You are on page 1of 117

UM

U MA RSSK
AR FA
KII F KU
AK UL TE
LT ET VE
T SSV EUUIIL TA
LIIT UZ
AU AG
ZA RE
GR BU
EB U
ZA
Z AV OD
VO DZ AZ
ZA ZA TU
TIIT
AT UM
U U MA LO
A II L OVVNNO OG PO
OSSP
GO DA
OD RE
AR NJJE
EN E

PRIMJENJENA ENTOMOLOGIJA
Poosseebbnnii ddiioo
P
PPR
REEG
GLLE
EDDN
NAAJJZ
ZNNAA
AAJJN
NIIJJIIH
HV VRRSST
TAA U
UMMSSK
KIIHHK KUUK KAAC
CAA II N
NJJIIH
HOOV
VAA O
OSSN
NOOV
VNNAA
BBIIO
OLLOOK
KAA OOB
BIILLJJE
EJJAA

Zaaggrreebb,, lliippaannjj 22001111..


Z
SADRAJ:
Red ORTHOPTERA - ravnokrilci ________________________________________________ 1
Por. Tettigonidae - konjici _________________________________________________________________ 1
Por. Gryllotalpidae - rovci _________________________________________________________________ 1
Por. Acrididae - ake, pravi ili poljski skakavci ________________________________________________ 2
Red BLATTODEA - ohari ______________________________________________________ 3
Red ISOPTERA - termiti________________________________________________________ 3
Red THYSANOPTERA - resiari _________________________________________________ 4
Red HETEROPTERA - stjenice __________________________________________________ 5
Red AUCHENORRHYNCHA - cvrci _____________________________________________ 5
Por. Cicadidae - cvrci ____________________________________________________________________ 5
Por. Cercopidae - cvrci pjenue ____________________________________________________________ 5
Por. Membracidae - rogati cvrci ____________________________________________________________ 6
Red STERNORRHYNCHA - ui _________________________________________________ 6
Por. Aphididae - prave lisne ui _____________________________________________________________ 7
Por. Adelgidae - ui ikarice, hermesi ________________________________________________________ 8
Por. Coccidae - titaste ui ________________________________________________________________ 10
Por. Psyllidae - lisne buhe ________________________________________________________________ 12
HYMENOPTERA - opnokrilci __________________________________________________ 12
Podred Symphita ose biljarice _____________________________________________________ 12
Por. Pamphiliidae - ose predivice ___________________________________________________________ 12
Por. Tenthredinidae - ose listarice __________________________________________________________ 14
Por. Diprionidae ose pilarice _____________________________________________________________ 18
Por. Siricidae - ose drvarice _______________________________________________________________ 20
Por. Cephidae - ose vlatarice ______________________________________________________________ 21
Podred Apocrita, Terebrantes - parazitike ose ________________________________________ 21
Por. Ichneumonidae - ose najeznice _________________________________________________________ 22
Por. Braconidae - brakonidne osice _________________________________________________________ 23
Por. Proctotrupidae - jajni parazitoidi ________________________________________________________ 23
Por. Chalcididae - halcidide _______________________________________________________________ 23
Por. Cynipidae - ose ikarice ______________________________________________________________ 24
Podred Apocrita, Aculeata - alari _________________________________________________ 26
Por. Formicidae - mravi __________________________________________________________________ 26
Por. Sphegidae grabeljive ose kopaice ____________________________________________________ 27
Por. Vespidae - prave ose _________________________________________________________________ 28
Por. Apidae - pele ______________________________________________________________________ 28
COLEOPTERA - kornjai _____________________________________________________ 29
Podred Adephaga _________________________________________________________________ 29
Por. Cicindelidae - hitre __________________________________________________________________ 29
Por. Carabidae - trci ____________________________________________________________________ 30
Podred Polyphaga ________________________________________________________________ 31
Por. Staphylinidae - kusokrilci _____________________________________________________________ 31
Por. Sylphidae - strvinari _________________________________________________________________ 31
Por. Lucanidae - jelenci __________________________________________________________________ 31
fam. Scarabeidae - listoroci _______________________________________________________________ 32
Por. Coccinelidae boje ovice ___________________________________________________________ 34
Por. Dermestidae - slaninari _______________________________________________________________ 34
Por. Buprestidae - krasnici ________________________________________________________________ 35
Por. Elateridae - klinjaci _________________________________________________________________ 39
Por. Cantharidae - mekokoci ______________________________________________________________ 40
Por. Lymexylonidae - drvai_______________________________________________________________ 40

2
Por. Cleridae ___________________________________________________________________________ 41
Por. Anobiidae - drvai kuckari ____________________________________________________________ 42
Por. Bostrychidae - kukuljiari _____________________________________________________________ 43
Por. Lyctidae bjelikari, parketari __________________________________________________________ 44
Por. Meloidae - pritilci __________________________________________________________________ 44
Por. Tenebrionidae - mranjaci_____________________________________________________________ 45
Por. Cerambycidae cvilidrete, strizibube ____________________________________________________ 45
Por. Chrysomelidae - zlatice _______________________________________________________________ 52
Por. Bruchidae - sjemenari ________________________________________________________________ 54
Por. Anthribidae ________________________________________________________________________ 54
Por. Curculionidae - pipe _________________________________________________________________ 54
Por. Scolytidae - potkornjaci ______________________________________________________________ 63
Por. Platypodidae - srikari________________________________________________________________ 83
LEPIDOPTERA - leptiri _______________________________________________________ 84
Por. Incurvariidae _______________________________________________________________________ 84
Por. Tischeriidae ________________________________________________________________________ 85
Por. Nepticulidae _______________________________________________________________________ 85
Por. Hyponomeutidae - moljci zapredari _____________________________________________________ 85
Por. Argyresthiidae ______________________________________________________________________ 86
Por. Coleophoridae - moljci tuljari _________________________________________________________ 87
Por. Tortricidae - savijai _________________________________________________________________ 88
Por. Cossidae - drvotoci _________________________________________________________________ 92
Por. Aegeriidae (Sesiidae) - staklokrilci ______________________________________________________ 94
Por. Pyralidae - plamenci _________________________________________________________________ 95
Por. Arctiidae - medonjice ________________________________________________________________ 96
Por. Geometridae - grbice _________________________________________________________________ 96
Por. Noctuidae - sovice ___________________________________________________________________ 98
Por. Lymantriidae - gubari ________________________________________________________________ 99
Por. Lasiocampidae - prelci ______________________________________________________________ 104
Por. Thaumatopoeidae - prelci etnjaci _____________________________________________________ 106
Por. Notodontidae ______________________________________________________________________ 108
Por. Sphingidae - ljiljci __________________________________________________________________ 108
DIPTERA - dvokrilci _________________________________________________________ 109
Podred Nematocera - dugoticalci ___________________________________________________ 109
Por. Tipulidae - komari __________________________________________________________________ 109
Por. Bibionidae - dlakave muice. _________________________________________________________ 109
Por. Cecidomyidae - muice ikarice ______________________________________________________ 110
Podred Brachycera - kratkoticalci __________________________________________________ 111
Por. Asilidae - muhe grabljivice ___________________________________________________________ 111
Por. Bombyliidae - muhe lebdilice _________________________________________________________ 111
Por. Dolichopodidae - dugonoge muhe _____________________________________________________ 111
Por. Phoridae _________________________________________________________________________ 112
Por. Syrphidae - osolike muhe ____________________________________________________________ 112
Por. Tachinidae - muhe gusjeniarke, tahine _________________________________________________ 112

ii
Predgovor

Ova skripta namijenjena su polaznicima kolegija umarska entomologija, IV semestra novog, reformiranog studija
umarstvo, na umarskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Svojim sadrajem skripta obuhvaaju posebni dio
entomoloke problematike umskih vrsta kukaca koje su znaajne u kontekstu gospodarenja, odnosno upravljanja
naim umskim bogatstvom. Bolje poznavanje umskih vrsta kukaca, njihovih osnovnih biolokih znaajki, temeljni je
preduvjet uspjene primjene ovih spoznaja u svim ostalim umarskim diciplinama kao to su uzgajanje uma,
ureivanje uma, iskoriivanje uma i napose zatita uma.
Najveim dijelom materija je temeljena na vrhunskom udbeniku koji se preko pola stoljea koristio na studiju
umarstva u nastavi na kolegiju umarske entomologije, Primjenjena entomologija, III svezak umski tetnici
autora prof. dr. sc. eljka Kovaevia. Uslijed promjene samog koncepta i opsega materije novog kolegija javila se
potreba za redukcijom i restrukturiranjem nastavne grae koju sluaju dananji polaznici studija umarstva.
Izostavljeni su i predstavnici pojedinih redova kukaca koji nisu relevantni u umarskoj praksi.
Tekst je obogaen izvornim autorksim fotografijama razvojnih stadija kukaca i oteenja koja uzrokuju ime se
itatetlju nastojalo olakati memoriranje velikog broja podataka o njihovoj biologiji. Takoer, margine ostavljaju
dovoljno prostora za slobodne biljeke i komentare koje su sastavni dio kvalitetnog uenja i duljeg pamenja nastavnog
gradiva obuhvaenog ovom skriptom.
Skripta pruaju i vie od gradiva predvienog za polaganje ispita pa je stoga obvezni dio istaknut tekstom u tamno
plavoj boji dok je ost at ak otisnut u sivoj boji. Osim ovdje ist aknut og obveznog gradiva st udent i se upuuju i na
poglavlje tetnici urbanog drvea iz prirunika Bolesti i tetnici urbanog drvea grupe autora (str 163-344).
Ova dva izvora predstavljaju ispitno gradivo za polaganje pismenog i usmenog dijela zavrnog ispita iz Primjenjene
entomologije.
Nadamo se da e ovo novo izdanje predstavljati jo jedan pomak ka podizanju kvalitete uenja i barem malo olakati
usvajanje ovako voluminoznog gradiva.

U Zagrebu, svibanj 2011.

Prof. dr. sc. Boris Hraovec


Milivoj Franjevi, dipl. in.

iii
Red ORTHOPTERA - ravnokrilci
Ravnokrilci su stara skupina kukaca otvorenih prostora i suhih i toplih klimata. U kontekstu naih
umskih zajednica javljaju se najee kao povremeni tetnici na podruju otoka i priobalja ali
neke vrste znaju uzrokovati tete i u unutranjosti.

Por. Tettigonidae - konjici

Konjici, kobilice, zrikavci ili lisni skakavci odlikuju se sljedeim morfolokim osobinama: ticala su
im nitasta i obino dulja od tijela, prednje noge su dugake kao i srednje, ponekad dulje; bedro je
odebljalo (skakanje) i goljenica produena. Neke vrste imaju razvijena oba para krila, dok su kod
nekih zakrljala (rod Barbitistes). Prvenstveno su biljoderi, ali mogu biti i mesoderi
(entomofagni). Ponekad znaju poiniti tete u umama, ali uglavnom su bezopasni.

Barbitistes ocskayi na liu crnog jasena

Locusta viridissima - zeleni konjic. Jedna od najpoznatijih vrsta. Zelene je boje i pripada grupi
velikih skakavaca (25-35 mm). Iako je est u umama, najee na umskim istinama i
progalama, tete su male jer nikada ne dolazi masovno. Kod enki je vrlo izraena dugaka leglica
(ovipozitor).

Por. Gryllotalpidae - rovci

Gryllotalpa gryllotalpa - rovac. Nije umski, ve tipini vrtni tetnik. Dolazi u rasadnicima i
vrtovima. Naroito je opasan za mlade biljke kojima nagriza korijenje. Voli rahlu i toplu zemlju,
bogatu kompostom, kakva se moe nai u rasadnicima i vrtovima. Najvei dio ivota provede u tlu.
Odrasli oblici izlaze u lipnju i srpnju, lete na kratke razdaljine i kopuliraju. Oploene enke zavlae
se u dublje slojeve rahle zemlje i tu odlau od 300 do 600 jaja. Larvalni stadij traje do pod konac
proljea naredne godine kada se javljaju novi adulti. Ima dakle jednogodinji ciklus razvoja, a
odrasle jedinke mogu ivjeti i dulje od pola godine. Osim korijenjem mladih biljaka, rovac se hrani i
injacima (liinkama klisnjaka), gricama hruteva, gusjenicama i gujavicama, tako da ima i
predatorska obiljeja, no njegova korisnost beznaajna je u usporedbi sa tetnou. Najvie

1
oteuje smreku (zbog estine uzgoja ove umske vrste), pri
emu moe ponekad izgristi i koru. Najdjelotvornije metode
suzbijanja mrmka su mehanike, u vidu postavljanja raznih
klopki.

Por. Acrididae - ake, pravi ili poljski skakavci

Pravi skakavci poznati su uglavnom kao tetnici poljoprivrednog


bilja, tako da u umarskim razmjerima ne igraju neku veliku
ulogu. Dvije najpoznatije vrste su marokanski skakavac -
Dociostaurus maroccanus i talijanski skakavac - Calliptamus
italicus. Za umarstvo je ponekad vaniji egipatski skakavac -
Anacridium aegyptium. To je naa najvea vrsta skakavca, duljina
ijeg tijela dostie 5 cm za mujake, a ponekad i preko 6 cm za
enke. Sivosmee do ruiaste je boje. Odlae jaja u proljee, a
roji se poetkom ljeta. Dolazi u Mediteranu, esto ga se moe
vidjeti u makijama, pored umaraka ili grmova. Kod nas ne dolazi
u masama kao na sjeveru Afrike ali ponekad podosta nagriza
lie umskog drvea, osobito hrasta medunca.

Druga vrsta koja moe poiniti tete na umskom drveu jest


Locusta viridissima skakavac selac - Schistocerca gregaria. Zelenkasto je sive boje i
malo manji od egipatskog
skakavca. Javlja se u dvije forme:
solitarnoj, koja dolazi preteito u
junim krajevima, i migratornoj,
koja dolazi u srednjoj Europi i
sjevernijim krajevima. Razlikuje se
po boji tijela i nekim drugim
morfolokim osobinama, no
osnovna razlika izmeu ove dvije
forme jest u razliitim biolokim
obiljejima, prvenstveno u injenici
da se solitarna forma pod
utjecajem vanjskih imbenika (kie)
pretvara u migratornu koja zatim
priinja velike tete. Kod nas
Anacridium aegyptium pri odlaganju jaja
ponekad priinja tete na liu
hrasta, jasena i bagrema.

Miramella alpina - umski


skakavac. Pored konjica, jedini
je pravi umski tetnik. Obitava
veinom po brdskim krajevima
Hrvatske i Slovenije. Masovnije
se znade pojaviti i poiniti
kalamitete u bukovim,
hrastovim i jasenovim umama.
Brtenje zapoinju od vrha
kronje prema sredini, a
najee ne dolazi do golobrsta.
Brst se odvija od svibnja do
kolovoza, dakle od stadija
Miramella alpina liinke do potpunog razvoja
imaga. enka jaja polae u
zemlju, kao to to ine i ostali pravi skakavci.

2
Red BLATTODEA - ohari
ohari, esti su tetnici u kuama, ali postoje i vrste
koje ive u umama (u mahovini, pod suhim liem, u
stelji itd.). Ne poinjaju nikakve tete. To su, npr. vrlo
esta Ectobia sylvestris, Ectobia lapponica i Ectobia
livida.

Red ISOPTERA - termiti


Termiti su socijalni kukci, koji ive u kolonijama kao i
mravi. Spolni oblici razlikuju se od radnika i vojnika
razvijenim spolnim organima i jednostavnim ili
facetiranim oima, a takoer imaju i krila. Radnici i
vojnici su slijepi. Vojnici imaju redovito razvijeniju
glavu i jae mandibule, esto asimetrine grae.
Ectobia sylvestris
Nastambe grade u zemlji ili drvu. Razmnaaju se na
nain da se mujak i enka udaljuju od matinog
termitnjaka na neku udaljenost, odbacuju krila i kopuliraju, a zatim naine manji hodnik pod
zemljom u koji enka odlae prva jaja, iz kojih se legu radnici, koji odmah nastavljaju radove na

Termiti pod korom osuenog bora: 2 radnika i 1 vojnik

izgradnji termitnjaka, preuzimaju na sebe brigu o jajima i roditeljima, koji mogu poivjeti i 12-15
godina, za koje vrijeme enka odloi i vie od 20 milijuna jaja. Veina termita obitava u tropskim
zemljama, a na Mediteranu nalazimo dvije vrste: Calotermes flavicollis i Reticulitermes lucifugus.
Priinjavaju tete na vokama, drvnoj grai i manje drveu. Kod nas nisu od veeg znaaja, ali
mogu biti vrlo opasni tetnici na gotovim drvnim proizvodima. Najsvjeiji primjer teta na umskim
drvenastim vrstama bio je zabiljeen na podruju zapadne Istre i Brijunskog otoja kad su osobito
stradala starija stabla lovora (Laurus nobilis).

3
Red THYSANOPTERA - resiari
Resiari su vrlo maleni kukci dugaki najvie nekoliko milimetara. Usni ustroj je hipognatnog
poloaja i sastoji se od bodea s kojim probadaju mekano biljno tkivo i hrane se tekuim
sadrajem stanica i mekanih biljnih tkiva. Krila su znatno reducirane krilne plohe ali su umjesto
toga funkcionalnost leta postigli resastim nastavcima (po emu su i dobili ime). Veina je
biljojednih vrsta, a ima i grabeljivih vrsta resiara. Smatra se da je najvei problem povezan s
napadom resiara opasnost prenoenja biljnih virusa. Razvoj im je osobit i obuhvaa jaje, dva
larvalna stadija, gibivu i negibivu kukuljicu i odraslog kukca (ovaj tip preobrazbe nazvan je
remetabolijom). Dijele se na dva podreda: Terebrantia (imaju najmanje jednu ilu na krilima i
enek srpolikom leglicom ulau jaja u biljno tkivo) i Tubulifera (krilna nervatura potpuno
reducirana i enke nemaju posebno razvijenu leglicu). Uglavnom nisu bili poznati kao tetnici na
umskom drveu, sve dok se nije ustanovilo da jedna odreena vrsta, nazvana po biljci domainu
arievim resiarem - Taeniothrips laricivorus uzrokuje masovno suenje vrhova mladih stabala
europskog aria. Uzronik je masovnih teta u srednjoj Europi, ali kod nas nije znaajan ve stoga
to je ari naa vrlo slabo zastupljena alohtona etinjaa. enka prezimljuje u pukotinama kore ili
vrcima pupova, esto na susjednim smrekama, a jaja lijee u iglice. Liinke i imaga siu sokove s
vrhova izbojaka, to, nakon opetovanog napada vie godina, ne uzrokuje suenje, ali velike tete
na prirastu i habitusu mladih stabala su oite. U povoljnim uvjetima ima i dvije generacije
godinje.

Znatno vaniju vrstu kod nas


smatramo topolinim
resiarem - Lispothrips
crassipes koji se koncem 20.
stoljea pojavio u tetnim
gustoama populacije u
Podravini na irem podruju
Osijeka i Valpova.
Istraivanjima je utvreno da
prezimljuju oploene enke i
u rano proljee zapoinju s
odlaganjem jaja u vrlo sitne
brazgotine (lenticele npr.) na
kori mladih topola. Tijekom
oujka iz jaja izlaze liinke,
rasporeuju se po dijelu
topolinog pruta sa tanjom
korom i hrane se probadajui
povrinski sloj ivih stanica.
Na stabalcima se istovremno
Lispothrips crassipes lijevo enka, desno liinke mogu nai i roditeljska
imaga. Kroz dvadesetak dana
prelaze u stadij gibive, a ubrzo i negibive kukuljice (vrlo skroviti dio ivota) tijekom kojeg se ne
hrane. Koncem travnja i u svibnju javljaju se prva rpoljetna generacija imaga (mujaci i enke) koji
lete, kopuliraju, nakon ega enke odbacuju krila i polau novu seriju jaja. Tijekom godine moe
razviti do tri pune generacije ime u sunim i vrelim ljetima izaziva dodatno fizioloko slabljenje
mladih topola pa sve do potpunog ugibanja mlaih stabalaca. Jednim od tipinih simptoma
napada smatra se sabljasto ukrivljenje tanjih izbojaka i grana prema unutranjosti kronje.
Siguran znak napada na 1-2 godinjim granama jesu nekrotine pjege ispod tankog gornjeg sloja
ritidome. Topolinog resiara usprkos zabiljeenom jakom napadu na podruju Valpova smatramo
sekundarnim tetnikom koji moe znatnije poveati populaciju i uzrokovati tete u uvjetima
predisponiranih topola koe se nalaze u uvjetima vodnog stresa.

4
Red HETEROPTERA - stjenice
Stjenice ine grupu kukaca kojih ima malo i ne poinjaju vee tete, a neke su korisne jer se
hrane drugim kukcima (grabeljive, crveno-crno obojane stjenice iz porodice Reduviidae)..Veina
ih je potpuno beznaajna u smislu tetnitva u umarstvu.
Gonocerus acuteangulatus - ljeskova
stjenica. Uglavnom dolazi na ljenjacima, ali
moe napasti i dud, hrast, utiku, borovac i
sl. Jaja odlae tijekom ljeta na donju stranu
listova lijeske. Liinke siu sok iz plodova, a
pred jesen odlaze na plodove pitomog
kestena. tete na drveu su insignifikantne.
Oxycaraenus lavaterae - crna lipova stjenica.
Manji tetnik na sljezovima, veinom se
nalazi na lipi. Unato eventualnoj masovnoj
pojavi, ne priinjava nikakve tete.
Pyrrhocoris apterus - vatrena stjenica.
Prepoznatljiva je po osobitoj crveno-crnoj boji
s dvije crne toke na pokrilju. Jedna od
najeih stjenica po umama i parkovima,
prva se pojavljuje u proljee, a ujesen, prije
prelaska u hibernaciju skuplja se na deblima
lipa tvorei ponekad vrlo bujne agregacije sa
po vipe stotina tisua jedinki. Zadrava se
uglavnom na lipi, iako se moe nai i na
drugim vrstama drvea, ponekad i tijekom
cijele godine. Ne smatramo je tetnom iako
na sebe esto svraa pozornost ljudi
(ujesen).
Oxycaraenus lavaterae Aradus cinnamoneus - borova stjenica. Ima
jako spljoteno tijelo, puno ue na prednjem
nego na zadnjem dijelu. Zadrava se uglavnom pod
ljuskama kore na borovima i smrekama. Ne
pojavljuje se u veoj mjeri ve pojedinano, te
adekvatno tome ne poinja vee tete.

Red AUCHENORRHYNCHA - cvrci


Por. Cicadidae - cvrci

Cicada orni - jasenov cvrak. Isto kao i Tibicen


plebeja - cvrak veliki, nai su najtipiniji
predstavnici iz porodice cvraka (Cicadidae).
Najvie ih ima u primorju, ali i na kontinentu.
Jasenovog cvrka se moe najvie nai u
sastojinama crnog jasena, ali redovito ne priinjava
vee tete. Sie sokove ispod kore, a enka polae
jaja u trsku, pa i u suho drvo. Liinke im ive u tlu
hranei se sisanjem sokova iz korijenja.

Por. Cercopidae - cvrci pjenue

U posebnu porodicu cvraka, Cercopidae


pjenue, spada Aphrophora alni - johina pjenua. Pyrrhocoris apterus
Dugaka je oko pola centimetra. enka odlae jaja

5
Cercopidae liinke u nakupinama pjenaste izluevine
na grane i ibe razliitih vrsta vrba i drugog drvea. Na
mjestu izlijeganja, liinke siu sokove ispod kore i prekrju
Tibicen plebeja se pjenuavim fekalijama koje ih tite od napada
neprijatelja. Kod nas dolazi vei broj vrsta na razliitom
drvenastom i zeljastom bilju preteito u
poplavnim, nizinskim umama kada ih je po
obilatom luenju pjene lako uoiti osobito
tijekom proljea.

Por. Membracidae - rogati cvrci

Morfoloki posebna porodica cvraka koji se


odlikuju razliito oblikovanim nadvratnjakom,
najee u formi trna ili slinih biljnih dijelova.
Mimikrina obojenost (zelena ili smea)
pomae im da se 'stope' s izbojkom na kojem
se nalaze. Jedna od naih poznatijih vrsta je
rogati cvrak Stictocephala bisonia koji
potjee sa Sjevernoamerikog kontinenta.
tetnost na drvenastom bilju oituje se u
brazgotinama na mladoj kori koje ljeti naini
enka zarezujui kratke brazde u koje bono
ulae sa svake strane po desetak krupnih i
ovalnih jajaaca. imago rogatog cvrka

Red STERNORRHYNCHA - ui
Posebna skupina kukaca koja je u taksonomskom smislu trpjela znatne promjene ovdje je
objedinjena redom Sternorrhyncha koji obuhvaa etiri nadporodice: Aleyrodina titasti moljci,
Aphidina lisne ui, Coccina titaste ui i Psyllina lisne buhe. Svima je svojstven nain ishrane
(biljni sokovi) te stoga imaju posebno prilagoen tip usnog ustroja za bodenje i sisanje. Uz ui
vezujemo i pojavu bijelih do blago plavkastih votanih izluevina kojima znade biti prekriveno
njihovo tijelo. Takoer, uz njihovo prisustvo vezuje se luenje slatkog eksudata (izluevine), tzv.
'medne rose' koja kod nekih vrsta slui kao kvalitetna pelinja paa i redovni je razlog pridolaska
mravi koji takoer koriste ovaj nuzprodukt za svoju prehranu. S vremenom, na povrini biljaka
obilato napadnutih uima javlja se crni prakasti prekriva tzv. gljiva aavica koje uspijevaju na
ovom hranjivom supstratu.
Ovdje su predstavljene samo neke vanije vrste iz pojedinih porodica unutar navedenog reda
Sternorrhyncha.

6
Por. Aphididae - prave lisne ui

Na umskom drveu, kao i na


kulturnom bilju, dolazi velik broj
lisnih uiju koje su za neke vrste
drvea vrlo opasni tetnici. To su
maleni kukci, imaju dva para
opnenastih krila, a usni ustroj (stilet)
prilagoen je uzimanju tekueg
sadraja. Na glavi imaju
esterolana ticala a osobitost su im
dva cjevasta nastavka na kraju
zatka (sifoni). Osim bogatstvom
oblika, lisne se ui odlikuju se i
kompliciranim razvojnim ciklusima.
Javljaju se u dvije forme: beskrilne
(apterae) i krilate (alatae), a dijelimo
Lachnus roboris zimska jaja ih takoer i s obzirom na ciklus
razvoja na holociklike (one s
potpunim ciklusom razvoja) i anholocikline (nemaju sve generacije potpunog, policiklikog
ciklusa razvoja). Takoer, kod holociklikih ui svojstvena je izmjena partenogenetikih i
gamogenetikih generacija dok kod anholociklinih ui nedostaje gamogenetiki ciklus.

Lachnus roboris - jedna od estih


hrastovih uiju. Zadrava se na
granama i izbojima hrastova.
Osobito su ponekad uoljive
zimske nakupine krupnih, crnih
jaja kojim budu prekrivene tanje
hrastove grane. Phyllapis fagi -
bukova lisna u je vrlo esta
pojava na obinoj i crvenoj bukvi.
Iz zimskih jaja izlijeu se ui koje
se smjetaju s donje strane lista,
a zatim se obilno prekriju bijelim
voskom te izluuju mednu rosu.
Zna poiniti stanovite tete na
liu koje pouti, a i podlono je Phyllaphis fagi proljetni napad
napadu drugih tetnika (gljiva
aavica). Na vrbama i kanadskoj topoli dolazi Chaitophorus viminalis, a na mladim jelovim
izbojcima esta je Lachnus
grossus.

Glavna karakteristika ovih uiju


je da sisanjem sokova uzrokuju
deformacije lisnih dijelova u
kojima ive. Naroito su esta
pojava na topolama (Pemphigus
spirothecae). Na liu brijesta
dolaze dvije ui: Eriosoma
lanuginosa i Tetraneura ulmi.
Prociphilus bumeliae - jasenova
lisna u stvara vie generacija
godinje i napada lie jasena
Lachnus grossus proljetni napad stvarajui velike 'kugle'
zakovranog lia u ijoj sredini

7
Pemphigus spirothecae Prociphilus bumeliae

Tetraneura ulmi

se nalaze njene jedinke. Pri jakom napadu dovodi do zastoja u rastu i fiziolokog slabljenja
napadnutih stabalaca.

Por. Adelgidae - ui ikarice, hermesi

Porodica Adelgidae (nekad Chermesidae) svojstvena je po tijesnom meuodnosu izmeu ui i


biljke domain. Osim ve spomenutih biolokih obiljeja u pogledu morfologije, broja generacija i
izmjene partenogenetskih i gamogenetskih generacija, kod ovih se vrsta javlja jo jedno bitno
obiljeje tvorba iki (gala ili zoocecidija), posebnih deformacija biljnog tkiva koje nastaje kao
species-specifina reakcija na tvari izluene od strane ui ikarice. Upravo radi ove tijesne veze
mogue je kod ove skupine determinaciju obaviti i na temelju samih iki, bez da se trae razvojni
stadiji samih ui.
Sacchiphantes viridis - zelena smrekova u ikarica. Ima dvogodinji ciklus razvoja, pri emu
stvara pet generacija. Prezimljuje u stadiju liinke obavijena rijetkom preastom vunicom na

8
Adelges laricis

vrnim smrekovim pupovima. U proljee se


razvija prva partenogenetska generacija - u
temeljnica (fundatrix), koja je zelene boje i
beskrilna. Na donjoj strani izboja odloi 100-
Sacchiphantes viridis nabujala ika sa 150 jaja. U proljee, iz ovih se jaja izlegu liinke
komoricama u kojoj se razvija druga rasporede po mladim jednogodinjim izbojcima
generacija (migrans alata) ove ui i zapoinju sa ishranom. Zbog sisanja nastaje
poremetnja sokova i stvara se ika, u kojoj se
stvaraju komorice. Liinke koje preostanu
napolju prije zatvaranja ike ugibaju, a u iki
se razviju krilate ui (migrans alata) koje
naputaju smreku koncem svibnja i odlaze na
ari, gdje se smjetaju na iglicama i odlau jaja.
Liinke koje se razviju iz tih jaja smjetaju se na
koru grana i debla, prekrivaju navlakom voska i
prezimljuju. U proljee zavravaju svoj razvoj i
pretvaraju se u enke (trea partenogenetska
generacija, tzv. exulans), koje odloe manji broj
jaja iz kojih se izlegu liinke koje opet prelaze
na iglice aria. Iz ovih se liinaka razvija etvrta,
krilata partenogenetska generacija (sexupara ili
migrans alata) , koje naputaju ari i jo ljeti
prelaze natrag na smreku. Iz njihovih jaja
formiraju se ujesen mujaci i enke posljednje i
jedine gamogenetske generacije (sexuales) ije
enke nakon oplodnje odloe po jedno jaje iz
kojeg se razvija liinka te prezimi do slijedeeg
proljea kad se iz nje razvije nova u temeljnica
(fundatrigena u). Vrlo je raireni tetnik koji
napada prvenstveno mlada, potitena stabla
Adelges nordmannianae smreka, a ponekad i vitalna, samostojea
stabla, kao i sastojine. Smatramo ga
prvenstveno problemom rasadnika i to osobito

9
u kontinentalnom nizinskom podruju na stanitima koja ne spadaju u podruje prirodnog
pridolaska smreke. Tamo zana nain iti znatne tete, prvenstveno estetske naravi (boina drvca).

Pineus strobi

Osim ove vrste podjednako esta je i Sacchiphantes abietis uta smrekina u ikarica koja se
razvija u potpunosti na smreci i Adelges laricis, takoer esta na smreci ali koja takoer ima i
sekundarnog domaina, obini ari (diecija - razvoj na dva domaina).

U istu taksonomsku skupinu spadaju i neke ui ikarice koje ne uzrokuju nastanak iki pa ovdje
navodimo slijedee vrste. Adelges nordmannianae - u jelovih iglica koja uzrokuje kovranje
mladih iglica jele u kasno proljee i Adelges piceae - u jelove kore koja se razvija na tankoj jelovoj
kori, a njene kolonije prekivene su bijelim votanim eksudatom. Po vanjskim simptomima napada
vrlo joj je slina (i srodna) u kore borovca Pineus strobi.

Por. Coccidae - titaste ui

titaste ui kao i lisne ui, nanose tete umskom drveu sisanjem biljnog soka. Istiu se spolnim
dimorfizmom. enka su puno jednostavnije grae od mujaka. Osim kod crvaca odrasla enka
obino nema ni oiju ni ticala ve jedino dosta dugako rilce kojim ubada biljno tkivo. Samo crvci
se kreu itavog ivota dok su ostale titaste ui pokretne samo u larvalnom stadiju. Kao odrasle
enke stacionarnog su naina ivota i ne miu se sa mjesta na kojem siu sokove do svojeg
uginua. Mujaci imaju jasno segementirano tijelo, pokretni su i mogu letjeti ali se ne hrane.
Nakon kopulacije ugibaju. titaste ui se pored razliitih morfolokih obiljeja mogu dobro
razlikovati po grai nadvratnog tita. Crvci nemaju tita dok se kod drugih ui on javlja kao
posebno odebljao skelet na hrptu, a postoje i ui kod kojih tit nastaje od svlakova koe i voska.
titaste ui presvlae se tri puta pa razlikujemo liinku 1. i 2. stadija. Iza liinke slijedi enka ili
dva meustadija (pretkukuljica i kukuljica) iz kojih se razviju mujaci. Kao umski tetnici
najrasprostranjenije su u primorju (izraziti termofilni organizmi) i imaju manju ulogu kao tetnici od
lisnih uiju, iako ponekad znaju priiniti vee tete. Osobito su znaajne u rasadnikoj proizvodnji
(stakleniki uzgoj posebice). Od velikog broja vrsta spomenut emo neke koje ee nalazimo u
naim umama, osobito u podruju priobalja i otoka.

10
Leucaspis loewe

Icerya purchasi - naranin


crvac. Moemo najee nai
na pitosporu, oleandru i lovoru.
IZ Australije prenesen je u Physokermes abietis kuglasti tit enke
SAD, a potom u Europu. tete
koje je poinjao u nasadima citrusa u SAD nagnale su razvoj irokog spektra metoda zatite i
upravo se naranin crvac spominje u udbenicima kao najuspjeniji primjer biolokog suzbijanja
negog tetnika. Njegove su populacije naime uspjeno svedene u prihvatljive okvire uvoenjem
grabeljive boje ovice Rodolia cardinalis.

Na unutranjoj strani borovih iglica este su titaste ui iz roda Leucaspis. Ponekad, njihove
kolonije toliko su bujne da dovode do uenja i suenja iglica to zavrava defolijacijom i
fiziolokim slabou i propadanjem borova.

Physokermes abietis - smrekova titasta u monofagni je tetnik koji se pojavljuje iskljuivo na


smreci. U povoljnim godinama za njegov razvoj (najee suna i topla ljeta) sisanjem hranjiva
moe prouzroiti suenje izbojaka i grana, to stvara preduvjete za pojavu sekundarnih tetnika
(najee potkornjaka). Pod konac proljea u prljenovima jednogodinjih i dvogodinjih izbojaka
moemo primijetiti kuglaste tvorevine sjajnosmee boje. U njima se ujesen nakon uginua enki
razviju liinke i napuste kuglasti titi razilazei se po izbojcima. Budue enke smjeste se u
prljenovima a budui mujaci ('muke' liinke) odlaze na iglice. U proljee naredne godine odrasli
mujaci kopuliraju sa enkama i jednogodinji ciklus ove ui se nastavlja.

Kod nas jo su este Eulecanium tiliae, Parthenolecanium corni, Parthenolecanium pomeranicum


- tisina titasta u i Kermes roboris - hrastova velika titasta u.

11
Por. Psyllidae - lisne buhe

Iz ove porodice nema puno


predstavnika koji bi bili znaajni
za umarstvo. Zanimljive su radi
prilagodbe na skokovito gibanje
ostvareno ojaanim parom
stranjih bedara, slino kao i
kod drugih skakaa iz potpuno
heterogenih redova kukaca.
Ovdje navodimo jednu takvu
vrstu, imirovu lisnu buhu -
Psylla buxi. tete se prepoznaju
po kuglasto deformiranim
vrnim listovima imira koji
ute, a unutranjost im je
Psylla buxi ispunjena votanim eksudatom
kojeg je izluila lisna buha.

HYMENOPTERA - opnokrilci
U ovaj red spada veliki broj kukaca koji obitavaju u umi. Po svojoj prehrani vrlo su raznoliki pa
imamo predstavnike svih trofikih kategorija meu kojima ima vrlo opasnih tetnika-defolijatora
ali i nekih od najvrednijih prirodnih neprijatelja samih kukaca: predatora i parazitoida umskih
kukaca. Kao najtetnije mogu se izdvojiti neke ose biljarice (osobito pojedine ose predivice i
listarice), a kao najkorisnije s gledita integrirane zatite uma, brojne parazitike ose najeznice i
mravi kao zasebna porodica iz podreda alara. Ose ikarice posebno su zanimljive ali ne radi
tetnosti nego radi filogenetikih meuodnosa sa drvenastim biljkama na kojima se razvijaju
(koevolucija). Podjela opnokrilaca takoer je doivjela znatnije promjene posebno u niim
taksonima i ovdje emo se drati jedne koja se temelji na morfolokom svojstvu spoja prsita i
zadka. Ako je zadak nastavno spojen na prsite i jednakog je promjera ('sjedei') onda je rije o
predstavniku Symphita, a kada je zadak utanjen i ini se kao da je preko nekog drka spojen sa
prsitem ('drkast') onda se radi o predstavniku Apocrita. Oba podreda broje velik broj porodica i
vrsta, a sistematika pojedinih skupina (osobito filogenetski mlaih Apocrita) i danas je podlona
stalnim dopunama i promjenama.

Podred Symphita ose biljarice

Imaga nemaju jasno odvojeno prsite od trbuha, imaju dva para prozirnih, opnenastih krila
uglavnom razvijene nervature. enka ima posebno graenu leglicu, uglavnom poput pilice (za
ulaganje jaja u biljno tkivo) ili poput svrdla (za buenje kanala kroz biljni supstrat da bi jaje uloile
u unutranjost biljek). Liinke pored tri para prsnih mogu imati i vei broj trbunih nogu, ime slie
na gusjenice, pa se nazivaju pagusjenicama. Kukuljica im je tipa slobodne kukuljice (pupa libera).
Izmeu posljednjeg larvalnog stadija i stadija kukuljice ove su ose razvile dva posebna nepokretna
stadija: stadij eonimfe i stadij pronimfe. U stadiju eonimfe mogu provesti i do nekoliko godina u
dijapauzi dok stadij pronimfe ne traje dugo i prijelazni je oblik prema kukuljici. U ovaj podred
spada vie porodica meu kojima u umarskom kontelstu izdvajamo: Pamphiliidae (ose
predivice), Tenthredinidae (ose listarice), Diprionidae (ose pilarice), Siricidae (ose drvarice) i
Cephidae (ose vlatarice).

Por. Pamphiliidae - ose predivice

Jedna od vanijih porodica osa biljarica. Glava je jasno odvojena od prsita, a prsite i zadak
prilijeu jedno uz drugo. Dosta krupne ose u usporedbi sa osama listaricama i vlataricama. Liinke

12
nemaju trbunih, ve samo tri para slabo razvijenih prsnih nogu. Ova redukcija lokomotornih
organa u svezi je sa sposobnou liinki da produciraju preu, koja im, uz slabe noge, omoguuje
kretanje po podlozi (znakovi napada prea !). Kod nekih zapredaka nalazi se samo jedna, a kod
drugih vei broj liinki. Odrasla liinka se povlai u zemlju i miruje u stadiju eonimfe i do nekoliko
godina (viegodinja dijapauza), pa se tek onda kukulji. Imaga izlaze iz zemlje spolno zreli te
odmah kopuliraju, nakon ega enka odlae jaja. Duljina ivota i intenzitet pojavljivanja ovih osa
uvelike ovisi o vremenskim prilikama. Iz potporodice Cephalciinae predstavit emo etiri vrste.

Cephalcia abietis velika smrekina osa


predivica. Duljina tijela 11-14 mm, glava i prsite
su uti, a zadak crvenout. Liinka ivi u
zapretku, u kojemu ponekad ima jedinki iz vie
legala. Roji se u proljee do poetka ljeta, a
oploene enke odlau jaja na iglice smreke
pomou pilaste leglice tako da jaje veim dijelom
lei na iglici a samo djelomino u iglici. im
liinke ponu s nagrizanjem iglica, odmah prave i
zapretke, u kojima se zadravaju svo vrijeme
deranja, koje traje oko dva mjeseca. Hrane se
uglavnom prologodinjim iglicama, samo u
nudi i ovogodinjim. Jo tijekom ljeta liinke
Cephalcia abietis liinka u tlu

silaze na tlo i ukopavaju se 5-25cm duboko u


umskom tlu. Do golobrsta dolazi rijetko.
Uglavnom stradaju individualna stabla. Ima je
posvuda, ali samo odreenih godina dolazi do
masovnije pojave. Odrasla liinka se sputa u
zemlju i tu miruje 2-5 godina, a tek tada se
kukulji, to je razlog relativno rijetke pojave ove
ose. Uglavnom stradavaju smreke u brdskim
krajevima, dok je u nizini nema. Bliska
Cephalcia abietis larvalni zapredak srodnica, Cephalcia arvensis, nije kod nas
zabiljeena u zamjetnijim populacijskim
prenamnoenjima ali u sjeveroistonoj Italiji uzrokovala je poetkom 90' kalamitete na obinoj
smreci.

Acantholyda nemoralis -
borova osa predivica. Dolazi
pojedinano na borovima, ali
uestalije od smrekove ose.
Napada samo obini bor, a
rjee druge vrste. Imaga se
pojavljuju u svibnju i lipnju,
odmah kopuliraju i odlau
jaja. Karakteristino za ovu
osu je da polae samo jedno
jaje po iglici. Liinka ostaje u
zemlji 1-2 godine. Znaajniji
tetnik za borove kulture jo
je jedna, velika borova osa
predivica - Acantholyda Acantholyda hierohlyphica enka pri odlaganju jaja
hieroglyphica, koja moe biti
dugaka i do 17 mm i spada meu najvee ose predivice. Napada samo mlade borove, do 10
godina starosti, osobito je esta na klekastom boru (Pinus mugho) koji se uzgaja u rasadnicima i
presauje u urbani okoli. Na iglicu, tijekom svibnja odlae pojedinano do dva vrlo krupna i

13
uoljiva dugoljasta, uiljena jajaca.
Liinka, jo tijekom svibnja i
poetkom lipnja izgriza
prologodinje iglice ispod pupa,
odnosno ovogodinjeg izbojka koji
nesmetano raste i kojega ne
oteuje. Dio izbojka ije iglice
pojede liinka omata nitima pree
stvarajui svojevrstan tunel koji je
izvana prekriven ekskrementima.
Svjei zapretci prekriveni su zelenim
ekskrementima, a kad poprime
crvenosmeu boju vie u njima
nema liinke. Sredinom ili koncem
Acantholyda hieroglyphica larvalni zapredak lipnja odrasla liinka sputa se na
zemlju i ukopava plitko (par cm
duboko) ne stvarajui kokon ve
samo zemljanu komoricu. Tu
prelazi u stadij eonimfe u kojem
estivira, ujesen se presvue jo
jednom i ue u stadij pronimfe,
hibernira i narednog se proljea
zakukulji. Stadij kukuljice traje oko
tri tjedna do ponovnog izlaska
imaga. Ima dakle jednogodinji
ciklus razvoja s mogunou
preleavanja u stadiju eonimfe
(dijalauza) i do tri godine. Redovito Acantholyda hieroglyphica liinka
se javlja u manjoj mjeri, a
suzbijanje se lako moe provesti mehanikim putem, unitavanjem liinki dok su jo u zapretcima.

Iz potporodice Pamphiliinae u umi moemo


naii na Neurotoma saltuum, osu predivicu
na raznim grmastim runjaama (rodovi
Crataegus, Mespilus, Cotoneaster, Malus).
Osim to znade biti uoljiva i javiti se na
pojedinom stabalcu u visokoj gustoi ne
smatramo je posebno tetnom.

Por. Tenthredinidae - ose listarice

Glava je jasno odvojena od prsita, koje


prilijee uz zadak i uglavnom je ovalnog
oblika. Liinke (pagusjenice) imaju 6-8 pari
trbunih nogu. Postoji nekoliko potporodica
od kojih ovdje predstavljamo vrste iz
potporodica Tenthredininae, Blennocam
pinae i Nematinae.

Pristiphora abietina - mala smrekina osa


listarica. Jedan je od najpoznatijih
defolijatora smreke, osobito na terenima
izvan smrekinog prirodnog podruja
pridolaska. Mujak je 5mm, a enka 6 mm
Pristiphora abietina izgrizene mlade iglice duljine. tete poinjava uglavnom na
stanitima nepogodnim za smreku i u

14
kulturama. Pojavljuje se na pojedinim aritima i po nekoliko godina uzastopce, kada treba
provesti suzbijanje. Ose se roje (izlaze iz tla) u proljee u vrlo kratkom razdoblju tjeranja smrekovih

Pristiphora abietina pagusjenica

pupova i formiranja izbojaka. Tono vrijeme pojavljivanja ovisi vrlo neposredno o vremenskim
prilikama (temperatura, padaline). Iz neoploenih jaja razvijaju se samo mujaci. enka pomou
pilaste leglice napili mlade, mekane iglice smreke i u nju ulae jajaca, a moe ih poloiti 80-100.
Iz jaja se za par dana izvlae pagusjenice, koje sehrane kratko, dva do tri tjedna i teko ih je uoiti
na izbojcima i iglicama jer su malene i identine, zelene boje kao i mlade iglice kojima se hrane.
Napada vitalna stabla, i to od vrha prema zemlji.
Obino se napad zapaa tek kad se oteene mlade
iglice zacrvene (posue) ali do tada (sredina-konac
svibnja) su ve pagusjenice sile na tlo gdje se plitko
ukopavaju, prelaze u stadij eonimfe i estiviraju.
Generaciju moe imati, ovisno o trajanju dijalauze, od
jedne do nekoliko godina. Ako se napad ponovi tijekom
vie godina, vrh stabla se osui i degenerira, a moe
potaknuti i napad sekundarnih tetnika.

Apethymus abdominalis (=filiformis) hrastova osa


listarica. Bioloka istraivanja ove ose praktiki su
zapoela u Hrvatskoj 50-tih godina 20. stoljea, a
glavni istraiva i voditelj kompleksnog projekta
rjeavanja problema suzbijanja do tada nepoznatog
tetnika bio je dr. sc. Ivan Spai, profesor umarskog
fakulteta u Zagrebu. Defolijacije do intenziteta
golobrsta koje je uzrokovala ova osa proirile su se
godinama na sisjednu Sloveniju, Rumunjsku i
Bugarsku, uglavnom i u pravilu na podruju pridolaska
hrasta lunjaka. Kod nas su neki od najpoznatijih
Apethymus abdominalis stadij lokaliteta masovne pojave ove ose Turopoljski lug
pagusjenice koja se hrani pokraj Velike gorice i Varoki lug pokraj Vrbovca. Imaga
su neto krupnija od prethodno opisane male smrekine

15
ose listarice i mogu se javiti u dvije forme, utoj i crnoj.
Mujak je, kao i kod ostalih osa listarica, vitkog tijela, dok
enka ima neto iri abdomen. Liinke (pagusjenice) se
lako razlikuju od veine ostalih osa listarica po tome to na
sebi u viim razvojnim stadijima nose bijeli votani
prekriva (kao da su uvaljane u brano). Imaga se roje
pod jesen, u listopadu, kada enek nakon kopulacije ulau
jaja u jednogodinje hrastove izbojke zarezujui ve
odrvenjele izbojke pilastom leglicom. Jaja prezime i idueg
proljea, koncem oujka i usporedo sa listanjem (rani
tetnik !) iz izbojka se izvlae jajne liinke i odmah odlaze
na izgrizanje bubreih pupova (zavlae se u pup ije su
pokrovne ljuske tada ve otvorene). Liinke dovre razvoj
do poetka travnja kada se posljednji puta presvuku u
stadij koji se vie ne hrani (i nema votanog prekrivaa) i
ponu se sputati niz deblo do tla gdje se zavlae i do
80cm duboko formirajui ondje zemljanu komoricu. Tu
prelaze u stadij eonimfe, estiviraju i koncem ljeta prelaze u
pronimfu i zatim u tirkizno-zelenu kukuljicu da bi u
listopadu iste godine nova generacija napustila umsko tlo.
Kao i sve ose listarice i hrastova osa listarica ima Apethymus abdominalis
mogunost produljenja generacije na 2- ili 3-godinji cilkus stadij pagusjenice koja se ne
razvoja dijapauzirajui u tlu u stadiju eonimfe.
hrani
Caliroa annulipes - mala hrastova osa
listarica. Ova se osa pojavila u nekim
umskim rasadnicima u Hrvatskoj
takvim intenzitetom da su morale biti
poduzete mjere suzbijanja radi teta
koje su poinile njene liinke. Jedna je
od najmanjih osa listarica koje ovdje
spominjemo. Imaga su crne boje i nije
ih lako uoiti, posebno u svibnju, u
doba prvog rojenja. Iz jaja odloenih na
hrastovom liu razvijaju se posebno
graene pagusjenice koej imaju vrlo
reducirane prsne noge i po naliju lia
kreu se priljepljene uz pomo sluzi
kojom je prekriveno itavo tijelo
(podsjeaju na male pueve golae !).
Liinke skeletiraju list sa donje strane
tako da ostaje samo lisna nervatura i
neoteena gornja epiderma. Odrasle
pagusjenice sputaju se na tlo, prolaze
kroz stadij eonimfe, pronimfe i
kukuljice i ponovno se roje iste godine
jo jednom ili dva puta (u srpnju i
koncem kolovoza). Dio eonimfi ostaje u
tlu od svake od generacija i dijapauzira
do jeseni, pree u u pronimfu i kukulji
se slijedeeg proljea, a dio prelei vie
godina. Polivoltinost (vie generacija
godinje) i dijapauziranje dva su
temeljna imbenika zbog kojih je ova Caliroa annulipes oteeni hrastovi listovi sa
osa postala vrlo ozbiljan problem u pagusjenicama na naliju
nekim umskim objektima u Hrvatskoj.

16
Zabiljeene su i tete u mlaim dobnim razredima hrasta lunjaka (mladik, koljik) tako da se
posljednjih godina uvrstila meu najvanije defolijatore hrasta. Osim roda Quercus napada bukvu,
lipe i vrbe.

Tomostethus nigritus - crna jasenova


osa listarica. Jedna od donedavno
slabo poznatih osa listarica javila se u
Hrvatskoj u poveanoj brojnosti u
posljednjih 10-ak godina, prvo u
urbanim i periurbanim drvoredima
obinog jasena (Fraxinus excelsior), a
zatim i u nekim umskim povrinama
na poljskom jasenu (F. angustifolia).
Imago je crne boje i pojavljuje se u
doba listanja jasena (poetak travnja)
kada se lako zapaa u jasenovim
kronjama kao rojevi crnih muica.
Oploene enke odlau jaja napilivi
rub jasenova palistia tako da se jaja
mogu izvana naslutiti po nizu
zadebljanja po lisnom rubu (na jedan
palisti moe uloiti i 5-10 jajaaca.
Vrlo brzo na povrinu izlaze
svijetlozelene pagusjenice i zapoinju
sa rupiastim izgrizanjem lia. Kako
rastu nain izgrizanja se mijenja pa po
konac razvoja (zadnja etvrtina
travnja) u potpunosti izgrizaju sloeni
jasenov list (ostaje itava samo
glavna peteljka i jae postrane ile).
Odrasle pagusjenice presvlae se
posljednji puta u maslinastozeleni
stadij koji se ne hrani i tada se spuste
na tlo i plitko se ukopaju, uglavnom u
zoni oko debla. U zemlji saine
zemljanu komoricu u kojoj jo
dodatno formiraju tanki
pergamentasti kokon sjajnocrne
Tomostethus nigritus pagusjenice za vrijeme unutranjosti i u njemu se presvuku u
eonimfu. Estiviraju i poetkom jeseni
defolijacije u travnju
preu u stadij pronimfe, prezime i na
proljee se kukulje (smaragdnozelena
pupa libera). Ova osa ima
jednogodinji ciklus razvoja sa
dijapauzirajuim dijelom populacije
(eonimfe) kao i veina osa listarica i
predivica. U umama jo nisu
zabiljeeni kalamiteti ali s obzirom na
promijenjene stanine uvjete (manjak
poplavnih voda, kserine promjene u
pedosferi) mogu se oekivati lokalne
pojave defolijacije pa i golobrsta.

Tomostethus nigritus stadij pagusjenice koja se hrani


(svijetlozelene) i koja se ne hrani (maslinastozelene)

17
Tomostethus nigritus stadij eonimfe (gore) i pronimfe (dolje); na stadiju pronimfe dobro
se uoava razvijeno budue sloeno kukuljiino oko

Nematus salicis

Nematus salicis - vrbina osa Periclista lineolata


listarica. Jedna od manje
vanih ali ponekad vrlo uoljivih (po defolijaciji) osa listarica na vrbama. Pagusjenice tijekom
ishrane zauzimaju osobitu posturu (odignuti stranji kraj), a u sluaju uznemiravanja savijaju se u
obliku znaka ?. Ova osa ima slian razvojni ciklus kao i mala hrastova osa listarica tako da
godinje razvije 3-4 generacije i u potpunosti obrsti vrbovo lie.

Velik je broj vrsta osa listarica koje pridolaze u naim umama ali samo gore navedene sposobne
su izazvati znaajnije tete u smislu gubitka lisne mase. Kao jednu od eih navodimo ovdje jo
osu Periclista lineolata koja se povremeno znade pojaviti na hrastovom podmlatku. Ima
jednogodinju generaciju, a odrasle ose javljaju se u proljee. Pagusjenice moemo vidjeti na
hrastovom liu tijekom svibnja. Kukulji se u tlu gdje njena eonimfa moe prvesti nekoliko godina
u dijapauzi.

Por. Diprionidae ose pilarice

Porodica osa koje se morfoloki bitno ne razlikuju od osa listarica. Sve redom dolaze na
etinjaama, a kod nas se javljaju dvije vrste na borovima.

18
Diprion pini - obina borova osa pilarica. Kod imaga se istie spolni dimorfizam: mujak je crn, sa
samo vrnim dijelom analnog kolutia crvenosmee boje, iroko eljastih ticala, dok je enka
uglavnom ute boje s neto tamnijim prsitem i crnim pjegama u sredini, na hrptu zatka. enka je
dugaka oko 8-10mm, a mujak vidljivo manji (7-9mm). Biologija ove vrste porpilino je
komplicirana, odnosno ovisi o lokalnim klimatskim i drugim staninim prilikama. U kontinentalnim
podrujima, u kulturama obinog i crnog bora najee razvije dvije generacije godinje. Imaga
izlaze iz zimujuih kokona koncem travnja i tijekom svibnja enke kopuliraju i ulau jaja u
prologodinje borove iglice u nizu, jedno iza drugog napilivi iglicu svojom leglicom nakon ega
mjesto ulaganja prekriju svjetlom pjenastom tvari (vidi se kao svijetla deformacija na povrini
iglice). Neoploene enke takoer ulau jaja samo se iz njih izleu liinke koje e razvoj zavriti
kao mujaci (arhenotokia). U poetku, mlade pagusjenice izgrizaju iglice rubno pa se ove kovraju.
Odrasle pagusjenice u potpunosti izgrizaju iglicu do pazuca. Razvoj liinki traje do konca lipnja.
Glavina ahura D. pini je crvenosmee boje. Prije prelaska u stadij eonimfe pagusjenice na deblu i
izbojcima naine svjetlosmee kokone u kojima se jo do sredine ljeta zakukulje i tijekom srpnja
izlaze kao imaga druge generacije. Ova imaga kopuliraju i enke ulau jaja u ovogodinje iglice. Iz
jajaaca se ubrzo izlegnu liinke koje se do poetka jesenskih dana listopada hrane ovogodinjim
iglicama. Njihov razvoj traje kudikamo dulje nego liinki prve generacije. Tijekom listopada,
odrasle pagusjenice sputaju se niz deblo i plitko u umskoj stelji naine tamnosmei kokon u
kojemu prelaze u stadij eonimfe i pronimfe te prezime do slijedeeg proljea kada se kukulje i
ponovno izlaze imaga prve, proljetne generacije. itav ovaj osnovni ciklus moe imati dodatne
komplicirajue dijelove jer je i kod ove ose prisutna pojava dijapauze, a ona se moe razliito
realizirati kod jesenskih i proljetnih generacija eonimfi. Isto tako, na broj generacija, ve je
napomenuto, imaju utjecaja i vremenske prilike. Ova osa kod nas je prisutna sporadino i na
malim povrinama i do sada nismo imali kalamitetne tete poput zemalja sjevernije od nas.

Neodiprion sertifer pagusjenice na borovim iglicama

Neodiprion sertifer - smea borova osa pilarica. Vrsta koja je kod nas ea od prethodne borove
ose pilarice, naroito u primorju, na kulturama crnoga bora. Mujak je potpuno crn i neto manji
od crvenosmee enke, koja je duga oko 9mm. Ova se osa roji ujesen, tijekom listopada. enka
odlae jaja u seriji u kratkim razmacima napilivi rub borove iglica. Izvana, jaja se ne vide ali su
zato vidljive smee mrlje nekrotiziranog tkiva koje odumire na mjestu zareza. Jaja prezime. Iz jaja
se u proljee, tijekom svibnja izlijeu pagusjenice, koje u skupinama (gregarno) deru
prologodinje (jednogodinje) iglice (prvo rubno, a kada dostignu vie larvalne stadije onda u
potpunosti, do pazuca iglica). Za razliku od D. pini, pagusjenice N. sertifer imaju glavinu ahuru

19
sjajnocrne boje. deranje traje oko dva mjeseca, tako da su pagusjenice potpuno razvijene
sredinom ljeta. Zaahure se na granama i deblu u sjajnom utom kokonu, iz kojega pocetkom
jeseni izlaze nova imaga. Za razliku od prethodne, smea borova osa pilarica ima uvijek samo
jednu generaciju godinje.

Od manje tetnih vrsta spomenut emo ovdje jednu koja se kod nas povremeno znade pojaviti na
smreci, Gilpinia polytoma, ali nikada masovno i na veim povrinama.

Por. Siricidae - ose drvarice

Ose drvarice, kako im samo


ime kae, ksilofagni su
opnokrilci ije se liinke
hrane i razvijaju u
unutranjosti drveta. Imaga
su osobite grae tijela te
naina ivota, kakvi se ne
nalaze kod ostalih osa
biljarica. Razmjerno su veliki
kukci, najmanje preko 1cm,
a ponekad i do 4cm). Izraen
je spolni dimorfizam - enka
je vea od mujaka i ima
jasno izraenu svrdlastu
leglicu. Liinke su bez oiju,
izrazito segmentiranog tijela i
na zavretku abdomena
imaju iljasti zavretak Xiphidria camelus
(slino kao i imaga). Ova
porodica obuhvaa nekoliko rodova od kojih liinke Xiphydria i Tremex ive u drvu listaa, a Sirex,
Urocerus i Xeris u drvu etinjaa.
Xiphydria camelus - johina osa drvarica. Crne je boje, s bijelim arama na bokovima. Liinka se
najee zadrava u drvu johe. Odrasla osa dugaka je od 1 do 2cm. Osim johe moemo je nai i u
drvu ostalih listaa u nizinskim umama.

Urocerus gigas enka pri polaganju jaja

20
Tremex magus - osa drvarica tvrdih listaa. Ova je osa modrocrna s bjelkastim zatkom, a mujak
posve crn, duljine je 15-35mm. Ticala su za razliku od svih ostalih osa znatno kraa. Najee
dolazi na hrastovima, bukvi, javoru, brezi i kruki.
Sirex juvencus - modrocrna osa drvarica. Ova je osa esta drvarica naih gorskih uma. Mujak se
razlikuje od enke po crvenkastom zatku i crvenoutim nogama. Dugaka je 15-30mm, a liinke
ive u drvu jele, smreke i bora.
Urocerus gigas - golema osa drvarica. Najvea je naa osa drvarica. Dugaka je od 1240mm
Dominiraju uta i crna boja, a kako i po veliini odgovara strljenu, moe nam se lako desiti da ju
prestraeni zamijenimo s ovim opasnim opnokrilcem is skupine alara. enka sa posebno
graenom tankom leglicom ulae jaja plitko u drvo u stojea ozlijeena stabla, ponekad i u svjee
oborena. Roje se od konca proljea do jeseni (razdoblje lipanj-rujan). enka polae jedno, rijetko
vie jaja u buotine u drvetu. Nakon nekoliko tjedana razvija se liinka koja bui hodnike. Razvoj
liinke u stablu traje tri pa i vie godina i takav je viegodinji razvojni ciklus gotovo svih osa
drvarica (osim vrste Tremex magus koja ima jednogodinji ciklus razvoja). Nije rijetkost da ose
izlaze iz ve ugraenog drva, jer je njenu prisutnost vrlo teko primijetiti (iz napadnutog drva ne
sipi piljevina jer linika ima hodnike nabijene sitnom piljevinom). Zanimljiva je dokumentirana
sposobnost odrasle ose da pregrize i prepreku tipa olovne oplate ako se nae u ve obraenom
drvetu. Izletni otvor ovih osa (kao i popreni prerez hodnika njihovih liinki) je uvijek okrugao. Iako
liinka ivi vrlo kriptinim nainom ivota vrlo uspjeno je u drvu detektiraju neke od naih
najveih osa najeznica (Rhyssa persuasoria, Rhyssa aproximator i Ephialtes carbonarius) i u njih
ulau svoja jaja parazitirajui tako na ovoj skupini osa biljarica.

Por. Cephidae - ose vlatarice

U umarstvu zapravo
nemamo razloga
spominjati ovu porodicu
kada ne bismo imali
jednu vrstu koja se
povremeno javlja kao
tetna i to u nekim
posebnim situacijama.
Radi se o vrsti Janus
femoratus za koju jo
nismo ustanovili poseban
hrvatski naziv. Rije je o
vrsti koja se roji tijekom
svibnja i svoja jajaca
ulae u tanke hrastove
izbojke koji se potom
Janus femoratus liinka u jednogodinjem hrastovom izbojku sue i ugibaju. Liinka
(ute boje i osobite
posture u obliku slova S) prezimi u izbojku, na proljee se kukulji i naputa ga kao odrasla osa.
Do sada smo je nalazili kao razmjerno tetnu u klonskim sjemenskim plantaama hrasta lunjaka.

Podred Apocrita, Terebrantes - parazitike ose

U ovaj podred spada velik broj porodica organiziranih u deset viih taksona (nadporodica):
Ichneumonoidea, Proctotrupoidea, Stephanoidea, Evanioidea, Chalcidoidea, Chrysidoidea,
Cynipoidea, Formicoidea, Vespoidea i Apoidea. Najznaajnije morfoloko obiljeje svih ovih osa i
opnokrilaca alara utezanje je abdominalnih segmenata na spoju sa prsitem (tzv. drkasti
abdomen). To je ujedno i najlaki kriterij po kojem moemo na brzinu utvrditi da li se radi o
opnokrilcu iz podreda osa biljarica (gotovo u cijelosti umarski tetne vrste) ili iz podreda
parazitikih osa, pela i ostalih alara (najveim dijelom umarski korisne vrste).

21
Por. Ichneumonidae - ose najeznice

Ose najeznice od velike su vanosti za umarstvo, budui da parazitiraju na tetnim kukcima.


Razmnaaju se gamogenetski ili partenogenetski, pri emu su prisutni svi oblici (arhenotokia,
telitokia, amfitokia). Veina ih spada u endoparazitoide (ovdje emo koristiti pojam parazitoid za
organizam koji svoj razvoj dovrava na raun drugog ivotinjskog organizma tako da ga usmruje
dok se pojam parazita shvaa u irem kontekstu i ne podrazumijeva kobni ishod za rtvu
odnosno oteeni biljni ili ivotinjski organizam). Postoje parazitoidi I. reda, koji su korisni kukci, i
parazitoidi II. reda (hiperparazitoidi) koji parazitiraju na parazitima prvog reda, te su samim time
tetni, budui da smanjuju broj korisnih kukaca. Uravnoteen odnos broja parazitikih osa i
tetnih kukaca uvjetuje zdravu, stabilnu umu, dok se kod poremeaja omjera pojavljuju zamjetne
tete.

Rhyssa persuasoria enka pri polaganju jaja u liinku ose drvarice

Pripadnice porodice Ichneumonidae preteiti su parazitoidi na vrstama iz reda Lepidoptera a u


morfolokom smislu svojstvena im je dobro razvijena krilana nervatura (filogenetski su najstarija
skupina u podredu Apocrita). Rhyssa persuasoria - velika osa najeznica. Duljina tijela ove ose
dosie do 2,5 cm i zajedno sa leglicom koja je dulja od samog tijela ova osa jedna je od naih
najveih parazitikih osa. Najee je moemo zapaziti na deblu neke etinjae gdje pomno
istrauje svojim osjetljivim stopalima poloaj liinki osa drvarica koje izgrizaju hodnike u drvu. Kad

22
u unutranjosti drva otkrije liinku, dugakom tankom leglicom zapoinje svrdlati sve dok ne
dopre do liinke i u nju uloi jajace iz kojeg e se razviti njena liinka i endoparazitski hraniti
liinkom ose drvarice koja je time osuena na propast. Osim ove, najeste i oku najvidljivije ose
najeznice poznate su jo: Megarhyssa superba, jo dulja (2,7 cm, s leglicom od 4 cm), Ephialtes
tuberculatus koja ulae svoja jaja u brojne ksilofagne liinke iz porodice pipa, cvilidreta, pipa i
ksilofagnih leptira, Pimpla alternans koja napada napada dvadesetak vrsta kukaca iz redova
opnokrilaca, leptira, kornjaa i dvokrilaca, Pimpla instigator koja parazitira na gubaru, zlatokraju,
kukavijem suzniku, borovom prelcu, borovoj sovici, hrastovom savijau i drugim leptirima i
srodna Pimpla examinator koja takoer napada desetak vrsta tetnih umskih defolijatora iz reda
leptira. Osa najeznica ima oko 5000 vrsta.

Por. Braconidae - brakonidne osice

Jedna od najbrojnijih porodica podreda


Apocrita. Rauna se da ukupni broj vrsta
na svijetu presie 50.000 vrsta. Endo i
ektoparaziti. Preteito sitnije osice, crne
ili smee boje bez metalnih preljevnih
boja. Determinacija vrsta bazira se na
krilnoj nervaturi, asvima je zajednika
dobro naznaena krilna pjega
(pterostigma) uz prednji rub prednjih
krila. Obino ne zavravaju razvojni ciklus
u domainu, ve odrasle liinke
naputaju domadara i ahure se i
kukulje vani. Rod Apantales jedan je od
najpoznatijih rodova koji dolazi na
razliitim vrstama leptira, poznato je
desetak vrsta koje dolaze na gubaru i
isto toliko na zlatokraju. Apantales
glomeratus napada 10 vrsta tetnih
leptira. Rod Microgaster parazitira na
liinkama tetnih leptira (gubara,
zlatokraja, kukavijeg suznika, smrekova
savijaa i dr.).

Por. Proctotrupidae - jajni parazitoidi

Tipini endoparasiti najrazliitijih vrsta i


redova kukaca. Malene osice crnih ili
smeih nijansi, najee parazitiraju jajni
stadij. Telenomus phalaenarum
brakonidna osica Coeloides bostrichorum parazitira na gubaru, zlatokraju,
kukavijem suzniku, borovom prelcu,
borovoj sovici itd., a Teleas vrste odlau jajaca u jaja potkornjaka, osa listarica i stjenica.

Por. Chalcididae - halcidide

Jedna od najznaajnijih porodica osa najeznica. Tijelo ovih osa obino je svijetle ili tamnije boje
raznih nijansi ali najee sa metalnim preljevom. Krilna nervatura im je znatno reducirana. Osim
prirodnih neprijatelja umskog drvea i kulturnog bilja, postoje i one koje su umjetno rairene da
bi pomogle pri suzbijanju tetnika (Aphelinus mali, Prospaltella berlesei i Schedius kuwanae).
Uglavnom su zoofagni endoparazitoidi, no ima i vrsta koje ive na fitofagno (rodovi Torymus i
Megastigmus).

23
Megastigmus suspectus - halcidida jelovog sjemena. Jedna od fitofagnih halcididnih osica koja
odlae jaja u sjeme dozrijevajuij jelovih eera tijekom svibnja dok su eeri jo mesnati i u doba
formiranja sjemenog zametka. Liinka se razvija u unutranjosti sjemenke (seminifag) i kukulji
pod jesen kada odrasla osica, crne boje bez metalnog sjaja, izgriza okrugli izletni otvor i naputa
sjemenku. Iz ovoga roda kod nas pridolazi jo nekoliko vrsta ije se liinke takoer hrane
endospermom sjemena razliitih etinjaa.

Od ostalih vrsta iz brojnih zoofagnih rodova spominjemo halcidinu osicu Monodontomerus


dentipes koja parazitira na gubaru, zlatokraju i borovom prelcu, dok je M. aereus poznata kao
hiperparazitoid i parazitoid gubara, smrekinog prelca, zlatokraja, borova prelca, glogova bijelca i
obine borove ose pilarice. Potporodica Encyrtiinae znaajna je za bioloko suzbijanje raznih
tetnika jer su mnoge vrste vrlo uinkoviti jajni parazitoidi. Ooencyrtus pityocampae jajni je
parazitoid borova etnjaka gnjezdara, a Ooencyrtus kuwanae gubara i daje vie generacija
godinje. Rodovi Litomastix i Ageniaspis poznati su kao parazitoidi razliitih gusjenica leptira, a
istiu se poliembrionijom (iz jednog uloenog jajaca razvija se puno embrija). Poznata vrsta
Anastatus disparis parazitira na gubaru i borovom prelcu, ali je poznat i kao hiperparazitoid jajnog
parazita Ooencyrtus pityocampae. Pteromalus puparum poznati je parazitoid kukuljica veeg broja
leptira, potkornjaka i pipa. Jedan od najznaajnijih jajnih parazitoida svakako je Trichograma
evanescens koji parazitira na preko 60-ak rsta tetnih kukaca, poljoprivrednih i umskih, a esto
je objekt uzgoja u svrhu biolokog suzbijanja tetnika. Najmanji i morfoloki i bioloki osobiti jajni
su parazitoidi iz osebno izdvojene porodice Mymaridae. Odrasle osice velike su samo 0.3 do
1,5mm !

Por. Cynipidae - ose ikarice

Maleni opnokrilci crne ili smee boje. Zadak je sa strane spljoten, a leglica se moe uvui. Liinke
su slijepe i bijele i za razliku od veine kukaca ne presvlae se nego rastu. Jedna su od osobitih i
iznimnih fitofagnih porodica koje su sa biljkama razvile posebno tijesan bioloki meuodnos
(koevolucija). Prilikom uboda leglice enke, pri polaganju jaja u biljku, izazivaju nastajanje
deformacija i hipertrofija biljnog tkiva raznih oblika (zoocecidije, ike ili gale) po kojima se u
pravilu moe tono odrediti i vrsta ose. Razmnaaju se gamogenetski i partenogenetski, a poznata
je i heterogonija. Broj jaja varira, a glavnu ulogu kao opipni organ ima leglica, pomou koje enka
ulae jaja u list, plod, pup i dr. Jaja su dosta mekana i elastina, u sredini tanka poput niti, a na
krajevima jae ili manje odebljala radi lakeg prolaza i polaganja. Kod osa ikarica javljaju se
spolni oblici kod kojih je razmnaanje gamogenetsko, ali se veliki broj vrsta razmnoava
partenogenetski i mujaci kod nekih uope nisu poznati, dok se kod drugih izmjenjuju spolne i
nespolne generacije. Oblik ike uglavnom uvjetuje sama liinka koja svojim izluevinama na
kemijskoj razini uvjetuje tvorbu i rast ike specifinih oblika. Svaka vrsta stvara iku specifina
oblika i uvijek istom biljnom organu. ike slue osama ikaricama za prehranu i kao sklonite,
iako svejedno u velikoj mjeri stradavaju od raznih osa najeznica i zoofagnih osa najeznica. Velika
veina iki (pa time i osa ikarica) razvija se na razliitim vrstama hrastova i tada ike sadre
mnogo tanina (30-60%), pa se koriste u industrijske svrhe. Danas se smatra da ose ikarice nisu
nuno niti tetne za biljku, a mogu se smatrati i korisnima jer njihov napad podie uee tanina u
svim biljnim tkivima napadnute biljke, a to je ini manje palatabilnom (slasnom) za velik broj
defolijatora.

Biorrhiza pallida - 'hrastova jabuica'. Jedna od najtipinijih vrsta s izmjenom generacija, kod kojih
se spolni i partenogenetski oblik toliko razlikuju da su nekada bili smatrane za razliite vrste. Kod
nas vrlo esta, a lako ju je prepoznati po karakteristinim ikama koje se razvijaju u proljee na
vrnom pupu hrasta. U iki se nalaze komorice (multilokularna ika) u kojima ive liinke. Iz
ike ljeti izlaze spolni oblici, a enka nakon kopulacije polae jaja na korijenu hrasta, malo pod
zemljom. Na korijenu se takoer razvijaju ike ali su puno manje, tvrde i drvenaste i njihovo
stvaranje traje i do 18 mjeseci. Druge godine, zimi, izlaze iz iaka enke (partenogenetska
generacija) koje se penju na stabla i ulau jaja u najkrupnije pupove na kojima se u proljee
razvijaju ike. S obzirom na dvogodinji ciklus razvoja, na istim se stablima primjeuje pojava
hrastovih jabuica obino svake druge godine.

24
Cynips quercusfolii je takoer vrsta s izmjenom generacija ali ova stvara loptaste ike na donjoj
strani lista hrasta. ike ostaju na listu do jeseni kaj opadnu zajedno s listom, a iz tih se iki
razvija liinka iz oploenih jaja poloenih u proljee. Partenogenetske enke javljaju se zimi,
ubadaju pup, na kojemu se stvaraju male ike, iz kojih u proljee izlaze spolni oblici koji uzrokuju

Andricus quercuscalicis

Cynips kollari

Cynips quercustozae

ike na listovima. Andricus quercus


radicis vrsta je ije se liinke razvijaju u Phodites rosae
tankim hrastovim granicama. Neuroterus
quercusbaccarum i N. numismalis stvaraju na listu hrasta ike poput lee. Andricus
gallaetinctoriae stvara na hrastovima tzv. levantinske ike s puno tanina. Cynips quercustozae
poznata je po vrlo krupnim drvenastim ikama sa prstenom malih roia, a glatke i pravilno
okrugle ike Cynips kollari u proljee su mesnato zelene a ujesen posmee i odrvene.
Andricus quercuscalicis jedna je od rijetkih osa ikarica koju u dananjim uvjetima moemo
smatrati tetnom (vie nego korisnom) s obzirom da se razvija na hrastovu iru i onemoguuje
njegov normalan razvoj. Dosta je je esta i zna se nekada pojaviti u veoj brojnosti, osobito u
godinama slabijeg uroda. Posebno je negativno njeno djelovanje u klonskim sjemenskim
plantaama hrasta lunjaka i kitnjaka.

Osim na hrastovima, manji broj osa ikarica javlja se i na ostalim drvenastim vrstama. Jedna od
njih je Rhodites rosae koja se javlja na divljoj rui.

25
Podred Apocrita, Aculeata - alari

Por. Formicidae - mravi

Mravi spadaju u grupu socijalnih kukaca, a vani su kao imbenik u zatiti uma i u znatno manjoj
mjeri kao tetnici. Kod mrava postoji socijalni polimorfizam, a ima ih oko 6000 vrsta. Polimorfizam
je vie izraen u funkcijskom nego morfolokom smislu. Mravi-radnici nemaju krila (sekundarna
beskrilnost) i razvijene spolne organe, oi su kod nekih jako dobro razvijene dok su drugi slijepi.
Glavni organ za orijentaciju i snalaenje su ticala, a ne oi. Mravi-radnici u svom probavnom
sustavu imaju guu koja se nalazi na poetku zatka i slui kao spremite hrane koju mrav-radnik
dijeli drugim mravima ili je skladiti. U abdomenu se nalazi i otrovni aparat, koji se kod nekih
(potporodica Myrmicinae) sastoji od alca, a kod drugih (potporodica Camponotinae) od mjehura s
otrovom (formicidnom kiselinom). enke legu sitna jaja iz kojih se razviju liinke bez nogu. Obino
ih hrane radnici hranom iz gue. Odrasla liinka ispreda kokon ili se kukulji kao slobodna kukuljici.
Iz kukuljice se razvije odrasla enka koja nakon kopulacije odbacuje krila. Radnici su zapravo
enke sa zakrljalim spolnim organima i bez krila, a glava im je redovito jae razijena. Kod
radnika postoje veliki i mali oblici pri emu veliki radnici preuzimaju ulogu vojnika. Kod
potporodice Myrmicinae mravi imaju dvolani drak koji spaja zadak s prsitem i alac, dok
pripadnici potporodice Camponotinae imaju jednolani zaani drak s istaknutom ljuskom i otrovni
mjehur.

Formica rufa

Formica rufa - crveni umski mrav. U Formica rod spada gotovo 100 vrsta mrava, od kojih
nekoliko ivi u umama. Postoje dvije podrvste: Formica rufa rufa i Formica rufa rufo pratensis, a
posljednja se dijeli na dvije forme ili rase: F. rufa rufo pratensis major i F. rufa rufo pratensis
minor. To su tri najznaajnija oblika crvenog umskog mrava, vanog imbenika ravnotee u
umskim biocenozama. Razlike izmeu ova tri oblika izraenija su u nainu ivota, nego
morfoloki.
F. rufa rufa ima u mravinjaku samo jednu enku, koja ispoljava veliku plodnost, jer u jednom danu
lijee i do 300 jaja, a ima 110-135 ovariola. Radilice mogu lei jaja partenogenetski, ali iz tih se

26
jaja razvijaju samo mujaci. Zadrava se iskljuivo u umskim sastojinama, najee
crnogorinim, a rjee hrastovim i bukovim. Pravi visoka, strma gnijezda, u kojima se godinje
razvije oko 36.000 jedinki. Ako se u gnijezdu pojave mlade oploene enke, bivaju ubijene ali
enka koja je stvorila mravinjak ivi i do 20 godina. Kad ona ugine, ugiba i mravinjak (monogina
forma).

F. rufa rufo pratensis major je oligogina forma, budui da u jednom mravinjaku moe biti i do 20
enki. enka lijee do 30 jaja dnevno, tako da se u mravinjaku godinje moe razviti i do 80.000
individua. Jednoj koloniji pripada i do 20 mravinjaka, koji su meusobno povezani s matinim
mravinjakom posebnim hodnicima. ivi samo u crnogorinim umama.

F. rufa rufo pratensis minor je poligina forma. U jednom mravinjaku moe biti i do 5.000 enki, ali
svaka lijee samo 10 jaja dnevno. Jednoj koloniji ove forme zna pripadati i do 100-njak
mravinjaka, a u svakome se nalazi oko 2.000.000 mrava. ivi samo u crnogorinim umama.

Ilustrativan je podatak koji potkrepljuje korisnost mrava jest da na porvini od pola hektara
godinje akumuliraju za prehranu 220 l eera prikupljenih od biljnih ui i pojedu 8.000.000
kukaca, od kojih na tetnike otpada 400.000. Hrane se najvie mednom rosom tj. eksudatom
lisnih ui, zatim kukcima, a djelomino i gljivicama (micetofagija).

Camponotus herculeanus - veliki umski mrav. Za razliku od crvenog umskog mrava ovaj je mrav
tetan ali tete to ih poinjava uvelike zaostaju za tetama drugih tetnika. Neposrednu tetu
ine nagrizanjem pupova i mladih zelenih izboja, buenjem hodnika u drvu i odgrizanjem lia.
Hrane se takoer i mednom rosom lisnih ui. Poznate su tri forme ovog mrava: C. herculeanus
herculeanus, C. herculeanus ligniperda i C. herculeanus vagus. Prva forma dolazi u brdima, a
forma ligniperda u nizinama, osobito u borovim kulturama. Forma vagus dolazi u toplijim
krajevima Europe. Takoer je prisutan socijalni polimorfizam. Najee se javlja u smrekovim
umama, a rjee u bjelogorinoj umi. Rjee se nalazi i u drvnom graevnom materijalu i leeim
stablima. Tipian je tehniki tetnik jer svoja nastambe izgrauje u deblu gdje bui vertikalne
hodnike. Primarni je tetnik jer napada zdrava stabla. Teko je uoiti na kojem mjestu mrav ulazi u
deblo tako da je gotovo nemogue prepoznati zaraena stabla. Prirodni neprijatelji su mu djetlii.
Buenje hodnika u deblu dovodi na kraju do suenja stabla ali te tete u konanici nisu velike jer
stradavaju samo pojedina stabla u malom broju. esto se nastanjuju u ve ugraenoj drvenoj
grai pri emu je neminovna zamjena. Suzbijanje se provodi unitavanjem zaraenih stabala, a
graa se zatiuje premazivanjem razliitim zatitnim sredstvima.

Por. Sphegidae grabeljive ose kopaice

Ove ose takoer svrstavamo u grupu korisnih


kukaca jer unitavaju tetnike. Jedini
eventualni tetni aspekt njihove biologije je
injenica da napadaju i pele. ive u starom i
trulom drvu, u stupovima, gredama i dr. Vrste
roda Crabro prave gnijezda u granama kupine
i bazge, kamo donaaju razne muhe kao
hranu za liinke, a ubijaju ih ili omamljuju
ubodom (alcem). Cerceris vrste grade
gnijezda u pjeskovitim nasipima i na
rubovima puteva, a znaajne su pri
unitavanju razliitih vrsta krasnika (Agrilus,
Coraebus, Phaenops, Anthaxia itd.). Naroito
vana vrsta je Cerceris bupresticida.
Philantus triangulum - pelinji vuk napada
pele, a vrste iz roda Bembix napadaju razne
vrste muha ali i korisne cvjetne muhe
Ammophila sabulosa
(Syrphidae).

27
Ammophila sabulosa - velika osa kopaica. Pravi gnijezda na rubovima uma i uz ceste, a poznata
je naroito kao neprijatelj borove sovice. Pojavljuje se u doba gradacija spomenutog tetnika, kao i
u doba gradacije razliitih osa listarica. Osa ubode gusjenicu sovice ili pagusjenicu ose listarice s
ime je paralizira i odvue ju u gnijezdo u koje uloi jedno jaje. Liinka se hrani ivom, ali
omamljenom liinkom.

Por. Vespidae - prave ose

Najvei tetnik meu ovom skupinom je svakako strljen - Vespa crabro, naa najvea i
najopasnija osa. Crne je ili tamnosmee boje sa utim poprenim prugama. enka je dugaka do
35mm, a mujak 23mm, radilice su neto manje od mujaka. ive solitarno ili prave zadruna
gnijezda, koja slue iskljuivo za zatitu i razvoj liinki i traju redovito jednu godinu. U osinjacima
se osim mujaka i enki mogu naci i radilice ali nemaju zakrljale spolne organe kao kod mrava,
nego se brinu samo za prehranu liinki i ne legu jaja. U jesen ugibaju sve ose osim mladih
oploenih enki koje prezime u raznim sklonitima i u proljee zapoinju gradnju novog osinjaka i
polaganje jaja. Osinjake izrauju na drveu, u dupljama, pod strehama, u kronjama, a neke i u
zemlji. Za gradnju im slui oguljena kora s mladih stabala koju pomou sline impregniraju i prave
ploice debljine kartona, od kojih sastavljaju sae. Za potrebe izgradnje gnijezda nagriza koru
mladih stabala jasena, johe, breze, lipe, vrbe, topole, hrasta, divljeg kestena, pa ak ponekad i
aria. tete ovog tipa mogu ponekad dovesti do suenja izboja pa i mlaih stabalaca. Dodatno,
tetnost mu se intenzivira injenicom da napada pele, a viestruki ubodi strljena mogu biti
fatalni i po ovjeka, jer je ovo daleko najotrovniji od svih alara.

Por. Apidae - pele

Pele su izrazito korisni kukci, u prvom


redu kao vani imbenici pri entomogamiji
umskog drvea. I ose i mravi su preteno
grabeljivci, jer se esto hrane liinkama
drugih kukaca. Pele se, za razliku od njih,
uglavnom hrane cvjetnim nektarom i
peludom, pri emu je dolo do brojnih i vrlo
osebujnih modifikacija usnog ustroja, tako
da neke cvjetove mogu posjeivati samo
odreene vrste pela. Izgrauju nastambe
slino kao i ose, a u pogledu naina ivota
dijele se na solitarne i socijalne. Meu
solitarnim pelama svakako je
najznaajnija Xylocopa violacea - crna
pela drvarica. Dugaka je preko 2 cm i
ima crno dlakavo tijelo ljubiasto-modrog
sjaja. Gradi gnijezda na stupovima, u
trulom drvu i na suhim granama. esto
oblijee drvene stupove, nosae elektro i
telefonskih vodova. Izgriza 20-ak cm
dugaak hodnik u drvu iz kojega od
piljevine naini poprene zidove, a u svaku
od tih komorica uloi po jedno jaje.
Xylocopa violacea Takoer je sakuplja peluda. Iako moe
ubosti i njena krupna (i buna) pojava
izaziva respekt, vrlo rijetko dolazi do uboda jer nije nimalo agresivna. Pela medarica - Apis
melllifica od prirode je ivjela u dupljama drvea u umama, prije nego je postala domaa
ivotinja. U poetku uzgajanja ove pele koristila su se izdubljena debla pa se i danas mogu u
umi jo nai konice divlje pele u deblu.

28
COLEOPTERA - kornjai
Kornjai su svakako jedna od najbrojnijih skupina kukaca koja ima znatan broj vrsta koje imaju
veliku ulogu u protoku tvari i energije u umskom ekosustavu. to se naina ishrane tie
zastupljeni su svi tipovi s obzirom na dio drvenaste biljke kojim se hrane. Temeljni morfoloki
karakter koji odreuje pripadnost jednom od dvaju podredova je poloaj i oblik kukuva stranjih
nogu u odnosu na prednje kolutie zatka. Podred Adephaga obuhvaa mahom korisne porodice
grabeljivaca dok se u neusporedivo brojnijem podredu Polyphaga pojavljuje cijeli spektar
porodica razliitih naina prehrane.

Podred Adephaga

Osim hitri i traka, ovim podredom obuhvaen je valik broj kornjaa iji je ivot povezan s vodom:
Dytiscidae (kozaci), Gyrinidae, Haliplidae i Hygrobiidae.

Por. Cicindelidae - hitre

Hitre su srednje veliki kornjai,


dugakih nogu i snanih eljusti s
dobro razvijenim krilima kojima
prelijeu krae razdaljine. Boja
tijela je metalno-svjetlo zelena ili
smee-bronana sa utim arama
po pokrilju. Glava je omanja sa
srpolikim eljustima. Hitre su
izraziti grabeljivci. Javljaju se uz
putove na osunanim, pjeskovitim
stanitima. To su kukci toplih,
osunanih progala i otvorenih
travnjaka i livada. Hrane se drugim
kukcima koje aktivno trae kreui
se po tlu i deblima umskog drvea.
Liinke im takoer ive hvatajui
Cicindela campestris iviplijen i to tako da iskopaju
posebni vertikalni hodnik na
rahlom, pjeskovitom terenu i
unutra se primire ekajui da im
plijen doee u dohvat snanih
prednjih nogu. Na dorzumu imaju
hitinski zubi s kojim se zakae u
uskom hodniku tako da ih i krupniji
plijen kojega zgrabe ne moe
izvui napolje. U Europi nema puno
vrsta ovih agresivnih kornjaa i
gustoe populacije nisu im visoke
ali zahvaljujui svojem aktivnom
ivotu (kao imago) lako i esto ih
zapaamo.

Cicindela campestris - poljska


hitra. Ima zeleno pokrilje, a sa
svake strane po 5 bijeloukastih
pruga. Nalazimo je na razliitim
Cicindela hybrida

29
stanitima ali najee na umskim rubovima i otvorenim terenima. Na rahlim tlima u umama
etinjaa ivi Cicindela sylvatica - umska hitra, koja je s gornje strane bakrenocrne, a s donje
ljubiasto-kovinaste boje. Hitre su prosjeno dugake oko 1,5 cm. Jedna od naih najeih
umskih vrsta svakako je Cicindela hybrida.

Por. Carabidae - trci

Trci su tipini stanovnici uma, veina


ih je grabeljivo, a samo nekoliko ih je
poznato kao tetnici kulturnog bilja.
Uglavnom su dobro taskonomski
obraeni jer su odavno predmet
zanimanja amatera entomologa
(karabidologa). Biologija im je ipak
manje poznata, a esto su na popisima
ugroenih vrsta s obzirom na
osjetljivost na stanine uvjete.
Najvaniji u smislu redukcije tetnih
umskih defolijatora su vrste iz roda
Calosoma i Carabus.

Calosoma sycophanta - veliki


gusjeniar. Ime je dobio zbog svoje
veliine (dugaak je izmeu 2,5 i 3cm,
enka i do 4cm) i povezanosti sa
liinkama leptira defolijatora kojima se
hrani. Tijelo ljubiastomodro i kao i
zlatnozeleno pokrilje preljeva se
metalnim odsjajima. Noge i nitasta
ticala su crna. Zadrava se u umama
gdje uglavnom tamani gusjenice
tetnih leptira. Vrlo je pokretan i dobro
leti. Gusjenice tamani danonono.
Naroito je poznat kao neprijatelj
gubara kojeg napada u svim stadijima:
odrasle leptire, gusjenice i kukuljice.
Takoer, tamani gusjenice zlatokraja,
Calosoma sycophanta

hrastova i borova etnjaka, kukavijeg suznika i dr. U


povoljnim prilikama za razvoj njegove liinke (gradacija
defolijatora) ova pojede u dva tjedna i do 40 gubarovih
gusjenica. Odrasli gusjeniar pojede i do 150 gusjenica
godinje. Imago ivi 2-3 godine i za to vrijeme utamani
oko 400 gusjenica. enka godinje odlai oko 150 jaja.
Jedna od najkorisnijih vrsta traka kod kojega se pokuao
i umjetni uzgoj u svrhu bioloke metode suzbijanja
gubara. U razdobljima latence gubara teko ga se zapaa.
Najlake ga je vidjeti u godini kulminacije i krize kada
dominira podrujem poharanim od gubarevih gusjenica.

Calosoma inquisitor - mali gusjeniar. Za treinu je manji


od velikoga, tamnobronane boje. Zadrava se iskljuivo
u bjelogorinim umama. Napada gusjenice mrazovaca i
drugih grbica, ali je takoer i neprijatelj gubara, zlatokraja
Calosoma inquisitor
i suznika.

30
Rod Carabus ima velik broj vrsta. Po grai su slini i zadak im je produljen i ovalnog oblika.
Prehrana im je slina kao i kod roda Calosoma ali nikada se ne pojavljuju u velikom broju.
Napadaju gusjenice sovica, prelaca, grbica, pagusjenice listarica, pueve, gujavice i razne druge
kukce koji hodaju po zemlji. Ne penju se po stablima kao gusjeniari, ve se uglavnom zadravaju
na zemlji. Love vie nou nego danju. U Hrvatskoj pridolazi oko 140-ak vrsta sa brojnim
podvrstama. Neke od eih su: Carabus coriaceus - crni trak, C. intricatus - modri trak, C.
violaceus - ljubiasti trak, C. cancellatus - bronani trak i europski najvei trak koji je kod nas
dosta est, Procerus gigas - golemi trak.

Podred Polyphaga

Por. Staphylinidae - kusokrilci

Kornjai skraenog pokrilja. Veinom se


zadravaju na mranim mjestima pod
kamenjem, korom drvea i sl. Poznati su kao
prirodni neprijatelji raznih tetnika u
umama. Vei kusokrilci napadaju imaga i
brojne gusjenice, a manji, veliine tek
nekoliko milimetara, ive u hodnicima u drvu
gdje napadaju liinke i kukuljice potkornjaka.

Ocypus olens - crni kusokrilac. Prirodni je


neprijatelj veih kukaca i jedna od najveih
vrsta kusokrilaca openito. Obitava u
unutranjosti ume. Staphylinus caesareus
Ocypus olens
upola je manji i zadrava se vie na rubovima
uma i osvjetljenijim mjestima. U hodnicima
potkornjaka dolazi vei broj vrlo sitnih kusokrilaca kao Homalota cuspidata i Atheta crassicornis.

Por. Sylphidae - strvinari

Vrste su mesoderne ali ne osobito


korisni kukci. U prvom redu se hrane
strvinama (nekrofagija) kao recimo
Necrophorus spp. i Vespilio spp.) a rjee
jo ivim kukcima. U umama u kojima
traje gradacija nekog od defolijatora
(gubar, kukaviji suznik, zlatokraj,
mrazovci i dr.) esto nalazimo vrstu
Xylodrepa quadripunctata -
etverotokasti strvinar. Kornja je to
crna tijela dok su pokrilje i nadvratnjak
utosmei. Na pokrilju ima 4 crne toke.
U umi su jo esti strvinari Phosphuga
Phosphuga atrata
atrata i Oiceoptoma thoracicum.

Por. Lucanidae - jelenci

Jedni od najveih kornjaa naih uma dobro razvijenih i produljenih gornjih eljusti. Spolni
dimorfizam oituje se ba u pogledu njihove grae (kod obinog jelenka duljina mandibula iznosi
treinu tijela i kod mujaka su redovito razvijenije).. U umarskom kontekstu ovo su uglavnom
indiferentni kukci ije se liinke zadravaju u trulom i suhom drvu (saproksilini kukci). Odrasli se
hrane drvnim sokom (teklinama) te su kao tetnici beznaajni.

31
Lucanus cervus - jelenak. Na najvei kornja crnosmee je boje i bez mandibula dosee duljinu
od 6 cm, a mandibule su dugake cca 2 cm. enka je tamnije boje sa znatno kraim
mandibulama. Imaga se javljaju i roje (mogu i letjeti !) u drugoj polovici svibnja i lipnju. Liinke
(oligopodne grice) ive ponajvie u starim, upljim, suhim hrastovima. Danas se smatra
ugroenom vrstom i zatien je ali najbolja zatita je podravanje materijala u kojem se uspjeno
mogu razvijati njegove liinke.

Lucanus cervus Lucanus cervus grica

Dorcus parallelopipedus - mali jelenak


Mali jelenjak je sivo crne boje i dug je
oko 2,5 cm. est je u umama, pod
korom drvea. Liinke ive u trulom
drvu bukve, lipe, vrbe, hrasta, oraha i
dr.

fam. Scarabeidae - listoroci

Zajedniko im je svojstvo da im
segmenti zastavice lie na listove
(lamele) po kojima je i ovaj tip ticala
dobio ime (listiavo ticalo). Od brojnih
vrsta iz ove porodice umarski Dorcus parallelopipedus
najvanije su one iz potporodice
Melolonthinae hrutevi.

Hrutevi su poznati kao tetnici kulturnog i umskog bilja, odnosno jednako na zeljastom, kao i
drvenastom. Najvaniji rodovi su Melolontha i Polyphylla.

Melolontha melolontha - obini hrut i Melolontha hyppocastani - umski hrut. Obini hrut ee
se pojavljuje od umskog, jednako u vonjacima kako u umama dok je umski hrut vie vezan
uz umu. Obini hrut je neti vei od umskog, a najizraeniija morfoloka razlika je u grai
pigidijuma (manje zaobljen kod obinog i zaobljen zavretak kod umskog hruta). Uglavnom su
crne boje sa smeim pokriljem, to moe donekle varirati. Vrlo su podloni aberacijama pa je
opisano dosta formi. Liinka hruta naziva se grica. To je zdepasta oligopodna liinka, dobro
razvijene smee glave sa snanim mandibulama. Dugaka je do 5cm, bijele do svjetloute boje i
kad je uhvatimol prstima gri se potiskujui glavu prema stranjem kraju abdomena. U naim
prilikama obini hrut ima trogodinju generaciju. Imaga se javljaju od polovice travnja do polovice
svibnja, a vrijeme pojave i trajanje ivota uvelike ovisi o klimatskim prilikama. Nakon izlijetanja iz
tla imaga najprije pet do desetak dana dopunski deru mlado lie. Nakon dopunskog deranja
enke kopuliraju i sputaju se na tlo gdje u rahlu zemlju poloe 40-80 jaja. Obino ih ne snesu sve
odmah ve nakon 20-30 jaja ponovo odlazi na deranje na stablo (dopunsko deranje) te se
vraaju i polau ostatak jaja nakon ega ugibaju. Nakon 1-1,5 mjeseci izlegu se liinke koje se
zavlae jo dublje u zemlju i nagrizaju sitno korijenje biljaka pri emu ne uzrokuju vee tete. Pred

32
jesen se sputaju jo dublje u zemlju (do 1 metar dubine) gdje prezime da bi se u proljee

Melolontha melolontha
premjestile u gornje slojeve tla gdje zapoinju jae oteivanje korijenja mladih biljaka. Tako se
hrane do druge jeseni nakon ega se ponovo sputaju dublje u zemlju. Tree kalendarske godine
(druge godine razvoja), u proljee skoro odrasle grice nastavljaju s nagrizanjem korijenja i tada
znaju poiniti ogromne tete. Ve polovicom ljeta zavlae se u dublji sloj zemlje gdje se kukulje, a
pod konac ljeta ve nastaju imaga. Ovi prezime treu zimu u gornjim slojevima zemlje, a
narednoga proljea (etvrte kalendarske godine) izlijeu napolje nakon tri godine provedene u
zemlji. Kod umskog hruta itav razvoj traje 4 godine, tako da se imaga javljaju svake pete
godina. Hrut se pojavljuje masovno za tzv. letnih ili hrutevih godina. esto se ova pravilnost
gubi radi teritorijalne pomijeanosti dijelova populacija koje se roje pojedinih godina. Najei je u
Lici i Gorskom kotaru, zatim Hrvatskom zagorju, dok je na istoku zemlje rjei. Na hruta jak utjecaj
imaju klimatske prilike i tlo: na sjeveru Europe njegov ciklus razvoja traje etiri godine, a ne tri kao
kod nas. Grice su ee na livadama, vrtovima, rasadnicima i travnjacima, a rjee u umama,
gdje dolaze samo na rubovima. Opasan je tetnik u rasadnicima. Najvie napada hrast, brijest,
lipu, grab, javor, brezu, topolu, johu, divlji kesten i voke (naroito trenju). Kod nas su na
podrujima Banovine, Korduna i Like zabiljeene znatne tete na korijenju mladih sadnica
etinjaa kod poumljavanja bujadita. Grice su kao tetnici puno znaajnije od imaga koji se
ponekad javljaju kao tetni defolijatori, najee u nizinskim umama na hrastu i kulturama
euroamerikih topola.

Polyphylla fullo - areni ili mramorirani ljetni hrut. Naa je najvea vrsta hruta, duljine tijela do
3, 5 cm. Rairen je po cijeloj Hrvatskoj, ali se veinom zadrava na pjeskovitim tlima. Roji se u
srpnju i tada oteuje u prvom redu iglice bora koje izgriza ili pregriza u potpunosti. Ima
petogodinji razvojni ciklus koji je principijelno slian obinom hrutu. Vee tete su relativno
rijetke jer intenzitet pojave uvelike ovisi o klimatskim imbenicima. Osim borovim iglicama hrani
se jo i liem hrasta, topole, bagrema i bukve. Grica je poznata kao tetnik vinove loze ali moe
poiniti i vee tete izgrizanjem korijenja na borovim sadnicama.

33
Amphimallon solstitiale - lipanjski ili mali ljetni hrut. Roji se u drugoj polovici lipnja, a imaga se
hrane liem topole, bukve, graba, vrbe i drugih listaa. Veu tetu poinja nagrizanjem izboja
borova. U srpnju se javlja i Anomala aenea - zeleni zlatar koji ponekad u veoj mjeri zna obrstiti
lie voaka.

Por. Coccinelidae boje ovice

Spadaju u grupu vrlo


korisnih kornjaa-
grabeljivaca, osobito
uinkovitih pri suzbijanju
lisnih ui. Imaju tijelo
oblika polukugle, crne boje
s crvenim, utim ili crnim
pokriljem i vratnim titom
na kojima imaju tokice ili
mrlje crvene, bijele, crvene
ili crne boje. Imaga
prezimljuju i nalazimo ih u
prirodi od rana proljea do
kasne jeseni na razliitom
bilju. Oploena enka
odlae jaja u proljee,
liinke se hrane veinom
Liinka Coccinelidae do ljeta, a ljeti se kukulje
tako da se jo tijekom ljeta
pojavljuju nova imaga. Kukuljice nalazimo
zalijepljene stranjim dijelom za povrinu
biljke (list, stabljiku) i razlikuje se od tipine
slobodne kukuljice kakvu imaju kornjai
utoliko to je kompaktnija i donekle
podsjea na prekritu kukuljicu. Odrasle
boje ovice mogue je nai od oujka do
konca listopada. Jedna enka odloi oko
400 jaja u manjim grupama na donjoj strani
lista. Najpoznatije su vrste Coccinella
septempunctata - obina boja ovica, sa
sedam crnih toaka na pokrilju, zatim Adalia
bipunctata - dvotokasta boja ovica koja
je jo vei grabeljivac od obine (dvije
crvene tokice i dvije mrlje), crna
dvopjegasta boja ovica - Chilocorus
bipustulatus sa po jednom crvenom mrlom
na svakom pokriocu i Exochomus
quadripustulatus sa po dvije crvene mrlje na
svakom pokriocu. Osobito uinkovit
grabeljivac i prirodni neprijatelji titastih
uiju je vrsta Rodolia cardinalis koja je u Coccinella septempunctata
Europu uneena zajedno sa naraninim
crvcem iz Sj. Amerike.

Por. Dermestidae - slaninari

Manja porodica kornjaa osobita po tome to se hrani ivotinjskim ostacima i strvinama. Nalazimo
ih u smonicama na suhom mesu, slanini, perju, krznu, kostima. Oteuju i kukce u entomolokim

34
zbirkama, a donekle su korisni jer neki unitavaju jajna legla, recimo gubara. Najpoznatija je
svakako gagrica slaninska - Dermestes lardarius, mali kornja (7-8mm) valjkasta crna tijela.
Poznat je kao tetnik u smonicama ali ga moemo nai i u prirodi gdje unitava jajna legla
gubara. Hrani se i svlakovima gusjenica i ahurama kukuljica.

Por. Buprestidae - krasnici

Krasnici (ime potjee od upadljivih i atraktivnih boja imaga kod mnogih vrsta) tvore jednu od
znaajnih tetnih porodica ksilofaga tipinih za nae ume. Vidljivi su u umi tijekom toplih
proljetnih i osobito ljetnih mjeseci (lipanj-srpanj) na razliitom cvijeu, titarkama, kupini, malini.
Istiu se metalnim presijavajuim bojama kod kojih moe dominirati metalik-zelena, crvena,

Buprestidae izlazni otvori


crvenkasta ili modra. Tijelo im je produeno, prema zatku zailjeno. Liinke su dorzoventralno
spljotene, kremasto bijele boje sa smeim hitiniziranim ploicama po tijelu i dobro razvijenih
mandibula. Dijele se na dva tipa: prve, koje imaju znatno produljene prsne segmente u odnosu na
segmente zatka (Buprestis - tip), i druge, koje imaju sve segmente tijela priblino jednake irine
(Agrilus - tip). Agrilus tip liinke takoer na zavretku zatka ima dva jaka, hitinizirana iljka. Po
nainu ivota, dijele se na primarne i sekundarne tetnike. Sekundarni se pak dijele na grupu koja
napada oslabjela ali jo zelena stabla (primarno-sekundarni tetnici) i grupa koja napada
iskljuivo mrtvo drvo saproksilini organizmi. tetne su samo liinke, dok se imaga hrane
cvjetnim dijelovima. Adulti se roje poetkom ljeta, preferiraju sunce i toplinu ! Najvie se nalaze
na cvijeu, a esto i na kladama, gredama, trupcima, stovaritima i sl. Nakon kopulacije enka
trai mjesto za odlaganje jaja to je obino u kori drvea, brazdama i pukotinama. im se liinka
izvue iz jaja, zavlai se pod koru, rjee u koru ili drvo, i tu pravi hodnike razliitih oblika. Obino
su vijugavi, a rjee vertikalni (Buprestis cupressi) ili horizontalni (Agrilus biguttatus). Hodnici su
redovito ispunjeni piljevinom, a zavravaju kukuljinom kolijevkom. Imaga liinki Buprestis tipa se
uglavnom izvlae iz hodnika kroz ulaznu rupu, dok imaga s Agrilus tipom liinke prilikom izlaska iz
stabla bue zasebni izlazni otvor. Izlazna rupa krasnika poznaje se po tome to je na gornjoj strani
gotovo ravna, a na donjoj zaobljena to proizlazi iz poprenog presjeka tijela imaga. Razvoj liinke
kod veine vrsta traje dvije godine, ponekad tri, a rijetko jednu. tetnost pojedinih vrsta varira u

35
ovisnosti od naina ivota liinke i u tom smislu najtetnije su liinke primarnih tetnika i tipinih
sekundarnih tetnika poput vrsta iz roda Agrilus.

Iz roda Buprestis poznajemo vei broj vrsta ije liinke ive uglavnom u suhom drvu jele, smreke i
bora. Buprestis octoguttata - tokasti krasnik, kornja je tamnoplave metalik boje s 5 utih toaka
na pokrilju i jednom sa svake strane na vratnom titu. enka odlae jaja na koru mladih borova i
smreka, liinke ive u drvetu i dovode do
suenja mladih stabala. Buprestis cupressi -
empresov krasnik kornja je mat crne boje
sa slabim plavkastim metalik sjajem. Na bazi
pokrilja ima sa svake strane po jednu utu
mrlju. Tipian je primarni tetnik u primorju,
gdje napada empres, cedar, tuju i mriku.
Vrlo je est na tim vrstama, a osobito na
piramidalnom empresu. Napada sve tri vrste
cedrova koje se kod nas uzgajaju. Njegova
liinka je najopasniji tetnik empresa i
cedra. Odlae jaja u prvom redu na oteena
ali i na zdrava stabla. Liinka ivi u drvetu i
tijekom dvogodinjeg razvojnog ciklusa bui
hodnik najprije prema sredini debla, a zatim
u vertikalnom pravcu. Kornja izazi iz drveta
na istom mjestu na kojem je ula liinka.
Posljedice napada se primjeuju kasno, a
Chrysobothris affinis oituje se po suenju vrhova stabala i ulazno-
izlaznim rupama koje su ispunjene
piljevinom. Suzbijanje se vrlo teko provodi, u
prvom redu unitavanjem zaraenih stabala.

Phaenops cyanea dolazi na borovima i rjee


na smrekama. Vrste roda Anthaxia poznate
su kao tetnici crnogorinog drvea, a neke
vrste dolaze i na bjelogorici. Anthaxia

Chalcophora mariana

quadripunctata je najtipiniji predstavnik tog


roda. Chrysobothris affinis 12-14 mm je dugaki
krasnik s 3 pjege na pokrilju, bakreno-crvena
trbuha. Liinke dolaze u sruenim deblima i
granama bukve i hrasta ali je poznat i kao tetnik
na glavi korijena mladog drvea. Ponekad krasnik
izlazi iz ve obraenog drva budui mu razvojni
ciklus traje 2 godine. Chrysobotris solieri dolazi
najee u primorju i Dalmaciji u drvu borova.
Chalcophora mariana takoer je vrsta koju
nalazimo u drvu svih naih vrsta borova.
Smatramo je tipinom dekompozicijskom vrstom
(saproksilofag) uz koju ne vezujemo ba nikakve
Capnodis cariosa
konotacije o tetnosti.

36
Capnodis tenebrionis i Capnodis cariosa dvije su vrste krasnika - ilogriza rairene po cijelom
podruju Mediterana. Ime su dobili po karakteristinom nainu oteivanja drvea. C. tenebrionis
je krasnik s liinkom Buprestis tipa, a najopasniji je kao tetnik kotuniavih voaka u Dalmaciji i
Primorju. Imago u manjoj mjeri nagriza lie, a liinke ive u korijenju voaka i nagrizanjem
korijena uzrokuju suenje stabla. C. cariosa je znatno vei kornja od C. tenebrionis, a nagriza
korijenje trlje, crnike i lemprike te poinja sline tete kao i ilogriz na vokama. Dolazi u junim
krajevima Primorja.

Coraebus florentinus - hrastov prstenar spada u


grupu Agrilina. Imago je metalik-zelene boje
dugaak oko 15 mm. Roji se poekom ljeta, kao i

prstenasti dio hodnika na kojem puca


grana

veina krasnika. Liinka


pripada Agrilus tipu, a
dosie duljinu od nekoliko
centimetara. Jedan od
najvanijih tetnih
umskih krasnika. enka
odlae jaja pojedinano
na koru, pod pupove na
granama (na kontinentu
Coraebus florentinus Agrilus tip liinke redovito samo na vrnim
granama, a u primorju i
na donjim). im se liinka
izvue iz jaja, zavlai se
pod koru i bui hodnik u
drvetu niz granu prema
debljim dijelovima.
Hodnik je vijugav i moe
biti dugaak i preko 1 m.
Takav hodnik liinka
naini obino do jeseni
druge godine, a zatim u
proljee mijenja pravac i
bui prema kori, formira
prstenasti hodnik u obliku
obrua i kree vertikalno
prema gore. Nakon toga
naini krai, iroki hodnik
u drvetu koji zavrava
klinastim hodnikom u
kojemu liinka naini
kolijevku ili zipku. Podkraj
proljea liinka se
zakukulji i poetkom ljeta
izlaze razvijeni krasnici.
Coraebus florentinus imago pokraj izlaznog otvora

37
Tipian je tetnik hrastova. U primorju napada uglavnom crniku, a manje medunac i cer. Uzrokuje
suenje vrhova stabala. Napada crniku u makiji, istoj sastojini kao i soliterna stabla. Napad je
openito jai za toplijih i sunijih godina.

Coraebus undatus dolazi u primorju, ali je mnogo rjei od hrastova prstenara. Liinka najradije ivi
u hrastu plutnjaku, ali napada i cer. Bui vijugave hodnike u predjelu kambija, a zatim se zavlai u
koru zbog ega je osobito tetna za hrast plutnjak.

Rodu Agrilus pripada veliki broj vrsta od kojih su mnoge poznate kao umski tetnici. Krasnici su
to produena, uska tijela, veinom zelene ili plave boje metalnih preljeva. Liinka pripada Agrilus
tipu. Bioloko obiljeje im je da napadaju uglavnom fizioloki oslabjela stabla, dakle jo zeleno
drvee slabe vitalnosti. Napadaju samo bjelogoricu. Imaga nisu od vee vanosti kao tetnici
budui se hrane cvijeem u doba rojenja. enke odlau jaja na osunanu stranu kore drveta,
obino pojedinano ili po nekoliko u skupini. Liinka se nakon izlijeganja zavlai pod koru i bui
vijugave hodnike u bijeli i liku. Kod jaeg napada hodnici se preklapaju. Hodnici mogu biti i do pola
metra dugaki. Prije kukuljenja liinka obino promijeni pravac buenja, zaokrene unatrag i na
kraju hodnika naini zipku u kojoj se kukulji. Razvoj liinke traje skoro dvije godine, a itav razvoj
redovito dvije godine. Agrilus vrste su preteito sekundarni tetnici. Nemaju previe prirodnih
neprijatelja, osim nekih vrsta djetlia i manjeg broja parazitikih osa.

Agrilus biguttatus - hrastov krasnik. Pored hrastova prstenara, najvei je tetnik hrasta iz ove
porodice. Zelene je boje, dugaak 9-13 mm. U naim krajevima uglavnom dolazi u jaoj mjeri u
godinama gradacije gubara odnosno neposredno nakon gradacije gubara, zlatokraja ili kukavijeg
suznika. Takoer, do jae pojave dolazi ako je hrast stradao od nekih abiotikih faktora. Krasnik
naroito napada stabla koja je zapoeo oteivati gubar, a nastavila hrastova pepelnica. Ne dolazi
u trulom drvu. tetnost ovog kukca oituje se u injenici da bi se poteena od njegpva napada
mnoga stabla mogla opopraviti od golobrsta gubara, pa ak i pepelnice. enka odlae jaja na kori,
liinka se ubuuje i izgriza hodnike, a zipku naini u kori. Razvoj traje dvije godine, a imaga se
javljaju drugom polovicom svibnja.

Agrilus viridis - bukov krasnik. Maslinasto-zeleni


kornja, po boji veoma varijabilan. Za razliku od
hrastova krasnika, koji je tipini monofag, ovaj krasnik
napada osim bukve i hrast, lipu, brezu, johu i divlju
ruu. Opasniji je od hrastova krasnika, ali napada
veinom bukvu, ponajvie u godinama s nepovoljnim
ekolokim uvjetima (sua). Liinka bui pod korom ili u
kori vertikalne vijugave hodnike. Ako je kora debela,
moe se zadrati samo u njoj ali se veinom probija do
lika i bijeli. Hodnici mogu biti dugaki i preko pola
metra. I kod ove vrste razvoj traje dvije godine, a liinka
zipku za kukuljenje naini u jesen druge ili na proljee
tree godine. Bukov je krasnik takoer sekundarni
tetnik ali moe napasti i potpuno zdrava stabla ako su
klimatski uvjeti pogodovali njegovom razvoju. Moe
napasti i sasvim mlada stabla pa ak i sadnice. Mlaa
se stabla brzo poinju suiti (jo u godini napada), a
kod starijih se simptomi oituju u pucanju i lupljenju
kore na mjestu napada ili u suenju vrhova. Do pojave
tih simptoma dolazi tek ujesen druge godine ili jo
ee na proljee tree godine. Napadnuta stabla mogu
inficirati i gljive koje uzrokuju trule drveta, u prvom
redu ona na osunanim mjestima junih ekspozicija.
Agrilus viridis
Osim ovih najvanijih vrsta kod nas jo dolaze Agrilus

38
coeruleus, A. angustulus, i A. elongatus na hrastovima i bukvama, te A. sexgutattus i A. suvorovi
populneus na topolama.

Por. Elateridae - klinjaci

Klinjaci, injaci (ovaj se naziv odnosi na njihov larvalni stadij) ili puckari vrlo je rairena porodica
kornjaa koje u umarstvu moemo promatrati podjednako kao korisne ali i tetne. Imaju
produljeno, ovalno tijelo, vratni tit je irok, kao i baza pokrilja. Imaju dobro razvijene noge kojima
se kreu razmjerno brzo. Takoer, na donjoj strani prsita imaju i posebno oblikovan sternum
pomou kojeg skau uvis kada ih okrenemo na lenu stranu. Na principu kojem skaka motkom
koristi elastinost same motke i koristi je za odbacivanje uvis prevrnuti klinjak odskoi uvis i u
zraku se okrene, doeka na noge i odmah krene trati. Ako odraslog klinjaka uzmemo sa dva
prsta tako da ga u potpunosti obuhvatimo (dorzoventralno) zaas emo osjetiti neto poput
puckanja (poput limene "abice") koje se najbolje uje kada imago odloimo leno na tvrdu,
zvonku podlogu (recimo drveni stol). Liinke klinjaka nazivaju se injaci, iari ili drotari zbog
izrazito vrstog i hitiniziranog tijela. Osim valjkastih, postoji jo i grupa liinki sa spljotenim tijelom
te irokim i urezanim zadnjim segmentom. Najvei broj imaga klinjaka nalazimo na toplim i
osunanim mjestima gdje se hrane cvjetnim dijelovima ali napadaju i lisne ui ime dolazi do
izraaja njihova korisna uloga u umskom ekosustavu. Kao umski tetnici dolaze u obzir
iskljuivo njihove liinke - injaci koji oteuju biljke nagrizanjem sjemenja i korijenja u
rasadnicima. Ovdje ponekad poinjaju znaajne tete. Najvie napadaju etinjae kod kojih
izgrizaju mlado korijenje i tako upropauju biljku. Najvie nagrizaju vrat korijena pa u
rasadnicima treba provoditi suzbijanje do negdje pete godine ivota biljke. Prirodni su im
neprijatelji krtica i rovka, zatim poljski mievi, a meu pticama vrane, vorci, pupavac i dr. Meu
grabeljivim kukcima tamane ih trkovi, kusokrilci i rovac.

Imago klinjaka - Elateridae

Agriotes lineatus - prugasti klinjak jedna je od najpoznatijih vrsta. Liinka je esta u rasadnicima
gdje oteuje korijenje raznog kulturnog i umskog bilja.
Brachylacon murinus. Crno-smei klinjak sa sivkastim tokama na hrptu, dugaak 10-16 mm.
Takoer poznati tetnik umskih rasadnika, pogotovo mladih biljaka.
Elater sanguineus - crveni klinjak vrlo je est pod korom stabala. Istie se crvenim pokriljem i
sjajno-crnim tijelom. Njegova se liinka hrani liinkama cvilidreta.
Corymbites aeneus. Liinke poinjaju tete kako na kulturnom bilju u poljima, tako i u umskim
rasadnicima.
Athous subfuscus. Takoer ini tete u rasadnicima, dok A. niger oteuje mlade sadnice.

39
Por. Cantharidae - mekokoci

Mekokoci su dobili ime po neobino mekanom pokrilju. Hrane se drugim kukcima i puevima pa
napadaju i neke umske tetnike. Najpoznatije su tri vrste koje su kod nas poznate pod imenom
otari, a to su:

Anystronycha abdominalis otar

Cantharis obscura. otar crna tijela pokrivenog kratkim sivim dlaicama, obrubljena vratna tita
utom bojom.
Cantharis fusca iji je vratni tit utocrvene boje, s crnom pjegom na prednjem rubu.
Cantharis rustica. Slian je prethodnim otarima samo mu je vratni tit crven, a u sredini ima
crnu pjegu.

Veliina svih otara varira od 9 do 15 mm. Liinka je barunasto crne boje, ivi u zemlji i hrani se
ponajvie kukcima. Zanimljivo je da vrlo rano, jo po snijegu, izlazi iz zemlje i trai hranu. Razvija
se i raste od ljeta do proljea, a zatim se kukulji. Imaga se javljaju ve u svibnju. C. obscura zna
otetiti izboje mladih hrastova, C. fusca ponekad oteuje borove izbojke. C. rustica je uglavnom
karnivor i najkorisniji od svih otara.

Por. Lymexylonidae - drvai

Porodica s manjim brojem vrsta od kojih su dvije naroito poznate kao tetnici drva.

Hylecoetus dermestoides - smeasti drva kornja je produljena, valjkasta tijela i pilastih ticala.
enka ima produljen zadak koji viri ispod pokrilja. Kornjai se javljaju pod konac proljea i vrlo
kratko ive. enka odlae jaja pomou leglice u drvo ili u pukotine u kori, u manjim nakupinama.
Trai oteena stabla koja se sue, ili leea, a na stovaritima trupce koji su na hladnom i
vlanom mjestu. Za 10-14 dana se izlegu liinke koje bue svoje hodnike u radijalnom smjeru.
Liinke izbacuju piljevinu kroz ulazni otvor. Izgrizanje hodnika traje do zime, a u proljee se liinka

40
Hylecoetus dermestoides liinka

povlai unatrag do ulaznog otvora, proiruje hodnik (da se moe okrenuti), zatim se kukulji i za
desetak dana izlazi imago (jednogodinji razvojni ciklus). Napad se najbolje primjeuje na
otkoranom drvu, a na neotkoranom hodnici mogu biti i u kori. Tipian je tehniki tetnik, jer
smanjuje vrijednost drva, takoer i polifag, koji napada sve glavne vrste umskog drvea. Liinka
se u stvari ne hrani drvetom ve micelijem lignikolne gljivice Endomyces hylecoeti, koja se hrani
celulozom. Spore gljivice prenosi u
hodnik sama liinka tijekom
eklozije (leenja iz jaja).

Lymexylon navale - drva brodar


drugi je znaajni tetnik iz ove
porodice, po grai slian
smeastom drvau. Imaga se
javljaju poetkom ljeta, a enka
odlae jaja pojedinano na
otkorani hrastov materijal. Za
razliku od prethodnog, ovaj je
drva tipian monofagni tetnik
koji napada iskljuivo hrast, i to
Lymexylon navale liinka tzv. brodarsko drvo, tako da su
napadi najuestaliji u
brodogradilitima (odatle mu ime). Suzbijanje se takoer vri preventivno, pravilnim skladitenjem
drveta i premazivanjem katranom i drugim zatitnim sredstvima.

Por. Cleridae

Porodica korisnih kukaca, koji se hrane raznim tetnicima i


liinkama istih koje se nalaze pod korom i na drvetu.

Thanasimus formicarius - mravasti kornja. Crvene je boje,


osim glave, nogu i ticala koji su crni. Na prvi pogled podsjea
oblikom na poveeg mrava radi utanjenog sredinjeg dijela
tijela (prsite) pa odatle i naziv "mravasti kornja". Liinka mu
je mesnato-crvene boje, s vrsto hitiniziranom glavom i prvim
prsnim segmentom. est je u umama, naroito u vrijeme
poveane brojnosti potkornjaka. Imago hvata potkornjake na
deblu, u vrijeme njihova naleta i poetka procesa ubuivanja.
Liinka se zavlai pod koru i u sustav potkornjakih galerija i
Thanasimus formicarius najprije hrani otpacima i dijelovima uginulih potkornjaka, a
kasnije napada njihove liinke. Liinke mravastog kornjaa

41
mogu uvelike smanjiti broj potkornjaka.

Clerus mutillarius. Crne je boje, dok su trbuh, baza


pokrilja i stopala crveni. Vei je od prethodnog, a
nalazimo ga najee u listopadnim, najee hrastovim
umama.

Opillo mollis. Imago i liinka obino dolaze u suhom drvu


u kojem se hrane liinkama i odraslim potkornjacima i
pipama. Poznati su jo Tillus elongatus i Trichodes
apiarius. Potonji se moe nai na cvijeu, a tetan je zbog
napada njegovih liinki u konicama u kojima unitava
pele i njihove liinke i kukuljice zbog ega je dobio ime
"pelinji vuk".

Por. Anobiidae - drvai kuckari

Ovo je porodica tipinih tehnikih tetnika, dakle tetnika


ve izraenog drveta. U umi ih moemo nai na potpuno
suhom i mrtvom drvu (leevini) ili dijelovima debla koje je Trichodes apiarius
odumrlo. enke odlau jaja u pukotine u drvu ili u ve
postojeu rupu ili na povrinu drva. Liinke obino bue dugake, nepravilne hodnike ispunjene
piljevinom. Hrane se drvetom (uz pomo simbiontskih mikroorganizama u njihovom probavilu.
Liinka na kraju razvoja izbui hodnik ispod povrine drveta i tu se zakukulji, a nakon 2-3 tjedna
imaga se izvlae kroz rupu koju je nainila liinka (okrugli izletni otvori). Tipini razvojni ciklus traje
godinu dana, a imaga se roje u proljee. Iako su veinom tehniki, postoji i par vrsta koje su
fizioloki tetnici no tete to ih oni poinjaju znatno zaostaju za tehnikim. Kuckari se za vrijeme
kopulacije odaju pravilnim, ritmikim kuckanjem u drvu (ime), ime dozivaju jedan drugog. Zvuk
proizvode udaranjem nadvratnjaka o svod hodnika u kojem su se razvili. Poseban naziv, "mrtvaka
ura", zasluili su za tihih nonih sati kada ih se moe uti u napadnutom namjetaju, a
praznovjerje je tim zvukovima pripisalo navjetanje neije smrti. Kuckari napadaju razne dijelove
drveta u raznim stanjima: eere, koru, svjee ili suho drvo itd. Najizrazitiji i najopasniji su tetnici
koji dolaze na suhom, ve preraenom drvu te mogu razne vrijedne (starine) ili strukturne (drvene
konstrukcije) predmete pretvoriti u prah.

Anobium emarginatum. Njegove liinke ive u mrtvoj kori smreke i ne uzrokuju nikakve osobite
tete.

Anobium emarginatum imago Anobium emarginatum liinka

Ernobius abietis. Liinke ive u smrekovim eerima, na kojima enka odlae jaja. Najprije
pregrizu eerno vreteno zbog ega eeri ranije otpadaju, a zatim nagrizaju ljuske. Liinke se u

42
proljee kukulje u napadnutim eerima. Pojava ranog otpadanja eera moe se zamijetiti u
smrekovim sastojinama, a suzbijanje se vri sakupljanjem i spaljivanjem istih. Ernobius pini
poinjava iste tete na borovima.

Ernobius nigrinus vrsta je kuckara ije se liinke zadravaju u borovim izbojcima te uzrokuju tete
dosta sline onima od dopunskog i regeneracijskog deranja borovih potkornjaka Tomicus
piniperda i T. minor. Sekundarni je tetnik ali postoje indicije da moe prenijeti spore opasne
borove fitopatoloke gljivice Sphaeropsis pini tako da su stavovi znanstvenika oko tetnosti ove
vrste predmet ponekad suprotni.

Xestobium rufovillosum javlja se na ozlijeenim i suhim dijelovima drvea, te spada u grupu


kuckara koje moemo okarakterizirati kao prijelazni oblik izmeu fiziolokih i tehnikih tetnika.
Dolazi na hrastovima dok X. plumbeum dolazi na bukvi i brezi. Na hrastovom drvetu takoer se na
isti nain javlja Ptilinus pectinicirnis kojega lako moemo raspoznati po razvijenim ticalima
mujaka.

Vrste koje slijede tipini su tehniki tetnici, koji dolaze na ve ugraenom ili uskladitenom drvu:

Anobium punctatum - mrtvaka ura jedan od najpoznatijih kuckara, est u pokustvu, namjetaju i
dr. Napada u prvom redu mekano drvo (jelovinu, smrekovinu, borovinu), ali se moe nai i u
hrastovini i orahovini.

Anobium pertinax takoer dolazi u crnogorinom drvetu, ali zalazi i u drvo listaa. Kad jednom
napadne drvo enka odlae jaja uvijek na ista mjesta i u iste hodnke, zbog ega drvo moe biti
potpuno uniteno.

Ernobius mollis. est je u hrastovom, bukovom, javorovom, brijestovom i grabovom pokustvu,


osobito u rezbarenim predmetima.

Suzbijanje kuckara se vrlo teko provodi, i ograniava se na prevenciju, to se ini premazivanjem


drveta raznim zatitnim sredstvima.

Por. Bostrychidae - kukuljiari

Porodica kornjaa koja veoma


slii kuckarima i poinjava iste
tete na drveu i drvnom
materijalu. Tijelo je valjkasto,
glava uvuena pod
nadvratnjak. Liinke ive u
suhom, mrtvom drvu.

Bostrychus capucinus - crveni


kukuljiar tipian je
predstavnik ove porodice.
Crne boje tijela, pokrilje i trbuh
crveni, vrlo varijabilnih
dimenzija (8-14) mm tako da
esto nalazimo imaga raznih
veliina. Liinka je blijedo-
uta, takoer ima uvuenu
glavu pod prvi segment
hitiniziranog prsita. Imaga se
pojavljuju potkraj proljea na
Bostrychus capucinus neotkoranim trupcima hrasta,
oraha ili kestena. Nakon

43
kopulacije mujak i enka zajedno bue hodnik u bijeli, a pored ulaznog hodnika naine krunu
galeriju u kojoj odlau jaja. Iz odloenih jaja izlijeu se tzv. primarne liinke, koje tek nakon prvog
presvlaenja poinju buiti hodnike u drvu. Za razliku od praznih hodnika imaga, hodnici liinki su
vrsto nabijeni piljevinom. Razvijena liinka kukulji se ispod same povrine drveta, a kornja
prilikom izlaska naini okrugli izlazni otvor dimenzija koje odgovaraju promjeru njegova tijela
(varijabilnost promjera odgovara varijabilnosti dimenzija ovog kukuljiara). esto se javlja na
skladitima i drvnim stovaritima gdje zna poiniti velike tete na trupcima, poglavito hrastu i
orahu. Znade se desiti i da se javi u stambenim prostorima i do nekoliko godina nakon ugradnje
napadnute drvne stolarije. Suzbijanje se, kao i kod veine tehnikih tetnika, provodi preventivnim
metodama.

Sinoxylon perforans bui hodnike u hrastovim granama, a pojavljuje se i na crniki. Sinoxylon


sexdentatum jo je ei u primorju i Dalmaciji gdje osim crnike napada jo itav niz drvea poput
smokve, masline, trlje, crnog duda, japanske mumule, Judinog drveta itd. Ne mogu se smatrati
tipinim sekundarnim tetnicima, jer ine tete i na zdravim stablima kada se jednom uvuku u
njih. U cilju suzbijanja ovih tetnika, trebalo bi voditi pedantnu kontrolu zaraenih grana te iste
odrezivati i spaliti, to nije lako provoditi.

Por. Lyctidae bjelikari, parketari

Mala porodica kornjaa od kojih kod nas dolazi samo rod Lyctus, punktirana i dlakava pokrilja.

Lyctus impressus dolazi u primorju u suhom drvu trlje ili rogaa.

Lyctus linearis hrastov parketar poznati je tetnik hrastovih parketa, a L. pubescens poinja
tete na sirovom drvu hrasta i poluproizvodima. Moe se nai u skladitima drva, stolarijama,
tvornicama drvnih proizvoda i stanovima.

Lyctus brunneus tehniki je tetnik raznih vrsta drvea na stovaritima, a uneen je iz Europe u
SAD, a L. planicollis - ameriki bjelikar unesen je iz Sj. Amerike u Europu putem paleta od hikorije,
osim koje napada i druge vrste bjelogorice.

Por. Meloidae - pritilci

Pritilci su posebna grupa kornjaa uz koje vezujemo pojavu urtikarija i konih edema (ime) jer
imaju sposobnost luenja obrambenih tvari (obino na spojevima nonih segmenata). Ne
smatramo ih tetnicima, a ovdje emo radi biolokih osobitosti i naina ivota spomenuti jednu
posebno zanimljivu vrstu.
Lytta vesicatoria - babak zeleni ili panjolska muha tipian je predstavnik ove porodice. Napada
jasen. Zelene je metalik boje, ima produeno tijelo duljine 15-20 mm. Roji se pod kraj svibnja i u
prvoj polovici lipnja. Nakon kopulacije, koja traje i do nekoliko dana, enka se sputa na zemlju u
kojoj formira rupu i poloi 50-ak jaja, a zatim ih zatrpa. Za nekoliko tjedana pojavljuju se liinke
koje imaju razvijene noge, ticala i jedan par nastavaka na zatku. im se liinka izlegne penje se na
okolno cvijee i eka neku soliternu pelu (Megachile sp., Osmia sp.), popne se na nju, a ova ju
prenese u svoje gnijezdo. Nakon toga se presvlai, dobija potpuno drukiji izgled i ivi kao
grabeljivac hranei se jajima i liinkama pele. Za kratko vrijeme zakukulji se u tzv. lanu
kukuljicu (pseudochrysalis) i prezimi do idueg, ili narednog proljea. U proljee se lana kukuljica
ponovo presvlai i za kratko vrijeme kukulji u pravu kukuljicu, tipinu slobodnu kukuljicu (pupa
libera) iz koje poetkom ljeta izlazi kornja. Ovaj osobit razvojni ciklus nazivamo hipermetabolijom.
Imaga vole osunana mjesta, a prisutnost se moe uoiti po neugodnom zadahu, kao od mieva.
U hemolimfi babaka ima dosta kantaridina koji se koristi u medicinske i farmaceutske svrhe. Kao
tetnik nije osobito vaan no ponekad se moe masovno pojaviti pojedinim dobro osunanim
stablima.

44
Jedna od estih vrsta na koju nailazimo
u proljee na otvorenim umskim
prosjekama i progalama jest Meloe
proscarabaeus, pritilac lijepih modro
prelijevajuih boja koji se hrani travnom
vegetacijom i nije niti najmanje tetan u
umarskom smislu.

Meloe proscarabaeus

Por. Tenebrionidae - mranjaci

Mranjaci su ponajprije tetnici kulturnog bilja, dok su


za umarstvo od manje vanosti. Helops rossi mranjak

Opatrum sabulosum - pjeskar. Imago je 7-10 mm dugaak kornja, mutne crne boje, hrapava
pokrilja. Liinka je najslinija injacima. Zna poiniti tete nagrizanjem korijenia i kore mladih
borova.

Tenebrio obscurus. Kornja slian branenome mlinaru (T. molitor) ija liinka ivi u branu, dok
ova ivi pod korom suha i trula drvea. Liinka je uta, vrsto hitinizirana, kao i liinke injaka
(klinjaka), a hrani se liinkama drugih kukaca koje ive pod korom.

Por. Cerambycidae cvilidrete, strizibube

Cvilidrete ili strizibube


kornjai su valjkasta,
produena tijela, dugih
ticala koja su u mukih
primjeraka dulja od tijela.
Glava liinki je
hitinizirana i uvuena u
prvi prsni segment, a po
grai moemo razlikovati
razliite tribuse i vrste.
Imaga se roje uglavnom
tijekom lipnja i srpnja, a
tek pojedinano, neke
vrste prije ili kasnije. Za
vrijeme rojenja se najvie
zadravaju na cvijeu,
rjee na kori drvea ili
liu. enke odlau jaja
na koru, u koru ili
pukotine drveta. Liinke
ive uglavnom samo u
drvetu, a rijetke vrste u
Cerambyx cerdo mujak zemlji ili na drugim
nedrvenastim biljkama.

45
U drvetu stvaraju nepravilne, vijugave hodnike ispunjene piljevinom, promjera i do nekoliko
centimetara. Liinke se kukulje na mjestu deranja za to naine posebnu zipku (tzv. "kvaku").
Hodnici su dosta slini hodnicima krasnika, ali vei. Razvoj traje, ovisno o vrsti, od jedne do etiri
godine, a postoje varijacije i u smislu mikroklimatskih uvjeta tako da ista vrsta moe produljiti
razvoj u suhom i hladnijem drvu. to se tie tetnosti, dijele se na primarne, sekundarne i
tercijarne tetnike, tetnike stojeih i svjeih stabala, te tetnike mrtvog ili suhog drva. Cvilidrete
koje dolaze na bjelogorici dijele se opet na tetnike mekog i tvrdog drveta, a postoje i vrlo
polifagne vrste koje ive u drvu etinjaa i listaa. Bez obzira bili primarni ili sekundarni, to su
prvenstveno tehniki tetnici. Fizioloki tetnici svojim napadom dovode do slabljenja vitalnosti
stabla pa je taj aspekt njihova djelovanja dominantniji od tehnikog aspekta tete. Poseban
problem predstavljaju one vrste koje slue kao vektori nekih dendropatogenih mikroorganizama
(poput nematoda). U prirodi cvilidrete imaju mali broj neprijatelja. To su u prvom redu djetlii, neke
ose najeznice i u manjoj mjeri muhe gusjeniarke. Suzbijaje se uglavnom ograniava na
uklanjanje napadnutih stabala i prevenciju.

Cerambyx cerdo - velika hrastova cvilidreta svakako je najvea naa cvilidreta, ako ne i na
najvei kornja (pored jelenka). Duljina tijela iznosi i do 50 mm. enka je neto dulja od mujaka,
a ticala u mujaka vidljivo su dulja od njegova tijela. Liinka ivi preteito u hrastovom drvetu (sve
vrste hrastova) ali se moe nai i u orahu, brijestu, jasenu, a u primorju bademu i marelici. Odrasla
liinka moe biti dugaka i do 80 mm, ima tri jednostavna oka i vrlo kratka ali vidljiva ticala.
Blijedo je ute boje sa smee-crnom glavom. enka odlae jaja na hrastove uglavnom starije od
80 i vie godina. Opaa se da su stariji hrastovi, osobito stogodinji, napadnuti u veoj ili manjoj
mjeri od ovog tetnika (park-uma Maksimir je odlian primjer u blizini umarskoga fakulteta).
Simptomatino je da napada u prvom redu zdrava stabla, rijetko boleljiva, a nikada trula ili suha.
Dakle, ona je tipian primarni tetnik. Liinka najprije prodire kroz koru u bijel, a odande u drvo do
sri. Hodnici su eliptini, dimenzija cca 2x4 cm, ispunjeni smeom piljevinom. Stijenke su crne od
micelija gljivica koje prodiru u hodnike. Mogu biti do 50 cm dugaki. Do potpunog odrastanja
liinke, nakon 3-4 godine, naini ova zavinuti hodnik (ve spomenutu "kvaku") i na njenom kraju
se zakukulji. Kukuljenje se odvija ljeti, a za 5-6 tjedana razvije se imago koji prezimi pa se tek ljeti
idue godine kroz novi izlazni otvor izvlai napolje. Hrastova je cvilidreta prvenstveno tehniki, a
zanemarivo fizioloki tetnik jer je
evidentno da napadnuta hrastova
stabla mogu ostati na ivotu jo
dugi niz godina. Tehnika
vrijednost je s druge strane
znatno sniena. Zanimljivo je
spomenuti da je ovaj kukac u
zemljama EU danas tretiran kroz
koncept zatite stanita NATURA
2000. U mnogim zemljama
sjevernije od Hrvatske nalazi se
na crvenim listama ugroenih
vrsta kukaca.

Cerambyx scopolii - bukvina


cvilidreta ili mala hrastova
cvilidreta upola je manja od
hrastove. Posve je crna, a noge i
ticala prekriveni su sitnim crnim
dlaicama. Liinka se najee
zadrava u drvu bukve, zatim
hrasta, pitomog kestena i
razliitim vokaricama. Oteuje
drvo na isti nain kao i hrastova
ali je dio hodnika koji prethodi Cerambyx scopolii
kukuljenju, tj. "kvaka", puno dulja

46
- preko 1 m. Budui da su hodnici znatno ui od onih to ih izgriza liinke hrastova cvilidrete i tete
su utoliko manje. Osim ove dvije vrste iz roda Cerambyx, u primorskim krajevima dolazi jo i
Cerambyx velutinus koja u primorju poinja iste tete kao i hrastova cvilidreta na kontinentu.

Rhagium inquisitor Rhagium sycophanta

Vrste obuhvaenom rodom


Rhagium cvilidrete su koje se
ne istiu tetnou i zadravaju
se na suhim i polutrulim
stablima s kojih jo nije otpala
kora. Njihove liinke ive pod
korom stabala koja su ve
napadnuta od strane nekih
drugih tetnika. Smatramo ih
dakle sekundarnim i
tercijarnim ksilofagima i
saproksilofagima. Odrasla
liinka Rhagium inquisitor pod
korom naini zipku irine cca 4
cm koju ogradi posebnim
grizotinama (poput kratkih
Rhagium bifasciatum
"rezanaca"). Osim spomenute
vrste, kod nas pod korom crnogorice
dolazi Rhagium bifasciatum, a pod
korom listaa Rhagium mordax i R.
sycophanta.

Aromia moschata - mokatna cvilidreta


metalno zelene je, modre ili ljubiaste
boje. Izluuje miris mousa po kojemu
je dobila ime. Velika je 20-30 mm.
Imaga se mahom zadravaju na drvu
vrbe, topole, breze, javora i dr. na kojem
liu sokove iz drva (tzv. "tekline").
Liinke ive u starim vrbama i u njima
bue hodnike u raznim smjerovima.
Premda je dosta esta ne poinja vee
tete.

Rosalia alpina - alpinska cvilidreta.


Dolazi u brdskim i gorskim krajevima, a
liinka joj ivi u zakrljalim, starim Aromia moschata

47
Rosalia alpina

stablima bukve. S obzirom na podruje pridolaska i sortiment u kojem je nalazimo ne smatramo je


tetnikom, dapae, rije je o vrlo vrijednoj vrsti ksilofaga i saproksilinog kukca koji je predmetom
zatite u mnogim europskim zemljama u kojima raste obina bukva. Ugroena je u uvjetima
"preurednog" umarstva kada nakon sjee u sastojini ne zaostaje nita ili premalo prikladnog
drvnog materijala za njezin razvoj. U naim uvjetima, kako u umama pod raznim razinama zatite
tako i u gospodarskim sastojinama stanje je povoljno za njen pridolazak pa moemo ustvrditi da je
populacija ove cvilidrete u Hrvatskoj stabilna.

Ropalopus insubricus - javorova strizibuba. Takoer se zadrava u brdskim predjelima, a liinke se


razvijaju u drvu gorskog javora ali i u drugim vrstama javora. Ima je i u primorju. Phymatodes i
Callidium vrste treba spomenuti iz razloga to se zadravaju u suhom drvu pa mogu biti
transportirane iz ume u skladita i u na vee razdaljine, a tete koje tada poine mogu biti
znatne. Najee napadaju bukvu i hrast. Phymatodes testaceus, P. lividus, Callidium aeneum i C.
violaceum te Pyrrhidium sanguineum najei su predstavnici ove grupe tetnika.

Hylotrupes bajulus - kuna cvilidreta najrairenija je vrsta cvilidrete i jedna od najtetnijih za drvni
materijal. Moemo ju nai svugdje gdje ima drvene grae od etinjaa, najee u borovini, jelovini
te smrekovini, pa i u drvu aria. Od borova najvie stradavaju obini i crni. Do zaraze dolazi u umi
ve na trupcima, a kasnije ju moemo nai u stupovima, gredama, drvnim stubama, podovima,
lamperiji, dovratcima itd. Liinka ove cvilidrete je svakako najopasniji tehniki tetnik drva i drvene
stolarije. Imaga se kao i kod veine cvilidreta javljaju ljeti, neto kasnije, tako da ju moemo nai u
kolovozu, pa ak i rujnu. enke odlau jaja pomou leglice u pukotine u drvu u skupinama od 50
do 150. Nakon dva do tri tjedna izlegu se liinke koje se odmah zavlae u drvo. Normalni razvoj
liinke traje 3-4 godine ali postoje podaci da moe potrajati i nekoliko desetaka godina to sve
ovisi o stanju drva u kojem se nalazi, prvenstveno o temperaturi i vlazi. Suzbijanje se provodi
premazivanjem drva raznim zatitnim sredstvima, kako preventivno, tako i kurativno.

Iz plemena Clytina pridolazi nekoliko vrsta cvilidreta koje napadaju oslabjela stojea ili svjee
oborena leea stabla. Takoer su sekundarni tetnici, a napadaju listae i to najvie hrast i
bukvu. Njihove liinke mogu nanijeti velike tete ako se pojave u veoj mjeri, a irenju pogoduje
zaostala leevina i posjeeni trupci u umi na dulji rok. Dominantne su vrste iz rodova Clytus i

48
Clytus arietus

Plagionotus. Crna su tijela, sa utim ili bijelim


tokama na nadvratnjaku ili pokrilju, a popreno
ravne ili svinute linije (Batesova mimikrija:
upozoravajue uto-crne are - oponaanje
alara). Spomenut emo ovdje Plagionotus
arcuatus, P. detritus, Clytus arietis, C. rhamni i
C. tropicus.

Lamia textor

Lamia textor. Robusna mutno-crna, smee


mrljasta cvilidreta, liinka koje dosee duljinu
od 40 mm, a ivi u vrbama u kojima bui
hodnike ponajprije u glavi korijena te tako
sprjeava rast iba. Izrazite tete poinjava na
Salix viminalis i S. americana, ako se pojavi u
veoj mjeri. Srodna je vrsta Morimus funereus
ije se liinke razvijaju u drvu listaa i zbog
njene sive boje pokrilja sa 4 polja crnih finih
dlaica deava se da je zamjene sa alpinskom
cvilidretom iako je po svojoj grai
neusporedivo robusnija i ea kod nas. Morimus funereus
Monochamus sartor i M. sutor dvije su vrste

Monochamus galloprovincialis Monochamus sartor

49
cvilidreta poznate kao tetnici smreke i bora. M. galloprovincialis dolazi na boru. Sve tri vrste slabi
su tehniki i fizioloki tetnici. Napadaju stojea i leea svjea stabla. Generacija je
jednogodinja. Najsvjeiji problem koji je podigao znaaj cvilidretama ovog roda jest unos
neeuropske dendropatogene borove nematode Bursaphelenchus xylophilus. Ova nematoda
potjee iz Sjeverne Amerike odakle je proirena u zemlje Azije. Na europskom tlu zabiljeene je
prvi puta 1999 u Portugalu, u neposrednoj blizini Lisabona. Od tada do danas poduzete su brojne
mjere za sprjeavanje njena unoenja i irenja, a znatan dio aktivnosti odnosi se na praenje
lokalnih vrsta iz roda Monochamus i kompleksa domaih vrsta nematoda kojima ove cvilidrete
slue kao vektori.

Pogonochaerus fasciulatus malena je do 10 mm dugaka cvilidreta, ije liinke ive u granama


bora.

Acanthocinus aedilis -
dazulja dugoroga dobro je
poznati tetnik crno
gorinih uma, duljine
tijela 1,5 do 2 cm. U
mujaka su ticala
dvostruko dulja od tijela,
a kod enke je vidljiva
dugaka drkasta leglica.
enka nakon kopulacije
odlae jaja u udubine i
raspukline kore na stablu
za to se slui leglicom.
Liinka bui hodnik pod
korom gdje se i kukulji u
zipci, slino Rhagium
vrstama. Rijetko zalazi u
drvo. Sekundarni je Acanthocinus aedilis
tetnik jer napada samo

Acanthocinus
reticulatus liinka

Acanthocinus reticulatus

bolesna, oslabjela ili oborena stabla. Kod nas jo dolaze Acanthocinus carinulatus na borovima, A.
griseus na borovima i hrastovima, te A. reticulatus na jeli.

Tetropium luridum i T. fuscum - smrekine cvilidrete. Dolaze na smreci, ariu i boru. Roje se ljeti, a
enke odlae jaja ispod ljusaka kore, na deblu. esto se mogu nai na oborenim i stablima

50
zaostalim nakon sjee to ukazuje na injenicu da napada prvenstveno fizioloki oslabljela stabla.
Jednogodinje je generacije. Liinka bui nepravilni, dosta plitak i irok hodnik izmeu kore i drva.
Odrasla liinka skree 2-3 cm u drvo, a zatim se okree i bui prema dolje, stvarajui tipinu
"kvaku", u kojoj se zakukulji. Odrasla se cvilidreta izvlai kroz isti hodnik stvarajui izlazni otvor u
kori. esto ih nalazimo na neotkoranom leeem drvu.

Saperda carcharias - velika topolina cvilidreta crne boje, pokrivena gustim dlaicama, sivo-utim ili
rasto-utim. Duljina tijela je 22-28 mm, a generacija je dvogodinja. Duljina odrasle liinke je oko
40 mm. Tipian je primarni tetnik koji prvenstveno napada razne vrste topola, najvie
sjevernoamerike kultivare, a zatim jasiku i jagnjed. Osim topola zna napasti i vrbu. U prvom redu
napada mlaa stabla, rijetko ona starija od 20 godina. Roji se u lipnju i srpnju, ali se mogu
pojedini primjerci nai i u rujnu. Imaga za vrijeme rojenja rupiasto izgrizaju lie topola. enka
nakon kopulacije polae jaja na stablima s glatkom korom, najee na vratu korijena, pri zemlji.
Liinka bui ispod kore nepravilan hodnik u posljednjem godu, a zatim se zavlai dublje u drvo i
bui prema gore. Odrasla se liinka kukulji u proljee u posebnom hodniku blizu otvora u treoj
kalendarskoj godini. Napad dovodi do oslabljenja mladih stabala koja esto nakon toga znaju
napasti pelka (Trochilium apiforme) i vrboto (Cossus cossus). Suzbijanje se teko provodi,
veinom mehanikim mjerama skupljanja kornjaa i uklanjanjem zaraenih stabala.

Saperda populnea - mala topolina cvilidreta. Imago duljine 9-14 mm. Liinka je slina liinki velike
topoline cvilidrete ali je manja, dosie duljinu od 1 cm. Napada najvie jasiku i kanadsku topolu, a
utvrena je i kao tetnik na vrbama. Roji se u drugoj polovici svibnja te u lipnju. Jaja odlae na
mlada stabalca ili na grane starijih topola ali ne napada stara stabla. Prije odlaganja jaja, enka
najprije izgriza na kori nekoliko poprenih brazda, a zatim udubinu do bjelike u sredini; nakon toga
izgriza oko rupe potkovoliki hodnik otvoren prema gore (slovo "U") i pomou leglice uloi jaje u
bjeliku to sve skupa traje oko pola sata. Oko mjesta gdje je poloeno jaje razvije se kalus i jaje
ostaje zatvoreno u leitu (utvreno je da se jaje ne moe razvijati bez procesa kalusiranja). Nakon
dva tjedna izvlai se iz jaja liinka koja izgriza kalus, a zatim nastavlja buenjem vertikalnog
hodnika izmeu lika i bijeli koji sve vie proiruje. U jesen iste ili u proljee sljedee godine liinka
se zavlai prema sri drveta i izbui prema gore do 5 cm dugaki hodnik u kojemu ostaje do
proljea, a onda se kukulji. Pod kraj proljea izlaze imaga. Prisutnost liinke poznaje se po
odebljanju na mjestima gdje je odloeno jaje. Kornja izlazi kroz okrugli izlazni otvor na mjestu
odebljanja. Kod nas ima dvoogodinju generaciju. Naroito je opasna u rasadnicima gdje se
uzgajaju topole i vrbe i mladim kulturama ovih mekih listaa. Mlada stabalca i grane pucaju na
mjestima kalusiranja. Pojavljuje se periodiki masovno. Intenzitet napada ovisi o vie imbenika, a
ponajvie klimatskim.

Oberea linearis - ljeskova strizibuba.


Liinka prvenstveno oteuje lijesku, a
dolazi jo i na bijelom i crom grabu te
orahu. Moe poiniti velike tete na
vrbama, osobito sadnicama.

Navest emo jo nekoliko vrsta koje


su este u naim umama ali ne
predstavljaju opasnost za umsko
drvee ve im je vie naglaena
njihova uloga razlagaa drvne tvari i
vrijednsot u smislu bioraznovrsnosti
naeg teritorija.

Saperda scalaris. Crna cvilidreta


Saperda scalaris
prekrivena ivopisnim utim
dlaicama. Liinka se razvija u
granama breze, bukve, hrasta, brijesta, johe, javora, topole, oraha vrbe, voaka i drugih listaa.
Prionus coriarius cvilidreta je crne boje, duljine 30-40 mm. Liinka ivi u suhom i natrulom drvu

51
borova, hrastova, breze i
bukve. Ergates faber. enka je
velika do 50, a mujak do 35
mm duljine, tamnosmee
boje. Liinka ivi u trulom drvu
bora, ali je naena i na vrbi i
topoli. Aegosoma scabricorne
krupna je cvilidreta ija liinka
dolazi redovito u panjevima
bjelogorice. Spondylus
buprestoides. Crno-smea
cvilidreta, neto dulja od 20
mm. Liinka ivi u suhom i
trulom drvu te panjevima
crnogorice. Asemum striatum.
Liinka ivi u borovoj grai. Spondylis buprestoides
Criocephalus rusticus i C.
ferus. Liinke im takoer dolaze u mrtvom borovom drvetu.

Por. Chrysomelidae - zlatice

Brojna porodica umskih tetnika koji u prvom redu dolaze na


brijestu, johi, topolama i vrbama ali i na drugim vrstama.
Odlikuju se jajolikim ili polukuglastim tijelom, svedenim na hrptu.
Noge su kratke i prilagoene za hodanje. Liinke se kreu
slobodno i imaju dobro razvijene, kratke noge. Uoljivih su boja -
crne, ute, zelene, crvene itd. Po tijelu imaju bradavice. Hrane se
liem, kao imaga i kao liinke. Odrasle zlatice javljaju se od
ranog proljea do kasne jeseni. Obino imaju jednogodinju
generaciju ali nisu rijetke polivoltine vrste sa nekoliko generacija
godinje. enka odlae jaja na lie, a neke vrste ulau jaja u
biljke. Prezimljavaju redovito u stadiju imaga. Kao tetnici
poznatije su u poljoprivredi nego u umarstvu. Tipini su
defolijatori tetnici lia.

liinke Chrysomelidae

Plagiodera versicolora - modra


vrbina zlatica jajolika je oblika,
zelenomodre ili ljubiaste
boje, ponekad s crvenkastim
sjajem, duljine 3-4 mm. Spada
u najee vrste koje nalazimo
na liu vrba i topola. Od
topola najee stradaju
jasika, euroameriki kultivari
topole i jablan. Javlja se
obino u proljee, u travnju.
Plagiodera versicolora im se pojave imaga, poinju
s izgrizanjem mladog lia
topola i vrba. Nakon kopulacije, enka s donje strane lista odloi po 20-ak jaja. Liinke se
zadravaju u skupinama i skeletiraju lie, od kojega ostaje samo nervatura to obino traje oko
dva tjedna. Odrasle liinke odlaze na donju stranu neoteena lista, privrste se zatkom i odbace
posljednji svlak prelazei u stadij kukuljice. Za dva do tri tjedna pojave se odrasli. U povoljnim

52
uvjetima, ova vrsta ima ljeti i do 3 generacije. Posljednja generacija imaga moe se nai ak i u
listopadu ako je topla jesen ali ih je tada razmjerno malo.

Gotovo jednake tete poinjaju Phyllodecta tibialis i Ph. vitellinae. Neto su vee od modre vrbine
zlatice, a tijelo im je produljeno. Ne kukulje se na liu, nego u zemlji. Pri masovnoj pojavi mogu
poiniti goleme tete u rasadnicima i mladim kulturama

Chrysomela populi - crvena topolina zlatica. Imago je jajolika, produljena tijela crno-modre boje i
crvenog pokrilja sa dvije tokice na vrhu svake elitre, duljine oko 1 cm. Chrysomela tremulae -
jasikina crvena zlatica modro-zeleni je zlatica crvenog pokrilja, duljine 6-9 mm. Trea srodna i vrlo

Chrysomela populi Chrysomela populi liinka

slina vrsta, Chrysomela saliceti - vrbina crvena zlatica slina je prethodnim dvjema, a sve tri su
tetnci vrba i topola. Osnovna bioloka obiljeja identina su kao i kod veine zlatica. Osobito je
znaajna prva, C. populi, protiv koje se ponekad poduzimaju mjere zatite u rasadnicima topola i
mladim topolovim kulturama.

Chrysomela aenea modra je ljubiasta ili zelena


zlatica, duljine 6-8 mm. Napada uglavnom crnu
johu, a rjee sivu. Chrysomela vigintipunctata na
utom pokrilju ima 20 uzdunih crnih pjega. Crno je
zelene boje. tetnik je vrba.

Luperus pinicola i L. gularis dolaze na borovima na


kojima imaga izgrizaju iglice. Kao i kod veine
zlatica, imaga prezimljuju na zemlji, obino pod
suhim liem, na vratu korijena ili nekim drugim
skrovitim prostornim niama.

Agelastica alni - johina zlatica vrlo je esta u


nizinskim sastojinama mekih listaa. Osim na
johama (crnoj i sivoj), dolazi jo i na vrbama,
brezama, topolama i vokaricama. Kornja je to
crnomodre ili ljubiaste boje, jajoliko produljenog
tijela. Imaga se roje u proljee, kao i veina zlatica.
Agelastica alni imago (dolje) i linika enka odlae jaja na naliju lista u skupinama od po
(gore) 70 komada, a ukupno ih moe odloiti oko 900.
Crne izduljene liinke skeletiraju lie i najprije se

53
dre skupa, a kasnije se raziu. Razvoj traje relativno dugo, pa se tek u kolovozu kukulje u zemlji.
Kornjai se javljaju u jesen i nagrizaju lie negdje do pojave ranih jesenskih mrazeva. Tada
odlaze u gornji sloj zemlje, u mahovinu ili pod lie gdje prezime. Ponekad znadu poiniti zamjetne
tete.

Galerucella luteola - brijestova zlatica sivo-uti je kornja, produljena, valjkasta tijela, duljine oko 8
mm. Imaga se javljaju u proljee, u doba listanja brijesta. Nagrizaju lie brijesta. enka nakon
kopulacije odlae jaja na nalije lista, u dva-tri reda po 25 komada. Takoer poloi do nekoliko
stotina jaja, najvie izmeu 600 i 700. Razvoj brijestove zlatice je veoma brz. U doba vegetacije
treba joj 30-ak dana, dakle na godinu moe dati 3-4 generacije. U umama je dosta esta i zna
poiniti popriline tete. Liinke skeletiraju lie. Masovno irenje ovog tetnika do neke mjere
sprjeava parazitika gljivica Sporotrichum entomophilium koja esto napada imaga za vrijeme
prezimljavanja. Galerucella lineolla slina je brijestovoj zlatici ali napada vrbu i to osobito
koaraku, a moe napasti i topolu, johu i lijesku. Galerucella viburni esta je Primorju na bekovini
(Viburnum opulus), udikovini (V. lantana) i lemprici (V. tinus). Lochmaea capreae oteuje vrbu,
topolu i brezu, a L. crataegi defolijator je na glogu.

Por. Bruchidae - sjemenari

Poznati tetnici sjemenja kulturnih biljaka, u prirodi i skladitima. Po grai tijela ine prijelaz
prema pipama. Uglavnom itav ivot provode u sjemenju, a izlaze samo kornjai radi kopulacije ili
u potrazi za drugim sjemenjem. U umarstvu nisu od veeg znaaja; ponekad oteuju sjeme
mahunarki.

Por. Anthribidae

Jo manja porodica kornjaa, po grai tijela takoer ini prijelaz prema pipama. Anthribus
variegatus i A. fasciatus nalaze se esto na drveu zaraenom titastim uima kojima se i imaga i
njihove liinke hrane. Smatramo ih stoga korisnim kukcima.

Por. Curculionidae - pipe

Pipe, pored trkova, sainjavaju najveu


porodicu kornjaa. Ima ih oko 35 000
vrsta, od kojih kod nas dolazi njih
priblino 1000 i veina su tetnici
kulturnog bilja, a manje umskog
drvea. U morfolokom smislu glavno im
je obiljeje glava izduljena u oblik rila na
ijem se vrhu nalazi usni ustroj za
grizenje. Imaga malena ili srednje
veliine, rijetko vei od 2 cm. Tijelo je
prekriveno ljuskama koje su vane za
determinaciju pojedinih vrsta. Apodne,
cefalne liinke provode ivot u zemlji,
drvu, sjemenkama ili ive slobodno
(jasenova pipa) i bijele su boje.
Generacija je najee jednogodinja,
obino enke prezimljuju i odlau jaja
tek u proljee. Razmnaanje je
gamogenetsko ili partenogenetsko, a
postoji vie vrsta kod kojih nisu poznati
mujaci (Otiorrhynchus, Byctiscus). Liparus germanus jedna od
Fitofagni su kukci, preteito mono- ili krupnijih i estih vrsta pipa
oligofagi. Neke pipe na biljkama

54
grizenjem oteuju listove (Phyllobius), druge bue pupove, listove, izbojke ili plodove
(Rhynchites), neke izgrizaju korijenje (Polydrosus), neke savijaju lie (Byctiscus), a ima vrsta koje
nagrizaju koru i bue hodnike pod korom (Hylobius, Pissodes).

Byctiscus betulae - lozin cigara poznati je


tetnik na vinovoj lozi i krukama ali dolazi na
topoli, brezi, vrbi i drugom drveu. Sjajnozelena,
modrikasta ili bakrenasta pipa, ticala su na
kraju kijaasta. Duljina tijela je 6-7 mm. enka
najprije nagriza zeleni izboj, a zatim obino
smota po nekoliko listova u "cigaru" i u tako
smotani list uloi kroz rupu po jedno jaje,
sveukupno u svaki smotani list uloi 3-6 jaja.
Budui da je u tom procesu nagrien i izbojak,
list se ubrzo sui i pada na zemlju. Odrasla
liinka naputa cigaru i ukopava se u zemlju
gdje se kukulji, a imago se pojavljuje jo tijekom
istog ljeta. Imago nagriza lie ali ne pravi vee
tete. im nastupe hladniji dani zavlai se pod
koru ili neko drugo sklonite gdje prezimljuje. U
proljee izlazi iz svojeg skrovita i poinje s
nagrizanjem lia, a nakon kopulacije
nagrizanjem izbojaka i savijanjem listova u
"cigare". tete koje ova vrsta naini u umama
ponekad znadu biti znaajne.

Byctiscus populi - topolin cigara po boji je


slian lozinom cigarau, ali je malo manji (4-6
mm). Ova je vrsta puno ea u umama, a
"cigare" pravi od samo jednog lista. Biologija je Byctiscus populi
slina brezinom cigarau. Dolazi na topolama,
brezama i vrbama ali na topolama uzrokuje najvee, pa i
ekonomski znaajne tete. Suzbijanje se ne provodi u umama,
a u rasadnicima i mladim topolicima koriste se kemijski pripravci
i unitavanje "cigara".

Attelabus nitens - hrastov cigara pipa je koja pravi male


smotuljke oko centralne ile na listu hrasta pri emu vei dio
lista ostaje neoteen. Osim na liu hrastova dolazi jo na
pitomom kesetenu.

Deporaus betulae - brezin cigara na brezama, a rjee bukvi,


grabu, johi ili lijesci oblikuje "cigare" koje obino zauzimaju
polovicu lista. Apoderus coryli - lijeskov cigara naini urez na
listu s jedne strane preko sredine. Uzrokuje tete na lijeski, johi,
bukvi, grabu, hrastu i lijesci.

Vrste roda Otiorrhynchus sainjavaju rod vrlo bogat vrstama.


Imaga se hrane liem ili drugim zelenim dijelovima biljke, a
liinke ive na korijenju biljaka. Imaga su srednje veliine (8-15
mm), ovalna tijela, kratkih rila i koljenastih ticala. Redovito su
crne boje i pokriveni ljuskama ili sitnim dlaicama svijetlih boja.
Liinke su bijele, bez nogu, najee smee glave i prekrivene
sitnim dlaicama. Nanose tete uglavnom u rasadnicima i gustim
nasadima mladih biljaka. Prisutnost ovih tetnika je dosta teko
Apoderus coryli uoiti jer kornjai nagrizaju lie samo nou, a liinke su

55
Otiorrhynchus tip liinke
sakrivene u tlu. Ponekad treba u
rasadnicima provesti suzbijanje ako
se pojave u veem broju. Osim
kemijskog ili termalnog tretiranja tla
suzbijanje se moe provesti i
sakupljanjem i unitavanjem imaga.

Otiorrhynchus ovatus, 4-5 mm velika


Otiorrhynchus cardiniger pipa, dolazi uglavnom u rasadnicima
na smreci gdje liinka nagriza
korijenje, a imago koru i nadzemne dijelove biljke. Otiorrhynchus singularis neto je vea (7-8
mm). Polifagni je tetnik koji ponekad znatno moe otetiti hrastove. Poinja sline tete kao i
prethodna vrsta i dolazi jo na smreci i jeli. Otiorrhynchus cribrosus dolazi na klekovini bora, jeli i
bukvi. Otiorrhynchus cardiniger rairena je u primorskim krajevima, duljine oko 10 mm. Siva pipa
crvenih bedara. Dolazi na vokaricama, zatim hrastu crnikii, crnom jasenu, bjelograbiu i crnom
grabu, planici, crnom i alepskom boru i cedru.

Otiorrhynchus sulcatus crna groana pipa dolazi na vinovoj lozi i spada meu najvanije
tetnike kulturnog bilja. U umarstvu se javlja u plastenicima i staklenicima u rasadnikoj
proizvodnji gdje njene liinke izgrizaju njene korjenie mladih biljica listaa i etinjaa.
Donedavna je nismo imali u Hrvatskoj ali se uspjela proiriti, najvjerojatnije trgovinom i
transportom supstrata za uzgoj klijanaca. tete koju uzrokuju imaga su oku vidljiva i lako se
zapaaju ali je daleko vea tetnost njihovih podzemnih liinki koje mogu u potpunosti unititi
uzgajano bilje. Jedan je od rijetkih kukaca koji se hrani iglicama tise.

Pipe roda Phyllobius ee su od predstavnika roda Otiorrhynchus. Po nainu oteivanja i


biologiji vrlo su sline. Ponekad se imaga znaju pojaviti u tolikom broju da izazovu golobrst. Imaga
su velika 3-12 mm, kovinasta sjaja, pokrivena zlatno-zelenim ljuskama, ticala su smjetena na
kraju glave, uz usni ustroj. Noge su dobro razvijene kao i oba para krila ove pipe, za razliku od
Otiorrhynchus vrsta, mogu letjeti. Najee su na listaama, rjee na crnogorici. Najbrojnije su u
proljee kada i nastaju tete.

Phyllobius oblongus - smea vona pipa hrani se na vokama i raznim listaama. Crne je boje dok
su rilo, pokrilje i ticala smei. Duljine je 3-6 mm. Ponekad se pojavi masovno i prouzroi golobrst.
Phyllobius viridicollis dolazi na hrastovima, bukvi, brezi, jasiki i vrbi, ponekad i na borovima. Osim
lia oteuje i pupove. Phyllobius piri dolazi esto na vokama ali i brezi, ponekad na kestenu,
bukvi, hrastu i drugim listaama. Phyllobius quercicola dolazi na hrastovima, osobito ceru i
meduncu ali i na crnom boru.

Pipe iz roda Polydrossus imaju kratko tijelo pokriveno ljuskama ili dlakama i takoer mogu letjeti.
Rilo je kratko i iroko, ticala dugaka i tanka. Vratni je tit irok, ali ui od pokrilja. Imaga ive na
liu drvea, a liinke ive u tlu i hrane se na korijenju.

56
Polydrossus impar i P. atomarius pipe su crvenkasto-smeeg tijela, duljine 7-10 mm i pokrivene
zeleno-modrim ili zelenim ljuskama. Dolazi u podruju pridolaska smreke, jele i bora i prvenstveno
napada ove vrste u kulturama gdje nagriza koru izbojaka i dovodi do njihova suenja. P. mollis
zelene je boje, a pravi iste tete kao i prethodne na boru, jeli i smreki. P. elengantulus dolazi u
Dalmaciji i Istri na hrastu crniki, meduncu, planici i borovici. P. cervinus svojim izgrizanjem kore i
pupova oteuje mlade bukve, hrastove, brezu, grab, planiku i lijesku, a dolazi i na ariu. P. picus
je pipa poznata kao polifagni tetnik koji oteuje pupove i koru na vokama, bukvi, brezi, ceru,
crniki, meduncu, brijestu, grabu, planici, raeljci, smrdljici i lempriki. P. sericeus oteuje razne
vrste listaa.

Brachyderes incanus pipa je poznata u mladim sastojinama bora. enka u proljee ulae jaja u
zemlju. Liinka izgriza korijenje borova, mahom starijih od 20 godina, a imago se hrani iglicama
borova od 8 do 15 godina starosti. Rijetko izgrize cijelu iglicu ve ih djelomino oteuje. tete
nisu velike jer se obino ne pojavljuje u velikom broju.

Strophosomus rufipes i Strophosomus melanogrammus dolaze na mladim biljkama crnogorice i


na listaama. Barypithes araneiformis dolazi na koarakoj vrbi u kulturama. Oteuje pupove.
Imaga su aktivna nou kao i veina srodnica. Osim na vrbi, dolazi jo na hrastu, smreci i boru.

Hylobius abietis - velika borova pipa crnosmei ili smei je kornja, pokriven uto-smeim
ljuskama i bjelkastim, trorednim tokama. Duljina tijela varira od 7 do 17 mm. Liinka je bijelo-
ute boje s tamnosmeom glavom. Imaga izlaze u rano proljee, ve u oujku, a tijekom jeseni i
zime moemo ih nai pod korom stabala, pod kamenjem, u mahovini, zemlji i na slinim mjestima
u umi. Imaga koja se pojavljuju u proljee razliite su starosti budui da ive i do dvije godine.
Najprije se pojavljuju stari, zatim mlai (izlegnuti potkraj ljeta prethodne godine) i oni koji su se tek
izkukuljili. Mladi kornjai, koji jo nisu kopulirali, mogu letjeti, a ta sposobnost prestaje nakon

Hylobius abietis

57
kopulacije. im imaga izau iz sklonita zapoinju sa dopunskim deranjem dok se starija imaga,
redovito enke, regeneracijski hrane. Ovo ine stoga da bi nakon prezimljevanja mogle nastaviti s
odlaganjem jaja. Velika borova pipa spada u polifagne tetnike. Napada prvenstveno etinjae ali
se moe nai i na listaama. Glavne biljke koje stradaju su bor i smreka, zatim borovac, jela i
duglazija, a ponekad i borovica. Od listaa znade napasti hrast, brezu, johu, vrbu i dr. Napada
mlado drvee od 3 do 6 godina starosti te izgriza koru, izbojke i kambij, ime uzrokuje suenje
stabla. tete su najvee u kulturama i umskim rasadnicima. Glavno vrijeme rojenja je sredina
proljea. enka nakon kopulacije izgriza rupu u kori drveta i u nju smjeta 1-5 jaja. Jedna enka
moe odloiti 60-100 jaja, a odlaganje moe trajati od dvije do tri godine. Jaja odlae na starija,
obino posjeena stabla, kako u proljee, tako i ujesen. Iz odloenih jaja izlijee se liinka nakon
2-3 tjedna. U povoljnim uvjetima do kukuljenja joj treba 6-8 tjedana, a 2-3 tjedna nakon
kukuljenja pojavljuje se razvijeni kornja koji najprije vri dopunsko deranje, a zatim se zavlai u
sklonite radi prezimljavanja. Iz jaja poloenih u jesen takoer se razvija liinka, ali je njen razvoj
polaganiji, jer traje do polovice ljeta idue godine, nakon ega se kukulji. Dakle, kod borove pipe
moemo pratiti jedno- i dvogodinju generaciju. Postoji nekoliko fenolokih varijanti za ostvarenje
potpunog ciklusa razvoja:
1) razvoj od jajeta do imaga sveukupno traje 4 mjeseca. Imaga izlaze pred jesen iste godine, ali su
spolno zreli tek u proljee sljedee godine (1-godinji ciklus).
2) razvoj traje dulje (liinka prezimi) i imaga se pojavljuju tek u proljee idue godine (1-godinji
ciklus).
3) iz jaja poloenih u jesen pojavljuju se imaga tek u jesen idue godine, zatim prezime i na
proljee tree godine polau jaja (2-godinji ciklus razvoja).
4) iz jaja odloenih u proljee razvija se liinka koja doeka jesen i prezimi, u ljetu naredne godine
formiraju se imaga koja jaja odlau tek u proljee tree godine (tipian 2-godinji ciklus razvoja).
Imaga borove pipe puno su tetnija od liinke budui da nagrizaju koru. Samim time svrstani su u
primarne tetnike. Liinka, naprotiv, izgriza hodnike na oborenim stablima, te je prema tome
sekundarni tetnik. Najbitnije je ustvrditi da je velika borova pipa naroito povezana sa uzgojnom
praksom koja se provodi u sastojinama obinog bora u srednjoj i sjevernoj Europi. Kratke
ophodnje, gola sjea i obnova povrina sadnjom sadnica pogoduju njenoj biologiji i fenologiji i zbog
te usklaenosti javlja se decenijama kao vrlo znaajan tetnik ovog podruja. Kod nas je njena
tetnost zanemariva. Srodne i vrlo sline po svojim biolokim obiljejima su Hylobius piceus i H.
pinastri.

Pipe iz roda Pissodes produljena su tijela, pokrivenog ljuskavim dlaicama, smee boje sa
svijetlijim prugama na pokrilju i vratnom titu. Ima razvijena donja krila koja slue za letenje. Po
nainu oteivanja sline su velikoj borovoj pipi, ali su kod ovih liinke puno tetnije: ive pod
korom dubeih stabala i svojim nagrizanjem uzrokuju konano suenje ve oslabjelih stabala.
Imaga takoer nagrizaju koru ali u puno manjoj mjeri nego to to recimo ini velika borova pipa.
enka odlae jaja na koru najradije na mjestima mehanikih ozljeda, liinke se ubuuju ispod kore
sve do bijeli, a na kraju hodnika, veim dijelom u kori formiraju zipku ograenu piljevinom i
grizotinama. Hodnici su nepravilni, vijugavo zvjezdasti, nalik zvjezdastim hodnicima potkornjaka
samo to su od njih dulji i iriji. Imaju bri razvoj od Hylobius vrsta budui da ponekad daju i dvije
generacije godinje. enke takoer odlau jaja od proljea do jeseni. Iz jaja poloenih u jesen
imaga se razvijaju za cca 4 i pol mjeseca, a ljeti ak i za mjesec i pol. Normalan razvoj inae traje
od sedam do jedanaest mjeseci. Imaga ive i do 3 godine tako da i kod ovog roda imamo jedinki
razliite starosti. Pod korom napadnutog drveta moemo u pojedino godinje doba nai tetnika u
svim stadijima razvoja. Preteno su sekundarni tetnici i po tome slini potkornjacima. Kod
eventulane masovne pojave mogu postati i primarni. Prirodni neprijatelji su u velikoj mjeri ose
najeznice. Suzbijanje je usmjereno na redukciju mehanikih oteenja kod sjee i izvlaenja te
uklanjanje zaraenih stabala.

Pissodes notatus - mala borova pipa kornja je 5-7 mm duljine, s dvije svijetlo-ute pjege na
gornjem dijelu pokrilja. Dolazi na starijim stablima smreke i aria, a borove napada u dobi 3-15

58
godina. enka odlae jaja u prljenu grana, a liinke se zavlae pod koru, provlae do vrata
korijena i tamo se kukulje. Kornja izgriza izbojke, grane i koru. Liinka nanosi puno vee tete, jer
moe prouzroiti suenje stabla.

Pissodes piniphilus takoer je tetnik bora ali se rjee pojavljuje. Napada bor u stadiju letvika.
enka odlae jaja pojedinano pa su takvi i hodnici, duljine 10-15 cm. Napada uglavnom
oslabljela stabla, a njen je napad tee primijetiti nego kod male borove pipe.

Pissodes pini je crveno ili tamno-smea borova pipa sa svijetlim ukastim tokama na pokrilju.
Duljine je 7-10 mm. Napada stare borove, a ustanovljena je na smreci i borovcu. Napada samo
stara stabla tako da tete nisu ozbiljne.

Pissodes harcyniae - smrekina smea pipa grubog je i punktiranog pokrilja, duljine 4-7 mm.
Napada odrasle, 50-100 godina stare smreke. enka na jednom mjestu odlae po 5 jaja, a liinke
prave hodnike redovito u kori. Napadnuto stablo prepoznaje se po jakom luenju smole. Tipian je
sekundarni tetnik.

Pissodes piceae - jelina


smea pipa. Ima na pokrilju
dvije svijetlo-ute iroke
pruge. Dugaka je 7-10 mm.
esta se javlja u naim
jelovim sastojinama, a ako
se pojavi u veoj mjeri moe
poiniti i vee tete. enka
polae jaja u skupinama,
najee uz rub kore n
amjestu mehanike ozljede
(pridanak i donje partije
dubeih jela). Liinke bue
zrakaste hodnike kojih zna
biti i po dvadesetak u
Pissodes piceae skupini, a hodnici mogu biti
dugi i do 60 cm i nalaze se
preteno u liku. Moe prouzroiti suenje stabla. Napada jele 40-80 godina starosti.

Pissodes validirostris - pipa


borova eera. Kod nas je
rasprostranjena u Dalmaciji.
Napada alepski, crni i primorski
bor u ije eere ulae jaja i iz
kojih se iz okruglih izlaznih
otvora pojavljuju njena imaga
nakon to je unutranjost
eera unitena.

Cossonus spp. vrste su tipa


tehnikih tetnika. Rhyncolus
truncorum po nainu ivota
slian je Cossonus vrstama i
napada jelovu grau u kuama. Larvalni hodnici jeline smee pipe
Rhyncolus culinaris dolazi u
drvnim stupovima i moe ih rastoiti do te mjere da se urue.

Plodotoci ili irotoi iz roda Curculio (prije: Balaninus) kornjai su ovalna tijela, jae suena prema
zatku. Istiu se dugakim rilom, najduljim meu pipama openito (kod enki dugo je kao prsite i

59
Curculio glandium mujak

zadak zajedno). Vratni tit iri


je nego dui, sprijeda znatno
ui nego otraga. Pokrilje je
trokutasto, sa strane
zaokrueno i prema kraju
jako sueno, redovito
pokriveno ljuskama. Poznati
su kao tetnici plodova
enka Curculio glandium pri odlaganju jaja
hrasta, cera, bukve, pitomog
kestena, oraha, lijeske, johe,
trenje, a neke vrste ak dolaze i u ikama osa ikarica.

Curculio glandium - iroto i C. nucum ljeskoto dolaze u hrastovu iru i ljenjacima. Duljine su
6-8 mm, dlakavih ticala s izduenim prvim lankom. I maga se pojavljuju potkraj proljea, a
poetkom ljeta koncentriraju se oko dozrijevajuih plodova irnjaa (ir, bukvica, kesten, ljenjak)
gdje kopuliraju. enka svojim dugakim rilom bui rupicu kroz kupulu u unutranjost ploda te
ulae po jedno, rjee 2 do 3 jajeta. Rupa zaraste, tako da prisutnost liinke izvana nije vidljiva.
Plodovi se razvijaju do konca ljeta, a onda poinju opadati. Napadnuti plod je iznutra potpuno
izgrien. Liinka se do
jeseni potpuno razvije, a
onda izgrize izlazni otvor
(okruglastog oblika),
zavlai se u zemlju na
dubinu od 15 do 50 cm i
tu prezimi. U proljee
naredne godine se
kukulji i poetkom ljeta
razvije se imago koji ne
naputa tlo ve u
larvalnoj komorici
estivira i hibernira do
proljea tree
kalendarske godine kada
naputa tlo. Ima prema
izlazni otvori liinki irotoa tome dvogodinji ciklus
(Curculio spp.) razvoja pri emu prvu
zimu provede u
larvalnom stadiju, a drugu u stadiju spolno nezrelog imaga.

Curculio elephas kestenoto napada plod pitomog kestena, C. venosus napada bukvicu, a C.
villosus polae jaja u ike hrastove ose ikarice Biorrhiza palida (urokuje tzv "hrastvu jabuicu").
irotoi su vani kao tetnici jer svojim napadom sprjeavaju prirodnu obnovu, a naroito su tetni
u klonskim sjemenskim plantaama. Sve navedene vrste (osim C. villosus) mogu se javiti kao
tetnici hrastova ira.

60
Pipe iz roda Magdalis produena su i valjkasta tijela, crne ili metalno-plave boje. Imaga se javljaju
kasnije od drugih, potkraj proljea. enka bui rupu u kori i u nju polae vei broj jaja iz kojih se
izvue liinka koja najprije bui vijugavni hodnik u kori, a zatim se zavlai u bijel. Hrani se do zime,
zatim miruje i u proljee se kukulji. Imaga ive nekoliko mjeseci i za to vrijeme nagrizaju koru,
izbojke i lie na raznom drveu. Magdalis vrste napadaju etinjae i listae i to redovito mlaa,
slaba ili boleljiva stabla. esto se pojavljuju zajedno sa potkornjacima, drugim tetnicima drva i
openito u sastojinama slabe vitalnosti ili napadnutim od nekih drugih tetnika. Hodnici su u
floemskom dijelu kore i ne ulaze u drvo.

Magdalis violacea dolazi na smrekama, borovima i brezi. M. frontalis esta je na borovima kao i
M. rufa. M. armigera dolazi na brijestu, a M. exarata na ceru i hrastu.

Cryptorhynchus lapathi - johina arena pipa


kornja je tamno-smee boje, pokriven
bijelim ili utim ljuskama (otuda naziv
arena). Glava je produena u debelo,
dosta dugako rilo koje pipa moe saviti i
smjestiti u poseban lijeb na prsima kada je
uznemiravana ili je u opasnosti. Dugaka je
oko 1 cm. Jedan je od znaajnijih tetnika
jer nanosi tete u stadiju liinke i imaga.
Napada u prvom redu sve tri vrste joha
(crnu, bijelu i zelenu), zatim razne vrste
vrba (najvie koaraku i rakitu) ali esta je
i na topolama, brezi, a moe napasti i hrast.
Najee je kao problem nalazimo na
vrbama i topolama. Uglavnom stradava
drvee na niim, vlanijim terenima. Imaga
se prvi puta javljaju u drugoj polovici ljeta i
tada nagrizaju koru, tj. dopunski se hrane.
Zimi se zavlae u zemlju ili pukotine kore
gdje prezime, a u proljee se javljaju dosta
kasno kada kopuliraju. enka odlae jaja
obino na rane i izboine drvea. Jaja
Cryptorhynchus lapathi prezime, a iz njih se razvija liinka u
proljee idue godine. Ona bui vijugavi
hodnik najprije pod korom, u liku, a zatim ze zavlai u bijel i u samo drvo. Hodnici su u poetku
uski, a kasnije postaju iri. Liinka izbacuje piljevinu, za to izgrize posebnu rupu. Odrasla liinka
naini zipku na kraju hodnika, a imago se nakon egdizije provlai napolje kroz posljednju rupu
kroz koju je liinka izbacivala piljevinu. Izlazak imaga zbiva se tijekom ljeta ali enka odlae jaja
tek sljedee godine - dakle, potpuni razvoj traje dvije godine. enka odlae jaja na deblima ili
granama, a kod koarake vrbe na glavi korijena. Na mjestima gdje se nalazi liinka kora obino
puca, a kod vrbe se sue izbojci i neupotrebljivi su za proizvodnju koara. Mlade biljke se redovito
sue zbog napada ove pipe, a u rasadnicima moe poiniti goleme tete i dovesti do propadanja
desetina hektara nasada. Za razliku od veine suvrstica, ova je pipa primarni tetnik i vrlo opasan
za pojedine kulture. Ponekad moe intenzivno napasti i kanadsku topolu.

61
Stereonychus fraxini -
jasenova pipa kornja je
jajastog oblika,
sivosmee boje; rilo je
malo savijeno i tanko.
Tijelo je pokriveno
bijelim i uto-smeim
ljuskama, trbuna
strana je siva. Kod nas
jo dolaze i tamni oblici
(varijetet flavogutatus).
Liinka je zelenkasto-
uta, prekrivena sluzi,
glava je crna kao i
nadvratni tit. Od sluzi
koju izluuje tijekom
postembrionalnog dijela
razvoja napravi kokon u
kojem se kukulji u
slobodnu kukuljicu. Stereonychus fraxini defolijacija
Kokon je mutno-ut do
tamnosmei, bavast, duljine 3,5 mm. Masovnije se javlja najee u nizinskim umama Posavine
i Podravine ali i svugdje gdje ima jasena. Osim na jasenu dolazi na maslini, crniki i zeleniki.
Pojavljuje se periodiki masovno. Imaga se pojavljuju u travnju i odmah kopuliraju, a enke prije
odlaganja jaja regeneracijski deru izgizajui pupova i mlade listove. Jaja odlau u pupove, a
liinke se hrane uglavnom liem, a tek u zadnjoj fazi razvoja oteuju peteljke i izbojke. Razvoj
liinke traje oko mjesec dana. U drugoj polovici svibnja mogu se nai kukuljice, a u lipnju ve i
mlada imaga. Kokoni se nalaze na lisnim dijelovima, peteljkama i na mahovini na deblu.
Novoformirana, ovogodinja imaga nagrizaju lie, ali ne ine velike tete budui da rano odlaze
na prezimljavanje, ugla
vnom u mahovini na deblu i
glavi korijena ili u listincu.
Generacija je jedno
godinja. tete od ove pipe
znaju biti znatne budui da
jasen ponekad uope ne

Stereonychus fraxini liinke S. fraxini imago

moe izbaciti prvi list zbog velikog oteenja pupova tako da zazeleni tek drugim listom u srpnju.
Prema tome, ova pipa spada u najopasnije tetnike jasena. Glavni problem je u tome to masovna
pojava ovog tetnika moe trajati i do 4-5 godina, pa i vie.

Skoipipe (rod Rhynchaenus, prije Orchestes) maleni su kornjai, 2,5-4 mm duljine, ovalna tijela.
U stanju mirovanja rilo je savijeno u prsitu kao i kod johine pipe. Rod ini nekoliko desetina vrsta
od kojih se desetak moe nai u naoj entomofauni. Tipini su tetnici lia, a dolaze na
listaama. Roje se u proljee i imaga, koja su prezimjela na razliitim skrovitim mjestima, najprije
se hrane buei listove, a zatim kopuliraju. enka obino odlae jaja u glavnu ilu lista. Liinka

62
Rhynchaenus fagi imago

najprije bui hodnik u glavnoj ili lista,


zatim prema rubu plojke i na koncu
naini iroku grizotinu izmeu gornje i
donje epiderme. Nakon tri se tjedna
kukulji u prozranom kokonu. U lipnju se
pojavljuju nova imaga koja nagrizaju
lie i plodove. tete mogu biti jae tek u
sluaju masovne pojave.

Rhynchaenus fagi bukvina skoipipa


najea je u naim umama i tete koje
Rhynchaenus fagi mina naini u proljee na bukvinom listu
nalikuju izdaleka na tete od kasnih
proljetnih mrazeva. Rhynchaneus quercus napada najee lunjak, zatim cer, a rjee kitnjak. Rh.
alni dolazi na brijestu, a rjee na topoli i hrastu. Rh. avellanae dolazi na hrastu.

Por. Scolytidae - potkornjaci

Svakako najznaajnija porodica umskih tetnika kornjaa. Maleni su (1-8 mm), valjkastog,
okruglastog ili jajolikog tijela, crne ili smee, rjee svijetlije boje. Glava je kratka i vie ili manje
uvuena pod vratni tit. Ticala se odlikuju proirenom kijaicom. Krila su razvijena, iako neki
mujaci ne mogu letjeti. Zavetak pokrilja, tzv. "obronak", razliito je graen i svojstven za pojedine
vrste. Gornja eljust kratka i vrsta, omoguuje grizenje tvrdih materija poput drva. Potkornjaci su
tipini tetnici drva - ksilofagi, jer provode ivot pod korom ili u samom drvu. Uglavnom su
monofagni ili oligofagni, rijetko kada polifagni tetnici. Prvenstveno su sekundarni, iako u
povoljnim uvjetima mogu biti i primarni tetnici. Po nainu oteivanja takoer su specijalizirani s
obzirom na dijelove stabla na kojima pridolaze.(deblo, grane, korijen, plod itd.). Uvjeti koji
prethode masovnoj pojavi potkornjaka poglavito su klimatski, ali znaajno je i ope zdravstveno
stanje i sastav ume. Ta su tri imbenika najbitnija kod masovne pojave potkornjaka. Za sunih
godina drvee u velikoj mjeri fizioloki oslabi to uvjetuje pojavu potkornjaka. Ukoliko se odreena
vrsta drvea sadi van njena prirodnog areala, npr. smreka u nizinama, stabla e se dobro razvijati
dok ne dosegnu odreenu starosnu dob, a onda e biti masovno napadnuta od potkornjaka. tete
su uvijek vee vee u monokulturama i monotipskim (jednovrsnim) sastojinama nego u prirodnim,
heterogenim umama. Neprimjerena sjea i nepropisno provedeni uzgojni i eksploatacijski radovi
takoer mogu biti uzrok vee pojave potkornjaka.

Potkornjaci provode ivot u hodninim sustavima koje naine pod korom ili u drvu. Hodnici
potkornjaka uglavnom imaju za svaku vrstu odreeni oblik to uvelike pomae pri determinaciji.

63
Redovito se grizotina sastoji od centralnog dijela ili materinjeg hodnika, u ije stijenke enka poloi
jaja u posebne udubine. Liinke izgizaju samostalne, zasebne hodnike, na kraju kojih se kukulje.
Razvijeni kornja izlazi kroz posebnu rupu iznad mjesta kukuljenja ili kukuljiine zipke. to se tie
lokacija grizotina, potkornjaci se dijele na korae i drvae, a po vremenu pojavljivanja na rane i
kasne. Prva generacija ranih potkornjaka javlja se rano u proljee (veljaa-oujak) a kasni se
javljaju po prvi puta koncem proljea (travanj-svibanj). Gradacija potkornjaka na nekom podruju
moe potrajati i 3-4 godine. Potkornjaci mogu biti monogamni i poligamni tako da pod korom
moemo nai samo enku ili jednog mujaka s vie enki. enke odlau malen broj jaja u
usporedbi s ostalim kukcima - u prosjeku 50-ak. Po nainu prehrane, potkornjaci se dijele na
drvae (ksilofagi) i gljivae (ksilomicetofagi). Liinke drvaa hrane se drvnim sokom, a liinke
gljivaa gljivicama Ambrosia grupe, spore kojih u hodnike dospiju skupa s roditeljskim
imaginesima. U ovom sluaju potkornjaci nisu tetni samo kao neposredni devastatori, ve kao
vektori (prenositelji) mikoza. Potkornjaci su u prvom redu fizioloki, a tek poneki i tehniki tetnici.
Napadaju vie crnogorine, a manje bjelogorine vrste. Od prirodnih neprijatelja treba spomenuti
ptice (djetlii, zebe, brgljezi, pastirica itd.), a od kukaca razne vrste kornjaa i kusokrilaca. Vane
su i brojne vrste osa najeznica te parazitikih ili predatorskih muha kao i pojedine grabeljive
grinje. Napad potkornjaka relativno je lako primijetiti u donjem dijelu stabla, budui da imago
izbacuje piljevinu dok izgriza branu komoricu i/ili hodnini sustav materinskih hodnika. Piljevina
je u sluaju izgrizanja hodnika u kori crveno-smea, a kod ubuavanja u bijel i drvo bijela. Napad
je tee primijetiti ako je zapoeo u gornjim dijelovima kronje jer se tek po suenju nekih grana ili
vrha stabla moe primijetiti da se neto zbiva na stablu. Suzbijanje potkornjaka u poodmakloj fazi
njihova napada teko se provodi. Najvanije je preventivno djelovanje to ukljuuje i polaganje
lovnih stabala i uporabu feromonskih klopki u svrhu monitoringa i/ili suzbijanja najopasnijih vrsta,
poput smrekina pisara i malog estozubog smrekina potkornjaka.

Taksonomska klasifikacija potkornjaka

Prema najnovijoj taksonomskoj klasifikaciji, potkornjaci se smatraju potporodicom Scolytinae,


svrstanom unutar porodice Curculionidae. Mi emo zadpotrebe ovih skripta zadrati staru podjelu
prema kojoj tvore zasebnu porodicu sastavljenu od 3 podporodice.

Podporodica Scolytinae - bjelikari

Vratni tit obrubljen, prednja goljenica glatka, vanjski vrh goljenice produljen u jedan jaki, savijeni
trn, a na srednjoj i stranjoj goljenici nema nikakvih nazubljenja. Pokrilje nije svedeno ve se
abdomen uzdie prema stranjem kraju pokrilja.

Podporodica Hylesininae - likotoi

Glava djelomino sakrivena od vratnog tita u dorzalnom pogledu. Vratni titi jednolino
skulpturiran (obrastao razliitim povrinskim kvricama i neravninama). Goljenice nazubljene, a
trei tarzalni lanak urezan i formira dva lapa.

Podporodica Ipinae korai i drvai

Vratni tit obrubljen, goljenica na vanjskom bridu nazubljena, na vrhu bez iljka, trei tarzalni
lanak nije urezan. Vratni tit sprijeda esto hrapav i ili obrastao dlakama. Pokrilje zavrava jako
svedenim obronkom na kojem se esto nalaze razliito nazubljeni zupci.

Podpor. Scolytinae - bjelikari

Scolytus scolytus - veliki brijestov potkornjak. Crn ili tamno-sme kornja, smeeg pokrilja,
crvenkastih ticala i stopala. Duljina je 3-6 mm. Jedna od najtipinijih vrsta potkornjaka na
brijestovima. Rjee dolazi na crnoj topoli, vrbi, jasenu, grabu i hrastu. Pravi pod korom jednokraki
uzduni materinski hodnik, dugaak 2-3 cm, sa svake se strane grana 20 i vie larvalnih hodnika
duljine 10-15 cm. Zipka se nalazi u kori ili bijeli. Mladi kornjai vre dopunsko deranje kod

64
rukavca lista ili u mladim zelenim izbojcima pri
Scolytus multistriatus materinski i larvalni emu bue kratke hodnike. Ima dvostruku
hodnici generaciju (bivoltina vrsta) i spada meu kasne
potkornjake prvi puta roji se poetkom
svibnja. Rojenje druge generacije zbiva se u
kolovozu. tetnost ovog potkornjaka je
trostruka: buenjem grana dovodi do njihovog
suenja, no puno je opasniji kao vektor opake
mikoze - tzv. "holandske bolesti brijesta ". To je
traheomikoza (oboljenje provodnih elemenata)
brijesta uzronik kojeg je gljiva Ceratocystis
ulmi, uneena u Europu i Sj. Ameriku iz Japana.
Trei aspekt tetnosti je tipino sekundaran, jer
svojom sustavom galerija pod korom brijesta
dodtano oslabljuje napadnuto stablo.

Scolytus multistriatus - mali brijestov potkornjak


smee-crne je boje, duljine 2,2-3,5 mm. Izgriza
uzduni materinski hodnik, ali je obino broj
larvalnih hodnika puno vei nego u velikog
brijestovog potkornjaka, moe ih biti i do 50 sa
svake strane materisnkog hodnika. Takoer ima
dvije generacije godinje koje se javljaju u istom
razdoblju kao i one kod velikog brijestovog
potkornjaka. Zadrava se u tanjim granama i
gornjem dijelu stabla. Takoer je vektor holandske bolesti. Moe se nai i na ljivi i jasici, ali vrlo
rijetko.

Trea vrsta za koju je utvreno da moe biti vektor holandske bolesti je Scolytus sulcifrons, a kod
nas je utvren u Dalmaciji. Scolytus laevis takoer je jedan od brijestovih potkornjaka iako se
javlja puno rjee od ostalih. Po veliini se nalazi izmeu velikog i malog brijestovog potkornjaka.
Duljina tijela mu je 3-4,5 mm. Izgriza jednokraki uzduni materinji hodnik, larvalni se hodnici
nalaze u liku, a kukuljiina zipka u drvu. Napada nizinski brijest i vez, a dolazi jo i na hrastu
lunjaku, lipi, bukvi i lijesci. Scolytus pigmaeus najmanji je od brijestovih potkornjaka (ime!),
duljine tek 2-3 mm. Dolazi na brijestu, grabu, bukvi i maslini. Scolytus ensifer jedan je od rjeih
brijestovih potkornjaka, tipian monofagni tetnik nizinskoga brijesta. Scolytus Kirschi izgriza
kratki materinski i oko desetak larvalnih hodnika. Napada mlada, potpuno zdrava stabalca
brijesta, a kod starijih se stabala zavlai pod koru u vrhovima.

Scolytus Ratzeburgii - brezov potkornjak bjelikar tipian je


monofag koji dolazi na raznim vrstama breza. Jedan je od
najkrupnijih potkornjaka bjelikara (4,5-7 mm). Ima
jednogodinju generaciju. Spada u kasne potkornjake jer se
javlja tek pred kraj svibnja. Mladi kornjai dopunski ne
deru jer su ve spolno zreli prilikom rojenja. enke ive 3-4
mjeseca dok mujaci ugibaju nakon kopulacije. Prezimljuje
u stadiju liinke, a moe se nai na svim dijelovima stabla.
Suzbijanje se moe vriti samo pomou stojeih lovnih
stabala, koja se iznad glave korijena isijeku u obliku
prstena. Napad se moe ustanoviti po zranim rupicama na
kori, koje se mogu nai u lipnju i srpnju. Na jesen treba
oboriti i otkorati lovna stabla te izloiti liinke suncu.

Scolytus mali - veliki voni potkornjak poznat je kao tetnik


ljive, jabuke, kruke, trenje i dunje, ali napada i oskoruu, Scolytus mali larvalni hodnici
mukinju, sremzu, brijest i glog. Scolytus rugulosus - mali

65
voni potkornjak jo je ei od velikog.
Polifagniji je od velikog vonog potkornjaka jer
napada jo glog, oskoruu, lovor-vinju, brijest,
lijesku i brezu. Scolytus carpini - grabov bjelikar
crn je sa smeim ili crvenim pokriljem, duljine
oko 3 mm. Dolazi u prvom redu na bijelom
grabu, zatim na crnom grabu, bukvi, hrastu i
lijesci. Dosta rijedak u nas.

Scolytus intricatus - hrastov bjelikar crn je,


crvenog pokrilja i crno-utih nogu, duljine 2,5-4
mm. Izgriza vrlo kratak, 1-3 cm dugaak
poprean materinski hodnik, koji lei u bijeli,
kao i larvalni hodnici koji su dugaki i do 15-ak
centimetara. Zipka prodire u drvo. Hodnici se
nalaze na deblu i granama, na mladim i starim Scolytus intricatus enka u materinskom
stablima. Ima dvije generacije godinje. Nije hodniku
rijedak, ali tete ne smatramo znaajnim
budui da kod suenja hrastova ima manju ulogu od hrastova krasnika. Dopunski se hrani na bazi
jednogodinjih jo zelenih izbojaka koji se zbog napada sue. Napada u prvom redu lunjak i
ostale vrste hrastova, pa zatim pitomi kesten, bukvu, brijest, grab i topolu. Scolytus aceris -
javorov bjelikar izgriza krai materinski i dugake larvalne hodnike u bjelici, kojih moe biti i do
stotinjak. Dolazi na raznim vrstama javora u brdskim krajevima.

Podpor. Hylesininae - likotoi

Preteito monogamni potkornjaci koji


mahom ive u listaama, a rjee u
etinjaama. Izgrizaju uzdune jednokrake
ili poprene dvokrake hodnike. Preteno
su jednogodinje generacije. Imaga nekih
vrsta dopunski se i regeneracijski hrane
posve zdravim biljnim dijelovima drvea
kojeg napadaju.

Hylesinus crenatus - veliki jasenov likoto


je 3,8-6 mm dugaak potkornjak. esta
vrsta kod nas, iako ne tako esta kao mali
Hylesinus crenatus enka u hodniku odlae jaja jasenov likoto. Moemo ga smatrati
monofagom jasena (u naim uvketima
najei na poljskom jasenu). Materinski hodnik je obino poprean, jednokrak i dosta kratak (3-5
cm), a osim tog postoje i horizontalni
dvokraki hodnici, uvinuti prema gore ili
dolje. Larvalni su hodnici i do 30 cm
duljine, zalazi u bijel, dok se materinski
nalazi u liku. Zipka se djelomino nalazi u
drvu. Mlada imaga dopunski se ne hrane
ve odmah izgrauju materinski hodnik.
Prezimljuje obino u stadiju imaga, ali
mogu i kao liinke. Javlja se u travnju, a
razvijeni mladi porkornjaci nalaze se u
srpnju te jo tijekom ljeta stvaraju drugu
generaciju. Postoje takoer i kornjai koji
ne stvaraju drugu generaciju, ve Hylesinus crenatus hodnini sustav u debeloj
prezimljuju na vratu korijena u kratkim jasenovoj kori
hodnicima.

66
Hylesinus oleiperda - crni maslinov
likoto. Prvenstveno tetnik masline, ali
napada jo i jasen, jorgovan, kalinu,
maslinicu i zeleniku, a utvren je i na
bukvi.

Hylesinus fraxini - mali jasenov likoto.


Duljine oko 3 mm, crne boje sa smeim
i tamnim ljuskama na hrptu. Pripada
meu vanije tetnike jasena. Pod
korom stvara tipine dvokrake
materinske hodnike koji podsjeaju na
vitiastu zagradu. Duljine su 10-ak cm,
ali znatno ui od onih to ih stvara veliki
jasenov likoto. Larvalni su hodnici
znatno krai - doseu tek 4 cm. Hodnici
se redovito nalaze u drvu, a rjee u kori.
Zipka se takoer nalazi u drvu. Kod ove
vrste postoje tri razliita naina ishrane:
dopunsko, regeneracijsko i grizotine radi
prezimljavanja. Radi potonjeg izgrizaju
kornjai kratke hodnike u zelenoj kori
zbog ega na raznim mjestima nastaju
pukotine sline rak-ranama koje se
nazivaju "jasenove rue". To je vrlo esta
pojava na jasenu, a svjedoi o
intenzitetu napada ovog tetnika.
Pripada ranim potkornjacima jer se roji
ve u oujku. Od prirodnih neprijatelja
istiu se ose najeznice. Hylesinus orni
Hylesinus fraxini monofag je jasena, vrlo slian malom
jasenovom likotou. Hodnici su redovito
dvokraki, ali ne lee horizontalno ve koso u odnosu na uzdunu os debla-grane. Larvalni su
hodnici gusto poredani jedan do drugoga i nisu
razmaknuti kao kod malog jasenovog likotoa. Preteno
napada mlado drvee i starije grane crnog i obinog
jasena.

Pteleobius vittatus - areni brijestov likoto mali je


potkornjak, oko 2 mm dugaak, pokriven okruglastim
sivim i utim ljuskama. Monofagni tetnik brijestova.
Prepoznaje se po dvokrakim rastavljenim hodnicima koji
slie na dva jednokraka. Roji se u travnju, ima
jednogodinju generaciju i prezimljuje u larvalnim
hodnicima u stadiju imaga. Phthorophloeus spinulosus
dolazi u gorskim umama na jeli i smreci.

Phloesinus bicolor - boroviin potkornjak, duljine oko 2


mm, tetnik je empresa, borovice i tuje i jo nekih
egzotinih parkovnih vrsta. Ima dvostruku generaciju, a
u Primorju moe imati i tri. U kontinentalnim je
krajevima poznat na borovici ali est je i na
empresovkama egzotama, a u primorskim moe biti
jo i na empresu i tuji. Phloeosinus thujae - tujin Phloesinus thujae
potkornjak napada isto drvee kao i prethodni, ali

67
napada samo mlada stabla i tanke grane. Xylechinus pilosus dugaak je oko 2,5 mm. Izgriza
vodoravne dvokrake hodnike, s jednim kratkim poprenim u sredini. Dolazi iskljuivo na smreci.

Dendroctonus micans skupina liinki u plitiastom

Dendroctonus micans - veliki smrekov likoto najvei je na potkornjak. Dugaak je 7-9 mm. Crno
je sme, jako svedenog tijela, malo proirenog prema unatrag. Glava te vratni tit su sjajni i
punktirani, a pokrilje ima grube, punktiranje crte. Tipino se javlja na smreci. Rairen je u sjevernoj
i srednjoj Europi, dok je na jugu puno rjei. Kod nas je poznato jedno nalazite u tirovai u
podruju Sjevernog Velebita. Zanimljiv je zbog svojih familijarnih hodnika koji su bitno razliiti od
ostalih potkornjaka. Materinski je hodnik duljine do 7 cm, moe biti vertikalan, horizontalan ili kos.
Nalazi se redovito na donjim dijelovima debla, u blizini glave korijena. Lei dijelom u kori, a dijelom
u bijeli. Sa strane glavnog hodnika enka naini iroki prostor u koji odlae jaja. Ovaj je hodnik
ispunjen piljevinom, za razliku od materinskog. Jaja odlae u skupinama, a liinke prilikom
nagrizanja ostaju skupa, a ne prave svaka poseban hodnik. Tako uz materinski nastaje irok
familijarni hodnik, pa ak i liinke iz ostalih jajnih skupina izgrizaju zajedno drei se ostalih, tako
da nastaje iroka grizotina u kojoj moe biti i preko stotinu liinki. Materinski hodnik moe imati i
vei broj zranih rupica, kao kod brezova i nekih drugih potkornjaka. Napada redovito starija
stabla s debelom korom, ali kod nas ne ini vee
tete. Dok je na sjeveru sposoban usmrtiti odraslu
smreku kod nas se javlja vrlo rijetko i tada ne
usmruje stablo ve godinama formira leglo za
leglom irei oteenje koje se prepoznaje po
obilatom luenju smole.

Tomicus piniperda - veliki borov srikar crni je


potkornjak sa smeim ticalima i stopalima, duljine
4 mm. Glava i vratni tit pokriveni su dugakim
dlakama. Tipian je tetnik bora. Poznat je i kao
Tomicus piniperda primaran i kao sekundaran tetnik; mjestimino
poinjava vee tete. Roji se ve u oujku ponekad
u veljai, a ako je proljee hladno, javlja se kasnije, tako da spada u rane potkornjake. Materinski
hodnik lei u potpunosti u liku, uzduan je, jednokrak, duljine do 10 cm. Larvalni hodnici idu
postrance i vijugavi su. enka poloi oko 100-njak jaja. Budui da se pod korom nalazi veliki broj
materinskih i larvalnih hodnika koji se meusobno isprepliu, veliki broj liinki ugiba. Ima jednu

68
proljetnu i esto u ljetu jednu
sestrinsku generaciju. Imaga u
proljee odmah nalijeu na borova
stabla, te se zavlae pod koru radi
odlaganja jaja i izgradnje hodnika.
Krajem svibnja roditeljska imaga
naputaju hodnike i prelaze na
prologodinje izbojke, gdje u sri
izgrizaju hodnik i regeneracijski se
hrane (enke). Nakon 2-3 tjedna
naputaju izbojke, trae ponovno
pogodna mjesta na deblu bora,
zavlae se pod koru i prave krae
Tomicus piniperda izbojak oteen materinske hodnike, u kojemu
dopunskim deranjem odlau manji broj jaja, a potom
ugibaju. Iz tih se jaja razviju liinke od kojih se do zime razviju imaga. Mlada imaga koja potjeu od
prethodne generacije razvijaju se u ljetu i prelaze na kronju bora, izgrizaju hodnike u
ovogodinjim izbojcima, a pred jesen se zavlae na glavu korijena, unbuuju pod koru i ovdje
prezime. tete se oituju dvojako: prekidanjem kolanja sokova u kambijalnom sloju i suenjem
(crvenilo iglica itavog stabla) bora i redukcijom asimilacisjkog aparata uzgrizanjem tankih
dvogodinjih (regeneracijsko deranje) i jednogodinjih (dopunsko deranje) izbojaka. Najradije
napadaju stara i oslabjela stabla. Vjetroizvale i snjegoizvale su najei objekti njihova proljetna
napada. Kao i kod smrekinog pisara, napad se najee iri u krugovima, a dokazana je i pojava
agregacijskih feromona kojima se orijentiraju u potrazi za podesnim stablima za ubuivanje. U
sluaju jae pojave treba postavljati lovna stabla i unitavati potkornjake.

Tomicus destruens enka u Tomicus destruens izbojak izgrizen


hodninom sustavu regeneracijskim deranjem

Tomicus destruens - primorski borov srikar novija je validna vrsta potkornjaka i kod nas dolazi u
podruju Primorja i Dalmacije. Vrsta je jako slina velikom borovom srikaru ali ima svjetlija ticala,
u prosjeku je neto krupniji i najee napada primorske vrste borova (alepski, primorski, crni). U
biologiji je bitno razliit od kontinentalnog srodnika. Glavno razdoblje ubuivanja je zimi. Razvoj
liinki traje do poetka ljeta kada se mlada imaga izvlae iz hodnika i idu an dopunsko deranje u

69
ovogodinje borove izbojke da bi tek potkraj jeseni i poetkom zime krenuli u novo ubuivanje i
odlaganje jaja. Hodnici su mu slini velikom borovom srikaru, a prepoznajemo ih lako po obilnim
ostacima smole koji oblau materinski hodnik s obje strane i dobro se vide na mrtvom deblu i kori
itavu godinu nakon nastanka tete. Ponekad moe u kombinaciji sa predisponirajuim abiotskim
imbenicima (umski poar) nainiti znaajne tete.

Tomicus minor - mali borov srikar


crna je tijela i crvenih ticala,
pokrilja i stopala. Napada
uglavnom borove, najvie obini, a
zatim i ostale. Izgriza dvostruke
poprene materinske hodnike kod
kojih se ulazni otvor nalazi u
sredini. Hodnici su u bijeli i mogu
biti dugaki do 10 cm. Larvalni su
hodnici kratki, duljine 2-3 cm.
Zipka se nalazi u drvu. Razvijeni
kornjai naputaju drvo svaki kroz
zasebnu rupu. Ne napada stara,
ve mlada stabla s glatkom korom
zbog ega stradavaju letvici i vrhovi Tomicus minor materinski
starijih stabala. Dopunski se hrani hodnini sustav
pred jesen, na izbojcima, kad se
pojave mlada imaga. Moe imati jednu ili dvije generacije, u skladu s klimatskim prilikama i
nadmorskom visinom. Napad izbojaka dovodi do suenja i njihova otpadanja (kod jakog napada
tlo je tijekom zime i u proljee posuto odlomljenim kratkim vrnim izbojcima). Suzbijanje se moe
vriti lovnim stablima s glatkom korom, a trebale bi ostati i grane. Mogu se upotrijebiti i stojea
lovna stabla, ali na njima treba oguliti koru
u obliku dva prstena. Otkoravanje treba
svakako vriti prije kukuljenja, jer se
kukuljice nalaze u drvu. Od prirodnih
neprijatelja treba istaknuti grabeljive
kukce i ose najeznice.

Ekoloki posebna je skupina potkornjaka


korjenara (pleme Hylurgini i Hylastini).
Osobiti su po tome to izgrizaju hodnike na
korijenju crnogorinog drvea. Materinski
hodnici su dulji ili krai, a larvalni popreni.
Dopunsko se deranje vri pod korom u
donjem dijelu starijih stabala. Opasni su
Hylurgus ligniperda naroito za kulture crnogorinog drvea jer
dovode do suenja stabla. Suzbijanje se
provodi primamljivanjem na svjee panjeve
u proljee jer spadaju u grupu ranih
potkornjaka, a moe se za suzbijanje
upotrijebiti i svjea smrekova ili borova kora
pod koju se zavlae radi dopunske ishrane
kao mlada imaga.

Hylurgus ligniperda - borov korjenar


valjkastog je i produljenog tijela, crnosmee
boje sa svijetlijim ticalima i nogama te
dlakama na hrptu, duljine oko 5 mm. Dolazi
Hylurgus ligniperda hodnini sustav kod nas na borovima i smrekama. Razlikuje

70
se od ostalih potkornjaka po tome to spada u grupu korjenara - hodnike pravi na glavi korijena,
obino plitko ispod povrine tla, a ponekad i nie na glavnom korijenu. Dopunsko se hrani u
donjim dijelovima, iznad glave korijena, gdje se moe nai vei broj imaga kako izgrizaju hodnike
provlaei se jedan iza drugoga. Ne poinja vee tete ukoliko napadne starija stabla, panjeve ili
leee drvo, ali dogaa se da se pojavi u kulturama gdje napada mlado drvee i izgriza hodnike na
glavi korijena kada tete mogu biti znatne jer se napadnuto drvo obino osui. Radi sprjeavanja
eventualne pojave ovog potkornjaka korjenara potrebno je otkorati panjeve u sjeinama.

Hylurgops glabratus smrekin korjenar najei je na smreci rjee na limbi i na planinskome


boru. Hylurgops paliatus est je na borovima. Hylastes ater dolazi na obinom, primorskom i
alepskom boru te mriki. Hylastes cunicularius napada smreku i ari. Hylastes attenuatus razvija
se u borovima u brdskim krajevima. Hylastes angustatus dolazi na smrekama i borovima, a
Hylastes opacus na panjevima starih borova.

Polygraphus grandiclava - trenjin likoto poznat je kao tetnik treanja, ali je ustanovljen i na
limbi. Polygraphus polygraphus - dvooki smrekin likoto ime je dobio po duboko urezanim
sloenim oima kod imaga. Smei je potkornjak sa utim ticalima i nogama, glatkog i sjajnog
vrata, pokriven na hrptu duguljastim ljuskama, duljine oko 2 mm. Dolazi na smreci i jeli, uglavnom
pod korom, ali ponekad i u kori. Pravi zvjezdaste hodnike u sredini kojih se nalazi tzv. brana
komorica, ali samo u kori mlaih stabala, dok su u starijim stablima hodnici razbacani u svim
smjerovima. Rojenje se odvija u travnju i svibnju. Kod nas ima dvije generacije godinje. Uglavnom
poinja tete na mlaem drveu. Polygraphus subopacus dolazi na smreci, rjee na boru.
Carphoborus pini mali je potkornjak do 2 mm duljine, dolazi uglavnom na jugu gdje napada obini
i alepski bor. Carphoborus minimus je tek oko 1,5 mm dugaak, ne poinja vee tete. Bui
uglavnom izbojke i grane borova.

Podpor. Ipinae - korai i drvai

Ovoj podporodici pripadaju neki od najvanijih tetnih potkornjaka Hrvatske. Najmanji meu
njima, duljina im ne prelazi 2 mm, svakako su i najmanje tetni. Dolaze na crnogorici i javljaju se
zapravo kao paraziti prostora u hodnicima drugih potkornjaka koraa.

Crypturgus pusillus mali je, crni potkornjak oko 1 mm duljine. Dolazi na smreci, jeli, ariu i
borovima kao prostorni parazit drugih potkornjaka. Ulazi kroz ulaznu rupu i materinski hodnik
drugih potkornjaka, pa iz njih kree sa izgradnjom svojih hodnika. Crypturgus cinereus dolazi u
prvom redu na borovima, a zatim na smreci i jeli. Poznat je takoer kao prostorni parazit u
hodnicima drugih potkornjaka. Zadrava se u kori i ne zalazi u drvo. Crypturgus cribrellus dolazi na
alepskom boru u primorskim krajevima, isto kao i i C. numidicus kojega se moe nai i na cedru.

Cryphalus piceae - jelov mali zrnati


potkornjak dugaak je 1,1 - 1,8 mm. Dolazi
uglavnom na jeli, a rjee na boru, smreci,
ariu i tuji. Na vratnom titu, osobito
frontalno, ima niz golim okom vidljivih
kvrica (ime!). Izgriza pod korom iroke
nepravilne hodnike u kojima enka odlae
jaja u skupinama. Liinke prave zvjezdaste
larvalne hodnike. Zipka se nalazi u bijeli.
Ima dvostruku generaciju. Prvi put se roji u
oujku, a drugi put u srpnju. U povoljnim
prilikama daje i treu generaciju koja se
javlja krajem kolovoza, a razvija se do zime. Cryphalus piceae krtinjaci smee piljevine-
Zadrava se u viim dijelovima debla, u znak napada
debljim granama, ali redovito s tanjom
korom. Zajedno s jelovim krivozubim potkornjacima predstavlja glavnog tetnika jele u Hrvatskoj.
Imaga prezimljuju u kori zdravih stabala jele. Svojim napadom stvara preduvjete za napad

71
krivozubih potkornjaka. Suzbijanje se moe
obavljati pomou lovnih kupova grana ili
tanje oblovine jele u isto vrijeme kada se
lovna stbala polau za jelove krivozube
potkornjake.

Cryphalus abietis - smrekov mali zrnati


potkornjak iste je veliine kao i jelov. Rjei
je od jelovog, a napada smrekove letvike i
kulture. Rjee se javlja na drugim
etinjaama (jeli i duglaziji). Pripada meu
rane, monogamne potkornjake. Ima dvije
generacije godinje.

Ernoporus tiliae - lipov potkornjak granar


takoer je vrlo malen - 1,1 -1,5 mm duljine.
Cryphalus piceae hodnini sustav
Na granama lipe, rjee na grabu, formira
dvokraki do 8 cm dugaki hodnik. Dolazi uglavnom samo na svjee oteenim ili slomljenim
granama, te je sekundaran tetnik.

Ernoporus fagi - bukov potkornjak neto vei od lipovog, dosie do 2 mm. enka pravi pod korom
nepravilne zvjezdaste hodnike. Monofagan je i monogaman. Ima dvostruku generaciju, spada u
kasne potkornjake, jer se prvi puta roji tek u svibnju.

Trypophloeus asperatus
imago u branoj komorici

Trypophloeus asperatus i Trypophloeus


granulatus vrlo su maleni potkornjaci duljine
1,5-2 mm. Kratke hodnike izgrizaju pod korom
jasike, a dolaze jo na jablanu i vrbi. Napadaju i
fizioloki oteene hibridne topole. Najee ih
Trypophloeus asperatus brane nalazimo u tanjim izbojcima i granama.
komorice pod korom topole
Lymantor coryli potkornjak je duljine do 2 mm.
Dolazi u suhim izbojcima i granama u kojima pravi nepravilne hodnike te svojim izgrizanjem
rastae drvo. Napada lijesku, grab, hrast, javor, kruku, jorgovan te krkavinu.

Vrste iz rodova Pityophthorus i Pityogenes meu najvanijim su poligamnim potkornjacima koji


dolaze na etinjaama. Svojstveno im je da pod korom vie enki oploeno od jednog mujaka
formira zasebne materinske hodnike koji svi imaju isto ishodite branu komoricu. To su tipini
zvjezdasti hodnini sustavi.

Pityophthorus micrographus - smrekov mali granar. Tek 1 do 1,5 mm dugaak potkornjak


produena, uska, valjkasta tijela. esto se javlja u smrekovim granama i u debalcima u stadiju
letvika. Osim na smreci dolazi jo na jeli, boru, ariu, cedru, kanadskoj ugi i duglaziji. Poligaman

72
je; pravi pod korom u bijeli zvjezdasti hodnik koji se sastoji od brane komorice i 4-7 neto
zavinutih hodnika duljine do 5 cm. enka odlae jaja u razmaknute udubine, a liinke bue
hodnike u bijeli. Hodnici se ne kriaju. Zipka kukuljice se nalazi u kori. Roji se kasno, ima dvije
generacije godinje. Uglavnom je tetnik grana, ali nije tipian sekundarni tetnik, jer svojim
oteivanjem moe dovesti do suenja zdravih dijelova stabla. Svojom pojavom stvara preduvjete
za pojavu drugih potkornjaka, naroito estozubog smrekovog potkornjaka (Pityogenes
chalcographus). Suzbijanje je povezano sa suzbijanjem srodnih potkornjaka.

Pityophthorus exsculptus dolazi uglavnom samo u suhim i oteenim granama smreke i bora.
Formira zvjezdaste hodnike s 2-6 krakova, koji mogu biti dugaki i do 30 cm. Pityophthorus
pubescens dolazi na borovima gdje izgriza hodnike u tankim granama, a osim toga dolazi i na
izbojcima koje je napao neki od borovih srikara. Na borovima dolaze jo Pityophthorus glabratus i
P. carniolicus. Zanimljiva vrsta je i Pityophthorus pityographus koji se posljednjih godina javio na
podmlatku i tanjim granama jele kod nas i u Bosni i Hercegovini.

Taphrorychus bicolor spada


u grupu potkornjaka
granara. Pravi nepravilne
hodnike u bolesnim i
polusuhim granama bukve,
hrasta, breze, graba, jasike i
oraha. Kod fizioloki
oteenih bukovih sastojina
pojavio se posljednjih
godina u poveanoj
brojnosti i to na samom
deblu. Postoje i srednjo
europska istraivanja koja
mu pridaju vodeu ulogu u
skupini sekundarnih ksilo
Taphrorychus bicolor faga koji se javljaju na bukvi
i pridonose njenom suenju.

Pityogenes chalcographus - estozubi smrekin


potkornjak. Sprijeda je crn, a u stranjem dijelu
kestenjast, duljine 2-2,3 mm. Pored smrekova pisara
jedan od najeih potkornjaka na smreci. Moe se
jo nai na jeli, ariu i raznim borovima. Poligaman je i
formira ispod kore zvjezdaste hodnike. Brana
komorica je skrivena u kori, a materinski hodnici su
dobro razvijeni (jednoj branoj komorici pripada 3-6
materinskih hodnika). Larvalni hodnici se nalaze jedan
do drugog, a pozicionirani su dijelom u bijeli sa
zavretkom u kori. Roji se u proljee u doba prvog
rojenja smrekinog pisara i rojenje zna dugo potrajati.
Rojenje druge generacije se obino zbiva u srpnju.
Kod nas daje redovito dvije generacije. Pored
smrekova pisara najtetniji je potkornjak smreke.
Napada fizioloki oslabjela stabla u stadiju letvika. Na
starijim stablima obino dolazi samo u gornjim
dijelovima, a na mladim stablima s tanjom korom
napada itavo stablo. Moe se pojaviti masovno i tada
napada i zdrava stabla. Suzbijanje se vri skupa sa
suzbijanjem smrekova pisara. Pityogenes chalcographus

73
Pityogenes trepanatus - estozubi mali borov potkornjak slian je estozubom smrekovu
potkornjaku ali neto vei, 2,2-2,5 mm. Dolazi u Primorju i Istri na borovima, osobito crnom boru.
Hodnike pravi u granama.

Pityogenes bidentatus - borov dvozubi potkornjak. Mujak na obronku pokrilja ima zavinut, dosta
dugaak i tanak zub, kojega enka nema. Duljine je 2-2,8 mm. Napada razne vrste borova, zatim
ari, smreku, jelu i duglaziju. Roji se u kasno proljee, pa ponovo ljeti. Ima dvostruku generaciju.
Na granama pravi zvjezdaste hodnike s branom komoricom u sredini, od koje se odvaja 3-7
materinskih hodnika duljine do 5 cm, od kojih se nadalje odvajaju vijugavi larvalni hodnici.
Regeneracijsko i dopunsko deranje je u hodnicima koji zbog toga imaju razna proirenja. esta je
pojava na granama etinjaa, ali nije iskljuivo sekundaran, ve i primaran tetnik, jer zalazi i u
potpuno zdrave grane i dovodi do postupnog slabljenja stabla. Moe poiniti velike tete u borovim
kulturama. Ima velik broj prirodnih neprijatelja, osobito meu parazitikim osama i grabeljivim
kornjaima.

Pityogenes quadridens - etverozubi borov potkornjak. Dolazi takoer na borovima, a rjee na


smreci. Pravi zvjezdaste hodnike i puno je rjei od dvozubog.

Pityogenes bistridentatus - trozubi borov potkornjak. Ispred prvoga ima na obronku jo jedan mali
zavinuti zubac, tako da sa svake strane obronka ima tri zuba koji se kod enke slabo raspoznaju.
Dolazi na borovima i pravi zvjezdaste hodnike. Kod nas jo dolazi Pityogenes calcaratus na
alepskom i primorskom boru.

Predstavnici rodova Pityokteines i Ips nai su najvaniji potkornjaci korai koji su sposobni
uzrokovati tete najveih razmjera u smrekovim i jelovim sastojinama u kojima se prenamnoe.

Pityokteines curvidens - jelov debelokori


krivozubi potkornjak. Kao i veina
potkornjaka smee je boje, mlaa imaga
su svjetlija, starija tamnija. Pokrilje
zavrava strmim obronkom koji sa strane
nosi tri otra, dosta velika zuba, a pored
njih jo dva manja. Pokrilje je punktirano
veim ili manjim, u redove poredanim
rupicama. Duljine je u prosjeku 2 - 3 mm.
Moe se nai na raznim etinjaama ali je
svakako dominantan na obinoj jeli. Pod
debelom jelovom korom (ime!) pravi
dvokraki popreni hodnik, ali najee od
ulaznog ide poetni materinski prema
gore i dolje, a svaki se na kraju rava u
dva poprena kraka, to znai da
kompletan hodnini sustav podsjea na
horizontalno poloeno slovo "H". Brana
komorica se ne vidi, jer se nalazi kao

Pityokteines spp. izgled napadnute jele pred


izlijetanje imaga prve generacije u srpnju

Pityokteines curvidens proirenje ulaznog hodnika. Oblici hodnika dosta


variraju. Larvalnih hodnika moe biti 30-80, vijugavi

74
su i razvijeni su prema gore i dolje. Dopunsko izgrizanje zbiva se obino u produetku zipke. Pored
redovne generacije, enka pristupa stvaranju novih hodnika za sestrinsku generaciju, prije ega
regeneracijski dere u blizini hodnika glavne generacije. Ljeti formira drugu generaciju. U
usporedbi sa ostalim predstavnicima ovog roda procjene su da je kod nas razmjerno manje
zastupljen, a time i vaan sa gospodarskog stanovita.

Pityokteines spinidens - jelov tankokori krivozubi potkornjak je druga vrsta koja pripada grupi
krivozubih potkornjaka. Glavna razlika izmeu ove i prethodne vrste je u grai zubaca na obronku
pokrilja - kod mujaka je donji zubac horizontalan, iljat i pomalo zavinut; drugi zubac je zailjen i

Pityokteines spinidens lijevo enka, desno mujak

okrenut koso prema dolje.


Ispod te "kuke" nalaze se
dvije horizontalne kvrice i
zatim trei zubac. Kod enke
su zupci puno krai, pokrilje
je jae, ali punktirano sitnijim
tokama. uperak dlaka na
prednjem rubu vratnog tita
je znatno dulji od dlaka na
elu. Neto je manji od P.
curvidens, cca 2 - 2,6 mm.
Takoer preferira jelu iako se
katkad moe nai na ariu,
obinoj i kavkaskoj smreci te
obinom boru. Obino pravi
etverokrake zvjezdaste
hodnike, koji mogu leati
popreno, koso ili vertikalno. hodnini sustav Pityokteines spinidens
Grizotine su vrlo sline onima
od tree vrste iz ove grupe, Pityokteines vorontzovi. enka polae manji broj jaja od P. curvidens.
Larvalnih hodnika moe biti do 60. Javlja se rano, ve u oujku, ali rojenje moe potrajati i par
tjedana. Kulminira u travnju. im imaga izlete iz zimovalita, ubuuju se u oborena svjea stabla i
pristupaju izgradnji hodnika. Osim sestrinske generacije koja je dosta rijetka, javlja se kod ove
vrste i druga generacija, a mlada imaga mogu se nai pod korom u listopadu. Imaga redovno
prezimljuju u kori zdravih stabala gdje kao i P. curvidens naine dosta iroku buotinu koja se ne
primjeuje izvana. Ovu vrstu smatramo dominantnim jelovim potkornjakom koji se javlja
periodiki, a ponekad i masovno, ako mu to uvjeti omogue. Suenja jele kojima svjedoimo

75
posljednjih godina pokrenuta su klimatskim poremeajima, a neposredna su posljedica napada
najee upravo ovog potkornjaka.

Pityokteines vorontzovi - mali


krivozubi jelov potkornjak trea je
vrsta iz grupe krivozubih
potkornjaka. Taker ima tri, ali
kraa, zupca na obronku. Pokrilje
takoer punktirano, ali su toke
razbacane i nejednake veliine.
Dugaak je u prosjeku 1,9 - 2,1 mm.
Stvara pod korom etverokrake
poprene hodnike, a u sredini se
nalazi brana komorica. Materinskih
hodnika je redovito etiri. Uvijek
imaju horizontalan smjer. Uz svaki
materinski nalazi se 20-80 larvalnih
hodnika. Hodnici se ne presijecaju
ve svaki zauzima svoj prostor. hodnini sustav Pityokteines vorontzowi
Tipian je sekundarni tetnik; dolazi
na oslabjelim i potitenim stablima, esto napadnutim od drugih potkornjaka. Najee napada
granjevinu i tanju oblovinu pa se javlja zajedno sa Pityokteines spinidens na vrnim dijelovima
jelovih stabala.

hodnini sustav Ips sexdentatus

Ips sexdentatus - veliki estozubi borov


potkornjak. Crn je i pokriven smeastim
dlakama. Noge i ticala rasti. Naroito se istie
zupcima na obronku pokrilja, kojih ima po est
sa svake strane. Ujedno prilino veliki potkornjak
ija se duljina tijela kree od 6 do 8 mm. Dolazi smolasti iscjedak kao reakcija na
na borovima, jeli, smreci i ariu, na starijim ubuivanje Ips sexdentatus
stablima s debelom korom. Pravi pod korom do
30 cm dugake materinske hodnike. Uzduni su,
a mogu biti i 4-5 mm iroki. Uvijek imaju vei broj zranih otvora. Larvalni su hodnici razmjerno
kratki, tek 1-3 cm, i nalaze se sa strane materinskih. itava se grizotina nalazi u kori. Mladi
potkornjaci vre dopunsko deranje u produenju zipke. Ima dvostruku generaciju - proljetno se
rojenje zbiva u travnju, a ljetno u srpnju. Tipian je sekundarni tetnik, jer u prvom redu napada
leea stabla, zatim bolesna koja se sue.

76
znaci napada velikog estozubog borovog potkornjaka

Ips typographus - smrekov pisar ili


smrekov osmerozubi potkornjak.
Crnosme ili crn, s punktiranim linijama
na pokrilju. Na obronku se sa svake
strane nalaze po 4 zupca. Dugaak je
oko 5,5 mm. Jedan od najpoznatijih i za
smreku najopasnijih tetnika iako je u
prvom redu, kao i svi potkornjaci,
sekundaran. Najee napada smreku,
a osim nje, samo izuzetno jo i borove i
arie. Pod korom pravi jedno-, dvo- ili
trokrake uzdune hodnike. Duljina
hodnika ovisi i o gustoi populacije
odnosno intenzitetu napada. to je
napad potkornjaka jai to su hodnici
krai i obrnuto. Iako se, kao i ostali
potkornjaci, moe smatrati sekundarnim
tetnikom, kod masovne pojave postaje
primaran jer moe napasti i potpuno
zdrava stabla. Moe se rei da
brojnou podie svoju "agresivnost". Uz
povoljne uvjete moe izazvati kalamitet.
Pripada u srednje rane potkornjake, tj.
pojavljuje se tek u travnju, a drugi puta
u srpnju. Druga je generacija obino
skupina smreka napadnuta smrekinim pisarom slabija po intenzitetu. U povoljnim
prilikama daje i treu generaciju. Imaga

77
grupa smrekovih stabala (krug) snimljena u srpnju tipian slika napada smrekovih
potkornjaka Ips typographus i Pityogenes cgalcographus

Ips typographus imago


Ips typographus poetak napada (smea
piljevina) Ips typographus linika, kukuljica i
svjee izlegnuti imago

Ips typographus hodnini sustav

78
2. generacije prezime pa kopuliraju tek u proljee. Razvoj traje od proljea do zime tako da se pod
korom mogu nai jedinke u raznim fazama razvoja. Napad na stabla traje od proljea do rujna.
Kad nastupi hladnije vrijeme, povlae se pod koru ili u stelju, i tamo prezimljuju. Osim dvije glavne
i potpune generacije dolazi i do stvaranja sestrinskih generacija (nakon prvog polaganja jaja enka
regeneracijski dere i pristupa polaganju druge serija jaja u posebne, nove hodnike). enka odloi
30-100 jaja. Larvalni su hodnici dugaki prema mogunostima, a materinski 5-15 cm. Larvalni su
tek par centimetara dugaki, a na kraju svakog nalazi se zipka. Cijela se grizotina nalazi u kori.
Dopunsko deranje mlada imaga obave najprije u produetku zipke, a kad izau van prelaze
ponekad i na druga stabla. Ako su se u jesen kasno pojavili, dopunski se hrane u proljee na
raznim otpacima smreke ili na boru, ariu, jeli, pa ak i bukvi. Kod nas se periodiki pojavljuje
masovno, obavezno u sunim godinama, dakle prvenstveno uvjetovano klimatskim prilikama.
Suzbijanje se provodi postavljanjem lovnih stabala s obaveznim postavljanjem cerada kod
otkoravanja, pravovremenim odvozom napadnutog drvnog materijala i u novije vrijeme uporabom
feromosnkih klopki u svrhu monitoringa i suzbijanja u aritima njegova napada. Spaljivanje se
obavezno mora primijeniti na dijelove stabla koji se ne mogu otkorati (ovrine).

Ips amitinus - mali smrekov pisar vrlo je slian smrekovu pisaru, takoer s etiri zupca na
obronku, ali je tokasto pokrilje jasnije izraeno, kako u redovima, tako i na obronku, a ne samo u
prednjem dijelu. Dugaak je oko 4 mm. Dolazi na smreci, boru i ariu. Pravi grizotinu koja se
sastoji od brane komorice i 3-7 hodnika koji uglavnom idu uzduno, a ponekad i koso. Materinski
hodnici su ui od onih u pisara.

Ips cembrae - veliki ariev potkornjak. Dolazi na ariu, limbi, obinom boru i smreci. Pravi pod
korom trokrake ili viekrake zvjezdaste hodnike. Na ariu moe poiniti velike tete. Ips duplicatus
takoer ima etiri zuba, ali je prvi jae razmaknut, a preostala tri stoje blie jedan drugome nego
kod smrekova pisara. Dolazi najee na smreci i pravi hodnike sline onima od Ips amitinus.
Napada jo limbu i obini bor. Ips Mannsfeldi ima takoer etiri zuba, dolazi na obinom boru.

Ips acuminatus

Ips acuminatus - otrozubi borov potkornjak tamnosmee je boje sa svijetlijim pokriljem, a noge i
ticala su uto-crveni. Pokrilje je kratko, a na obronku ima sa svake strane po 3 zuba, trei je
dvostruk. Dosta je est kod nas iako nije zabiljeen u kalamitetnim razmjerima. Napada obini te
planinski bor, a dolazi i na ariu i smreci. Napada uglavnom drvee s tanjom korom, bor u stadiju
letvika, a najei je na granama. Jedan od najznaajnijih potkornjaka borova te uglavnom
primaran tetnik. Ne javlja se masovno, svojim napadom uzrokuje prorijeivanje kronje, jer se na
napadnutim granama sue iglice. Ima jednu generaciju; roji se dosta kasno u proljee.

79
Orthotomicus erosus tipian je tetnik
Mediterana. Dolazi na gotovo svim
vrstama borova u primorskim
krajevima. Orthotomicus proximus
dolazi na mladim borovima, O. laricis
na borovima i smrekama, rjee na
ariu i jelci, O. saturalis na borovima i
smrekama i rjee na ariu.

Posebna grupa tzv. potkornjaka


drvaa-ljestviara osobita je zbog
nekoliko biolokih obiljeja: mono
gamni su i polifagni, ive u drvu, hrane
se drvnim sokom i gljivicama koje se
razviju u hodnicima. Roje se rano,
neke vrste predstavljaju najranije
rojee potkornjake uope (ponekad
ak u sijenju !) Orthotomicus erosus

Xyloterus domesticus - bukov drva ljestviar. Duljine 3-3,5 mm, crn, sa utim ticalima, stopalima i
pokriljem. Sekundaran je tehniki tetnik. Napada bukvu, hrast, grab, brezu, javor i drugu
bjelogoricu te izaziva muiavost drva (strukovni naziv za tehniku tetu "rupica" u tehnikom
drvu). Formira tzv. "ljestviave" hodnike koji se razlikuju prema vrsti drveta. Naini najprije ulazni
hodnik, a uz materinski nastaju larvalni prema gore i dolje uz godove, preko njih ili u koso, to
ovisi o vrsti napadnutog drveta. Roji se u rano proljee, generacija je jednogodinja. Prezimljuje
kao imago u zemlji ili u mrtvoj kori drvea.

Xyloterus signatus znaci ubuivanja (lijevo) i ljestviasti hodnini sustav (desno)

Xyloterus signatus - hrastov drva ljestviar. Duljine 3,2-3,8 mm, uto-sme, sa tamnim prugama
na pokrilju. Izgriza gotovo jednake hodnike u drvu kao i bukov ljestviar, a pored hrasta napada
isto bjelogorino drvee kao i prethodni.

Xyloterus lineatus - crnogorini ljestviar slian je po obliku i dimenzijama hrastovu drvau


ljestviaru. Poznati je tetnik crnogorinog drvea, ali najvie napada jelu. Ima dvostruku
generaciju i prvi puta roji se u rano proljee. Hodnik redovito ide prema sri, a zatim se rava u dva
hodnika u smjeru godova u koje enka polae jaja u udubine ispunjene piljevinom. Liinke bue
kratke hodnike prema gore i dolje, slino kao i drvai ljestviari na bjelogorici. Prije samog
kukuljenja liinka se okrene prema materinskom hodniku, jer kod ljestviara razvijeni kornjai
izlaze van kroz materinski hodnik, a ne stvaraju posebne rupe. Hodnici prodiru radijalno oko 6 cm,
izgriza ih enka za kojom ide mujak koji izbacuje piljevinu. enka odlae oko 50-ak jaja. Oba
spola borave u hodnicima sve do razvoja kukuljica. Ovi kornjai prenose u hodnike i spore
Ambrosia gljivica kojima se hrane. Napadaju uglavnom oborena, svjea stabla. teta je
prvenstveno tehnike prirode. Imaju vei broj prirodnih neprijatelja nego ostali potkornjaci, a u njih
se ubrajaju razni grabeljivi kornjai i parazitike ose. Suzbijaje se u prvom redu vri preventivno, i
to tako da se trupci otkoraju jo u sjeini, a nipoto ne dovaaju na stovarite pod korom. Takoer,

80
Xyloterus lineatus masovno ubuivanje na smrekovom trupcu

Xyloterus lineatus

potrebno ih je ostaviti na osunanom mjestu na kojemu


e se to prije posuiti, jer vlaga pogoduje razvoju
potkornjaka. Xyloterus lineatus ljestviasti
hodnini sustav
Manja skupina monogamnih potkornjaka koji ive u
mrtvoj kori ili samo dijelom u ivom, kambijalnom sloju obuhvaa nekoliko srodnih vrsta.

Dryocoetes autographus - dlakavi smrekov potkornjak rastosmee ili kestenjaste je boje,


pokriven sivim dlaicama, duljine 3-4 mm. Napada najvie smreku, a rjee jelu, himalajski
borovac i ari. Dolazi i na svim borovima. Hodnici su uglavnom nepravilni. Dvostruke je generacije.
Nepravilno je i rojenje - ljeti se moe nai od svibnja do konca srpnja, pa je teko odrediti kojoj
generaciji pripada pojedini hodnik. Kao tetnik nije od vee vanosti. Dryocetes villosus manji je
od prethodnog, tamno ili rasto sme, duljine 2,5-3 mm. U prvom redu napada hrast, ali i bukvu,
pitomi kesten i johu. Poligaman je; hodnike pravi u donjim dijelovima debla, ali ne poinja vee
tete.

81
Kod grupe potkornjaka drvaa iz roda Xyleborus i Xylosandrus jako je izraen spolni dimorfizam.
enke mogu letjeti, a mujaci ne. Hodnike izgrizaju samo enke. Hrane se drvnim sokovima i
gljivicama.

Xyleborus dispar -
nejednaki potkornjak
drvenar. Crno-sme,
sa utim ticalima i
nogama. enka je
valjkasta tijela,
pokrivena rijetkim
dlakama. Mujak je
dugaak do 2, a
enka do 3 mm.
Imaga prezimljuju u
hodnicima, a u
travnju i svibnju
izlijeu enke nakon
to budu oploene.
Mujaci ostaju u
hodnicima i ugibaju
za neko vrijeme.
Mujaka je puno
manje nego enki.
Xyleborus dispar jak napad mrazom oteenih grana jabuke
enka najprije izbui
kratak hodnik u
radijalnom smjeru, a od njega se zatim odvajaju primarni u smjeru godova, a okomito na njih
izbui 3-4 sekundarna hodnika. Hodnici zadiru do 6 cm dubine, kod mlaih stabala skroz do sri.
Odlae jaja u skupinama po 6, a moe odloiti i do 40-ak. Liinke ostaju u materinskom hodniku i
tu se hrane gljivicama. Nakon kukuljenja liinki enka naputa hodnini sustav i izlazi van, gdje za
kratko vrijeme ugiba ili se jo jedanput ubuuje u drvo i odlae jaja stvarajui tako sestrinsku
generaciju. Mlada imaga prezimljuju u materinskom hodniku, a razviju se ve poetkom ljeta.
Generacija je jednogodinja. Prirodni neprijatelji su neke ose najeznice. Sekundaran je tetnik to
znai da napada uglavnom oteena i bolesna stabla. Znaajan je tetnik voaka, dok je za ume
manje bitan. Takoer je vaan fizioloki tetnik, jer unitava kambij. Suzbijanje se provodi
preventivno i mehanikim putem, unitavanjem napadnutih stabala te njihovih dijelova.

Xylosandrus germanus - crni drvenar


utvren je prvi puta u Njemakoj
1952., a inae potjee iz Japana. Po
grai je slian nejednakom drvenaru, a
duljina tijela enke je cca 2,3 mm,
dakle za mm manja od nejednakog.
enka je crna, a mujak svijetlije boje.
Mujaci takoer ne mogu letjeti. Ovaj
drvenar bui hodnike radijalno kroz
koru u drvo, i to materinski duljine tek
do 2 cm, na kraju kojega stvara iroki
familijarni. U domovini dolazi na
ajevcu, johi, grabu i dudu. Najprije se
razvio u Americi, a odande je dospio u
Xylosandrus germanus karakteristini tapiasto Europu. U Americi je bio tetnik javora,
oblikovani ekskrementi i piljevina bukve, hrasta i hikorije, a postao je i
vektor holandske bolesti. Kao tetnik

82
opasan je iskljuivo za mlada stabla, budui da mu hodnici seu u drvo tek nekoliko milimetara.
Moe poiniti znatne tete u rasadnicima, na vokama i u kulturama. Mjere suzbijanja su slabo
poznate, a jedna je i zabrana izvoza bilo kakvog drveta sa zaraenog podruja.

Xyleborus monographus -
crveno-smei drvenar valjkasta
je tijela, utih ticala i nogu.
enka je oko 3 mm dugaka, a
mujak 2-2,5. enka leti,
mujak ne; mujaci su puno
rjei od enki. Napada najvie
hrast, bukvu, brijest i pitomi
kesten, ali se pojavljuje i na
crnogorici. Izgriza radijalni
ulazni hodnik duljine do 8 cm.
enka odlae jaja u skupinama,
ali liinke ne bue posebne
larvalne hodnike ve skupa
prave plitiasti hodnik i hrane
se gljivicama. Imaga se javljaju
hodnici potkornjaka drvaa iz plemena Xyleborini u rano proljee i napadaju
prvenstveno svjee oborena
stabla. Suzbijanje se sastoji od
pravovremenog otkoravanja
oborenih stabala, a i u to
skorijem otklanjanju istih iz
ume. Napada samo svjee i
vlano drvo, iz razloga to
gljivice kojima se hrane ive u
takvim uvjetima.

Xyleborus dryographus - mali


drvenar. enka je tamno-smea,
a mujak uto-sme; stopala i
ticala su uti. Ima dvije
Xyleborus monographus generacije. Roji se prvi puta u
oujku, a drugi put u srpnju.
Polifagna je vrsta, napada i listae i etinjae, te je kao takav poznat u vonjacima i u umama.
Dolazi na hrastu, bukvi, javoru, lipi, johi, topoli, brezi, pitomom kestenu, brijestu, jasenu, boru,
smreci, jeli, ariu, duglaziji. Napada uglavnom bolesna i oteena stabla bez obzira na dob.
Xyleborus eurygraphus pravi dvokrake hodnike u drvu borova. Dolazi ee u primorju. Xyleborus
cryptographus dolazi na topolama.

Por. Platypodidae - srikari

Platypus cylindrus - hrastov valjkasti


srikar. Smee, produeno, valjkasto tijelo,
pokriveno rijetkim ukastim dlaicama.
Na tjemenu ima u sredini uzdunu brazdu,
vratni je tit punktiran. Na pokrilju se
nalaze punktirane linije. Dugaak je 5-5,5
mm. Napada hrast, bukvu, jasen, lipu te
pitomi kesten. Zavlai se u donje dijelove
leeih stabala, a zalazi i u svjee panjeve. Platypus cylindrus izbaena piljevina i
Kornjai se roje poetkom ljeta i odmah ekskremetni nitastog oblika
nalijeu na svjea neotkorana stabla i

83
trupce. enka se zavlai u drvo, a mujak ide za njom i izbacuje piljevinu. Kad je enka stigla do
sri, okrene u stranu i bui u smjeru godova. Popreni hodnik moe biti i do 30 cm dugaak. Jo za
vrijeme buenja, enka zapoinje s odlaganjem jaja. Liinke ostaju u materinskom hodniku i hrane
se Ambrozija - gljivicama. Odrasle liinke izbue krakak hodnik i na njegovom kraju naine zipku.
Kukulje se u kasnu jesen, a mlai kornjai ostaju u materinskim hodnicima sve do poetka ljeta,
tj. do rojenja. Ima jednogodinju generaciju. Nikada se ne javlja masovno, ali svojim oteivanjem
uvelike smanjuje tehniku vrijednost drveta. Suzbijanje se teko provodi - zaraeno drvo treba to
prije odstraniti iz ume. Kod nas jo dolazi, ali rje, Platypus cylindriformis Reitt. koji napada hrast
lunjak i rjee bukvu.

LEPIDOPTERA - leptiri
U taksonomskom smislu ovaj znaajan i brojem vrsta opsean red umskih kukaca dijeli se prema
razliitim morfolokim obiljejima. Ovdje neemo koristiti niti jednu od povijesnih podjela ve
emo samo grupirati umski znaajne vrste u 20-ak porodica kojima pripadaju. Taksativno ih
moemo navesti odmah na poetku:
Por. Incurvariidae
Por. Arctiidae - medonjice
Por. Tischeriidae lisni mineri
Por. Geometridae - grbice
Por. Nepticulidae
Por. Noctuidae - sovice
Por. Hyponomeutidae - moljci zapredari
Por. Argyresthiidae
Por. Lymantriidae gubari
Por. Coleophoridae - moljci tuljari
Por. Lasiocampidae - prelci
Por. Tortricidae savijai
Por. Thaumetopoeidae - prelci etnjaci
Por. Cossidae drvotoci
Por. Notodontidae - prelci
Por. Aegeriidae (Sesiidae) staklokrilci
Por. Sphingidae - ljiljci
Por. Pyralidae - plamenci

U ovaj red spadaju neki od najopasnijih umskih tetnika, koji izazivaju kalamitete i golobrste na
milijunima hektara umskih sastojina. Red bogat vrstama, od kojih relativno malo spada u
umske tetnike. Veina gusjenica leptira hrani se liem, ali ima i takvih koje ive u drvu i
poinjaju sline tete kao strizibube ili krasnici.

Por. Incurvariidae

Grupa leptira moljaca kod kojih se gusjenice


istiu svojim nainom prehrane, odnosno
oteivanja lia. Jedna grupa minira lie,
druga zapreda, a trea pravi omote oko
vlastitog tijela u kojima ive gusjenice.
Pripadaju u grupu tzv. minera ili buaa, ali
donekle i tuljara, jer gusjenice nakon miniranja
lia naine tuljac u kojem se kukulje. Oteuju
lie breze, bukve, lipe, hrasta, kesetena, johe i
Adela sp. dr. Rodovi Incurvaria i Adela.

84
Por. Tischeriidae

Tischeria ekebladella mine na hrastovom listu

Tischeria ekebladella (sinonim T. complanella) - hrastov miner jedna je od uobiajenih vrsti minera
na hrastovu liu, raspona krila oko 10 mm. Gusjenica je uta, s tamnijom glavom i vrhom zatka.
Odrasla gusjenica duga je 6 mm. Rairen je po itavoj Europi. Ima dvije generacije na godinu i roji
se pod kraj proljea i ljeti. . enka odlae jaja na list. Prva generacija ima bri razvoj koji je gotov
ve do kolovoza, a druga se razvija polaganije, jer gusjenica prezimi u otpalom listu i kukulji se na
proljeeHrastov je miner est ali njegovi napadi na lie osim kada se pojavi masovno. Posljednjih
smo godina imali povremeno jae napada ovog minera na poniku i mlaim dobnim razredima
hrasta lunjaka (do stadija koljika) pa je u nekoliko navrata bilo poduzimano i kemijsko suzbijanje.

Por. Nepticulidae

Sitni leptiri, oko 5 mm promjera krila. Gusjenice bue hodnike u liu listopadnog drvea. Ponekad
dolaze i u sjemenju. Ova porodica ima 4 roda s oko 400 vrsta.

Por. Hyponomeutidae - moljci zapredari

Glava je jasno odvojena od prsita i pokrivena gustim dlakama. Ticala su neto dulja od polovine
krila. Uz rub prednjih krila nalazi se pjega, tzv. stigma. Gusjenice bue hodnike u listovima,
pupovima i plodovima te izgrizaju lie. Porodica ima 18 rodova s nekoliko tisua vrsta, od kojih su
za umarstvo vani tetnici iz rodova Prays, Hyponomeuta i Argyresthia.

Prays curtisellus - jasenov moljac raspona krila 14-17 mm ima gusjenicu zeleno-mramorne boje, s
crnom glavom i nadvratnikom, duljine 7-10 mm. Ima 2 generacije godinje od kojih se prva imaga
javljaju u lipnju, a druga u kolovozu. enka prve i druge generacije odlae jaja na list jasena, a
mlada gusjenica minira list pravei nepravilne manje hodnike koje ispunjava izmetom. Uskoro se
izlijee gusjenica prve generacije i poinje skeletirati list, a kasnije izgriza i rupe u listu. Kukulji se
na zemlji izmeu otpalog lia. Za 8 dana izlazi imago. Druga generacija javlja se u kolovozu i u
poetku priinja iste tete kao i prva, ali se nakon miniranja zavlai u terminalni pup gdje prezimi.

85
U proljee, nakon to je izgrizla unutranjost terminalnog pupa, gusjenica prelazi na izgrizanje
mladih listova. Ponekad se zavue 1-2 cm duboko u izbojak, to izaziva suenje itavog sloenog
lista. Javlja se samo na jasenu pa ga moemo smatrati monofagom jasena. tete to ih poinjava
ovaj tetnik vanije su kod 2.
generacije, jer tu mogu nastupiti
vea oteenja izbojaka.

Leptiri roda Hyponomeuta obino se


roje u lipnju, enke odlau jaja u
skupinama po nekoliko desetaka i
pokriju ih specijalnom izluevinom.
Iz tih jaja u jesen eklodiraju
gusjenice ali ne naputaju jajno
leglo ve do proljea ostaju pod
pokrovom. U proljee, kad zapone
listanje, izvlae se iz jajnog legla i
izgrizaju nabubrene pupove ili
miniraju mlado lie, a zatim
pristupaju skeletiranju u zapretku
skupina gusjenica Hyponomeuta sp. koji su same isprele oko mjesta
hranjenja. Zapredak je u poetku
malen, ali se kasnije proiri. Obino
poderu lie na vrhu izbojka. Na
zapretke veinom nailazimo u svibnju, a
pod kraj mjeseca se u zapretcima
nalaze bijeli kokoni u kojima su
kukuljice. Ponekad se mogu pojaviti
masovno tako da je itava (najee
grmolika) vegetacija prekrivena bijelom
preom, poput guste pauine. Kod nas
su najee vrste:
Hyponomeuta malinella - jabuni
moljac. Dolazi na jabukama, sremzi i
glogu.
H. padella - ljivin moljac. Dolazi na
ljivi, glogu, crnom trnu, oskorui, crni trn napadnut moljcem zapredarom
krukama, vrbi i jasenu.
H. cognatella - kurikin moljac. Dolazi na kurici, krkavini, oskorui i hrastu.
H. padi - sremzin moljac. Dolazi na sremzi, trenji, oskorui i krkavini.

Por. Argyresthiidae

Argyresthia fundella - jelin moljac igliar.


Imago je sjajno-bijelih prednjih krila,
glave i prsita, dok su zadak i stranja
krila svijetlo-sivi. Raspon krila 10-12 mm.
Gusjenica je mutnozelene boje sa
sjajnom, crnom glavom i tamnim
nadvratnjakom. Europska vrsta vezana
na jelu. Kao tetnik nije bio poznat do
prve pojave gradacije na podruju
Gorskog kotara (umarija Fuine)
poetkom 1950-tih. tete koje su se
oitovale u otpadanju miniranih iglica
jelove iglice minirane od Argyresthia fundella dovele su tada i do gubitka prirasta i

86
gusjenica Argyresthia fundella kokon Argyresthia fundella

pojava suenja stabala i dijelova napadnutih


sastojina. Rojenje traje dosta dugo - kroz cijeli
svibanj pa sve do druge polovice lipnja. enka
odlae jaja pojedinano na jelove dlakave
jednogodinje izbojke, a gusjenica se ubuuje u
iglicu i do konca jeseni naini tanki hodnik
zadravajui se tek u jednoj iglici. U iglici prezimi i
na proljee nastavlja sa ubuivanjem u nove, zdrave
iglice. Do konca svoga razvoja izgrize (minira) do 15
iglica to pri jaem napadu moe biti tetno za
jelovo stablo. Kukulji se tijekom travnja-svibnja na
potpuno zdravoj jelovoj iglici u srebrno-bijelom
kokonu nalik zrncu rie.

Argyresthia illuminatella - moljac jelovih pupova.


Gusjenica bui hodnike u vrhovima izbojaka na
mladim jelama. Napada u prvom redu podstojna,
mlada stabla, a nikada pomladak koji je izloen
suncu.
Argyresthia glabratella - moljac smrekovih pupova
tetnik je obine smreke. Njegova gusjenica bui
Argyresthia fundella hodnik u izbojku smreke, u koji ulazi kroz vrni pup.
Gusjenica A. laevigatella ubuuje se u mlade
izbojke aria i tu naini hodnik u drvu, duljine oko 10 cm. Na kraju hodnika se kukulji, ali prije toga
naini izlaznu rupu za budueg imaga koju zatvori preom. Svi moljci ovoga roda imaju velik broj
prirodnih neprijatelja znaajnih pri reguliranju njihove populacije. To su prvenstveno brojne ose
najeznice i ostali parazitiki kukci.

Por. Coleophoridae - moljci tuljari

Imaga relativno uskih krila s dugakim resama na stranjim rubovima. Gusjenice najprije izgrizaju
hodnike u liu, a zatim naine tuljac u kojemu ive dok se ne razviju do stadija imaga. Oblici
tuljaca su razliiti, to uvelike ovisi o tome od ega su nainjeni.

Coleophora laricella - ariev tuljar smeesivi je leptir, raspona krila do 9 mm. Gusjenica je tamno-
crveno smea s tamnom glavom, duljine do 5 mm. Odrasla gusjenica kukulji se u tuljcu
nainjenim od komadia izgrizene iglice aria. enka odlae jaja pojedinano na iglice aria. Jaje
je polukuglastog oblika s bradavicom u sredini zbog ega ga je lako prepoznati. Ima jednogodinju
generaciju, a rairen je svugdje gdje ima aria. Rojenje traje od svibnja do srpnja.. Gusjenica se

87
zavlai u iglicu i djelomino ju
oteuje, a na jesen seli na drugu
i tada minira dvije iglice. U
proljee nastavlja s izgrizanjem
iglica i ukupno uniti oko
dvanaest iglica. Gusjenice
prezime u izbuenoj iglici, na
izbojku aria, ispod vrnog pupa ili
na deblu. im pupovi potjeraju
iglice u proljee, gusjenica u tuljcu
nastavlja s prederavanjem sve
do svibnja, a tada se kukulji.
Jedna enka odloi do 80 jaja.

Coleophora lutipenella u zimskom mirovanju i tijekom Coleophora lutipenella - hrastov


tuljar ini sline tete na
proljetnog izgrizanja jo zatvorenih pupova (umetak)
hrastovima. Prilikom masovne
pojave, gusjenica moe u jakoj mjeri unititi pupove, tako da drvo ne potjera lie. Inae ne
priinjava vee tete. Prezimljuje kao liinka u smeebijelom pergamentastom tuljcu prilegnutom
uz pup.

Por. Tortricidae - savijai

Savijai ine brojnu porodicu razmjerno malenih leptira meu kojima su gusjenice mnogih vrsta
poznate kao tetnici drvea. Osim facetiranih imaju i dva jednostavna oka. Krilna nervatura je
dobro razvijena. Prednja su krila obino trapezoidnog oblika, a stranja trokutasta, zaokruena
straga. Gusjenice su valjkastog, obino na kraju suenog tijela. Na trbunoj strani imaju 3 para
prsnih i pet pari trbunih nogu. Hrane se liem, pupovima, izbojima, gredama, deblu i plodovima.
Obino zapredaju dijelove biljke kojom se hrane (listove, plodove ili pupove i sl.).

Acalla ferrugana - brezov savija. Glava, prsite i prednja krila su smei, a zadak tamno siv.
Raspon krila je 14-18 mm, a na krajevima krila nalaze se svijetlosive rese. Odrasla gusjenica je
svijetlo-zelena, s tamnom glavom i nadvratnjakom, a u mlaim godinama svijetlo-smea. Oteuje
ponajprije brezu, zatim hrast, jasiku, bukvu, trenju i kruku. Za vrijeme oteivanja, gusjenice
zapredaju lie i prave lako uoljive gusjenine zapretke. Skeletiraju lie, od kojega ostaju samo
ilice. Brezov savija ima dvije generacije godinje. Imaga se roje od lipnja do rujna. Imaga druge
generacije prezime u suhom liu. Kod nas se ne pojavljuje u veoj mjeri, premda je poznat tetnik
nizinskih i primorskih uma.

Cacoecia podana - jasenov savija u rasponu krila mjeri 19-26 mm. Tamno-smee je boje. Kod
enke je zadak na rubu ukast, stranja krila su na bazi sivkasta, a prema van uto-smea.
Gusjenica je zelena, glava i nadvratnjak rasto-crveni. Moe biti i sivo-zelena. Polifagan je tetnik.
Gusjenica nagriza i zapreda lie razliitih biljaka: jasena, bukve, breze, vrbe, hrasta, johe, topole i
dr. Pored toga napada brojne grmolike biljke, ali i crnogoricu, djetelinu te jaglac. Rairen je tetnik,
ali su tete rijetko znaajnije. Cacoecia xylosteana dolazi na hrastu, lipi, javoru, jasenu i dr. gdje
izaziva kovranje pojedinih listova. Cacoecia piceana oteuje izbojke borova, smreke, jele, aria i
borovice.

Cacoecia histrionana - smrekov savija zapreda iglice smreke i izaziva savijanje i deformiranje
izbojaka, a rjee dolazi na jeli ili vajmutovcu.

Cacoecia murinana - jelov crnoglavi savija leptiri je smeesive boje, raspona krila 18-24 mm.
Gusjenica je zelena s crnom glavom i crno-smeim nadvratnjakom (ime!), a naraste do 21 mm.
Dolazi na podruju prirodnog rasprostranjenja jele te je tipian tetnik toga drvea u Europi. Imaga
se roje poetkom ljeta; enka odlae jaja u dvoredu na donju stranu iglice gdje prezime. U
proljee, gusjenice se izvlae iz jaja i ponu sa izgizanjem iglica, pri emu naine tanki zapredak.

88
Gusjenice se hrane pojedinano ili
u grupama. Pregrizaju iglicu na
bazi i djelomino je unite, a ostali
dio otpada. Gusjenica ponekad
izgriza i koru na izbojcima zbog
ega dolazi do njihova krivljenja.
Na napadnutim izbojcima obino
ostaje prea i goli izbojci s napola
izgrienim iglicama. deranje traje
oko 6 tjedana, a onda se odrasle
gusjenice sputaju na zemlju i
kukulje u umskoj stelji ili
mahovini, a mogue je i kukuljenje
na granama izmeu iglica starijih
izbojaka. Napada obino stara i
srednjedobna stabla, rijetko
letvike i mlado drvee. Obino se
javlja mjestimino i oteuje samo gusjenica Cacoecia murinana
pojedina stabla, no jaa pojava
moe stvoriti uvjete za napad potkornjaka i pipa.

Tortrix viridana

Tortrix viridana kukuljica

Tortrix viridana - hrastov zeleni savija


leptir je svijetlo-zelenih krila i prsita;
ukaste glave i sivog zatka, raspona krila
18-23 mm. Gusjenice su zelene, s crno-
smeom glavom, a nadvratnjak je
smekast. Odrasla je gusjenica dugaka
skoro 2 cm; kukuljica je tamnosmea ili
crna, oko 1 cm duga. Spada u grupu vrlo
opasnih tetnika hrasta koji moe dovesti
do golobrsta u pojedinim staninim
okolnostima. Intenzitet pojave ovisi o
klimatskim imbenicima kao i a doba
Tortrix viridana gusjenica prvog pojavljivanja gusjenica, trajanje
deranja i ulazak u kukuljenje. Pojava
gusjenica takoer ovisi i o pupanju i listanju hrasta. Njihova je eklozija sinkronizirana sa pupanjem
- gusjenice se nee pojaviti dok se pupovi potpuno ne otvore. Gusjenice izlaze iz jaja u doba

89
pupanja i pojave mladih listova. U manjoj mjeri izgrizaju lisne pupove u doba otvaranja, a u jaoj
skeletiraju i izgrizaju mlado lie. Pritom redovito ostavljaju glavne ile i manji dio lista neizgrizen,
a rijetko ga u potpunosti obrste. Larvalni razvoj (brst) zavrava ve u drugoj polovici travnja pa se
tada gusjenice kukulje. Odrasla se gusjenica kukulji najee u preostalom, savijenom liu i
zapredenom dijelu lista. Imaga se javljaju ve krajem travnja i u prvoj polovici svibnja. enka
odlae jaja u vrcima grana, obino na bazi pupova. Jaja prelee ostatak godine i prezime. Imaga
mahom lete nou, a po danu sjede na deblima ili granama. Kod masovne pojave zelenog
hrastovog savijaa stablo obino potjera drugi list, to se uvelike odraava na prirastu, tako da
teta moe biti gotovo identina onoj to je poinja gubar ili zlatokraj. Napada u prvom redu sve
vrste hrastova, a manje tete poinja na lipi, jasenu, bukvi, javoru, grabu, lijesci i drugom
listopadnom drveu i grmlju. Spada u grupu tetnika koji se periodiki pojavljuju masovno.
Gradacija moe trajati 3-4 godine, a ponekad i dulje. Od prirodnih neprijatelja istiu se ptice, ose
najeznice, muhe gusjeniarke i neki grabeljivi kukci.
Rhyacionia buoliana - borov
savija. Prednja krila i prsite su
sjajne crvene boje (boje opeke),
a glava bijelo-uta. Stranja krila
su smee-siva, sa ukastim
resama, a raspon krila 18-23
mm. Imaga se roje u prvoj
polovici ljeta. Pojedinano su
kratka ivotna vijeka (oko tjedan
dana) ali imaju razmjerno
razvuen let tijekom ljeta. enka
odlae jaja pojedinano na
pupove, a moe ih odloiti oko
80. Jo tijekom ljeta izlijeu se
gusjenice koje se odmah
ubuuju u pup. tete poinjene
tijekom jeseni i zime male su i
Rhyacionia buoliana kukuljica
praktiki neuoljive. U proljee,
tijekom porasta novih borovih izbojaka dolazi do
jaeg oteivanja s obzirom da gusjenica izgriza
izboj buei kratki hodnik u njegovoj sri. esto
zna stradati, osim pupova i itav izbojak. Ukoliko
se izbojak ne posui dolazi do njegova savijanja
ili ak stvaranja trajnih deformacija poput tzv.
metle ili etke s kratkim izbojcima i
dugakim iglicama. Znaajnije tete kod nas
zna poiniti u sastojinama crnog bora u
Primorju. Od njegovih prirodnih neprijatelja
istiu se parazitike ose, muhe gusjeniarke i
uholae. Suzbijanje se teko provodi i uglavnom
ograniava na poticanje prirodnih neprijatelja.
Pored borovog savijaa izbojke i pupove borova
oteuje jo i Rhyacionia duplana i R. turionana
koji uzrokuju propadanje pupova i stvaranje
metli u kronjama.

Evetria resinella - borov savija ikar tamni je


crno-smei leptir s crvenkasto-smeim
gusjenicama. Raspon krila 20 mm. enka
odlae jaja pojedinano na baze izbojaka;
mlada gusjenica naini smolasti zapredak ispod
Evetria resinella smolasti zapredak prljena pupa, pa zalazi pod koru i pri tome

90
Evetria resinella gusjenica

izbacuje izmetine u zapredak. Gusjenica ostaje u zapretku od ljeta do proljea idue godine, a
zatim se iz njega izvlai kao kukuljica. Dolazi pojedinano i napada borove razliite dobi, ali ne
poinja vee tete.

Semasia rufimitrana oteenja (izgrizene


mlade jelove iglice)

Semasia rufimitrana gusjenica

Semasia rufimitrana - crvenoglavi jelov


savija dolazi na podruju rasprostiranja
jele, skupa s jelovim crnoglavim savijaem.
Imaga se roje u prvoj polovici ljeta. Iz jaja, odloenih u nakupinama u pukotinama kore, nakon
prezimljavanja se u proljee izlijeu gusjenice (glava rie boje). U vrcima izboja, zapredene u
zapredak, izgrizaju iglice i mlade izbojke. Odrasle se gusjenice sputaju na zemlju i kukulje u
umskoj stelji. Ovaj savija napada uglavnom starije jele.

Semasia diniana - sivi ariev savija leptir je svijetlih, sjajnih prednjih krila, raspona 18-20 mm.
Gusjenica je zelenkasta, s tamnim linijama, duljine do 12 mm. Imaga se roje ljeti, a enka odlae
jaja koja prezime. Gusjenice se legu u proljee. Smjetaju se pri dnu prljena iglica aria, a zatim

91
zapredaju iglice jednog prljena te ih nagrizaju. Kasnije zapredu i brste itavu granu. Odrasla se
gusjenica kukulji u umskoj stelji, na otpalim iglicama. Osim aria napada obini bor, limbu, jelu i
smreku.

Epiblema tedella - smrekov savija gnjezdar tamno-smeih je prednjih krila, sa zlatnim preljevom i
nepravilnim poprenim svijetlim linijama. Stranja krila su sivo-smea s bjelkastim resama.
Raspon krila oko 12 mm. Leptiri se roje potkraj proljea ili poetkom ljeta. enke odlau jaja
pojedinano na iglice smreke. Jaja su najprije bisernog sjaja, a kasnije boje poput mesa,
spljotena s donje strane, a s gornje svedena i jajolika. enka odloi oko 25 jaja. Odrasla
gusjenica duga je 9 mm. Gusjenica se zavlai u bazu iglice i izbui ju na nain da ostaje samo
epiderma. Mlada se gusjenica zavlai u iglice, a starija se ubuuje samo prednjim dijelom tijela te
minira iglicu. Pri tome pravi zapredak u kojemu se skupljaju izmetine i nagriene iglice. U jesen se
odrasle gusjenice sputaju na zemlju i kukulje. Gusjenice i nakon zavretka svoga razvoja ostaju
neko vrijeme u zapretku, a sputaju se
na zemlju tek nakon dostignute
fizioloke zrelosti. Zbog toga sputanje
gusjenica na tlo traje od rujna do
studenog, a ponekad i dulje. Kukuljenje
se zbiva u umskoj stelji, ne u zemlji.
Samo kukuljenje odvija se u proljee, jer
gusjenica najprije naini poseban
zapredak u kojemu prezimi, a zatim se
kukulji. Ovaj se tetnik prvenstveno
javlja kod nas u brdskim podrujima
smreke i najradije napada letvike.
Pojavljuje se periodiki, a gradacija traje Epiblema tedella gusjenini zapretci
obino dvije godine.

Epiblema tetraquetrana - brezov savija ikar u stadiju gusjenice pravi na granama breze, johe i
bijele johe ike poput odebljanja u kojima se u zapretku nalazi gusjenica.

Laspeyresia pactolana - smrekov savija kore smee-sive je glave, prsita i krila, te smee-crnih
stranjih krila, raspona do 15 mm. Gusjenica je ruiasta, a ubuuje se u koru mladih smreka
ispod prljena grana te bui hodnike pod korom. Napada u prvom redu oteena stabla, a
uzrokuje suenje vrhova, osobito kod stabala u gustom sklopu. Suzbijanje se teko provodi zbog
nedostupnosti same gusjenice.

Laspeyresia strobilella - savija smrekovih eera maslinasto-smee je boje, raspona krila do 15


mm. Gusjenica je bijela ili blijedo-uta, duljine do 8 mm. Kukuljica je svijetlo-smea. Rairena je
posvuda gdje ima smreke. Monofagni je tetnik koji napada samo eere smreke (karpofag).
Leptiri se roje u drugoj polovici proljea i lete danju. Gusjenica prezimljuje u eerima, kukulji se u
proljee, a kukuljica se povlai prema ljusci eera.

Srodne i slinog naina ivota jo su: L. splendana - savija ira (gusjenica izgriza unutranjost
hrastova ira te pitomi kesten), L. grossana - savija bukvice (gusjenica izgriza unutranjost
bukvice, a rjee ir ili kesten) i L. amplana - savija ljenjaka (gusjenica napada plodove lijeske,
hrasta, oraha, bukve i pitomog kestena).

Por. Cossidae - drvotoci

Porodica leptira kojoj pripadaju samo dva roda sa po jednom vrstom. Kod nas su veoma raireni i
poznati kao tetnici roznovrsnog drvea.

Cossus cossus - vrboto. Debeo, zdepasti leptir sivosmee boje, duljine do 4 cm te raspona krila
do 10 cm. Gusjenica u ranim razvojnim stadijima mesnato-crvena, a kasnije na trbuhu uta.
Odrasla gusjenica oko 10 cm dugaka, jedna od naih najkrupnijih liinki meu leptirima. Izluuje

92
Cossus cossus kukuljica

dosta jak miris po drvnom octu. Vrboto je poznat kao


tetnik vrbe i topole ali moe se javiti na mnogim
drugim drvenastim vrtsma (brijest, joha, breza, hrast,
lipa, jasen, bukva, javor te drvo vokarica). Vrboto
Cossus cossus gusjenica
napada uglavnom starija stabla sa dobro razvijenim
deblom. Imaga se roje u prvoj polovici ljeta, lete nou,
a danju se zadravaju na deblima, sklopljenih krila pripijenih uz koru. enka ima dugu leglicu
pomou koje ulae jaja u pukotine kore, u skupinama od 15-20. Jedna enka moe odloiti do
700 jaja, a odlae ih iznad vrata korijena do otpilike 1 metra od povrine tla. Jajne gusjenice se
legu nakon 14 dana i odmah se ponu ubuivati u drvo. Hodnici su nepravilni, do jedan metar
dugaki. Hodnike izgrizaju u potpuno zdravim dijelovima stabla stoga ga smatramo primarnim
tetnikom. Razvoj gusjenice traje 2 godine, pri emu itavo vrijeme razvoja ostaje u drvu, a
ponekad se seli iz stabla na drugo stablo. Najee se sele prije kukuljenja i trae skrovito mjesto
za kukuljenje. U veini sluajeva ostaju do potpunog razvoja u jednom drvetu. Prije kukuljenja
povuku se blie povrini. Nakon izlaska imaga na povrini debla neko vrijeme zaostaju kukuljiini
svlakovi umotani u kokon od piljevine i napola vire iz hodnika. Vrboto ponekad moe biti ozbiljan
tetnik, podjednako fizioloki i tehniki. esto napada isto stablo i vie godina, a na jednom se
stablu moe nai i do 200 gusjenica. Napadnuto stablo se sui, esto i prelomi. Od prirodnih
neprijatelja istiu se ose najeznice i muhe gusjeniarke.

Zeuzera pyrina - sitance modro,


granoto. Glava, prsite i krila su
bijeli su. Zadak je tamnomodar
sa bijelim prstenovima. Na
krilima se nalaze okrugle
tamnomodre pjege. Raspon krila
iznosi oko 60 mm, a duljina oko
25 mm. Gusjenica je uta, sjajna
i naraste do 5 cm duljine.
Kukuljica je svijetlo-smea,
blago povinuta, duljine do 4 cm.
Polifagan je tetnik i dosta
rairen kod nas. Napada sve
vrste listaa. Napada mlado
drvee i grane. enka odlae jaja
pojedinano na peteljke listova
Zeuzera pyrina gusjenica ili u rukavce, a zatim na pupove.
Gusjenica se zavlai u sr grane i

93
Zeuzera pyrina kukuljica Zeuzera pyrina

svojim oteivanjem uzrokuje suenje i pucanje napadnutih grana. Generacija je dvogodinja to


znai da gusjenica provede dvije zime u hodniku. Kukulji se u proljee tree kalendarske godine, a
leptiri se roje ljeti.

Por. Aegeriidae (Sesiidae) - staklokrilci

Leptiri staklastih krila. Ljuskice koje pokrivaju krila su kod ovih leptira slabo razvijene tako da je
vei dio krila proziran, a tek na rubovima pokriven ljuskama. Druga morfoloka karakteristika je
boja tijela, koja uvelike slii boji osa, pela i nekih dvokrilaca (kombinacije crno-uto-crveno).
Gusjenice ive u unutranjosti biljaka (drvo) i blijedo su ute ili mutnobijele boje dok su im glava i
nadvratnjak crni. Staklokrilci imaju poseban tip kukuljice - pupa semilibera pa se pojedini dijelovi
(noge, ticala) daju odmaknuti od tijela i ne prilijeu tako vrsto kao kod tipine prekrite kukuljice
leptira (pupa obtecta). Kukuljice se redovito nalaze u posebnom kokonu sastavljenom od piljevine
i drvnih grizotina.

Trochilium apiforme
strljenka, pelka. Glava i
zadak uti, duljina tijela do 16
mm, a raspon krila do 45 mm
(izgledom i veliinom podsjea
na strljena !). Gusjenica je
blijedo-uta, duljine do 50 mm.
Imaga se roje u svibnju i lipnju.
enka odlae jaja na vratu
korijena, u pukotinama kore ili
ih odbacujui u letu na tlo oko
pridanka. Moe poloiti od
1200 do 1800 jaja, koja su vrlo Trochilium apiforme gusjenica
sitna. Iz jaja se nakon mjesec
dana izlegu jajne gusjenice koje
odmah potrae odgovarajuu
vrstu drveta i zavlae se pod
koru. Prvu godinu gusjenica
formira hodnik pod korom i tu
prezimi, dok se druge godine
zavlai u drvo debla u zoni
pridanka ili u debelo korijenje.
Piljevinu, grizotine drva i izmetine
izbacuje van. U hodniku
gusjenica prezimi drugu zimu, a
u proljee se povlai prema
izlazu i izgrize na kori okrugli
Trochilium apiforme kukuljica izlazni otvor. Od grizotina naini
kokon i u njemu se zakukulji na

94
izlaznoj rupi. Prije same ekdizije imaga kukuljica se napola izvlai iz kokona izvan povrine kore i u
drugoj polovini proljea izlijee gotovi leptir. Pelka je vaan umski tetnik koji u prvom redu
napada kanadsku topolu, zatim nae ostale topole, vrbu, lipu, brezu te jasen. Najvee probleme
uzrokuje upravo u kulturama kanadskih kultivara topole.

Paranthrene tabaniformis - mala


topolina staklokrilka. Duljine tijela
do 12 mm, a raspona krila do 35
mm. enka odlae jaja na jasiku,
kanadsku i crnu topolu, a rjee na
vrbu. Gusjenica se takoer zavlai u
drvo u donjim dijelovima debla.
esto dolazi u zajednitvu s velikom
topolinom cvilidretom. Najradije se
zavlai u drvo na mjestu mehanikih
ozlijeda. Najprije izgriza hodnik pod
korom, a zatim se zavlai dublje u
drvo. Dvogodinje je generacije.
Hodnici su do 10 cm dugaki.
Kukuljica se nalazi u hodniku u
bijelom kokonu. tete su Paranthrene tabaniformis
podjednake onima od strljenke.
Sesia formicaeformis - vrbina staklokrilka dolazi u drvu vrbe, ive, uhorkaste, koarake i
bademaste vrbe. Sesia spheciformis - johina staklokrilka napada mlada (2-5 cm debela) johina
stabalca na vratu korijena. Gusjenice se takoer razvijaju i u svjeim panjevima johe i breze. Sesia
culiciformis - mala brezova staklokrilka u stadiju gusjenice ivi u kori breze, a zalazi i u drvo (bijel).
Napada i panjeve i mlada stabla johe. Ponekad poinja tete u rasadnicima. Sesia cephiformis -
jelina staklokrilka dolazi na etinjaama. enka odlae jaja na rak-ranama i kvrgama jele u kojima
gusjenica izgriza hodnik. Javlja se i na smreci, ariu i boru. Pravi je sekundarni tetnik koji napada
ve oteena stabla.

Por. Pyralidae - plamenci

Porodica manjih lep


tira, uskih prednjih
krila. Sastoji se od 11
potporodica, od kojih
je za umarstvo zna
ajna samo podporo
dica Phycitinae sa
rodom Dioryctria.

Dioryctria splendidella
- borov smolar -
tetnik manjeg
znaaja ija se gusje
nica pojavljuje na kori
borova, najvie vaj
mutovcu, alepskom,
obinom i primorskom
boru, a katkad i na
smreci. Napad se
prepoznaje po oblinim
izluevinama smole
Dioryctria splendidella lijevo: smolna izluevina, desno: kukuljica na povrini kore pod
kojom se nalaze

95
hodnici njenih gusjenica. Ima jednogodinju generaciju i roji se pod konac proljea.

Dioryctria abietella - plamenac smrekovih eera.


Gusjenica ovog plamenca izraziti je polifag. Najee
napada eere obine jele i smreke ali se gusjenica
moe nai i u eerima jele, aria i bora. Izgriza
sjemenke, pa i ljuske eera (konospermatofag). U
jesen gusjenice naputaju eere te odlaze u
povrinski sloj tla i etinjka radi prezimljavanja. Na
proljee se kukulje u rijetkim zapretcima na povrini
tla nakon ega dolazi do rojenja imaga koje je
usklaeno sa dozrijevanjem eera jele i smreke.
Odlaganje jaja biva se tijekom svibnja i lipnja kada su
eeri jo mesnati i pogodni za isharnu mladih
gusjenica.
gusjenice Dioryctria ebietella
Por. Arctiidae - medonjice

Porodica razmjerno krupnih leptira vrlo ivih boja (crvene, ute, crne i bijele kombinacije boja).
Gusjenice su im debele i gusti dlakave i ive na zeljastom bilju. Najvei broj vrsta koda nas
pripada podporodici Arctiinae. Druga potporodica, tzv. bijelih medonjica -
Spilosomatinae.karakterizirana je adultima bijelih krila s crnim tokama, bijelog tijela i ukastog
zatka. U ovu potporodicu spada i dudovac, pridolica unesena u Europu iz Sjeverne Amerike.

Hyphantria cunea - dudovac leptir je potpuno bijele boje. Moe imati crno-smee tokice na
krilima, ali kod nas prevladavaju bijeli oblici. Duljine je 6-12 mm, a raspona krila 24-37 mm.
Mlada je gusjenica blijedo-uta ili zelenkasta, sa irokom tamnom prugom na hrptu i utom sa
strane, duljine 3 do 3,5 cm. Kukuljica je crno-smea i nalazi se u rijetkom sivom kokonu. Ima dvije
generacije godinje. Imaga prve generacije javljaju se u drugoj polovici travnja i prvoj polovici
svibnja, to ovisi o vremenskim prilikama. enka nakon kopulacije odlae u gomilici obino 300 do
400, ponekad i vie jaja, koja su zelenkaste boje. Pokriva ih dlaicama sa zatka, a ponekad ostaju
gola. Iz jaja se nakon 8 do 15 dana izlijeu gusjenice koje odmah poinju sa skeletiranjem lia i
formiranjem zapredaka. to su gusjenice vee, to je i zapredak vei, a time i intenzitet teta. Prije
nego se potpuno razviju, naputaju zapredak i pojedinano brste lie, to traje oko 6 tjedana.
Zatim se sputaju prema zemlji ili zalaze u pukotine kore na drvu gdje se kukulje. Stadij kukuljice
traje tjedan do dva. U drugoj polovici srpnja i poetkom kolovoza pojavljuju se imaga druge
generacije. enka nakon kopulacije odlae jaja na donju stranu lista, a gusjenice se hrane i
razvijaju na isit nain kao i kod prve generacije. To obino traje do druge polovice rujna. Gusjenice
se nakon toga razilaze i trae zaklon za kukuljenje i prezimljavanje, najee u povrinskom sloju
zemlje u blizini drvea, pukotinama na drveu, a vrlo esto i pod strehom krovova. Ako su tijekom
proljea, ljeta i zime povoljni klimatski uvjeti, moe dijelom doi i do pojave tree generacije, ali te
gusjenice kod nas ugibaju. Dudovac je izraziti polifag. Napada dud, vokarice (ljive, jabuke,
trenje) ali je naen i na koprivi i kulturnim biljkama. Kod nas se vrlo esto javlja na negundovcu
(Acer negundo).

Por. Geometridae - grbice

Vrlo brojna i rairena porodica leptira koja broji preko 25 000 vrsta. Vitka su tijela i irokih krila.
Ime su dobili po gusjenicama koje umjesto 5 pari trbunih nogu imaju samo 2 para (na 6. i 10.
abdominalnom segmentu). Gusjenica kod kretanja pribliava trbuni par nogu prsnim, pri emu joj
se tijelo zgrbi, po emu su i dobile ime (grbice, zemljomjerke). Kod nas dolazi oko 1000 vrsta, a
neke su vrlo vani umski tetnici.

Bupalus piniarius - borova grba istie se spolnim dimorfizmom u stadiju imaga: mujak s gornje
strane ima crno-smea krila, a enka je rasto-smea s manjim razlikama u intenzitetu obojanja

96
svijetlih i tamnijih podruja. Raspon krila je od 30 do 40 mm. Gusjenica je zelena, na hrptu s 3
bijele linije. Dugaka je do 3 cm. Pojava imaga ovisi o klimatskim prilikama i rojenje moe trajati
od travnja do srpnja, to preteito ovisi o klimatskim prilikama. Mujaci se redovito legu neto
ranije od enki. Imaga ubrzo kopuliraju i enke nakon dva dana poinju s odlaganjem jaja u
kronjama borovih stabala, rjee u niim dijelovima kronje. Jaja odlau na starijim iglicama, u
redovima do 20-ak jaja na svakoj iglici (u prosjeku oko 7 jaja). Jedna enka moe odloiti do 160
jaja. Embrionalni razvoj traje oko 2 tjedna. U srednjoj Europi spada meu najopasnije defolijatore
bora jer moe izazvati i golobrst. Pojavljuje se periodiki masovno, a gradacija traje do 5 godina.
Kod nas se javlja rijetko i ne urokuje znaajnije tete. Ima veliki broj prirodnih neprijatelja meu
osama najeznicama, muhama gusjeniarkama, mravima i pticama. Ellopia prosaparia - crvena
borova grba ima gusjenice koje se hrane iglicama bora, smreke, jele i borovice. Eupithecia
abietaria i E. strobilata poznate su dvije vrste grbica na eerima smreke. Gusjenice se zavlae u
eere te ih zajedno sa sjemenkama izgrizaju. Svrstavamo ih u prave karpofagne
(konospermatofage) tetnike koji mogu uzrokovati znaajne tete u objektima za proizvodnju
sjemena etinjaa.

Mrazovci

Mrazovci spadaju u posebnu grupu grbica, poznatih tetnika na bjelogorici. Ime su dobili po tome
to se, za razliku od veine leptira (pa i veine kukaca uope), roje u jesen, najee nakon ranih
jesenskih mrazova pa sve do poetka prave zime. Ovim zbirnim pojmom obuhvaene su grbice iz
vie rodova: Operophtera, Erannis (Hibernia) i Alsophila. Sve se one istiu vrlo izraenim spolnim
dimorfizmom.

Operophtera brumata mujak Operophtera brumata enka

Operophtera brumata - mali mrazovac. Prednja krila mujaka su uto-siva ili uto-smea i svijetla,
stranja siva do gotovo bijela. Raspon je krila 2-3 cm. enka ima zakrljala stranja krila, a gotovo
je za pola manja od mujaka. Gusjenice su utozelene, sa zelenom glavom. Na hrptu imaju jednu
tamnu uzdunu, a sa svake strane po tri bijele pruge. Odrasla je gusjenica 20-25 mm dugaka..
Mali je mrazovac jedan od naih najvanijih defolijatora hrastovih uma. Imaga lete nou, a miruju
danju. Mujaci su dobri letai dok beskrilne enke ne mogu letjeti ve se kreu hodajui. Nakon
izlaska iz tla, pod konac jeseni, penju se deblom prema kronjama gdje e biti oploene i gdje e
na najtanjim granicama odloiti jaja. Svaka enka odloi od 200 do 300 jaja koja su u poetku
modro-zelena, a kasnije utocrvena. Odlae ih u raljama grana i u blizini pupova na
jednogodinjim izbojcima. Jaja prezime, a u proljee, kad pone otvaranje pupova, gusjenice izlaze

97
i poinju sa izgrizanjem najmlaeg
lisnog tkiva i cvjetnih pupova. Pritom
najprije prave rupice na liu kasnije
ga izgrizajui u potpunosti. Obino
zapredaju dijelove granica pa je
estoko napadnuti dio kronej
prekriven prozranim nitima svilenaste
pree. Brtenje traje oko 6 tjedana
tijekom kojih mogu gusjenice u sluaju
masovne pojave poiniti golobrst.
Odrasla se gusjenica sputa na zemlju
i kukulji u tlu. Operophtera fagata -
bukvin mrazovac slian je prvoj vrsti,
raspona krila do 30 mm. Gusjenica je
zelena, ali s crnom glavom. Oba su
mrazovca vrlo esta pojava u naim
hrastovim umama ali se obje vrste Erannis defoliaria mujak
mogu javiti na velikom broju listaa.
Brste podjednako rado lie hrasta, graba, bukve, lipe, breze, vrbe, lijeske, krkavine i sl. Napadi
variraju u intenzitetu pojedinih godina. Prirodni su neprijatelji razne vrste ptica, zatim mali
gusjeniar (Calosoma inquisitor), strvinari, crveni umski mrav, neke grabeljive stjenice, ose
najeznice i muhe gusjeniarke.

Erannis defoliaria - veliki mrazovac. Mujak ut ili


smee-crven, s dvije poprene tamne linije na prednjim i
svijetlijim stranjim krilima. Raspon krila do 40 mm.
enka bijela sa crnim arama, krila toliko zakrljala da
se uope ne zapaaju. Gusjenica je crveno-smea, sa
irokom utom bonom linijom. Odrasla je gusjenica
duga 30-35 mm. Po nainu oteivanja i biologiji
identian je malom mrazovcu osim injenice da se roji
ranije (veliki mrazovac u razdoblju listopad/studeni, a
mali mrazovac u razdoblju studeni/prosinac).

Pored spomenutih mrazovaca u naim umama jo


dolazi Erannis aurantiaria koji oteuje bukvu, brezu,
hrast, topolu, lipu, glog i voke. Roji se u listopadu i
studenom. E. bajaria vrlo je polifagna vrsta koja se
Erannis defoliaria gusjenica takoer roji u jesen. E. leucophaeria dolazi na
hrastovima, johi i drugim listaama. Spada u vrste koje
se roje na prijelazu zime u proljee (veljaa oujak). Alsophila aescularia roji se od veljae do
travnja. Gusjenica se hrani liem divljeg kestena, hrasta, bukve, breze i dr. Ennomos quercinaria
esta je na listaama i vokama. Kod ove grbice i enke imaju razvijena krila. Biston stratarius -
topolova grba zelenkasto-bijelih je krila s crnim tokama, raspona krila do 35 mm i duljine tijela do
15 mm. Gusjenica je rastosmea ili siva. Imaga se roje u rano proljee, a enke odlau jaja u
kronji. enka moe poloiti i do 2000 jaja. dere lie topole, hrasta ili lipe. Biston betularia -
brezova velika grba leptir je bijelih krila, iaranih crnim tokama raspona oko 50 mm. Prodire
lie topole, hrasta, jasena, vrbe, bagrema, pa ak i aria. Vee tete poinja na mlaem drveu.
Gusejnice svih vrsta imaju osobitu mimikrinu prilagodbu one tamnijiih, smeesivih boja, kad
zauzmu ispruen poloaj nalikuju na granice. One zelenih nijansi uklapaju se u boju lia kojim se
hrane.

Por. Noctuidae - sovice

Najbrojnija porodica leptira, uglavnom srednje veliine, odebljala tijela i dobro razvijenih krila. Na
prednjim krilima imaju osobite are, tzv. "soviine pjege". Stranja su krila uglavnom jednobojna.

98
Ticala su redovito nitasta, samo kod mujaka mogu biti zupasta ili perasta. Imaga su aktivna
nou. Veina formira dvije generacije godinje od kojih se prva javlja polovinom proljea, a druga u
drugoj polovici ljeta. Jaja su kod sovica okrugla i rebrasta, udubljena na gornjoj strani. enke ih
odlau na mjestima hranjenja gusjenica. Gusjenice su gole, vrlo rijetko dlakave. Osim prsnih,
imaju i pet pari trbunih nogu. Iako je najbrojnija porodica meu leptirima, relativno se mali broj
vrsta javlja kao znaajan za umsku proizvodnju.

Panolis flammea - borova sovica. Imaga imaju glavu i prsite pokriveno crvenkasto-sivim
dlaicama dok je zadak uto-siv. Prednja su krila crveno-smea, a osobite su pjege jasno
prepoznatljive. Raspon krila je 30-35 mm. Gusjenica je mutno-zelene boje, uto-crvene glave sa
sjajnozelenim nadvratnjakom. Odrasla je gusjenica oko 40 mm dugaka. Kukuljica je sjajno-
smea, duljine do 18 mm. Imaga se roje rano, ve u oujku i lete predveer. enka nakon
kopulacije odlae jaja u redovima po desetak, na donjoj strani iglica. Ukupno moe poloiti do 200
jaja, ponajvie u gornjem dijelu kronje. Nakon 10-20 dana pojavljuju se gusjenice koje odmah
poinju s nagrizanjem iglica i mladih pupova bora. Tipian je monofagni tetnik koji napada
uglavnom bor, a rjee smreku ili borovicu, a rijetko i hrast. Razvoj gusjenica uvelike ovisi o
klimatskim prilikama, a moe trajati 2-3 mjeseca. Potpuno razvijena gusjenica sputa se na
zemlju i kukulji bez zapretka, a kukuljica prezimi. Ima velik broj prirodnih neprijatelja - oko 90
vrsta osa najeznica i 20 muha gusjeniarki.

Earias chlorana - vrbina sovica esta je vrsta i njena gusjenica zapreda lie vrbe u vrhovima i
izgriza ga. Jo jedna esta vrsta, Hylophilla prasinana - bukvina sovica napada bukvu, hrast i brezu
i ima gusjenica zeleno-ute boje. Acronycta aceris - javorova sovica javlja se pojedinano i ne
poinja vee tete. Gusjenica ima dlakavo tijelo. Najee dolazi na divljem kestenu i javoru, pa na
lipi, brezi, brijestu i bukvi. A. megacephala dolazi na topolama i vrbama. A. alni dolazi na johi,
trepetljici, hrastu, lipi te brezi. A. tridens dolazi na hrastu, johi, vrbi, glogu te krkavini.

Diloba caeruleocephala - sovica plavac. Gusjenica ima modrosivu glavu s dvije crne toke, a inae
je zelenkasto-bijela, do 5 cm duga. Leptir je tamnosmee-sivih prednjih krila na kojima se jasno
razaznaju uto-sive pjege u obliku broja 8. Raspon krila je oko 4 cm. Gusjenica je esta u
vonjacima kao i u umama. Hrani se liem hrasta, lipe, lijeske, gloga i crnog trna.

Sovice pozemljue

ine posebnu skupinu iz ove porodice leptira, a vane su kao tetnici na kulturnom bilju jer
njihove gusjenice poinjavaju najvie tete u rasadnicima i na mladim kulturama. Zovu se
pozemljue jer se njihove gusjenice preko dana zadravaju najvie u povrinskom sloju zemlje,
pod grudama ili u zemlji gdje nagrizaju korijenje i podzemne dijelove biljaka. Nou izlaze na
povrinu i nagrizaju nadzemne dijelove: stabljiku, vrat korijena i prizemno lie. U umarstvu su
ponekad tetne u rasadnicima i intenzivnoj proizvodnji (plantae, kulture).

Agrotis segetum - usjevna sovica. Dobro je poznati agronomski tetnik. U umarstvu, naroito
mogu stradati 1-2 godinje biljice smreke i aria, jer im gusjenice odgrizaju korijenov vrat.
Takoer mogu napasti mlade biljke bora i bukve s obzirom da se radi o polifagnom tetniku. Osim
ove vrste, jo ih nekoliko dolazi na mladom umskom drveu: Mamestra pisi - grakova sovica
javlja se ponekad na mladim biljkama hrasta i vrbe, te Autographa gamma na boru. Sve
pozemljute imaju redovito dvije generacije godinje, a najvee tete u pravilu poinjaju gusjenice
2. generacije koje su prezimile i glavne tete ine u proljee (u posljednjim larvalnim stadijima).
Javljaju se periodiki masovno i tada znaju poiniti vee tete. Gradacija veinom zavrava pod
utjecajem prirodnih neprijatelja od kojih su najvanije entomopatogene gljivice (snaan reduktivni
imbenik organizama koji ive u tlu !).

Por. Lymantriidae - gubari

Leptiri srednje veliine, odebljala tijela. Spolni dimorfizam dosta istaknut, kod nekih vrsta su u
enki krila zakrljala. Gusjenice pored prsnih imaju jo i pet pari trbunih nogu. Redovito su

99
dlakave, a u nekih su dlake otrovne.
Leptiri obino lete nou, ali mujaci u
traenju enki esto lete i danju. Gotovo
sve vrste su umski tetnici, osim travnog
prelca (Pentophera morio) ije se
gusjenice hrane raznim travama. Neki
spadaju meu najopasnije umske
tetnike.

Lymantria dispar - gubar istie se u


adultnom stadiju izraenim spolnim
dimorfizmom: mujak je dug do 15 mm,
raspona krila do 40 mm, a enka vea, do
3 cm dugaka, raspona krila 5-6 cm. Jaja
su smeesiva, okrugla. Gusjenica prilino
varira za vrijeme razvoja; mlada je
gusjenica crnosive boje, a na svakom
segmentu ima bradavice s dugakim,
crnim dlakama. Aerostatike dlake
omoguuju mladoj gusjenici odravanje u
zraku, kada ju raznosi vjetar
(anemohorija). Na taj se nain moe
prebaciti i po nekoliko kilometara dalje od
mjesta gdje se izlegla. Otrovne dlake viih
Lymantria dispar enka (gore) i mujak (dolje) u razvojnih stadija gusjenica se ve kod
kopuli laganog kretanja lome i otpadaju. Ako
padnu na kou ovjeka izazivaju kratku
upalu koe i svrbe. Nakon drugog larvalnog presvlaenja dolaze do izraaja morfloke
karakteristike znaajne za vrstu. Glava odrasle gusjenice je velika, uta, sa dvije crne pruge.
Temeljna je boja crno-siva. Na hrptu ima u sredini jednu i sa strane dvije uske ute linije. Osim
toga, na ima hrptu 12 pari malih bradavica, od kojih je prednjih pet pari modro, a stranjih 7
crveno. Razvoj gusjenice traje oko dva mjeseca, a kroz to se vrijeme mujak presvue pet, a enka
est puta (liinka budueg mujaka ima 6 larvalnih stadija, a enka 7). Kukuljica je tamno-smea,
kod mujaka tanja, duljine do 2 cm, a kod enke deblja, duljine do 3 cm. Gubar se kukulji obino u
vrhovima grana i granica, meu izgrienim licem, u rijetkom zapretku. Gubar je rairen po itavoj
palearktikoj zoni, od Japana do Skandinavije i posvuda je poznat prvenstveno kao tetnik
hrastovih uma. U Sjevernu Ameriku je preneen iz
Europe 1868. godine i od tada praktiki tamo predstavlja
jednog od glavnih umskih tetnika. Leptiri se gubara roje
obino od druge polovice lipnja do druge polovice srpnja,
to ovisi o klimatskim prilikama u pojedinim godinama.
enka, unato dobro razvijenim krilima ne leti, ve se
polako kree po deblu. Ako enka ne bude oploena,
odlae sterilna jaja iz kojih se rijetko kada razviju
gusjenice. enka nakon oplodnje odloi na kori drveta,
najee na deblu, rjee na granama, 300-600 jaja u
hrpi, te ih pokriva dlaicama sa zatka (zbog zlatnosmee
boje dlaica dobio je ime "gubar"). Ponekad ima u jajnom
leglu i preko 1000 jaja. Broj jaja je uvijek veci tijekom
progradacije (preko 1000), a znaajno manji u
retrogradaciji (20-200). enka u prvoj godini gradacije
odlae jaja obino na deblu, na visini do 6 m. Ako se
pojavi masovno i u kasnijim godinama gradacije, odlae
esto enka jaja i u viim dijelovima debla, u kronji i na
granama. Kod odlaganja ne bira stabla, pa esto odlae i Lymantria dispar jajna legla
na grab i bukvu. U krkim krajevima i primorju esto

100
odloi jaja i na kamen ili ispod
kamena. Obino se mujaci pojavljuju
prvi, a enke kasnije. Rjee se
istovremeno javljaju oba spola, a jo
rjee enke prije mujaka
(protoginija). Kod gubara je esta
protandrija, a rijetka protoginija, tako
da rjee dolazi do incesta. Oploena
jaja prezime, a u proljee (ponekad
ve krajem oujka, a obino u drugoj
polovini travnja) izlaze iz jaja
gusjenice. Iako se gusjenice javljaju
tek u proljee embrionalni razvoj
zavrava ve nakon dva do tri tjedna gusjenica Lymantria dispar
nakon odlaganja jaja, a gusjenice
ostaju unutar jajne ljuske do narednog proljea. Dijapauza u larvalnom stadiju (u unutranjosti
jajne ljuske) kod gubara traje 9-10 mjeseci. Za ekcesno toplog jesenjeg vremena ponekad se
gusjenice izvuku i ranije iz jajeta no tada su osuene na propast zbog nedostatka hrane.
U proljee, nakon izlaska iz jajnog legla, gusjenice miruju na povrini legla dok se sve ne izvuku iz
jaja, a zatim se razilaze po drvetu traei hranu na lisnim pupovima ili na mladom, mekanom liu.
Ako ne nau hranu u roku 10 dana, u velikoj mjeri ugibaju. U tom, prvom larvalnom stadiju su
izrazito osjetljive pa ih veliki broj ugiba zbog klimatskih prilika ili nedostatka hrane. Brtenje
gusjenica i njihov razvoj traju obino oko 8 tjedana, a rjee dulje ili krae. Kod masovne pojave
(gradacije) kao posljedica,
redovito dolazi do golobrsta
(poptuni gubitak lista). Stadij
kukuljice traje oko desetak
dana, a imago ivi isto toliko,
rjee dulje. ivotni vijek imaga
ovisi o klimatskim prilikama
koje uvjetuju kopulaciju i
odlaganje jaja. Kompletan
razvojni ciklus traje godinu
dana (jednogodinji razvojni
ciklus). Gubar je svakako
najopasniji tetnik hrastova u
nas, a osim hrasta napada i
bukvu, grab, topolu, brijest,
Lymantria dispar nakupina kukuljica brezu, javor, glog, orah, pitomi
kesten, ljivu, trenju i mnoge
druge drvenaste vrste. Izbjegava dud i jasen, dok se na kruci i lipi ne moe u potpunosti razviti.
Napada ak i crnogoricu (u naim primorskim krajevima, recimo mriku !). Gubar je svakako
tipian predstavnik polifagne grupe tetnika i to jedan sa najirim spektrom vrsta biljaka
hraniteljica.
Najznaajniji reduktivni imbenik koji uvjetuje povratak populacije iz stanja prenamnoenja u
stanje latence jest virusna bolest poliedrija. To je viroza koja razara krvna zrnca, a zatim i itavu
unutranjost gusjenice, tako da se raspadnu svi organi, a gusjenice ostaju visjeti na granama,
privrene samo prvim parom trbunih nogu (glava i stranji kraj abdomena beivotno vise).
Bolest je prenosiva i na potomstvo, a ee se ispoljava u klimatskim uvjetima nepovoljnim za
gubarove liinke. Osim poliedrije, gusjenice gubara obolijevaju i od raznih bakterijskih bolesti koje
uzrokuju sline simptome kao i poliedrija. Tipino je da se gusjenice oboljele od ovih bolesti
masovno skupljaju na istom mjestu, pa se ponekad moe nai na desetine tisua uginulih
gusjenica na jednom mjestu. Pebrina je jo jedna bolest gubara, a uzrokuje je jedna vrsta
praivog, mikrosporidij Pleistophora schubergi. Ona unitava crijevni epitel i tako onemoguava
normalnu prehranu gusjenice. Od prirodnih neprijatelja treba istaknuti parazitoidne ose najeznice i
muhe gujeniarke, posebno parazitiku osicu Anastatus disparis, iji se razvoj poklapa s onim od

101
gubara, pa moe parazitirati vie generacija uzastopce. Takoer, tu su i razni grabeljivi kornjai
(posebno veliki gusjeniar Calosoma sycophanta) i neke vrste ptica.(poglavito kukavica
Cuculus canorus).

Lymantria monacha mujak (lijevo) i gusjenica (desno)

Lymantria monacha - smrekin prelac takoer se istie spolnim dimorfizmom: raspon krila mujaka
je 30-45 mm, a enke 45-55 mm. Jaja su okrugla i udubljena na polovima, sivo-ljubiaste boje.
enka ih polae u pukotine kore na deblu, ali ih ne pokriva. Gusjenica je smee-zelena, siva ili
crna, svijetlo-smee glave. Naraste do 5 cm, a pokrivena je dugakim dlakama. Kukuljica je
tamno-smea, metalnog odsjaja, sa ukastim dlaicama na zatku, duljine 15-25 mm. Leptiri se
roje u prvoj polovici ljeta, a rojenje se moe produljiti kroz itavo ljeto pa sve do poetka jeseni.
Lete nou, rjee danju. enka nakon kopulacije odlae jaja pomou leglice u pukotine i pod ljuske
smrekine kore, a moe ih poloiti oko 150. Jaja prezime, a gusjenice se izlijeu u travnju i prodiru
iglice na smrekama i borovima, obino do kraja lipnja. Tada se kukulje i polovinom srpnja se
javljaju imaga. Smrekin prelac ima dakle jednogodinji ciklus razvoja kao i gubar. Tipian je tetnik
uma srednje Europe. Premda dolazi i kod nas, rijetko se javlja kao tetnik. Gusjenica smrekina
prelca je takoer izraziti polifag, osim smreke napada brojne druge etinjae ali i bukvu, grab,
hrast, brijest, topolu, jasen, javor i johu.

Euproctis crysorrhoea -
zlatokraj. leptir je bijele boje,
rasto-smeeg zatka na
kraju kojeg se nalazi
uperak utozlatnih dlaica.
Dugaak je oko 2 cm, a
raspon krila mu je 3-4 cm.
Mujak ima iroko eljasta
ticala. Gusjenica je crno-
siva, s 2 rasto-crvene linije
na hrptu i po jednom
bijelom sa strane. Na
svakom segmentu se nalaze
Euproctis chrysorrhoea bradavice sa upercima
naranastih dlaica
(toksafore) koje uzrokuju jo jai svrbe na koi u usporedbi sa gubarevim. Odrasla je gusjenica
dugaka 3-4 cm. Kukuljica je crno-smea, duljine oko 1,5 cm. Nalazimo je u rijetkom zapretku na
granama. Imaga se obino roje u prvoj polovici lipnja. enka nakon oplodnje odlae okrugla jaja na
gornju stranu lista i pokriva ih dlaicama. Odloi u prosjeku oko 250 jaja, rjee 150 ili 300. Broj
jaja je prilino konstantan. Mjesec dana nakon odlaganja iz jaja se izvlae gusjenice koje neko
vrijeme u skupinama skeletiraju listove drveta na kojemu su se izlegle, a zatim, nakon drugog
larvalnog presvlaenja, zapredu koncem ljeta nekoliko listova u povei bijelo-sivi, gusti zapredak.
Zavlae se u sredinu tog zapretka gdje prezime. Zapretke uvijek formira na vrnim granama. U
proljee, im drvee pone pupati, izlaze van i nagrizaju mlade zelene pupove, a kako listanje

102
napreduje i mlado lie. Nakon
brtenja, koje traje oko 6 tjedana,
zapredu se gusjenice u rijetki
zapredak u kojem se kukulje u
obrtenim dijelovima kronje Zlatokraj
je jedan od naih defolijatora koji su u
stanju izazvati u pojedinim godinama
poptuni gubitak lisne mase golobrst.
Kao i gubar, zlatokraj je polifagan
tetnik koji je jednako vaan za
hrastove ume ali i za vonjake. U
Euproctis chrysorrhoea gusjenica umama napada najvie hrast
lunjak, rjee grab, dok u vonjacima
mahom napada ljive i jabuke, a rjee kruke.
Najvee tete poinja u naim nizinskim
hrasticima. U Primorju izbjegava hrast i izrazito
preferira ie planike (Arbutus unedo). Od
prirodnih se neprijatelja istiu ose najeznice i
muhe gusjeniarke, zatim trkovi i neki
patogeni mikroorganizmi, kao npr.
entomopatogena gljivica Empusa aulicae.

Leucoma salicis - topolin gubar sjajno je bijele


boje, crnih nogu i ticala. Raspon krila u enke
je oko 5 cm, a u mujaka manji. Jaja su
okrugla, zelenkasta. enka odlae jaja u
skupinama od 150-200 na koru drvea i
pokriva ih pjenastom tvari koja se stvrdne na
zraku i titi jaja od nepovoljnih imbenika.
Gusjenica je sivo-smea na hrptu, a svijetlo-
siva sa strane. Odrasla gusjenica je duga 3.5
do 4.5 cm. Kukuljica je tamnosmea s bijelim
pjegama i upercima dugih dlaka, nalazimo je Euproctis chrysorrhoea gusjenini zapretci
u rijetkom zapretku izmeu granica i lia.
Dugaka je oko 2 cm. Tipian je tetnik jablana i kanadske topole. Kod jae pojave izaziva
golobrst u topolicima. Ima dvije generacije godinje, a trea, ako se pojavi, stradava od zime.
Prezimljuje u mlaim gusjeninim stadijima. Nakon prezimljvanja, gusjenice naputaju svoja
sklonita i brste lie. U svibnju se kukulje i daju imaga prve generacije potkraj svibnja i poetkom
lipnja. Gusjenice koje se izlegu iz ovih jaja najprije skeletiraju, a zatim brste lie. U prvoj ili drugoj
dekadi srpnja gusjenice se kukulje, a nova generacija imaga se javlja ve u prvoj polovini srpnja.
Rojenje se moe dosta produiti, pa se imaga druge generacije javljaju jo polovinom kolovoza.
Gusjenice druge generacije krae vrijeme brste lie, a zatim se povlae u pukotine kore radi
prezimljavanja, obino u drugom ili
treem larvalnom stadiju, rjee
kasnijima. Drugi dio gusjenica se
hrani do rujna, a tada se kukulji i
rezultira treom generacijom imaga
koji uskoro odlau jaja. Ta jaja
redovito propadaju, kao i mlade
gusjenice, ako se pojave. Gusjenice
druge generacije ostaju u
sklonitima preko zime i naputaju
ih u proljee, kada pristupaju
glavnom brtenju. Pojava ovog Leucoma salicis gusjenica
tetnika ovisi uvelike o klimatskim

103
faktorima, a intenzitet napada je teko predvidiv, tako da ponekad golobrst izazovu gusjenice
prve, a ponekad druge generacije.

Orgyia antiqua - ljivin prelac.


Gusjenica se istie upercima
utih i smeih dlaka smjetenih
leno na prednjem dijelu. Na
hrptu se nalaze crveno-ute i
bijele pruge. Dugaka je oko 4
cm. Mujak je rasto-sme, a
enka sivo-uta, beskrilna.
Raspon krila mujaka je oko 3
cm. enka najee odlae jaja
na mjestu gdje se izlegla, pored
zapretka i kukuljinog svlaka.
ljivin prelac nije rijedak u naim
umama ali dolazi pojedinano i
uzrokuje tek mjestimino
gusjenica Orgya antiqua
brtenje lia. U naim umama
dolazi na brezi, hrastu, jasenu,
brijestu, vrbi, pa i smreci i boru. Dosta je est i na crnom trnu i glogu. Calliteara pudibunda -
bukvin prelac. Ima vrlo uoljivu i ivopisnu zeleno-utu gusjenicu s 4 uto-bijele etke na prednjem
dijelu i jednom crvenom na stranjem kraju tijela. Prednja krila imaga su siva s 3 poprene crte, a
stranja svijetlo-siva. Raspon krila 4-5 cm.. Napada bukvu, ali i drugo listopadno drvee - hrast,
brezu, lipu, topolu, brijest, grab, orah, ljivu, crni trn i dr. Prezimljuje u stadiju odrasle gusjenice i
ima jednogodinji ciklus razvoja.

Por. Lasiocampidae - prelci

Malacosoma neustria - kukaviji suznik. Imago


kukavijeg suznika uglavnom je utosmee boje,
svijetliji ili tamniji, s dvije poprene uske linije na
prednjim krilima. Kod enke su linije na sredini
krila, a kod mujaka na krajevima, te unutarnja
prelazi i na stranja krila. Mujak je obino manji.
Raspon krila varira od 3 do 4 cm. Gusjenica je
sivomodra (nemamo drugih gusjenica slino
obojanih), s dvije crne pjege na glavi. Tijelo je
pokriveno sitnim sivim dlaicama. Odrasla
gusjenica mjeri oko 5 cm. Crno smea kukuljica
nalazi se u gustom bijelom kokonu posutom
iznutra svijetlo-utim prahom. Imaga se roje u
lipnju, obino odmah iza zlatokraja, a neto prije
pojave gubara. enka nakon oplodnje odlae jaja
na tankim granama, njih oko 250, u obliku
jednoslojnog ili vieslojnog prstena. Jaja prezime,
gusjenice izlaze u proljee, obino u travnju, tj. u
vrijeme otvaranja lisnih pupova ljiva i jabuka.
Gusjenice u poetku pravi male rupice na liu, a
zatim izjedaju list s ruba pa sve do srednje ile.
Kod masovne pojave izazivaju golobrst. Razvoj
gusjenica obino traje do konca svibnja, a zatim
se kukulje na listu ili izmedu granica u bijelom
zapretku. Kukaviji suznik je trei po vanosti
Malacosoma neustria jajno leglo meu naim glavnim defolijatorima hrastika,
odmah iza gubara i zlatokraja. Primarno je tetnik

104
Malacosoma neustria gusjenica (lijevo), imago (desno)

voaka ali esto dolazi i u hrastovim nizinskim umama. Napada ljive, jabuke, breskve, a u
umama najradije hrast lunjak, grab, brijest, crni trn i glog. Od prirodnih neprijatelja napadaju ga
iste skupine organizama kao i ostale prelce i gubare, a takoder masovno stradava od poliedrije.

Dendrolimus pini - borov prelac


leptir je smeecrvene ili rasto
sive boje. Na bazalnom dijelu
prednjih krila imaju oba spola
malu bijelu pjegu. Poprene
tamne valovite crte su kod
mujaka vie izraene; mujak
ima vitkije i ue tijelo, a enka
deblje. Raspon je krila u mujaka
5-7 cm, a u enke 7-9 cm. Jaja su
bavasta, zaobljena, u poetku
modrozelena, a kasnije siva,
veliine do 2 mm. Gusjenica je
smea ili smee-uta, sivo-smea
ili bakrenasta. Prekrivena je gusjenica Dendrolimus pini
kratkim, rijetkim crnim dlakama.
Dugaka je do 8 cm. Imaga borova prelca roje se poetkom ljeta. enka nakon oplodnje odlae
jaja u skupinama od 150-250 na tanke granice bora, a rjee na deblo ili iglice. Za dva do tri
tjedna se izvlae gusjenice, koje najprije pojedu ljusku jajeta, a zatim prelaze na iglice te ih
izgrizaju s ruba. Kad pojedu jednu, prelaze na drugu, to traje do hladnih jesenskih dana. Nakon
to je nastupila hladnoa, gusjenice se zavlae u umsku stelju i prezime savijene u stelji. U
proljee izvlae se gusjenice iz svojih zimovalita i nastavljaju s ishranom. Tada poinjavaju
najvee tete (veliina gusjenice) i mogu izazvati golobrst. Razdoblje proljetne prehrane obino
traje do svibnja, kada se odrasla gusjenica kukulji u rijetkom zapretku izmeu iglica ili ljusaka na
stablu bora. Stadij kukuljice traje oko mjesec dana, kao i rojenje leptira tijekom srpnja. Uglavnom
napada obini bor, a manje ostale vrste borova, zatim smreku, jelu, duglaziju, ari i empres.
Napada u prvom redu potitena stabla, a prilikom masovne pojave i dominantna. Kod nas nije
rijedak ali niti ne uzrokuje znaajnije tete.

Lasiocampa quercus - hrastov prelac takoer se odlikuje spolnim dimorfizmom imaga: mujak je
sme, sa utom prugom na prednjim i stranjim krilima. enka je oker-ute boje, neto tamnijeg
unutarnjeg dijela krila. Raspon krila mujaka je do 5 cm, a enke do 8 cm. Gusjenica je sivouta,
pokrivena sitnim dlakama; postie duljinu do 8 cm. Imaga se javljaju ljeti, a gusjenice u jesen.
Gusjenice prezime u umskoj stelji i u proljee uzrokuju glavne tete izgrizanjem lia. esto se
mogu nai pojedinano u listopadnim umama i kontinentalnim vonjacima. Hrane se liem
breze, hrasta, johe, vrbe, a ponekad napadaju i mlade biljke borova i smreka.

Gastropacha quercifolia - bakreni prelac. Gusjenicu moemo nai pojedinano u vonjacima,


umama i rasadnicima. Jedna je od najveih meu prelcima - do 11 cm, smee je siva, s modrom

105
poprenom prugom na urezu 2. i 3. segmenta. Hrani se liem topole, hrasta, vrbe, ljive i gloga.
Kao tetnici u umama i vonjacima poznati su jo i Eriogaster lanestris - trenjin prelac i
Poecilocampa populi topolin prelac.

Por. Thaumatopoeidae - prelci etnjaci

Osobitost vezana za ovu skupinu leptira jest pojava da se gusjenice pri kretanju poredaju u
kolonu, jedna iza druge, tako da ponekad formiraju i nekoliko metara dugaak lanac (etu). Dobro
su poznati umski tetnici. Dlaice gusjenica su otrovne i izazivaju jak svrbe i upale na koi,
osobito su opasne ako upadnu u oi.

Thaumetopoea processionea - hrastov


etnjak. Imago je sivosmeih prednjih krila,
s 3 valovite tamne poprene pruge, u
sredini kojih se nalazi manja pjega.
Stranja su krila bijelo-siva. Raspon je od
2.5 do 3.5 cm. Gusjenica je na hrptu
modrikasta, sa strane plavo-siva, a na
trbuhu svijetlo-siva. Stigme su crne, a
preko hrpta ima iroku tamnu prugu.
Dugaka je 3-4 cm. Istie se otrovnou
svojih dlaka. Kukuljica je smee-ruiasta
ili uto-smea, a nalazi se u vrstom
sivkastom kokonu. Imaga se roje u
kolovozu, a lete nou. Oploena enka
gusjenice Thaumetopoea processionea odlae jaja u skupini na glatku koru grana
ili debalce mladog drvea glatke kore,
obino na prisojnim stranama, na visini od oko 2 m. Polae ih u 7-8 redova i to tako da je srednji
red najdulji, pa je itavo leglo nalik vrlo izduljenom esterokutu. U jednom leglu nalazi se 100-200
jaja. Jaja su prilijepljena za podlogu i pokrivena sekretom i ljuskicama sa zatka enke. Takvo je
leglo sive boje. Jaja prezime. U proljee izlaze gusjenice i poinju sa izgrizanjem lisnih pupova i
mladog lia. Dok se rasporeuju po kronji formiraju procesije (ete), pri emu jedna vodi, a
ostale idu iza nje u dvije, najee vie kolona. Aktivno se hrane samo nou, a danju se smjetaju
na deblu na i tu naine rijetki zapredak. Zapredak raste prema rastu gusjenica. Nakon to dou u
vie dijelove kronje redovi se razdvajaju i svaki odlazi na pojedine grane u jedno- ili dvoredu. Brst
obino traje oko 2 i pol mjeseca, tj. od travnja do
kraja lipnja, ovisno o vremenskim prilikama. Pred
kukuljenje gusjenice se sakupljaju u zajednikom
na stablu. Svaka naini vrsti kokon u kojem se
zatim kukulje. Stadij kukuljice traje 2-3 tjedna
nakon ega se legu imaga. Prvenstveno se hrani
hrastovima i brojnim listaama. Periodiki se javlja
na nekim podrujima ali kod nas ne zahvaa vea
podruja niti izaziva golobrst. Znatno vei problem
predstavljaju otrovne dlaice njegovih gusjenica
pa je najee to i osnovni razlog za poduzimanje
mjera suzbijanja. Od prirodnih neprijatelja vane
su ose najeznice, muhe gusjeniarke i poliedrija Thaumetopoea processionea
kao kod gubara.

Thaumetopoea pityocampa - borov etnjak gnjezdar. Glava, prsite i prednja krila imaga su sivi, a
stranja bijela s crnom pjegom na stranjem kraju. Izmeu oiju ima izboinu poput kreste, ime
se jasno razlikuje od hrastova etnjaka. Zadak je uto-crno prstenovan; na kraju nosi ruiaste
dlake. Raspon je krila u enke 35-45 mm, a u mujaka 30-35 mm. Jaje je bijelo-biserna sjaja, a
enka ih polae u jedan red oko para iglica bora u skupini od 150-300 te ih pokriva ljuskicama sa
zatka. Gusjenica je na hrptu crna, a na trbuhu blijedo-zelena. Glava je crna. Odrasla gusjenica

106
dugaka je oko 4 cm. Kukuljica borova
etnjaka je crveno-smea, a nalazi se u
vrstom, svijetlo-smeem kokonu. Imaga se
roje polovicom ljeta, od polovice srpnja do
polovice kolovoza. Lete nou; enke se
kreu malo i zadravaju obino na deblima,
dok su mujaci aktivniji letai. enka nakon
kopulacije odlae jaja. Mjesec dana nakon
odlaganja jaja, u rujnu, izlaze gusjenice.
Gusjenice jednog legla sve se izlegu u isti
dan, a rjee se ovo protegne na 2-3 dana.
Kada gusjenice izgrizu iglice s jednog
izbojka, prelaze na drugi i penju se prema
vrhu kronje. Nakon drugog presvlaenja,
gusjenice se smjetaju pod vrhom bora ili na
granama izloenim suncu. Tu naine
gusjenini zapredak (gnijezdo) u kojemu
se zadravaju do pred kukuljenje. Gusjenice
se u gnijezdu zadravaju danju, a nou
izlaze na brst borovih iglica. Kod povoljnih
klimatskih prilika zimi gusjenice uope ne
prolaze stadij anabioze, ve se hrane
kontinuirano. U jednom gnijezdu zna biti i do
800 gusjenica jer se liinke iz vie legala
Thaumetopoea pityocampa gusjenini udruuju u jednu koloniju (izrazito su
zapredak gregarne). Za vrijeme prehrane, gusjenice u
velikoj mjeri ovise o koliini sunca te
temperaturi, to i jest razlog formiranja
zapretka (temperatura zapretka znatno je
via nego okolnog zraka). U povoljnim
prilikama, gusjenice ve u oujku naputaju
stablo i prelaze na kukuljenje u zemlji. Tada
formiraju jednoredne kolone kreui se po
tlu u potrazi za pogodnim mjestom za
kukuljenje. Kukulje se u povrinskom sloju
tla, takoer u skupinama. Stadij kukuljice,
koja se nalazi u vrstom kokonu, traje do
polovice ljeta. Imaga se obino javaljaju u
polovici ljeta, bez veih vremenskih
Thaumetopoea pityocampa gusjenica fluktuacija, kao to je to kod kukuljenja i
pojave gusjenica. Borov etnjak gnjezdar je
u prvom redu tetnik borova ali ne napada
sve vrste podjednako ve se najradije hrani
na crnom boru. Napada i alepski, primorski i
brucijski bor, a moe se hraniti i iglicama
cedrova, smreke, jele, vajmutovca i
duglazije. To je tipini tetnik Sredozemlja.
Ne javlja se izrazito periodiki, a gradacije
su mu produljene i nisu jasno vremenski
razluene kao kod gubara, zlatokraja ili
kukavijeg suznika. Prirodni neprijatelji isti
su kao i kod ostalih leptira iz porodica
prelaca i gubara.
Thaumetopoea pityocampa jajno leglo

107
Thaumetopoea pityocampa lijevo: kolona gusjenica,
desno: urtikarija izazvana toksinim dlaicama-toksaforama

Por. Notodontidae

Phalera bucephala - lipin prelac leptir je sivoga tijela i


prednjih krila, u kutu kojih se nalazi velika uta pjega, a
preko krila prelaze dvije valovite linije. Stranja su krila
bijela. Raspon krila mjeri 45-60 mm. Gusjenica ima
crnu glavu s 2 svijetle crte, koje ine pjegu oblika slova
"Y". Na trbuhu je tamno-siva. Odrasla gusjenica je oko
60 mm dugaka. Imaga se roje potkraj proljea, a
gusjenice se pojavljuju ljeti. Pred jesen se kukulje u
zemlji. tetnik je to ponajprije lipe, zatim hrasta, topole,
breze, johe, vrbe i drugih listaa. Poznat je i u
Phalera bucephala gusjenica
vonjacima.

Clostera anastomosis topolin prelac leptir je sivih krila


sa svijetlijim poprenim prugama i sivo-smeim
stranjim krilima, raspona oko 4 cm. Gusjenica je
smea, sa utom crtom na hrptu i bradavicama s
crvenim dlakama. Gusjenice brste topolu, jasiku, vrbu,
lipu, a ciklus razvoja slian je onome kod topolinog
gubara.

Cerura vinula harpija (viliar) svjetlo-sivi je leptir koji na


prednjim krilima ima valovite tamne crte i toke, dok su
stranja krila siva, a ticala crna. Zadak je u mujaka bijel,
a u enke crn, u sredini ima pravilnu rombinu crtu.
Raspon je krila 60-75 mm. Gusjenica je zelena, crno-
crveno obrubljene glave, crna na hrptu. Najee
napada kanadsku topolu i vrbe, pojavljuje se
pojedinano i ne uzrokuje velike tete.

Sphinx pinastri gusjenica Por. Sphingidae - ljiljci


Sphinx pinastri - borov ljiljak pripada porodici ljiljaka.
Leptiri ove porodice se posebno istiu dugakim rilom,
vitkim tijelom redovito zailjenim na kraju, razmjerno
uskim krilima i to prednjim znatno veim od stranjih.
Odlini su letai, gusjenice su redovito debele, mesnate i
krupne, na kraju zatka imaju mesnati iljak. Gusjenica
borova ljliljka hrani se iglicama bora, roji se ljeti,
prezimljuje kao kukuljica. Kod nas se javlja pojedinano i
Sphinx pinastri
tete nisu velike.

108
DIPTERA - dvokrilci
Dvokrilci su kukci ije je glavno morfoloko obiljeje jedan par opnenastih krila. Stranji je par
zakrljao i reduciran je u maljice (halterae). Vrlo su rijetke vrste bez krila. Usni je ustroj podeen za
lizanje, odnosno bodenje i sisanje. Glava je pomina i na njoj se nalaze dobro razvijene, facetirane
oi, a kod nekih i 2-3 jednostavna oka. Oblici bez oiju su rijetki. Kod prsita je najbolje razvijen
srednji segment (mesothorax), dok su ostali slabiji. Noge su dobro razvijene; zavravaju
peterolanim stopalom. Razvoj dvokrilaca je potpun - iz jaja se razvija liinka, koja je vrlo razliite
grae, naroito u pogledu glave. Ima liinki s dobro razvijenom glavom (komarci), djelomino
razvijenom (komari) i liinki bez glave (muhe). Odrasla liinka se razvije u pokrivenu, slobodnu ili
bavastu kukuljicu iz koje se razvije imago. Dvokrilci su za umarstvo vani vie kao korisni nego
kao tetni kukci. Neki poinjaju tete na umskom drveu, liinke drugih ive u trulom drveu,
humusu i stelji te utjeu na bre raspadanje organskih tvari, a trea grupa je vana iz razloga to
napada druge tetne kukce ili na njima parazitira. S obzirom na grau tijela, dvokrilci se dijele u
dva podreda - Nematocera i Brachycera.

Podred Nematocera - dugoticalci

Ticala su dugaka, s 6-50 lanaka. Tijelo je produljeno. Liinke imaju razvijenu glavu, a kukuljica
je pokrivena (pupa obtecta). Tu spadaju komarci, komari i jo neke porodice dvokrilaca koje
zatiemo u umama.

Por. Tipulidae - komari

Komarcima slini dvokrilci. Dosta su veliki;


istiu se dugakim nogama i produljenim
krilima. Tijelo im je produljeno, a ticala
nitasta ili eljasta. Liinka je valjkasta,
debele koe; sastoji se od 11-12
segmenata. Glava je reducirana, s debelim,
zupastim eljustima. Kraj je zatka
zatupljen i na njemu se nalaze 2 crne
stigme. Kukuljica je slina kukuljici leptira.
Komari se javljaju ljeti. enke nakon
kopulacije odlau jaja u zemlju. Liinke se
u jesen hrane uglavnom humusom i trulei
u zemlji, a nakon prezimljavanja, u proljee
poinjaju tete nagrizanjem biljaka na
Tipula sp. vratu korijena i prizemnim dijelovima. Kao
umski tetnici nisu od naroite vanosti
jer se ne javljaju masovno, a i tada su tete to ih poine u
rasadnicima zanemarive. Kod nas dolazi nekoliko vrsta, od kojih je
najpoznatija Tipula oleracea - vrtni komar koji dolazi u vrtovima, a u
rasadnicima poinja tete na mladim borovima, vrbama, smrekama i
dr.

Por. Bibionidae - dlakave muice.

esta su pojava u proljee, a poznati su po tome to im je tijelo


prekriveno gustim, kratkim dlaicama. Imaju velike oi i dosta
razvijene, dugake noge. Liinke se hrane sitnim korijenjem biljaka, a
enke jaja odlau u humoznu, gnojenu zemlju. tete se mogu
primijetiti jedino u rasadnicima, a i tada najee nisu od nikakva
Bibio marci znaaja. Predstavnik porodice je vrsta Bibio marci.

109
Por. Cecidomyidae - muice ikarice

Vrlo malene muice, dobro razvijenih oiju, irokih i dlaicama obrubljenih krila. Mujaci imaju na
kraju zatka klijeta za prihvaanje, a enke leglicu za odlaganje jaja. Jaja su obino vrlo mala, niti
pola mm duljine; znatno su vea u vrsta kod kojih dolazi do pedogeneze. enke su ovoviviparne, iz
oploenih jaja se mogu izlei liinke ve za nekoliko sati. Liinke su 3-4 mm dugake, bez oiju,
zakrljala usna ustroja. Hranu uzimaju sisanjem. Na prsima imaju tzv. spatulu ili prsni greben u
obliku slova "T", koji im pomae kod kretanja. ive u raznim dijelovima biljaka. Razvijena liinka
pretvara se u prekritu kukuljicu, ili stvara kokon ili puparij, odnosno bavastu kukuljicu. Po nainu
ivota, dijele se na:
1. zoofagne vrste - napadaju lisne ui, druge muice ili grinje i hrane se njima
2. sarkofagne vrste - hrane se biljnom trulei ili izmetinama drugih insekata
3. fitofagne vrste - ive na bilju i uglavnom ne stvaraju ike, ili ive u tuim ikama ili
stvaraju svoje.

Posljednja grupa je umarski najvanija, budui da mnoge od njih stvaraju ike na raznom
umskom drveu. Veinom imaju jednu generaciju godinje, a manji broj vrsta se razvija kroz 2-3
godine ili ima vei broj generacija godinje. Kao umski tetnici dolaze najvie na listaama, a
puno rjee na etinjaama. Na umskom drveu dolazi oko 80 vrsta, no tete to ih poinjavaju
neznatne su; najvie ih dolazi na vrbama.

Rabdophaga saliciperda -
vrbina muha ikarica
pojavljuje se u proljee.
enka odlae crvena jaja na
koru vrba i bijele topole.
Naranaste se liinke zavlae
u drvo i trogodinje grane
vrbe, te u grane i mlada
stabalca topole, u kojima se
zadravaju u kambijalnom
sloju, gdje tvore komorice.
Zbog napada tih tetnika kora
puca i polako se odlupljuje, a
pored toga grana na mjestu
oteenja obino odeblja.
Dogaa se da muice u
proljee ponovo odlau jaja
na mjestu gdje su izale iz Mikiola fagi
drveta, tako da je oteenje iz
godine u godinu sve vee to dovodi do suenja napadnutih dijelova. Za vrbove ibe moe biti vrlo
tetna Rabdophaga salicis ija liinka ivi u ibama i stvara odebljanja, ime ih unitava. U vrnim
listovima pravi ike R. terminalis, a u vrnim pupovima R. rosaria. Na bukvi dolaze Mikiola fagi -
bukvina muha ikarica. Poznata vrsta koja na listu bukve stvara jajolike, zailjene, vrste, oko 8
mm dugake ike koje su najprije zelene, a kasnije pocrvene. U unutarnjem se dijelu ike nalazi
po jedna crvenkasta liinka. Iako napad moe biti vrlo intenzivan, ne predstavlja mjerljivu tetu za
list. Na jasenu dolazi Dasyneura fraxini, na hrastu Macrodiplosis dryoba (izazivaju deformiranje
listova), a na brezi Oligotrophus betulae koja stvara ike u sjemenju breze. Na boru dolazi
Thecodiplosis brachyntera - borova muha ikarica koja se javlja u proljee i odlae jaja u
skupinama pod ljuske ili na pupove. Liinka se zavlai u lisni ovoj te iglice odebljaju. Tu se razvija
ika, a iglice ostaju kratke, poute i u jesen otpadaju. Odrasla liinka prezimi u ovoju, iki ili na
zemlji, a u proljee se kukulji te izlijeu nove muice. Napada razne vrste borova i kod nas je slabo
prisutna. Osim spomenutih dolaze jo: Dasyneura abietiperda (stvara ike na mladim izbojcima
smreke), Resseliella piceae (ivi u sjemenju jele) i Dasyneura laricis (uzrokuje ike na pupovima
aria).

110
Podred Brachycera - kratkoticalci

Tijelo je muha odebljalo, vrlo varijabilne grae i boje. Ticala su kratka, sastoje se obino od samo
tri lanka. Oi su kod imaga vrlo razvijene i ponekad zauzimaju itavu glavu. Liinke nemaju glave,
a usni se ustroj koji se sastoji od samo dvije kvaice, nalazi na prsitu. Odrasla se liinka kukulji u
pupariju u bavastu ili slobodnu kukuljicu. U umarstvu su muhe daleko vanije od muica i to
kroz svoju ulogu prirodnih regulatora populacija tetnika (grabeljivci i parazitoidi). Imaju vrlo
vanu ulogu pri smanjenju zaraza tetnim kukcima i ponekad su djelotvornije od osa najeznica.
Ovome podredu pripada velik broj porodica, od kojih su najznaajnije:

Por. Asilidae - muhe grabljivice

este vrste u umama. Razliite


su grae tijela, od velikih i
malih do debelih ili produenih.
Glava je polukuglastog oblika s
dugim dlakama. Liinke su
valjkasta, odozdo prema dolje
spljotena tijela. Imaga su
poznata kao grabeljivci koji se
hrane drugim kukcima.
Uglavnom su polifagne vrste
koje napadaju i korisne kukce
ali njihova korist dolazi do
izraaja kod prenamnoenja
tetnih kukaca jer se tada
preorijentiraju na njih. Naroito
se istie rod Laphria s velikim
brojem vrsta. Poznate su kao grabljiva muha
neprijatelji raznih vrsta pipa i
potkornjaka, cvilidreta i krasnika. Liinke muha grabljivica hrane se liinkama raznih kornjaa koji
ive pod korom drvea, a vrste roda Asilus napadaju i hrane se gricama hruta.

Por. Bombyliidae - muhe lebdilice

Prepoznatljive su po nainu leta jer


znadu lebdjeti na mjestu da bi naglo
odletjele dalje. Pojedine su vrste
poznate kao paraziti raznih kukaca, ali
inae dolaze na cvijeu i ubrajaju se u
grupu cvjetnih muha. Liinke ive kao
paraziti na tijelima drugih kukaca.
Korisne su vrste roda Anthrax, ali ima i
hiperparazita kao to su vrste roda
Hemipenthes koje parazitiraju na
muhama gusjeniarkama.

Por. Dolichopodidae - dugonoge


muhe

Liinke ovih muha ive esto pod korom


drvea te u drvnoj trulei, a prirodni su
muha lebdilica
neprijatelji potkornjaka.

111
Por. Phoridae

Megaselia rufipes poznata je kao tetnik borova sjemena, a M. plurispinulosa kao parazitoid
borove pipe.

Por. Syrphidae - osolike muhe

Jedna od vrstama najbo


gatijih porodica. Razmjerno
velike muhe, graom pod
sjeaju na opnokrilce. Neke
imaju crne i ute pruge na
zatku, pa slie osama (vrste
roda Syrphus), a druge su po
dlakavosti tijela i boji sline
bumbarima (vrste roda
Volucella). I ove su muhe
dobri letai te se dugo
zadravaju u zraku na
jednom mjestu. esto ih
nalazimo na cvijeu, osobito
onom sa irokim cvatom
osolika muha (bazga u cvatu primjerice !).
Razne vrste iz plemena
Syrphini i Bacchini poznate su po liinkama jako suena tijela koje se esto hrane lisnim uima.
Daju i vie generacija godinje.

Vrste svrstane u grupu Schizophora - Acalyptrata ine podgrupu muha s puno vrsta koje su
poznate po tome to mogu biti tetnici na kulturnom i umskom bilju, dok se druge istiu kao
paraziti ili grabeljivci. Neke liinke iz roda Agromyzidae izazivaju na drvu srne ili smee pjege na
brezi, vrbi, topoli, johi i dr., Lonchaea viridana tetnik je sjemena jele, a L. seitneri napoada
potkornjake.

Por. Tachinidae - muhe gusjeniarke, tahine

Vrste su poznate kao paraziti razliitih tetnika. Prema staroj biolokoj podjeli (Echerich) dijele u
pet grupa:

1. enke odlau jaja pojedinano na kou domadara. Muhe su oviparne ili ovoviviparne, tj. u
jajetu se tek treba razviti embrio, ili je ve potpuno razvijen i iz jajeta uskoro izlazi liinka te
se zavlai kroz kou u domadara.
2. Ovoviviparne muhe koje odlau jaja u blizinu domadara na biljku kojom se ovaj hrani. Ta
jaja imaju jako mekani horion, a liinka uskoro prodire u tijelo domadara.
3. Viviparne muhe, kod kojih liinke trae domadara. Legu se u zemlji ili drvnoj trulei.
4. Muhe odlau vrlo sitna jaja na biljku kojom se domain hrani, te jaja s hranom dospijevaju
u eludac domadara.
5. enka ima posebnu leglicu - bodlju ili pilu - kojom probija tijelo domadara i na tom mjestu
ulae jaje.

Liinke muha gusjeniarki u poetku siu krv iz tijela domadara (gusjenice), a kasnije isiu i sve
unutarnje organe. Kukuljenje se u prinicpu zbiva izvan tijela domadara. Kukuljica je bavasta.
Liinka se izvlai iz domadara nakon to je ovaj ve uginuo. Neke se vrste kukulje u domadaru i
izlaze kao ravijeni kukci. Muhe gusjeniarke openito su vrlo korisni kukci, ali njihova uinkovitost
u suzbijanju populacija tetnih defolijatora ovisi o nekoliko imbenika. Prvi je broj generacija
godinje, pri emu su vrednmije muhe s viestrukim generacijama budui mogu prazitirati vei

112
broj tetnika. Takoer, vaan je i broj poloenih jaja: muhe koje legu jaja u domaina ili na njega
redovito daju manji broj jaja nego one koje ih odlau na zemlji ili u blizini domadara. Prve legu 30-
100 jaja, a druge 1000-5000. U principu se u domadaru nalaze liinke jednog, a rijetko vie vrsta
parazitoida. Najvei broj tahina napada gusjenice raznih leptira. Ponekad su, u godinama
gradacije, ak vanije od osa najeznica. U godinama gradacije tetnika poveava se i broj muha
gusjeniarki.

Najpoznatije su slijedee vrste:

Compsilura concinnata dolazi na


preko 60 vrsta leptira. Jaja ulae u
domaina pomou iljaste leglice. U
ljetnim mjesecima stvara ak i do
jedne generacije mjeseno.
Parazitira najvie na gusjenicama
leptira, ali napada i neke ose
listarice.

Ernestia rudis. Duljina tijela iznosi


12-15 mm, a iroka je 6 mm. Odlae
jaja na domaina, a napada vie
vrsta leptira.

Sturmia gilva je malena muha koja


parazitira na vie vrsta leptira, a jaja
odlae na biljku kojom se domadar muha gusjeniarka
hrani.

Carcelia chelonidae mala je i polifagna tahina koja ivi kao parazit u gusjenicama leptira i nekih
drugih kukaca. C. excisa napada 30-ak vrsta tetnih leptira.

Phryxe vulgaris odlae viviparna jaja na kou domadara iz kojih se odmah liinke zavlae u tijelo
napadnute liinke. Jo je vanija od C. concinnata. U malim domadarima ivi po jedna liinka, dok
ih u krupnijim liinkama moe biti i do 20-ak. Ima najmanje dvije generacije godinje. Napada
preko 60 vrsta leptira i jednu osu listaricu.

Lydella nigripes daje vie od tri generacije godinje i est je parazitoid. Parazitira na 27 poznatih
domadara.

Tachina larvarum najobinija je i najrairenija muha gusjeniarka, poznata kao parazit na


umskim i poljoprivrednim tetnicima. Ima dvije generacije na godinu i naena je na 50-ak
domadara. Odlae po vie jaja na kou domadara, a u tijelu se mogu razviti najvie 4 liinke.

Sarcophaga albiceps pripada larviparnoj grupi, a dolazi kao parazitoid na nekim vrstama leptira i
hruteva.

113