcima
su angažovani saradnici koji u domenu arhivske djelatnosti imaju dobre stručne
predispozicije i kompetencije, dok drugi ne. Nekada je i razlog bila hitnost
primopredaje arhivske građe u slučajevima prodaje objekata kada su u određenom
roku morali napustiti ranije korištene prostorije, itd. Uzimajući u obzir procenat i broj
sređenih arhivskih fondova koji su bili predmet preuzimanja, može se konstatovati
da su predmetni stručni zadaci realizovani uspješno. Ukoliko se navedeno stanje
uporedi sa rezultatima nekih drugih arhiva u regionu, onda se u potpunosti može biti
zadovoljno postignutim rezultatima.27
U cilju cjelovitog i zakonskog uređenja i sređivanja registraturne građe,
stručni zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona, su se najdirektnije uključili u
proces sređivanja i pripremi iste za predaju Arhivu Tuzlanskog kantona.28 Stručni
zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona su insisitirali na doslovnom poštivanju i
provođenju arhivskih propisa u dijelu registraturnog sređivanja i popisivanja građe
za primopredaju. Pri tome su ulagali znatne napore, trud i vrijeme da daju stručne
upute i smjernice za sređivanje građe. To se pokazalo ispravnim, naročito ako se
uzme u obzir broj preuzetih fondova i količina preuzete arhivske građe. Da nije
na takav sistemski i stručan način provođen taj proces, Arhiv TK bi danas bio u
nemogućnosti da odgovori mnogobrojnim zahtjevima korisnika za navedenom
građom. Naime, može se konstatovati da je realizovanim stručnim aktivnostima
na planu zaštite i preuzimanja registraturne građe, registratura u stečaju, Arhiv TK
odgovorio stručnom zadatku i potvrdio svoju profesionalnu, stručnu i društveno-
odgovornu orijentaciju, a sve u cilju zaštite građe i stavljanja iste na raspolaganje
korisnicima.

26 Arhiv Tuzlanskog kantona je u samo jednom slučaju pristupio preuzimanju nesređene arhivske
građe, nakon stručne procjene da istoj prijeti opasnost od oštećenja i uništenja. Radi se o spašavanju
registraturne građe pravnog lica „Guming“ d.o.o. u stečaju Tuzla, čija registraturna građa je preuzeta
u potpuno nesređenom stanju, a koju su stručni zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona nakon
preuzimanja registraturno sredili. Rješenje Arhiva Tuzlanskog kantona o spašavanju ugrožene arhivske
građe „Resod-Guming“ u stečaju Tuzla, broj 01-931/10. od 11. 10. 2010. godine.
27 Tako npr. u Istorijskom arhivu Užice od ukupnog broja preuzetih arhivskih fondova registratura u
stečaju i likvidaciji samo njih 17% je bilo djelimično sređeno, a svega 4% je bilo i popisano. Vidi više
u: Željko Marković, Prijem arhivske građe registratura u postupku stečaja – između teorije i prakse –
iskustva Istorijskog arhiva Užice, Arhivska praksa br.13, Tuzla 2010, 168-178.
28 U nekim slučajevima stručni zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona su se uključivali u aktivnosti
sređivanja građe, obavljajući stručni nadzor nad radom Komisije stvaraoca, a u nekim slučajevima
prihvatio je angažman cjelovitog sređivanja iz razloga što registrature u stečaju nisu imale vlastitih
kadrova za te poslove. U konačnici, to je rezultiralo time da je Arhiv Tuzlanskog kantona, preuzimao
registraturski sređenu građu, što je imalo pozitivnog efekta u daljem toku obrade i pripremanja građe za
korisnike. Vidi više u: Izet Šabotić, Neke osobenosti zaštite arhivske građe privatiziranih registratura i
registratura u stečaju i likvidaciji (bosanskohercegovačko iskustvo), Radovi 42. savjetovanja „Arhivska
služba i gospodarski arhivi“, Bjelovar, 2–4. oktobar 2007. godine, Bjelovar 2007, 69-79.

45
Mr. sc. Omer ZULIĆ

Znatan broj ranijih radnika registratura u stečaju i likvidaciji svakodnevno
se u velikom broju javljaju Arhivu Tuzlanskog kantona radi ostvarivanja svojih
radničkih i drugih građanskih prava.29 Evidentan je i određeni broj zahtjeva istraživača
za korištenje fondova iz oblasti privrede, u cilju istraživanja i izučavanja privrednih
kretanja i ekonomskog razvoja na području Tuzlanskog kantona.30 Između ostalih,
Arhiv Tuzlanskog kantona je preuzeo vrlo značajnu arhivsku građu „Tvornica sode
Solvay“ Lukavac. Navedeni fond je proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i
Hercegovine 2009. godine. Fond obuhvata izuzetno vrijednu arhivsku građu, koja
datira iz vremenskog perioda od 1899. do 1910. godine.31 Arhivska građa navedenog
fonda predstavlja značajan izvor za istraživanje i proučavanje privrednih prilika u
Lukavcu i tuzlanskom bazenu u austrougarskom periodu.
Iako se Arhiv Tuzlanskog kantona susretao sa mnogobrojnim problemima,
kadrovske, materijalne, prostorne i druge prirode, ipak je u konačnici uspio naći
odgovarajuća rješenja i premostiti sve izazove s kojima se susretao. Sačuvana
arhivska građa i zadovoljan korisnik, najbolja je satisfakcija svim zaposlenicima
Arhiva, za sav njihov trud i zalaganje na sistemskom uređenju ovog pitanja. No i
pored krajnje profesionalnog odnosa i dobre saradnje Arhiva Tuzlanskog kantona i
stečajnih upravnika, koji su rezultirali uspješnom zaštitom i primopredajom arhivske
građe, ipak je u manjem broju slučajeva bilo i određenih poteškoća.32
Kako smo naveli u radu, otvaranje stečajnih postupaka u određenom broju
slučajeva je rezultat i direktna posljedica loših privatizacijskih postupaka koji su
doveli do loših poslovnih i finansijskih rezultata privatiziranih subjekata. Određeni
broj stečajnih postupaka pokrenut je i nad privatnim pravnim subjektima koji su
osnivani u tranzicijskom periodu. Stoga smatramo značajnim napraviti određenu
analizu i komparaciju odnosa broja privatiziranih firmi u odnosu na broj preuzetih
fondova privatiziranih registratura nakon stečaja ili likvidacije. Prema aktuelnim
podacima Agencije za privatizaciju u Tuzlanskom kantonu može se konstatovati da
je na području kantona privatizacija izvršena kod 188 pravnih subjekata.33 Analiza
odnosa broja privatiziranih registratura i broja preuzetih fondova privatiziranih
registratura u toku ili nakon okončanja stečaja data je u tabeli broj 2.

29 Vidi više u: Hatidža Fetahagić, Problematika korištenja arhivske građe stečajnih subjekata-primjer
Arhiva Tuzlanskog kantona, Glasnik arhiva i Arhivističkog udruženja u Bosni i Hercegovini, br. 43,
Sarajevo 2013, 193-202.
30 Evidencije Službe za rad sa korisnicima Arhiva Tuzlanskog kantona.
31 Odluka Državne komisije Bosne i Hercegovine za proglašenje nacionalnih spomenika od 2009.
godine. Odluku pogledati na veb stranici Arhiva Tuzlanskog kantona: www.arhiv.tk.ba
32 U jednom predmetu, stečajni upravnik nije proveo zakonsku obavezu sređivanja i primopredaje
arhivske građe Arhivu TK. Stoga je Arhiv Tuzlanskog kantona predmetni slučaj proslijedio višim
instancama na postupanje i rješavanje, u skladu sa Zakonom o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskog kantona,
„Sl. novine Tuzlanskog kantona“, br. 15/00, i 13/11.
33 http://www.vladatk.kim.ba/uprave-i-upravne-organizacije/specijalizirana-organizacija/kantonalna-
agencija-za-privatizaciju. (pristup: 20. 5. 2017. godine).

46
Zaštita i preuzimanje arhivske građe registratura u stečaju i likvidaciji ...

Broj privatiziranih Broj privatiziranih
pravnih subjekata po registratura od kojih je Količina preuzete
Općina
općinama Tuzlanskog preuzeta građa u postupku arhivske građe u m1
kantona ili okončanjem stečaja
Čelić 0 0 0
Banovići 12 3 47,4
Doboj Istok 4 0 0
Gračanica 21 2 59
Gradačac 11 1 12
Kalesija 8 1 65,5
Kladanj 10 4 148
Lukavac 12 2 101
Sapna 2 0 0
Srebrenik 10 1 65
Teočak 3 0 0
Tuzla 85 17 648,1
Živinice 10 3 161
Ukupno 188 registratura 23 preuzeta fonda 1307 m1
Tabela br. 2. Odnos broja privatiziranih firmi i broja preuzetih fondova privatiziranih firmi
čija je građa preuzeta u postupku ili okončanjem stečaja, zaključno sa 31. 12. 2016. godine.

Iz navedene tabele je evidentno da ukupan broj preuzetih fondova
privatiziranih registratura, kod kojih je kasnije otvoren stečajni postupak iznosi 23,
što u odnosu na broj privatiziranih firmi čini postotak od 12%. S druge strane, može
se konstatovati da je ukupna količina preuzete registraturne građe preuzetih fondova
značajna, u iznosu od preko 1.300 metara dužnih građe, što predstavlja preko 67%
ukupno preuzete registraturne građe svih registratura u stečajnom postupku. Isto
nam govori da se radi o velikim industrijskim kompleksima koji su zapošljavali
znatan broj radnika. Na tim osnovama, te višedecenijskom postojanju i djelovanju,
te ranije društvene, kasnije državne, odnosno privatizirane firme stvorile su ovako
velike količine vrijedne arhivske građe. Naime, pojedina pravna lica (koja su
ranije bila društveno vlasništvo, a kasnije privatizirana) su stvarala arhivsku građu
nekada i više od pola stoljeća.34 Također, na osnovu analize, može se konstatovati
da ukupna količina preuzeta 23 arhivska fonda privatiziranih registratura, čini 67%
količine građe, od ukupnog broja preuzetih registratura u stečaju, iako isti sa aspekta
brojčanog učešća u ukupnom broju preuzetih fondova učestvuju sa samo 25%.
Navedeni podaci nam ukazuju na značaj navedenih fondova ne samo sa aspekta
ostvarivanja ljudskih, građanskih i radničkih prava, nego i sa aspekta korištenja
istih u naučno-istraživačke svrhe. Pomenuti fondovi na najbolji način predstavljaju
izrastanje i stasavanje industrije u tuzlanskom bazenu, te daju validne pokazatelje
ekonomskog rasta, zapošljavanja, itd.

34 To su npr. slijedeća pravna lica: „Drinjača“ u stečaju Kladanj (od 1947. godine), „Frizer“ u stečaju
Tuzla (od 1947. godine), „Živinicepromet“ u stečaju Živinice (od 1948. godine), „Fabrika građevinske
opreme“ u stečaju Banovići (od 1951. godine), itd. Evidencije i dosijei registratura Arhiva Tuzlanskog
kantona.

47
Mr. sc. Omer ZULIĆ

Zaključak

Pravovremeno, stručno i profesionalno djelovanje arhiva u tranzicijskom
periodu, koje zahtijeva zaštitu i preuzimanje arhivske građe registratura u stečaju,
predstavlja zakonsku, ali i moralnu obavezu i odgovornost arhiva. Naime, cilj je da
se u datim, često teškim okolnostima stručni zaposlenici maksimalno angažiraju,
kako bi izvršili osnovnu misiju, a to je zaštita i preuzimanje arhivske građe. U
predmetnom radu evidentno je da je stručni, strategijski pristup Arhiva Tuzlanskog
kantona na planu zaštite i preuzimanja arhivske građe registratura u stečaju dao
dobre rezultate. Preuzimanjem tako značajnog broja fondova registratura u stečaju,
Arhiv Tuzlanskog kantona je zaštitu i čuvanje istih učinio izvjesnim. Na taj način
predmetna arhivska građa je adekvatno i stručno zaštićena i stavljena u funkciju
mnogobrojnim korisnicima, prije svega iz oblasti radnih odnosa, drugih dokazno-
pravnih radnji, a u novije vrijeme i sve većeg broja istraživača.
Ovi rezultati dodatno obavezuju na dalje stručno djelovanje i angažiranost
zaposlenika Arhiva Tuzlanskog kantona, budući da postupci privatizacije, ali
i stečajnih postupaka još uvijek nisu okončani. To se prije svega misli na dalje
insistiranje na izmjenama i dopunama Zakona o arhivskoj djelatnosti, kojim bi bile
dopunjene i precizirane obaveze stečajnih upravnika. Povećani obim preuzimanja
obavezuje menadžmente arhiva, ali i osnivača na dodatni angažman u smislu
obezbijeđenja dodatnih smještajnih kapaciteta arhiva za prijem i smještaj preuzete
arhivske i registraturne građe, ali i kadrovskih jačanja u arhivima.

Summary

The timely and professional work of the archives in the transitional period,
which requires the protection and aquisition of archival records of bankruptcy
registers, is a legal, but also a moral obligation and responsibility of the archives.
Namely, the goal is that in the often difficult circumstances, professional employees
are engaged to the maximum, in order to carry out the basic mission, which is the
protection and aquisition of archival material. In the present work, it is evident that the
expert, strategic approach of the Archives of Tuzla Canton in the field of protection
and aquisition of archival records of bankruptcy firms gave good results. By taking
such a significant number of bankruptcy registry funds, the Archive of Tuzla Canton
made their protection and preservation certain. In this way, the archival material in
question is adequately and professionally protected and has been put into operation
by many users, primarily in the field of labor relations, other evidence-legal actions,
and in recent times and a growing number of researchers.
These results additionally bind to further professional engagement and
engagement of employees of the Archive of Tuzla Canton, since the procedures for
privatization and bankruptcy procedures are still not completed. This is first of all
thought of further insisting on the amendments to the Law on Archival Activities,
which would supplement and precisely define the obligations of the bankruptcy
administrators. The increased scope of aquisition is obligated by the management
of the archives, but also by the founder for additional engagement in terms of

48
Zaštita i preuzimanje arhivske građe registratura u stečaju i likvidaciji ...

providing additional accommodation facilities for the archives for the reception and
accommodation of the aquired archive and registry material, as well as the staffing
of the archives.

49
Marija TODOROVIĆ ostali
Istorijski arhiv Šumadije - Kragujevac

PREVENTIVNA ZAŠTITA JAVNE ARHIVSKE GRAĐE
STVARALACA U TRANZICIJI

Apstrakt: U radu je prikazan značajan pomak u radu Spoljne službe arhiva,
koji svoj koncept preventivne zaštite javne arhivske građe zadnjih decenija bazira
na uređenom poretku administrativnih spisa kod stvaralaca, komplementarnosti
registraturskih i arhivskih evidencija, kontinuiranoj edukaciji administratora u
registraturama i sukcesivnoj dopuni postojećih fondova u arhivu.

Ključne reči: Praktična primena arhivističkih principa i standarda,
profesionalizam arhivista.

PREVENTIVE PROTECTION OF
ARCHIVAL MATERIAL BY CREATORS GOING
THROUGH TRANSITION

Abstract: This paper reveals a significant development in the activities of the
External Services of the Archives. Over the past decades, the concept of preventative
protection has been based on a regulated system of administrative files with creators,
complementarity of registrary records with archival records, continuing education
of creators in registraries and successive contributions to the existing fonds in the
Archives.

Keywords: Practical implementation of archival principles and standards,
professionalism of archivists.

Uvod

Kvalitetna preventivna zaštita javne arhivske građe van arhiva je ,,condicio
sine qua non” sekundarne zaštite registraturskih spisa u arhivima. Aktuelna arhivska
praksa u vremenu tranzicije sve više pokazuje da na upotrebljivost preuzetih arhivalija,
različitih stvaralaca najviše utiče stepen njihove registraturske sređenosti, obezbeđen
kompletnim popisom i evidentiranjem tehničkih jedinica arhivske građe. Ističući
značaj funkcionalne primopredaje javne arhivske građe, koja treba da bude u interesu

50
Preventivna zaštita javne arhivske građe stvaralaca u tranziciji

stvaraoca, arhiva i svih drugih zainteresovanih korisnika, arhivski zaposlenici su na
nedavno održanom stručnom skupu u Prokuplju1 izneli aktuelne probleme preventivne
zaštite javne arhivske građe, koji se tiču kolizije arhivskih i posebnih propisa u
određenim oblastima2, nepostojanja potrebnog smeštajnog prostora u arhivima,
nemogućnosti veće redukcije registraturskog materijala stvaralaca i druge probleme.

Nedostaci preventivne zaštite

Nefunkcionalna primopredaja javne arhivske građe3 u proteklom periodu
nepotrebno je opteretila spremišni prostor mnogih arhiva u zemlji i donela im
obavezu registraturskog sređivanja, što je inače zakonska obaveza stvaraoca. U
uslovima nepostojanja pojedinačne, odnosno, tipske liste kategorija registraturskog
materijala za stvaraoce u tranziciji, otežan je postupak njegove dalje valorizacije u
arhivu, jer primopredaja dokumenata za trajno čuvanje, nije izvršena u skladu sa
pravilima struke. Fragmentarnost pojedinih arhivskih fondova u direktnoj je vezi
sa stanjem kancelarijskog i arhivskog poslovanja stvaralaca od momenta osnivanja
do momenta gašenja, dugogodišnjim propustima u radu arhivskih operativaca
i tolerisanjem nepostojanja ili nepravilnog vođenja registraturskih evidencija.
Redovni stručni nadzor različitih stvaralaca koji se kontinuirano sprovodi u cilju
boljeg čuvanja, odabiranja i primopredaje arhivskih fondova, svakodnevno indukuje
primere nepravilne arhivske prakse, koja je ostavila trag na pripremljenim, odnosno
preuzetim arhivalijama.
Najčešće nepravilnosti u stručnom radu na terenu odnose se na:
1. neobaveštavanje nadležnog arhiva o statusnim promenama, koje su izazvale
promenu statusa njihove arhivske građe ili njeno oštećenje, tj. uništenje u
celini ili delimično;
2. neuređen poredak tekuće administracije kod stvaraoca usled nepostojanja ili
nepravilnog vođenja osnovnih evidencija o arhivskoj građi, neblagovremenog
izlučivanja nepotrebnog registraturskog materijala4 i nepostojanja preduslova
za primopredaju arhivske građe u arhiv;
1 Prva od četiri stručne radionice, u okviru programske delatnosti ADS u 2017. godini, sa ciljem
ujednačavanja arhivske prakse u Srbiji, koja se tematski odnosila na preuzimanje arhivske građe od
stvaralaca.
2 Npr. Sudski poslovnik koji je trenutno u suprotnosti sa odredbama čl. 39. Zakona o kulturnim
dobrima, „Službeni glasnik RS“, br.71/94, i principom nedeljivosti arhivskog fonda; čl. 41. Zakona o
zdravstvenoj dokumentaciji i evidencijama u zdravstvu „Službeni glasnik RS“, br. 123 od 10. 11. 2014;
Pravilnik o načinu vođenja evidencije i postupcima izvršenja i obezbeđenja i finansijskom poslovanju
javnog izvršitelja, načinu izveštavanja, sadržini izveštaja o radu javnog izvršitelja i načinu postupanja
sa arhivom „Službeni glasnik RS“, br. 37/16.
3 Slučajevi ishitrene primopredaje arhivskih fondova, bez ispunjenja nužnih preduslova nepopisana,
neevidentirana, loše klasifikovana, nedovoljno valorizovana arhivska građa, nedospela za primopredaju,
predata bez osnovnih evidencija, neadekvatno tehnički opremljena i dr.
4 Zbog nepostojanja pojedinačnih Lista kategorija registraturskog materijala sa rokovima čuvanja ili
korišćenje neadekvatnih Lista, kao i izlučivanje bez pravnog osnova.

51
Marija TODOROVIĆ

3. dostavljanje popisa registraturskog materijala arhivu samo za direkciju, ali
ne i za organizacione jedinice stvaraoca;
4. pokušaji predavanja registraturski nesređene ili predaja selektivno odabrane
javne arhivske građe, iz pojedinih organizacionih jedinica stvaraoca5;
5. predaja nadležnom arhivu sređene arhivske građe bez osnovnih evidencija o
njenom kvalitetu i kvantitetu, usled čega je onemogućena njena dostupnost
i upotreba u arhivu, do arhivističke obrade;
6. predaja arhivu dobro klasifikovane arhivske građe, bez potrebnog šifrarnika
unutrašnjih organizacionih jedinica i drugi brojni primeri.
Iako je stručni rad arhivista na terenu normativno uređen6, preventivna zaštita
javne arhivske građe kategorisanih stvaralaca još uvek ne može u potpunosti da se
oslobodi negativnog nasleđa, jer su slabosti prethodne zaštite uzrokovale značajna
oštećenja i uništenja arhivskih fondova u nastajanju.
Pored toga i neke nove okolnosti dodatno su osnažile stvaraoce da ne postupaju
u skladu sa stručnim uputstvima nadležnog arhiva. U zdravstvu i u pravosuđu doneti
su posebni zakoni, koji protivreče odredbama važećeg Zakona o kulturnim dobrima
i blokiraju primenu principa jedinstva i nedeljivosti arhivskog fonda, u postupku
primopredaje arhivske građe arhivu. Jedan od takvih propisa je Pravilnik o radu
javnih izvršitelja, koji sadrži sporne odredbe o postupku primopredaje arhivske građe
nadležnom arhivu i izričito predviđa, da se knjige predaju Komori javnih izvršitelja, a
spisi nadležnom organu, u skladu sa propisima o arhivskoj građi.7 Ovakve legitimne
nepravilnosti u krajnjoj liniji dovode do cepanja arhivskih fondova, ali pre svega
svedoče o neučestvovanju arhivske službe Srbije u izradi posebnih propisa, jer se inače
ne bi desilo da posebni propisi i pravilnici kao podzakonski akti, budu u suprotnosti sa
specijalnim zakonom kojim se obezbeđuje arhivska građa.
Iako važeći arhivski propisi sadrže odredbu8 da se preuzimanje javne arhivske
građe mora izvršiti na način i u rokovima kako je to predviđeno zakonom, aktuelna
arhivska praksa beleži pokušaje primopredaje službene dokumentacije pravnih lica u
stečaju, bez ispunjenja potrebnih preduslova.9 Situaciju dodatno pogoršava nepostojanje
popisa registraturskog materijala u dosijeima kategorisanih stvaralaca i neophodne liste
kategorija registraturskog materijala , koja čini pravni osnov za valorizaciju arhivske
građe u registraturi i u arhivu. Ovi indikatori eksplicitno govore o dugogodišnjem
stanju nepravilnog kancelarijskog poslovanja stvaralaca u tranziciji i lošoj edukaciji

5 Npr. Arhivski fond Okružni sud Kragujevac 1945–1958. godine, gde su preuzeti samo parnični,
krivični i predmeti sudske uprave sa malom količinom platnih naloga i fond RGZ - Služba za katastar
nepokretnosti – Kragujevac, gde su za određene katastarske opštine preuzeti azbučni imenici,
parcelarnici i zemljišno-knjižni ulošci, bez ,,Dn rešenja”, koja su ostala u Osnovnom sudu, a koja
stranke redovno potražuju kao dokaz tj. pravni osnov knjiženih vlasničkih promena u katastru.
6 Još uvek su u primeni obavezujuća uputstva Arhivskog veća, doneta 1981. godine, koja detaljno
regulišu postupak odabiranja, izlučivanja i primopredaje arhivske građe arhivu, kao i Uputstvo o načinu
vođenja i korišćenja Arhivske knjige, “Službeni glasnik SRS” br. 47/81.
7 Radomir Ristić, Javni izvršioci – novi stvaraoci arhivske građe, Arhivski glasnik, br. 11, 10-11.
8 Čl. 39. i čl. 41. Zakona o kulturnim dobrima, „Službeni glasnik RS“, br. 71/94.
9 Npr. DP ,, Romanija” u stečaju Kragujevac, ,,034 Metal industry” u stečaju Kragujevac.

52
Preventivna zaštita javne arhivske građe stvaralaca u tranziciji

administrativnih radnika, kao značajnim preduslovima uspešne primopredaje arhivske
građe. Nesistematičan pristup poslovima preventivne zaštite ne može dati rezultate
u praksi, jer se svodi na obezbeđenje fizičke zaštite preuzetih arhivalija, pri čemu ne
možemo govoriti o njihovoj dostupnosti i upotrebljivosti u arhivu.
Greške učinjene na zaštiti arhivske građe van arhiva ostavljaju trag na građi,
jer loše klasifikovana i neuređena poslovna dokumentacija brojnih stvaralaca treba u
arhivu da se uredi provenijencijski, na osnovu preuzetih registraturskih evidencija,
koje često u praksi nedostaju.

Preventivna zaštita i iskorišćenost arhivske građe

Temeljna valorizacija administrativnih spisa kod stvaralaca, na bazi
kompletnih lista kategorija registraturskog materijala sa rokovima čuvanja, uz
postojanje uredno vođenih knjiga registrature treba da omogući maksimalnu
iskorišćenost preuzetih dokumenata u arhivu, za potrebe različitih korisnika. Pravni
režim zaštite arhivske građe u nastajanju obezbeđuje se kvalitetom, a ne kvantitetom
sprovedenih mera zaštite na terenu, sistematskim, profesionalnim odnosom pri
vršenju stručnog nadzora, koji treba da proizvede pozitivne efekte u tekućoj
administraciji stvaraoca i na preuzetoj arhivskoj građi.
Kako su ovlašćeni arhivisti u postupku stručnog nadzora najmerodavniji da
u saradnji sa predstavnicima registratura neposredno odrede upotrebnu i istorijsku
vrednost službene dokumentacije, od njihove profesionalnosti zavisi da li će ustanove
zaštite biti javni servis građana ili čuvari starog papira, koji se ne može valjano
upotrebiti. Kontinuirana edukacija administratora,10 koja se u Srbiji različito sprovodi
od arhiva do arhiva, daje uspešne rezultate u arhivskoj praksi jer su kategorisani
stvaraoci arhivske građe uglavnom shvatili, da uređeno kancelarijsko poslovanje
nije samo zakonska obaveza, već im je višestruko korisno u svakodnevnom radu s
dokumentima.
Veliki broj registraturski sređenih arhivskih fondova pravnih lica prestalih
sa radom, svakodnevno se koriste za izdavanje različitih uverenja, neophodnih
za realizaciju građanskih prava, iako još nisu predmet arhivističke obrade. Efekti
funkcionalne primopredaje javne arhivske građe obostrano su korisni stvaraocima i
arhivima, ali i svakom drugom zainteresovanom korisniku.
Na osnovu analize izdatih uverenja u prethodnom periodu može se zaključiti
da se arhivska građa pretežno koristila u dokazne svrhe11 pred nadležnim državnim

10 Različito se sprovodi od arhiva do arhiva, npr. u Arhivu Srbije kroz tzv. Letnju školu arhivistike, u
Požarevcu za određenu grupu stvaralaca, u Kragujevcu po potrebi, sprovodi se neka vrsta individualne
edukacije stvaralaca u Arhivu, kada ovlašćeni arhivist proceni da je to potrebno, u cilju realizacije
predloženih mera zaštite.
11 Npr. Potvrde o radnom stažu radi regulisanja prava iz PIO osiguranja, rešenja o neplaćenom odsustvu,
razni osnivački akti, relevantni u postupku privatizacije, amortizacija hipoteke na nepokretnostima u
katastru, na osnovu ugovora o stambenom kreditu, koji je sklopljen sa preduzećem u stečaju i dr.

53
Marija TODOROVIĆ

organima. Međutim, funkcionalna primopredaja fondova tranzicionog karaktera,
omogućava dostupnost i upotrebljivost arhivske građe za kasnija, istorijska
istraživanja.
Detaljni opisi inventarnih jedinica arhivske građe iz osnovnih evidencija
stvaraoca transformisaće se u arhivu u naučno-obaveštajna sredstva o arhivskoj građi
i pružiti solidnu osnovu za izradu kvalitetne istorijske beleške o tvorcu arhivskog
fonda i arhivistički postupak obrade dokumenata. Pored preuzimanja celovitih
arhivskih fondova ugašenih privrednih preduzeća12 praktični rad na terenu u većini
slučajeva završava se selektivnom predajom fragmentarno sačuvane arhivske građe,
iz samo nekih organizacionih jedinica stvaraoca ili predajom samo određene vrste,
uglavnom vredne finansijske i kadrovske dokumentacije.13

Sređivanje službene dokumentacije ,,ZASTAVA automobili” AD Kragujevac u stečaju.

12 Npr. ,,Autosaobraćaj” AD u stečaju Kragujevac 1953–2015, „Zastava automobili” AD u stečaju
Kragujevac 1960–2016, prilikom registraturskog sređivanja arhivske građe od ukupno 1.066 dm
registraturskog materijala, za trajno čuvanje u Arhivu izdvojeno je 382 dm arhivske građe, 48 dm
registraturskog materijala, kome zakonski rok čuvanja nije istekao, a izlučeno je 636 dm bezvrednog
registraturskog materijala.
13 Npr. Završni računi, platni spiskovi, M4 obrasci, matična knjiga zaposlenih, personalni dosijei i dr.

54
Preventivna zaštita javne arhivske građe stvaralaca u tranziciji

Zbog malog broja zaposlenog stručnog osoblja u arhivu, maksimalno
popunjenog smeštajnog prostora sprovodi se obavezna valorizacija arhivske građe
pre njenog prijema u arhiv. Na taj način je u depoima arhiva pohranjena poslovna
dokumentacija brojnih stvaralaca u stečaju: DP ,,Romanija” Kragujevac; DP ,,11.
oktobar” Rača; DP ,,Ortoteks” Kragujevac; DP ,,Zastava PTB” Kragujevac;
Štamparija ,,Napredak” AD Aranđelovac; DPIM ,,Crvena Zvezda” Kragujevac;
MDD ,,Milan Živić” Rača; Trikotaža ,,Dušan Dugalić” Batočina; DP ,,Zastava
transport” Kragujevac; SIP ,,Nikola Nikolić” Kragujevac; DP ,,Filip Kljajić”
Kragujevac; DP ,,Sjaj” Kragujevac; ,,Automehanika” DOO Kragujevac; ,,Izolma”
AD Rača; DP ,,Agroseme” Kragujevac; ,,Zastava elektro” Rača; DD ,,Šamot”
Aranđelovac; Zastava promet ,,Arena motors” Kragujevac; DP ,,Kraguj” Batočina;
,,Unior formingtools” DOO Kragujevac; ,,Ratko Mitrović” DOO Kragujevac;
,,Stankom Standard” AD Aranđelovac i dr.
Pohranjena arhivska građa neuspešno reorganizovanih subjekata tranzicije
još nije predmet plana arhivističke obrade u arhivu, ali je višestruko iskorišćena, u
cilju ostvarivanja privatno-pravnih zahteva građana, koji ne bi mogli da čekaju njenu
arhivističku obradu, budući da su rokovi za realizaciju njihovih prava pred drugim
državnim organima vremenski određeni tj. prekluzivni.
Registraturska sređenost preuzetih fondova podjednako je vredna arhivima i
potencijalnim korisnicima arhivske građe, jer omogućava brže pronalaženje željenih
podataka, olakšava stručni rad službi depoa i predstavlja solidnu osnovu za postupak
dalje arhivističke obrade.

Zaključak

Iako su objektivni uslovi za realizaciju preventivnih mera zaštite javne
arhivske građe u nastajanju veoma nepovoljni za arhive u Srbiji, jer nema valjanog
pravnog osnova i potrebnog prostora u arhivima, subjektivni faktor zaštite arhivske
građe – profesionalni arhivist, je garant obezbeđenja arhivskih fondova u nastajanju.
Od njegovog stručnog znanja, radnog iskustva i entuzijazma zavisi kvalitet
primopredaje i kasnija upotreba administrativnih spisa u arhivu.
Stanje novopreuzetih arhivskih fondova stvaralaca u tranziciji, na području
Šumadijskog regiona najbolje svedoči o kvalitetu preventivne zaštite administrativnih
spisa, komplementarnosti dvojnih evidencija, efikasnoj primeni arhivističkih
standarda u praktičnom radu registratura, te dostupnosti, sadržajnoj informativnosti
i modalitetima optimalne upotrebe javne arhivske građe.

Summary

Objective conditions for realisation of preventative measures to protect
emerging public archival materials are currently unfavourable for archives due to
55
Marija TODOROVIĆ

lack of valid legal basis and storage space needed in the Archives. However , is
that a professional archivist, being the subjective factor in the protection of archival
materials, is a quarantee of protection of emerging archival fonds. The qualitu of
the handover and later use of administrative files in the Archives depend upon their
expertise, experience and enthusiasm.
The state of the archival fonds newly taken over from creators in transition
in the Šumadija Region bears witness to the quality of preventative protection
of administrative files, complementarity of double entry recording, efficient
implementation of archival standards in the practical work of registraries as well as
the availability, extensive informativeness and modalities of optimal use of public
arhchival materials.

56
Mr. Marijana TODOROVIĆ BILIĆ stručni rad
Olivera SOLDATOVIĆ
Arhiv Republike Srpske

FOND ZA PENZIJSKO I INVALIDSKO OSIGURANJE
REPUBLIKE SRPSKE – STANJE DOKUMENTARNE I
ARHIVSKE GRAĐE U FILIJALAMA BANJA LUKA I DOBOJ

Apstrakt: Stručnim nadzorom službe za zaštitu arhivske građe van arhiva,
vrši se nadzor nad stanjem arhivske i dokumentarne građe. Ustaljena praksa
postupanja sa arhivskom i dokumentarnom građom, organizacija rada, stručnost
radnika zaposlenih na tim poslovima, angažovanost i spremnost na učenje i
usavršavanje, kao i odnos cjelokupne administracije prema ovim poslovima, u
većini je slučajeva na niskom nivou. Veoma značajna registratura, ali sa građom u
nezavidnoj situaciji, je Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske.
Ista je organizovana kroz rad centralne službe, te filijalama u Banjoj Luci, Doboju,
Bijeljini, Istočnom Sarajevu, Prijedoru i Trebinju. U radu će biti prikazano stanje u
filijalama u Banja Luci i Doboju.

Ključne riječi: Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske,
stručni nadzor, penzijski spisi, digitalizacija, zaštita dokumentarne građe.

PENSION AND DISABILITY INSURANCE FUND OF THE REPUBLIC OF
SRPSKA - STATUS OF THE REGIONAL OFFICES IN BANJA LUKA AND
DOBOJ

Abstract: Records management supervisors are monitoring protection of
archival and documentary material, the established practice of dealing with archival
and documentary materials, organization of work, the expertise of the employees,
commitment and willingness to learn and improve themselves, as well as relations
the entire administration to these problems, which in most cases is low. Pension
and Disability Insurance Fund of the Republic of Srpska with there work organized
through the work of central services with regional offices in Banja Luka, Doboj,
Bijeljina, East Sarajevo, Prijedor and Trebinje, has created and still creates very
important documents. This paper will show the status of the regional offices in Banja
Luka and Doboj.

57
Mr. Marijana TODOROVIĆ BILIĆ, Olivera SOLDATOVIĆ

Keywords: Pension and Disability Insurance Fund of the Republic of Srpska,
records management, pension records, digitalization.

Uvod

Stručnim nadzorom službe za zaštitu arhivske građe van arhiva, vrši se
nadzor nad stanjem arhivske i dokumentarne građe, ustaljenom praksom postupanja
sa arhivskom i dokumentarnom građom, organizacijom rada, stručnošću radnika
zaposlenih na tim poslovima, angažovanosti i spremnosti na učenje i usavršavanje,
kao i odnosom cjelokupne administracije prema ovim poslovima, koji je u
većini slučajeva na niskom nivou. Veoma značajna registratura, ali sa građom u
problematičnoj situaciji je  Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike
Srpske, sa svojim radom organizovanim kroz rad centralne službe u Bijeljini i
filijalama u Banjoj Luci, Doboju, Bijeljini, Istočnom Sarajevu, Prijedoru i Trebinju. 
Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju1 osnovan je Javni fond
za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske. Fond nastavlja poslovanje
pod ovim nazivom sve do 2001. godine, kada mijenja naziv u Fond za penzijsko
i invalidsko osiguranje Republike Srpske. Cilj fonda je ostvarivanje ustavom i
zakonom zajamčenih prava iz domena penzijskog i invalidskog osiguranja, kao i
utvrđenih potreba i interesa društva iz ove oblasti. Fond je organizacija koja vrši
javna ovlašćenja u svojstvu pravnog lica sa pravima, obavezama i odgovornostima
utvrđenim Zakonom, Statutom i drugim propisima koji uređuju sistem javnih službi.
Fond je imalac građe i nekadašnje Zajednice penzijskog i invalidskog osiguranja
Bosne i Hercegovine. Arhivski fond je velikim dijelom stradao u filijalama i
poslovnicama, koje su zahvaćene poplavama 2014. godine.

Stručni nadzor – uočene nepravilnosti u Fondu za penzijsko i invalidsko
osiguranje Republike Srpske

Prvi stručni nadzor u Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike
Srpske, Filijali Banja Luka, obavljen je u aprilu 1993. godine. Tom prilikom je
konstatovano da, iako postoji uslovna prostorija za smještaj, zaštitu i čuvanje
dokumentarne građe, ona je u nesređenom stanju. Arhivska knjiga, kao osnovna
evidencija, nije ustrojena, a izdvajanje bezvrijednog materijala nije vršeno poslije
1985. godine. Lista kategorija dokumentarne građe sa rokovima čuvanja usvojena je
1978. godine.
Idućim stručnim nadzorom, obavljenim u novembru 2000. godine,
ustanovljeno je da je stanje nepromijenjeno u odnosu na prethodni nadzor. Posljednji
nadzor nad stanjem smještaja, zaštite, sređenosti i vođenja evidencija o arhivskoj

1 “Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 27/93.

58
Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske - stanje ...

i dokumentarnoj građi u Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike
Srpske, Filijali Banja Luka, obavljen je u avgustu 2014. godine. Ovom prilikom je
konstatovano da je obezbijeđena adekvatna prostorija samo za smještaj penzijskih
spisa, ali ne i za arhivsku i dokumentarnu građu koja se nalazi razmještena po
kancelarijama, u nesređenom stanju. Nije imenovano lice odgovorno za rukovanje
arhivskom i dokumentarnom građom, ali su određeni službenici koji manipulišu
penzijskim spisima.
U Filijali Banja Luka, koja posluje kroz organizovan rad jedanaest poslovnica
stacioniranih u Banjoj Luci, Gradišci, Kneževu, Kotor Varoši, Laktašima, Mrkonjić
Gradu, Prnjavoru, Srpcu, Ribniku, Čelincu i Šipovu, ne evidentira se dokumentarna
i arhivska građa, zbog čega Arhiv Republike Srpske nema saznanja o količini, vrsti i
značaju građe koja se nalazi kod ovog stvaraoca.
Izlučivanja bezvrijednog materijala u Fondu za penzijsko i invalidsko
osiguranje Republike Srpske, Filijala Banja Luka, bez prethodnog evidentiranja
građe dozvoljavana su u tri navrata kod prethodnog pravnog lica, Samoupravne
interesne zajednice penzijskog i invalidskog osiguranja Bosne i Hercegovine, Filijala
Banja Luka, i to:
- u aprilu 1985. godine, odobreno uništenje bezvrijednog materijala nastalog
u periodu 1977–1983. godine, u ukupnoj količini od 26,50 dužnih metara;
- u maju 1985. godine, odobreno uništenje bezvrijednog materijala nastalog
u periodu 1971–1983. godine, u ukupnoj količini od 63,80 dužnih metara;
- u junu 1985. godine, odobreno uništenje bezvrijednog materijala nastalog
u periodu 1971–1980. godine, u ukupnoj količini od 26,20 dužnih metara.
U Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala
Banja Luka, bezvrijedni materijal je izlučivan dva puta:
- u junu 2002. godine, odobreno uništenje bezvrijednog materijala koji
se odnosi na rad SIZ-a za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i
Hercegovine, Filijala Banja Luka, nastalog u periodu 1970–1990. godine, u
ukupnoj količini od 68,40 dužnih metara;
- u julu 2003. godine, odobreno uništenje bezvrijednog materijala koji
se odnosi na rad SIZ-a za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i
Hercegovine, Filijala Banja Luka, Poslovnica Prnjavor i Fonda za penzijsko
i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Banja Luka, Poslovnica
Prnjavor, nastalog u periodu 1967 – 2000. godine, u ukupnoj količini od
68,40 dužnih metara.
Nakon ovog izlučivanja bezvrijednog materijala, uslijedila je višegodišnja
pauza, pa je tako u decembru 2012. godine Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje
Republike Srpske, Filijala Banja Luka, dostavila Arhivu Republike Srpske spisak
bezvrijednog materijala predloženog za uništenje. Obzirom da je Pravilnikom o
postupku odabiranja arhivske građe, kriterijumima i načinu njenog vrednovanja2
propisano da imaoci dokumentarne građe I i II kategorije odabiranje arhivske građe

2 „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 43/10.

59
Mr. Marijana TODOROVIĆ BILIĆ, Olivera SOLDATOVIĆ

i izdvajanje materijala vrše za svaku dokumentarnu cjelinu zasebno iz sređene
dokumentarne građe, evidentirane u arhivskoj knjizi, ovoga puta Arhiv Republike
Srpske je odbio da izda rješenje.
Novi pokušaj izlučivanja bezvrijednog materijala desio se u martu 2017.
godine, kada je Arhiv Republike Srpske ponovo negativno odgovorio Filijali Banja
Luka. Ovoga puta, uz spisak bezvrijednog materijala predloženog za uništenje,
pojavila se i arhivska knjiga koja je bila nepravilno ustrojena i koja je sadržavala
isključivo jednu vrstu dokumentarnog materijala – penzijske spise.
U sklopu Filijale Doboj koja posluje kroz sedam poslovnica: Doboj, Modriča,
Derventa, Teslić, Petrovo, Brod i Šamac, evidentiranje građe do 2017. godine nije
vršeno.
Prvi stručni nadzor u Filijali Doboj obavljen je 11. 5. 1987. godine, za
vrijeme poslovanja pod okriljem Zajednice penziono-invalidskog osiguranja Bosne
i Hercegovine, trinaest godina poslije osnivanja ove filijale. Pregledom je utvrđeno
da se građa ne izlučuje redovno, da se ne traži saglasnost za izlučivanje građe, da se
ne vodi evidencija o arhiviranoj građi, kao i da se građa nalazi u nesređenom stanju
po različitim kancelarijama. Zapisnikom je naređeno da se uočene nepravilnosti
isprave.
Drugi nadzor obavljen je 28. 8. 2001. godine, kojom prilikom je konstatovano
stradanje velikog dijela građe za vrijeme ratnih dejstava. Naloženo je izlučivanje
građe, usvajanje nove liste kategorija, kao i evidentiranje građe kroz ustrojavanje
osnovne evidencije – arhivske knjige. Fond je nedugo nakon nadzora izradio novu
Listu kategorija materijala sa rokovima čuvanja i poslao je na saglasnost, izlučio
bezvrijedni materijal, dok evidentiranje građe ni ovaj put nije izvršeno.
Narednim nadzorom od 27. 2. 2009. godine, utvrđeno je da Filijala Doboj
ima četiri namjenske prostorije za smještaj arhivske građe opremljene policama, tri
zaposlena arhivara, važeće opće akte. Pored ovih optimalnih uslova, raspoloživih
radnika i ponovljene naredbe Arhiva Republike Srpske da se građa evidentira, taj
posao nije obavljen.
Dana 14. 2. 2017. godine obavljen je stručni nadzor u ovoj Filijali kada
je konstatovano da je za vrijeme poplave cjelokupna građa iz prethodog perioda
uništena. Nanovo adaptirani arhivski depoi su obezbijeđeni i opremljeni, imenovano
je lice zaduženo za obavljanje kancelarijskog i arhivskog poslovanja, koje ima
položen stručni ispit za rad arhivara. Arhivska knjiga je ustrojena nakon nadzora, ali
građa još uvijek nije sređena. Prepis arhivske knjige zaključno sa rednim brojem 64
je poslat Arhivu, a do marta 2018. godine ostavljen je rok da se sredi građa.
Nerazumljivo je kako se građa ovako važne ustanove nalazi u zatečenom
stanju, posebno iz razloga što su postojeći opći akti o kancelarijskom i arhivskom
poslovanju korektni, detaljni i predviđaju rješenja za brojne situacije sa kojima bi
se radnici mogli susresti. Ne treba ni zanemariti činjenicu da je Fond za penzijsko
i invalidsko osiguranje Republike Srpske započeo i odradio proces digitalizacije
jedne vrste dokumentacije, proces koji nije jednostavan i prost, za koji je prije svega

60
Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske - stanje ...

neophodno prethodno planiranje, analiziranje i procjena postojećeg stanja radi
iznalažanja najpovoljnijeg rješenja. Tim više čudi i zabrinjava zatečeno stanje.

Šta je dokumentarna građa?

Nadzorom stručnih lica utvrđeno je da se u filijalama Banja Luka i Doboj ne
identifikuje pravilno dokumentarna građa, što dovodi do niza drugih nepravilnosti
u domenu kancelarijskog i arhivskog poslovanja. Nepravilno identifikovanje
dokumentarne građe u navedenim filijalama Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje
Republike Srpske ogleda se u davanju značaja samo jednoj vrsti dokumentacije, čiji
rok čuvanja čak nije ni trajan, već iznosi od 10 do 40 godina, u zavisnosti od vrste.
Riječ je o specifičnoj dokumentaciji Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje –
penzijskim spisima, dosijeima, čiji se rok čuvanja određuje u zavisnosti od faze u
kojoj se predmet nalazi ili u odnosu na osnovu ostvarivanja prava. Listom kategorija
dokumentarne građe sa rokovima čuvanja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje
Republike Srpske3, u dijelu pod nazivom Rješavanje o pravima, pod rednim
brojevima 253, 254–257, ova dokumentacija označena je nazivima:
- Dosijei – penzijski spisi, koji se čuvaju 10 godina;
- Predmeti nastali u postupku utvrđivanja smanjenja radne sposobnosti,
koji se čuvaju 5 godina dok pravo po osnovu utvrđenog smanjenja
traje i po prestanku prava i 10 godina od dana rješavanja o pravima
kada ono nije priznato;
- Predmeti – dobrovoljno osiguranje, koji se čuvaju 20 godina od
dana ostvarivanja prava i 10 godina od dana rješavanja o pravima
kada pravo nije priznato;
- Dosijei – penzijski spisi u drugostepenom postupku, sa rokom
čuvanja od 10 godina;
- Obrasci M-1, M-2, M-3, M-4 i M-7, sa rokom čuvanja od 20 godina
od dana ostvarivanja prava na osnovu ovih podataka, 10 godina od
prestanka prava i 40 godina u slučaju da osiguranik nije ostvario
pravo.
Bez sumnje, ova vrsta dokumentacije jeste veoma važna i neophodna je za
poslovanje ove ustanove, ali nedopustivo je da samo ona uživa status građe, dok
se ostala dokumentacija ne evidentira, niti se joj se pruža bilo kakva pažnja oko
pohranjivanja i čuvanja. Da se samo ovoj vrsti dokumentacije pruža zaštita u ovoj
ustanovi, vidljivo je iz sprovedenog procesa digitalizacije.

3 Br. 1216-7/14 od 28. 3. 2014. godine.

61
Mr. Marijana TODOROVIĆ BILIĆ, Olivera SOLDATOVIĆ

Djelimična digitalizacija dokumentarne građe

Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske je još 2001.
godine uočio značaj digitalizacije, te je iste godine usvojio Listu kategorija
dokumentarne građe sa rokovima čuvanja. Također, usvojeno je Uputstvo o načinu
pripremanja za skeniranje-mikrofilmovanje i uništavanje dokumentacije u spisima o
pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja, broj 02-7-7/01.4 Također, više puta je
traženo stručno mišljenje Arhiva Republike Srpske u vezi sa postupkom digitalizacije
i mikrofilmovanja građe. Put do konačnog ulaska u proces digitalizacije je trajao
trinaest godina. Obzirom da je Zakonom o arhivskoj djelatnosti Republike Srpske
utvrđena obaveza stvaralaca/imalaca5 koja zahvataju ili čuvaju dokumentarnu građu
u digitalnom obliku, da donesu opšte akte kojim regulišu postupak zahvatanja i
čuvanja građe u digitalnom obliku, tako je postupio i Fond za penzijsko i invalidsko
osiguranje Republike Srpske.6 Ovim Zakonom7 utvrđena je obaveza navedenih
organa i organizacija da opće akte kojima regulišu postupak zahvatanja i čuvanja
građe u digitalnom obliku dostave nadležnom arhivu radi davanja saglasnosti na
njihovu primjenu. Opći uslovi zahvatanja, pretvaranja i čuvanja dokumentarne građe
u digitalnom obliku, kao i sadržaj opštih akata fizičkih i pravnih lica koja zahvataju,
pretvaraju i čuvaju dokumentarnu ili arhivsku građu u digitalnom obliku, utvrđeni
Pravilnikom o opštim uslovima čuvanja dokumentarne građe u digitalnom obliku i
posebnim uslovima čuvanja specifične dokumentarne građe.8
Arhiv Republike Srpske u aprilu 2014. godine je dao saglasnost na opće
akte o upravljanju dokumentarnom građom Fondu za penzijsko i invalidsko
osiguranje Republike Srpske. Ti opći akti o upravljanju dokumentarnom građom
su dio sistema općih akata Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike
Srpske, a namijenjeni su upravljanju dokumentarnom građom koja nastaje radom i
poslovanjem Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, odnosno
građom koja se po bilo kojem pravnom osnovu nalazi u njihovom posjedu. Zajedno
sa standardom ISO 27001:2005 i drugim aktima Fonda za penzijsko i invalidsko
osiguranje Republike Srpske (Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji
radnih mjesta, Pravilnik o radu), opći akti čine integralnu cjelinu internih pravila o
čuvanju dokumentarne građe u digitalnom obliku.
Sastavni dio općih akata su:
- Interna pravila upravljanja dokumentarnom građom, broj 1216-8/14 od 28.
3. 2014. godine,

4 Arhiv Republike Srpske nije dao saglasnost na primjenu ovog Uputstva broj 02-7-7/01, jer prema
tadašnjem Zakonu nije bio u obavezi.
5 Republičkih, zakonodavnih, izvršnih i sudskih organa, organa jedinica lokalne samouprave, javnih
ustanova, privrednih društava, kao i drugih pravnih i fizičkih lica.
6 Zakon o arhivskoj djelatnosti Republike Srpske, „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 119/08,
član 20, stav 1.
7 Isto, član 21.
8 „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 64/12.

62
Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske - stanje ...

- Pravilnik o zahvatanju, konvertovanju i čuvanju dokumentarne građe u
digitalnom obliku, broj 1216-6/14 od 28. 3. 2014. godine,
- Lista kategorija dokumentarne građe sa rokovima čuvanja, broj 1216-7/14
od 28. 3. 2014. godine,
- važeći certifikati u vezi sa upravljanjem dokumentarnom građom,
- prilozi, ogledni primjerci dokumenata i tehnička uputstva koja za pojedina
informaciona rješenja ili usluge pripreme eksterni davaoci usluga.
U postupku davanja saglasnosti na ove akte utvrđeno je da je Fond za
penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske proveo pripremne mjere
zahvatanja i čuvanja dokumentarne građe u digitalnom obliku, a da su opšti akti o
upravljanju dokumentarnom građom usklađeni sa pozitivnim propisima Republike
Srpske.
I pored donesenih općih akata, sprovedenih pripremnih radnji i obavljenom
zahtjevnom poslu, stanje koje smo zatekli prilikom stručnog nadzora bilo je
neočekivano. Obzirom na praćenje modernih trendova u struci i velikom ulaganju u
zaštitu građe, ostaje veliko pitanje zašto se zaštita građe odnosi isključivo na jednu
vrstu dokumentacije.

Nedoumice umjesto zaključka

Postavlja se pitanje kako i zašto se ovakvo stanje ovoliko dugo tolerisalo.
Kao što smo mogli da zaključimo, građa ovog stvaraoca bila je i ostala nesređena.
Stručni arhivski radnici su nakon nadzora nad građom nalagali evidentiranje građe, a
Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske je ovu obavezu ignorisao.
Evidentirana je građa u Filijali Doboj, ali tek u 2017. godini, uz napomenu da se radi
o dokumentarnoj građi nastaloj nakon poplave 2014. godine, koja nije u arhivskom
depou, niti je sređena po arhivskim propisima. Fond je godinama uspješno izlučivao
građu bez da je imao evidenciju iste, što je vidljivo iz dosijea Filijale Banja Luka,
koja praksa je zaustavljena i istima naloženo evidentiranje građe. To je zakonska
obaveza i obaveza koju su isti predvidjeli svojim općim aktima na koje je nadležni
arhiv dao saglasnost. Ne treba zanemariti ni činjenicu da je Fond za penzijsko i
invalidsko osiguranje Republike Srpske predložen za stvaraoca građe I kategorije
prema kategorizaciji koja je u procesu donošenja. Kao takav, on je stvaralac građe
koja je od značaja za historiju i druge naučne oblasti, za kulturu uopće i za druge
društvene potrebe Republike Srpske, koji su mjerodavni za utvrđivanje politike,
ciljeva i načina obavljanja pojedinih djelatnosti. Arhivska građa Fonda pruža uvid
u način, obim i uslove obavljanja pojedinih funkcija u okviru iste djelatnosti, koji
imaju visok ili nadređen položaj na području svog djelokruga.9 Obzirom na značaj
dokumentarne građe koja nastaje radom ovog stvaraoca na republičkom nivou, on bi
svakako trebao da bude primjer drugima u postupcima zaštite građe.
9 Pravilnik o kategorizaciji arhivskih fondova i zbirki, „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 53/10,
član 9.

63
Mr. Marijana TODOROVIĆ BILIĆ, Olivera SOLDATOVIĆ

Razloge zašto se ovakvo nezavidno stanje zadržalo možemo tražiti na mnogim
mjestima, ali neupitno je da je i manjak radnika nadležne službe u Arhivu Republike
Srpske jedan od uzroka. Godinama se na ovim radnim mjestima broj radnika smanjuje,
dok se broj registratura povećava. Fizička nemogućnost redovnog obavljanja stručnih
nadzora kod svih imalaca, uzrokovana gore navedenim razlozima, nesumnjivo dovodi
do ležernijeg, nesavjesnog i neogovornog postupanja stvaralaca prema dokumentarnoj
građi. Svakako da tome doprinosi i rijetko izricanje nepopularne mjere – prekršajne
prijave, o čemu treba dodatno razmišljati i na kolegijumima zauzeti novi, strožiji stav
prema onim imaocima i stvarocima koji ne postupaju u skladu sa zakonom i koji se
oglušuju na naredbe Arhiva Republike Srpske.
Na osnovu analize dosijea stvaralaca građe i stručnog nadzora istih, možemo
donijeti zaključak da odgovorna lica u Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje
Republike Srpske, konkretno u filijalama Banja Luka i Doboj ne shvataju pojam
„arhive“ kao stvaraoca građe, a za građu smatraju samo penzijske spise. Iako je
Zakonom o arhivskoj djelatnosti Republike Srpske propisano da dokumentarna i
arhivska građa nastala radom jednog stvaraoca čini cjelinu i ne može da se dijeli,10
u Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje digitalizacijom su obuhvaćeni samo
penzijski spisi. U Pravilniku o zahvatanju, konvertovanju i čuvanju dokumentarne
građe u digitalnom obliku Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike
Srpske, broj 1216-6/14, navedeno je da prije zahvatanja građe u fizičkom obliku i
njenog konvertovanja u digitalni oblik zapisa, organizator poslova mora da obezbijedi,
između ostalog, građu sređenu u skladu sa evidencijama i klasifikacionom listom, te
opremljenu metapodacima, kao i cjelovitost građe. Na osnovu uvida u kancelarijsko
i arhivsko poslovanje, zaključujemo da se Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje
Republike Srpske ne pridržava propisa u sopstvenim aktima, što opet možemo shvatiti
kao nerazumijevanje pojmova arhiva, arhivske i dokumentarne građe, evidentiranja i
izlučivanja dokumentarne građe.
Ovakav slučaj iz prakse samo nam je potvrdio važnost redovog vršenja
stručnih nadzora. Pred Fondom za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske
stoji veliki zadatak – evidentirati svu građu u arhivske knjige, redovno ažurirati
podatke, dostavljati prepise nadležnom arhivu, izlučivati bezvrijedni dokumentarni
materijal po arhivskim propisima, kontinuirano obučavati radnike, a na radnicima
službe za zaštitu arhivske građe van arhiva u Arhivu Republike Srpske je da nadziru
usklađivanje stanja na terenu sa zakonskim propisima.

Summary

Based on the file analysis of the record creators and expert supervision, we
can conclude that the responsible ones in the Pension and Disability  Fund of the

10 Zakon o arhivskoj djelatnosti Republike Srpske, „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 119/08,
član 9.

64
Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske - stanje ...

Republic of Srpska, concretely speaking about the regional offices in Banja Luka
and Doboj, do  not understand the term “archive” as a record creator, and for the
record they only consider pension files. Even though by the Archival legislation of
the Republic of Srpska, it is written that records, mainly done by one creator, is
represented as the whole unit and cannot be divided, and on the other hand, only
pension files were digitized in this Fund. In the Authority control of converting and
protecting of documentary material of Pension and Disability Fund, it is written
that  the work organizer must provide, before digitization of the records, that the
records is arranged by the rules of written records and classification list and also
maintaining metadata and wholeness of the records. After insight in the office and
archive management of this concrete subject, we can conclude that the Pension
and Disability Fund does not adhere to their own regulations, that we further can
understand as misunderstanding of the terms archive, archive and documentary
material, recording and excretion of documentary material.

65
Manuela KOZIĆ stručni rad
Državni arhiv u Osijeku

HRVATSKO PRAVOSUĐE U VREMENU TRANZICIJE S
POSEBNIM OSVRTOM NA PRAVOSUDNA TIJELA NA
PODRUČJU NADLEŽNOSTI DRŽAVNOG ARHIVA U
OSIJEKU

Apstrakt:Devedesetih je godina u Hrvatskoj, zajedno s političkim,
socijalnim i ekonomskim reformama, započela i reforma pravosuđa. Donošenjem
novih, prestaje pravna valjanost dotadašnjih saveznih, odnosno republičkih zakona
iz oblasti pravosuđa. Otvaranjem pregovora o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji,
intenzivirao se rad na reformama i razvoju pravosudnog sustava, te je reorganizirana
i racionalizirana postojeća mreža sudova i državnih odvjetništava. To se odrazilo i
na pravosudna tijela, kao stvaratelje i imatelje arhivskog i registraturnog gradiva,
na području pod nadležnošću Državnog arhiva u Osijeku.

Ključne riječi: Pravosuđe, reforma, pravosudna tijela, stalna služba,
stvaratelji gradiva pravosuđa, Državni arhiv u Osijeku.

CROATIAN JUDICIARY DURING THE TRANSITION PERIOD
WITH SPECIAL REFERENCE ON THE JUDICIARY BODIES IN THE
COMPETENCE OF THE STATE ARCHIVES IN OSIJEK

Abstract: During the 1990s, a judiciary reform, along with other social and
political reforms, was initiated in Croatia. With the new judiciary laws passed, the old
federal and republic ones became void. The initiation of the EU accession process,
the work on the judiciary reforms and development of the judiciary system in Croatia
intensified, while the court and state attorney office network was reorganised and
rationalised. This also reflected on the judiciary bodies as the creators and holders
of the records in the competence of the State Archives in Osijek.

Keywords: Judiciary, reform, judiciary bodies, permanent service, creators
of the judiciary records, State Archives in Osijek.

66
Hrvatsko pravosuđe u vremenu tranziciji s posebnim osvrtom na pravosudna tijela ...

Uvod

Uspostavom samostalne i neovisne Republike Hrvatske, zajedno s brojnim
drugim reformama na političkom, socijalnom i ekonomskom planu, započela
je i reforma pravosuđa. Naime, Ustavom Republike Hrvatske iz 1990. godine1
predviđeno je ustrojstvo državne vlasti na načelu diobe vlasti na zakonodavnu,
izvršnu i sudbenu. Ustav predviđa da sudbenu vlast, koja je samostalna i neovisna,
obavljaju sudovi, a ustanovljavanje, djelokrug, sastav i ustrojstvo sudova, kao i
postupak pred sudovima uredit će se zakonom.2 U skladu s ustavnim odredbama, u
narednom razdoblju donijeti su novi zakoni kojima se uređuje navedena materija.
Donošenjem novih, prestaju vrijediti dotadašnji savezni, odnosno republički
zakoni iz oblasti pravosuđa, između ostalog i Zakon o redovnim sudovima3, prema
kojemu su u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj postojali sljedeći redovni sudovi:
općinski, okružni, okružni privredni sudovi, Viši privredni sud Hrvatske, Upravni
sud Hrvatske, te Vrhovni sud Hrvatske kao najviši sud.
Novi Zakon o sudovima donesen je 1994. godine.4 Navedenim Zakonom
određeno je ustrojstvo, djelokrug i nadležnost sudova u Republici Hrvatskoj, i to:
županijskih, općinskih, vojnih5 i trgovačkih sudova, te Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske, Upravnog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike
Hrvatske. Značajna novina u novom Zakonu o sudovima je da se umjesto dotadašnjih
okružnih sudova ustrojavaju županijski sudovi za područje novoosnovanih županija
u Republici Hrvatskoj. Također, umjesto okružnih privrednih sudova i Višeg
privrednog suda Hrvatske ustanovljavaju se trgovački sudovi kao prvostupanjski
sudovi za područje jedne ili više županija, te Visoki trgovački sud Republike
Hrvatske, kao drugostupanjski sud, za područje Republike Hrvatske, sa sjedištem u
Zagrebu. Osim organizacijskog, odvijao se i teritorijalni preustroj sudova. Zakonom
o područjima i sjedištima sudova, kao i njegovim izmjenama i dopunama,6 određuje
se područje nadležnosti redovnih7 i specijaliziranih sudova,8 kao i sjedišta u kojima
će djelovati.
U bivšoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, kao i u
socijalističkim republikama, postojala je i institucija javnog pravobranilaštva kao

1 tzv. Božićni Ustav od 22. prosinca 1990. godine, „Narodne novine“, br. 56/90.
2 Cf. čl. 115. i čl. 116. Ustava Republike Hrvatske od 22. prosinca 1990. godine, „Narodne novine“,
br. 56/90.
3 Cf. Zakon o redovnim sudovima, „Narodne novine“, br. 5/77, 17/87, 27/88, 16/90, 41/90, 14/91.
4 Cf. Zakon o sudovima, „Narodne novine“, br. 3/94.
5 Vojni sudovi u Splitu i Zagrebu, kao specijalizirani sudovi, ukinuti su Zakonom o izmjenama i
dopunama Zakona o sudovima, „Narodne novine“ br. 100/96, a njihove predmete preuzeli su stvarno i
mjesno nadležni općinski i županijski sudovi.
6 Cf. Zakon o područjima i sjedištima sudova, „Narodne novine“, br. 3/94, 104/97, 59/01, 121/05,
85/08, 144/10, 84/11, 128/14.
7 Općinski i županijski sudovi te Vrhovni sud Republike Hrvatske kao najviši sud.
8 Trgovački, prekršajni, upravni sudovi, te Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Visoki prekršajni
sud Republike Hrvatske i Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

67
Manuela KOZIĆ

tijela koje štiti imovinska prava i interese države i njenih teritorijalnih jedinica.9
Donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnom pravobranilaštvu,10
dotadašnje javno pravobranilaštvo postaje javno pravobraniteljstvo. Taj naziv se
zadržao sve do 1995. godine11 kada se ukidaju dotadašnja javna pravobraniteljstva
koja su djelovala u sjedištu županija u Republici Hrvatskoj, odnosno Grada Zagreba,
te ista nastavljaju s radom kao državna pravobraniteljstva županija, odnosno Grada
Zagreba. Ovakvo ustrojstvo zadržalo se sve do 2001. godine,12 kada se ukidaju
dotadašnja državna pravobraniteljstva koja ulaze u sastav nadležnog državnog
odvjetništva (županijskog i općinskog).
Pored javnog pravobraniteljstva, postojala je i institucija javnog tužilaštva
koja se temeljila na Zakonu o javnom tužilaštvu.13 Donošenjem Zakona o izmjenama
Zakona koji sadrže nazivlje javno tužilaštvo iz 1993. godine,14 ova institucija mijenja
naziv u državno odvjetništvo.
Ustrojstvo, nadležnost i rad državnog odvjetništva kao jedinstvenog,
samostalnog i neovisnog pravosudnog tijela, koje je ovlašteno i dužno postupati
protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela, poduzimati radnje radi zaštite
imovine Republike Hrvatske, te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i
zakona, propisano je Zakonom o državnom odvjetništvu, kao i njegovim izmjenama
i dopunama.15
Navedenim zakonom, u Republici Hrvatskoj ustanovljeno je Državno
odvjetništvo Republike Hrvatske za teritorij Republike Hrvatske te županijsko
državno odvjetništvo za područje županijskog odnosno trgovačkog suda i općinsko
državno odvjetništvo za područje jednog ili više općinskih sudova.16 Krajem 2001.
godine ustrojen je, kao posebno državno odvjetništvo u sastavu državnoodvjetničke
organizacije, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK).17

Temelji pravosudne reforme u Republici Hrvatskoj

Otvaranjem pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji,
2005. godine, intenzivirao se rad na reformama i razvoju pravosudnog sustava u

9 Cf. Zakon o javnom pravobranilaštvu , „Narodne novine“, br. 17/77, 17/86, 19/90, 41/90.
10 Cf. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnom pravobranilaštvu, „Narodne novine“, br.
83/92.
11 Cf. Zakon o državnom pravobraniteljstvu, „Narodne novine“, br. 75/95.
12 Cf. Zakon o državnom odvjetništvu, „Narodne novine“, br. 51/01.
13 Cf. Zakon o javnom tužilaštvu, „Narodne novine“, br. 17/77, 17/86, 27/89, 16/90, 41/90, 14/91,
66/91, 22/92, 39/92.
14 Cf. Zakon o izmjenama Zakona koji sadrže nazivlje javno tužilaštvo, „Narodne novine“, br. 58/93
15 Cf. Zakon o državnom odvjetništvu, „Narodne novine“, br. 75/95, 36/98, 51/01, 16/07, 20/07, 146/08,
76/09, 153/09, 116/10, 57/11, 130/11, 72/13, 148/13, 33/15, 82/15.
16 Cf. čl. 11. Zakona o državnom odvjetništvu, „Narodne novine“, br. 75/95
17 www.dorh.hr/Default.aspx?sec=53. (15.5.2017); Cf. Zakon o Uredu za suzbijanje korupcije i
organiziranog kriminaliteta, „Narodne novine“, br. 88/01.

68
Hrvatsko pravosuđe u vremenu tranziciji s posebnim osvrtom na pravosudna tijela ...

Republici Hrvatskoj kroz strateške planove Ministarstva pravosuđa i akcijske planove
za provedbu strateških smjernica strategija razvoja pravosuđa.18 Naime, Vlada
Republike Hrvatske je u rujnu 2005. godine usvojila Strategiju reforme pravosuđa s
pripadajućim planom djelovanja.19 Prihvaćanjem navedenog strateškog dokumenta,
Republika Hrvatska izrazila je spremnost za sveobuhvatnom mjerom reorganizacije
i racionalizacije mreže postojećih pravosudnih tijela. Reformama koje su uslijedile
je reorganizirana i racionalizirana postojeća mreža sudova i državnih odvjetništava u
Republici Hrvatskoj, što se odrazilo i na pravosudna tijela, kao stvaratelje i imatelje
arhivskog i registraturnog gradiva, na području pod nadležnošću Državnog arhiva u
Osijeku.

Reforma pravosuđa u Republici Hrvatskoj 2006–2016. godine: misija, vizija,
cilj

Sukladno Strategiji reforme pravosuđa i pripadajućem Akcijskom planu,
pilot projekt spajanja određenih radno manje opterećenih općinskih i prekršajnih
sudova smještenih u istom prostoru započeo je s provedbom u svibnju 2006. godine,
te je rezultirao spajanjem osam općinskih i osam prekršajnih sudova20 s područja
Republike Hrvatske u općinske sudove šire nadležnosti.21 Nažalost, ovaj projekt,
zbog nedostatka zakonskih propisa, nije ostvario očekivani rezultat, te je Vlada
Republike Hrvatske početkom 2007. godine donijela Zaključak o započinjanju
procesa racionalizacije mreže sudova u Republici Hrvatskoj22 koji bi se provodio
spajanjem istovrsnih sudova. U tom vidu donesen je 2008. godine Zakon o
područjima i sjedištima sudova23 na temelju kojeg je od 1. siječnja 2009. godine
racionalizirana mreža općinskih sudova, te je na području Republike Hrvatske
umjesto dotadašnjih 108, ustanovljeno 67 općinskih sudova, s tim da su u sudovima
koji su se spojili ustrojene stalne službe koje su nastavile s radom u dotadašnjim
sjedištima. Također, kako bi se izašlo u susret građanima u ostvarivanju njihovih

18 Strategijom reforme pravosuđa za razdoblje od 2006. do 2010. godine zacrtani su opći ciljevi reforme
pravosuđa u Republici Hrvatskoj, kao i mjere za prilagodbu pravosuđa ulasku u Europsku uniju. Potom
su uslijedile Strategija reforme pravosuđa, za razdoblje od 2011. do 2015. godine („Narodne novine“,
br. 145/10) i Strategija razvoja pravosuđa, za razdoblje od 2013. do 2018. godine („Narodne novine“,
br. 144/12).
19 101. sjednica Vlade Republike Hrvatske, 22. rujna 2005. godine, toč. 2. Dnevnog reda: Strategija
reforme pravosudnog sustava (Nacrt), https://vlada.gov.hr/sjednice/101-sjednica-vlade-republike-
hrvatske-slavonski-brod/283 (14. 5. 2017).
20 Pilot projektom obuhvaćeni su sudovi u Benkovcu, Buzetu, Čakovcu, Iloku, Makarskoj, Otočcu,
Pakracu i Pregradi.
21 https://pravosudje.gov.hr/istaknute-teme/reorganiizacija-8688/pregled-aktivnosti-na-reorganizaciji-
pravosudnog-sustava/6179 (13. 3. 2017).
22 220. sjednica Vlade Republike Hrvatske od 9. ožujka 2007. godine, https://pravosudje.gov.hr/
pravosudni-sustav-11207/ministarstvo-pravosudja-11355/reorganizacija-pravosudnog-sustava/
racionalizacija-mreze-sudova/11723 (13. 3. 2017).
23 Cf. Zakon o područjima i sjedištima sudova, „Narodne novine“, br. 85/08.

69
Manuela KOZIĆ

prava te im olakšao pristup zemljišnim knjigama na određenom području, nastavili
su s radom i samostalni zemljišnoknjižni odjeli.24
Godine 2010. završena je prva faza postupka racionalizacije pravosudnih
tijela na području Republike Hrvatske predviđena Strategijom reforme pravosuđa
2006–2010. godine. Stoga je donesen novi strateški dokument za razdoblje od 2011.
do 2015. godine. Istim su se morala uzeti u obzir i pitanja koja proizlaze iz budućeg
članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji, odnosno stvaranje svih potrebnih
uvjeta za ravnopravno i uspješno funkcioniranje pravosuđa Republike Hrvatske
unutar Europske unije. Između ostalog, predviđen je nastavak rada na racionalizaciji
i unapređenju mreže pravosudnih tijela uz nastavak njihovog fizičkog spajanja, a
dovršene su i reforme prekršajnog i upravnog sudovanja.25
Početkom 2011. godine smanjen je i broj županijskih sudova, te trgovačkih
sudova, tako da se umjesto dotadašnjeg 21 županijskog suda na području Republike
Hrvatske ustanovljava njih 15,26 a umjesto dotadašnjih 13 trgovačkih sudova,
ustanovljava se njih 7.27
Reforma upravnog sudovanja na području Republike Hrvatske izvršena je
tek 2012. godine. Naime, Upravni sud Republike Hrvatske za područje Republike
Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu ustanovljen je Zakonom o sudovima iz 1994.
godine,28 i to za odlučivanje o tužbama protiv konačnih upravnih akata (upravni
sporovi), kao i obavljanje i drugih poslova određenih zakonom. Naredne Izmjene i
dopune Zakona o sudovima iz 2009. i 2011. godine29 koje se odnose na ustanovljavanje
specijaliziranih upravnih sudova, te Visokog upravnog suda Republike Hrvatske,
kao drugostupanjskog suda, stupile su na snagu tek 1. siječnja 2012. godine. Tada s
radom započinju prvostupanjski upravni sudovi u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci,
a dotadašnji Upravni sud Republike Hrvatske nastavlja s radom kao Visoki upravni
sud Republike Hrvatske.
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima30 propisano je
ustrojstvo i djelokrug prekršajnih sudova te Visokog prekršajnog suda, a Zakonom

24 Ukupno djeluje 107 samostalnih zemljišnoknjižnih odjela, https://pravosudje.gov.hr/
UserDocsImages/dokumenti/Pravo%20na%20pristup%20informacijama/Izvje%C5%A1%C4%87a/
Statisticki%20pregled%20za%202016%20godinu.pdf. (13. 3. 2017).
25 Cf. Strategija reforme pravosuđa, za razdoblje od 2011. do 2015. godine, „Narodne novine“, br.
145/10.
26 Županijski sudovi u Bjelovaru, Dubrovniku, Karlovcu, Osijeku, Puli, Rijeci, Slavonskom Brodu,
Sisku, Splitu, Šibeniku, Varaždinu, Velikoj Gorici, Vukovaru, Zadru i Zagrebu.
27 Trgovački sudovi u Bjelovaru, Osijeku, Rijeci, Splitu, Varaždinu, Zadru i Zagrebu. Cf. Zakon o
područjima i sjedištima sudova („Narodne novine“, br. 144/10). Od godine 2015., temeljem odredbi
Zakona o područjima i sjedištima sudova („Narodne novine“, br. 128/14), osniva se Trgovački sud
u Pazinu kao nadležan za područje Istarske županije te se time broj trgovačkih sudova povećava na
ukupno njih 8.
28 Cf. Zakon o sudovima, „Narodne novine“, br. 3/94.
29 Cf. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima, „Narodne novine“, br. 153/09 i Zakon o
izmjenama Zakona o sudovima, „Narodne novine“, br. 130/11.
30 Cf. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima, „Narodne novine“, br. 33/95.

70
Hrvatsko pravosuđe u vremenu tranziciji s posebnim osvrtom na pravosudna tijela ...

o područjima i sjedištima prekršajnih sudova31 sjedišta u kojima će djelovati.
Uvažavajući specifičnosti prekršajnog sudovanja, početkom 2010. godine provela
se, po istim kriterijima, racionalizacija mreže postojećih prekršajnih sudova na način
da su na području Republike Hrvatske umjesto dotadašnjih 114, ustanovljena 63
prekršajna suda, s tim da su spojeni sudovi postali stalne službe izvan sjedišta suda.32
Donošenjem Zakona o područjima i sjedištima sudova iz 2014. godine, prekršajno
sudovanje prestaje biti uređeno posebnim zakonom, te se na području Republike
Hrvatske ustanovljavaju 22 prekršajna suda.33 Time je izvršena reforma prekršajnog
sudovanja, te smanjen broj prekršajnih sudova na području Republike Hrvatske s 63
na 22 prekršajna suda.34 Prekršajni sudovi koji su prestali s radom, kao i dotadašnje
stalne službe, postaju stalne službe novih prekršajnih sudova.35
Daljnji rad na reformama i racionalizaciji predviđen novom Strategijom
reforme pravosuđa, za razdoblje 2011–2015. godine, odnosno sama dinamika
fizičkog spajanja pravosudnih tijela određena je pravilnicima. Dovršetak postupka
predviđa se do kraja 2019. godine,36 uz preduvjet osiguranja adekvatne opreme i
infrastrukture za pravosudna tijela.
U okviru novog strateškog dokumenta, velika i značajna reforma pravosuđa
novijeg datuma izvršena je 2015. godine kada stupaju na snagu odredbe novog Zakona
o područjima i sjedištima sudova iz 2014. godine.37 Prema navedenom Zakonu, osim
što je prekršajno sudovanje prestalo biti uređeno posebnim zakonom, značajno se
smanjio broj općinskih sudova,38 s tim da su dotadašnji općinski sudovi koji su prestali
s radom, postali stalne službe novih općinskih sudova. Također, mijenja se i mjesna
nadležnost županijskih sudova, odnosno promijenjen je način drugostupanjskog
sudovanja prema kojem u drugom stupnju u kaznenim i građanskim predmetima
može biti nadležan bilo koji županijski sud na području Republike Hrvatske,
neovisno o tome koji je općinski sud donio prvostupanjsku odluku. Drugim riječima,
drugostupanjska nadležnost županijskih sudova više nije vezana samo uz područje
određenog županijskog suda. U žalbama na odluke općinskih sudova u radnim,
obiteljskim i zemljišnoknjižnim predmetima, određuje se nadležnost određenih39

31 Cf. Zakon o područjima i sjedištima prekršajnih sudova, „Narodne novine“, br. 36/98, 137/09.
32 Cf. Zakon o područjima i sjedištima prekršajnih sudova, „Narodne novine“, br. 137/09.
33 Prekršajni sudovi u Bjelovaru, Virovitici, Dubrovniku, Gospiću, Karlovcu, Osijeku, Puli, Rijeci,
Sisku, Požegi, Slavonskom Brodu, Splitu, Šibeniku, Čakovcu, Koprivnicu, Varaždinu, Velikoj Gorici,
Vukovaru, Zadru, Zagrebu, Novom Zagrebu i Zlataru.
34 Cf. Zakon o područjima i sjedištima sudova, „Narodne novine“, br. 128/14.
35 Cf. čl. 14. Zakona o područjima i sjedištima sudova, „Narodne novine“, br. 128/14.
36 Cf. Smjernica 2.1. Strategije reforme pravosuđa, za razdoblje od 2011. do 2015. godine, „Narodne
novine“, br. 145/10.
37 Cf. Zakon o područjima i sjedištima sudova, „Narodne novine“, br. 128/14.
38 S djelovanjem nastavljaju 22 općinska suda, i to u Bjelovaru, Čakovcu, Dubrovniku, Gospiću,
Karlovcu, Koprivnici, Novom Zagrebu, Osijeku, Požegi, Puli-Poli, Rijeci, Sisku, Slavonskom Brodu,
Splitu, Šibeniku, Varaždinu, Velikoj Gorici, Virovitici, Vukovaru, Zadru, Zagrebu (građanski, kazneni,
radni) i Zlataru.
39 Za odlučivanje u radnim sporovima u drugom stupnju određeni su županijski sudovi u Bjelovaru,
Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu. Za odlučivanje u obiteljskim predmetima u drugom stupnju određeni

71
Manuela KOZIĆ

županijskih sudova za odlučivanje u drugom stupnju.40 Ovim odredbama ostvaruje
se reformska intencija specijalizacije sudaca za rad u istovrsnim ili srodnim pravnim
područjima, a time ujedno omogućava i brže rješavanje predmeta, odnosno donošenje
sudskih odluka u razumnom roku. Predmeti se županijskim sudovima dodjeljuju u
rad elektroničkom nasumičnom dodjelom predmeta sukladno odredbama Sudskog
poslovnika, osim u slučaju kada je povodom žalbe odluka ukinuta. Tada se, ukoliko
je žalba ponovno izjavljena, predmet dodjeljuje u rad istom županijskom sudu.41
U sklopu reforme pravosuđa, osim organizacijskog, odvijao se i teritorijalni
preustroj državnog odvjetništva određen Zakonom o područjima i sjedištima državnih
odvjetništava, te njegovim kasnijim izmjenama i dopunama.42 Sukladno navedenom
Zakonu, a u skladu s namjeravanom racionalizacijom mreže državnih odvjetništava,
u početku se mreža državnih odvjetništava sastojala od 20 županijskih državnih
odvjetništava, 60 općinskih državnih odvjetništava i 2 vojna državna odvjetništva.43
S vremenom se, od 1998. godine, povećala mreža županijskih državnih odvjetništava
na 21 županijsko državno odvjetništvo i taj broj je ostao nepromijenjen sve do
početka 2011. godine, kada je broj županijskih državnih odvjetništava smanjen na
njih 15.44 Broj općinskih državnih odvjetništava, također je od 1998. godine porastao
na 65, da bi 2002. godine bilo čak 71 općinsko državno odvjetništvo. Od početka
2009. godine bilježimo tendenciju smanjenja broja općinskih državnih odvjetništava
na 55, zatim od 2011. godine 34. Od 2014. godine, uslijed reformi, značajno je
smanjen broj općinskih državnih odvjetništava, te na teritoriju Republike Hrvatske
ostaju djelovati 22 općinska državna odvjetništva.45
Možemo zaključiti da se cilj koji je postavljen novom Strategijom reforme
pravosuđa, za razdoblje 2011–2015. godine, a odnosio se na daljnju racionalizaciju
pravosudnih tijela, počeo realizirati prvotno kroz racionalizaciju mreže županijskih
i prekršajnih sudova, a potom i kroz reformu upravnog sudovanja. Daljnje reforme
uslijedile su narednih godina i prvenstveno su bile usmjerene na daljnje smanjenje
broja pravosudnih tijela na području Republike Hrvatske. Zakonom o područjima i
sjedištima sudova iz 2014. godine područje Republike Hrvatske podijeljeno je na
15 pravosudnih područja, koliki je i broj županijskih sudova. Na području svake
županije se ustanovljuje po jedan općinski sud i jedan prekršajni sud,46 a Zakonom
su županijski sudovi u Puli-Poli, Splitu i Zagrebu, a za odlučivanje u zemljišnoknjižnim predmetima u
drugom stupnju određeni su županijski sudovi u Splitu, Varaždinu i Velikoj Gorici.
40 Cf. čl. 3. i čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova, „Narodne novine“, br. 128/14.
41 Cf. čl. 5. Zakona o područjima i sjedištima sudova, „Narodne novine“, br. 128/14.
42 Cf. Zakon o područjima i sjedištima državnih odvjetništava, „Narodne novine“, br. 75/95, 36/98,
153/02, 146/08, 144/10, 84/11, 130/11, 128/14.
43 Vojna državna odvjetništva ukinuta su 1998. godine Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o
državnom odvjetništvu, „Narodne novine“ br. 36/98.
44 Županijska državna odvjetništva u Bjelovaru, Dubrovniku, Karlovcu, Osijeku, Puli, Rijeci, Sisku,
Slavonskom Brodu, Splitu, Šibeniku, Varaždinu, Velikoj Gorici, Vukovaru, Zadru i Zagrebu.
45 Općinska državna odvjetništva u Bjelovaru, Virovitici, Dubrovniku, Karlovcu, Gospiću, Osijeku,
Puli, Rijeci, Sisku, Slavonskom Brodu, Požegi, Splitu, Šibeniku, Varaždinu, Čakovcu, Koprivnici,
Novom Zagrebu, Velikoj Gorici, Vukovaru, Zadru, Zagrebu i Zlataru.
46 Cf. Zakon o područjima i sjedištima sudova, „Narodne novine“, br. 128/14.

72
Hrvatsko pravosuđe u vremenu tranziciji s posebnim osvrtom na pravosudna tijela ...

o područjima i sjedištima državnih odvjetništava iz 2014. godine na području svake
županije ustanovljuje se po jedno općinsko državno odvjetništvo.47 Navedeni zakoni
na snazi su u Republici Hrvatskoj od 2015. godine.

Pravosudna tijela na području nadležnosti Državnog arhiva u Osijeku od 1991.
do 2009. godine48

Državni arhiv u Osijeku je u navedenom razdoblju ukupno nadzirao 49
pismohrana pravosudnih tijela, kao stvaratelja i imatelja arhivskog i registraturnog
gradiva, s područja Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske i Virovitičko-
podravske županije. Od navedenih 49 pismohrana pravosudnih tijela, na području
Osječko-baranjske županije nadzirano je 25 pismohrana, na području Vukovarsko-
srijemske županije nadzirano je 13 pismohrana, a na području Virovitičko-podravske
županije nadzirano je 11 pismohrana pravosudnih tijela.49
U navedenom razdoblju u Osječko-baranjskoj županiji nadzirane su
pismohrane sljedećih pravosudnih tijela:
•• Županijski sud u Osijeku,50
•• Općinski sud: Beli Manastir, Donji Miholjac, Đakovo, Našice, Osijek i
Valpovo,
•• Prekršajni sud: Beli Manastir, Donji Miholjac, Đakovo, Našice, Osijek i
Valpovo,
•• Trgovački sud u Osijeku,51
•• Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku,52
•• Općinsko državno odvjetništvo:53 Beli Manastir, Đakovo, Našice, Osijek i
Valpovo,
•• Državno pravobraniteljstvo u Osijeku54 te ispostave: Beli Manastir, Đakovo,
Valpovo i Našice.
47 Cf. Zakon o područjima i sjedištima državnih odvjetništava, „Narodne novine“, br. 128/14.
48 Godina 2009. uzeta je kao prijelomna iz razloga što je do 2009. godine Državni arhiv u Osijeku
pokrivao područje triju današnjih županija u Republici Hrvatskoj, i to: Osječko-baranjske, Vukovarsko-
srijemske i Virovitičko-podravske županije, te je nadzirao i rad pravosudnih tijela na navedenom
području sve do 2009. godine, odnosno do osnivanja i početka djelovanja Državnog arhiva u Vukovaru
i Državnog arhiva u Virovitici.
49 Bitno je napomenuti da su zbog ratnih zbivanja i okupacije Baranje i istočnog dijela Hrvatske,
u razdoblju od 1991. do 1998. godine, pravosudna tijela Republike Hrvatske s okupiranog područja
djelovala u progonstvu, dok su na okupiranim područjima djelovali parapravosudni organi tzv. SAO
Krajine.
50 Do 1994. godine Okružni sud u Osijeku.
51 Do 1994. godine Okružni privredni sud u Osijeku.
52 Od 1991. do 1993. godine Okružno javno tužilaštvo u Osijeku, a od 1993. do 1995. godine Okružno
državno odvjetništvo u Osijeku.
53 ,Do 1993. godine Općinsko javno tužilaštvo.
54 Od 1991. do 1992. godine Javno pravobranilaštvo u Osijeku, od 1992. do 1995. godine Javno
pravobraniteljstvo u Osijeku, a od 1995. godine pa sve do ukidanja 2001. godine Državno
pravobraniteljstvo u Osijeku.

73
Manuela KOZIĆ

U Vukovarsko-srijemskoj županiji nadzirane su pismohrane sljedećih pravosudnih
tijela:
•• Županijski sud u Vukovaru,
•• Općinski sud: Vinkovci, Vukovar i Županja,
•• Prekršajni sud: Vinkovci, Vukovar i Županja,
•• Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru,
•• Općinsko državno odvjetništvo: Vinkovci, Vukovar i Županja,
•• Državno pravobraniteljstvo u Vukovaru,55 Javno pravobraniteljstvo u
Vinkovcima.
U Virovitičko-podravskoj županiji nadzirane su pismohrane sljedećih pravosudnih
tijela:
•• Županijski sud u Virovitici,
•• Općinski sud: Orahovica, Slatina i Virovitica,
•• Prekršajni sud: Orahovica, Slatina i Virovitica,
•• Županijsko državno odvjetništvo u Virovitici,
•• Općinsko državno odvjetništvo: Slatina i Virovitica,
•• Državno pravobraniteljstvo u Virovitici.

Pravosudna tijela na području nadležnosti Državnog arhiva u Osijeku od 2009.
do 2016. godine

Uredbama Vlade Republike Hrvatske iz 2007. i 2008. godine osnovani
su Državni arhiv u Vukovaru i Državni arhiv u Virovitici koji započinju 2009.
godine obavljati arhivsku djelatnost na području Vukovarsko-srijemske, odnosno
Virovitičko-podravske županije. Razgraničenjem nadležnosti između Državnog
arhiva u Osijeku i navedenih arhiva, od 2009. godine, Državni arhiv u Osijeku
postaje mjesno nadležan samo za područje Osječko-baranjske županije. Državni
arhiv u Vukovaru postao je mjesno nadležan i time preuzeo nadzor nad pravosudnim
tijelima na području Vukovarsko-srijemske županije, a Državni arhiv u Virovitici
postao je nadležan, odnosno preuzeo nadzor nad pravosudnim tijelima na području
Virovitičko-podravske županije. U nadležnosti Državnog arhiva u Osijeku, što
teritorijalnim razgraničenjem između arhiva, što promjenama uvjetovanim reformom
pravosuđa, umjesto dotadašnjih 49 pismohrana pravosudnih tijela, u sustavu nadzora
ostaje 21 pismohrana pravosudnih tijela, i to:
•• Županijski sud u Osijeku,
•• Općinski sud: Beli Manastir, Donji Miholjac,56 Đakovo, Našice, Osijek i
Valpovo,
55 Zbog ratne situacije i okupacije hrvatskog Podunavlja, Javno pravobraniteljstvo u Vinkovcima
privremeno je nastavilo rad kao Državno pravobraniteljstvo Vukovarsko-srijemske županije dok se
nisu osigurali uvjeti za rad Državnog pravobraniteljstva u Vukovaru.
56 Zakonom o područjima i sjedištima sudova, „Narodne novine“ br. 144/10 određuje se nadležnost
Općinskog suda u Valpovu i za područje grada Donji Miholjac pa je shodno tome od 1. 4. 2012. godine
dotadašnji Općinski sud u Donjem Miholjcu postao Stalna služba Općinskog suda u Valpovu.

74
Hrvatsko pravosuđe u vremenu tranziciji s posebnim osvrtom na pravosudna tijela ...

•• Trgovački sud u Osijeku,
•• Prekršajni sud: Beli Manastir, Đakovo, Našice, Osijek i Valpovo,57
•• Upravni sud u Osijeku,
•• Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku,
•• Općinsko državno odvjetništvo: Beli Manastir, Đakovo,58 Našice, Osijek i
Valpovo.
Reformama koje su uslijedile u navedenom razdoblju izvršena je
reorganizacija pravosudnog sustava koja je dovela do teritorijalnog preustroja,
odnosno promjena u mjesnoj nadležnosti pravosudnih tijela te smanjenju broja
prekršajnih sudova i općinskih državnih odvjetništava. Stoga je, krajem 2016. godine,
pod nadzorom Državnog arhiva u Osijeku ostalo 19 pismohrana pravosudnih tijela,
i to:
•• Županijski sud u Osijeku,
•• Općinski sud u Osijeku sa Stalnim službama u Belom Manastiru, Đakovu,
Našicama i Valpovu,59
•• Trgovački sud u Osijeku,
•• Prekršajni sud u Osijeku sa Stalnim službama u Belom Manastiru, Donjem
Miholjcu, Đakovu, Našicama i Valpovu,
•• Upravni sud u Osijeku,
•• Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku,
•• Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku sa Stalnim službama u Đakovu i
Našicama.60

Zaključak

Reformama i reorganizacijom pravosuđa, u razdoblju od 2006. godine
do 2016. godine, značajno se smanjio ukupan broj pravosudnih tijela na području
Republike Hrvatske, tako da je broj od 338 pravosudnih tijela u 2006. godini,61

57 Dotadašnji Prekršajni sud u Donjem Miholjcu nastavlja s radom kao Stalna služba Prekršajnog suda
u Valpovu i ima svoju pismohranu.
58 Općinsko državno odvjetništvo u Đakovu od 2012. godine nastavlja s radom kao Stalna služba
Općinskog državnog odvjetništva u Našicama.
59 Zakonom o područjima i sjedištima sudova, „Narodne novine“ br. 128/14 određena je nadležnost
Općinskog suda u Osijeku i nad gradovima Valpovom i Donjim Miholjcem pa je slijedom toga
dotadašnji Općinski sud u Valpovu od 1. 4. 2015. godine postao stalna služba Općinskog suda u
Osijeku. Dotadašnja Stalna služba Donji Miholjac Općinskog suda u Valpovu je ugašena i preseljena u
Valpovo gdje nastavlja djelovati jedinstveno sa Stalnom službom u Valpovu. U Donjem Miholjcu ostao
je djelovati samo Zemljišnoknjižni odjel sa svojom pismohranom.
60 U razdoblju od 2012. do 2015. godine u Đakovu je bila Stalna služba Općinskog državnog
odvjetništva u Našicama. Od 2015. godine za područje gradova Đakovo i Našice osnovane su stalne
službe Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku.
61 Prema Statističkom pregledu za 2006. godinu Ministarstva pravosuđa, na dan 31. 12. 2006. godine na
području Republike Hrvatske djeluje ukupno 338 pravosudnih tijela, od toga 255 sudova (21 županijski,
107 općinskih, 13 trgovačkih, 110 prekršajnih te Vrhovni sud Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud

75
Manuela KOZIĆ

krajem 2016. godine smanjen na 116 pravosudnih tijela, i to: 15 županijskih sudova,
24 općinska suda, 22 prekršajna suda, 8 trgovačkih sudova, 4 upravna suda, Vrhovni
sud Republike Hrvatske, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, Visoki trgovački
sud Republike Hrvatske, Visoki upravni sud Republike Hrvatske, te 15 županijskih
državnih odvjetništava, 22 općinska državna odvjetništva, Državno odvjetništvo
Republike Hrvatske i Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta.
Navedena reforma i reorganizacija pravosudnih tijela odrazila se i na broj
pismohrana predmetnih tijela na području pod nadzorom Državnog arhiva u Osijeku.
Na taj način se broj pravosudnih tijela koja su ostala pod nadzorom Državnog
arhiva u Osijeku, što zbog reorganizacije pravosudnih tijela, što zbog razgraničenja
nadležnosti između arhiva, značajno smanjio. Od nekadašnjih 49 pismohrana, u
sustavu nadzora Državnog arhiva u Osijeku, ostalo je njih 19. Naime, iako nema
ujednačene prakse u postupanju, evidentno je, prema podatcima s terena, da je
arhiva nekadašnjih općinskih i prekršajnih sudova, a danas stalnih službi, ostala u
prostorima dotadašnjih pravosudnih tijela. S druge strane, kod državnih odvjetništava
u određenim slučajevima je svo arhivsko i registraturno gradivo preseljeno u Osijek,
a u drugim slučajevima dokumentacija je samo djelomično preseljena.62 Nadzorom
nad pismohranama pravosudnih tijela je uočeno da preseljeno gradivo uglavnom
nije evidentirano i popisano kao i da postoji određena količina dokumentacije kojoj
su protekli rokovi čuvanja, te bi je trebalo izlučiti. Također, evidentan je i problem
nedostavljanja obavijesti nadležnom državnom arhivu od strane pravosudnih tijela,
kao stvaratelja i imatelja arhivskog i registraturnog gradiva, o reorganizaciji samih
tijela te postupanju s dokumentacijom. Iako Zakon o arhivskom gradivu i arhivima63
propisuje u kaznenim odredbama sankcije za takova i slična postupanja, u praksi,
svjedoci smo, da ti isti stvaratelji odnosno imatelji arhivskog i registraturnog gradiva,
u pravilu, prolaze nekažnjeno. Trebamo se zapitati zašto je to tako?!?
Nadajmo se da bi novoustrojena organizacija pravosudnih tijela u konačnici
trebala rezultirati sređivanjem pravosudnog sustava na području Republike Hrvatske
i njegovom prilagodbom suvremenim potrebama zemalja članica Europske unije.
Naime, promjenama u ustrojstvu i organizaciji pravosuđa nastoji se ostvariti cilj iz
strateških dokumenata, odnosno smanjiti preopterećenost pojedinih sudova, ojačati
učinkovitost pravosuđa donošenjem sudskih odluka u razumnom roku, ujednačiti
sudska praksa, a samim time pridonijeti i većoj pravnoj sigurnosti građana Republike
Hrvatske, čime bi se Hrvatska trebala svrstati u krug modernih europskih pravosuđa.
Republike Hrvatske, Upravni sud Republike Hrvatske i Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske) i 83
državnih odvjetništava (20 županijskih državnih odvjetništava, 61 općinsko državno odvjetništvo te
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske i Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta),
https://pravosudje.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Statistika_2006.pdf (15. 5. 2017).
62 Kompletna arhiva općinskog državnog odvjetništva s područja Belog Manastira i Valpova preseljena
je u Osijek, dok je dokumentacija s područja Đakova i Našica samo djelomično preseljena, odnosno
u Osijek je preseljena dokumentacija Kaznenog odjela, dok je dokumentacija Građansko-upravnog
odjela i dalje ostala u pismohranama sadašnjih stalnih službi u Đakovu i Našicama.
63 Cf. čl. 66. Zakona o arhivskom gradivu i arhivima, „Narodne novine“ br. 105/97, 64/00, 65/09,
46/17.

76
Hrvatsko pravosuđe u vremenu tranziciji s posebnim osvrtom na pravosudna tijela ...

Summary

Reforms and the reorganization of the judiciary in the period from 2006 to
2016 significantly reduced the total number of judicial bodies in the territory of the
Republic of Croatia, so that the number of 338 judicial bodies in 2006 decreased
to 116 judicial bodies by the end of 2016, the Supreme Court of the Republic of
Croatia, the High Court of Justice of the Republic of Croatia, and 15 County Courts,
the Supreme Court of the Republic of Croatia, the High Court of the Republic of
Croatia, the High Court of the Republic of Croatia, State attorneys, 22 municipal
state attorneys, the State Attorney’s Office of the Republic of Croatia and the Office
for the Suppression of Corruption and Organized Crime.
The mentioned reform and reorganization of the judiciary also reflected on
the number of letters sent by the bodies in question under the supervision of the
State Archives in Osijek. Thus, the number of judicial bodies that remained under
the supervision of the State Archives in Osijek, which, due to the reorganization of
the judicial bodies, due to the delimitation of the jurisdiction between the archives,
significantly decreased. Of the former 49 letters, in the system of supervision of the
State Archives in Osijek, they remained 19. Although there are no uniform practices
in practice, it is evident, according to data from the field, that the archives of former
municipal and misdemeanor courts and today’s permanent services remained In the
areas of former judicial bodies. On the other hand, in the case of state attorneys, in
certain cases, all archive and archive material was moved to Osijek, and in other
cases the documentation was only partially relocated. By monitoring the barracks
of judicial bodies, it has been noted that the transferred material is mostly not
recorded and listed as there is a certain amount of documentation that has passed
the retention periods and should be discontinued. Also, there is a problem with the
lack of notification to the competent state archives by judicial bodies, creators and
archive and archive holders, reorganization of bodies themselves, and documentation
handling. Although the Law on Archives prescribes criminal sanctions for such and
similar practices, in practice, we are witnessing that those same creators, ie archive
and archive holders, usually go unpunished. We need to wonder why it is so?!?
Let us hope that the newly established organization of judicial bodies
should ultimately result in the upgrading of the judicial system in the territory of the
Republic of Croatia and its adaptation to the contemporary needs of the European
Union member states. Namely, changes in the organization and organization of the
judiciary seek to achieve the goal of strategic documents, reduce the overburdening
of individual courts, strengthen the efficiency of the judiciary by making judicial
decisions within a reasonable time, harmonize case law and thereby contribute to
greater legal certainty of citizens of the Republic of Croatia, therefore Croatia should
be included in the circle of modern European judiciary.

77
Dr. sc. Silvija BABIĆ pregledni naučni rad
Hrvatski državni arhiv

NEKA PITANJA PROBLEMATIKE DOSTUPNOSTI
ARHIVSKOGA GRADIVA

Apstrakt: Iako se arhivska struka na međunarodnoj, svakoj državnoj,
nacionalnoj pa i lokalnoj razini, uvijek voli deklarirati kao neprikosnoven i neupitan
zagovaratelj prava na svekoliku dostupnost arhivskoga gradiva, zapravo svakodnevno
nailazi na niz ograničavajućih čimbenika za ostvarenje tako proklamiranih ciljeva.
Neki od tih čimbenika faktične su naravi: počevši od ukupnoga društveno-političkoga
sustava, općega nacionalnoga zakonodavnog okvira, činjenice višestrukih kolizija
zakonskih odredbi koje dotiču dostupnost s nekoliko područja, različitih normativnih
rješenja same struke, pojedinačnih okorjelih institucionalnih praksi, pa sve do
čimbenika koji ulaze u sferu kompleksnoga spoja pojmova tradicije-mentaliteta-
psihologije društvenih skupina, u koji krug povremeno ulaze i raznovrsni politički
pritisci.
Rad će nastojati, barem na osnovnoj / identifikacijskoj ravni, detektirati
različite, više ili manje vidljive, te više ili manje osvještene aspekte ograničenja
dostupnosti do arhivskoga gradiva, te pokušati dati naznake odgovora na složeno
pitanje u kojoj mjeri je arhivsko gradivo nedostupno zbog okolnosti na koje kao
struka i služba ne možemo direktno utjecati, a koji su razlozi možda savladivi uz
neznatno ili znatnije promijenjen pristup i moduse postupanja.

Ključne riječi: Dostupnost arhivskoga gradiva, dostupnost informacija,
normativno okruženje dostupnosti, korištenje arhivskoga gradiva, pravo na pristup
informacijama, tajnost podataka, zaštita osobnih podataka, autorsko pravo i druga
srodna prava, etički kodeks arhivista, on-line dostupnost.

SOME ISSUES REGARDING PROBLEMS OF ARCHIVES’
AVAILABILITY

Abstract: Even though the archival profession likes to declare itself
on the international, state, national and also local level as the absolute and the
unquestionable promotor of rights to total availability of the archives, the truth of
the matter is that it encounters on an everyday basis the whole range of limiting
factors for carrying out the proclaimed goals. Some of these factors are factual:
starting with the whole social-political system, the general national legislative

78
Neka pitanja problematike dostupnosti arhivskog gradiva

framework, the existence of multiple collisions between laws concerning availability
from several domains, various normative solutions from the profession, individual
hardened institutional practices, as well as factors that concern the domain of
complex blending of terms of tradition-mentality-psychology of the social groups,
where various political pressures also take part from time to time.
This paper will endeavour, at least on the basic/identification level, to
detect various more or less visible and more or less conscious aspects of limited
availability to the archives and try to indicate the answer to the complex question:
to what extent are the archives unavailable because of the circumstances on which
we as the profession and service cannot directly influence, and what reasons can
we possibly overcome with insignificantly or considerably changed approach and
procedure modes.

Keywords: Archives availability, information availability, normative
surroundings of availability, using archives, right to access information, data
confidentiality, protection of personal information, copyright and other related
rights, archivists’ ethical code, on-line availability.

Uvod

Sintagma dostupnost arhivskoga gradiva posljednjih desetljeća gotovo da je
postala mantra ukupne arhivske zajednice, jednako na međunarodnoj i nacionalnoj
razini. Arhivisti u svojoj redovnoj dnevnoj poslovnoj aktivnosti u najvećoj mjeri doista
smatraju da djeluju maksimalno u pravcu ispunjavanja te svoje osnovne društvene
obveze. I vjerojatno jest tako u zadanim okolnostima i okvirima koji determiniraju
njihovu djelatnost i svakodnevne procedure, no, pravo je pitanje jesu li ti okviri
doista postavljeni na način da navedenu društvenu funkciju omogućavaju u najvećoj
mogućoj mjeri? Mimo zakonodavnog i organizacijskog okvira, jesmo li kao stručna
zajednica učinili sve da dostupnost učinimo maksimalno mogućom uprkos možda
ograničavajućim, formalno zadanim okvirima? Nadalje, osim kao zajednica, da li i
kao stručnjaci ponaosob, svakodnevno, i u svakome pojedinačnom slučaju iznova
promišljamo o navedenoj zadaći? Pitanja je mnoštvo, ograničenja je mnoštvo, stoga
će ovaj rad samo pokušati pobrojati okvire, realne poteškoće i manjkavosti na sve tri
spomenute razine, ali također ukazati i na neka moguća rješenja, odnosno, moguća
postupanja u zadanim okvirima, s namjerom osvještavanja navedene problematike u
svrhu mogućih konceptualnih i/ili praktičnih poboljšanja.

Principi struke

Možda trenutačno najzaokruženiji dokument koji koncentrirano
izražava stav struke oko dostupnosti gradiva, na međunarodnoj su razini Načela
dostupnosti arhivskoga gradiva - dokument prihvaćen na općoj godišnjoj
79
Dr. sc. Silvija BABIĆ

skupštini Međunarodnog arhivskoga vijeća (MAV) 24. kolovoza 2012, tijekom
14. međunarodnog arhivističkoga kongresa u Brisbaneu (Australija). Dokument je
sastavila ciljano okupljena Radna skupina za dostupnost, koja je djelovala unutar
Povjerenstva MAV-a za najbolje prakse i norme1.
No, Međunarodno arhivsko vijeće bavilo se i prije toga dostupnošću
arhivskoga gradiva. Nakon velikih političkih promjena u Europi početkom 1990-
ih, europski su arhivisti sastavili Nacrt normirane europske politike o dostupnosti
arhivskoga gradiva, koji je kao stav MAV-a usvojen na njegovoj općoj godišnjoj
skupštini održanoj u Edinburghu 1997. Međutim, taj je nacrt gotovo u cijelosti bio
usredotočen na dostupnost arhivskoga gradiva javne uprave, te se samo u jednoj
rečenici osvrtao na dostupnost zapisa privatne provenijencije bilo pravnih ili fizičkih
osoba2. Još dva općenitija, ali temeljna dokumenta MAV-a naglašavaju važnost
dostupnosti arhivskoga gradiva kao sastavnoga dijela arhivske prakse: Etički kodeks
arhivista3 iz 1996, te Opća deklaracija o arhivima4 iz 2010.
Etički kodeks arhivista u svojim načelima navodi: Arhivisti se zalažu za
što širu dostupnost gradiva i pružaju usluge svim korisnicima bez razlike (načelo
6) i Arhivisti poštuju i slobodu pristupa i privatnost, te postupaju unutar granica
zakonskih propisa koji su na snazi (načelo 7).
Opća deklaracija o arhivima naglašava: suštinsku važnost arhiva u
podupiranju uspješnoga, odgovornoga i transparentnoga poslovanja, zaštiti prava
građana, oblikovanju individualnoga i kolektivnoga pamćenja, razumijevanju
prošlosti i dokumentiranju sadašnjosti radi uspješnijega provođenja budućih
aktivnosti, te prepoznaje kao jednu od vitalnih uloga arhivista činiti zapise
dostupnima za korištenje, ukazuje na potrebu zajedničkoga rada arhivista kako bi
arhivsko gradivo bilo dostupno svima, poštujući pritom odgovarajuće propise i
prava pojedinaca, stvaratelja gradiva, vlasnika i korisnika.
U proljeće 2010. Povjerenstvo za najbolje prakse i norme MAV-a zamolilo
je manju grupu arhivista da razmotre mogućnost razvoja norme dobre prakse za
dostupnost arhivskoga gradiva, javnoga i privatnoga. Produkt rada toga Povjerenstva
su Načela dostupnosti arhivskoga gradiva, koja se sastoje od deset definiranih
načela, te tumačenja za svako pojedino načelo, a zajedno oni čine izjavu o stručnoj
praksi. Načela podrazumijevaju proaktivnu ulogu arhivista kako bi se osiguralo
preuzimanje gradiva trajne vrijednosti u arhivske ustanove, gdje ga javnost može

1 International Council on Archives, Committee on best practices and standards / Working group on
access.
2 Citat iz Nacrta: „Preporučuje se uvjete dostupnosti privatnoga arhivskoga gradiva, kad god je to
moguće, izjednačiti s uvjetima dostupnosti javnog arhivskoga gradiva“.
3 Etički kodeks arhivista, Hrvatski državni arhiv, Zagreb 1997.
4 Opća deklaracija o arhivima (Universal Declaration on Archives), prihvaćen od opće skupštine
Međunarodnoga arhivskog vijeća održane u Oslu (Norveška) 17. 9. 2010.
URL:http://www.ica.org/en/universal-declaration-archives (pogledano 10. lipnja 2017).

80
Neka pitanja problematike dostupnosti arhivskog gradiva

koristiti jednostavnije nego dok se nalazi pod skrbi svoga trenutačnoga stvaratelja i/
ili imatelja5.
Načela su po svojoj definiciji nužno općenita, te promiču ideju najširega
mogućeg korištenja arhivskoga gradiva u skladu sa zakonskim okvirom, te pravilima
i sporazumima kojima se u svome radu vode arhivske ustanove. Nadalje, ona potiču
arhiviste na proaktivnost, te na intenzivno informiranje javnosti o dostupnosti
arhivskoga gradiva. Unatoč tomu, Načela prepoznaju postojanje gradiva i onih
karakteristika koje spriječavaju pristup javnosti na određeno razdoblje. Način
upravljanja ograničenjima često je jednako prijeporan stvarateljima gradiva kako
i široj javnosti – naravno: iz suprotnih razloga - stoga arhivisti imaju ulogu čuvara
koji moraju uvjeriti, i zajednicu korisnika i tijela koja nameću ograničenja, da se
ograničenja primjenjuju na primjeren način. U tu svrhu MAV je izdao i Tehničke
smjernice za upravljanje arhivskim gradivom ograničene dostupnosti, koje pružaju
savjete o primjeni nužnih ograničenja. Stručnjaci Radne skupine koji su Smjernice
razvili, vjeruju da arhivske ustanove usvajanjem dobre prakse, u slučajevima kada
dostupnost gradiva mora biti ograničena, mogu izbjeći ograničavanje dostupnosti
većih količina gradiva.
Iz svega je vidljivo da ukupna stručna zajednica već dugo vremena vrlo
savjesno promišlja problematiku dostupnosti, nastojeći u svakome trenutku i kod
svake vrste korištenja, dostupnost učiniti maksimalno mogućom. Navedeno stajalište
jedno je možda od manjega broja apsolutno jedinstvenih stavova koje arhivisti
zagovaraju neovisno od svojih možda različitih tradicija, te stupnja razvoja struke i
službe na nekome području.

Temeljni zakonski propisi

Svaka društvena djelatnost neposredno je vezana uz društveni sustav u
kojemu djeluje, što konkretno znači da je vezana uz temeljne zakone neke zajednice.
U demokratskim društvima to su prvenstveno ustav i ustavni zakoni, zakoni koji
određuju građanska stanja društvenih sudionika, te konačno oni koji se odnose,
odnosno, oni koji definiraju postupanja unutar specifične djelatnosti. Kad govorimo
o dostupnosti arhivskoga gradiva, temeljni propis u većini je zemalja određeni
arhivski zakon, koji manje ili više precizno specificira smjernice korištenja, pa
tako i dostupnosti gradiva, počev od vremenskoga ograničenja dostupnosti, do
ograničenja definiranih radi sprječavanja ugrožavanja nekih drugih prava: prava na

5 No, hrvatsko je iskustvo od 2000-ih godina u ponekim slučajevima ukazivalo na posve suprotno:
rok dostupnosti gradiva u arhivu je 30 godina od nastanka, dok je Zakonom o pravu na pristup
informacijama dostupnost javnoga gradiva kod stvaratelja omogućena odmah po nastanku (osim kod
štićenih podataka). Kako Zakon o arhivskom gradivu i arhivima omogućava iznimno preuzimanje i
u roku kraćem od 30 godina, otvorila se mogućnost da gradivo predano u arhiv ne bude dostupno.
Srećom, ova je tendencija na vrijeme prepoznata, te arhivi u RH u posljednje vrijeme posebno pažljivo
razmatraju svako traženje prijevremenoga preuzimanja.

81
Dr. sc. Silvija BABIĆ

zaštitu osobnih podataka, prava na zaštitu poslovne tajne, zaštitu podataka čije bi
otkrivanje moglo ugroziti društvenu i/ili državnu sigurnost, i dr. Koncentrirajući se
na hrvatski zakonodavni okvir, koji konceptualno nije bitno različit od arhivskoga
zakonodavstva većine drugih europskih država6, valja primijetiti da su određeni
vidovi ograničenja bili ugrađeni u arhivsko zakonodavstvo već od samih njegovih
početaka (u Hrvatskoj je to već druga polovica 19. stoljeća). Međutim, ono što
bitno razlikuje tadašnji od današnjega pristupa – osim činjenice da je zaštita raznih
drugih prava dobila svoje samostalne i zaokružene zakonske propise – jest da je
prilikom određivanja moguće ne/dostupnosti gradiva arhivist nekada primarno
konzultirao vlastiti lex specialis, dok je današnji pristup takav – a na taj je način
koncipirana europska zakonodavna stečevina koja ima drastičnoga upliva i u praksi
– da se propisi koji se tiču dostupa informacijama jednako primjenjuju u arhivskim
ustanovama, prilikom korištenja arhivskoga gradiva, kao i kod samih stvaratelja.
Koncept i kriteriji dostupnosti izjednačeni su i vrijede jednako za registraturno i
arhivsko gradivo, odnosno, koncept dostupnosti vrijedi jednako za vrijeme aktivnoga
i pasivnoga dijela životnoga vijeka zapisa. Na prvu, takav se pristup čini logičan,
konzistentan i dosljedan, ali ipak, ne bismo smjeli zanemariti činjenicu da zapisi koji
se preuzmu u nadležne arhivske ustanove, u nekom smislu dobivaju i drugi karakter
koji bi zahtijevao i donekle izmijenjen, svakako šire postavljen koncept dostupnosti.
Hrvatski arhivisti u cijeloj se navedenoj situaciji, koja se počela intenzivirati
u prvom desetljeću 21. stoljeća, a eskalirala kroz daljnjih desetak godina, nisu
najbolje snašli, i kao jedni od bitnih čimbenika zajednice rukovatelja, upravitelja,
a u konačnici i poznavatelja prirode gradiva i u njima sadržanih informacija, nisu
se pozicionirali na potreban način. To je način koji će uvažiti njihove spomenute
kompetencije i njihovu ne malu strukovnu odgovornost, dokazanu u mnogim
prilikama.
Kad navodimo da su arhivisti od početka sustavnoga arhivskog zakonodavstva
promišljali različite koncepte i opsege dostupnosti, imamo na umu već prvi arhivski
zakon na prostoru hrvatske države, onaj iz 18707, koji dotiče pitanje dostupnosti.
Istina, formalno u tome prvom zakonskom aktu postoji samo jedan članak koji
određuje da će „Porabu arhiva za javne oblasti i pojedine ljude ustanovit kr. zemaljska
vlada posebnim naputkom.“8, no, puno je zanimljivija cijela proceduralna priča koja

6 Dobro je znati i na koji način hrvatsko arhivsko zakonodavstvo vide međunarodni stručnjaci. Naime,
od 2007. do 2009. godine hrvatska je arhivska služba bila uključena u pretpristupni program MATRA
Vlade Kraljevine Nizozemske (Matra Pre-accession Projects Programme (MPAP), kojemu je bio cilj
podržati Ministarstvo kulture i arhivsku službu u RH u optimiziranju ustroja i djelatnosti arhivske službe
(Administrativna i upravna reforma u hrvatskoj arhivskoj službi/Institutional support for the Croatian
archive service). Jedna od aktivnosti bila je i analiza pravnih i organizacijskih aspekata djelovanja
arhivske službe i preporuka za njihovo unapređenje; temeljitu analizu napravljenu tim povodom vidjeti
u članku E. Katelaar, Hrvatsko arhivsko zakonodavstvo i praksa: između sna i jave, Arhivski vjesnik,
god. 51, Zagreb 2008, 129-148.
7 Zakonski članak o uređenju zemaljskoga arkiva, Sbornik zakonah i naredabah valjanih za Kraljevine
Hrvatsku i Slavoniju, god. 1870. (komad I-XVII; br. 1-62, Zagreb, 1894).
8 Čl. 4 navedenoga propisa.

82
Neka pitanja problematike dostupnosti arhivskog gradiva

se početno razvijala u dobrome pravcu. Naime, u smislu čl. 4 predloženoga Zakona,
zasebno osnovan saborski odbor9, trebao je izraditi posebna pravila „o porabi
arkiva“, dakle, upravo o načinima korištenja, što znači i dostupnosti. Ako uzmemo
u obzir vrijeme nastanka i principe kojima je sastavljanje vođeno, ovaj se prijedlog
može smatrati izuzetno naprednim dokumentom. Predviđena su tri osnovna vida
korištenja: u službene svrhe, za znanstvenu uporabu, te za ostvarivanje prava građana-
pojedinca. Uporaba u znanstvene svrhe predviđena je bez ikakvoga vremenskog
ograničenja, te bez ikakvoga upliva državne uprave prilikom odlučivanja, nego
jedino uz diskrecijsko pravo zamljaljskoga arkivara (voditelja ustanove) o konačnoj
dozvoli za korištenje. Suvišno je spomenuti da je takav prijedlog u svjetlu kondicija,
političkih prilika i ukupne atmosfere oko Ugarsko-hrvatske nagodbe sklopljene
1869, potpuno zanemaren.
U povijesnome slijedu promišljanja o dostupnosti ne treba zanemariti ni
Nacrt uredbe o banovinskim arhivima10 iz 1940, pronađen u kutiji br. 40 pismohrane
Hrvatskoga državnog arhiva, koji je nastao nakon sporazuma Cvetković-Maček.
Dokument je predviđao široko postavljenu mrežu banovinskih arhiva, a poglavlje
IV, čl. 29–38, bavi se dostupnošću. I odredbe u tome nacrtu propisa dostupnost
tretiraju na prilično širokoj osnovi: javna tijela gradivo u službene svrhe koriste bez
ograničenja, a za druge svrhe (publicističke i sl.) treba pribaviti mišljenje čelništva
Arhiva; u znanstvene svrhe gradivo se koristi uz odobrenje same ustanove ako je
gradivo samo pohranjeno u Arhiv, odnosno, u roku 5 godina nakon službene predaje,
a nakon toga odluka je opet isključivo na čelništvu Arhiva. Ostale fizičke i pravne
osobe slobodne su podnijeti zahtjev za korištenje, ali uz navođenje svrhe, o čemu opet
odlučuje čelništvo. Tu su i odredbe koje sankcioniraju zlonamjernu uporabu, kao i
one koje definiraju besplatno korištenje, osim kod stvarnih materijalnih troškova.
Međutim, zbog ratnih zbivanja ova Uredba nikad nije ozbiljno razmatrana.
Prvi arhivski zakon u SRH donijet je 1962,11 ali dostupnost mu nije bila
temom. Opći zakon o arhivskoj građi12 iz 1964, bio je savezni zakon Socijalističke
Federativne Republike Jugoslavije, u kojem je dostupnost samo površno zahvaćena,
a ubrzo potom donijet je i republički zakon13 koji je samo ugradio potrebne
promjene iz navedenoga saveznog zakona. Njime je u pravilu neograničeno
dozvoljena dostupnost gradivu nastalome do 15. svibnja 1945, osim ako bi došlo
do povrede javnih ili privatnih interesa, o čemu odlučuje direktor arhiva. Gradivo
nakon toga datuma u pravilu je dostupno 30 godina od nastanka, a sve iznimke u
smislu skraćenja ili produljenja toga roka, utvrđuju sami stvaratelji u sporazumu
s nadležnim državnim arhivom. Jednako je i kod korištenja privatnog arhivskoga

9 Hrvatski državni arhiv, fond HR-HDA- 65. Sabor kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Protokol
br. 14, Zapisnik 43. sjednice, 10.
10 Vidjeti u J. Kolanović, Osnovna načela i smjernice nacrta novoga arhivskoga zakona, Arhivski
vjesnik, god. 37, Zagreb 1994, 51.
11 Zakon o arhivskoj građi i arhivima, „NN“, br. 41/1962.
12 „Službeni list SFRJ“, br. 48/1964.
13 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti arhivske građe i arhivima, „NN“, br. 15/1965.

83
Dr. sc. Silvija BABIĆ

gradiva, osim što u ovom slučaju rok dostupnosti, osim stvaratelja, mogu definirati
i vlasnici gradiva koji ga poklanjaju, prodaju ili deponiraju. Ubrzo je u Hrvatskoj
donijet i novi, cjeloviti Zakon o zaštiti arhivske građe i arhivima14 koji je – glede
dostupnosti – samo formalizirao odredbe iz prethodno navedenih izmjena i dopuna,
a ni sljedeći Zakon o arhivskoj građi i arhivima iz 197815, u tome smislu nije donio
druge modele korištenja.
Recentni osnovni Zakon o arhivskome gradivu i arhivima16 u trenutku
donošenja u člancima od 18 do 28 definirao je nekoliko osnovnih momenata
dostupnosti gradiva u arhivima:
- gradivo je dostupno u pravilu 30 godina od nastanka,
- gradivo dostupno za korištenje i prije isteka roka od 30 godina, ako je od
nastanka namijenjeno javnosti ili ako to odobri stvaratelj,
- gradivo koje sadrži podatke što se odnose na obranu, međunarodne
odnose, poslove nacionalne sigurnosti, uključujući one za održavanje
reda i mira, te na gospodarske interese države, a čijim bi objavljivanjem
nastupile štetne posljedice za nacionalnu sigurnost ili nacionalni interes
Republike Hrvatske, dostupno je za korištenje po isteku od 50 godina
od nastanka,
- gradivo koje se odnosi na osobne podatke dostupno je za korištenje 70
godina od nastanka, odnosno 100 godina od rođenja osobe na koju se
odnosi; ovo se gradivo može koristiti i prije predviđenoga roka ako je
od nastanka namijenjeno javnosti ili ako na to pristane osoba na koju se
ono odnosi, odnosno njezin bračni drug, djeca ili roditelji poslije njezine
smrti,
- ravnatelj arhiva može odobriti korištenje gradiva u znanstvene svrhe
prije isteka predviđenoga roka, na način i pod uvjetima koji jamče zaštitu
javnih probitaka, odnosno privatnosti, prava i probitaka treće osobe, uz
obvezno prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatskog arhivskog vijeća,
- javno arhivsko gradivo mogu koristiti bez ograničenja stvaratelji čijom
je djelatnošću i radom ono nastalo, u svrhe radi kojih je nastalo, odnosno
kojima je služilo,
- odobrenje za korištenje javnoga arhivskog gradiva daje ravnatelj arhiva;
u slučaju odbijanja zahtjeva za korištenje arhivskoga gradiva donosi se
rješenje; žalba na dotično rješenje podnosi se Ministarstvu kulture.
Znatne pomake ovih postulata korištenja javnog arhivskoga gradiva donio
je najnoviji, ovogodišnji Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o arhivskome
gradivu i arhivima17, i to u nekoliko bitnih segmenata koji će se iskazati grupirani u
nekoliko područja:

14 Zakon o zaštiti arhivske građe i arhivima, „NN“, br. 31/1965.
15 „NN“, br. 25/1978.
16 Zakon o arhivskome gradivu i arhivima, „NN“, br. 105/1997, „NN“, br. 64/2000,  „NN“, br.
65/2009, „NN“, br. 125/2011, Kazneni zakon.
17 „NN“, br. 46/2017.

84
Neka pitanja problematike dostupnosti arhivskog gradiva

Svrha korištenja:
- za korištenje javnog arhivskoga gradiva nakon isteka rokova dostupnosti,
nije potrebno navoditi svrhu, interes, pobude ili druge razloge korištenja.
Gradivo označeno stupnjem tajnosti:
- javno arhivsko gradivo koje je označeno nekim od stupnjeva tajnosti
dostupno je za korištenje 50 godina od nastanka, ako posebnim
propisom nije drukčije određeno; iznimka ovoga je gradivo koje sadrži
isključivo projektnu i tehničku dokumentaciju štićenih i vojnih objekata,
industrijskih postrojenja, infrastrukturnih objekata i sl. ili podatke o
prirodnim i strateškim bogatstvima Republike  Hrvatske, o čemu će
rokove dostupnosti propisati Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost,
- prijevremeno korištenje javnog arhivskoga gradiva označenog nekim
stupnjem tajnosti odobrava ravnatelj arhiva ako stvaratelj gradiva
deklasificira to gradivo sukladno postupku propisanom posebnim
propisom kojim se uređuje tajnost podataka; ako stvaratelj gradiva
nadležnom državnom arhivu ne dostavi svoju odluku u roku od 30 dana,
gradivo će se smatrati deklasificiranim.
Osobni podaci:
- osobni podaci dostupni su 100 godina od rođenja osobe na koju se osobni
podatak odnosi ili deset godina od smrti te osobe (rokom dostupnosti
smatra se onaj rok koji prvi istekne); ako pak datum rođenja i smrti osobe
nisu poznati ili ih je razmjerno teško utvrditi, osobni podaci dostupni su
za korištenje 70 godina od nastanka,
- u slučaju davanja na korištenje gradiva koje sadrži osobne podatke
prije isteka navedenih rokova, arhiv je dužan poduzeti tehničke mjere
prikrivanja identiteta osobe (anonimizacija), dok je korisnik dužan
potpisati izjavu-obvezu da neće otkriti identitet osobe ukoliko mu isto
na neki način ipak postane poznato.
Određeno gradivo nastalo do 22. prosinca 1990.
- gradivo određenih taksativno navedenih tijela i organizacija
(stvaratelja)18 nastalo do 22. prosinca 1990. neograničeno je dostupno;
ograničenje se odnosi samo na prethodno navedene štićene, vojne i
strateške infrastrukturne objekte, te na sljedeće osobne podatke: onih
osoba koje učine vjerojatnim da su im na bilo koji način bila kršena ili
ograničena ljudska prava i temeljne slobode zbog političkih razloga,
- pravo na zaštitu osobnih podataka nemaju osobe koje su do 22. prosinca
1990. bile dužnosnici/zaposlenici/suradnici nekoga od pobrojanih
stvaratelja, te su pri tom sudjelovale u kršenju ili ograničavanju ljudskih
prava i temeljnih sloboda trećih osoba,

18 Čl. 21.a navedenoga Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o arhivskome gradivu i arhivima.

85
Dr. sc. Silvija BABIĆ

- svaka osoba čiji se osobni podaci nalaze u gradivu pobrojanih stvaratelja
ima pravo dati izjavu kojom osporava istinitost ili potpunost svojih
osobnih podataka,
- osobni podaci smatraju se podaci određeni posebnim zakonom kojim se
uređuje zaštita osobnih podataka.
Prijevremena dostupnost:
- ako opravdani znanstveni i drugi razlozi zahtijevaju korištenje gradiva
i prije isteka propisanih rokova dostupnosti, ravnatelj arhiva odobrit će
korištenje toga gradiva na način i pod uvjetima koji jamče zaštitu javnih
probitaka, odnosno privatnosti, prava i probitaka treće osobe,
- prijevremeno korištenje gradiva koje sadržava osobne podatke odobrava
ravnatelj arhiva ako je ispunjena koja od pretpostavki koja je propisana
posebnim propisima o dostupnosti osobnih podataka,
- ravnatelj odobrava korištenje arhivskoga gradiva i prije isteka svih
rokova ako je gradivo nužno za postavljanje, ostvarivanje ili obranu
pravnih zahtjeva u sudskom ili upravnom postupku,
- korisnicima je dopušteno samostalno umnažanje zapisa arhivskog
gradiva vlastitim priručnim tehničkim sredstvima, za osobne potrebe,
bez plaćanja naknade.
Ukratko, posljednje izmjene zakonske regulative nedvojbeno su na tragu veće
dostupnosti nekih vrsta zapisa već redefiniranjem rokova dostupnosti, neke su izmjene
na tragu skraćenja administrativnih postupanja (pr. kod slučajeva prijevremene
dostupnosti), a neke zbog većih sloboda korištenja tehničko-tehnoloških mogućnosti.
Međutim, neozbiljno bi bilo ne spomenuti i potencijalne znatne poteškoće prilikom
omogućavanja i osiguravanja uvjeta poštivanja određenih novih odredbi: pitanje
anonimizacije (tehničkih, stručnih, personalnih i materijalnih mogućnosti arhivskih
ustanova), potom postupanje s izjavama o osporavanju istinitosti podataka u nekim
arhivskim fondovima/zbirkama, poštivanje rokova za deklasifikaciju, te rokova
utvrđivanja dostupnosti za štićene, vojne i gospodarski strateške objekte, ... . Po
svemu sudeći, struka i služba ponovno je pred novim izazovima, ipak – za nadati
se – prvenstveno na dobrobit korisnicima.

Zakonodavna kolizija

Kako je spomenuto u prethodnome poglavlju, početkom 2000.-ih godina
u Hrvatskoj započinje realizacija primjene pravne stečevine EU, koja u odnosu
na različite elemente dostupnosti do informacija sadržanih u zapisima započinje s
donošenjem niza specifičnih propisa: Zakona o pravu na pristup informacijama19,

19 Prvi takav zakon u RH donijet je 2003. godine „NN“, br. 172/2003, uz izmjene i dopune br. 144/2010,
77/2011, potom deset godina kasnije, „NN“, br. 25/2013, uz izmjene i dopune br. 25/2015.

86
Neka pitanja problematike dostupnosti arhivskog gradiva

Zakona o tajnosti podataka20, te Zakona o zaštiti osobnih podataka21. Svaki
je propis za sebe definirao niz odredbi koje su uz, do tada već dugi niz godina
postojeći arhivski zakon (kako je već navedeno, posljednji osnovni uz nekoliko
izmjena i dopuna, onaj je iz 1997) i Pravilnik o korištenju arhivskoga gradiva22, na
različite načine uvjetovale dostupnost do informacija sadržanih u registraturnom/
arhivskome gradivu. Navedeni su zakoni vrlo invazivno zadirali u arhivske propise
o dostupnosti, što je za arhiviste bio svojevrsni šok koji je možda dijelom i razlogom
početnoga nesnalaženja. Naime, tijekom druge polovice 20. stoljeća informacijskim
stručnjacima raznih polja (muzeolozima, arhivistima, knjižničarima) prvenstveno
je važno bilo donošenje zakona i preciznih propisa o djelovanju vlastitih struka i
ustanova, dok već znatno posljednje vrijeme moraju voditi računa i o nizu drugih
zakonskih propisa s jednakim uplivom u pružanju konkretnih informacijskih servisa
građanima, kao i na ukupno društveno djelovanje arhivske službe kao jedne od
odnosnih informacijskih servisa.
Kolizivni momenti bacili su posve novo svjetlo na do tada uvriježeno
mišljenje o odmjerenom i dosljednome postupanju arhivista prikom davanja
gradiva na korištenje, tako da – možda karikirano, ali ipak – možemo utvrditi da je
arhivska zajednica na početku toga društvenoga i zakonodavnoga procesa potonula
u svojevrsnu defanzivu. Naime, arhivska je zajednica od devedesetih godina 20.
stoljeća, podržana arhivskim zakonom, ustanovila određene principe dostupnosti
koje je više-manje smatrala neupitnima. Nakon donošenja niza posebnih zakona
tijekom 2000-ih, utvrdila se situacija koje u fokusu nije imala stručni stav arhivske
zajednice i njenih osnovnih postulata, odnosno, novo utvrđeni stav na određen je
način problematizirao pitanje jednakoga/različitoga stava prema dokumentaciji koja
se još uvijek nalazi kod svojih stvaratelja/imatelja, nasuprot dokumentaciji koja je
već preuzeta u nadležnu arhivsku ustanovu.
Niz je momenata koji su navedenome svjedočili: dostupnost gradiva kod
samih stvaratelja obzirom na Zakon o pravu na pristup informacijama (a), dostupnost
gradiva označenoga nekim stupnjem tajnosti vezanima uz Zakon o tajnosti podataka
(b), dostupnosti gradiva koje sadrži određene osobne podatke (c).
a)  Zakon o pravu na pristup informacijama prvi je zakonski propis koji
je imao upliva u područje koje se odnosi na dostupnost zapisima, tj. u
njima sadržanim informacijama, a koje se dugo vremensko razdoblje
smatralo neprikosnovenim područjem arhivske struke i službe. Osnovno
što u tom smislu valja konstatirati jest činjenica koja je bila najvažniji
produkt ovoga propisa, a to je da je javno arhivsko gradivo, odnosno, u
njemu sadržane informcije, ukoliko bi se nalazilo kod svojih imatelja
– neovisno o razdoblju nastanka – većinom bilo dostupno javnosti, za

20 Zakon o tajnosti podataka, „NN“, br. 79/2007, uz izmjene i dopune br. 86/2012.
21 Temeljem ustavne odredbe o pravu na zaštitu osobnih podataka donesen je Zakon o zaštiti osobnih
podataka, „NN“, br. 103/2003, 118/2006, 41/2008, 130/2011, 106/2012 - pročišćeni tekst.
22 „NN“, br. 67/1999.

87
Dr. sc. Silvija BABIĆ

razliku od situacije ukoliko bi ono bilo predano nadležnome arhivu koji
je trebao voditi brigu o isteku vremenskoga roka od 30 godina.
b) Stupanj i vrsta tajnosti podataka, način rukovanja njima, te način i
vrijeme deklasifikacije, definirana je Zakonom o tajnosti podataka, no
postavlja se pitanje ekstenzivnosti njegove implementacije. Početkom
primjene propisa iz 2007. tumačenje je bilo vrlo ekstenzivno, pa se
tako uopće nije utvrdila diferencijacija između situacije korištenja
gradiva pohranjenoga kod imatelja (često pravnim sljednicima svojih
stvaratelja, ali ne i nužno), od one kad se gradivo nalazi u nadležnoj
arhivskoj ustanovi. Kad se ranije spominjao svojevrsni šok arhivista
nastalom situacijom, prvenstveno se mislilo upravo na ovaj zakonski
propis, za kojega je arhivska zajednica bila uvjerena kako se neće
u cijelosti odnositi i na gradivo u arhivima. Osim što nije utvrđen
rok primjene23, i pitanje sadržajne jedinice dostupnosti predstavljalo
je problem. Naime, Zakon o tajnosti podataka poznaje isključivo
dokument kao osnovnu jedinicu dostupnosti nekoj informaciji, što je u
okvirima arhivskih fondova i zbirki ne samo gotovo nemoguća unaprijed
ustanovljiva pojedinačna kategorija, nego i konceptualno pogrešan
pristup. Neosporna je činjenica da arhivisti u svojim konceptima
zapravo rijetko razmatraju pojedinačni dokument. Takav je pristup
možda vjerojatan kod, primjerice, srednjovjekovnih isprava, odnosno,
kod gradiva koje je ili količinski neznatno, ili zbog nekih drugih
specifičnih karakteristika, značajno za pojedinačnu (analitičku) obradu.
To znači da je većina gradiva pohranjenoga u arhivskim ustanovama
evidentirana, opisana i stručno tretirana na višim razinama združivanja
zapisa – bilo predmetno, tematski, sustavom dosjea, arhivskih serija ili
dr. Inzistiranjem odnosnoga Zakona na pojedinačnome dokumentu kao
jedinici dostupnosti, potencijalnome korisniku zapravo se višestruko
onemogućava korištenje gradiva, jer zbog evidencijskih, vremenskih,
kadrovskih i inih ograničenja analize zapisa, razmjerno velike cjeline
gradiva koje potencijalno sadrže neke klasificirane dokumente, često
neće biti dostupne za korištenje.
Problem se uočava ne samo kod korištenja, nego i kod rukovanja
navedenim gradivom, pretpostavka čega je, u promatranom propisu,
sigurnosna provjera arhivskih djelatnika koji moguće dolaze u doticaj s
odnosnim gradivom, te ishođenje sigurnosnih certifikata za njihov dostup
klasificiranome gradivu. Poteškoću predstavlja i ispunjavanje tehničkih

23 Prvotna su tumačenja tijela nadležnoga za provedbu ovoga Zakona, a to je Ured Vijeća za nacionalnu
sigurnost (UVNS), bila toliko ekstremna da bi nedostupno bilo i gradivo označeno nekim stupnjem
tajnosti iz fonda pr. Kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade iz razdoblja Austro-
Ugarske monarhije. S vremenom je ovakav stav ipak napušten, ali UVNS ipak je zauzeo stav da se
Zakon u svojim integralnim odredbama odnosi na svo javno gradivo nastalo nakon 1945. Naravno, već
je i to arhivistima zadalo znatne konceptualne i operativne probleme.

88
Neka pitanja problematike dostupnosti arhivskog gradiva

uvjeta za smještanje navedenoga gradiva (zasebna spremišta) kao i za
njegovo korištenje (zasebne čitaonice). Iako je o svemu navedenome
stav nadležnih institucija u posljednje vrijeme znatno elastičniji,
djelomice i s razloga konstantnoga angažmana arhivske zajednice
oko tumačenja prirode arhivskih zapisa, ali i uopće koncepata i svrhe
arhivske struke i službe, neki sporni momenti rukovanja, upravljanja i
korištenja klasificiranim gradivom u arhivskim ustanovama i dalje su
prisutni.
c)  Zakon o zaštiti osobnih podataka kojem je osnovni cilj „zaštita privatnog
života i ostalih ljudskih prava i temeljnih sloboda u prikupljanju, obradi
i korištenju osobnih podataka“24 na snagu je, kao potpuno novi propis,
stupio u lipnju 2003. godine. U smislu korištenja arhivskoga gradiva u
javnim arhivima, donio je nekoliko novina:
- kriterije po kojima se nešto definira kao osobni podatak, odnosno, kao
štićeni osobni podatak
- kriterije po kojima su tako definirani osobni podaci dostupni za javno
korištenje.
Kako je ranije navedeno, Zakon o arhivskome gradivu i arhivima
i u svojoj je prvoj inačici sadržavao odredbe o potupanju s gradivom
koje sadržava osobne podatke, a pripadnici arhivske zajednice u velikoj
većini odgovorno su i s pažnjom s takvim gradivom postupali, neovisno
o nepostojanju zasebnoga zakona koji ih štiti u posljednjih petnaestak
godina. Rokovi dostupnosti bili su: 70 godina od nastanka zapisa ili
100 godina od rođenja osobe na koju se podatak odnosi, s mogućnošću
prijevremenoga korištenja uz iste uvjete kao i kod klasificiranoga gradiva –
odobrenje ravnatelja nakon pozitivnoga mišljenja Hrvatskog arhivskoga
vijeća. Dapače, svaki je korisnik potpisivao i izjavu kojom se obvezivao
da informacije koje dozna iz arhivskih zapisa neće zloupotrebljavati,
odnosno koristiti na način koji bi mogao naštetiti društvu u cjelini,
državnim interesima, kao ni interesima i časti pojedinaca. Ovogodišnje
izmjene i dopune arhivskoga zakona unekoliko te odredbe mijenjaju i
proširuju: rok dostupnosti, osim 100 godina od rođenja osobe dopunjuje
se i klauzulom 10 godina od smrti osobe na koju se osobni podatak
odnosi, pri čemu se relevantnim rokom smatra onaj koji prvi istekne.
Također, ako datum rođenja i smrti osobe nisu poznati ili je njihovo
utvrđivanje povezano s nerazmjernim teškoćama, rok dostupnosti je 70
godina od nastanka gradiva. Navedena promjena nije znatno različita
od prethodnih odredbi, ali ima i drugih koje će značajno utjecati na
dosadašnju praksu i procedure. Prije svega, tu je odredba po kojoj je u
slučaju prijevremenoga korištenja obvezno poduzeti tehničke mjere radi
prikrivanja identiteta osobe, a korisnik je obvezan potpisati izjavu kojom

24 Čl. 1. st. 2. Zakona o zaštiti osobnih podataka.

89
Dr. sc. Silvija BABIĆ

se obvezuje da neće otkriti identitet osobe ako mu je poznat na temelju
dostupnih podataka. Ove se odredbe čine logičnim i dobrim rješenjima
ako imamo pred sobom dokument-dva kao traženu jedinicu korištenja.
No ako osvijestimo činjenicu da korisnik često traži više arhivskih
jedinica, odnosno, jedinice objedinjene na nekoj višoj razini združivanja
(predmeti/spisi, dosjei, dijelovi serija, a ponekad i cijele serije), postaje
jasna posve tehnička poteškoća anonimizacije velikih količina gradiva.
Ovo će napose predstavljati problem arhivima čija je korisnička
populacija u većoj mjeri istraživačka, za razliku od one koja ostvaruje
neka svoja osobna prava. Nadalje, u takvim slučajevima korisnik ima
pravo izraziti i stav kako su mu onemogućena prava o dostupnosti
informacijama u gradivu, što će nadalje usložnjavati postupanja.
Značajnu novinu predstavlja i iznimka poštivanja prava na
zaštitu osobnih podataka kod gradiva nekih stvaratelja25nastaloga do 22.
prosinca 1990. No, i ta iznimka pretpostavlja neke dodatne iznimke:
pojedinac koji dokaže vjerojatnim da su mu u prethodnome sustavu
zbog političkoga mišljenja kršena ljudska prava i slobode, također ima
pravo zahtijevati anonimizaciju svojih osobnih podataka. Od ovoga
prava međutim, izuzete su osobe koje su bile dužnosnici, zaposlenici
ili suradnici navedenih stvaratelja. Također, svaka osoba čiji se osobni
podaci nalaze u navedenom gradivu, ima pravo u odnosno konkretno
gradivo dati pisanu izjavu kojom se osporava istinitost ili potpunost
svojih osobnih podataka.
Sve navedeno od arhivske će službe nužno zahtijevati dodatne
proceduralne i tehničke napore u uvjetima reduciranoga zapošljavanja.
Ostaje nadati se da proklamirana otvorenost neće biti ugrožena
nedovoljnim tehničkim i ljudskim resursima, što bi za korisnike opet u
konačnici značilo slabiju dostupnost.

Sređenost kao uvjet dostupnosti

Stupanj sređenosti gradiva nekoga fonda ili zbirke već je odavno prepoznat
kao važan uvjet njegove dostupnosti, stoga je i ova tema višestruko obrađivana u
domaćoj i inozemnoj arhivskoj i arhivističkoj literaturi26. Ovdje će se tek rubno
25 Čl. 21.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o arhivskom gradivu i arhivima, „NN“, br.
46/2017; radi se o stvarateljima iz socijalističkoga razdoblja: Sabora SRH, Izvršnog vijeća Sabora
SRH, središnjim tijelima republičke uprave i pravosuđa, općina i zajednicama općina, nekih važnijih
gospodarskih čimbenika poput Narodne banke Hrvatske, Udruženih banaka Hrvatske i dr., te svih
društveno-političkih organizacija.
26 S. Ivanović, Sređenost arhivskih fondova i zbirki kao preduvjet dostupnosti, Zbornik 47. savjetovanja
hrvatskih arhivista Dostupnost arhivskoga gradiva, Vinkovci 2014, 233-250; također, u istome izdanju
S. Isić, Sređenost i cjelovitost arhivskih fondova i njihov utjecaj na korištenje arhivskoga gradiva,
str. 251-264; vidjeti i J. Meehan, Making the Leap from Parts to Whole: Evidence and Inference in

90
Neka pitanja problematike dostupnosti arhivskog gradiva

spomenuti krajnji slučaj kad je gradivo općenito nesređeno ili je u stanju potpune
rasutosti, jer to je gradivo prije svega nepretraživo, pa onda vrlo vjerojatno i
apsolutno nedostupno. No, čak i da pojedini njegovi dijelovi jesu iz nekoga razloga
pretraživi (pr. potpuno razvidan sustav odlaganja koji pretraživost omogućava ili
pak situacija relativno male količine gradiva), to je ionako situacija kad arhivisti ne
bi smjeli davati gradivo na korištenje iz razloga što nad takvim zapisima ne postoji
intelektualna kontrola, pa je mogućnost nestajanja, zlouporabe i otuđivanja, izvan
granica prihvatljivoga rizika.
Naglasiti valja, ipak neke druge situacije koje u smislu dostupnosti početno
možda ne djeluju kao njeni drastični čimbenici, ali zapravo imaju dalekosežne
posljedice. Jedna od tih jest kruto pridržavanje proklamiranih arhivističkih principa.
Provenijencija gradiva jedan je od njih. Koliko god navedeni princip bio u raznim
razdobljima kritički razmatran i nanovo promišljan, do danas je ipak ostao osnovni
arhivski postulat. Princip je ustoličio francuski povjesničar Natalis de Wailly
sredinom 19. stoljeća27, utvrdivši da je to jedini mogući i najdosljedniji način koji
sadržava najmanji rizik nereda. Ta tvrdnja zasigurno je točna, ali s vremenom se
navedenom principu „priljepila“ i druga datost koju također teško možemo potirati,
a to je činjenica da zapisi ne nastaju sami po sebi, nego u nekome kontekstu bez
čijega poznavanja nam je onemogućeno njegovo pravo razumijevanje. Za velik
broj zapisa to je nedvojbeno točno, ali razmatrajući pitanje dostupnosti određenih
dokumentacijskih cjelina teško je izbjeći dvojbu je li u nekim slučajevima ipak
razumnije primijeniti princip pertinencije, iako se on u arhivskoj praksi nerijetko
doživljava kao princip „nižega reda“. Za navesti je možda samo nekoliko ilustrativnih
primjera. Građevinske dozvole, kao jedan od pokazatelja planiranoga urbaniteta
gradova i mjesta neke društvene zajednice, oduvijek je izdavalo neko manje ili više
pozicionirano upravno tijelo. Ovisno o kojem povijesnom razdoblju govorimo, kao i
obzirom na karakter i važnost, odnosno ekonomsko/ političko/gospodarski obuhvat
građevine (privatni stambeni objekt, javni objekt, infrastrukturalni objekt, …) tijekom
vremena dozvole su izdavale različite državne ili lokale instance. Promatrajući u
protoku vremena i društveno-političkih te državnih mjena, očito je da govorimo o
različitim arhivskim fondovima (jer su različiti i stvaratelji). Međutim, promatrajući
cjelinu jedne urbane zajednice, teško se oteti dojmu da bi jedinstveno formirana
zbirka s promišljenim kriterijima organizacije odlaganja, te čvrsto definiranim
jedinicama opisa, osigurala višestruko dodanu vrijednost tomu specifičnom gradivu,
koje bi inače bilo utopljeno u druge ingerencije navedenih upravnih tijela. Takva
opasnost napose je prisutna ukoliko je navedena dokumentacijska cjelina nastajala u

Archival Arragement and Description, American archivist 72, 2009, str. 72-90; također i Scott, P., The
Record Group Concept: A case for Abandonment, American Archivist 29, 1966, str. 493-504:, S. G.
Thibodeau, Archival Arrangement and description, Managing Archives and Archival Institutions, (ur.)
J. G. Bradsher, Chicago: University of Chicago Press, 1988.
27 1841. de Wailly, tada voditelj odjela za departmanske arhive u francuskom Ministarstvu unutarnjih
poslova, izdaje uputu o načinu organizacije dokumenata u arhivu, na način da se grupiraju dokumenti
nastali radom jednoga tijela.

91
Dr. sc. Silvija BABIĆ

razdoblju slabije razvijenoga uredskoga poslovanja. Ne odričući ni u ovom slučaju
vrijednost konteksta nastanka zapisa, ipak valja konstatirati da će on ionako ostati
zabilježen kroz opis cjeline odnosnih fondova koje svakako u navedenoj potencijalnoj
pertinencijskoj zbirci treba apostrofirati. Međutim, gradivo će biti dostupno na način
koji mu osigurava ukupnost pogleda na specifičnu tematiku kroz znatno vremensko
razdoblje, neovisno o kontekstualnim administrativnim pravilima, te teritorijalnim i
stvarnim nadležnostima. Konačno, i arhivske zbirke nastaju na principu pertinencije,
pa nije nevjerojatno da se i unutar fondova pojedine serije gradiva oblikuju na način
da osiguravaju veće mogućnosti korištenja.
Osim svojevrsne nedodirljivosti principa provenijencije, u sličnoj smo, ako
ne i izraženijoj dvojbenoj situaciji i s principom poštivanja prvobitnoga reda.28 Naime,
posljednjih desetak, a možda i dvadesetak godina, u arhivskoj zajednici prisutna
je trajna rasprava o pitanju je li baš prvobitni red – u kojega se često nekritički
zaklinjemo držeći se okamenjenih strukovnih principa - najbolji način organizacije
gradiva, ili smo spremni razmatrati i neke druge opcije. Zašto prvobitni red, a zašto
druge opcije? Pretpostavka je da većina arhivske zajednice zna o kojoj dvojbi je
ovdje riječ. Prvobitni red ustoličen je kao princip sređivanja gradiva davnih godina,
desetljeća, pa gotovo i stoljeća, kad je korištenje gradiva uglavnom bilo na razini one
svrhe zbog koje je ono i nastajalo. U takvome okruženju prije svega se vodila briga
da budu zadovoljni sami stvaratelji gradiva i njihovi sljednici u nadležnosti, koji
će iz bilo kojih razloga i na bilo koji način u neko kasnije vrijeme koristiti gradivo,
stoga se logika prvobitnoga reda kod odlaganja u pismohrani same organizacije, a
onda posljedično i u nekoj nadležnoj arhivskoj ustanovi, nametnula kao neupitna.
Međutim, takvo rezoniranje ima nekoliko manjkavosti. Jedna od njih je da navedeni
pristup nužno podrazumijeva i postojanje t.j. sačuvanost uredskih evidencija, koje
nam osiguravaju dostupnost pojedinačnome zapisu odloženom prema nekom
definiranom pravilu. Ukoliko to nije slučaj, u situaciji smo osmišljavanja novih
evidencija. Budući je taj čin zahtjevan intelektualni zadatak, dobro bi se bilo
istovremeno zapitati je li baš prvobitan način odlaganja najbolji za kasnije korištenje,
odnosno, kako je danas primjereno reći, najbolji za ponovnu uporabu informacija
(reusing information)? Odnosno, bi li možda novom organizacijom zapisa postigli
veću vidljivost gradiva, što automatski znači i povećanje broja profila, pa onda i
ukupnoga broja mogućih korisnika. Primjerice, grupirajući gradivo obrtnih dozvola
u nekome zamišljenom fondu gradske uprave, mogući korisnici nisu samo dotični
obrtnici i njihovi nasljednici koji dokumentima dokazuju svoja određena prava,
osporavaju moguće tužbe, ili na bilo koji drugi način štite svoje pravne interese,
nego su to i potencijalni istraživači gospodarske i/ili zavičajne povijesti, istraživači
ekonomskog i urbanoga rasta nekoga prostora, istraživači potreba građana kroz
određeno vremensko razdoblje, potom novinari, amaterski ljubitelji povijesti,
istraživači vlastitih obiteljskih tradicija, studenti i đaci raznih usmjerenja, i dr. Da
28 Vrlo dobru analizu upitnih razloga za dosljedno pridržavanje oba principa, ali i upitnih sadržajnih
koncepata tih principa – principa provenijencije fonda i principa prvobitnoga reda – dao je J. Ivanović,
Priručnik iz arhivistike, Hrvatski državni arhiv, Zagreb 2010, 70 – 83.

92
Neka pitanja problematike dostupnosti arhivskog gradiva

su navedene dozvole ostale u nekoj seriji nama familijarnih općih spisa, teško da
bi se netko odlučio na mukotrpan istraživački rad u navedenim pravcima, jer bi
bio prisiljen iščitavati množinu druge dokumentacije koja okružuje ovaj sadržaj.
Ovakav scenarij nije puka teorija, nego se ponavlja nebrojeno puta u konkretnim
slučajevima: sređenost gradiva na način koji je rezultat prethodnoga promišljanja
o povećanju njegove vidljivosti, gotovo u svim slučajevima pobuđuje više pažnje
različitih tipova istraživača i korisnika.
Prethodno navedeno nije pledoaje za općenito nepoštivanje prvobitnoga
reda u svim slučajevima sređivanja i obrade gradiva. Također nije pledoaje za
pokušaj anticipiranja mogućih istraživačkih tema pojedinih korisničkih profila. Radi
se o tome da arhivisti moraju iskazati svoje kompetencije u svakom pojedinome
slučaju, nakon provedene analize stvaratelja i njegova sačuvanoga gradiva – jer
činjenica stupnja sačuvanosti bitno može utjecati na odluku o načinu sređivanja –
te iznova procjenjivati za koji će se princip sređivanja odlučiti radi konačne svrhe:
osiguravanja najveće moguće vidljivosti i maksimalnoga omogućavanja ponovne
uporabe informacija. Naravno, i kod ovih smo promišljanja i odlučivanja opet u sferi
postojećih ljudskih i materijalnih resursa neke (arhivske) ustanove. Stoga će naše
operativne odluke znatno ovisiti upravo o navedenim raspoloživim kapacitetima.

Opis kao uvjet dostupnosti

Tema opisa gradiva vrlo je blisko povezana s temom principa sređivanja
gradiva, ali potencijalnome korisniku daje i dodatne, šire informacije. Iako se čini da
u ovome segmentu arhivske prakse ne bi trebalo biti problema zbog davno kreiranih
i prihvaćenih međunarodnih arhivističkih normi, čini se da smo kao struka i tu
pomalo zapeli. Kad govorimo o hrvatskoj praksi, arhivisti su pravila za normirani
opis arhivskoga gradiva (ISAD(G)) preveli i započeli uvoditi u praksu relativno brzo
nakon njenoga donošenja.29 Jednako je tako u primjerenome roku prevedeno i drugo
izdanje norme, uz vrlo dobre inozemne, ali s dodatkom i hrvatskih primjera opisa
gradiva.30 Naravno, počeci su bili obilježeni uobičajenim pojavama prilikom uvođenja
novih standarda i novih praksi: od oduševljenih pristaša do nesmiljenih kritičara, ali
navedeni normirani opis ipak je u konačnici zaživio. Arhivisti u Hrvatskoj prihvatili
su postavljenu strukturu opisa i nakon nekoga vremena suživjeli se sa sadržajem što
opisivati. Ali pitanje kako nešto opisivati ostalo je nedorečeno do današnjih dana,
te su zbog nedostatka preciznih i usustavljenih uputa pojedini istovrsni fondovi (ili
zbirke) često opisivani na potpuno neujednačen način. Korisnik izvan struke na
taj način teško bi zaključio da se radi o pandanima stvaratelja/fondova, osim što
bi možda uočio vremensku podudarnost ili svojevrsnu podudarnost u nazivlju, te
29 General International Standard Archival Description 1st edition 1994, hrv. prijevod: Opća
međunarodna norma za opis arhivskoga gradiva, prvo izdanje, Hrvatski državni arhiv, Zagreb 1997.
30 General International Standard Archival Description 2nd edition 1999, hrv. prijevod: Opća
međunarodna norma za opis arhivskoga gradiva, drugo izdanje, Hrvatski državni arhiv, Zagreb 2001.

93
Dr. sc. Silvija BABIĆ

tako eventualno izveo podredni zaključak. Ukratko, neodgovarajući opis korisnika
će uputiti na posve pogrešne zaključke, a nerijetko će to biti i presudan razlog
odustajanja od korištenja gradiva.
Stručnjaci svih informacijskih polja društvenih znanosti prepoznali su
ovaj, u suštini zajednički problem, pa je u tijeku i projekt izrade Pravilnika za
katalogizaciju građe u arhivima, knjižnicama i muzejima.31Cilj je projekta izraditi
nacionalni pravilnik za katalogizaciju čija će se pravila temeljiti na  nacionalnoj
kataložnoj tradiciji i praksi, te uskladiti s novim međunarodnim kataloškim načelima,
standardima i konceptualnim modelima. Budući da će njime biti obuhvaćene sve
vrste građe/gradiva i svi oblici sadržaja, u njegovu su provedbu uključene sve
tri baštinske zajednice – knjižničarska, arhivistička i muzejska, kao i akademska
zajednica, odnosno oni njezini odjeli koji se vezuju na baštinski sektor.
Navedeno stajalište o stalnoj potrebi promišljanja opisa radi što veće
mogućnosti dostupa gradivu, potkrepljuje i činjenica da je Ekspertna grupa za norme
Međunarodnog arhivskoga vijeća32 pred dovršetkom izrade nove opisne norme
naziva Zapis u kontekstima.33 U rujnu prošle godine objavljen je prvi dio nacrta nove
norme (njen konceptualni model) i dan je na komentiranje stručnoj javnosti. Norma
u nastajanju objedinjuje entitete dosadašnjih normi ISAD(G), ISAAR(CPF)34,
ISDF35 i ISDIAH36 u jedinstveni opis. Pretpostavka ovog opisa je šire shvaćanje
načela provenijencije, a sam opis od višerazinskog postaje višedimenzionalni37.

31 U izvođenju projekta  Izrada, objavljivanje i održavanje nacionalnog pravilnika za
katalogizaciju  sudjeluju sljedeće suradne ustanove: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu,
Hrvatsko knjižničarsko društvo, Sveučilište u Zadru - Odjel za informacijske znanosti, Sveučilište u
Zagrebu - Filozofski fakultet - Odsjek za informacijske i komunikacijske znanosti, Sveučilište Josipa
Jurja Strossmayera u Osijeku - Filozofski fakultet - Odsjek za informacijske znanosti, Hrvatski državni
arhiv, Muzejski dokumentacijski centar, Muzej za umjetnost i obrt, Hrvatski prirodoslovni muzej.
Predstavnici tih ustanova svoju su suradnju formalizirali potpisivanjem  Sporazuma o suradnji na
izradi nacionalnog pravilnika za katalogizaciju, dana 9. srpnja 2013, odnosno Aneksom I Sporazuma o
suradnji na izradi nacionalnog pravilnika za katalogizaciju od 17. veljače 2014.
32 engl. ICA Experts Group on Archival Description, EGAD.
33 Records in contexts – Conceptual model;URL: http://www.ica.org/sites/default/files/RiC-CM-
0.1.pdf (20. 6. 2017).
34 International Standard Archival Authority Record for Corporate Bodies, Persons and Families
2nd edition 1996, hrv. prijevod: Međunarodna norma arhivističkoga normiranoga zapisa za pravne
i fizičke osobe i obitelji, prvo izdanje, Hrvatski državni arhiv, Zagreb 1999; International Standard
Archival Authority Record for Corporate Bodies, Persons and Families 2nd edition 2003, hrv. prijevod:
Međunarodna norma arhivističkog normiranog zapisa za pravne i fizičke osobe te obitelji, drugo
izdanje, Hrvatski državni arhiv, Zagreb 2006.
35 International Standard for Describing Functions 2007, hrv. prijevod: Međunarodna norma za opis
funkcija, Hrvatski državni arhiv, Zagreb 2009.
36 International Standard for Describing Institutions with Archival Holdings 2008, hrv. prijevod:
Međunarodna norma za opis ustanova s arhivskim gradivom, Hrvatski državni arhiv, Zagreb 2009.
37 Na sličnome tragu bila je i L. Duranti, konstatirajući da je „... arhivistički opis prikaz konteksta nastanka,
naravi, funkcije i poretka zapisa na koje se odnosi te sklopa njihovih bilo upravnih ili dokumentarnih-
zapisnih veza. Svrha mu je nad arhivskim gradivom uspostaviti neki nadzor umne naravi, što će reći:

94
Neka pitanja problematike dostupnosti arhivskog gradiva

Poticaj za izradu nove norme bila je i činjenica da arhivisti znatno rjeđe koriste
ISDIAH i ISDF, te se opisi gradiva ne povezuju uvijek sa svim entitetima s kojima
bi ih bilo uputno povezati, što se može odraziti na interpretativne potencijale opisa i
na recepciju gradiva kod potencijalnih korisnika.

Autorska i srodna prava

Tijekom prethodnih dvadesetak godina ekstenzivno, a posljednjih desetak i
intenzivno, autorska i srodna prava i u Hrvatskoj, a zasigurno i državama u okruženju,
postaju važan čimbenik načina i obima korištenja gradiva. Ova su se prava oduvijek
uvažavala, no gotovo uvijek na moralnoj ravni, dok u posljednjemu razdoblju ovo
pravo sve više opterećuje arhive i s materijalnoga t.j. financijskoga aspekta. Autorsko
i srodno pravo u Republici Hrvatskoj definirano je Zakonom o autorskom pravu i
srodnim pravima,38 koji je uglavnom produkt usklađivanja s europskom pravnom
stečevinom. Ono što bi nas arhiviste u svakodnevnome poslu – napose u dijelu
definiranja dostupnosti - trebalo zanimati, jest nedvojbena definicija što je to zapis
koji sadrži nedvosmislena autorska prava, a potom i koje su to mogućnosti njegova
korištenja bez materijalnih obveza prema nositelju autorskih prava. Glede prvoga
pitanja, naravno, jednostavno je procjenjivanje u slučajevima kad se radi o kakvome
literarnom ili znanstveno/stručnome uratku iz nekog osobnoga fonda, ili radi li se
o filmskome djelu, scenariju, autorskoj grafici, i sl. No, na koji način utvrđivati
autorske karakteristike kod – primjerice – osobne korespondencije, amaterskih i/ili
popratnih fotografija, službene korespondencije fizičkih osoba s pr. tijelima javne
uprave ili pravosuđa, i dr. Svakako se radi o problematici koja od arhivista, ali i njima
pridruženih službi i struka (pravni i opći poslovi arhiva, a možda čak i angažirani
vanjski specijalistički stručnjaci) traži znanja i kompetencije koje do sada nisu bile
nužne niti u fokusu struke. Problematika se usložnjava i mogućnostima masovne
digitalizacije i gotovo neograničenih mogućnosti distribuiranja zapisa, pa treba biti
svjestan potrebe fine ravnoteže između mogućnosti korištenja zbog javnih probitaka,
te prava i konkretne koristi autorima od svojih djela.
U ovome razmatranju ne treba zaboraviti niti specifičnu skupinu zapisa, tzv.
djela siročad39 (engl. orphan works). Iako se može činiti da se arhiva ne bi trebala
pretjerano ticati navedena skupina zapisa koji sadrže karakteristike autorskoga rada
(zapisi poput literarnih, slikovnih, ilustrativnih, fotografskih, grafičkih, zvučnih,
filmskih i dr. uradaka) kojima ne znamo autora, dobro je prisjetiti se sadržaja napose
osobnih i obiteljskih arhivskih fondova s nizom često nepotpisanih zapisa, fotografija,
grafika s izrazitom informacijskom vrijednošću, korespondencije, … . No, slične
momente nalazimo i u ostalim vrstama fondova i zbirki: fondovima udruga, političkih
stranaka, gradivu vojne provenijencije, zbirkama grafika i fotografija, kartografskim
pružiti sredstva za pristup zapisima. ...“, u Arhivski zapisi, Hrvatski državni arhiv, Zagreb 2000, 158.
38 „NN“, br. 167/2003, 79/2007, 80/2011, 125/2011, 141/2013, 127/2014.
39 Čl. 12. a i 12. b Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, „NN“, br. 127/2014.

95
Dr. sc. Silvija BABIĆ

zbirkama, fondovima obrazovnih i znanstvenih ustanova, a ponekad i unutar raznih
upravnih ili pravosudnih arhivskih fondova. Odnos prema navedenim zapisima
Europska unija definirala je 2012. godine Direktivom 2012/28/EU (odobrenome od
Europskoga parlamenta i Europskoga vijeća) o uvjetima nedvojbeno dozvoljenoga
korištenja djela siročadi.
Glede drugoga naznačenog pitanja – mogućnosti korištenja bez materijalne
naknade – i tu je potrebno precizno poznavanje odnosnih propisa. Za arhiviste i
arhivsku službu zasigurno je važan segment tih propisa područje korištenja u tzv.
nekomercijalne svrhe, odnosno, u različite edukativne, kulturne i kulturološke,
promidžbene, pedagoške i sl. svrhe.
Arhivisti trebaju biti svjesni navedenih mogućnosti, jer ukoliko se one
ne bi konzumirale, postavlja se opravdano pitanje koja je svrha čuvanja gradiva s
karakteristikama autorskoga djela u javnome arhivu ukoliko ono ni na koji način nije
dostupno potencijalnim korisnicima bilo kojega profila. Imajući u vidu navedeno,
arhivske se ustanove – slikovito rečeno - ne trebaju bojati takvoga gradiva, ali
mora postojati svijest i znanje o mogućnostima koje propisi ostavljaju baštinskim
ustanovama - imateljima gradiva s karakteristikama autorskoga djela. Naime,
valja osvijestiti i naglasiti činjenicu da arhivske ustanove iznimno rijetko gradivo
koriste u komercijalne svrhe. Jedan od, a nerijetko i jedini primjer su tiskana ili
elektronička izdanja koja se distribuiraju u komercijalnu prodaju. Ostali primjeri:
izložbe, radionice, stručni i znanstveni skupovi, pedagoške aktivnosti, …, najčešće
nemaju komercijalni karakter, stoga se arhivske ustanove ni na koji način ne bi
trebale libiti preuzimanja gradiva koje sadrži autorska prava, jer bi time zakoračile u
sferu zakidanja najvećega dijela svojih korisnika.

On line dostupnost

On line dostupnost postala je imperativ u gotovo svim djelatnostima koje
se odvijaju u suvremenome društvu, pa tako i u arhivskoj djelatnosti. Naravno,
dvojiti o tome postignuću i njenim mogućnostima bespredmetno je i promašeno:
radi se o nemjerljivoj dobrobiti koje informacijske tehnologije pružaju društvenoj
zajednici, omogućavajući dostupnost informacijama neovisno o fizičkome mjestu
boravka korisnika i s druge strane – u slučaju arhivske djelatnosti – negdje
zabilježene informacije na nekome fizičkom nosaču. I ovaj vid dostupnosti ovisi
o višestrukim čimbenicima. Možda neki od najvažnijih tiču se upravo tema iz
prethodna dva poglavlja: sređenosti gradiva te stupnja (dubine) i kvalitete njegova
opisa. Naime, da bi se dosegao neki relevantan stupanj dostupnosti digitaliziranoga
gradiva na bilo kakvim javno dostupnim mrežnim sustavima, gradivo bilo koje vrste
– konvencionalno zabilježeno na papiru, fotografsko, audio, filmsko, … - mora se
digitalno snimiti, a snimanje traži određene pretpostavke.

96
Neka pitanja problematike dostupnosti arhivskog gradiva

Sustavno snimanje velikoga broja zapisa – a svaka arhivska ustanova temeljno
podrazumijeva velik broj zapisa - nemoguće je bez određene razine sređenosti,
opisanosti, odluke o načinu indeksiranja, pa konačno i bez pripreme na razini
banalnih tehničkih pretpostavki kao što su uklanjanje dijelova uredske konfekcije
(metalnih i plastičnih spajalica, klamerica, omota raznih vrsta, …), ravnanja jedinica
papira, dodatnoga prethodnoga označavanja za snimanje, i dr. U tom smislu, bez
svih navedenih pretpostavki poslu ne treba ni pristupati, jer će zasigurno proizvesti
višestruke štete: financijske, organizacijske, stručne, vremenske, … . Ukoliko je
navedeni set zahtjeva ipak zadovoljen, otvara se sljedeći set pitanja o vrsti, kvaliteti
i kapacitiranosti opreme koja nam je na dispoziciji, odnosno čiju nabavu i sustavnu
nadopunu realno možemo planirati. Svakako se radi, promatrajući sve navedene
segmente planiranja, o projektima koji su u najmanju ruku srednjoročnog, a često
i dugoročnoga karaktera, pa se počimanje postupka ne preporuča ukoliko on nije
precizno domišljeno planiran i uz sigurnosne mehanizme financijskoga praćenja.
Ne manje bitno pitanje je i promišljanje oko definiranja kriterija prioriteta
digitalizacije, koji bi trebali obuhvaćati procjene i strategije daleko šire od rakursa
jedne ustanove - arhiva - nego bi trebale sadržavati kontekstualizirane odluke
obzirom na ukupnu društvenu, a onda i baštinsku strategiju nekoga društva, danas
većinom definiranoga kroz ukupni državni sustav.
Ukoliko smo navedena pitanja savjesno i optimalno riješili, slijede druga: čemu,
kako i u kojoj mjeri osigurati dostupnost? Sredina i kraj devedesetih godina 20. st. bilo
je vrijeme, kolokvijalno govoreći, mahnitoga digitaliziranja ogromne količine gradiva,
najviše s razloga niske početne cijene primarnoga postupka. U tome propulzivnom
trenutku zajednici je promaklo početno i krucijalno pitanje osmišljavanja sustavne
organizacije pohrane velike količine digitalno snimljenoga gradiva koja bi omogućila,
te dosljedno i široko postavila mogućnost pretraživanja, odnosno, maksimalno
moguće dostupnosti do određenih sadržaja. Posljedice takvoga postupanja osjećamo i
danas: dičimo se velikim brojem digitaliziranih dokumentacijskih cjelina i unutar njih
velikom količinom pojedinačno digitaliziranoga gradiva, a da one realno nisu čak ni
minimalno prihvatljivo, a kamo li optimalno dostupne.
Sva prethodno postavljena pitanja organizacijske su i infrastrukturalne
prirode, no u novije se vrijeme sve češće javljaju i dodatna pitanja drugačije naravi,
vezana uz velike količine zabilježenih podataka (big data), a radi se o pitanjima
privatnosti i zaštite osobnih podataka.40 Ovdje prvenstveno valja skrenuti pozornost
barem na ono, što po mišljenju mnogih, pitanje privatnosti čini kritičnim izazovom
za ekonomiju velikih količina podataka. Ta se ekonomija, naime, dobrim dijelom
zasniva upravo na osobnim podacima i njihovoj obradi. Veća ograničenja u korištenju
osobnih podataka, makar i radi zaštite privatnosti, kao jednog od temeljnih ljudskih
prava, osjetno bi smanjila opseg ukupnoga funkcioniranja svekolikih mrežnih stranica
bilo koje vrste i namjene, a smanjanje opsega nužno bi značilo i ukupno smanjanje
40 Vidjeti pr. M. Boban, Pravo na privatnosti i pravo na pristup informacijama u suvremenom
informacijskom društvu, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 49, br. 3, Pravni fakultet u
Splitu, Split 2012, 575- 598.

97
Dr. sc. Silvija BABIĆ

odnosne ekonomije.41 Nešto što mnogi doživljavaju kao prvenstveno ljudsko pravo,
već neko vrijeme postaje i jedan od čimbenika tržišno možda najzanimljivijega
dijela ekonomije. Procjep je vrlo očit: pravila vezana uz zaštitu osobnih podataka i
njihovu obradu s jedne se strane čine rigoroznima, ali s druge strane, razmatrajući
pojedina zakonska rješenja, ali i ukupno raspoloženje javnosti, očito ne smiju biti
takva da onemoguće poslovanje koje donosi dobrobit, a – ne smijemo zatvarati oči –
i profit. Uostalom, valja poći i od osobnih situacija i izbora – dobro bi bilo osvijestiti
koliko često spremno pristajemo na razotkrivanje i dijeljenje niza vlastitih osobnih
podataka ukoliko nam one donose neku trenutačnu ili potencijalno dugoročniju
materijalnu ili drugu (vremensku, operativnu, ...) dobrobit. Najčešći je primjer
dobrovoljno dijeljenje osobnih podataka u određenim komercijalnim situacijama:
bankovno poslovanje, kartice kupaca u trgovačkim lancima, on line kupovina, i sl.
Svako dijeljenje podataka nužno nosi dobre i loše predispozicije, stoga
je u tome smislu najvažnije da postavljena pravila budu na vrijeme verificirana,
poznata, objavljena, osviještena i većinom prihvaćena, kako bi omjer dobrobiti i
štete prvenstveno bio početno transparentan, odnosno, šteta svedena na najmanju
moguću mjeru.

Zaključak

O navedenoj je temi – dostupnosti – dati zaključak izrazito teško i
komplicirano. Radi se o području koje zahvaća nevjerojatno velik broj društvenih,
političkih, državno-pravnih i osobnih silnica i preferencija. Tema nije jednostavna,
niti je savršeno riješena ni u mnogim drugim zajednicama jednako duge ili dulje i/ili
složenije tradicije od one na ovim prostorima. Čini se ipak da nema drugoga načina
nego permanentno promišljati sve navedene čimbenike ukupnoga sustava, pratiti,
ali i akceptirati pojedina pozitivna i prevenirati pojedina negativna zbivanja na tome
polju, promatrajući ih u cjelovitim poželjnim društvenim kretanjima.

Summary

About the topic - availability – making any conclusion is extremely difficult
and complicated. It is an area that has an incredible amount of social, political,
state-legal and personal features and preferences. The theme is not simple, nor is it
perfectly settled in many other communities as equally long or longer and / or more
complex than those in this area. However, it seems that there is no other way than to
permanently contemplate all of the above-mentioned factors of the overall system,
to monitor but also to accept positive ones and to prevent certain negative events in
this field, observing them in the whole desirable social movements.
41 Rethinking Personal Data: Strengthening Trust. World Economic Forum, May 2012, 8. http://www3.
weforum.org/docs/WEF_IT_RethinkingPersonalData_Report_2012.pdf (pogledano 29.6. 2017).

98
Mr. sc. Alma HASUKIĆ pregledni naučni rad
Arhiv Tuzlanskog kantona

ANALIZA UREĐENOSTI REGISTRATURNE GRAĐE
USTANOVA OBRAZOVANJA NA PODRUČJU TUZLANSKOG
KANTONA U PERIODU TRANZICIJE

Apstrakt: Tranzicija je proces koji je uticao i utiče na sve segmente rada
i života u Bosni i Hercegovini. Tranzicijski procesi uticali su u znatnoj mjeri i na
arhivsku djelatnost. Stoga će u radu biti govora o promjenama koje se odnose
na registraturnu građu ustanova obrazovanja na području Tuzlanskog kantona.
Istraživanjem je obuhvaćen vremenski period 2004–2017. godina, odnosno,
napravljen je presjek stanja sa komparativnim pregledom prošlog i sadašnjeg stanja.
U radu se analizira stepen sređenosti registraturne građe na tri nivoa obrazovanja:
osnovno, srednje i visoko. Također, u radu će biti govora o značaju i ulozi Arhiva TK
na poboljšanju stanja sređenosti registraturne građe ustanova obrazovanja.

Ključne riječi: Arhiv TK, uređenost, registraturna građa, ustanove
obrazovanja, registrature, tranzicija.

REVIEW OF THE STATE OF RECORDS CREATED BY EDUCATIONAL
INSTITUTIONS IN TUZLA CANTON DURING THE TRANSITION

Abstract: Transition is a process that has affected and still affects all
segments of work and life in Bosnia and Herzegovina. Transition processes have
also had a significant influence on archival profession. Therefore, the paper will
talk about changes made to the current records of educational institutions in Tuzla
Canton. The research will focus on the period 2004–2017, respectively, including
the overview of the situation with a comparative examination of the past and present
situation. The paper will present the state in the field of protection and arrangement
of registry materials at three levels of education: elementary, secondary and high
education. Also, the paper will discuss the mode of action and the role of the Archive
of Tuzla Canton on improving work of the education institutions.

Keywords: Archive of Tuzla Canton, organization, records, educational
institutions, registry offices, transition.

Uvod

Tranzicijski procesi i njihov uticaj na bosanskohercegovačku arhivsku
djelatnost skoro tri decenije zaokuplja pažnju arhivskih stručnjaka iz Bosne i
99
Mr. sc. Alma HASUKIĆ

Hercegovine. Ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u regionu, tranzicijske promjene
i procesi nisu mimoišli ni obrazovne ustanove kao imaoce/stvaraoce registraturne
građe, a uticaj tranzicije na njihovo arhivsko poslovanje bio je predmet analize
mnogih radova.1
S obzirom da je tranzicija proces koji još uvijek traje i koji transformiše
društvo, neophodno je povremeno napraviti presjek stanja u određenoj djelatnosti (u
ovome slučaju – ustanove obrazovanja i arhivi) da bi se analizirale nastale promjene,
spoznao njihov intenzitet, raspon, mogućnosti, rezultati, te pokušao utvrditi put
kojim treba nastaviti u cilju poboljšanja trenutnog stanja.
U radu će biti analizirano stanje registraturne građe kod 128 javnih
obrazovnih ustanova. Stanje iz 2017. godine bit će komparativno analizirano sa
stanjem koje je utvrđeno istraživanjem iz 2004. godine. Sa napravljenim presjekom
stanja registraturne građe u periodu 2004–2017. godina, moći će se uočiti koji su to
segmenti rada koji su se pozitivno promjenili, koji su to segmenti rada registratura
kojima treba posvetiti dodatnu pažnju u narednom periodu i prema kojima treba
usmjeriti rad Vanjske službe Arhiva Tuzlanskog kantona. Svi ti podaci bit će
prezentovani pojedinačno, ali i zajedno za sva tri nivoa obrazovnog sistema.

Komparativna analiza uređenosti arhivskog poslovanja u ustanovama
obrazovanja Tuzlanskog kantona (2004–2017)

U Arhivu Tuzlanskog kantona, Vanjska služba2 vrši stručni nadzor na
prostoru grada Tuzle i 12 općina: Banovići, Čelić, Doboj Istok, Gradačac, Gračanica,
Kladanj, Kalesija, Lukavac, Sapna, Srebrenik, Teočak i Živinice. Na ovom području
Arhiv Tuzlanskog kantona vrši stručni nadzor nad 128 javnih obrazovnih ustanova3.
U okviru tog broja: 83 su osnovne škole, 32 su srednje škole i 13 fakulteta. Na
osnovu valorizacije i kategorizacije imalaca/stvaralaca koje je izvršio Arhiv
Tuzlanskog kantona, obrazovne ustanove većim dijelom su svrstane u registrature
druge kategorije.4 Međutim, postoji i nekoliko obrazovnih ustanova koje su svrstane
u registrature prve kategorije5.
1 Neki od takvih radova su: Omer Zulić, Uticaj tranzicijskih procesa na stanje registraturne građe u
školstvu na prostoru TK, Arhivska praksa, br. 7, Tuzla 2004, 49-56; Nijaz Brbutović, Rekonstrukcija
stradalih fondova registraturne građe školstva, Arhivska praksa, br. 2, Tuzla 1999, 94-100; Vesna
Šteinglin, Pregled rada vanjske službe Državnog arhiva za Međimurje na primjeru škola, Arhivska
praksa, br. 17, Tuzla 2014, 49-62.
2 Vanjska služba ili Služba za nadzor, evidenciju i zaštitu arhivske građe izvan arhiva, između ostalog,
vrši poslove stručnog nadzora nad kancelarijskim i arhivskim poslovanjem stvaralaca i imalaca arhivske
građe, evidentiranje i zaštitu arhivske građe u nastajanju, valorizaciju te kategorizaciju stvaralaca/
imalaca građe, izdavanje saglasnosti na primjenu Liste i Pravilnika, izvršava primopredaju arhivske
građe, prati proces izlučivanja bezvrijedne registraturne građe kojoj je istekao rok čuvanja. Navedene
nadležnosti Arhiva Tuzlanskog kantona definisane su članom 37 Zakona o arhivskoj djelatnosti
Tuzlanskog kantona, „Sl. novine TK“, br. 15/00 i 13/11.
3 Podaci iz evidencija Vanjske službe Arhiva Tuzlanskog kantona.
4 Izet Šabotić, Kategorizacija registratura kao faktor zaštite arhivske građe, Tehnički in vsebinski
problemi klasičnega in elektronskega arhiviranja, Radenci 2012, 157-158.
5 Univerzitet u Tuzli sa fakultetima, Gimnazija „Meša Selimović“ Tuzla, Mješovita srednja škola
u Tuzli, JU Srednja medicinska škola u Tuzli, Katolički školski centar u Tuzli, JU Behram-begova

100
Analiza uređenosti registraturne građe ustanova obrazovanja na području Tuzlanskog kantona ...

U naredne dvije tabele bit će predstavljeni podaci iz 2004. i 2017. godine koji
se odnose na broj ustanova osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja u općinama/
gradu Tuzlanskog kantona, kao i podaci o količini registraturne građe tih obrazovnih
ustanova.
Grad/ Broj obrazovnih ustanova Količina građe u metrima dužnim
Općina Osnovne Srednje Fakulteti Ukupno Osnovne Srednje Fakulteti Ukupno
Banovići 5 1 6 210 120 330
Čelić 2 1 3 45 25 70
Doboj Istok 2 1 3 30 30 60
Gradačac 4 2 6 80 80 160
Gračanica 7 1 8 220 30 250
Kalesija 5 1 6 180 25 205
Kladanj 2 1 3 160 30 190
Lukavac 8 3 11 272 195 467
Sapna 1 1 2 20 3 23
Srebrenik 8 1 9 265 65 330
Teočak 1 1 2 20 15 35
Tuzla 24 16 9 49 825 790 843 2.458
Živinice 9 1 10 335 110 445
UKUPNO 78 31 9 118 2. 662 1. 518 843 5. 023
Tabela 1. Broj ustanova obrazovanja na prostoru Tuzlanskog kantona i količina građe
izražena u dužnim metrima, iz 2004. godine.6

Grad/ Broj obrazovnih ustanova Količina građe u metrima dužnim
Općina Osnovne Srednje Fakulteti Ukupno Osnovne Srednje Fakulteti Ukupno
Banovići 5 1 6 245 150 395
Čelić 3 1 4 105 35 140
Doboj Istok 2 1 3 65 35 100
Gradačac 7 2 9 278 100 378
Gračanica 10 2 12 347 160 507
Kalesija 5 1 6 156 50 206
Kladanj 2 1 3 130 50 180
Lukavac 8 3 11 406 270 676
Sapna 1 1 2 30 20 50
Srebrenik 7 1 8 285 110 395
Teočak 1 1 2 30 45 75
Tuzla 24 15 13 52 2. 197 1. 678 1. 315 5. 202
Živinice 8 2 11 468 85 553
UKUPNO 83 32 13 128 7. 742 2. 788 1. 315 11. 845
Tabela 2. Broj ustanova obrazovanja na prostoru Tuzlanskog kantona i količina građe
izražena u dužnim metrima, iz 2017. godine.7

medresa u Tuzli, OŠ „Kreka“ Tuzla, OŠ „Pazar“ Tuzla, OŠ „Hasan Kikić“ Gračanica, OŠ „Ivan Goran
Kovačić“ Gradačac, OŠ „Lukavac Grad“ Lukavac, OŠ „Lukavac Mjesto“ Lukavac, „Prva osnovna
škola“ Srebrenik.
6 Omer Zulić, Uticaj tranzicijskih procesa na stanje registraturne građe u školstvu na prostoru TK,
Arhivska praksa, br. 7, Tuzla 2004, 52.
7 Podaci za analizu prikupljani iz dosijea registratura, evidencija Vanjske službe Arhiva Tuzlanskog kantona.

101
Mr. sc. Alma HASUKIĆ

Uporedivši podatke iz ove dvije tabele, vidljivo je da je u navedenom periodu
došlo do povećanja broja obrazovnih ustanova nad kojima je Arhiv Tuzlanskog kantona
uspostavio stručni nadzor, sa 118 na 128, što je povećanje za 8 %. Najveće povećanje
broja obrazovnih ustanova desilo se na područjima općina Gradačac i Gračanica. Na
području općine Gradačac broj osnovnih škola se povećao sa 4 škole na 7 škola8, a na
području općine Gračanica povećao se sa 7 škola na 10 škola9. Također, na području
grada Tuzle došlo je do povećanja broja fakulteta Univerziteta u Tuzli sa 9 na 1310.
Kao što je i za očekivati, s obzirom na vremenski period od 13 godina, količina
registraturne građe znatno se povećala. Godine 2004. to je bila količina od 5.023
m/d, a 2017. godine je to 11.845 m/d. Do najvećeg povećanja količine registraturne
građe došlo je u oblasti osnovnog obrazovanja, sa 2. 662 m/d na 7. 742 m/d. Kao
jedan od razloga za povećanje količine registraturne građe jeste povećanje rokova
čuvanja registraturne građe. Najčešće promjene rokova čuvanja prisutne su u oblasti
finansija. Za period 2004–2013. godina, došlo je do dvije promjene rokova čuvanja
finansijske dokumentacije u okviru Zakona o računovodstvu i reviziji u Federaciji
BiH11, 2005. godine i 2009. godine. Promjene rokova čuvanja registraturne građe
odnosile su se na povećanje roka čuvanja registraturne građe za većinu finansijske
dokumentacije. S obzirom na to, kod obrazovnih ustanova došlo je i do povećanja
ukupne količine registraturne građe koju čuvaju.
U nastavku rada bit će predstavljene tabele čiji se podaci odnose na
osnovne zakonske elemente koji su predviđeni kao obavezni za registrature i
njihovu registraturnu građu, a podaci se odnose na period 2004–2017. godina.
Istraživanje je obuhvatilo podatke koji se odnose na slijedeće segmente arhivskog
poslovanja: sređenost registraturne građe, posjedovanje namjenske prostorije za
arhivu, posjedovanje saglasnosti Arhiva Tuzlanskog kantona na Listu kategorija
registraturne građe sa rokovima čuvanja i Pravilnik o kancelarijskom i arhivskom
poslovanju, izvršavanje zakonske obaveze odabiranja arhivske građe i izlučivanja
bezvrijedne registraturne građe kojoj je istekao rok čuvanja, vođenje arhivske knjige,
te postojanje zaduženog lica – arhivara.
Tabela sa podacima iz 2017. godine u odnosu na 2004. godinu se razlikuje
po tome što je u tabeli za 2017. godinu dodana još jedna rubrika koja se odnosi
na podatak o posjedovanju Pravilnika o kancelarijskom i arhivskom poslovanju
i saglasnosti Arhiva Tuzlanskog kantona na isti. Naime, Zakonom o izmjenama i
dopunama Zakona o arhivskoj djelatnosti12 koji je donešen 2011. godine propisano
je davanje saglasnosti Arhiva Tuzlanskog kantona na primjenu Pravilnika o
kancelarijskom i arhivskom poslovanju, što znači da 2004. godine posjedovanje

8 Uspostavljen je stručni nadzor i saradnja sa još tri osnovne škole: OŠ „Hamdija Kreševljaković“
Kamberi, OŠ „Edhem Mulabdić“ Međiđa Donja, OŠ „Musa Ćazim Ćatić“ Zelinja Donja.
9 Uspostavljen je stručni nadzor i saradnja sa još tri osnovne škole: OŠ „Doborovci“, OŠ „Soko“, OŠ
„Lukavica“.
10 Pravni fakultet (osnovan 2004. godine), Farmaceutski fakultet (osnovan 2004. godine), Fakultet za
tjelesni odgoj i sport (osnovan 2003. godine), Prirodno-matematički fakultet (osnovan 2002. godine).
11 „Sl. novine FBiH“, br. 32/05; „Sl. novine FBiH“, br. 83/09.
12 Član 5, Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o arhivskoj djelatnosti, „Sl. novine Tuzlanskog
kantona“, br. 13/11.

102
Analiza uređenosti registraturne građe ustanova obrazovanja na području Tuzlanskog kantona ...

saglasnosti Arhiva na Pravilnik i nije bila zakonska obaveza registratura, tako da taj
podatak nije bio obuhvaćen istraživanjem iz 2004. godine.

Tabela 3. Stepen sređenosti registraturne građe u obrazovnim ustanovama sva tri nivoa u
Tuzlanskom kantonu izražen u procentima, iz 2004. godine.13

Tabela 4. Stepen sređenosti registraturne građe u obrazovnim ustanovama sva tri nivoa u
Tuzlanskom kantonu izražen u procentima, iz 2017. godine.14

Najbolje rezultate u oblasti sređenosti registraturne građe postigle su
obrazovne ustanove sa područja općina Teočak, Sapna, Kalesija. Nakon njih to su

13 Omer Zulić, Uticaj tranzicijskih procesa na stanje registraturne građe u školstvu na prostoru TK,
Arhivska praksa, br. 7, Tuzla 2004, 52.
14 Podaci za analizu prikupljeni iz dosijea registratura, evidencija Vanjske službe Arhiva Tuzlanskog
kantona.

103
Mr. sc. Alma HASUKIĆ

obrazovne ustanove sa područja općina Čelić, Srebrenik, Gračanica, Banovići i
Lukavac.
Pregled ostvarenog napretka za vremenski period 2004–2017. godina u
stepenu sređenosti registraturne građe po općinama/gradu je prezentiran u narednoj
tabeli.

Grad/općina Stepen sređenosti Stepen sređenosti
registraturne građe u 2004. registraturne građe u 2017.
godini godini
Banovići 100 % 83 %
Čelić 0% 75 %
Doboj Istok 67 % 67 %
Gradačac 17 % 56 %
Gračanica 12 % 75 %
Kalesija 67 % 83 %
Kladanj 0% 33 %
Lukavac 27 % 73 %
Sapna 50 % 100 %
Srebrenik 44 % 75 %
Teočak 50 % 100 %
Tuzla 59 % 62 %
Živinice 40 % 70 %
Tabela 5. Pregled stepena sređenosti registraturne građe po općinama/gradu za vremenski
period 2004–2017. godina.15

Najveći napredak ostvaren je u obrazovnim ustanovama općine Čelić, gdje
je stepen sređenosti 2004. godine bio 0 % a 2017. godine je 75 %. Dobar napredak
ostvarile su i obrazovne ustanove sa područja općina Lukavac (sa 27 % na 73 %),
Gračanica (sa 12 % na 75 %), Gradačac (sa 17 % na 56 %), Teočak (sa 50 % na
100 %), Sapna (sa 50 % na 100 %), Srebrenik (sa 44 % na 75%), Živinice (sa 40
% na 70 %). Stepen sređenosti u obrazovnim ustanovama u općini Kalesija nije bio
loš ni 2004. godine (67 %), ali ostvaren je i napredak do 2017. godine sa stepenom
sređenosti od 83 %. Najmanji napredak ostvaren je u obrazovnim ustanovama
općine Kladanj, gdje je 2004. godine stepen sređenosti registraturne građe bio 0 %,
a 2017. godine je 33 %, te u gradu Tuzla gdje je stepen sređenosti 2004. godine bio
59 %, a 2017. godine je 62 %. Kod obrazovnih ustanova općine Banovići stepen
sređenosti registraturne građe je umanjen sa 100 % na 83 %, dok je kod obrazovnih
ustanova u općini Doboj Istok stanje u stepenu sređenosti registraturne građe ostalo
nepromijenjeno (67 %).
Na osnovu zapisnika o redovnom pregledu za period 2004–2017. godina
utvrđeno je da je nakon provedene analize 2004. godine i dobijenih parametara
stepena sređenosti registraturne građe ustanova obrazovanja, Vanjska služba Arhiva
Tuzlanskog kantona krenula u ciljano djelovanje kod onih obrazovnih ustanova koje
su imale lošije stanje sređenosti registraturne građe i koje su imale lošiji stepen u
ispunjavanju zakonskih obaveza. Takav način rada Vanjske službe Arhiva Tuzlanskog

15 Podaci za analizu prikupljeni iz dosijea registratura, evidencija Vanjske službe Arhiva Tuzlanskog
kantona.

104
Analiza uređenosti registraturne građe ustanova obrazovanja na području Tuzlanskog kantona ...

kantona rezultirao je današnjim stanjem, odnosno, značajnim napretkom u stepenu
sređenosti registraturne građe ustanova obrazovanja i znatno boljoj uređenosti
njihovog arhivskog poslovanja.
U području istraživanja koji se odnosi na procese odabiranja arhivske građe
i izlučivanja registraturne građe kojoj je istekao rok čuvanja, mogle bi se spomenuti
pojedine općine/grad i njihove obrazovne ustanove. Naime, vidljivo je da stanje
sa zakonskom obavezom izlučivanja u obrazovnim ustanovama u gradu Tuzla nije
ostvarilo veliki napredak, za 13 godina procenat od 65 % se povećao na samo na 73
%, kao ni u općini Banovići gdje je stanje ostalo isto. Obrazovne ustanove sa ovih
općina, nisu ostvarile značajnije povećanje procenta sređenosti registraturne građe,
tako da su rezultati uspjeha i kod procesa izlučivanja u obrazovnim ustanovama sa
ovih općina slabiji u poređenju sa ostalim obrazovnim ustanovama iz drugih općina.
Također, s obzirom na manji nivo sređenosti registraturne građe, dolazi i do vraćanja
zahtjeva za izlučivanje registraturne građe kojoj je istekao rok čuvanja, sve dok se ne
koriguju uočeni nedostaci. Za razliku od obrazovnih ustanova sa navedenih općina,
obrazovne ustanove u općini Lukavac za 13 godina ostvarile su napredak sa 25 % na
82 %, obrazovne ustanove u općini Živinice sa 30 % na 80 %. Također, sve ostale
općine ostvarile su određeni napredak u ovom segmentu arhivskog poslovanja, što
se i vidi u tabelama broj 3 i broj 416.
Stoga, na osnovu ovih pokazatelja, može se zaključiti, da je u spomenutim
općinama koje nisu ostvarile značajniji napredak u segmentu izlučivanja registraturne
građe, potrebno usmjeriti rad Vanjske službe Arhiva Tuzlanskog kantona u pravcu
rješavanja tog zakonom propisanog elementa arhivskog poslovanja, odnosno,
povećanju broja obrazovnih ustanova koje izvršavaju navedenu zakonsku obavezu.
Procenat obrazovnih ustanova u svim općinama/gradu koje evidentiraju
registraturnu građu u arhivsku knjigu i dostavljaju njen prijepis Arhivu Tuzlanskog
kantona znatno se povećao za vremenski period od 2004. godine do 2013. godine,
zapravo, kod ovog elementa arhivskog poslovanja došlo je do najvećeg napretka u
okviru svih elemenata arhivskog poslovanja koji su bili predmet istraživanja. Ipak,
treba izdvojiti obrazovne ustanove sa općina Gradačac (sa 67 % na 89 %), Gračanica
(sa 12 % na 75%), Srebrenik (sa 44 % na 88 %) i Lukavac (sa 18 % na 90 %) koje
nisu dostigle procenat od 100%. S obzirom da je arhivska knjiga osnova arhivskog
poslovanja, kod onih obrazovnih ustanova sa navedenih općina, koje nisu ispunile

16 Međutim, treba napomenuti da se prilikom istraživanja i analiza izvršavanja zakonske obaveze
odabiranja arhivske građe, te izlučivanja bezvrijedne registraturne građe kojoj je istekao rok čuvanja,
kao pozitivan parametar uzimalo i izlučivanje koje nije vršeno redovno godišnje, nego i u rasponu od
nekoliko godina. Da se kao jedino validan i mjerodavan podatak uzimalo redovno godišnje izlučivanje,
rezultati istraživanja na tom polju bi bili dosta negativniji. Naime, manji broj obrazovnih ustanova
izvršava redovno godišnje izlučivanje, a najveći broj obrazovnih ustanova ga izvršava povremeno.
Također, primijento je da izlučivanje izvršava veći broj obrazovnih ustanova od onog broja koji ima
sređenu registraturnu građu. S obzirom da u Uredbi o organizovanju i načinu vršenja arhivskih poslova
u pravnim licima u Federaciji BiH stoji da se izlučivanje vrši iz, po pravilu, sređene registraturne
građe, objašnjenje te razlike u broju je slijedeće. Naime, čest je slučaj da je obrazovna ustanova u
procesu metodološkog uređenja registraturne građe, te da se ne bi tek smještena građa na police,
evidentirana u arhivsku knjigu izlučivala i stvarala promjene u evidenciji i smještaju, u tim slučajevima
se odobri izlučivanje iz registraturne građe koja nije potpuno registraturno sređena. Naravno, u takvim
slučajevima stručni zaposlenici Arhiva vrše dodatne provjere u cilju sravnjenja registraturne građe.

105
Mr. sc. Alma HASUKIĆ

zakonsku obavezu u vezi sa arhivskom knjigom, Vanjska služba Arhiva Tuzlanskog
kantona u narednom periodu će usmjeriti svoj rad na postizanje maksimalnog
ispunjenja te zakonske obaveze.
Na osnovu provedenog istraživanja, te upoređivanja podataka u oblasti
obrazovanja na sva tri nivoa obrazovnog sistema u Tuzlanskom kantonu, na ukupan
broj obrazovnih ustanova u svim općinama/gradu, iz 2004. godine sa podacima iz
2017. godine u narednoj tabeli možemo uvidjeti razliku izraženu u procentima.
Lista Odabiranje i Arhivska
Sređena građa Prostorija Arhivar
kategorija izlučivanje knjiga

2004. 2017. 2004. 2017. 2004. 2017. 2004. 2017. 2004. 2017. 2004. 2017.
godina godina godina godina godina godina godina godina godina godina godina godina

48% 68 % 78% 88 % 87 % 95 % 48% 77 % 43% 95 % 80% 100 %

Tabela 6. Komparativni pregled stanja uređenosti registraturne građe za period
2004–2017. godina, u obrazovnim ustanovama u Tuzlanskom kantonu na sva tri nivoa
obrazovnog sistema.
Komparacijom i analizom navedenih podataka možemo konstatovati
slijedeće: sve obrazovne ustanove u 2017. godini imaju arhivara, što u odnosu na
2004. godinu predstavlja porast sa 80 % na 100 %. Arhiv Tuzlanskog kantona je
2014. godine organizovao stručni seminar o kancelarijskom i arhivskom poslovanju
za zaposlene u obrazovnim ustanovama koji rade na arhivskim poslovima. Treba
konstatovati da je 2014. godine provedena obaveza polaganja stručnog arhivarskog
ispita za arhivare u sektoru obrazovanja. Činjenica da sve obrazovne ustanove imaju
zaduženo lice, arhivara, može da se uzročno-posljedično poveže sa povećanim
stepenom sređenosti registraturne građe u obrazovnim ustanovama Tuzlanskog
kantona. Treba napomenuti i to da je u nekim obrazovnim ustanovama zaduženo lice
angažovano na određeno vrijeme te dolazi do povremenih promjena zaduženih lica,
što prouzrokuje diskontinuitet u radu na arhivskim poslovima, a u konačnici takve
obrazovne ustanove imaju i manji stepen sređenosti registraturne građe ili neredovno
izvršavanje zakonskih obaveza. Također, često su arhivski poslovi dodatna a ne
primarna radna obaveza zaduženim licima, što dovodi do smanjenog intenziteta rada
na arhivskim poslovima, a utiče i na manji stepen sređenosti registraturne građe.
Arhivska knjiga je osnovna evidencija u arhivskom poslovanju i predstavlja
preduslov za odabiranje arhivske građe i izlučivanje bezvrijedne registarturne
građe kojoj je istekao rok čuvanja. S obzirom da se povećao procenat sa 43 % na
94 % obrazovnih ustanova koje evidentiraju registraturnu građu u arhivsku knjigu
i dostavljaju prijepis Arhivu Tuzlanskog kantona17, to je omogućilo i povećanje
stepena izlučivanja bezvrijedne registraturne građe.

17 Međutim, treba napomenuti da određeni broj registratura/obrazovnih ustanova pravi manje propuste
kod evidentiranja registraturne građe u arhivsku knjigu (ne popunjavaju se sve rubrike arhivske knjige,
registrature ne dostavljaju prijepis ili ovjerenu fotokopiju arhivske knjige na godišnjem nivou, nego
u razmaku od dvije do tri godine). Zaposlenici Vanjske službe Arhiva Tuzlanskog kantona ukazuju
redovno na takve propuste kada se susretnu sa njima i zahtijevaju ispravljanje takvih grešaka.

106
Analiza uređenosti registraturne građe ustanova obrazovanja na području Tuzlanskog kantona ...

Također, važan normativni akt koji bitno određuje arhivsko poslovanje
obrazovnih ustanova jeste Lista kategorija registraturne građe sa rokovima čuvanja.
Važna je i za proces odabiranja arhivske građe i izlučivanje bezvrijedne registraturne
građe kojoj je istekao rok čuvanja, signiranje registraturnih jedinica u skladu sa
podzakonskim aktima18, te općenito za sam proces kancelarijskog poslovanja. S
obzirom da je došlo do povećanja procenta obrazovnih ustanova koje posjeduju ovaj
normativni akt, to je uticalo na povećanje procenta izvršenja obaveze odabiranja
arhivske građe i izlučivanja bezvrijedne registraturne građe kojoj je istekao rok
čuvanja.
Naime, procenat obrazovnih ustanova koje posjeduju Listu kategorija
registraturne građe sa rokovima čuvanja povećao se sa 87 % na 95 %. To znači da
je Listu i 2004. godine imao veliki broj obrazovnih ustanova i stanje je bilo dobro, a
stanje se 2017. godine dodatno popravilo i postalo je gotovo idealno u tom segmentu
arhivskog poslovanja. Lista kategorija registraturne građe sa rokovima čuvanja bitna
je za sve segmente arhivskog poslovanja i uređenje registraturne građe. Jedan od
osnovnih preduslova za procese odabiranja arhivske građe i izlučivanja registraturne
građe kojoj je istekao rok čuvanja je posjedovanje Liste kategorija registraturne građe
sa rokovima čuvanja (sa saglasnošću nadležnog arhiva) i evidencija registraturne
građe u arhivskoj knjizi. S obzirom na tu činjenicu, povećani procenat obrazovnih
ustanova koje posjeduju Listu, kao i spomenuto povećanje procenta obrazovnih
ustanova koje posjeduju i propisno koriste arhivsku knjigu, omogućio je i povećani
procenat obrazovnih ustanova koje vrše odabiranje arhivske građe i izlučivanje
registraturne građe kojoj je istekao rok čuvanja. Dok je 2004. godine taj procenat
iznosio 43 % u 2017. godini je 77 %, što predstavlja značajan napredak.
Po pitanju prostorija arhive, važno je istaći da one često nisu opremljene
odgovarajućom arhivskom opremom. Prije svega misli se na stalaže i police.
Naime, postoje slučajevi da u arhivi ne postoji dovoljan broj stalaža i polica, te je
dio registraturne građe smješten na improvizanu opremu – stolove, gdje se odlažu
registraturne jedinice pakovanja jedne na druge. Međutim, povećanje procenta
obrazovnih ustanova koje posjeduju prostoriju arhive (sa 78 % na 88 %) svakako je
značajan napredak i potencijal za sve veći broj obrazovnih ustanova.
Što se tiče posjedovanja Pravilnika o kancelarijskom i arhivskom poslovanju
te saglasnosti Arhiva Tuzlanskog kantona na isti, tu zakonsku obavezu od 2011. do
2017. godine izvršilo je 119 obrazovnih ustanova/registratura, tj. Pravilnik posjeduje
92 % registratura.
Na osnovu podataka iz analize stanja, može se zaključiti da je došlo do
napretka kod svih pomenutih parametara istraživanja. Odnosno, povećanje procenta
obrazovnih ustanova koje imaju arhivara, prostor, normativne akte, izvršavaju
odabiranje i izlučivanje dovelo je do povećanja samog stepena sređenosti registraturne
građe, što se može vidjeti iz tabele broj 7.

18 Uredba o organizovanju i načinu vršenja arhivskih poslova u pravnim licima FBiH, „Sl. novine
FBiH“, br. 12/03; Pravilnik o odabiranju arhivske građe iz registraturnog materijala, „Sl. novine TK“,
br. 16/09.

107
Mr. sc. Alma HASUKIĆ

Najveći procentualni napredak za 13 godina ostvaren je kod evidentiranja
registraturne građe u arhivsku knjigu i dostavljanja njenog prijepisa Arhivu
Tuzlanskog kantona – za 139 %. Kao što je već rečeno, povećan procenat dostavljanja
prijepisa arhivskih knjiga omogućio je i povećanje procenta u procesu izlučivanja
bezvrijedne registraturne građe kojoj je istekao rok čuvanja – za 74 %. S obzirom
na to, povećanje procenta uređenosti oba navedena elementa arhivskog poslovanja
doprinijela su da se poveća procenat cjelokupne sređenosti registraturne građe –
za 53 %. Procenat kod ostala tri elementa arhivskog poslovanja – prostor, arhivar,
Lista – bio je zadovoljavajući i 2004. godine, a 2017. godine taj procenat je dodatno
povećan. Stoga je napredak u procentima manji u odnosu na ostale elemente, no, to
ne znači da stanje nije dobro, nego, baš naprotiv.

Sređena Lista Arhivska
Prostorija Izlučivanje Arhivar
građa kategorija knjiga
Napredak Napredak Napredak Napredak Napredak Napredak
za: za: za: za: za: za:
53 % 23 % 18 % 74 % 139 % 35 %
Tabela 7. Ostvareni napredak izražen u procentima za period od 13 godina (2004–2017) u
obrazovnim ustanovama u Tuzlanskom kantonu na sva tri nivoa obrazovnog sistema.

Treba spomenuti i Kantonalnu inspekciju koja je zadužena za nadgledanje
sprovođenja zakonskih obaveza imaoca/stvaraoca. Naime, Izmjenama i dopunama
Zakona o arhivskoj djelatnosti iz 2011. godine predviđeno je da inspekcijski
nadzor nad sprovođenjem Zakona o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskog kantona
vrši Kantonalna inspekcija. Inspekcija je tu funkciju intenzivno počela sprovoditi
2014. godine. Neispunjavanje zakonskih obaveza definisanih Zakonom o arhivskoj
djelatnosti Tuzlanskog kantona inspekcija kažnjava novčano. Međutim, suštinski,
stručni dio posla u vezi sa obilascima i monitoringom u vršenju stručnog nadzora,
edukacije, itd., nad uređenjem kancelarijskog i arhivskog poslovanja ostao je u
nadležnosti Arhiva Tuzlanskog kantona, te je u tom dijelu bitan doprinos Arhiva na
planu uređenja istog, s obzirom da bez stručnog nadzora, konsultacija i rada Arhiva ne
bi bilo moguće postići ovakva poboljšanja rezultata i ispuniti sve zakonom propisane
obaveze. Treba dodati da se takvi rezultati mogu postići samo kontinuiranim,
osmišljenim, strategijskim djelovanjem, kroz stalni rad Vanjske službe, te da u tom
smislu rad navedene službe nema alternativu.
Da bi se stanje registraturne građe ustanova obrazovanja analiziralo preciznije
i bilo preglednije, u nastavku rada bit će predstavljena analiza i stanje registraturne
građe zasebno na sva tri nivoa obrazovnog sistema, počevši od osnovnog, preko
srednjeg do visokog obrazovanja.

108
Analiza uređenosti registraturne građe ustanova obrazovanja na području Tuzlanskog kantona ...

Analiza uređenosti registraturne građe ustanova osnovnog obrazovanja
Tuzlanskog kantona

Analizom podataka dobijenih istraživanjem navedenih elemenata možemo
konstatovati slijedeće:
- sređenu registraturnu građu ima 77 % osnovnih škola,
- prostoriju je obezbijedilo 93 % osnovnih škola,
- Listu posjeduje 96 % osnovnih škola,
- Pravilnik posjeduje 93 % osnovnih škola,
- odabiranje i izlučivanje izvršava 82 % osnovnih škola,
- arhivsku knjigu posjeduje 92 % osnovnih škola,
- imenovanog arhivara posjeduje 100 % osnovnih škola na području
Tuzlanskog kantona.
Zakonske obaveze najviše izvršavaju osnovne škole sa područja općina
Doboj Istok, Teočak, Sapna, Banovići, Kalesija, grad Tuzla, Gračanica, Kalesija.
Stanje nije zadovoljavajuće na području općina Kladanj, Lukavac, Gradačac,
Živinice i Srebrenik. Treba napomenuti da za nesređenu registraturnu građu po
svim metodološkim segmentima u pojedinim školama razlog leži u nepostojanju
adekvatne arhivske opreme koja onemogućava metodološko sređivanje. Naravno,
rukovodioci u takvim obrazovnim ustanovama treba da obezbijede odgovarajuću
arhivsku opremu da bi se registraturna građa mogla čuvati/arhivirati u skladu sa
Zakonom i podzakonskim aktima.

Tabela 8. Stepen sređenosti registraturne građe u osnovnim školama Tuzlanskog kantona
izražen u procentima, iz 2017. godine.19

19 Podaci za analizu prikupljeni iz dosijea registratura, evidencija Vanjske službe Arhiva Tuzlanskog
kantona.

109
Mr. sc. Alma HASUKIĆ

Što se tiče osnovnih škola i stanja registraturne građe koju stvaraju i čuvaju,
može se reći da bi stanje moglo biti još bolje iako je i sada zadovoljavajuće. U
narednom periodu je potrebno usmjeriti rad Vanjske službe Arhiva Tuzlanskog
kantona na insistiranje (poredano po prioritetima) kod osnovnih škola koje nemaju u
oblasti arhivskog poslovanja ispunjene sve zakonske obaveze:
- metodološkom uređenju registraturne građe (razvrstavanje registraturne
građe na klasifikacijske oznake, vrstu građe, slaganje hronološki po
godinama, signiranje registraturnih jedinica pakovanja i obilježavanje
stalaža i polica),
- izradi Liste i Pravilnika te dobijanju saglasnosti Arhiva na iste,
- osposobljavanju namjenske prostorije za arhivu,
- ispravnom vođenju arhivske knjige,
- redovnom godišnjem izlučivanju.

Analiza uređenosti registraturne građe ustanova srednjeg obrazovanja
Tuzlanskog kantona

Analizom elemenata uređenosti koji su bili predmet istraživanja možemo
konstatovati slijedeće:
- sređenu registraturnu građu ima 81 % srednjih škola,
- prostoriju je obezbijedilo 91% srednjih škola,
- Listu posjeduje 97% srednjih škola,
- Pravilnik posjeduje 91% srednjih škola,
- odabiranje i izlučivanje izvršava 88 % srednjih škola,
- arhivsku knjigu i zaduženog arhivara posjeduju sve srednje škole na području
Tuzlanskog kantona.

Tabela 9. Stepen sređenosti registraturne građe u srednjim školama Tuzlanskog kantona
izražen u procentima, iz 2017. godine.20

20 Podaci za analizu prikupljani iz dosijea registratura, evidencija Vanjske službe Arhiva TK.

110
Analiza uređenosti registraturne građe ustanova obrazovanja na području Tuzlanskog kantona ...

Najviše zakonskih obaveza izvršavaju srednje škole sa područja općina
Banovići, Živinice, Doboj Istok, Gračanica, Kalesija, Kladanj, Teočak i Sapna. Što
se tiče srednjih škola i stanja registraturne građe koju stvaraju i čuvaju, može se
reći da je stanje zadovoljavajuće, ali da je u svakom slučaju potrebno usmjeriti rad
Vanjske službe Arhiva Tuzlanskog kantona (poredano po prioritetima) na ispunjene
svih zakonskih obaveza arhivskog poslovanja kod onih srednjih škola koje ih nemaju:

- metodološkom uređenju registraturne građe (razvrstavanje registraturne
građe na klasifikacione oznake, vrstu građe, slaganje hronološki po
godinama, signiranost registraturnih jedinica pakovanja i obilježavanje
stalaža i polica),
- izradi Liste i Pravilnika te dobijanju saglasnosti Arhiva na iste,
- osposobljavanju namjenske prostorije za arhivu,
- ispravnom vođenju arhivske knjige,
- redovnom godišnjem izlučivanju.

Komparacija i analiza sređenosti registraturne građe ustanova srednjeg i
osnovnog obrazovanja

Nakon provedene analize sređenosti registraturne građe ustanova osnovnog
i srednjeg obrazovanja mogu se iznijeti određene konstatacije, sličnosti i razlike. U
narednoj tabeli nalazi se pregled procentualnog stanja po svim elementima koji su
bili predmet analize kod ustanova osnovnog i srednjeg obrazovanja.
Vrsta Sređena Prostorija Lista Pravilnik Odabiranje i Arhivska Arhivar
obrazovne građa kategorija izlučivanje knjiga
ustanove
Ustanove 77 % 93 % 96 % 93 % 82 % 92 % 100 %
osnovnog
obrazovanja
Ustanove 81 % 91 % 97 % 91 % 88 % 100 % 100 %
srednjeg
obrazovanja
Tabela 10. Pregled procentualnog stanja po svim elementima koji su bili predmet analize
kod ustanova osnovnog i srednjeg obrazovanja, iz 2017. godine.21

Vidljivo je da je kod ustanova srednjeg obrazovanja uređenost za nekoliko
procenata bolja po skoro svim istraživanim elementima. Ustanove srednjeg
obrazovanja imaju dobro stanje kada je u pitanju prostor, arhivar, arhivska knjiga,
Lista, Pravilnik, izlučivanje, tako da su svi ti dobro organizovani elementi arhivskog
poslovanja omogućili da i konačni procenat sređenosti registraturne građe bude
zadovoljavajući i bolji u odnosu na ustanove osnovnog obrazovanja. Treba napomenuti
da za razliku od ustanova osnovnog obrazovanja, ustanove srednjeg obrazovanja

21 Podaci za analizu prikupljeni iz dosijea registratura, evidencija Vanjske službe Arhiva Tuzlanskog
kantona.

111
Mr. sc. Alma HASUKIĆ

posjeduju manju količinu registraturne građe i da je ta činjenica uticala i na veći
stepen sređenosti registraturne građe u odnosu na ustanove osnovnog obrazovanja.
Naime lakše je registraturno srediti manju količinu registraturne građe i redovno
ispunjavati zakonom propisane obaveze. Također, čest je slučaj da ustanove srednjeg
obrazovanja imaju administrativnog radnika koji je zadužen za arhivsko poslovanje,
dok je kod ustanova osnovnog obrazovanja najčešće zaduženo lice sekretar škole.
Što znači da su u srednjim školama radne obaveze u vezi sa arhivskim poslovanjem
raspoređene ravnomjernije na radno osoblje, koje je onda u mogućnosti da kvalitetno
i pravovremeno izvršava zakonske obaveze, dok je u osnovnim školama to još jedna
dodatna radna obaveza sekretara škole. S obzirom na već konstatovanu činjenicu
o većoj količini registraturne građe kod ustanova osnovnog obrazovanja, zajedno
sa ovom činjenicom o zaduženjima sekretara, sve to predstavlja jednu otežavajuću
okolnost za pravovremeno metodološko uređenje registraturne građe kod ustanova
osnovnog obrazovanja i potrebu za većim angažmanom zaduženog lica.
Kada je u pitanju arhivska knjiga i izlučivanje, stanje kod ustanova osnovnog
obrazovanja procentualno je za par procenata lošije u odnosu na ustanove srednjeg
obrazovanja i to se odrazilo i na konačni procenat sređenosti registraturne građe
koji je manji u odnosu na procenat kod ustanova srednjeg obrazovanja. Međutim,
ni takav procenat sređenosti registraturne građe (77 %) nije nezadovoljavajući, no,
svakako, jeste stanje na kojem Vanjska služba Arhiva Tuzlanskog kantona treba da
dodatno radi.

Analiza uređenosti registraturne građe ustanova visokog obrazovanja
Tuzlanskog kantona

Na Tuzlanskom kantonu postoji i radi 13 javnih fakulteta koji predstavljaju
organizacione jedinice Univerziteta u Tuzli. Do 2004. godine fakulteti su bili
zasebna pravna lica, a od 2005. godine fakulteti su pravno definisani i uređeni kao
organizacione jedinice Univerziteta.22

Tabela 10. Stepen sređenosti registraturne građe i ostalih zakonom propisanih elemenata
arhivskog poslovanja na fakultetima izražen u procentima, iz 2017. godine.23

22 http://gradina.untz.ba/akti/Pravilnik_unutar.organiz_%20sist.radnih_mjesta-nov2005.pdf; http://
gradina.untz.ba/akti/Pravila_preciscena-april2006.pdf; (dostupno 29. 5. 2017).
23 Podaci za analizu prikupljeni iz dosijea registratura, evidencija Vanjske službe Arhiva Tuzlanskog
kantona.

112
Analiza uređenosti registraturne građe ustanova obrazovanja na području Tuzlanskog kantona ...

Analizom se može konstatovati da fakulteti imaju jednu otežavajuću okolnost.
Naime, arhivar Univerziteta u Tuzli je zadužen za arhivsko poslovanje svih fakulteta.
To znači da fakulteti nemaju zaduženo lice za arhivsko poslovanje. Zasigurno, to
predstavlja okolnost koja ne pogoduje kvalitetnom uređenju registraturne građe
fakulteta. Na fakultetima su određene osobe koje evidentiraju registraturnu građu
fakulteta u arhivsku knjigu i dostavljaju prijepis Arhivu Tuzlanskog kantona. Što
se tiče ostalih segmenata arhivskog poslovanja kod ustanova visokog obrazovanja,
vidljivo je da je nešto lošije stanje u segmentima izlučivanja registraturne građe
kojoj je istekao rok čuvanja i neposjedovanje prostorije arhive prouzrokovalo i manji
procenat fakulteta koji imaju sređenu registraturnu građu.
Kao jedan od prijedloga za poboljšanje arhivskog poslovanja fakulteta moglo
bi biti formiranje arhivske službe Univerziteta u kojoj bi radilo nekoliko zaposlenih
zaduženih za arhivsko poslovanje na nivou svih fakulteta, odnosno Univerziteta u
Tuzli. To bi značajno uticalo na povećanje stepena sređenosti registraturne građe
fakulteta, odnosno, na pravovremeno ispunjavanje svih zakonskih segmenata
arhivskog poslovanja. S obzirom na ove pokazatelje, rad Vanjske službe Arhiva
Tuzlanskog kantona na području visokog obrazovanja treba usmjeriti na praćenju i
uređenju zakonskih obaveza.
Što se tiče registraturne građe Univerziteta u Tuzli i njene sređenosti stanje je
zadovoljavajuće. Naime, registraturna građa je sređena, stvaralac/imalac posjeduje
Listu i Pravilnik, prostoriju, izvršava zakonsku obavezu izlučivanja bezvrijedne
registraturne građe kojoj je istekao rok čuvanja, posjeduje arhivsku knjigu i dostavlja
njenu ovjerenu fotokopiju Arhivu Tuzlanskog kantona i ima arhivara. Uslijed velike
količine registraturne građe koju je Univerzitet stvorio i stavara (450 m/d), odgovorna
lica bi trebala poraditi na obezbijeđivanju još jedne prostorije za arhivu.

Registraturna građa privatnih obrazovnih ustanova u Tuzlanskom kantonu

Na području Tuzlanskog kantona postoji i radi devet privatnih obrazovnih
ustanova.24 Prva privatna obrazovna ustanova osnovana 2003. godine na području
Tuzlanskog kantona je Međunarodna škola u Tuzli. Zatim je 2005. godine osnovan
Američki univerzitet Bosne i Hercegovine u Tuzli. Većina privatnih obrazovnih
ustanova u Tuzlanskom kantonu počela je sa radom u protekle dvije do tri godine,
neke u 2015. godini25, a neke i u 2017. godini.26 S obzirom na to, Arhiv Tuzlanskog
kantona je uspostavio stručni nadzor nad nekim od njih.27

24 Od tog broja, dva su univerziteta: Američki univerzitet u Tuzli, Evropski univerzitet Kallos u Tuzli;
dva fakulteta: Fakultet za menadžment i poslovnu ekonomiju u Živinicama i Pravni fakultet u Živinicama
koji su dio Univerziteta u Travniku; tri centra za obrazovanje odraslih: PU Centar za obrazovanje
odraslih u Gračanici, u Tuzli i u Živinicama; jedna akademija: Internacionalan poslovno-informaciona
akademija u Tuzli; jedna visoka škola: FINRA – Visoka škola za finansije i računovodstvo; jedna škola:
Međunarodna škola u Tuzli.
25 Evropski univerzitet „Kallos“ u Tuzli.
26 Fakultet za menadžment i poslovnu ekonomiju u Živinicama i Pravni fakultet u Živinicama.
27 Američki univerzitet Bosne i Hercegovine u Tuzli, PU Centar za obrazovanje odraslih u Gračanici,
u Tuzli i u Živinicama, Međunarodna osnovna škola u Tuzli, Centar za multidisciplinarne studije Tuzla.

113
Mr. sc. Alma HASUKIĆ

Budući da nije uspostavljen stručni nadzor nad svim privatnim obrazovnim
ustanovama, u ovome radu neće se ići u detaljniju analizu stepena sređenosti njihove
registraturne građe. Sa onim privatnim obrazovnim ustanovama koje nisu još uvijek
pod stručnim nadzorom Arhiva Tuzlanskog kantona ta saradnja će biti uspostavljena
u narednom periodu i Vanjska služba Arhiva Tuzlanskog kantona će staviti akcenat
na taj segment svoga rada.

Zaključak

Preko predstavljanih podataka i analiza vidljiv je napredak u odnosu
obrazovnih ustanova prema registraturnoj građi koju stvaraju i povećan procenat
ispunjavanja obaveza predviđenih Zakonom o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskog
kantona28 i Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskog
kantona29. Tranzicijski procesi jesu negativno uticali na stanje registraturne građe
obrazovnih ustanova, ali su promjene u stanju registraturne građe nakon 2004. godine
krenule u pozitivnijem smjeru. Kontinuiran, sistemski i planski rad Vanjske službe
Arhiva Tuzlanskog kantona, u skladu sa važećim zakonskim propisima, rezultirao
je značajnim pozitivnim pomacima u okviru arhivskog poslovanja obrazovnih
ustanova. Poduzete aktivnosti stručnih zaposlenika Arhiva Tuzlanskog kantona
doprinijele su da se razvije svijest kod imalaca/stvaralaca o važnosti registraturne
građe i njenog arhiviranja i čuvanja na pravi način, čime se, između ostalog, olakšava
i njihov svakodnevni rad, upravljanje dokumentacijom, efikasnost i ekonomičnost
obavljanja radnih zadataka. Sve ovo zajedno uticalo je na to da se arhivska djelatnost
i kvalitetno arhivsko poslovanje shvati kao važan segment uspješnog funkcionisanja
obrazovnih ustanova. Naravno, stanje bi trebalo biti i bolje, prevashodno u segmentu
metodološkog uređenja arhive po svim njegovima parametrima, redovnom godišnjem
izlučivanju te postojanju kvalitetnih prostorija opremljenih dovoljnom količinom
arhivske opreme. No, uzimajući u obzir i objektivne okolnosti u vezi sa pitanjem
prostornih i materijalnih pretpostavki, te kadrovskih rješenja (uglavnom sekretari
i administrativni radnici) može se konstatovati da je stanje uređenosti izuzetno
dobro. Ova analiza zaposlenicima Vanjske službe Arhiva Tuzlanskog kantona treba
da bude parametar za utvrđivanje prioriteta djelovanja u narednom periodu kako
bi se ciljano djelovalo u onim obrazovnim ustanovama i općinama gdje stanje nije
potpuno zadovoljavajuće, a da se sa ostalim obrazovnim ustanovama održavaju
redovni kontakti kroz druge forme (praćenje kroz dostavu prijepisa arhivskih knjiga,
prilikom provjere popisa za izlučivanje i slično). Svakako, pažnju treba usmjeriti i
na ostale segmente arhivskog poslovanja u cilju uređenja i zaštite registraturne građe
ustanova obrazovanja, koja će na taj način biti sačuvana i dostupna za korištenje
budućim generacijama u naučne, obrazovne i druge dokazno-pravne svrhe.

28 „Sl. novine TK“, br. 15/00.
29 „Sl. novine TK“, br. 13/11.

114
Analiza uređenosti registraturne građe ustanova obrazovanja na području Tuzlanskog kantona ...

Summary

Through the presented data and analysis, it is evident that certain progress
has been made in the relation of educational institutions to the records they are
creating and the percentage of fulfillment of obligations envisaged by the Law on
Archival Activity has been increased as well. Transitional processes have influenced
the status records created by educational institutions, but changes in the state of
records have started to move in a more positive direction since 2004. The adoption
of the 2000 Archives Act has laid the foundations for a more focused work of Tuzla
Canton’s Archives with educational institutions, and later, other normative acts in
the area of ​​Tuzla Canton were also adopted: Ordinance on Selection of Archives
from Records in 2009., Law and Amendments to Archives Activity Act in 2011,
Ordinance on Archival Professions and Terms and Methods for Recognition of
Academic and Primary Professions in Archival Activity in 2013. All of them together
have influenced the fact that archival activity and high quality archival business
becomes perceived as an important segment of successful functioning of educational
institutions. Naturally, the situation should be even better, primarily in the segment
of methodological archiving of all the parameters, regular annual selection and
the existence of high-quality archival storage facilities equipped with archival
equipment. Employees of the External Service for Records and Registry Protection
outside the archives should continue with professional supervision in the direction
of the above mentioned parameters, but the attention should also be focused on the
other segments of the archive’s activities as they all create one complete and high
quality archival institution, which in the result grants preserved records ready for use
by future generations for scientific and educational purposes.

115
Tatjana SEGEDINČEV stručni rad
Istorijski arhiv Subotica

PREGLED MATIČNIH KNJIGA KOJE SE ČUVAJU U
ISTORIJSKOM ARHIVU SUBOTICE

Apstrakt: Sačuvane crkvene i državne matične knjige imaju izuzetnu važnost
za očuvanje kulturne baštine jednog podneblja. Ove zbirke spadaju u najznačajnije
celine koje se čuvaju u arhivima. Po svom sadržaju su izuzetno bogate podacima
za teritorije gradova i mesta, na kojima su nastajale. Predstavljaju nezamenjivi
istorijski izvor u proučavanju istorije porodica koje su živele u prošlosti. Kako je
vrednost ovih knjiga nezamenjiva, prilikom njihovog čuvanja i korišćenja treba
obratiti izuzetnu pažnju.

Ključne reči: Crkvene matične knjige, zakonske odredbe, građanske
matične knjige, vrsta.

REVIEW OF THE REGISTERS KEPT IN THE HISTORICAL ARCHIVES
OF SUBOTICA

Abstract: Preserved Church and Civil Registers are very significant for
the cultural heritage of one region. These collections are of the highest importance
in Historical Archives. Their content is abundant with information relative to the
territory of their creation. These registers represent an indispensable historical
source for research of family histories. Special attention should be put to their
preservation and safe keeping.

Keywords: Church registers, Provisions of the Law, Civil registers, types
of registers.

Uvod

Matične knjige predstavljaju osnovne evidencije temeljnih podataka koji
se vode u obliku knjige. One su arhivska građa i predstavljaju pisane dokumente.
Knjige su javne evidencije u koje se upisuju sve činjenice i podaci od značaja za
status fizičkih lica od rođenja do smrti.1 Matične knjige mogu biti crkvene i državne.
1 Milić Petrović, Preuzimanje starih matičnih knjiga rođenih, venčanih i umrlih lica u arhive u SR Srbiji
van teritorija SAP-a, Arhivski pregled, 1-2/1987, Beograd 1987, 212.

116
Pregled matičnih knjiga koje se čuvaju u Istorijskom arhivu Subotice

Crkvene matične knjige su crkvene privatno-pravne isprave o fizičkim
licima koji su pripadnici određene verske zajednice.
Postoje više vrsta crkvenih matičnih knjiga:
1. Matična knjiga krštenih (lat. liber baptisatorum)
2. Matična knjiga venčanih (lat. liber copulatorum)
3. Matična knjiga umrlih (lat. liber defunctuorum)
4. Matična knjiga krizmanih (lat. liber confirmatorum).
S razvojem buržuaskog društva, pojavljuje se pravna teorija kao pojam
građanskog stanja, pa u vezi s tim i zakonski regulisan građanski brak, nezavisno
od crkvenih kanona. Zbog regulisanja građanskog stanja (rođenje, sklapanje braka,
smrti fizičkih lica), uvešće se vođenje građanskih (državnih) matičnih knjiga.
Bez obzira da li je crkvena ili državno-pravne provenijencije, knjiga
podrazumeva privatno-pravnu evidenciju o licima (pojedincima).
Počeci vođenja crkvenih matičnih knjiga sežu u katoličkoj crkvi do XII
veka, ali tek u XVI veku je Tridentski koncil (1545–1563)2 propisao rimokatoličkim
župnicima da bez izuzetka i sukcesivno beleže datum imena i datum krštenja krštenih
i njihovih kumova, a isto tako i imena bračnih parova i njihovih svedoka sa datumom
i mestom sklapanja braka.
Za teritoriju Ugarske doneta je posebna odluka o vođenju matičnih knjiga na
osnovu „Rituale Romanum“ na zemaljskom koncilu u Nađsombatu (Nagyszombat).
U to vreme teritorija Vojvodine je još bila pod osmanskom vlašću, i o vođenju
matičnih knjiga još nema podataka. Već godinu dana po isterivanju osmanlija, sa
teritorije Ugarske 1687. godine počelo je vođenje matičnih knjiga u Subotici, a
postepeno i u većim mestima obnovljenih županija.
Mešanje državne vlasti u oblast vođenja evidencija o ljudima i njihovim
građanskim stanjima počeće izdavanjem Naredbe o obaveznom vođenju matičnih
knjiga rođenih, venčanih i umrlih za sve priznate veroispovesti 20. februara 1784.
godine. Ovo uplitanje državne vlasti u vođenje crkvene administracije vremenom će
sve više jačati.
Novo proširenje državne ingerencije nastupilo je zakonskim članom XXIII
iz 1827. godine kojom je propisano vođenje matičnih knjiga u dva primerka.
Pohranjivanje dupluma u arhive slobodnih kraljevskih gradova i županija vršilo se
zbog bezbednosnih razloga. Oni su dostavljani nadležnim municipalnim arhivima
jednom godišnje, sve do uvođenja državnih matičnih knjiga 1895. godine u Bačkoj,
Torotalskoj i Tamiškoj županiji.3
Crkvene matične knjige na teritoriji Vojvodine nastale su u vremenu od kraja
XVII do kraja XIX veka. Njihov sadržaj je različit. Pisane su na jeziku i pismu
vernika kod crkava (srpski, mađarski, nemački, do 1868. godine i latinski). Za upise
se koristilo latiničko, ćiriličko, gotsko, jevrejsko i grčko pismo.
2 Trujić Vera, Uloga arhivske službe na zaštiti crkvene arhivske građe posebno crkvenih matičnih
knjiga, Arhivski anali, 1/1 1992, Novi Sad 1992, 80.
3 Doboš Janoš, Zaštita crkvenih matičnih knjiga u Vojvodini, Arhivski anali, 1/1 1992, Novi Sad 1992,
45.

117
Tatjana SEGEDINČEV

Nastankom nove države, ujedinjenjem Slovena i stvaranjem Kraljevine
Srba, Hrvata i Slovenaca, novi zakoni o matičnim knjigama počivaće na dotadašnjim
zakonima koji su bili u primeni tj. bivšim austrougarskim zakonima.
Nakon završetka Drugog svetskog rata pitanje vođenja matičnih knjiga je
regulisano Zakonom iz 1946. godine.4 Ovim Zakonom su u celoj zemlji uvedene
državne matične knjige. Crkvenim matičnim knjigama je priznat status javnih isprava
članom 48. Zakona o matičnim knjigama iz 1946. godine. Crkvene matične knjige
nikada nisu oduzete od crkava samo su preuzete radi prepisivanja i prevođenja.5
Kasnijim zakonima se naređuje da se pored ostale popiše i arhivska građa „školskih
i crkvenih opština“.

Crkvene i matične knjige u Istorijskom arhivu u Subotici

Duplikati crkvenih matičnih knjiga

Duplikati crkvenih matičnih knjiga u Istorijskom arhivu u Subotici se čuvaju
od 1952. godine.6 Fondovi Crkvenih matičnih knjiga i Državnih matičnih knjiga su
preuzeti mnogo kasnije i čuvaju se od 2006. i 2010. godine.
Zbirka duplikata crkvenih matičnih knjiga grada Subotice je osnovana
zakonskim članom XXIII iz 1827. godine.7 Ovim Zakonom je priznatim konfesijama
u Kraljevini Mađarskoj propisana obaveza vođenja matičnih knjiga rođenih,
venčanih i umrlih istovremeno u dva istovetna primerka. Crkveni beležnik je bio
dužan da jedan primerak krajem godine zaključi i preda teritorijalno nadležnom
municipijskom službeniku, koji je nakon overe ove knjige predavao na trajno čuvanje
municipijskoj (županijskoj odnosno gradskoj) arhivi.
U Subotici koja je imala status slobodnog kraljevskog grada obaveza
preuzimanja duplikata crkvenih matičnih knjiga (CMK) odnosila se samo na užu
teritoriju grada.8 U to vreme kmetovska sela Aleksandrovo, Bajmok i Čantavir kao
kmetovska sela bila su podređena preko svog sreskog načelnika bačbodroškoj
županiji.9 Na užoj teritoriji grada 1827. godine je postojala rimokatolička župa crkva
Svete Terezije i pravoslavna parohija hrama Vaznesenja Gospodnjeg. Na teritoriji
rimokatoličke župe Svete Terezije kasnije su obrazovane i izdvojene župe crkve
Svete Katarine na Ludošu, crkve Svetog Đorđa i Svetog Roke, Senta i Ker. Ove župe
su odmah po stvaranju počele voditi matične knjige. Godine 1851. i Jevrejski rabinat

4 „Sl. list FNRJ“, br. 29/46, 9. april 1946.
5 „Sl. glasnik NRS“, br. 18/48, 1948.
6 ASu, F.208, Dosije fonda Zbirka duplikata crkvenih matičnih knjiga grada Subotice 1839-1895,
uvod, II.
7 IASu, F.208, Dosije fonda Zbirka duplikata crkvenih matičnih knjiga grada Subotice 1839-1895,
istorijska beleška, mr. Janoš Doboš.
8 Isto.
9 IASu, F.12, Vlastelinski sud za selo Aleksandrovo 1805-1823, beleška o fondu, Gašpar Ulmer.

118
Pregled matičnih knjiga koje se čuvaju u Istorijskom arhivu Subotice

u Subotici je počeo voditi matične knjige. Širenjem reformacije pojavile su se u
Subotici i reformatorske crkve: protestantske (1884), evangelističko-reformatska
(1885) i evangelističko-augustinska (1887). Duplikati matičnih knjiga su dostavljani
Magistratu grada.10
Dostavljanje duplikata CMK bilo je privremeno prekinuto 1853. godine,
a nastavljeno tek 1860. godine. Zatim se dostava uredno nastavlja do 1895, kada
se zbog osnivanja državnih matičnih ureda i započetog vođenja državnih matičnih
knjiga uredbom Ministarstva vere i prosvete od 24. avgusta 1895. godine ukida, i
naređuje se njihovo zaključivanje 30. septembra 1895. godine.
Primljene knjige u arhivi su služile samo kao rezervni primerak originala,
pa na njima nisu vršene nikakve ispravke ili dopune. Izvestan broj knjiga je stavljen
među spise Magistrata. Duplikati CMK primljeni su u Istorijski arhiv Subotice u
sastavu stare arhive grada Subotice 1952. godine.
Zbirka duplikata crkvenih matičnih knjiga u Istorijskom arhivu u Subotici
nastala je izdvajanjem iz fondova: F. 272 Magistrat slobodnog kraljevskog grada-
Subotica 1779–1849. (do 1849), F. 273 Gradskog načelstva – Subotica 1849–1861.
(do 1861) i F.2 Gradskog veća slobodnog kraljevskog grada – Subotica 1861–1918.
(do 1895) godine.11
Prilikom sređivanja prvo je izvršeno razdvajanje po naseljima sedišta župa
(Ludoš i Subotica), zatim unutar Subotice. Knjige su razvrstane na one krštenih,
venčanih i umrlih. Zbirka se sastoji od 674 knjige, u ukupnoj količini od 4,30 metara.
Jezik na kome su pisane je latinski, mađarski, srpski, hrvatski. Knjige su smeštene u
kutije i nisu mikrofilmovane ni digitalizovane.

Sumarni popis duplikata CMK grada Subotice 1839–1895.12

LUDOŠ
Rimokatolički župni ured Sv. Katarine 1851–1895. 1-37
Matične knjige krštenih 1852–1895. 38-74
Matična knjiga umrlih 1852–1895. 75-109
Matična knjiga krštenih, venčanih i umrlih 1851. 110
Knjiga umrlih vojnih obveznika 1854–1862. 111

SUBOTICA
1. Rimokatolički župni ured Sv. Terezije 1839 – 1895.
Matične knjige krštenih 1839–1895. 112-155
Matične knjige venčanih 1839–1895. 156-199
Matične knjige umrlih 1839–1895. 200-257

10 Iasu, F.208, Dosije fonda Zbirka duplikata crkvenih matičnih knjiga grada Subotice 1839–1895,
istorijska beleška, mr. Janoš Doboš.
11 IASu, Vodič kroz arhivske fondove Istorijskog arhiva Subotica XVIII/1 i XVIII/2, Subotica 2012. i
2015.
12 U popisu je dat naziv crkve iz koje knjige potiču, vrsta knjige, vremenski raspon na koji se odnose
i broj knjiga.

119
Tatjana SEGEDINČEV

2. Rimokatolički župni ured Sv. Jurja 1846–1895.
Matične knjige krštenih 1846–1895. 258-298
Matične knjige venčanih 1846–1895. 299-338
Matične knjige umrlih 1846–1895. 339-385

3. Rimokatolički župni ured Sv. Roka 1846–1895.
Matične knjige krštenih 1846–1895. 386-427
Matične knjige venčanih 1846–1895. 428-469
Matične knjige umrlih 1846–1895. 470-517
Knjiga umrlih vojnih obveznika 1854–1870. 518
Filijala Aleksandrovo (Sándor) 1860–1861. 519-520
Matične knjige krštenih 1860–1861. 521-522
Matične knjige venčanih 1860–1861. 523-524
Matične knjige umrlih 1860–1861. 386-427

4. Istočno pravoslavna parohija hrama Vaznesenja Gospodnjeg 1848–1895.
Matične knjige krštenih 1848–1886. 525-530
Matične knjige venčanih 1848–1886. 531-535
Matične knjige umrlih 1848–1886. 536-542
Matične knj. kršt. venč. i umr. 1851–1895. 543-561
Matična knjiga kršt. i umrlih 1892. 562

5. Glavni rabinat kao jevrejsko matično zvanje 1851–1895.13
Matične knjige rođenih 1851–1895. 563-584
Matične knjige venčanih 1851–1895. 585-602
Matične knjige umrlih 1851–1895. 603-621
Matične knjige rođ. venč. i umr. 1862–1884 622-628

6. Svešteničko zvanje Evangelističke reformatske crkve 1885–1895.
Matične knjige krštenih 1893–1895. 629-631
Matične knjige venčanih 1893–1895. 632-634
Matične knjige umrlih 1893–1895. 635-637
Mat. knj. kršt. venč. i umr. 1885–1892. 638-644

7. Evangelističko-augustinsko somborsko-subotičko putujuće svešteničko
zvanje 1887 –1895.
Matične knjige krštenih 1887–1895. 645-653
Matične knjige venčanih 1887–1895. 654-662
Matične knjige umrlih 1887–1895. 663-671

8. Ujedinjeno protestantsko svešteničko zvanje 1884.
Matična knjiga kršt. venč. i umrlih 1884. 672

13 Mada nisu sačuvane u originalu ove matične knjige imaju prvorazrednu izvornu vrednost, jer su
originali uništeni ili nestali tokom Drugog svetskog rata.

120
Pregled matičnih knjiga koje se čuvaju u Istorijskom arhivu Subotice

9. Evidencija Siročadskog zvanja Subotice o nazarenima 1873–1895.
Matična knjiga rođenih i umrlih 1873–1895. 673

Zbirka crkvenih matičnih knjiga

Istorijski arhiv u Subotici poseduje crkvene matične knjige rođenih, venčanih,
umrlih i indekse uz matične knjige za godine 1687–1949, sledećih crkvenih opština:
Rimokatoličkog župnog ureda Sv. Terezije Subotica, Rimokatoličkog župnog ureda
Sv. Roke Subotica, Rimokatoličkog župnog ureda Sv. Đurđa Subotica, Srpske
pravoslavne parohije pri hramu Vaznesenja Gospodnjeg Subotica, Pravoslavne crkve
Sv. Velikomučenika Dimitrija Aleksandrovo, Rimokatoličkog župnog ureda filijale
u Aleksandrovu, Evangelističko augustinskog subotičko-somborskog putujućeg
svešteničkog zvanja, Rimokatoličke parohije u Kunbaji, Rimokatoličke parohije u
Kaćmaru, Rimokatoličkog župnog ureda Sv. Antuna - Čantavir, Rimokatoličkog
župnog ureda Sv. Katarine – Ludaša, Rimokatoličkog župnog ureda Sv. Petra i
Pavla Bajmok. Arhivska zbirka je preuzeta na osnovu člana 39 Zakona o kulturnim
dobrima14, a shodno Zapisniku o nadzoru nad vođenjem matičnih knjiga i uvida
u rad službe ličnog statusa građana matičnog područja Subotice. Fond sadrži 360
knjiga, ukupno 14,99 m. arhivske građe. Preuzimanje je izvršeno 2006. godine
kada je i formirana Zbirka. Indeksi ovih matičnih knjiga su u većini digitalizovani i
dostupni su na sajtu Istorijskog arhiva Subotice.

Sumarni popis CMK grada Subotice 1687–1947.
1. Rimokatolički župni ured Sv. Terezije (Velika crkva) 1756–1897.
Matična knjiga venčanih 1756–1896. 1-41
Matične knjige rođenih 1773–1896. 42-56
Matična knjiga umrlih 1773–1897 . 57-87

2. Rimokatolički župni ured Sv. Roka 1841–1898.
Matične knjige rođenih 1841–1897. 100-106
Matične knjige venčanih 1841–1898. 88-99
Matične knjige umrlih 1841–1898. 107-120

3. Rimokatolički župni ured Sv. Đorđa 1841–1900.
Matična knjiga rođenih 1841–1899. 121-132
Matična knjiga venčanih 1841–1891. 133-138
Matična knjiga umrlih 1841–1900. 139-148

Sv. Terezija (Velika crkva) – Index 1687–1900.
Index matične knjige rođenih 1687–1900. 149-160
Index matične knjige venčanih 1718–1900. 161-165
Index matične knjige umrlih 1718–1900. 166-174

14 IASu, Vodič kroz arhivske fondove Istorijskog arhiva Subotica XVIII/2, Subotica 2015, 292.

121
Tatjana SEGEDINČEV

Sv. Roko – Index 1841–1915.
Index matične knjige rođenih 1841–1895. 175-179
Index matične knjige venčanih 1841–1948. 180
Index matične knjige umrlih 1841–1915. 181-187

Sv. Đorđe – Index 1841–1910.
Index matične knjige rođenih 1841–1904. 188
Index matične knjige venčanih 1841–1942. 189
Index matične knjige umrlih 1841–1910. 190

4. Istočno pravoslavna parohija hrama Vaznesenja Gospodnjeg 1773–1947.
Matična knjiga rođenih, venčanih, umrlih 1773–1781. 191
Matična knjiga rođenih 1777–1895. 192-201
Prepis matične knjige rođenih 1868–1895. 202
Matična knjiga venčanih 1744–1895. 203-207
Matična knjiga umrlih 1744–1894. 208-218
- Index matične knjige rođenih 1840–1895. 219
- Index matične knjige venčanih 1870–1947. 220
- Index matične knjige umrlih 1870–1947. 221

5. Sv. Velikomučenik Dimitrije Aleksandrovo 1810–1944.
Matična knjiga rođenih 1810–1895. 222-225
Matična knjiga venčanih 1811–1895. 226-227
Matična knjiga umrlih 1810–1884. 228-229
- Index matične knjige rođenih 1851–1943. 230
- Index matične knjige venčanih 1851–1949. 231
- Index matične knjige umrlih 1851–1944. 232

6. Rimokatolički župni ured u Aleksandrovu 1855–1902.
Matična knjiga rođenih 1855–1901. 233-236
Matična knjiga venčanih 1855–1910. 237-240
Matična knjiga umrlih 1855–1902. 241-245

7. Rimokatolička parohija u Kaćmaru 1886.
Matična knjiga krštenih 1886. 246

8. Kunbaja 1870 – 1895.
Matična knjiga umrlih 1870–1895. 247-248

9. Evangelističko augustinsko subotičko-somborsko putujuće svešteničko
zvanje 1886–1901.
Matična knjiga rođenih 1887–1901.
Matična knjiga venčanih 1887–1901.
Matična knjiga umrlih 1886–1901. 249

122
Pregled matičnih knjiga koje se čuvaju u Istorijskom arhivu Subotice

Sumarni popis CMK za Čantavir, Ludoš i Bajmok 1780–1909.
1. Rimokatolički župni ured Sv. Antuna Čantavir 1782–1900.
Matična knjiga krštenih, venčanih i umrlih 1782–1818. 1
Matična knjiga krštenih 1810–1897. 2 - 16
Matična knjiga venčanih 1819–1900. 17-22
Matična knjiga umrlih 1812–1897. 23-30

2. Rimokatolički župni ured Sv. Katarine Ludoš 1832–1909.
Matične knjige krštenih 1832–1900. 1-5
Matične knjige venčanih 1932–1909. 6-9
Matične knjige umrlih 1832–1902. 10-13
Matične knjige krštenih 1833–1901. 14-16

3. Rimokatolički župni ured Sv. Petra i Pavla Bajmok 1780–1905.
Matična knjiga krštenih 1780–1896. 1-12
Matična knjiga venčanih 1794–1905. 13-16
Matična knjiga umrlih 1794–1900. 17-22
Registar iz matične knjige krštenih 1820–1895. 23-25
Registar iz matične njige venčanih 1845–1905. 26
Registar iz matične knjige umrlih 1835–1893. 27

Zbirka državnih matičnih knjiga
(vođene od 1895. godine)
Arhivska građa Zbirke državnih matičnih knjiga nalazi se u Arhivu Subotice
od 2010. godine. U Zbirci se nalaze državne matične knjige odseka za lična stanja
građana (Matičarskog zvanja) subotičke lokalne samouprave nastale u razdoblju od
oktobra 1895. do 1910. godine. Ovde nalazimo matične knjige rođenih, venčanih
i umrlih, kao i indekse umrlih i rođenih lica. Fond sadrži 176 knjiga u količini od
11,27 m arhivske građe.15

Sumarni popis Državnih matičnih knjiga Subotice (1885–1910)
Matične knjige rođenih Subotica 1895–1910. 1-75
Matične knjige venčanih Subotica 1895–1910. 76-107
Matične knjige umrlih Subotica 1895–1910. 108-165
Index umrlih 1895–1906. (A-M) 1895–1906. 166
Index umrlih 1895–1906. (N-Ž) 1895–1906. 167
Index umrlih 1907–1908. 168
Index umrlih 1909–1910. 169
Index rođenih 1895–1897. 170
Index rođenih 1898–1899. 171
Index rođenih 1900–1901. 172
Index rođenih 1902–1903. 173
Index rođenih 1904–1905. 174
Index rođenih 1906–1907. 175
Index rođenih 1908–1909. 176

15 IaSu, Vodič kroz arhivske fondove Istorijskog arhiva Subotica XVIII/2, Subotica 2015, 326.

123
Tatjana SEGEDINČEV

Zaključak

Arhivski fondovi matičnih knjiga, bez obzira da li se radi o crkvenim ili
državnim knjigama, kao istorijski izvori imaju prvorazredni karakter.16 Sačuvane
knjige u arhivu bi trebalo zbog toga obavezno svrstati u građu od izuzetnog značaja.
Dobijanjem kategorizacije građe od izuzetnog značaja, njihovoj daljoj zaštiti i
čuvanju posvetila bi se veća pažnja. Veća pažnja bi se obratila i prilikom sređivanja
i obrade kao i njihove mogućnosti za korišćenje u naučne i privatno-pravne svrhe.17
Zbirke matičnih knjiga se razlikuju od ostalih zbirki Arhiva. Razlikuju
se pre svega zbog svoga porekla i njihovog nastanka. Matične knjige imaju svoju
provenijenciju, njihovi stvaraoci su rimokatoličke i pravoslavne parohije, kao i
jevrejske konfesije, kao i državni uredi.18
Matične knjige su veza između prošlosti i budućnosti. Zahvaljujući izvršenoj
digitalizaciji većeg dela knjiga (kompletnih crkvenih u našem arhivu), njihovo
istraživanje je omogućeno i putem interneta. Digitalizacijom se dugoročno zaštićuju,
ove više nego značajne, knjige koje u stvari jesu identiteti pojedinaca i društva uopšte.

Summary

Collections of Registers, whether they are Church or Civil Registers, are
the historical source of the highest value, and they should be categorized as such in
The Historical Archives of Subotica. As such, more attention would be put to their
preservation and safe keeping, as well as their description and usage for scientific,
private or legal purposes.
The Registers collections are special because of their origin of creation. They
have their own provenance and their creators are Roman Catholic and Orthodox
Church offices and Public offices.
These books represent a link between the past and the future. Thanks to the
digitization of the majority of the Registers in The historical Archives of Subotica,
research of the books can be done online. Digitization also provides a long term
protection of these highly significant books which hold the identity of individuals
and society in general.

16 Nenad Predojević, Zaštita crkvenih i matičnih knjiga analiza stanja, očuvanosti i pitanje dalje
zaštite, www.arhivns.rs/25nenad1.htme
17 Nenad Predojević, Pitanje pravnog položaja verskih zajednica i stanje crkvenih matičnih knjiga na
teritoriji u nadležnosti Istorijskog arhiva u Novom Sadu, Arhivski anali, 1/1 1992, Novi Sad 1992, 86.
18 U ovom slučaju se govori o knjigama koje se čuvaju u Istorijskom arhivu Subotice, mada njih mogu
voditi i druge verske konfesije.

124
Andrijana VAREŠKOVIĆ ostali
Aida SOJTARIĆ
Kantonalni arhiv Travnik

SPECIFIČNOSTI PREUZIMANJA I SREĐIVANJA LIČNIH
ZBIRKI OSOBA SA JAVNIM OVLAŠTENJIMA

Apstrakt: U Kantonalni arhiv Travnik je darivanjem primljena zbirka
dokumenata sudskog vještaka–ekonomske struke, koja se sastojala od dokumentacije
postupka vještačenja, ali i privatnih dokumenata. Obzirom na posebnost nastanka
dokumentacije, vršenjem javnog ovlaštenja, smatramo da je vrlo zanimljiva zbirka
primljena u Arhiv. Želja predavatelja je bila da se arhivska građa može koristiti
za javne, naučne i druge društvene potrebe nakon 30 godina od njenog nastanka.
Međutim, ovako specifična dokumentacija zahtjeva i posebne uvjete obrade, zaštite
i korištenja.
U radu nastojimo odgovoriti na stručne probleme koji se javljaju kod
stvaratelja i imatelja arhivske građe privatnih lica, koji po službenom ovlaštenju
stvaraju javnu arhivsku građu.

Ključne riječi: Sudski vještak, arhivska i registraturna građa, stvaratelj i
imatelj arhivske građe, zbirka, javna građa.

SPECIFICATIONS OF AQUIRING AND ARRANGING PERSONAL
COLLECTIONS OF PERSONS WITH PUBLIC AUTHORITIES

Abstract: In the Travnik Cantonal Archives, donation was received a
collection of documents of a court expert with economical profession, which consisted
of documentation of the expert procedure, as well as private documents. Considering
the special nature of the documentation, by exercising a public authority, we consider
that a very interesting collection was received in the Archive. The wish of the lecturer
was to ensure that archival material can be used for public, scientific and other
social needs after 30 years of its creation. However, such specific documentation
requires special processing, protection and conditions.
In this paper, we are trying to answer the professional problems that occur with
the creator and owners of the archival material of private persons, who by official
authorization create public archival material.

125
Andrijana VAREŠKOVIĆ, Aida SOJTARIĆ

Keywords: Court expert, archival and registry material, creator and owner
of archival material, collection, public material.

Uvod

Krajem 2015. godine Kantonalnom arhivu Travnik obratila se supruga
umrlog sudskog vještaka-ekonomske struke u vezi predaje dokumentacije iza umrlog
supruga. Smatrala je da je dokumentacija, izuzetno značajna i da se kao takva treba
predati u Arhiv. Izjavila je i da nema adekvatnog prostora za čuvanje takve vrste
dokumentacije, te da je dokumentacija momentalno smještena na vrlo nezaštićenom
mjestu.
Uvidom u dokumentaciju ustanovili smo da se radi o aktima sudskog
vještačenja, pretežno nalazi sudskog vještaka – primjerci koje je sudski vještak
zadržavao za sebe i nešto privatnih akata. Nakon provedene primarne ekspertize,
utvrdili smo da je dokumentacija, na osnovu više kriterija, od posebnog značaja za
Kanton1 i kao takva, nezaštićena:
1. Nalazi sudskog vještačenja predstavljaju po članu 33. Zakona o vještacima2
službenu tajnu. Obzirom da je sadržaj dokumentacije koja se predaje u Arhiv,
pretežno lični primjerci nalaza sudskog vještaka, i kao takvi predstavljaju
službenu tajnu a zakonodavac nije predvidio radnju predaje takve dokumentacije
nakon prestanka obavljanja poslova sudskog vještačenja;
2. Imatelj arhivske građe (u ovom konkretnom slučaju supruga) je postupila u
skladu s članom 25 Zakona o arhivskoj građi u ŽSB/SBK3 i prijavila Kantonalnom
arhivu postojanje privatne arhivske građe, što je rezultat njene osvještenosti po
ovom pitanju, te je tim mogućnost zloupotrebe dokumentacije izbjegnuta;
3. Članom 9 Zakona o arhivskoj građi u ŽSB/SBK4 definirano je da je arhivska
građa koja je nastala djelovanjem privatnih i fizičkih lica njihovo vlasništvo
ukoliko je nastala u obavljanju javnih ovlaštenja ili javne službe,5 što je u
potpunoj suprotnosti s članom 21 Zakona o arhivskoj građi i Arhivu Bosne
i Hercegovine6 i članom 9, stav 2 Zakona o arhivskoj građi FBiH7, u kojim
se navodi da je arhivska građa privatno vlasništvo ukoliko nije nastala u
obavljanju javnih ovlasti ili javne službe.
4. Vršenjem sudskog vještačenja rađena je analiza s ekonomsko-financijskog
aspekta za dosta zanačajnih privrednih subjekata koji su djelovali na prostoru
našega Kantona, a bili su predmet privatizacije ili su zbog svog lošeg privredno-

1 Zakon o arhivskoj građi u ŽSB/SBK, „Službene novine SBK/ŽSB“, br.10/01.
2 Zakon o vještacima, „Službene novine FBiH“,br.49/05.
3 Zakon o arhivskoj građi u ŽSB/SBK, „Službene novine SBK/ŽSB“, br. 10/01.
4 Isto.
5 Isto.
6 Zakon o arhvskoj građi i Arhivu Bosne i Hercegovine, „Službene novine BiH, br. 16/01.
7 Zakon o arhivskoj građi F BiH, „Službene novine FBiH“, br. 45/02.

126
Specifičnosti preuzimanja i sređivanja ličnih zbirki osoba sa javnim ovlaštenjima

ekonomskog djelovanja završili pod stečajem i likvidacijom. Takva vrsta
dokumentacije je vrlo značajna za analizu društveno-ekonomskih odnosa koji
vladaju u ovom postratnom turbulentnom vremenu;
5. Pored toga, ocijenili smo značaj ove zbirke s aspekta jedinstvenog uzorka o
određenoj djelatnosti (osoba s javnim ovlaštenjima – sudski vještak), koja
djeluje u određenom vremenu i prostoru. Naime, Kantonalni arhiv Travnik ne
posjeduje niti jedan fond ili zbirku ovakve provenijencije.
Na osnovu gore nabrojanih kriterija za preuzimanje zbirke izvršena je
primopredaja između predavaoca i Arhiva na osnovu člana 31, stav 5 Zakona o
arhivskoj građi u Srednjobosanskom kantonu.8

Nekoliko informacija o stvaratelju/imatelju

Vještaci su treće osobe, različite od stranaka i suda(ca), koji svojim stručnim
znanjem ili posebnim iskustvom omogućuju sudu da sazna određene činjenice. To su
osobe koje sudu na temelju svog stručnog znanja iznose svoja zapažanja o predmetu
vještačenja (nalaz) i svoje zaključke o određenim činjenicama izvedene na temelju
rezultata tog ispitivanja (mišljenje).
Vještačenje je parnična radnja u okviru koje vještak, kao osoba koja raspolaže
posebnim znanstvenim znanjem ili stručnim znanjem i iskustvom, primjenjuje
znanstvena ili stručna znanja, vještine i metode na činjenice koje predstavljaju
predmet vještačenja. Dakle, to je parnična radnja kojom se pribavlja poseban dokaz-
iskaz vještaka i kao takva doprinosi ostvarenju načela traženja materijalne istine.9
Njegov je zadatak pomagati sudu samo u utvrđivanju činjenica, a ni u kom slučaju
odlučivati o primjeni neke pravne norme.
Osim načela materijalne istine bitno je spomenuti i ostala načela i to:
- načelo stručnosti,
- načelo savjesnosti,
- načelo objektivnosti,
- načelo nezavisnosti i
- načelo čuvanja tajne.10
Stručnost sudskog vještaka razmotrena je u okviru pojma vještaka kao
i u načinu imenovanju vještaka.11 Stručnost sudskog vještaka može se ustanoviti
iz njegovih ličnih dokumenata koje smo u sklopu ovog fonda zaprimili u Arhiv
(diploma, pohvale, preporuke i sl.), a imenovan je od strane Federalnog ministra
pravde za vještaka financijske struke podoblast financije i tržišni odnosi.12
8 Isto.
9 J. Čizmić, O vještačenju u parničnom postupku s posebnim osvrtom na vještačenje u području
medicine, hrcak.srce.hr/file/122297.
10 Dr. Č. Stevanović, Veštačenje u krivičnom postupku, Savremena administracija.
11 Zakon o vještacima, „Službene novine FBiH“,br. 49/05.
12 Kantonalni arhiv Travnik, Privatni fond A.M., Federalno ministarstvo pravde, Rj. br. 03-06-3-
191/06-V od 6. 3. 2009.

127
Andrijana VAREŠKOVIĆ, Aida SOJTARIĆ

U neposrednoj vezi s gore navedenim etičkim načelima je i načelo poštenja
i savjesnosti. Na realizaciju ovog načela utiče zakletva vještaka koja je propisana
Zakonom.13 Savjesnost i poštenje ovog sudskog vještaka ogleda se u obimu i
kompleksnosti dodijeljenih mu predmeta za vještačenje.
U zaprimljenom fondu uočili smo zabilješke sudskog vještaka u kojima se
ogleda spremnost da prizna nemogućnost otkrivanja i utvrđivanja nekih spornih
činjenica, što govori o njegovoj objektivnosti i nepristrasnosti u vršenju vještačenja
nekih mu dodijeljenih predmeta za vještačenje.
Načelo nezavisnosti i samostalnosti u obavljanju vještačenja ima osnove u
Zakonu.14 Podaci koje vještak sazna postupkom vještačenja predstavljaju službenu
tajnu, a dokaze može iznositi samo u okviru vršenja dužnosti vještaka. U pravilu ne
smije iznositi iz suda (tužilaštva) predmete vještačenja prilikom analize, ali u praksi
je sasvim drugačije, što se može zaključiti iz preuzetog fonda, jer smo pronašli
nekoliko akata koji su dokazni materijal. Vještaka imenuje i razrješuje rješenjem
federalni ministar pravde na prijedlog Povjerenstva.

Sadržaj dokumentacije i metodologija sređivanja

U Zapisniku o primopredaji15 dokumentacije sudskog vještaka konstatirali
smo sljedeće:
- Arhivska i registraturna građa je dostavljena u Kantonalni arhiv Travnik
lično u ukupnoj dužini od 3 dužna metra. Sastoji se od arhivske i registraturne
građe koja je bila predmet vještačenja sudskog vještaka i njegove lične
dokumentacije - varija;
- Arhivska i registraturna građa datira iz perioda 1966–2014;
- Arhivska i registraturna građa u Kantonalni arhiv Travnik se predaje, s
aspekta kemijsko-bioloških i fizičkih stepena očuvanja, u dobro očuvanom
stanju;
- Predavatelj, kao fizička osoba, predaje arhivsku i registraturnu građu
Kantonalnom arhivu Travnik darivanjem;
- Arhivski fond se smješta u depo Kantonalnog arhiva Travnik s naznakom
da je potrebna dalja obrada registraturne građe;
- Predavatelj traži da se korištenje arhivske građe provodi u skladu s članom
21. alineja 1 Zakona o arhivskoj građi u SBK/KSB,16 osim u službene svrhe,
na pismeni zahtjev pravosudnih organa i organa za upravu, o čemu ima
pravo odlučiti direktor Arhiva.17

13 Zakon o vještacima „Službene novine FBiH“, br. 49/05.
14 Isto.
15 Kantonalni arhiv Travnik, Zapisnik o primopredaji, broj: 03-48.2-107/15-1 od 29. 1. 2016.
16 Sl. novine SBK/ŽSB“, br. 10/01.
17 Isto.

128
Specifičnosti preuzimanja i sređivanja ličnih zbirki osoba sa javnim ovlaštenjima

Nakon stručne obrade ustanovili smo da je arhivska zbirka koja je preuzeta
u Arhiv s kemijsko-biološkog i fizičkog aspekta u dobro očuvanom stanju. Preuzeta
dokumentacija se nalazila u relativno sređenom stanju, jednim dijelom upakovana
u kartonske kutije i to oko 60%, a djelomično potrpana u manje najlonske vrečice u
ukupnoj dužini od 3 dužna metra.
Obradom i valorizacijom dokumentacije ustanovili smo da ista sadrži:
1. Lične dokumente sudskog vještaka:
- diplome,
- svjedočanstva,
- zahvalnice,
- razna medicinska dokumentacija,
- lična prepiska,
- fotografije i dr.
2. Stručnu literaturu kojom se služio u svom radu:
- službene novine raznih godina,
- zakonski propisi,
- i druga literatura financijske struke.
3. Sudske predmete na kojima je radio, odnosno vršio vještačenje i to:
- predmeti sudskih oznaka KT, KPV, P, SU;
- registratori u kojima se nalazila dokumentacija koja je (pretpostavljamo)
služila kao dokazni materijal u sudskim procesima.

Nakon tehničke obrade, valorizacije i ponovnog uspostavljanja reda formirali
smo inventarne jedinice i to sistemom pertinencije, te smo dobili:
- 151 inventarnu jedinicu koja se odnosi na sudska vještačenja-primjerci
sudskog vještaka;
- 16 inventarnih jedinica lične dokumentacije;
- 6 inventarnih jedinica za koje predpostavljamo, da su služile kao dokazni
materijal u sudskom vještačenju.
Na osnovu sadržaja formirali smo 19 arhivskih jedinica i napravili sumarno-
analitički inventar.
Već smo naveli da je imatelj-stvaratelj radio kao stalni sudski vještak
ekonomske struke. Predmeti na kojima je radio su bili izrazito kompleksni i zahtjevali
su vrlo složene nalaze, pri čemu je bila potrebna izuzetna stručnost i iskustvo, a
posebice nezavisnost i objektivnost. Pretežito su to bila vještačenja o privatizaciji
preduzeća, zloupotrebi službenog položaja radi imovinske koristi ili utajenje poreza
i drugih finansijskih malverzacija. Većina tih predmeta je završena u sudskom
procesu, a za neke nismo sigurni da li su još uvijek aktivni.

129
Andrijana VAREŠKOVIĆ, Aida SOJTARIĆ

Prilog 1. Izgled zaprimljenog fonda sudskog vještaka nakon tehničke obrade.18

Specifičnost korištenja zbirke sa podacima u kategoriji „službene tajne“

U Zakonu o arhivskoj građi u Srednjobosanskom kantonu nije striktno definiran
način korištenja ovakve zbirke – osobe sa javnim ovlaštenjima, koji formira
specifičnu arhivsku građu u kategoriji službene tajne, te se u slučaju ove zbirke
provodi odredba člana 21 Zakona o arhivskoj građi u SBK/KSB,19 tj. 30 godina
od njenog nastanka kako je utvrđeno i Zapisnikom o primopredaji. U Zapisniku
je naznačeno i da se dokumentacija može koristiti i u službene svrhe, na pismeni
zahtjev pravosudnih organa i organa za upravu i slično, o čemu ima pravo odlučiti
direktor Arhiva.
Međutim, Zakon o arhivskoj građi u SBK/KSB u članu 21 alineja 2 ostavlja
mogućnost da se taj rok produži na duži rok, uz saglasnost Vlade SBK/KSB, ali ne
duži od 50 godina.

18 Fotografija namjerno zasjenčena radi zaštite imena sudskog vještaka.
19 Zakon o arhivskoj građi u ŽSB/SBK, „Službene novine SBK/ŽSB“, br. 10/01.

130
Specifičnosti preuzimanja i sređivanja ličnih zbirki osoba sa javnim ovlaštenjima

Pored navedenog korištenje ove zbirke uvjetovano je i odredbama člana
20 Zakona o zaštiti ličnih podataka,20 a koji se odnosi na obradu ličnih podataka
u statističke, historijske i naučne svrhe, kao i Krivični zakon u FBiH u kojem se
regulira članom 388 odavanje službene tajne.21

Zaključak

Zakonska regulativa u Bosni i Hercegovini u večini slučajeva nije dorečena,
što smo uvidjeli i u slučaju preuzimanja ove zbirke. Naime, s arhivističkog aspekta
otvaraju se dva pitanja:
1. Evidentiranje, nadzor, zaštita, čuvanje i predaja dokumentacije nastale kod
osoba s javnim ovlaštenjima.
2. Korištenje arhivske građe kvalifikovane kao službena tajna.
Zakon o vještacima nije predvidio postupanje sa dokumentacijom nastalom
djelatnošću sudskog vještaka-osobe sa javnim ovlaštenjima, kao ni postupanja
u slučaju razrješenja vještaka (mogućnost postoji svakih 6 godina), smrti i druge
okolnosti. Na osnovu nepostojanja obaveza prijave dokumentacije djelatnosti
sudskog vještaka nadležnom arhivu, teško je ući u trag takvoj dokumentaciji, te je
evidentiranje i nadzor od strane arhivskih ustanova, zbog takvog zakonskog okvira,
otežan.
Iz našeg primjera se vidi manjkavost zakonske regulative i prilikom same
predaje dokumentacije u nadležni arhiv, jer se zakonodavstvom ne nameće pravni
sljednik ove djelatnosti. Smatramo da donositelj rješenja o imenovanju sudskog
vještaka treba u okviru ovlasti koje su dali rješenjem urediti i ovo, značajno pitanje.
Slična situacija se odnosi i na sve druge osobe sa javnim ovlaštenjima, koji
u svom radu stvaraju značajnu arhivsku građu.
Korištenje arhivske građe kvalifikovane kao službena tajna također je
potrebno dodatno pojasniti, jer akti u našoj zbirci, imaju izuzetnu vrijednost zbog
mnoštva činjenica i obavijesti, različitih situacija u kontekstu vremena i politike
u kojoj su kao takvi nastajali. Zbog toga vrlo su zanimljivi za istraživače koji na
osnovu toga mogu donijeti zaključke o važnim društvenim i povjesnim dešavanjima
u periodu u kojem su nastali.
Pored obaveze vještaka, da se pored navedenih etičkih načela, pridržava i načela
čuvanja službene tajne u sudskom postupku u dilemi smo da li su podaci koje
smo utvrdili u obradi ovog fonda „službena tajna“ ili su podaci od javnog značaja.
Međutim, arhivsko zakonodavstvo i ovu dilemu vremenom rješava.

20 Zakon o zaštiti ličnih podataka, „Službeni glasnik BiH“, br. 49/06,76/11. i 89/11.
21 Krivični zakon u FBIH, „Službene novine FBiH“, br. 36/03.

131
Andrijana VAREŠKOVIĆ, Aida SOJTARIĆ

Summary

Legislation in Bosnia and Herzegovina is in most cases not what we are
currently in this aquisition’s case. Namely, from the archival point of view, two
questions arise:
1. Recording, controlling, protecting, storing and handing over the
documentation to persons with public authorizations.
2. Use of archival material qualified as an official secret.
The Law on Experts did not provide for the handling of documentation that
arose in the activity of a court expert-a person with public authority, as well as acting
in case of dismissal of an expert witness (possibility exists every 6 years), death and
other circumstances. Based on the lack of the obligation to file documentation of
the court expert’s activity with the competent archives, it is difficult to trace such
documentation, and the recording and supervision by archival institutions, due to
such a legal framework, is difficult.
From our example we can see the lack of legal regulations and when the
documentation itself is submitted to the competent archive, because the legislation
does not impose the legal successor of this activity. We think that the decision-maker
of the appointment of a court expert should, within the framework of the powers that
they have given the solution to regulate this, a significant issue.
A similar situation applies to predominantly all persons with public authority,
who in their work create significant archival material.
The use of archival material qualified as an official secret should also be
further clarified, since the acts in our collection are of exceptional value due to a
multitude of facts and notifications, different situations in the context of time and
politics in which they as such emerged. Therefore, they are very interesting for
researchers who based on this can make conclusions about important social and
historical events in the period in which they were created.
In addition to the expert’s obligation, in addition to the ethical principles, it
also adheres to the principles of keeping the official secret in court proceedings in
dilemma whether the data we have found in processing this fund is “official secret”
or are data of public importance. However, archival legislation also resolves this
dilemma over time.

132
Ibrahim ZUKIĆ stručni rad
JU Mješovita srednja saobraćajna škola Tuzla

ULOGA ARHIVARA I MENADŽMENTA U USPOSTAVLJANJU
SISTEMA UPRAVLJANJA DOKUMENTIMA U ŠKOLAMA
(primjer JU OŠ „Banovići Selo“)

Apstrakt: Za uspostavljanje zakonitog i funkcionalnog sistema
kancelarijskog i arhivskog poslovanja u školama veliku ulogu ima radnik koji
obavlja poslove arhivara i direktor škole.
Arhivar je radnik koji treba da poznaje propise koji regulišu oblast
kancelarijskog i arhivskog poslovanja kako bi primjenom istih mogao uspostaviti
funkcionalan i zakonit sistem upravljanja dokumentima u školi. S druge strane
direktor kao rukovodno i odgovorno lice mora obezbijediti arhivaru neophodne
prostorne, materijalne i druge pretpostavke za uređenje kancelarijskog i arhivskog
poslovanja. Funkcionalan sistem kancelarijskog i arhivskog poslovanja ima važnu
ulogu u školama od samog nastanka dokumenata, zavođenja u evidencije, njegovog
kretanja do predaje nadležnom arhivu. Ovaj rad ima za cilj da ukaže na značaj
uspostave funkcionalnog sistema upravljanja dokumentima u školama, zatim na
neke propuste kao i ulogu arhivara i direktora, na primjeru uspostave funkcionalnog
kancelarijskog i arhivskog poslovanja u JU OŠ „Banovići Selo“ Banovići.

Ključne riječi: Arhivar, direktor, kancelarijsko i arhivsko poslovanje, arhivska
knjiga, lista kategorija, evidencije, propisi, JU OŠ Banovići Selo.

ROLE OF ARCHIVE AND MANAGEMENT IN ESTABLISHING THE
SYSTEM OF DOCUMENT MANAGEMENT IN SCHOOLS –
Example of Elementary school “Banovići Selo”

Abstract: In order to establish a legal and functional system of office and
archival business in schools, a large role is played by the worker who carries out the
affairs of the archivist and the director of the school.
The archiver is a worker who needs to know the regulations governing the
field of office and archive business so that by applying them, he can establish a
functional and lawful document management system at school. On the other hand, the
director, as a managerial and responsible person, must provide the archiver with the
necessary spatial, material and other prerequisites for arranging office and archival
business. A functional system of office and archival business has an important role
in schools since the creation of documents, sorting into records, up to its movement
to public archives. This paper aims to point out the importance of establishing a
functional document management system in schools, some of the failures, as well as

133
Ibrahim ZUKIĆ

the role of archivists and directors, for example the establishment of functional office
and archive business in the elementary school “Banovići Selo” Banovići.

Keywords: Archivist, director, office and archive business, archive book, list
of categories, records, regulations, JU OŠ „Banovići Selo“.

Uvodne napomene

Za uspostavu funkcionalnog sistema kancelarijskog i arhivskog poslovanja
ključna je međusobna obostrana saradnja arhivara i direktora škole. U praksi su
evidentni određeni propusti kako u kancelarijskom, tako i arhivskom poslovanju.
Razlozi su mnogobrojni, a isti se mogu klasificirati na objektivne i subjektivne.
Objektivni se ogledaju u činjenici da određene škole nemaju odgovarajuće prostorne,
materijalne, kadrovske i druge osnove za temeljno uređenje kancelarijskog i arhivskog
poslovanja. S druge strane subjektivni razlozi se ogledaju u nedovoljnoj posvećenosti
poslu od strane arhivara, davanju prioriteta nekim drugim svakodnevnim poslovima,
nedovoljnom angažmanu na edukaciji, te u određenom broju slučajeva nedovoljnoj
podršci od strane odgovornih lica (direktora) u školama.
Stoga ovaj rad ima za cilj da ukaže na određene propuste, ali i da istakne
pozitivne primjere iz prakse, sve sa krajnjim ciljem da stanje i uređenost kancelarijskog
i arhivskog poslovanja u svim školama bude na što zavidnijem nivou.

Neki od propusta u oblasti kancelarijskog i arhivskog poslovanja

U praksi su u školama evidentni određeni propusti u kancelarijskom i
arhivskom poslovanju. Najčešći propusti u segmentu kancelarijskog poslovanja
ogledaju se u nestručnom zavođenju dokumenata u osnovne evidencije. Između
ostalog oni se odnose na brisanje korektorom pogrešnih upisa u protokolu, ostavljaju
se slobodne rubrike, ne vrši se zaključivanje protokola na kraju kalendarske
godine, ne popunjavaju se sve rubrike u protokolu, ne vrši se združivanje akata
i formiranje predmeta, pogrešeno se vrši razvrstavanje i obilježavanje građe, itd.
U fazi arhivskog poslovanja također postoje određeni propusti koji se ogledaju u
netemeljitom razvrstavanju predmeta, nedosljednom signiranju registraturskih
jedinica i evidentiranju u arhivsku knjigu, itd. Da bi se uspostavio funkcionalan
sistem razvrstavanja dokumenata i sređivanja, moraju biti uključene sve službe u
školi koje će raditi na razvrstavanju dokumentacije po datumu i godini nastanka,
prema vrsti i rokovima čuvanja (po sistemu pregleda i razvrstavanja dokument po
dokument). Naravno arhivar kao zadužena osoba za arhivu i direktor kao odgovorno
lice u školi moraju preuzeti obavezu i odgovornost da se navedene obaveze urede u
skladu sa važećim propisima.1

1 Obaveze stvaralaca iz oblasti kancelarijskog poslovanja propisane su Uredbom o kancelarijskom
poslovanju, „Sl. novine FBiH“, br. 20/98, te Uputstvom o kancelarijskom poslovanju, kao i dopunom
Uputstva, „Sl novine FBiH“, br. 30/98 i 49/98. Obaveze iz oblasti arhivskog poslovanja definisane su
članom 12. Zakona o arhivskoj djelatnosti, „Sl. novine TK“, br. 15/00, kao i određenim podzakonskim

134
Uloga arhivara i menadžmenta u uspostavljanju sistema upravljanja dokumentima u školama ...

Značaj i uloga arhivara i direktora škole u uspostavljanju sistema upravljanja
dokumentima u školi

Veoma je važna uloga direktora škole u obezbjeđivanju materijalne i
prostorne pretpostavke za nesmetan rad arhivara na uspostavljanju funkcionalnog
sistema kancelarijskog i arhivskog poslovanja. Uloga arhivara u školi je da u
skladu sa zakonskim i podzakonskim aktima radi na kreiranju sistema upravljanja
dokumentima i uspostavi kancelarijskog i arhivskog poslovanja. Da bi arhivar
uspješno obavljao arhivarske poslove mora biti stručan i kompetentan i dobro
poznavati propise koji regulišu kancelarijsko i arhivsko poslovanje.
Da bi se poboljšalo stanje i uspostavio dobar sistem kancelarijskog i arhivskog
poslovanja potrebno je da arhivar i direktor škole zajednički posvete veću pažnju
ovim problemima. Poslove arhivara u osnovnim školama prema sistematizaciji
radnih mjesta obavljaju sekretari, a u srednjim uglavnom administrativni referenti.
U pojedinim slučajevima u srednjim školama na radno mjesto referenta
za administrativne poslove „arhivara“ prema postojećim propisima raspoređuju
se referenti za finansijske poslove koji nedovoljno poznaju propise iz oblasti
kancelarijskog i arhivskog poslovanja, ne posjeduju dovoljno iskustva na poslovima
kancelarijskog i arhivskog poslovanja, rade u jednoj školi finansijske poslove,
a u drugoj poslove arhivara. Sve to zajedno dodatno otežava sistem uspostave
kancelarijskog i arhivskog poslovanja.
Jedan od posebnih problema sa kojima se susreću arhivari u školama jeste
marginalizacija poslova arhivara od strane menadžmenta škole u odnosu na druge
poslove što bitno utiče na kvalitet kancelarijskog i arhivskog poslovanja. U pojedinim
slučajevima po nalogu direktora arhivar radi informatičke poslove, vrši izradu
raznih tabela, obavlja daktilografske poslove za potrebe škole, vrši izradu rasporeda
dežurstva učenika i profesora itd. Zbog toga u ovakvim slučajevima i pored dobre
volje, stručnosti i znanja arhivari nemaju mogućnosti i vremena da se posvete svom
primarnom zadataku.
Prvi korak u rješavanju ovakvog stanja je upoznavanje direktora škole od
strane arhivara sa zakonskim obavezama i odgovornostima, o potrebi rješavanja
materijalnih i prostornih pretpostavki u cilju uspostavljanja funkcionalnog sistema
kancelarijskog i arhivskog poslovanja na osnovi zakonskih i podzakonskih propisa
koji regulišu ovu oblast. Ovdje je najbitnije da direktori daju mogućnost i preduslove
arhivaru, te da na taj način, kao odgovorna lica u školama pokrenu cjelovit proces
uređenja svih utvrđenih eventualnih propusta. U tom dijelu ključna je i obostrana
saradnja sa Arhivom Tuzlanskog kantona, u cilju utvrđivanja eventualnih propusta,
definisanja smjernica i prioriteta djelovanja, edukacije i pružanja stručne pomoći, itd.
Međutim uvijek je prisutan finansijski problem pogotovo kada se radi o
nabavci stalaža za odlaganje građe, ali u praksi se pokazalo da je moguće i sa neznatnim
finansijskim sredstvima nabavkom drvenih štafli i sa postojećim materijalom sa kojim
u većini slučajeva raspolaže svaka škola, kao što su stare đačke klupe uz angažovanje
domara izraditi zadovoljavajuće stalaže za odlaganje građe u arhivski depo.

propisima, donesenim na nivou Tuzlanskog kantona, a to su: Pravilnik o odabiranju arhivske građe
iz registraturskog materijala, „Sl. novine TK“, br. 16/09, i Uputstvo o načinu primopredaje arhivske
građe između imalaca i stvaralaca arhivske građe i nadležnog arhiva, „Sl. novine TK“, br. 9/02.

135
Ibrahim ZUKIĆ

Posebno je potrebno naglasiti da bez dobro uređenog sistema kancelarijskog
poslovanja nema dobro uređenog arhivskog poslovanja.

Primjer uspostave funkcionalnog sistema kancelarijskog i arhivskog poslovanja
na primjeru JU OŠ „Banovići Selo“ Banovići

Osnovna škola „Banovići Selo“ radi i stvara registraturnu građu već dugi
niz godina.2 U proteklom periodu svog djelovanja, stanje uređenosti kancelarijskog i
arhivskog poslovanja nije bilo na zadovoljavajućem nivou. Iako su imenovani arhivari
škole, u proteklom periodu ulagali izvjesne napore na uređenju kancelarijskog i
arhivskog poslovanja, ono nikada nije do kraja uređeno, na način kako to definišu
važeći propisi. To je konstatovano i Zapisnicima Arhiva Tuzlanskog kantona,
kod redovnih kontrola uređenosti kancelarijskog i arhivskog poslovanja. Da bi se
navedeno stanje preduprijedilo, te kancelarijsko i arhivsko poslovanje škole dovelo
u zakonske okvire, pokrenute su opsežne aktivnosti na uređenju istog u toku 2015.
godine.
Prvobitno se pristupilo uvidu u stepen uređenosti kancelarijskog poslovanja.
Pri tome su utvrđeni određeni propusti, te se pristupilo otklanjanju nedostataka
kod evidentiranja u djelovodni protokol, kao i uređenju kancelarijskog poslovanja
u ostalim segmentima. Uređen je jedinstven način upisivanja akata u djelovodni
protokol u skladu sa propisima, počelo sa združivanjem akata i priloga koji se odnose
na istu pravnu radnju, pojednostavljen je način dodjele broja protokola aktu što je
vidljivo iz sljedećeg primjera: npr. broj protokola 02-0000/17, u kojem oznaka 02
je broj organizacione jedinice u koju je akt upućen ili je nastao u toj organizacionoj
jedinici, zatim 0000 je osnovni broj protokola, a /17 je godina nastanka akta.
Prednost združivanja akata i priloga iste pravne radnje je višestruka. Svaki
predmet je evidentiran i zaokružen kao cjelina, kroz protokol je lakši pronalazak
akata, manji broj unosa u protokol, nema potrebe za ostavljanjem slobodnih mjesta
u protokolu, itd. Kada je prvi akt zaveden automatski je zauzet osnovni broj i za
ostale akte u nastajanju, ima se uvid kroz protokol da li je neki akt riješen ili nije i sl.
Nakon toga se pristupilo uređenju arhivskog poslovanja. Prvenstveno je
sagledano i analizirano stanje arhivskog poslovanja u JU OŠ „Banovići Selo“. Izgled
arhivskog depoa JU OŠ „Banovići Selo“ Banovići prije početka rada na uspostavi
kancelarijskog i arhivskog poslovanja može se vidjeti na slijedećem prilogu:

2 Osnovna škola „Banovići Selo“ u Banović Selu, osnovana je 1947. godine, kao prva četverorazredna
osnovna škola na području mjesne zajednice Banovići Selo. Od 1950. godine, četverorazredna škola
prerasla je u osmorazrednu školu. Godinu kasnije, sagrađen je i novi školski objekat u kojem je
organizirana osmogodišnja nastava. Od 1963. godine škola dobija naziv „Ivan Goran Kovačić“ pod
kojim nazivom djeluje do 1993. godine. Od 19. 8. 1993. godine škola djeluje pod nazivom JU OŠ
„Banovići Selo“ Banovići. Podaci o historijatu preuzeti iz arhivske građe škole.

136
Uloga arhivara i menadžmenta u uspostavljanju sistema upravljanja dokumentima u školama ...

Prilog 1. Arhivski depo JU OŠ „Banovići Selo“Banovići
(novembar 2014) – prije sređivanja.

Naime, registraturna građa nije bila dosljedno razvrstana i odložena u
registraturske jedinice pakovanja, građa nije redovno u kontinuitetu evidentirana u
arhivsku knjigu, nije vršeno redovno odabiranje i izlučivanje, itd. Na fotografiji
se vidi da u arhivskom depou nema dovoljno mjesta za rad i kretanje zbog čega se
odmah prišlo izmještanju službenih novina, neispravnih računara i svega ostalog što
ne treba da se nalazi u arhivskom depou.
Nakon uvida u stanje arhivskog poslovanja i uvida u zapisnike o izvršenoj
kontroli kancelarijskog i arhivskog poslovanja, od strane Arhiva Tuzlanskog
kantona, sa posebnim osvrtom na evidentirane nedostatke kancelarijskog i arhivskog
poslovanja škole, obavljen je razgovor sa direktorom škole u prisustvu sekretara,
pedagoga i finansijskog radnika.
Veoma je bitno istaći da je direktor škole razumio suštinu problema koji škola
ima i prednosti dobro uređenog sistema kancelarijskog i arhivskog poslovanja zbog
čega se aktivno uključio u rješavanje materijalnih i prostornih pretpostavki. Dakle,
bitno je da direktor institucionalno pokrene aktivnosti na uređenju kancelarijskog
i arhivskog poslovanja. Zatražio je da mu se dostavi spisak potreba sa okvirnim
rokovima za realizaciju istih. Na sastanku su utvrđene pojedinačne obaveze i rokovi
za izvršenje istih. Dogovorena je izrada novih drvenih stalaža za odlaganje građe
u arhivskom depou, zbog činjenice da nekoliko već postojećih stalaža nije uopšte
odgovaralo svojoj namjeni zbog neprilagođenih dimenzija, zbog čega se veći dio
građe odlagao na đačke klupe. Formirana je komisija za izradu nove Liste kategorija
registraturske građe sa rokovima čuvanja zbog činjenice da postojeća nije odgovarala
stvarnom stanju u arhivi. Komisiju za izradu Liste kategorija činili su radnici službi
koji najbolje poznaju organizaciju poslovanja škole, vrstu dokumenata i imaju
sposobnost ocjene kulturnog, naučno-historijskog i praktičnog značaja građe koja
nastaje u poslovanju škole.
137
Ibrahim ZUKIĆ

U vrijeme izrade novih stalaža, te potrebe uređenja prostorije arhivskog
depoa u dogovoru sa direktorom škole obezbjeđena je prazna učionica odmah do
arhivskog depoa u koju je izmještena kompletna građa.
Prilikom izmještanja građe iz depoa ista je odmah razvrstavana po
organizacionim jedinicama i godinama nastanka, a građa, zbog nedostatka podataka
na registraturskim kutijama, omotima i fasciklama, odvajana je na posebno mjesto.
Prostorija arhivskog depoa je detaljno adaptirana, očišćena i okrečena.
Zatim se radilo na identifikaciji i razvrstavanju registraturske i arhivske građe
koja je posebno odvojena zbog nedostatka podataka o sadržaju, godini nastanka i sl.
Pregledavanjem pojedinačno svakog akta ujedno je vršeno razvrstavanje po godini
nastanka,organizacionim jedinicama i rokovima čuvanja, što je bio najzahtjevniji
posao. Nakon dobijanja saglasnosti na Listu kategorija, sa rokovima čuvanja,
od strane Arhiva Tuzlanskog kantona, krenulo se sa provođenjem cjelovitog
registraturnog sređivanja što je podrazumijevalo:
• razvrstavanje,
• signiranje,
• evidentiranje u arhivske knjige,
• odabiranje i izlučivanje,
• izrada natpisa usklađenih prema Listi kategorija za obilježavanje
registraturske i arhivske građe sa svim potrebnim podacima,
• natpisi za sveske zapisnika i registratore.

KL.OZNAKA 02 KL. OZNAKA 05
JU OŠ „BANOVIĆI SELO“
JU OŠ „Banovići Selo“ JU OŠ „Banovići Selo“
BANOVIĆI Banovići
Banovići
SVESKA FIN. MAT.
ARHIVA DIREKTORA
ZAPISNIKA ŠKOLSKOG DOKUMENTACIJA
ŠKOLE
ODBORA
SADRŽAJ: Obračun plate
SADRŽAJ: Ugovori, odluke, sa prilozima
VOĐENA od_____20__ do
rješenja
___20_
KL. OZNAKA: 01 PERIOD NASTANKA;
PERIOD NASTANKA; od______20_do___20___
ROK ČUVANJA: TRAJNO
od_____20__ do_____20_
Redni broj arhivske
REDNI BR. A. K._______ REDNI BR. A. K. ______
knjige_______ ROK ČUVANJA: Trajno
ROK ČUVANJA: Trajno
Prilog br. 2. Primjeri natpisa/štambilja za registratursku jedinicu pakovanja.3

Natpisi za obilježavanje registraturske građe su veoma bitni kod uspostave
funkcionalnog kancelarijskog i arhivskog poslovanja zbog same činjenice što se vrši
razvrstavanje građe po organizacionim jedinicama i rokovima čuvanja utvrđenih
Listom kategorija.

3 Štambilj za registratusrske jedinice pakovanja propisan je Uredbom o organizovanju i načinu vršenja
arhivskog poslovanja u pravnim licima u FBiH, „Sl. novine FBiH“, br. 12/03; te Pravilnikom o
odabiranju arhivske građe iz registraturskog materijala, „Sl. novine TK“, br. 16/09.

138
Uloga arhivara i menadžmenta u uspostavljanju sistema upravljanja dokumentima u školama ...

Pored svih ostalih bitnih podataka kojima je obilježena građa posebno je
bitan podatak „redni broj arhivske knjige“ pod kojim je građa zavedena u arhivsku
knjigu, što nam daje potpuni uvid o zavedenoj i arhiviranoj građi. Ovako obilježena
građa pomaže da za kratko vrijeme se precizno locira tražena registraturska jedinica,
a u okviru koje će se lako i brzo pronaći traženi dokument.
Na ovakav način obilježena građa u radu službi i same škole uveliko
skraćuje vrijeme pronalaska dokumenta, brže i jednostavnije je izvršiti popis građe
za uništenje, itd. Iz navedenog primjera se vidi važnost i prednost natpisa i ovakvog
načina obilježavanja građe, a za izradu istih je potrebno veoma malo vremena i truda.
Nakon izvršene nabavke nedostajućih evidencija i početka njihovog vođenja,
izvršenog sređivanja i razvrstavanja građe po organizacionim jedinicama, rokovima
čuvanja i godinama nastanka koja se nalazila u kancelarijama službi i obilježavanja
građe sa pripremljenim natpisima, usklađenih sa Listom kategorija, uređen je sistem
arhivskog poslovanja u JU OŠ „Banovići Selo“ Banovići.
U međuvremenu su urađene nove stalaže od drvenih letvi, koje su obilježene
rimskim brijevima I, II, III itd. Obilježavanje stalaža je veoma bitno radi lakšeg i
bržeg lociranja arhivirane građe kroz evidenciju arhivske knjige. Nakon obavljenih
poslova na obilježavanju stalaža i završenog kompletnog sređivanja i razvrstavanje
građe, obilježavanja registraturskih jedinica, sa svim potrebnim podacima, ista
je unesena u arhivski depo, posložena po organizacionim jedinicama i godinama
nastanka.
Zbog činjenice da škola nije posjedovala arhivsku knjigu, u novonabavljenu
arhivsku knjigu izvršen je upis kompletne registraturske i arhivske građe koja se
nalazila u arhivskom depou i građe u kancelarijama službi koja je operativna. Prepis
arhivske knjige je dostavljen Arhivu Tuzlanskog kantona.
Formirana je Komisija za popis registraturske građe kojoj je istekao rok
čuvanja, te je ista obilježena i izdvojena. Izlučivanjem se dobio dodatni prostor za
odlaganje registraturne građe u arhivski depo, u narednom periodu. Školski odbor je
imenovao Komisiju za usklađivanje podataka unesenih u matične knjige sa podacima
iz razrednih knjiga kojima je istekao rok čuvanja.
Sa članovima Komisije direktor škole i sekretar su održali sastanak kojom
prilikom je u prvi plan stavljen značaj, odgovornost i ozbiljnost posla koji treba
obaviti, te su im date potrebne upute. Na osnovu Odluke Školskog odbora o uništenju
razrednih knjiga i izvršenog Popisa registraturne građe kojoj je istekao rok čuvanja,
zatraženo je od Arhiva odobrenje za uništenje registraturske građe kojoj je istekao
rok čuvanja.
Na osnovu odobrenja za uništenje registraturske građe kojoj je istekao rok
čuvanja, ista je predata pravnom licu koje se bavi otkupom i reciklažom papira,
a koja ima od Arhiva Tuzlanskog kantona odobrenje za preuzimanje i uništenje
izlučene registraturne građe. Okončanjem navedenih poslova uspostavljen je sistem
kancelarijskog i arhivskog poslovanja u JU OŠ „Banovići Selo“ Banovići, čime su
otkonjeni svi nedostaci.
Na slijedećim fotografijama je prikazan izgled arhivskog depoa nakon
uspostave kancelarijskog i arhivskog poslovanja u JU OŠ „Banovići Selo“ Banovići.

139
Ibrahim ZUKIĆ

Prilog br. 3. Arhivski depo JU OŠ „Banovići Selo“ i razredne knjige pripremljene za
sravnjenje podataka unesenih u matične knjige i postupak izlučivanja, mart 2015. godine.

Prilog br. 4. Arhivski depo sa uređenim sistemom arhivskog poslovanja u JU OŠ „Banovići
Selo“Banovići (mart 2015. godine).

140
Uloga arhivara i menadžmenta u uspostavljanju sistema upravljanja dokumentima u školama ...

Zaključak

Uredno vođenje evidencija u školama je ključno u postupku uspostavljanja
funkcionalnog sistema upravljanja dokumentima. Osnovne evidencije su posebno
važne za praćenje dokumenata od njihovog nastanka do predaje nadležnom arhivu.
Na uspostavi kancelarijskog i arhivskog poslovanja u osnovnim i srednjim školama
trebaju biti uključeni sekretar, finansijski radnik, pedagog, direktor i školski odbor,
bez čije pomoći i podrške je nemoguće uspostaviti funkcionalniji sistem rada sa
dokumentima. Veoma je važno naglasiti da su poslovi na uspostavi sistema
kancelarijskog i arhivskog poslovanja u JU OŠ „Banovići Selo“ Banovići bili
ujedno i edukativnog karaktera. Isto ima poseban značaj u slučaju duže odsutnosti
arhivara, u kojem slučaju škola može nesmetano funkcionisati, zbog činjenice što
je novi način rada jednostavan i razumljiv svima. Rezultati uređenja kancelarijskog
i arhivskog poslovanja u JU OŠ „Banovići Selo“ su slijedeći: ispunjenje zakonskih
obaveza, neuporedivo manje vremena je potrebno za pronalaženje dokumenata,
prednost uspostave sistema kancelarijskog i arhivskog poslovanja u dijelu snalaženja
i drugih zaposlenika škole, osim arhivara, što je suština uređenja ovih oblasti, a to je
uniformnost u postupanju sa dokumentima.

Summary

Proper keeping records in schools is crucial to establishing a functional
document management system. Basic records are especially important for document
tracking from their occurrence to submission to the relevant archive. The establishment
of office and archive business in primary and secondary schools should involve
secretaries, financial workers, pedagogues, directors and school boards, without
which assistance and support is impossible to establish a more functional document
working system. It is important to emphasize that the work on setting up the office
and archive business system at the Elementary School “Banovići Selo” Banovići
was at the same educational level. The same is of particular importance in case of a
longer absence of archives, in which case the school can function smoothly because
of the fact that the new way of working is simple and understandable to everyone.
The results of office and archive business management at the JU OŠ “Banovići
Selo” are as follows: the fulfillment of the legal obligations, unavoidably less time is
needed to find the documents, the advantage of establishing the system of office and
archive business in the part of staffing and other school employees, except archives,
The regulation of these areas, which is uniformity in dealing with documents.

141
Spomenka PELIĆ stručni rad
Kantonalni arhiv Travnik

ARHIVSKA KNJIGA – NEDOREČENOST ZAKONSKE
REGULATIVE

Apstrakt: Nedorečenost zakonske regulative s arhivskom praksom evidentna
je kod evidentiranja u arhivsku knjigu. Taj problem naročito dolazi do izražaja u
registraturama sa velikom količinom registraturne građe, dužim periodom rada i
s više organizacionih jedinica. Zakonska regulativa, u svim aktima koji reguliraju
ovu materiju u Bosni i Hercegovini, je dosta neprecizna i daje mogućnost različitog
tumačenja, što djelatnike koji rade na arhivskim poslovima, dovodi u nedoumice.
U radu autorica analizira zakonsku regulativu vezanu za vođenje arhivske
knjige. Također, autorica iznosi iskustva Kantonalnog arhiva Travnik pri sređivanju
registraturne građe, te predlaže dopune zakonske regulative koje bi bile usklađene s
arhivskom praksom.

Ključne riječi: Arhivska knjiga, arhivska praksa, zakonska regulativa,
normativna akta, registraturna građa, arhivska građa, imaoci i stvaraoci arhivske
građe, inventarni pregled, arhivi.

ARCHIVES BOOK - UNDERSTANDING LEGISLATIVE REGULATION

Abstract: Undisclosure of legal regulations with archival practice is evident
when registering in the archive book. This problem is especially evident in registers
with a large amount of registry material, longer working periods and multiple
organizational units. Legislation, in all acts regulating this matter in Bosnia and
Herzegovina, is quite imprecise and gives the possibility of different interpretations,
which makes employees who work on archival affairs in doubt.

In the paper the author analyzes the legal regulations related to keeping
the archive book. Also, the author presents the experiences of the Travnik Cantonal
Archives in the preparation of the registry material, and proposes amendments to the
legislation that would be consistent with archival practice.

Keywords: Archive book, archival practice, legislation, normative acts,
registry material, archives, holders and creators of archival material, inventory
review, archives.

142
Arhivska knjiga - nedorečenost zakonske regulative

Uvod

Arhivska knjiga je osnovna evidencija koja sadrži opći inventarni pregled
cjelokupne registraturne građe koja se čuva u registraturi ili je predata nadležnom
arhivu1.
Iza ovako jednostavne definicije krije se sav značaj arhivske knjige koja je
osnovna evidencija stvaraoca i imaoca registraturne i arhivske građe, te je arhivska
knjiga, zapravo, informativno pomagalo, odnosno sumarni inventar imaoca arhivske
građe koji predstavlja prvi korak u analizi akta2. Na osnovu arhivske knjige arhivi
vrše analizu polaznih informacija, čija je krajnja svrha preuzimanje arhivske građe
u arhivske ustanove. Evidencija upisana u arhivskoj knjizi tako predstavlja vezu
između imaoca arhivske građe i nadležnog arhiva, te je njena svrha vođenja od
izuzetne važnosti.

Geneza pravne regulative

Pojam arhivska knjiga, prvi put je definisan Uputstvom za izvršenje Uredbe
o kancelarijskom poslovanju3, kojim se obavezuju pisarnice organa uprave da vode
arhivsku knjigu, kao opći inventarni pregled cjelokupnog arhivskog materijala iz
ranijih godina. Ovim Uputstvom obavezujuće je bilo da se na svaki arhivski materijal
stavi broj pod kojim će biti upisan u arhivsku knjigu.

Obrazac arhivske knjige sastojao se od 6 rubrika:

Arhivski materijal
Redni broj Datum upisa Napomena
Godina Opis Ukupan broj

Ovaj obrazac predstavlja početak pozitivnog propisa za način reguliranja
arhivskog poslovanja, koje je do tada bilo dosta nedorečeno. Ovim obrascem
zakonski su obavezani organi uprave da redovno vode evidenciju arhivskih
jedinica, a drugim imaocima arhivske građe se moglo preporučiti vođenje ovakvog
inventarnog pregleda.4
U Bosni i Hercegovini 1962. godine donesen je Zakon o arhivima5 kojim
je naglašena uzajamna povezanost između arhiva i stvaraoca arhivske građe.
Odredbama o nadzoru i čuvanju registraturne građe6, koji svojim Izmjenama i
dopunama Zakona o arhivima 1965. godine7 dopunjuje obavezu vođenja arhivske
knjige, još uvijek ostaje samo u okviru kancelarijskog poslovanja.
1 Dr. Ivan Beuc, Osnovi registrature u teoriji i praksi, Sremski Karlovci 1973, 25.
2 Th. R. Schellenberg, Moderni arhivi, principi i tehnika rada, Beograd 1968, 205.
3 Uputstvo za izvršenje Uredbe o kancelarijskom poslovanju, “Sl. list FNRJ”, br. 50/57.
4 Stjepan Bačić, Seminar (Savjetovanje) o kancelarijskom poslovanju sa službenicima pisarnica, www.
hrčak.srce.hr/131104.
5 „Službeni list NRBiH“, br. 14/62.
6 Vladan Savić, Zadaci arhiva na zaštiti arhivske i registraturske građe, Kancelarijsko poslovanje u
svjetlu arhivskih propisa, Društvo arhivskih radnika BiH, Sarajevo 1976, 10.
7 “Službeni list SRBiH“, br. 16/65.

143
Spomenka PELIĆ

Uredbom o kancelarijskom poslovanju organa uprave i organizacija8
donesenoj 1971. godine, članom 16 utvrđena je obaveza vođenja arhivske knjige
kao općeg inventarnog pregleda cjelokupnog arhivskog materijala iz ranijih godina.9
Uredbom je definisano da će način vođenja i korištenja arhivske knjige propisati
republički sekretar za pravosuđe i organizaciju uprave na prijedlog Arhiva Bosne
i Hercegovine.10 Ovom Uredbom je potpuno naglašena veza “arhivske knjige”
između kancelarijskog i arhivskog poslovanja, što je urađeno u skladu s Načelima
o jedinstvenom evidentiranju arhivske građe i registraturskog materijala,11 koju je
donio Arhivski savjet Jugoslavije 1970. godine, a sve u svrhu zaštite i korištenja
arhivske građe.
Na osnovu pomenute Uredbe o kancelarijskom poslovanju republički
Sekretar za pravosuđe i organizaciju uprave 1972. godine donio je, a na prijedlog
Arhiva Bosne i Hercegovine, Uputstvo o odabiranju arhivske građe i izdvajanja
bezvrijednog registraturskog materijala organa uprave i organizacija12 i Uputstvo
o načinu vođenja i korišćenja arhivske knjige organa uprave i organizacija13 što
zaokružuje cjelinu postupka u evidentiranju i čuvanju arhivske građe, kao i odabiranju
registraturnog materijala.
Članom 6 Uputstva o načinu vođenja i korišćenja arhivske knjige organa
uprave i organizacija14 prvi put se u našoj državi izravno obavezuju imaoci
registraturne i arhivske građe da nadležnom arhivu, do kraja godine dostave podatke
o izvršenim upisima u arhivsku knjigu. Pored toga, članom 7 ove Uredbe propisuje
se da registraturna građa koja je nastala do prelaska organa uprave na novi sistem
vođenja kancelarijskog poslovanja organa uprave i organizacija upisuje se u arhivsku
knjigu po sistemu arhiviranja koji je važio za vrijeme kada je nastao materijal.15
Registraturski materijal
Redni Datum
Godina Klasifikacioni Sadržaj Količina Smještaj Primjedba
broj upisa
nastanka znak
Obrazac arhivske knjige.16

Zakonom o arhivskoj građi i arhivskoj službi,17 donesenim nakon ustavnih
promjena, prvi put se obavezuju i kažnjavaju oni imaoci arhvske građe koji nadležnom
arhivu ne dostavljaju podatke o arhivskoj građi i registraturskom materijalu. Međutim,
doneseni su i novi provedbeni propisi, ali je ostalo na snazi Uputstvo o načinu vođenja
i korišćenja arhivske knjige organa uprave i organizacija.18 Uputstvom o postupku

8 „Službeni list SRBiH“, br. 31/71.
9 Isto, str. 826.
10 Isto, član 16, 826.
11 „Službeni list SFRJ“, br. 38/70.
12 „Službeni list SRBiH“, br. 35/72.
13 „Službeni list SRBiH“, br. 35/72.
14 Isto, član 6, 1027.
15 Isto, član 7, 1027.
16 Isto, član 7, 1027.
17 „Službeni list SRBiH“, br. 9/74.
18 „Službeni list SRBiH“, br. 35/72.

144
Arhivska knjiga - nedorečenost zakonske regulative

odabiranja arhivske građe iz registraturskog materijala19 opisana je arhivska knjiga
kao opći inventarni pregled cjelokupnog registraturskog materijala nastalog u radu
ili zatečenog po bilo kom osnovu kod imaoca arhivske građe i registraturskog
materijala.20 U članu 3 ovog Uputstva opisan je i način vođenja arhivske knjige i
to načinom nastavka upisivanja rednih brojeva iz godine u godinu,21 kao i obaveza
dostavljanja podataka upisanih u arhivsku knjigu nadležnom arhivu.
Obaveza imaoca za vođenje arhivske knjige propisana je i u Uputstvu o načinu
primopredaje arhivske građe između državnih organa, organizacija udruženog
rada i drugih zajednica, udruženja građana i građansko-pravnih lica i nadležnog
arhiva,22 u kojoj se članom 2 obavezuju imaoci da arhivsku građu prilikom predaje
nadležnom arhivu moraju evidentirati u arhivsku knjigu.
Obaveza vođenja arhivske knjige kod imaoca arhivske građe, do 1975.
godine, u našoj državi, jasno je određena normativnim regulativama, u kojim se vidi
obaveza i svrha vođenja arhivske knjige kao sumarnog inventara na osnovu koje se
arhivska građa preuzima u nadležni arhiv ili se vrši izlučivanje registraturne građe,
ako je rok trajanja istekao, a opet na osnovu odobrenja nadležnog arhiva.
Zakonom o arhivskoj djelatnosti23 iz 1987. godine i njegovim provedbenim
aktima nije se mijenjalo Uputstvo o načinu vođenja i korišćenja arhivske knjige
organa uprave i organizacija,24 tako da je ovo Uputstvo ostalo na snazi sve do
donošenja novih propisa u dejtonskoj Bosni i Hercegovini.

Zakonska regulativa u Bosni i Hercegovini

Uredbom o kancelarijskom poslovanju organa uprave i službi za upravu u F
BiH25 usvojenom 1998. godine, a nešto ranije Uredbom o kancelarijskom poslovanju
organa državne uprave objavljenoj u Službenom glasniku RS, br. 2/9526 prestala
je da važi na prostoru Bosne i Hercegovine Uredba o kancelarijskom poslovanju
organa uprave i organizacija iz 1971. godine.
Zakonom o arhivskoj građi i Arhivu Bosne i Hercegovine27 i njegovim
provedbenim propisima, Pravilnikom o preuzimanju arhivskog gradiva u Arhivu
Bosne i Hercegovine28 i Pravilnikom o zaštiti i čuvanju arhivske građe u Arhivu
Bosne i Hercegovine i registraturske građe u institucijama Bosne i Hecegovine29
arhivska knjiga se definiše uobičajno, kao opći inventarni pregled, sa identičnim
obrascem koji se koristio i do donošenja ovih normativnih akata 2003. godine.
Na osnovu Odluke o kancelarijskom poslovanju ministarstava, službi, institucija i

19 „Službeni list SRBiH“, br. 32/75.
20 Isto, član 3, 1236.
21 Isto, član 3, 1236 i 1237.
22 „Službeni list SRBiH“, br. 20/75.
23 „Službeni list SRBiH“, br. 21/87.
24 „Službeni list SRBiH“, br. 32/75.
25 „Službene novine FBiH“, br. 20/98.
26 www.arhivrs.org/15_12_2009_50_ prilog_05%20Uredba.
27 „Službeni glasnik BiH“, br. 16/01.
28 „Službeni glasnik BiH“, br. 10/03.
29 Isto.

145
Spomenka PELIĆ

drugih tijela Vijeća ministara Bosne i Hercegovine30 Ministarstvo pravde Bosne
i Hercegovine u saradnji sa Arhivom Bosne i Hercegovine donosi Uputstvo o
arhivskoj knjizi, čuvanju registraturne i arhivske građe i primopredaji arhivske
građe između ministarstava, službi, institucija i drugih tijela Vijeća ministara
Bosne i Hercegovine i Arhiva Bosne i Hercegovine31 u kojem je decidno razrađen
Poglavljem II Način vođenja i korištenja arhivske knjige.32 Sadržaj arhivske knjige
je identičan prethodnim, međutim, u obrazloženju Upute za popunu arhivske knjige
stoji jasnije obrazloženje u odnosu na sva dotadašnja usvojena normativna akta koja
opisuju arhivsku knjigu, a to je da se arhivska knjiga ne zaključuje na kraju godine,
nego tek prestankom rada stvaraoca.33
U Federaciji BiH je na osnovu Uredbe o kancelarijskom poslovanju
organa uprave i službi za upravu u FBiH34 doneseno Uputstvo o arhivskoj knjizi,
čuvanju registraturskog materijala i arhivske građe, odabiranju arhivske građe i
primopredaji arhivske građe između organa uprave i službi za upravu i nadležnog
arhiva.35 U Uputstvu je u drugom poglavlju opisan način vođenja i korištenja arhivske
knjige,36 gdje je arhivska knjiga definirana kao opći inventarni pregled cjelokupnog
registraturskog materijala nastalog u radu jednog organa uprave, odnosno službe za
upravu. Predmet upisa u arhivsku knjigu su registraturne jedinice u koje se odlažu kao
predmetne cjeline, odnosno ovim Uputstvom se zapravo potvrđuje sva dotadašnja
praksa ovog normativa. I izgled obrasca “sadržaj arhivske knjige” ostaje isti, samo
je pod kolonom “2” umjesto “Datum upisa” kako je bilo u prošlom normativu37
stavljeno “godina upisa”38.
Nakon usvajanja Zakona o arhivskoj građi i arhivu BiH39 2001. godine
i Zakona o arhivskoj građi u FBiH40 2002. godine, donose se provedbeni propisi
kojim se opisuje svrha, obaveze i način vođenja arhivske knjige kod imalaca
arhivske građe. Tako je 2003. godine usvojen Pravilnik o zaštiti i čuvanju arhivske
građe u Arhivu Bosne i Hercegovine i registraturske građe u Institucijama Bosne
i Hercegovine41 koji u poglavlju „četiri“ definira vođenje arhivske knjige, skoro
identično prethodnim normativnim aktima.
30 „Službeni glasnik BiH“, br. 21/01i „Službeni glasnik BiH“, br. 29/03.
31 „Službeni glasnik BiH“, br. 16/06.
32 „Službeni glasnik BiH“, br. 16/06.
33 Uputstvo o arhivskoj knjizi, čuvanju registraturne i arhivske građe, odabiranju arhivske građe
između ministarstava, službi, institucija i drugih tijela Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Arhiva
Bosne i Hercegovine, „Službeni glasnik BiH“, br. 16/06.
34 „Službene novine FBiH“, br. 20/98.
35 „Službene novine FBiH“, br. 26/98.
36 Uputstvo o arhivskoj knjizi, čuvanju registraturskog materijala i arhivske građe, odabiranju
arhivske građe i primopredaji arhivske građe između organa uprave i službi za upravu i nadležnog
arhiva, „Službene novine FBiH“, br. 26/98.
37 Uputstvo o načinu vođenja i korišćenja arhivske knjige organa uprave i organizacija, „Službeni list
SRBiH“, br. 35/72.
38 Uputstvo o arhivskoj knjizi, čuvanju registraturskog materijala i arhivske građe, odabiranju
arhivske građe i primopredaji arhiske građe između organa uprave i službi za upravu i nadležnog
arhiva, „Službene novine FBiH“, br. 26/98.
39 „Službeni glasnik BiH“, br. 16/01.
40 „Službene novine FBiH“, br. 45/02.
41 „Službeni glasnik BiH“, br. 10/03.

146
Arhivska knjiga - nedorečenost zakonske regulative

Vlada Federacije donosi dvije Uredbe koje reguliraju ovu oblast, a sve na
osnovu Zakona o arhivskoj građi FBiH, a to je Uredba o organizovanju i načinu
vršenja arhivskih poslova u pravnim licima u FBiH42 i Uredbu o organizovanju i
načinu vršenja arhivskih poslova u oganima uprave i službama za upravu u FBiH.43
Obje navedene Uredbe sadrže poglavlje o načinu i vođenju arhivske knjige, a obrazac
“sadržaj arhivske knjige” je identičan dotadašnjim.
U Republici Srpskoj arhivska knjiga je obavezujuća Uredbom o
kancelarijskom poslovanju republičkih organa44 usvojenom 2004. godine sa
izmjenama i dopunama iz 2007. godine, a detaljnije je razrađena u Uputstvu o
sprovođenju kancelarijskog poslovanja republičkih organa uprave45 u samom
poglavlju Evidentiranje arhivirane dokumentacije u kojem se navodi da se o
arhiviranoj dokumentaciji vodi evidencija na propisanom obrascu arhivske knjige.
Obrazac arhivske knjige je identičan dotadašnjem. Pravilnikom o odabiranju
arhivske građe iz registraturskog materijala46 je predviđeno evidentiranje izlučenih
predmeta u arhivsku knjigu.
U Distriktu Brčko Zakonom o arhivskoj djelatnosti usvojenim 2004. godine47
samo su spomenute obaveze imalaca arhivske građe da vode evidencije o arhivskoj
građi.
Kantoni ovu problematiku reguliraju različito, neki samo zakonima,
a neki su donijeli i podzakonska akta. Zakonom o arhivskoj djelatnosti48 Unsko-
sanskog kantona, Zakonom o arhivskoj djelatnosti49 i Izmjenom i dopunom
Zakona o arhivskoj djelatnosti50 Kantona Sarajevo, Zakonom o arhivskoj građi u
Srednjobosanskom kantonu51 i Zakona o arhivskoj građi52 Zeničko-dobojskog
kantona definirano je vođenje arhivske knjige kod imalaca registraturne građe već
pomenutim Uredbama FBiH, koje definiraju ovu oblast. Svoje kantonalne propise
donijeli su: Zapadnohercegovačka županija Uredbu o zaštiti arhivske građe izvan
županijskog arhiva,53 Bosansko-podrinjski kanton Goražde Uredbu o organizovanju
i načinu vršenja arhivskih poslova u pravnim licima u Bosansko-podrinjskom
kantonu Goražde54 i Uredbu o organizovanju i načinu vršenja arhivskih poslova u
organima uprave i službama za upravu u Bosansko-podrinjskom kantonu Goražde55,
zatim Hercegovačko-neretvanski kanton Pravilnik o uslovima i rokovima čuvanja

42 „Službene novine FBiH“, br. 12/03.
43 „Službene novine FBiH“, br. 22/03.
44 Www.arhivrs.org/15_12_2009_50_ prilog_05%20Uredba.
45 Www.arhivrs.org/15_12_2009_50_ prilog_05%20 Uputstvo.
46 Amira Šehović, Džemila Čekić, Zbirka arhivskih propisa BiH, Pravilnik o odabiranju arhivske
građe iz registraturskog materijala, „Službeni glasnik RS“, br. 31/00, Sarajevo, 2007. godine, 671.
47 Amira Šehović, Džemila Čekić, Zbirka arhivskih propisa BiH, Zakon o arhivskoj djelatnosti,
„Službeni Glasnik Brčko distrikta BiH“, br. 44/04, 709.
48 „Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“, br. 6/99.
49 Službene novine Kantona Sarajevo“, br. 2/00.
50 „Službene novine Kantona Sarajevo“, br. 3/05.
51 „Službene novine Srednjo-bosanskog kantona/Kantona Srednja Bosna“, br. 10/01.
52 „Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“, br. 4/06.
53 „Narodne novine Županije Zapadnohercegovačke“, br. 8/01.
54 „Službene novine Bosansko-podrinjskog kantona Goražde“, br. 3/04.
55 Isto.

147
Spomenka PELIĆ

registraturskog materijala i arhivske građe, kao i odabiranja arhivske građe iz
registraturskog materijala56 i Tuzlanski kanton Pravilnik o odabiranju arhivske
građe iz registraturnog materijala.57

Nedorečenost zakonske regulative

Sva navedena zakonska i normativna regulativa u našoj zemlji vezana za
formiranje arhivskih jedinica i njihov upis u arhivsku knjigu, odnosno vođenje
inventara arhivskih jedinica imaoca arhivske građe, svodi se zapravo na nekoliko
etapa koji formiraju i nadograđuju ovu pravnu radnju, a koja predstavlja važan
korak u zaštiti i čuvanju arhivske građe.
Prva etapa počinje Uputstvom za izvršenje Uredbe o kancelarijskom
poslovanju58 1957. godine od kada imaoci i stvaraoci registraturne i arhivske građe
počinju vođenje inventara arhivske građe u obliku arhivske knjige.
Druga etapa predstavlja proširenje i nadogradnju normativnih odredbi
u odnosu na prethodnu a, uređena je, Uputstvom o načinu vođenja i korišćenja
arhivske knjige organa uprave i organizacija59 iz 1972. godine.
Treća etapa – njen početak datira od 1995. godine, odnosno dejtonske
Bosne i Hercegovine i prati upravni oblik države, te u okviru različitih nivoa,
zakonodavne vlasti donose normativna akta, međutim, bez suštinske promjene na
dotadašnji stručni i zakonski okvir formiranja registraturnih i arhivskih jedinica i
njihovo uvođenje u arhivsku knjigu.
Sve nam to kazuje da je obrazac arhivske knjige zapravo ostao, pa skoro, isti
od 1957. godine, a potpuno isti od 1972. godine.
Imaoci arhivske i registraturne građe, poštujući zakonske odredbe, svo
vrijeme popunjavaju obrazac i vrše formiranje arhivskih i registraturnih jedinica.
Izlučuju registraturni materijal i predaju nadležnom arhivu arhivsku građu kojoj je
dospio rok za predaju u nadležni arhiv. Sve bilježe u arhivsku knjigu i iz godine u
godinu, broj arhivskih jedinica zavedenih u arhivsku knjigu se povećava. Do kada?
Niti jedan normativni akt, donesen da ozakoni službenu radnju upisa u
arhivsku knjigu i formiranja arhivskih i registraturnih jedinica, zapravo, ne govori
o zaključenju, formiranju nove ili reviziji već formiranih arhivskih jedinica i
njihovom upisu u arhivsku knjigu. Iznimka je Uputstvo o arhivskoj knjizi, čuvanju
registraturne i arhivske građe i primopredaji arhivske građe između ministarstava,
službi, institucija i drugih tijela Vijeća Ministara Bosne i Hercegovine i Arhiva Bosne
i Hercegovine60 koje je donijelo Vijeće ministara u kojem je predviđeno zaključenje
arhivske knjige i to prestankom rada imaoca.
Razlog za bolje normativno uobličavanje ove materije je višestruko:
1. Kontinuitet pravne sljednosti je kod imaoca arhivske i registraturne građe
većinom, a pogotovo kod organa za upravu i službi za upravu, državnih i drugih
56 „Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona“, br. 4/05.
57 „Službene novine Tuzlanskog kantona“, br. 16/09.
58 „Službeni list FNRJ“, br. 50/57.
59 „Službeni list SRBiH“, br. 35/72.
60 „Službeni glasnik RBiH“, br. 16/06.

148
Arhivska knjiga - nedorečenost zakonske regulative

preduzeća, česta pojava i njihovo egzistiranje se proteže dugi niz godina, pa
kontinuiranim upisivanjem u arhivsku knjigu, dolazi se do situacije kada je
veliki dio uvedene arhivske i registraturne građe iz arhivske knjige izlučen ili
predat nadležnom arhivu, tako da nedostaje dosta prvoupisanih brojeva.
2. Brojevi koji dolaze na upis u arhivsku knjigu, iz godine u godinu, postaju
višecifreni i s takvim brojevima teško je upravljati.
3. Činjenica je da se sva akta, u toku jedne godine ne završe, odnosno ne
“adaktiraju”, nego se u arhivu predaju, čak i nakon više proteklih godina od
njihovog nastanka. Kako je obaveza upisa u arhivsku knjigu predaja arhivskih
jedinica u arhivu, često se dođe u situaciju, da isti sadržaj istih godina i oznaka se
nalazi na više potpuno odvojenih mjesta kako fizički odvojenih, tako i upisanih
u arhivsku knjigu.
Primjer arhivske knjige:

Obrazac broj 2
SADRŽAJ ARHIVSKE KNJIGE

REGISTRACIJSKI MATERIJAL Smještaj
Redni Godina Godina Klasif.
broj upisa nastanka oznaka SADRŽAJ Količina primjedba
1 2 3 4 5 6 7 8
Akta
odobrenja za
758. 2004. 2001 23 gradnju 2 C1 Trajno
Akta
odobrenja za
838. 2005. 2001 23 gradnju 1 D1 Trajno
Akta
odobrenja za
902. 2006. 2001 23 gradnju 1 E2 Trajno

4. Izlučivanjem registraturne građe dolazi do pojave, naročito kod imaoca arhivske
i registraturne građe koji imaju veliku količinu takve građe, da se u arhivskoj
knjizi nalazi veliki broj upisanih jedinica, a u stvarnosti je izlučen. Takva
arhivska knjiga je zapravo, nakon izvjesnog vremena, kada je već veća količina
arhivskih jedinica upisana, nepraktična sa aspekta korištenja arhivske građe,
npr: arhivske jedinice upisane od broja arhivske knjige 758 do 782 su izlučeni
materijal, 783 broj je arhivska građa, 784-792 je izlučeni registraturni materijal,
794-799 je arhivska građa itd.

Na osnovu svega navedenog dolazimo do izgleda arhvske knjige i složenih
arhivskih jedinica u arhivi koji, bez precizne evidencije mogu vrlo lako postati
konfuzni, kao niz brojeva kod kojih se više ne zna ni gdje počinju, kako se nižu i

149
Spomenka PELIĆ

koliko ih zapravo ima. Ova pojava se najviše, zapravo, očituje kod imaoca velike
količine arhivske i registraturne građe. Zato je potrebno ove nedoumice dobro
normativno uobličiti i ove pravne, ali i praktične stvari normativno pojasniti.

Primjer arhivske knjige Općine Travnik:

Obrazac broj 2
SADRŽAJ ARHIVSKE KNJIGE

REGISTRACIJSKI MATERIJAL Smještaj
Redni Godina
Godina Klasif. SADRŽAJ
broj upisa Količina
nastanka oznaka primjedba
1 2 3 4 5 6 7 8

Trajno:
napomena
Akta predato u
odobrenja Arhiv Zap:
1. 1975. 1981. 361 za gradnju 2 C1 br: 251/2005

Trajno:
napomena
Akta predato u
odobrenja Arhiv Zap:
663. 1984. 1986. 361 za gradnju 1 B1 br: 263/2014

5 godina
Izlučen
Rješenjem
Akta broj:
664. 1985. 1987. 510 inspekcija 1 E2 362/2001.

Akta
odobrenja
665. 1985. 1987. 361 za gradnju 1 E2 Trajno

Svi brojevi, u ovoj arhivskoj knjizi, do broja 665 se zapravo ne nalaze kod
imaoca arhivske građe. Međutim, koliko je ovakva situacija u stvarnosti praktična?
Arhivska praksa na koju smo nailazili u Kantonalnom arhivu Travnik je ta da
imaoci registraturne i arhivske građe imaju po više hiljada arhivskih i registraturnih
150
Arhivska knjiga - nedorečenost zakonske regulative

brojeva upisanih u arhivsku knjigu. To im čini veliko opterećenje, a i djelatnicima
Arhiva prilikom pregleda i utvrđivanja sadržaja i količine arhivske građe kojoj je rok
za preuzimanje u Arhiv. Zbog toga, Kantonalni arhiv Travnik, dozvoljava reviziju
arhivskih jedinica i njihov ponovni upis u arhivsku knjigu, čim se za to ukaže
praktična potreba.
Poredeći navedeni primjer arhivske knjige, Kantonalni arhiv Travnik
dozvoljava reviziju arhivske knjige u kojem će se stornirati gore navedena arhivska
knjiga i formirati nova sa novim arhivskim jedinicama u kojem će uvedeni broj u
storniranoj arhivskoj knjizi 665 u novoj arhivskoj knjizi biti uveden kao broj 1.

Normativna regulativa u zemljama okruženja

Obzirom da baštinimo iste korijene normativne regulative u vrijeme kada
smo živjeli u zajedničkoj državi Jugoslaviji, shodno tome, skoro je ista normativna
regulativa ostala i u državama okruženja.
U Crnoj Gori, Pravilnikom o sadržaju i načinu izrade Liste kategorija
registraturske građe i načinu odabiranja i predaje arhivske građe Državnom
arhivu,61 usvojenom 2010. godine, definirano je vođenje arhivske knjige kao općeg
inventarskog pregleda cjelokupne registraturne građe, sa odredbama i načinom
vođenja kao i u Bosni i Hercegovini.
U Srbiji se još uvijek radi po Uputstvu i načinu vođenja i korišćenja arhivske
knjige62 iz 1981. godine, po kojem je način vođenja arhivske knjige identičan praksi
koja je vladala u tom periodu.
U Republici Hrvatskoj Uredbom o uredskom poslovanju63 iz 2009. godine
uređeno je vođenje knjige pismohrane, kao pomoćne evidencije radi općeg pregleda
cjelokupne građe odložene u pismohranu.64 Ovom uredbom predviđeno je da se
građa nakon izlučenja ili predaje nadležnom arhivu upiše u knjigu pismohrane, a
dužna ju je voditi pisarnica. Međutim, Pravilnikom o zaštiti i čuvanju arhivskog
i registraturnog gradiva izvan arhiva65 predviđeno je vođenje dokumentacijske
zbirke ili cjeline koja se još naziva i zbirna evidencija o gradivu koja predstavlja
strukturalni popis dokumentacije iste namjene ili obavljanja određene djelatnosti.
Dokumentacijska zbirka ili cjelina se organizira na način da uklanja nedostatke i
pogreške u izvornoj organizaciji,66 čime se dolazi do adekvatne organizacije arhivske
građe i lakšeg korištenja same. Popis dokumentacijske zbirke se dostavlja nadležnom
arhivu,67 a Pravilnikom je omogućeno da se može osnovati nova, ili ukinuti postojeća
dokumentacijska zbirka ili cjelina i pripojiti drugoj cjelini, a imatelj je dužan da o
tim promjenama izvijesti nadležni arhiv u roku od 15 dana od nastanka promjene.68
Na osnovu navedenog se vidi da su arhivisti u Republici Hrvatskoj uspjeli

61 www.dacg.me/propisidokumenta/pravilnik.
62 www.arhivistika.edu.rs/propisi/zakoni-i-podzakoni.
63 www.narodne novine.n.n.hr/clanci/sluzbeni/2009_01_7_171.html.
64 Isto.
65 www.narodne novine.n.n.hr/clanci/sluzbeni/2004_05_63_1383.html.
66 Isto.
67 Isto.
68 Isto.

151
Spomenka PELIĆ

ukloniti prepreke koje su se uočile kontinuiranim vođenjem evidencije „arhivske
knjige“ kao cjelokupnog inventara imaoca registraturne građe. Formirajući pojam
„dokumentacijske zbirke ili cjeline“ koja je s arhivističkog aspekta preglednija i
praktičnija kako za samo vođenje pismohrane kod imaoca, tako i kod nadležnog
arhiva koji na ovaj način ima potpun i jasan pregled arhivske građe kod imaoca i
sređenu arhivsku građu po klasifikacijskim osnovama prilikom preuzimanja.

Zaključak

Savremena arhivska praksa ide u pravcu prijema arhivske građe u arhive
u potpuno sređenom stanju, što kod nas nije čest slučaj. Razlog za to su i nejasni
normativni okviri koji daju prostora za različito tumačenje pojedinih odredbi.
Arhivska knjiga, kao informativno pomagalo, pomoću kojeg se utvrđuje značaj i
količina arhivske građe kod imaoca arhivske i registraturne građe često se tumači
samo kao neka manje važna uredska knjiga, i kao takva puna je nedostataka.
Da bi se značaj arhivske knjige pravilno utvrdio potrebno je stručno i
precizno urediti normativna akta kojim se obavezuju imaoci i stvaraoci arhivske
i registraturne građe da odgovornije vrše svoju zakonsku obavezu. Normativnim
aktima potrebno je jasnije urediti stručno odlaganje arhivske i registraturne građe
u prostoriju arhive kod imaoca arhivske građe. Potrebno je precizno utvrditi način
organizacije, definiranje, formiranje arhivskih jedinica i njihovo evidentiranje.
Utvrditi strukturalni način organizacije cjelokupne arhivske i registraturne građe kod
imaoca u svrhu što jednostavnijeg i lakšeg rukovanja prilikom korištenja arhivske
i registraturne građe, prilikom vrednovanja i izlučivanja registraturne građe, kao
i predaje arhivske građe nadležnom arhivu. Ukoliko arhivska praksa zahtjeva,
odnosno u svrhu što adekvatnije organizacije arhivske građe, tačno i precizno utvrditi
mogućnosti revizije postojećeg arhivskog fonda kod imaoca arhivske i registraturne
građe, način evidentiranja i međusobnu vezu obaveza između imaoca registraturne i
arhivske građe i nadležnog arhiva.
I obavezno, opći inventarni pregled kod imaoca arhivske i registraturne
građe, odnosno arhivsku knjigu, treba prilagoditi vremenu sveopće informatizacije i
dozvoliti elektronsko vođenje obrasca.

Summary

Contemporary archival practice goes in the direction of archiving the archives
into archives in a fully-fledged state, which is not a common case for us. The reason
for this is unclear normative frameworks that give room for different interpretations
of certain provisions. The archival book, as an informative aide, which determines
the importance and amount of archival material in archives and registers, is often
only interpreted as a less important office book, and as such is full of shortcomings.
In order to properly determine the significance of the archives, it is
necessary to regulate the normative act obligated by architects and architects to
make responsible persons their legal obligation. Normative acts require a clearer
retention of the professional retention of archival and registrable materials in the
152
Arhivska knjiga - nedorečenost zakonske regulative

archives’ room with archival material. It is necessary to accurately determine the
organization, definition, formation of archival units and their recording. Determine
the structural way of organizing the entire archive and registrable material with the
possessors in order to make it easier and easier to use when using archive and logistic
materials, in evaluating and extracting the register material as well as submitting the
archive material to the relevant archive. If archival practice requires, or for a more
adequate organization of archival material, to correctly and accurately determine the
possibilities of revision of the existing archival fund with the possession of archive
and registrant materials, the manner of recording and liaison between the registrant
and archive holders and the competent archives.
And a compulsory, general inventory review of archives and registers, or
archive books, needs to adapt to the time of general computerization and to allow
electronic form management.

153
Valentina PETAROS JEROMELA ostali
Kopar - Slovenija

ARHIVE LOKALNIH ZAJEDNICA I KLASIFIKACIJSKI
SISTEM KANCELARIJSKOG POSLOVANJA*

Apstrakt: Kada se govori o arhivi preduzeća, prije svega se misli, na
sistem arhiviranja koji koriste preduzeća. Isto tako izazovna je i sistematizacija, kao
reorganizacija arhive administracije lokalne samouprave, jer ulazi u arhivski sistem
općine kojoj pripada, ali je odvojena kancelarija, nezavisna. Lokalna zajednica
koristi vlastiti protokol i red koji čini zaposlenik na dužnosti u datim okolnostima.
Uvođenje radne šeme koja omogućava ubrzavanje i regulisanje aktivnosti kancelarije
predstavlja živu primjenu arhivistike kao nauke. Koristeći decenijsko iskustvo
uspio se razviti ad hoc sistem koji stvara “crvenu nit” između još uvijek aktivne
(operativne) dokumentacije i one koja se selekcionira da bi postala arhivska građa,
a zatim historijska. Tako se stiču okolnosti bržeg odabira (selekcije) dokumentacije
za škartiranje, kao i poboljšanje i olakšanje kancelarijskog poslovanja i posla
arhivista.

Ključne riječi: Arhive preduzeća, primijenjena arhivistika, arhivska nauka,
odabir, škart.

ARCHIVES OF LOCAL COMMUNITIES AND CLASSIFICATION
SYSTEM
CURRENT BUSINESS

Abstract: When it comes to the company’s archives, it is primarily thought of
as an archiving system used by companies. Also systematisation is also challenging,
as a reorganization of the archives of the administration of local self-governments,
because it enters the archive system of the municipality it belongs to, but the separate
office is independent. The local community uses its own protocol and the order of the
employee in office in the circumstances. The introduction of a working scheme that
facilitates the acceleration and regulation of the activities of the office represents the
living application of archival science as a science. Using the decennial experience,
an ad hoc system was created that creates a “red thread” between still active
(operational) documentation and one that is selected to become archival material,
and then historical. Thus, the circumstances of the faster selection (selection) of
documentation for scrapping, as well as the improvement and facilitation of the
office business and the work of the archivist are acquired.

* Prevod sa italijanskog jezika uradila Hatidža Fetahagić.

154
Arhive lokalnih zajednica i klasifikacija kancelarijskog poslovanja

Keywords: Company archives, applied archivists, archival science,
selection, scrap.

Arhiva: kako nastaje?

Kada slažemo naše fotografije, može se desiti da je neka na pogrešnom
mjestu, da smo na nju zaboravili, iznenadimo se, pojavi se osmijeh i vratimo tu
fotografiju na njeno odgovarajuće mjesto, u godinu kada je ona nastala.
Šta se dešava, međutim sa dokumentima?
Koliko puta nam se desilo da ne možemo pronaći kupon od računa za plaćene
komunalije, ili prilog nekog ugovora? Ista stvar se dešava sa dokumentacijom u
kancelariji. Sve što se primi u pisarnici, kod sekretarice, mora imati progresivni
broj protokola, koji potvrđuje prijem ili stvaranje dokumenta. I šta se dešava dalje?
Gdje stavljamo taj papir? Taj isti papir pripada kategoriji definisan prema arhivskoj
normativi Republike Slovenije - Uredbi o upravnom poslovanju, tačnije Poglavlju VI,
gdje nalazimo sve osnovne arhivske koncepte. A to je, u stvari, najvažniji dokument
za upravljanje i administraciju dokumentacijom koju proizvode državne kancelarije,
ministarstava, javne kancelarije uopćeno i također lokalne zajednice jer čine dio javne
administracije. Osim definisanja koncepta Uredba nudi i strukturiranje argumenata
i važeću signaturu koja se primjenjuje. Ovo posljednje, signaturu, na jasan način
definiše Pravilnik o določanju rokov hranjenja dokumentarnega gradiva v javni
upravi, koji pod brojem 03 definiše klasifikaciju i signaturu koja se primjenjuje za
dokumente, registre ili protokole ulazne i izlazne pošte, registre faktura (primljenih
i izdatih) i raznih fascikli (registratora).
U svakoj registraturi se nalazi dokumentacija vezana za jednog subjekta kojeg
smo odredili na osnovu ovog Plana klasifikacije koji dijeli primljenu ili proizvedenu
dokumentaciju u kategorije dozvoljavajući sortiranje i ispravni odabir iste. Tako
možemo uspostaviti hronologiju događanja što nam dozvoljava lakše nalaženje
dokumenata ili informacije. U slučaju da pri sređivanju dokumentacije nailazimo na
poteškoće možemo koristiti Zakon o varstvu dokumentarnega in arhivskega gradiva
ter arhivih koji integriše Kratko navodilo pisarniskega poslovanja koje Općina
Kopar stavlja na raspolaganje.
Sva ova normativna složenost se prilagođava specifičnostima pojedinih
lokalnih zajednica jer je svaka sama za sebe. Na primjer lokalna zajednica Škofije,
ima tri groblja, centralno u Škofiji, zatim u Tinjanu i u Plavu. Lokalna zajednica
Bertoki, koja se nalazi odmah do Škofije, ima jedno staro groblje u Bertoki, koje
je prešlo u nadležnost općinskog preduzeća Marjetica. Već ovdje imamo razliku u
strukturi: Škofije ima tri, a Bertoki nijedno groblje.

Kraći historijski pregled razvoja lokalne administracije

Već od prvih godina teritorija Jugoslavije se dijelila na periferije, tj.
stanovništvo iz predgrađa i na gradsko stanovništvo. Tako imamo nastanak lokalnih
odbora i zajednica stanovanja. Prvi je predstavljao „seoski dio“, a drugi je predstavljao
gradski dio.
155
Valentina PETAROS JEROMELA

Samoupravna teritorijalna zajednica je odredila ulogu lokalne zajednice u
društvenom i političkom uređenju. Prvi put se s tom definicijom susrećemo 1952.
godine, kada su bili ukinuti narodni odbori. Da bi se uredio samoupravni način
uređenja, ustavno su bolje uređeni položaji istih u 1963. i 1974. godini. Tako su se
trebali uređivati lokalni predmeti u užem smislu, kako bi se rasteretile Opštine, za
šta su bili potrebni odbori u selima i naseljima. Seoski odbori, kojima je nadležan bio
opštinski narodni odbor, imali su značaj samo za stanovništvo sela i naselja i o njima
je odlučivao zbor glasača. Zakonodavstvo je 1955. godine željelo što veće učešće
državljana u opštinskoj samoupravi, a time i jednostavnije rješavanje problema na
nivou lokalnog stanovništva. Lokalni odbori su postali pomoćni odbori opštinskom
narodnom odboru: davali su prijedloge, a neke predmete su rješavali i samostalno.
Djelovali su u tadašnjim „seoskim opštinama“ i nisu bili pravna lica.
Što znači da lokalne zajednice možemo računati kao periferne odbore
i stambene zajednice. Lokalna zajednica brine za građane i razvoj naselja i njen
zadatak je briga za napredak. Zbog tih razloga je bio lokalnoj zajednici dodijeljen
status pravnog lica. Od 1963. godine što su duže postojale lokalne zajednice dobivale
su veći značaj, što se najbolje vidi u Ustavu 1974. godine. U navedenom Ustavu
je lokalna zajednica određena kao osnova samoupravne zajednice. Od interesa u
pogledu ostvarivanja uslova za život, rada i razvoja, lokalna zajednica je postala
oblik samoupravnog društvenog povezivanja i samoupravni temelj ovlasti građana.1
Da bi napravili Pravilnik upotrebe tj. kategorizacije arhive, moramo
se upoznati s čime se bavi lokalna zajednica i na koji način. Vrlo dug je spisak
djelatnosti, koje nam mogu poslužiti kao osnova ili prijedlog za razvrstavanje
predmeta za pravilno arhiviranje.
Vrlo značajni su lokalni predmeti, koji podrazumijevaju međusobne odnose
u naselju, uređivanje naselja, te upravljanje ustanovama, među koje spadaju i
društvene djelatnosti kao što su npr. dječije osiguranje i socijalna skrb, zdravstveno
osiguranje, odgoj, obrazovanje, kultura, fizička kultura i rekreacija. Ništa manje nisu
bile važne komunalne djelatnosti, djelatnosti za zadovoljavanje potreba građana, te
porodica i domaćinstava među koje spada i očuvanje okoline, kulturnog i prirodnog
naslijeđa. Sve te opšte djelatnosti se moraju uskladiti s arhivskim propisima u
Republici Sloveniji.2

Uspostavljanje reda

Kako se mijenja i pravi redoslijed i stvara red u arhivskoj i registraturskoj
građi jednog pravnog subjekta koji nikada prije nije imala sistematsko uređenje
iste? Druga poteškoća dolazi iz činjenice da je svaka službenica ili sekretarica u
nedostatku organizacije kancelarijskog poslovanja, vodila ili vodi kancelarijsko i
arhivsko poslovanje prema vlastitom sistemu. To dovodi do preklapanja “naloga”

1 Jurij Rosa, Vrednotenje dokumentarnega gradiva krajevnih skupnosti, ARHIVI - Glasilo Arhivskega
društva in arhivov Slovenije, X/1987, Arhivsko društvo Slovenije, Ljubljana 1987, 35-41.
2 Zahvala mag. Nadi Čibej za pomoć i podršku prilikom pravilnog korištenja slovenskih arhivističkih
zakona.

156
Arhive lokalnih zajednica i klasifikacija kancelarijskog poslovanja

(naredbi) i raznih drugih poremećaja koji su plod nedostatka sistema, te je teško
pronaći neki predmet ukoliko sekretarica ili osoba zadužena za arhivu nije prisutna.
Smisao arhivistike je potpuno drugačiji, jer se radi o uređenju svih dokumenata
na takav način da su dostupni bilo kome, prema logici smišljenoj na osnovu
generalnog sistema. U ovom slučaju se nalazimo ispred jednog “superiornog
sistema” i nacionalnog (državnog) koji je predstavljen Pravilnikom o določanju
rokov hranjenja dokumentarnega gradiva v javni upravi koji treba smanjiti ili
mijenjati prema potrebi i organizacionoj strukturi lokalne zajednice, koristeći
također Kratko navodilo pisarniškega poslovanja Gradske općine Kopar. I ovdje sve
lokalne zajednice ne izvode i nemaju iste aktivnosti ili ne upravljaju istim dobrima/
nekretninama, kao primjer kod gore navedenih groblja. Za svaku lokalnu zajednicu
trebalo bi analizirati određenu organizaciju, koja bi u svakom slučaju bila usmjerena
prema općem “Pravilniku”.
Prvi korak je utvrditi stanje, tako da se uzme u obzir stanje u kojem se nalazi
dokumentacija, podjela, ako ništa drugo ne postoji, po temama ili nekako drugačije,
zatim davanje naziva fasciklama (registratorima) i da li oni odgovaraju elektronskim
datotekama. Drugi korak je provjera protokola ulazne i izlazne pošte i da li to
odgovara eventualnoj podjeli na kategorije različitih tretiranih argumenata. Ne treba
zaboraviti ni elektronsku poštu, gdje su poruke podijeljene na osnovu certificirane
pošte i one opće ulazne koja bi trebala slijediti numerisanje iz protokola opće ulazne
pošte. Često puta se desi da je količina ulazne pošte tolika da opravdava stvaranje
odvojenog elektronskog protokola za elektronsku ulaznu i izlaznu poštu.
Mnogo informacija, često se može naći u historijskim arhivima ili ukoliko
je arhivska građa predata u nadležni arhiv da bi bile sačuvane. U ovom slučaju je
to Pokrajinski arhiv Kopar. Druge korisne informacije se mogu izvući upravo iz
različite dokumentacije koja je nastala u radu pravnog subjekta.
Često sitauciju ovakvog tipa gdje imamo slučaj nesređene dokumentacije
je teško sanirati i traži se jednostavno pokretanje kancelarijskog poslovanja sa
uređenim sistemom. Ovo je jednostavnije uraditi početkom godine, jer tako početak
protokola se poklapa sa efikasnim korištenjem novog sistema.
Nakon toga, se prelazi na uspostavljanje radne šeme sa klasifikacionom
listom, stvaranje registratora sa dokumentacijom i uređenje iste na osnovu signature
određene prema podjeli argumenata u okviru kategorija.
Isti sistem se uspostavlja i u kompjuteru na način da odgovara sistemu
dokumenata na papiru i onog elektronskog. Folderi sa fajlovima moraju imati iste
nazive korištene za registratore, na ovaj način imamo odličnu korespondenciju
između fizičkih i elektronskih elemenata i oni ne mogu biti konfuzni. Vrlo važno
zapažanje je stavljanje “imena fajla” u elektronskom dokumentu, vrlo je korisno
naglasiti i signaturu. Ovaj način rada dozvoljava svakome da odabere fajl, koristi ga,
analizira, nađe i vrati na pravo mjesto. Na ovaj način se u budućnosti oslobađamo
od posrednika između dokumenta i upotrebe istog, jer je nepouzdan i iznad svega
zahtjeva konstantnu prisutnost posrednika sa svaku upotrebu i korištenje arhivske i
registraturne građe.

157
Valentina PETAROS JEROMELA

Od ove tačke pa dalje arhivska nauka nameće stvaranje dva normativa:
a) Kratko uputstvo Kancelarijskog poslovanja3 Mjesne općine Koper, Ured za
opšte predmete i
b) Uredba o upravnom poslovanju Republike Slovenije.
Prvi normativ definiše dokument i upravljanje istim koristeći jednostavne
definicije kao npr: šta je dokument, šta je arhivska građa. Definicije nisu tako
jednostavne, jer su ih odredile nadležne vlasti, moraju biti poštovane i provođene u
praksi.
Gradska općina Kopar važne pojmove arhivskog i kancelarijskog poslovanja
definiše ovako:
1. 1. Dokumentarno gradivo:
Dokumentarno gradivo su spisi, listine i drugi pojedinačni dokumenti,
službene knjige, kartoteke, karte, nacrti, plakati i drugi zapisi, ne gledajući na oblik
zapisa i njihovih nosilaca. Dokumentarno gradivo je zato sva dokumentacija (npr:
primljena i otpremljena pošta, zapisnici, analize, planovi, obavijesti, kompjuterski
zapisi, video zapisi, itd.).
1. 2. Arhivsko gradivo:
predstavlja dio dokumentarnog gradiva, koje je primljeno i nastaje pri
poslovanju uprave, javnog zavoda, privrednog subjekta, društva, fizičke osobe itd..,
a koje ima značaj za nauku i kulturu, te za pravnu sigurnost lica. Spiskove arhivskog
gradiva za gore navedene subjekte mora obavezno odrediti nadležni državni arhiv.
1. 3. Dokument:
Dokument je izvorni ili reprodukovani zapis, koji omogućava reprodukciju
sadržaja bez upotrebe komunikacijskih ili srodnih tehnologija (na pergamentu, na
papiru, filmu ili drugom nosiocu).
1.4. Dokument u fizičkom obliku
je dokument na fizičkom nosiocu zapisa, koji omogućava reprodukciju bez
upotrebe komunikacijskih ili srodnih tehnologija (na pergamentu, papiru, filmu ili
drugom nosiocu).
1. 5. Dokument u elektronskoj formi:
je svaki dokument, koji je zapisan u elektronskom (digitalni ili analogni
dokument) obliku i koji je primljen elektronskim putem, ili na fizičkom nosiocu
elektronskih podataka, odnosno, koji je izrađen pri organu u elektronskom obliku.
1. 6. Vlastiti dokument:
je izvorni ili reproducirani zapis, koji je nastao prilikom poslovanja
javnopravnog i fizičkog lica, koji je važan za njegovo poslovanje i stvaralac ga nije
poslao drugom primaocu.
1. 7. Izlazni dokument:
je izvorni ili reproduciran dokument, koji je nastao prilikom rada
javnopravnog i fizičkog lica, koji je važan za njegovo poslovanje, a bio je posredovan
drugom primaocu.
1. 8. Ulazni dokument:
je izvorni ili reproducirani zapis, koji je javnopravno ili fizičko lice primilo
i važan je za njegovo poslovanje.

3 Mestna Občina Koper, Urad za splošne zadeve.

158
Arhive lokalnih zajednica i klasifikacija kancelarijskog poslovanja

1.9 Spis:
U zadnje vrijeme to je rijedak izraz, kojim se označava pojedinačni dokument.
Još uvijek s njim često označavamo sastavljene primljene i otpremljene dopise, prije
svega u manjim preduzećima, zavodima i društvima, koja još vode dnevnik rada.
1.10 Predmet:
je cjelina dokumenata i priloga, koji se u okviru pojedinačne funkcije odnose
na jednako sadržajno pitanje ili zadatak.
1.11 Klasifikacijska lista:
je sistem za razvrstavanje dokumenata i predmeta, koji nastaju prilikom
poslovanja, te sadrže spisak klasifikacijskih znakova, riječima opisan značaj i rok
čuvanja.
Ovoj definiciji, koja je ovdje navedena samo parcijalno, primjenjuju se
obilježavanja pojedinačnih argumenata, određenih od Vlade Republike Slovenije u
Upravnom poslovanju.4 Regulativa identifikuje pod brojem 03 Lokalnu samoupravu
podijeljenu u 9 kategorija. Spuštanje na lokalnu razinu je potrebno zbog više razloga,
prvenstveno jer ova normativa regulira protok aktivnosti i proizvodnje važnih
dokumenata, stvar koju jedna lokalna zajednica neće imati nikada. Drugi razlog leži
u kontinuitetu arhivske povezanosti. Ako ovakvo postavljen sistem pomoću kojeg
upravljamo dokumentacijom Vlade koristimo u maloj teritorijalnoj administraciji,
kao što je lokalna uprava, lako možemo konstantovati da “crvena nit” koja veže
dokumentaciju nije prekinuta, već suprotno, sačuvana je. Ovo važno postignuće
možda ne može biti shvaćeno u cjelosti svoje važnosti (značaja) u sadašnjosti,
ali će postati najvažniji element u prenosu dokumenata od tekućeg poslovanja
historijskog arhiva. Ovo će omogućiti arhivistima zaduženim za odabir i pretvaranje
jednostavnih “papira nekog tekućg poslovanja” u historijsku trajnu dokumentaciju
da bi se održala veza. Također se konsolidira na taj način odabir dokumentacije,
koja nije više slučajna, već smislena. Svaki list će zauzeti poziciju dodijeljenu mu
od sistema koji regulira onda i njegovo „nalazište” mjesto. Od poduzetničke arhive,
koja regulira samo učinkovitost pravnog subjekta, možemo odmah utjecati na papire
kako bi postali, uz malo truda, arhivistički dokumenti, što je filologiji tog termina
definisano kao „svjedok”.
Klasifikacijska lista za lokalnu zajednicu je utvrđena i smanjena prema
Pravilniku o določanju rokov hranjenja dokumentarnega gradiva v javni upravi.
Da bi se ostvario sistem klasifikacije sa smanjenom skalom za lokalne zajednice,
izvodimo i predlažemo samo klasu vezanu za lokalne zajednice:

4 Uredba o upravnem poslovanju, “Uradni list RS”, št. 20/05, 106/05, 30/06, 86/06, 32/07, 63/07, 115/07,
31/08, 35/09, 58/10, 101/10 in 81/13: http://www.pisrs.si/Pis.web/pregledPredpisa?id=URED3602# .

159
Valentina PETAROS JEROMELA

LOKALNA
03
SAMOUPRAVA
Statusno uređenje, Općinski
Lokalna samouprava - simboli,
030 A (2) 2 A
uopšte Praznici lokalnih zajednica,
Službeni listovi

Pokrajine, gradske općine,
općine, uži dijelovi općina,
zahtjevi općina in pokrajina i
općina
Područje lokalne
031 A (5) 5 A Spajanje i razdvajanje općina,
zajednice
Izdvajanje dijela općine,
Promjena naziva i sjedišta
lokalne zajednice, naselja,
Izmjena naziva ulica
0310 Pokrajina A
0311 Mjesna općina A
0312 Općina A
Lokalna zajednica,
0313 gradska četvrt, seoska A
zajednica
Općinski savjet, gradonačelnik,
Organizacija općinskih i nadzorni odbor, direktor
032 A (5) 2 A
pokrajinskih organa općinske uprave, radna tijela,
javnost rada
Izvorni zadaci, Prenešeni zadaci,
Nadležnosti
Upravljanje lokalnim javnimi
033 samoupravnih A (5) 2 A
službama, reprezentativna
lokalnih zajednica
udruživanja

Stručna pomoć Posjete, savjetovanja, radionice,
037 A (5) 2 A
općinama radni razgovori

Drugi predmeti iz grupe
039
03

Ovdje su podijeljene sve aktivnosti vezane za lokalne zajednice, kao što je
opisano u početnom dijelu, u 9 kategorija sa odgovarajućim klasama. Najvažnija je
Lokalna samouprava, gdje nalazimo najvažnije aktivnosti kao Upravljanje in
poslovanje, Volitve in referendum, Vloge, prošnje, Zapisniki in Zavarovanja.
Često moramo osigurati podklase, kao što su, na primjer, u kategoriji
I, Lokalna samouprava koja se dijeli na Pogodbe z dobavitelji i Pogodbe o
sofinanciranju. Zatim tu je drugi argument također važan, a to je Delovna razmerja,

160
Arhive lokalnih zajednica i klasifikacija kancelarijskog poslovanja

treća sa Okolje, prostor promet in zveze. Ovdje nalazimo zajedno poslove održavanja
infrastrukture, kao što su kanalizacija, parkirališta, igrališta i ekološka ostrva s
diferenciranim smećem. Ništa manje važne su i infrastrukture vezane za promet,
jer smo prvo mjesto nakon državne granice sa alternativnim putem koji prolazi kroz
naše mjesto, Škofije bez naplate vinjete.
Ova posebnost uzrokuje zabrinutost svih mještana jer je promet stvarno
intenzivan, pošto mnogi odlučuju ne kupiti naljepnicu vinjetu da bi prošli 20 km
do sljedećeg graničnog prijelaza. Zatim tu je pitanje onih koji svakodnevno koriste
sekundarnu cestu za odlazak na posao u Italiju. Vrlo istaknut problem koji je dobio
pravo na svoju klasifikaciju se nalazi u: IV 8. Zatim slijede tri kategorije koje proizvode
manje dokumentacije, a to su Finančni sistem, Družbene dejavnosti in Dopisi
sodišča. Posljednja je najrasprostranjenija, a odnosi se na Objekti v opravljanju. To
su objekti i strukture kojima lokalna zajednica upravlja i za koje prima prihode zbog
posuđivanja ili zakupa. Velika količina dokumentacije proizvedene u ovoj kategoriji,
a zbog različitosti iste se morala podijeliti na klase i podklase. Od općeg Dopisi do
Soglasja a u građevinskom dijelu ima kategorija Pokopališča podijeljena na Dopise,
Pogodbe SLO i ITA i Ostalo. Ovdje treba naglasiti podjelu na slovenske i italijanske
ugovore uz malo historijske digresije. Mjesto Škofije je presječeno linijom Morgan,
nazvanom po britanskom generalu William Duthie Morganu koji je predložio
podjelu teritorije, nakon završetka Drugog svjetskog rata između Jugoslavije i
Italije. Sporazum je potpisan u Beogradu 9. 6. 1945. godine, a 12. istog mjeseca je
Jugoslavenska vojska napustila teritoriju zone nazvane “A”, koju je privremeno dala
na nadzor engleskoj i američkoj vojsci.
Komplikovanije je bilo pitanje teritorija predatih pod jugoslavenski nadzor,
jer su obuhvatale talijanske regije veličine dvije trećine Venezie Giulie, Rijeke sa
nekoliko kvarnerskih otoka i gotovo cijelu Istru. Ova predaja teritorija nije bila
prihvaćena od većine, i odmah u junu 1945. stanovnici su se počeli preseljavati,
posebno Italijani jer je ta teritorija potpala kod komandu maršala Tita i dobila je ime
zona “B”. Egzodus je natjerao mnoge da napuste kuće i da se upute prema Trstu i Puli.
Zatim je nakon potpisivanja mirovnog sporazuma u Parizu 10. februara 1947. godine
ova linija od statusa privremene postala definitivna kojom je podijeljen teritorij na
odvojene zone separacije nazvane Zona “A” i “B”. Teritorij općine Kopar je pripao
jugoslavenskom dijelu na početku, a zatim Sloveniji. Ko je odlučio ostati, i nastaviti
biti Italijan ali na osvojenoj teritoriji, zadržao je pravo korištenja svog jezika i druga
prava priznata od Republike Slovenije. Teritorij je postao dvojezičan i pokazuje
znakove nedavne prošlosti, kao što su suživot različitih stvarnosti, pomiješane
između italijanske i slovenske tradicije. Često se dešava da na venecijanskim ili
italijanskim grobljima nađemo sahranjene Slovence, Srbe ili druge nacionalnosti.
Iako Škofije ne čini dio dvojezične zone, poštuje potpisane sporazume u skorijoj
prošlosti i one sačinjene nakon pripajanja Jugoslaviji.
Druge teritorije određene na osnovu proizvodnje dokumentacije i aktivnosti
ureda lokalne zajednice su Balinišče, Vaška hiša, Zadružni dom, Športno društvo
Burja i Večnamenska dvorana. Igra sa boćama u objektu Vaška hiša koriste iz
lokalnog penzionerskog udruženja i stanovništvo dok Sportsko udruženje uključuje
mlade, radi se o aktivnostima vrlo značajnim za tako perifernu zonu.

161
Valentina PETAROS JEROMELA

Zadružni dom je sala, sačinjena od dva prostora velikih dimenzija. Prvi je
izgrađen od lokalne zajednice u godinama socijalizma, dok velika sala sa binom
i opremom i audio uređajem predstavlja značajan profit za lokalnu zajednicu. U
prostorima Zadružnog doma svoje sjedište ima lokalna zajednica. Sala za konferencije
i mnogi lokali su iznajmljeni za kancelarijske prostore, ali tu je i jedina slastičarna
i fast food za mnoge turiste koji izbjegavaju auto put. Sala sa binom se često
iznajmljuje za važne događaje, pozorišne, koncertne i druge kulturne manifestacije
jer ima 200 stolica. Svi ovi lokali mogu biti iznajmljeni i tako predstavljaju dobre
izvore finansiranja za lokalnu zajednicu.
Posljednja klasa se odnosi na protokol saradnika lokalne zajednice. Ovdje
spadaju saradnja ili članci iz štampe, obavještenja i drugi oblici širenja vijesti osim
medija.

Zaključak

Dijalog između perifernih uprava i birokratskog centra je važan za svaki nivo,
bilo da je verbalan ili pisani. Kada se govori o vođenju postojećih komunikacija, stvara
se potreba korektnog odabira istih zbog njenog pravilnog definitivnog arhiviranja.
Kako smo mogli vidjeti lokalne zajednice često su mijenjale ulogu u Sloveniji, ali su
očuvale uvijek svoje urede i nadležnosti. Pojednostavljenje organizacije arhivskog
i kancelarijskog poslovanja s ciljem omogućavanja brze pretrage dokumenata može
biti korisno zaposlenicima uz pomoć racionalnog arhivskog sistema. Arhivistika
će nam pomoći jer to nije mrtva nauka ili samo materijal predodređen za zaborav.
Arhivistika će nam dozvoliti da organizujemo sadašnjost u verziji za budućnost,
a ako ovo poslije bude od pomoći ili uzaludan posao, to je druga stvar. Bazno
obrazovanje zaposlenika uprave mora predviđati i kurs arhivistike i vođenja arhive
jer se tako stvara forma mentis potrebna za vođenje argumenata koje stvaraju radnu
šemu kancelarijskog poslovanja. Pristupanjem ovim informacijama može se lako
stvoriti kod svakog stvaratelja, osnovni red, kaki će onda uticati na sve ostale prateće
službe. Primarna djelatnost je svakako protokol ulaska i izlaska dokumenata kojima
se potom dodaje signatura u skladu sa planom. Od samog početka, administrativni
asistent može izabrati i unijeti u pravu kategoriju nastalu ili primljenu dokumentaciju.
To je korak koji približava urede regionalnih ili državnih arhiva, gdje će se „papiri”
na kraju predati. Saradnja izuzetno olakšava poslove odabira i škartiranja. Figura
slobodnog arhiviste ovdje preuzima ulogu ne samo posrednika između korisnika i
arhive, nego i između društva i samih arhiva, jer ih stavlja u direktnu vezu.

Summary

The dialogue between the peripheral administration and the bureaucratic
center is important at every level, whether verbal or written. When it comes to
managing existing communications, it is necessary to correctly select them because
of its proper definitive archiving. As we could see, local communities often changed
their role in Slovenia, but they always kept their offices and responsibilities.

162
Arhive lokalnih zajednica i klasifikacija kancelarijskog poslovanja

Simplification of the organization of archival and office business with the goal of
enabling quick search of documents can be useful to employees with the help of a
rational archive system. Archival science will help us because it is not a dead science
or just a material destined for oblivion. Archival science will allow us to organize
the present in the version for the future, and if this is helpful or futile, then this is
another matter. The basic education of the employees of the administration must also
foresee the course of archiving and archiving, as it creates the form of mentis needed
to guide the arguments that create a working scheme of office business. Accessing
this information can be easily created by every creator, the basic order, which will
then affect all other support services. The primary activity is certainly the protocol of
entering and leaving documents, which then adds a signature in accordance with the
plan. From the outset, the administrative assistant can choose and enter the correct
category of received documentation. It is a step closer to the offices of regional or
state archives, where “papers” will eventually be handed over. Collaboration greatly
facilitates selection and scouting tasks. The figure of a free archivist here assumes
the role of not only mediators between users and archives, but also between society
and the archives themselves, because it puts them in direct relation.

163
Prof. dr. Izet ŠABOTIĆ pregledni naučni rad
Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli

MEĐUNARODNI ZNAČAJ PROJEKTA “ARHIVSKA
PRAKSA”

Apstrakt: U radu se govori o značaju projekta “Arhivska praksa”, njegovoj
međunarodnoj komponenti, sagledanoj u uspostavi međunarodne arhivske suradnje
sa brojnim arhivskim ustanovama, službama i arhivskim stručnjacima. Kroz
sadržaje projekta “Arhivska praksa” punih 30 godina prožimaju se arhivska znanja
i umijeća na međunarodnoj razini, s ciljem promovisanja i unapređenja arhivske
teorije i prakse. Na stotine učesnika na savjetovanju i objavljenih radova u časopisu
“Arhivska praksa”, potvrđuju međunarodni karakter i značaj ovoga projekta. To
je imalo uticaja ne samo na uspješnu realizaciju projekta “Arhivska praksa”, već i
na ukupan razvoj arhivske službe Bosne i Hercegovine, kao i zemalja u okruženju.
Zahvaljujući sudjelovanju značajnog broja vrsnih arhivista iz zemalja okruženja i
drugih evropskih zemalja, značajno je obogaćivan sadržaj projekta, posebno zbog
činjenice da su upravo arhivisti sa “strane” otvarali neka aktuelna stručna pitanja,
koja su pomogla arhivistima iz Bosne i Hercegovine da prošire svoje stručne vidike
i uhvate korak sa arhivskim znanjima zemalja razvijenog svijeta. Osim toga, u
kreiranju projekta “Arhivska praksa”, učešćem u Redakciji i Organizacionom
odboru projekta, značajan doprinos dale su kolege iz nekoliko evropskih zemalja.
To su bili važni mostovi suradnje, koji su doprinijeli osavremenjavanju arhivskog
znanja kroz projekat “Arhivska praksa”.

Ključne riječi: “Arhivska praksa”, savjetovanje, časopis Arhivska praksa,
međunarodna suradnja, arhivisti, susjedne zemlje, evropske zemlje, savremena
problematika.

INTERNATIONAL IMPORTANCE OF THE PROJECT
“ARCHIVAL PRACTICE”

Abstract: The paper discusses the significance of the project “Archival
Practice”, its international component, which was examined in the establishment
of international archival cooperation with numerous archival institutions, services
and archival experts. Through the contents of the project “Archival Practice” for
30 years, archival knowledge and skills are interwoven at the international level,
with the aim of promoting and improving archival theory and practice. Hundreds

164
Međunarodni značaj projekta “Arhivska praksa”

of participants in the consultations and published works in the journal “Archive
Practice” confirm the international character and significance of this project. This
has had an impact not only on the successful implementation of the “Archives
Practice” project, but also on the overall development of the archival service
of Bosnia and Herzegovina, as well as the surrounding countries. Thanks to the
participation of a significant number of top archivists from the countries of the
region and other European countries, the content of the project has been significantly
enhanced, especially due to the fact that the archivists from the “side” opened some
of the current expert issues, which helped archivists from Bosnia and Herzegovina
expand their professional aspects And grab a step with the archival knowledge of the
countries of the developed world. Additionally, colleagues from several European
countries made a significant contribution to the creation of the project “Archive
Practice”, participation in the Editorial Board and the Organizing Committee of
the project. These were important bridges of cooperation, which contributed to the
modernization of archival knowledge through the project “Archival Practice”.

Keywords: “Archival practice”, conference, journal “Archival practice”,
international cooperation, archivists, neighboring countries, European countries,
contemporary issues.

Umjesto uvoda

Projekat “Arhivska praksa”, koji egzistira 30 godina, danas je prepoznatljiv
stručni i naučni sadržaj sa međunarodnim komponentama i vrijednostima. U početnoj
fazi, projekat je bio zamišljen kao sadržaj namijenjen za edukaciju i osposobljavanje
arhivskih kadrova u registraturama na području nadležnosti Arhiva Tuzla. To
naravno nije isključivalo i učešće arhivista iz inozemstva, ali ne u onom kapacitetu
koji bi davao ovom projektu predznak “međunarodni”. Međutim, kako se projekat
razvijao, posebno u posljednjih 20 godina, isti je poprimao sve više “međunarodni”
karakter i značaj. Naime, u tom vremenu, neposredno nakon okončanja rata u Bosni
i Hercegovini, arhivska služba Bosne i Hercegovine se našla u nezavidnoj situaciji,
sa puno problema i otvorenih pitanja. Problemi su bili u sferi kadrovske politike.
Arhivska služba je ostala bez jednog broja vrsnih arhivskih stručnjaka, novi mladi
arhivisti nisu bili u situaciji sticati arhivska znanja u redovnom obrazovnom sistemu.
Dolaskom u arhive njihova skromna znanja, nisu mogla dati adekvatan odgovor na
brojna složena pitanja sa kojima se suočavala arhivska struka Bosne i Hercegovine.
Stanje je posebno bilo složeno kada je riječ o arhivskoj građi u nastajanju. Ista je
značajno stradala u toku rata. Potrebno je bilo brzo reagirati, kako posljedice rata
po registraturnu građu ne bi bile još pogubnije. Za takvu reakciju potreban je bio
osposobljen i mobilan arhivski kadar. Da bi se to postiglo isti se trebao brzo i efikasno

165
Prof. dr. Izet ŠABOTIĆ

educirati. U opticaju su bile brojne forme takvog educiranja. Međutim, u Arhivu
Tuzlanskog kantona se vjerovalo da se kroz formu stručnog savjetovanja mogu postići
najbolji rezultati na planu što masovnijeg i efikasnijeg educiranja arhivskog kadra.
Tako je nastavljen u nešto drugačijoj organizacionoj i stručnoj formi projekat koji je
započeo 80-ih godina XX stoljeća. Isti je od 1998. godine ozvaničen kao “Arhivska
praksa”. Projekat je podrazumijevao održavanje savjetovanja za arhivske radnike
u registraturama i izdavanje časopisa pod nazivom Arhivska praksa. Već od prvog
poslijeratnog savjetovanja i prvog broja časopisa, Organizacioni odbor je računao
na stručnu podršku i pomoć od strane kolega iz zemalja okruženja. Tako je i bilo!
Od 1998. godine, odnosno od savjetovanja “Arhivska praksa 1998”, i istoimenog
časopisa br. 1, pa sve do 30. savjetovanja i 20. broja časopisa Arhivska praksa,
učešće i doprinos arhivista iz inozemstva bio je veliki u realizaciji ovog projekta.
Sadržaji prezentovani na savjetovanjima, te objavljeni prilozi u časopisu Arhivska
praksa, bili su podsticajnog karaktera i značajno su uticali u uobličavanje znanja
kako arhivskih radnika u registraturama, tako i onih u arhivima. Zahvaljujući učešću
kolega iz više evropskih država, otvarana su aktuelna i savremena pitanja arhivske
teorije i prakse. Osim toga, u projektu “Arhivska praksa”, kroz Organizacioni odbor
i Redakciju časopisa, arhivisti iz inozemstva su davali poseban podsticaj realizaciji
ovog za arhivsku struku važnog projekta, koji je postao važna poveznica arhivskih
znanja Bosne i Hercegovine sa znanjima zemalja razvijenog svijeta. Ovim radom
želimo ukazati na najznačajnije karakteristike doprinosa projekta “Arhivska praksa”
međunarodnoj saradnji.

Doprinos arhivsta iz inozemstva realizaciji projekta “Arhivska praksa”

Od prvog broja časopisa Arhivska praksa i prvog poslijeratnog savjetovanja
“Arhivska praksa 1998”, evidentno je učešće arhivskih stručnjaka iz inozemstva. U
početku se radilo o malom broju učesnika, ali to je bila veoma značajna podrška, jer
su upravo kolege iz inozemstva otvarale neka, u to vrijeme aktuelna stručna pitanja,
koja nisu značajnije do tada tretirana u arhivskoj djelatnosti u Bosni i Hercegovini.
Tako su u časopisu Arhivska praksa, br. 11 svoje radove objavile kolege iz Republike
Slovenije i Republike Hrvatske.2 Navedeni radovi su se bavili “savremenim pitanjima”
o kojima se u arhivskoj javnosti u Bosni i Hercegovini malo znalo. Teme objavljene
od strane kolega iz Republike Slovenije i Republike Hrvatske, za arhivske radnike

1 Časopis Arhivska praksa, br. 1 izašao u izdanju Arhiva Tuzlanskog kantona i Društva arhivskih
radnika Bosne i Hercegovine–Ogranak Tuzla, Tuzla 1998.
2 U časopisu Arhivska praksa, br. 1, u rubrici Arhivistika i arhivska služba, radove su objavili:
Marijan Dobernik (Republika Slovenija), Skeniranje arhivske građe (81-88) i Valter Žižek (Republika
Slovenija), Arhivska oprema, (115-120). U rubrici Iz drugih časopisa, predstavljeni su radovi:
Petera Pavela Klasinca (Pokrajinski arhiv Maribor), Uticaj suvremenih informatičkih tehnologija i
novih nosilaca informacija na korištenje arhiva (123-130) i Joze Ivanovića (Hrvatski državni arhiv),
Skeniranje arhivskih dokumenata (131-140).

166
Međunarodni značaj projekta “Arhivska praksa”

u Bosni i Hercegovini predstavljale su važnu osnovu vezanu za pitanje procesa
skeniranja arhivskih dokumenata i uticaja suvremenih informatičkih tehnologija na
arhivsku djelatnost. Arhivski radnici u Bosni i Hercegovini su se na taj način upoznali
sa novim i savremenijim mjerama zaštite arhivske građe, koje nisu značajnije tretirane
i otvarane u arhivskoj djelatnosti Bosne i Hercegovine. Ovakav početak međunarodne
suradnje, putem projekta “Arhivska praksa” imao je višestruki značaj. Pored toga, što
su usvajana nova znanja, otvoren je prostor za intenzivniju suradnju sa kolegama iz
inozemstva, koji će se širiti i jačati kroz projekat “Arhivska praksa”.
Doprinos arhivista iz inozemstva projektu “Arhivska praksa 1999” ogleda
se kroz njihovo aktivno učešće na savjetovanju sa prigodnim stručnim sadržajima,
koji su oblikovani i objavljeni u časopisu Arhivska praksa, br. 2.3 I ovog puta riječ
je o temama koje su bile važne i aktuelne za arhivsku struku u Bosni i Hercegovini,
a nisu značajnije predstavljane u istoj. Obrađene teme su se odnosile na pitanja koja
su u dobroj mjeri mogla proširiti znanja arhivskim radnicima u Bosni i Hercegovini
i značajno pomoći u rješavanju važnih pitanja sa kojima su se isti sretali obavljajući
svakodnevne arhivske poslove. S drugim poslijeratnim savjetovanjem i časopisom
Arhivska praksa, br. 2. projekat je bio sve više prepoznatljiv od strane kolega iz
susjednih i drugih evropskih zemalja. To je rezultiralo da na sljedećem, trećem po
redu, poslijeratnom savjetovanju “Arhivska praksa 2000”, međunarodno učešće bude
zastupljenije, učešćem kolega iz Austrije, Slovenije i Hrvatske. Njihova saopštenja
na savjetovanju su bila zapažena i popraćena sa velikom pažnjom od strane učesnika
savjetovanja, što potvrđuju i stručni sadržaji objavljeni u časopisu Arhivska praksa,
br. 3.4 Riječ je o bogatom i raznovrsnom stručnom arhivskom gradivu koje tretira
bitna pitanja arhivske teorije i prakse, kao što su: vrednovanje registraturne građe,
odnos registratura i arhiva, problematika obezbjeđenja autentičnog arhivskog
gradiva, valorizacija zapisa na elektronskim medijima, te o aktuelnim pitanjima i
trendovima sa kojima se susreću austrijski arhivi. Navedeni stručni sadržaji su bili
izuzetno važni za arhivsku struku Bosne i Hercegovine. Isti su značajno približili
važnu stručnu arhivsku problematiku arhivskom osoblju, čime su se stvorile bolje
pretpostavke za rješavanje znatnog broja složenih pitanja sa kojima se susretala
arhivska struka u Bosni i Hercegovini.

3 U rubrici Arhivistika i arhivska služba objavljeni su slijedeći radovi: dr. Peter Pavel Klasinc
(Pokrajinski arhiv Maribor), Perspektive razvoja kompjuterizacije (30-41) i Žarko Štrumbl (Arhiv
Republike Slovenije), Ophođenje s tehničkom dokumentacijom (79-83). U rubrici Iz drugih časopisa,
objavljen je rad dr. Branka Bubenika (Arhiva RTV Hrvatske), Arhiviranje audovizuelnih dokumenata i
promjene televizijskih tehnologija (111-112).
4 Časopis Arhivska praksa, br. 3 štampan je 2000. u izdanju Arhiva Tuzlanskog kantona u Tuzli. U
istom su pored brojnih autora iz Bosne i Hercegovine, svoje radove objavile i kolege iz inozemstva,
i to u rubrici Arhivistika i arhivska služba: dr. Peter Pavel Klasinc (Pokrajinski arhiv Maribor),
Vrednovanje registraturnog gradiva (52-59), Gordana Kos (Hrvatski državni arhiv), Registrature
i arhivi (60-66), Miroslav Novak (Pokrajinski arhiv Maribor), Problemi zagotovljanja autentičnosti
sodobnih oblika arhivskega gradiva (109-120), Walter Brunner (Zemaljski arhiv Štajerske Grac),
Aktualni trendovi u austrijskim arhivskim institucijama (121-133), Walter Brunner (Zemaljski arhiv
Štajerske Grac), Značaj Zemaljskog arhiva Štajerske za historiju jugoistočne Evrope (148-151).

167
Prof. dr. Izet ŠABOTIĆ

Na savjetovanju održanom 2001. godine u Tuzli, dodatno je osnažen
međunarodni karakter i značaj istog. Na istom su pored arhivista iz Bosne i
Hercegovine učešće uzeli arhivisti iz nekoliko evropskih zemalja. Na taj način,
savjetovanje je postajalo sve poznatije i afirmativnije. Radovi sa ovog savjetovanja
su objavljeni u časopisu Arhivska praksa, br. 4. U ovom broju časopisa Arhivska
praksa, u rubrici: Arhivistika i arhivska služba, svoje radove su objavili eminentni
arhivski stručnjaci iz nekoliko evropskih zemalja.5 Sadržaji predstavljeni od strane
navedenih autora čine iznimno važno arhivsko štivo, koje se odnosi na raznovrsnu
problematiku, kako onu kojom se bavi klasična arhivistika, tako i onu koja se odnosi na
savremenu tzv. “postmodernističku” arhivistiku. Predstavljena iskustva nekih arhiva
iz zemlja okruženja su iskorištena u bosanskohercegovačkoj arhivskoj praksi, jer su
društva zemalja iz susjedstva prolazila kroz iste procese, kao i bosanskohercegovačko
društvo, a ti su procesi značajno uticali na arhivsku djelatnost. Od posebnog značaja
za arhivsku djelatnost u Bosni i Hercegovini bili su radovi koji se odnose na neke
savremene teme, kao što su: standardizacija arhivske djelatnosti, preuzimanje građe
na savremenim medijima, te elektronsko poslovanje i elektronski potpis. Ovakvim
sadržajima i znanjima, časopis Arhivska praksa i istoimeno savjetovanje, dobijali su
sve više na značaju, kao važana stručna publikacija u kojoj su se prožimala znanja
i iskustva arhivista i informatičara iz nekoliko evropskih zemalja. Na taj način,
kroz projekat “Arhivska praksa”, stvarala se sve čvršća poveznica između Arhiva
Tuzlanskog kantona i brojnih ustanova i arhivskih stručnjaka, što je doprinosilo
razvoju i popularizaciji arhivistike ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u zemljama
okruženja.
Potvrda uspješne međunarodne saradnje kroz projekat “Arhivska praksa”
potvrđena je i na savjetovanju “Arhivska praksa 2002”, održanom 2002. godine
uz prisustvo oko 300 učesnika iz Bosne i Hercegovine i više evropskih zemalja.
Radovi sa navedenog skupa objavljeni su u časopisu Arhivska praksa, br. 5.6 U ovom

5 Časopis je objavljen u izdanju Arhiva Tuzlanskog kantona, 2001. godine u Tuzli. U istom su objavljeni
u rubrici Arhivistika i arhivska služba, slijedeći radovi: Marko Landeka (Državni arhiv Osijek),
Problematika zaštite registraturnog gradiva na području Državnog arhiva u Osijeku (45-51), Miroslav
Novak (Pokrajinski Arhiv Maribor), Prednosti in pasti prevzemanja arhivskega gradiva na sodobnih
medija (52-66), Vesna Gotovina, Žarko Štrumbl (Arhiv Republike Slovenije), Standardizacija na
području registraturnoga poslovanja (67-74), Peter Wiesflecker (Zemaljski arhiv Štajerske Grac),
Arhivi i javnost na primjeru Arhiva Štajerske (91-100). U rubrici Iz drugih časopisa, objavljen je rad
dr. Petera Pavela Klasinca, Elektronsko poslovanje, elektronski potpis i slovenska arhivska teorija i
praksa (127-137).
6 Časopis je objavljen u izdanju Arhiva Tuzlanskog kantona i Društva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog
kantona (DAZ TK), Tuzla 2002. U rubrici Arhivistika i arhivska služba radove su objavili: Peter
Wiesflecker (Zemaljski arhiv Štajerske Grac), Na putu ka arhivskom zakonu Štajerske (50-57), Marko
Landeka (Državni arhiv Osijek), Osobenosti arhivskog gradiva u registraturama stradalim u ratu (95-
99), Miroslav Novak (Pokrajinski arhiv Maribor), Vrednovanje digitalnih dokumenata (100-117), Peter
Pavel Klasinc (Pokrajinski arhiv Maribor), Elementi suvremenoga projektnog pristupa ka uređenju
dokumentacije i njeno arhiviranje (118-138), Vesna Gotovina, Žarko Štrumbl (Arhiv Republike
Slovenije), Standardizacija kancelarijskog poslovanja u svijetu i Sloveniji (139-154), Gašper Šmid
(Arhiv Republike Slovenije), Upotreba arhivske građe u arhivu Republike Slovenije (155-164). Nedžad

168
Međunarodni značaj projekta “Arhivska praksa”

broju časopisa Arhivska praksa objavljeno je ukupno osam radova od strane kolega
iz nekoliko evropskih država. Na taj način, nastavljena je praksa međunarodnog
doprinosa ovom projektu, posebno, jer se zna da su u poglavlju: Arhivistika i
arhivska služba, svoje radove objavili eminentni arhivski stručnjaci. U ovom broju
časopisa od strane kolega arhivista iz nekoliko evropskih zemalja prezentovani su
izuzetno važni arhivski sadržaji. Ono što daje posebnu karakteristiku istim, jeste da
se radi o sadržajima koji predstavljaju savremeno arhivsko štivo. Isti su jako aktuelni
kako u zemljama iz kojih dolaze autori, tako i u Bosni i Hercegovini. Navedeni
sadržaji, su značajno produbili arhivsko znanje arhivskih djelatnika u Bosni i
Hercegovini i bili od velikog značaja za obavljanje arhivske djelatnosti posebno one
vezane za registrature.
Savjetovanje “Arhivska praksa 2003”, pobudilo je veliki interes ne samo u
Bosni i Hercegovini, već i u okruženju. Na istom je uzelo učešća nekoliko vrsnih
arhivista iz više evropskih zemalja. Isti su na savjetovanju prezentovali važnu
i aktuelnu problematiku iz oblasti arhivske teorije i prakse. Radovi prezentovani
na savjetovanju, objavljeni su u časopisu Arhivska praksa, br. 6, gdje su pored
bosanskohercegovačkih arhivista, svoje radove predstavili i arhivisti iz inozemstva.7
U ovom broju časopisa Arhivska praksa u desetak radova od strane kolega iz
inozemstva prezentovana je iznimno zanimljiva arhivska problematika, od one
koja se bavi pitanjima korištenja arhivske građe u svrhu ostvarivanja ljudskih i
građanskih prava, sa prikazanim iskustvom u susjednoj Hrvatskoj, do radova koji
obrađuju problematiku privatne arhivske građe, te iskustava u vrednovanju arhivske
građe, kakvo imaju kolege u Republici Sloveniji. U jednom broju radova po prvi puta
su obrađena neka pitanja iz savremene arhivistike, kao što su: provođenje principa
konteksta u savremenoj arhivskoj teoriji i praksi, nove informatičke tehnologije i
njihov uticaj na zanimanje arhivista sa osvrtom na iskustva u Republici Austriji, te
hibridne tehnologije i njihov uticaj na zaštitu filmske građe na primjeru Republike
Hrvatske. Svakako, posebnu novinu i pažnju zaslužuju radovi vezani za predstavljanje
arhivske građe o Bosni i Hercegovini u Arhivu Republike Slovenije. Navedena
problematika je značajno proširila znanja i vidike arhivskim kadrovima u Bosni i
Hercegovini. To znanje u značajnoj mjeri predstavlja važnu stručnu nadgradnju, koja

Aktaš (Osmanski arhiv Turske), Osmaski arhiv-nekada i sada (176-182). U rubrici Iz drugih časopisa,
predstavljen je rad dr. Josip Kolanović (Hrvatski državni arhiv), Arhivska služba Republike Hrvatske‒
stanje i izgledi razvoja (185-204).
7 U ovom broju časopisa Arhivska praksa u rubrici Arhivistika i arhivska služba svoje radove objavili
su: Marko Landeka (Državni arhiv Osijek), Značaj arhivskog gradiva za rješavanje imovinsko-pravnih
odnosa (35-39), Nada Čibej (Pokrajinski arhiv Koper), Rokovi čuvanja registraturne građe (148-151),
Žarko Štrumbl, Gašper Šmid (Arhiv Republike Slovenije), Arhivska građa o Bosni i Hercegovini u
Arhivu Republike Slovenije (104-112), Miroslav Novak (Pokrainski arhiv Maribor), Provođenje
“principa konteksta” u savremenoj arhivskoj teoriji i praksi (117-132), Roman Zehetmayer (Zemaljski
arhiv Štajerske Grac), Nove informatičke tehnologije i aktuelna debata oko zanimanja arhiviste u Austriji
(133-139), Branko Bubenik (Arhiva RTV Hrvatske), Primjena hibridnih tehnologija u Hrvatskoj radio
televiziji (140-144). U rubrici: Iz drugih časopisa objavljen je rad dr. Živane Heđbeli (Hrvatski državni
arhiv), Privatno arhivsko gradivo (203-211).

169
Prof. dr. Izet ŠABOTIĆ

je pomogla u rješavanju nekih konkretnih pitanja sa kojima se sreću arhivski radnici
u praksi. Isto tako, susret sa kolegama iz susjednih i drugih država Evrope iskorišten
je za razmjenu stručnih mišljenja i dogovora o budućoj suradnji. Tako da se može
kazati, da su ovo savjetovanje i časopis Arhivska praksa br. 6, opravdali očekivanja
i ne samo učvrstili, već značajno ojačali mostove suradnje arhivista u regionu, što
svakako predstavlja značajan doprinos ukupnom razvoju arhivske struke.
Slijedeće savjetovanje “Arhivska praksa 2004”, održano je u godini jubileja,
kada je Arhiv Tuzlanskog kantona obilježavao 50. godišnjicu svog rada. Savjetovanje
je u značajnoj mjeri posvećeno tom jubileju, stoga je isto značajno ojačano brojem
učesnika. No, i teme realizirane na savjetovanju bile su veoma zanimljive i aktuelne.
Od svih prethodnih savjetovanja ovo savjetovanje je imalo najveći broj učesnika iz
inozemstva, i to iz: Slovenije, Hrvatske, Austrije, Crne Gore, Srbije i Italije. Svojim
učešćem i prezentovanim radovima, koji su objavljeni u časopisu Arhivska praksa,
br. 7.8 dali su nemjerljiv doprinos realizaciji savjetovanja i obilježavanju značajnog
jubileja Arhiva Tuzlanskog kantona. Učešće kolega iz navedenih evropskih država
bio je i snažan podsticaj promovisanju i razvoju arhivske djelatnosti u Bosni i
Hercegovini. Naročito zbog činjenice da su u svojim radovima otvorili veoma
zanimljivu i aktuelnu arhivsku problematiku, poput one koja se odnosi na uticaj
tranzicije na arhivsku građu, zaštitu nekonvencionalne građe, naučno-istraživačku
komponentu arhiva, te jedan broj radova koji se odnose na bosanskohercegovačku

8 Iz Republike Slovenije na savjetovanju “Arhivska praksa 2004”, učestvovao je značajan broj arhivista,
čiji su radovi, osim što su prezentovani na savjetovanju, objavljeni i u časopisu Arhivska praksa, br.
7. U poglavlju Arhivistika i arhivska služba objavljeni su slijedeći radovi: Nada Čibej (Pokrajinski
arhiv Koper), Registraturna građa imalaca iz oblasti privrede (42-48), Aleksandra Pavšić-Milost
(Zgodovinski arhiv Nova Gorica), Arhivski material privrednih organizacija u Sloveniji u vremenu
tranzicije (23-29), Bojan Cvelfar (Zgodovinski arhiv Celje), Arhivska građa bosanskohercegovačkih
prognaničkih osnovnih škola u Sloveniji (56-61), Žarko Štrumbl-Gašper Šmid (Arhiv Republike
Slovenije), Djeca iz Bosne i Hercegovine u prognaničkim školama u Sloveniji (62-74), U poglavlju
Iz drugih časopisa objavljen je rad Natalije Glažar (Arhiv Republike Slovenije), Arhivsko područje
i Evropska unija (216-231), Iz Republike Hrvatske prezentovani su na savjetovanju i objavljeni u
časopisu Arhivska praksa br. 7, slijedeći radovi: Darko Rubčić (Državni arhiv Zagreb), Arhivska služba
Republike Hrvatske u vremenu tranzicije (38-41), Branko Bubenik, (Arhiva Radio televizije Hrvatske),
Povijesni pregled razvoja audovizualne registracije, uvod u AV arhivistiku (111-120). Radove su u
ovom broju časopisa Arhivska praksa objavili i: Peter Wiesflecker (Zemaljski arhiv Štajerske Grac),
Arhivista između naučnog istraživanja i obrazovanja stanovništva na primjeru Zemaljskog arhiva
Štajerske (121-130), te arhivisti iz Republike Crne Gore: Milica Strugar; Neka aktualna pitanja
arhivske teorije i prakse-iskustvo Državnog arhiva Crne Gore-Arhivsko odjeljenje Kotor (144-150),
Joško Katelan, Iskustvo Istorijskog arhiva Kotor u radu sa softverima za pretvaranje skeniranih
stranica u tekstu (156-159), Ana Kaluđerević, Korišćenje arhivske građe u Državnom arhivu Crne
Gore-Arhivskom odjeljenju Kotor sa posebnim osvrtom na arhivsku građu pravosudnih i opštinskih
organa (160-165), Jelena Antović, Istorijski arhiv Kotor u funkciji turističke ponude grada (180-189).
Iz Republike Srbije radove su objavili: Boriša Radovanović (Istorijski arhiv Kragujevac), Potrebe
donošenja međunarodnih standarda za arhivske zgrade (97-101) i Hivzo Gološ (Istorijski arhiv “Ras”
Novi Pazar), Arhivska i bibliotečka građa, rukopisi i knjige osmanske provenijencije Arhiva “Ras”
u Novom Pazaru (194-201). Iz Italije učešće na savjetovanju “Arhivska praksa 2004”, uzeo je dr.
Lorenzo Baldacchini, iz Ravene, čiji je rad: Biblioteke i arhivi, zajednički jezici i instrumenti (190-
193), objavljen u časopisu Arhivska praksa br. 7.

170
Međunarodni značaj projekta “Arhivska praksa”

izbjegličku populaciju u Republici Sloveniji. Riječ je o bogatim arhivskim sadržajima,
koji su značajno nadopunjavali i doprinijeli uobličavanju arhivskih znanja u Bosni i
Hercegovini.
Savjetovanje “Arhivska praksa 2005” i časopis Arhivska praksa br. 8, su
također imali međunarodni karakter. Na savjetovanju je učestvovalo više eminentnih
arhivskih stručnjaka iz nekoliko evropskih zemalja. Radovi prezentovani na
savjetovanju objavljeni su u časopisu Arhivska praksa br. 8. Značajni i zanimljivi
radovi objavljeni su u rubrici Arhivistika i arhivska služba.9 U poglavlju Iz drugih
časopisa preuzet je rad Silvije Babić (Hrvatski državni arhiv).10 U ovom broju
časopisa Arhivska praksa evidentna je izuzetno velika zastupljenost kolega iz više
evropskih država. Njihova zastupljenost je od izuzetne važnosti, jer su isti otvorili
veoma aktuelna i važna pitanja arhivske teorije i prakse, kako ona koja se bave
klasičnom arhivskom problematikom, vezanom za arhivske knjižnice i vrednovanje
arhivske građe, tako i ona koja tretiraju postmodernu arhivističku zbilju, kao što su:
međunarodni standardi, digitalna dokumentacija, zaštita audiovizuelne građe i druga
pitanja. Prezentovanjem navedene problematike dat je izravan doprinos boljem
razumijevanju arhivistike na ovom području.
I devetnaesto po redu savjetovanje “Arhivska praksa 2006” bilo je međunarodnog
karaktera. Na istom su učestvovale kolege iz više evropskih zemalja,11 koje su

9 Časopis je kao i prethodni objavljen u izdanju Arhiva Tuzlanskog kantona i Društva arhivskih
zaposlenika TK, Tuzla 2005. U istom su od međunarodnih arhivskih stručnjaka svoje radove u poglavlju
Arhivistika i arhivska služba objavili: Nada Čibej (Pokrajinski arhiv Koper), Uvođenje međunarodnih
standarda u poslovanje arhiva, te poslovanje stvaraoca građe (25-35), Miroslav Novak (Pokrajinski
arhiv Maribor), Najvažniji arhivski problemi arhiviranja tekstualnih i netekstualnih oblika digitalnih
dokumenata (36-52), Peter Pavel Klasinc (Pokrajinski arhiv Maribor), Živana Heđbeli (Hrvatski
državni arhiv), Neki problemi i perspektive razvoja registraturnoga gradiva u upravi i općenito (53-
56), Slavica Tovšak (Pokrajinski arhiv Maribor), Privredne organizacije između stečaja i privatizacije
(68-80), Milica Strugar (Istorijski arhiv Kotor-Crna Gora), Registraturna građa u nastajanju na
području oštine Kotor (114-119), Peter Wiesflecker (Zemaljski arhiv Štajerske Grac), Organizacija
čitaonice iskustva iz Zemaljskog arhiva Štajerske (120-131), Marko Landeka (Državni arhiv Osijek),
Arhivska knjižnica (132-141), Gašper Šmid (Arhiv Republike Slovenije), Korištenje arhivske građe
u Arhivu Republike Slovenije (156-173), Zdenka Semlič Rajh (Pokrajinski arhiv Maribor), Arhivska
terminologija u teoriji i praksi (190-204), Branka Molnar (Državni arhiv Zagreb), Fondovi i zbirke
Zagreba-mali veliki korak dalje u informatizaciji arhiva (205-209), Žarko Štrumbl (Arhiv Republike
Slovenije), Čuvanje elektronske dokumentacije i njeno vrednovanje (218-225), Snežana Pejović, Sanja
Bauk (Istorijski arhiv Kotor), Priprema arhivske građe iz kotorskih crkvenih arhiva za eksportovanje na
internet (226-237), Boriša Radovanović (Istorijski arhiv Šumadije Kragujevac), Mogućnost primjene
međunarodnih arhivskih standarda o arhivskim zgradama u Srbiji (238-244), Branko Bubenik (Arhiva
RTV Hrvatske), Zaštita audovizuelne dokumentacije (245-258), Darko Antović (Akadenija dramskih
umjetnosti Cetinje), Arhivski fondovi i zbirke‒izvori za valorizaciju dramske baštine Boke Kotorske u
turističkoj privredi (259-277), Ana Kaluđerović (Istorijski arhiv Kotor), Valorizacija arhivske građe
nastale u vrijeme samoupravnog socijalizma (278-283), Andras Sipos (Arhiv grada Budimpešte), Pisani
dokumenti Mađarske historije kao općepoznato arhivsko naslijeđe naroda i problemi internacionalne
arhivske saradnje (284-291).
10 Riječ je o radu: Makrovrednovanje:kanadska metoda funkcionalnog vrednovanja (317-333).
11 Učešće na savjetovanju „Arhivska praksa 2006“, uzeli su kolege iz: Slovenije, Hrvatske, Crne Gore
i Austrije.

171
Prof. dr. Izet ŠABOTIĆ

prezentovale zanimljivu i aktuelnu arhivističku problematiku. Radovi prezentovani
na savjetovanju, objavljeni su u časopisu Arhivska praksa br 9. i čine zanimljivo i
značajno štivo, što se može vidjeti iz onoga što je priloženo u časopisu. U poglavlju
Arhivistika i arhivska služba, objavljeno je nekoliko izvanrednih radova. 12 U istim
je tretirana raznovrsna arhivska problematika, koja se odnosi na aktuelna pitanja,
poput: uticaja tranzicije na arhivsku struku, privatnu arhivsku građu, migraciju
analogno-digitalne AV dokumentacije, pristupa informacijama, zaštite elektronske
građe, uvođenje programskog oruđa infoArh 3.0 i dr. Sva navedena pitanja su korak
više u upoznavanju sa suštinom znanja o veoma važnim pitanjima iz oblasti arhivske
struke i nauke. I u poglavlju Iz drugih časopisa tretirano je važno pitanje koje se
odnosi na standardizaciju u oblasti arhivske djelatnosti.13
U jubilarnom 20-om po redu savjetovanju “Arhivska praksa 2007” i 10–om
broju časopisa Arhivska praksa zapaženo je učešće i doprinos kolega iz inozemstva.
Kako i dolikuje jubileju, ovaj broj časopisa je objavljen na oko 500 stranica, gdje
značajan dio zauzimaju radovi arhivista iz zemalja okruženja,14 koji su se bavili
značajnom i raznovrsnom arhivskom problematikom, koja se odnosi na pitanja kao
što su: vrednovanje arhivske građe, zaštita arhivske građe registratura u stečaju i
likvidaciji, informatizacija i uvođenje elektronskih arhiva, obrada i opis arhivske
građe i druge važne teme.15 Riječ je o važnoj arhivskoj problematici čija znanja

12 Između ostalih u časopisu su svoje radove objavili: Ana Kaluđerović (Istorijski arhiv Kotor),
Refleksi društvenih tokova na mjesto i ulogu arhiva i arhivske građe u društvu (procesi restitucije,
privatizacije i obeštećenja) (13-19), Živana Heđbeli, Prilog poznavanju ustroja Vlade RH i vladinih
ureda od 1999. do 2004. godine (58-75), Aleksandra Pavšić Milost (Zgodovinski arhiv Nova Gorica),
Zaštita privatne arhivske građe privrednih organizacija u Republici Sloveniji (97-104), Jure Maček
(Pokrajinski arhiv Maribor), Lični fondovi u Pokrajinskom arhivu Maribor sa naglaskom na građu dr.
Avguština Stegenška (118-137), Peter Wiesflecker (Zemaljski arhiv Štajerske Grac), Arhivske zbirke-
pregled posebnih zbirki Štajerskog zemaljskog arhiva u Gracu (138-146), Branko Bubenik (Arhiva
RTV Hrvatske), Analogno-digitalna migracija AV dokumentacije (147-154), Bojana Aristovnik, Bojan
Himmelreich, Popularizacija rada i uloge arhiva u javnosti (155-166), Milica Strugar (Istorijski arhiv
Kotor), Pristup informacijama u Državnom arhivu Crne Gore-Arhivsko odjeljenje Kotor (167-173),
Darko Antović, Arhivski fondovi i zbirke Crne Gore kao izvori za proučavanje institucija iz oblasti
kulture (174-190) Miroslav Novak (Pokrajinski arhiv Maribor), Prenos posebnih znanja u slovenskoj
arhivskoj teoriji i praksi na primjeru uvođenja programskog oruđa infoArh 3.0. (204-218), Snežana
Pejović, Srđan Pejović (Državni Arhiv Crne Gore), Položaj i uloga arhiva u Crnoj Gori u zaštiti
elektronske građe (219-235), Jelena Antović, (Državni arhiv Crne Gore), Značaj časopisa „Arhivski
zapisi“ za arhivsku teoriju i praksu u Crnoj Gori. (259-266), Gašper Šmid, Žarko Štrumbl, (Arhiv
Republike Slovenije), Udruženje Slovenaca u Tuzli (267-280).
13 Riječ je o radu Nele Kušanić, Standardizacija službe, jedan od osnovnih preduvjeta učinkovita
djelovanja arhiva kao ustanove (283-290).
14 U ovom broju časopisa Arhivska praksa svoje radove su objavile kolege iz: Hrvatske, Srbije,
Slovenije.
15 U rubrici Arhivistika i arhivska služba, svoje radove objavili su: Darko Rubčić (Državni arhiv
Zagreb), Vrednovanje stvaratelja javnog arhivskog gradiva (15-21), Jugoslav Veljkovski (Istorijski
arhiv grada Novog Sada), Kriterijumi vrednovanja registraturne građe u Novom Sadu nekada i sada-
prilog raspravi o zaštiti arhivske građe van arhiva (22-28), Žarko Štrumbl (Arhiv Republike Slovenije),
Rokovi čuvanja dokumentarne građe (29-37), Marko Landeka (Državni arhiv Osijek), Zaštita arhivskog
i registraturnog gradiva samouprave izvan arhiva (38-47), Silvija Babić (Hrvatski državni arhiv),

172
Međunarodni značaj projekta “Arhivska praksa”

značajno doprinose rješavanju nekih pragmatičnih pitanja sa kojima se susreće
arhivska struka u Bosni i Hercegovini. Važno je istaći, da su navedena znanja koja
su prezentovana u časopisu Arhivska praksa značajno doprinijela podizanju nivoa
znanja kod arhivskih djelatnika u registraturama.
Savjetovanje “Arhivska praksa” koje je održano 2008. godine posvećeno
je velikim dijelom problematici arhivske građe u nastajanju. Na istom su svoja
iskustva predočile kolege iz arhiva susjednih i drugih evropskih zemalja.16 Navedeni
stručni i naučni radovi su objavljeni u časopisu Arhivska praksa br. 11.17 Riječ je o
Gradivo s područja znanosti –stanje i mogući novi pristup (70-81), Dražen Kušen (Državni arhiv u
Osijeku), Arhivska baština Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini (90-104), Miroslav Dučić (Istorijski
arhiv Užice), Stečaj kao način prestanka jednog stvaraoca –iskustva Istorijskog arhiva Užice prilikom
preuzimanja dokumentacije u stečaju (113-121), Snežana Pejović (Istorijski arhiv Kotor), Neka
iskustva Istorijskog arhiva Kotor u zaštiti i obradi privatnih arhiva (122-134), Živana Heđbeli (Arhiva
Vlade R Hrhvatske), Hrvatski arhivi i provedba Uredbe o uredskom poslovanju i pravu na pristup
informacijama (142-151), Zdenka Semlič Rajh (Pokrajinski arhiv Maribor), Pristup do građe-slobodno
zakonodavstvo i propisi (152-175), Jovan Popović (Beograd), Arhivsko zakonodavstvo kao preduslov
zaštite arhivske građe (176-187), Miroslav Novak (Pokrajinski arhiv Maribor), Izgradnja uzajamnog
arhivskog sistema u skladu sa stručnim arhivskim standardima (220-235), Vlatka Lemić (Hrvatski
državni Arhiv), Informatizacija Hrvatske arhivske službe-od ideje do realizacije projekta ARHINET
(236-249), Nada Čibej (Pokrajinski arhiv Kopar), Kako se pripremiti na uvođenje elektronskih arhiva
(250-263), Branko Bubenik (Arhiv RTV Hrvatske), Principi upravljanja TV arhivom (264-267),
Melita Rončević (Državni arhiv Osijek), Obrada i opis arhiskog gradiva pravosuđa (276-299), Gašper
Šmid (Arhiv Republike Slovenije), Iskustvo kod privremenog izvoza izložbe iz Slovenije u Bosnu i
Hercegovinu (310-319), Vesna Prljević (Istorijski arhiv Užice), Arhivski fondovi organa uprave u
periodu od 1944. do 1977. u primjeni Zakona o prijavljivanju i evidentiranju oduzete imovine (238-
331), Stevan Mačković (Istorijski arhiv Subotice), Rezultati rada i djelovanja u tranzicionom periodu
(349-360).
16Iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Kosova.
17Riječ je o slijedećim radovima: Peter Pavel Klasinc (Pokrajinski arhiv Maribor), Aktualni problemi
arhivske teorije i prakse kod stvaralaca (15-22), Darko Rubčić, (Državni arhiv Zagreb), Uvjeti za provođenje
mjera primarne zaštite (23-28), Mirjana Kapisoda (Državni arhiv Crne Gore), Zaštita registraturne građe
van arhiva u Crnoj Gori (29-36), Nenad Predojević (Arhiv Vojvodine), Zaštita registraturne građe u
nastajanju (37-46), Jusuf Osmani (Arhiv Kosova), Zaštita arhivske građe u nastajanju kod republičkih
organa uprave u Republici Kosovo (47-51), Jugoslav Veljkovski (Arhiv Grada Novog Sada), Problematika
zaštite registraturne građe u organima državne uprave i samouprave (60-64), Zoran Stanković-Zrinka Tolić
Nikolić (Državni arhiv Rijeka), Kategorizacija javnih i privatnih stvaratelja arhivskog gradiva s područja
nadležnosti Arhiva u Rijeci (64-70), Miroslav Dučić (Istorijski arhiv Užice), Zaštita tehničke dokumentacije
u tranziciji (81-89), Tatjana Mišić, Aleksandra Matić (Arhiv Republike Srbije), Problematika zaštite
medicinske dokumentacije Kliničkog centra Srbije (107-113), Živana Heđbeli (Arhiv Vlade R Hrvatske),
Prilog raspravi o prirodi arhiva i arhivskog gradiva (114-124), Zdenka Semlič Rajh (Pokrajinski arhiv
Maribor), Slovenska arhivska služba i novo zakonodavstvo (137-153), Gezmend Beriša (Arhiv Kosovo),
Zaštita arhivske građe u slučaju prirodnih katastrofa i oružanih sukoba u arhivima i registraturama (164-
168), Dražen Kušen (Državni arhiv Osijek), Nacionalne i međunarodne osnove za zaštitu arhivske baštine
crkava i vjerskih zajednica (168-182), Miroslav Novak (Pokrajinski arhiv Maribor), Oblikovanje postupka
uloga i stanja u procesima arhivskog stručnog rada (183-193), Vlatka Lemić (Hrvatski državni arhiv),
Uključivanje stvaratelja u nadležnosti arhiva u Nacionalni informacioni sustav–primjer ARHINET-a (124-
206), Mileva Milošević (Istorijski arhiv Užice), Potreba noveliranja naučno-informativnih sredstava za
arhivsku građu (221-229), Mirjana Gulić (Državni arhiv Zagreb), Značenje novog spremišnog prostora
u poslovima preuzimanja i zaštite arhivskog gradiva (246-252), Gašper Šmid, Žarko Štrumbl (Arhiv
Republike Slovenije), Arhivski fond o bosanskoj osnovnoškolskoj djeci u Republici Sloveniji u periodu

173
Prof. dr. Izet ŠABOTIĆ

radovima stručne i naučne provenijencije koji tretiraju iznimno važnu i raznovrsnu
arhivsku problematiku sa kojom se sreće arhivska struka u vremenu tranzicije i
uticaja informacionih tehnologija na arhivistiku. U ovom broju časopisa, osim što je
prezentovana stručna i naučna problematika klasične i postmoderne provenijencije,
ponuđena su neka originalna rješenja, koja se mogu primijeniti u praksi u Bosni i
Hercegovini, što predstavlja izravan i važan doprinos razvoju iste. Zanimljiv rad
je dat i u poglavlju Iz drugih časopisa.18 Isti tretira jedno aktuelno i savremeno
arhivističko pitanje vezano za arhivsko gradivo u elektronskom obliku.
Savjetovanje “Arhivska praksa 2009” je imalo potpuno međunarodni
karakter. Na istom je učešće uzeo veliki broj arhivskih stručnjaka iz nekoliko
evropskih zemalja. Radovi istih čine po obimu i stručnoj i naučnoj kvaliteti značajan
dio časopisa Arhivska praksa, br. 12.19 Od strane arhivista iz inozemstva otvorena su
aktuelna pitanja, sa kojima se susreću i arhivski radnici u Bosni i Hercegovini u praksi.
To su pitanja koja se odnose na valorizaciju arhivskog gradiva, primjenu standarda
i normi u arhivistici, problematiku obrade arhivskih fondova i zbirki, digitalizaciju
i zaštitu e-informacija, strukturu korisnika i druga važna pitanja arhivske teorije i
prakse. Prezentovana problematika predstavlja važne arhivske sadržaje, koji daju
1992‒2000. godina (253-264), Jure Maček (Pokrajinski arhiv Maribor), Problematika arhivske građe
društava na području Pokrajinskog arhiva Maribor (281-302), Ljubinka Škondrić, Doprinos Društva
arhivista Srbije unapređenju arhivske teorije i prakse (303-311).
18 Riječ je o radu: Arhivsko gradivo u elektronskom obliku:mogućnosti zaštite i očuvanja na dulji
vremenski rok, autora dr. Hrvoja Stančića sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Zagrebu (313-330).
19 U ovom broju časopisa Arhivska praksa, radove su između ostalih objavili: dr. Vladimir Žumer
(Arhiv Republike Slovenije), Valorizacija arhivske građe u Sloveniji (17-44), Krešimir Ibrišimović
(Državni arhiv Slavonski Brod), Prijedlog granskog propisa lokalne samouprave (45-66), Ljerka
Šimunić (Državni arhiv Osijek), Vrednovanje i kategorizacija registraturnog i arhivskog gradiva na
podrućju Državnog arhiva Osijek (67-74), Nada Čibej (Pokrajinski arhiv Koper), Valorizacija e-gradiva
(83-90), Žarko Štrumbl (Arhiv Republike Slovenije), Rokovi čuvanja dokumentarne građe (99-106),
Vlatka Lemić (Hrvatski državni arhiv), Hrvatski arhivi u tranziciji (121-136), Muretez Zogu (Arhiv
Kosova), Zaštita arhivske građe u nastajanju u Republici Kosovo (137-142), Jovan Popović (Beograd),
Saradnja arhiva i organa uprave u cilju zaštite i korištenja arhivske građe od javnog značaja (143-152),
Željko Marković (Istorijski arhiv Užice), Neka osnovna pitanja kadrovske i tehničke osposobljenosti
Službe zaštite arhivske građe i registraturnog materijala područnih arhiva u Republici Srbiji (153-
158), Gašper Šmid (Arhiv Republike Slovenije), Fizička zaštita dokumentarne i e-arhivske građe
(159-170), Silvija Babić (Hrvatski državni arhiv), MATRA-projekat nizozemske vlade u Hrvatskoj-
segment arhivske službe (171-180), Mirjana Gulić (Državni arhiv Zagreb), Stvaratelji i problematika
oblikovanja fondova pravosuđa u razdoblju od 1947. do 1970. godine (189-195), Vladimir Drobnjak
(Pokrajinski arhiv Koper), Arhivski i regionalni informacijski sistemi (ARIS) (202-215). Ivana Prgin
(Državni arhiv Zagreb), Novi međunarodni standardi opisa (ISDIAH i ISDF) (216-225), Miroslav
Novak (Pokrajinski arhiv Maribor), Standardi za formiranje i prijenos strukture podataka u arhivskoj
teoriji i praksi, (226-240), Zdenka Semlič Rajh (Pokrajinski arhiv Maribor), Kritički osvrt na upotrebu
međunarodnih stručnih standarda u arhivskoj teoriji i praksi (241-249), Jugoslav Veljkovski (Arhiv
Grada Novog Sada), Digitalizacija arhivske građe van arhiva (248-257), Habibe Hasani (Arhiv
Kosova), Zaštita i konzervacija arhivske građe na Kosovu (289-292), Nina Gostenčnik, Problematika
uslovnosti arhivskih skladišta u Pokrajinskom arhivu Maribor (293-310), Stevan Mačković (Istorijski
arhiv Subotica), O strukturi i profilu korisnika arhivske građe u Istorijskom arhivu Subotica (2005-
2008) (311-321), Matko Roko (Državni arhiv Zagreb), Uloga i važnost dopunskih izvora pri obradi
arhivskog gradiva fondova gospodarstva (336-344).

174
Međunarodni značaj projekta “Arhivska praksa”

mogućnost da se uđe u procese provođenja stručnih i organizacionih mjera, koje
bi doprinijele sistematskom djelovanju u oblasti arhivske djelatnosti. To je značilo
izravan doprinos razvoju arhivske struke i nauke od strane kolega iz inozemstva, kao
i realizaciji projekta “Arhivska praksa”. U poglavlju Iz drugih časopisa, objavljen
je rad Dražena Kušena iz Državnog arhiva u Osijeku.20
Realizaciji 23. savjetovanja “Arhivska praksa 2010”, značajan doprinos
dali su iskusni arhivisti iz inozemstva. Isti su prezentovali zanimljivu arhivsku
problematiku, što se može vidjeti iz radova koji su objavljeni u časopisu Arhivska
praksa br. 13.21 I u ovom broju su kroz radove arhivista iz nekoliko evropskih država
tretirana raznovrsna i veoma bogata arhivska problematika. Autori su se osvrnuli na
brojna pitanja, kao što su: upravljanje arhivskim dokumentima, stručno obrazovanje
arhivskog kadra, vrednovanje arhivskih poslova, digitalizacija arhivske građe uz
primjenu novih tehnologija, problematika stvaranja deskriptora, informacioni sistemi
i niz drugih važnih pitanja. Na ovaj način, prezentovana je izuzetno važna i aktuelna
arhivska problematika koja je bila predmet tretiranja i u zemljama razvijenog svijeta.
Stoga, možemo kazati, da na ovaj način arhivisti iz inozemstva daju važan doprinos
20 Riječ je o radu: Total archives strategija-teorija i praksa (392-404).
21 U ovom broju časopisa Arhivska praksa, zastupljen je značajan broj autora iz nekoliko evropskih
zemalja. U rubrici Arhivistika i arhivska služba radove su objavili: Živana Heđbeli (Arhiva Vlade R
Hrvatske), Za koga, za narod ? (13-24), Stevan Mačković (Istorijski arhiv Subotica), Mjesto i uloga
Istorijskog arhiva Subotica u realnoj lokalnoj i virtualnoj svjetskoj zajednici (34-44), Darko Rubčić
(Državni arhiv Zagreb), Podizanje kvalitete upravljanja arhivskom djelatnošću (45-49), Jusuf Osmani
(Arhiv Kosova), Nova organizacija arhivske službe na Kosovu (63-67), Branko Bubenik (Arhiva
RTV Hrvatske), Nemoguća misija –stručno obrazovanje AV arhivista!? (68-72), Gašper Šmid, Žarko
Štrumbl (Arhiv Republike Slovenije), Obrazovanje arhivara i arhivista u Republici Sloveniji (73-
81), Čaba Katona (Državni arhiv Mađarske), Šezdeset godina sistematskog obrazovanja arhivista u
Mađarskoj (82-89), Mileva Milošević (Istorijski arhiv Užice), Arhivski radnik na raskršću arhivske
teorije i prakse (90-102), Jovan Popović (Beograd), Privatna arhivska građa i njeno korištenje (114-
130), Peter Pavel Klasinc (Pokrajinski arhiv Maribor), Arhivistika za registrature (131-139), Jugoslav
Veljkovski (Arhiv Novog Sada), Problem valorizacije, arhiviranja i čuvanja medicinske dokumentacije
(140-147), Eduard Zalosinja (Državni arhiv Albanije), Sinteza praktičnog rada valorizacije poslova
ekspertize dokumenata u arhivima (148-154), Krešimir Ibrišimović (Državni arhiv Slavonski Brod),
Važnost sređivanja gradiva prilikom stečaja i likvidacije (155-167), Željko Marković (Istorijski arhiv
Užice), Prijem arhivske građe registratura u postupku stečaja između teorije i prakse (168-177), Gjergi
Caprazi (Državni arhiv Albanije), Kontrola i metodološka asistencija, važni faktori u profesionalnoj
kvalifikaciji zaposlenih u arhivskoj službi (178-183), Miroslav Novak (Pokrajinski arhiv Maribor),
Arhivska praksa u kompleksnim arhivskim sistemima (190-2017), Nada Čibej (Pokrajinski arhiv
Koper), Digitalizacija arhivske građe-zašto i kako?(208-222), Helen Tutarenko (Ukrajina), Dušan
Špajzer (Mikrografija-Republika Slovenija), OCR tehnologije –novi korak u digitalizacijskom procesu
(223-226), Mihail Larin, Natalija Tasić (Institut arhivskih nauka Moskva), Integracija arhivskog
integracionog prostora Ruske federacije na bazi klasifikatora (227-237), Zdenka Semlič Rajh
(Pokrajinski arhiv Maribor), Problematika stvaranja deskriptora kod popisivanja sadržaja arhivske
vrijednosti (238-243), Klavdija Halimić (Republika Slovenija), Propisno zakonsko elaktronsko čuvanje
dokumenata u Sloveniji (244-250), Martin Stiirzlinger (Švicarska), Jedan arhivski informacioni siatem
za Bosnu i Hercegovinu (259-265), Nenad Predojević (Arhiv Vojvodine), Izrada naučno-informativnih
sredstava u arhivima Vojvodine (286-301), Erika Žilić-Vincetić (Držani arhiv Osijek), Iskustvo obrade
nekonvencionalnog gradiva u Državnom arhivu u Osijeku (302-315), Marko Landeka (Državni arhiv
Vukovar) Publiciranje dokumenata iz 18. stoljeća na njemačkom jeziku (337-346).

175
Prof. dr. Izet ŠABOTIĆ

unapređenju arhivistike kroz projekat “Arhivska praksa”. U Rubrici Iz drugih
časopisa prezentovan je rad koleginice Zdenke Semlič Rajh.22
Na 24. savjetovanju “Arhivska praksa 2011” evidentno je učešće arhivista
iz drugih zemalja: Slovenije, Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Makedonije. Svojim
izlaganjima na savjetovanju približili su neka značajna i aktuelna pitanja sa kojima
se susreće arhivska struka, ne samo u Bosni i Hercegovini već i u drugim zemljama.
Na samom savjetovanju uz izlaganja razvila se plodna diskusuja, pri čemu su
razmijenjena korisna stručna mišljenja o bitnim pitanjima arhivske teorije i prakse.
Sve to je predstavljalo izuzetno važan stručni sadržaj sa kojim su se upoznali učesnici
savjetovanja od kojih je najveći broj istih bio iz registratura. Na taj način, izravno
se prenijelo važno stručno znanje, koje je koristilo i pomoglo istim u rješavanju
značajnog broja pitanja sa kojima se susreću u praksi. Problematika prezentovana
na savjetovanju, dodatno je približena arhivskoj javnosti, objavljivanjem iste u
časopisu Arhivska praksa br. 14. U rubrici Arhivistika i arhivska služba, pored
bosanskohercegovačkih arhivista, svoje radove objavio je značajan broj arhivskih
stručnjaka iz inozemstva.23 U rubrici Iz drugih časopisa objavljen je rad dr. Petera
Pavela Klasinca.24 Ovim navedenim sadržajima dat je značajan doprinos realizaciji
projekta “Arhivska praksa” i međunarodnom povezivanju i zajedničkom rješavanju
brojnih složenih problema sa kojima se susreće arhivska služba u regionu.
22 Rad nosi naslov: Princip provenijencije i kretanja-Raskorak između arhivske teorije i slovenačke
arhivske prakse (348-364).
23 U ovom broju časopisa svoje radove objavili su: Peter Pavel Klasnc (Institut arhivističkih znanosti Trst/
Maribor), Područja ahivskih nauka i arhivska građa kod stvaralaca (7-18), Željko Marković (Istorijski
arhiv Užice), Primjeri mjesne nadležnosti u arhivskoj praksi (25-32), Živana Heđbeli, Nikola Mokrović
(Vlada R Hrvatske), Ustrojstvo Hrvatskog sabora 1990-2010. (33-48), Metka Bukošek (Zgodovinski
arhiv Celje), Problematika zaštite arhivske građe pravosudnih institucija (49-66), Nada Čibej (Pokrajinski
arhiv Koper), Zaštita arhivske građe-fotografija i razglednica (91-102), Jugoslav Veljkovski (Arhiv
Grada Novog Sada), Probrematika zaštite privatne arhivske građe u Srbiji (103-110), Ljerka Šimunić
(Državni arhiv Osijek), Problematika zaštite arhivske građe u nastajanju na području nadležnosti
Državnog arhiva u Osijeku (11-116), Marija Todorović (Istorijski arhiv Šumadije-Kragujevac), Zaštita
arhivske građe u nastajanju u praksi Istorijskog arhiva Šumadije Kragujevac (117-126), Josipa Maras
Kraljević, Obrada i zaštita ratnog gradiva-ratne tematike (147-156), Gordana Mojsoska (Državni arhiv
Makedonije), Zaštita arhivske građe u Državnom arhivu Makedonije u vrijeme konflikta 2001. godine
(165-174), Dijana Petreska (Državni arhiv Makedonije), Zaštita i prezentacija Zbirke dokumenata –
Vojnička pisma iz Prvog svjetskog rata (1914-1918) (193-202), Miroslav Novak (Pokrajinski arhiv
Maribor), Metode stručnog i naučnog istraživačkog rada u savremenoj arhivskoj teoriji i praksi (213-
228), Ištvan Kenyeres, Andras Sipos (Arhiv Budimpešte), Mađarski arhivski portal-zajedničko rješenje
za publiciranje digitalnog arhivskog sadržaja (229-242), Deborah Rogoznica, Vladimir Drobnjak
(Pokrajinski arhiv Koper), Iskustva nakon dvije godine navođenja i praktične upotrebe web aplikacie
ARIS sa posebnim osvrtom na rad sa stvaraocima na području javne uprave i sudstva (243-254), Dragan
Krsmanović (Agencija “Arhiv-asistent” Užice), Digitalizacija arhivske građe kao oblik njene zaštite –
primjer digitalizacije arhivske građe iz perioda NATO napada na SRJ (mart-jun1999) (255-262), Boriša
Radovanović (Istorijski arhiv Šumadije Kragujevac), Problematika korištenja digitalnih kopija kao
istorijskih izvora (283-288), Katarina Horvat (Državni arhiv Zagreb), Obavjesna pomagala za fondove
zdravstva u Državnom arhivu u Zagrebu (299-314), Jovan Popović (Beograd), Pravni aspekti izdavanja
dokumenata pohranjenih u arhivima i uspostavljanje institucija notara (315-324).
24 Rad nosi naslov: Web stranice u arhivskoj teoriji i praksi .Isti je objavljen u časopisu Atlanti br. 20,
Trst 2010.

176
Međunarodni značaj projekta “Arhivska praksa”

Na 25. međunarodnom savjetovanju “Arhivska praksa 2012” bilo je zavidno
učešće arhivista i drugih stručnjaka iz zemalja okruženja. Značajan broj njih je
svojim izlaganjem dao vrijedan doprinos realizaciji savjetovanja, otvarajući ona
stručna pitanja koja su značajno pobudila pažnju kod učesnika savjetovanja. Jedna
od nosećih tema savjetovanja bila je edukacija arhivskog kadra u registraturama i
arhivima, što je pobudilo interes kod učesnika. I druge teme su bile jako važne i
zanimljive, a odnosile su se na raznovrsnu arhivsku problematiku koja se ticala:
stanja i zaštite arhivske građe, vrednovanja iste, zaštita građe registratura u stečaju
i likvidaciji, primjena međunarodnih arhivskih standarda, značaj informacionih
sistema u arhivskoj djelatnosti i mnoga druga pitanja arhivske teorije i prakse.
Veoma zanimljiva stručna promišljanja i iskustva iznijeta su od strane arhivista iz
okruženja. Takva stručna promišljanja su dobar podsticaj za rješavanje nekih gorućih
problema u bosanskohercegovačkoj arhivskoj teoriji i praksi. Stoga se može kazati
da je i ovo savjetovanje “Arhivska praksa 2012” imalo međunarodni karakter i
značaj. To se najbolje može vidjeti kroz objavljene radove u časopisu Arhivska
praksa br. 15. Stručno arhivistički radovi su objavljeni u poglavlju Arhivistika
i arhivska služba.25 U navedenim radovima tretirana je raznovrsna arhivska
25 U navedenoj rubrici objavljeno je više stručnih i naučnih radova od strane arhivista iz više evropskih
zemalja, i to: Stanislava Blažević (Arhiv Vojvodine), Zanimanje archivist-aktuelnost ili ne!(11-22),
Kristijan Karajić (Hrvatski državni arhiv), Djelatnici zaduženi za gradivo kategoriziranih stvaratelja-
struktura i stručna osposobljenost (49-62), Svetlana Perović Ivović (Arhiv Jugoslavije), Edukacija
konzervatorsko-restauratorskog kadra u oblasti zaštite pisanog kulturnog naslijeđa u Srbiji (63-
74), Peter Pavel Klasinc (Inštitut arhivstičkih znanosti Trst/Maribor), Master studij arhivistike i
dokumentologije (75-86), Bojana Aristovnik (Zgodovinski arhiv Celje), Mojca Horvat (Pokrajinski
arhiv Maribor), Pedagoška djelatnost u Historijskom arhivu Celje i Pokrajinskom arhivu Maribor
(139-160), Ljiljana Radovac (Arhiv Vojvodine), Reforme obrazovnog sistema u Habzburškoj monarhiji
za vrijeme vladavine Marije Terezije 1740-1780, (161-170), Marija Todorović, (Istorijski arhiv
Šumadije Kragujevac), Primarna zaštita javne arhivske građe u Republici Srbiji na osnovu Predloga
zakona o arhivskoj građi i arhivskoj službi (171-180), Aco Angelovski (Državni arhiv Makedonije),
Stanje i zaštita arhivske građe imalaca koji se nalaze u fazi statusnih promjena (stečaj, likvidacija,
privatizacija, reorganizacija) (181-190). Chiara Artico (Slovačka), Privatizacija javnih ekonomskih
subjekata i njen uticaj na konzervaciju i zaštitu arhivske građe (191-208), Ivana Posedi (Državni
arhiv Varaždin), Problematika vrednovanja arhivskog i registraturnog gradiva izvan arhiva (209-
215), Lenka Pavlikova, Maria Munkova (Državni arhiv Slovačke), Zaštita registraturne građe u
slučajevima likvidacije i bankrota u Republici Slovačkoj (217-220), Gorazd Stariha, Arhivska građa
privrednih preduzeća u stečaju i likvidaciji (221-232), Jugoslav Veljkovski (Arhiv Grada Novog Sada),
Problematika zaštite i preuzimanja stečajne arhivske građe (233-242), Jasmina Latinović (Istorijski
arhiv Kikinda), Stečaj ili likvidacija kao moguće rješenje, primer: Fabrika poljoprivrednih mašina
i rezervnih delova “25 maj”Kikinda (243-252), Željko Marković (Istorijski arhiv Užice), Sudbina i
status nepreuzete arhivske građe bivših društveno-političkih oeganizacija u SFRJ (253-259), Gašper
Šmid, Žarko Štrumbl (Arhiv Republike Slovenije), Evidentiranje arhivske građe u inostranstvu
(261-268), Miroslav Novak, (Pokrajinski arhiv Maribor), Metode oblikovanja nivoa popisa u skladu
sa ISAD (g) standardom (269-286), Živana Heđbeli, Nikola Mokrović (Arhiva Vlade R Hrvatske),
Informacijski sustav DOCUMENTE (295-304), Alenka Šauperl (Filozofski fakultet Ljubljana), Zdenka
Semlič Rajh (Pokrajinski arhiv Maribor), Značaj područja identifikacije popisnih jedinica i sadržaja
prema standardima ISAD(g) u slovenskoj bazi podataka SIR-a net (323-334), Nada Čibej (Pokrajinski
arhiv Koper), ISO/TR 13028:2010 Informatika i dokumentacija-upotreba smjernica za digitalizaciju
dokumenata (343-352), Nina Gostenčnik (Pokrajinski arhiv Maribor), Upotreba mreže 2.0 u arhivskim

177
Prof. dr. Izet ŠABOTIĆ

problematika, a između ostalih otvorena su slijedeća pitanja: obrazovanje arhivskih
kadrova, primarna zaštita arhivske građe, uticaj privatizacije, stečaja i likvidacije na
stanje registraturne građe, problematika vrednovanja registraturne građe, primjena
standarda u arhivskoj djelatnosti, značaj kulturne djelatnosti u radu arhiva i druga
pitanja. U elaboraciji navedenih pitanja iznijeta su veoma zanimljiva i poučna
stručna mišljenja i stavovi u kojima se nude određena rješenja nekih važnih pitanja
koja su aktuelna u radu registratura. Stoga se može konstatovati da su prezentovani
sadržaji od strane arhivista iz inozemstva, veoma korisni i značajni za ukupan razvoj
arhivske struke, pa tako i za realizaciju projekta “Arhivska praksa”. U poglavlju Iz
drugih časopisa, preuzet je zanimljiv rad Zdenke Semlič Rajh.26 U svim navedenim
radovima veoma značajno je zastupljena raznovsna arhivska problematika različite
provenijencije. Riječ je o pitanjima koja prate klasičnu i postmodernu arhivsku
problematiku. To su pitanja čija znanja je moguće implementirati u praksi u mnogim
slučajevima i kod arhivske građe u nastajanju. Na ovaj način, arhivska problematika
koja se prezentuje kroz projekat “Arhivka praksa” je internacionalizirana i može biti
od koristi arhivskim djelatnicima i arhivskoj djelatnosti u regionu. Stoga je doprinos
projekta “Arhivska praksa” arhivistici od izuzetnog značaja.
Na  savjetovanju “Arhivska praksa 2013” uzeo je učešća značajan broj
arhivista iz nekoliko evropskih zemalja, i to iz: Austrije, Slovenije, Srbije, Hrvatske,
Kosova, Bjelorusije i Rumunije. Možemo konstatovati da je savjetovanje imalo
međunarodni karakter. Njihovo učešće posebno je bilo zapaženo u problematiziranju
pitanja vezanih za pragmatične teme, koje su realizirane kao noseće na ovom
savjetovanju, a to su: Zaštita arhivske građe registratura u tranziciji, Zaštita
arhivske građe u nastajanju i Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse. Primijetno
je da je o navedenim pitanjima raspravljalo više arhivista iz inozemstva, nego
iz Bosne i Hercegovine. Predočena znanja i iskustva kolega iz inozemstva su
dragocjena i predstavljaju važan doprinos realizaciji projekta “Arhivska praksa”,
kao i razvoju arhivske teorije i prakse. Ogroman doprinos je vidljiv kroz objavljene
radove istih u časopisu Arhivska praksa, br. 16 i to u sve tri tematske oblasti koje

dokumentima –primjer Pokrajinskog arhiva Maribor (353-366), Dražen Kušen (Državni arhiv Osijek),
Važnost intelektualne zaštite itengriteta arhivskog fonda kod imatelja koji su u fazi statusnih promjena
(367-372), Nenad Šeguljev, Fotografija kao istorijski dokument (373-380), Katarina Marković, Svetlana
Ljubljanac (Arhiv Vojvodine), Iskustva pri radu na korištenju arhivske građe u javne i privatne svrhe
(381-388), Jovan Popović (Beograd), Mjesto i uloga građanina u procesu korištenja arhivske građe s
posebnim osvrtom na moralna načela, zakonske norme i pravne praznine (389-400), Zoran Vukelić
(Istorijski arhiv Subotica), Uloga arhiva u Zakonu o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju R Srbije
(401-406), Slobodanka Cvetković, Ljubinka Škodrić (Istorijski arhiv Požarevac), Iskorak u javnost-
izložbena delatnost arhiva (407-424), Daniela Branković (Arhiv Vojvodine), Istorijski i lingvistički
aspekti arhivske građe na nemačkom jeziku iz 18. i prve polovine 19. veka (429-436), Nenad Predojević
(Arhiv Vojvodine), Prezentacija rada arhivskih ustanova na teritoriji Vojvodine i strukovnog udruženja
(DARV) i njihovo nastojanje da kroz izdavačku i izložbenu delatnost popularišu rad arhivskih ustanova
(437-448).
26 Radi se o radu: Arhivsko zakonodavstvo kao preduvjet za uspješno obavljanje arhivske djelatnosti‒
primjer arhivskog zakonodavstva u Republici Sloveniji (451-462).

178
Međunarodni značaj projekta “Arhivska praksa”

su tretirane u poglavlju Arhivistika i arhivska služba.27 Riječ je o pitanjima koja
su jako aktuelna i važna. Ista tretiraju ukupnu tranzicijsku problematiku, onu koja
se odnosi na forme educiranja arhivskog kadra, te pitanja koja su najuže vezana za
problematiku elektronskih informacija. Prezentovana znanja su bogata činjenicama i
drugim arhivskim sadržajima, jasnim stavovima i ponuđenim rješenjima. Sve ukupno
predstavlja važno arhivsko štivo, na osnovu kojeg je izvršena značajna nadgradnja znanja
koja su neophodna za rješavanje brojnih problema arhivske teorije i prakse. U poglavlju
Iz drugih časopisa, u kojem je objavljen rad dr. Živane Heđbeli “Elektroničko uredsko
poslovanje u Hrvatskoj”,28 dat je važan doprinos u usvajanju novih znanja iz ove stručne
oblasti, pa tako i realizaciji projekta “Arhivska praksa 2013”.

27 Autori iz inozemstva svoje radove su uglavnom objavili u poglavlju Arhivistika i arhivska služba,
i to: Jasmina Živković (Istorijski arhiv Požarevac), Arhivska građa privrednih stvaralaca u postupku
tranzicije, iskustvo Istorijskog arhiva Požarevac (11-30), Aco Angelovski (Državni arhiv Makedonije),
Klasifikacijska šema stečajnih i likvidacionih organizacija preuzetih u Državnih arhiv Republike
Makedonije (32-44), Jasmina Latinović (Istorijski arhiv Kikinda), Stanje i zaštita registraturne
građe imalaca u tranziciji (45-54), Marija Todorović (Istorijski arhiv Šumadije Kragujevac), Zaštita
registraturne građe stečajnih dužnika na području Šumadije (55-70), Nevena Karabašević (Istorijski
arhiv Niš), Zaštita registraturne građe kod preduzeća u stečaju u Nišavskom okrugu (71-75), Dragan
Knežević (Istorijski arhiv Užice), Poslovi sređivanja arhivske građe preuzete u toku stečaja (76-82),
Miroslav Dučić (Istorijski arhiv Užice), Ekonomski efekti prijema građe preduzeća u stečaju (83-
90), Peter Wiesflecker (Zemaljski arhiv Štajerske Grac) Privredni arhivi u Štajerskom zemaljskom
arhivu-tradicija-neuspjesi-mogućnosti (91-98), Stojanka Bojović (Istorijski arhiv Niš), Aktivnosti,
problemi i zadaci službe zaštite Istorijskog arhiva Niš (109-116), Melita Rončević (Državni arhiv u
Osijeku), Posljedice neadekvatne zaštite gradiva kod stvaratelja (117-127), Ivana Posedi (Državni
arhiv Varaždin), Izlučavanjem gradiva kod stvaratelja do preuzimanja gradiva u sređenom stanju
(128-133), Rame Manjaj (Arhiv Kosova), Zakonska osnova arhivske djelatnosti u Republici Kosovo
(134-139), Darko Rubčić (Državni arhiv Zagreb), Obrazovanje djelatnika u pismohranama (151-156),
Mateja Jeraj, Jelka Melik, Aida Škoro Babić (Arhiv Republike Slovenije), Putevi i razilaženja čuvanja
evropske historije (157-173), Jovan Popović (Beograd), Afirmacija i popularizacija arhiva kroz arhivski
normativizam (174-184), Maja Kovačević Kuzmanić (Državni arhiv u Splitu), Elektroničko gradivo,
problemi kod evidentiranja, vrednovanja i očuvanja (185-195), Slobodanka Cvetković (Istorijski
arhiv Požarevac), Web 2.0 alati-nove mogućnosti za arhive (196-210), Sergej Silkov (IBA Group
Bjelorusija), Dostupnost i čuvanje arhivske građe i informacija u arhivima elektronskih dokumenata i
informacijskih resursa u Bjelorusiji (210-216), Bogdan Florin Popovici (Nacionalni arhiv Rumunije),
Upravljanje dokumentacijom za upravljanje arhivima (217-221), Nada Čibej (Pokrajinski arhiv Koper),
ISO 13008:2012-Informatika i dokumentacija –postupci konverzije i migracije digitalnih dokumenata
(222-230), Peter Pavel Klasinc (Međunarodni inštitut arhivskih znanosti Trst/Maribor), Poslovanje
sa dokumentima i arhivska teorija i praksa (131-144), Miroslav Novak (Pokrajinski arhiv Maribor),
Neki problemi stručne obrade reprodukcije arhivskog gradiva (245-259), Aleksandar Radnić, Nikola
Mokrović, Živana Heđbeli, Documenta-slučaj arhiviranja sudske dokumentacije OESS-a (260-265),
Zdenka Semlič Rajh (Pokrajinski arhiv Maribor), Opis funkcije korporativnih tijela i ličnih osoba u
arhivskoj teoriji i praksi (266-275), Stevan Mačković (Istorijski arhiv Subotica), Naučno-informativna
sredstva i korisnici (282-288), Branka Molnar (Državni arhiv Zagreb), Otvoreni pristup znanstvenim
informacijama–doprinos arhivista (289-298), Bojan Himmelreich (Zgodovinski arhiv Celje), Arhivsko
gradivo o prognanicima iz Republike Bosne i Hercegovine na teritoriji Republike Slovenije 1991-1995.
(299-314), Bojana Aristovnik (Zgodovinski arhiv Celje), Značaj povezivanja kulturnih i obrazovnih
institucija za rad sa učenicima u arhivu (315-327).
28 Rad je preuzet iz: Revija za modernu arhivsku teoriju i praksu, Atlanti, vol.22 (2012)N.2, Trst 2012,
63-74.

179
Prof. dr. Izet ŠABOTIĆ

Na 27. po redu međunarodnom savjetovanju “Arhivska praksa 2014”,
prezentovana je također veoma zanimljiva arhivska problematika, vezana za
nekoliko aktuelnih tema, kao što su: uloga i značaj vanjske službe u obavljanju
arhivske djelatnosti, arhivski objekti i arhivska spremišta, te druga aktuelna pitanja
arhivske teorije i prakse. U prezentovanju navedene problematike značajnu ulogu
imali su arhivisti iz nekoliko zemalja okruženja. Na taj način su, još jednom dali
značajan doprinos realizaciji ovog za arhivsku struku važnog projekta. Radovi
prezentovani na Međunarodnom savjetovanju “Arhivska praksa 2014”, objavljeni
su u časopisu Arhivska praksa, br. 17, i to uglavnom u rubrici Arhivistika i arhivska
služba, koja je obuhvatila tri zasebne stručno-arhivističke tematske cjeline: Značaj
i doprinos vanjske službe u procesu zaštite arhivske građe u nastajanju,29 Arhivski
objekti i njihov značaj u procesu zaštite arhivske građe30 i Aktualna pitanja arhivske
teorije i prakse31. Prezentovani radovi su sa puno važnih i aktuelnih detalja, koji
ukazuju na suštinu problematike vezane za značaj i ulogu vanjske službe, značaj
objekata i opreme u sistemu zaštite arhivske građe, kao i čitav set zrelih stručnih
promišljanja, koja se odnose na pristup informacijama, standarde u oblasti arhivske
struke, te ophođenje sa elektronskom informacijom. Sveukupno, navedeni sadržaji
su izuzetno korisni za arhivsku struku i primjenljivi u praksi u cilju poboljšanja

29 Na ovu temu svoje osvrte dali su: Peter Pavel Klasinc (Međunarodni inštitut arhivskih znanosti
Trst/Maribor), Problemi vanjske službe i tehnička rješenja (11-21), Aco Angelovski (Državni arhiv
Makedonije), Djelatnost vanjske službe Državnog arhiva Makedonije (33-48), Vesna Šteinglin
(Državni arhiv Međumurje), Pregled rada vanjske službe Državnog arhiva Međimurja na primjeru
škola (49-61), Maja Kovačević Kuzmanić (Državni arhiv Split), Izazovi vanjske službe arhiva 21.
stoljeća (62-68), Nina Gostenčnik (Pokrajinski arhiv Maribor), Problematika provođenja zadataka
vanjske službe kod stvaraoca iz oblasti privrede (60-75), Miroslav Dučić (Istorijski arhiv Užice),
Iskustva Istorijskog arhiva Užice na zaštiti arhivske građe pravosuđa (76-83), Bojan Himmelreich
(Zgodovinski arhiv Celje), Čuvanje arhivskog gradiva pozorišta u javnim arhivima u Sloveniji (98-
107), Nevenka Karabašević, Stojanka Bojović (Istorijski arhiv Niš), Problematika zaštite registraturne
građe na području Istorijskog arhiva Niš (108-116), Jasminka Latinović (Istorijski arhiv Kikinda),
Iskustvo istorijskog arhiva Kikinda na zaštiti registraturne građe Republičkog geodetskog zavoda
(149-159).
30 O navedenoj problematici u časopisu su pisali: Zdenka Semlič Rajh (Pokrajinski arhiv Maribor),
Standardi za opremu i smještaj arhivske građe: PD 5454:2012, PAS 198:2012, ISO 11799 2003 (160-
169), Dragan Knežević (Istorijski arhiv Užice), Depoi Arhiva u Užicu-oprema i organizacija (170-180),
Jovan Popović (Beograd), Značaj klasične zaštite arhivske građe (196-206).
31 U ovoj tematskoj cjelini radove je objavio značajan broj arhivista: Tatjana Hajtnik, Miroslav Novak
(Pokrajinski arhiv Maribor), Arhivsko gradivo na mrežnim društvenim medijima (207-221), Heže
Zolt (Istorijski arhiv Subotica), Povratak u budućnost-iskustva sa projektom „E-arhiva“ Subotica
(222-229), Alenka Šauperl, Polona Vilar i dr. (Filozofski fakultet Ljubljana), Teoretski pogled na
korisnike arhiva (263-281), Gašper Šmid, Žarko Štrumbl (Arhiv Republike Slovenije), Dostupnost
i nedostupnost zdravstvene dokumentacije (306-318), Jasna Požgan (Državni arhiv Međimurja),
Udruge građana Međimurja i značaj njihova gradiva (319-3299), Ljerka Vuk (Hrvatski državni arhiv),
Arhivska pedagogija kao dio procesa modernizacije arhiva, (337-352), Marija Todorović (Istorijski
arhiv Šumadije Kragujevac), Potrebe standardizacije arhivske djelatnosti u Republici Srbiji (353-360),
Slobodanka Cvetković (Istorijski arhiv Požarevac), Arhivsko opismenjavanje građana (361-371), Aida
Škoro, Jelka Melik, Mateja Jeraj (Arhiv Republike Slovenije), Neka goruća pitanja arhivske teorije i
prakse u Sloveniji (372-381).

180
Međunarodni značaj projekta “Arhivska praksa”

ukupnog stanja u oblasti arhivske djelatnosti u Bosni i Hercegovini i zemljama
okruženja. U poglavlju Iz drugih časopisa predstavljen je zanimlji rad dr. Bogdana
Popovici iz Nacionalnih arhiva Rumunije, Neki konceptualni modeli podataka za
registraturnu i arhivsku građu.
Arhivisti iz više evropskih zemalja su još jednim, brojnim i aktivnim
sudjelovanjem na savjetovanju, te objavljivanjem stručnih i naučnih priloga u
časopisu Arhivska praksa, br. 18. dali doprinos realizaciji savjetovanja “Arhivska
praksa 2014”. Arhivisti iz nekoliko stranih zemalja su svoje radove objavili u
temeljnom poglavlju Arhivistika i arhivska služba i tako dali veliki doprinos u
razmatranju stručnih pitanja iz slijedećih tematskih oblasti: Zaštita arhivske građe u
vanrednim okolnostima,32 Evidencije u oblasti kancelarijskog i arhivskog poslovanja33
i Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse. U svim navedenim oblastima predočena
su izuzetno zanimljiva i korisna promišljanja, sa jasnim stručnim stajalištima i
prijedlozima od strane kolega arhivista iz više zemalja okruženja. Navedeni radovi
predstavljaju ogroman doprinos realizaciji projekta “Arhivska praksa”, ali i doprinos
unapređenju arhivske struke, posebno njene pragmatične komponente. U rubrici Iz
drugih časopisa u ovom broju časopisa Arhivska praksa predstavljen je koautorski
rad: Usklađenost hrvatske arhivske prakse sa načelima pristupa arhivskome gradivu

32 Ovom tematskom problematikom bavile su se slijedeće kolege iz inozemstva: Jasmina Latinović
(Istorijski arhiv Beograd), Zaštita arhivske i registraturne građe u vanrednim okolnostima (poplave)
(23-37), Jovan Popović (Beograd), Zaštita arhivske građe i zaposlenih u arhivima u slučaju vanrednih
okolnosti (51-69), Svetlana Perović Ivović (Arhiv Jugoslavije), Značaj planiranja preventivne zaštite
u zemljama u tranziciji (77-96), Snežana Petrov (Arhiv Srbije), Posljedice nepostojanja sveobuhvatne
zakonske regulative u zaštiti arhivske i registraturne građe u vanrednim situacijama (103-119), Dario
Mlinarević (Državni arhiv u Osijeku), Zaštita arhivskog gradiva na primjeru urušenog Historijskog
arhiva grada Kelna (120-131), Stanojka Jegdić (Arhiv Jugoslavije), Mikrobiološka oštećenja arhivske
građe uzrokovana poplavama i mere zaštite (150-160).
33 U ovoj tematskoj oblasti svoje priloge predstavili su: Aco Angelovski (Državni arhiv Makedonije),
Evidencije u kancelarijskom i arhivskom poslovanju u Republici Makedoniji (161-174), Ivana Posedi
(Državni arhiv Varaždin), Problematika evidencije gradiva kod stvaratelja u Republici Hrvatskoj
(175-185), Marija Todorović (Istorijski arhiv Šumadije Kragujevac), Evidencije u oblasti arhivskog
i kancelarijskog poslovanja-značaj i funkcija (236-243), Radoslav Zaradić (Državni arhiv Zagreb),
Arhivsko gradivo javnih bilježnika u Republici Hrvatskoj-povijesni pregled (244-256), Miroslav Novak
(Pokrajinski arhiv Maribor), Uticaj migracija podataka na popisivanje arhivskog gradiva (257-271).
U trećoj tematskoj cjelini poglavlja Arhivistika i arhivska služba, radove su objavili: Branka Molnar
(Centar za restruktuiranje i prodaju Zagreb), ONLINE arhivski vodiči (282-287), Aida Škoro, Jelka
Melik (Arhiv Republike Slovenije), Dostupnost arhivske građe (288-301), Alenka Šauperl, Polona
Vilar i dr. (Filozofski fakultet Ljubljana), Korisnička pitanja u arhivu-primjer Arhiva Tuzlanskog
kantona (302-317), Vesna Božić Drljača-Manuela Kozić (Državni arhiv u Osijeku), Uticaj legalizacije
nezakonito izgrađenih objekata u Republici Hrvatskoj na rad arhiva-primjer Državnog arhiva u Osijeku
(318-331), Ljiljana Dožić (Arhiv Vojvodine), Teri Kuk i postmoderno shvatanje arhiva sa osvrtom
na arhivistiku u Srbiji (332-346), Peter Pavel Klasinc (Međunarodni inštitut arhivskih znanosti Trst/
Maribor), Nauka, kultura i arhivi (347-355), Vladimir Žumer (Arhiv Republike Slovenije), Jedinstveni
klasifikacioni plan za razvrstavanje poslovne i zdravstvene dokumentacije sa rokovima čuvanja u
zdravstvenim ustanovama u Sloveniji (356-374), Jasna Požgan (Državni arhiv za Međimurje), Fondovi
iz oblasti školstva-obrada, značaj i vrednovanje (375-386), Bojan Himmelreich (Zgodovinski arhiv
Celje), Gradivo o Prvom svjetskom ratu u fondovima i zbirkama Zgodovinskog arhiva Celje (394-404).

181
Prof. dr. Izet ŠABOTIĆ

Međunarodnog arhivskog vijeća”.34 I ovaj rad kao i drugi radovi objavljeni od
strane kolega iz više evropskih zemalja, donio je sa sobom nova i zanimljiva stručna
promišljanja s ciljem da se odgovori na neka važna pitanja arhivske teorije i prakse i
naprave određeni pomaci u cilju značajnog unapređenja iste. Zahvaljujući doprinosu
kolega arhivista iz zemalja okruženja, to se i postiglo, čime se časopis Arhivska
praksa i cjelokupni projekat učinio stručno i naučno jačim i snažnijim.
Na 29. međunarodnom savjetovanju “Arhivska praksa 2016” učešće je
uzelo više arhivskih stručnjaka iz nekoliko evropskih zemalja, tako da je i ovo
savjetovanje bilo međunarodnog karaktera. Za isto je iskazan značajan interes, što
pokazuje i veliki broj učesnika. Njihovo prezentovanje raznovrsne i zanimljive
stručne problematike na savjetovanju, kao i objavljivanje priloga u časopisu
Arhivska praksa, br. 19. značajno su doprinijeli popularizaciji časopisa i projekta
“Arhivska praksa” na međunarodnom nivou. Sadržaji predstavljeni u časopisu
značajno su obogatili projekat “Arhivska praksa”. Kao i u prethodnim brojevima
časopisa, kolege arhivisti iz zemalja okruženja svoje radove objavili su u zasebnom
poglavlju Arhivistika i arhivska služba. U navedenom poglavlju su tretirane tri
važne stručne tematske cjeline: Uticaj sređenosti registraturne i arhivske građe u
registraturama i arhivima na korisničku funkciju,35 Pregled stanja registraturne i
arhivske građe (u registraturama i arhivima),36 te Aktualna pitanja arhivske teorije
i prakse.37 U obradi određenih pitanja, veoma ozbiljno je tretirana zanimljiva i

34 Riječ je o koautorskom radu: Ana Garić, Marta Mihaljević i Hrvoje Stančić (Filozofski fakultet
Zagreb), objavljenom u časopisu :“Dostupnost arhivskog gradiva” Zbornik radova 47. savjetovanja
hrvatskih arhivista, Vinkovci, 22-24, listopada 2014. godine, 63-83.
35 U ovoj tematskoj cjelini svoje radove su predstavili: Mirjana Kapisoda, Stevan Radunović
(Državni arhiv Crne Gore), Pregled stanja registraturne i arhivske građe u Državnom arhivu Crne
Gore (29-40), Ilija Vučur (Hrvatski memorijalno-dokumentacioni centar Domovinskog rata), Pregled
arhivskog gradiva Republike Srpske Krajine u Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru
domovinskog rata i državnim arhivima Republike Hrvatske (50-57), Nada Bulić, Ivana Posedi (Državni
Arhiv Varaždin), Objava arhivskog gradiva-potreba ili suvišak (58-68), Maja Kovačević Kuzmanić
(Državni arhiv u Splitu), Uticaj sređenosti gradiva u arhivima na dostupnost i korisničku funkciju u
savremenom informatičkom okruženju (69-80), Vladimir Jekić (Arhiv Jugoslavije), Uticaj sređenosti
registraturne i arhivske građe Ureda za zaštitu jugoslovenske imovine u inostranstvu na korisničku
funkciju (81-88), Marija Todorović (Istorijski arhiv Šumadije Kragujevac), Registraturna sređenost
arhivske građe u nastajanju u funkciji njenog korištenja (96-105), Jasna Požgan (Državni arhiv za
Međumurje), Korištenje arhivskog gradiva iz oblasti gospodarstva-mogućnosti i perspektive (106-
116), Alenka Šauperl, Polona Vilar i dr. (Filozofski fakultet Ljubljana), Profil korisnika koji treba arhiv
za ostvarivanje građanskih prava (123-135). Miroslav Novak (Pokrajinski arhiv Maribor), Količina,
obim i medij kao elementi upravljanja arhivskom građom (148-160), Žarko Štrumbl, Gašper Šmid
(Arhiv Republike Slovenije), Upotreba arhivskog gradiva s osjetljivim podacima u Republici Slveniji i
nekim državama Evropske unije (161-173).
36 U ovoj tematskoj cjelini radove su predstavili: Nina Gostenčnik (Pokrajinski arhiv Maribor),
Obrada arhivskog gradiva nesređenih fondova (192-204), Snežana Petrov (Arhiv Srbije), Stanje
preventivne zaštite arhivske i registraturne građe u Srbiji (205-217), Slobodanka Cvetković (Istorijski
arhiv Požarevac), Etički kodeks arhivista u Srbiji-poznavanje, problem i primena (218-234), Aco
Angelovski (Državni arhiv Makedonije), Osvrt na neka pitanja odraza pravne regulative na stanje
arhivske i registraturne građe u Republici Makedoniji (247-257).
37 Za navedenu tematsku cjelinu vezani su slijedeći radovi: Aleksandar Lavrenčić (RTV Slovenije),

182
Međunarodni značaj projekta “Arhivska praksa”

aktuelna arhivska problematika s ciljem da se iznađu najbolja rješenja u davanju
odgovora na najosjetljiviju problematiku bosanskohercegovačke teorije i prakse. U
tom pravcu, doprinos kolega iz zemalja okruženja je veliki i nemjerljiv. Njihova
utemeljena stručna i naučna stajališta predstavljaju važnu osnovu za unapređenje
znanja u oblasti arhivske struke u Bosni i Hercegovini i zemljama okruženja.
Međunarodni doprinos je dat i u poglavlju Iz drugih časopisa, gdje je
objavljen rad mr. Natalije Glažar iz Arhiva Republike Slovenije: “Arhivi u digitalnom
dobu –stanje država članica EU i arhiva Evropske komisije”.38
Jubilarno 30-to međunarodno savjetovanje “Arhivska praksa 2017” je
međunarodnog karaktera. Prema raspoloživim podacima na istom će uzeti učešća
brojni arhivski stručnjaci iz više zemalja okruženja. Isti će prezentovati radove na
slijedeće teme: Zaštita registraturne građe u nastajanju u vremenu tranzicije,39
Doprinos projekta “Arhivska praksa” razvoju arhivske djelatnosti40 i Aktualna
pitanja arhivske teorije i prakse.41 Riječ je o zanimljivim prilozima koji tretiraju

Arhiva TV Slovenija i rad na portal EU screen XL (279-285), Josipa Maras Kraljević (Hrvatski
memorijalno-dokumentacijski centar domovinskog rata), Uporaba i značaj digitalne baze fotografija
na prmjeru Hrvatskog memorijalno-dokumentacionog centra Domovinskog rata (307-313), Ksenija
Lončarić, Hrvoje Stančić (Filozofski fakultet Zagreb), Mogućnost interoperabilnosti elektroničkih
usluga tijela državne uprave na međunarodnoj razini (322-330), Josip Mihaljević (Filozofski fakultet u
Zagrebu), Mrežne stranice arhivskih ustanova kao suvremeni informacijski izvor i podrška za poslovanje
(330-346), Ljerka Vuk, Kristijan Karajić (Hrvatski državni arhiv), Kulturna politika i menadžment
arhiva u funkciji predstavljanja arhiva javnosti (366-389), Tatjana Kikić, Tatjana Jovanović (Arhiv
Srbije), Uloga i funkcija arhivske biblioteke-iskustva Arhiva Srbije (404-409), Valentina Petaros
Jeromela (Skofije-Koper), Arhivi italijanske manjine na području Republike Slovenije- da li su zaista
potrebni? (410-424), Peter Pavel Klasinc (Međunarodni institut arhivskih znanosti Trst/Maribor),
Privatni arhivi u arhivskoj teoriji i praksi (425-434), Jugoslav Veljkovski (Istorijski arhiv Grada Novog
Sada), Mjesto i uloga arhivske zgrade u sistemu zaštite arhivske građe - sa osvrtom na novu zgradu
Istorijskog arhiva Grada Novog Sada (435-446).
38 Rad je prethodno objavljen u Zborniku radova 26. savjetovanja Arhivskog društva Slovenije,
Ljubljana 2013. Isti je potom objavljen i u časopisu Arhivski vjesnik, br. 58, Zagreb 2015, 99-120.
39 Između ostalih o navedenoj problematici svoje priloge su pripremili: Aco Angelovski (Državni arhiv
Makedonije), Specifičnosti djelovanja Arhiva Republike Makedonije u vremenu tranzicije, Manuela
Kozić (Državni arhiv Osijek), Hrvatsko pravosuđe u vremenu tranzicije, Tatjana Segedinčev (Istorijski
arhiv Subotica), Pregled matičnih knjiga koje se čuvaju u Istorijskom arhivu Subotica, Marija Todorović
(Istorijski arhiv Šumadije Kragujevac), Efekti preventivne zaštite javne arhivske građe kod stvaralaca
u tranziciji.
40 U ovoj tematskoj cjelini pored radova bosanskohercegovačkih arhivista, predstavljen je i rad Željka
Markovića (Istorijski arhiv Užice), Upoznavanje sa kulturno-historijskim i prirodnim naslijeđem Tuzle
kroz savjetovanje „Arhivska praksa“.
41 U ovom tematskom bloku pripremljeni su slijedeći radovi: Branimir Peti (Državni arhiv Vukovara),
Zaštita nekonvencionalnog gradiva u nastajanju na primjeru kategoriziranog stvaratelja, Aleksandar
Lavrenčić (RTV Slovenije), Popisivanje i zaštita video materijala u Arhivu TV Slovenije, Željka
Dimitrus (Državni arhiv Zagreb), Digitalizacija i obrada posebno zanimljivog gradiva, Mirjana
Bogosavljević (Arhiv Srbije), Archivematica-primjer softvera za digitalizaciju prilagođenog
arhivistima, Josip Mihaljević (Filozofski fakultet Zagreb), Izrada multimedijskog mrežnog sadržaja
za promovisanje arhivske prakse, Zdenka Semlič Rajh (Pokrajinski arhiv Maribor), Iskustva arhiva u
izgradnji sistema za opis gradiva, Silvija Babić (Hrvatski državni arhiv), Neka pitanja problematike
dostupnosti arhivskog gradiva, Peter Pavel Klasinc (Međunarodni inštitut arhivskih znanosti Trst/

183
Prof. dr. Izet ŠABOTIĆ

važnu i značajnu arhivsku problematiku vezanu za navedene teme. Prezentovana
problematika i iskustva koja dolaze od arhivista iz više zemalja okruženja su važan
iskorak ka pokušaju da se što više apsolviraju određena znanja, kako bi našla
primjenu u praksi u rješavanju značajnog broja otvorenih pitanja.

Umjesto zaključka

Projekat “Arhivska praksa” odavno je postao poznat i priznat stručni i
naučni sadržaj, ne samo u Bosni i Hercegovini, veći i izvan njenih granica. Njegov
doprinos razvoju i promovisanju arhivske struke je izuzetno značajan. Kroz priloge
prezentovane na savjetovanju i radove objavljene u časopisu Arhivska praksa,
tretirana je najvažnija problematika arhivske teorije i prakse. Ista je doprinijela
profilisanju i izgrađivanju jasnih stručnih i naučnih stajališta, koja su bila važan
usmjeravajući faktor u razvoju arhivistike u Bosni i Hercegovini. Zahvaljujući
doprinosu arhivskih stručnjaka iz više evropskih zemalja, internacionaliziran je
projekat “Arhivska praksa”, što je posebno imalo uticaja na razvoj arhivistike, ne
samo u Bosni i Hercegovini, već i u zemljama okruženja.
Međunarodni značaj i karakter projekta “Arhivska praksa”, ogleda se kroz
brojne segmente njegove ukupne realizacije i rezultata. Kroz osvrt i analizu proteklih
30 savjetovanja i 20 brojeva časopisa Arhivska praksa, najbolje se može spoznati
uloga i doprinos arhivista iz susjednih i drugih evropskih zemalja u realizaciji
projekta. Nemjerljiv je doprinos vrsnih stručnjaka iz: Austrije, Albanije, Bjelorusije,
Crne Gore, Češke, Hrvatske, Italije, Kosova, Makedonije, Mađarske, Njemačke,
Rusije, Slovačke, Slovenije, Srbije, Turske i Ukrajine. Od ukupno nešto više od 300
autora u časopisu Arhivska praksa, njih oko 150 (50%) su iz evropskih država, te
od oko 900 objavljenih priloga u časopisu Arhivska praksa, oko 350 (više od 35%)
su radovi arhivista iz evropskih zemalja. Navedene činjenice najbolje potvrđuju
međunarodni karakter projekta i ulogu arhivista iz inozemstva u realizaciji istog.
Važno je istaći, da su navedeni sadržaji, prezentovani u časopisu Arhivska
praksa, od prvog do dvadesetog broja, davali posebnu vrijednost projektu, otvarajući
najznačajnija pitanja arhivske teorije i prakse. Riječ je o stručnim arhivskim
sadržajima koji su u datom trenutku bili aktuelni, poučni i korisni. Isti su, pored
klasične, tretirali i brojna aktuelna pitanja postmoderne arhivistike. Na taj način,
sa navedenim znanjima su se upoznali i arhivski radnici u Bosni i Hercegovini.
Posebna važnost tih znanja ogleda se u činjenici što su našla široku primjenu u

Maribor), Neka pitanja arhivske teorije i prakse u obrazovnom sistemu, Gašper Šmid, Žarko Štrumbl
(Arhiv Republike Slovenije), Arhivski izvori u Arhivu Republike Slovenije o izgradnji željezničkih
pruga u Bosni i Hercegovini, Jasna Požgan (Državni arhiv Međumurja), Ivana Posedi (Državni arhiv
Varaždn), Izvori za proučavanje tematike rudarstva na području Međumurja i Koprivničke podravine,
Enver Ujkanović (Istorijski arhiv “Ras“ Novi Pazar), Tapu senedi tapije u Orijentalnoj zbirci Arhiva
„Ras“, Vlatka Lemić (Hrvatski državni arhiv), Pozicija arhiva i arhivista u 21. stoljeću iz perspektive
krovne svjetske organizacije.

184
Međunarodni značaj projekta “Arhivska praksa”

bosanskohercegovačkoj praksi i doprinijela rješavanju nekih važnih i otvorenih
pitanja, posebno onih vezanih za zaštitu arhivske građe u nastajanju.
Učešće i doprinos arhivskih stručnjaka iz inozemstva u projektu “Arhivska
praksa”, bio je i ostao važan most saradnje i prožimanja znanja, kojima je unapređivana
arhivska struka i nauka. To je značajno doprinijelo afirmaciji i internacionalizaciji
arhivske struke u Bosni i Hercegovini, što je bio jedan od važnih ciljeva projekta
“Arhivska praksa”.

Summary

The “Archival Practice” project has long become well-known and
recognized professional and scientific content, not only in Bosnia and Herzegovina,
but also beyond its borders. His contribution to the development and promotion of
the archival profession is extremely significant. Through the contributions presented
at the consultations and works published in the journal Archive Practice, the most
important issues of archival theory and practice were addressed. The same contributed
to the profiling and construction of clear professional and scientific points of view,
which were an important directing factor in the development of archival science in
Bosnia and Herzegovina. Thanks to the contribution of archival experts from several
European countries, the “Archival Practice” project has been internationalized,
which particularly affected the development of archives, not only in Bosnia and
Herzegovina, but also in the countries of the region.
The international significance and character of the “Archival Practice” project
is reflected in numerous segments of its overall realization and results. Through
the review and analysis of the past 30 consultations and 20 issues of the journal
Archival Practice, it is best to recognize the role and contribution of archivists from
neighboring and other European countries in the implementation of the project. The
contribution of top experts from Austria, Albania, Belarus, Montenegro, the Czech
Republic, Croatia, Italy, Kosovo, Macedonia, Hungary, Germany, Russia, Slovakia,
Slovenia, Serbia, Turkey and Ukraine is unmistakable. Out of a total of more than
300 authors in the journal Archival Practice, about 150 (50%) are from European
countries, and from about 900 published articles in the journal Archival Practice,
about 350 (more than 35%) are works by archivists from European countries. The
above facts are best confirmed by the international character of the project and the
role of archivists from abroad in implementing it.
It is important to note that the contents presented in the journal Archive
Practice from the first to the twentieth issue gave special value to the project, opening
the most important issues of archival theory and practice. It is about professional
archival contents that were at the moment current, instructive and useful. In addition
to classical, they also dealt with numerous topical issues of postmodern archivist. In
this way, the archival workers in Bosnia and Herzegovina met with the aforementioned

185
Prof. dr. Izet ŠABOTIĆ

knowledge. The special importance of this knowledge is reflected in the fact that
they have found wide application in the practice of Bosnia and Herzegovina and
have contributed to the resolution of some important and open issues, especially
those related to the protection of archival material in the making.
Participation and contribution of archival experts from abroad in the project
“Archival Practice” has been and remains an important bridge of cooperation and
permeation of knowledge, which has been enhanced archival profession and science.
This has significantly contributed to the affirmation and internationalization of the
archival profession in Bosnia and Herzegovina, which was one of the important
goals of the “Archival Practice” project.

186
Dr. sc. Mirjana MARINKOVIĆ-LEPIĆ pregledni naučni rad
Ministarstvo finansija Tuzlanskog kantona

„ARHIVSKA PRAKSA“ – DOPRINOS U PRIMJENI NOVIH
TRENDOVA U ARHIVISTICI SA AKCENTOM NA ODNOSE S
JAVNOŠĆU

Apstrakt: Časopis „Arhivska praksa“ je, kroz svojih 20 godina postojanja
dao veliki doprinos unaprijeđenju arhivske struke i arhivistike uopšte. Sa svakim
objavljenim brojem mogli su se pratiti najaktuelniji problemi, ali i novi trendovi, koji
su, posebno sa razvojem informacionih tehnologija, prodirali i u arhivistiku. Rad će
obuhvatiti analizu sadržaja posljednjih 10 objavljenih brojeva, s ciljem da se utvrdi
i obrazloži doprinos časopisa u primjeni novih trendova u radu i poslovanju arhiva:
informacione tehnologije kao sredstvo popularizacije arhiva, odnosi sa javnošću.

Ključne riječi: Informacione tehnologije, odnosi s javnošću, novi mediji,
komunikacija, informacija, popularizacija arhiva.

“ARCHIVE PRACTICE” - CONTRIBUTION TO APPLY TO NEW
TRENDS IN ARHIVISTIC WITH A PUBLIC RELATIONS ACT

Abstract: The journal “Archives Practice” has, through its 20 years of
existence, greatly contributed to the improvement of archival profession and archival
science in general. With every published number, the most current problems could be
followed, but also new trends, which, especially with the development of information
technologies, entered into the field of archival science. The paper will include an
analysis of the contents of the last 10 published issues in order to determine and
explain the contribution of the journal in the application of new trends in the work
and operation of the archives: information technology as a means of popularizing
the archives, public relations.

Keywords: Information technology, public relations, new media,
communication, information, popularization of archives.

187
Dr. sc. Mirjana MARINKOVIĆ-LEPIĆ

Uvod

Trideset godina postojanja jednog projekta, kao što su to arhivski skupovi,
a kasnije Međunarodno savjetovanje „Arhivska praksa“, u organizaciji Arhiva
Tuzlanskog kantona je siguran pokazatelj svrsishodnosti i kvaliteta. Ideja za
realizaciju ovih programskih sadržaja nastala je u vremenu kada je cjelokupno
bosanskohercegovačko društvo bilo zaokupljeno brojnim životnim problemima,
koji su bili rezultat ratnih događanja, pri čemu ni kultura nije pošteđena, a posebno
arhivska djelatnost koja se suočila sa brojnim recidivima rata.
„Projekat „Arhivska praksa“ je pokrenut prije svega, iz stručnih i naučnih
razloga sa jasnim ciljem da doprinese na planu saniranja, ratom uzrokovane, posrnule
arhivske službe Bosne i Hercegovine, te da na određen način oživi ovu djelatnost i
da joj podari neophodan stručni impuls koji će pomoći povezivanju stručnih snaga u
zemlji, ali i hvatanju koraka sa stručnim arhivskim dostignućima zemalja okruženja.
Stoga smo vjerovali da jedan projekat dobro osmišljen i koncipiran može u dobroj
mjeri zadovoljiti naše nakane i potrebe arhivske struke u Bosni i Hercegovini....
U poslijeratnom periodu zbog određene kadrovske reduciranosti, došlo je do
vakuma na planu ozbiljnih stručnih zahvata na saniranju stanja arhivske građe u
nastajanju. Takvu situaciju stručni zaposlenici Arhiva u Tuzli su u dovoljnoj mjeri
spoznali, te će to biti dovoljnim razlogom i potrebom da se u okviru stručnih organa
i tijela Arhiva, pokrene inicijativa o realizaciji projekta „Arhivska praksa”. Takva
inicijativa je prihvaćena i od strane Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine
- Ogranak Tuzla. Zamisao je bila da projekat „Arhivska praksa”, kroz sadržaje
održavanja međunarodnog savjetovanja i publikovanje časopisa, tretira najaktuelnija
arhivistička teorijsko-pragmatična pitanja sa kojim se susrela arhivska struka u Bosni
i Hercegovini i u okruženju.“1
U 2017. godini proslavljaju se dva jubileja: 30 godina projekta Međunarodnog
savjetovanja „Arhivska praksa“ i 20 godina izlaženja stručnog i naučnog časopisa
„Arhivska praksa“. Svakako da je časopis imao svoju evoluciju, koja je išla u pravcu
stalnog poboljšanja kvaliteta, povećanja broja stranica i tiraža, te referentnosti
časopisa u naučnoj javnosti. Danas je to respektabilan stručni i naučni časopis u kojem
arhivski stručnjaci, ali i arhivari u registraturama, mogu pratiti razvoj teorijske misli
u ovoj struci. Mogu učiti na iskustvima drugih, te crpiti znanje potrebno da bi se i u
arhivistici pratili savremeni trendovi koje neminovno nameće napredak tehnologije,
ali i konceptualno drugačiji pristup u svakodnevnom radu svih poslovnih subjekata,
pa tako i arhiva.
Obilježavanje ovako značajnih jubileja zaslužuje osvrt na doprinos koji
je časopis imao na unaprijeđenje arhivske struke i arhivistike uopšte. Sa svakim
objavljenim brojem mogli su se pratiti najaktuelniji problemi, ali i novi trendovi,
koji su, posebno s razvojem informacionih tehnologija, prodirali i u arhivistiku.

1 Izet Šabotić, Projekat: Arhivska praksa u funkciji edukacije arhivskih kadrova, Arhivska praksa, br.
15, Tuzla 2012, 103-104.

188
“Arhivska praksa” - Doprinos u primjeni novih trendova u arhivistici sa akcentom na odnose ...

Rad će obuhvatiti analizu sadržaja posljednjih 10 objavljenih brojeva časopisa
„Arhivska praksa“, s ciljem da se utvrdi i obrazloži doprinos časopisa u primjeni
novih trendova u radu i poslovanju arhiva: primjena informacionih tehnologija i
odnosi s javnošću. Transparentnost u radu, popularizacija rada arhiva, privlačenje
što većeg broja korisnika, pedagoško-edukacijski rad, radi proširivanja znanja o
mjestu i ulozi arhiva u društvu, pozicioniranje arhiva u strukturi javnih ustanova,
iznošenje vlastitih problema i lobiranje kod nadležnih izvršnih i zakonodavnih
organa, sve su to aktivnosti koje su promijenile model rada ovih ustanova. To više
nisu tajanstvene, zatvorene institucije, u koje dolaze samo istraživači i poneki
građanin, radi ostvarivanja vlastitih prava. To danas jesu (i moraju biti) ustanove u
kojima se primjenjuju multidisciplinarna znanja, te tako i znanja iz oblasti odnosa s
javnošću.
Primjena informacionih tehnologija obradit će se u kontekstu analize
sadržaja radova koji se bave informacionim tehnologijama kao sredstvom kojim se
unapređuju odnosi s javnošću, odnosno kao kanala komunikacije između arhiva i
javnosti. Analizirat će se i radovi koji se bave bilo kojom od aktivnosti (tehnike i
alati) koje nalažu naučni postulati odnosa s javnošću, primijenjene i prilagođene
ulozi arhiva kao institucija od posebnog značaja za svaku zemlju.
U posljednjih 10 brojeva „Arhivske prakse“ 11 radova obrađuje temu
primjene novih tehnologija u svrhu predstavljanja i popularizacije arhivskih
ustanova, a 9 radova ostale tehnike i alate odnosa s javnošću.

Informacione tehnologije – alat za popularizaciju i predstavljanje arhiva

Razvoj informacionih tehnologija, započet krajem 20. vijeka, izazvao
je takve promjene u svakodnevnom životu i poslovnom svijetu, da se i doba
u kojem živimo naziva informacijsko doba. „Informacijsko doba  uslijedilo je
nakon industrijskog doba, a u svom užem značenju odnosi se na razdoblje nakon
1972. godine koje obilježava brzina kretanja  informacija  koja je veća od brzine
fizičkog kretanja. Njegova glavna odrednica je raspostranjenost informacijske
tehnologije koja povećava brzinu i učinkovitost prijenosa informacija. Informacijsko
doba svoj puni zamah doživljava pojavom osobnih računala 80-ih godina prošlog
stoljeća i uspostavom  globalne mreže. S ekonomskog stajališta možemo reći da
nakon njega slijede razdoblja ekonomije znanja i tzv. neopipljive ekonomije koja
iskorištava znanje, kreativnost i nove mogućnosti suradnje.“2
„Informaciona tehnologija (IT)  se, od strane  Američke asocijacije za
informacione tehnologije, definiše kao “izučavanje, dizajn, razvoj, implementacija
i podrška ili upravljanje računarskim informacionim sistemima (IS), softverskim

2 https://hr.wikipedia.org/wiki/Informacijsko_doba.

189
Dr. sc. Mirjana MARINKOVIĆ-LEPIĆ

aplikacijama i hardverom”. IT koriste računare i računarske programe da konvertuju,
uskladište, štite, obrade, bezbjedno šalju i primaju informacije.“3
Za svakog poslovnog subjekta, pa tako i za arhivske ustanove, prilagođavanje
nastalim tehnološkim promjenama je imperativ, ukoliko se želi ići u korak s
vremenom. Informacione tehnologije su prepoznate kao izvor novih mogućnosti,
koje unapređuju i olakšavaju svakodnevni rad arhivista i stručnjaka bliskih ovoj
djelatnosti.
„Arhivska praksa“, kao stručni i naučni časopis iz oblasti arhivistike, je
redovno bila mjesto problematiziranja aktuelnih tema i razmjenjivanja iskustava, pa
tako i u ovoj oblasti. Kako je naprijed navedeno, obrađeno je ukupno 11 tema, što,
prikazano po brojevima časopisa izgleda ovako:

Broj
11 12 13 14 15 16 17 18 19
časopisa:
Godina
2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016.
izdavanja:
Broj
objavljenih 1 2 1 1 1 1 1 1 2
radova

Internet je svijet pretvorio u globalno selo, ali i otvorio nove mogućnosti
predstavljanja i promocije svih poslovnih subjekata, pa tako i arhiva. WEB 2.0 alati
omogućili su dvosmjernu komunikaciju, odnosno interakciju između pošiljaoca i
primaoca poruke. „Web 2.0 prije svega označava novu i poboljšanu generaciju World
Wide Weba, čiji je razvoj započeo još 1989. godine. ..... Glavna promjena je bila u
njihovoj interaktivnosti – posjetitelji su prestali biti samo čitatelji kojima se servira
gotova i nepromjenjiva informacija, već su postali kontributori i dobili su priliku sami
sudjelovati u stvaranju sadržaja i pritom dijeliti svoje stavove i sadržaje s drugim
posjetiteljima. Uloga vlasnika web-stranica se tako smanjila, a posao uređivanja
sadržaja se prebacio na krajnje korisnike. Kako je rastao broj posjetitelja, odnosno
kontributora, web-stranice su postajale zanimljivije i korisnije. Web 2.0 aplikacije
imaju bogata korisnička iskustva, brze su za korištenje, te nerijetko imaju i aspekt
socijalnih mreža i povezivanja korisnika u grupe. Jedna od temeljnih prednosti je
mogućnost koja se pruža korisniku da stvara sadržaj. No, korisničko kreiranje
sadržaja podrazumijeva isto tako i njegovo objavljivanje, stoga je razvijen široki
spektar internetskih platformi koji služe za njihovu distribuciju. Većina njih se
oslanja na usluge hostinga pružajući korisnicima dovoljne količine online prostora za
objavljivanje vlastitih uradaka. Svaki oblik sadržaja je u pravilu vezan uz odgovarajuću
distribucijsku platformu pa se, primjerice, tekstualni sadržaji najčešće pojavljuju u
okviru blogova i slično. Među najpopularnije distribucijske platforme spadaju:

3 Dostupno na https://bs.wikipedia.org/wiki/Informaciona_tehnologija.

190
“Arhivska praksa” - Doprinos u primjeni novih trendova u arhivistici sa akcentom na odnose ...

• blogovi,
• wiki sustavi,
• podcasti,
• društvene mreže i
• druge slične usluge.“4
Postojanje web stranice se danas podrazumijeva. Subjekti, ustanove ili
institucije koje je nemaju, kao da i ne postoje, odnosno, u najmanju ruku, smatraju
se informatički nepismenim. Arhivi, kao ustanove koje su riznice istorijske građe, a
koje, istovremeno, nisu dovoljno prepoznatljive u javnosti, imaju mogućnost da tu
situaciju preokrenu u svoju korist, upravo putem vlastitog web site-a, te korištenjem
raznih društvenih mreža i drugih web.2 alata.
Mrežne stranice su alat pomoću kojeg se arhivi predstavljaju u javnosti,
komuniciraju sa raznim vrstama javnosti, popularišu svoj rad i sadržaje koje
posjeduju, dakle, predstavljaju jedan zaseban aspekt odnosa s javnošću uopće.
S obzirom na neslućene mogućnosti koje pruža Internet, pomalo iznenađuje
relativno mali broj radova objavljenih na ovu temu u posljednjih 10 godina – svega ih je 11.
BROJ
AUTOR/I NASLOV RADA
ČASOPISA
Dr. sc. Živana Heđbeli Prilog raspravi o prirodi arhiva i arhivskog
11
Odjel Vlade Republike Hrvatske gradiva
Marinković-Lepić Mirjana WEB site kao sredstvo predstavljanja
arhiva u javnosti
12 Ismeta Džigal Berkovac
Armen Bukvić Redizajn WEB stranice JU Historijski
JU Historijski arhiv Sarajevo arhiv Sarajevo
Internet stranica kao komunikacijski kanal
13 Marinković-Lepić Mirjana
Arhiva TK
Peter Pavel Klasinc
14 Međunarodni institut za WEB stranice u arhivskoj teoriji i praksi
arhivistiku Trst/Maribor
Upotreba mreže WEB 2.0 u arhivskim
Nina Gostenčnik
15 institucijama – primjer Pokrajinskog
Pokrajinski arhiv Maribor
arhiva Maribor

Slobodanka Cvetković
16 WEB.2 alati – nove mogućnosti za arhive
Istorijski arhiv Požarevac
Savremeni komunikacijski kanali –
Mr. sc. Mirjana Marinković-
17 sredstvo promocije arhiva u Bosni i
Lepić
Herecegovini
Ana Garić, Usklađenost hrvatske arhivske prakse s
18 Marta Mihaljević, načelima pristupa arhivskome gradivu
prof. dr. Hrvoje Stančić Мeđunarodnog arhivskog vijeća

4 https://hr.wikipedia.org/wiki/Web_2.0_alati.

191
Dr. sc. Mirjana MARINKOVIĆ-LEPIĆ

Mr. sci Marinković-Lepić
Mirjana Savremeni komunikacijski kanali u
Ministarstvo finansija arhivima Hrvatske i Bosne i Hercegovine
Tuzlanskog kantona
19
Josip Mihaljević Mrežne stranice arhivskih ustanova kao
Odsjek za informacijske i suvremeni informacijski izvor i podrška za
komunikacijske znanosti poslovanje
Filozofski fakultet u Zagrebu

Promjene koje je internet unio u svakodnevno poslovanje, drugačije
poimanje informacije, potreba za vlastitom promocijom putem web stranica i sve
druge, nove mogućnosti koje se otvaraju pred korisnicima, u smislu dostupnosti
činjenica i znanja svake vrste, nisu zaobišle ni arhivske ustanove. Arhivski stručnjaci
su na vrijeme shvatili potencijal interneta, web stranice kao svojevrsne lične karte
ustanove i sve prednosti koje ovakav način predstavljanja donosi. „Arhivska praksa“
je i u ovom slučaju odgovorila zadatku, jer je bila mjesto na kojem se ukazivalo na
potrebu uklapanja u savremene komunikacijske trendove.
Prije devet godina, u radu objavljenom u „Arhivskoj praksi“ broj 11, Živana
Heđbeli je promišljala o budućnosti u arhivskoj struci, potrebi za svojevrsnim
zaokretom u svakodnevnom radu i prezentiranju gradiva na sasvim drugačiji
način. „Globalizacija utječe na rad arhiva. Glavna roba informatičkoga doba
su informacije, znanje ima tržišnu vrijednost, objekt je i sredstvo eksploatacije.
Arhivi pohranjuju informacije. Problem je način na koji se dolazilo do informacija
pohranjenih u gradivu. Dolaženje do informacija putem tradicionalnih arhivističkih
načela (stvaratelj) je teško bez aktivne uloge arhivista kao posrednika između
gradiva i korisnika. Kako se teži automatizaciji rada, potrebno je iznaći takve načine
prezentiranja gradiva koji će korisniku omogućiti pronalaženje tražene informacije
bez pomoći posrednika. Prelazak iz arhiva kao fizičkih mjesta u kojima su arhivisti
bili posrednici između gradiva i korisnika i svijeta u kojem računala igraju tu
ulogu, je neminovan. Više se i ne postavlja pitanje o on-line dostupnosti gradiva,
to je postalo imperativom. Korisnici očekuju gradivo na svom računalu, bilo kada i
bilo gdje. On-line pristup omogućava da se istim gradivom istovremeno koristi više
ljudi, što s klasičnim gradivom nije moguće i za arhiviste predstavlja izazov s kojim
se, u načelu, nisu susretali u dosadašnjem radu. On-line dokumente, barem na web
stranicama stranih arhiva, korisnici iz cijelog svijeta koriste anonimno. IT postavlja
pitanje adekvatnog obrazovanja, zapošljavanja i uloge informacijskih stručnjaka
kako bi mogli zadovoljiti potrebe korisnika.“5
Uočavanje prednosti koje za arhivistiku donosi internet, te obrada ove
tematike na naučnim i stručnim skupovima datira još iz devedesetih godina, kako to
5 Dr. sc. Živana Heđbeli, Prilog raspravi o prirodi arhiva i arhivskoga gradiva, Arhivska praksa, br. 11,
Tuzla 2008, 120, 121.

192
“Arhivska praksa” - Doprinos u primjeni novih trendova u arhivistici sa akcentom na odnose ...

u svom radu prikazuje dr. Peter Pavel Klasinc. Rad je objavljen u publikaciji Atlanti
broj 20, 2010. godine, a preuzet i objavljen u Arhivskoj praksi broj 14. „Godine
1996. u osamnaestom broju Sodobnih arhiva donesen je prilog dr. Metke Bakan,
sa naslovom: „Analiza internetskog pristupa WWW serveru u Regionalnom arhivu
Maribor“. Otkrili smo da internet nudi ogromne mogućnosti za prenos arhivskih
informacija preko velikih udaljenosti, ali ovo je dakako promijenilo dio arhivske
prakse i teorije jer su navedene mogućnosti zahtijevale promjenu u stručnom radu u
arhivima, posebno onim razvijenog svijeta fokusirani uglavnom na internet i načine
prenosa podataka. D. Hartmut Weber, predsjednik Njemačkog državnog arhiva u
Koblenzu (Njemačka), sa člankom objavljenim u publikaciji Atlanti 2001/1, upozorio
je na mogućnost interneta u arhivima. Do sličnih zaključaka sam takođe došao u mom
uvodnom govoru za već navedeno izdanje publikacije. Jedna od tema međunarodnog
arhivističkog dana 2001. godine bila je „arhivi i internet“. Javnost smo upozoravali na
činjenicu da internet dolazi u arhive, a s njim i World Wide Web (WWW, sve mreže
ili svjetska mreža).... Danas možemo govoriti o dvadesetogodišnjici web stranice,
iako u to doba niko nije ni pomišljao da će web stranica i internet imati takav uspjeh
u arhivskoj teoriji i praksi..... Bez sumnje, osnovni zadatak svake profesionalne
arhivske ustanove je da garantira pristup arhivskom materijalu široj javnosti.“6
Važnost web stranice, kao komunikacijskog sredstva i alata za predstavljanje
arhiva u javnosti, u više navrata obrađivala je u Arhivskoj praksi Marinković-Lepić
Mirjana, želeći upravo da ukaže na njen značaj i mogućnosti koje pruža i arhivima,
ali i svima onima koji na bilo koji način žele određenu informaciju (razne vrste
javnosti: istraživači, učenici, studenti, turisti, građani – poklonici historije i kulture,
mediji).7 Postavila je parametre, odnosno sadržaje koje treba da sadrži svaka web
stranica da bi se mogla smatrati aktuelnom i potpunom.8 Navedeni prarametri se u
velikoj mjeri podudaraju sa parametrima koje je u svom radu prikazao dr. Klasinc.9
I ovo je jedan kvalitet Arhivske prakse – studiozan analitički pristup autora
radova i primjena naučnih postulata, dovodi do istih rezultata, bez obzira na prostornu
i vremensku distancu (u ovom slučaju je vremenska distanca od jedne godine), koji
mogu i treba da budu primijenjeni u praksi.

6 Dr. sc. Peter Pavel Klasinc, WEB stranice u arhivskoj teoriji i praksi, Arhivska praksa, br. 14, Tuzla
2011, 346, 347. (dalje: P. P. Klasinc, WEB stranice u arhivskoj teoriji i praksi).
7 Mr. sci Marinković-Lepić, Mirjana, WEB site kao sredstvo predstavljanja arhiva u javnosti, Arhivska
praksa, br.12, Tuzla 2009, 258-268; Internet stranica kao komunikacijski kanal Arhiva Tuzlanskog
kantona, Arhivska praksa, br. 13, Tuzla 2010, 273-285; Savremeni komunikacijski kanali sredstvo
promocije arhiva u Bosni i Hercegovini, Arhivska praksa, br. 17, Tuzla 2014, 238-262; Savremeni
komunikacijski kanali u arhivima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Arhivska praksa, br. 19, Tuzla 2016,
347-365.
8 Marinković-Lepić Mirjana, WEB site kao sredstvo predstavljanja arhiva u javnosti, Arhivska praksa,
br. 12, Tuzla 2009, 258-268.
9 Dr. sc. P. P. Klasinc, WEB stranice u arhivskoj teoriji i praksi, 348.

193
Dr. sc. Mirjana MARINKOVIĆ-LEPIĆ

Dr. sc. Peter Pavel Klasinc, doc.
Mr. sci. Marinković-Lepić Mirjana
„WEB stranice u arhivskoj teoriji i praksi“,
„Web site kao sredstvo predstavljanja arhiva
Arhivska praksa broj 14, rad preuzet iz
u javnosti“, Arhivska praksa broj 12
publikacije Atlanti, broj 20, 2010. godina
Podaci o ustanovi, istorijat Osnovni podaci o konkretnom arhivu
Misija, vizija, ciljevi Kratak uvod u aktivnosti arhiva
Kratki prikaz karakteristika arhivskih
Informacije o fondovima i zbirkama
fondova
Generalne informacije o događajima u
Zanimljivosti, novosti iz ustanove arhivu, izložbe, biblioteka, prikazi knjiga,
predavanja i sl.
Kontakti Kontakt podaci: telefon, faks, e-mail i sl.
PR aktivnosti, arhiva vijesti
Podaci o načinu pristupa arhivskom
materijalu
Podaci o tehničkim mogućnostima korištenja
arhivskog materijala
Verzija na stranom jeziku

Ismeta Džigal Berkovac i Armen Bukvić u svom radu „Redizajn web stranice
JU Historijski arhiv Sarajevo“10 i Marinković-Lepić Mirjana, uz tehničku podršku Esafa
Levića iz Arhiva Tuzlanskog kantona, u radu „Internet stranica kao komunikacijski
kanal Arhiva Tuzlanskog kantona“,11 bavili su se konkretnim rješenjima web stranica
Historijskog arhiva Sarajevo i Arhiva Tuzlanskog kantona. Stranicu JU Historijski
arhiv Sarajevo bilo je potrebno osvježiti, poboljšati i prepraviti neke njene dijelove,
a u Arhivu Tuzlanskog kantona se pristupilo izradi novog rješenja web site-a, prema
parametrima utvrđenim od strane iste autorice, u već spomenutom radu iz 2009.
godine. Ponavlja se situacija da se različiti autori bave istim temama, uviđajući njihov
značaj i želeći ponuditi potpunija i konstruktivnija rješenja.
Objavljena analiza web stranica bosanskohercegovačkih arhiva iz 2014.
godine, autorice Marinković-Lepić Mirjane, je, nažalost, pokazala da se, u pogledu
korištenja interneta u svrhu komunikacije s javnošću i vlastite promocije, situacija ne
mijenja. „I u 2009. i u 2014. godine, 5 istih (od 10, op. aut.) arhivskih ustanova imaju
svoju web stranicu. Pozitivne promjene su vidljive u kvalitetu web stranica. Četiri
arhivske ustanove su unaprijedile svoje web portale, obogatile ih sadržajima koji
korisnicima pružaju potpune informacije o svim aspektima rada i djelovanja ovih
značajnih institucija. To znači da je značaj ovog komunikacionog sredstva pravilno
shvaćen, s obzirom da bogatstvo sadržaja web stranice formira osobnost kompanije.
Osim sadržaja, stranice su i dizajnerski unaprijeđene, kako bi svojim izgledom bile
privlačne za korisnike, iako bi se na ovom polju moglo još malo poraditi.“12 Nije
10 Arhivska praksa, br. 12, Tuzla 2009, 269-275.
11 Arhivska praksa, br. 13, Tuzla 2010, 273-285.
12 Mr. sci. Marinković-Lepić, Mirjana, Savremeni komunikacijski kanali sredstvo promocije arhiva
u Bosni i Hercegovini, Arhivska praksa, br. 17, Tuzla 2014, 260, 261. (dalje: M. Marinković-Lepić,
Savremeni komunikacijski kanali sredstvo promocije arhiva u BiH).

194
“Arhivska praksa” - Doprinos u primjeni novih trendova u arhivistici sa akcentom na odnose ...

se situacija puno promijenila ni 2016. godine, kako to u svom radu, objavljenom
u Arhivskoj praksi broj 19, navodi ista autorica. „Poražavajuća je činjenica da u
Bosni i Hercegovini, od 2009. godine, nije napravljen nikakav pomak, kako u
formiranju arhivskih ustanova koje nisu bile formirane, pa do korištenja web stranice
u svrhu vlastite promocije. Još uvijek tri kantona u Federaciji BiH nemaju arhiv kao
instituciju: Zeničko-dobojski kanton, Posavski kanton, Kanton 10 i još uvijek samo
polovina postojećih arhiva ima web stranicu. U odnosu na 2014. godinu, kada je
posljednji put vršena analiza sadržaja web stranica arhiva u Bosni i Hercegovini,
dva arhiva u Bosni i Hercegovini su unaprijedila svoje stranice: Historijski arhiv
Sarajevo i Arhiv Tuzlanskog kantona.“13
Slobodanka Cvetković je u radu „WEB 2.0 alati – nove mogućnosti za
arhive“14 analizirala web stranice arhiva u Srbiji. 2013. godine, kada je rađena
analiza, 13 arhiva u Srbiji, od ukupno 38, nije imalo svoje internet prezentacije. Ni
jedan od 6 arhiva na Kosovu i Metohiji nije imao web stranicu, za razliku od arhiva
na teritoriji Vojvodine – svi su imali web stranicu. Bilo bi interesantno analizirati da
li se stanje promijenilo u odnosu na 2013. godinu.
Koje i kakve mogućnosti pružaju web stranice, u smislu komunikacije
sa javnošću i promocije arhiva, obrazložila je i Nina Gostenčnik na primjeru
Pokrajinskog arhiva Maribor.15 „Kao prvi među slovenskim arhivima svoju mrežnu
stranicu je pokrenuo Pokrajinski arhiv Koper, a pratili su ga Nadbiskupski arhiv
Maribor, Historijski arhiv Celje, zadnji je bio Pokrajinski arhiv Maribor. Sva četiri
su svoje stranice otvorili 2011. godine. ...Danas je skoro nevjerovatno nemati svoju
mrežnu stranicu, jer u tom slučaju se korisnici pitaju da li neka institucija uopće i
postoji.“16
Važno je naglasiti da je Arhiv Tuzlanskog kantona, kao realizator projekta
međunarodnog savjetovanja i časopisa Arhivska praksa među prvim arhivima u
Bosni i Hercegovini pokrenuo svoju web stranicu. U više navrata je mijenjala svoj
izgled i sadržaj, ali samo njeno postojanje je veoma značajno u smislu da je Arhiv
Tuzlanskog kantona ustanova u kojoj su blagovremeno i na pravi način shvaćeni
značaj, prednosti i mogućnosti informacionih tehnologija, kako za ustanovu, tako
i za korisnike. Ustanova ima mogućnost vlastite promocije, a korisnici mogućnost
pretraživanja i komuniciranja sa Arhivom. Trenutna web stranica Arhiva Tuzlanskog
kantona „je dobila sve značajke aktuelne web stranice i omogućava korisnicima
potrebne informacije. Ono što je izdvaja u odnosu na ostale stranice arhiva u Bosni i
Hercegovini i Hrvatskoj je činjenica da sadrži podatke o zaposlenima sa fotografijama

13 Mr. sci. M. Marinković-Lepić, Savremeni komunikacijski kanali sredstvo promocije arhiva u BiH,
361.
14 Arhivska praksa, br. 16, Tuzla 2013, 196-209.
15 Nina Gostenčnik, Upotreba mreže 2.0 u arhivskim institucijama – primjer Pokrajinskog arhiva
Maribor, Arhivska praksa , br. 15, Tuzla 2012, 353-365. (dalje: N. Gostenčnik, Upotreba mreže 2.0 u
arhivskim institucijama-primjer pokrajinskog arhiva Maribor).
16 N. Gostenčnik, Upotreba mreže 2.0 u arhivskim institucijama-primjer pokrajinskog arhiva Maribor,
356.

195
Dr. sc. Mirjana MARINKOVIĆ-LEPIĆ

i kratkim biografijama i misiju, viziju i ciljeve ustanove... Stranici nedostaju verzija
stranice na engleskom jeziku, PR aktivnosti i arhiva vijesti – medijskih objava o arhivu
(press clipping), iako ova ustanova ima korektne i kontinuirane odnose s medijima.“17
Obzirom da su mogućnosti interneta u svrhu promocije arhiva i alata
komunikacije sa javnostima zaokupljali pažnju određenog broja autora, ponovo
je ista tema obrađivana od strane dva autora, potpuno odvojeno, a radovi su
objavljeni u istom broju časopisa – Arhivskoj praksi broj 19: Josip Mihaljević:
Mrežne stranice arhivskih ustanova kao suvremeni informacijski izvor i podrška
za poslovanje“18 i Marinković-Lepić Mirjana: Savremeni komunikacijski kanali u
arhivima Hrvatske i Bosne i Hercegovine.19 Josip Mihaljević analizirao je stranicu
Hrvatskoga državnog arhiva i stranice šest većih područnih arhiva (Državni arhivi u
Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku, Karlovcu i Dubrovniku). Težište pristupa je, kako
kaže Mihaljević, na informatičkoj perspektivi prikaza i pronalaženja informacija
na mrežnim stranicama, a ne na njihovom postojanju. Parametri analize bili su
informacije vezane za aktualnosti, događaje i najave, pregled fondova i zbirki uz
nužne informacije, povezanost sadržaja, kontaktne informacije. Posmatrani su i
tehnički aspekti stranica, poput rezponzivnosti dizajna, ponude multimedijskog
prikaza sadržaja, podržavanja višejezičnosti, povezanosti sa društvenim mrežama
i dostupnosti datoteka za preuzimanje. Mihaljević je dao i uporednu analizu web
stranica nacionalnih arhiva SAD-a, Njemačke, Japana i Ujedinjenog Kraljevstva.
Određeni broj parametara se podudara sa parametrima iz analize koju je izvršila
Marinković-Lepić Mirjana (verzija na stranom jeziku, novosti iz kompanije, fondovi
i zbirke, kontakti, društvene mreže), a za razliku od Mihaljevića, uporedna analiza
se odnosila na arhive u Bosni i Hercegovini. Uporedne analize su, svakako, korisne,
jer pokazuju koliki je stepen praćenja savremenih trendova u odnosu na arhive u
regionu (BiH – Hrvatska) i u odnosu na nekoliko razvijenih zemalja (Hrvatska –
SAD, Njemačka, Japan i Ujedinjeno Kraljevstvo). Na taj način se sagledava stanje u
vlastitoj zemlji, ali i dostignuća drugih, koje treba pratiti i dostići. Analiza je pokazala
da su se arhivi u Hrvatskoj daleko brže i sveobuhvatnije prilagodili promjenama koje
je donio internet. „Svi arhivi u Hrvatskoj imaju web stranice, što je za svaku pohvalu,
jer time su na najbolji način pokazali da shvataju neophodnost prilagođavanja
promjenama. Naravno, različita je količina informacija, način prezentacije, izgled
i dizajn stranica, no osnovne informacije o svakoj ustanovi postoje na Internetu.
Dalje aktivnosti će ići u smjeru obogaćivanja i ažuriranja stranica, ali osnovno je
urađeno – web stranice su postavljene. Određene nedostatke web stranica, prije svih,
treba da isprave arhivi u turističkim gradovima u Hrvatskoj (Dubrovnik, Šibenik,
Split), jer turistički potencijali leže i u ovim ustanovama. Potrebno je privući
turiste, skrenuti pažnju na izuzetno vrijedno gradivo kojim raspolažu, pokrenuti

17 Mr. sci. Marinković-Lepić, Mirjana, Savremeni komunikacijski kanali u arhivima Hrvatske i Bosne
i Hercegovine, Arhivska praksa, br. 19, Tuzla 2016, 362. (dalje: M. Marinković-Lepić, Savremeni
komunikacijski kanali u arhivima Hrvatske i BiH).
18 Arhivska praksa, br. 19, Tuzla 2016, 330-346.
19 Arhivska praksa, br. 19, Tuzla 2016, 347-365.

196
“Arhivska praksa” - Doprinos u primjeni novih trendova u arhivistici sa akcentom na odnose ...

aktivnosti koje će biti dio turističke ponude, kao što su to uradili Državni arhiv u
Zagrebu i Hrvatski državni arhiv. Uočljivo je i da pojedini parametri nedostaju na
svim web stranicama, kao što su misija, vizija i ciljevi, te podaci o zaposlenicima i
upravljačkim strukturama. Nisu do kraja primijenjeni savremeni trendovi, u smislu
definisanja uloge i puta kojim institucija želi ići, a nisu javnosti prezentirani ni
važni podaci koji bi upotpunili sliku o instituciji (biografije i fotografije zaposlenih
i članova upravljačkih tijela), odnosno doprinijeli percepciji arhiva kao ozbiljnih
ustanova, u kojima rade i upravljaju stručni ljudi i koje imaju odgovoran odnos
prema javnostima. Dodatni kvalitet, koji još jednom potvrđuje činjenicu o potrebi
korištenja savremenih tehnologija je jedinstveni informacioni sistem ARHiNET,
koji omogućava uvid u evidentirano gradivo, o imaocima i stvaraocima gradiva,
razmjenu informacija i njihovu integraciju, te zaštitu i cjelovitost gradiva.”
U Bosni i Hercegovini je „zamrznuto“ stanje u odnosu na 2009. godinu, kako
po broju osnovanih arhivskih ustanova, tako i po broju onih ustanova koje imaju web
stranicu. Nikakav napredak, dakle, nije postignut punih sedam godina. Ovaj podatak
govori o odnosu bosanskohercegovačkog društva prema arhivskoj djelatnosti, ali i
o odnosu arhiva prema savremenim tehnologijama i komunikacijskim trendovima.
Arhivi treba da preispitaju svoj odnos prema javnosti i da analiziraju koliko su,
svojim pasivnim odnosom, doprinijeli vlastitom položaju. Internet daje neslućene
mogućnosti promocije, komunikacije sa svim vrstama javnosti, prezentacije vlastitih
aktivnosti, ali i problema. Očigledno da ove mogućnosti u Bosni i Hercegovini nisu
iskorištene u arhivskoj djelatnosti i da u tom pogledu Bosna i Hercegovina znatno
zaostaje za Hrvatskom. Neophodno je što prije „hvatati priključak“, uklopiti se
u promjene, i na najbolji način iskoristiti nove medije u svrhu gradnje uzajamno
korisnih odnosa između arhiva i njihovih javnosti, kako to definiše i najnovija
definicija odnosa s javnostima.“20 No, sa druge strane, Josip Mihaljević, na temelju
analize, zaključuje „da bi stranice hrvatskih arhiva mogle od stranica stranih
arhiva preuzeti načine za multimedijski prikaz gradiva i pružati veću podršku
za društvene mreže kako bi imale bolju komunikaciju s javnošću. Osim toga,
moglo bi se digitalizirati i objaviti više gradiva i redovito ažurirati stranice
s novostima i događanjima. Trenutačno je glavni problem većine mrežnih stranica
arhiva neresponzivan statičan dizajn koji otežava pregled sadržaja na manjim
ekranima mobilnih uređaja koji se trenutačno više upotrebljavaju za pregled interneta
nego računala. Softverska tehnologija postaje sve lakša za uporabu i savladavanje
te su sve novije stranice uglavnom uspješno i brzo izrađene u CMS sustavima
poput Wordpressa i Joomle koji nude responzivan moderan dizajn i multimedijsku
podršku. Zato bi se u budućnosti spomenuti tehnički problemi mogli riješiti, ali isto
tako je bitno da se starije stranice, ako je moguće, obnove i u toj obnovi može biti
bitno da se sačuva sav prijašnji sadržaj sa svojom originalnom strukturom.“21
20 Arhivska praksa, br. 19, Tuzla 2016, 363, 364.
21 Josip Mihaljević, Mrežne stranice arhivskih ustanova kao suvremeni informacijski izvor i podrška za
poslovanje, Arhivska praksa, br. 19, Tuzla 2016, 345. (dalje: J. Mihaljević, Mrežne stranice arhivskih
ustanova kao suvremeni informacijski izvor i podrška za poslovanje).

197
Dr. sc. Mirjana MARINKOVIĆ-LEPIĆ

Sve navedeno potvrđuje korisnost uporednih analiza – treba učiti od
naprednijih, uvijek ima mjesta za kvalitetnija i bolja rješenja i razmjenu iskustava.
S aspekta dostupnosti i upotrebe arhivskog gradiva, analizom web stranica
arhiva u Hrvatskoj bavili su se Ana Garić, Marta Mihaljević i prof. dr. Hrvoje
Stančić. „Tražeći određene informacije na mrežnim stranicama državnih arhiva
u Hrvatskoj, istražili smo zastupljenost elemenata koji pospješuju dostupnost i
uporabu arhivskoga gradiva te pristup gradivu mrežnim putem. Elementi koje smo
uzeli u obzir su postojanje mrežne stranice arhiva, mogućnost prikaza sadržaja
mrežne stranice na jednom ili više stranih jezika, radno vrijeme i sati rada čitaonice,
informacije o uvjetima korištenja gradivom, te dostupnost obavijesnih pomagala.
Razlozi zbog kojih smo odlučili istražiti ovaj aspekt dostupnosti arhivskoga gradiva
su laka pristupačnost navedenih informacija odnosno pretpostavka da će korisnik
prilikom planiranja posjeta arhivu najprije te informacije potražiti na mrežnim
stranicama. Istraživanjem i usporednom analizom došli smo do sljedećih rezultata:
- od 19 državnih arhiva 17 ih ima mrežnu stranicu,
- od 17 mrežnih stranica arhiva samo se na 5 stranica sadržaj može
prikazati na stranome jeziku: engleskome (5 stranica) i talijanskom (1
stranica). Na mrežnoj stranici samo jednog arhiva pregled fondova i
zbirki u potpunosti je preveden na engleski, dok se na stranici arhiva
koji ima uključenu tražilicu za pretraživanje registra fondova i zbirki
može pretraživati i na engleskom jeziku, ali registar dostupan na
mrežnim stranicama nije u cijelosti preveden na engleski,
- na 14 mrežnih stranica (od 17) nalazi se informacija o radnom
vremenu arhiva odnosno čitaonice,
- od 17 mrežnih stranica na njih 10 objavljeni su pravilnici o radu
čitaonice konkretnoga arhiva, dva arhiva objavila su opće informacije
o svojim čitaonicama, jedan arhiv priprema objavu svojeg Pravilnika,
a na mrežnoj stranici jednoga arhiva stoji informacija da se Pravilnik
o radu čitaonice može dobiti u knjižnici arhiva,
- na mrežnim stranicama 15 arhiva objavljen je pregled fondova i
zbirki ili vodič kroz fondove ili zbirke gradiva te ih korisnici mogu
pretraživati po nazivu fonda.“22
Prednosti WEB 2.0 alata su arhivima omogućile dvostranu komunikaciju,
dakle, učestvovanje i interakciju korisnika, te predstavljanje vlastitog rada na
sasvim novi način. Stoga je sasvim logično da je i ova tema u nekoliko navrata
prisutna u Arhivskoj praksi. „Udovoljavajući potrebama savremenih digitalnih
korisnika, odnosno budućih, koji pripadaju „Google generaciji“ i koji tek sazrijevaju
u akademskom smislu, arhivi moraju ići u korak s vremenom i kao ostale ustanove
kulture i ustanove zaštite kulturne baštine, moraju odgovoriti njihovim zahtjevima
kako u pogledu načina, tako i u pogledu kvaliteta informacija.
22 Ana Garić, Marta Mihaljević, prof. dr. Hrvoje Stančić, Usklađenost hrvatske arhivske prakse s
načelima pristupa arhivskome gradivu Međunarodnog arhivskog vijeća, Arhivska praksa, br. 18, Tuzla
2015, 411, 412.

198
“Arhivska praksa” - Doprinos u primjeni novih trendova u arhivistici sa akcentom na odnose ...

Činjenica da 66% odraslih Amerikanaca koristi mogućnosti socijalnih
mreža kao jednog od alata WEB 2.0 mreže govori koliko se ta armija ljudi ne smije
zanemariti i koliko arhivi moraju tu činjenicu uzeti u obzir u planovima razvoja
tih ustanova.“23 Slobodanka Cvetković je u stvari dotakla srž problema kada su u
pitanju savremeni komunikacijski kanali, odnosno imperativ njihove primjene i u
arhivima. Autorica je ukazala na činjenicu da su, bez obzira na prednosti WEB 2.0
alata, arhivske ustanove još uvijek nedovoljno zainteresovane za mogućnosti koje
oni pružaju. U Srbiji se 2013. godine 16 arhiva (od 38) moglo naći na Facebook-u,
a samo dva arhiva su imala pristup Facebook stranici sa svog web site-a (Istorijski
arhiv Beograda i Istorijski arhiv Bela Crkva). Ostale potencijale WEB 2.0 mreže
arhivi u Srbiji tada nisu koristili. Nina Gostenčnik je na primjeru Pokrajinskog arhiva
Maribor prikazala prednosti korištenja WEB 2.0 alata.24 Pokrajinski arhiv Maribor
pokrenuo je svoju Facebook stranicu 2011. godine, a Twitter je počeo koristiti 2012.
godine. Želja je bila da, kako kaže Gostenčnik, preko aplikacije Facebook i Twitter
kod korisnika podigne svijest o važnosti čuvanja pisanog kulturnog naslijeđa,
obavještava ih o svojoj djelatnosti i značaju Arhiva. Od 7 arhiva čije su web stranice
analizirane 2016. godine u radu Josipa Mihaljevića,25 četiri arhiva nisu prisutna ni na
jednoj društvenoj mreži (Državni arhivi u Rijeci, Osijeku, Karlovcu i Dubrovniku).
Hrvatski državni arhiv ima Facebook profil, Državni arhiv u Zagrebu je prisutan
na Facebook-u, Google-u i Twitter-u, a Državni arhiv u Splitu dijeli članke putem
Facebook-a, Google-a, Twitter-a, Pintresta, Tumblra, Linkedina, Reddita i Vk-a.
U Bosni i Hercegovini samo tri arhiva koriste društvene mreže, prema analizi iz
2016. godine. U 2014. godini je samo Arhiv Tuzlanskog kantona koristio društvene
mreže, a u 2016. godini profil na Facebook-u imaju još i Historijski arhiv Sarajevo i
Kantonalni arhiv Travnik (iako nema web stranicu).26
Novi komunikacijski alati daju mogućnost svim poslovnim subjektima,
pa tako i arhivima, da unaprijede svoj rad, predstave ga i ostvare dvosmjernu
komunikaciju sa različitim vrstama javnosti. Arhivska praksa je i u ovom domenu
dala nesumnjiv doprinos. Objavljeni radovi ukazivali su na prednosti novih medija u
popularizaciji rada arhiva, načinu i mogućnostima koje pružaju nove komunikacijske
tehnologije u arhivima, a nekoliko uporednih analiza zemalja u regionu u ovoj oblasti
pokazale su dostignuti nivo primjene komunikacijskih alata u pojedinim zemljama.
Iako je objavljeno svega 11 radova, ohrabruje činjenica da se o ovoj temi promišlja.
Očigledno je da postoji kritična masa autora koja shvata značaj i mogućnosti novih
trendova. Sa druge strane, evidentno je da je njihova primjena u zemljama u regionu

23 Slobodanka Cvetković, WEB.2 alati – nove mogućnosti za arhive, Arhivska praksa, br. 16, Tuzla
2013, 199, 200.
24 N. Gostenčnik, Upotreba mreže 2.0 u arhivskim institucijama – primjer Pokrajinskog arhiva
Maribor, 353-365.
25 J. Mihaljević, Mrežne stranice arhivskih ustanova kao suvremeni informacijski izvor i podrška za
poslovanje, 330-346.
26 Mr. sci. M. Marinković-Lepić, Savremeni komunikacijski kanali u arhivima Hrvatske i Bosne i
Hercegovine, 347-365.

199
Dr. sc. Mirjana MARINKOVIĆ-LEPIĆ

različita, kako sa aspekta broja arhivskih ustanova koje imaju web stranicu i koriste
WEB 2.0 alate, tako i sa aspekta kvaliteta i količine podataka koje se na web
stranicama prezentiraju. Stanje u Bosni i Hercegovini se sporo mijenja jer još uvijek
postoje kantoni u kojima nisu ni osnovani arhivi, u proteklih 8 godina isti je broj
arhiva koji ima web stranicu, a samo 3 arhiva koriste društvene mreže. I u ostalim
zemljama regiona za koje su vršene analize i objavljeni rezultati u Arhivskoj praksi
mnogo toga se još može uraditi, kako bi se unaprijedili odnosi sa javnošću arhivskih
ustanova putem web site-a. Web stranica mora sadržavati određene podatke koji bi
je činili potpunom, mora se neprestano ažurirati, biti zanimljiva i privlačna, kako
bi privukla što veći broj posjetilaca. Ista je situacija i sa društvenim mrežama i
ostalim WEB 2.0 alatima. Originalan pristup i korištenje vlastitih kapaciteta u smislu
predstavljanja bogatstva koje svaki arhiv posjeduje je put za mijenjanje percepcije
o ovim veoma značajnim ustanovama. Objavljeni radovi i analize mogu biti jasan
putokaz kako nastaviti i u kom smjeru, što jeste bit naučnog i stručnog časopisa –
postaviti problem, izvršiti analizu postojećeg stanja i dati preporuke za praktičan rad.
Bitno je istaći i činjenicu da su, u nekoliko navrata, različiti autori obrađivali iste
teme i odvojeno, i uz vremensku distancu, dolazili do istih zaključaka. Ovo je dodatni
kvalitet i doprinos Arhivske prakse, jer ako više autora dođe do istih zaključaka, tada
se objavljeni rezultati i zaključci sa sigurnošću mogu koristiti kao podloga za budući,
praktični rad.

Odnosi s javnošću u arhivima

Jednu od najsveobuhvatnijih definicija odnosa s javnošću dao je Rex Harlow.
Nakon analize 472 definicije, izdvojio je najvažnije i najčešće definisane elemente,
te došao do jedne informativne, sveobuhvatne deskripcije odnosa sa javnostima:
„PR je posebna menadžment funkcija, koja ima za cilj uspostavljanje i
održavanje uzajamnih komunikacionih veza prihvatanja i kooperacije između
organizacija i njenih javnosti, rješavanje problematičnih i konfliktnih situacija.
Podržava menadžment u nastojanju da bude informisan o javnom mnijenju i da
reaguje na njega; definiše odgovornost menadžmenta u njegovoj službi javnom
interesu, podržava menadžment u nastojanju da se prilagođava promjenama u
okruženju (pa da ih i djelotvorno iskoriste), služi kao sistem ranog upozorenja na
aktuelne trendove i primjenjuje istraživanja i etičke komunikacione tehnike kao
glavne instrumente.“
U arhivističkoj djelatnosti napravljeni su određeni zaokreti, kad je u pitanju
percepcija javnosti o značaju i ulozi arhiva u svakodnevnom životu i društvenim
procesima, kao i u poimanju uloge odnosa s javnošću kao faktoru boljeg razumijevanja
i dvostrane komunikacije sa svim relevantnim javnostima.
Kao osnovne značajke odnosa s javnosti prema definiciji koju je dao Rex
Harlow mogu se izdvojiti:
- uspostavljanje i održavanje uzajamnih komunikacionih veza prihvatanja i
kooperacije između organizacija i njenih javnosti,

200
“Arhivska praksa” - Doprinos u primjeni novih trendova u arhivistici sa akcentom na odnose ...

- rješavanje problematičnih i konfliktnih situacija,
- podrška menadžmentu u smislu informisanja o javnom mnijenju i reakcije
na njega,
- prilagođavanje promjenama u okruženju i njihovo djelotvorno korištenje.
Kako arhivi u praksi razvijaju odnose s javnostima, u svjetlu gore navedenih
elemenata? Svakako da se određeni aspekti odnosa s javnostima primjenjuju u
svakodnevnom poslovanju i funkcionisanju arhiva, no postavlja se pitanje da li je to
dovoljno i da li se ti odnosi grade na profesionalnom i naučno zasnovanom nivou, te
šta je još potrebno uraditi da bi se poboljšao položaj arhiva? Da li, i koliko, arhivski
djelatnici promišljaju o ovoj temi?
Kroz radove objavljene u Arhivskoj praksi daju se odgovori na ovo, ali i niz
drugih pitanja koja arhivisti sami sebi postavljaju, s obzirom na izazove s kojima su
suočeni.
O odnosima sa javnošću u arhivima, oblicima i načinu komuniciranja s
javnostima, u Arhivskoj praksi objavljeno je 9 radova, kako je to prikazano u tabeli.

Broj
11 12 15 17 19
časopisa:
Godina
izdavanja: 2008. 2009. 2012. 2014. 2016.
Broj
objavljenih 1 2 2 2 2
radova

U odnosu na ukupan broj radova u proteklih 10 godina, radi se o malom broju
radova, ali bitno je da se o ovoj temi vrlo kvalitetno promišlja i uočava da sistematski
pristup odnosima s javnošću u arhivima nije trend, već potreba.

BROJ
AUTOR/I NASLOV RADA
ČASOPISA
Elma Bejdić Izložbe Arhiva Unsko-sanski kanton kao
11 Arhiv Unsko-sanskog kantona, oblik predstavljanja arhivske građe široj
Bihać javnosti
Hatidža Fetahagić Elementi saradnje Arhiva Tuzlanskog
Arhiv Tuzlanskog kantona kantona sa obrazovnim ustanovama
12
Esaf Lević Kulturno-izdavačka djelatnost Arhiva
Arhiv Tuzlanskog kantona Tuzlanskog kantona (1954–2009)

201
Dr. sc. Mirjana MARINKOVIĆ-LEPIĆ

Slobodanka Cvetković
Istorijski arhiv Požarevac Iskorak u javnost – izložbena delatnost
Mr. Ljubinka Škodrić arhiva
Arhiv Srbije, Beograd
15
Nenad Predojević
Arhiv Vojvodine, Novi Sad Doprinos izdavačko-izložbene delatnosti
popularizaciji arhivskih ustanova
i strukovnog udruženja (DARV) u
Vojvodini
Slobodanka Cvetković Arhivsko opismenjavanje građana „Dan
Istorijski arhiv Požarevac otvorenih vrata Arhiva 2013“

17 Dr. Jelka Melik Neka vruća pitanja arhivske teorije i
Mag. Aida Škoro Babić prakse u Sloveniji
Dr. Mateja Jeraj
Arhiv Republike Slovenije
Dr.sc. Nada Bulić
Sveučilište u Zadru Objava arhivskog gradiva – potreba ili
Ivana Posedi suvišak
Državni arhiv u Varaždinu
19
Mr.sc. Ljerka Vuk
Kristijan Karajić Kulturna politika i menadžment arhiva u
Hrvatski državni arhiv funkciji predstavljanja arhiva javnosti

„Iako se za „public relations“ u našem jeziku uobičajeno koristi termin
„odnosi s javnošću“, svaki subjekt ima više relevantnih javnosti. Prije svega, to je
interna i eksterna javnost, što podrazumijeva intrenu i eksternu komunikaciju.“27
Eksternu javnost arhiva čine naučna i stručna javnost (arhivi u zemlji i inostranstvu,
srodne institucije, fakulteti, instituti), obrazovne institucije, organi vlasti nadležni
za ovu oblast, korisnici usluga i šira društvena zajednica, odnosno svaki pojedinac
i institucija koja želi više informacija o ulozi i značaju ove ustanove i potencijalni
je korisnik usluga Arhiva Tuzlanskog kantona. Posljednjih godina u arhivima
je prepoznat i turistički potencijal, pa je to još jedna djelatnost koja ih može
popularizirati, ali i donijeti dodatna finansijska sredstva. Sa svakom od javnosti
potrebna je prilagođena komunikacija, dakle tehnike i alati koji će donijeti najbolje
rezultate.
Izložbena i izdavačka aktivnost su načini za otvaranje arhiva prema javnosti,
sredstva za privlačenje posjetitelja i oblici obrazovno-pedagoškog djelovanja.
Izložbe i izdavaštvo su kontinuirane djelatnosti arhiva, namijenjene su najširoj
javnosti, mogu polučiti izvanredne rezultate u pogledu broja posjetitelja, te su bile

27 Mr. sci. Marinković-Lepić, Mirjana, Odnosi sa javnošću u arhivističkoj djelatnosti – trend ili
potreba?, Glasnik arhiva i Arhivističkog udruženja Bosne i Hercegovine, XL/2010, Sarajevo 2010, 91.

202
“Arhivska praksa” - Doprinos u primjeni novih trendova u arhivistici sa akcentom na odnose ...

teme četiri rada objavljena u Arhivskoj praksi. Esaf Lević je prikazao kulturno-
izdavačku djelatnost Arhiva Tuzlanskog kantona (1954 – 2009), u istoimenom
radu,28 te konstatovao da je uspostavljen odnos sa širom društvenom zajednicom,
koja je, putem izložbi, publikacija, predavanja i saradnje sa školskim ustanovama i
medijima, upoznata sa djelatnošću Arhiva i njegovim značajem za društvo. Ostale
tri teme su obrađene upravo u kontekstu odnosa sa javnošću, što je vidljivo iz samih
naslova radova: „Izložbe Arhiva Unsko-sanskog kantona kao oblik predstavljanja
arhivske građe široj javnosti“ (Elma Bejdić)29, „Iskorak u javnost – izložbena
djelatnost arhiva“ (Slobodanka Cvetković, mr. Ljubinka Škondrić)30, „Doprinos
izdavačko-izložbene delatnosti popularizaciji arhivskih ustanova i strukovnog
udruženja (DARV) u Vojvodini (Nenad Predojević)31. Izložbama se, kako kaže Elma
Bejdić, javno prezentira arhivska građa široj javnosti, „a u posljednjih 5 godina to
je trajni programski zadatak-otvaranja arhiva prema javnosti....Sve izložbe koje
je organizirao Arhiv Unsko-sanskog kantona su propraćene katalogom i stručnim
predavanjem. Kompletan materijal izložbi se nalazi u digitalnoj formi. Na ovaj
način Arhiv Unsko-sanskog kantona je valjano prezentirao vrijednu pisanu kulturnu
baštinu i istu na jednostavan i praktičan način približio, kako kulturnoj, tako i široj
javnosti.... Izložbe je posjetilo na hiljade učenika, studenata, ali i svih profila građana
s područja Unsko-sanskoga kantona i dalje, što govori u prilog značaju prezentacije
arhivske građe široj javnosti. Kroz realizaciju ove vrste kulturnih sadržaja, pokušao
se pratiti dinamičan razvoj arhivske djelatnosti, pri čemu se postigao zavidan nivo
saradnje sa širom društvenom zajednicom, što je imalo bitnog uticaja na pospješivanje
i afirmaciju arhivske struke.“32
Slobodanka Cvetković i Ljubinka Škondrić hipotetički postavljaju pitanja
o izložbenoj, ali i drugim aktivnostima arhiva, u svjetlu novih tehnologija i novog
koncepta pristupa informacijama. Prilagođavanje promjenama jeste jedan od glavnih
aspekata odnosa sa javnošću, a promjene ne zaobilaze ni arhive. „Arhivi današnjice
i budućnosti suočeni su sa velikim izazovima. Prošlost je imala dilemu šta i kako
prikazati, a danas je dilema kako i na koji način da to bude privlačno današnjem
posjetiocu. Koliko arhivi mogu danas, u moru lako dostupnih informacija i sadržaja
da privuku posetioce da dođu na arhivsku izložbu? Da li arhivi mogu kod korisnika
da stvore i izazovu potrebu, a zatim i naviku poseta arhivu? Da li arhivi mogu kao
ustanove kulture da žive i prežive u današnjoj tržišnoj utrci i obezbede sebi poziciju
jednog od kreatora kulturnog života sredine? Da li je zavisnost od državnih ulaganja
neminovnost? Koliko arhivi mogu biti kreatori samostalne kulturne politike, a koliko
su zavisni od trenutne političke i ideološke situacije? Koliko arhiv mora i da li treba
da bude prilagodljiv zahtevima publike, odnosno finansijera kulturne delatnosti? Šta

28 Arhivska praksa, br. 12, Tuzla 2009, 383-389.
29 Arhivska praksa, br. 11, Tuzla 2008, 265-270.
30 Arhivska praksa, br. 15, Tuzla 2012, 407-424.
31 Arhivska praksa, br. 15, Tuzla 2012, 437-448.
32 Elma Bejdić, Izložbe Arhiva Unsko-sansko kantona kao oblik predstavljanja arhivske građe široj
javnosti, Arhivska praksa, br. 11, Tuzla 2008, 265, 269, 270.

203
Dr. sc. Mirjana MARINKOVIĆ-LEPIĆ

su preduslovi za uspešnu kulturnoprosvetnu, tj. izložbenu delatnost? Kakve izložbe
treba da budu, koliko provokativne svojom temom ili koncepcijom? Kako se na
najbolji način mogu iskoristiti potencijali arhivske izložbe? Šta u celoj priči mogu
da urade arhivi, a šta to od njih ne zavisi, samo su neka od pitanja koja nam se
nameću.“33 U konačnici, odgovor na sva ova pitanja, a što je u radu i naglašeno,
svodi se na činjenicu da se arhivi moraju prilagođavati promjenama, pa i u segmentu
izložbene djelatnosti. „Arhivi se danas nose sa još većim izazovima. Dostupnost
informacija preko računarskih tehnologija odvlači posetioca od klasičnog dolaska
na izložbu. Zato arhivi u svetu, pa i u Srbiji, pribegavaju novim mogućnostima
koje upravo te savremene tehnologije pružaju. Kroz svoje web prezentacije, kroz
virtualne izložbe, PPT prezentacije i slične vidove komunikacije promovišu svoje
ustanove, građu i teme koje obrađuju kroz izložbenu delatnost. Ono što postaje ne
samo trend, već nužnost savremenog sveta jeste prilagođavanje arhivske delatnosti
ukusu i potrebama konzumenata, što opet znači stalno transformisanje arhiva iz
ustanova zatvorenog tipa, nepristupačnih javnosti, u ustanove koje su otvorene,
dostupne, koje nude svoje sadržaje, nude obrazovanje i informacije savremenom
čoveku.“34 Nenad Predojević je predstavio izdavačku i izložbenu aktivnost Arhiva
Vojvodine, međuopštinskih vojvođanskih arhiva i Društva arhivskih radnika
Vojvodine, koji, kako kaže, „svojom bogatom izdavačkom djelatnošću i izložbenim
aktivnostima doprinose prezentaciji rada svojih ustanova.“35 Izložbene aktivnosti,
takođe, prilagođavaju današnjim uslovima. „U novije vreme prilikom organizovanja
izložbi, praksa je da se pored standardnog kataloga izradi i prošireni katalog.
Navedeni katalog se radi u CD ili DVD verziji, i sadrži analitički opis svih izloženih
dokumenata i eksponata, i pored propratnog teksta i registara koji se tom prilikom
izrađuju, predstavljaju svojevrsnu pomoć pri izradi radova ili monografija na neku
temu. Ovakav način prezentacije arhivske građe i rada nekog arhiva, prava je potvrda
težnje, nastojanja i delanja arhivskih radnika u smislu prihvatanja novih tehnologija,
a u cilju istinske i adekvatne prezentacije rada arhivskih ustanova.“36
Koliko je važno raditi na popularizaciji arhiva, u eri opće globalizacije,
promišlja i Hatidža Fetahagić, u radu „Efekti saradnje Arhiva Tuzlanskoga kantona
sa obrazovnim ustanovama“37, upravo u cilju stvaranja bolje komunikacije između
institucija i običnog čovjeka, odnosno društva u cjelini, te u cilju promovisanja kulture
i kulturne baštine, koja se u razvijenim zemljama koristi i kao dio bogate turističke

33 Slobodanka Cvetković, mr. Ljubinka Škondrić, Iskorak u javnost – izložbena delatnost arhiva,
Arhivska praksa br. 15, Tuzla 2012, 416. (dalje: S. Cvetković, mr. Lj. Škondrić, Iskorak u javnost-
izložbena delatnost arhiva).
34 S. Cvetković, mr. Lj. Škondrić, Iskorak u javnost – izložbena delatnost arhiva, 423, 424.
35 Nenad Predojević, Doprinos izdavačko-izložbene delatnosti popularizaciji arhivskih ustanova
i strukovnog udruženja (DARV) u Vojvodini, Arhivska praksa, br. 15, Tuzla 2012, 447. (dalje: N.
Predojević, Doprinos izdavačko-izložbene delatnosti popularizacije arhivskih ustanova i strukovnog
udruženja (DARV) u Vojvodini).
36 N. Predojević, Doprinos izdavačko-izložbene delatnosti popularizacije arhivskih ustanova i
strukovnog udruženja (DARV) u Vojvodini, 442.
37 Arhivska praksa, br. 12, Tuzla 2009, 322-329.

204
“Arhivska praksa” - Doprinos u primjeni novih trendova u arhivistici sa akcentom na odnose ...

ponude. Obrazovne ustanove jesu jedna od javnosti arhiva, obzirom da su njihovi
fondovi i zbirke neiscrpan izvor informacija i istraživačkog materijala. Saradnja
sa obrazovnim institucijama razbija predrasude o arhivima, kao neinteresantnim,
zatvorenim ustanovama, na pravi način pokazuje njihov značaj i funkciju, a „ako je
dobro pripremljena i realizirana, može proizvesti odlične rezultate u budućnosti....
Kvalitetnije i raznovrsnije stečeno znanje daje inteligentnog i obrazovanog pojedinca
koji je u stanju sutra kvalitetno doprinositi zajednici u kojoj živi mijenjajući je na
bolje.... Postoji realna potreba da se kod mladih vješto probudi interes i naklonost
prema arhivskoj građi, jer će to kroz vrijeme uputiti učenike da svoje buduće
radove temelje na naučnim osnovama, jer su samo takve teme egzaktne i trajne. Cilj
organiziranih posjeta je upoznati mlađe generacije sa djelatnošću Arhiva, predstaviti
im kulturno-historijsko blago pohranjeno u depoima, te razviti prve korake saradnje
upućujući ih na našu neizostavnu pomoć, te da su im vrata Arhiva uvijek otvorena.“38
I u ovom radu autorica dolazi do istog zaključka, kao i ranije navedeni autori, da „u
budućnosti treba razmišljati o virtualnoj i drugim formama posjeta Arhivu putem
Interneta.“
Arhivski depoi su čuvari istorije, odnosno čuvari informacija pohranjenih
u različitim oblicima, koje nam daju sliku o proteklim vremenima. Informacija u
savremenom dobu postaje sve dragocjenija, a pravo na informaciju je jedno od
osnovnih ljudskih prava. No, gdje i kako naći potrebnu informaciju, šta je osnovna
djelatnost arhiva, gdje se ove institucije uopšte nalaze i kako koristiti arhivsko
gradivo, sve su to pitanja na koja građani najčešće ne znaju odgovore. Da bi se dobili
adekvatni odgovori na ova pitanja građane treba educirati, a jedan od pogodnih
načina je, svakako, posjeta arhivima. O ovom obliku komunikacije piše Slobodanka
Cvetković u svom radu „Arhivsko opismenjavanje građana „Dan otvorenih vrata
Arhiva 2013 u Istorijskom arhivu Požarevac“.39 Manifestacija je sadržavala različite
oblike aktivnosti, sa prvenstvenim ciljem da se šira javnost upozna sa postojanjem
arhiva, djelatnošću i rezultatima rada ove ustanove. Obzirom na slična promišljanja
i u ovom slučaju dva autora dolaze do potpuno istih zaključaka – Slobodanka
Cvetković i Hatidža Fetahagić u svojim radovima ističu potpuno istu konstataciju
– da ovu manifestaciju (Slobodanka Cvetković) i posjete Arhivu TK (Hatidža
Fetahagić) treba što više usmjeriti ka školskoj populaciji jer je to budućnost arhiva.
„Upoznavanje dece sa arhivom kao ustanovom, sa arhivskom građom i poslom koji
obavljaju arhivisti, obezbeđuje opstanak arhiva u budućnosti, stvara naviku čuvanja
arhivske građe i naviku konzumiranja kulturnih sadržaja koju ove ustanove kulture
budu nudile.“ 40
Da li objava arhivskih izvora može biti alat komunikacije i sredstvo za
popularizaciju arhiva, razmatraju Nada Bulić i Ivana Posedi,41 te dolaze do zaključka

38 Arhivska praksa, br. 12, Tuzla 2009, 329.
39 Arhivska praksa, br. 17, Tuzla 2014, 361-371.
40 Arhivska praksa, br. 17, Tuzla 2014, 370.
41 Dr. sc. Nada Bulić, Ivana Posedi: Objava arhivskog gradiva-potreba ili suvišak, Arhivska praksa, br.
19, Tuzla 2016, 58-68. (N. Bulić, I. Posedi, Objava arhivskog gradiva-potreba ili suvišak).

205
Dr. sc. Mirjana MARINKOVIĆ-LEPIĆ

da se „objavom arhivskih izvora omogućuje istraživačima lakši rad i dostupnost
gradiva, proširuje se krug zainteresiranih za istraživanje i bavljenje znanošću,
a objavom gradiva doprinosimo i zaštiti arhivskog gradiva. Ako se i ne prodaju
određena izdanja u velikom broju primjeraka, ona su dostupna u knjižnicama ili u
novije vrijeme online, stoga olakšavaju i amatersko istraživanje lokalne povijesti, te
se osobe lakše odluče za istraživanje, jer ne treba gubiti vrijeme na odlaske u arhive,
ne moraju proučavati rukopis i jezik, te mogu i oni koje samo interesira povijest
saznati povijesne podatke svog kraja iz objavljenih arhivskih izvora, te na taj način
upoznati prošlost svojih predaka“42
Kulturna politika arhiva, njen uticaj na formiranje ukupne slike kojom se
arhiv predstavlja u javnosti i način na koji zaokuplja pažnju javnosti, predmet je
rada Ljerke Vuk i Kristijana Karajića, pod nazivom „Kulturna politika i menadžment
arhiva u funkciji predstavljanja arhiva u javnosti.“43 Kulturna politika se posmatra
u svjetlu PR komuniciranja, bazirana na slijedećim aktivnostima: „sudjelovanje u
obilježavanju obljetnica značajnih povijesnih događaja u različitim sredinama;
redefinirati ulogu arhiva kao mjesta istraživačkog rada na područjima koja su
relevantna za arhiv; proširiti suradnju s obrazovnim ustanovama i ponudu sadržaja
za obrazovne programe; unaprijediti mogućnost za rad zainteresiranih osoba u
programima arhiva te unaprijediti komunikaciju s javnošću putem društvenih
mreža i drugih suvremenih komunikacijskih kanala“.44 U radu se elaborira i potreba
uvođenja i afirmacije menadžmenta u kulturi, bez obzira na kritike ovog koncepta.
Sa aspekta odnosa sa javnošću, „menadžeri trebaju zajedno sa zaposlenicima
arhivske struke izraditi plan marketinških aktivnosti u kojem će važnu ulogu imati
mediji kao glavni prenositelji informacija, a time i aktivni sudionici stvaranja slike
u javnosti o pojedinačnom arhivskom programu...Arhivi kao čuvari kulturne baštine
trebaju jačati vlastiti menadžment i kao temelj razvoja kulturnog turizma.“45 Rad
prikazuje i komunikacijske procese u arhivima, koji se, prema autoru, odvijaju na tri
razine, ostvarujući većinu osnovnih uloga arhiva – čuvanje, znanstveno istraživanje,
prezentiranje i, odnedavno, animacija. Nezaobilazna je, kao i u ranije navedenim
radovima, kulturno-prosvjetna djelatnost arhiva. Jedan od zaključaka je da je
„prošlo stoljeće, kao i početak ovoga, obilježeno nizom važnih promjena koje imaju
mnogobrojne implikacije. Sve se one odražavaju i u suvremenoj arhivskoj praksi, jer
upravo ona predstavlja potencijal koji održava arhivski sustav u cjelini i omogućuje
njegovu uspješnu komunikaciju sa prostorom i vremenom u kojemu funkcionira.“46
Odnosi s javnošću i komunikacija uopšte su procesi koji se stalno
mijenjaju, nalaze nove puteve i nove kanale, u skladu sa razvojem tehnologije, ali
i u skladu sa potrebama konzumenata informacije. Različita publika – javnost traži
i različite pristupe u komuniciranju, te je jako važno da i arhivi prilagode svoje

42 N. Bulić, I. Posedi, Objava arhivskog gradiva – potreba ili suvišak, 67.
43 Arhivska praksa, br. 19, Tuzla 2016, 366-389.
44 Arhivska praksa, br. 19, Tuzla 2016, 369.
45 Arhivska praksa, br. 19, Tuzla 2016, 372.
46 Arhivska praksa, br. 19, Tuzla 2016, 387.

206
“Arhivska praksa” - Doprinos u primjeni novih trendova u arhivistici sa akcentom na odnose ...

kanale komunikacije svojim javnostima. Arhivska praksa je i u ovom segmentu
dala važan doprinos, jer, kako je već naprijed rečeno, nije bitan broj, već kvalitet
radova, uočavanje promjena i elaboriranje različitih načina komunikacije, uz prikaz
postignutih rezultata. U arhive se uvode različite struke, različita znanja i aktivnosti
kojih do prije deceniju ili dvije nije bilo. Svaku aktivnost i svaku vrstu znanja treba
staviti u službu otvaranja arhiva prema javnosti, popularizacije ovih ustanova i
njihove djelatnosti. No, potrebno je naglasiti da je, u posljednjih 10 godina, kroz
objavljene radove u Arhivskoj praksi, obrađeno samo nekoliko segmenata odnosa
sa javnostima. Materijala za dalju elaboraciju svakako ima (odnosi sa medijima,
interna komunikacija, lobiranje kod organa vlasti, korporacijski imidž i dr.), ali je za
očekivati da će se ova tema dalje razvijati i da će Arhivska praksa biti mjesto novih
spoznaja, ideja i iskustava.

Zaključak

Stručni i naučni časopis Arhivska praksa je u svojih 20 godina izlaženja
dao značajan doprinos arhivskoj struci. Prošao je svoju evoluciju i iz broja u broj
napredovao, u smislu stalnog poboljšanja kvaliteta, povećanja broja stranica i tiraža,
te referentnosti časopisa u naučnoj javnosti. Sa svakim objavljenim brojem mogli
su se pratiti najaktuelniji problemi, ali i novi trendovi, koji su, posebno sa razvojem
informacionih tehnologija, prodirali i u arhivistiku. Rad je obuhvatio analizu
sadržaja posljednjih 10 objavljenih brojeva časopisa Arhivska praksa, s ciljem da se
utvrdi i obrazloži doprinos časopisa u primjeni novih trendova u radu i poslovanju
arhiva: primjena informacionih tehnologija u svrhu popularizacije arhiva i odnosi sa
javnošću. Na temu primjene informacionih tehnologija, kao sredstva popularizacije
arhiva objavljeno je 11 radova, koji obrađuju teme novog komunikacijskog konteksta-
internet, WEB.2 alati. Elaborirana su pitanja sadržine web stranice, njenog značaja
za komunikacioni proces između arhiva i njihovih javnosti, mogućnosti društvenih
mreža u popularizaciji arhiva, a vršene su i uporedne analize u segmentu primjene
najnovijih informacionih tehnologija. Objavljeni radovi i analize mogu biti jasan
putokaz kako nastaviti i u kom smjeru, što jeste bit naučnog i stručnog časopisa –
postaviti problem, izvršiti analizu postojećeg stanja i dati preporuke za praktičan rad.
U arhivističkoj djelatnosti napravljeni su određeni zaokreti, kad je u pitanju
percepcija javnosti o značaju i ulozi arhiva u svakodnevnom životu i društvenim
procesima, kao i u poimanju uloge odnosa sa javnostima kao faktoru boljeg
razumijevanja i dvostrane komunikacije sa svim relevantnim javnostima. Arhivska
praksa je pratila i ove trendove, te su u 9 objavljenih radova obrađeni različiti segmenti
odnosa sa javnostima – kulturna, izdavačka, izložbena djelatnost, promišljanja
o prilagođavanju svih tih djelatnosti potrebama novih konzumenata – „Google
generaciji“. S obzirom na potrebu promjene percepcije najšire javnosti o arhivskim
ustanovama, te širenja znanja o njihovoj ulozi i značaju, problematizirani su načini
privlačenja što većeg broja posjetilaca, te obrazovno pedagoški segment rada arhiva
(posjete učenika osnovnih i srednjih škola, dani „otvorenih vrata“). Dugoročno, cilj
je obrazovati mlade generacije, zainteresovati ih i navesti na istraživanja, koristeći pri
tome blago smješteno u arhivskim depoima. Arhivi postaju i dio turističke ponude,
207
Dr. sc. Mirjana MARINKOVIĆ-LEPIĆ

što, opet, doprinosi njihovoj popularizaciji, ali je mogućnost i za dodatni izvor
prihoda. Istina, ostaje još neobrađenih segmenata odnosa s javnostima, za buduće
autore, ali je vrlo značajno da se o ovoj temi promišlja i uočava da i u arhivistici PR
prestaje da bude trend i postaje potreba.
Bitno je istaći činjenicu da su, u nekoliko navrata, različiti autori obrađivali
iste teme, te odvojeno, i uz vremensku distancu, dolazili do istih zaključaka. Ovo je
dodatni kvalitet i doprinos Arhivske prakse, jer se na taj način potvrđuju objavljeni
rezultati i zaključci, koji onda sa sigurnošću mogu biti podloga za budući, praktični
rad.
Prilagođavanje promjenama u okruženju i djelotvorno korištenje tehnika i
alata pomoću kojih će se na najbolji mogući način ostvariti komunikacija s ciljanim
javnostima jeste suština odnosa s javnosti. Arhivska praksa je u tom smislu dala
izuzetan doprinos u proteklih 10 godina, na način da su, kroz objavljene radove
i obrađene teme, promjene shvaćene kao neminovnost, a prilagođavanje arhivskih
ustanova kao imperativ. Aktuelnost tema i njihov praktični značaj stavlja ovaj časopis
u red publikacija koje su čvrsta poveznica između arhivskih djelatnika i djelatnika u
registraturama, ali i između arhivskog znanja i umijeća arhiva i arhivskih djelatnika
Tuzlanskog kantona sa arhivistima i arhivskim ustanovama s cijelog prostora Bosne i
Hercegovine, susjednih država i država širom Evrope, što je i bila zamisao i zvijezda
vodilja začetnika projekta.

Summary

Professional and scientific magazine Archive practice in its 20 years
of publication has made a significant contribution to the archival profession. He
went through his evolution and progressed from number to number, in terms of
continuous improvement of quality, increase of number of pages and circulation, and
references of journals in scientific public. With every published number, the most
current problems could be followed, but also new trends, which, especially with
the development of information technologies, have penetrated into the archivist.
The paper covered the analysis of the contents of the last 10 published issues of
the Archive Practice magazine in order to determine and explain the contribution
of the journal in the application of new trends in the work and operation of the
archives: the application of information technologies for the purpose of popularizing
archives and public relations. About the application of information technologies,
as a means of popularizing the archives, 11 works were published, which deal with
topics of the new communication context-Internet, WEB.2 tools. The contents of the
website, its significance for the communication process between the archives and
their public, the possibilities of social networks in the popularization of the archives
were elaborated, and comparative analyzes were made in the application of the latest
information technologies. Published works and analyzes can be a clear sign of how to
continue and in what direction, which is the essence of the scientific and professional
journal - to set the problem, to make an analysis of the current situation and to give
recommendations for practical work.

208
“Arhivska praksa” - Doprinos u primjeni novih trendova u arhivistici sa akcentom na odnose ...

In the archival activities, certain turnovers have been made regarding the
perception of the public about the importance and role of the archives in everyday
life and social processes, as well as in understanding the role of public relations as a
factor of better understanding and bilateral communication with all relevant public.
The archival practice has followed these trends, and in 9 published works various
segments of public relations have been processed - cultural, publishing, exhibition
activity, reflections on adapting all these activities to the needs of new consumers
- the “Google generation”. Considering the need to change the perception of the
general public about archival institutions and the spread of knowledge about their
role and importance, the ways of attracting as many visitors as possible, as well as
educational pedagogical work segment of the archives (visits of pupils of elementary
and secondary schools, days of “open doors”) are problematic. In the long term,
the goal is to educate young generations, to interest them and to present them to
the research, using them in a mildly located place in archival depots. Archives are
becoming part of the tourist offer, which, again, contributes to their popularization,
but it is also an option for an additional source of income. True, there are still
untapped segments of public relations, for future authors, but it is very important
that this topic is thought out and it is noticed that the PR archives ceases to be a trend
and becomes a necessity.
It is important to point out the fact that on several occasions, different authors
dealt with the same topics, and separately, and along the time distance, came to the
same conclusions. This is an additional quality and contribution to Archival Practice,
as this confirms published results and conclusions, which can then be safely backed
up for future, practical work.
Adaptation to changes in the environment and the effective use of techniques
and tools for the best possible way to communicate with the targeted public is the
essence of public relations. In this respect, archival practice has made an outstanding
contribution over the past 10 years, in such a way that, through published works and
the topics discussed, changes are seen as inevitable, and the adaptation of archival
institutions as an imperative. The current issues and their practical relevance put this
journal in the series of publications that are a strong link between archival employees
and employees in the registry, as well as between the archival knowledge and skills
of the archives and archival staff of the Tuzla Canton with archivists and archival
institutions from the entire territory of Bosnia and Herzegovina, State and state
across Europe, which was the idea and the star of the project’s initiator.

209
Selma ISIĆ stručni rad
Arhiv Tuzlanskog kantona

OSVRT NA STRUČNO-TEMATSKU ZASTUPLJENOST NA
STRANICAMA ČASOPISA “ARHIVSKA PRAKSA”

Apstrakt: Rad se bavi pitanjem obrađenih tema i objavljenih radova u
časopisu „Arhivska praksa“ od prvog do devetnaestog broja. Koje su to teme tokom
19 godina bile najviše zastupljene i kojima se poklanjalo najviše pažnje. Bilo je tema
koje su u potpunosti ili djelimično ponavljane. Kakav je odnos autora prema temama
i koliko su iste imale odjeka u radovima autora, neka su od pitanja kojima će se autor
baviti što će ujedno staviti u fokus koji su to arhivistički problemi bili najvažniji,
kako za organizatora tako i za autore radova. Kroz detaljniju analizu moguće je i
vidjeti napredak i rezutate postignute u okviru nekih tema koje su prezentovane u
okviru projekta “Arhivska praksa”.
Autor će u radu pokušati uraditi analizu jednog broja radova objavljenih
u časopisu „Arhivska praksa“ sa nekoliko aspekata. Tu je prije svega analiza
glavnih zadatih tema, tj. tema koje su raspisom postavljene kao teme prezentovane
na savjetovanjima, te objavljene u časopisu ”Arhivska praksa”. Budući da početni
brojevi časopisa nisu imali postavljene osnovne teme, autor će za ove brojeve pokušati
dati osnovnu analizu tema po ključnim riječima iz naslova radova, kao i neke druge
parametre koji se odnose na objavljene teme. Ovdje se misli samo na stručne,
arhivističke teme, obrađene u časopisu, ne teme iz građe ili priloge iz drugih rubrika.
Ključne riječi: Časopis „Arhivska praksa“, autori, arhivistički članci,
analiza radova, struktura časopisa.

A NOTE ON PROFESSIONAL AND THEMATIC SUBJECTS ON THE
PAGES OF JOURNAL „ARCHIVAL PRACTICE“

Abstract: The paper deals with the subject matter of the issues and published
papers in the journal Archival Practice from the first to the nineteenth issue. What
were the topics most over the past 19 years and the most attention paid to. There
were topics that were completely or partially repetitive. What is the relation of the
author to the topics and how much they have had the echo in the writings of the
author, some of the questions that the author will deal with, which will at the same
time be placed in the focus of archival problems, were the most important for both
organizers and authors of works. Through a more detailed analysis it is possible
to see the progress and results achieved within some of the topics presented in the
Archival Practice project.
The author will try to analyze the number of papers published in the journal
“Archival Practice” from several aspects. First of all, there is an analysis of the

210
Osvrt na stručno-tematsku zastupljenost na stranicama časopisa “Arhivska praksa”

main topics, Topics that have been cited as topics presented at the consultations, and
published in the journal Archival Practice. Since the starting numbers of the journal
did not have the basic topics set, the author will try to give them basic analysis of the
topics by key words from the title of the papers, as well as some other parameters
related to published topics. Here we only refer to professional, archival topics in a
journal, not topics from historical sources or annexes from other sections.

Keywords: Journal „Archival practice“, authors, archival articles, work
analysis, journal structure.

Uvodna razmatranja

Arhiv Tuzlanskog kantona i Društvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog
kantona su 1998. godine pokrenuli projekat „Arhivska praksa“. Projekat je oblikovan
kao međunarodni skup, koji se realizuje kao arhivsko savjetovanje s međunarodnim
učešćem, sa kojeg se prilozi štampaju u istoimenom časopisu. U suštini je to bio
nastavak savjetovanja koje se već 10 godina održavalo u Tuzli i objavljivanje članaka
sa 11. savjetovanja u časopisu čiji je prvi broj objavljen iste godine, nakon dobijanja
Saglasnosti1 od nadležnog Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta.
Od svog formiranja svaki broj časopisa od prvog do devetnaestog je uporedo
s projektom Međunarodnog savjetovanja “Arhivska praksa” okupljao značajan broj
referentnih stručnjaka iz arhivistike, informatike i historije, koji su otvarali aktualna
i veoma zanimljiva arhivistička pitanja. Časopis je pokrenut, prije svega, iz stručnih i
naučnih razloga sa jasnim i prevashodnim ciljem davanja doprinosa na planu saniranja
postratne arhivske službe, te oživljavanja i uvezivanja iste. Pojavljivanjem časopisa
Arhivska praksa, dat je značajan podsticaj i doprinos razvoju arhivske službe u Bosni
i Hercegovini. Od posebne je važnosti da se časopis pojavio u vremenu kada su
brojni problemi zaokupljali cjelokupnu bosanskohercegovačku arhivsku struku, što
je zahtijevalo otvaranje brojnih pitanja arhivske teorije i prakse. Po samim riječima
organizatora, cilj je bio da se sa što manje posljedica, stručnim praćenjem arhivske
problematike iz jednog poprilično statičkog bosanskohercegovačkog postdejtonskog
arhivskog ambijenta pređe u onaj tranzicijsko-globalistički, kakav je izgrađivalo i
nametalo evropsko savremeno društvo u oblasti arhivske struke i nauke.2

1 Saglasnost za izdavanje časopisa „Arhivska praksa“, br. 10/2-432-20-2/98, od 8. maja 1998. godine
(Saglasnost izdalo Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlansko-podrinjskog kantona).
2 Izet Šabotić, Časopis Arhivska praksa (1998–2012) – doprinos razvoju arhivske djelatnosti u Bosni
i Hercegovini (u povodu petnaest godina izlaženja), Tuzla 2012, 5-10. (dalje: I. Šabotić, Časopis
Arhivska praksa). Više o projektu „Arhivska praksa“ i istoimenom časopisu vidi: Izet Šabotić, Deset
godina časopisa „Arhivska praksa“(1998–2007), Tuzla 2007; Izet Šabotić, Projekat: „Arhivska
praksa“ u funkciji edukacije arhivskih kadrova, Arhivska praksa, br. 15, Tuzla 2012, 101-118; Azem
Kožar, Doprinos projekta „Arhivska praksa“ edukaciji arhivista u Bosni i Hercegovini i okruženju,
Atlanti, br. 24, N. 2, Trst-Maribor 2014, 175-183.

211
Selma ISIĆ

Struktura časopisa Arhivska praksa

Časopis Arhivska praksa je godišnjak koji u izdanju Arhiva Tuzlanskog
kantona i Društva arhivskih zaposlenika TK izlazi od 1998. godine. Široj
arhivističkoj i drugoj naučnoj i stručnoj javnosti je poznat kao jedan od dva3 stručna
arhivistička časopisa koji se objavljuje u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Od
samoga početka izlaženja naišao je na dobar prijem kod stručne arhivske javnosti
čije učešće, sugestije i kritike su pomogle da časopis iz broja u broj raste, dograđuje
se, unapređuje i obogaćuje stručnim, naučnim i tehničkim prilozima. Kao dokaz
tome su ne samo kvantitet, već i kvalitet časopisa koji je iz broja u broj bio sve bolji
i bolji, što najbolje potvrđuje citiranost članaka objavljenih u časopisu. Časopis se
štampao u tiražu od 500 primjeraka, a sam obim časopisa se tokom godina mijenjao,
pa je od početnih 168 strana u prvom broju,4 narastao do čak 680 stranica u 15-tom
broju.5 U posljednja tri broja broj stranica se ustalio na preko 540 stranica.
Od prvog pa do devetnaestog broja primjetno je da su organizatori pokušali
napraviti prepoznatljivu stručno-uređivačku i tehničku formu časopisa u čemu se
i uspjelo. Potvrda tome je da se struktura časopisa od samog početka nije bitnije
promjenila. Ista je samo dograđivana, a časopis je samo obogaćen novim sadržajima
i tehničkim usavršavanjem. Prvi objavljeni broj časopisa imao je rubrike: Arhivistika
i arhivska služba, Iz drugih časopisa, Prikazi i ocjene i Izvještaji. Takvu strukturu
časopis je zadržao do osmog broja, kada je u strukturu uvrštena i rubrika Iz građe.
Strukturalno stručno-naučna forma časopisa Arhivska praksa time se zaokružila.
Prva cjelina Arhivistika i arhivska služba odnosi se na praktična pitanja arhivske
teorije i prakse i kao najobimnija, te tematski i sadržajno najraznovrsnija čini osnovu
časopisa. U okviru iste obično se zadaju tri pitanja iz domena arhivske problematike
koja su aktualna i značajna za arhivsku djelatnost. Suštinski predstavlja važne
aspekte stručno-analitičkih istraživanja vezanih za neka od ključnih pitanja arhivske
teorije i prakse. Druga cjelina Iz drugih časopisa donosi jedan rad objavljen u nekom
drugom časopisu, a koji je zbog svoje tematike i sadržaja značajan i zanimljiv i za
arhivsku struku u Bosni i Hercegovini. Treća cjelina Iz građe predstavlja zanimljive
i značajne historijske i historiografske radove nastale na osnovu primarne historijske
građe pohranjene u arhivskim fondovima i zbirkama arhiva. Pored toga što donose
veliki broj historijskih činjenica ukazuju i na povezanost i isprepletenost arhivistike
i historije. Četvrta cijelina Prikazi i ocjene donosi priloge kao stručno-naučne
osvrte na određene vrijedne publikacije arhivske i historijske provenijencije. Na
ovaj način daje se određena posebnost i svježina časopisa, a ujedno se pokušavaju
pratiti sve bitne aktivnosti i noviteti u oblasti arhivistike i historiografije. U petoj
cjelini Izvještaji predstavljeni su izvještaji o realizaciji stručnih, naučnih i kulturnih
sadržaja i manifestacija održanih u Bosni i Hercegovini, Austriji, Italiji, Hrvatskoj,
3 Pored časopisa Arhivska praksa drugi stručni ahivistički časopis koji se publikuje u Bosni i Hercegovini
je Glasnik arhiva i Arhivističkog udruženja Bosne i Hercegovine, čiji je prvi broj publikovan 1961.
godine, a do 2016. godine objavljeno je 46 brojeva.
4 Prvi br. časopisa Arhivska praksa objavljen je 1998. u Tuzli u izdanju Arhiva Tuzlanskog kantona i
Društva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona.
5 Časopis Arhivska praksa, br. 15. objavljen je 2012. godine u Tuzli u izdanju Arhiva Tuzlanskog kantona
i Društva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona, a u njemu su objavljeni radovi prezentovani na
Dvadesetpetom međunarodnom savjetovanju „Arhivska praksa“ 2012.

212
Osvrt na stručno-tematsku zastupljenost na stranicama časopisa “Arhivska praksa”

Srbiji i Sloveniji. Na ovaj način upoznajemo arhivsku i historiografsku javnost sa
značajnim sadržajima iz oblasti historiografije i arhivistike.
U svim brojevima časopisa za sve stručne radove donesen je rezime, do 8
broja na njemačkom, a od tada na engleskome jeziku. Sve vrijeme izlaženja časopisa
težilo se stručnoj i tehničkoj nadogradnji, čime se kvalitet časopisa iz broja u broj
poboljšavao. Od 8 broja, kao ustaljena forma Časopisa, uvedeni su apstrakt i ključne
riječi stručnih i naučnih radova.
Klasifikacija časopisa od prvog broja urađena je po sistemu UDK 930.25 i
indeksiran po ISSN-1512-5491, a indeksacija je rađena u Narodnoj biblioteci Bosne
i Hercegovine Sarajevo. Zbog stručnih, tehničkih i drugih kvaliteta časopis je našao
svoje mjesto u čitaonicama brojnih arhivskih i drugih kulturnih i naučnih institucija
u zemlji i inozemstvu, te kod arhivskih radnika raznih profila. Na taj način časopis
Arhivska praksa postala je čvrsta poveznica između arhivskih radnika i djelatnika
u registraturama, ali i između arhivskog znanja i umijeća arhiva i svih arhivskih
djelatnika Tuzlanskog kantona sa arhivistima i arhivskim ustanovama sa cijelog
prostora Bosne i Hercegovine, susjednih država i desetina država širom Evrope. Od
2015. godine časopis je i zvanično uvršten u CEEOL6 bazu u Frankfurtu, a od 2017.
i u EBSCO bazu.7
U devetnaest brojeva časopisa na oko 8.100 stranica objavljeno je 855
bibliografskih jedinica iz različitih oblasti, svakako ponajviše iz arhivistike, ali i
informatike i historije. Od toga, najviše je radova objavljeno u rubrici Arhivistika
i arhivska služba, ukupno 530, što je i razumljivo, jer je časopis koncipiran po
principu da se najviše pažnje poklanja stručnim pitanjima iz oblasti arhivistike i
arhivske struke. U rubrici Iz drugih časopisa, objavljeno je ukupno 23 rada. U rubrici
Iz građe koja se pojavila tek od osmog broja do devetnaestog broja objavljeno je 67
radova. Znatan broj zanimljivih saopštenja objavljenih u rubrikama Prikazi i ocjene,
iznosi 115 priloga, dok je u rubrici Izvještaji objavljeno 112 priloga sa brojnih
međunarodnih i domaćih stručnih i naučnih skupova. U časopisu je objavljeno i
šest sadržaja In memoriam posvećenih rano preminulim arhivskim kolegama i
saradnicima.
AUTORI
AP PRILOGA
SADRŽAJ ČASOPISA AP
BiH - OSTALI
Iz
Stručni Iz
Br God Str drugih Prikazi Izvještaji RZ Ukupno BiH OSTALI
članci građe
časopisa
1 1998. 168 14 3 - 4 1 _ 22 17 4
2 1999. 166 13 1 - 4 5 - 23 20 3
3 2000. 215 18 1 - 2 8 - 29 21 8
4 2001. 205 15 1 - 6 7 - 29 24 5
6 CEEOL - Centralna i istočnoevropska online biblioteka je online arhiva koja pruža pristup radovima,
stručnim člancima, elektronskim knjigama i redigitalizovanim dokumentima vezanim za evropsko,
posebno centralnoevropsko i istočnoevropsko podneblje.
7 EBSCO je američka online baza koja nudi niz bibliotečkih usluga korisnicima. Ona pruža pristup
cijelim tekstovima priloga iz polja humanističkih, društvenih i drugih nauka koji se objavljuju u
časopisima u cijelom svijetu. U februaru 2017. godine ostvaren je kontakt Arhiva TK i EBSCO baze o
uvrštavnju časopisa Arhivska praksa u istu.

213
Selma ISIĆ

5 2002. 251 20 1 - 5 2 1 29 20 9
6 2003. 285 31 2 - 7 2 - 42 34 8
7 2004. 287 25 2 - 7 1 2 37 18 19
8 2005. 490 28 1 5 6 6 - 46 27 19
9 2006. 432 24 1 3 6 6 2 42 26 16
10 2007. 504 31 1 5 5 5 1 48 27 21
11 2008. 473 33 1 5 5 10 - 54 31 23
12 2009. 534 36 1 6 5 7 - 55 33 22
13 2010. 509 35 1 7 6 7 - 56 30 26
14 2011 573 33 1 11 7 9 - 61 40 21
15 2012. 680 41 1 8 10 6 - 66 35 31
16 2013. 519 31 1 5 5 6 - 48 19 29
17 2014. 548 33 1 3 6 8 - 51 24 27
18 2015. 613 32 1 5 10 9 - 57 34 23
19 2016. 638 37 1 4 9 7 - 58 32 26
UKUPNO
8.090 530 23 67 115 112 6 853 512 340
Tabela 1. Analiza časopisa Arhivska praksa.
8

U tabeli 1. dati su neki osnovni podaci o časopisu Arhivska praksa. Iz datih
parametara vidljiv je rast i razvoj časopisa, kako u njegovoj strukturi, dodavanjem
rubrike Iz građe, tako i njegovoj kvantiteti što se vidi kako u povećanju broja
stranica, tako i u povećanju broja stručnih radova, te u konstantnosti broja priloga
u svim ostalim rubrikama. Tu posebno treba istaknuti rubriku Iz građe koja je od
uvrštavanja u strukturu časopisa 2005. godine, ne samo konstantna, nego zauzima
značajno mjesto u strukturi časopisa. U okviru ove rubrike obrađivane su neke
značajne historiografske teme iz lokalne i nacionalne historije, a svoje radove su
objavljivali značajni naučni radnici iz Bosne i Hercegovine. Što se tiče stručnih
arhivističkih članaka primjetan je njihov konstantan rast od prvih 14 objavljenih u
prvom broju časopisa 1998. godine do 41 stručnog članka objavljenog 2012. godine
u 15. broju. Vidljivo je povećanje broja stručnih radova gotovo za 3 puta u odnosu
na prvi broj. Ipak detaljnijom analizom možemo reći da se u zadnjih 8 godina, ili 8
brojeva količina članaka u prosjeku kreće između 33 i 36 stručnih radova, objavljenih
u rubrici Arhivistika i arhivska služba.

Analiza zadatih tema u časopisu Arhivska praksa

Potrebno je naglasiti da je časopis Arhivska praksa sastavni dio istoimenog
savjetovanja. U osnovi, savjetovanja su započela kao oblik potrebne edukacije za
radnike u registraturama, i manje više takva stručna osnova savjetovanja se sačuvala
do danas. S tim što je tokom godina došlo do stručnog i organizacionog jačanja
projekta „Arhivska praksa“, posebno njene stručne komponente vezane za otvaranje
novih i aktualnih pitanja, koja su izravno mogla pomoći u rješavanju nagomilanih
stručnih problema sa kojima su se sretali imaoci i stvaraoci registraturne građe. To
je bio značajan pomak i iskorak u odnosu na početne brojeve časopisa Arhivska
8 Podaci preuzeti iz časopisa Arhivska praksa, br. 1-19.

214
Osvrt na stručno-tematsku zastupljenost na stranicama časopisa “Arhivska praksa”

praksa. Tako u prva dva broja časopisa, tj. u pripremi 11. i 12. savjetovanja nisu
bile postavljene glavne teme skupa. Autori su prijavljivali teme koje su ih zanimale
ili kojima su se trenutno bavili, najčešće u okviru stručnog posla kojeg su obavljali.

Broj Godina Teme Ukupan Broj Autori Autori
br. radova radova po iz BiH ostali
temi
1 1998. 1. arhivska služba i zakonodavstvo 3 3
2. registraturna građa u nastajanju 4 4
3. arhivi i tranzicija 14 2 2
4. ratna produkcija građe 2 2
5. arhivska oprema 1 1
6. skeniranje i mikrofilmovanje 2 1 1
2 1999. 1. arhivska služba i zakonodavstvo 3 3
2. registraturna građa u nastajanju 4 3 1
3. arhivi i tranzicija 13 1 1
4. ratna produkcija građe 1 1
5. arhivi i informacijske tehnologije 3 2 1
6. arhivska građa o BiH van BiH 1 1
Tabela 2. Teme radova objavljenih u časopisu Arhivska praksa, br. 1 i 2.9

Analiza brojeva časopisa ukazuje da je isti iz broja u broj postajao sve ozbiljniji
stručni časopis. Kao što je vidljivo iz tabele 2. u prvom broju časopisa objavljeno
je 14 stručnih arhivističkih radova, a teme su se kretale od razvoja arhivske službe,
arhivske građe u međunarodnim i društvenim aktima, rukovanja registraturnom
građom, do osobenosti zaštite i sređivanja ratne produkcije registraturne građe, te
mikrofilmovanja i skeniranja u registraturama, kao i skeniranja arhivke građe. Na
osnovu tabele vidimo da su autori radova uglavnom bili iz Bosne i Hercegovine,
njih 12 u odnosu na dva rada autora koji su došli van granica Bosne i Hercegovine.
Ista situacija je i sa drugim brojem časopisa. Objavljene su teme izlagane na
savjetovanju, tačnije njih 13. Kao i kod prvog broja autori tema su uglavnom bili iz
Bosne i Hercegovine, a teme su bile raznovrsne od uzajamne povezanosti registratura
i arhiva, novih propisa o kancelarijskom poslovanju organa uprave, značaja i uloge
arhiva u procesu tranzicije vlasništva, pa do savremenih trendova u arhiviranju i
upravljanju dokumentacijom. Ipak detaljnijom analizom primjetno je da su interesi
autora iz Bosne i Hercegovine u najvećoj mjeri bili usmjereni na teme registraturne
građe u nastajanju, te teme arhivske službe i zakonodavstva. Značajno je napomenuti
da se po izabranim temama vidi da su se arhivski stručnjaci iz Bosne i Hercegovine
još 1998. i 1999. godine bavili i modernim temama iz arhivistike, tj. procesima
skeniranja i mikrofilmovanja, kao i arhivima i informacijskim tehnologijama.10

9 Autor je u tabeli 2. radove grupisao proizvoljno prema srodnosti ili sličnosti tema kojima su se autori
priloga bavili, jer kako je u tekstu naglašeno u prva dva broja časopisa Arhivska praksa organizatori
nisu dali zadate teme za prijavu radova. Autori su uglavnom teme pripremali prema zanimanjima. Autor
je u tabeli 1. radove grupisao proizvodno prema srodnosti ili sličnosti tema kojima su se autori priloga
bavili, te uvidom u sam tekst članaka.
10 U arhivskoj praksi br. 1 ovim temama bavo se: Fahrudin Kulenović, Mikrofilmovanje i skeniranje u

215
Selma ISIĆ

Od trećeg broja časopisa gotovo svi brojevi ispunjeni su sadržajnim radovima
različite arhivske, informatičke i historiografske provenijencije. Po samim radovima
i zadatim temama vidljivo je da se nastojalo da u osnovi časopisa bude zastupljena
raznovrsna tematika raznih naučnih i stručnih pitanja sa područja arhivistike. Po
pravilu, odnosno utvrđenoj koncepciji, svaki broj časopisa od trećeg broja tretirao
je dvije do tri aktualne tematske arhivističke cjeline i one su uglavnom predstavljale
suštinu i osnovicu časopisa, te samim tim i zauzimale najviše prostora u istom.

AP SADRŽAJ ČASOPISA AUTORI

Br. God. Zadane teme Ukupan Broj BiH Ostali
broj članaka
članaka po
temama
1 1998. / 14 12 2

2 1999. / 13 11 2

3 2000. Sudbina registraturne građe 9
Stručni profili arhivara 18 3 11 7
Savremeno arhiviranje 6
4 2001. Tranzicione promjene i registraturna građa 1
Arhivska građa i osobna prava građana 15 5 11 4
Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse 9
5 2002. Arhivski propisi 7
Valorizacija registraturne i arhivske građe 20 8 13 7
Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse 5
6 2003. Arhivi u demokratskim društvima 7
Arhivi u tranziciji društva 31 10 24 7
Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse 14
7 2004. Registraturna građa u procesu tranzicije 7
Primjena međunarodnih arhivističkih 25 4 10 15
standarda i normativa
Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse 14
8 2005. Registraturna građa u nastajanju 9
Pristupi korištenju arhivske i registraturne 28 6 11 17
građe 13
Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse
9 2006. Registraturna građa u nastajanju 6
Privatna arhivska građa 24 6 11 13
Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse 12
10 2007. Arhivska građa u nastajanju 13
Arhivsko zakonodavstvo 31 5 12 19
Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse 13

registraturama; a u Arhivskoj praksi br. 2: Ismet Šemić, Perspektive razvoja kompjuterizacije; Ismet
Šemić, Razvoj i problemi arhiviranja i upravljanja dokumentacijom u Bosni i Hercegovini primjenom
savremenih tehnika i tehnologija.

216
Osvrt na stručno-tematsku zastupljenost na stranicama časopisa “Arhivska praksa”

11 2008. Arhivska građa u nastajanju 15 11 22
Zaštita arhivske građe međunarodni i 33
nacionalni aspekti/Međunarodni sistem zaštite 4
arhivske građe 14
Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse
12 2009. Valorizacija registraturne i arhivske građe 36 9 14 22
Zaštita i korištenje arhivske i registraturne 9
građe/Zaštita registraturne građe u nastajanju 18
Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse
13 2010. Vrednovanje arhivskih poslova 35 12 10 25
Zaštita arhivske/registraturne građe u 8
nastajanju 15
Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse
14 2011. Zaštita arhivske građe u nastajanju 33 13 15 18
Zaštita arhivske građe ratne provenijencije 8
Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse 12
15 2012. Obrazovanje i edukacija arhivskog kadra – 41 16 11 30
stanje i perspektive/ Edukacija arhivskog kadra
Stanje i zaštita registraturne građe imalaca 10
koji se nalaze u fazi statusnih promjena/
Registraturna građa u nastajanju 18
Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse
16 2013. Stanje i zaštita registraturne građe imalaca 31 12 3 28
u tranziciji (stečaj, likvidacija, privatizacija
reforma)/ Zaštita arhivske građe registratura u
tranziciji
Arhivistički standardi (značaj i primjena)11 4
Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse 15
17 2014. Značaj i doprinos vanjske službe u procesu 33 14 9 24
zaštite arhivske građe u nastajanju
Arhivske zgrade i oprema i njihov značaj u 4
procesu zaštite arhivske građe
Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse 15
18 2015. Zaštita arhivske građe u vanrednim prilikama 32 12 12 20
Evidencije u oblasti kancelarijskog i 7
arhivskog poslovanja – značaj i funkcija
Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse 13
19 2016. Uticaj sređenosti registraturne i arhivske građe 37 11 14 23
u registraturama i arhivima na korisničku
funkciju 4
Pregled stanja registraturne i arhivske građe (u
registraturama i arhivima) 22
Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse
530 226 304
UKUPNO
Tabela 3. Pregled glavnih zadatih tema objavljenih u časopisu Arhivska praksa 1-19.11

11 Vidjeti više u: Programi (afiše) Međunarodnog savjetovanja „Arhivska praksa“ od 11. do 29.
savjetovanja, i u uvodnom dijelu časopisa Arhivska praksa, br. 1 –19. (poglavlje Umjesto predgovora).

217
Selma ISIĆ

U tabeli 3 dat je glavni pregled zadatih stručnih tema objavljenih u časopisu
Arhivska praksa od broja 1 do broja 19, te prezentovanih na savjetovanjima
„Arhivska praksa“ od 1998. do 2016. godine sa naslovima tema i podacima o broju
radova objavljenih u okviru svake teme. Sem toga, navedeno je koliko je stručnih
radova u kojem broju objavljeno od strane stručnih radnika iz Bosne i Hercegovine,
a koliko iz ostalih zemalja. Za prva dva broja časopisa analiza tema je data nešto
ranije, jer za te godine glavne teme nisu postavljane. Na osnovu iste vidljivo je da
je u 19 publikovanih brojeva časopisa Arhivska praksa objavljeno 530 stručnih
radova. U tabeli su date razvrstane postavljene teme i broj radova objavljen u okviru
svake. Također vidljivo je da su autori 226 priloga (stručnih radova) objavljenih u
19 brojeva časopisa iz Bosne i Hercegovine, a njih 304 dolaze van granica Bosne
i Hercegovine. Primjetno je da je u prvim brojevima taj odnos autora iz Bosne i
Hercegovine i ostalih bio na strani autora iz Bosne i Hercegovine, primjer: 12 autora
iz Bosne i Hercegovine u odnosu na 2 iz drugih zemalja u prvom broju časopisa ili
11 iz Bosne i Hercegovine u odnosu na 2 u drugom broju. Od tada vidimo konstantan
broj rasta ukupnog broja stručnih radova u narednim brojevima ali i veći broj radova
autora iz drugih država. Tako već u trećem broju imamo odnos 11 radova autora iz
Bosne i Hercegovine u odnosu na 7 radova autora koji su iz drugih država. U šestom
broju objavljenom 2003. godine imamo odnos 24 prema 7 u korist domaćih autora,
ali već 2004. godine taj odnos se mijenja u korist autora koji dolaze van granica
Bosne i Hercegovine (10 autori iz Bosne i Hercegovine a 15 autori iz drugih država).
Nakon toga taj odnos je konstantno u korist autora koji dolaze van granica Bosne
i Hercegovine, pa je u 15 broju objavljenom 2012. godine broj autora iz drugih
zemalja skoro 3 puta veći, tj. odnos radova bio je 11 autori iz Bosne i Hercegovine,
a 30 autori iz drugih zemalja. Godine 2013. imamo slučaj da je od 31 objavljenog
stručnog rada, svega tri objavljena rada bila autora iz Bosne i Hercegovine u odnosu
na 28 autora iz drugih zemalja. Nakon toga taj odnos se manje više ujednačio na
12 na prema 20, 2015. godine i 14 na prema 23 rada 2016. godine u korist autora
iz drugih zemalja. Razloga za to je više, prije svega kriza arhivske struke u Bosni
i Hercegovini, osipanje starog iskusnog kadra u arhivima Bosne i Hercegovine,
dok smjena generacija stručnih zaposlenika nije izvršena na najbolji način, tome
je svakako doprinio i smanjen broj ukupnog stručnog kadra u arhivima u BiH.
Ako tome dodamo i svakodnevne stručne probleme arhivske djelatnosti, opadanje
zanimanja za istraživanje i publikovanje priloga je razumljivo, iako ne i opravdano.
Od trećeg broja časopisa primjetno je grupisanje radova u skladu sa predhodno
zadatim temama, a koji sa mogućim manjim izmjenama prate izlaganja, tj. učešće
autora na samom Savjetovanju. Već tada se vidjela primjetna forma u kome je jedna
tema obavezno bila više usmjerena na registrature i njihovu problematiku, ponekad
i dvije, dok je treća tema 2000. godine naslovljena Savremeno arhiviranje, a već od
naredne naslovljena Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse i kao takva se zadržala
do danas. Iako je najčešće ista usmjerena na arhive i informatičko okruženje, u sklopu
iste teme autori su bili u mogućnosti baviti se bilo kojom temom koju smatraju važnom
ili koja je trenutno predmet njihovog interesovanja, bez obzira da li se radi o nekoj
klasičnoj temi ili temi iz moderne arhivistike. Zadnjih godina raspisima za Savjetovanje
u sklopu treće teme često se postavlja i jedna podtema koja je po organizatorima
posebno interesantna za struku, te smatraju da je značajno posebno istaknuti istu.

218
Osvrt na stručno-tematsku zastupljenost na stranicama časopisa “Arhivska praksa”

Što se tiče konkretno postavljenih tema, autor je primijetio da je u ovih 19
godina ne rijetko dolazilo do ponavljanja postavljenih glavnih tema Savjetovanja,
bilo identičnog ponavljanja teme ili djelimičnog ponavljanja, gdje se već neka ranije
postavljena tema ponavljala u sličnom ili manje više dopunjenom obliku. Jedan
od primjera je tema Registraturna građa u nastajanju postavljena u ovom obliku
2005. i 2006. godine.12 Nešto ranije, 2000. godine je postavljena je tema Sudbina
registraturne građe. Sudbina arhivske i registraturne građe u nastajanju jedno je od
najznačajnijih pitanja bosanskohercegovčke arhivske teorije i prakse, a dinamika
i uspješnost u rješavanju tog ključnog pitanja direktno utiču na kulturnu osnovu
zemlje, ali i na ukupan dignitet arhivske djelatnosti. Iz toga proizilazi i obaveza
države, ali i struke da odlučno i bezkompromisno upregnu sve svoje snage i
mogućnosti na brzome i efikasnome rješavanju ovog društvenoga pitanja, kako bi
se stvorile neophodne pretpostavke za brzi razvoj arhivske djelatnosti.13 Po samim
organizatorima proces stradanja arhivske građe još nije zaustavljen pa se javila
potreba „zaoštravanja“ pitanja borbe za zaštitu arhivske građe u nastajanju u vremenu
tranzicije bosanskohercegovačkog društva.14
Sličan primjer je i sa temom Arhivska građa u nastajnju o kojoj se pisalo u
časopisu 2007. i 2008. godine, dok je 2011. godine postavljena tema Zaštita arhivske
građe u nastajanju, a 2014. Vanjska služba i njen značaj u zaštiti arhivske građe u
nastajanju. Ovako široko postavljene teme omogućavale su velikom broju autora da
obrađuju različite segmente rada sa arhivskom građom u okviru teme. To potvrđuje
da je svaki puta ova tema bila dobro obrađena. Godine 2007. objavljeno je 13 radova
na ovu temu, 15 radova 2008, 13 radova 2011. i 14 radova 2014. godine.
Valorizacija registraturne i arhivske građe je tema koja je zadana kao glavna
2003. (objavljeno 8 članaka u časopisu br. 5) i 2009. godine (objavljeno 9 članaka
u časopisu br. 12).15 Valorizacija, odnosno, vrednovanje registraturne i arhivske
građe je jedno od pitanja arhivske djelatnosti koje je uvijek aktualno i temeljno je
pitanje arhivske struke. Cilj postavljanja istog je predstavljanje različitih kriterija i
načela vrednovanja arhivske građe, kao i razmjene iskustava i postupaka u procesu
vrednovanja iste. Evidentna je činjenica da se radi o fundamentalnoj strani arhivske
djelatnosti, trajno aktualnoj i za arhive i za registrature. Od pravilnog postavljenja
ove problematike direktno zavisi mogućnost pravilnog rješenja brojnih pitanja
arhivske teorije i prakse.16
Još jedna tema koja se nekoliko puta ponavljala u okviru projekta „Arhivska
praksa“ je vezana za arhivsku i registraturnu građu i tranzicione promjene. Prvi puta
postavljena je 2001. godine kao Tranzicione promjene i registraturna građa kada je
objavljen samo 1 rad koji je obuhvatao ovo pitanje. Iako se na osnovu programa za
Savjetovanje „Arhivska praksa“ 2001. godine vidi da su organizatori u prvu temu
stavili 5 od prvih 6 radova objavljenih u časopisu, autoru priloga se učinilo da samo
jedan od objavljenih članaka stvarno dotiče zadate teme, dok niti jedna od ostalih ni
12 Interesantno da je ista tema bila postavljena dvije godine za redom, ali možemo predpostaviti da je
organizator istu smatrao od posebne važnosti.
13 Arhivska praksa, br. 2, Tuzla 1999, 7.
14 Arhivska praksa, br. 3, Tuzla 2000, 7.
15 Svoje radove na temu valorizacije objavili su: Vladimir Žumer, Krešimir Ibrišimović, Ljerka
Šimunić, Nermana Hodžić, Nada Čibej, Omer Zulić, Žarko Štrumbl, Selma Isić i Branko Antelj.
16 Arhivska praksa, br. 5, Tuzla 2002, 7.

219
Selma ISIĆ

na koji način ne obrađuje pitanja odnosa tranzicijskih promjena i registraturne građe,
po bilo kojem osnovu.17 Drugi puta postavljena je kao Arhivi u tranziciji društva
2003. godine, kada se 10 autora bavilo ovim pitanjem. Pitanjem tranzicije bavilo se
i u 7. broju časopisa kada je u okviru teme Registraturna građa u procesu tranzicije
objavljeno 7 radova koji su se bavili ovim pitanjem. Godine 2012. deset članaka
je štampano na temu Stanje i zaštita registraturne građe imalaca koji se nalaze
u fazi statusnih promjena18, a 2013. godine 12 autora se bavilo pitanjem Stanje i
zaštita registraturne građe imalaca u tranziciji (stečaj, likvidacija, privatizacija,
reforma).19 Ovako postavljena tema daje mogućnost otvaranja šireg spektra pitanja,
sa kojim su se sretali stvaraoci i imaoci registraturne građe u nastajanju. Stoga je
organizator Savjetovanja smatrao da ovako postavljene teme u datom trenutku mogu
da daju bolji rezultat na planu animiranja i educiranja kadrova u registraturama
zaduženih za zaštitu arhivske građe u nastajanju. Nekada je postojala potreba da
se tema (pitanje) ponovi kako bi se izvršio presjek realizacije određenih stručnih
procesa koji su se odvijali duži vremenski period, što je ovdje bio slučaj. Proces
tranzicije u Bosni i Hercegovini je jedno od aktualnijih pitanja arhivske djelatnosti.

17 Radi se o radovima: Salih Jalimam, Arhivistika i historija; Dušan Vržina, Problematika funkcionisanja
arhivske mreže u Republici Srpskoj; Marko Landeka, Problematika zažtite registraturnog gradiva na
području Državnog arhiva u Osijeku; Miroslav Novak, Prednosti in pasti prevzimanja arhivskega
gradiva na sodobnih medij. Po autorovom mišljenju ovi radovi objavljeni u četvrtom broju časopisa
pripadaju trećoj zadatoj temi Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse. Jedini rad koji se djelimično
bavi zadatom temom je rad Modaliteti zbrinjavanja ugrožene registraturne građe, autora Azema
Kožara.
18 Objavljeni su radovi: Marija Todorović, Primarna zaštita javne arhivske građe u Republici Srbiji
na osnovu predloga Zakona o arhivskoj građi i arhivskoj službi, dr. Aco Angelovski, Stanje i zaštita
registraturne građe imalaca, koji se nalaze u fazi statusnih promjena (stečaj, likvidacija, privatizacija,
reorganizacija), Chiara Artico, Privatizacija javnih ekonomskih subjekata i njen uticaj na konzervaciju
i zaštitu arhivske građe; Ivana Posedi, Problematika vrednovanja arhivskog i registraturnog gradiva
izvan arhiva; Lenka Pavlíková, Mária Munková, Zaštita registraturne građe u slučajevima likvidacije
ili bankrota u Republici Slovačkoj; Dr. Gorazd Stariha, Arhivska građa privrednih preduzeća u stečaju
i likvidaciji; Jugoslav Veljkovski, Problematika zaštite i preuzimanja arhivske građe registratura u
stečaju (iskustva Istorijskog arhiva Grada Novog Sada); Јасмина Латиновић, Стечај или ликвидација
као могуће решење, Пример - Фабрике пољопривредних машина и резервних делова „25. Мај“
Кикинда; Željko Marković, Sudbina i status nepreuzete arhivske građe bivših društveno-političkih
organizacija u SFRJ; mag. Gašper Šmid, Žarko Štrumbl, Evidentiranje arhivske građe u inostranstvu.
19 To su autori: mr. Jasmina Živković, Arhivska građa privrednih stvaralaca u postupku tranzicije,
iskustvo Istorijskog arhiva Požarevac; dr. Aco Angelovski, Klasifikacijska šema stečajnih i likvidiranih
organizacija pruzetih u Državni arhiv Republike Makedonije u periodu 1990–2010. i sudbina
nepreuzete dokumentacije stečajnih i likvidiranih organizacija u skladu sa novim Zakonom o arhivskom
materijalu;Jasmina Latinović, Stanje i zaštita registraturne građe imalaca u tranziciji; Marija
Todorović, Zaštita arhivske građe stečajnih dužnika na području Šumadije; Nevena Karabašević,
Zaštita registraturne građe kod preduzeća u stečaju u Nišavskom okrugu; Dragan Knežević, Poslovi
sređivanja arhivske građe preuzete u toku stečaja; Miroslav Dučić, Ekonomski efekti prijema građe
preduzeća u stečaju; dr. Peter Wiesflecker, Privredni arhivi u Štajerskom Zemaljskom arhivu tradicije
– neuspjesi – mogućnosti; Omer Zulić, Uloga arhiva u zaštiti registraturne građe privatiziranih
registratura; Stojanka Bojović, Aktivnosti, problemi i zadaci službe zaštite van arhiva Istorijskog arhiva
Niš, kod privatizovanih preduzeća u Nišavskom okrugu; Melita Rončević, Posljedice neadekvatne
zaštite gradiva kod stvaratelja; Ivana Posedi, Izlučivanjem gradiva kod stvaratelja do preuzimanja
gradiva u sređenom stanju.

220
Osvrt na stručno-tematsku zastupljenost na stranicama časopisa “Arhivska praksa”

To je proces koji je u bosanskohercegovačkom društvu započeo devedesetih godina
i još uvijek nije okončan. Brojna otvorena pitanja u oblasti arhivske djelatnosti
koja su direktna posljedica tranzicijskog procesa su u raznim fazama rješavanja,
ali su zbog specifičnosti procesa tranzicije i problemi u oblasti arhivske djelatnosti
dodatno usložnjeni i otežani. Naime, posljedice dugogodišnjih tranzicijskih procesa
po arhivsku struku su evidentne i vidljive u svim područjima arhivske djelatnosti, a
tiču se doratne, ratne i poslijeratne arhivske problematike. Takvo stanje u arhivskoj
djelatnosti nameće potrebu prioriteta rješavanja tranzicijskih posljedica, te ne čudi
što se ova tema često nalazi u žiži interesovanja arhivske struke.
Časopis Arhivska praksa u nekoliko navrata bavio se i pitanjima arhivskog
kadra i njegovim obrazovanjem. Važan segment za uspješnost svake djelatnosti
predstavljaju njegovi kadrovi. Tako je kada je riječ i o kadrovima u arhivskoj
djelatnosti. U Bosni i Hercegovini ovo pitanje je posebno složeno, kompleksno, ali
i stalno aktualno, reklo bi se, od samog osnivanja arhivske službe pa sve do danas.
Iz tog razloga, ono je predmet stalnog interesovanja struke, pa je u više navrata
bilo predmet stručnih rasprava.20 U okviru „Arhivske prakse“ prvi puta ova tema je
postavljena u obliku teme Stručni profil arhivara 2000. godine, kada su objavljena
3 rada na ovu temu.21 Godine 2010. postavljena je tema Vrednovanje arhivskih
poslova, o kojoj su pisali kako autori iz Bosne i Hercegovine, tako i autori iz
okolnih zemalja. Od 12 objavljenih radova na ovu temu u Arhivsoj praksi, br. 13,
njih 4 su iz Bosne i Hercegovine, a 8 autora dolazi iz zemalja okruženja. Bila je to
dobra prilika da se vidi kako vrednovanje arhivskih poslova ali i samih arhivskih
zaposlenika stoji u balkanskim zemljama.22 Tema Obrazovanje i edukacija
arhivskog kadra – stanje i perspektive/Edukacija arhivskog kadra postavljena je
2012. godine i 16 radova je na tu temu objavljeno u časopisu br. 15.23 To je i broj

20 Arhivska praksa, br. 15, Tuzla 2012, 1.
21 Na temu Stručni profil arhivara objavljeni su radovi: Izet Šabotić, Stručni profili radnika na
poslovima kancelarijskog i arhivskog poslovanja; Seada Hadžimehmedagić, Kvalifikaciona struktura
arhivara u organima uprave i pravosuđa i Nijaz Brbutović, Kvalifikaciona struktura arhivara u
društvenim djelatnostima.
22 Autori radova na ovu temu dolazili su iz: Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Kosova i Mađarske.
23 O temi Edukacija arhivskog kadra pisali su: Stanislava Blažević, Zanimanje arhivist-aktuelnost ili
ne!; Almira Alibašić, Obrazovan arhivski kadar kao neophodan preduslov za uspjeh arhivske struke
– slučaj u Bosni i Hercegovini; Selma Isić, Obrazovanje i edukacija arhivista i multidisciplinarna
znanja; Omer Zulić, Uticaj stručne osposobljenosti arhivara na uređenost arhivskog poslovanja -
primjer organa lokalne samouprave na području Tuzlanskog kantona; Kristijan Karajić, Djelatnici
zaduženi za gradivo kategoriziranih stvaratelja - struktura i stručna osposobljenost; Svetlana Perović-
Ivović, Edukacija konzervatorsko-restauratorskog kadra u oblasti zaštite pisanog kulturnog nasleđa
u Srbiji, dr. Peter Pavel Klasinc, doc. Master studij arhivistike i dokumentologije (nova i dopunska
znanja za arhivski stručni rad u profesionalnim arhivima i arhivskim službama kod stvaralaca arhivske
i dokumentarne građe); dr. Azem Kožar, Arhivističko znanje u programima visokog obrazovanja Bosne
i Hercegovine; dr. sc. Izet Šabotić, doc. Projekat: „Arhivska praksa“ u funkciji edukacije arhivskih
kadrova; Hatidža Fetahagić, Stručno-naučni sadržaji Društva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog
kantona kao važan podsticaj edukaciji arhivskih kadrova; Saneta Adrović, Doprinos godišnjih
postdejtonskih arhivskih savjetovanja unapređenju arhivske djelatnosti Bosne i Hercegovine; Bojana
Aristovnik, Mojca Horvat, Pedagoška djelatnost u Historijskom arhivu Celje i Pokrajinskom arhivu
Maribor; Ljiljana Radovac, Reforme obrazovnog sistema u Habsburškoj monarhiji za vreme vladavine
Marije Terezije (1740–1780).

221
Selma ISIĆ

u kojem je objavljeno najviše stručnih radova, čak 41, te ujedno i najobimniji broj
časopisa sa 680 strana.
Jako je zanimljivo i pitanje korištenja arhivske građe koja se nekoliko puta
postavljala kao zadata tema savjetovanja. Prvi put radovi na temu Arhivska građa i
osobna prava građana štampana su 2001. godine kada je objavljeno 5 radova. Slična
tema je ponovljena 2005. godine kao Pristupi korištenju arhivske i registraturne
građe, kada je objavljeno 6 radova. Godine 2009. devet radova na temu Zaštita i
korištenje arhivske i registraturne građe je štampano u 13. broju časopisa Arhivska
praksa.24 O korištenju arhivske građe, ali sa posebnog aspekta govorilo se i 2016.
godine kada je zadata tema bila Uticaj sređenosti registraturne i arhivske građe
u registraturama i arhivima na korisničku funkciju. Tom prilikom 11 objavljenih
članaka se bavilo raznim aspektima ove teme. Ovdje se može zaključiti da se
navedena tema tretirala iz različitih uglova, te u posebnim periodima kada je pristup
arhivskim informacijama bio vezan za važne društvene složene procese sa kojima je
bosanskohercegovačko društvo, kao i društva zemalja u okruženju bilo opterećeno.
Arhivsko zakonodavstvo je bila tema koja je obrađivana u nekoliko brojeva
časopisa Arhivska praksa. U Arhivskoj praksi br. 10, 2007. godine, ista je obrađena
i tada je objavljeno 5 radova. Godinu dana kasnije postavljena je i tema Zaštita
arhivske građe - međunarodni i nacionalni aspekti, o kojoj su pisala 4 autora.
Kao osnovna tema savjetovanja u dva navrata postavljeno je i pitanje arhivističkih
standarda. Prvi puta 2004. godine u časopisu br. 7 kao Primjena međunarodnih
arhivističkih standarda i normativa i drugi put 2013. u časopisu br. 16, sa temom
Arhivistički standardi (značaj i primjena). Bitno je naglasiti da su se tada 4 autora
bavila ovom tematikom, međutim niti jedan od njih nije iz Bosne i Hercegovine.
Interesantan je podatak da su pojedine teme koje se čine posebno važne za
arhivsku službu Bosne i Hercegovine nisu ponavljane, recimo tema Zaštita arhivske
građe ratne provenijencije postavljena 2011. godine, u okviru koje je objavljeno
8 članaka u Arhivskoj praksi br. 14, ili Zaštita arhivske građe u vanrednim
okolnostima25 o kojoj je 2015. godine pisalo 12 autora.
Tu su i ostale teme koje su bile zadate kao osnovne teme savjetovanja i bile
objavljene u časopisu Arhivska praksa: Arhivi u demokratskim društvima, Privatna
arhivska građa, Arhivske zgrade i oprema i njihov značaj u sistemu zaštite arhivske
građe, Evidencije u oblasi kancelarijskog i arhivskog poslovanja.
Tema Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse je standardna tema
savjetovanja „Arhivska praksa“ i istoimenog časopisa, koja se ustalila od 4 broja,
tj. od 2001. godine. Širina postavljanja ove teme omogućuje autorima da u svakom
trenutku mogu pisati o onom pitanju koje trenutno smatraju bitnim i aktuelnim za
rješavanje važne arhivske problematike. To je razlog zašto u ovom dijelu časopisa
često nalazimo obrađena najraznovrsnija pitanja arhivistike.
Što se tiče razvoja stručnih tema obrađivanim u časopisu primjetno je da
su se pojedine teme ponavljale u identičnom obliku ili su postavljane dorađene

24 Nakon analize naslova i apstrakata radova autor rada je utvrdio da se uglavnom radi o radovima koji
su se bavili zaštitom arhivske građe, a manje segmentom njenog korištenja.
25 Iako ova tema pokriva i zaštitu arhivske građe u ratnim okolnostima, autor na istu gleda izdvojeno,
jer smatra da zbog ratnih dešavanja 1992–1995. i posljedica koju su ista imala na arhivsku građu, kao i
posebnog tretmana građe koja je nastajala u tom periodu potrebno je istoj posvetiti više pažnje.

222
Osvrt na stručno-tematsku zastupljenost na stranicama časopisa “Arhivska praksa”

sa izraženim pojedinim aspektom djelovanja. To je dokaz da su teme obrađivane
prije 10 ili 15 godina još uvijek aktuelne i u žiži interesovanja arhivske struke. Ipak
primjetno je da je tokom godina došlo do promjena u samoj organizaciji skupa, pa
tako i sazrijevanja u načinu postavke tema koje su obrađivane. To se najbolje može
vidjeti na osnovu poređenja nekadašnjih zadatih tema savjetovanja u odnosu na ove
novije. Za razliku od ranijih široko postavljenih tema, koje su omogućavale mnogo
više izbora u pisanju, novije su često usko postavljene, usmjerene na određene
segmente željenog pitanja s ciljem dobijanja što tačnijih i detaljnijih informacija o
postavljenom problemu.
Potrebno je istaći da su navedene teme realizirane kroz projekat „Arhivska
praksa“, predstavljale svojevrsnu školu za osposobljavanje prije svega radnika na
arhivskim poslovima u registraturama ali i arhivskih stručnjaka. Znanja usvojena
kroz sadržaje „Arhivske prakse“, pomogla su u otklanjanju brojnih nedostataka u
oblasti arhivskog i kancelarijskog poslovanja, te u ustroju ove oblasti kod značajnog
broja registratura. Sve je to uticalo da stanje zaštite arhivske građe u nastajanju
na području Arhiva Tuzlanskog kantona bude znatno popravljeno, što je između
ostalog i izravan uticaj projekta „Arhivska praksa“. O tome svjedoče i podaci da
je u 19 brojeva časopisa Arhivska praksa objavljenih 19 radova došlo od autora iz
registratura (2 u trećem broju časopisa26, 1 u četvrtom,27 1 u petom,28 3 u šestom,29 3 u
devetom,30 1 u jedanaestom,31 3 u dvanaestom,32 1 u trinaestom,33 2 u četrnaestom,34

26 Nermina Hadžimuhamedović, Primjena novih propisa o kancelarijskom poslovanju i korištenje
računara u radu na primjeru Općine Gradačac, Arhivska praksa, br. 3, Tuzla 2000, 134-139; Marijana
Galušić, Arhiviranje u bankama, Arhivska praksa, br. 3, Tuzla 2000, 142-147.
27 Emina Turbić, Značaj registraturne građe u ostvarivanju imovinskih prava građana, Arhivska praksa,
br. 4, Tuzla 2001, 105-108.
28 Izet Numanović, Poteškoće u primjeni Zakona o arhivskoj djelatnosti (na primjeru Tuzlanskog
kantona), Arhivska praksa, br. 5, Tuzla 2002, 42-49.
29 Sead Čeljo, Registraturna građa međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, Arhivska praksa,
br. 6, Tuzla 2003, 152-157; Hasan Konjić, Informatizacija poslova u pisarnici Općine Gračanica,
Arhivska praksa, br. 6, Tuzla 2003, 158-160; Osman Ibrahimagić, Kako doći do uvjetnog arhivskog
prostora, Arhivska praksa, br. 6, Tuzla 2003, 173-177.
30 Joka Filipović, Neke karakteristike upravljanja i zaštite registraturne građe JZU UKC Tuzla,
Arhivska praksa, br. 9, Tuzla 2006, 44-50; Fikreta Mekić, Opće karakteristike zaštite registraturne
građe u JZU (primjer JZU „Gradske apoteke“ Tuzla), Arhivska praksa, br. 9, Tuzla 2006, 51-57; Edin
Tinjić, Sistem obrade (praćenja) evidencija novčane naknade za nezaposlena lica, Arhivska praksa, br.
9, Tuzla 2006, 236-249.
31 Joka Filipović, Ostvarivanje prava na pristup informacijama u JZU UKC Tuzla, Arhivska praksa,
br. 11, Tuzla 2008, 101-106.
32 Joka Filipović, Značaj sređenosti registraturne građe u JZU UKC Tuzla za uspješno poslovanje,
Arhivska praksa, br. 12, Tuzla 2009, 181-188; Diana Salihbegović, Vaida Škandro, Arhiviranje
predmeta primjenom savremenih tehnoloških metoda, Arhivska praksa, br. 12, Tuzla 2009, 195-201;
Mirjana Marinković Lepić, Web site kao sredstvo predstavljanja arhiva u javnosti, Arhivska praksa, br.
12, Tuzla 2009, 258-268.
33 Mirjana Marinković Lepić, Internet stranica kao komunikacijski kanal Arhiva TK, Arhivska praksa,
br. 13, Tuzla 2010, 273-287.
34 Selma Musa Omerbegović, Specifičnosti sređivanja ahivske građe sudova, Arhivska praksa, br.
14, Tuzla 2011, 67-76; Joka Filipović, Vrednovanje medicinske dokumentacije u JZU UKC Tuzla,
Arhivska praksa, br. 14, Tuzla 2011, 85-90.

223
Selma ISIĆ

1 u sedamnaestom,35 1 u osamnaestom36 i 1 u devetnaestom broju časopisa37) čime
se pojačao interes zaposlenika u registraturama za isticanje problema sa kojima se
susreću u svakodnevnom radu i želja da se za iste iznađu što bolja rješenja, kao i
razmjena iskustava o praktičnom radu sa arhivskom građom.

Zaključna razmatranja

Kao godišnjak koji posljednjih 19 godina, od 1998. godine izlazi u
izdanju Arhiva Tuzlanskog kantona i Društva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog
kantona časopis Arhivska praksa je ostavio vidljiv trag u arhivskoj službi Bosne i
Hercegovine. Časopis ima svoju ustaljenu strukturu: Arhivistika i arhivska služba,
Iz drugih časopisa, Prikazi i ocjene i Izvještaji, kojoj je od 2005. godine dodata i
rubrika Iz građe.
U devetnaest brojeva časopisa na oko 8.100 stranica objavljene su 853
bibliografske jedinice iz različitih oblasti, a najviše iz oblasti arhivistike, ali i
informatike i historije. Od toga, najviše je radova objavljeno u rubrici Arhivistika
i arhivska služba, ukupno 530, u rubrici Iz drugih časopisa, objavljena su 23 rada,
a rubrici Iz građe koja se pojavila tek od osmog broja objavljeno je 67 radova.
Značajan broj zanimljivih saopštenja objavljeni su u rubrikama Prikazi i ocjene,
njih 115, dok je u rubrici Izvještaji objavljeno 112 priloga sa brojnih međunarodnih
i domaćih stručnih i naučnih skupova.
Što se tiče stručnih tema obrađivanih u časopisu primjetno je da su se pojedine
teme u identičnom obliku ili sa manjim i većim izmjenama ponavljale nekoliko puta.
To je dokaz da su iste još uvijek aktuelne i u žiži interesovanja arhivske struke, ali i
da o istim još uvijek nije sve rečeno. Ipak, primjetno je da je tokom godina došlo do
sazrijevanja kako same organizacije skupa, tako i odabiranja tema koje su obrađivane,
što se može vidjeti iz same usporedbe zadatih tema savjetovanja zadnjih godina u
odnosu na ranije. Za razliku od ranijih široko postavljenih tema novije su često usko
postavljene, usmjerene na određene segmente željenog pitanja s ciljem dobijanja što
tačnijih i detaljnijih informacija o postavljenom problemu, ali i mogućih rješenja na
iste. Sve navedene teme realizirane kroz projekat „Arhivska praksa“, predstavljale
su svojevrsnu školu za osposobljavanje prije svega radnika na arhivskim poslovima
u registraturama, ali i arhivskih stručnjaka, što u potpunosti opravdava postojanje
projekta „Arhivska praksa“, kao i publikovanje istoimenog časopisa.

35 Mirjana Marinković Lepić, Savremeni komunikacijski kanali – sredstvo promocije arhiva u Bosni i
Hercegovini, Arhivska praksa, br. 17, Tuzla 2014, 238-262.
36 Emina Turbić, Značaj uvođenja elektronskog informacijskog sistema „Docunova 2“ u upravljanju
dokumentima – iskustva Općine Gradačac, Arhivska praksa, br. 18, Tuzla 2015, 227-236.
37 Mirjana Marinković Lepić, Savremeni komunikacijski kanali u arhivima Hrvatske i Bosne i
Hercegovine, Arhivska praksa, br. 18, Tuzla 2016, 347-365.

224
Osvrt na stručno-tematsku zastupljenost na stranicama časopisa “Arhivska praksa”

Summary

As the yearbook for the last 19 years, since 1998, the Archive of the Tuzla
Canton and the Society of Archival Employees of the Tuzla Canton published an
issue of „Archival Practice“ that has left a visible trace in the archives of Bosnia and
Herzegovina. The journal has its own structure: Archives and archival science, From
other journals, Reviews and Reports, and since 2005, the section From the Material
has been added.
In nineteen issues of the magazine, about 8,100 pages were published with
853 bibliographic units from various fields, most of them in the field of archival
science, but also in informatics and history. Of these, most of the papers were
published in the section „archives and the archival service“, a total of 530, in the
section From other journals, 23 works were published, and the section From the
material that appeared only from the eighth issue there were 67 papers published. A
significant number of interesting releases were published in the sections “Reviews”,
115 of them, while in the Reports section, 112 articles were published from numerous
international and national expert and scientific meetings.
Regarding the professional topics discussed in the journal, it is noteworthy
that some topics were repeated several times in identical form or with smaller and
larger changes. This is proof that they are still current and in the interest of the
archival profession, but that they have not yet been told about it. However, it is
noteworthy that over the years, the organizations themselves have matured, as well
as the selection of topics that have been processed, which can be seen from the
comparison of the given topics of counseling in recent years compared to the previous
ones. Unlike the earlier widely-set topics, the newer ones are often narrowly set,
focusing on specific segments of the desired issue in order to obtain as accurate and
detailed information as possible about the problem as well as possible solutions to
them. All of the topics covered by the project “Archival Practice” were a kind of
school for training of workers primarily in archival jobs in the registers, but also
with archival experts, which fully justifies the existence of the project “Archives
Practice”, as well as the publication of the same issue.

225
Mr. Jasmin JAJČEVIĆ naučno-istraživački rad
Društvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona

ZASTUPLJENOST ČASOPISA “ARHIVSKA PRAKSA” U
MEĐUNARODNIM BAZAMA

Apstrakt: Međunarodne baze su online baze, odnosno arhive knjiga,
članaka itd, koje pružaju pristup cijelim tekstovima radova iz polja humanističkih,
društvenih i drugih nauka koji se objavljuju u časopisima u cijelom svijetu. Od 2015.
godine časopis “Arhivska praksa” koji izlazi u izdanju Arhiva Tuzlanskog kantona
i Društva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona je indeksiran u međunarodnu
CEEOL bazu. Na taj način časopis je dospio na svjetsko tržište, kao jedan od
reprezentativnih časopisa koji izlazi na području jugoistočne Evrope. Namjera
izdavača je da sve brojeve “Arhivske prakse” koji su izašli do sada unesu u CEEOL
bazu, na čemu se trenutno radi. Na taj način stručni i naučni radovi biće dostupni
društvenoj i široj naučnoj javnosti, ne samo Bosne i Hercegovine i jugoistočne
Evrope, nego i šire. S tim u vezi u ovom radu bit će govora o historijatu CEEOL
baze i njenom djelovanju, o značaju baza za afirmaciju “Arhivske prakse”. Također,
pažnja će biti usmjerena i na korištenje radova iz “Arhivske prakse” kako od strane
javnih institucija, tako i od strane privatnih lica, što će biti prikazano kroz izvještaje
npr. koji su radovi najviše korišteni, iz kojih oblasti i koji brojevi časopisa su bili
najinteresantniji korisnicima CEEOL baze. Pored CEEOL baze od februara 2017.
godine časopis “Arhivska praksa” indeksiran je u još jednu međunarodnu bazu.
Riječ je američkoj online bazi pod nazivom EBSCO. O osnovnim karakteristikama i
historijatu ove baze bit će govora u radu.

Ključne riječi: Međunarodne baze, CEEOL, EBSCO, online baza, časopis
“Arhivska praksa”, zastupljenost, značaj, korištenje radova, izvještaji, Arhiv
Tuzlanskog kantona.

PRESENCE OF JOURNAL „ARHIVSKA PRAKSA“ IN INTERNATIONAL
DATABASES

Abstract: International databases are online databases, ie archives of
books, articles, and so on, which provide access to entire texts of humanities, social
sciences and other sciences that are published in journals all over the world. From
2015, the magazine “Archival Practice” published in the Archive of Tuzla Canton
and the Association of Tuzla Canton employees is indexed to the international
CEEOL database. This is how the journal has come to the world market, as one
of the most reputable journals coming out of South East Europe. The publisher’s
intention is that all the “Archival Practices” numbers that have been entered into

226
Zastupljenost časopisa “Arhivska praksa” u međunarodnim bazama

the CEEOL base so far are currently in operation. In this way, the professional and
scientific work will be available to the social and wider scientific public, not only
Bosnia and Herzegovina and Southeastern Europe, but also wider. In this paper, we
will talk about the history of the CEEOL base and its activities, on the importance
of the base for affirmation of “Archival Practice”. Also, attention will be focused on
the use of works from “Archive Practice” both by public institutions and by private
persons, which will be presented through reports such as which works are most used,
from which area and which journal numbers are Were most interesting to the users
of the CEEOL base. In addition to the CEEOL database since February 2017, the
journal “Archival Practice” has been indexed to another international base. It is an
American online base called EBSCO. The basic characteristics and history of this
database will be discussed in the paper.

Keywords: International Base, CEEOL, EBSCO, Online Database, Journal
of “Archival Practice”, Representation, Significance, Use of Works, Reports, Archive
of Tuzla Canton.

Uvodne napomene

Časopis Arhivska praksa koji je počeo izlaziti 1998. godine bio je rezultat
potrebe da se pokuša pozitivno uticati u oblasti arhivske struke u Bosni i Hercegovini.
Arhivska praksa okuplja značajan broj referentnih stručnjaka i naučnika iz oblasti
arhivistike, informatike i historije. Pored pitanja iz oblasti arhivske teorije i
prakse, u strukturalnom pogledu časopis je obogaćen i važnim historiografskim
sadržajima, koji tretiraju pitanja lokalne i regionalne prošlosti.1 Časopis Arhivska
praksa razmjenjuje se sa institucijama i pojedincima širom svijeta. Do sada je
izašlo 19 brojeva časopisa, koji su po svojoj strukturi i sadržaju veoma interesantni
korisnicima, a o tome svjedoči podatak da se časopis dostavlja na više od 80 adresa,
u 40 država Evrope i svijeta.
Stručne i naučne radove objavljivali su eminentni arhivski stručnjaci,
historičari, informatičari, bibliotekari i žurnalisti iz Bosne i Hercegovine, zemalja
regiona, kao i zemalja centralne i istočne Evrope, što dovoljno govori da se radi o
časopisu međunarodnog karaktera.2 Časopis je razvrstan po sistemu UDK 930.25 i
indeksiran po ISSN-1512-5491, uvršten je kao referentan časopis na univerzitetima
u Tuzli, Sarajevu, Mostaru, Bihaću, Zenici i dr. univerzitetima u Bosni i Hercegovini
i zemljama okruženja.
1Izet Šabotić, Časopis Arhivska praksa (1998–2012) – doprinos razvoju arhivske djelatnosti u Bosni i
Hercegovini (u povodu petnaest godina izlaženja), Tuzla 2012, 5. (dalje: I. Šabotić, Časopis Arhivska
praksa). Također više o projektu i časopisu Arhivska praksa vidi: Izet Šabotić, Deset godina časopisa
Arhivska praksa (1998–2007), Tuzla 2007; Izet Šabotić, Deset godina „Arhivske prakse“ (1998–2007),
Glasnik arhiva i Arhivističkog udruženja Bosne i Hercegovine, br. XXXVII-XXXVIII/2002-2003,
Sarajevo 2007, 464-490; Izet Šabotić, Projekat: „Arhivska praksa“ u funkciji edukacije arhivskih
kadrova, Arhivska praksa, br. 15, Tuzla 2012, 101-118; Azem Kožar, Doprinos projekta „Arhivska
praksa“ edukaciji arhivista u Bosni i Hercegovini i okruženju, Atlanti, br. 24, N. 2, Trst-Maribor 2014,
175-183.
2 I. Šabotić, Časopis Arhivska praksa, 13.

227
Mr. Jasmin JAJČEVIĆ

Sadržaji iz časopisa Arhivska praksa citirani su kako u domaćim, tako i
relevantnim časopisima zemalja regiona: Atlanti, Arhivski vjesnik, Zbornik „Tehnični
in vsebinski problemi klasičnega in elektronskog arhiviranja“, Arhivski zapisi,
Glasnik arhiva i Arhivističkog udruženja Bosne i Hercegovine, Saznanja, Prilozi za
istoriju, Historijska misao i drugim časopisima.
Na planu unapređenja časopisa Arhivska praksa neophodno je bilo da
isti zadovolji međunarodne stručne, naučne i izdavačke standarde i kriterije, što
podrazumijeva da pored postojeće indeksacije časopisa isti treba prilagoditi Current
Contents i ostalim bazama podataka.3 Na ovom planu su vidljivi podaci od 2015.
godine kada je časopis Arhivska praksa indeksiran u međunarodnoj CEEOL bazi
dospjevši tako na svjetsko tržište. Pored ove baze, časopis Arhivska praksa je od
2017. godine svoje mjesto, našao među svjetski poznatim časopisima u američkoj
međunarodnoj bazi EBSCO, te se svrstao u red jednog od najboljih, najpriznatijih i
najuređenijih časopisa koji izlazi na području jugoistočne Evrope.

CEEOL baza – promovisanje Arhivske prakse na međunarodnom nivou

Šta je CEEOL?

Centralna i istočnoevropska online biblioteka je online arhiva koja pruža
pristup radovima, stručnim člancima, elektronskim knjigama i redigitalizovanim
dokumentima vezanim za evropsko, posebno centralnoevropsko i istočnoevropsko
podneblje. Teme uključuju: politiku centralne i istočne Evrope, ekonomiju,
sociologiju, antropologiju, historiju, literaturu, umjetnost, gender studije, filozofiju,
recenzije i dr.4

Historijat CEEOL-a

CEEOL je pokrenut i održavan od strane kompanije Questa.Soft GmbH u
Frankfurtu, koja se bavi razvojem softvera i osnovana je 1998. od strane dva partnera,
Wolfganga Klotza i Aureliana Urzice. Od samog početka, kompanija je izgrađivala
logističku i tehničku bazu za buduće operacije CEEOL-a. U 2000. godini završen
je razvoj pilot projekta za upravljanje sadržajem i ponuđen je izdavačima istočne i
centralne Evrope kao platforma za online distribuciju njihovih publikacija.
CEEOL se može posmatrati i kao nasljednik Evropskog kulturnog centra
„Palais Jalta“ u Frankfurtu koji je u periodu od 1991. do 2003. pokušavao balansirati
tok informacija od Zapada ka Istoku sa značajnom povratnom komunikacijom.
CEEOL nastavlja ovaj posao kao „virtualni nasljednik“ centra, dijeli njegove ciljeve
na globalnoj skali putem Interneta. Kao dodatak CEEOL bazi, firma Questa.Soft
GmbH pruža istočnoevropskim izdavačima dodatnu online platformu za e-knjige,
pod nazivom DiBiDo. Ista pokriva iste teme, jezike i geografsko područje kao i baza

3 Isto, 46.
4 Berta Cosima, Central and Eastern European Online Library (C.E.E.O.L.), 1. 4. 2005. Frankfurt am
Main, in: Connections. A Journal for Historians and Area Specialists, 22.04.2005, <www.connections.
clio-online.net/project/id/projekte-115>. Preuzeto: 27. 5. 2017.

228
Zastupljenost časopisa “Arhivska praksa” u međunarodnim bazama

podataka periodike. DiBiDo platforma dozvoljava učešće izdavača u distribuciji
njihovih knjiga u digitalnom formatu čitateljima diljem svijeta.5

Značaj CEEOL baze

Projekat se primarno bavi davanjem dostupnosti dokumentima kojima
javnost nije imala širi pristup tradicionalnim medijima. CEEOL-ov cilj je obezbijediti
sadržaj visokog kvaliteta i informacija iz prve ruke o istočnoj i centralnoj Evropi i
učiniti ga dostupnim svjetskoj javnosti, što je uslov za poboljšanje kulturne i naučne
komunikacije i razmjene. Od avgusta 2004. godine CEEOL baza sadrži i članke od
120 izdavača (među kojima su univerziteti, naučne akademije, nevladine organizacije
i dr.) iz 24 države. CEEOL također nudi i kolekciju od 5.000 komentiranih poveznica
o regiji i sve veću ponudu skeniranih knjiga iz polja historije, antropologije,
etnokulture, manjina, politike i literature.6 U CEEOL bazi do sada je rgistrirano 857
izdavača, broj unijetih e-knjiga iznosi 994, broj indeksiranih časopisa u CEEOL
bazi je 1.605, broj arhiviranih časopisa je 28.128, dok je broj arhiviranih članka
386.552 i broj unešenih dokumenta 1.209.7 U Bosni i Hercegovini u CEEOL bazu

5 Bea Klotz, The Central and Eastern European Online Library (http://www.ceeol.com), in: The
Serials Librarian, Volume 53, Issue 1 & 2 August 2007 , pages 191–201. https://en.wikipedia.org/wiki/
Central_and_Eastern_European_Online_Library. Preuzeto: 27. 5. 2017. Bea Klotz, Central and Eastern
European Online Library-A 3600 View, Zbornik radova sa 3. međunarodne konferencije BAM 2009.
Tema: Evropske smjernice za saradnju biblioteka, arhiva i muzeja – Partnerstvo u digitalnom dobu,
održane u Sarajevu 16-17. oktobra 2009, Asocijacija informacijskih stručnjaka – bibliotekara, arhivista
i muzeologa, Sarajevo 2011, 87-89.
6 Berta Cosima, Central and Eastern European Online Library (C.E.E.O.L.), 1. 4. 2005. Frankfurt am
Main, in: Connections. A Journal for Historians and Area Specialists, 22. 4. 2005, <www.connections.
clio-online.net/project/id/projekte-115>. Preuzeto: 27. 5. 2017.
7 Podaci preuzeti: https://www.ceeol.com/. 28. 5. 2017.

229
Mr. Jasmin JAJČEVIĆ

indeksirana su 84 časopisa8 od ukupno 66 izdavača.9 Od časopisa koji se bave
arhivskom djelatnošću, a koji se nalaze u CEEOL bazi, pored Arhivske prakse nalaze
se i: Glasnik arhiva i Arhivističkog udruženja Bosne i Hercegovine, Građa Arhiva
Bosne i Hercegovine i Zbornik radova – Asocijacije informacijskih stručnjaka,
bibliotekara, arhivista i muzeologa (BAM).
Značajan broj sadržaja velikog naučnog i novinarskog značaja već postoji
u bazi. Štampa tj. časopisi ključna su platforma za javne debate u politici, kulturi i
društvenim prilikama. Stoga je i cilj takav sadržaj, kao što su časopisi, učiniti što
dostupnijim.

Korištenje CEEOL baze

Ekonomski argument za korištenje CEEOL baze jeste da, ukoliko su časopisi
u printanom obliku, ostaju ograničeni samo na domaće tržište. Ako elektronska
distribucija časopisa i postoji, na Internetu uglavnom je besplatna, jer ne postoje
uslovi i predispozicije za e-poslovanje. Ovo rezultira sa ekonomskim minusim za
izdavače, te narušava autorska prava autora i izdavača.
CEEOL također štiti copyright (autorska prava). Sadržaje koji nudi CEEOL
biblioteka ostaju intelektualno vlasništvo autora i izdavača. CEEOL-ovi zadaci
limitirani su na distribuciju tih dokumenata, marketing portala, procesuiranje,
plaćanje i obavještavanje izdavača. Prava autora i izdavača štiti ugovor koji se
potpisuju sa CEEOL-om, a urnek istog može se naći na web stranici www.ceeol.
com-Terms and Conditions.

Ciljne grupe CEEOL baze

CEEOL korisnici traže informacije povremeno ili su stručnjaci iz svojih
polja, koji se nalaze u cijelom svijetu. Njihova zajednička potreba jeste brz i efikasan
pristup informacijama i sadržajima o centralnoj i istočnoj Evropi. Glavne ciljne grupe
CEEOL-a izvan ove regije jesu akademski građani, novinari, bibliotečki članovi,
istraživački instituti, intelektualci, istraživači, studenti, umjetnici, kulturni radnici,
te i migranti iz centralnoevropskih zemalja rašireni u cijelom svijetu. CEEOL nastoji
da poboljša i ostvari još bolju saradnju sa međunarodnim akademskim ustanovama,
bibliotekama i naučnom zajednicom kako bi pridobio nove potencijalne korisnike.
Početni fokus je na publikacijama iz sfere literature, društvenih nauka, politike i
humanističkih nauka, umjetnosti i kulture. Planirana je i buduća ekspanzija na izvore
informacija iz ekonomije i drugih oblasti, što će otvoriti i pristup novim ciljnim
grupama.10 I ovo je jedan od razloga zašto se više koriste članci koji se odnose na
historiju. Naime, vjerovatno do sada nije bilo u bazi arhivističkih članaka, stoga

8 Podaci preuzeti: https://www.ceeol.com/browse/browse-by-journals?cid=98. 29. 5. 2017.
9 Podaci preuzeti: https://www.ceeol.com/browse/browse-by-publishers?cid=98. 29. 5. 2017.
10 Berta Cosima, Central and Eastern European Online Library (C.E.E.O.L.), 1. 4. 2005. Frankfurt am
Main, in: Connections. A Journal for Historians and Area Specialists, 22. 4. 2005, <www.connections.
clio-online.net/project/id/projekte-115>. Preuzeto: 27. 5. 2017.

230
Zastupljenost časopisa “Arhivska praksa” u međunarodnim bazama

publika koja se veže za ovu bazu više traži historijske radove. Stoga će trebati neko
vrijeme da se sazna da baza posjeduje članke koji se odnose i na arhivistiku, što će u
budućnosti rezultirati većim obimom korištenja.

Kako CEEOL radi?

Misija CEEOL-a je da stimulira i osnažuje znanje o centralnoj i istočnoj
Evropi i da vrši pristup informacijama u njoj izvan ovih regija. Veliki broj ovakvih
informacija već postoji u brojnim časopisima, ali njihova diseminacija u printanoj
formi je uglavnom ograničena na domaću publiku. CEEOL ima za cilj postati portal
koji će koristiti izdavači sadržaja potrebnog pojedincima i institucijama u cijelom
svijetu, te na taj način ostvariti pristup svjetskom tržištu informacija. Izdavači će
pružiti digitalnu verziju časopisa ili knjigu koristeći CEEOL kao distribucijsku i
e-poslovnu platformu. CEEOL skuplja i čuva elektronske verzije časopisa, odnosno
dokumenata u kompleksnoj bazi podataka, zajedno sa detaljnim informacijama o
autorima, izdavačima, knjigama i časopisima iz centralne i istočne Evrope. CEEOL
je platforma za:
1. izdavače, da pristupe novim korisnicima sa elektronskim verzijama
identičnim printanim proizvodima koje distribuiraju na domaćem tržištu,
2. institucije kao i individualni korisnici koji nude sadržaje o centralnoj i
istočnoj Evropi u cijelom svijetu.11
Korištenjem CEEOL-a okoristiti će se i izdavači i korisnici.
Institucionalnim korisnicima CEEOL nudi više sadržaja, lahko dostupnog i
jeftinog. Zadnjih nekoliko godina mnoge biblioteke morale su smanjiti zalihe časopisa
zbog budžetskih rezova. Istovremeno moderna tehnologija sve je zastupljenija i u
bibliotekama, što olakšava učešće u projektu sa velikim rasponom materijala i niskih
troškova kakav je CEEOL.
Pojedincima baza omogućava pristup mnoštvu dokumentacije na ugodan i
jednostavan način i mogu birati među 1.605 časopisa i kupovati samo ono što oni
žele pročitati.12 Time stvaraju ličnu zbirku tekstova selektiranih iz cijele CEEOL
biblioteke. Sem rijetkih međunarodnih biblioteka, izdavači su mahom orijentirani na
lokalnu sredinu i tržište. CEEOL im omogućava da prevaziđu isto, platformom za
elektronsku dostavu.

Tehnički kriteriji za pristup, pretraživanje i korištenje CEEOL baze

Kriteriji:
–– Pouzdan hardver i softver za platformu. Softver koji je razvijen
pokriva sve elemente radnog toka i administraciju projekta: kataloška
baza podataka, baza sadržaja, e-poslovanje, upravljanje bazom, web
interfejs (okruženje) i klijentski softver,
–– Svaki članak iz časopisa sačuvan je kao poseban dokument,

11 Berta Cosima, Central and Eastern European Online Library (C.E.E.O.L.), 1. 4. 2005. Frankfurt am
Main, in: Connections. A Journal for Historians and Area Specialists, 22. 4. 2005, <www.connections.
clio-online.net/project/id/projekte-115>. Preuzeto: 27. 5. 2017.
12 https://www.ceeol.com/. Preuzeto: 28. 5. 2017.

231
Mr. Jasmin JAJČEVIĆ

–– Svaki dokument se može pretraživati po bibliografskom opisu u
katalogu. Opis sadrži apstrakt članka na engleskom, ključne riječi,
naslov na engleskom i na originalnom jeziku,
–– Posebnu profilnu stranicu za svakog autora (sa imenom, prezimenom,
biografijom, bibliografijom, fotografijom i kontakt podacima, ukoliko
ih se želi dati) i
–– individualne stranice za svakog izdavača i časopis koji je dio CEEOL-a
sa detaljnim podacima i kontaktima.
–– Članci u CEEOL-u su svi u PDF formatu.13

Novi ste u CEEOL-u?

CEEOL pruža bibliotekama i njihovim korisnicima širom svijeta pristup
naučnim e-časopisima i e-knjigama iz humanističkih i društvenih nauka iz centralne
i istočne Evrope. Sav sadržaj na CEEOL-u ima porijeklo iz centralne, istočne ili
jugoistočne Evrope i smatra se relevantnim za regiju, njegovu historiju, kulturu,
jezike, te je dio diskusije rješavanja političkih i društvenih problema.
Partnerstvo sa CEEOL-om nudi slijedeće beneficije:
–– CEEOL je poznat i priznat brend u akademskom svijetu,
–– CEEOL stavlja sadržaj tamo gdje su korisnici i promoviše publikaciju
na svjetskom nivou,
–– CEEOL nudi izdavačima kontrolu nad publikacijom. Isti imaju pristup
računu koji se može jednostavno upravljati i nudi pristup statistici,
–– Učešće u CEEOL-u nudi maksimiziranje profita za izdavače koji
zarađuju godišnji procenat i
–– CEEOL-ov cilj je održavanje nivoa i odnosa sa svim partnerima.
Da bi postao član CEEOL zajednice, potrebno je prijaviti se za uključenje
časopisa u CEEOL bazu popunjavanjem aplikacionog obrazca, potom će izdavački
tim CEEOL-a kontaktirati izdavača o detaljima pristupa.14

Arhivska praksa u CEEOL bazi

Procedura pristupa u CEEOL bazu pokrenuta je 2012. godine. Časopis
Arhivska praksa koji izlazi u izdanju Arhiva Tuzlanskog kantona i Društva arhivskih
zaposlenika Tuzlanskog kantona Tuzla je zvanično od 2015. godine indeksiran u
međunarodnu CEEOL bazu. Početak unosa časopisa u CEEOL bazu počeo je u
decembru 2015. godine, kada je unesen broj 18. Od tada pa do maja 2017. godine
uneseno je 13 brojeva Arhivske prakse, na način da su se brojevi časopisa unosili od
zadnjeg ka ranije izdatom broju tj. od broja 19 do broja 7. Indeksiranjem časopisa
u međunarodnoj bazi doprinio je tome da je časopis dospio na svjetsko tržište,

13 Berta Cosima, Central and Eastern European Online Library (C.E.E.O.L.), 1. 4. 2005. Frankfurt am
Main, in: Connections. A Journal for Historians and Area Specialists, 22. 4. 2005, <www.connections.
clio-online.net/project/id/projekte-115>. Preuzeto: 27. 5. 2017.
14    https://www.ceeol.com/for-publishers-editors/CEEOL-for-publishers/new-to-CEEOL.
Preuzeto: 28. 5. 2017.
232
Zastupljenost časopisa “Arhivska praksa” u međunarodnim bazama

kao jedan od referentnijih časopisa koji izlazi na području jugoistočne Evrope.
Namjera izdavača je da sve brojeve Arhivske prakse koji su izašli do sada, unese
u CEEOL bazu, na čemu se i radi i da na taj način budu dostupni široj društvenoj i
naučnoj javnosti ne samo Bosne i Hercegovine i jugoistočne Evrope, nego i šire.15
Sa svakim unosom brojeva časopisa sve više se dalo primijetiti da je napravljen
pravi potez, a to pokazuje zainteresiranost korisnika za sadržaje i saznanja koje
nudi časopis Arhivska praksa. Za godinu i pol dana unosa Arhivske prakse njena
korištenost kao međunarodnog časopisa može se pratiti putem redovnih pregleda
izvještaja o korištenosti Arhivske prakse u CEEOL bazi. Putem izvještaja koji se
mogu skinuti sa CEEOL baze može se uvidjeti korištenost časopisa kako od strane
institucija, tako i od strane privatnih korisnika. Putem izvještaja može se uvidjeti
koje su radove korisnici najviše koristili, iz kojih oblasti i koji brojevi časopisa su
bili najinteresantniji korisnicima CEEOL baze.

Da bi časopisi ušli u neku od međunarodnih baza moraju imati određene i
normirane pristupe u dijelu uređivačkog, stručnog pristupa, recenziranja radova i sl.
Časopisi moraju imati naslove radova, apstrakte, ključne riječi i zaključak preveden
na engleski jezik, zatim članci moraju biti u pdf formatu kako bi se isti mogli
uploadovati u bazu.

15 Potrebno je napomenuti da je za početne brojeve časopisa neophodno uraditi određene dorade
kako bi isti bili implementrirani u bazi, to su prije svega da se naslovi članaka, apstrakti i ključne
riječi prevedu na engleski jezik. Kod početnih brojeva časopisa nedostaju apstrakti i ključne riječi, što
predstavlja dodatni napor izrade prevoda na engleski i unosa u CEEOL bazu.

233
Mr. Jasmin JAJČEVIĆ

Korištenje Arhivske prakse od strane institucija

Korištenost Arhivske prakse od stane insitucija u periodu od decembra 2015.
godine do maja 2017. godine je zadovoljavajuća, s obzirom na veoma kratak period
postojanosti Arhivske prakse u CEEOL bazi. Na osnovu izvještaja16 najinteresantniji
brojevi institucijama bili su: br. 9/2006, br. 15/2012, br. 17/2014 i br. 19/2016.
godine.

Broj
RADOVI Preuzimanje
časopisa
9/2006 Prikazi i ocjene 17 1
Časopis Vatan, kao historijski izvor (1884.- 1897.) 18 1
15/2012
Ratovi i deosmanizacija Balkana (1912.-1913.) 19 1
Arhiv i arhivist: od inventara do istraživanja povijesti
1
17/2014 (Freelancera) 20
Vrijeme i pamćenje: Prvi svjetski rat 21 1
Pregled arhivskih fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog
19/2016 1
kantona 22

Podaci iz navedene tabele nam pokazuju da su institucije najviše koristile
radove iz brojeva 15 i 17, po dva rada, dok je iz brojeva 9 i 19 korišten samo po jedan
rad. Ono što je institucije najviše zanimalo su historijski radovi, kojih je korišteno
3 i to 2 rada iz broja 15 i jedan rad iz broj 17. Kada su u pitanju radovi vezani za
arhivistiku i arhivsku struku, korištena su dva rada, jedan iz broja 17, a jedan iz broja
19. Iz broja 9 izvršen je uvid u prikaze i ocjene relevantnih stručnih i naučnih knjiga
i časopisa. Svi navedeni radovi su korišteni odnosno preuzimani samo jedanput.
Nedostatak ove baze je nemogućnost utrđivanja imena institucija koje su koristile
radove iz Arhivske prakse.

Korištenje Arhivske prakse od strane privatnih korisnika

Prema izvještaju o korištenosti radova kada su u pitanju privatni korisnici
16 Izvještaj o korištenosti „Arhivske prakse“ u periodu od 1. 12. 2015. do 31. 5. 2017. godine. Preuzeto:
27. 5. 2017. godine. https://www.ceeol.com/publishers/usage-reporting-tools/journals.
17 Prikazi i ocjene, Arhivska praksa, br. 9, Tuzla 2006, 347-382.
18 Elma Dervišbegović, Časopis Vatan, kao historijski izvor (1884–1897), Arhivska praksa, br. 15,
Tuzla 2012, 575-582.
19 Safet Bandžović, Ratovi i deosmanizacija Balkana (1912–1913), Arhivska praksa, br. 15, Tuzla
2012, 465-498.
20 Valentina Petaros Jeromela, Arhiv i arhivist: od inventara do istraživanja povijesti (Freelancera),
Arhivska praksa, br. 17, Tuzla 2014, 281-290.
21 Safet Bandžović, Vrijeme i pamćenje: Prvi svjetski rat, Arhivska praksa, br. 17, Tuzla 2014, 427-
460.
22 Selma Isić, Pregled arhivskih fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog kantona, Arhivska praksa, br. 19,
Tuzla 2016, 11-28.

234
Zastupljenost časopisa “Arhivska praksa” u međunarodnim bazama

može se uvidjeti da su privatni korisnici pokazali daleko veći interes za sadržaje
radova koji su objavljivani u časopisu Arhivska praksa.
U narednoj tabeli donosimo podatke o broju korištenih radova po brojevima
časopisa:

Broj časopisa Broj radova
9/2006 3
10/2007 4
11/2008 5
12/2009 2
13/2010 3
14/2011 4
15/2012 12
16/2013 3
17/2014 9
18/2015 9
19/2016 9
Ukupno: 63

Podaci iz tabele nam govore da iz 11 brojeva časopisa Arhivska praksa su
ukupno korištena 63 rada. Najviše je korišteno iz časopisa br. 15, njih ukupno 12,
a najmanje iz časopisa br. 12 samo 2 rada. Iz priloženog izvodi se zaključak da su
privatnim korisnicima najinteresantniji radovi bili iz časopisa br. 15, a najmanje iz
časopisa br. 12. 23
U narednoj tabeli donose se podaci o radovima koji su korišteni iz brojeva
časopisa Arhivska praksa, te koliko su puta oni korišteni odnosno preuzimani od
strane privatnih korisnika.

BROJ RADOVI PREUZIMANJE
ČASOPISA
Izvještaji 24 1
Kategorizacija registratura25 1
9/2006 O nekim aspektima i dometima provođenja planske
privrede na području Bosne i Hercegovine u periodu od 1
1945. do 1952. godine26

23 Izvještaj o korištenosti „Arhivske prakse“ u periodu od 1. 12. 2015. do 31. 5. 2017. godine. Preuzeto:
27. 5. 2017. godine. https://www.ceeol.com/publishers/usage-reporting-tools/journals.
24 V Izvještaji, Arhivska praksa, br. 9, Tuzla 2006, 385-422.
25 Azem Kožar, Kategorizacija registratura, Arhivska praksa, br. 9, Tuzla 2006, 20-32.
26 Adnan Velagić, Azem Kožar, O nekim aspektima i dometima provođenja planske privrede na
području Bosne i Hercegovine u periodu od 1945. do 1952. godine, Arhivska praksa, br. 9, Tuzla 2006,
325-344.

235
Mr. Jasmin JAJČEVIĆ

Adaptacije zgrada u Donjoj Tuzli za potrebe upravnih
2
vlasti i žandarmerije (1878–1900)27
Arhivska baština katoličke crkve u Bosni i Hercegovini28 1
10/2007 Arhivska građa osmanske provenijencije u Arhivu
2
Tuzlanskog kantona u Tuzli29
Neke osobenosti stanovništva Tuzlanskog kraja 1947–
1
1949.30
Fluktacija radne snage Tuzlanske oblasti u vrijeme
1
sukoba Informbiroa i Komunističke partije Jugoslavije31
Historijski izvor „Boszniai Hirek“ iz biblioteke
„Szechenyi konyvtar“ u Budimpešti za 1
11/2008 bosanskohercegovačku historiju početkom 20. vijeka32
Izvještaji33 1
Međunarodni pravni sistem zaštite kulturnih dobara i
1
njegova primjena u Bosni i Hercegovini34
Nacionalne i međunarodne osnove za zaštitu arhivske
1
baštine crkava i vjerskih zajednica35
Stanovništvo Tuzle od sredine 19. stoljeća do kraja
3
osmanske vladavine36
12/2009
Zapisnik sjednice Gradskog vijeća Donja Tuzla iz 1893.
4
godine37

27 Samija Sarić, Adaptacije zgrada u Donjoj Tuzli za potrebe upravnih vlasti i žandarmerije (1878–
1900), Arhivska praksa, br. 10, Tuzla 2007, 387-396.
28 Dražen Kušen, Arhivska baština Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini, Arhivska praksa, br. 10,
Tuzla 2007, 90-104.
29 Nermana Hodžić, Arhivska građa osmanske provenijencije u Arhivu Tuzlanskog kantona u Tuzli,
Arhivska praksa, br. 10, Tuzla 2007, 377-386.
30 Senaid Hadžić, Neke osobenosti stanovništva Tuzlanskog kraja 1947–1949, Arhivska praksa, br. 10,
Tuzla 2007, 413-428.
31 Senaid Hadžić, Fluktuacija radne snage Tuzlanske oblasti u vrijeme sukoba Informbiroa i
Komunističke partije Jugoslavije, Arhivska praksa, br. 11, Tuzla 2008, 375-390.
32 Ivan Balta, Historijski izvor „Boszniai Hirek“ iz biblioteke „Szechenyi konyvtar“ u Budimpešti za
bosanskohercegovačku historiju početkom 20. vijeka, Arhivska praksa, br. 11, Tuzla 2008, 360-374.
33 Izvještaji, Arhivska praksa, br. 11, Tuzla 2008, 429-466.
34 Izet Šabotić, Međunarodni pravni sistem zaštite kulturnih dobara i njegova primjena u Bosni i
Hercegovini, Arhivska praksa, br. 11, Tuzla 2008, 125-136.
35 Dražen Kušen, Nacionalne i međunarodne osnove za zaštitu arhivske baštine crkava i vjerskih
zajednica, Arhivska praksa, br. 11, Tuzla 2008, 168-182.
36 Senaid Hadžić, Stanovništvo Tuzle od sredine 19. stoljeća do kraja osmanske vladavine, Arhivska
praksa, br 12, Tuzla 2009, 406-421.
37 Mina Kujović, Zapisnik sjednice Gradskog vijeća Donja Tuzla iz 1893. godine, Arhivska praksa, br.
12, Tuzla 2009, 464-467.

236
Zastupljenost časopisa “Arhivska praksa” u međunarodnim bazama

Druga Narodna osnovna škola u Tuzli (Ruždija 1906–
3
1909) – Prilog historiji muslimanskog školstva u Tuzli38
Prilog proučavanju četničkog pokreta, s posebnim
13/2010 osvrtom na razvoj njegove vojne i civilne organizacije u 4
Hercegovini39
Stanje sačuvanosti i arhivističke sređenosti fondova
1
obrazovanja u Arhivu Tuzlanskog kantona40
Arhivističko-historiografski aspekti posebne zaštite
1
dokumenata ratne provenijencije (1992–1995)41
Obilježavanje 40-te godišnjice Gimnazije u Tuzli 1939.
3
14/2011 godine42
Odjek „Muslimanskih rezolucija“ iz 1941. godine43 1
Srebrenica u odnosima kralja Tvrtka II Tvrtkovića i
1
despota Stefana Lazarevića44

38 Mina Kujović, Druga Narodna osnovna škola u Tuzli (Ruždija 1906–1909) – Prilog historiji
muslimanskog školstva u Tuzli, Arhivska praksa, br. 13, Tuzla 2010, 379-388.
39 Adnan Velagić, Prilog proučavanju četničkog pokreta, s posebnim osvrtom na razvoj njegove vojne
i civilne organizacije u Hercegovini, Arhivska praksa, br. 13, Tuzla 2010, 396-409.
40 Saneta Adrović, Stanje sačuvanosti i arhivističke sređenosti fondova obrazovanja u Arhivu
Tuzlanskog kantona, Arhivska praksa, br. 13, Tuzla 2010, 316-327.
41 Azem Kožar, Arhivističko-historiografski aspekti posebne zaštite dokumenata ratne provenijencije
(1992–1995), Arhivska praksa, br. 14, Tuzla 2011, 133-146.
42 Mina Kujović, Obilježavanje 40-te godišnjice Gimnazije u Tuzli 1939. godine, Arhivska praksa, br.
14, Tuzla 2011, 427-431.
43 Safet Bandžović, Odjek „Muslimanskih rezolucija“ iz 1941. godine, Arhivska praksa, br. 14, Tuzla
2011, 433-466.
44 Muhamed Husejnović, Srebrenica u odnosima kralja Tvrtka II Tvrtkovića i despota Stefana
Lazarevića, Arhivska praksa, br. 14, Tuzla 2011, 353-364.

237
Mr. Jasmin JAJČEVIĆ

Analitički inventar: Srpsko pjevačko društvo „Njeguš“
3
Tuzla (1886–1937)45
Arhivističko znanje o programima visokog obrazovanja
1
Bosne i Hercegovine46
Časopis Vatan, kao historijski izvor (1884–1897)47 3
Djelatnost Hrvatske nacionalne omladine na području
Bosne i Hercegovine u vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata 1
i Slovenaca48
Fotografija kao istorijski dokument (Formiranje
zbirke fotografija u Dokumentacionom centru „Nikola 1
Mirkov“)49
15/2012
Incident pred džamijom u Gornjoj Tuzli decembra 1880.
5
godine50
Iskorak u javnost – Izložbena djelatnost arhiva51 1
ISO/TR 13028:2010 informatika i dokumentacija –
1
Upotreba smjernica za digitalizaciju dokumenata52
Open source software za arhive – Iskustva Arhiva
1
Tuzlanskog kantona Tuzla53
Prikazi i ocjene54 2
Ratovi i deosmanizacija Balkana (1912–1913)55 1
Reforme obrazovnog sistema u Habsburškoj Monarhiji
1
za vreme vladavine Marije Terezije (1740–1780)56

45 Nermana Hodžić, Analitički inventar: Srpsko pjevačko društvo „Njeguš“ Tuzla (1886–1937),
Arhivska praksa, br. 15, Tuzla 2012, 559-567.
46 Azem Kožar, Arhivističko znanje o programima visokog obrazovanja Bosne i Hercegovine, Arhivska
praksa, br. 15, Tuzla 2012, 87-100.
47 Elma Dervišbegović, Časopis Vatan, kao historijski izvor (1884–1897), Arhivska praksa, br. 15,
Tuzla 2012, 575-582.
48 Salkan Užičanin, Adnan Velagić, Djelatnost Hrvatske nacionalne omladine na području Bosne i
Hercegovine u vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Arhivska praksa, br. 15, Tuzla 2012, 531-
550.
49 Nenad Šeguljev, Fotografija kao istorijski dokument (Formiranje zbirke fotografija u
Dokumentacionom centru „Nikola Mirkov“), Arhivska praksa, br. 15, Tuzla 2012, 373-380.
50 Mina Kujović, Incident pred džamijom u Gornjoj Tuzli decembra 1880. godine, Arhivska praksa,
br. 15, Tuzla 2012, 499-504.
51 Slobodanka Cvetković, Ljubinka Škodrić, Iskorak u javnost – Izložbena djelatnost arhiva, Arhivska
praksa, br. 15, Tuzla 2012, 407-424.
52 Nada Čibej, ISO/TR 13028:2010 informatika i dokumentacija – Upotreba smjernica za digitalizaciju
dokumenata, Arhivska praksa, br. 15, Tuzla 2012, 343-352.
53 Adnan Tinjić, Open source software za arhive – Iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona Tuzla, Arhivska
praksa, br. 15, Tuzla 2012, 311-322.
54 Prikazi i ocjene, Arhivska praksa, br. 15, Tuzla 2012, 585-632.
55 Safet Bandžović, Ratovi i deosmanizacija Balkana (1912–1913), Arhivska praksa, br. 15, Tuzla
2012, 465-498.
56 Ljiljana Radovac, Reforme obrazovnog sistema u Habsburškoj Monarhiji za vreme vladavine Marije
Terezije (1740–1780), Arhivska praksa, br. 15, Tuzla 2012, 161-170.

238
Zastupljenost časopisa “Arhivska praksa” u međunarodnim bazama

Doprinos Adema Handžića razvoju historijske nauke u
5
Bosni i Hercegovini57
Industrija Bosne i Hercegovine za vrijeme Velike
16/2013 2
ekonomske krize (1930–1934.)58
Jedan iskaz o tuzlanskim mektebima iz 1934/35.
3
mektebske godine59
Dr. Izet Šabotić, Agrarne prilike u Bosnanskom ejaletu
(1839–1878). JU Arhiv Tuzlanskog kantona , Tuzla 1
2013, str. 283.60 (prikaz)
Glasnik arhiva i Arhivističkog udruženja Bosne i
Hercegovine, XLIII/2013, Sarajevo 2013, str. 37861 1
(prikaz)
Izvještaji62 2
Osnivanje i kulturno-prosvjetno djelovanje bošnjačkih
17/2014 čitaonica u Okrugu Tuzla, u Austro-Ugarskom periodu63 4
Prilike u oblasti zanatstva na području Tuzlanskog kraja
1
u periodu 1945–1953. godine64
Savremeni komunikacijski kanali sredstvo promocije
2
arhiva u Bosni i Hercegovini65
Virtualni arhiv osobnih sjećanja66 2
Vrijeme i pamćenje: Prvi svjetski rat67 1
Zaštita i konverzija audio zapisa u arhivima68 1

57 Izet Šabotić, Šefko Sulejmanović, Doprinos Adema Handžića razvoju historijske nauke u Bosni i
Hercegovini, Arhivska praksa, br. 16, Tuzla 2013, 351-381.
58 Salkan Užičanin, Industrija Bosne i Hercegovine za vrijeme Velike ekonomske krize (1930–1934),
Arhivska praksa, br. 16, Tuzla 2013, 382-403.
59 Šefko Sulejmanović, Jedan iskaz o tuzlanskim mektebima iz 1934/35. mektebske godine, Arhivska
praksa, br. 16, Tuzla 2013, 404-421.
60 Galib Šljivo (prikaz), Dr. Izet Šabotić, Agrarne prilike u Bosanskom ejaletu (1839–1878), JU Arhiv
Tuzlanskog kantona , Tuzla 2013, str. 283, Arhivska praksa, br. 17, Tuzla 2014, 499-504.
61 Ešefa Begović (prikaz), Glasnik arhiva i Arhivističkog udruženja Bosne i Hercegovine, XLIII/2013,
Sarajevo 2013, str. 378, Arhivska praksa, br. 17, Tuzla 2014, 479-482.
62 Izvještaji, Arhivska praksa, br. 17, Tuzla 2014, 507-539.
63 Omer Zulić, Osnivanje i kulturno-prosvjetno djelovanje bošnjačkih čitaonica u Okrugu Tuzla, u
Austro - Ugarskom periodu, Arhivska praksa, br. 17, Tuzla 2014, 403-426.
64 Sead Selimović, Prilike u oblasti zanatstva na području Tuzlanskog kraja u periodu 1945–1953.
godine, Arhivska praksa, br. 17, Tuzla 2014, 461-476.
65 Mirjana Marinković Lepić, Savremeni komunikacijski kanali sredstvo promocije arhiva u Bosni i
Hercegovini, Arhivska praksa, br. 17, Tuzla 2014, 238-262.
66 Nikola Mokrović, Tanja Petrović, Živana Heđbeli, Virtualni arhiv osobnih sjećanja, Arhivska praksa,
br. 17, Tuzla 2014, 230-237.
67 Safet Bandžović, Vrijeme i pamćenje: Prvi svjetski rat, Arhivska praksa, br. 17, Tuzla 2014, 427-
460.
68 Siniša Domazet, Zaštita i konverzija audio zapisa u arhivima, Arhivska praksa, br. 17, Tuzla 2014,
291-305.

239
Mr. Jasmin JAJČEVIĆ

„Glasnik arhiva i Arhivističkog udruženja Bosne i
Hercegovine“, broj 44, Arhivističko udruženje u Bosni i 1
Hercegovini, Sarajevo 2014, 326. str.69 (prikaz)
Adnan Jahić, Vrijeme izazova. Bošnjaci u prvoj polovini
XX stoljeća, Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad
Zagreb i Zagrebačka županija, Bošnjački institut – 3
Fondacija Adila Zulfikarpašića Sarajevo, Zagreb 2014,
629.70 (prikaz)
Kaiser i sultan: Berlinsko-Bagdadska i Hidžaska
željeznica: Zbornik radova naučnog skupa, Institut za 1
islamsku tradiciju Bošnjaka, Sarajevo 2014.71 (prikaz)
Kategorizacija registratura iz oblasti obrazovanja -
18/2015 1
iskustva i potrebe72
Korisnička pitanja u arhivu - primjer Arhiva Tuzlanskog
1
kantona73
Međunarodni okrugli stol arhivista Hrvatske, Slovenije,
Bosne i Hercegovine i Vojvodine (Srbija) s temom:
2
„Intelektualni kapital u arhivima“ Hotel „Bluesun KAJ“
u Mariji Bistrici 7. i 8. svibnja 2015.74 (izvještaj)
Svečana akademija u povodu 60 godina rada JU Arhiv
1
Tuzlanskog kantona75 (izvještaj)
Usponi i padovi zagonetnog Mostarca - skica za
3
biografiju Šerifa Arnautovića76
Zaštita arhivske i registraturne građe u vanrednim
1
okolnostima (poplave)77

69 Izet Šabotić, Asija Filan (prikaz), „Glasnik arhiva i Arhivističkog udruženja Bosne i Hercegovine“,
broj 44, Arhivističko udruženje u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 2014, 326 str., Arhivska praksa, br. 18,
Tuzla 2015, 509-511.
70 Hadžija Hadžiabdić (prikaz), Adnan Jahić, Vrijeme izazova. Bošnjaci u prvoj polovini XX stoljeća,
Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Zagreb i Zagrebačka županija, Bošnjački institut – Fondacija
Adila Zulfikarpašića Sarajevo, Zagreb 2014, 629, Arhivska praksa, br. 18, Tuzla 2015, 537-543.
71 Safet Bandžović (prikaz), Kaiser i sultan: Berlinsko-Bagdadska i Hidžaska željeznica: Zbornik
radova naučnog skupa, Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka, Sarajevo 2014, Arhivska praksa, br. 18,
Tuzla 2015, 547-555.
72 Saneta Adrović, Kategorizacija registratura iz oblasti obrazovanja - iskustva i potrebe, Arhivska
praksa, br. 18, Tuzla 2015, 387-393.
73 Alenka Šauperl, Polona Vilar, Hatidža Fetahagić, Maja Žumer, Zdenka Semlič Rajh, Izet Šabotić,
Selma Isić, Sead Selimović, Omer Zulić, Adnan Tinjić, Korisnička pitanja u arhivu - primjer Arhiva
Tuzlanskog kantona, Arhivska praksa, br. 18, Tuzla 2015, 302-317.
74 Dražen Kušen (izvještaj), Međunarodni okrugli stol arhivista Hrvatske, Slovenije, Bosne i
Hercegovine i Vojvodine (Srbija) s temom: „Intelektualni kapital u arhivima“ Hotel „Bluesun KAJ“ u
Mariji Bistrici 7. i 8. svibnja 2015, Arhivska praksa, br. 18, Tuzla 2015, 586-588.
75 Ešefa Begović (izvještaj), Svečana akademija u povodu 60 godina rada JU Arhiv Tuzlanskog
kantona, Arhivska praksa, br. 18, Tuzla 2015, 574-580.
76 Adnan Jahić, Usponi i padovi zagonetnog Mostarca - skica za biografiju Šerifa Arnautovića, Arhivska
praksa, br. 18, Tuzla 2015, 455-470.
77 Jasmina Latinović, Zaštita arhivske i registraturne građe u vanrednim okolnostima (poplave),
Arhivska praksa, br. 18, Tuzla 2015, 23-37.

240
Zastupljenost časopisa “Arhivska praksa” u međunarodnim bazama

Arhivske izložbe kao oblik unapređenja međuarhivske
i međunarodne saradnje - Iskustva Arhiva Tuzlanskog 3
kantona78
Arhivski fondovi i zbirke u službi korisnika - Iskustvo
2
Arhiva Tuzlanskog kantona79
Između Jugoslavenstva i Hrvatstva: Bosna i Bošnjaci u
7
ideologiji Ilirizma80
Pregled stanja arhivske i dokumentarne građe u
2
19/2016 Ministarstvima Vlade Republike Srpske81
Prikazi82 3
Registraturska sređenost arhivske građe u nastajanju u
1
funkciji njenog korišćenja83
Izvještaji84 1
Savremeni komunikacijski kanali u arhivima Hrvatske i
3
Bosne i Hercegovine85
Specifičnosti sređivanja zbirke fotografija i razglednica
4
Historijskog arhiva Sarajevo86

Iz tabele može se primjetiti da su najviše traženi radovi koji se odnose na
građu, tj historiju, gdje je ukupno korišteno odnosno preuzimano 26 radova koji
su vezani za različita razdoblja iz prošlosti. Iz oblasti arhivistike i arhivske struke
korištena su 24 rada. Ti radovi se odnose na zaštitu i korištenje arhivske građe, na
pitanja kategorizacije, zatim na pitanja upotrebe savremenih komunikacijskih sistema
u arhivima, digitalizaciju, promociju i saradnju arhiva putem izložbene djelatnosti
arhiva, pitanjima zaštite arhivske građe na konvencionalnim i nekonvencionalnim
nosačima i načinima njihovog korištenja itd. Treba napomenuti i da su izvještaji i
prikazi koji su objavljivani u Arhivskoj praksi pobudili interesovanja kod privatnih
korisnika. Izvještaja je korišteno 6, dok je prikaza 7 puta.87

78 Saneta Adrović, Arhivske izložbe kao oblik unapređenja međuarhivske i međunarodne saradnje -
Iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona, Arhivska praksa, br. 19, Tuzla 2016, 390-403.
79 Hatidža Fetahagić, Arhivski fondovi i zbirke u službi korisnika - Iskustvo Arhiva Tuzlanskog
kantona, Arhivska praksa, br. 19, Tuzla 2016, 135-147.
80 Senaid Hadžić, Između Jugoslavenstva i Hrvatstva: Bosna i Bošnjaci u ideologiji Ilirizma, Arhivska
praksa, br. 19, Tuzla 2016, 471-494.
81 Marijana Todorović Bilić, Pregled stanja arhivske i dokumentarne građe u Ministarstvima Vlade
Republike Srpske, Arhivska praksa, br. 19, Tuzla 2016, 41-49.
82 Prikazi, Arhivska praksa, br. 19, Tuzla 2016, 543-583.
83 Marija Todorović, Registraturska sređenost arhivske građe u nastajanju u funkciji njenog korišćenja,
Arhivska praksa, br. 19, Tuzla 2016, 96-105.
84 Izvještaji, Arhivska praksa, br. 19, Tuzla 2016, 587-624.
85 Mirjana Marinković Lepić, Savremeni komunikacijski kanali u arhivima Hrvatske i Bosne i
Hercegovine, Arhivska praksa, br. 19, Tuzla 2016, 347-365.
86 Omer Bajić, Specifičnosti sređivanja zbirke fotografija i razglednica Historijskog arhiva Sarajevo,
Arhivska praksa, br. 19, Tuzla 2016, 314-321.
87 Izvještaj o korištenosti „Arhivske prakse“ u periodu od 1. 12. 2015. do 31. 5. 2017. godine. Preuzeto:
27. 5. 2017. godine. https://www.ceeol.com/publishers/usage-reporting-tools/journals.

241
Mr. Jasmin JAJČEVIĆ

Uvidom u tabelu korištenja radova iz Arhivske prakse može se uočiti, da
su historijske teme najčešće korištene, odnosno preuzimane. Radi se prije svega o
temama čiji su autori ugledni profesori sa univerziteta u Bosni i Hercegovini, zatim
naučnici iz institucija i javnih ustanova kojima je ova oblast predmet profesije i
zanimanja, što dovodi do zaključka da su historičari mahom najveći korisnici radova
u časopisu Arhivska praksa.

Od historijskih tema najviše su korišteni odnosno preuzimani slijedeći radovi:
Između Jugoslavenstva i Hrvatstva: Bosna i Bošnjaci u ideologiji Ilirizma autora
Senaida Hadžića (7x) br. 19/2016; Doprinos Adema Handžića razvoju historijske
nauke u Bosni i Hercegovini autora Izeta Šabotića i Šefke Sulejmanovića (5x) br.
16/2013; Incident pred džamijom u Gornjoj Tuzli decembra 1880. godine autorice
Mine Kujović (5x) br. 15/2012; Osnivanje i kulturno-prosvjetno djelovanje
bošnjačkih čitaonica u Okrugu Tuzla, u Austro-Ugarskom periodu“ autora Omera
Zulića (4x) br.17/2014; Prilog proučavanju četničkog pokreta, s posebnim osvrtom
na razvoj njegove vojne i civilne organizacije u Hercegovini autora Adnana Velagića
(4x) br. 13/2010; Zapisnik sjednice Gradskog vijeća Donja Tuzla iz 1893. godine
autorice Mine Kujović (4x) br. 12/2009, dok su ostali radovi korišteni po 3 puta ili
manje.
Od radova koji se tiču arhivistike i arhivske struke najviše su korišteni slijedeći
radovi: Specifičnosti sređivanja zbirke fotografija i razglednica Historijskog arhiva
Sarajevo autora Omera Bajića (4x) br. 19/2016; Savremeni komunikacijski kanali u
arhivima Hrvatske i Bosne i Hercegovine autorice Mirjane Marinković Lepić (3x)
br. 19/2016; Arhivske izložbe kao oblik unapređenja međuarhivske i međunarodne
saradnje - Iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona autorice Sanete Adrović (3x) br.
19/2016, dok su drugi radovi korišteni manje od tri puta.

242
Zastupljenost časopisa “Arhivska praksa” u međunarodnim bazama

Od Prikaza najviše su korišteni prikazi iz časopisa br.18 pod nazivom Adnan
Jahić, Vrijeme izazova. Bošnjaci u prvoj polovini XX stoljeća, Bošnjačka nacionalna
zajednica za Grad Zagreb i Zagrebačka županija, Bošnjački institut – Fondacija
Adila Zulfikarpašića Sarajevo, Zagreb 2014, 629 autora Hadžije Hadžiabdića (3x)
i prikazi iz časopisa br. 19 također 3 puta. Kada su u pitanju Izvještaji najaktuelniji
izvještaj je bio pod nazivom Međunarodni okrugli stol arhivista Hrvatske, Slovenije,
Bosne i Hercegovine i Vojvodine (Srbija) s temom: „Intelektualni kapital u arhivima“
Hotel „Bluesun KAJ“ u Mariji Bistrici 7. i 8. svibnja 2015 autora Dražena Kušena
časopis br. 18 i izvještaji iz časopisa br. 17 koji su korišteni po 2 puta.
Kada se sagledaju podaci iz tabele najaktuelniji i najinteresantniji brojevi
časopisa Arhivska praksa koje su korisnici koristili su brojevi: 15, 17, 18 i 19. O
tome nam svjedoči i broj radova koji su korišteni iz časopisa i broj preuzimanja
radova pojedinačno po brojevima časopisa.

Broj časopisa Broj radova Broj
preuzimanja
15/2012 12 21
17/2014 9 15
18/2015 9 14
19/2016 9 26

Podaci iz tabele nam govore da je naviše radova korišteno iz Arhivske prakse
br. 15/2012, dok najveći broj preuzimanja ukupno svih radova je iz Arhivske prakse
br. 19/2016, gdje su radovi preuzimani čak 26 puta.
Iz svih pokazatelja izvodi se zaključak da je Arhivska praksa u vrlo
kratkom periodu postala tražen časopis, kako od strane institucija, tako i od strane
privatnih korisnika posebno, što dovoljno govori o značaju međunarodnih baza i
potrebama da se svi brojevi Arhivske prakse unesu u CEEOL bazu kako bi se
nastavio trend promovisanja Arhivske prakse na međunarodnom nivou. Budući da
su u dosadašnjem periodu korisnici baze bili uglavnom historičari to je uslovilo veće
korištenje historijskih radova u odnosu na arhivističke, ali da će vremenom taj trend
ići i u pravcu većeg korištenja i radova iz arhivistike i arhivske struke. Sadašnje
stanje korištenja u potpunost opravdava ideju izdavača da se u časopis uvede rubrika
„Iz građe“ koja je u tom segmentu značajno doprinijela na kvalitetu, traženosti i
referentnosti časopisa.

243
Mr. Jasmin JAJČEVIĆ

EBSCO baza – nova mogućnost, nastavak započetog promovisanja „Arhivske
prakse“ na svjetskom nivou

Promovisanje Arhivske prakse kao međunarodnog časopisa u CEEOL bazi
iniciralo je američku online bazu EBSCO da tokom februara 2017. godine ostvari
kontakt sa Arhivom Tuzlanskog kantona, gdje je upućen dopis da se Arhivska praksa
indeksira u EBSCO bazu. Treba pomenuti da je Arhiv Tuzlanskog kantona ranije
kontaktirao navedenu bazu za ulazak časopisa u istu, ali da se to nije dogodilo sve
do 2017. godine, što je vjerovatno rezultat ulaska časopisa u CEEOL bazu. Poziv
su izdavači časopisa Arhivska praksa prihvatili i započeli proceduru potpisivanja
ugovora i indeksiranja Arhivske prakse. Časopis Arhivska praksa se na ovaj način
nastavio promovisati i podizati rejting kao jedan od vodećih časopisa ne samo u
Bosni i Hercegovini i jugoistočnoj Evropi nego i šire.

Šta je EBSCO?

EBSCO Information Services, sa sjedištem u Ipswich-u, Masačusets, je dio
EBSCO Industrije Inc, treće najveće privatne kompanije iz Brimingama, Alabama, sa
godišnjim prihodom od gotovo 2 biliona dolara, prema BBJ’s knjizi listi. EBSCO nudi
bibliotečke resurse korisnicima iz akademske, medicinske, K-12, javnobibliotečke,
pravne, privredne i vladine sfere. Njegovi proizvodi uključuju ESBCONET, sistem
za upravljanje e-resursima, te EBSCOhost, koji nudi pretplatničku online bazu sa
375 dijelova koja tematski sadrži 600.000 knjiga, indeksa, medicinski referenci i niz
historijskih digitalnih arhiva. U 2010. godini, EBSCO je uveo i EDS uslugu koja je
ponuđena ustanovama. Ista nudi pretragu portfolija časopisa i magazina.

Historijat EBSCO-a

EBSCO Information Services je dio EBSCO Industries Inc, porodične firme
osnovane 1944. godine. EBSCO je akronim za Elton B. Stephens Co. Prema Forbes
magazinu, EBSCO je jedna od najvećih kompanija u privatnom vlasništvu u Alabami
i jedna od top 200 u SAD-u, na osnovu prihoda i broja zaposlenih. Prihodi su prešli 2
biliona dolara u 2006. godini.

244
Zastupljenost časopisa “Arhivska praksa” u međunarodnim bazama

EBSCO Industries bavi se sa preko 40 grana poslovanja. EBSCO Publishing
(Izdavaštvo) je osnovano 1984. godine kao izdavač publikacije zvane „Popular
Magazine Review“, štampanog časopisa koji je izdavao članke i isječke iz više
od 300 časopisa. U 2003. godini EBSCO Publishing kupio je Whitston Publishing
kompaniju, još jedne kompanije koja je nudila usluge baza podataka. U 2010. godini
EBSCO je kupio i NetLibrary (NetBiblioteka), a u 2011. godini i H.W.Wilson
Company. EBSCO Publishing spojio se sa EBSCO Information Services 1. jula
2013. godine, i pod tim imenom i danas posluje. Od 2016. godine, predsjednik i
CEO kompanije je Tim Collins.88

Ponuda EBSCO-a

Baze podataka. EBSCO nudi niz usluga bibliotečkih baza. Mnoge od njih,
kao što su MEDLINE i EconLit su licencirane od ponuđača sadržaja. Druge, kao što
je Academic Search, America: History and Life, Art Index, Art Abstracts, Art Full
Text, Clinical Reference Systems, Criminal Justice Abstracts, Education Abstracts,
Environment Complete, Health Source, Historical Abstracts, History Reference
Center, MasterFILE, NetLibrary, Primary Search, Professional Development
Collection and USP DI razvio je sam EBSCO.
Pretraga: Baze se koriste da pruže ujedinjen indeks informacijskih resursa
ustanova, te nudi pristup istim. Sistem skuplja metapodatke iz internih i eksternih
izvora, i onda kreira preindeksiranu uslugu. E-knjige: EBSCO nudi e-knjige i
audioknjige iz različitih polja.

88 https://en.wikipedia.org/wiki/EBSCO_Information_Services. (Preuzeto: 30. 5. 2017).

245
Mr. Jasmin JAJČEVIĆ

EBSCO nudi od kopiranja i zloupotrebe zaštićen audio materijal (uključujući
i audioknjige) kroz ogranak „NetLibrary“, koji je kupljen u 2010. godini od „Online
Computer Library Center“. Na tržištu se natječe proizvodom „Digital Library
Reserve“ firme OverDrive.89
Na kraju potrebno je napomenuti da se korištenje časopisa Arhivska praksa
u ovoj bazi nije moglo predstaviti, jer je časopis tek indeksiran u ovoj bazi. O tome
više nekom drugom prilikom.

Zaključak

Međunarodne baze CEEOL i EBSCO su online baze, odnosno arhive
knjiga, članaka i itd, koje pružaju pristup cijelim tekstovima radova iz polja
humanističkih, društvenih i drugih nauka koji se objavljuju u časopisima u cijelom
svijetu. Indeksiranjem časopisa Arhivska praksa u međunarodnim bazama stvorena
je osnova za podizanje rejtinga i značaja časopisa koji je putem međunarodnih baza
dospio na svjetsko tržište, kao jedan od reprezentativnijih časopisa koji izlazi na
području jugoistočne Evrope.
Svrha unosa radova iz časopisa Arhivska praksa u međunarodne baze je
način da oni budu dostupni društvenoj i široj naučnoj javnosti ne samo Bosne i
Hercegovine i jugoistočne Evrope, nego i šire.
Međunarodne baze se primarno bave davanjem dostupnosti dokumentima
kojima javnost nije imala širi pristup tradicionalnim medijima. Cilj međunarodnih
baza je obezbijediti sadržaj visokog kvaliteta i informacija iz prve ruke koji se
objavljuje u zemljama Evrope i svijeta i učiniti ga dostupnim svjetskoj javnosti, što
je uslov za poboljšanje kulturne i naučne komunikacije i razmjene.
Ekonomski argument za korištenje međunarodnih baza jeste da, ukoliko su
časopisi samo u printanom obliku, ostaju ograničeni samo na domaće tržište. Ako
elektronska distribucija časopisa i postoji, na Internetu uglavnom je besplatna, jer
ne postoje uslovi i predispozicije za e-poslovanje. Naime, CEEOL baza ostavlja
mogućnost naplate korištenja usluga skidanja i korištenja članaka, ali je za časopis
Arhivska praksa definisano da se isti neće naplaćivati, budući da je časopis besplatno
već dostupan i na web stranici Arhiva Tuzlanskog kantona.90
CEEOL i EBSCO baze štiti copyright (autorska prava). Sadržaje koje
nude međunarodne baze ostaju intelektualno vlasništvo autora i izdavača. Zadaci
baza limitirani su na distribuciju tih dokumenata, marketing portala, procesuiranje,
plaćanje i obavještavanje izdavača.
Pojedincima baze omogućavaju pristup mnoštvu informacija na ugodan i
jednostavan način i mogu birati među velikim brojem časopisa i knjiga i kupovati
samo ono što oni žele pročitati. Svaki članak iz časopisa sačuvan je kao poseban
dokument. Svaki dokument se može pretraživati po bibliografskom opisu u katalogu.
Opis sadrži apstrakt članka na engleskom, ključne riječi, naslov na engleskom i na
originalnom jeziku

89 https://en.wikipedia.org/wiki/EBSCO_Information_Services. (Preuzeto: 30. 5. 2017).
90 http://www.arhivtk.ba/?page_id=113. (Pristup stranici: 30. 5. 2017).

246
Zastupljenost časopisa “Arhivska praksa” u međunarodnim bazama

Sa svakim unosom brojeva časopisa Arhivske prakse sve više se dalo
primijetiti da je napravljen pravi potez, a to pokazuje zainteresiranost korisnika za
sadržaje i saznanja koje nudi časopis Arhivska praksa.
Iz svih pokazatelja izvodi se zaključak da je je Arhivska praksa u vrlo
kratkom periodu postao tražen časopis kako od strane institucija, tako i od strane
privatnih korisnika posebno (ovo se odnosi na CEEOL bazu), što dovoljno govori
o značaju međunarodnih baza i potrebama da se svi brojevi Arhivske prakse unesu
kako u CEEOL bazu, tako i u EBSCO bazu kako bi se nastavio trend promovisanja
Arhivske prakse na međunarodnom nivou.
Na kraju, poruka drugim izdavačima, da svoja izdanja što prije indeksiraju u
međunarodnim bazama, kako bi se i njihovi časopisi promovisali na međunarodnom
nivou.

Summary

International databases CEEOL and EBSCO are online libraries, archives,
articles and etc that provide access to whole texts of humanities, social sciences and
other sciences that are published in journals all over the world. Indexing the Archival
Practice magazine in international databases created the basis for raising the start and
the importance of a magazine that has become internationally via the international
market, as one of the most representative journals coming out of South East Europe.
The purpose of the journal entry to be published in the International Database
is to make it available to the social and wider scientific public not only in Bosnia and
Herzegovina and Southeastern Europe, but also in the wider.
International bases primarily deal with access to documents that the public
did not have wider access to traditional media. The goal of international databases is
to provide content of high quality and first-hand information that is published in the
countries of Europe and the world and make it available to the general public, which
is a prerequisite for improving cultural and scientific communication and exchange.
The economic argument for the use of international databases is that, if
the journals are in print only, they remain limited only to the domestic market. If
the electronic distribution of the magazine exists, it is mostly free on the Internet,
as there are no conditions and predispositions for e-business. Namely, the CEEOL
base allows the ability to use the services of downloading and using articles, but
the Archival Practice magazine is defined as not being charged, as the magazine is
available for free on the Tuzla Canton Archive website.
The CEEOL and EBSCO databases protect copyright. Content provided by
international databases remains the intellectual property of authors and publishers.
Database tasks are limited to the distribution of these documents, portal marketing,
processing, payment, and notifying the publisher.
Some of the databases allow access to a variety of information in a pleasant
and easy way and can choose from a large number of magazines and books and
only buy what they want to read. Every article in the journal has been preserved as a
special document. Each document can be searched by the bibliographic description
in the catalog. The description contains an abstract article in English, keywords, titles

247
Mr. Jasmin JAJČEVIĆ

in English and in the original language.With every entry of the magazine’s issue of
Archival Practices, it is becoming increasingly noticeable that a real move has been
made, and this shows the user’s interest in the content and knowledge offered by the
Archival Practice magazine.
From all indicators, the conclusion is drawn that Archival Practice has
become a very short period of time in demand from both institutions and private
users (this refers to the CEEOL base), which speaks enough about the importance of
international bases and the need to All the issues of the Archival Practice have been
introduced both in the CEEOL base and in the EBSCO base in order to continue the
promotion of Archival Practice at the international level.
Finally, message to other publishers, to publish their releases as early
as possible in international databases so that their journals can be promoted at
international level.

248
Mr. sc. Sejdalija GUŠIĆ stručni rad
Historijski arhiv Sarajevo

DOPRINOS ARHIVISTA HISTORIJSKOG ARHIVA
SARAJEVO PROJEKTU „ARHIVSKA PRAKSA“

Apstrakt: Projekat „Arhivska praksa“ je pokrenut, prije svega, iz stručnih i
naučnih razloga sa jasnim ciljem da dâ doprinos na planu saniranja arhivske službe,
te oživljavanju i uvezivanju iste. U skladu sa svojim stručnim i naučnim afinitetima
arhivisti Historijskog arhiva Sarajevo, kroz objavljivanje svojih radova u časopisu i
aktivno učešće u toku Savjetovanja, saopćenjima koja nisu objavljena u časopisu ili
diskusijama, dali su značajan doprinos projektu „Arhivska praksa“.

Ključne riječi: Projekat „Arhivska praksa“, projekat, arhivisti, Historijski
arhiv Sarajevo,časopis, savjetovanje, edukacija, arhivska služba.

CONTRIBUTION OF ARCHIVISTS OF THE HISTORICAL ARCHIVE
SARAJEVO TO THE PROJECT “ARCHIVE PRACTICE”

Abstract: The project “Archival practice” was initiated, first and foremost,
for professional and scientific reasons with a clear aim to contribute to the plan
for rehabilitation of the archival service, and to revive and link it. In line with
their professional and scientific affinities, the archivists of the Historical Archive
Sarajevo, through publishing their papers in the Journal and actively participating
in the Counseling, with notifications published in the Journal or Discussions, made
a significant contribution to the project “Archival Practice”.

Keywords: Archive practice, project, journal, counseling, education,
archive service.

Uvod

Časopis Arhivska praksa nastao je u vremenu kada je cjelokupno
bosanskohercegovačko društvo bilo zaokupljeno brojnim životnim problemima,
koji su bili rezultat ratnih događanja 1992–1995. godine, pri čemu ni kultura nije
mimoiđena. Posebno se arhivska djelatnost u tom periodu su­očila sa brojnim

249
Mr. sc. Sejdalija GUŠIĆ

recedivima rata. Upravo u takvim okolnostima, kada su mnoge niti u državi, pa i
u arhivskoj službi Bosne i Hercegovine, bile dobrano pokidane, pojava jednoga
ovakvog časopisa predstav­ljala je ne samom izazov već i poveznicu pokidanih
arhivskih niti kako unutar same Bosne i Hercegovine tako i van njenih granica.
Časopis je pokrenut, prije svega, iz stručnih i naučnih razloga sa jasnim ciljem da dâ
doprinos na planu saniranja postratne arhivske službe, te oživljavanju i uvezivanju
iste. Potreb­no je bilo nešto hitno i ozbiljno uraditi, na stručnom i organizacijskom
polju. Tako je pokrenut, te dalje stasavao arhivistički stručni projekt pod nazivom
„Arhivska praksa” i to na dva kolosijeka: jedan vezan za izdavanje časopisa Arhivska
praksa, a drugi za nastavak kon­tinuiteta stručnoga educiranja arhivskih zaposlenika,
održavanjem stručnih savjetovanja.1 Za jedan mali tim kakav je bio kolektiv Arhi­
va Tuzlanskog kantona, to je zaista bio veliki stručni i oganizacijski poduhvat. No,
sa puno entuzijazma, htijenja, volje, odricanja i želje da se uspije, ipak se došlo do
rezultata i već u maju 1998. godine štampan je prvi broj časopisa Arhivska praksa.
Prvi broj časopisa Arhivska praksa predstavljen je arhivskoj i široj javnosti u Tuzli
29. 5. 1998. godine u sklopu održavanja 11. međunarodnog savjetovanja „Arhivska
praksa 1998”.
Gotovo svi brojevi ispunjeni su radovima različite arhivske i hi­storiografske
provenijencije, čime se nastojalo da bude zastupljena raznovrsna tematika kojom
se časopis bavi. Tako se svaki broj ča­sopisa bavio sa dvije do tri aktuelne tematske
arhivističke cjeline i one su uglavnom predstavljale glavni dio časopisa i najviše
prostora zauzimale u istom. No, i drugim rubrikama se posvećivala značajna
pažnja, tako da je časopis dobio na raznovrsnosti tretiranja prob­lematike. Težnja
uređivačke politike bila je da se ustaljene rubrike popune adekvatnom arhivskom
i historiografskom problematikom, vodeći pri tome računa da se otvaraju nova i
aktuelna arhivistička i historiografska pitanja. Povremeno su se određena pitanja/
teme ponavljala zbog njihove aktuelnosti. Isto tako, vodilo se računa da bude
zastupljena ona stručna i naučna problematika koja će biti najviše od pomoći
aktuelnim arhivskim pitanjima.

Doprinos arhivista Historijskog arhiva Sarajevo

Realizaciji projekta „Arhivska praksa“ značajan doprinos dali su arhivski
radnici iz brojnih arhiva iz Bosne i Hercegovine i više evropskih zemalja. Tako da
je ovaj projekat u pravom smislu riječi i međuarhivski i međunarodni. Značajan
doprinos realizaciji projekta „Arhivska praksa“ dali su i arhivski radnici Historijskog
arhiva Sarajevo. Stoga ćemo u ovom radu pokušati dati kratak presjek učešća istih u
realizaciji ovog projekta, te doprinosu koji su dali. Uvidom i analizom sadržaja svih
brojeva, donosimo kratak presjek i strukturu stručnih i naučnih radova objavljenih

1 Izet Šabotić, Deset godina časopisa Arhivska praksa - Archival practice (1998–2007), Arhiv
Tuzlanskog kantona, Društvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona, Tuzla 2007, 5-6.

250
Doprinos arhivista Historijskog arhiva Sarajevo projektu “Arhivska praksa”

u časopisu Arhivska praksa, a čiji su autori arhivisti iz Historijskog arhiva Sarajevo.
Navodimo svaki broj časopisa pojedinačno i rubrike u okviru kojih su objavljeni
radovi2.
Analizom časopisa koji su objavljivani od 1998. godine, odnosno od 11.
savjetovanja „Arhivska praksa“, možemo konstatovati da su arhivisti Historijskog
arhiva Sarajevo podržavali rad skupa, što kroz prisustvo Savjetovanju, što kroz
pisanje i objavljivanje stručnih, naučnih radova i drugih priloga u istoimenom
časopisu. Predstavnici Historijskog arhiva Sarajevo 1998. godine nisu učestvovali
u radu Savjetovanja „Arhivska praksa 1998“, niti su bili zastupljeni sa radovima u
časopisu, ali su svojim prisustvom na Savjetovanju dali podršku ovom značajnom
projektu, za arhivsku službu i arhivsku djelatnost Bosne i Hercegovine.
Na 12. savjetovanju „Arhivska praksa“, koje je održano 1999. godine,
arhivisti Historijskog arhiva Sarajevo su se značajnije uključili u rad Savjetovanja,
ali i istoimenog časopisa. U poglavlju Arhivistika i arhivska služba časopisa
Arhivska praksa, br. 2, svoj rad pod naslovom: Uzajamna povezanost registratura i
arhiva je objavila je arhivistkinja Marija Divčić, (26-29). Ista je uzela aktivno učešće
u radu Savjetovanja „Arhivska praksa“.
U radu Savjetovanja „Arhivska praksa 2000“ sa prilogom Rekonstrukcija stradale
arhivske građe, učešće je uzeo kolega Muhamed Musa. Njegov rad je objavljen u
časopisu Arhivska praksa, br. 3, u poglavlju Arhivistika i arhivska služba (39-51).
U istom broju časopisa u poglavlju Izvještaji prilog su objavili Sejdalija Gušić,
Mustafa Dervišević, Internacionalni kurs o rukovođenju arhivima i arhivskom
dokumentacijom (Kuala Lumpur, 1. 9 – 31. 10. 1999), (193-199).
Na Savjetovanju „Arhivska praksa 2001“ niko iz Historijskog arhiva Sarajevo
nije imao saopštenje. U časopisu Arhivska praksa, br. 4, u poglavlju Izvještaji je
objavio kolega Muhamed Musa, Četvrto poslijeratno savjetovanje arhivskih radnika
Bosne i Hercegovine, Olovo, 18–19. januara 2001. (163-165).
Na Savjetovanju „Arhivska praksa 2002“, učešće arhivskih radnika
Historijskog arhiva Sarajevo bilo je zapaženije. Učešće su uzeli: Sejdalija Gušić,
Džemila Čekić i Muhamed Musa. Njihovi radovi su objavljeni u časopisu Arhivska
praksa, br. 5, u poglavlju Arhivistika i arhivska služba. Sejdalija Gušić, Džemila
Čekić, Arhivski propisi na području Kantona Sarajevo (33-36). Muhamed Musa,
Iskustva Istorijskog arhiva Sarajevo na pitanjima valorizacije registraturne i
arhivske građe (79-82).
Već na narednom Savjetovanju „Arhivska praksa 2003“ učešće arhivskih
radnika Historijskog arhiva bilo je izvjesnije. Aktivno su svojim saopštenjima
sudjelovali: Muhamed Musa, Milena Gašić, Sejdalija Gušić, Džemila Čekić i
Mustafa Dervišević. Njihovi radovi su objavljeni u časopisu Arhivska praksa, br. 6, u
poglavlju Arhivistika i arhivska služba: Muhamed Musa, Uloga arhivske građe u
rješavanju imovinsko-pravnih odnosa (45-50), Muhamed Musa, Registraturna građa

2 Arhivska praksa, brojevi od 1 do 19 (1998–2016), izdavači: Arhiv Tuzlanskog kantona i Društvo
arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona.

251
Mr. sc. Sejdalija GUŠIĆ

registratura u stečaju (65-68), Milena Gašić, Problematika preuzimanja nesređenih
fondova u Istorijskome arhivu Sarajevo (83-88), Sejdalija Gušić, Stanje arhivskih
fondova i zbirki osmanskog perioda u arhivima Bosne i Hercegovine (95-103),
Džemila Čekić, Arhivsko zakonodavstvo na nivou Federacije Bosne i Hercegovine
(169-172) i Mustafa Dervišević, Biblioteka Istorijskog arhiva Sarajevo (196-202).
Na narednom 17. savjetovanju „Arhivska praksa 2004“ iz Historijskog arhiva
se pojavio kolega Muhamed Musa. Njegov rad je objavljen u poglavlju Arhivistika
i arhivska služba časopisa Arhivska praksa, br. 7, Muhamed Musa, Kancelarijsko i
arhivsko poslovanje Raiffeisen banke dd Bosne i Hercegovine (166-174).
Na Savjetovanju „Arhivska praksa 2005“ učešće sa prigodnim stručnim
saopštenjima su uzeli: Muhamed Musa, Indira Torlak, Mustafa Dervišević i Milena
Gašić. Njihovi radovi objavljeni su u časopisu Arhivska praksa, br. 8, u rubrici
Arhivistika i arhivska služba: Muhamed Musa, Praktična primjena zakonskih
odredbi pri preuzimanju arhivske građe Općine Centar u Sarajevu (102-113),
Indira Torlak, Rad Arhiva sa strankama (185-189), Mustafa Dervišević, Integracija
digitalne dokumentacije i radno okruženje (SOFTWARE ZyLAB) (210-217), Milena
Gašić, Iskustvo na reviziji nekih fondova iz perioda Nezavisne države Hrvatske (292-
297).
Arhivski radnici Historijskog arhiva Sarajevo uzeli su učešća i na 19.
savjetovanju „Arhivska praksa 2006“, i to: Mustafa Dervišević i Milena Gašić.
Njihovi radovi su objavljeni u časopisu Arhivska praksa, br. 9, u poglavlju
Arhivistika i arhivska služba: Mustafa Dervišević, Privatni arhiv (76-96), Milena
Gašić, Privatna arhivska građa u Bosni i Hercegovini i potreba njenog zakonskog
regulisanja ( str. 114-117). U poglavlju Izvještaji svoj prilog su predstavili Sejdalija
Gušić, Džemila Čekić, Savjetovanje „Tehnični in vsebinski problemi klasičnega in
elektronskega arhiviranja“ (Radenci, 5–7. april 2006.) (396-398). Nažalost u ovom
broju časopisa objavljen je In memoriam Sejdalija Gušić, Dervišević (Halid) Mustafa
(1952–2006), (423-424).
Na 20. savjetovanju „Arhivska praksa 2007“ učešće su uzeli: Muhamed Musa,
Milena Gašić i Adnan Šapčanin. Nijihovi radovi objavljeni su u časopisu Arhivska
praksa, br. 10, u rubrici Arhivistika i arhivska služba: Milena Gašić, Muhamed
Musa, Primopredaja arhivske građe općinskih/osnovnih sudova Istorijskom arhivu
Sarajevo (105-112). Muhamed Musa, Adnan Šapčanin, Iskustva na zaštiti ratne
produkcije registraturne građe ( 1992–1995), (135-141).
Na Savjetovanju „Arhivska praksa 2008“, aktivno učešće nije uzeo niko iz
Historijskog arhiva Sarajevo, dok je u časopisu Arhivska praksa, br. 11. u rubrici
Izvještaji dva saopštenja imao kolega Sejdalija Gušić, 16. kongres Međunarodnog
arhivskog vijeća, Kuala Lumpur, Malezija, 21–27. juli 2008. godine (450-451),
Sejdalija Gušić, Studijsko putovanje arhivskih radnika Bosne i Hercegovine i posjeta
arhivima u Pragu i Beču, 1-6. juna 2008. godine (456-458).
Na 22. savjetovanju „Arhivska praksa 2009“ učešća su uzeli: Ismeta
Berkovac, Armen Bukvić, Armira Alibašić i Admir Nezirović. Njihovi radovi su

252
Doprinos arhivista Historijskog arhiva Sarajevo projektu “Arhivska praksa”

objavljeno u časopisu Arhivska praksa, br. 12, u poglavlju Arhivistika i arhivska
služba: Ismeta Džigal Berkovac, Armen Bukvić, Redizajn web stranice JU
Historijski arhiv Sarajevo (269-275), Almira Alibašić, Arhivski fondovi Historijskog
arhiva Sarajevo kao nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine (345-357), Admir
Nezirović, Karte, mape i planovi Sarajeva u Historijskom arhivu Sarajevo (358-
363)
Na Savjetovanju „Arhivska praksa 2010“ učestvovala je kolegica Almira
Alibašić, čiji je rad objavljen u časopisu Arhivska praksa, br. 13, u poglavlju
Arhivistika i arhivska služba: Almira Alibašić, Arhivska terminologija u BiH
Višejezični rječnik arhivske terminologije – iskustva na izradi rječnika u jesenskoj
arhivskoj školi u Trstu 2007–2009. (328-336.).
Na Savjetovanju „Arhivska praksa 2011“ iz Historijskog arhiva Sarajevo
aktivno učešće su uzeli: Almira Alibašić, Saša Beltram, Mufik Muslić i Mersed
Omanović. Njihovi radovi su objavljeni u časopisu Arhivska praksa br. 14, u poglavlju
Arhivistika i arhivska služba: Almira Alibašić, Izrada inventara kao informativnog
sredstva u arhivu – primjena standarda i informacijskih tehnologija (271-282), Saša
Beltram, Mufik Muslić, Mersad Omanović, Katastar urbanog zelenila (335-342).
I na Savjetovanju „Arhivska praksa 2012“ aktivno su učestvovali arhivski
radnici iz Historijskog arhiva Sarajevo, i to: Almira Alibašić, Amela Bedaković,
Elma Dervišbegović i Sejdalija Gušić. Njihovi radovi su objavljeni u časopisu
Arhivska praksa br. 15, u poglavlju Arhivistika i arhivska služba: Almira Alibašić,
Obrazovan arhivski kadar kao neophodan uslov za uspjeh arhivske službe – slučaj
u Bosni i Hercegovini (23-30), Amela Bedaković, Najvažnija sporedna djelatnost
Arhiva – rad sa strankama (425-428), u poglavlju Građa: Elma Dervišbegović,
Časopis Vatan kao historijski izvor (1884–1897) (575-582), te u poglavlju Izvještaji:
Sejdalija Gušić, Izvještaj sa Međunarodne konferencije arhivističkih udruženja
Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, Bihać, Bosna i Hercegovina, 10. i 11.
maj 2012. godine (655-658 ).
Predstavnici Historijskog arhiva Sarajevo nisu bili zastupljeni sa radovima
na Savjetovanju „Arhivska praksa 2013“ ni u časopisu Arhivska praksa, br. 16.
Međutim, jedan broj kolega iz Historijskog arhiva Sarajevo je uzeo aktivno učešće,
odnosno prisustvovao skupu, na koji način su dali podršku realizaciji istog.
Na 27. po redu savjetovanju „Arhivska praksa 2014“ stručni radnici
Historijskog arhiva Sarajevo su aktivno sudjelovali i to: Aleksandra Pijuk Pejčić,
Elma Dervišbegović i Admir Nezirović. Njihova saopštenja su objavljena u časopisu
Arhivska praksa, br. 17, u poglavlju Arhivistika i arhivska služba: Aleksandra
Pijuk Pejčić, Elma Dervišbegović, Stradanje arhivske i registraturne građe na
prostoru Kantona Sarajevo u požaru 7. februara/veljače 2014. godine (130-137),
Admir Nezirović, Depo prostor „Vrbanjuša“ – adaptacija i stavljanje u funkciju
(191-195). U rubrici Izvještaji svoj prilog su objavili: Aleksandra Pijuk Pejčić,
Amela Bedaković, Izvještaj sa Međunarodne arhivske konferencije u Sarajevu:
„Prvi svjetski rat – refleksije iza linije fronta“ (535).

253
Mr. sc. Sejdalija GUŠIĆ

Predstavnici Historijskog arhiva Sarajevo na Savjetovanju 2015. godine nisu
bili zastupljeni sa radovima, ali je jedan broj istih prisustvovao Savjetovanju. Uoči
samog Savjetovanja, večer prije 30. 9. 2015. godine, u Hotelu „Tuzla“, otvorena je
zajednička izložba Historijskog arhiva Sarajevo i Državnog arhiva u Dubrovniku:
„Pečati sa bujuruldija bosanskih i hercegovačkih namjesnika.“ Autori izložbe su mr.
sc. Sejdalija Gušić, dr. Vesna Miović i Atif Mušinović.
Na 29. po redu Savjetovanju „Arhivska praksa 2016“ iz Historijskog
arhiva Sarajevo aktivno učešće je uzeo kolega Omer Bajić. Njegov rad je objavljen
u poglavlju Arhivistika i arhivska služba: Omer Bajić, Specifičnosti sređivanja
Zbirke fotografija i razglednica Historijskog arhiva Sarajevo (314-321). Isto tako,
u poglavlju Izvještaji objavljen je prilog koleginice Milene Gašić, Konferencija
„Arhivi Slavenskih država“, kratak pregled konferencija održanih u periodu od
2010. do 2015. (609-611).
Na jubilarnom 30. međunarodnom savjetovanju, koliko je poznato autoru,
iz Historijskog arhiva Sarajevo sa ovim saopštenjem se pojavio Sejdalija Gušić, koji
je dostavio svoj rad Organizacionom odboru Savjetovanja.

Zaključak

U skladu sa svojim stručnim i naučnim afinitetima arhivisti Historijskog
arhiva Sarajevo su kroz objavljivanje svojih radova u časopisu Arhivska praksa i
aktivno učešće u toku Savjetovanja, saopćenjima koja nisu objavljena u časopisu ili
diskusijama dali značajan doprinos projektu „Arhivska praksa“. Najčešća rubrika u
kojoj su objavljeni njihovi prilozi jeste: Arhivistika i arhivska služba – 30 radova,
a zatim rubrike Izvještaji – 8, Iz građe – 1 i In memoriam – 1. Treba napomenuti da
je iz Historijskog arhiva Sarajevo od sedmog broja časopisa Arhivska praksa mr.
sc. Sejdalija Gušić, arhivski savjetnik, član Redakcije. Savjetovanje je istovremeno
iskorišteno i kao prilika za dodatnu edukaciju, kao i za razmjenu ideja i iskustava
kako sa arhivistima iz Bosne i Hercegovine tako i sa kolegama iz regiona i Evrope. U
povodu obilježavanja 20. godišnjice Međunarodnog savjetovanja „Arhivska praksa“
Historijskom arhivu Sarajevo su organizatori, Arhiv Tuzlanskog kantona i Društvo
arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona, 18. 10. 2007. godine, dodijelili posebnu
Zahvalnicu. U Zahvalnici je navedeno da se dodjeljuje: „za doprinos u realizaciji
Međunarodnog savjetovanja „Arhivska praksa“, posvećenog edukaciji arhivskih
zaposlenika i zaposlenika na poslovima kancelarijskog i arhivskog poslovanja“.

Summary

In line with their professional and scientific affinities, the archivists of the
Historical Archive Sarajevo, through publishing their papers in the Journal and
actively participating in the Counseling, with notifications published in the Journal or

254
Doprinos arhivista Historijskog arhiva Sarajevo projektu “Arhivska praksa”

Discussions, made a significant contribution to the project “Archival Practice”. The
most frequent section in which their contributions are published are: Archives and
archival service - 30 works, followed by columns Reports - 8, From the materials - 1
and In memoriam - 1. It should be noted that from the Historical Archive Sarajevo
from the seventh issue of the Magazine, mr. sc. Sejdalija Gušić, archive advisor,
is a member of the Editorial Board. At the same time, the consultation is further
used as an opportunity for additional education as well as exchange of ideas and
experiences with archivists from Bosnia and Herzegovina, as well as with colleagues
from the region and Europe. On the occasion of marking the 20th anniversary of
the International Counseling “Archive Practice” the organizers, the Tuzla Canton
Archives and the Society of Archival Employees of the Tuzla Canton awarded
a recognition to the Historical Archive Sarajevo. The recognision stated: “for
contribution to the realization of the International Counseling “Archival Practice”,
dedicated to the education of archival employees and employees in the affairs of
office and archive business”.

255
Prof. dr. Sead SELIMOVIĆ pregledni naučni rad
Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli

DOPRINOS ČASOPISA “ARHIVSKA PRAKSA”
ISTRAŽIVANJU LOKALNE HISTORIJE TUZLE I NJENE
OKOLINE

Apstrakt: Autor u radu piše o doprinosu časopisa “Arhivska praksa“
izučavanju lokalne historije Tuzle i njene okoline. U periodu od 2005. do 2016.
godine objavljeno je 67 radova historijskog sadržaja, od čega 43 rada iz lokalne
historije Tuzle i njene okoline ili 64,18% ukupnog broja objavljenih radova. Radovi
su napisani na 518 stranica teksta. Najviše radova tretira austrougarski, socijalistički
i međuratni period. Antički period nije izazvao pažnju istraživača, te o tom razdoblju
nije objavljen niti jedan rad.

Ključne riječi: Časopis “Arhivska praksa”, Bosna i Hercegovina,
Tuzla i njena okolina, lokalna historija, antički period, srednji vijek, osmanski
period, austrougarski period, period između dva svjetska rata, Drugi svjetski rat,
socijalistički period, period 1992–1995.

CONTRIBUTION OF ARCHIVES OF “ARCHIVE PRACTICE” IN
RESEARCH LOCAL HISTORY OF TUZLE AND ITS ENVIRONMENT

Abstract: The author writes about the contribution of the magazine
“Archival Practice” to the study of local history of Tuzla and its environment.
Between 2005 and 2016 67 works of historical content were published, out of which
43 work from local history of Tuzla and its environment or 64.18% of the total
number of published works. Works were written on 518 pages of text. Most works
treat the Austro-Hungarian, socialist and inter-war period. The Ancient period and
the Second World War did not cause the attention of the researcher, and no work was
published about those periods.

Keywords: Journal of ‘Archival Practice’, Bosnia and Herzegovina, Tuzla
and its environment, local history, antique period, middle ages, Ottoman period,
Austro-Hungarian period, period between World War II, World War II, Socialist
period, period 1992–1995.

256
Doprinos časopisa “Arhivska praksa” istraživanju lokalne historije Tuzle i njene okoline

Uvod

Časopis Arhivska praksa ubraja se u red najrespektabilnijih arhivističkih
i historijskih časopisa u Bosni i Hercegovini i jugoistočnoj Evropi. Kontinuirano
izlazi od 1998. godine, a do 2016. godine izašlo je 19 brojeva. Izdavači časopisa
su Arhiv Tuzlanskog kantona i Društvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona.
Redakciju prvog broja Arhivske prakse činili su uposlenici Arhiva Tuzlanskog
kantona: Azem Kožar, Ešefa Begović, Nijaz Brbutović, Nermana Hodžić i Izet
Šabotić. Redakcija je 2001. godine ‘’pojačana’’ Walterom Brunnerom i Peterom
Pavelom Klasincem, znanstvenicima iz Republike Austrije i Republike Slovenije, a
2003. godine Hatidžom Fetahagić, Sanetom Adrović i Seadom Selimovićem (Bosna
i Hercegovina). Redakciju su još činili: Miroslav Novak (Republika Slovenija),
Peter Wiesflecker (Republika Austrija), Sejdalija Gušić, Omer Zulić, Senaid Hadžić,
Selma Isić (Bosna i Hercegovina), i Živana Heđbeli (Republika Hrvatska).
Azem Kožar bio je glavni i odgovorni urednik časopisa za brojeve od 1 do
7, zatim odgovorni urednik za brojeve 8–11, te urednik za brojeve 12–19, dok je Izet
Šabotić bio urednik za brojeve 8–11, te odgovorni urednik za brojeve 12–19.
U časopisu Arhivska praksa se objavljuju radovi koji tretiraju pitanja
arhivistike i arhivske službe, zatim radovi iz drugih časopisa, a tu su i rubrike:
prikazi i ocjene, te izvještaji. Autori radova bili su stručnjaci i znanstvenici iz Bosne i
Hercegovine, Slovenije, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Albanije, Kosova,
Austrije, Mađarske, Italije, Turske, Slovačke, Bjelorusije.
Radovi iz oblasti historije su u časopis Arhivska praksa uvršteni od 2005.
godine (broj 8), u okviru rubrike ‘’Građa’’, koja od 2010. godine (broj 13) nosi naziv
‘’Iz građe’’. U 12 brojeva Arhivske prakse objavljeno je 67 radova, a među njima
i oni koji tretiraju lokalnu historiju tuzlanskog kraja. Cilj ovoga rada je da ukaže
na doprinos časopisa Arhivska praksa istraživanju lokalne historije Tuzle i njene
okoline u svim historijskim razdobljima: antičkom, srednjovjekovnom, osmanskom,
austrougarskom, međuratnom, periodu Drugog svjetskog rata, socijalističkom
razdoblju, periodu agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992–1995, te
periodu 1996–2016. godine. Radovi su uslovno podijeljeni na članke u kojima se
razmatraju politička kretanja, zatim privreda i društvo, te kultura, mada u radovima
nije uvijek moguće povući jasnu granicu.

Doprinos časopisa Arhivska praksa istraživanju lokalne historije Tuzle i njene
okoline

Tuzla i njena okolina u antičko doba

Život ljudi na prostoru Tuzle i njene okoline započeo je u razdoblju starijeg
kamenog doba (paleolita) i kontinuirano je nastavljen kroz sve prethistorijske i

257
Prof. dr. Sead SELIMOVIĆ

historijske epohe. Tu činjenicu potvrđuju sačuvani historijski izvori, među kojima sve
do srednjeg vijeka preovladavaju ostaci materijalne kulture, a od tada su dominantni
pisani historijski izvori.
Među sačuvane ostatke materijalne kulture spadaju arheološki lokaliteti
naselja u Gornjoj Tuzli (iz starijeg neolita)1, u Tuzli (sojeničko naselje iz srednjeg
neolita), zatim ostaci gradinskih naselja iz metalnog doba, nastalih na uzvišenjima
radi lakše odbrane u vrijeme velikih pomjeranja stanovništva itd. Naselje u Donjoj
Tuzli nalazilo se na desnoj obali rijeke Jale. Najvišu tačku naselja predstavljalo je
dominantno mjesto gdje se danas nalazi Stara - Atik ili Šarena džamija. Iz toga se
može zaključiti da su neolitski stanovnici Tuzle izabrali vrlo pogodno mjesto kako
bi se sklonili od poplava koje je prouzrokovala Jala, a ujedno i od močvarnog
terena. U Gornjoj Tuzli, koja je udaljena oko deset kilometara od Donje Tuzle,
nalazilo se najstarije do sada pronađeno naselje koje pruža podatke za proučavanje
zemljoradničkih kultura u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Na osnovu dosadašnjih
arheoloških i drugih nalaza, kao što su neki bronzani nalazi u Gornjoj Tuzli koji potiču
iz halštatskog perioda, kao i nalazi ilirskih grobova sa srebrnim nakitom pored rijeke
Soline ispod Gradovrha koji se nalazi oko tri kilometra sjeveroistočno od Tuzle, iz
mlađeg željeznog doba, može se zaključiti da je prostor oko tuzlanskih slanih izvora
bio kontinuirano naseljen od najstarijih vremena sve do konačnog pokoravanja Ilira
i zauzimanja prostora današnje Bosne i Hercegovine od strane Rimljana.2
Iliri su ostavili trajna kulturna obilježja (od konca II milenija stare ere), kao i
Rimljani (u toku pet vijekova svoje dominacije) koji su bili nosioci nove civilizacije.
Iz toga perioda postoji i pomen naselja Salines (na mjestu današnje Tuzle, kao naselja
uz slane izvore). Sa Rimljanima je na ove prostore došla i nova vjera - kršćanstvo.
Iako su se na ovome prostoru vremenom konzervirale vjerske, kulturne i političke
tradicije, koje su opstale do u kasni srednji vijek stvarajući time osnovu za nastanak
autentične bosanske vjere (bogumilstva), ipak je, s obzirom na potpuno slavensko
okruženje i ove prostore postepeno zahvatila slavenizacija (od početka 7. stoljeća).3
Veoma važno mjesto u životu stanovnika Tuzle i njene okoline imala je so
koja je odigrala presudnu ulogu u formiranju naziva naselja. So je imala značajnu
ulogu u privrednom razvoju ovoga kraja od najstarijih vremena do savremenog doba.
Bez obzira na ove činjenice antički period Tuzle i njene okoline nije izazvao
pažnju istraživača koji su pisali u Arhivskoj praksi, pa o ovome periodu nema niti
jednog objavljenog rada.

1 Ivan Puš, Neolitsko naselje u Tuzli, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, br. 1, Tuzla
1957, 85-102; Borivoje Čović, Rezultati sondiranja na preistorijskom naselju u Gornjoj Tuzli, Glasnik
Zemaljskog muzeja, br. 15-16, Sarajevo 1961, 79-139; Isti, Nekoliko manjih preistorijskih nalaza iz
Bosne i Hercegovine, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo 1957, 252-253; Milica Baum, Župa Soli,
Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, br. 1, Tuzla 1957, 9.
2 Sead Selimović, Senaid Hadžić, Tuzlanski kraj 1851–1991: demografske i socijalne promjene, Off-
set, Tuzla 2007, 13. (dalje: S. Selimović, S. Hadžić, Tuzlanski kraj).
3 S. Selimović, S. Hadžić, Tuzlanski kraj, 13.

258
Doprinos časopisa “Arhivska praksa” istraživanju lokalne historije Tuzle i njene okoline

Period srednjovjekovne bosanske države

Za razliku od materijalnih ostataka koji datiraju još iz vremena predhistorije,
prvi pisani izvori o Tuzli i njenoj okolini potiču iz vremena ranog srednjeg vijeka.
Prvi pomen Salinesa kao solarskog naselja javlja se polovinom 10. stoljeća (950.
godine) kod bizantijskog historičara i cara Konstantina Porfirogenita. On u svom
djelu De administrando imperio spominje i Castron to Salenes. Horion Bosone, u
kojoj Porfirogenit spominje dva grada: Kotor i Desnik, je u to vrijeme postojala kao
poseban teritorij. Područje Tuzle i njene okoline tokom postojanja srednjovjekovne
bosanske države bilo je u sastavu župa Usora i Soli.4
Prostor tuzlanskog kraja, kao i cijele srednjovjekovne bosanske države bio
je pod stalnom prijetnjom križarskih ratova, kako zbog vjerskih prilika tako i interesa
koje je pokazivala Ugarska za ove prostore. Nastojanja Ugarske da stalno zadrži oblasti
Usoru i Soli bilo je uslovljeno prirodnim bogatstvima ovih oblasti, ali i njihovim
strategijskim značajem. Da je tuzlanski kraj predstavljao značajno strategijsko,
političko i privredno područje u srednjovjekovnoj Bosni pokazuje i činjenica da je u
vrijeme nastanka i procvata srednjovjekovne bosanske države na čelu sa dinastijom
Kotromanića, na prostoru Tuzle i njene okoline bilo, jedno vrijeme, sjedište bosanskih
banova (stari grad Srebrenik). Bosanski ban Stjepan II Kotromanić je u Srebreniku
15. februara 1333. godine izdao povelju sa zlatnim pečatom, kojom je Dubrovačkoj
Republici ustupio područja Rata, Stona, Prevlake, otoka oko Rata i svega što je između
Prevlake i Lovišta uz godišnji dohodak od 500 perpera.5
Tuzlanski kraj bio je karakterističan po smjenjivanju različitih vjerskih i
kulturnih utjecaja tokom stoljeća. Od početka 12. do sredine 15. stoljeća presudan
utjecaj imalo je učenje Crkve bosanske, koje od vremena podizanja prvog samostana
(1340) počinje potiskivati katolička crkva. Na tu činjenicu su posebno utjecali
franjevci koji su na ovome prostoru predstavljali jedino katoličko svećenstvo. Prvi
franjevci došli su najprije u bosansko Podrinje krajem 13. stoljeća. Do kraja 14.
stoljeća bili su podignuti franjevački samostani u Srebrenici, Teočaku, Bijeljini,
Skakavi, Modriči i Koraju, a nešto kasnije u Zvorniku, Gornjoj i Donjoj Tuzli.
Do sredine 15. stoljeća u sjeveroistočnoj i centralnoj Bosni bilo je podignuto 14
katoličkih crkava (samostana). U ovome periodu došlo je do smanjenja broja
pripadnika Crkve bosanske, a do povećanja broja pripadnika katoličke crkve. Utjecaj
ove crkve postepeno se širio sve do rijeke Drine koja je predstavljala administrativnu
granicu između Bosanske Kraljevine i Srpske Despotovine6
4 Milica Baum, Župa Soli (prilog za poznavanje prošlosti tuzlanskog kraja), Članci i građa za kulturnu
istoriju istočne Bosne, br. 1, Tuzla 1957, 7-37; Adem Handžić, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku,
Sarajevo 1975, 17-18. (Dalje: A. Handžić, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku).
5 Boris Nilević, Srebrenik u srednjem vijeku na historijskoj sceni, Biljeg Srebrenika, časopis za kulturnu
historiju, br. 1, Srebrenik 2003, 39-52; Đuro Basler, Stari grad Srebenik u Majevici, Biljeg Srebrenika,
časopis za kulturnu historiju, br. 1, Srebrenik 2003, 82-90; S. Selimović, S. Hadžić, Tuzlanski kraj, 16.
6 Adem Handžić, Konfesionalni sastav stanovništva Bosne i Hercegovine u prvim stoljećima osmanske
vladavine, Prilozi za orjentalnu filologiju, god. 42-43/1992-93, Sarajevo 1995, 137. (dalje: A. Handžić,
Konfesionalni sastav stanovništva Bosne i Hercegovine); S. Selimović, S. Hadžić, Tuzlanski kraj, 17-18.

259
Prof. dr. Sead SELIMOVIĆ

Na širem području Tuzle postoje utvrđeni gradovi iz srednjeg vijeka, a
sačuvane su i mnoge nekropole srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika - stećaka.
Najpoznatiji sačuvani srednjovjekovni utvrđeni gradovi su: Soko kod Gračanice
(1426), Srebrenik (1333) i Teočak (1345). Najpoznatije nekropole stećaka su
sačuvane na području Kladnja, Banovića, Kalesije, Živinica, Lukavca, Tuzle,
Teočaka i Sapne. Mnogi stećci na ovim lokalitetima su obogaćeni zanimljivom i
vrijednom ornamentikom i predstavljaju zanimljiv umjetnički izraz svoga vremena.
Najčešći motivi na stećcima su: polumjesec, zvijezda, ljiljan, sunce, križ, štit i mač.
Natpisi na stećcima su pisani bosanskim pismom bosančicom.
O lokalnoj historiji Tuzle i njene okoline u srednjem vijeku, na stranicama
Arhivske prakse, napisan je jedan rad. Radi se o članku iz političke historije pod
nazivom ‘’Srebrenica u odnosima kralja Tvrtka II Tvrtkovića i despota Stefana
Lazarevića’’, kojega je napisao Muhamed Husejnović7. Pitanja iz privrede i društva,
te kulturne historije nisu bila predmet interesiranja autora.

Tuzla i njena okolina u osmanskom periodu

Postepenim osvajanjem Bosne, Osmanlije su uništile feudalnu bosansku
državu i u zauzetim oblastima uspostavili svoj društveno-politički sistem. Šire
tuzlansko područje palo je pod osmansku vlast 1460. godine zauzimanjem Zvornika
i Srebrenice. Prostor Tuzle i njene okoline Osmanlije su definitivno osvojile 1474.
godine, a već od 24. aprila te godine u prvom popisu Bosne zabilježena je Agac
Tuzla, područno Zvorniku kao timarski posjed sa spahijskim prihodom od 3.632
akče. Od tada se Tuzla i njena okolina kontinuirano nalazila pod osmanskom vlašću
sve do okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske monarhije 1878.
godine.8
Uspostavljanjem osmanske vlasti na prostoru sjeveroistočne Bosne došlo je
do postepenog pomjeranja katoličkog stanovništva iz važnijih strategijskih mjesta i
utvrđenih gradova: Zvornika, Teočaka i Maglaja. Osmanlije su smišljeno naseljavali
vlahe, po njihovom mišljenju, pouzdanije i povjerljivije stanovništvo, posebno
oko pograničnih mjesta i na važnim saobraćajnim komunikacijama (naročito na
magistralnoj komunikaciji koja je dolinom rijeke Drine povezivala Slavoniju sa
Jadranom). Time je vremenom dolazilo do nestajanja franjevačkih samostana
(Teočak, Nenavište, Srebrenik) što je bilo posljedica dva procesa: kolonizacije vlaha
i širenja islama.9

7 Muhamed Husejnović, Srebrenica u odnosima kralja Tvrtka II Tvrtkovića i despota Stefana
Lazarevića, Arhivska praksa, br. 14, Tuzla 2011, 353-364.
8 A. Handžić, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, 37; Adem Handžić, Tuzlanske solane od XV do XVII
stoljeća, u: Grupa autora, Devedeset godina industrijske proizvodnje soli u Tuzli, Zbornik radova, Tuzla
1975, 17.
9 A. Handžić, Konfesionalni sastav stanovništva Bosne i Hercegovine, 140; S. Selimović, S. Hadžić,
Tuzlanski kraj, 18.

260
Doprinos časopisa “Arhivska praksa” istraživanju lokalne historije Tuzle i njene okoline

Kolonizaciona politika koju je osmanska vlast provodila dovela je do velike
imigracije vlaha-stočara, odnosno do širenja utjecaja pravoslavne crkve. Osmanske
vlasti su podržavale imigraciju vlaha, te su ih naseljavali uglavnom u nenaseljena i
rijetko naseljena područja. Prisustvo vlaha evidentno je od 1460. godine, a 1528. oni
su bili naseljeni u 15 nahija Zvorničkog sandžaka (od ukupno 31 nahije). Na prostoru
zapadno od Drine, koji se protezao od srednjeg Podrinja do Teočaka na sjeveru,
zatim desnom stranom rijeke Spreče i planinom Majevicom do grada Sokola, vlasi
su 1528. godine naseljavali nahije Šubin, Kušlat, Zvornik, Sapna, Spreča, Teočak,
Završ, Visovi, Jasenica, Smoluća i Soko. U navedenim nahijama vlasi su naseljavali
101 selo sa 2.843 domaćinstva u kojima je bilo 470 neoženjenih članova.10
Sa Osmanlijama se na prostoru Tuzle i njene okoline intenzivira proces
širenja islama. Na islam su bez prisile prelazili ljudi iz svih društvenih slojeva. U
peridu od 1528. do 1533. godine broj muslimana se u bosanskome dijelu Zvorničkog
sandžaka, u čijem sastavu je bila i Tuzla i njena okolina, znatno povećao. Tako je
1548. godine u nahiji Gornjoj Tuzli bilo 20% muslimana, u samoj kasabi 94%, a
zajedno u kasabi i nahiji bilo je 44,6% muslimana. Iste godine u kasabi Donja Tuzla
bilo je 71% muslimana, a u nahiji 16%, dok je zajedno u kasabi i nahiji bilo 30%
muslimana. Intenzivno širenje islama zahvatilo je i Srebrenik (gdje je u naznačeno
vrijeme bilo 63,5% muslimana) i druge dijelove Tuzle i njene okoline.11
Iako je u početku osmanske vladavine Gornja Tuzla bila razvijeniji grad,
imala je prve solane, medresu i bila je sjedište kadije, Donja Tuzla se skoro uporedo
razvijala. Turalibeg je već u drugoj polovini 16. stoljeća shvatio privredni značaj
ovoga kraja, pa je pomogao da se i u Donjoj Tuzli razvije grad. Sagradio je džamiju,
han, izgradio vodovod, otvorio 38 dućana, podigao ljekovitu slanu banju i uvakufio
300.000 srebrnih dirhema da se daju na poslovanje u Tuzli stalno nastanjenim
trgovcima, i to bez obzira kojoj vjeri ti trgovci pripadaju.12
Sredinom 18. stoljeća Donja Tuzla preuzima vodstvo i ulogu centra za
obje Tuzle. Ona dobija zidani grad između čijih zidina su smještene trgovine,
administrativne i upravne ustanove. Naselje se razvija izvan gradskih zidina, a
stanovnici su bili pripadnici svih konfesija: muslimani, katolici, pravoslavci, jevreji.13
Osmanska feudalna društvena struktura i islamsko-orijentalna kultura
u cjelini, a posebno urbana, dala je dotadašnjim srednjovjekovnim naseljima
orijentalna obilježja. Gradska naselja, sa orijentalno-muslimanskom fizionomijom,
nisu nastajala niti su se razvijala stihijski. Gradovi duž značajnih trgovačkih
puteva planski su nastajali i razvijali se kao proizvodna, obrtna i kulturna središta.

10 A. Handžić, Konfesionalni sastav stanovništva Bosne i Hercegovine, 137; S. Selimović, S. Hadžić,
Tuzlanski kraj, 18.
11 A. Handžić, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, 215-220; Behija Zlatar, Bosna i Hercegovina u
okvirima Osmanskog Carstva (1463–1593), u: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja
Drugog svjetskog rata, Sarajevo 1994, 85-86.
12 Hamdija Kreševljaković, Turalibegov vakuf u Tuzli, Sarajevo 1941, 9; H. Kreševljaković, Banje u
Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1952, 99.
13 S. Selimović, S. Hadžić, Tuzlanski kraj, 19.

261
Prof. dr. Sead SELIMOVIĆ

Orijentalna arhitektura je posebno došla do izražaja u izgradnji džamija, medresa,
sahat-kula, mostova, bolnica, hanova, bezistana i čaršija sa dućanima. U šesnaestom
stoljeću, uz dozvolu tadašnjih vlasti, izgrađeni su i manastiri u Lomnici, Papraći
i na Ozrenu, kao i katolička crkva u Čardaku i franjevački samostan u Tolisi. Na
području Tuzle i njene okoline sačuvan je veliki broj vrijednih kulturno-historijskih
spomenika iz osmanskog perioda: Hadži-Hasanova (Čaršijska) džamija u Tuzli,
Kuršumlija džamija u Kladnju, Husejnija džamija u Gradačcu, Ahmed-pašina
džamija u Gračanici, Atik-džamija u Gornjoj Tuzli.
U toku višestoljetne osmanske uprave na ovom prostoru desile su se i
krupne promjene u nacionalnoj i vjerskoj strukturi stanovništva. Poslije Mohačke
bitke (1526) dio pravoslavnog i bošnjačkog stanovništva se seli preko Save i Dunava
na područje osvojeno od Mađara. Poslije osmanskog poraza pod Bečom (1699) i
ustaljivanja granice na Savi, Bošnjaci su prognani sa sjevera na prostor Ejaleta
Bosna.
Po popisu stanovništva 1851/52. u Bosni i Hercegovini je živjelo 916.000
stanovnika od kojih je bilo oko 400.000 pravoslavaca, 328.000 muslimana, 178.000
katolika i 10.000 ostalih. Mada su migracije izazvane bunama i ustancima kao i
preseljavanjem i protjerivanjem muslimanskoga stanovništva iz Srbije uticale na
demografska kretanja navedeni omjeri u vjerskoj strukturi nisu se bitnije mijenjali
do kraja osmanske vladavine.14
U Zvorničkom kajmakamluku bilo je 1864. godine 35.661 kuća i 251.470
stanovnika. U Donjoj Tuzli živjela su 5.264 stanovnika. U narednim godinama
došlo je do smanjenja broja stanovnika u livi Zvornik. Tako je prema procjenama, u
Bosanskom vilajetu 1867. godine bilo 1.035.836 stanovnika. U livi Zvornik, kojoj
je pripadala i Tuzla, živjelo je 213.797 stanovnika. Najviše stanovnika živjelo je u
kazi Brčko (56.595), zatim kazi Tuzla (32.626), Gradačac (32.337), Maglaj (26.495),
Gračanica (25.321), dok je najmanje stanovnika živjelo u kazi Bijeljina (18.166).15
Za vrijeme dugogodišnje osmanske vladavine prostor Tuzle i njene okoline
imao je veoma značajnu ulogu, u početku kao jedno od važnijih središta, a od 19.
stoljeća i kao administrativno-upravni centar Zvorničkoga sandžaka - okruga. Tuzla
i njena okolina razvijale su se kao značajan privredni (prvenstveno trgovačko-
zanatlijski), saobraćajni, vojni i kulturni centar. Na kraju osmanske vladavine u Tuzli
kao centru cijeloga područja živjelo je oko 5.000 stanovnika, a etnička struktura nije
odudarala od ostalih krajeva pokrajine. Muslimani su činili tri četvrtine stanovništva,
pravoslavci jednu petinu a svo ostalo stanovništvo dostizalo je jedva pet procenata u
ukupnom stanovništvu Tuzle.

14 Đorđe Pejanović, Stanovništvo Bosne i Hercegovine, Beograd 1955, 28-29; Sead Selimović, Senaid
Hadžić, Konfesionalna i etnička struktura stanovništva Tuzle i njene okoline (1878–1941), Zbornik
radova Filozofskog fakulteta u Tuzli, br. 7, Tuzla 2006, 49; S. Selimović, S. Hadžić, Tuzlanski kraj, 20.
15 Galib Šljivo, Bosna i Hercegovina 1854–1860, Landshut 1998, 199-208; Senaid Hadžić, Azem
Kožar, Obrazovne prilike tuzlanskog kraja u zadnjoj deceniji osmanske uprave (1868–1878), Zbornik
radova Filozofskog fakulteta u Tuzli, br. 7, Tuzla 2006, 33; Galib Šljivo, Bosna i Hercegovina 1861–
1869, Orašje 2005, 443; S. Selimović, S. Hadžić, Tuzlanski kraj, 20-21.

262
Doprinos časopisa “Arhivska praksa” istraživanju lokalne historije Tuzle i njene okoline

Autori koji su pisali za Arhivsku praksu, posvetili su periodu osmanske
uprave u Bosni i Hercegovini značajnu pažnju. Napisana su i objavljena četiri rada
koja tretiraju političke, privredne i društvene prilike na području Tuzle i njene
okoline.
Autorski tandem Ćerim Rastoder i Izet Šabotić16 pisao je o Posavskoj buni
1836. godine na čijem čelu je bio bijeljinski muteselim Ali-paša Fidahić. Ova
pobuna protiv centralne vlasti se smatra nastavkom Pokreta za autonomiju Bosne, a
izazvana je priključenjem bosanskih nahija Jadra i Rađevine Srbiji i protjerivanjem
muslimana (Bošnjaka) sa tih prostora od strane kneza Miloša, te nastavkom
provođenja reformi u Ejaletu Bosna. Srbijanski knez Miloš je u ovoj pobuni stao na
stranu sultana i tako iznevjerio očekivanja Ali-paše Fidahića, isto kao i ranije Husen-
bega Gradaščevića. Knezu Milošu Obrenoviću nije odgovarala autonomija Bosne
jer je ona bila brana širenja Kneževine Srbije na prostor Bosne. Na neuspjeh pobune
utjecao je i partikularizam među bosanskim prvacima, koji je i u ovom slučaju došao
do izražaja.
O prilikama u Zvorničkom sandžaku 1874. godine pisao je Azem Kožar.17
On piše o godini neposredno pred izbijanje bosanskohercegovačkog ustanka 1875.
godine, kada je Zvornički sandžak postao posebno interesantan za Austro-Ugarsku
monarhiju, koja je nastojala suzbiti pretenzije Srbije i Crne Gore na prostor Bosne i
Hercegovine.
Predmet istraživanja osmanskog perioda bilo je i stanovništvo Tuzle i njene
okoline. Tako je Senaid Hadžić18 istražio i objavio rad koji govori o stanovništvu
Tuzle od sredine 19. stoljeća do kraja osmanske vladavine. To je vrijeme kada se
mijenjala vjerska struktura stanovništva Bosne i Hercegovine, ali i Tuzle i njene
okoline. Promjene su posebno bile vidljive nakon što je Srbija dobila autonomiju
i kada su iz srbijanskih gradova protjerani muslimani. Osim toga, na promjene
u vjerskoj strukturi stanovništva utjecale su i zarazne bolesti, posebno kuga, te
privredne aktivnosti.
Osim navedenih tema, pažnju autora su privlačili i historijski izvori o periodu
osmanske uprave, posebno oni izvori koji se nalaze u Arhivu Tuzlanskog kantona. S
tim u vezi je rad koji govori o arhivskoj građi osmanske provenijencije pohranjenoj
u Arhivu, čiji je autor Nermana Hodžić19. Radi se o dokumentima koji se nalaze u
okviru Orijentalne zbirke (1578–1936), a koji su pisani osmanskim jezikom i odnose
se na područje sjeveroistočne Bosne. Ova Zbirka je izuzetno važna za sve istraživače
koji žele da istražuju Tuzlu i njenu okolinu u periodu osmanske uprave.

16 Ćerim Rastoder, Izet Šabotić, Posavska buna iz 1836. godine, Arhivska praksa, br. 13, Tuzla 2010,
366-378.
17 Azem Kožar, O prilikama u Zvorničkome sandžaku 1874. godine, Arhivska praksa, br. 8, Tuzla
2005, 337-349.
18 Senaid Hadžić, Stanovništvo Tuzle od sredine 19. stoljeća do kraja osmanske vladavine, Arhivska
praksa, br. 12, Tuzla 2009, 406-421.
19 Nermana Hodžić, Arhivska građa osmanske provenijencije u Arhivu Tuzlanskog kantona, Arhivska
praksa, br. 10, Tuzla 2007, 377-386.

263
Prof. dr. Sead SELIMOVIĆ

Razdoblje Austro-Ugarske uprave

Socijalne i političke suprotnosti u Bosni i Hercegovini dovodile su do čestih
buna i ustanaka hrišćanskoga seljaštva. Ustankom od 1875. do 1878. godine tzv.
“istočno pitanje” (sudbina evropskih posjeda Osmanskoga carstva) ušlo je u završnu
fazu svoga razrješenja. Ono je izazvalo živu diplomatsku aktivnost velikih sila što
je dovelo do Berlinskoga kongresa 1878. godine, koji je stavio na dnevni red dalju
sudbinu osmanskih posjeda na Balkanu.
Najjače pretenzije prema Bosni i Hercegovini, kao najisturenijem
zapadnome dijelu Osmanskoga carstva, ispoljila je Austro-Ugarska koju su privlačile
sirovine (rude i drvo), zatim jeftina radna snaga i tržište. Vještom diplomatskom
akcijom te pretenzije su postale stvarnost na Berlinskome kongresu 1878. godine na
kojem su joj velike sile dale mandat da “okupira i upravlja pokrajinama Bosnom i
Hercegovinom”.20
Vojna okupacija Bosne i Hercegovine uslijedila je od 29. jula do 20. oktobra
1878. godine, nailazeći na snažan otpor prvenstveno muslimanskoga stanovništva,
dok je izostalo veće angažiranje pravoslavnog i katoličkog stanovništva, jer su im
u to vrijeme bili različiti nacionalno-politički ciljevi. Umjesto planirane “vojničke
šetnje” s 82.000 vojnika, Austro-Ugarska je morala voditi rat preko 80 dana i
angažirati oko 300.000 vojnika, da bi slomila otpor koji je u gotovo svim krajevima
zemlje pružalo oko 93.000 boraca.21
Tuzla i njena okolina predstavljali su jedno od glavnih uporišta otpora
austrougarskoj okupaciji. U organizaciji otpora učestvovali su muslimanski
prvaci: Šemsibeg Tuzlić, Mehaga Imširagić, Ahmedbeg Muradbegović, Hašim-aga
Mutevelić, Salih Tučić – Sahačija, Mehmed Teufik ef. Azabagić Osman Prcić i dr,
koji su u pripremu otpora uključili pravoslavne trgovačke prvake: Niku Mihajlovića,
Ristu i Maksima Horoščića (Jovanovića), Pavla Stokanovića, Kostu Maksimovića,
Živka Crnogorčevića i dr. Osim njih, bili su uključeni i neki katolički prvaci: fra
Pavo Simeunović, Antun Subašić, Boško Štitić i drugi. Najžešće borbe za Tuzlu
vođene su 9. i 10. augusta 1878. godine. Pobjeda snaga otpora, na čelu sa energičnim
pljevaljskim muftijom Mehmedom Vehbi Šemsekadićem, poremetila je austrougarske
vojne planove, što je, između ostaloga, odgodilo okupaciju sjeveroistočne Bosne za
42 dana.22
No i pored energičnoga otpora branilaca, austrougarska vojska, brojno i
oružano nadmoćnija, u snažnoj ofanzivi ušla je u Tuzlu 22. septembra 1878. godine.

20 Grgur Jakšić, Bosna i Hercegovina na Berlinskom kongresu, Beograd 1955, 64-65; Ilijas
Hadžibegović, Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20. stoljeća, Sarajevo 1991, 107.
21 Više o otporu austrougarskoj okupaciji Bosne i Hercegovine vidi - u: Otpor austrougarskoj okupaciji
1878. godine u Bosni i Hercegovini (materijal sa naučnog skupa), Sarajevo 1979; O borbama za Tuzlu
u avgustu 1878. godine vidi: Azem Kožar, Borbe za Tuzlu avgusta 1878. godine, Zbornik radova
Filozofskog fakulteta u Tuzli, br. 6, Tuzla 2005, 11-25. (dalje: A. Kožar, Borbe za Tuzlu); S. Selimović,
S. Hadžić, Tuzlanski kraj, 23.
22 A. Kožar, Borbe za Tuzlu, 13; S. Selimović, S. Hadžić, Tuzlanski kraj, 23.

264
Doprinos časopisa “Arhivska praksa” istraživanju lokalne historije Tuzle i njene okoline

Austrougarske vlasti su se, nakon ulaska u Tuzlu, nemilosrdno obračunavale sa
učesnicima pokreta otpora. Prva žrtva austrougarskoga režima bio je Salih Tučić -
Sahačija.23
Područje Tuzle i njene okoline je u Austro-Ugarskoj državi organizirano
kao okrug. U njegov sastav su ulazili gradovi: Tuzla, Bijeljina, Brčko, Gračanica,
Gradačac, Modriča, Bosanski Šamac, Kladanj, Maglaj, Orašje, Srebrenica, Vlasenica
i Zvornik. U prvo vrijeme okupacije i Gornja Tuzla je imala status grada, ali je (1885)
izgubila taj status. Središte okruga bila je Tuzla, po kojoj je ova oblast i nazvana.
Tu su organizirane okružna, sreska (kotarska) i općinska vlast. S obzirom da je ova
oblast granično područje sa Srbijom, Tuzla je bila i jedan od značajnih vojnih centara
Austro-Ugarske monarhije.
Politička, privredna, društvena i kulturna historija Tuzle i njene okoline
bila je predmet interesiranja i istraživanja autora koji su svoje radove objavljivali u
“Arhivskoj praksi’’. Tako je Mina Kujović24 objavila rad iz dva dijela koji predstavlja
prilog historiji Zvornika u vrijeme austrougarske uprave. Zvornik je 1789. godine
imao 2.512 stanovnika: 1.809 muslimana, 653 pravoslavca i 50 jevreja. U gradu je
bilo 797 kuća i 799 stanova. Za vrijeme austrougarske uprave Zvornik je doživio
značajan privredni i kulturni razvoj. U radovima su doneseni podaci o prezidijalnim
(povjerljivim) spisima 1880–1915, i općim spisima 1878–1917, koji se nalaze u
fondu: Zajedničko ministarstvo finansija – Odjeljenje za Bosnu i Hercegovinu
(1878–1918). Mina Kujović pisala je o incidentu pred džamijom u Gornjoj Tuzli u
decembru 1880. godine25, te o sjednici Gradskog vijeća Donje Tuzle 1893. godine.26
O historiji Tuzle i njene okoline u vrijeme austrougarske uprave pisao je na
stranicama Arhivske prakse i Esaf Lević. On je napisao rad o izborima u Tuzli 1910.
godine27 i rad “Itiraz hadži hafiz Ibrahim ef. Maglajlića’’.28
Izet Šabotić29 objavio je rad “Prilike na širem tuzlanskom području od
Sarajevskog atentata do kraja 1914. godine’’, u kojem analizira utjecaj atentata na
život ljudi u Tuzli i njenoj okolini.
Privredni razvoj Tuzle i njene okoline za vrijeme austrougarske vladavine
bio je integralni dio šire politike, koju su određivali ekonomski motivi okupacije
Bosne i Hercegovine. Uključivanjem u austrougarsko carinsko područje 1879.
23 Milenko S. Filipović, Memoari Živka Crnogorčevića, Sarajevo 1966, 84-108; S. Selimović, S.
Hadžić, Tuzlanski kraj, 24.
24 Mina Kujović, Prilog historiji Zvornika u vrijeme austrougarske uprave I, Arhivska praksa, br.
8, Tuzla 2005, 350-360; Mina Kujović, Prilog historiji Zvornika u vrijeme austrougarske uprave II,
Arhivska praksa, br. 9, Tuzla 2006, 293-312.
25 Mina Kujović, Incident pred džamijom u Gornjoj Tuzli decembra 1880. godine, Arhivska praksa,
br. 15, Tuzla 2012, 499-504.
26 Mina Kujović, Zapisnik sjednice Gradskog vijeća Donja Tuzla iz 1893. godine, Arhivska praksa, br.
12, Tuzla 2009, 464-467.
27 Esaf Lević, Nekoliko arhivskih dokumenata o izborima u Tuzli 1910. godine, Arhivska praksa, br.
13, Tuzla 2010, 389-395.
28 Esaf Lević, Itiraz hadži hafiz Ibrahim ef. Maglajlića, Arhivska praksa, br. 14, Tuzla 2011, 365-374.
29 Izet Šabotić, Prilike na širem tuzlanskom području od Sarajevskog atentata do kraja 1914. godine,
Arhivska praksa, br. 18, Tuzla 2015, 471-489.

265
Prof. dr. Sead SELIMOVIĆ

godine, Bosna i Hercegovina je postala dio većeg i razvijenijeg privrednoga sistema.
Međutim, proširenje tržišta u okviru Monarhije nije donijelo prednosti balkansko -
orijentalnoj proizvodnji i trgovini.
O poštanskom saobraćaju u Bosni i Hercegovini sa posebnim osvrtom na
Tuzlu i o adaptaciji zgrade u Donjoj Tuzli za potrebe upravnih vlasti i žandarmerije31
30

pisala je Samija Sarić i tako dala doprinos poznavanju ovoga segmenta historije
Tuzle. Radovi su pisani na osnovu historijskih izvora prvoga reda.
Časopis Arhivska praksa dala je značajan doprinos istraživanju kulture
na području Tuzle i njene okoline za vrijeme austrougarske uprave. Istraživana je
djelatnost kulturno-prosvjetnih i pjevačkih društava, kulturno-prosvjetno djelovanje
čitaonica, školstvo.
Omer Zulić32 objavio je rad o kulturno-prosvjetnom djelovanju bošnjačkih
čitaonica Okruga Tuzla u austrougarskom periodu, a Pero Radovanović33 o osnivanju
i radu kulturno-prosvjetnog društva “Prosvjeta’’ na prostoru Semberije od 1904. do
1914. godine. Oba rada su naučno-istraživačka i pisana su na osnovu historijskih
izvora prvog reda.
O historiji školstva u Tuzli pisala je Mina Kujović. Ona je objavila radove o
osnivanju obdaništa u Kreki 1898–190534, o Ruždiji u Tuzli35 i o Zemaljskoj ženskoj
stručnoj školi u Tuzli.36
Nermana Hodžić objavila je analitički inventar o srpskom pjevačkom
društvu “Njeguš’’ Tuzla37, te na taj način olakšala bavljenje ovim pitanjem budućim
istraživačima.

Tuzla i njena okolina u periodu između dva svjetska rata

Stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, (1. decembra 1918)
administrativno-teritorijalni okvir Tuzlanskog okruga ostao je isti, osim što je 1922.
godine preimenovan u Tuzlansku oblast podijeljenu na srezove i općine. Poslije
ukidanja Pokrajinske vlade za Bosnu i Hercegovinu, ovaj prostor je bio neposredno

30 Samija Sarić, Poštanski saobraćaj u Bosni i Hercegovini sa posebnim osvrtom na Tuzlu (1866–
1918), Arhivska praksa, br. 8, Tuzla 2005, 361-372.
31 Samija Sarić, Adaptacija zgrade u Donjoj Tuzli za potrebe upravnih vlasti i žandarmerije (1878–
1900), Arhivska praksa, br. 10, Tuzla 2007, 387-396.
32 Omer Zulić, Osnivanje i kulturno-prosvjetno djelovanje bošnjačkih čitaonica u Okrugu Tuzla u
austrougarskom periodu, Arhivska praksa, br. 17, Tuzla 2014, 403-426.
33 Pero Radovanović, Osnivanje i rad kulturno-prosvjetnog društva ''Prosvjeta'' na prostoru Semberije
od 1904. do 1914. godine, Arhivska praksa, br. 18, Tuzla 2015, 441-454.
34 Mina Kujović, Osnivanje obdaništa u Kreki 1898–1905, Arhivska praksa, br. 10, Tuzla 2007, 397-
403.
35 Mina Kujović, Druga narodna osnovna škola u Tuzli (Ruždija 1906–1909). Prilog historiji
muslimanskog školstva u Tuzli, Arhivska praksa, br. 13, Tuzla 2010, 379-388.
36 Mina Kujović, Zemaljska ženska stručna škola u Tuzli (1916–1929), Arhivska praksa, br. 11, Tuzla
2008, 347-359.
37 Nermana Hodžić, Analitički inventar: Srpsko pjevačko društvo ''Njeguš'' Tuzla (1886–1937),
Arhivska praksa, br. 15, Tuzla 2012, 559-568.

266
Doprinos časopisa “Arhivska praksa” istraživanju lokalne historije Tuzle i njene okoline

vezan za Beograd odnosno za Vladu Kraljevine. Velike administrativno-teritorijalne
promjene ovaj kraj je doživio 1929. godine, poslije proglašenja diktature kralja
Aleksandra Karađorđevića i promjene naziva zemlje u Kraljevinu Jugoslaviju. Tada
je prostor Bosne i Hercegovine administrativno-pravno razbijen na četiri banovine:
Vrbasku, Drinsku, Primorsku i Zetsku. Područje Tuzle i Njene okoline pripalo je
Drinskoj banovini sa sjedištem u Sarajevu, osim Gračanice i Doboja, koji su pripali
Vrbaskoj banovini. Time je Tuzla prestala biti administrativno-upravno središte
sjeveroistočne Bosne, što se odrazilo na njen privredni i društveni razvoj. Sporazum
Cvetković-Maček (1939) potpisan je na štetu Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, a u
sastav Banovine Hrvatske uključeni gradovi ove regije Brčko i Gradačac, dok su
ostali gradovi trebali pripasti takozvanim “srpskim zemljama”.
U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (Kraljevini Jugoslaviji) nisu zabilježeni
ozbiljniji privredni i društveni pomaci na prostoru Tuzle i njene okoline. Najveće
promjene desile su se u agraru. Takozvanom agrarnom reformom od bošnjačkih
posjednika oduzete su zemlje i šume i dodijeljene pretežno srpskim seljacima,
bivšim kmetovima. Bošnjaci su na taj način razvlašteni i osiromašeni. Izvjestan
napredak ostvaren je u eksploataciji šuma i ruda, zanatstvu i trgovini. Otvoreno je i
više osnovnih i srednjih škola, čitaonica i ogranaka vjerskih i nacionalnih kulturnih
društava. Sve je to, međutim, bilo simbolično. Ovaj region je, kao i cijela Bosna
i Hercegovina, zaostajao u svom razvoju. To se naročito osjećalo u porastu broja
nezaposlenih. Stagnirajući privreda nije mogla apsorbirati relativno veliki prirast
nove radne snage niti prihvatiti one koji su bježali iz osiromašenih sela. U prvim
godinama života Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, bilježi se snažno organiziranje
radnika, sindikalno i političko. Borba protiv eksploatacije rezultirala je Husinskom
bunom (1920), koju je kraljevski režim krvavo ugušio.38
Na osnovu statističkih procjena Tuzla grad je pred Drugi svjetski rat imala
23.979 stanovnika: Bošnjaka 16.066 (67%), Srba 4.316 (18%) i Hrvata 3.597 (15%).
U Arhivskoj praksi je objavljeno deset radova koji tretiraju političke,
privredne, društvene i kulturne prilike u Tuzli i njenoj okolini u periodu između dva
svjetska rata.
O radu Sreskog šerijatskog suda Tuzla 1938. godine pisao je Esaf Lević39, a
o obilježavanju 40-te godišnjice Gimnazije u Tuzli Mina Kujović.40
Sead Selimović je pisao o školstvu u političkoj djelatnosti poslanika iz
Bosne i Hercegovine u Narodnoj skupštini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca41,
Memorandumu građana Tuzle o proširenju četverorazrednih trgovačkih škola

38 S. Selimović, S. Hadžić, Tuzlanski kraj, 24.
39 Esaf Lević, Rad Sreskog šerijatskog suda Tuzla 1938. godine, Arhivska praksa, br. 15, Tuzla 2012,
551-558.
40 Mina Kujović, Obilježavanje 40-te godišnjice Gimnazije u Tuzli 1939. godine, Arhivska praksa, br.
14, Tuzla 2011, 427-432.
41 Sead Selimović, Školstvo u političkoj djelatnosti poslanika iz Bosne i Hercegovine u Narodnoj
skupštini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Arhivska praksa, br. 14, Tuzla 2011, 399-410.

267
Prof. dr. Sead SELIMOVIĆ

u Bosni i Hercegovini u šesterorazredne42, školama nacionalnih manjina u Bosni
i Hercegovini između dva svjetska rata43, organizaciji i radu građanskih škola u
Bosni i Hercegovini u peiodu 1918–1929. godine44, organizaciji i radu učiteljskih
škola u Bosni i Hercegovini u peiodu 1918–1929. godine45, školstvu u Bijeljini za
vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1918–1929)46, te o organizaciji i radu
Behrambegove medrese u Tuzli uoči Drugog svjetskog rata (1939–1941).47
Doprinos izučavanju ovoga perioda dao je i Šefko Sulejmanović koji je
napisao rad na temu ‘’Jedan iskaz o tuzlanskim mektebima iz 1934/35. mektebske
godine’’.48

Drugi svjetski rat

U aprilskom ratu 1941. godine Kraljevina Jugoslavija, u čijem sastavu je
bila i Bosna i Hercegovina, okupirana je za samo dvanaest dana nakon čega je i
bezuslovno kapitulirala. U novoj podjeli zemlje između fašističkih osvajača Bosna i
Hercegovina je uključena u Nezavisnu Državu Hrvatsku (NDH) koja je proglašena
10. aprila 1941. godine. Demarkaciona linija koja je dijelila interesne sfere Njemačke
i Italije na prostoru Jugoslavije išla je kroz Bosnu i Hercegovinu.49
Tuzla i njena okolina nalazila se u njemačkoj interesnoj sferi, u velikoj
župi Usora i Soli, koja je obuhvatala osam srezova (tuzlanski, kladanjski, dobojski,
tešanjski, teslićki, maglajski, gračanički i zvornički) sa 44 općine. Ova župa imala je
površinu od 6.167 km kvadratnih ili 6,04% ukupne površine NDH, sa 536 naselja,
40.786 kuća i 357.000 stanovnika.50
U Tuzli je, po proglašenju NDH i ulaska njemačkih trupa u grad 15. aprila
1941. godine, vrlo brzo došlo do promjene starih upravno-političkih struktura.
Gradsku upravu u Tuzli zamijenilo je gradsko poglavarstvo, na čijem se čelu

42 Sead Selimović, Memorandum građana Tuzle o proširenju četverorazrednih trgovačkih škola u
Bosni i Hercegovini u šesterorazredne, Arhivska praksa, br. 9, Tuzla 2006, 313-324.
43 Sead Selimović, Škole nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini između dva svjetska rata,
Arhivska praksa, br. 10, Tuzla 2007, 404-412.
44 Sead Selimović, Organizacija i rad građanskih škola u Bosni i Hercegovini u peiodu 1918–1929.
godine, Arhivska praksa, br. 11, Tuzla 2008, 331-346.
45 Sead Selimović, Organizacija i rad učiteljskih škola u Bosni i Hercegovini u peiodu 1918–1929.
godine, Arhivska praksa, br. 12, Tuzla 2009, 442-453.
46 Sead Selimović, Školstvo u Bijeljini za vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1918–1929),
Arhivska praksa, br. 15, Tuzla 2012, 505-530.
47 Sead Selimović, Organizacija i rad Behrambegove medrese u Tuzli uoči Drugog svjetskog rata
(1939–1941), Arhivska praksa, br. 8, Tuzla 2005, 379-397.
48 Šefko Sulejmanović, Jedan iskaz o tuzlanskim mektebima iz 1934/35. mektebske godine, Arhivska
praksa, br. 16, Tuzla 2013, 404-421.
49 Rafael Brčić, Italijanski planovi u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941–1943. godine sa posebnim
osvrtom na Bosnu i Hercegovinu', Prilozi instituta za istoriju, br. 14 - 15, Sarajevo 1978, 294; S.
Selimović, S. Hadžić, Tuzlanski kraj, 70.
50 Zdravko Antonić, Okupacija i početak okupatorsko - ustaškog terora u tuzlanskoj oblasti, Tuzla u
radničkom pokretu i revoluciji, knj. 1, Tuzla 1979, 743; S. Selimović, S. Hadžić, Tuzlanski kraj, 70.

268
Doprinos časopisa “Arhivska praksa” istraživanju lokalne historije Tuzle i njene okoline

umjesto hadži Hasanage Pašića nalazio Seadbeg Kulović. Međutim, kompetencije
novih upravnih struktura bile su ograničene. One su se uglavnom bavile socijalno-
imovinskim pitanjima i nisu imale velikog uticaja u strukturi ustaške vlasti.51
Njemačke i vlasti NDH su sprovodile rasističku politiku, posebno prema
stanovništvu pravoslavne i jevrejske vjeroispovijesti, ali i pripadnicima ostalih
konfesija koji su bili protivnici režima. U zaštitu pravoslavaca i Jevreja u Tuzli vrlo
često su ustajali ugledni građani muslimanske vjeroispovijesti (Ragibaga Čapljić,
Lutfibeg Sijerčić, Hasanaga Pašić, Muhamed Šefket ef. Kurt, Nurija Pašić i dr).52
U okviru svoje rasističke politike vlasti NDH zabranile su i upotrebu ćirilice,
a naredile obavezno korištenje latiničnoga pisma. Sve institucije sistema morale su
iz službenih štambilja (četverouglasti i okrugli) da odstrane ćirilicu i bivši državni
grb, a u praznome dijelu da dodaju, tintom ili mašinom pisano, Država Hrvatska.
Osim toga, sva bivša sreska mjesta morala su da se nazivaju kotarska.
Genocidna politika vlasti NDH prema svim svojim protivnicima, te rat i
ratna stradanja, neki su od uzroka demografskih promjena u Tuzli i njenoj okolini.
Stanovništvo tuzlanskog kraja masovno je učestvovalo i u
narodnooslobodilačkom ratu (NOR). Politička platforma KPJ u NOR-u postavljena
je tako da dobije podršku većine stanovništva. Ona je omogućila da u NOR-u nađu
svoje mjesto svi društveni slojevi: radnici, seljaci, inteligencija i dr. Tako je npr. 6.
istočnobosanska brigada u toku 1942. godine u svojim redovima imala: 458 radnika,
680 seljaka, 134 učenika, 43 studenta, 90 službenika, 20 domaćica i 14 drugih
zanimanja.
Jedinice Narodnooslobodilačke vojske (NOV) oslobodile su Tuzlu, prvi puta
2. oktobra 1943. godine i to je bio najveći oslobođeni grad u to vrijeme u porobljenoj
Evropi. Tuzla je konačno oslobođena 17. septembra 1944. godine.53
U Drugom svjetskom ratu došlo je do ogromnog stradanja Bošnjaka. Njima
je rat odnio 8,1% od ukupnog stanovništva. To je, između ostaloga, i zbog činjenice da
su se na prostoru Bosne i Hercegovine u ovome vremenu sudarala dva velikodržavna
i nacionalistička koncepta - ustaški i četnički. I pored ustaške propagande o
Bošnjacima kao “cvijeću hrvatskog naroda” oni su za njih bili marginalizirani u
državnome, nacionalnome i svakom drugom pogledu. Za velikosrpski četnički
pokret Bošnjaci su bili otvorena meta, između ostaloga, i zbog niza okolnosti koje
su često izvirale iz odnosa NDH prema njima, tako da postaju žrtve u masovnim
četničkim pokoljima (Foča, Višegrad, Rogatica i dr.).
Na prostoru Tuzle i njene okoline stradanja Bošnjaka su manje izražena,
između ostaloga i zbog postojanja muslimanskih oružanih formacija kao i zbog
jakoga narodnooslobodilačkog pokreta (NOP-a) koji je od kraja 1942. godine (od
pobjede jedinica narodnooslobodilačke vojske nad četnicima na Maleševcima 28.

51 Adnan Jahić, Muslimanske formacije tuzlanskog kraja u Drugom svjetskom ratu, Tuzla 1995, 22-
23; S. Selimović, S. Hadžić, Tuzlanski kraj, 71.
52 Adnan Jahić, Muslimanske formacije tuzlanskog kraja u Drugom svjetskom ratu, Tuzla 1995, 23; S.
Selimović, S. Hadžić, Tuzlanski kraj, 71.
53 S. Selimović, S. Hadžić, Tuzlanski kraj, 72-73.

269
Prof. dr. Sead SELIMOVIĆ

novembra 1942. godine) odnio prevagu nad četničkim utjecajem. Između ostaloga,
jedinice narodnooslobodilačke vojske (NOV) su uspješno odbranile Tuzlu krajem
decembra 1944. godine od jakih četničkih snaga. Time je Tuzla bila definitivno
oslobođena od okupatora i njegovih saradnika.
U toku Drugoga svjetskog rata u Tuzlu i njenu okolinu stigao je i veliki
broj izbjeglica (muhadžira) iz istočne Bosne koji su bježali ispred četničkog terora.
Usljed nesigurnosti i straha u Bosnu su stigli i muhadžiri iz Sandžaka od kojih se
jedan dio nastanio u naselju Kiseljak kod Tuzle.
O ovome veoma značajnom periodu u Arhivskoj praksi je objavljen jedan
rad kojega je napisao Safet Bandžović.54 On je objavio rad pod nazivom “Odjek
Muslimanskih rezolucija iz 1941. godine’’, u kojem je tretirao i Rezoluciju iz Tuzle.
Bošnjaci su se rezolucijama javno suprotstavili progonu Srba, Jevreja i Roma u NDH.
On ističe da su potpisnici rezolucija iz 1941. godine bili predstavnici javnog života
Bošnjaka, funkcioneri Islamske zajednice, raznih društava i udruženja, poslovni
ljudi, posjednici, intelektualci i drugi ugledni građani širom Bosne i Hercegovine.
U Tuzli je Ragib Čapljić, veliki župan Velike župe Usora i Soli, pomagao Srbima
da se sklone i izbjegnu ustaške progone, pa je bio izložen optužbama ustaša, koji su
tražili da se on smijeni kao “nepouzdana ličnost na povjerenoj dužnosti’’. Sead-beg
Kulović, tuzlanski gradonačelnik, koji je zagovarao autonomiju Bosne i Hercegovine
i ustaški režim smatrao “privremenim i vještačkim, pomagao je Srbima i štitio ih
od “ustaškog bjesnila’’. Osim navedenih, protiv ustaškog terora javno su istupali
tuzlanski muftija Muhamed ef. Kurt, Hasanaga Pašić, Nurija Pašić i drugi. Autor
navodi primjere građanske hrabrosti Bošnjaka u Gračanici, Srebrenici, Bijeljini i
drugim mjestima tuzlanskog kraja.

Tuzla i njena okolina u socijalističkom periodu

Tuzla je nakon završetka Drugog svjetskog rata zauzela važno mjesto
u privrednom i kulturnom razvoju Bosne i Hercegovine. U prvo vrijeme poslije
oslobođenja sjeveroistočna Bosna je administrativno bila uređena kao oblast sa
upravno-političkim centrom u Tuzli. Poslije je, ukidanjem oblasti, formiran Okrug
Tuzla. Nakon više administrativnih reorganizacija, cijela oblast je organizirana u
devetnaest općina.
Rudna bogatstva: ugalj, so i drvo bili su osnova ubrzanog razvoja Tuzle i
njene okoline. Prvi veliki razvojni pothvat bila je izgradnja željezničke pruge Brčko -
Banovići (1946) u dužini od 92 kilometra, kojom je ovaj sirovinski bazen povezan sa
drugim dijelovima Jugoslavije. Velike potrebe Jugoslavije za energentima podstakle
su razvoj rudnika uglja - otvaranje novih jamskih, a kasnije i površinskih kopova.
U prvim poslijeratnim godinama trebalo je osigurati dovoljno uglja za industriju, za
željeznicu, i za široku potrošnju.

54 Safet Bandžović, Odjek Muslimanskih rezolucija iz 1941. godine, Arhivska praksa, br. 14, Tuzla
2011, 433-466.

270
Doprinos časopisa “Arhivska praksa” istraživanju lokalne historije Tuzle i njene okoline

Privredni rast je ubrzan naročito u razdoblju od početka šezdesetih do druge
polovine osamdesetih godina 20. stoljeća. U tom periodu počela je suvremenija
eksploatacija uglja površinskim metodom, a zatim izgradnja termoenergetskih
kapaciteta za proizvodnju električne struje. Dovršena je Termoelektrana Bukinje
(1978) kapaciteta 780 MW, Hemijska industrija razvijena na osnovama prirodnih
resursa (ugalj, so, krečnjak) prerasta u velike privredne sisteme, SODA SO u Tuzli i
Koksno-hemijski kombinat u Lukavcu, u kojima je osvojena najsuvremenija hemijska
tehnologija. Osim toga, razvila se drvna i drvnopreradivačka industrija, metalna i
metalnopreradivačka industrija, industrija gradevinskog materijala, građevinarstvo,
industrija tekstila, obuće, prehrambena industrija.55
Prostor Tuzle i njene okoline bio je pogodan i za razvoj poljoprivrede,
voćarstva, stočarstva. U periodu socijalističkog razvoja stvoreno je nekoliko velikih
poljoprivrednih i prehrambenih kombinata. Na ovom prostoru uspješno je djelovalo
više zemljoradničkih zadruga, manjih i većih peradarskih farmi. U privatnom sektoru
poljoprivreda je stagnirala.
Najznačajniji razvoj je doživjela infrastruktura. Pored željezničke pruge
Brčko - Banovići, modernizirana je pruga Tuzla - Doboj, izgrađena je pruga Tuzla
- Zvornik; izgrađena i modernizirana putna mreža: Tuzla - Brčko, Tuzla - Sarajevo,
Tuzla - Zvornik, Tuzla - Bijeljina, Tuzla - Doboj... Izgrađena je i luka na rijeci
Savi u Brčkom. U Dubravama, u blizini Tuzle, izgrađen je moderan aerodrom.
Moderniziran je poštanski saobraćaj, telefonske linije su dovedene gotovo u sva veća
naselja. Cijeli prostor je elektrificiran. Izgradnjom snažnog radio-televizijskog releja
na Majevici, cijelo područje Tuzle i njene okoline je pokriveno kvalitetnim radio-
televizijskim signalom.
Razvojem gradova i gradske privrede razvijalo se i zanatstvo, proizvodno i
uslužno. Na ovom prostoru je 1990. godine bilo dvadeset zanatskih zadruga i preko
trideset hiljada zanatskih radnji. U tome su prednjačili: Gračanica, Brčko, Gradačac
i Tuzla.
Prosvjetno-kulturna djelatnost je pratila ekonomsko-privredni razvoj.
Uspostavljena je dobra mreža predškolskih ustanova i osmogodišnjih škola, u svim
razvijenim općinskim centrima otvorene su srednje škole; u Tuzli je osnovan i
Univerzitet (1976). Ustanovljene su mnoge institucije regionalnog značaja: Istorijski
arhiv, Muzej istočne Bosne, Narodna i univerzitetska biblioteka, Narodno pozorište,
Galerija portreta, Dom mladih... U svim općinama postojali su centri za kulturu gdje
su djelovala mnoga kulturno-umjetnička društva.
Dobro organizirana je bila i zdravstvena zaštita stanovništva. Pored
Medicinskog centra u Tuzli, postojali su i domovi zdravlja u svim općinama. Na
području Tuzle i njene okoline sport je zauzimao zasebno mjesto. U svakoj općini
djelovalo je sportsko društvo. Sportska društva iz Tuzle su njegovala gotovo sve
vrste sportova, a u nekim dostizala i vrhunske rezultate.56

55 Sead Selimović, Četrdeset godina Univerziteta u Tuzli, Tuzla 2016, 24-25.
56 Isto.

271
Prof. dr. Sead SELIMOVIĆ

Navedene činjenice o socijalističkom periodu utjecale su i na autore koji su
svoje radove objavljivali u Arhivskoj praksi. Tako je o ovome periodu objavljeno
jedanaest radova i 151 stranica teksta. Pisano je o politici, privredi, stanovništvu,
kulturi.
Sead Selimović pisao je o obnovi naselja Tuzlanskog okruga porušenih u
Drugom svjetskom ratu57, o prilikama u oblasti zanatstva na području tuzlanskog
kraja u periodu 1945–1953.58, trgovini na području tuzlanskog kraja u periodu 1945–
195259, te o obnovi i društvenom razvoju Doboja u periodu 1945–1953. godine.60
Ovi radovi su pisani na osnovu historijskih izvora prvoga reda i osvjetljavaju samo
jedan dio obnove, privrednog i društvenog razvoja Tuzle i njene okoline.
O osobenostima stanovništva Tuzlanskog kraja 1947–1949. godine61,
te o fluktuaciji radne snage Tuzlanske oblasti u vrijeme sukoba Informbiroa i
Komunističke partije Jugoslavije62, pisao je Senaid Hadžić. Radovi su pisani na
osnovu historijskih izvora prvoga reda.
Etnička struktura stanovništva Bosne i Hercegovine u periodu 1961. do
1991. godine sa posebnim osvrtom na općinu Gračanica, bila je predmet istraživanja
kojim se bavio Edin Jahić.63 On je na osnovu zvaničnih popisa stanovništva donio
analizu etničke strukture stanovništva Bosne i Hercegovine.
Kemal Bašić napisao je rad “Vasijetnama hafiza Sulejmana ef. Damadžića
iz Tuzle’’64, a autorski tandem Izet Šabotić, Šefko Sulejmanović rad pod nazivom
“Doprinos Adema Handžića razvoju historijske nauke u Bosni i Hercegovini’’.65 Ovi
radovi su posebno značajni ako se zna činjenica da su znamenite ličnosti Tuzle i
njene okoline nedovoljno istražene.
Doprinos istraživanju socijalističkog perioda dala je i Ešefa Begović koja
je objavila dva sumarna invetara: Narodni odbor opštine Lukavica (1952–1958)66 i

57 Sead Selimović, Obnova naselja Tuzlanskog okruga porušenih u Drugom svjetskom ratu, Arhivska
praksa, br. 19, Tuzla 2016, 559-568.
58 Sead Selimović, Prilike u oblasti zanatstva na području tuzlanskog kraja u periodu 1945–1953.
godine, Arhivska praksa, br. 17, Tuzla 2014, 461-476.
59 Sead Selimović, Trgovina na području tuzlanskog kraja u periodu 1945–1952. godine, Arhivska
praksa, br. 16, Tuzla,2013, 422-439.
60 Sead Selimović, Obnova i društveni razvoj Doboja u periodu 1945–1953. godine, Arhivska praksa,
br. 18, Tuzla 2015, 490-506.
61 Senaid Hadžić, Neke osobenosti stanovništva Tuzlanskog kraja 1947–1949. godine, Arhivska
praksa, br. 10, Tuzla 2007, 413-428.
62 Senaid Hadžić, Fluktuacija radne snage Tuzlanske oblasti u vrijeme sukoba Informbiroa i
Komunističke partije Jugoslavije, Arhivska praksa, br. 11, Tuzla 2008, 375-390.
63 Edin Jahić, Etnička struktura stanovništva Bosne i Hercegovine u periodu 1961. do 1991. godine sa
posebnim osvrtom na općinu Gračanica, Arhivska praksa, br. 12, Tuzla 2009, 454-463.
64 Kemal Bašić, Vasijetnama hafiza Sulejmana ef. Damadžića iz Tuzle, Arhivska praksa, br. 14, Tuzla
2011, 375-386.
65 Izet Šabotić, Šefko Sulejmanović, Doprinos Adema Handžića razvoju historijske nauke u Bosni i
Hercegovini, Arhivska praksa, br. 16, Tuzla 2013, 351-381.
66 Ešefa Begović, Sumarni inventar: Narodni odbor opštine Lukavica (1952–1958), Arhivska praksa,
br. 15, Tuzla 2012, 569-574.

272
Doprinos časopisa “Arhivska praksa” istraživanju lokalne historije Tuzle i njene okoline

Narodni odbor opštine Gračanica (1955–1963).67 Ovi inventari su od velike važnosti
za sve istraživače koji se budu željeli baviti historijom Tuzle i njene okoline u
socijalističkom periodu.

Period od 1992. do 1995. godine

Devedesetih godina 20. stoljeća srpska politička, intelektualna, vojna
i crkvena nacionalistička elita je dovela do unutrašnje krize u Socijalističkoj
Federativnoj Republici Jugoslaviji i razbila zajedničku državu. Cilj je bio
formiranje jedinstvene srpske države na Balkanu, koja bi obuhvatala i Republiku
Bosnu i Hercegovinu. Tako je Savezna Republika Jugoslavija u Republici Bosni
i Hercegovini formirala paradržavnu tvorevinu Srpsku Republiku Bosnu i
Hercegovinu (Republiku Srpsku), koja je djelovala u ime Srbije i Crne Gore. Srpska
Republika Bosna i Hercegovina bila je samo puki instrument Savezne Republike
Jugoslavije,  bez ikakve stvarne, političke i vojne samostalnosti, a preko koje je,
pored drugih državnih organa, djelovala Savezna Republika Jugoslavija, koja je
imala ukupnu i efektivnu kontrolu nad političkim i vojnim rukovodstvom RS-a.
Osim paradržave Srpske Republike Bosne i Hercegovine, formirana je i
paradržava Hrvatska Republika Herceg-Bosna, koja je izrasla iz Hrvatske zajednice
Herceg-Bosna. I ona je djelovala u ime i za korist druge države – Republike Hrvatske.
Tako se međunarodno priznata Republika Bosna i Hercegovina našla na udaru dva
velikodržavna, nacionalistička projekta: velikosrpskog i velikohrvatskog. Prijetio je
njen nestanak.
Legalno izabrani predstavnici vlasti i institucije Republike Bosne i
Hercegovine imali su obavezu da zaštite teritorijalni integritet države, građane,
privredna, kulturna i druga dobra. S tim u vezi je Predsjedništvo Republike Bosne i
Hercegovine donijelo odluku o mobilizaciji jedinica Teritorijalne odbrane, rezervnog
sastava milicije i jedinica civilne zaštite. Osim toga, Predsjedništvo je donijelo Uredbu
o ukidanju dotadašnjeg Republičkog štaba teritorijalne odbrane i formiranje Štaba
Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine, zatim odluku o proglašenju
neposredne ratne opasnosti i odluku o objedinjavanju i stavljanju svih naoružanih
formacija pod komandu ‘’novog’’ Štaba Teritorijalne odbrane Armije Republike
Bosne i Hercegovine, zaključno sa 15. aprilom 1992. godine. To je dan kada je
formirana Armije Republike Bosne i Hercegovine, dan kada su sve odbrambene,
probosanske naoružane formacije u Republici Bosni i Hercegovini ujedinjene u
Teritorijalnu odbranu Republike Bosne i Hercegovine.
Vojska Jugoslavije pokušala je da zadrži kontrolu nad Tuzlom i njenom
okolinom, ali je to spriječeno bitkom na Brčanskoj Malti 15. maja 1992. godine.
Tada su jedinice TO BiH i policije porazili Vojsku Jugoslavije. U periodu od 1992. do
1995, Tuzla i njena okolina dale su ogroman doprinos odbrani Bosne i Hercegovine.

67 Ešefa Begović, Sumarni inventar: Narodni odbor opštine Gračanica (1955–1963), Arhivska praksa,
br. 16, Tuzla 2013, 440-449.

273
Prof. dr. Sead SELIMOVIĆ

Na području sjeveroistočne Bosne vojska i policija “Republike Srpske’’, te
Vojska Jugoslavije i specijalne jedinice MUP-a i SDB Srbije, počinili su u periodu
1992–1995. godine mnogobrojne ratne zločine, uključujući i zločin genocida
nad Bošnjacima. Genocid je provođen sistematski, s jasnom namjerom da se
Bošnjaci “uklone’’ iz Bosanskog Podrinja, ali i drugih dijelova Republike Bosne
i Hercegovine. Ratni zločin počinjen je i u Tuzli na Kapiji 25. maja 1995. godine,
kada je granatiranjem sa položaja “Vojske RS-a’’ sa Ozrena ubijena 71 mlada osoba.
Rat je okončan potpisivanjem Dejtonskog mirovnog ugovora, kojim je
sačuvan teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
U Arhivskoj praksi su iz ovoga perioda objavljena dva rada. To su radovi
pod nazivom “Prisilne migracije bošnjačkog stanovništva na prostor općine Tuzla u
periodu 1992. do 2005. godine’’, autora Edina Jahića68 i “Život izbjeglica iz Bosne
i Hercegovine u sabirnom centru u Ptuju između 1992. i 1996. godine’’, autorice
Katje Županič.69

Zaključak

Časopis Arhivska praksa kontinuirano izlazi od 1998. godine i izuzetno je
cijenjen u stručnim i naučnim krugovima u Bosni i Hercegovini, ali i izvan njenih
granica. Osim radova iz oblasti arhivistike, ovaj Časopis od 2005. godine objavljuje
i radove iz historije.
U Arhivskoj praksi je od 2005. do 2016. godine objavljeno 67 radova historijskog
sadržaja, a značajno mjesto u historijskim istraživanjima zauzima i područje
Tuzlanskog kraja. Tako su do 2016. godine objavljena 44 rada iz lokalne historije
Tuzle i njene okoline ili 64,18% ukupnog broja objavljenih radova u časopisu.
Radovi su napisani na 518 stranica teksta.
Najveću pažnju autora izazivao je period austrougarske uprave u Bosni i
Hecegovini i Tuzlanskom kraju, pa je o tom periodu objavljeno 15 radova napisanih
na 162 stranice teksta. Značajnu pažnju istraživača izazivala je lokalna historija Tuzle
i njene okoline u socijalističkom periodu (1945–1991), što se vidi iz činjenice da je
o tome razdoblju objavljeno 11 radova na 151 stranici teksta. O periodu između dva
svjetska rata objavljeno je 10 radova na 128 stranica teksta, o osmanskom periodu
četiri na 48 stranica teksta, razdoblju od 1992. do 1995. godine dva na 18 stranica
teksta i periodu srednjeg vijeka jedan rad na 11 stranica teksta.
Antički period, bez obzira na činjenicu da se radi o veoma značajnom i burnim
razdoblju, nije izazivalo pažnju istraživača, te o tom historijskom periodu nije
napisan niti jedan rad.

68 Edin Jahić, Prisilne migracije bošnjačkog stanovništva na prostor općine Tuzla u periodu 1992. do
2005. godine, Arhivska praksa, br. 11, Tuzla 2008, 391-400.
69 Katja Županič, Život izbjeglica iz Bosne i Hercegovine u sabirnom centru u Ptuju između 1992. i
1996. godine, Arhivska praksa, br. 14, Tuzla 2011, 467-476.

274
Doprinos časopisa “Arhivska praksa” istraživanju lokalne historije Tuzle i njene okoline

Sead Selimović napisao je i objavio u Arhivskoj praksi 11 radova iz historije
Tuzle i njene okoline, Mina Kujović 8, Senaid Hadžić 3, Izet Šabotić 3 (koautori u
dva rada Ćerim Rastoder i Šefko Sulejmanović), Esaf Lević 3, Samija Sarić 2, Ešefa
Begović 2, Nermana Hodžić 2, Edin Jahić 2, Šefko Sulejmnović 2 (koautor u jednom
radu Izet Šabotić), Azem Kožar 1, Omer Zulić 1, Muhamed Husejnović 1, Safet
Bandžović 1, Pero Radovanović 1, Ćerim Rastoder 1 (koautor Izet Šabotić), Katja
Županič 1 i Kemal Bašić 1.

Summary

The journal ‘Archival Practice’ has been continuously published since 1998
and has been highly regarded in the professional and scientific circles in Bosnia and
Herzegovina, but also beyond its borders. Apart from works in the field of archivism,
this Journal also publishes history papers since 2005.
From 2005 to 2016, 67 works of historical content have been published in the
“Archive Practice”, and a significant place in the historical research is also occupied
by the Tuzla region. By the year 2016, 43 papers from the local history of Tuzla and
its surroundings were published, or 64.18% of the total number of published papers
in the Journal. Works were written on 518 pages of text.
The greatest attention of the author was the period of Austro-Hungarian
administration in Bosnia and Herzegovina and Tuzla, and 15 papers were published
on 162 pages of the text. Significant attention of the researchers provoked the local
history of Tuzla and its environment in the socialist period (1945–1991), as can be
seen from the fact that about 11 articles on 151 pages of text were published. About
the period between the two World Wars, 10 papers were published on 128 pages of
text, about the Ottoman period of four to 48 pages of text, 1992–1995. Two on 18
pages of text and middle ages, one on 11 pages of text.
The antique period, despite the fact that it was very important and burning
periods, did not cause the attention of the researcher, and no work was written about
those historical periods.
Sead Selimović wrote and published in 11 archive works from the history
of Tuzla and its surroundings, Mina Kujović 8, Senaid Hadžić 3, Izet Šabotić 3 (co-
authors two works Ćerim Rastoder and Šefko Sulejmanović), Esaf Lević 3, Samija
Sarić 2, Ešefa Begović 2, Nermana Hodžić 2, Edin Jahić 2, Šefko Sulejmnović
2 (co-author in one work Izet Šabotić), Azem Kožar 1, Omer Zulić 1, Muhamed
Husejnović 1, Safet Bandžović 1, Pero Radovanović 1, Ćerim Rastoder 1 (coauthor
Izet Šabotić ), Katja Županič 1 and Kemal Bašić 1.

275
Željko MARKOVIĆ stručni rad
Istorijski arhiv Užice

DOPRINOS PROJEKTA “ARHIVSKA PRAKSA” PROMOCIJI
KULTURNO-ISTORIJSKOG NASLEĐA TUZLE I NJENE
OKOLINE

Apstrakt: „Arhivska praksa”, međunarodno savetovanje arhivskih radnika
u organizaciji Arhiva Tuzlanskog kantona i Društva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog
kantona, prepoznatljiv je i poznat skup arhivskih radnika u ovom delu Evrope.
Savetovanje je u početku imalo jednodnevni karakter, počelo skromno, da bi danas
i već dug niz godina bilo organizovano u dvodnevnom trajanju. Prvo savetovanje
upriličeno je 1984. godine. Od 2005. godine, i to u okviru 18. savetovanja, za
učesnike se počinju organizovati posete kulturno-istorijskim i prirodnim resursima
Tuzle i okoline. Ovim radom podsećamo na te posete, ističući njihovu korist na
proširenju iskustava i znanja arhivskih radnika, kao i na doprinosu za njihovo
zbližavanje.

Ključne reči: Arhivska praksa, Tuzla, ekskurzija, kulturno-istorijsko i
prirodno nasleđe, arhivski radnici.

CONTRIBUTION OF THE PROJECT “ARCHIVAL PRACTICE”
TO PROMOTION OF CULTURAL HISTORY AND HERITAGE OF TUZLA
AND ITS ENVIRONMENT

Abstract: “Archival practice”, international counseling of archival workers
organized by the Archives of the Tuzla Canton and the Association of Archival
Employees of the Tuzla Canton, is a recognizable and well-known conference of
archive workers in this part of Europe. The counseling was initially a one-day
character, started modestly, but for many years now it has been organized for two
days in a row. The first conference was held in 1984. Since 2005, during the 18th
Counseling, participants started organizing visits to the cultural, historical and
natural resources of Tuzla and its surroundings. With this work, we remind you of
these visits, emphasizing their benefits in expanding the experience and knowledge
of archival workers, as well as contributing to their convergence.

Keywords: Archival practice, Tuzla, excursion, cultural, historical and
natural heritage, archive workers.

276
Doprinos projekta “Arhivska praksa” promociji kulturno-istorijskog nasleđa Tuzle i njene okoline

Umesto uvoda

Jedan naučni, stručni skup, održava se još od 1987. godine u organizaciji
Arhiva Tuzlanskog kantona i Društva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona. U
početku je bio jednodnevnog karaktera, a od 1998. godine Savetovanje se organizuje
na dvodnevnom nivou. Od 18. savetovanja, organizovanog 2005. godine, učesnicima
domaćini priređuju u poslepodnevnim satima posete određenim lokalitetima, koji
imaju svrhu propagiranja kulturno-istorijskog i prirodnog nasleđa grada Tuzle i
njegove okoline. Isto tako ti „izleti”, odnosno stručne ekskurzije, organizovane na
izuzetno profesionalnom nivou, uz prezentaciju nasleđa koju rade kustosi i kulturni
zaposlenici, imaju i drugu ravan, a to su momenti kada se iz „salonske”, radne
atmosfere, učesnici Savetovanja zbliže i upoznavaju na jedan drugi način, koji tim
ekskurzijama daje posebnu čar i šarm.
Cilj organizatora, a to su Arhiv Tuzlanskog kantona i Društvo arhivskih
zaposlenika Tuzlanskog kantona, odnosno njihovi zaposlenici i članovi, jeste da
ovim posetama kulturno-istorijskom i prirodnom nasleđu, podjednako promovišu
svoj kraj, kao i da upriliče još prijatniji ugođaj učesnicima Savetovanja. Namera je da
ovim radom podsetimo gde su sve te posete bile priređene i šta se sve to predstavilo
učesnicima Savjetovanja od kulturno-istorijskog nasleđa Tuzle i njene okoline.
Time se zahvaljujemo organizatoru na trudu koji pokazuje na polju usavršavanja
arhivske struke, kao što im upućujemo i čestitke za ovogodišnje, jubilarno trideseto
savetovanje.

Osamnaesto savetovanje

Kao što smo rekli: do 18. savetovanja, održanog 29. i 30. septembra 2005.
godine u Hotelu „Tuzla” u Tuzli, ekskurzije nisu organizovane. Jedino se 17.
savetovanje razlikovalo od prethodnih šesnaest jer je u okviru njega bio prikazan
dokumentarni film „50 godina Arhiva Tuzlanskog kantona”, autorice Edine Fazlić,
novinarke Radio-televizije Tuzlanskog kantona.
U popodnevnim satima, 29. 9. 2005. godine, učesnici Savetovanja imali su
priliku da upoznaju Muzej solarstva Tuzla u okviru Fabrike i Rudnika soli. Komisija
za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine proglasila je staru solanu
„Kreka”, Muzej solarstva, kompleks solnih bunara sa pumpnom stanicom i solni
bunar iz osmanskog perioda, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.1
Muzej solarstva u okviru Fabrike soli, datira od 1975. godine. Njegovim
postojanjem sačuvan je od zaborava istorijat proizvodnje soli u Tuzli i mukotrpan
put do ovog životnog blaga. Proizvodnja soli u Tuzli odvija se u kontinuitetu od
neolita do danas. Prvi pisani pomen imena ovog grada veže se za belešku Konstantina
Porfirogenita koji Tuzlu naziva „naseljenim gradom” i naziva je imenom Salines.
Dokaz postojanju sonih bunara iz osmanskog perioda danas je vidljiv kroz
Solni bunar, smešten na Solnom trgu u Tuzli. Solane su u osmanskom periodu bile
jednostavni objekti izrađeni od drveta. Aneksijom Bosne i Hercegovine, nova Solana
1 http://solana.ba/o-soli-2/muzej/ (Pristup: 16. 7. 2017).

277
Željko MARKOVIĆ

je puštena u proizvodnju 25. 3. 1885. godine. Šestdesetih godina 20. veka započela
je izgradnja nove, savremene fabrike soli.2
Utisak koji ostaje po poseti Muzeju solarstva, ne zaboravljamo. Istakli
bismo na ovom mestu naročito teške uslove rada, te poseban utisak koji ostavlja
oprema – specijalne cipele koje su koristili radnici u proizvodnji na pećima. Nakon
jednodnevne upotrebe, debeli đonovi na ovoj obući bi se pohabali. Tako je ovo
belo blago bilo proizvedeno izuzetno napornim radom, čije rezultate nakon posete
Muzeju izuzetno poštujemo.

Devetnaesto savetovanje

Naredne godine, 21. i 22. septembra održano je 19. savetovanje. Te 2006.
godine, u okviru ekskurzije, posetili smo „Panoniku”, odnosno kompleks panonskih
jezera, koja se nalaze u centru grada Tuzle.
Deo Panonskog mora ponovo je vraćen na površinu Tuzle izgradnjom
jedinog, veštačkog, slanog jezera u Evropi – Panonskog jezera u strogom centru
grada. Slana voda u jezerima nastaje kao spoj tehnološke vode i slanice. Tehnološka
voda doprema se cevovodima iz veštačke akumulacije jezera Modrac, dok se slanica
koncentracije 300 mg/l doprema iz slanih bunara sa crpilišta Tetima u neposrednoj
blizini grada Tuzla.

Prilog 1. Učesnici Savetovanja u poseti panonskim jezerima.

Unutar kompleksa panonskih jezera, 2006. godine, otvoren je i Arheološki
park – neolitsko sojeničko naselje. Ono predstavlja rekonstrukciju dela neolitskog
sojeničkog naselja otkrivenog u Tuzli i načina života kakav je postojao na ovom
području pre više od 7000 godina.3
2 Fabrika soli Tuzla, Devedeset godina industrijske proizvodnje soli u Tuzli, Zbornik radova, Tuzla
1975.
3 http://panonika.ba/o-nama/ (Pristup: 16. 7. 2017).

278
Doprinos projekta “Arhivska praksa” promociji kulturno-istorijskog nasleđa Tuzle i njene okoline

Posetom jezeru i arheološkom naselju, kao i parku u okviru kojeg se oni
nalaze, završen je službeni deo ekskurzije a sutradan i nastavak službenog dela
programa.

Dvadeseto savetovanje

Na 20. savetovanju, u okviru posete kulturno-istorijskom nasleđu, stigli
smo na srednjovekovnu gradinu u Srebreniku. Savetovanje je održano 18. i 19.
oktobra 2007. godine, a poseta utvrđenju realizovana je u popodnevnim satima 18.
oktobra. Te godine imali smo priliku da vidimo i izložbu „20 godina Arhivske prakse
u Tuzli”, autorice Ešefe Begović.
Srebrenik je tvrđava koja se nalazi iznad istoimenog naselja, severno od
Tuzle. Smeštena je na usamljenoj kamenoj steni i jedini način ulaska u nju je drveni
most, koji preko provalije povezuje samu stenu sa ostatkom uzvisine. Prvi pisani
dokument o postojanju ovog drevnog grada jeste povelja Stefana II Kotromanića,
kojom on Dubrovačkoj republici ustupa Stoni Rat, otvarajući trgovinske puteve
Dubrovnika sa Bosnom. Ugarski kralj Matija Korvin u oktobru 1464. prodire sa
vojskom u severoistočnu Bosnu i zauzima Srebrenik. Osmanlije su ga trajno zauzele
1512. godine.4

Prilog 2. Poseta kulturno-istorijskom nasleđu Srebrenika.

Stari grad je na steni koja se izdiže iznad okolnih naselja u visini od oko 50 do
70 metara. Grad je imao značajno mesto u hijerarhiji gradova u srednjem veku. Važi
i priča da je mađarski kralj Lajoš, u bici i povlačenju, izgubio ovde ugarski državni
pečat.5

4 Vahid Tursunović, Srebrenik kroz historiju, Tuzla 1997., Adem Handžić, Tuzla i njena okolina u XVI
vijeku, Tuzla 1975.
5  http://www.srebrenik.ba/historija/o-srebreniku-2/historija/srednjovjekovna-historija-srebrenika
(Pristup: 16. 7. 2017).

279
Željko MARKOVIĆ

U 21. veku Srebrenik je najočuvaniji srednjovekovni grad u Bosni, najočuvaniji
primer arhitekture tog vremena. Arheološka istraživanja nisu još uvek vršena na
ovom lokalitetu. Grad se sastoji iz tri dela koja se nadovezuju jedan na drugi sa četiri
kule i omanjim dvorcem. Sa najviše kule se pruža bajkovit pogled na plodnu dolinu,
naizgled beskrajnu. Sa druge strane je planina Ozren. Sa tvrđave se pruža i pogled
na čitavo istoimeno naselje ispod gradine.

Dvadeset i prvo savetovanje

U dane 21. savetovanja, održanog 9. i 10. 10. 2008. godine, otišli smo 9.
oktobra u opštinu Gradačac i kulu Husein-kapetana Gradaščevića.
Gradaščević Husein-bega današnji Bošnjaci smatraju svojim nacionalnim
herojem. Rođen je u Gradačcu 31. 8. 1802. godine. Postao je kapetan Gradačca u
18. godini.6 Prvi i najvažniji građevinski poduhvat je gradačačka tvrđava.

Prilog 3. U ambijentu gradačačke tvrđave Husein-kapetana Grdaščevića.

Gradačačka tvrđava je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Početak
gradnje tvrđave bio je oko 1765. godine, a kompleks je dovršen 1821. godine. Husein
je zaslužan za kompletnu gradnju nove tvrđave tokom svoje vladavine.7

6 O Husein-kapetanu Gradaščeviću vidi više: Husnija Kamberović, Husein-kapetan Gradaščević
(1802–1834): Biografija uz dvjestotu godišnjicu rođenja, Gradačac 2002; Aleksa Ivić, O Husein-
begu Gradaščeviću, Srpska riječ, br. 220, Sarajevo, 3. novembar 1920; Slavko Kaluđerović, Husein-
kapetan Gradaščević. Zmaj od Bosne, Sarajevo 1932; Sadik Šehić, Zmaj od Bosne. Husein-kapetan
Gradaščević, Tuzla 1991.
7 Džemal Čelić, Arhitektura Gradačca i restauratorski zahvat na kuli Husein-kapetana Gradaščevića,
Naše starine, II, Sarajevo 1954.; Husnija Kamberović, Sudbina džamije u gradačačkoj tvrđavi i pokušaj
njene obnove 1891–1909. godine, Prilozi za orijentalnu filologiju, 49/1999, Sarajevo 2000; Hamdija
Kreševljaković, Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini, u: Hamdija Kreševljaković: Izabrana djela,

280
Doprinos projekta “Arhivska praksa” promociji kulturno-istorijskog nasleđa Tuzle i njene okoline

Centralni objekat, unutar široko razvedenih bedema ove fortifikacije, je
od opeke sagrađena trospratna gradačačka kula s tornjem na vrhu, visoka oko 18
metara, koja je bila u funkciji utvrđenog kapetanovog dvora. U kompleksu je takođe
gradačačka sahat-kula izgrađena 1824. godine.

Dvadeset i drugo savetovanje

Tokom 22. savetovanja, koje je održano 8. i 9. 10. 2009. godine, prošetali
smo Tuzlom i sa našim organizatorom upoznali kulturno-istorijsko nasleđe grada.
Njegovo kulturno nasleđe meša utiske od ushićenja i očaranja, do otužnih osećanja
koja svedoče o ljudskim stradanjima. Solni trg beše zastrt igrom i muziciranjem
kulturno-umetničkog društva. Uporedo sa devojkama i momcima, igrali su i
vodoskoci tuzlanske fontane, beli kao so.
Tuzla, kako god i kakva god, ista je kao i so: valja je dozirati u umereno
doziranim količinama.

Prilog 4. Detalj posete gradskim kulturnim vrednostima Tuzle.

Dvadeset i treće savetovanje

Iznova poseta Muzeju solarstva u okviru 23. savetovanja (održano od 30.
9. do 1. 10. 2010. godine) samo nam je dopunila saznanja i obnovilo sećanja na
prvu posetu. Takođe, bilo je prijatno, među onima koji su ovde prvi put, sa našim
domaćinima osetiti se delom jedne domaće atmosfere.
Muzej solarstva podstakao nas je da razmišljamo o tome koliko je značajno
da svaka velika fabrika ima u svom okrilju jedno ovakvo muzejsko odeljenje koje
nas, kroz genezu proizvodnje određenog proizvoda, upućuje da upornije čuvamo
knjiga II, Sarajevo 1991.
281
Željko MARKOVIĆ

ono što je stečeno i što postoji. Privatizacija, kojoj smo bili svedoci, sigurno bi za
sobom ostavila kao trag bitisanja, maker muzeološka odeljenja svojih tvoraca.

Prilog 5. Poseta učesnika savetovanja Muzeju solarstva Tuzla.

Dvadeset i četvrto savetovanje

U popodnevnim satima, 6. 10. 2011. godine, kroz nesvakidašnji ambijent,
vozili smo se još nesvakidašnjijim vozom „Ćirom” u istorijskom kompleksu
Banovića. Bilo je to u dane 24. savetovanja „Arhivska praksa”, koja se produžila i
na naredni – 7. oktobar.
Banovići su jedno od retkih mesta u okruženju gde možemo uživati u vožnji
starim dobrim „Ćirom”. Stara parna lokomotiva za sobom vuče panoramske vagone.
Projekat „Turistička uskotračna pruga sa Muzejom rudarstva i željeznice Banovići”
prvi je projekat ovakve vrste u Bosni i Hercegovini, a po ugledu na slične turističke
destinacije širom Evrope i sveta.
Turistička pruga će se uklopiti u već postojeću industrijsku prugu kojom se
prevozi ugalj.
Posebnu draž ovoj vožnji daje činjenica da voz „Ćiro” ide maksimalno 35
km/h. U prvoj fazi je planirano da pruga ide na lokaciji Banovići–Mačkovac–Zlaća,
a druga faza bi podrazumevala da se trasa pruge nastavi do samog srca planine
Konjuh.
Turistički voz „Ćiro“, čije je pravo ime Mađarica 55–99, radio je za potrebe
Rudnika (prevoz uglja) 1975–2007. godine i bio je smešten u parku u Banovićima
kao muzejski eksponat. Izbačen je iz upotrebe, jer nije bio u tehnički ispravnom

282
Doprinos projekta “Arhivska praksa” promociji kulturno-istorijskog nasleđa Tuzle i njene okoline

stanju, te je izvršena obnova lokomotive krajem 2008. godine, uporedo sa dva
vagona čija je namena turistička vožnja. Jedan vagon može primiti oko 40 turista.
Atmosfera u vagonima je bila, da kažemo u duhu reči sa početka ovog rada:
geteovska. Savetovanje je dobilo dimenziju koja jednači ljude strukom, vezane za
iste vrednosti. Družili smo se, radovali, domaćin je obezbedio „grickalice”, a nećemo
zaboraviti i kolege iz Slovenije, koji su odnekud u voz „prokrijumčarili” pivo.
Koje drugo, nego Tuzlansko.

Prilog 6. Učesnici savetovanja ispred stare parne lokomotive “Ćiro”.

Dvadeset i peto savetovanje

Poseta opštini Kladanj, a između ostalog i poseta Djevojačkoj pećini u
Brateljevićima, ne zaboravlja se. A u naš obilazak se upleo i element avanturizma.
Jedan od autobusa imao je nezgodu, zapalio se, malo je dimilo unutra, malo je gorelo
vani, ali sve je to ostalo u dobroj uspomeni. Svakako je i taj utisak izbrisao, odnosno
njegove moguće negativne konotacije, ambijent ispred Djevojačke pećine, u kojem
smo se obreli.
A tu, u okrilju šume, na proplanku koji seče potok, igralo se kolo i pevala
pesma. Domaćin nam je bio lokalno kulturno-umetničko društvo. Tako smo bili deo
jedne vilinske atmosfere.
Ušli smo i u pećinu. Djevojačka pećina iza sebe ima dugu tradiciju, jedno
je od najpopularnijih dovišta8 koje hodočaste Bošnjaci. Pećina je locirana u selu
Brateljevići. Ulaz je smešten iznad desne obale rečice Bukovice, pritoke Drinjače,
oko 30 metara visoko iznad doline.

8 Dova ima posebno mesto u Islamu. Čovek se dovom obraća Svemogućem da mu podari dobro, a od
njega otkloni zlo. Njome se realizuje veza između božanskog i ljudskog.

283
Željko MARKOVIĆ

Legenda kaže da je po vodu u pećinu otišla devojka sa vretenom i ibrikom u
ruci, braća su čekala da se ona vrati. Devojka je zauvek ostala u svojoj pećini.
Gravure na steni u Djevojačkoj pećini izazivaju opravdano zanimanje
arheologa i kulturnih istoričara. Između likovnih predstava moguće je jasnije
izdvojiti tri tipa: konjanike, stojeće figure i životinje nalik jelenima.

Prilog 7. Detalj ulaska učesnika Savetovanja u Djevojačku pećinu –
poseta kulturno-istorijskom nasleđu Kladnja.

A sam gradić Kladanj, na područje čije opštine smo stigli, nastao je u 12.
veku kao naseobina šumskih radnika koji su svoj hleb zarađivali radom u okolnima
šumama.
Smešten je u dolini reke Drinjače na obe njene obale, ispod Konjuh planine.
Ono što Kladanj čini interesantnim i izdvaja ga iz kruga mesta slične, ili iste, kulturne
baštine su stećci, natpisi na njima, orginalnost nekih motiva, te dvojni šljemenaci.
Na 53 lokaliteta otkriveno je 436 stećaka, među kojima su ukrašena 52 primerka.9
A poznato je i izletište Muška voda, koje je u 17. veku putopisac Evlija Čelebija
nazvao „izvorom mladosti”.10
U Kladnju nas je čekao nov prevoz. Uz detaljan opis Hadžije Hadžiabdića
iz Arhiva Bosne i Hercegovine predela kroz koja smo prolazili i niz anegdota iz
arhivistike Jovana Popovića, u kasne večernje sate stigli smo na znano odredište:
Hotel „Tuzla”. Bilo je to u okviru 25. savetovanja, upriličenog u dane 27. i 28.
septembra 2012. godine.
9 O istoriji Kladnja vidi više: http://www.kladanj.ba/historija (Pristup: 16. 7. 2017), https://hr.wikipedia.
org/wiki/Kladanj (Pristup: 16. juli 2017), Sakib Softić, Historijska građa za pručavanje prošlosti
Kladnja, Tuzla 2015.
10 Evlija Čelebi: Putopis, Veselin Masleša, Sarajevo 1979.

284
Doprinos projekta “Arhivska praksa” promociji kulturno-istorijskog nasleđa Tuzle i njene okoline

Dvadeset i šesto savetovanje

Kada smo ponovo u okviru obilaska imali priliku da posetimo kulturno-
istorijsko nasleđe grada Tuzle, izostavili smo, u okviru 22. savetovanja, da spomenemo
šta to Tuzla nudi. To ćemo učiniti ovde u ponudi 26. savetovanja, održanog 26. i 27.
9. 2013. godine.

Prilog 8. Znamenitosti Tuzle – učesnici Savetovanja ispred obnovljenje
Turali-begove džamije.

Prošli smo Tuzlom 26. septembra popodne. A u Tuzli su i: Dvor Srpske
pravoslavne zvorničko-tuzlanske eparhije, Hastahana (prva javna bolnica), Poljska
džamija, Saborni hram Uspenja Presvete Bogorodice, Samostan sestara Kćeri
Božje ljubavi, Zbirka slika Ismeta Mujezinovića u Međunarodnoj galeriji portreta,
Šarena džamija, Čaršijska česma, Panonsko jezero, zgrada Barok, spomenik Koza –
simbol Tuzle, spomenici Meši Selimoviću i Ismetu Mujezinoviću na šetalištu, staro
gradsko jezgro, zgrada Arhiva, Univerzitet u Tuzli, nove građevine i stari gradski
stadion „Tušanj”, do kojeg ću se, jedno rano jutro, prošetati tek u nekom narednom
Savetovanju.

Dvadeset i sedmo savetovanje

O svemu, a nikako o Tuzli i našim domaćinima. Ali, ako nema „između
redova”, onda ne treba ni posebno napominjati. Zato zaobiđimo grad, kao što
je i učinjeno na 27. savetovanju posetom kompleksu Etno-avlija Mačkovac u
Banovićima (25. 9. 2014. godine).

285
Željko MARKOVIĆ

Etno-avlija Mačkovac nalazi se na poznatom izletištu Zlača, na području
opštine Banovići. U kompleksu Etno-avlije nalazi se Zavičajni muzej koji sadrži
Begovu, Bukinu i Adin-begovu kuću, sa svim pratećim objektima iz nekadašnjih
vremena, sa starim nameštajem, hamandžicima, pokućstvom, raznim predmetima i
alatima koji su služili za rad u kući i oko nje, zatim se tu nalaze i dve vodenice na
reci Oskovi, koje su sastavni deo ove Etno-avlije.
Ovde su obnovljeni i stari zanati (grnčar, čibučar, kovač, stolar, sepetar,
krojač, čančar, itd.), gde svoje umeće pokazuju najbolji majstori.
Savetovanje je završeno sutradan, 26. 9. 2014. godine.

Prilog 9. Učesnici Savetovanja u posjeti kompleksu Etno-avlije Mačkovac u Banovićima.

Dvadeset i osmo savetovanje

Oktobar, kao i uvek, sunčan, tuzlanski, 1. i 2. a Savetovanje 28. po redu,
godina je 2015. U programu Savetovanja stajalo je i: u popodnevnim satima poseta
kulturno-historijskom nasleđu opštine Lukavac.
Lukavac, grad sa pedeset hiljada stanovnika, spada u najzagađenija mesta
u industrijskom središtu Bosne i Hercegovine. Grad se razvio 1893. godine, kada
su u udaljenom, praznom i nenaseljenom prostoru u dolini reke Spreče postavljeni
temelji „Prve bosanske tvornice amonijačne sode”. Industrija se razvijala brzo kao i
broj stanovnika – ali je istovremeno rasla i količina zagađenja.11
Kako nije bilo mernih stanica za merenje zagađenja vazduha, stanovnici su
samo mogli nagađati hemijski sastav vazduha – iako je već neugodan miris dao
naslutiti da okolina u ovom gradu verovatno nije baš zdrava.

11 O Lukavcu vidjeti više: Kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe općine Lukavac, Zbornik radova sa
Naučne konferencije održane u Lukavacu, 31. oktobar 2015. godine, Lukavac, Lukavac 2016. Jeremija
Ješo Perić, Dževad Pašić, Lukavac u radničkom pokretu NOR-u i revoluciji, Lukavac 1989, 13-70.

286
Doprinos projekta “Arhivska praksa” promociji kulturno-istorijskog nasleđa Tuzle i njene okoline

Privatizaciju fabrike amonijačke sode, koju smo posetili, izvršila je turska
firma „Sisecam”. Njihovi menadžeri su se zabrinuli zbog mogućeg narušavanja
ugleda firme na međunarodnom tržištu, te su počeli delovati. Unutar samo jedne
godine, više od 60 miliona evra uloženo je u naprednije tehnologije proizvodnje i
objekte za zaštitu okoline. „Sisecam” je 2011. godine rangiran kao deveti najveći
investitor u Bosni i Hercegovini i treći u smislu ulaganja za zaštitu okoline i
energetsku efikasnost.

Prilog 10. Vila “Solvay” Lukavac – učesnici Savetovanja u poseti
kulturno-istorijskom nasleđu Lukavca.

Prilikom obilaska ovog privrednog giganta, prisustvovali smo najpre usmenoj
prezentaciji svega onog što je u fabrici učinjeno na polju eko-zaštite. Potom smo
obišli krug fabrike, parkovski uređen, sa zelenim površinama i pogonima za
pročišćenje otpadnih sastojaka.
Utisak ohrabrujući, a verujemo biće još bolji nekim potonjim posetiocima.
Potom, u predvečernjim satima, u Gradskoj biblioteci u srcu Lukavca, nesvakidašnji
ugođaj. Izložba, muzika, scenski prikaz, folklor, šargije, pesma. I bosanski kulinarski
specijaliteti.12 Unplaged muziciranje, tajna sevdaha i sevdalinki.
Sa nama je u današnji obilazak atributa ovog kraja pošao i naš drug Jiri
Tuma iz češke firme Ceiba – jedan od sponzora savetovanja. Njegova očaranost
svime što je video i svemu gde je prisustvovao, kao i saputnicima, beše jedna od boja
koje ukrasiše dan.

12 Zabeleživač ovog teksta priseća se i danas pitoreksne trpeze i ukusnog domaćeg jela - presnaca.

287
Željko MARKOVIĆ

Dvadeset i deveto savetovanje

Iskustva koja kao profesionalci nosimo sa tuzlanskog savetovanja arhivista,
dakako su značajna. Prvenstveno ističemo trud organizatora da jedan ovakav skup
iznese do kraja, a redovan broj posetilaca svake godine govori nam o utiscima koji
se sa skupa nose. Oni nas ponovo vraćaju „Arhivskoj praksi”.
Tako smo došli da 29. i 30. 9. 2016. godine da prisustvujemo 29. savetovanju.
Po prvom radnom danu, kada je okončan, autobusi su nas 29. septembra povezli ka
Živinicama.
Opština Živinice nalazi se u u sastavu Tuzlanske regije. Nastala je u
prostranom Sprečkom polju, ispod planine Konjuh. Grad je udaljen od Tuzle oko 17
km. Živinice spadaju u bosanskohercegovačke gradove, koji nisu izrasli iz osmanske
urbane tradicije, zbog čega njihov razvoj poseduje drugačije karakteristike u odnosu
na gradove koji su nosili dublje urezane odlike osmanske orijentalne kulture. Naselje
Živinice kao urbana lokacija nastala je verovatno u 18. veku. Naš domaćin odveo
nas je u naselje Bašigovci, gde se nalazi nekropola stećaka, a pored tog lokaliteta je
i Bašigovačko jezero, odnosno Rajsko jezero, kako ga meštani nazivaju.

Prilog 11. Kulturno-istorijsko naleđe Živinica –
poseta Rajskom jezeru i nekropolama stećaka u Bašigovcima.

Kao autor knjige „Stećci na području općine Živinice”,13 predstavio nam se i
govorio o lokalitetu profesor Seudin Muratović. Na divan i pristupačan način govorio
je o stećcima, uopšte, kao i o posebnostima lokaliteta na kome smo se nalazili. Južni i
istočni delovi područja Živinica naročito su bogati nekropolama i stećcima. Prvi zapisi
o stećcima datiraju iz prve polovine 16. veka. Registrovano je oko 25 nekropola i
desetak stećaka samaca. Danas je sačuvano oko 250 stećaka na raznim lokalitetima.
Dan je bio sunčan, kameni obrisi stećaka blistali su u vodi jezera.
13 Seudin Muratović, Zehrudin Maslić, Stećci na području općine Živinice, Živinice 2008.

288
Doprinos projekta “Arhivska praksa” promociji kulturno-istorijskog nasleđa Tuzle i njene okoline

Bašigovačko jezero je kopovskog tipa i nastalo je 1984. godine kada je
obustavljena eksploatacija rude. Dugo je oko 400, a široko oko 350 metara sa
maksimalnom dubinom oko 40 metara na sredini. Jezerska voda nema zagađivača,
izuzetno je čista. Čistoću vode potvrđuje i prisustvo barskih školjki. Jezero se
snabdeva vodom iz podzemnih izvora zadovoljavajućeg kapaciteta. U „rajskom”
jezeru obitavaju i slatkovodne meduze.
Po ovom smo posetili Mješovitu srednju školu u Živinicama. Prva škola za
obrazovanje kvalifikovanih radnika u Živinicama počinje sa radom 1937. godine za
potrebe drvne industrije i to kao odeljenje Zanatske škole u Tuzli.14
Odlukom Skupštine opštine Živinice od februara 1993. godine osniva se Javna
ustanova Školski centar Živinice, a od septembra 1995. godine škola nosi naziv Javna
ustanova Mješovita srednja škola Živinice, sa drvoprerađivačkom, poljoprivrednom,
mašinskom i elektrotehničkom strukom. Škola je izuzetno uspešna, ima svoju
ekonomiju i iz nje izlaze oni obrazovni profili za kojima život prepoznaje potrebu.15
Neposrednost osoblja, đaka i kulturno-umetnički program, koji su nam
priredili, doprineli su da se ne osećamo kao gosti, već podjednako domaći.
Dan se protegao, vedar, sunčan. Bližilo se veče. U povratku ka Tuzli zastali
smo kod jedne šume pored puta. Onda smo primetili da je to odista sâmo dvorište i
mezarje sa starom džamijom u središtu ambijenta. Nalazili smo se u naselju Priluk.
Stara drvena džamija u Priluku izgrađena je 1735. godine.16 Proglašena je
nacionalnim i zaštićenim spomenikom Bosne i Hercegovine.17 Bogomolja svojim
ukupnim nacionalno-verskim vrednostima i kao kulturno-istorijski spomenik
predstavlja i veliki turistički resurs, ne samo za opštinu Živinice, već i šire. Sačuvan
autentični izgled, doprinosi utisku da ste negde u prošlom vremenu i da je asfaltni
put sa kojeg ste pristigli daleko.

Neslužbeni izlet u okviru 29. savetovanja, ili: umesto zaključka

Nešto o onome što smo nagovestili u okviru priče o 26. savetovanju: bilo je
rano jutro 30. 9. 2017. godine, drugo u okviru 29. skupa arhivskih radnika.
Dopustite da ovaj rad polako zađe u prvo lice jednine: ustao sam rano, tražio
sam tursku, domaću, bosansku, starinsku, srpsku, kafu – kako god zvanu, ali svima
nam znanu.
Nisam je našao od silnih ekspres i o, kakvih već drugih.
Išao sam kroz grad jednom transferzalom, vratio se drugom. Kicoški sam
pod rukom nosio najnoviji broj „Dnevnog avaza” i ciljao gde da ga se začitam. Na
naslovnoj strani beše neki tekst Abdulaha Sidrana, čini mi se.

14 O istorijatu škole pogledati više: JU Mješovita srednja škola Živinice: http://www.mss-zivinice.
com/?page_id=60 (Pristup: 16. 7. 2017).
15 JU Mješovita srednja škola Živinice: http://www.mss-zivinice.com/?page_id=60 (Pristup: 16. 7.
2017).
16 Više o Staroj džamiji u Priluku vidi: Suadin Strašević, Stara džamija u Priluku, Tuzla 2014.
17 http://www.islamskazajednica.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=18582:stara-
dzamija-u-prilukunacionalni-spomenik-bih&catid=201&Itemid=457 (Pristup: 16. 7. 2017).

289
Željko MARKOVIĆ

Stigao sam do mesta, meni prepoznatljivog sa sličica, koje sam sakupljao
kao učenik osnovne škole. Iz albuma fudbalera, prepoznao sam stadion na kojem
je tuzlanska „Sloboda”, širila svoju zastavu; ušao sam na stadion na Tušnju i obišao
ga. Niko me nije ometao. Nad poljem stadiona veliki zalogaj tuzlanskog neba. Parče
kolača, koje je pripalo meni i ja ga ovde pripovedam.
Kao što napomenuh: vraćao sam se drugom transferzalom.
Stigao sam na Solni trg, jutro je već odmicalo, a kafe, one koju tražim, nigde.
Sa oboda trga istakao se ovalni prostor, omeđen mermerom.
I neću preneti ono što sam pročitao na crvenim mermernim tablama u centru
grada, gde su popisani, u kamen urezani zapisi sa stećaka. Topli, živi, večni kao i
kamen i pismo kojim su u stećke beleženi. Otiđite, ili ako ste došli u Tuzlu, svratite,
pročitajte ih.
Provedite pored njih makar delić vremena, trunku onoga koliko su oni i so
dugo ovde pored nas.

Instead of summary

Something about what we suggested in the story of the 26th counseling:
it was early morning on September 30, 2017, the second in the 29th set of archive
workers.
Let this work slowly go into the first person singularly: I got up early, I asked
for Turkish, domestic, Bosnian, antique, Serbian, coffee - whatever they call, but to
all of us it is same.
I did not find it out of expressive expressions and about what others are like.
I went through the city once with a transfer, returned to the other. I was
carrying the latest number of “Dnevni Avaz” under my arm, and I aimed at where to
meet him. On the cover page there was some text of Abdulah Sidran, I think.
I got to a place, a menu that is recognizable from pictures, which I collected
as a primary school pupil. From the album of the football player, I recognized the
stadium where Tuzla’s “Freedom” spread its flag; I entered the stadium at Tušanj and
visited him. Nobody interrupted me. Above the field of the stadium is a great bite of
the Tuzla sky. A piece of cake that came to me and I tell it here.
As I noted: I returned to another path.
I arrived at Solni Square, it was already morning, and the coffee, the one
I’m looking for, nowhere. From the rim of the square an oval space, bordered with
marble, emerged.
And I will not transfer what I read on the red marble boards in the center of
the city, where they are listed, the stems from the tombstones are engraved in stone.
Warm, alive, eternal as well as stone and letter with which they were recorded in
“stećci”, medieval tombstones. Go, or if you come to Tuzla, come by and read them.
Spend at least a fraction of the time with them, a sting of what they are and for a long
time here beside us.

290
Dr. sc. Zdenka SEMLIČ RAJH naučni rad
Pokrajinski arhiv Maribor

ARHIVI I NJIHOVA ISKUSTVA S USPOSTAVOM SISTEMA
ZA OPIS SADRŽAJA

Apstrakt: U arhivskoj teoriji i praksi dugo je važilo uvjerenje da je za pristup
korisnika arhivskom gradivu sasvim dovoljno da imaju pristup po osnovu porijekla,
a ne pristup po osnovu detaljnjijeg popisivanja arhivskog gradiva s određivanjem
predmetnih oznaka, odnosno odrednica. Takvo ubjeđenje proizilazi iz činjenice da
arhivi čuvaju izuzetno velike količine arhivskog gradiva, što onemogućava detaljnjije
popisivanje cijelog arhivskog gradiva na nivou pojedinačnih dokumenata, s tim
također određivanje lozinke i odrednice.
Logičkim označavanjem lozinke, a s tim i određivanje odrednice opisa
sadržaja arhivskog gradiva proizilazi iz potrebe korisnika da lakše traži arhivsko
gradivo po sadržaju, a ne samo na osnovu porijekla. Upravo to predstavlja za
korisnike veliki problem.
Autorica će u ovoj temi pokušati prikazati dosadašnja iskustva na području
gradnje sistema za opis sadržaja u arhivima, te dati neka rješenja na tome području.

Ključne riječi: Arhivi, logičko razmišljanje, određivanje lozinke, odrednice,
sistemi za sadržajni opis.

ARCHIVES AND THEIR EXPERIENCES WITH BUILDING SYSTEMS
FOR
CONTENT DESCRIPTION

Abstract: For a long time, there was the belief in archival theory and
practice that it is enough to access archival records on the basis of provenance, and
not on the basis of more detailed description of archival records and defining the
subject headings and descriptors. Such a belief stems from the fact that the archives
store extremely large quantities of archival records, which prevents the detailed
description of preserved archival records on the level of item as well as the creation
of subject headings.
Determining of subject headings stems from the needs of users in order to be
able to search for archival material in terms of content, and not just on the basis of
provenance, as it presents a big problem for users.
In the article, the author will discuss the previous experience in the
construction of systems for the content description in the archives, and will present
some possible solutions in the mentioned field.

291
Dr. sc. Zdenka SEMLIČ RAJH

Keywords: Archives, indexing, descriptors, subject headings, Content
Description Systems.

Uvod

Ako u arhivima govorimo o logičkom određivanju, govorimo u stvari o
zagarantovanosti pristupa arhivskom gradivu, koje čuvamo uz pomoć predmetnih
oznaka. Osnovni zadatak arhiva je uređivanje, popisivanje i garantovanje pristupa
arhivskom gradivu, odnosno informacijama koje su sačuvane unutar toga gradiva. U
bibliotekarstvu su tehnike za traženje informacija izuzetno dobro razvijene, i ne samo
to, nego i odgovarajuća standardizacija. U arhivima je riječ o pitanju s kojim se struka
donedavno nije posebno bavila, niti mu je posvećivala posebnu pažnju. Do promjena
je došlo prije svega na međunarodnom nivou, s usvajanjem Općeg međunarodnog
standarda za popisivanje arhivskog gradiva ISAD(G)1 i Međunarodnog standarda
za arhivski normativni zapis o stvaraocima arhivskog gradiva: korporativnih tijela,
fizičkih lica i porodica ISAAR(CPF).2
U literaturi se može primijetiti vrlo malo istraživanja s područja traženja i
pronalaženja informacija iz arhivskog gradiva, te područja logičkog toka traženja
putem lozinke, s čime se slaže i Miroslav Novak.3 Uprkos što je „logično razmišljanje
pri traženju arhivskog gradiva putem lozinke, kao ključni element intelektualnog
arhivskog rada“, u literaturi nalazimo vrlo malo radova na spomenutu temu. Novak
navodi tri razloga takvog odnosa arhivske struke prema logičkom traženju arhivskog
gradiva. Prvi je relativna ograničenost praktičnog uvažavanja klasičnih oblika
lozinki pri izradi arhivskih informativnih pomagala, s izuzetkom izrade sadržaja.
Drugi razlog za ograničeno uvažavanje klasičnih oblika lozinki on vidi u širem
neuvažavanju kartičnih kataloga i sličnih arhivskih informativnih pomagala, koji
se zasnivaju na lozinkama za šta treba, razloge tražiti u principu porijekla, koje se
odražava u arhivskim informativnim pomagalima. Treći razlog je princip važnosti,
koji zahtijeva širu upotrebu lozinki i logičkog razmišljanja, te se u arhivima uvažava
na području arhivskih zbirki. U arhivima takvog gradiva i nema mnogo, zato potrebe
za logičkim traženjem putem lozinki nisu bile posebno istaknute.4
Novakovim razlozima dodala bih još jedan svoj razlog, koji proizilazi iz
samog načina popisivanja arhivskog gradiva u praksi. Riječ je o činjenici da su
arhivisti radi velike količine arhivskog gradiva, koje arhivi čuvaju a koje treba
obraditi i popisati, gradivo uglavnom popisivali samo na višim nivoima popisivanja
(u pogledu na ISAD(G)2 danas bi ih nazvali fond, podfond, zbirka i serija), a za
istraživanje su upotrebljavali izvorna arhivska informativna pomagala u obliku
indeksa i djelovodnika.5 Popisivanje na nižim nivoima, znači na nivou sakupljenih
1 ISAD (G) – General International Standard Archival Description, http://www.ica.org/sites/default/
files/isad_g_2e.pdf (21. 8. 2009).
2 ISAAR(CPF) – International Standard Archival Authority Record for Corporate Bodies, Persons and
Families, http://www.ica.org/sites/default/files/ISAAR2EN.pdf (21. 8. 2009).
3 M. Novak, Preslikave vsebin v arhivskih strokovnih postopkih, Maribor 2007. (dalje: Novak,
Preslikave).
4 Isto, 107.
5 Novak navaja, da gre za neke vrste seznamov, ki povezujejo vsebine in določene splošno znane in

292
Arhivi i njihova iskustva s uspostavom sistema za opis sadržaja

dokumenata (file) i dokumenta (item), te s izuzetkom najstarijeg i količinski
najmanjeg dokumentarnog gradiva nisu prihvatali, jer je po mišljenu većine to bilo
nepotrebno.6
Ka većem uvažavanju i korištenju lozinki za logički pristup u arhivistici
je bez dvoumljenja pripomoglo uvođenje informacijske podrške u popisivanju
arhivskog gradiva i izrada arhivskih informativnih pomagala, prije svega izdavanje
međunarodnih arhivskih standarda za popisivanje arhivskog gradiva i normativni
zapis o stvaraocima arhivskog gradiva.

Dosadašnja istraživanja i literatura

Jedno od prvih istraživanja s toga područja je bilo istraživanje Richarda
Lytla7, koji je upotrijebio dvije različite metode traženja po oznakama predmeta,
dvije zbirke podataka. Riječ je o dvjema metodama, koje su u teoriji potpuno različite,
iako u praksi dopunjuju jedna drugu. Prvu je nazvao metoda porijekla. Radi se o
tradicionalnoj metodi dobivanja i traženja arhivskog gradiva, u kojoj se vrši traženje
pomoću povezivanja predmetnog traženja s informacijama o porijeklu gradiva, koje
nalazimo u historijatima fonda. Traženje se odvija po unutrašnjoj strukturi fonda,
informacije su dobivene samo pomoću toga, šta je o stvaraocu arhivskog gradiva
poznato, što znači: njegove aktivnosti i strukture organizacije i gradiva.Ta metoda
kao osnovu za pristup gradivu i njegovo dobivanje koristi klasifikaciju arhivskog
gradiva.8
Drugu metodu je nazvao metoda označavanja sadržaja. Metoda izvire iz
bibliotekarstva, iako su se njom mnogo služili prilikom obrade rukopisnih zbirki,
a mnogo manje pri klasičnom arhivskom gradivu. Ta metoda za traženje koristi
predmetne oznake, oblikovane unutar indeksa i kataloga. Logičko određivanje
lozinki se odvija na osnovu detaljnijeg pregleda sadržaja arhivskog gradiva, prilikom
čega se informacije koje su povezane s važnošću ne uključuju u određivanje po
lozinkama.9
Lytle je došao do zaključka da je metoda sadržaja, izuzetno fleksibilna
metoda, koja sadrži korisnički postavljene tačke pristupa, dobijene iz prethodnih
zahtjeva korisnika, te tačke dostupa u postupku određivanja lozinke, pristupa, koje
izabere arhivist u postupku određivanja lozinki. Ipak bi, po njegovom mišljenju,
metoda morala uključivati lozinke, koje se odnose na porijeklo.10

sprejete termine. Pri tem je njihova glavna naloga, da kažejo na vsebino in na ta način omogočajo dostop
do arhivskega gradiva. Glede na dejstvo, da pri njih lahko najdemo in zaznamo notranjo semantično
strukturo, lahko, tako Novak, na nek način govorimo o geslovnikih. (Prim: Novak, Preslikave, 109).
6 Med mnogimi slovenskimi arhivisti takšno prepričanje vlada še danes, zato velika večina arhivskega
gradiva še vedno ostaja popisana zgolj na višjih nivojih, kar pomeni, da je to gradivo za uporabnike, ki
bi informacije iskali preko spleta, popolnoma nesostopno.
7 H. Lytle, R. H., Intellectual Access to Archives: l. Provenance and Content Indexing in Methods of
Subject Retrieval. The American Archivist, 43 , Winter 1980, 64–75.
8 Isto, 64.
9 sto, 64.
10 Isto,74.

293
Dr. sc. Zdenka SEMLIČ RAJH

Analiza koju je napravio, pokazala je da se u praksi obje metode u arhivima
vrlo malo upotrebljavaju. Po njegovom mišljenju riječ je o tipičnom rezultatu, koji
se mogao očekivati.11 Najvažnije viđenje Lytlovog eksperimenta je činjenica da su
se tehnike koje su razvili i testirali bibliotekari već niz godina prije toga, prvi put
upotrijebile i u arhivistici.
Za razliku od evropskih arhivista, koji se sa problematikom određivanja
logičkih lozinki nisu bavili, pošto se pristup sadržaju arhivskog gradiva u to vrijeme
zasnivao manje-više na principu provenijencije (sadržaja)12, američki i kanadski
arhivisti u drugoj polovici osamdesetih godina prepoznali su važnost problematike
logičkog određivanja lozinke, čime su se počeli baviti u okviru američke i kanadske
radne grupe za pripremu standarda za popisivanje arhivskog gradiva.
Tako je radna grupa za pripremu standarda za popisivanje arhivskog gradiva,
koju je osnovala Nacionalna komisija za historijske publikacije i dokumente (National
Historical Publications and Records Comission – NHPRC), predložila da struka izda
potrebu za pripremu uputstava za pristup arhivskom gradivu na osnovu predmetnih
oznaka.13 Nekoliko godina prije toga je kanadska radna grupa za pripremu standarda
za popisivanje arhivskog gradiva dala izjavu da je „pristup arhivskom gradivu ovisan
od detaljnog određivanja logičkih lozinki“.14
Obje grupe su u svojim preporukama upozoravale na slijepo slijeđenje i
preuzimanje bibliotekarskih praksi određivanja predmetnih oznaka i isticali važnost
početka istraživanja na područjima logičkog određivanja lozinki unutar arhivskog
konteksta.15
Michelson je u svojoj studiji o logičkom određivanju lozinki u arhivistici
došla do zaključka da su arhivisti nekonzistentni kako pri tome što popisuju, isto
tako i kako popisuju.16 U svom istraživanju je zamolila četrdeset institucija, koje u
USMARC AMC17 obuhvaćene podatke nude u uzajamnoj zbirci podataka Research
Libraries Information Network (RLIN), da na osnovu kratkog opisa sadržaja odrede
predmetne oznake trima zbirkama. Rezultati istraživanja su pokazali odsutnost bilo
11 Isto,193.
12 Uporabniki arhivskega gradiva so bili v veliki večini zgodovinarji in tisti raziskovalci, ki so
poznali principe dostopanja do arhivskega gradiva na osnovi provenience, medtem ko so se »navadni«
uporabniki pri dostopanju do gradiva zanašali na strokovno pomoč arhivistov, ki so gradivo podrobneje
poznali. Vendar so tudi ti do gradiva dostopali predvsem na principu provenience oz. poznavanja
ustvarjalcev arhivskega gradiva in njihovega delovanja.
13 Prim: Recommendations of the Working Group on Standards on Archival Description, 1989, 426-
477.
14 Prim: Toward Descriptive Standards, 1985, 14.
15 J. Dooley, Subject Indexing in Context, American Archivist, Spring 1992, Vol. 55, No. 2, 345. (dalje:
J. Dooley, Subject).
16 A. Michelson, Description and Reference in the Age of Automation, American Archivist, 50, Spring
1987, 192–208. (dalje: A. Michelson, Description).
17 Poudariti je namreč potrebno, da se je gesljenje s pomočjo predmetnih oznak pričelo najprej izvajati
na rokopisnih zbirkah, ki so jih in jih še vedno hranijo knjižnice, kot del svojega rokopisnega gradiva,
medtem ko so arhivi v praksi še vedno bolj ali manj uporabljali provenienčni pristop do gradiva. Tako
so se v Združenih državah Amerike za popisovanje arhivskega in rokopisnega gradiva (v teh primerih
gre večinoma za rokopisno gradivo) naslonili predvsem na bibliotekarsko prakso. V okviru formata
USMARC so razvili poseben format AMC (Archives and Manuscript Control). MARC AMC format
zagotavlja posebna polja za popisovanje in gesljenje vsebin arhivskega in rokopisnega gradiva.

294
Arhivi i njihova iskustva s uspostavom sistema za opis sadržaja

kakvog jedinstvenog koncepta logičkog određivanja lozinki i predmetnih oznaka.
Niti jedna od institucija nije upotrijebila predmetne oznake za imena lica ili porodica,
iako je gradivo, logički određeno lozinkama, bilo sastavni dio ličnih ili rodbinskih
zbirki. Vrlo malo ih je upotrijebilo stvarne nazive, koji su opisivali vrstu gradiva,
kao npr. dnevnici, zapisnici, a samo polovica je oblikovala predmetne oznake za
geografske nazive. Ostale stvarne logičke oznake (lozinke) su se kretale od vrlo
uopćenih, do vrlo specifičnih.18
Na osnovu rezultata u radu Michelson, Bearmann je došao do zaključka, da
je konzistentno logičko određivanje lozinki arhivskog gradiva neostvarivo.19 Zato u
svom članku ističu hitnu potrebu za tim, da se arhivisti detaljnjije upoznaju s logičkim
određivanjem lozinki i dodjeljivanjem predmetnih oznaka, te da se stvaraju uputstva
za uvođenje terminoloških riječnika (leksikona), koji bi bili prilagođeni potrebama
arhiva.20 On je došao i do zaključka, da su već bibliotekarstvo i informatička nauka
pokazali, da je pri određivanju logičkih lozinki konzistentnost među onima koji ih
određuju, skoro nemoguća, tako da arhivisti mogu da pripreme uputstva, pomoću
kojih bi to stanje popravili.21
Uključivanje popisa arhivskog gradiva u online dostupne zbirke podataka
je uzrokovalo još hitniju potrebu za rješavanjem problematike logičkog određivanja
lozinki kod sadržaja arhivskih vrijednosti.
Dooley u svom radu Subject Indexing in Context nudi široku definiciju
koncepata, koje možemo uvažiti, dok govorimo o pristupu na osnovu oznaka
predmeta, prilikom čega kao predmetne oznake ne uzima u obzir samo stvarne
logički određene lozinke, nego i vlastita imena, oblike arhivskog gradiva, vremenske
periode, geografske nazive, pozive i funkcije. U svom radu postavlja tvrdnju, da
je koliko potrebno, toliko i moguće, obezbijediti konzistentniji pristup gradivu uz
pomoć predmetnih oznaka.22
Nakon obimnog Lytlovog istraživanja 1979. godine, Fernanda Ribeiro se
prihvatila drugog većeg istraživanja, koje se bavilo pitanjima logičkog odeđivanja
i normativne kontrole u arhivima, prije svega potrebom za logičkim označavanjem,
određivanjem lozinki, kao i upotrebama kontroliranog jezika.23 Radilo se o prvom i
do sada najvećem istraživanju toga područja,24 koje je bilo izvedeno na evropskim
prostorima.25 Istraživanje je testiralo vrijednost nadgledanja i nenadgledanja

18 A. Michelson, Description, 192–208.
19 D. Bearman, Authority Control Issues and Prospects, American Archivist, 52, Summer 1989, 286–
299. (dalje: D. Bearman, Authority).
20 D. Bearman, Authority, 288.
21 Isto, 298.
22 J. Dooley, Subject, 344–354.
23 F. Ribeiro, Subject indexing and authority control in archives: The need for subject indexing in
archives and for an indexing policy using controlled language. Journal of the Society of Archivists, vol.
17, Issue 1, 1996, 27–54. (dalje: F. Ribeiro, Subject).
24 Iskanje literature je bilo široko in ni bilo omejeno samo na domače splošne, specialne in druge
knjižnice. Poskušali smo najti vso razpoložljivo literaturo, dostopno v različnih podatkovnih zbirkah in
knjižničnih katalogih v tujini in online dostopne vire in literaturo. Pri tem smo bili seveda omejeni na
jezike, ki jih poznamo.
25 Raziskava je bila izvedena v City Archives v Oportu na Portugalskem, in sicer v okviru doktorske
disertacije Fernande Ribeiro.

295
Dr. sc. Zdenka SEMLIČ RAJH

predmetnih oznaka. Izvedeno je bilo na osnovu poređenja rezultata iz dvije zbirke
podataka, koje su sadržavale popise istog arhivskog gradiva, pri čemu se u jednoj
označavanje odvijalo bez nadzora, a u drugoj zbirci je bila uvedena normativna
kontrola obuhvaćenih zapisa.
Istraživanje je dalo izuzetno zanimljive rezultate. Zbirka podataka u kojoj je
bila uvedena normativna kontrola predmetnih oznaka, pokazala je mnogo viši stepen
dostizanja odgovarajućih zadataka (57,2%), nego zbirka u kojoj normativna kontrola
nije bila uvedena (43,6%). Baš takav je odziv zbirke podataka s normativnom
kontrolom, u smislu utrošenog vremena i truda, bitno učinkovitiji od one bez
normativne kontrole.
Istraživanje je pokazalo i veliku komplementarnost obje zbirke podataka.
Uzimajući u obzir djelovanje zbirke podataka s uvedenom normativnom kontrolom,
te komplementarnost analiziranih zbirki podataka, može se zaključiti, kako
kaže Ribeiro, da prilikom dobivanja informacija iz arhivskog gradiva na osnovu
predmetnih oznaka, normativna kontrola ne predstavlja jedini uslov za učinkovitiji
sistem dobivanja informacija. Pored kontroliranog jezika, treba uključiti traženje
po nekontrolisanom jeziku, koji omogućava traženje po riječima ili poveznicama
riječi, koje se pojavljuju u bilo kojem polju popisne jedinice. Takva uvedena
komplementarna mogućnost može sadržajno poboljšati dobivanje informacija iz
arhivskog informacionog sistema.26
Na osnovu rezultata izvedenog istraživanja Ribeiro postavlja tezu, da
uspostavljanje jedinstvenih kontrolnih logičkih šifara (lozinki), koje bi bile
odgovarajuće za opću upotrebu unutar arhivske struke, ne mora nužno biti utopija. 27
Osnovu logičkog šifriranja svakako predstavljaju osnovni procesi
organizacije arhivskog gradiva u arhivima, što znači uređivanje i popisivanje
arhivskog gradiva, te opisivanje stvaralaca arhivskog gradiva. Naime, popisivanje
arhivskog gradiva je proces kojim predstavljamo sadržaj dokumenta s namjenom
kasnijeg pristupa informacijama o sadržaju.
Već od početka osamdesetih godina 20. stoljeća, pojavile su se različite
tendencije za standardizaciju, prouzrokovane ulaskom informacijske tehnologije u
to područje. Potreba za standardizacijom je, kako navode Semlič Rajh i Šauperl,
proizilazila iz tri činjenice: 1) automatizacija zahtjeva jedinstvenost; 2) mogućnost
međunarodne razmjene i 3) raspršenost arhivskog gradiva u različitim arhivima
pojedinačne države i u različitim državama (npr. gradivo važno za Sloveniju je
također u Austriji).28
To je vodilo nastanku različitih nacionalnih pravila popisivanja arhivskog
gradiva. Prvi se pojavio u Evropi, gdje su Englezi već osamdesetih godina 20. stoljeća
izdali Priručnik za popisivanje arhivskog gradiva (Manual of Archival Description–
MAD).29

26 F. Ribeiro, Subject, 43.
27 Isto, 43.
28 Z. Semlič Rajh, A. Šauperl, Arhivski in bibiografski opis gradiva in ustvarjalcev: mednarodni
standardi in nacionalna praksa, Tehnični in vsebinski problemi klasičnega in elektronskega arhiviranja,
Maribor 2009, 64. (dalje: Z. Semlič Rajh, A. Šauperl, Arhivski).
29 M. Procter, M. Cook, Manual of Archival Description, 3rd ed, Aldershot 2000.

296
Arhivi i njihova iskustva s uspostavom sistema za opis sadržaja

Tada su uslijedila američka pravila katalogizacije s nazivom Archives,
Personal Papers and Manuscripts: A Cataloguing Manual for Archival Repositories,
Historical Societies and Manuscript Libraries30. Slijedeće godine uslijedila su
kanadska Pravila popisivanja arhivskog g