You are on page 1of 24

Nova prisutnost 10 (2012) 3, 419-442 419

Pisana i usmena Tora Moe li jedna bez druge?

Kotel DaDon UDK: 222.1


kdadon@gmail.com 296
Izvorni znanstveni rad/Original scientific paper
Primljeno: 14. studenog 2012.
Prihvaeno: 20. studenog 2012.

Ovaj lanak analizira mogunost razumijevanja teksta pisane Tore bez tradicije
usmene Tore. Povijesni je to spor koji datira jo iz vremena Drugog hrama u
Jeruzalemu, spor izmeu raznih idovskih i filozofskih struja, uglavnom farizeja
i saduceja. Ova je rasprava nastavila uznemiravati idovski narod i tijekom
srednjega vijeka s pojavom karaitskog pokreta. Ovaj rad zapoinje definiranjem
pojmova pisane i usmene Tore, a potom izlae nekoliko biblijskih zapovijedi iz
kojih je razvidno da bez rjeenja koja daje usmena tradicija jednostavno ne bi
bilo mogue razumjeti znaenje tih tekstova ili zapovijedi. Posljednji dio ovo-
ga rada ralanjuje ovo pitanje na temelju niza izvora rabinske literature, od
talmudskih vremena do srednjega vijeka, literature koja je sada po prvi puta
prevedena na hrvatski jezik. Tekstove je s hebrejskog i aramejskog preveo sam
autor.
Kljune rijei: Tora, pisana Tora, usmena Tora, Majmonid, Talmud, Halaha.
420 Kotel DaDon, Pisana i usmena Tora Moe li jedna bez druge?

Uvod
Rabin Levi, sin Hame nadalje veli u ime rabina imuna, sina Lakievog: to
znai redak: Dat u ti kamene ploe i zakon i zapovijedi koje sam napisao za
njihovu pouku (Izl 24,12).1 Kamene ploe: to su Deset zapovijedi; zakon: to
je Petoknjije; zapovijed: to je Mina;2 koje sam napisao: to su Proroci i Spisi;
za njihovu poduku: to je Gemara.3 To (nas) ui da je sve ovo dano Mojsiju na
Sinaju.4
Prema idovskoj tradiciji, postoje dvije Tore5 pisana Tora i usmena Tora.
Pisanu Toru ini pet knjiga Mojsijevih koje je Mojsije u pisanom obliku ostavio
prije svoje smrti, a zavrio ih je neposredno prije ulaska Izraelaca u Kanaan.6
Do toga je trenutka Tora, koju je Mojsije dao Izraelu i kojoj ih je pouavao za
etrdesetgodinjeg lutanja pustinjom, bila usmena. Kada je Tora bila napisana i
predana Izraelcima, ustanovilo se da nije itava zapisana i da su mnoge pouke
koje su dobili usmena tradicija Usmena Tora. Cilj je ovoga rada suoiti se s
pitanjem moe li pismena Tora bez usmene? Kako je veina tekstova koji se
nalaze u ovom radu iz rabinske literature, a oni nisu dostupni na hrvatskom
jeziku, autor ih je sam morao prevesti s hebrejskoga ili aramejskoga jezika.

1. Definicije

1.1. Pisana Tora (heb. Tora ebichtav)

Pisanu Toru ini Pet knjiga Mojsijevih koje je Mojsije napisao neposredno
prije svoje smrti, kao to Majmonid pie:
Mojsije, na uitelj, osobno je napisao itavu Toru prije svoje smrti. On je pre-
dao po svitak Tore svakom plemenu, a jedan je svitak stavio u koveg svjedo-
anstva, kao to je pisano: Tada zapovjedi Mojsije Levitima, koji su nosili koveg
zavjeta Gospodnjega: Uzmite ovu knjigu zavjeta i metnite je pokraj kovega

1
Biblijski prijevodi prema Ivanu ariu / Rev. uro Martinjak, 1998; http://siont.net/biblija/
is/, ukoliko nije drugaije navedeno. Prijevod Izl 24, 12 prema hebrejskom izvorniku korigirao
Kotel DaDon (dalje: K.D.).
2
Mina ponavljanje, uenje; 1. temeljna literatura idovskoga prava usmene Tore; uredio ju je
rabin Jehuda Hanasi (188.) i sastoji se od est glavnih dijelova (ia sidre Mina); najvei i naj-
vaniji izvor halahe (idovskoga prava) iz doba tanaita, corpus juris halahe; 2. svaka odredba
u sustavu Mine.
3
Gemara gemara je aramejski naziv za tekst koji su napisali amoraji, a znai uenje. Talmud
sadri Minu i Gemaru, sakupljene u jednu knjigu.
4
Babilonski Talmud (dalje: BT), Berahot 5a. Steinsaltzovo izdanje (dalje: Steinsaltz); s aramej-
skoga preveo K.D.
5
Tora Nauk; prema tradiciji rijei kojima se Bog izravno objavio Mojsiju na gori Sinaj.
6
Usp. BT, Baba Batra 15a, izdanje iz Vilniusa (dalje: Vilne).
Nova prisutnost 10 (2012) 3, 419-442 421

zavjeta Gospoda, Boga svojega, da bude tamo kao svjedok protiv vas! (Pnz 31,
26).7
Ovo nam nagovjetava da se dovretak pisanja Tore zbio neposredno prije
Mojsijeve smrti. Tu knjigu koju je dovrio predao je plemenu Levijevu, a oni su
je stavili u Gospodnji koveg zavjeta. Ako je tako, znaenje Mine: Mojsije je
primio Toru sa Sinaja8 moemo razumjeti tako da Sinaj ne oznaava nuno
goru Sinaj, ve to da je Mojsije primio pisani zakon u vrijeme etrdesetgodi-
njeg boravka Izraelove djece u pustinji, dakle od zapovijedi: Ovaj mjesec neka
vam bude poetak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini! (Izl 12, 2),
dok smo jo bili u Egiptu, pa sve do neposredno prije njegove smrti. To takoer
proizlazi i iz rasprave dvojice amoraja9 u Talmudu:10
Rabin Johanan ree u ime rabina Banaa: Tora je zapisana u zasebnim svitcima,
kao to je reeno: Tada rekoh: Evo dolazim! U svitku knjige pie za mene (Ps
40, 8). Rabin imun sin Lakiev ree: Tora je zapisana itava, kao to je reeno:
Uzmite knjigu ovoga Zakona (Pnz 31, 26).11
Isto to je objasnio Nahmanid u svom uvodu u komentaru Tore. Tako je sa-
draj pisane Tore12 bio sve to je bilo reeno Mojsiju uz zapovijed da to zapie.
Zanimljivo je primijetiti da su mnogi biblijski komentatori13 tumaili da je za-
povijed da se svitak Tore stavi pokraj kovega zavjeta Gospodnjeg (Pnz 31,
26), dana radi toga da bi se ouvala izvorna Tora i sprijeilo krivotvorenje ili
promjene, kako namjerne tako i nehotine. Dovretak Mojsijeva pisanja Tore
ini prekretnicu u davanju Tore, time to je Bog zakone Tore otkrio samo po
Mojsiju i nakon njegove smrti nikome nije doputeno nita nadodavati zakoni-
ma Tore ili od nje oduzimati.14

7
Majmonid u svom uvodu u Mine Tora, Hakdama lemishne Tora, Jeruzalem, 1974. (reprint
varavskog izdanja iz 1881.); Jad Ha-Hazaka = Mine Tora dalje: MT; s hebrejskoga preveo
K.D.
8
Mina (dalje: M) Izreke otaca 1, 1. Mina. Pinhas Kehati, Jeruzalem, 1987.
9
Amoraj (hebr.: amora) je rabin talmudskog doba, odnosno komentator, budui da je za-
daa amoraja bila tumaenje Mine.
10
Talmud hebrejski: uenje, prouavanje; golemo knjievno djelo u est tematskih dijelova,
prema est dijelova Mine, koji tematski pokrivaju sva podruja ljudskoga ivota; komentari
i objanjenja Mine, ije je ureivanje zavreno 500. godine u Babilonu (prema kojemu se T.
naziva babilonski); djelo oko 3000 rabina koji su u njega zapisali do tada usmeno prenoeno
idovsko pravo, halahu; uz Minu, najvee i najvanije idovsko knjievno ostvarenje od Ta-
naha do danas; odredbe babilonskog T. su obvezujue; uz babilonsku redakciju postoji i ranija,
manje opirna, ureena u Jeruzalemu (jeruzalemski T.), koja nije kanonski obvezujua.
11
BT, Gitin 60a (Steinsaltz); s aramejskoga preveo K.D.
12
Vie o pisanoj Tori vidi u Kotel DaDon, idovstvo. ivot, teologija i filozofija, Zagreb, Profil,
2
2009, 483-488.
13
Abarbanel, Mirkevet ha Mishna, Warsaw, 1862. paraat Vajeleh; Sforno (Pnz 31, 26) Bnei Brak,
2002.
14
Vidi Majmonid: MT Hilhot Jesode HaTora 9; More Nevuhim II, 39. Jeruzalem, Mossad Harav
Kook, 1977.
422 Kotel DaDon, Pisana i usmena Tora Moe li jedna bez druge?

1.2. Usmena Tora (heb. - Tora ebeal pe)

Usmena Tora sadri otkrivenja Mojsiju za koja nije primio jasnu zapovijed
da ih zapie,15 te je umjesto toga dobio zapovijed da ih se usmeno prenosi od
uenjaka do uenjaka, sve dok nisu bila zapisana u vrijeme uenjaka, kao to
Mina opisuje:
Mojsije primi Toru na Sinaju i predade je Joui, Joua starjeinama, starje-
ine prorocima, proroci ljudima Velikog vijea, to je nain na koji Majmonid
razumije rijei ove Mine, pa stoga pie:
Micvu16 tj. tumaenje Tore on nije zapisao. Umjesto toga [usmeno] ju je
zapovjedio starjeinama, Joui i itavom Izraelu,17kao to je reeno: [Pnz 13,1]:
Pazi da dri sve to sam ti propisao. Zbog toga je nazvana usmeni zakon. Iako
usmeni zakon nije zapisan, Mojsije, na uitelj, na svom je sudu njemu u cijelosti
poduio sedamdesetoricu starjeina. Elazar,Pinhas i Joua primili su tu tradici-
ju od Mojsija. [Posebno je Mojsije] prenio usmeni zakon Joui, koji je bio njegov
[glavni] uenik, i uputio ga u nj.18
Majmonid tumai i razliku izmeu usmene i pismene Tore:
Micve koje su bile dane Mojsiju na gori Sinaj, sve su bile dane uz pripadajue
objanjenje, kao to se daje naslutiti [Izl 24, 12]: Dat u ti kamene ploe zakona
i zapovijed, Tora se odnosi na Pisani Zakon; micva na njegovo tumaenje.
[Bog] nam je zapovjedio da ispunimo Toru u skladu s [uputama] micve.19Mi-
cvom se naziva usmeni zakon.20
Prema Majmonidu, Bog je usmeno Mojsiju dao tumaenje zapovijedi u Tori
i to se naziva usmena Tora. Stoga je ishodite usmene Tore ono to je dano
Mojsiju i jedino on je imao pravo i odgovornost da je prenese narodu Izraela. Na
drugom mjestu Majmonid objanjava tumaenje koje je bilo dano Mojsiju:
Znaj da za svaku zapovijed koju Bog bjee dao Mojsiju, on dade i tumaenje.
Bog mu je kazivao redak iz Tore, a potom iznosio znaenje i tumaenje te sve to
taj vrlo sloeni redak obuhvaa I oni zapisae redak Tore i zapamtie tuma-
enje. Tako to uenjaci, neka je blagoslovljeno sjeanje na njih, nazvae: pisana
Tora i usmena Tora.21 Na isti nain bijae reeno u Barajti (temeljeno na Sifri,22

15
Vidi BT, Gitin60b, koje zabranjuje zapisivanje uenja usmenog zakona.
16
Micva (hebr.: naredba, u mnoini: micvot) je pravna norma u sustavu idovskog prava.
Dio micvi koji je izveden iz Tore na aramejskom se naziva mideorajta, dok se dio koji
su donijeli rabini na aramejskom naziva miderabanan.
17
Vidi BT, Eruvin 54b (Steinsaltz) gdje Gemara opisuje redoslijed kojim bi Mojsije poduio Aha-
rona, njegove sinove, starjeine, a potom itav idovski narod; vidi takoer Midra Sifre (Sifrei
o Brojevima, Horowitz, Jeruzalem, 1966.), paraat Pinhas.
18
U svom uvodu u MT (s hebrejskoga preveo K.D.).
19
Vidi Emunot VDeot(III, 3), Leipzig, Slutsky, 1864, gdje Rav Saadia Gaon nairoko tumai kako
je nuno razumjeti da bi se ispunilo micvot.
20
U svom uvodu u MT. S hebrejskoga preveo K.D.
21
Usp. BT abat 31a (Steinsaltz).
22
Sifra na aramejskome znai knjiga. Ovo je midra o Levitskom zakoniku (vie vidi u DaDon:
Nova prisutnost 10 (2012) 3, 419-442 423

paraa Behar, Lev 25, 1): I Bog ree Mojsiju na gori Sinaj zato je ovdje reeno
na gori Sinaj, nije li itava Tora bila reena na Sinaju? Da ti kae, da na isti nain
na koji je zakon o mita (subotnjoj godini za zemlju) bio reen sa svim svojim
pojedinostima na gori Sinaj, tako su i sve druge zapovijedi bile reene sa svojim
pojedinostima na Sinaju.23
Jedna vrlo zanimljiva Barajta24 doslovno ui da je Bog Mojsiju, pored pisane
Tore, dao tumaenja zapovijedi:
Ui se: Rabini kau: Smije zaklati kako sam ti ve zapovjedio to nas ui da
je Mojsije dobio upute u vezi jednjaka i dunika.25
Ova Barajta se zasniva na sljedeem retku u vezi koer klanja:
Ako je daleko od tebe mjesto, koje Gospod, Bog tvoj, izabra da tamo pripravi
prebivalite svojemu imenu, smije zaklati od goveda i ovaca svojih, to ti ih
dade Gospod, kako sam ti ve zapovjedio, i jesti u mjestima svojim, kako ti je
volja (Pnz 12, 21).
Rai tumai26 da su zakoni o klanju bili dani usmenim putem budui da
nigdje u pisanom tekstu Tore ne nalazimo niti jedno pravilo vezano uz koer
klanje, pa kako im je drukije zapovjedio ako ne usmeno?27

1.3. Proroci i Spisi kamo oni pripadaju?

Uenjaci su utvrdili da su biblijske knjige bile napisane od strane ljudi s ra-


zliitim razinama prorotva, kao to je reeno u Talmudu:
Tko je napisao Sveto pismo? Mojsije je napisao svoju vlastitu knjigu i dio o Ba-
laamu28 i Jobu. Joua je napisao knjigu koja nosi njegovo ime i [posljednjih] osam
redaka Petoknjija.29 Samuel je napisao knjigu koja nosi njegovo ime i Knjigu o
Sucima te Rutu. David je napisao Knjigu psalama, ukljuivi u nju djela predaka
i to, Adama, Melhizedeka, Abrahama, Mojsija, Hemana, Jedutuna, Asafa i tri
sina Korahova. Jeremija je napisao knjigu koja nosi njegovo ime, Knjigu kralje-
va i Tualjke. Ezekija i njegovi kolege napisali su Izaiju, 30 Izreke, 31 Pjesmu nad

idovstvo..., 504).
23
Majmonid u svom uvodu na njegov komentar Mine, Hakdama leperu Hamina, Jeruzalem,
Mossad Harav Kook, 1994. (s hebrejskoga preveo K.D.).
24
Barajta ili berajta vanjski; misli se na vanjske mine, koje urednici nisu uvrstili u Minu,
ve su zadrane u usporednoj zbirci (vidi i DaDon: idovstvo..., 515).
25
BT, Hulin 28a, izdanje iz Vilniusa (Vilne); s aramejskoga preveo K.D.
26
U svom komentaru na Pentateuh (Pnz 12, 21) Mikraot Gedolot; Jeruzalem, 1959. Be, 1859.
27
Vie o Usmenoj Tori vidi u: DaDon: idovstvo..., 488-495.
28
Usp. Br 23, 24.
29
Gdje je zapisana Mojsijeva smrt.
30
Prema Raiju (u vezi stranice 15a BT, Baba Batra, Vilne), Izaiju je Manasija smaknuo prije nego
li je uspio svesti svoja vlastita proroanstva na zapis.
31
Kao to je reeno u Izr 25,1
424 Kotel DaDon, Pisana i usmena Tora Moe li jedna bez druge?

pjesmama i Propovjednika. Ljudi Velikog vijea napisali su Ezekiela, 32 dvanaest


malih proroka, Daniela i Esterin svitak. Ezra je napisao knjigu koja nosi njegovo
ime33 i rodoslovlja Knjige ljetopisa sve do svog vremena. Ovo potvruje gledite
Raba, budui da je rabin Juda rekao u ime Raba: Ezra nije napustio Babilon da bi
otiao u Erec Jisrael sve dok nije napisao svoje vlastito rodoslovlje. Tko je onda
zavrio [Knjigu ljetopisa]? Nehemija sin Hahalijin.34
Meu piscima i ureivaima proroka i spisa, bilo je osoba koje nisu bili izra-
elski proroci, kao to su to bili David, Ezekija i Ezra.35 Meutim, knjige koje su
oni dodali ili napisali, napisane su uz Boju pomo, a ta se pomo naziva Sveti
duh, kako to Majmonid tumai.36 to se tie knjiga Proroka, moramo napraviti
razdiobu izmeu ranih proroka i kasnijih proroka: knjige kasnijih proroka su po
svom sadraju proroanstva, to znai rijei Boje, dok su knjige ranih proroka
esto povijest idovskoga naroda koju su napisali proroci, no one nisu proroan-
stva.37 Prema Majmonidu rijei proroke tradicije, to znai knjige proroka i
njihovi spisi, kategoriziraju se kao dio pisanoga zakona; a njihovo tumaenje je
dio Usmenog zakona.38 Isto je napisao rabin Josef Karo u svom kodeksu ulhan
Aruh: Pisana Tora su dvadesetetiri (knjige, op. aut.),39 premda im status nije
sasvim jednak Petoknjiju, ni po porijeklu ni po pravovaljanosti.40

1.4. Halaha41 Mojsiju sa Sinaja

Neke je propise (halahe) Bog Mojsiju prenio bez izravnog pozivanja na tekst
pisane Tore. Te su halahe poznate pod nazivom halaha Mojsiju
sa Sinaja. Evo nekoliko primjera: deset propisa vezanih za tefilin,42 zakoni o
mezuzi,43 propisi o suki,44 pojedinosti o etiri vrste (biljaka), mjere i veliine
32
Prema Raiju (u vezi stranice BT, Baba Batra), razlog zato Ezekijel nije napisao svoju vlastitu
knjigu bio je taj to je on ivio izvan zemlje Izraela. Isti se razlog odnosi i na Danijela.
33
Ukljuujui knjigu Nehemije.
34
BT, Baba Batra 14b-15a (s aramejskoga preveo K.D.).
35
Vidi BT, Berahot 5a, prema Re Lakiu sve su knjige Biblije bile dane na Sinaju.
36
More Nevuhim II, 45.
37
Vidi Rai u BT, Taanit 15a (Steinsaltz).
38
MT Hilhot Talmud Tora 1, 12.
39
ulhan aruh (dalje: A), Jore Dea 246, 4. ulhan Aruh, Ketuvim; Jeruzalem, 1992.
40
Vidi Enciklopedija Talmudit Divre Kabala, sv. VII, st. 106. Encyclopaedia talmudica, Jeruza-
lem, 1951-1969.
41
Halaha 1. pravni dio idovske vjerske knjievnosti; naziv dolazi od glagola halah (ii),
jer idemo, to jest slijedimo idovsko pravo; 2. pojedina odredba iz sustava halahe.
42
BT, abat 28b (Steinsaltz), vidi i MT Hilhot tefilin umezuza vesefer Tora 1, 3. Tefilin molitve-
no remenje; dvije kockaste kutijice nainjene od koe koer ivotinje, koje sadre etiri parae
iz Tore napisane na pergameni, te konate vrpce za privrivanje; u skladu sa zapovijedi iz
Tore svaki mukarac, nakon napunjene trinaeste godine, svakodnevno (osim na abat i blagda-
ne) pri jutarnjoj molitvi obvezan je vezivati tefilin na ruku i na glavu.
43
BT, Menahot 32b (Vilne).
44
MT, Hilhot ofar vesuka velulav 5, 14. Suka koliba, sjenica; privremena graevina od laganih
materijala, ukraena zelenilom i plodovima, u kojoj se tijekom blagdana Sukota sjedi, jede, pije
Nova prisutnost 10 (2012) 3, 419-442 425

koritene u propisima o abatu45 i o zabranjenoj hrani.46 Majmonid tumai da


ovaj zakon, poznat kao halaha Mojsiju sa Sinaja, karakterizira naroita osobina,
poznata kao: Kod predaje nema nesuglasja i sve u emu nae nedosljednost
sigurno nije predaja od Mojsija.47 Prema Majmonidu vanost i teina koju ima
usmena Tora jedan je od temelja idovstva i evo kako on to objanjava:
Vrhovni sud u Jeruzalemu bit je usmene Tore. Oni su stup nauavanja i od njega
izlazi zakon i pravo svem Izraelu. Njega je spomenula Tora govorei: (...) Prema
Tori, kojoj e te pouiti. To je zapovjedna micva i svatko tko vjeruje naem ui-
telju Mojsiju i njegovoj Tori mora se u vjerskim stvarima pouzdati u to. Svatko
tko ne ini prema njegovu nauavanju, kri zabranu, jer je reeno: Ne skreni ni
od ega to e ti rei, ni desno ni lijevo... Jednako je vano i ono to su primili
usmenom predajom, to je usmena Tora, kao i ono to su nauili sami svojim
shvaanjem, na jedan od naina kojima se istrauje Tora, jer su zakljuili da tako
treba biti, kao i to to su odluili nainiti ogradu oko Tore (kako se propisi iz Tore
ne bi prekrili) i ono to je trenutak zahtijevao, a to su zabrane, uredbe i obiaji.
Zapovijed je posluati sve to troje, a tko bilo to od toga kri, kri zabranu.48

2. Potkopavanje pravovaljanosti usmene Tore i nekoliko primjera


koji pokazuju praktinu razliku u prihvaanju
ili neprihvaanju usmene Tore

Mina nam govori o temeljnom neslaganju izmeu sekti koje su postojale u


vrijeme Drugoga hrama. Njihova glavna toka neslaganja bilo je pitanje vanosti
usmene Tore, koja je u to doba bila vrlo omiljena u izraelskom narodu. Veina
sporova koji su dolazili pred uenjake odnosila se na zakone o Hramu.49 to se
tie vjerovanja, pitanje slobode izbora bila je glavna toka prijepora meu ovim
sektama. Farizeji su vjerovali u providnost i Boga. Vjerovali su da je postupanje
na ispravan ili protivan nain prije svega u vlasti ovjeka, to je bilo negdje
na razmeu shvaanja esena (providnosti kao pradavne i apsolutne) i saduceja
(potpuno odbacivanje providnosti). to se tie eshatolokih rasprava, farizeji su
vjerovali u besmrtnost due i obavili je idejom nagrade i kazne, dok su saduceji
poricali besmrtnost due, kao i buduu nagradu i kaznu.50

i spava; gradi se u spomen na ivot u kolibama u pustinji nakon izlaska iz Egipta.


45
MT, Hilhot abat 16, 18.
46
MT, Hilhot maahalot asurot 2, 11; vidi i Hilhot ehita 5, 2.
47
MT, Hilhot memrim 1, 3.
48
MT, Hilhot memrim 1, 1-2 (s hebrejskoga preveo K.D.).
49
Vidi BT, Menahot 65a; M. Menahot 10, 3; M. Para 3, 7.
50
Vidi Josip Flavije idovski rat, II. knj., 8, 14 Reuven Mas, Jeruzalem, 1993. (s hebrejskoga pre-
veo K.D.); vidi i Josip Flavije idovske starine, XVIII. knj., 1, 3. Mosad bijalik, alit, Jeruzalem,
1985. (s hebrejskoga preveo K.D.).
426 Kotel DaDon, Pisana i usmena Tora Moe li jedna bez druge?

Kao to je spomenuto, u sreditu rasprave izmeu saduceja i farizeja na-


lazilo se pitanje usmene Tore.51 Taj sukob, koji trajao generacijama, zavrio je
nestankom saduceja s povijesne pozornice. Takva situacija omoguila je daljnji
razvoj usmene Tore sve dok je rabin Jehuda Hanasi nije stavio u pisani oblik.
Njegovo djelo, Mina, jedinstveno je po nepostojanju izravne ovisnosti o Bibliji,
dok zakone razvrstava tematski, a ne prema redoslijedu redaka u Tori. Neki
smatraju sektu karaita52 izravnom sljednicom sekte saduceja. Danas postoji tek
mala i vrlo stara zajednica koja se dri karaitskog pristupa. Promotrimo sada
nekoliko praktinih primjera kojima emo pokazati u emu se razlikuju sljed-
benici usmene Tore od onih koji je ne slijede.

2.1. Prinoenja omera53

Tora zapovijeda:
Potom, od dana po suboti, naime od dana kad ste prinijeli snop podizanjem
i mahanjem, imate brojiti sedam tjedana punih. Do dana to dolazi iza sedme
subote, imate brojiti pedeset dana. Tada prinesite Gospodu od novoga ita pri-
nos (Lev 23, 15-16).
Doba prinoenja omera, meu sredinjom idovskom strujom, farizejima,
te saducejima i bajtosima (boetosejima), bilo je kamen spoticanja poetkom ere
drugog Hrama. Razilazili su se u vezi uloge usmene Tore: je li ona obvezujue
tumaenje pisane Tore? Korijen njihova razilaenja bio je u razumijevanju re-
51
Vidi idovske starine, XIII. knj., 10, 6.
52
Karaitski pokret osnovao je 767. godine Anan ben David, koji je potekao iz porodice voa
babilonskih idova, a koja porijeklo vodi od kralja Davida. Ovlasti voa babilonske dijaspore
(ro hagola) bile su na podruju reprezentacije i administracije, a ne u halahi; halahiki auto-
ritet imali su voe uilita u Babilonu. Povijesna pozadina osnivanja karaizma bila je odbijanje
gaona, voa uilita u Babilonu, da imenuju Anana voom babilonske dijaspore. Nedostaci nje-
govog karaktera naveli su ih da za ro hagola izaberu njegovoga mlaeg brata, Hananju. Zbog
toga se Anan odvojio od rabinskoga idovstva i osnovao karaite, koji slijede samo Sveto pismo,
odbijajui predaju usmene Tore. Karaitstvo, njegove zapovijedi i naela, formulirao je, stotinjak
godina nakon Anana, Binjamin Nahavendi (kraj 8. st. po. 9. st.) iz Perzije. Karaiti su se snano
razvili u gaonsko doba u Babilonu i Egiptu, gdje su bili pod zatitom vlasti. Deseto i jedanaesto
stoljee bilo je zlatno doba karaitstva, a od dvanaestog stoljea karaitski pokret poeo je slabjeti.
Od karaitskog pokreta danas je preostao samo ostatak koji broji tek desetak tisua ljudi, i svi oni
ive u Izraelu. Zbog promjena koje su karaiti pokuali ustanoviti, u doba gaona napisana je zna-
menita kodifikacijska literatura. Dvije glavne linosti koje su polemizirale s karaitstvom bili su
Rasag i Rambam, koji su veinu ivota proveli u Egiptu, sreditu karaita na vrhuncu karaitstva.
Rasag je napisao veliku polemiku literaturu protiv karaita, koja je bila polemika njegova ivo-
ta. Najvanija polemika Rasagova knjiga je Sefer hagaluj (Knjiga o razotkrivenome), u kojoj
je prikupio mnoge od svojih polemika, no sauvali su se samo dijelovi. U raspravi protiv karaita
vodio se eljom da pokae kako je usmena Tora nuno potrebna za objanjavanje i razumijeva-
nje pisane Tore. Vie o karaitskom svjetonazoru vidi D. J. LASKER, Rabbanism and Karaism.
The contest for supremacy, u: Great schisms in Jewish history, New York, 1981, sv. 15, 260.
53
Omer snop od etve mladog jema, u doba Hrama snop od etve mladog jema prinosio se
na rtvu (korban ha-Omer).
Nova prisutnost 10 (2012) 3, 419-442 427

enice: Na dan po suboti ima ga sveenik rtvovati podizanjem i mahanjem


(Lev 23, 11) ili: Potom od dana po suboti (Lev 23, 15). Farizeji su reenicu
protumaili u skladu s usmenom Torom: abat (doslovno: dan odmora) znai
blagdanski dan, a dan nakon abata znai dan nakon prvoga blagdanskog
dana. Prema tome, zapovijed etve omera uvijek se odnosi na no poetkom 16.
nisana, bez obzira pada li on na radni dan ili na abat.54
Saduceji nisu prihvatili usmenu Toru. Stoga su zakljuili da se dan nakon
abata odnosi upravo na abat i rastumaili da se radi o prvome abatu nakon
rtve Pesaha, koji moe pasti i nekoliko dana nakon prvog blagdanskog dana.
Kako bi pojasnili farizejsku halahu o danu prinoenja omera, Sanhedrin se po-
brinuo da obred etve bude javan, kako bi svi znali da je farizejsko stajalite
odreeno kao halaha i da je usmena Tora istinita. Stoga su na taj obred dolazili
svi idovi iz Jeruzalema i okolice. Navedeni dijalog izmeu etelaca i nazonih
odvijao se da bi bilo jasno zato se upravo tada anje. Ako bi esnaesti nisana
pao na abat, i to je bilo uneseno u razgovor, jer je na abat inae zabranjeno
eti; no kada etva omera pada na abat, obveza potiskuje zabranu etve na
abat, budui da joj je dan izriito odreen. Mina opisuje obred etve omera:
Kako to inimo? Poslanici suda izlaze naveer nakon blagdanskog dana i veu
snopove jo na zemlji, kako bi bilo jednostavnije eti. Skupljaju se ljudi iz svih
okolnih mjesta, kako bi snop bio ponjeven u nazonosti mnotva. Kada se
smrai [etelac] se obraa okupljenima: Sunce je zalo. Odgovaraju: Jest.
Pita: Hou li eti ovim srpom? Odgovaraju: Da.
Pita: Hou li u ovo staviti urod? Odgovaraju: Da.
Na abat pita: Je li danas abat? Odgovaraju: Jest.
Pita: Hou li eti na abat? Odgovaraju: anji.
Svako pitanje postavlja se tri puta, a nazoni odgovaraju potvrdno. Zato
je to bilo tako [uinjeno toliko javno i naglas ponovljeno nekoliko puta]? Zbog
bajtosa koji su govorili: Nije etva omera na kraju blagdanskog dana.55

2.2. Paljenje vatre prije abata za potrebe abata

Tora zapovijeda:
U subotu ne smijete loiti ognja ni u jednom od svojih stanova (Izl 35, 3).56
Prema usmenoj Tori zabrana paljenja vatre (radi rasvjete, kuhanja ili grija-
nja) ne obuhvaa odravanje vatre koja je ve pripremljena prije abata i tako
kae Mehilta:

54
MT, Hilhot temidin umusafin 7, 4 i 6.
55
BT, Menahot 65a (s aramejskoga preveo K.D.); vidi jo Majmonid objanjenje u MT, Hilhot
temidin umusafin 7, 11.
56
To je ariev prijevod, dok hebrejski to je izuzetno vano razumjeti Mehilta veli: Ne
palite vatre u svojim naseljima na dan abata.
428 Kotel DaDon, Pisana i usmena Tora Moe li jedna bez druge?

Ne palite vatru u svojim naseljima na dan abata (Izl 35, 3). Zar on ne moe
prije poetka abata [zapaliti sebi svijeu] da bi imao svjetla tokom abata [ili
ostaviti svoje jelo u vruoj pei] da bi imao toplu hranu tokom abata [ili zapa-
liti vatru] da bi imao grijanje tokom abata? Doi i ui, zbog toga je reeno: Ne
palite vatre u svojim naseljima na dan abata, na dan abata nije ti doputeno
paliti, ali je doputeno zapaliti prije poetka abata zbog abata.57
Karaiti su takoer zabranili pripremanje vatre prije abata, stoga karaitske
ene ne pale svijee za abat, te u abatnoj noi oni sjede u mraku, danju jedu
hladno jelo, a u zimi nemaju grijanje. Tako je abat, bez usmene Tore, za kara-
ite postao mraan i hladan dan pun zabrana, a ne ugodan dan, dan odmora i
kidua, pjesama, ukusne hrane i prouavanja Tore.

2.3. Zabrana jedenja i kuhanja mesa s mlijekom

Tora zapovijeda: Ne kuhaj jareta u mlijeku matere njegove! (Izl 23, 19).58
Biblija jedino kae da ne kuhamo mlado janje u mlijeku njegove majke, no to
je s jedenjem? Moda se to odnosi samo na mlijeko njegove majke, dok mlijeko
drugih ivotinja ne bi trebalo biti problem? Ili je moda zabranjeno samo kozje
mlijeko, ali ne i kravlje mlijeko? Ili moda janje, ali ne tele ili jare? Pored toga,
rije halev takoer moe znaiti i loj, a ne samo mlijeko, pa bi zapovijed
mogla znaiti: Ne kuhaj jareta u loju njegove majke. Ukratko, bez usmene
Tore, ovo je vrlo teko razumjeti.
Prema predaji usmene Tore, ovaj zakon oznaava zabranu jedenja mesne i
mlijene hrane zajedno. Zabrana iz Tore odnosi se na meso krupne i sitne stoke,
ali ne i na perad, to znai da Tora doputa da se meso peradi jede s mlijekom,
to su zabranili rabini,59 kako bi sagradili ogradu oko ograde i sprijeili da tko
nehotino ne prestupi zabranu iz Tore.60

Rabinski prijevodi
Rabinski prijevodi na aramejski jezik datiraju iz vremena drugog Hrama,
4. stoljea pr. n. e. U to je vrijeme govorni jezik u Svetoj zemlji bio aramejski,
a ne hebrejski jezik, kako svjedoi Nehemija,61 stoga je nastala potreba da se
Tora prevede na govorni jezik, to su poduprli i rabini.62 Ti su prijevodi nastali
sredinom prvoga stoljea. Dva su prijevoda nazvana po prevoditeljima:
57
Mehilta derabi Imael, Vajakhel paraa 1, 5. Mehilta derabi Jimael; Horowitz-Rabin, 1970. (s
aramejskoga preveo K.D.).
58
Ova se zapovijed ponavlja na dva druga mjesta u Tori (Izl 34, 26 i Pnz 14, 21). Iz trostrukog po-
navljanja nauili su nai uenjaci tri razliite zabrane: zabrana kuhanja mesa u mlijeku, zabrana
jedenja mesne i mlijene hrane kuhane zajedno, zabrana stjecanja zarade od tako pripremlje-
nog jela (BT, Hulin 115b; vidi i MT, Hilhot mamrim 2, 9).
59
Vidi BT, Hulin 113a u Mini.
60
Vidi MT, Hilhot mamrim 2, 9.
61
Neh 13, 24.
62
Vidi BT, Megila 3a (Steinsaltz)
Nova prisutnost 10 (2012) 3, 419-442 429

a. Targum Jonatan ben Uziel Prijevod Jonatana sina Uzijelovog63


Narode moj, dome Izraelov, nije ti doputeno ni kuhati niti jesti meso i mlijeko
zajedno pomijeano u jedno (autorov prijevod s aramejskog).64
Kao to prijevod kae, zabrana se odnosi i na kuhanje i na jedenje.
b. Targum Onkelos Onkelosov prijevod65
Nee jesti mesa s mlijekom (autorov prijevod s aramejskog).66
Prema Onkelosu zabrana se odnosi na jedenje, no u tradicionalnom tuma-
enju ove reenice meu navedenim prevoditeljima nema razlike jer su oba
prevoditelja dobila rabinsku podrku67 (rabina Akive, rabina Eliezera i rabina
Jehoue) koja je bila jedinstvena oko tumaenja ove reenice. Ipak razlika u pri-
jevodu lei u tome to je prijevod Jonatana sina Uzijelovog egzegetski prijevod
Tore na aramejski, stoga je on slobodno dodao rije jesti, to je pridonijelo cje-
lovitom tumaenju teksta, dok je Onkelosov prijevod doslovni prijevod Tore na
aramejski, gdje je sloboda prevoditelja ograniena, no on je ipak preveo jedenje
umjesto kuhanje, elei rei da je i jedenje zabranjeno.
Karaiti su tekst protumaili bez usmene Tore i naravno drugaije. Kao prvo,
da je ovdje rije samo o sitnoj stoci jer pie kozle, te da zabrana da se ne smije
kuhati mlado jare u mlijeku njegove majke nema veze s mlijekom niti mesom
ve s okrutnosti prema ivotinjama, pa stoga oni naelno doputaju mijeanje i
jedenje mesnog i mlijenog.
Majmonid u svojoj knjizi govori o idolopoklonikoj pozadini ove zabrane.
Evo kako glase njegove rijei:
Meso kuhano u mlijeku nedvojbeno je teka hrana i ini nas prezasienima; no
ja smatram da je najvjerojatnije zabranjeno i zbog toga to je na neki nain po-
vezano s idolopoklonstvom, to je vjerojatno inilo dio obreda ili se koristilo na
neke praznike neznaboaca. Naao sam podrku takvom gleditu u okolnostima
da Zakon jo dva puta nakon zapovijedi dane u vezi blagdana spominje zabranu:
Tri puta u godini svako e muko doi pred Gospoda Boga (Izl 23, 17), kao da
kae: Kada doe preda me na svoje blagdane, ne kuhaj hranu svoju onako kako
to pogani ine. Ovo ja smatram najboljim razlogom za zabranu: no koliko sam
vidio u knjigama sabejskih obreda, o ovom obiaju nita nije spomenuto.68
Zanimljivo je da je prijevod na grki jezik (Septuaginta) preveo to: ne kuhaj/
donosi kozleta u mlijeku majke njegove.69

63
O prijevodu Jonatana sina Uzijelovog vidi DaDon, idovstvo..., 511-512.
64
Izl 23, 19, Targum Jonatan u vezi Tore, izdanje Wertheimer, Jerusalem, 1997. (s aramejskoga
preveo K.D.).
65
O Onkelosovom prijevodu vidi DaDon, idovstvo..., 511.
66
Izl 23, 19, Taj edition, Jerusalem, 1993. (s aramejskoga preveo K.D.).
67
Vidi BT, Megila 3a.
68
More Nevuhim III, 48.
69
U Iz 34, 26 pie donijeti, dok u Izl 23, 19 i Pnz 14, 21 pie kuhati.
430 Kotel DaDon, Pisana i usmena Tora Moe li jedna bez druge?

2.4. Arbaa minim etiri biljke70

Tora zapovijeda:
Na prvi dan imate donijeti sebi najljepih plodova, mladica palmovih i grana
s gusto lisnatih stabala i potonih vrba i radovati se pred Gospodom, Bogom
svojim, sedam dana (Lev 23, 40).
Arbaa minim su pravi primjer neraskidive veze izmeu pisane i usmene
Tore. Bez usmene Tore ne bi se moglo tono znati to su arbaa minim. Nije
objanjena kakvoa, koji je to plod voa s lijepog drveta? ak i kada znamo
da je to citrus, u porodici citrusa postoji vie vrsta, poput narane, limuna, i
drugih. Isto je i s drugim trima vrstama bilja u arbaa minim.
Majmonid, temeljei to na Talmudu,71 tumai da se grana palmovih, kako
to koristi Tora, odnosi na grane palme datulje, lulav (nerazvijeni palmin list),72
plod prekrasnog drveta spomenut u Tori je limeta, etrog,73 grane osutog dr-
vea odnose se na mirtu, hadas.74 Pojam potonih vrba ne podrazumijeva
bilo koju biljku koja raste uz potok, ve posebne vrste vrbe, arava.75 Prema toj
zapovjedio arbaa minim potrebno je da etrog bude jedan, lulav jedan, hadasim
(granice mirte) tri, a aravot (vrbine grane) dvije.76 O ispravnosti arbaa minim,
te kako moliti s njima postoje mnogi propisi,77 i sve je to dio tradicije halahe
Mojsiju na Sinaju i nije izriito navedeno u pisanoj Tori.

2.5. Kalendar

Karaitski kalendar razliit je od idovskog jer ne sadri dodatni mjesec78 ko-


jega je u etvrtome stoljeu ustanovio Hilel Drugi, a u skladu s halahom Mojsiju
na Sinaju, ve se zasniva samo na mjeseevim mijenama, zbog ega dolazi do
velikih razlika u kalendarima. Tako, primjerice, Pesah i u njih pada na petnaesti
nisana, kako je reeno u Tori, no oni se ne dre mnogih propisa, kao to je
prodaja hameca,79 itanje Hagade u noi sedera, etiri ae vina,80 i drugih.
Razlika kod brojanja omera izmeu onih koji slijede usmenu Toru i onih koji je
ne slijede, dovodi do razlike i u datumu odravanja blagdana avuota, koji pada

70
Arbaa minim hebr.: etiri vrste; etiri vrste biljaka koje rastu u Izraelu i nad kojima se na
blagdan Sukot ima blagosloviti: etrog (limeta), lulav (palma), hadas (mirta) i arava (vrba).
71
BT, Suka 35a (Steinsaltz).
72
MT, Hilhot ofar vesuka velulav 7, 1.
73
MT, Hilhot ofar vesuka velulav 7, 2.
74
Isto.
75
MT, Hilhot ofar vesuka velulav 7, 3.
76
MT, Hilhot ofar vesuka velulav 7, 7.
77
Vidi u MT, Hilhot ofar vesuka velulav cijelo 7. poglavlje.
78
Usp. DaDon, idovstvo..., 47-48.
79
Usp. isto, 172.
80
Usp. isto, 178.
Nova prisutnost 10 (2012) 3, 419-442 431

na pedeseti dan od poetka brojanja omera. Prema karaitima, on uvijek pada


u nedjelju, jer i brojanje poinje u nedjelju, dan nakon abata. Karaiti slave Ro
haanu, idovsku Novu godinu samo jedan dan, a ne dva, te ne puu u ofar,
jer dan trubljenja (Br 29,1) ne tumae kao dan trubljenja u ofar, ve kao dan
uzvika, poto rije terua znai jak zvuk koji moe dolaziti iz grla ili iz trube. Jom
kipur i Sukot karaiti ne slave u iste dane kao idovi koji slijede rabinski nauk.
Zapovijedi o etiri vrste bilja, slavljenje dana Hoana raba i udaranje vrbom o
pod nisu obiaji karaita.

2.6. Nestanak zapovijedi

Zbog toga to im manjka usmena Tora karaiti nisu imali mnoge zapovijedi,
kao to su npr. tefilin81 i mezuza82 jer se oni u Tori ne pojavljuju doslovno. Zbog
toga su oni ukinuli i blagdane koji se ne pojavljuju u Tori: Hanuku,83 Tu bivat,84
Purim i Taanit Ester.85

3. Rasprava

3.1. Osnova pretpostavke da postoji usmeni zakon

Rabin Jehuda Halevi objanjava kako je nuno da je pisana Tora bila dana
Mojsiju zajedno s usmenim tumaenjem. Postoje mnoge zapovijedi u Tori koje
su zapisane openito i jezgrovito, bez detalja kako ih ispuniti. Bez komentara
uz njih ne moemo biti sigurni kako ih drati. Na primjer, za abat Tora za-
povijeda: Svaki neka ostane na svom mjestu, i neka nitko ne odlazi sa svog
mjesta u sedmi dan (Izl 16, 29).86 Da nije dano tumaenje ove zapovijedi bilo bi
nemogue znati to oznaava mjesto: Je li to vlastita kua, vlastiti stan, vlastite
prostorije ukoliko netko posjeduje vie stanova, vlastito susjedstvo, vlastita e-
tvrt ili vlastiti grad? Jer naziv mjesto je uobiajen za sve navedeno, pa i za vie
od toga.87 Ako emo smatrati da svatko ima pravo tumaiti pisanu Toru na
svoj nain

81
Usp. isto, 384-390.
82
Usp. isto, 317; mezuza dovratak; svitak pergamene s ispisana dva odsjeka iz Tore, privren
prema propisu iz Tore na dovratnike vrata idovskih prostorija u kojima se boravi. Karaiti na
vrata stavljaju pergament s Deset zapovjedi umjesto teksta iz Pnz 6, 4-9 i 11, 13-21.
83
Usp. isto, 110-123.
84
Usp. isto, 131-138.
85
Usp. isto, 154-161.
86
Autorov prijevod, jer izdanja biblijskih prijevoda Kranske sadanjosti i Ivana aria nisu rije
preveli kao mjesto, nego kao stan, odnosno kue.
87
Kuzari III, 35, Even Shmuel, Tel Aviv, 1944, 125.
432 Kotel DaDon, Pisana i usmena Tora Moe li jedna bez druge?

velika e se teta nanijeti narodu zbog raznolikih miljenja, jer e se tada narod
podijeliti u sekte u kojima e svatko imati svoju vlastitu metodu i ta e podjela
ponititi nacionalno jedinstvo i biti temeljem da se odstupi od pravila jednak
zakon i jednako pravo (Br 15, 16), budui da deset ljudi moe doi u jednu
kuu i imati deset razliitih miljenja.88

3.2. Zbog ega nije itava Tora dana napismeno, ve je jedan njen dio
dan usmeno?

Nai izvori ne daju jasno objanjenje zato je dio Tore dan usmeno. Mo-
emo pretpostaviti da je Bog dao Toru na taj nain zbog toga da bi ljudi imali
slobodu prilagoditi sitne pojedinosti zakona, koje nisu napisane u Tori, a da se
ne nanese teta Tori u cjelini. Svrha toga je da Tora ostane iva kroz generacije,
pa davanjem uenjacima prava da tumae Sveto pismo na nain kako ga oni
razumiju, moemo razumjeti neprolaznost Tore. Na taj nain Tora e ivjeti i
razvijati se s narodom i u tome je njezina neprolaznost.
Prema tom tumaenju, mogue je da e se sadraj usmene Tore mijenjati ti-
jekom generacija. Izvrstan primjer toga da su ak i uenjaci vidjeli razliku izme-
u svog i Mojsijeva uenja Tore te preuzeli na sebe pravo da usvoje novi zakon,
jest legenda o tome kako Mojsije nije mogao razumjeti uenja rabina Akive:
Rabin Juda ree u ime Raba: Kada se Mojsije uspeo u visine naao je Svetog,
da je blagoslovljen, kako namjeta ukrasne krune na slova.89 Ree Mojsije: Gos-
podaru svijeta, tko podupire tvoju ruku? On ree: Ustat e ovjek, na kraju
mnogih narataja, po imenu Akiba sin Josefov, koji e na svaku crticu tumaiti
gomile i gomile zakona. Gospodaru svijeta, ree Mojsije, dopusti mi da ga
vidim. On mu odvrati: Vrati se natrag. Mojsije ode i sjede straga iza osam re-
dova [i sluae rasprave o zakonu]. Budui da nije bio u stanju pratiti njihovu
raspravu, osjeao se nelagodno, no kada su doli do stanovite teme i uenici su
rekli nastavniku: Odakle to zna?, a on im odgovorio: To je zakon kojega je
Mojsije dobio na Sinaju to ga je umirilo.90
Dakle, nain prouavanja rabina Akive razlikovao se od onoga poznatog
Mojsiju. Razlikovao se toliko da ga niti sam Mojsije nije mogao razumjeti. Uz
to, rabin Akiva je dobio potpuno pravo da tumai nove zakone, budui da je
svoje nove zakone vezao uz Mojsijevu Toru. Mojsije nije razumio uenje rabina
Akive jer je ono bilo u uznapredovaloj fazi razvoja, nevezano na izvor. Ipak, te-
orija rabina Akive u skladu je s idovskim idealom jer je Bog unaprijed dopustio
nova tumaenja svim uenjacima u buduim naratajima. Pored toga, usprkos
razliitosti dvaju uenja, rabin Akiva je sebe smatrao Mojsijevim uenikom,
njegovim sljedbenikom i to je Mojsija umirilo.

88
Kuzari III, 49, 134.
89
Ovo su tagim tri mala poteza napisana povrh slova, vidi DaDon, idovstvo..., 488.
90
BT, Menahot 29b (s aramejskoga preveo K.D.).
Nova prisutnost 10 (2012) 3, 419-442 433

Majmonidove rijei u Vodiu za zbunjene velika su podrka ovakvom pri-


stupu, jer po njegovu miljenju, pojedinosti zapovijedi nisu vane same po sebi
i esto su proizvoljne. Njihov je glavni cilj da proiste ljude, da ljude podue
da se povinuju zakonu. Savrenstvo i neprolaznost Tore ne kvari se time to
su neke pojedinosti odreene slijedom okolnosti i od vremena do vremena se
mijenjaju, odnosno Majmonidovim rijeima:
Je li Bogu doista vano ako jedan kolje ivotinju s (prednje strane) vrata ili sa
stranje strane vrata (zatiljka)? Naime, zapovijed nije dana za drugo nego da
oisti narod91 sve zapovijedi doista imaju svoj razlog, pa i ova zapovijed mora
imati svoj probitak. to se tie njihovih pojedinosti reeno je da su one dane zbog
same zapovijedi. Primjer toga je klanje ivotinje mi to inimo jer je nuno na
najbolji je nain iskoristiti za prehranu... no to da se mora klati na vratu, a ne sa
stranje strane vrata to i tome sline pojedinosti trebaju proistiti narod.92
Tako vidimo da je uenjacima dana vlast da pojedinosti Tore odreuju u
skladu s okolnostima, pa ak i da ih mijenjaju. Oigledno, to je razlog zato
ih Bog nije uglavio u pisanu Toru. Meutim, realnost se promijenila stavlja-
njem usmene Tore u pisanu formu prije otprilike dvije tisue godina, to je
uenjacima uskratilo mogunost da koriste svoje pravo. Velika potpora takvom
pristupu moe se pronai u sljedeoj talmudskoj prii:
To je Ahnajevo ognjite.93 to je Ahnaj? Rabin Jehuda u ime Samuela kae:
Okruglo ognjite u obliku zmije, a veina uenjaka ga je proglasila obredno
neistim. Toga je dana rabin Eliezer naveo sve mogue dokaze zato je to ognji-
te obredno isto, no uenjaci se nisu sloili. Rabin Eliezer im je rekao: Ako
je halaha prema meni, ovo drvo rogaa e to dokazati. Drvo rogaa je sebe
iupalo iz korijena i pomaknulo se za pedesetak metara, a neki kau i dvjesto-
tinjak metara. Uenjaci su mu odgovorili: Ne dokazujemo uz pomo rogaa.
Opet e rabin Eliezer: Ako je halaha prema meni, struja vode e to dokazati.
Voda je potekla uzvodno. Rabini su mu rekli: Ne dokazujemo strujom vode.
Opet e rabin Eliezer: Ako je halaha prema meni, zidovi uilita e to dokazati.
Zidovi uilita su se poeli naginjati. Izgrdio ih je rabin Jehoua, govorei: Ako
se studenti uenjaka meusobno prepiru, to se vi mijeate? Zidovi nisu pali, iz
potovanja prema rabinu Jehoui, ali se nisu niti uspravili, iz potovanja prema
rabinu Eliezeru (tako jo uvijek stoje ukoso). Opet e rabin Eliezer: Ako je hala-
ha prema meni, Nebo e to dokazati. Zauo se glas koji ree: Zato se prepirete
s rabinom Eliezerom, kad je halaha uvijek prema onome to on kae? Rabin
Jehoua je ustao i rekao: Nije na nebu. (Pnz 30, 12).94
91
Vidi Midra Bereit Raba 44, 1. Jeruzalem (reprint izdanja iz Vilniusa, 1878.).
92
More Nevuhim III, 26 (s hebrejskoga preveo K.D.).
93
Dogodila se halahika prepirka izmeu veine rabina i rabina Eliezera ben Horkinasa, koji je
zastupao svoje miljenje. Halahiko je pitanje bilo u vezi sa zemljanim kunim ognjitem u
obliku zmije (kolutovi poslagani jedan iznad drugog): ima li ono status posude, u kojem slu-
aju, kako su mislili rabini, postaje obredno neisto kada u toj kui netko umre, ili ima status
predmeta sjedinjenog s podom, pa ne postaje obredno neisto, kao to ni zidovi kue to ne
postaju, te ga se smije koristiti i nakon smrti ukuana, kako je mislio rabin Eliezer.
94
BT, Bava mecia 59b (Vilne) (s aramejskoga preveo K.D.).
434 Kotel DaDon, Pisana i usmena Tora Moe li jedna bez druge?

Rabin Eliezer poznat je po tome to je ustvrdio da on nikada nije rekao


neto to nije uo od svog rabina.95 Rabin Johanan sin Zakajev bio je rabin
rabina Eliezera. On je posvjedoio i pohvalio svog uenika rabina Eliezera da je
zabetonirana cisterna koja ne proputa ni kapi.96 Na poetku ove prie rabin
Eliezer nastoji dokazati svoje stajalite halahikim dokazima: Toga je dana
rabin Eliezer naveo sve mogue dokaze zato je to ognjite obredno isto,
a onda, kada je vidio da se ostali uenjaci nisu sloili, pokuao je upotrije-
biti metafizike dokaze da pokae da je halaha onako kako je on rekao. No
svi uenjaci, pod vodstvom rabina Jehoue, nisu spremni to priznati jer ona
[Tora] nije na nebu (Pnz 30, 12). Drugim rijeima, od dana kada je Tora sila sa
Sinaja, halahiki je autoritet premjeten na Zemlju i do razumijevanja Tore ne
dolazi se obraanjem davatelju Tore, ve se to postie postupkom zajednikog
tumaenja prilikom intelektualnog uenja ovjeka. Tora je ve propisala stalno
halahiko pravilo o tome: Prikloniti se veini (Izl 23, 2), to jest,
miljenje veine je odluujue. To nije tek naelna akademska rasprava, ve je
zbiljska i vezana je uz temeljna naela idovstva. Dokaz toga je estoka reakcija
uenjaka:
Na dan prepirke donijeli su sve stvari koje je rabin Eliezer proglasio obredno
istima i spalili ih na vatri. Sastao se Sanhedrin i odluio izopiti rabina Eliezera
jer nije prihvatio miljenje veine uenjaka.97
Uenjaci su iskazali odluno suprotstavljanje vienju rabina Eliezera zbog
toga jer je to bila prijetnja halahikoj raspravi, kako na teorijskoj ravni uenju
Tore, tako i na praktinoj razini presuivanju prema zakonu. Praktinim rje-
nikom, pristup rabina Eliezera oduzima uenjacima autoritet da se adekvatno
pozabave aktualnim problemima, budui da bi bez interpretativnog i egzeget-
skog mehanizma bilo nemogue dobiti prihvatljiva rjeenja za nove probleme.
Kako je Bog odgovorio na postupak uenjaka?
Rabin Natan sreo je proroka Iliju i upitao ga: to je uinio Sveti, blagoslovljen
neka je, kada su se prepirali uenjaci? Prorok Ilija mu odgovori: Nasmijeio se i
rekao: Pobijedili su me sinovi moji, pobijedili su me sinovi moji.98
Prema toj prii Bog sa zadovoljstvom prihvaa odluku rabina Jehoue.99
Drugim rijeima, on se slae s tim da je temelj zakona metoda intelektualne
rasprave, a ne metafizika intervencija.
Drugi pristup potrebi da uz pisanu postoji i usmena Tora je to to usmena
Tora ima prednost da nije zapisana, nije ograniena. Stoga je bezgranina, po-

95
Tosefta Jevamot 3, 4. Lieberman, New York, 1965-1988.
96
M. Izreke Otaca 2, 9.
97
BT, Bava mecia 59b
98
Isto (s aramejskoga preveo K.D.).
99
Prema nastavku talmudske prie ini se da se Bog doista slae s postupkom rabina Jehoue,
meutim, donekle se ne slae s otrom reakcijom uenjaka prema rabinu Eliezeru.
Nova prisutnost 10 (2012) 3, 419-442 435

put Stvoritelja koji ju je dao. Ona obuhvaa sve ono to su, tijekom narataja,
idovi trebali obnoviti sve to je ve bilo dano Mojsiju. Rijeima midraa:100
Rekao je rabin Jehoua sin Levijev... Da te poui da su Biblija i Mina, halahe,
tosefte (dodaci) i pripovijesti i ono to e uenjak Tore kasnije pouavati, ve
postojali i bili dani kao halaha Mojsiju sa Sinaja.101
Ovo objanjava i golem opseg usmene Tore u usporedbi s pisanom. Pisana
Tora je potrebna kako bi postojao oslonac za usmenu Toru, koja iz nje proizla-
zi. Da nema nikakvog teksta, ne bismo se imali na to osloniti. Napisani tekst
gotovo uvijek sobom povlai razliita tumaenja koja mogu dovesti do razlika
izmeu suprotstavljenih skupina, dok je tekst koji se usmeno prenosi jasan, to
sprjeava nejasnoe u prenoenju s uitelja na uenika i s oca na sina. Pravni
tekst stvara i mnoge probleme potrebom za tumaenjem u skladu s raznolikom
i promjenjivom stvarnou, dok je usmeni tekst prilagodljiviji i bolje odgovara
promjenjivoj stvarnosti i svim moguim okolnostima.

3.3. Ouvanje nepovredivosti usmene tradicije

Predaja, kada se iznosi usmeno, u usporedbi s predajom koja se iznosi u


pisanom obliku, nosi sobom znaajnu mogunost iskrivljenja tradicije koja se
prenosi. to su uenjaci poduzeli u vezi toga da osiguraju vjerodostojnost pre-
noenja od generacije do generacije i rjeavanja dvojbi, ukoliko se pojave? U
svom uvodu u Mine Tora, Majmonid se potrudio do pojedinosti napisati lanac
prenoenja usmene Tore, od Mojsija, koji je dobio Toru na Sinaju, do Ravine
i Rav Aija, ureivaa babilonskog Talmuda. Taj lanac obuhvaa etrdeset102
generacija prenoenja; svaka karika tog lanca sastoji se od voa naroda, njiho-
vih proroka i uenjaka. Na taj nain Majmonid eli ojaati vjerodostojnost tog
prenoenja sve do ove generacije u kojoj su uenjaci uvidjeli da bi, ukoliko se to
ne zapie, moglo biti zaboravljeno ili znaajno okrnjeno. Prema Majmonidu,
rijei koje se prenose iz narataja u narataj ne izazivaju neslaganje i kada god
u vezi neega doe do razlika u miljenju, to pokazuje da to Mojsije, na uitelj,
nije prihvatio u tradiciju.103
Prema Majmonidu, uenjaci se u lancu prenoenja nisu oslanjali samo na
pamenje, ve su sebi zapisivali glavne stavke onoga to su uli od svojih rabi-
na:

100
Midra tumaenje; komentari Tore; dvije su vrste m.: agadiki (pripovjedaki) i halahiki
(propisujui); prikupljeni u zbirkama.
101
Midra, Kohelet raba 1, 2. Jeruzalem (reprint izdanja iz Vilniusa, 1878.).
102
Za detaljan popis niza predaje usmene Tore usp. DaDon, idovstvo..., 493.
103
MT, Hilhot Mamrim 1, 3. Nadalje, Majmonid, u svom uvodu na njegov komentar Mine, sna-
no osuuje one koji misle da je mogua pogreka u predaji. S druge strane, u talmudskoj en-
ciklopediji moemo vidjeti da postoji mnogo primjera neslaganja u rijeima koje su bile dane
Mojsiju, vidi Enciklopedija Talmudit Halaha le Moe misinaj, sv. IX, st. 365.
436 Kotel DaDon, Pisana i usmena Tora Moe li jedna bez druge?

Od dana Mojsija, naeg uitelja, pa do Rabenu Hakado,104 nitko nije sroio


tekst s ciljem da javno poduava Usmeni zakon. Umjesto toga, u svakom bi na-
rataju predsjednik suda ili prorok te generacije za sebe pisao biljeke uenja
koja je stekao od svojih poduavatelja, pa ih usmeno poduavao u javnosti. Isto
tako, u skladu sa svojim vlastitim mogunostima, svaki bi pojedinac sebi pisao
biljeke onoga to je uo u vezi tumaenja Tore, njezinih zakona, novih ideja
koje su izveli u svakom narataju u vezi zakona koji se nisu prenosili usmenom
tradicijom, ve su do njih dolazili koristei se jednim od trinaest principa biblij-
ske egzegeze te bili prihvaeni od visokog suda.105
Uza sve to, uenjaci su prepoznali da taj nain ne jami nepovredivost pre-
noenja sadraja, te da stvari mogu poi po zlu i to moe biti zaboravljeno, to
se u stvarnosti i dogodilo,106 kao to se promijenila i intelektualna razina. Zbog
toga su morali donijeti pravilo da se slijedi miljenje veine mehanizam koji
ne garantira tonost izvornika.
Idui lanak pokazuje da zapravo postoji mehanizam koji moe jamiti po-
novno vraanje zaboravljenih zakona. No ispostavilo se da, prema Tori, nitko
nema pravo koristiti ga:
Rabin Juda izvijesti u ime Samuela: Tri tisue tradicijskih zakona bjee zabo-
ravljeno u vrijeme oplakivanja Mojsija. Rekoe Joui: Pitaj;107 on odvrati: Nije
na nebu (Pnz 30, 12). Oni [Izraelci] rekoe Samuelu: Pitaj; on odvrati: [Pismo
veli:] Ovo su zapovijedi (Br 36, 13), nagovjetavajui da [od objave ovih zapovi-
jedi] niti jedan prorok sada nema pravo donijeti bilo to novo.108
Zato sinovi Izraelovi nisu dobili doputenje da koriste nadnaravne izvore
kako bi povratili izgubljeno ili pravila da natrag vrate zakone.
Kao to smo vidjeli, vaei mehanizam prenoenja usmene Tore nije jam-
io sveobuhvatno spreavanje iskrivljavanja u prenoenju sadraja, stoga je od
vremena davanja Tore pa do dana kada je usmena Tora bila zapisana, postojao
drugi mehanizam, kojeg je autorizirala Tora i kojeg je prihvatio itav Izrael,
a ija je funkcija bila da donese odluku kako postupiti u sluaju dvojbe. Taj
mehanizam je Veliki sud, ije je sjedite kasnije bilo u Likat Hagazit (Odaji od
klesanog kamena) odmah do Hrama. Ovaj mehanizam Majmonid opisuje:
to se tie stvari do kojih se doe logikom analizom, na njih se primjenjuje
sljedee naelo. Ako se itavo tijelo Vrhovnog Sanhedina sloi s njima, njiho-
va je suglasnost obvezujua. Ako doe do neslaganja u miljenjima, slijedimo
veinu i odluku donosimo prema veini Dok je zasjedao Vrhovni Sanhedrin,
104
Rabenu Hakado (na sveti uitelj), Rabi ili rabi Jehuda Hanasi (120.-220.) Pripadnik po-
sljednjeg narataja tanaita, sedmi narataj od Hilela Starijeg, potjecao je od kralja Davida.
Poticao je duhovno stvaralatvo idovskih uenjaka vlastitom tekom zadaom: zapisivanjem
i ureivanjem usmene Tore Mine, prvog i najvanijeg knjievno-halahikog djela nakon
Biblije (v. i DaDon, idovstvo..., 711).
105
Uvod u MT (s hebrejskoga preveo K.D.)
106
Vidi BT, Temura 15b, 16a (Vilne).
107
Upitajte kroz Duha svetog, da nas ponovo naui zaboravljene zakone.
108
BT, Temura 16a (s aramejskoga preveo K.D.).
Nova prisutnost 10 (2012) 3, 419-442 437

kod idovskog naroda nikada nije bilo dugotrajnog neslaganja u miljenjima.


Umjesto toga, kada bi se na umu nekog idova pojavila dvojba u vezi bilo kojeg
zakona, on bi postavio pitanje sudu u svom gradu Ako bi oni znali, odgovo-
rili bi mu, a ako ne bi znali, svi bi doli pred Odaje od klesanog kamena, pred
Vrhovni Sanhedrin i iznijeli pitanje. Ako bi stvar koju nitko drugi nije uspio
razrijeiti bila poznata Vrhovnom Sanhedrinu bilo kao dio usmene tradicije
ili zbog toga to bi bila izvedena putem naela egzegeze oni bi odmah iznijeli
odluku. Ako li, meutim, odluka ne bi bila jasna Vrhovnom Sanhedrinu, oni bi
tada promiljali o toj stvari i debatirali o njoj ovako i onako, sve dok ne bi doli
do jednake odluke ili dok ne bi pristupili glasanju. U takvim situacijama, oni bi
slijedili veinu i tada rekli svima koji su pitali: Ovo je halaha. Svi ispitivai bi
se potom udaljili. Nakon to je Vrhovni Sanhedrin bio dokinut, meu idovima
su se razlike u miljenjima mnoile. Jedan bi odredio da je neka stvar neista i
podupro svoju odredbu logikom, a drugi bi odredio da je ista i takoer podu-
pro svoju odluku logikom. Jedan bi odredio da je neka stvar zabranjena, a drugi
bi odredio da je doputena.109

3.4. to se nalazi u pozadini odluke da se zapie usmena Tora?

Uenjaci su iz Tore nauili da je zabranjeno zapisivati usmenu tradiciju, a


razlog nije bio njezina manja vrijednost, nego upravo suprotno do matinog
je saveza izmeu Izraela i Boga dolo zbog usmene Tore:
Rabin Juda sin Nahmanija, glasnogovornika rabina imuna, sina Lakievog ra-
spravljao je na sljedei nain: Pisano je: Napii ove rijei (Izl 34, 27), a pisano je:
Jer prema ustima tih rijei. to nam to znai? To znai: Za rijei koje su napi-
sane nema slobode govoriti ih napamet, a za rijei prenesene usmenim putem
nisi slobodan govoriti ih itajui. U koli rabina Imaela poduavalo se: [Pisano
je] Ovo: ove moe zapisati, ali ne smije zapisati halahot (usmena Tora). Rabin
Johanan ree: Bog uini savez s Izraelom samo zbog onoga to je bilo preneseno
usmeno, kao to je reeno: Jer sam po ustima rijei ovih uinio zavjet s tobom i
s Izraelom. (Izl 34, 27).110
No ipak, kao to znamo, usmena Tora bila je zapisana u vrijeme Talmuda.
Nai su uenjaci nali opravdanje u tome da bi se, ukoliko ona ne bi bila zapisa-
na, dogodilo vee zlo:
Moda je ovaj sluaj drugaiji zbog novog tumaenja. Jer su rabin Johanan i
Re Laki za prouavanje koristili knjigu Hagade111 na abat i [taj svoj postupak]
objasnili na ovaj nain: [Pismo kae:] Vrijeme je da Gospod djeluje, jer zakon

109
MT, Hilhot Mamrim 1, 5, 7-8 (s hebrejskoga preveo K.D.).
110
BT, Gitin 60b, vidi i BT, Temura 14b (s aramejskoga preveo K.D.).
111
Da hagade ne bi bile zaboravljene, literatura hagadske homiletike (aramejski: pripovijetka)
dio idovske knjievnosti koji nije halaha (zakon) sadri moralne poruke, pravilno pona-
anje, pripovijetke o zgodama naih rabina, alegorije i poslovice (vidi vie u: DaDon, idov-
stvo..., 504).
438 Kotel DaDon, Pisana i usmena Tora Moe li jedna bez druge?

tvoj ovi oborie (Ps 119, 126),112 objanjavajui to ovako: Bolje da jedno slovo
Tore bude iupano nego da se zaboravi itava Tora.113
Majmonid tumai razloge koji su naveli Rabenu Hakado i njegov sud da
stave usmenu Toru u pisani oblik:
Zato je Rabenu Hakado uinio [takvu novotariju] umjesto da je zadrao sta-
tus quo? Zato to je vidio da je uenika sve manje, da je novih potekoa sve
vie, da se Rimsko Carstvo (budui da je Rimsko Carstvo sustavno nastojalo
potisnuti uenje Tore u svim zemljama koje su bile pod njihovom upravom) iri
svijetom i postaje sve monije, a idovski narod luta i biva raspren do nakraj
svijeta. [Stoga je] on sainio jedan tekst koje e biti dostupan svakome, tako da
se moe brzo uiti i da ne bude zaboravljen. Za njegova ivota, on i njegov sud
poduili su Mini gomilu naroda.114
Majmonid nije uspostavio trajnu zabranu zapisivanja usmene Tore i takva
zabrana nije spomenuta u njegovoj Knjizi zapovijedi, u kojoj navodi svih 613
zapovijedi, niti u Mine Tora, njegovoj kodifikaciji idovskog zakona. Prema
Majmonidu, postojao je obiaj da se zapisuje usmena tradicija, no to je bilo
zapisano samo za osobnu uporabu. Zapravo, usmena Tora nije slubeno imala
nikakvu obvezujuu ulogu kod naroda Izraela, sve dok Rabenu Hakado nije
prikupio svu usmenu tradiciju u knjigu koja se kasnije proirila meu itavim
idovskim narodom. Iz Majmonidovih rijei u Vodiu za zbunjene moemo ra-
zumjeti da zapravo nije bilo potrebe da se zapisuje jer svako je pitanje bilo izne-
seno pred sud u Jeruzalemu. Nakon razaranja i uklanjanja Sanhedina postalo
je nuno imati taj izvor informacija dostupan svakome to je navelo Rabenu
Hakado da napie Minu, a ovako glase Majmonidove rijei:
ak i usmeni zakon, kao to ti je dobro poznato, nije prvobitno bio namijenjen
da bude zapisan, u skladu s pravilom koje na narod openito potuje: Stvari
koje sam ti iznio usmeno, ne smije prenositi drugima napisane.115 S obzirom na
Zakon, ovo je pravilo bilo vrlo povoljno; jer mada je ostalo na snazi, otklanjalo je
zla koja su se dogaala jedno za drugim, veliku razliku u miljenjima, kolebanja
oko znaenja pisanih rijei, pogreke kod pisanja, nesloge meu ljudima, stva-
ranje novih sekti, i pomuena gledita o praktinim temama. Tradicionalno je
poduavanje, zapravo, prema rijeima Zakona bilo povjereno Velikom sudu, kao
to smo to ve bili naveli u naim djelima116 o Talmudu.117
Rabin Josef Albo tumai da je usmeni zakon nuan, budui da se bez njega
ne moe razumjeti pisana Tora. U svom djelu on takoer daje jo jedan razlog
zato je bilo vano da usmena tradicija ne bude zapisana:

112
Prijevod Lujo Bakoti.
113
BT, Temura 14b (s aramejskoga preveo K.D.).
114
Uvod u MT (s hebrejskoga preveo K.D.).
115
BT, Gitin 60b, vidi i BT, Temura 14b.
116
Tu Majmonid vjerojatno misli meu ostalim na svoje djelo MT, Hilhot Mamrim 1.
117
More Nevuhim I, 71 (s hebrejskoga preveo K.D.).
Nova prisutnost 10 (2012) 3, 419-442 439

Jasno je da pisana Tora ne moe biti potpuna ako nije zajedno sa svojim usme-
nim tumaenjem, to se naziva usmena Tora. I zato su uenjaci rekli: Bog ui-
ni savez s Izraelom samo zbog onoga to je preneseno usmeno.118 Budui da
se razumijevanje pisane Tore moe postii jedino uz usmenu Toru. Nadalje,
nemogue je da e pisana Tora biti potpuna za sva vremena, jer pojedinosti
se neprestano mijenjaju i nemogue je u knjigu ukljuiti sve posljedice, stoga
je Mojsije na gori Sinaj dobio openite stvari na koje se pisana Tora ukratko
osvre, tako da uenjaci mogu donijeti zakljuke i proizvesti zakone u svakom
narataju.119
Prema rabinu Albi zapisivanje ograniava mogunost da se zakon prilagodi
okolnostima vremena i da se pozabavi onim novim u svakom narataju. Moj-
sije je na Sinaju dobio samo naela zakona Tore i prema njima uenjaci trebaju
definirati, utvrditi i unapreivati zakone u svakom pokoljenju.
Midra120 ukazuje na to da je ideja koja stoji iza zabrane stavljanja usme-
ne tradicije u pisani oblik ouvanje jedinstvenosti Izraela u odnosu na druge
narode. uvajui usmeni zakon jedino u rukama idovskog naroda, Izrael do-
kazuje da je on izabrani narod, jer smo izgubili kontrolu nad svim onim to je
zapisano. Sve dok se nalazi u usmenom obliku tada nitko drugi ne moe doi s
usmenom tradicijom i tvrditi da je prijatelj s Bogom. Upravo zbog toga je posto-
jala opa zabrana da se Tora prevodi i zbog toga je grki prijevod,121 poznat kao
Septuaginta, naveden u rabinskoj literature kao traumatian dogaaj u povijesti
Izraela, kao to je zapisano: Na osmi dan teveta, Tora bijae napisana na gr-
kom, u dane Ptolomeja, i bjee tama nad svijetom tri dana.122 I u halahi123 se
takoer navodi da je taj dan meu onima preporuenima za post.
Postoji stari talijanski aforizam: Traduttore, traditore prevoditelj je izda-
jica, koji snano izrie ono to je prevoditelj u stanju uiniti izvornom tekstu.
Tekst Tore se u idovskoj tradiciji uvijek smatrao boanskim tekstom koji u
sebi sadri bezbrojna razliita znaenja na etiri ravnine razumijevanja: Peat,
Remez, Dera i Sod.124 Kao to Talmud kae:
Jedanput ree Bog o tom, dvaput sam to uo, da je mo u tebe, Boe (Ps 62,
12) Jedan biblijski redak moe prenijeti vie uenja, ali jedno uenje se ne moe
izvesti iz razliitih biblijskih redaka. U uilitu R. Imaela se uilo: Nije li ri-
je moja kao oganj, govori Gospod, kao malj, to razbija hridine? (Jer 23, 29).
118
BT, Gitin 60b, vidi i BT, Temura 14b.
119
Sefer Haikarim III, 23. Husik izdanje; Philadelphia, 1930. (s hebrejskoga preveo K.D.).
120
Midra Tanhuma Ki Tisa 34., Jeruzalem, 1958. (reprint varavskog izdanja iz 1875.).
121
Vidi BT, Megila 9a.
122
Mina Megilat Taanit, poglavlje Jeme HACOMOT, u: H. LICHTENSTEIN, Die Fastenrolle,
HUCA, VIII-IX (1931-1932), 317-351; vidi i Masehet Soferim 1, 7, New York, Higger Edi.,
1937.
123
A, Orah Haim 580, 1-2., Ketuvim; Jeruzalem, 1992.
124
Peat uenje na razini doslovnoga znaenja teksta; Remez tekst alegorijski ukazuje na
dodatno znaenje; Dera tumaenje interpretacija ponekad metafizikoga znaenja, Sod
tajna, najdublja, mistina razina. Od poetnih slova tih etiriju rijei stvorena je kratica
pardes .
440 Kotel DaDon, Pisana i usmena Tora Moe li jedna bez druge?

Upravo kao to se [stijena] rasprsne u mnogo krhotina, tako i jedan biblijski


redak moe prenijeti mnogo uenja.125
Tora je Izraelu dana na svetom jeziku i jedino na svom izvornom jeziku ona
moe zadrati svoja nebrojena razliita znaenja. Nju su na taj nain uenjaci
Izraela tumaili kroz vjekove. Svaki redak, slovo, ak i tagim,126 bili su podloga
za stvaranje mnogih zakona i ideja. Niti jedan prijevod Tore ne moe ni na koji
nain sauvati sva ta znaenja, ve je prisiljen izabrati jedno znaenje i odbaciti
sva ostala. Posljedica toga bit e tekst lien sve one posebne dubine i raznoliko-
sti koja je vlastita izvornom tekstu. To je znaenje onoga to su uenjaci rekli u
vezi prijevoda Tore na grki, da bjee tama nad svijetom tri dana.127
Tradicije da se usmena Tora ne zapisuje strogo se pridravalo sve do tanait-
skog doba. Tada je zbog vie relevantnih razloga ona bila zapisana. Uenjaci su
predvidjeli opasnost koja se bliila da e se, zbog nevolja s kojima e se izraelski
narod suoiti, proces zaboravljanja usmene Tore ubrzati. Stoga su na temelju
retka: [Pismo kae:] Vrijeme je da Gospod djeluje, jer zakon tvoj ovi oborie
(Ps 119, 126),128 oni dopustili zapisivanje usmene Tore objanjavajui da je bolje
prekinuti staru tradiciju (nezapisivanja usmene Tore) nego uiniti da se usmena
Tora zaboravi.129 Pisanje Mine rezultat je nekoliko razloga, a glavni je ukidanje
Velikog suda i sredinje zakonodavne institucije, Sanhedrina.

4. Moe li jedno bez drugoga?

O nunosti usmene tradicije za razumijevanje pisanog teksta moemo nau-


iti iz sljedee talmudske pripovijesti:
Nai rabini poduavahu: Neki neznaboac jednom doe pred amaja i zapita
ga: Koliko Torot130 vi imate? Dvije, on mu odgovori: Pisanu Toru i usmenu
Toru. Vjerujem ti to se tie pisane, ali ne i to se tie usmene Tore; uini me
obraenikom pod uvjetom da me podui [samo] pisanu Toru. [No] on ga izgrdi
i gnjevno ga odbije. Kada on ode pred Hilela, ovaj ga prihvati kao obraenika.
Prvog dana, poduavae ga: Alef, bet, gimel, dalet;131 sljedeega dana on mu [ih]
izokrene. Ali juer me nisi uio tako, prigovori mu ovaj. Ne mora li se onda
pouzdati u mene [u to koja su to slova]? Pouzdaj se onda u mene i to se tie
usmene [Tore].132
125
Vidi BT, Sanhedrin 34a (Vilne) (s aramejskoga preveo K.D.), vidi i BT, abat 88b.
126
Vidi bilj. 89.
127
Mina Megilat Taanit... v. bilj. 122.
128
Prijevod Lujo Bakoti.
129
Vidi BT, Temura 14b.
130
Tora, pl. Torot na heb. se uglavnom, mada netono, prevodi kao zakon. Ispravno znaenje je
sustav poduavanja.
131
Prva etiri slova hebrejskog alfabeta.
132
BT, abat 31a (s aramejskoga preveo K.D.); vidi i Avot Derabi Natan 15, Higger, New York,
1930-1937.
Nova prisutnost 10 (2012) 3, 419-442 441

Hilel nastoji uvjeriti stranca da postoje stvari za koje moramo prihvatiti da


su istina, ak i kada je jedini izvor njihove vjerodostojnosti usmena tradicija.
Time on eli nagovijestiti da usmena predaja mora biti vjerodostojna. Meutim,
ovaj dokaz nije dovoljan da bi imao uinak na cijelu tradiciju. Ono to je istina
i zvui uvjerljivo za poduavanje alefbeta, ne mora se odnositi i na prenoenje
usmene Tore u cjelini, pa je sve to je Hilel uspio pokazati to da se tekst ne moe
razumjeti bez oslanjanja na usmenu tradiciju. Uz to, treba napomenuti da se
Hilelov dokaz zasniva na tome to je taj neznaboac vjerovao u pisanu Toru. Da
je on u nju sumnjao, Hilel bi morao pronai drugaiji nain da ga uvjeri.

Kratak pregled sa zakljukom

Prema idovskoj tradiciji postoje dvije Tore pisana Tora i usmena Tora.
Pisanu Toru ini Pet knjiga Mojsijevih. Uz to Mojsije je od Boga primio tuma-
enje pisane Tore i brojne druge zakone koji su zapisani saeto ili pak uope
nisu zapisani u pisanoj Tori. Ta se usmena tradicija naziva usmena Tora. U
ovom smo radu, nakon to smo rastumaili definicije tih pojmova, pokazali
koje je mjesto ostalih knjiga Tanaha (idovske Biblije 24 knjige Svetoga pi-
sma), Proroka i Spisa u tom kontekstu.
Prikazali smo nekoliko zapovijedi iz Pet knjiga Mojsijevih, pisane Tore, kao
to su: prinoenje omera, paljenje vatre prije abata za potrebe abata, zabrane
jedenja i kuhanja mesa s mlijekom, arbaa minim etiri biljke, idovski ka-
lendar i dr. koje pokazuju da bez dodatnog objanjenja te zapovijedi nisu jasne
ili se ne daju shvatiti. Nadalje, mnoge zapovijedi i zakoni koji iz njih proizlaze,
uope se ne pojavljuju u pisanoj Tori. Sve to ukazuje na znaaj koji usmena Tora
ima u idovskoj tradiciji.
Pokazali smo da je potkopavanje valjanosti usmene Tore povijesni fenomen
koji see sve do doba Drugog hrama i koji je jo tada bio jedna od glavnih toki
prijepora izmeu razliitih idovskih vjerskih i filozofskih pravaca, preteito fa-
rizeja i saduceja, Nakon nestanka saduceja, ponovo se pojavio u srednjem vijeku
s karaitskim pokretom, koji, poput saduceja, nije vjerovao u usmenu tradiciju.
U raspravi smo se suoili s razliitim pitanjima poput: moe li pisana Tora
bez usmene? Na emu se temelji pretpostavka da postoji usmeni zakon? Zato
je jedan dio Tore dan usmeno, a nije cjelokupna Tora zapisana? I to je dovelo
do zapisivanja usmene Tore u vrijeme Talmuda? Dok odgovaramo na ta pita-
nja moramo istraiti i ralaniti rabinsku literaturu. Budui da veina tekstova
rabinske literature, koji se nalaze u ovom radu, nisu dostupni na hrvatskom
jeziku morali smo ih sami prevesti s hebrejskog ili aramejskog. To su uglavnom
talmudski i filozofski tekstovi Majmonida i drugih rabina, koji se po prvi put
mogu itati na hrvatskom jeziku.
442 Kotel DaDon, Pisana i usmena Tora Moe li jedna bez druge?

Zakljuak jest da je usmena Tora preivjela kao i oni koji u nju vjeruju. U
doba Drugoga hrama farizeji, koji su vjerovali u usmenu Toru, opstali su, dok
su saduceji nestali. A rabinski su idovi,133 koji su sljedbenici farizeja, preivjeli
i ne samo da su sauvali usmenu Toru ve su je nastavili i razvijati, karaitski
idovi koji nisu slijedili usmenu Toru, gotovo su nestali s povijesne scene i sva-
kako, u vjerskom smislu, nisu relevantni.

Kotel DaDon
The Written Tora and the Oral Tora Can one exist without the other?
Summary
This article is analyzing the possibility of understanding the text of the Written
Tora without the tradition of the Oral Tora. A historical dispute that is dating
already during the second Temple period in Jerusalem, between the different
Jewish religious and philosophical streams, mainly the Pharisees and the Sad-
ducees. This debate is continuing to bother the Jewish People during the mid-
dle ages with the arrival of the Karaitic movement. This work is starting with
defining the concepts of the Written and the Oral Tora, then showing through
few biblical commandments from which it is clear that without and determina-
tive oral tradition it would be simply impossible to understand the meaning of
those texts or commandments. The last part of this work is analyzing this issue
through many sources of Rabbinical literature from the Talmud time through
the middle ages, literature that for the first time is being translated to the Croa-
tian language by the author from Hebrew and Aramaic.
Key words: Bible, Written Tora, Oral Tora, Maimonides, Talmud, Halacha.
(na engl. prev. Kotel DaDon)

Rabinski idovi veina idova koji nisu slijedili karaite ve usmenu Toru i koje su vodili
133

rabini pa su nazvani rabiniti.