Professional Documents
Culture Documents
Fuad Sedi
Dr. Izet Terzi
SAVJETI
MUSLIMANSKOJ
OMLADINI
SADRAJ
Uvod ................................................................................................................ 3
Neklanjanje u dematu za postavljenim imamom........................................... 4
Novotarije i njihovo razumijevanje kod nas ................................................... 8
Organiziranje mevluda i slinih sveanosti ..................................................... 9
Koritenje tespiha i zajedniki zikr u namazu............................................... 11
Razmicanje nogu u namazu........................................................................... 11
Obavljanje namaza po drugim mezhebima ................................................... 12
Dizanje ruku prilikom uenja dove i potiranje lica nakon toga .................... 12
Uvaavanje vjerskih autoriteta (uleme)......................................................... 14
Umjerenost u svemu ...................................................................................... 16
Umjerenost u svakodnevnim poslovima ....................................................... 17
Osjeaj za sredinu u kojoj se nalazimo ......................................................... 18
Umjerenost u duini uenja u namazu .......................................................... 19
Nareivanje dobra i odvraanje od zla .......................................................... 20
Je li najvei iman izabrati ono to je najtee? ............................................... 21
I ashabi su se razlikovali ............................................................................... 23
Pretjerano slijeenje 'samo ashaba' ............................................................... 25
Svetost ivota nevinih osoba ......................................................................... 26
Zabrana ubijanja ............................................................................................ 27
SAVJETI MUSLIMANSKOJ OMLADINI1
Uvod
Bismillahi-rrahmani-rrahim!
Svjedoci smo da se Bosna i Hercegovina, kao i ostali dijelovi Balkana u
toku posljednjih ratnih zbivanja, kao i u postratnom periodu, nala na udaru
razliitih razumijevanja vjere islama i prakticiranja vjerskih propisa. To je
donekle i razumljiva pojava s obzirom na prisustvo muslimana iz drugih
podneblja koji su svojim prisustvom eljeli pomoi muslimanima u najteim
danima. Ti ljudi su uglavnom bili pripadnici drugih islamskih pravnih kola
(mezheba) i njihovo mijeanje sa naom omladinom rezultiralo je zbunjenou
i nejasnoama u razumijevanju pojedinih vjerskih propisa. Vjerovatno je, u
tom kontaktu sa naom sredinom, nedostajalo mudrosti i primjenjivanja
opepoznatih pravila u pozivanju u islam, davetu. Trebalo je imati na umu da
islam ovdje postoji nekoliko stoljea, da je tu bilo i uleme, uenjaka, medresa i
ostalih vjerskih institucija koje su uvale i njegovale emanet vjere, koji su
preuzeli od svojih prethodnika. Allahov Poslanik, s.a.v.s., u jednom hadisu
kae: Stanovnici Meke najbolje poznaju svoje podruje i svoje prilike. Tako
isto i muslimani naih podruja bolje poznaju nae podneblje, nae prilike i
nae probleme, kao i mogua rjeenja za njih.
Takoer se morao uzeti u obzir i period razliitih sistema koji su vladali
ovim prostorima, pogotovo onih pedesetak godina nakon Drugog svjetskog
rata, kada je vjera marginalizirana i stavljana u drugi plan. Svjesni smo da su se
tokom tog tekog perioda u vjeru moda i uvukle neke novine koje nemaju
osnovu u vjeri, ali to razumijevamo kao rezultat truda na ouvanju bilo ega
to ima veze sa vjerom, nainom ouvanja veze izmeu ljudi i Boga, koji
moda i nije bio najadekvatniji, ali je u tim prilikama vjerovatno bio jedini, da
bi se vjera sauvala.
Treba imati na umu i to da je unoenje razdora meu muslimane,
njihovo meusobno zavaanje i razbijanje njihovog jedinstva i sloge taktika
njihovih neprijatelja, koji ih na drugi nain ne uspijevaju nadvladati. Naalost,
1
Tekst je objavljen u hrstomatiji: SAVREMENE MUSLIMANSKE DILEME, pluralizam,
ljudska prava, demokratija, pravda, dihad, ekstremizam, terorizam. Prireiva: Ahmet
Alibai. Izdava: Centar za napredne studije, Sarajevo, 2009./1430. h.g. (pdf-izdanje)
u tome su nekad manje, nekad vie i uspijevali. Tako su se pojavili novi pravci,
nove sekte i nova tumaenja islamskih propisa, koji i danas egzistiraju meu
muslimanima. Njihovi pogledi i tumaenja ponekad ne samo da nisu bili u
skladu sa glavnim izvorima nae vjere, Kuranom i Hadisom, ve je bilo i
oprenih stavova i raznih novotarija koje su se uvukle u propise nae vjere. Sve
te nalete i pokuaje udaljavanja od glavnih izvora svoje vjere, muslimani su,
hvala Bogu, u najveem broju odbacili i ostali na kursu pravog puta i ivota u
okrilju svoje iste vjere.
Jedna od muslimanskih skupina koje su se pojavile u posljednjem ratu i
iza njega u Bosni i na Balkanu je ona koja je prihvatila stavove drugih
mezheba, ili bolje reeno formirala vlastiti mezheb, koji uveliko odstupa od
tradicionalnog hanefijskog mezheba, koji je ve ustaljen i stoljeima prihvaen
na ovim prostorima. Sve to izazvalo je brojne probleme, polemike,
uznemiravanja i razdor ionako krhke zajednice muslimana. O tome se mnogo
pisalo, prialo, polemisalo i sukobljavalo i tako su se irili smutnja i nered
meu muslimanima. Sve ta deavanja meu nama, koja jo uvijek traju, nisu
doprinijela jaanju i irenju islama. Naprotiv, izazvala su nove podjele i
razilaenja, te sukobe i najee verbalne obraune meu muslimanima,
naalost ak i u damijama.
U ovim skupinama ima veliki broj estitih, pobonih i dobronamjernih
mladia muslimana, koji se maksimalno pridravaju propisa svoje vjere islama
i uvaju se zabrana, harama. Radi njih, radi ouvanja zajednice muslimana je i
ovo obraanje i pisanje, krajnje dobronamjerno i samo u ime Allaha, da
pomognemo savjetom jedni drugima, jer je vjera savjetovanje, kako je rekao i
poslanik Muhammed, s.a.v.s. elimo da naoj omladini ukaemo da nije
ispravno samo ono to im se iz takvih krugova nudi, nego da je naa vjera vjera
samilosti, blagosti i uzajamnog uvaavanja, kako nas je uio onaj koji je poslan
cijelom ovjeanstvu, a na iju praksu se skoro svi pozivamo. Muhammed,
a.s., je poslan kao milost svjetovima i on je, uistinu, bio Allahova milost koja
je hodila po Zemlji i koji je svojim rijeima, izmeu ostalog, ukazao kako se
lijepim ahlakom dostiu najvii dennetski stepeni. U tom duhu na narednim
stranicama emo pokuati ukazati na neka shvatanja i postupke koji nemaju
opravdano uporite u naoj lijepoj vjeri, ali zato imaju kobne posljedice po
jedinstvo nae muslimanske zajednice.
2
Hadis je sahih, a biljei ga Buharija 2/187 (654).
3
Pogledaj El-Feth, 2/188.
4
Hadis je zabiljeio Bejheki u uabu l-imanu, 7/3.
je odgovoran za svoju novotariju.5 Ovu predaju je Buharija spomenuo u
poglavlju Klanjanje za imamom koji kod sebe ima neku novotariju. Na istom
mjestu Buharija biljei da je Ubejdullah ibn Adijj ibn Hijar doao kod Osmana,
r.a., kada je bio opkoljen od strane onih koji su unosili smutnju i razdor u
islamskom drutvu. On ga je tada upitao: Ti si na imam a zapao si u situaciju
u koju si ve zapao, nama kao imam klanja neki ovjek koji je upleten u ovu
smutnju, pa se mi, klanjajui za njim nelagodno osjeamo, pa ta da radimo?
Osman mu odgovori: Namaz je neto najbolje to ljudi mogu obavljati, pa
ako ljudi ine dobro, ini ga i ti sa njima, a ako oni ine loe, ti se kloni
njihovih loih djela.6 Ibn Hader kae: Iz ovoga vidimo da Osman nije tog
imama spomenuo ni po emu loem, nego je rekao da je to njegovo klanjanje
najbolji posao... Takoer, njegova izreka ukazuje na vanost zajednikog
klanjanja, pogotovo ako ima smutnje i nereda, da se demat ne bi jo vie
razjedinjavao.7 Ove izreke i postupci nam dovoljno govore o vanosti uvanja
demata, zajednikog klanjanja, pa ak ako bi i bilo nekih nedostataka kod
imama.
Poznat je sluaj ashaba Ebu Seida el-Hudrija sa Mervanom, Mauvijinim
namjesnikom u Medini, koji je htio da bajramsku hutbu odri prije klanjanja
bajram-namaza, kako bi natjerao ljude da sluaju njegovu hutbu. S obzirom da
sluanje hutbe nije vadib, po miljenju nekih uenjaka, ljudi bi se razilazili
odmah nakon namaza i ne bi sluali hutbu. Ovaj namjesnik je na ovaj nain
htio natjerati ljude da sluaju hutbu. Ebu Seid ga je upozorio i rekao mu da je
ispravno prvo klanjati bajram, pa onda drati hutbu. Mervan se na to ogluio i
uradio je onako kako je naumio.8 Takoer emo navesti i sluaj drugog ashaba,
Velida ibn Ukbeta, Osmanovog, r.a., namjesnika u Kufi, koji se napio i tako u
pijanom stanju klanjao sabah-namaz kao imam ljudima. Kada je nakon dva
rekata predao selam, upitao je prisutne: Hoete li jo koji rekat da vam
dodam? Velid je bio Osmanov brat po majci i njegov namjesnik u Kufi pet
godina. Kasnije su ljudi obavijestili Osmana o tom sluaju i kada je naao
nekga da to posvjedoi, naredio je da se Velidu udari etrdeset udaraca biem
zbog tog prekraja.9
Ove primjere sam naveo da ukaem na situacije u kojima su se nalazili
ashabi i tabi'ini koji su prisustvovali ovim dogaajima, a ni za jednog se ne
kae da je napustio namaz i da nije klanjao za imamom, niti da je ponovo
klanjao dotini namaz. Kod nas se, pak, nekada zbog nebitne sitnice prigovara
5
Ovu predaju biljei Buharija u Babu imameti meftun ve l-mubtedi, pogledaj El-Feth, 2/188
(659), poglavlje u Knjizi o ezanu. Ibn Hader kae da je Seid ibn Mensur ovu predaju zabilje-
io sa svojim senedom.
6
I ovo je zabiljeio Buharija na istom mjestu.
7
Pogledaj El-Feth 2/188.
8
Ovo je zabiljeio Buharija u svom Sahihu, pogledaj El-Feth, 2/49 (956), Kitabu l-idejn.
9
Ovaj sluaj je zabiljeio Buharija, pogledaj El-Feth, 7/53 (3696).
imamu, njegovom vjerovanju (akaidu), o njemu se svata pria, pa to sve
uzimamo kao opravdanje da za njim ne klanjamo. Hvala Bogu, jo nigdje se
nije ulo da je neko imamio a bio u pijanom stanju, niti je neko pokuao da
odri hutbu prije bajram- namaza. Ako su ashabi, r.a., sve ove postupke
tolerisali i za tim ljudima klanjali, elei na taj nain da ouvaju demat i
zajednicu, kako mi sebi onda uzimamo za pravo da ne klanjamo za naim
zvaninim imamima!?
Evo jo jednog primjera iz kojeg vidimo da su ashabi uvali demat i
zajednicu muslimana. Poslanik, a.s., je najavio da e doi vrijeme pa e halife
kasniti sa ikindijskim namazom. Na to ga ashabi upitae kako e tada
postupati. On im ree: Kod kue klanjajte ikindiju na vrijeme, a kada zaui
ezan, idite u damiju i klanjajte skupa sa svijetom. Nikom od njih Poslanik
nije rekao da ne klanja za takvim imamima, niti da prestane odlaziti u damiju,
nego ih savjetuje da ouvaju zajednitvo javnog klanjanja u damiji. Drati se
zajednice i ne razdvajati se od svoje odabrane skupine je kuransko naelo koje
je izraeno u slijedeem ajetu: vrsto se drite za Allahovo ue i ne
razjedinjujte se!10
Ebu Seid el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Imat ete emire (pretpostavljene) sa kojima e vaa srca biti zadovoljna i
njima ete teiti, a zatim e nad vama zavladati emiri koje e vaa srca
prezirati a od njihovih postupaka e vam se koa jeiti. Neki ovjek upita:
Hoemo li se boriti protiv njih? Poslanik, s.a.v.s., odgovori: Neete dok god
obavljaju (i ne spreavaju) namaz.11 Abdullah ibn Abbas, r.a., prenosi da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ko kod svoga emira (pretpostavljenog) vidi
neto to ne valja, neka se strpi (osaburi), jer ko god napusti zajednicu
(demat) koliko je jedan pedalj, pa tako umre, umro je dahilijetskom
smru.12
U svim situacijama treba uvati zajednitvo i biti pokoran svome
pretpostavljenom. U jednom hadisu Allahov Poslanik s.a.v.s. kae: Treba da
bude bude posluan svome pretpostavljenom, kada si raspoloen i kada si
neraspoloen, kada si u tekoj i u lahkoj situaciji i trebada mu daje prednost
nad sobom.13
Enes, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao:
Budite posluni i pokorni pa makar va pretpostavljeni bio abesinski rob, sa
malom crnom glavom!14 Allahov Poslanik, s.a.v.s ., ovu obavezu je spomenuo
10
Sura Ali Imran, 103
11
Hadis je zabiljeio Bejheki u uabu l-imanu 6/64.
12
Hadis je zabiljeio Buhari.
13
Hadis je zabiljeio Muslim.
14
Hadis je zabiljeio Buharija.
i u svom obraanju na Oprosnom hadu, gdje je, izmeu ostalog, rekao:
Budite pokorni svojim emirima, ui ete u Dennet Vaeg Gospodara.15
15
uabu l-iman, 6/5
16
El-Hadid, 27.
17
Fethul-Bari, 17: 10.
Kao primjer lijepe novotarije moe posluiti Omerova, r. a naredba., da
ljudi klanjaju teravih-namaz skupa, u dematu, pa kada ih je kasnije vidio kako
skupa klanjaju, rekao je: Divna li je ovo novotarija!18
Imam El-Gazali takoer kae da je zabranjena svaka novotarija koja je
u suprotnosti sa Kuranom i sunnetom, tj. erijatom, dok su neke novotarije
proizvod i zahtjev vremena i potrebe ljudi.19 On takoer u svom Ihjau navodi
i neke stroge uvare od novotarija koji u njegovo vrijeme nisu htjeli da ulaze
i klanjaju u damiji, ukoliko je ona bila pokrivena bilo ime osim hasurom. ta
bi tek sada rekli za raznolike ilime i tepihe po naim damijama, za lampu,
sijalice i pozlaene lustere, za struju od koje sija sva damija!?
Ibn Redeb el-Hanbeli kae da je novotarija sve novo to nema
nikakvog utemeljenja u erijatu, a eli mu se pripisati, dok novotarije koje
nemaju ni utemeljenja, ni veze sa erijatom i nisu novotarije, makar to one
jeziki bile.20
Ibn Hader kae da je bid'at neto novo to nije postojalo ranije, a kada
se spominje u domenu erijata, onda je ona pokuena.21 U hadisima Allahova
Poslanika, s.a.v.s., rije bid'at je navedena uvijek u negativnom kontekstu, dok
su h. Omer, Ebu Umame i Abdullah ibn Omer iznijeli i mogunost pozitivnog
poimanja iste.
Savremeni alim i veliki savremeni autoritet u svijetu ejh El-Karadavi
je jednom prilikom bio upitan: Da li je slikanje, odnosno fotografisanje
haram, tj. novotarija? ejhov odgovor je bio neobian: Dok neprijatelji
snimaju i slikaju svaki pedalj zemlje Arapa i muslimana, mi se bavimo takvim
pitanjima! - elei rei da je bavljenje i ovladavanje naunim tehnikim
dostignuima obaveza, a ne zabrana.
18
Buhari, poglavlje o teravih-namazu, 1.
19
El-Gazali, El-Ihja, 2: 3.
20
Ibn Redeb, Damiul-ulum..., 160.
21
Ibn Hader, Fethu l-Bari..., 5: 156.
Argumenti onih koji doputaju mevludske sveanosti su zasnovane na
tome da ne postoji nikakva erijatska striktna zabrana (tekstom Kurana i
hadisa) za takvo neto, dok upotrebom analogije nalaze dozvolu za taj in. Ibn
Hader kae da mevlud u sebi moe sadravati i pozitivne i negativne stvari, pa
ko se trudi i nastoji to provesti na vjerski ispravan nain, onda je to dozvoljeno,
a ako se tom prilikom upranjavaju zabranjene stvari, onda je i sam mevlud
zabranjen. Dokaz za dozvoljenu novotariju je uzeo iz primjera Muhammeda,
s.a.v.s., kada je vidio kako Jevreji Medine potuju i slave Musaa, a.s., i poste
auru, te je rekao: Mi smo prei Musau od Jevreja, pa postimo i mi auru.
Na taj nain je iskazao potovanje prema svome prethodniku i odobrio da i
muslimani upranjavaju post aure.22
U dozvoljene sadraje mevludske sveanosti ulema ubraja sljedee:
iskazivanje zahvale Allahu, d.., uenje Kur'ana, hranjenje siromaha, davanje
sadake, uenje i citiranje pobonih pjesama, poticanje ljudskih srca na dobro i
sjeanje na Ahiret. U isto vrijeme to ne smije ii na utrb farzova, obaveza, na
nain da se misli da smo time ispunili svoje glavne dunosti prema Stvoritelju,
niti da se u slavlju pretjeruje. Ako je u pitanju sveanost koja e se pretvoriti
samo u igru i zabavu, nedozvoljene pjesme i sadraje, onda to ulema
kategoriki zabranjuje.23
Dobronamjernost naeg naroda je rezultirala obiajem da se kod nas u
raznim prilikama, (kao to je enidba, roenje djeteta, useljenje u novu kuu i
tome slino) organizira mevludska sveanost, kako bi se tom inu dalo vjersko
obiljeje i na taj nain izrekla zahvalnost Allahu, d.., a ujedno i podijelila
radost sa najmilijima. Tom prilikom se ui Kuran, spominje Allah, d.., (ini
zikr), donosi salavat na Muhammeda, s.a.v.s., iitavaju se i recituju stihovi
koji govore o Poslanikovom, a.s., ivotu, kao i drugi pouni sadraji u kojima
se govori o vanosti vjerskih obaveza i o tetnosti grijeenja. Treba podsjetiti
da je organiziranje mevluda, u vrijeme komunizma, bio jedan od vrlo rijetkih
dozvoljenih povoda okupljanja muslimana, gdje bi se ujedno odrao koristan
vaz.
Svakako treba upozoriti da miljenja onih koji smatraju da Poslanik i
njegova dua prisustvuju ovakvim sveanostima nisu tana i nemaju nikakvo
utemeljenje u vjeri. Takoer, ne smijemo dozvoliti da organiziranje mevluda
bude naa jedina veza sa vjerom, a da se zapostavlja namaz i drugi obredi nae
vjere. Moda ba zbog ovakvih miljenja pojedinci tako otro kritikuju
organiziranje mevluda, kao da su to skupovi u kojima se hule i psuju vjerske
svetinje. Sveukupno, ini se da su na prostoru BiH mevludi imali znaajnu
ulogu u odravanju islama, a Allah najbolje zna.
22
Ibn Hader, Fethu l-Bari, 3: 39.
23
Izzet Atijje, Bida, 417.
Koritenje tespiha i zajedniki zikr u namazu
24
Ovo je zabiljeio Buharija u svome Sahihu. Pogledaj El-Feth 2: 211 (725), Kitabul-ezan.
Dakle, saff treba poravnati i niko ne smije nikog drugog na ovaj nain
provocirati i izazivati u namazu. Pokuajmo se to bolje skoncentrisati dok
smo u namazu, jer nam se od tog namaza prima samo ono u emu smo bili
skrueni i skoncentrisani.
25
Hadis su zabiljeili Ebu Davud i Ibn Made.
26
Komentar Ebu Davudovog Sunena od Ibn Reslana, 2/452.
27
Pogledaj Et-Telhisu l-habir od Ibn Hadera, 1/250.
28
Hadis su zabiljeili Tirmizi 9/329 (3446) Ed-Davat, Hakim, Taberani i drugi.
Uvaavanje vjerskih autoriteta (uleme)
29
Sura El-Har, 10.
30
Hadis je zabiljeio Ebu Davud.
Osman ibn Affan, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je
rekao: Na Sudnjem danu za ljude e se zauzimati (efaat initi) poslanici,
a.s., zatim uenjaci a zatim ehidi.31 Dabir ibn Abdullah, r.a., pripovijeda od
Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Ueni i pobonjak e biti proivljeni,
pa e se pobonjaku rei da ue u Dennet, a uenjaku e se rei da saeka dok
se zauzme za druge ljude koje je poduavao dobru."32Ebu Bekrete, r.a., prenosi
da mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Budi uen, ili onaj koji trai nauku,
ili onaj koji slua ili onaj koji voli nauku, i nemoj biti peto, pa da bude
upropaten.33 U drugoj predaji jedan od prenosilaca kae drugom (Ubejd ibn
Hammad kae Atau): Teko onome kod koga ne bude ni jedna od tih
osobina.
Ibn Mubarek je kazao: Za ispravno traenje nauke potrebno je e-
tvero: slobodno vrijeme, novac, pamenje i bogobojaznost.34 Katade kae:
Od mudrosti je zapisano: Blago uenom koji govori i blago onome koji
pomno slua.35 Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda od Allahova Poslanika, s.a.v.s.,
da je rekao: Ko bude traio nauku koja se trai u ime Allaha, a on je bude
traio radi dunjalukih interesa, nee osjetiti dennetskog mirisa.36
Dabir ibn Abdullah, r.a., pripovijeda od Allahova Poslanika, s.a.v.s.,
da je rekao: Ko bude traio nauku da bi se time ponosio pred uenjacima, ili
raspravljao sa neznalicama, ili time izraavao svoju pristranost nekom
medlisu (halki), taj je zasluio vatru.37 Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Najteu kaznu na Sudnjem danu imat e
onaj uenjak od ijeg znanja nije bilo koristi.38
Hasan Basri, rahimehullah, kae da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Ko god od ljudi odri hutbu (govor), Allah, d.. e ga pitati ta je time elio
postii? Malik ibn Dinar, kada bi god prenosio ovaj hadis, gorko bi zaplakao,
tako da nije mogao dalje govoriti. Nakon toga bi rekao: Mislite da je meni
lahko kada vam neto govorim, a ja znam da e me Allah, d.., za to pitati na
Sudnjem danu, ta sam time elio postii.39
Kako kod traenja nauke, tako isto i kod njenog prenoenja na druge
ljude, ovjek mora voditi rauna da mu bude ispravan nijjet i da svakim svojim
poslom eli postii Allahovo, d.. zadovoljstvo. Prema tome, vjernik uvijek
mora kontrolisati svoje srce i uvati ga od ejtanskog djelovanja. Dabir ibn
31
Hadis je zabiljeio Ibn Made.
32
uabu l-iman, 2/268.
33
Hadis je zabiljeio Taberani.
34
uabu l-iman, 2/272.
35
uabu l-iman, 2/278.
36
Hadis su zabiljeili Ebu Davud, Ibn Made i Hakim.
37
Hadis je zabiljeio Hakim.
38
Hadis je zabiljeio Ahmed ibn Hanbel u Zuhdu.
39
uabu l-iman, 2/228.
Abdullah, r.a., kae: Uenjak treba preiavati svoje srce kao to ovjek isti
svoju odjeu od prljavtine.40 Malik ibn Dinar, rahimehullah, kae da je u
Tevratu proitao: Pravi uenjak je onaj ije znanje pobijedi njegove hirove i
prohtjeve.41
Umjerenost u svemu
40
uabu l-iman, 2/290.
41
Hadis je zabiljeio Hakim.
42
Hadis je zabiljeio Muslim.
43
Hadis je zabiljeio Ahmed.
44
Hadis je zabiljeio Muslim.
45
Sura Et-Tevbe, 128.
46
Sura Ali Imran, 159.
47
Sura El-Araf, 199.
48
Hadis je zabiljeio Muslim.
Blagost je osobina koja treba da krasi svakog muslimana, a pogotovo
onog koji poziva u vjeru. To je osobina koja sva druga djela krasi, a njen
gubitak sve ostalo kvari. Na to nas upuuje Allahov Poslanik, a.s., pa kae: U
emu god se nae, blagost to ukrasi, a gdje god je nema, to je pokvareno.49
Poslanik, a.s., poziva svoje sljedbenike ovoj osobini, pa kae: Zaista je Allah
Blag i voli blagost, i On za blagost daje ono to ne daje za grubost, niti za bilo
to mimo toga.
Poslanik, a.s., je bio najblae naravi i najmilostiviji prema ljudima.
Tako ga je Allah, d.., odgojio. Poznat je sluaj beduina koji je izvrio
malu nudu u damiji. Poslanik ga je zatitio od ashaba svojom blagou, a
ashabima je nakon toga rekao: Vi ste poslani da olakavate, a niste poslani da
oteavate.50 Upeatljiv je i primjer Poslanikovog, a.s., pedagokog pristupa
mladiu koji je od njega traio dozvolu da ini zinaluk, pa ga on lijepo
savjetuje i na kraju stavlja ruku na njegove grudi i moli Allaha, d.., ovom
dovom: Allahu moj, oprosti njegove grijehe, oisti njegovo srce i uini ga
moralnim! Nakon toga ovaj mladi nije ni pomiljao na nemoral.51 Na nama
je da se upitamo kako bismo se mi ponaali i kako bismo postupili u ovakvim i
slinim situacijama.
Poslanik, a.s., je ak uio dovu za one koji su samilosni prema ljudima,
pa u jednom hadisu stoji da je ovako uio: Allahu moj, ko god bude nadreen
ljudima iz moga ummeta, pa bude prema njima milostiv i Ti se njemu
smiluj!52 U islamu nema zastranjivanja, pretjerivanja, nema bjeanja ni u
jednu krajnost. Mi smo zajednica srednjeg puta i kao takve nas je Allah, d..,
u Kuranu opisao: ummeten vesetan53 - ummet sredine, to se takoer moe
prevesti i kao umjeren. Ibn Kesir ovu rije vesetan objanjava kao: najbolji
i najplemenitiji. Prema tome, svako zastranjivanje u vjeri (guluvv) znailo bi
skretanja sa ovog ispravnog, srednjeg puta na koji nam je Allah, d.., u
Kuranu ukazao i Poslanik, s.a.v.s., svojom praksom pojasnio.
Onaj ko poziva u vjeru, ili pojanjava neke vjerske propise, uvijek mora
imati u vidu gdje se nalazi, kome se obraa i da li je skupina kojoj se obraa u
stanju da razumije njegov govor, odnosno da li je to o emu govorimo
odgovarajua i najvanija tema o kojoj u toj sredini treba da govori. Ako ne
budemo imali sluha i osjeaja za sredinu u kojoj se nalazimo, moemo postii
potpuno suprotan efekat od onoga koji smo eljeli. Posluajmo izreke nekih
ashaba koji nas na to upozoravaju.
Ebu Derda, r.a., kae: Na svakom mjestu treba znati ta e se rei.
Alija, r.a., kae: Ljudima govorite onoliko koliko su oni u stanju da razumiju,
zar elite da oni zanijeu vjeru u Allaha i Njegova poslanika. Ibn Mesud, r.a.,
kae: Kada god ljudima pria neto to njihovi umovi ne mogu razumjeti, taj
govor e neke od njih odvesti u iskuenje (smutnju ili zabunu).58 Pogledajmo
kako Poslanik, a.s., upozorava Muaza na sredinu u koju e doi i upuuje ga
kako e se ponaati. alje ga u Jemen i upozorava ga da se dri postepenosti u
pojanjavanju vjerskih propisa, pa mu kae: Zaista e ti doi meu ljude
kojima je ve ranije objavljena nebeska knjiga, pa ih pozovi da priznaju da je
samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov poslanik. Ako oni od tebe to
prihvate, onda ih upoznaj da im je Allah propisao pet namaza dnevno. Ako od
tebe to prihvate, onda ih obavijesti da im je Allah propisao zekat, koji bogati
daju siromanim. Ako to prihvate, onda se uvaj da uzima ono to je
najkvalitetnije od njihovih imetaka i boj se dove onoga kome je uinjena
nepravda, jer izmeu nje i Allaha nema prepreke.59
55
Hadis je zabiljeio Tirmizi u E-emailu.
56
Hadis je zabiljeio Tirmizi.
57
Pogledaj Salih Indi, Suvremeni prikaz Poslanikove linosti, str. 10.
58
Predgovor Muslimovog Sahiha.
59
Hadis je zabiljeio Muslim.
Umjerenost u duini uenja u namazu
Kada ovjek klanja sam, moe da ui koliko hoe dugo, ali ne smije na
to prisiljavati druge ljude. Poznat je sluaj kada je Poslanik, a.s., klanjao
teravih-namaz, pa su se ljudi narednih noi poeli sve vie i vie sakupljati i
povoditi za njegovim namazom. Nakon toga sljedee noi nije nikako izaao
klanjati i rekao je: Vidio sam ta ste uradili, pa nisam htio da vie izlazim
klanjati jer sam se pobojao da vam se to ne propie kao obavezan namaz, a vi
to ne mognete izdrati."60
U pouzdanim hadisima preneseno je da se Poslanik, s.a.v.s., naljutio na
neke ashabe koji su predvodili demat zbog toga to su previe dugo uili
poslije El-Fatihe kao to je to bilo sa Muazom ibn Debelom i Ubejjom ibn
Kabom, r.a. Tako se neki ovjek poalio Poslaniku, s.a.v.s., da ne moe
prisustvovati sabah-namazu zbog toga to imam previe dugo ui. Tada je
Poslanik rekao: O ljudi, zaista meu vama ima onih koji razgone demat. Ko
od vas bude imam ljudima, neka bude umjeren u uenju Kurana, jer zaista iza
vas ima slabih, starih i ljudi sa potrebama.61 Poslanik, s.a.v.s., upozorava da
se ne smije oduljiti sa namazom, pogotovo kada je neko imam drugim ljudima.
Na to ukazuje slijedei hadis. Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: Kada neko od vas klanja kao imam ljudima, neka
bude umjeren u namazu jer zaista meu njima ima slabih, bolesnih i ljudi sa
potrebama, a kada neko od vas klanja samo za sebe, onda neka odulji koliko
hoe.62 U ovom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., trai od imama koji
predvode namaz da budu umjereni u uenju nakon sure El-Fatiha znajui da iza
njih ima slabih, bolesnih, starih, nemonih, ena trudnica ili dojilja, putnika i
drugih osoba s razliitim potrebama ili ogranienjima.
Umjerenost pri uenju u namazu podrazumijeva da se ne ui previe
dugo poslije El-Fatihe, te da se ruku i sedda ne oteu vie nego to treba. Sa
ovim se ne misli na momenat povratka sa rukua niti na sjedenje izmeu dvije
sedde. Upravo radi toga Buharija je ovom hadisu stavio ovakav naslov:
Poglavlje u kojem se govori o umjerenosti imama na kijamu i potpunom
izvravanju rukua i sedde. Jednom prilikom se desilo da je Muaz, r.a., poeo
na jaciji namazu uiti suru El-Bekare. Tada je jedan ashab napustio zajedniko
klanjanje, klanjao sam za sebe i otiao kui. Neki ljudi su za njega rekli da je
munafik, a on se poalio Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: Poslanie, ja cijeli dan
radim sa svojim devama a Muaz je doao i poeo dugu suru u namazu. Tada
je Poslanik pozvao Muaza i rekao mu: O Muaze, zar hoe da posije smutnju
60
Hadis su zabiljeili Buharija, Muslim i drugi.
61
Hadis je zabiljeio Buharija 2/200 (704).
62
Muttefekun alejhi
meu muslimanima?63 to znai: Zar e ti ljude razgoniti i odvraati od
vjere. Tada ga je posavjetovao da ui suru E-ems ili Ed-Duha ili El-Eala.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., vodio je rauna o onima koji su klanjali za
njim, pa bi nekada skratio uenje iza Fatihe i uinio bi namaz umjerenim. Ebu
Katade r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Zaista ponekad
ponem da klanjam namaz i elim da due uim, ali kad ujem pla djeteta,
onda skratim uenje u namazu ne elei da oteam njegovoj majci.64
Treba napomenuti da se mora voditi rauna o ispravnom izvravanju
namaskih ruknova i skruenosti u namazu kako ova umjerenost ne bi dovela do
kvarenja namaza, pa da ne budemo od onih koji klanjaju namaz a namaz im se
ne prima, jer je namaz ono za to emo prvo biti pitani na Sudnjem danu.
Poslanikova tolerancija je dosezala do te mjere da bi on dozvolio da ga
njegov unuk, za vrijeme boravka na seddi, zajae, pa se on ne bi vraao sa
sedde sve dok on sam ne sie. Kada su ga ashabi upitali o razlogu njegovog
oduljivanja sa seddom, on je rekao: Moj unuk me zajahao dok sam bio na
seddi, pa nisam htio da ga ometam sve dok on sam nije siao. Upitajmo sebe,
kako bismo se mi ponaali, ili kako se ponaamo kada nam se dijete samo
primakne dok smo u namazu, a da ne govorimo o tome kada bi nam sjelo na
lea?! U drugom sluaju Poslanik, a.s., dri svoju unuicu u rukama dok
klanja, pa kada ode na seddu, spusti je na zemlju, a kada se vrati sa sedde,
ponovo je uzme u naruje.
63
Hadis je sahih, a zabiljeio ga je Buharija 2/200 (705).
64
Hadis je sahih, a zabiljeio ga je Buharija 2/201 (706).
65
Hadis su zabiljeili Buharija, Muslim, Nesai i Ahmed.
66
Sura Taha, 43-44.
Poslaniku da se ovom oholom i obijesnom ovjeku blago obrati, kako onda mi
treba da se obraamo naem narodu, koji eli neto da naui, ali da mu se to na
lijep nain objasni. U komentaru ovog ajeta pojedini uenjaci spominju sluaj
jednog ovjeka koji je bio previe grub u svom nastupu, pa je uao kod
tadanjeg halife i poeo da galami, ukazujui mu na nedostatke i teku situaciju
u drutvu. Tada ga mudri halifa posjeti na gore spomenuti ajet i ree mu: Ti
zna kako je Allah rekao Musau da se obrati Faraonu!? Niti sam ja gori od
Faraona, a nisi ni ti bolji od Musaa, molim te da se udostoji i da lijepo kae
to eli!
Od primjera koju ukazuju da treba uvaavati starije i paziti da se njihovi
osjeaji ne povrijede je sluaj kada su Poslanikovi, a.s., unuci Hasan i Husejn
vidjeli nekog starijeg ovjeka koji nije znao ispravno uzeti abdest. Tada su mu
se mudro obratili: Amida, ako ti nije teko da ocijeni ko od nas dvojice
ispravnije uzima abdest? Kada je ovjek vidio kako oni to lijepo rade, sam u
sebi je rekao: Ne zna se ko od vas dvojice to ljepe obavlja, ali uistinu ne
valja kako ja to radim. Na taj nain je poruka stigla onome kome treba, a niko
se nije naao uvrijeen.
67
Ebu Davud (4904) i Ebu Jeala (3694).
68
Hadis je muttefekun alejhi.
69
Sura Ta-ha, 1-3.
70
Sura El-Ala, 8.
potekoe. Allah, d.., takoer kae: Allah eli da vam olaka, a ne da
potekoe imate.71
Poslanikova, a.s., praksa, kao i savjet njegovim izaslanicima je uvijek
bio: Olakavajte i nemojte oteavati, obveseljavajte i obradujte ljude i
nemojte ih od sebe razgoniti!72 Ve smo spomenuli hadis u kojem Poslanik,
a.s., upozorava svoje ashabe i kae im: Vi ste poslani da olakavate, a niste
poslani da oteavate.73 Pogledajmo ta nam Poslanik, a.s., kae: Allahu
najdraa vjera je ona koja je blaga i lahka.74 Ova vjera je lahka i nee se
niko natjecati sa njom a da ga ona nee nadjaati, pa budite umjereni i
zbliavajte.75 Zaista je ova vjera jaka, pa u nju ulazite s blagou, jer onaj
koji previe brzo tjera svoju jahalicu (pre- tjeruje u vjeri) niti e stii tamo gdje
je krenuo niti e mu jahalica ostati u ivotu.76
Poslanik, a.s., upuuje na olakicu skraivanja namaza na putu i u
drugim situacijama i za tu olakicu kae: To vam je dar koji vam je dao Allah,
pa primite sadaku od Njega.77 Enes, r.a., pripovijeda da je Poslanik, a.s.,
vidio nekog ovjeka kako ide pjeice, oslanjajui se na dvojicu ljudi oko sebe.
Kada je upitao za njega, rekoe mu da se on Bogu zarekao da e pjeaiti. Tada
mu Poslanik naredi da uzjae jahalicu i ree: Zaista, Allahu ne treba ovo to
taj ovjek sam sebe kanjava.78 Jednom prilikom dok je drao hutbu, Poslanik
je ugledao nekog ovjeka kako stoji izloen suncu. Upitao je za njega, pa mu
odgovorie da je to ovjek zvani Ebu Israil, koji se zarekao da e postiti i tako
stajati, nee nikako sjedati, niti e ii u hladovinu, niti e s kim razgovarati.
Tada Poslanik ree: Recite mu neka razgovara, neka sjedne u hlad i neka
dovri svoj post.79
Ukbe ibn Amir, r.a., kae da se njegova sestra zerekla da e do Kabe
otii pjeice, bosa, pa mu je rekla da o tome upita Poslanika, a.s., pa kada ga je
upitao, on mu ree: Neka malo pjeai, pa onda neka uzjae na jahalicu.80
Iz ovih hadisa se razumije da namjerno izazvana patnja i izlaganje tekoama
nema nikakve podloge u propisima nae vjere i njenoj blagosti. Imam El-Izz
ibn Abdusselam kae: Nije ispravno initi ibadet sa potekoama, jer ibadet u
sebi sadri velianje Allaha, d.., a patnja nije ni velianje ni potivanje.81
Ibn Hader kae: Ovo ukazuje da sve ono to teti ovjeku i nanosi bol nije
71
Sura El-Bekare, 185.
72
Hadis je muttefekun alejhi.
73
Hadis je zabiljeio Buharija.
74
Biljei ga Buharija bez seneda u Sahihu i u El-Edebu l-mufredu, str. 109.
75
Hadis je zabiljeio Buharija.
76
Ahmed i Bezzar.
77
Hadis su zabiljeili autori est najpoznatijih hadiskih zbirki.
78
Buharija, 6/177, Kitabul-ejman i Muslim, 3/1264.
79
Buharija, 6/177, Kitabul-ejman i Ebu Davud.
80
Buharija, 3/35, Kitabul-hadd i Muslim, 3/1264.
81
Kavaidu l-ahkam, 1/36.
vjerom propisano niti ima potporu u Kuranu, niti u sunnetu, kao to je
izloenost suncu, hodanje pjeice bez obue i tome slino. Ibn Tejmijje, pak,
kae: Ako neko sam sebe, beskorisno, kanjava i nanosi bol, to nema nikakve
veze sa naom vjerom, jer nam je Allah naredio ono to nam koristi, a zabranio
nam je ono to nam teti.82
Jednom prilikom je Poslanik, a.s., uao u damiju, pa je ugledao
konopac vezan izmeu dva stupa. Kada je upitao za to to slui, ashabi su mu
odgovorili da to jedna ena koristi kada joj se zadrijema dok klanja noni
namaz, pa se ona onda uhvati za taj konopac da ne padne.
Tada je on naredio da se to smakne. Poslanika preporuka je da onaj ko
je pospan, u tom stanju ne treba da klanja nafile, da ne bi dove pogreno uio.
U ovakvim prilikama bi Poslanik, a.s., rekao: Izvravajte od ibadeta ono to
moete, jer zaista Allahu nee dojaditi da vas nagrauje sve dok vama ne
dojadi da inite dobra djela.
I ashabi su se razlikovali
82
El-Fetava, 22/314.
83
Hadis je sahih, Ahmed, Tirmizi, Ibn Made i drugi.
preuzete obaveze, a nije htio da ih napusti, onda je rekao: Kako sree da sam
prihvatio od Poslanika olakicu koju mi je nudio.84 Kasnije je sam Abdullah
priznao da je sebe opteretio, pa mu je to Allah uinio tekim.
Nasuprot ovom spomenutom primjeru navedimo sluaj ashaba koji se
interesuje samo za farzove, pa i za njega Poslanik obeava Dennet. Ebu
Hurejre, r.a., kae da je neki beduin doao Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: Allahov
Poslanie, uputi me na djelo za koje u, ako ga budem radio, ui u Dennet.
On mu je rekao: Oboavaj Allaha i nemoj Mu pripisivati druga, klanjaj
propisane namaze, daji obavezni zekat i posti mjesec ramazan. Tako mi
onoga u ijoj ruci je moj ivot, ree beduin neu ovome nita dodavati, niti
u ta od toga oduzimati. Kada je on otiao, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Ko
eli da vidi ovjeka iz Denneta, neka pogleda u ovoga ovjeka.85
U vrijeme Poslanikovog, s.a.v.s., ivota desilo se nekoliko sluajeva
krenja vjerskih propisa od strane ashaba, pa i pored toga je Poslanik sa njima
fino razgovarao, nije dozvoljavao da se sa njima neko ismijava, nego se prema
njima korektno odnosio. Dok je jedan ashab bio bievan i udaran zbog
ponovnog pijenja alkohola, neko od prisutnih ree: Allah te ponizio!
Poslanik, s.a.v.s., na to ree: Nemojte biti pomonici ejtanu protiv svoga
brata!86 Kada je Poslanik, s.a.v.s., htio da klanja denazu-namaz eni koja je
nakon injenja zinaluka kamenovana, neko od ashaba ree: Pa zar e njoj
klanjati denazu? Tada Poslanik, s.a.v.s., ree: Ona se uistinu tako iskreno
pokajala, kada bi se njena tevba razdijelila na sve stanovnike Medine, svima bi
doteklo."87
Poslanik, a.s., se navodi primjer pobone ene koja danju posti a nou
klanja. On na to kae da e ona u Dehennem zato to je nou obilazila
komijska vrata, prislukivala njihov razgovor, prenosila tue rijei i time
zavaala komije. Takoer Poslanik, a.s., upozorava da e jedna ena u
Dehennem zato to je zatvorila maku i nije joj dala ni hranu ni pie.
Nasuprot tome navodi sluaj ene koja je inila zinaluk, pa je napojila ednog
psa i bit e joj oproteno.
Pogledajmo Poslanikov, a.s., nain poduavanja ashaba i ukazivanja na
greke. Muavija ibn Hakem, r.a., pria: Jednom prilikom dok sam klanjao sa
Poslanikom, jedan ovjek je kihnuo, pa sam mu u namazu rekao:
Jerhamukellah! (Allah ti se smilovao!) Prisutni su me presjekli svojim otrim
pogledima. Ja sam tada rekao: Teko mojoj majci, to me tako gledate? Tada
su mi oni svojim rukama pokazali da utim, pa sam uutio. Kada je Poslanik
zavrio sa namazom, ja nisam vidio boljeg i paljivijeg odgajatelja i uitelja od
84
Buharija i Ebu Davud.
85
Hadis su zabiljeili Ebu Davud 13/156 (4776), Tirmizi 6/128 (2061) i drugi.
86
Buharija, 8/197, Kitabu l-hudud.
87
Buharija, Muslim i Ebu Davud.
njega. Tako mi Allaha, niti me je kritikovao, niti me udario, niti mi je ta runo
rekao, nego mi je na lijep nain rekao: Zaista u namazu ne prilii da se ita
govori, osim Subhanallah, Elhamdulillah i uenja Kurana.88
88
Muslim,1/381, Kitabu l-mesadid.
nakon toga Boijem Poslaniku s.a.v.s., kome sam rekao: uo sam ovoga kako
ui suru El-Furkan drukije nego to si ti mene poduio. Boiji Poslanik
s.a.v.s., ree: Pusti ga! Ui, Hiame (da ujem)! Uio je pred njim isto
onako kako sam ga i ja uo da ui, a Allahov Poslanik s.a.v.s., ree: Tako je
objavljena! Ui ti, Omere! - ree nakon toga. Ja sam uio onako kako je
mene poduio, pa Boiji Poslanik s.a.v.s., ree: I tako je objavljena. Ovaj je
Kuran, doista, objavljen na sedam naina uenja, pa uite kako vam je lake!
Danas u svijetu ima deset priznatih naina uenja Kurana (kiraeta), a
oni opet svoje rivajete i vedhove (varijante). Postavlja se pitanje: ako na polju
uenja Kurana imamo bogatstvo u raznovrsnoj ispravnosti, kojeg emo, onda,
ashaba/ashabe slijediti? Naravno, mi sve ashabe volimo i cijenimo, ali ne
smijemo sebi dozvoliti da favorizujui neke od njih iskljuujemo mogunost i
djelovanje drugih.
89
Sura El Maide, 32.
90
Tirmizi.
zakopavanjem ive enske djece, koje je bilo rasprostranjeno u predislamskom
dobu. Allah d.. u Kuranu kae: I kada iva sahranjena djevojica bude
upitana zbog kakve krivice je ubijena.91
Zabrana ubijanja
91
Sura Et Tekvir, 8-9.
92
Sura En Nisa, 93.
93
Nesai 7/83.
94
Nesai.
95
Tirmizi i Nesai.
96
Kurtubijev tefsir.
97
Hadis je sahih, Ebu Davud.
98
Fethul-Bari, 12/188.
27
ja Allahov Poslanik, osim u tri sluaja: oenjenu osobu koja uini zinaluk,
osobu koja bespravno ubije drugu osobu i osobu koja napusti svoju vjeru i
zajednicu.99
Ibn Hazm, rahimehullah, kae: Najvea dva grijeha kod Allaha d..,
nakon irka su: ne klanjati farz-namaz (u propisano vrijeme) i ubiti vjernika ili
vjernicu bez razloga.100 Propisi islama su toliko preventivni po pitanju
upotrebe oruja da su zabranili bilo kakav gest ili potez koji moe rezultirati
straenjem ili ranjavanjem, pa makar to bilo i u ali. ak je zabranjeno da neko
u ali upire oruje prema drugom. Ebu Musa el-Eari, r.a., prenosi da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ko protiv nas bude nosio oruje, taj ne
pripada nama.101
I na kraju molim Uzvienog Allaha da uini da naa djela budu samo u
ime Njega, da nai postupci budu onakvi kakve On voli, da nae ponaanje,
prakticiranje vjerskih propisa, pozivanje drugih u vjeru, bude na najljepi nain
i da bude u skladu sa onim kako je to inio Muhammed, s.a.v.s. Amin!
99
Buhari i Muslim.
100
El-Muhalla, 10/342.
101
Buhari 8/90 i Muslim 1/97.
28