Dr.

Fuad Sedi
Dr. Izet Terzi

SAVJETI
MUSLIMANSKOJ
OMLADINI
 SADRAJ

Uvod ................................................................................................................ 3
Neklanjanje u dematu za postavljenim imamom........................................... 4
Novotarije i njihovo razumijevanje kod nas ................................................... 8
Organiziranje mevluda i slinih sveanosti ..................................................... 9
Koritenje tespiha i zajedniki zikr u namazu............................................... 11
Razmicanje nogu u namazu........................................................................... 11
Obavljanje namaza po drugim mezhebima ................................................... 12
Dizanje ruku prilikom uenja dove i potiranje lica nakon toga .................... 12
Uvaavanje vjerskih autoriteta (uleme)......................................................... 14
Umjerenost u svemu ...................................................................................... 16
Umjerenost u svakodnevnim poslovima ....................................................... 17
Osjeaj za sredinu u kojoj se nalazimo ......................................................... 18
Umjerenost u duini uenja u namazu .......................................................... 19
Nareivanje dobra i odvraanje od zla .......................................................... 20
Je li najvei iman izabrati ono to je najtee? ............................................... 21
I ashabi su se razlikovali ............................................................................... 23
Pretjerano slijeenje 'samo ashaba' ............................................................... 25
Svetost ivota nevinih osoba ......................................................................... 26
Zabrana ubijanja ............................................................................................ 27
 SAVJETI MUSLIMANSKOJ OMLADINI1

Uvod

Bismillahi-rrahmani-rrahim!
Svjedoci smo da se Bosna i Hercegovina, kao i ostali dijelovi Balkana u
toku posljednjih ratnih zbivanja, kao i u postratnom periodu, nala na udaru
razliitih razumijevanja vjere islama i prakticiranja vjerskih propisa. To je
donekle i razumljiva pojava s obzirom na prisustvo muslimana iz drugih
podneblja koji su svojim prisustvom eljeli pomoi muslimanima u najteim
danima. Ti ljudi su uglavnom bili pripadnici drugih islamskih pravnih kola
(mezheba) i njihovo mijeanje sa naom omladinom rezultiralo je zbunjenou
i nejasnoama u razumijevanju pojedinih vjerskih propisa. Vjerovatno je, u
tom kontaktu sa naom sredinom, nedostajalo mudrosti i primjenjivanja
opepoznatih pravila u pozivanju u islam, davetu. Trebalo je imati na umu da
islam ovdje postoji nekoliko stoljea, da je tu bilo i uleme, uenjaka, medresa i
ostalih vjerskih institucija koje su uvale i njegovale emanet vjere, koji su
preuzeli od svojih prethodnika. Allahov Poslanik, s.a.v.s., u jednom hadisu
kae: Stanovnici Meke najbolje poznaju svoje podruje i svoje prilike. Tako
isto i muslimani naih podruja bolje poznaju nae podneblje, nae prilike i
nae probleme, kao i mogua rjeenja za njih.
Takoer se morao uzeti u obzir i period razliitih sistema koji su vladali
ovim prostorima, pogotovo onih pedesetak godina nakon Drugog svjetskog
rata, kada je vjera marginalizirana i stavljana u drugi plan. Svjesni smo da su se
tokom tog tekog perioda u vjeru moda i uvukle neke novine koje nemaju
osnovu u vjeri, ali to razumijevamo kao rezultat truda na ouvanju bilo ega
to ima veze sa vjerom, nainom ouvanja veze izmeu ljudi i Boga, koji
moda i nije bio najadekvatniji, ali je u tim prilikama vjerovatno bio jedini, da
bi se vjera sauvala.
Treba imati na umu i to da je unoenje razdora meu muslimane,
njihovo meusobno zavaanje i razbijanje njihovog jedinstva i sloge taktika
njihovih neprijatelja, koji ih na drugi nain ne uspijevaju nadvladati. Naalost,
1
Tekst je objavljen u hrstomatiji: SAVREMENE MUSLIMANSKE DILEME, pluralizam,
ljudska prava, demokratija, pravda, dihad, ekstremizam, terorizam. Prireiva: Ahmet
Alibai. Izdava: Centar za napredne studije, Sarajevo, 2009./1430. h.g. (pdf-izdanje)
u tome su nekad manje, nekad vie i uspijevali. Tako su se pojavili novi pravci,
nove sekte i nova tumaenja islamskih propisa, koji i danas egzistiraju meu
muslimanima. Njihovi pogledi i tumaenja ponekad ne samo da nisu bili u
skladu sa glavnim izvorima nae vjere, Kuranom i Hadisom, ve je bilo i
oprenih stavova i raznih novotarija koje su se uvukle u propise nae vjere. Sve
te nalete i pokuaje udaljavanja od glavnih izvora svoje vjere, muslimani su,
hvala Bogu, u najveem broju odbacili i ostali na kursu pravog puta i ivota u
okrilju svoje iste vjere.
Jedna od muslimanskih skupina koje su se pojavile u posljednjem ratu i
iza njega u Bosni i na Balkanu je ona koja je prihvatila stavove drugih
mezheba, ili bolje reeno formirala vlastiti mezheb, koji uveliko odstupa od
tradicionalnog hanefijskog mezheba, koji je ve ustaljen i stoljeima prihvaen
na ovim prostorima. Sve to izazvalo je brojne probleme, polemike,
uznemiravanja i razdor ionako krhke zajednice muslimana. O tome se mnogo
pisalo, prialo, polemisalo i sukobljavalo i tako su se irili smutnja i nered
meu muslimanima. Sve ta deavanja meu nama, koja jo uvijek traju, nisu
doprinijela jaanju i irenju islama. Naprotiv, izazvala su nove podjele i
razilaenja, te sukobe i najee verbalne obraune meu muslimanima,
naalost ak i u damijama.
U ovim skupinama ima veliki broj estitih, pobonih i dobronamjernih
mladia muslimana, koji se maksimalno pridravaju propisa svoje vjere islama
i uvaju se zabrana, harama. Radi njih, radi ouvanja zajednice muslimana je i
ovo obraanje i pisanje, krajnje dobronamjerno i samo u ime Allaha, da
pomognemo savjetom jedni drugima, jer je vjera savjetovanje, kako je rekao i
poslanik Muhammed, s.a.v.s. elimo da naoj omladini ukaemo da nije
ispravno samo ono to im se iz takvih krugova nudi, nego da je naa vjera vjera
samilosti, blagosti i uzajamnog uvaavanja, kako nas je uio onaj koji je poslan
cijelom ovjeanstvu, a na iju praksu se skoro svi pozivamo. Muhammed,
a.s., je poslan kao milost svjetovima i on je, uistinu, bio Allahova milost koja
je hodila po Zemlji i koji je svojim rijeima, izmeu ostalog, ukazao kako se
lijepim ahlakom dostiu najvii dennetski stepeni. U tom duhu na narednim
stranicama emo pokuati ukazati na neka shvatanja i postupke koji nemaju
opravdano uporite u naoj lijepoj vjeri, ali zato imaju kobne posljedice po
jedinstvo nae muslimanske zajednice.

Neklanjanje u dematu za postavljenim imamom

Jedno od pogrenih i neispravnih shvatanja pojedinaca je i shvatanje da

nije dozvoljeno klanjati za pojedinim imamima, ni dumu-namaz ni ostale
namaze. Taj svoj stav oni opravdavaju nedostacima, manjkavostima, bidatima
(novotarijama) koje taj imam, po njihovom ogranienom shvatanju, ima kod
sebe, a koje ga ine nedostojnim imamske dunosti. Oni smatraju da klanjanje
za takvim imamom nije ispravno i da takav namaz nije primljen. Kao rezultat
toga imamo formiranje posebnih, odvojenih demata, gdje oni klanjaju po
sunnetu, ili u istim damijama klanjaju nakon obavljenog namaza i to je
najgore, javno iznose svoje miljenje, irei tako smutnju i dovodei i imama i
dematlije u nezgodnu situaciju. U zadnje vrijeme je takoer primjetno da
denaze pojedincima, njihovim istomiljenicima, ili lanovima njihovih
familija, klanjaju iskljuivo oni, jer smatraju da su oni najbolji i najprei da to
obave, a ne dotini imam u tom mjestu, koji je postavljen od strane najviih
vjerskih instanci u naoj zemlji. Takoer se vrlo esto deava da ovi ljudi nee
uope da klanjaju danazu obinom svijetu, jer smatraju da su oni slabi ili
nikakvi muslimani.
Ovi pojedinci ili ne znaju, ili ne ele da znaju, da ovakvim postupcima
dovode u pitanje ispravnost svog namaza i namaza onih koji se povode za
njima. Toliko je hadisa u kojima Allahov Poslanik, s.a.v.s., upozorava na
vanost zajednikog klanjanja, odravanja jedinstva i slo- ge u dematu. Ne
treba oni da brinu za ispravnost namaza, jer je to Poslanik, s.a.v.s., jo davno
zagarantovao dematlijama, pa ak i kada bi bilo nekih nedostataka i
manjkavosti kod imama. Prvenstveno je imam odgovoran za svoj namaz i za
namaz onih koji su iza njega, jer ako on pogrijei, dematlije imaju sevap i
namaz im je ispravan, a imam je grjean, kao to stoji u hadisu koji prenosi
Ebu Hurejre, r.a.: Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Imami e vam klanjati, pa ako
to obave kako treba, imat ete nagradu i vi i oni, a ako oni pogrijee, vi ete
imati sevap, a oni e snositi grijehe.2
Navedeni hadis se odnosi na klanjanje u odreeno namasko vrijeme, ali
i na sve drugo to se tie zajednikog obavljanja namaza. Ibnul-Munzir kae:
Ovaj hadis pobija miljenje onih koji smatraju da neispravnost namaza od
strane imama prelazi na one koji su klanjali za njim. Muhelleb kae: Ovaj
hadis ukazuje da je dozvoljeno klanjati za bogobojaznim imamom, a i za onim
koji je grjenik, pogotovo ako bi se bojali njegova zla.3 U drugom hadisu koji
prenosi Ebu Hurejre, r.a., Allahov Poslanik, s.a.v.s., kae: Boriti se na
Allahovom putu je vaa obaveza sa svakim pretpostavljenim, bio on
dobroinitelj ili grjenik, pa makar inio i velike grijehe. Duni ste da klanjate
u dematu za svakim muslimanom, bio on dobroinitelj ili grjenik, pa makar
inio i velike grijehe. Klanjati denazu-namaz duni ste svakom muslimanu, bio
on dobroinitelj ili grjenik, pa makar inio i velike grijehe.4
Prenosi se takoer da je Hasan el-Basri upitan o klanjanju za imamom
koji ini neke novotarije (bidate), pa je Hasan rekao: Ti za njim klanjaj, a on

2
Hadis je sahih, a biljei ga Buharija 2/187 (654).
3
Pogledaj El-Feth, 2/188.
4
Hadis je zabiljeio Bejheki u uabu l-imanu, 7/3.
je odgovoran za svoju novotariju.5 Ovu predaju je Buharija spomenuo u
poglavlju Klanjanje za imamom koji kod sebe ima neku novotariju. Na istom
mjestu Buharija biljei da je Ubejdullah ibn Adijj ibn Hijar doao kod Osmana,
r.a., kada je bio opkoljen od strane onih koji su unosili smutnju i razdor u
islamskom drutvu. On ga je tada upitao: Ti si na imam a zapao si u situaciju
u koju si ve zapao, nama kao imam klanja neki ovjek koji je upleten u ovu
smutnju, pa se mi, klanjajui za njim nelagodno osjeamo, pa ta da radimo?
Osman mu odgovori: Namaz je neto najbolje to ljudi mogu obavljati, pa
ako ljudi ine dobro, ini ga i ti sa njima, a ako oni ine loe, ti se kloni
njihovih loih djela.6 Ibn Hader kae: Iz ovoga vidimo da Osman nije tog
imama spomenuo ni po emu loem, nego je rekao da je to njegovo klanjanje
najbolji posao... Takoer, njegova izreka ukazuje na vanost zajednikog
klanjanja, pogotovo ako ima smutnje i nereda, da se demat ne bi jo vie
razjedinjavao.7 Ove izreke i postupci nam dovoljno govore o vanosti uvanja
demata, zajednikog klanjanja, pa ak ako bi i bilo nekih nedostataka kod
imama.
Poznat je sluaj ashaba Ebu Seida el-Hudrija sa Mervanom, Mauvijinim
namjesnikom u Medini, koji je htio da bajramsku hutbu odri prije klanjanja
bajram-namaza, kako bi natjerao ljude da sluaju njegovu hutbu. S obzirom da
sluanje hutbe nije vadib, po miljenju nekih uenjaka, ljudi bi se razilazili
odmah nakon namaza i ne bi sluali hutbu. Ovaj namjesnik je na ovaj nain
htio natjerati ljude da sluaju hutbu. Ebu Seid ga je upozorio i rekao mu da je
ispravno prvo klanjati bajram, pa onda drati hutbu. Mervan se na to ogluio i
uradio je onako kako je naumio.8 Takoer emo navesti i sluaj drugog ashaba,
Velida ibn Ukbeta, Osmanovog, r.a., namjesnika u Kufi, koji se napio i tako u
pijanom stanju klanjao sabah-namaz kao imam ljudima. Kada je nakon dva
rekata predao selam, upitao je prisutne: Hoete li jo koji rekat da vam
dodam? Velid je bio Osmanov brat po majci i njegov namjesnik u Kufi pet
godina. Kasnije su ljudi obavijestili Osmana o tom sluaju i kada je naao
nekga da to posvjedoi, naredio je da se Velidu udari etrdeset udaraca biem
zbog tog prekraja.9
Ove primjere sam naveo da ukaem na situacije u kojima su se nalazili
ashabi i tabi'ini koji su prisustvovali ovim dogaajima, a ni za jednog se ne
kae da je napustio namaz i da nije klanjao za imamom, niti da je ponovo
klanjao dotini namaz. Kod nas se, pak, nekada zbog nebitne sitnice prigovara

5
Ovu predaju biljei Buharija u Babu imameti meftun ve l-mubtedi, pogledaj El-Feth, 2/188
(659), poglavlje u Knjizi o ezanu. Ibn Hader kae da je Seid ibn Mensur ovu predaju zabilje-
io sa svojim senedom.
6
I ovo je zabiljeio Buharija na istom mjestu.
7
Pogledaj El-Feth 2/188.
8
Ovo je zabiljeio Buharija u svom Sahihu, pogledaj El-Feth, 2/49 (956), Kitabu l-idejn.
9
Ovaj sluaj je zabiljeio Buharija, pogledaj El-Feth, 7/53 (3696).
imamu, njegovom vjerovanju (akaidu), o njemu se svata pria, pa to sve
uzimamo kao opravdanje da za njim ne klanjamo. Hvala Bogu, jo nigdje se
nije ulo da je neko imamio a bio u pijanom stanju, niti je neko pokuao da
odri hutbu prije bajram- namaza. Ako su ashabi, r.a., sve ove postupke
tolerisali i za tim ljudima klanjali, elei na taj nain da ouvaju demat i
zajednicu, kako mi sebi onda uzimamo za pravo da ne klanjamo za naim
zvaninim imamima!?
Evo jo jednog primjera iz kojeg vidimo da su ashabi uvali demat i
zajednicu muslimana. Poslanik, a.s., je najavio da e doi vrijeme pa e halife
kasniti sa ikindijskim namazom. Na to ga ashabi upitae kako e tada
postupati. On im ree: Kod kue klanjajte ikindiju na vrijeme, a kada zaui
ezan, idite u damiju i klanjajte skupa sa svijetom. Nikom od njih Poslanik
nije rekao da ne klanja za takvim imamima, niti da prestane odlaziti u damiju,
nego ih savjetuje da ouvaju zajednitvo javnog klanjanja u damiji. Drati se
zajednice i ne razdvajati se od svoje odabrane skupine je kuransko naelo koje
je izraeno u slijedeem ajetu: vrsto se drite za Allahovo ue i ne
razjedinjujte se!10
Ebu Seid el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Imat ete emire (pretpostavljene) sa kojima e vaa srca biti zadovoljna i
njima ete teiti, a zatim e nad vama zavladati emiri koje e vaa srca
prezirati a od njihovih postupaka e vam se koa jeiti. Neki ovjek upita:
Hoemo li se boriti protiv njih? Poslanik, s.a.v.s., odgovori: Neete dok god
obavljaju (i ne spreavaju) namaz.11 Abdullah ibn Abbas, r.a., prenosi da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ko kod svoga emira (pretpostavljenog) vidi
neto to ne valja, neka se strpi (osaburi), jer ko god napusti zajednicu
(demat) koliko je jedan pedalj, pa tako umre, umro je dahilijetskom
smru.12
U svim situacijama treba uvati zajednitvo i biti pokoran svome
pretpostavljenom. U jednom hadisu Allahov Poslanik s.a.v.s. kae: Treba da
bude bude posluan svome pretpostavljenom, kada si raspoloen i kada si
neraspoloen, kada si u tekoj i u lahkoj situaciji i trebada mu daje prednost
nad sobom.13
Enes, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao:
Budite posluni i pokorni pa makar va pretpostavljeni bio abesinski rob, sa
malom crnom glavom!14 Allahov Poslanik, s.a.v.s ., ovu obavezu je spomenuo

10
Sura Ali Imran, 103
11
Hadis je zabiljeio Bejheki u uabu l-imanu 6/64.
12
Hadis je zabiljeio Buhari.
13
Hadis je zabiljeio Muslim.
14
Hadis je zabiljeio Buharija.
i u svom obraanju na Oprosnom hadu, gdje je, izmeu ostalog, rekao:
Budite pokorni svojim emirima, ui ete u Dennet Vaeg Gospodara.15

Novotarije i njihovo razumijevanje kod nas

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je u nekoliko hadisa upozorio svoje

sljedbenike da se uvaju bidata, tj. novotarija u vjeri, jer novotarije odvode u
zabludu. To su oni postupci koji bi mogli rezultirati iskrivljivanjem istog
vjerovanja, traenjem pomoi od nekog drugog mimo Allaha. Meutim, vrlo
esto kao rezultat nepoznavanja osnovnih pravila pozivanja na dobro i
odvraanja od zla, i nerazumijevanja prioriteta u vjeri, imamo pogreno
razumijevanje novotarija. Kod mnogih se javlja strah od moguih neislamskih
natruha koje bi se mogle udomiti u islamu, pa odbacuju svaku novinu i
nazivaju je bidatom - novotarijom. U takvoj opreznosti se nekad zna otii i
predaleko, pa se, svjesno ili nesvjesno, prekorauju granice nazivajui
bidatom sve to nije u skladu sa neijim vlastitim vienjem islama i erijata.
Da bi se moglo tano razluiti ta je novotarija, potrebno je baciti vie
svjetla na ovaj pojam. Jedinstven stav cjelokupne uleme ehli-sunneta je da je
zabranjena bilo kakva vrsta bidata (novotarije) u islamu ukoliko ona i
najmanje naruava sadraje nama poznatih imanskih i islamskih artova. S
obzirom da je islam cjelokupan ljudski sistem ivota, mogue se susresti i sa
novinama koje mogu biti ili u skladu ili u suprotnosti sa islamskim pogledom
na svijet.
Rije bidat u arapskom jeziku ima znaenje novine, tj. neega to
ranije nije postojalo. U Kuranu se govori kako su sljedbenici Isa'a a.s. pojaali
svoj ibadet dotle da su, u elji da se to vie priblie Allahu d.. prekoraili
granicu: A u srca sljedbenika njegovih smo blagost i samilost ulili, dok su
monatvo oni sami, kao novotariju, uveli. Mi ga nismo propisali, osim u elji
da steknu Allahovo zadovoljstvo, ali oni o njemu ne vode brigu onako kako bi
trebalo...16
Ovdje je rije bidat navedena u pozitivnom znaenju, iako oni u isto
vrijeme dobijaju kritiku zbog toga to ne vode dovoljno rauna o svom
pojaanom ibadetu. Imam afija kae da se novotarija dijeli na pohvaljenu i
pokuenu. Ona koja je u skladu sa sunnetom Boijeg Poslanika, s.a.v.s., je
pohvaljena, a ona koja je u suprotnosti sa istim je pokuena.17

15
uabu l-iman, 6/5
16
El-Hadid, 27.
17
Fethul-Bari, 17: 10.
 Kao primjer lijepe novotarije moe posluiti Omerova, r. a naredba., da
ljudi klanjaju teravih-namaz skupa, u dematu, pa kada ih je kasnije vidio kako
skupa klanjaju, rekao je: Divna li je ovo novotarija!18
Imam El-Gazali takoer kae da je zabranjena svaka novotarija koja je
u suprotnosti sa Kuranom i sunnetom, tj. erijatom, dok su neke novotarije
proizvod i zahtjev vremena i potrebe ljudi.19 On takoer u svom Ihjau navodi
i neke stroge uvare od novotarija koji u njegovo vrijeme nisu htjeli da ulaze
i klanjaju u damiji, ukoliko je ona bila pokrivena bilo ime osim hasurom. ta
bi tek sada rekli za raznolike ilime i tepihe po naim damijama, za lampu,
sijalice i pozlaene lustere, za struju od koje sija sva damija!?
Ibn Redeb el-Hanbeli kae da je novotarija sve novo to nema
nikakvog utemeljenja u erijatu, a eli mu se pripisati, dok novotarije koje
nemaju ni utemeljenja, ni veze sa erijatom i nisu novotarije, makar to one
jeziki bile.20
Ibn Hader kae da je bid'at neto novo to nije postojalo ranije, a kada
se spominje u domenu erijata, onda je ona pokuena.21 U hadisima Allahova
Poslanika, s.a.v.s., rije bid'at je navedena uvijek u negativnom kontekstu, dok
su h. Omer, Ebu Umame i Abdullah ibn Omer iznijeli i mogunost pozitivnog
poimanja iste.
Savremeni alim i veliki savremeni autoritet u svijetu ejh El-Karadavi
je jednom prilikom bio upitan: Da li je slikanje, odnosno fotografisanje
haram, tj. novotarija? ejhov odgovor je bio neobian: Dok neprijatelji
snimaju i slikaju svaki pedalj zemlje Arapa i muslimana, mi se bavimo takvim
pitanjima! - elei rei da je bavljenje i ovladavanje naunim tehnikim
dostignuima obaveza, a ne zabrana.

Organiziranje mevluda i slinih sveanosti

Islamska ulema se slae da je sveano obiljeavanje roenja (mevluda)

naeg Poslanika, s.a.v.s., neto novo i da toga nije bilo u njegovo vrijeme, pa
ak ni u prva tri stoljea islama. Meutim, islamska ulema se i razilazi u vezi s
ovim pitanjem, pa jedni to nazivaju pokuenom novotarijom, a drugi
pohvalnom novinom. Glavni argumenti onih koji se protive mevludskim
sveanostima su da takvo neto nije postojalo u doba Poslanika, a.s., ashaba,
niti tabiina. Takav stav opravdavaju i rasipanjem imetka (hrane) koja se tada
koristi, zatim moguom upotrebom muzike i mijeanjem mukaraca i ena.

18
Buhari, poglavlje o teravih-namazu, 1.
19
El-Gazali, El-Ihja, 2: 3.
20
Ibn Redeb, Damiul-ulum..., 160.
21
Ibn Hader, Fethu l-Bari..., 5: 156.
 Argumenti onih koji doputaju mevludske sveanosti su zasnovane na
tome da ne postoji nikakva erijatska striktna zabrana (tekstom Kurana i
hadisa) za takvo neto, dok upotrebom analogije nalaze dozvolu za taj in. Ibn
Hader kae da mevlud u sebi moe sadravati i pozitivne i negativne stvari, pa
ko se trudi i nastoji to provesti na vjerski ispravan nain, onda je to dozvoljeno,
a ako se tom prilikom upranjavaju zabranjene stvari, onda je i sam mevlud
zabranjen. Dokaz za dozvoljenu novotariju je uzeo iz primjera Muhammeda,
s.a.v.s., kada je vidio kako Jevreji Medine potuju i slave Musaa, a.s., i poste
auru, te je rekao: Mi smo prei Musau od Jevreja, pa postimo i mi auru.
Na taj nain je iskazao potovanje prema svome prethodniku i odobrio da i
muslimani upranjavaju post aure.22
U dozvoljene sadraje mevludske sveanosti ulema ubraja sljedee:
iskazivanje zahvale Allahu, d.., uenje Kur'ana, hranjenje siromaha, davanje
sadake, uenje i citiranje pobonih pjesama, poticanje ljudskih srca na dobro i
sjeanje na Ahiret. U isto vrijeme to ne smije ii na utrb farzova, obaveza, na
nain da se misli da smo time ispunili svoje glavne dunosti prema Stvoritelju,
niti da se u slavlju pretjeruje. Ako je u pitanju sveanost koja e se pretvoriti
samo u igru i zabavu, nedozvoljene pjesme i sadraje, onda to ulema
kategoriki zabranjuje.23
Dobronamjernost naeg naroda je rezultirala obiajem da se kod nas u
raznim prilikama, (kao to je enidba, roenje djeteta, useljenje u novu kuu i
tome slino) organizira mevludska sveanost, kako bi se tom inu dalo vjersko
obiljeje i na taj nain izrekla zahvalnost Allahu, d.., a ujedno i podijelila
radost sa najmilijima. Tom prilikom se ui Kuran, spominje Allah, d.., (ini
zikr), donosi salavat na Muhammeda, s.a.v.s., iitavaju se i recituju stihovi
koji govore o Poslanikovom, a.s., ivotu, kao i drugi pouni sadraji u kojima
se govori o vanosti vjerskih obaveza i o tetnosti grijeenja. Treba podsjetiti
da je organiziranje mevluda, u vrijeme komunizma, bio jedan od vrlo rijetkih
dozvoljenih povoda okupljanja muslimana, gdje bi se ujedno odrao koristan
vaz.
Svakako treba upozoriti da miljenja onih koji smatraju da Poslanik i
njegova dua prisustvuju ovakvim sveanostima nisu tana i nemaju nikakvo
utemeljenje u vjeri. Takoer, ne smijemo dozvoliti da organiziranje mevluda
bude naa jedina veza sa vjerom, a da se zapostavlja namaz i drugi obredi nae
vjere. Moda ba zbog ovakvih miljenja pojedinci tako otro kritikuju
organiziranje mevluda, kao da su to skupovi u kojima se hule i psuju vjerske
svetinje. Sveukupno, ini se da su na prostoru BiH mevludi imali znaajnu
ulogu u odravanju islama, a Allah najbolje zna.

22
Ibn Hader, Fethu l-Bari, 3: 39.
23
Izzet Atijje, Bida, 417.
 Koritenje tespiha i zajedniki zikr u namazu

Oduvijek je kod nas bila praksa da se poslije namaza zajedniki zikri

(tespih ini) i da se zajedniki ui dova. I nai stariji su lijepo govorili:
Kada se dije sijeno, treba lijepo dovriti, aludirajui time na
tespihanje i uenje dove nakon namaza. Meutim, jedan od novih pogleda koji
se kod nas nameu je etiketiranje ovog ina novotarijom, pa imamo situacije
kada neko mujezini da nee zajedniki da tespiha, smatrajui da je tim inom
upotpunio svoju vjeru. Nije nita drugo uradio osim to je zbunio na narod i
pokuao uvesti smutnju i razdor. Ako neko ne eli da mujezini onako kako je
uobiajeno, onda je bolje da se ne uputa u mujezinjenje jer e tako samo
poveati zbunjenost dematlija. Imam Nevevi, poznati uenjak u komentaru
Muslimovog Sahiha kae da nema zapreke da se zajedniki obavlja zikr dok
god imamo u damiji nekoga koga tome treba poduiti.
Naa dosadanja praksa u Bosni je pokazala da imamo toliko ljudi
meu naim dematlijama koji e, ako nemaju u rukama tespih, i ako im jo
mujezin glasno ne kae ta treba da izgovaraju, samo utjeti. Pa zato onda
smeta da ljudi, ako im to olakava zikr, koriste tespih ili neko drugo pomagalo?
A ko hoe da zikri na prste, to je i bolje, neka tako postupa, ali neka mu ne
smetaju oni koji to rade pomou tespiha ili kakvog drugog pomagala. Osim
toga, tespih je kod nas oduvijek imao vjersko obiljeje.

Razmicanje nogu u namazu

Safovi u namazu treba da budu ravni, popunjeni i ne smije ostati

praznina meu klanjaima. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: Poravnajte vae safove, jer ja vas uistinu vidim iza svojih lea. Dalje
Enes, r.a., kae: I mi bismo doticali jedan drugog naim ramenima i naim
nogama. Na kraju ove izreke u Meamerovoj predaji se dodaje i ovo: ...a
kada bi danas sa nekim tako postupio, odmaknuo bi se od tebe kao neposluna
mazga.24 Ovaj primjer sam naveo zbog toga da vidimo koliko su ljudi jo u
vrijeme ashaba i tabiina bili osjetljivi na ovakve postupke (prislanjanje noge
uz nogu), pa kakva je tek situacija sa naim svijetom danas. Moramo razumjeti
ljude i ne smijemo ih niim uznemiravati niti iritirati. Pogotovo vrlo esto
vidimo da pojedinci toliko pretjerano pri- daju vanost prislanjanju nogu jedne
do druge, a istovremeno naprave razmak izmeu njihovih ramena po desetak
centimetara, to je svakako pogreno.
Zapravo se esto deava da ljudi, kada se neko previe gura i stie ih u
safu, jednostavno izau iz safa i onda se opet nije nita korisno postiglo.

24
Ovo je zabiljeio Buharija u svome Sahihu. Pogledaj El-Feth 2: 211 (725), Kitabul-ezan.
Dakle, saff treba poravnati i niko ne smije nikog drugog na ovaj nain
provocirati i izazivati u namazu. Pokuajmo se to bolje skoncentrisati dok
smo u namazu, jer nam se od tog namaza prima samo ono u emu smo bili
skrueni i skoncentrisani.

Obavljanje namaza po drugim mezhebima

Forsiranje drukijeg naina klanjanja nije donijelo nikakve pozitivne

rezultate u naoj sredini, nego je samo unijelo zabunu meu naim narodom.
Treba imati na umu meusobno uvaavanje i potivanje uenjaka razliitih
mezheba. Prenosi se da je imam afija klanjao u Bagdadu, u blizini Ebu
Hanifinog kabura, pa nije uio kunut-dovu na sabah-namazu, kao to je to bila
njegova uobiajena praksa i njegov stav. Kada su ga upitali o tome, on je
odgovorio: Pa zar ne zasluuje vlasnik ovog kabura (misli na Ebu Hanifu) da
bude potovan!? Imam afija je znao da je to sredina u kojoj ljudi klanjaju po
hanefijskom mezhebu i zbog toga je tako postupio, ne elei da unosi razdor i
nesporazume meu ljude.
Ponekada vidimo pojedince koji, elei primijeniti neke hadise u
namazu, koji se koriste kao argumenti u drugim fikhskim pravcima, na taj
nain unose zabunu i remete ustaljeni nain klanjanja. Zaboravljaju da je sloga
i zajednitvo farz, a da su to stvari koje su sunnet, ili ak mustehab, samo
pohvaljene. Od tih shvatanja je dizanje ruku prije i poslije rukua, koje ima
hadisku podlogu u drugim mezhebima, ali je ouvanje nae sloge pree i
vanije od toga.
Nekada pojedinci u damijama pokuavaju sve nas poduiti kako se
klanja vitr-namaz, da treba kunut-dovu uiti diui ruke i to poslije rukua i
tome slino. Oni zaboravljaju da je to samo jedan od naina klanjanja vitr-
namaza. Pa zar je to jedini ispravan nain, a ono kako su nai dragi djedovi
klanjali i kako danas milioni ljudi irom svijeta klanjaju, nije ispravno? Na
ogranienost ovakvog razumijevanja vjere, kao i upitnost ovakve namjere
ukazuje i to da su zaboravili da je vitr-namaz bolje klanjati kod kue i to na
nain kako oni smatraju da je to najbolje, a ne da ovako javno zbunjuju narod u
damiji.

Dizanje ruku prilikom uenja dove i potiranje lica nakon toga

Kod ovakvih pitanja se ne smijemo ograniiti samo na broure u kojima

su izneseni jednostrani stavovi pojedinih uenjaka. Da pogledamo ta se govori
u hadiskim zbirkama o ovom pitanju. Nije mi jasno zato pojedincima toliko
smeta dizanje ruku prilikom uenja dove i zato to smatraju novotarijom, kada
se kao primjer mutevatir hadisa navodi upravo to da je Poslanik, s.a.v.s., dizao
ruke prilikom uenja dove, u raznim prilikama.
Abdullah ibn Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Molite Allaha dlanovima okrenutim prema nebu, a nemojte dlanove okretati
prema zemlji, a kada zavrite sa dovom, onda rukama potarite vaa lica!25
Ibn Reslan, u komentaru Ebu Davudovog Sunena, kae: U ovom hadisu
imamo dokaz da je onome ko ui dovu i u njoj neto trai sunnet da dlanove
svojih ruku okrene prema nebu, a ako u dovi trai da se prekine neko iskuenje
(kao npr. kina dova, zbog sue), onda se ruke okrenu prema zemlji. Ibn
Reslan dalje nastavlja: ... Iz ovoga hadisa se zakljuuje da onaj ko je uio
dovu, nakon dove potare svoje lice dlanovima...26 Hakim biljei slijedeu
predaju u kojoj Poslanik, s.a.v.s., kae: Kada ui dovu, okreni svoje dlanove
prema nebu, a kada zavri sa dovom, onda svojim dlanovima potari svoje
lice!"27
Omer ibn El-Hattab, r.a., kae: Kada god bi Poslanik, s.a.v.s., uio
dovu, nikada ne bi sputao svoje ruke dok sa njima ne bi potrao svoje lice.
Takoer se u hadisu kae: Kada vjernik digne ruke prilikom uenja dove,
Allah, d.., se stidi da mu te ruke vrati prazne.28 Ako je ve u hadisu tako
reeno, u emu je onda zapreka da se sa tim bereketom na dlanovima potare
lice, nakon prouene dove. Poslanik, s.a.v.s., je takoer, u svojoj bolesti uio
na svoje dlanove sure (El-Felek i En-Nas) i onda bi tim dlanovima potirao
svoje tijelo. Kada je oslabio, onda bi to radila Aia, r.a., i potirala ga svojim
dlanovima. Dova nakon namaza se prima, pa je vrlo praktino da se tada
obratimo Allahu, d.., dovom i da tom prilikom dignemo ruke i nakon toga
njima potaremo nae lice.
Bez obzira to se u senedima nekih od ovih hadisa nalaze pojedini slabi
prenosioci, ipak metn, tj. tekst ovih hadisa dosee do derede dobrog, hasen-
hadisa i nema nikakve zapreke da se po njima postupa, kako to obrazlae veliki
broj uenjaka u svojim knjigama. Moramo imati vie razumijevanja za na
narod koji je uobiajio na jedan nain klanjati, uiti dovu i moramo obostrano
imati vie razumijevanja i tolerancije, ali moramo izbjegavati i provociranje i
uznemiravanje drugih, koji su pored nas.

25
Hadis su zabiljeili Ebu Davud i Ibn Made.
26
Komentar Ebu Davudovog Sunena od Ibn Reslana, 2/452.
27
Pogledaj Et-Telhisu l-habir od Ibn Hadera, 1/250.
28
Hadis su zabiljeili Tirmizi 9/329 (3446) Ed-Davat, Hakim, Taberani i drugi.
 Uvaavanje vjerskih autoriteta (uleme)

Obaveza nas vjernika je da cijenimo i uvaavamo nau ulemu, nae

pretpostavljene i kada bismo kod njih zapazili neke greke. Nai prethodnici su
o tome vodili toliko rauna da su ak napisali i posebna djela u kojima su
govorili o potivanju i ophoenju uenika prema svojim uiteljima, mlaih
prema starijima itd. Pojedinci su sebi umislili da svijet poinje od njih i da
jedino oni pravilno primjenjuju islamske propise, a do tada su to, kako oni
kau: ...bili samo dahili i neznalice i tome slino. Ti pojedinci nisu svjesni
niti znaju cijeniti ono to su nai prethodnici, naa ulema, uradili i koliko su se
rtvovali na putu ouvanja emaneta vjere. ta su sve podnosili kroz razliite
sisteme koji su prohujali ovim naim podnebljem. Vrlo esto se u zatvor ilo
bez ikakvog razloga, ili zbog neke izreke koja se mogla dvojako razumjeti.
ivjeli su u sistemu u ko-jem se zbog obinog dizanja ruku prilikom uenja
Fatihe svojoj majci na denazi ilo na odgovornost, jer je to znailo
opredijeljenost za vjeru islam. A danas sreemo one koji smatraju da je dizanje
ruku prilikom uenja dove bidat, novotarija.
Ovakve osobe ne znaju uvaavati ni nae prethodnike, niti nau da-
nanju ulemu i nae vjerske predstavnike. Oni smatraju da ine najvei dihad
kada o naim vjerskim predstavnicima svata govore. Zaboravljaju da im je
vjerska obaveza poslunost i pokornost pretpostavljenom, pa makar on bio
abesinski rob, kako to u hadisu stoji. Na taj nain samo ire smutnju i unose
razdor meu muslimane. Allah, d.., nas poduava kako se treba ophoditi
prema onima koji su nas u vjeri pretekli i koji su nam prenijeli emanet vjere, pa
kae: Oni koji poslije njih dolaze, govore: Gospodaru na, oprosti nama i
brai naoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima naim bude
imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru na, Ti si, zaista, dobar i
milostiv.29
Koliko se u islamu uvaava i potuje ulema i oni koji se bave naukom,
govore slijedei navodi. Ebu Derda, r.a., kae: uo sam Allahova Poslanika,
s.a.v.s., kako kae: Ko bude slijedio put traenja nauke, Allah e mu olakati
put prema Dennetu. Zaista meleki postavljaju i prostiru svoja krila onome koji
trai nauku iz zadovoljstva s tim njegovim inom. Prednost uenog ovjeka nad
pobonim ovjekom je kao prednost punog mjeseca nad ostalim zvijez- dama.
Za oprost grijeha uenjaku moli sve to je na nebesima i na zemlji, pa ak i
ribe u morskoj dubini. Uenjaci su nasljednici Allahovih poslanika, a poslanici
nisu u nasljedstvo ostavili ni zlatnika ni srebrenjaka, nego su ostavili znanje,
pa ko se toga prihvati, prihvatio se onoga to je najvrjednije.30

29
Sura El-Har, 10.
30
Hadis je zabiljeio Ebu Davud.
 Osman ibn Affan, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je
rekao: Na Sudnjem danu za ljude e se zauzimati (efaat initi) poslanici,
a.s., zatim uenjaci a zatim ehidi.31 Dabir ibn Abdullah, r.a., pripovijeda od
Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Ueni i pobonjak e biti proivljeni,
pa e se pobonjaku rei da ue u Dennet, a uenjaku e se rei da saeka dok
se zauzme za druge ljude koje je poduavao dobru."32Ebu Bekrete, r.a., prenosi
da mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Budi uen, ili onaj koji trai nauku,
ili onaj koji slua ili onaj koji voli nauku, i nemoj biti peto, pa da bude
upropaten.33 U drugoj predaji jedan od prenosilaca kae drugom (Ubejd ibn
Hammad kae Atau): Teko onome kod koga ne bude ni jedna od tih
osobina.
Ibn Mubarek je kazao: Za ispravno traenje nauke potrebno je e-
tvero: slobodno vrijeme, novac, pamenje i bogobojaznost.34 Katade kae:
Od mudrosti je zapisano: Blago uenom koji govori i blago onome koji
pomno slua.35 Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda od Allahova Poslanika, s.a.v.s.,
da je rekao: Ko bude traio nauku koja se trai u ime Allaha, a on je bude
traio radi dunjalukih interesa, nee osjetiti dennetskog mirisa.36
Dabir ibn Abdullah, r.a., pripovijeda od Allahova Poslanika, s.a.v.s.,
da je rekao: Ko bude traio nauku da bi se time ponosio pred uenjacima, ili
raspravljao sa neznalicama, ili time izraavao svoju pristranost nekom
medlisu (halki), taj je zasluio vatru.37 Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Najteu kaznu na Sudnjem danu imat e
onaj uenjak od ijeg znanja nije bilo koristi.38
Hasan Basri, rahimehullah, kae da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Ko god od ljudi odri hutbu (govor), Allah, d.. e ga pitati ta je time elio
postii? Malik ibn Dinar, kada bi god prenosio ovaj hadis, gorko bi zaplakao,
tako da nije mogao dalje govoriti. Nakon toga bi rekao: Mislite da je meni
lahko kada vam neto govorim, a ja znam da e me Allah, d.., za to pitati na
Sudnjem danu, ta sam time elio postii.39
Kako kod traenja nauke, tako isto i kod njenog prenoenja na druge
ljude, ovjek mora voditi rauna da mu bude ispravan nijjet i da svakim svojim
poslom eli postii Allahovo, d.. zadovoljstvo. Prema tome, vjernik uvijek
mora kontrolisati svoje srce i uvati ga od ejtanskog djelovanja. Dabir ibn

31
Hadis je zabiljeio Ibn Made.
32
uabu l-iman, 2/268.
33
Hadis je zabiljeio Taberani.
34
uabu l-iman, 2/272.
35
uabu l-iman, 2/278.
36
Hadis su zabiljeili Ebu Davud, Ibn Made i Hakim.
37
Hadis je zabiljeio Hakim.
38
Hadis je zabiljeio Ahmed ibn Hanbel u Zuhdu.
39
uabu l-iman, 2/228.
Abdullah, r.a., kae: Uenjak treba preiavati svoje srce kao to ovjek isti
svoju odjeu od prljavtine.40 Malik ibn Dinar, rahimehullah, kae da je u
Tevratu proitao: Pravi uenjak je onaj ije znanje pobijedi njegove hirove i
prohtjeve.41

Umjerenost u svemu

Muhammed, a.s., je milost cijelom ovjeanstvu i on se uistinu tako i

ponaao. Njegovo ophoenje prema ljudima u sredini u kojoj je ivio, bili oni
muslimani ili nemuslimani, uistinu je primjer i olienje te milosti koja je hodila
zemljom. Njega su uvaavali kako njegovi sljedbenici tako i njegovi protivnici
ili neistomiljenici. Nakon tako lijepih primjera blagosti i susretljivosti sa
ljudima, ko ima pravo da ovog ovjeka, a.s., prikazuje kao nekog ko je bio
grub, odnosno, ko sebi uzima za pravo da njegovu praksu, sunnet prikazuje
svijetu kao neto tako naporno, komplikovano i skoro neprihvatljivo u mnogim
sredinama!? U narednim redovima nastojat emo ukazati da je njegova praksa,
sunnet, prilagodiva i primjenjiva za sva vremena i sva podneblja gdje ive
muslimani, samo je treba istinski i pravilno razumjeti, kako bi se kao takva
mogla i primijeniti.
Poslanik, a.s., je za sebe rekao: Ja sam milost koja vam je
poklonjena.42Poslan sam s milou.43 Dalje Poslanik, a.s., savjetuje, pa
kae: Smilujte se drugima, pa e se i vama smilovati!44 Allah me nije
poslao sa potekoama niti naporima, nego me poslao kao uitelja i onoga koji
e olakavati.45 Poslanik je bio blag i milostiv i brinuo se za svoje
sljedbenike. Allah, d.., za njega kae: Doao vam je Poslanik, ...a prema
vjernicima je blag i milostiv.46 Njemu njegov Gospodar ukazuje da je bio
drukiji i ishod njegove misije je bio drukiji: Samo Allahovom milou ti si
blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjeali bi se iz tvoje blizine. Zato
im prataj i moli se da im bude oproteno i dogovaraj se s njima.47 Takoer
ga Allah upuuje, pa kae: Ti sa svakim - lijepo! I trai da se ine dobra
djela, a neznalica se kloni!48 Pa koliko smo mi daleko od ovih kuranskih
uputa, koliko smo daleko od Poslanikove prakse?!

40
uabu l-iman, 2/290.
41
Hadis je zabiljeio Hakim.
42
Hadis je zabiljeio Muslim.
43
Hadis je zabiljeio Ahmed.
44
Hadis je zabiljeio Muslim.
45
Sura Et-Tevbe, 128.
46
Sura Ali Imran, 159.
47
Sura El-Araf, 199.
48
Hadis je zabiljeio Muslim.
 Blagost je osobina koja treba da krasi svakog muslimana, a pogotovo
onog koji poziva u vjeru. To je osobina koja sva druga djela krasi, a njen
gubitak sve ostalo kvari. Na to nas upuuje Allahov Poslanik, a.s., pa kae: U
emu god se nae, blagost to ukrasi, a gdje god je nema, to je pokvareno.49
Poslanik, a.s., poziva svoje sljedbenike ovoj osobini, pa kae: Zaista je Allah
Blag i voli blagost, i On za blagost daje ono to ne daje za grubost, niti za bilo
to mimo toga.
Poslanik, a.s., je bio najblae naravi i najmilostiviji prema ljudima.
Tako ga je Allah, d.., odgojio. Poznat je sluaj beduina koji je izvrio
malu nudu u damiji. Poslanik ga je zatitio od ashaba svojom blagou, a
ashabima je nakon toga rekao: Vi ste poslani da olakavate, a niste poslani da
oteavate.50 Upeatljiv je i primjer Poslanikovog, a.s., pedagokog pristupa
mladiu koji je od njega traio dozvolu da ini zinaluk, pa ga on lijepo
savjetuje i na kraju stavlja ruku na njegove grudi i moli Allaha, d.., ovom
dovom: Allahu moj, oprosti njegove grijehe, oisti njegovo srce i uini ga
moralnim! Nakon toga ovaj mladi nije ni pomiljao na nemoral.51 Na nama
je da se upitamo kako bismo se mi ponaali i kako bismo postupili u ovakvim i
slinim situacijama.
Poslanik, a.s., je ak uio dovu za one koji su samilosni prema ljudima,
pa u jednom hadisu stoji da je ovako uio: Allahu moj, ko god bude nadreen
ljudima iz moga ummeta, pa bude prema njima milostiv i Ti se njemu
smiluj!52 U islamu nema zastranjivanja, pretjerivanja, nema bjeanja ni u
jednu krajnost. Mi smo zajednica srednjeg puta i kao takve nas je Allah, d..,
u Kuranu opisao: ummeten vesetan53 - ummet sredine, to se takoer moe
prevesti i kao umjeren. Ibn Kesir ovu rije vesetan objanjava kao: najbolji
i najplemenitiji. Prema tome, svako zastranjivanje u vjeri (guluvv) znailo bi
skretanja sa ovog ispravnog, srednjeg puta na koji nam je Allah, d.., u
Kuranu ukazao i Poslanik, s.a.v.s., svojom praksom pojasnio.

Umjerenost u svakodnevnim poslovima

Kada pogledamo ivot naeg uzora Muhammeda, s.a.v.s., vidimo da je

on u svemu bio umjeren; u jelu i piu, jer je prakticirao kuranski ajet: Jedite i
pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.54 Poslanik, a.s., je
takoer bio umjeren u smijanju: Poslanik se nikada ne bi (glasno, grohotom)
49
Hadis je zabiljeio Muslim.
50
Hadis je zabiljeio Buharija.
51
Hadis je zabiljeio Ahmed.
52
Hadis je zabiljeio Muslim.
53
Sura El-Bekare, 143.
54
Sura El-Earaf, 31.
smijao, ve bi se smijeio.55 Poslanik upuuje na umjerenost u tome, pa kae:
Nemoj se puno (neumjereno) smijati, jer pretjeran smijeh umrtvljuje srce.56
Poslanik, a.s., kao na uzor bio je umjeren u svemu, u ibadetu, u
davetu, dranju govora, duini uenja u namazu i na to je podsticao one koje
ga slijede. Dr. Jusuf el-Karadavi navodei osobenosti nae, islamske, kulture
spominje i karakteristiku srednjeg puta ili umjerenosti.57

Osjeaj za sredinu u kojoj se nalazimo

Onaj ko poziva u vjeru, ili pojanjava neke vjerske propise, uvijek mora
imati u vidu gdje se nalazi, kome se obraa i da li je skupina kojoj se obraa u
stanju da razumije njegov govor, odnosno da li je to o emu govorimo
odgovarajua i najvanija tema o kojoj u toj sredini treba da govori. Ako ne
budemo imali sluha i osjeaja za sredinu u kojoj se nalazimo, moemo postii
potpuno suprotan efekat od onoga koji smo eljeli. Posluajmo izreke nekih
ashaba koji nas na to upozoravaju.
Ebu Derda, r.a., kae: Na svakom mjestu treba znati ta e se rei.
Alija, r.a., kae: Ljudima govorite onoliko koliko su oni u stanju da razumiju,
zar elite da oni zanijeu vjeru u Allaha i Njegova poslanika. Ibn Mesud, r.a.,
kae: Kada god ljudima pria neto to njihovi umovi ne mogu razumjeti, taj
govor e neke od njih odvesti u iskuenje (smutnju ili zabunu).58 Pogledajmo
kako Poslanik, a.s., upozorava Muaza na sredinu u koju e doi i upuuje ga
kako e se ponaati. alje ga u Jemen i upozorava ga da se dri postepenosti u
pojanjavanju vjerskih propisa, pa mu kae: Zaista e ti doi meu ljude
kojima je ve ranije objavljena nebeska knjiga, pa ih pozovi da priznaju da je
samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov poslanik. Ako oni od tebe to
prihvate, onda ih upoznaj da im je Allah propisao pet namaza dnevno. Ako od
tebe to prihvate, onda ih obavijesti da im je Allah propisao zekat, koji bogati
daju siromanim. Ako to prihvate, onda se uvaj da uzima ono to je
najkvalitetnije od njihovih imetaka i boj se dove onoga kome je uinjena
nepravda, jer izmeu nje i Allaha nema prepreke.59

55
Hadis je zabiljeio Tirmizi u E-emailu.
56
Hadis je zabiljeio Tirmizi.
57
Pogledaj Salih Indi, Suvremeni prikaz Poslanikove linosti, str. 10.
58
Predgovor Muslimovog Sahiha.
59
Hadis je zabiljeio Muslim.
 Umjerenost u duini uenja u namazu

Kada ovjek klanja sam, moe da ui koliko hoe dugo, ali ne smije na
to prisiljavati druge ljude. Poznat je sluaj kada je Poslanik, a.s., klanjao
teravih-namaz, pa su se ljudi narednih noi poeli sve vie i vie sakupljati i
povoditi za njegovim namazom. Nakon toga sljedee noi nije nikako izaao
klanjati i rekao je: Vidio sam ta ste uradili, pa nisam htio da vie izlazim
klanjati jer sam se pobojao da vam se to ne propie kao obavezan namaz, a vi
to ne mognete izdrati."60
U pouzdanim hadisima preneseno je da se Poslanik, s.a.v.s., naljutio na
neke ashabe koji su predvodili demat zbog toga to su previe dugo uili
poslije El-Fatihe kao to je to bilo sa Muazom ibn Debelom i Ubejjom ibn
Kabom, r.a. Tako se neki ovjek poalio Poslaniku, s.a.v.s., da ne moe
prisustvovati sabah-namazu zbog toga to imam previe dugo ui. Tada je
Poslanik rekao: O ljudi, zaista meu vama ima onih koji razgone demat. Ko
od vas bude imam ljudima, neka bude umjeren u uenju Kurana, jer zaista iza
vas ima slabih, starih i ljudi sa potrebama.61 Poslanik, s.a.v.s., upozorava da
se ne smije oduljiti sa namazom, pogotovo kada je neko imam drugim ljudima.
Na to ukazuje slijedei hadis. Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: Kada neko od vas klanja kao imam ljudima, neka
bude umjeren u namazu jer zaista meu njima ima slabih, bolesnih i ljudi sa
potrebama, a kada neko od vas klanja samo za sebe, onda neka odulji koliko
hoe.62 U ovom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., trai od imama koji
predvode namaz da budu umjereni u uenju nakon sure El-Fatiha znajui da iza
njih ima slabih, bolesnih, starih, nemonih, ena trudnica ili dojilja, putnika i
drugih osoba s razliitim potrebama ili ogranienjima.
Umjerenost pri uenju u namazu podrazumijeva da se ne ui previe
dugo poslije El-Fatihe, te da se ruku i sedda ne oteu vie nego to treba. Sa
ovim se ne misli na momenat povratka sa rukua niti na sjedenje izmeu dvije
sedde. Upravo radi toga Buharija je ovom hadisu stavio ovakav naslov:
Poglavlje u kojem se govori o umjerenosti imama na kijamu i potpunom
izvravanju rukua i sedde. Jednom prilikom se desilo da je Muaz, r.a., poeo
na jaciji namazu uiti suru El-Bekare. Tada je jedan ashab napustio zajedniko
klanjanje, klanjao sam za sebe i otiao kui. Neki ljudi su za njega rekli da je
munafik, a on se poalio Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: Poslanie, ja cijeli dan
radim sa svojim devama a Muaz je doao i poeo dugu suru u namazu. Tada
je Poslanik pozvao Muaza i rekao mu: O Muaze, zar hoe da posije smutnju

60
Hadis su zabiljeili Buharija, Muslim i drugi.
61
Hadis je zabiljeio Buharija 2/200 (704).
62
Muttefekun alejhi
meu muslimanima?63 to znai: Zar e ti ljude razgoniti i odvraati od
vjere. Tada ga je posavjetovao da ui suru E-ems ili Ed-Duha ili El-Eala.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., vodio je rauna o onima koji su klanjali za
njim, pa bi nekada skratio uenje iza Fatihe i uinio bi namaz umjerenim. Ebu
Katade r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Zaista ponekad
ponem da klanjam namaz i elim da due uim, ali kad ujem pla djeteta,
onda skratim uenje u namazu ne elei da oteam njegovoj majci.64
Treba napomenuti da se mora voditi rauna o ispravnom izvravanju
namaskih ruknova i skruenosti u namazu kako ova umjerenost ne bi dovela do
kvarenja namaza, pa da ne budemo od onih koji klanjaju namaz a namaz im se
ne prima, jer je namaz ono za to emo prvo biti pitani na Sudnjem danu.
Poslanikova tolerancija je dosezala do te mjere da bi on dozvolio da ga
njegov unuk, za vrijeme boravka na seddi, zajae, pa se on ne bi vraao sa
sedde sve dok on sam ne sie. Kada su ga ashabi upitali o razlogu njegovog
oduljivanja sa seddom, on je rekao: Moj unuk me zajahao dok sam bio na
seddi, pa nisam htio da ga ometam sve dok on sam nije siao. Upitajmo sebe,
kako bismo se mi ponaali, ili kako se ponaamo kada nam se dijete samo
primakne dok smo u namazu, a da ne govorimo o tome kada bi nam sjelo na
lea?! U drugom sluaju Poslanik, a.s., dri svoju unuicu u rukama dok
klanja, pa kada ode na seddu, spusti je na zemlju, a kada se vrati sa sedde,
ponovo je uzme u naruje.

Nareivanje dobra i odvraanje od zla

Pogrene metode su veoma esto prisutne u pozivanju u vjeru, odnosno

davi. Pravilo je da, ako e pokuaj izmjene nekog postupka dovesti do situacije
gore nego to je bila, onda je bolje da se u to ne dira. Jedan od najboljih
primjera za to je Poslanikov, a.s., hadis, u kojem se on obraa Aii, r.a.: O
Aia, da tvoj narod nije skoro izaao iz dahilijeta, naredio bih da se Kaba
porui, pa bih izgradio na njoj ono to je uklonjeno. Vratio bih njen ulaz na
visinu zemlje, napravio na njoj dvoja vrata, istona i zapadna, i vratio bih je
na Ibrahimove, a.s., temelje.65
O nainu obraanja ljudima govori nam i kuranski ajet u kojem Allah,
d.., nareuje Musau i Harunu da odu Faraonu, koji se uzoholio i za sebe
rekao da je bog: Idite Faraonu, on se uistinu osilio, pa mu se blagim govorom
obratite ne bi li se pobojao i podsjetio.66 Kada Allah nareuje Svome

63
Hadis je sahih, a zabiljeio ga je Buharija 2/200 (705).
64
Hadis je sahih, a zabiljeio ga je Buharija 2/201 (706).
65
Hadis su zabiljeili Buharija, Muslim, Nesai i Ahmed.
66
Sura Taha, 43-44.
Poslaniku da se ovom oholom i obijesnom ovjeku blago obrati, kako onda mi
treba da se obraamo naem narodu, koji eli neto da naui, ali da mu se to na
lijep nain objasni. U komentaru ovog ajeta pojedini uenjaci spominju sluaj
jednog ovjeka koji je bio previe grub u svom nastupu, pa je uao kod
tadanjeg halife i poeo da galami, ukazujui mu na nedostatke i teku situaciju
u drutvu. Tada ga mudri halifa posjeti na gore spomenuti ajet i ree mu: Ti
zna kako je Allah rekao Musau da se obrati Faraonu!? Niti sam ja gori od
Faraona, a nisi ni ti bolji od Musaa, molim te da se udostoji i da lijepo kae
to eli!
Od primjera koju ukazuju da treba uvaavati starije i paziti da se njihovi
osjeaji ne povrijede je sluaj kada su Poslanikovi, a.s., unuci Hasan i Husejn
vidjeli nekog starijeg ovjeka koji nije znao ispravno uzeti abdest. Tada su mu
se mudro obratili: Amida, ako ti nije teko da ocijeni ko od nas dvojice
ispravnije uzima abdest? Kada je ovjek vidio kako oni to lijepo rade, sam u
sebi je rekao: Ne zna se ko od vas dvojice to ljepe obavlja, ali uistinu ne
valja kako ja to radim. Na taj nain je poruka stigla onome kome treba, a niko
se nije naao uvrijeen.

Je li najvei iman izabrati ono to je najtee?

Pojedini ljudi smatraju da je najbolje izabrati ono to je najtee u vjeri.

Oni misle da tako zasluuju najveu nagradu. Svakako da je to zabranjeno
initi i ovjek ne smije sebi oteavati ono to mu je Allah olakao. Enes, r.a.,
kae da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Nemojte sebi oteavati, pa da vam i Allah
onda otea. Zaista su ljudi prije vas sebi oteali, pa im je Allah jo oteao...67
Naredni tekstovi ukazuju da to nije bila Poslanikova, a.s., praksa, jer
Allah od svojih robova ne trai da se mue i vjera nije zbog toga poslana. Aia,
r.a., kae: Kad god je Poslanik, a.s., imao prilike da izabere izmeu dvije
stvari, uvijek bi izabrao ono to je lake ako u tome ne bi bio grijeh, a ako bi tu
bio grijeh, onda bi bio najvie udaljen od te stvari.68 Allah, d.., u Kuranu
kae: Ta-ha. Ne objavljujemo Kuran da se mui, ve da bude pouka onome
ko se boji.69 I sve to je dobro, Mi emo tebi olakati.70 Ibn Kesir ovo
pojanjava ovako: Sva dobra djela emo ti olak- ati, propisat emo ti lahku,
blagu i umjerenu vjeru, u kojoj nema iskrivljivanja, niti nelagodnosti niti

67
Ebu Davud (4904) i Ebu Jeala (3694).
68
Hadis je muttefekun alejhi.
69
Sura Ta-ha, 1-3.
70
Sura El-Ala, 8.
potekoe. Allah, d.., takoer kae: Allah eli da vam olaka, a ne da
potekoe imate.71
Poslanikova, a.s., praksa, kao i savjet njegovim izaslanicima je uvijek
bio: Olakavajte i nemojte oteavati, obveseljavajte i obradujte ljude i
nemojte ih od sebe razgoniti!72 Ve smo spomenuli hadis u kojem Poslanik,
a.s., upozorava svoje ashabe i kae im: Vi ste poslani da olakavate, a niste
poslani da oteavate.73 Pogledajmo ta nam Poslanik, a.s., kae: Allahu
najdraa vjera je ona koja je blaga i lahka.74 Ova vjera je lahka i nee se
niko natjecati sa njom a da ga ona nee nadjaati, pa budite umjereni i
zbliavajte.75 Zaista je ova vjera jaka, pa u nju ulazite s blagou, jer onaj
koji previe brzo tjera svoju jahalicu (pre- tjeruje u vjeri) niti e stii tamo gdje
je krenuo niti e mu jahalica ostati u ivotu.76
Poslanik, a.s., upuuje na olakicu skraivanja namaza na putu i u
drugim situacijama i za tu olakicu kae: To vam je dar koji vam je dao Allah,
pa primite sadaku od Njega.77 Enes, r.a., pripovijeda da je Poslanik, a.s.,
vidio nekog ovjeka kako ide pjeice, oslanjajui se na dvojicu ljudi oko sebe.
Kada je upitao za njega, rekoe mu da se on Bogu zarekao da e pjeaiti. Tada
mu Poslanik naredi da uzjae jahalicu i ree: Zaista, Allahu ne treba ovo to
taj ovjek sam sebe kanjava.78 Jednom prilikom dok je drao hutbu, Poslanik
je ugledao nekog ovjeka kako stoji izloen suncu. Upitao je za njega, pa mu
odgovorie da je to ovjek zvani Ebu Israil, koji se zarekao da e postiti i tako
stajati, nee nikako sjedati, niti e ii u hladovinu, niti e s kim razgovarati.
Tada Poslanik ree: Recite mu neka razgovara, neka sjedne u hlad i neka
dovri svoj post.79
Ukbe ibn Amir, r.a., kae da se njegova sestra zerekla da e do Kabe
otii pjeice, bosa, pa mu je rekla da o tome upita Poslanika, a.s., pa kada ga je
upitao, on mu ree: Neka malo pjeai, pa onda neka uzjae na jahalicu.80
Iz ovih hadisa se razumije da namjerno izazvana patnja i izlaganje tekoama
nema nikakve podloge u propisima nae vjere i njenoj blagosti. Imam El-Izz
ibn Abdusselam kae: Nije ispravno initi ibadet sa potekoama, jer ibadet u
sebi sadri velianje Allaha, d.., a patnja nije ni velianje ni potivanje.81
Ibn Hader kae: Ovo ukazuje da sve ono to teti ovjeku i nanosi bol nije
71
Sura El-Bekare, 185.
72
Hadis je muttefekun alejhi.
73
Hadis je zabiljeio Buharija.
74
Biljei ga Buharija bez seneda u Sahihu i u El-Edebu l-mufredu, str. 109.
75
Hadis je zabiljeio Buharija.
76
Ahmed i Bezzar.
77
Hadis su zabiljeili autori est najpoznatijih hadiskih zbirki.
78
Buharija, 6/177, Kitabul-ejman i Muslim, 3/1264.
79
Buharija, 6/177, Kitabul-ejman i Ebu Davud.
80
Buharija, 3/35, Kitabul-hadd i Muslim, 3/1264.
81
Kavaidu l-ahkam, 1/36.
vjerom propisano niti ima potporu u Kuranu, niti u sunnetu, kao to je
izloenost suncu, hodanje pjeice bez obue i tome slino. Ibn Tejmijje, pak,
kae: Ako neko sam sebe, beskorisno, kanjava i nanosi bol, to nema nikakve
veze sa naom vjerom, jer nam je Allah naredio ono to nam koristi, a zabranio
nam je ono to nam teti.82
Jednom prilikom je Poslanik, a.s., uao u damiju, pa je ugledao
konopac vezan izmeu dva stupa. Kada je upitao za to to slui, ashabi su mu
odgovorili da to jedna ena koristi kada joj se zadrijema dok klanja noni
namaz, pa se ona onda uhvati za taj konopac da ne padne.
Tada je on naredio da se to smakne. Poslanika preporuka je da onaj ko
je pospan, u tom stanju ne treba da klanja nafile, da ne bi dove pogreno uio.
U ovakvim prilikama bi Poslanik, a.s., rekao: Izvravajte od ibadeta ono to
moete, jer zaista Allahu nee dojaditi da vas nagrauje sve dok vama ne
dojadi da inite dobra djela.

I ashabi su se razlikovali

Ashabi su najodabranija generacija koju je Allah dao da budu drutvo

Poslaniku, s.a.v.s. Meutim, i oni su se razlikovali po svojim osobinama i
specifinostima. Neki od njih su se istakli u nekoj oblasti, drugi opet u drugoj i
to je normalna pojava. Takoer su se razlikovali po svojoj privrenosti vjeri,
posveenosti nekoj vrsti ibadeta. Neki su se vie druili sa Poslanikom, a.s., a
drugi, zbog udaljenosti i posebnih obaveza, manje. Njihove naravi i ophoenja
meusobno i prema drugima, takoer, su bila razliita. Kod islamskih uenjaka
poznata je strogost Abdullaha ibn Omera i popustljivost Abdullaha ibn Abbasa.
Ako je ve postojala razliitost i kod ashaba, pa ona mora postojati i kod naeg
naroda. Ne mogu svi ljudi biti na istoj deredi privrenosti vjeri i mi toga
moramo biti svjesni.
Poslanik, a.s., istie posebnosti nekih od svojih drugova, pa kae:
Najmilostiviji od mog ummeta je Ebu Bekr, najstroiji u vjeri Omer,
najiskreniji u stidljivosti je Osman, najbolje poznaje halal i haram Muaz,
najbolje poznaje nasljedno pravo Zejd i svaki narod je imao svoga povjerenika
a povjerenik moga ummeta je Ebu Ubejde ibn El-Derrah.83 Poznat je primjer
Abdullaha ibn Amra, r.a., koji trai od Poslanika da mu dozvoli da to vie
vremena provede u dobrovoljnom postu, nonom namazu, da to vie puta
proui Kuran i tome slino. Poslanik ga savjetuje da se ne optereuje i nakon
njegove upornosti, on mu kae da posti svaki drugi dan i da nema boljeg od
toga. Kada je Abdullah uao u godine i vie nije mogao s lahkoom izvravati

82
El-Fetava, 22/314.
83
Hadis je sahih, Ahmed, Tirmizi, Ibn Made i drugi.
preuzete obaveze, a nije htio da ih napusti, onda je rekao: Kako sree da sam
prihvatio od Poslanika olakicu koju mi je nudio.84 Kasnije je sam Abdullah
priznao da je sebe opteretio, pa mu je to Allah uinio tekim.
Nasuprot ovom spomenutom primjeru navedimo sluaj ashaba koji se
interesuje samo za farzove, pa i za njega Poslanik obeava Dennet. Ebu
Hurejre, r.a., kae da je neki beduin doao Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: Allahov
Poslanie, uputi me na djelo za koje u, ako ga budem radio, ui u Dennet.
On mu je rekao: Oboavaj Allaha i nemoj Mu pripisivati druga, klanjaj
propisane namaze, daji obavezni zekat i posti mjesec ramazan. Tako mi
onoga u ijoj ruci je moj ivot, ree beduin neu ovome nita dodavati, niti
u ta od toga oduzimati. Kada je on otiao, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Ko
eli da vidi ovjeka iz Denneta, neka pogleda u ovoga ovjeka.85
U vrijeme Poslanikovog, s.a.v.s., ivota desilo se nekoliko sluajeva
krenja vjerskih propisa od strane ashaba, pa i pored toga je Poslanik sa njima
fino razgovarao, nije dozvoljavao da se sa njima neko ismijava, nego se prema
njima korektno odnosio. Dok je jedan ashab bio bievan i udaran zbog
ponovnog pijenja alkohola, neko od prisutnih ree: Allah te ponizio!
Poslanik, s.a.v.s., na to ree: Nemojte biti pomonici ejtanu protiv svoga
brata!86 Kada je Poslanik, s.a.v.s., htio da klanja denazu-namaz eni koja je
nakon injenja zinaluka kamenovana, neko od ashaba ree: Pa zar e njoj
klanjati denazu? Tada Poslanik, s.a.v.s., ree: Ona se uistinu tako iskreno
pokajala, kada bi se njena tevba razdijelila na sve stanovnike Medine, svima bi
doteklo."87
Poslanik, a.s., se navodi primjer pobone ene koja danju posti a nou
klanja. On na to kae da e ona u Dehennem zato to je nou obilazila
komijska vrata, prislukivala njihov razgovor, prenosila tue rijei i time
zavaala komije. Takoer Poslanik, a.s., upozorava da e jedna ena u
Dehennem zato to je zatvorila maku i nije joj dala ni hranu ni pie.
Nasuprot tome navodi sluaj ene koja je inila zinaluk, pa je napojila ednog
psa i bit e joj oproteno.
Pogledajmo Poslanikov, a.s., nain poduavanja ashaba i ukazivanja na
greke. Muavija ibn Hakem, r.a., pria: Jednom prilikom dok sam klanjao sa
Poslanikom, jedan ovjek je kihnuo, pa sam mu u namazu rekao:
Jerhamukellah! (Allah ti se smilovao!) Prisutni su me presjekli svojim otrim
pogledima. Ja sam tada rekao: Teko mojoj majci, to me tako gledate? Tada
su mi oni svojim rukama pokazali da utim, pa sam uutio. Kada je Poslanik
zavrio sa namazom, ja nisam vidio boljeg i paljivijeg odgajatelja i uitelja od

84
Buharija i Ebu Davud.
85
Hadis su zabiljeili Ebu Davud 13/156 (4776), Tirmizi 6/128 (2061) i drugi.
86
Buharija, 8/197, Kitabu l-hudud.
87
Buharija, Muslim i Ebu Davud.
njega. Tako mi Allaha, niti me je kritikovao, niti me udario, niti mi je ta runo
rekao, nego mi je na lijep nain rekao: Zaista u namazu ne prilii da se ita
govori, osim Subhanallah, Elhamdulillah i uenja Kurana.88

Pretjerano slijeenje 'samo ashaba'

Kada itamo tekstove nekih ljudi, primjeujemo da oni toliko

naglaavaju da treba slijediti samo ashabe, i oni to toliko nameu da se stie
dojam da im je miljenje i stav nekog od ashaba skoro vanije od miljenja
samog Poslanika, s.a.v.s. U prethodnim redovima bilo je rijei o tome kako je
naa dunost da potujemo i uvaavamo ashabe i cijenimo njihov trud koji su
uloili u pomoi Poslaniku, s.a.v.s., i sve ta su uradili na putu ouvanja vjere.
Uz svo potivanje te najodabranije skupine koju je Allah, d.., odabrao
da budu drutvo Poslanika, s.a.v.s., moramo naglasiti da je jedino Poslanik,
a.s., zatien od grijeenja, masum, a svi ostali, meu kojima su i potovani
ashabi podloni su grekama. Ovo to sam rekao ni u kojem sluaju ne
umanjuje vrijednost i zasluge ashaba, nego to kaem u kontekstu uzimanja
fikhskih propisa iz njihovih rijei i postupaka. Ako po nekom pitanju imamo
jasan kuranski tekst, ili pouzdan hadis, onda nema potrebe da uzimamo
miljenja nekog od ashaba, pogotovo ako bi to miljenje bilo u bilo kakvoj
koliziji sa ova dva izvora. Kada se desi da po nekom pitanju nemamo jasan
kuransko-hadiski tekst, onda pribjegavamo miljenju i izrekama ashaba, r.a.,
koja nam u takvim situacijama slue kao pomo i utjeha po odreenom pitanju,
ali ni u kojem sluaju njihova miljenja ne mogu biti na stepenu obavezivanja
vjernika po nekim postupcima, kao to je to sluaj sa prva dva izvora nae
vjere.
Kada se kae: Slijedimo samo ashabe, postavlja se pitanje: Koje
ashabe slijediti u situaciji kada se i oni po nekim pitanjima razilaze. Svima nam
je poznato koliki znaaj i ulogu ima Kuran u ivotu muslimana. Ali i u tako
znaajnom segmentu bilo je nesporazuma oko razliitih itanja (kiraeta)
Kurana, pa je i sam Muhammed, s.a.v.s., intervenisao meu ashabima. U
jednom zanimljivom predanju Omer ibn Hattab, r.a., pria: Za ivota
Allahova Poslanika s. a. v.s ., uo sam Hiama ibn Hakima kako ui suru El-
Furkan. Posluao sam njegovo uenje i primijetio da se razlikuje od onoga
kako je mene Boiji Poslanik s.a.v.s., nauio. Umalo ga jo u toku namaza
nisam zgrabio, ali sam se strpio dok nije predao selam, a onda sam ga stisnuo
njegovim ogrtaem i upitao: Od koga si nauio ovu suru? Nauio me je
Boiji Poslanik s.a.v.s. - rekao je. Lae - rekoh mu - Boiji Poslanik,
s.a.v.s., je mene nauio toj suri drukije nego to si ti sad uio! Poveo sam ga

88
Muslim,1/381, Kitabu l-mesadid.
nakon toga Boijem Poslaniku s.a.v.s., kome sam rekao: uo sam ovoga kako
ui suru El-Furkan drukije nego to si ti mene poduio. Boiji Poslanik
s.a.v.s., ree: Pusti ga! Ui, Hiame (da ujem)! Uio je pred njim isto
onako kako sam ga i ja uo da ui, a Allahov Poslanik s.a.v.s., ree: Tako je
objavljena! Ui ti, Omere! - ree nakon toga. Ja sam uio onako kako je
mene poduio, pa Boiji Poslanik s.a.v.s., ree: I tako je objavljena. Ovaj je
Kuran, doista, objavljen na sedam naina uenja, pa uite kako vam je lake!
Danas u svijetu ima deset priznatih naina uenja Kurana (kiraeta), a
oni opet svoje rivajete i vedhove (varijante). Postavlja se pitanje: ako na polju
uenja Kurana imamo bogatstvo u raznovrsnoj ispravnosti, kojeg emo, onda,
ashaba/ashabe slijediti? Naravno, mi sve ashabe volimo i cijenimo, ali ne
smijemo sebi dozvoliti da favorizujui neke od njih iskljuujemo mogunost i
djelovanje drugih.

Svetost ivota nevinih osoba

Primjetno je da pojedinci sebi uzimaju za pravo da presuuju po svom

nahoenju i svojim stavovima, te sebi uzimaju za pravo da nekog proglaavaju
nevjernikom i otpadnikom od vjere, pa nakon toga proglaavaju njegovu krv
dozvoljenom i na taj nain nanose veliku tetu i islamu i muslimanima. Jo je
alosnija situacija to se na putu njihovih provoenja erijatskih sankcija
nalaze najblii lanovi njihovih familija, majke, oevi, sestre i tome slino. Oni
ih vrlo esto smatraju prijestupnicima, koji, po njihovom miljenju,
zasluuju najteu kaznu, a to je ubistvo. Takvi stavovi i takva miljenja su
daleko od pravog islamskog stava i razumijevanja, gdje je ljudski ivot svetost
i niko nema pravo da ga ugroava i uznemirava, a kamoli da ga oduzima.
Pogledajmo kuransko-hadiske tekstove koji govore o ovoj temi.
Allah, d.., u Kuranu kae: Ko ubije nekog koji nije ubio nikog, ili
onoga koji na Zemlji nered ne ini, kao da je sve ljude poubijao: ako neko
bude uzrok da se neiji ivot sauva, kao da je svim ljudima ivot spasio...89
Abdullah ibn Omer r.a. je jednom prilikom pogledao u Kabu i rekao:
Velianstvena si i asna Kabo, ali je ast jednog muslimana, kod Allaha, d. ,
vrjednija i vea od tvoje asti.90
Kako bi se zatitio i sauvao ljudski ivot, islam je zabranio
zlostavljanje i ugroavanje bilo ijeg ivota, asti, imetka, i svega drugog na
to svako ivo stvorenje ima pravo. Islam regulie prava svakog ovjeka na:
vjeru, ivot, razum, porijeklo, ast i imetak. U skladu s tim islam je zabranio
oduzimanje ivota na bilo koji nain: ubistvom, samoubistvom, pobaajem,

89
Sura El Maide, 32.
90
Tirmizi.
zakopavanjem ive enske djece, koje je bilo rasprostranjeno u predislamskom
dobu. Allah d.. u Kuranu kae: I kada iva sahranjena djevojica bude
upitana zbog kakve krivice je ubijena.91

Zabrana ubijanja

Allah, d.., u Kuranu kae: Onome koji namjerno ubije vjernika,

kazna e biti Dehennem, u kome e vjeno ostati; Allah e na njega gnjev Svoj
spustiti i proklet e ga i patnju mu veliku pripremiti.92 Burejde, r.a., prenosi
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ubistvo vjernika je kod Allaha, d..,
tee od propasti itavog dunjaluka.93 Abdullah ibn Mesud r.a. pripovijeda od
Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Prvo za to e ovjek polagati raun
na Sudnjem danu je namaz, a prvo to e se meu ljudima presuditi jesu
ubistva i prolijevanje krvi.94 Abdullah ibn Abbas, r.a., je smatrao da ubica
nema pravo na pokajanje, pojanjavajui to hadisom u kojem Allahov
Poslanik, s.a.v.s., kae: Doi e ubijeni ovjek na Sudnjem danu, u jednoj ruci
nosei svoju glavu, a drugom rukom vukui onoga koji ga je ubio a krv e
iktati iz nje- govog vrata - pa e obojica stati pred Allaha, d.., i ubijeni e
rei: Gospodaru, ovaj je mene ubio. Tada e Allah, d.., rei ubici: Teko
tebi, i bie baen u dehennemsku vatru.95
Hasan prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Nisam ni zbog
jednog grijeha toliko puta molio svoga Gospodara, kao to sam ga molio da
oprosti ubici, pa mi nije usliao molbu.96 Ebu Derda, r.a. pripovijeda od
Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Nadati se da e Allah oprostiti svaki
grijeh, osim irka i namjernog ubistva muslimana.97 Abdullah ibn Omer, r.a.,
pripovijeda od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Vjernik je u
prostranstvu svoje vjere sve dok ne ubije nekoga koga nije smio ubiti. A
Abdullah ibn Omer, r.a., kae: Od najgorih situacija u koje ovjek moe
zapasti a iz kojih nema izlaza je da nekoga bespravno ubije.98 Abdullah ibn
Mesud, r.a., pripovijeda od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Nije
dozvoljeno ubiti onoga ko svjedoi da nema drugog boga osim Allaha i da sam

91
Sura Et Tekvir, 8-9.
92
Sura En Nisa, 93.
93
Nesai 7/83.
94
Nesai.
95
Tirmizi i Nesai.
96
Kurtubijev tefsir.
97
Hadis je sahih, Ebu Davud.
98
Fethul-Bari, 12/188.

27
ja Allahov Poslanik, osim u tri sluaja: oenjenu osobu koja uini zinaluk,
osobu koja bespravno ubije drugu osobu i osobu koja napusti svoju vjeru i
zajednicu.99
Ibn Hazm, rahimehullah, kae: Najvea dva grijeha kod Allaha d..,
nakon irka su: ne klanjati farz-namaz (u propisano vrijeme) i ubiti vjernika ili
vjernicu bez razloga.100 Propisi islama su toliko preventivni po pitanju
upotrebe oruja da su zabranili bilo kakav gest ili potez koji moe rezultirati
straenjem ili ranjavanjem, pa makar to bilo i u ali. ak je zabranjeno da neko
u ali upire oruje prema drugom. Ebu Musa el-Eari, r.a., prenosi da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ko protiv nas bude nosio oruje, taj ne
pripada nama.101
I na kraju molim Uzvienog Allaha da uini da naa djela budu samo u
ime Njega, da nai postupci budu onakvi kakve On voli, da nae ponaanje,
prakticiranje vjerskih propisa, pozivanje drugih u vjeru, bude na najljepi nain
i da bude u skladu sa onim kako je to inio Muhammed, s.a.v.s. Amin!

99
Buhari i Muslim.
100
El-Muhalla, 10/342.
101
Buhari 8/90 i Muslim 1/97.

28